1
10
20
-
https://afzarhiv.org/files/original/34a3ad8b4f90be49b4a6fb9484a626ba.pdf
aa43fc1a7a944b92130a2d800203c2f8
PDF Text
Text
r
::r I .f.
�..
~~~
•
1lf
,.
~
«
"
'
LIST A.NTIFASISTICK.OG FRONTA. ZENA ISTOCNE BOSNE
Br. 3.
Tuzla, marta 1945
God. II
~
l
MEoYHAPO~HI-1
8 MapT ]< Mt~yHapOJH» npaaBMK
...TI80r CBHjt T.l.
60P6EHI1 ~AH 1-HEHA
OpocnaeAa'l:>e 8 JUPTa noqeJte cy >KtRt y <5op6H
jow npqje npuor CUjeTCfCOI'
II.IIntplli3.ilMC1H'IKOr pna 8 Map1a M<tue: cy .aaoa11e Hapa·
ae AY6o~.:oj "P*U.H DDOTHB caaKor uacM1b8 B yr thttaeaa.a, a .. apottHTO npoThB sj eROBHor pone-rea >f<Citlil.
Mnuro c.y nyTa AtMOHCrpiJ(It)C )f(eHA 8 M.&pra pas·
13 caojy PCIBHOOP38HOCT
I'SujaHe >KauJ.(apMtlntM
1b.jout·TaMJ.
M
JCYBU•llHMa
nonMU5ljCkHM
8
Y 6Hawoj Jyrocnas11j• 6Juso je aa6p.e tbtHO npo-C:niUJbaTH 6op6eHH A811 >KtHZI. 8 MapT, IUlO lUTO Cy 6~tne 3a6 pal:beut tt cae H3PO.ttue Mauu4JecnuHje " D.t'.MOHcrpat,tHjt. Ho uenpHjann..a t~apoAa DMKIJCBHK uaculbt~l
f
IIKCY MOr •1H YIYWMTII CSop6y HIJ)O.t.a, CSop6y *Cifa aa
tbH X08iS npaaa If 1\>lt XODy TC)KfbY 33 CnOCSOAOM.
Y npBOM Ctsje'I'CKOM JIMOep•tJanfiCTJt "UCO j,\ p aTy Oil
1914 R,O 1918 rOJtKHt, flaOptAHt )l(tl:fe C:OUHjlo1 HC1'KHftle
.Dp0C11J8J'b.•Jit CY 8 .tUpT Y 3HlUCY OIUTJ)t 6op()e npOTI-18
TOrl Henpanrauor para KOiH je nporyTao MMJ111NU! Hel'HtniX >Kpraua,
~opcSe
tl11
8
Bell
6op6eu•x >Ktua
MapT K30 MtiJY11 3P0AfJII
>l<tHCI.:U
A3U
IIHjt.ttHa upoc11 83
.,:
8 1upra 1111 je cs 11 na
"li tttT8tHa KIO OHa 1917
rOAMHf ka.ll,a cy
·raJ<e ae-.111 _
I>YCKC Uf:CHe
y n nporpatl)' OpUIUt30Ba.'lt 83JtAHO C3 CISOjHM .QOYr'CBHMA eenHJ:'e AI.'MOHCTJ)aUJtie npOTHB pitA OOA n illpOIIOM:
.Kibf~a
"'"pa"'. Ma~o\OpeHlf OA rnaAU u para, PYCKH
BO)H14UH OJ<Pti1)'11H cy nyWKt DPOTM8 OJI4p,l)i(eHIIX uapCKWX otausp•. PyCKM uapoJ. Je nocno rocnoJJ.ap J.IIIRtta y
JleTporpaA)', axpoa RtKOJl"KOAIUll 6uojecoprHyTUlPM
8UI.
TOK oOCIIH]e ooOieAe 0KTO<!apc•e peaonyn•i• 1917
YHi!WT38CljybH llt:'I\U.ilOl'P/1110 (j:)3Ulft('Tlf'H<y ll l'l.taH, OCBO-
aa no6jcao,\\ y 6op6n ao oc;JotSoiJt'tbe c uux nopoC:SJbtiUtX
uapoAa CBKjera.
>KtHt }' •Utt.180N. C:IIHjtTy npOC1138Hht: OBt fO~KlSt 8
MJPTY " Har<yBtJUtKHX m.'C:ijt.llacautanHKa JHIAX11TJJep0.110}14
1-beMO'JKOM, yntl)t(yku CIJC CBOje Cll.Uf .lla ce IDTO npHje H31!10Jyie i'OH3l1Ha " nyrnyua noCSJu.a IIJA 4Jawu3MOJL
)Keue 'iiiTaaor cujna npoc;UBIIhe 8 MIPT y auaKy
HCTopHjc 1
mx OAI'Iyl\a KpH~,cJ<e Kou4JepeJiu,uje KOja je
OOT8Plll!113 j OW je,nHOM \ISpCTHUY MOhHOf CaBtaa Tpnjy
BtJ!M KHX Jtt'MOKP~1CKI'IX .llPil<aU.
Itt ra opocn&IHTK
ooja'laiiOM CSopGOM H t4JOOPAMa 111 q,poHTY H: y noaaAMIIIt M THMt ra CBOJe CTpaHe OOMOhK IHTDXUTnepoeCKy KO:Mnuujy aa WTO (5p}f{e cnpouotjen.c y >KIWOT ooux:
HCft)pttJCKhX H tsemu<tiX OlMYKa.
bue
>Keue
roAHIIt coaJncKa >Ketta JlC6ana je notnyHy paBKODD.aB-
)I(MBHO 8 MIPT -
<!oplJOHI
Y )yrorlla&Kj•,
npornaa&ajy OBt roJtMHe 8
11 OOJlfHH"UCKX
MapT KaO 11p83111tK bt'J1MII'IIX BOi1111'1Kl1X
notS jtJl3 naLUe aeM/bl'. ) l{eHe Jyroc;taBH)e
y
113r'OAHo-
OCJl06t'llMJl3t(KOj 60p6K lf380jteaJie CY CBOjy JIPYU Tlt'Hy
(l:tBftonpaRitOCT n Btli ff' 'attac JI'Op..ucrt tbOMt. a J TH811
y 110JIIt1'H tjKi"14 ii01UOT)' CBOje ,llp>iCaBe,
Mu )t(eHC 11eTOOJHe Soctte npoc;rasn.ajyhH 8 M.lpT
Yl.ftCTBYJYliU
n
-.ot-T a cnoC:SOAY aa Kojy ey ce Jl)'ro roa1tt1. (SopaJtt
JO<~•• •~c••ina. Onu je coajeTcKa >~<••• ywna
tcao pas
1Jt1 'iJtaU JIPYWT8ll y eKOIIOMCr.:R H 00/IM'1'.. "1KH
ot clmjc P.OMoaaac. Ora.11a Je aa coeJnc~:y
aeey !1.36 8 •apT DOC:TIO DPIIHIIK CJJo6ol,t. jtp Cy ra
Oftt Y•Jent npocn.aaJbaT;B rcao npaaHMK OopCSe. OraJa Je
8 MIPT noCTlO npaaiiMIC ocnoCSo!)euJtx >Kttta CoejeTcKor
Caaua B OCTIO DPI3RIK CSopcSe aa OC'/IO<SO~elttt )KtHa
~I'HIOr Caafna.
cnaee S .!IIPT
!iyjyhtt HtBlltlt *PTBO: ceora nap()Aa. Ooe rO.!lUHt coajetckt iiCtHe npoc:naaJbaiy 8 ~ apt y caoJoj notnyHo
ocno6otjes(IJ ,llO.MOBJfllll Llpsena •PMHja rJtaBu no6JtAY
yaer je xao ycnoMeu.a ua 6(lp6y >+eeaa y AMepnMOlt cy 8 jUpra np8K nyT oprauuaoaane RenRKe
AtMOIICT"pauHje Jta KOiH.I!\a cy TJ)JI)f(KAt pat;JJOOPIOIIOCT.
~ernpM tOAUHt COB]eTCKt >KeHt
y BtJUIII'Oll OTaU6URC:io:OM pz.Ty y ICOMe OHt jyHl'IKH II
CMjtnO y ttecToyjy tta roH)ICI <jlpotiTOBnr.H' OopOe K pa.:ta,
8e&jeTyjtMO te .U h tMO .ltlTH Cit OJI. CtCSe, A3 MCO)'HK111.0 aaunce Koje npe13, cae jf\eHe Jyroc.uaujc: notTIBJba
A0MOIJUU8, l(OjC je Ha npROM :lfiTR<f>3 WHC·lUlJKO.M MHTHHry IKtHa Cp6u]e nocTaeuo HILII ROn.tuM Mapwpn It
APJr T~TO.
Cnecp;u1o tltMO n oMOhH Hawoj JyHa"tKOJ eojcu.• J.a.
uJTo ycnjewun]e aaapwu Oop6y "'A o •• pa>KeuuM ocn6111Jllf U .b l!XOBKX nOMirA'fl, HIPOI.HMX RapoJla Y,aftsatiexo c a.e A.a ce j ow aame y•apCTH KIWI, y <Sop611 CTIOPtHa HlpOAIIB D.1ICT, HIPDlHO•
oc:noCSOJlH.ucutH OACSOpM. AKTWBHO ht'MO y~~tecraoan• ypaAy liapoAnO· OCno6oAKnaqKor ¢1poHTa, y :r.jeAy C)(SftoatII aarpl,lfbe ltiWt f!OBC AOMOBtiHt, .llt.lllOICPATCK.t fu.e-paT81Kt jyrOC'.IIIBII)t.
llKMB 0KYI13TOPCKitX
AI~ C
,OJlMAIPIOC. . )1(113
qRT380f
C811Jera y 6op6K
OPOTKI +amMCTI.OX.
sopoGn.•aa•a.
)i(Ujtna oawa eJIIIIIA jyroe.oue•••• apMifl •• •tRY ca • apwanoa TIITOMI
>Kaajtne oawe apaGpe JO<<It, <!opiiJI lJrocautBcao apa•J•I
I
�Narodno-oslobodilacki front i nasi zadaci
23 te~prapa
n "a NlAUtJe noa~paeanu ewo Ati•AtCflY
apvu)e. p,;~tHA,8H H&hf111"8·,
1t G8AW.U PO~tHJ.AII lJ;oBOHG
am.t Ha}oehe u uaJ.,ohwuJe apwnje M& eBftJO'ty, ap.wc1jo ea
t:ojow A'uao aurnlH)KU n.yp,o, .witnuosn cno6oJton:.yO,.nux
opn,A NPA ·"•Y6au t.y, uoRoeow n oarm&ul'Mm~ew. Oono·
6 0 ]\tt111lt1KA LlPDitHil 1\pwnja j&
U~ e:l\CO it.p.tllfj" C.08j CtCKU.X
tlltPOllfl, n tiN) npwuJ" euox e;~xo GottoJLy6uanx uapona
C8ll)&r&l 60~X lbYAtl ICOjn 9CKP.8H0 JIJ)t\0 TD()AIIU)J U
P00G1'H0, ICOjU I:Op "~tajy KOp!UCOJ.I np188J(H0 6op6e 8&
cmoG•~y.
lJ.9a&l" •PNO)B C8 P O
ABn& upa}e )\s&J(OteT II COli""
rOJt,UII&, Poa~ua co y J~ucy npoamor eaj&Tckor uwna.paf"a~ y no:.tupy rplt,aHtKor pat'a kiA&
p)'GKB uapon. n yra.euaa uaponu uapcKe
Ptoll.le 6opuna np31'as p oneru., 6aenpa"a,a n 6M)&~~.
Ctplllft u wn"pKJ~nora J !tPJMCeHn c.a n pRow PJC.KOW
peaKctujow 61tn.:)rADJ:HIC'I:DW . renepaJnnu 11 ot~o~napsur t,
.
PttJ&mtoru•r'Cor
e.y c.e ae:num
I!OICJCDI!Ul
tJ
O.Q,WU: 1U
y K03iol: yryme,
JKII~?e Tb j tt088
O~tl)6n~ :war Pl>!\.HOr '!OaJe.Ka KO je HBtao If&
Ju
pyruesnHaw" ll•Pntt'iti'.IKll Prcnje, oTnoqe~tu c4 Hana::tnt~a
caolH
H& ~<na11 f
C·•alerc•r P<ny6naKy. 23. !te6pyapa 1918
csv~, r3nnpr•<:. cra)lml ol)ttA Cli1Ufllll~
8f6a H&OOY'>KiltHJW KG l~utf .l'l'oUM'IW, K&rt \ (})' 4J6:.lll8
p&H~ KPB&PI1Jl(!-• MU HWCWO f)'6n"JHt 01\ WOtiHYIJUtllo~. 111(
Kan.a c.-o 6itno
j$,0
a)epy y uo6Jeny, jep Jt~ c w""w- 6.wa UPe"tt3 arur~u)a. Y
60p6\t III)OTJJB 8a)~AH;:\'fte0r NtlOpRJo.T&Jbfi1 am CW ijSjOlJ,'fO
O
C:\ ~~86HOU apwojOW I'O()R1tlt ICCT()V III)HHt.ON, X(il8j~1Uf
ncroM oeaeTnnq~<ou >&e-'t:.ou Jt.l' ra onuwo wo u J'HmJJTcuto,
YAapa:nu no fbew:y a.iJ"'ItHW>~Imw aullrluaa, aan,o)ellil ncTOII:
n.y6asa aa ono6QaY. UpaeHa 1\1\wuja HIG Je Jttlf.na ~· ee
eawo yJoAu"-eRuu enar"wa <:ft\(s Mapuna Jlt•n•on 110 no6J
OAt\ U TlftO K&W U•JKA38 l'll jPft"HU U Opa.-u UJ'T 6 1Jp6e.
Oae rott.sne npoCJJaan..'1t1 cwn- nn~ocoT n eellW poU
lj8HA• H U.oa•He • p• uJe eaJeJ\ttO G tt.ow oomTO c.Mo HaUt
e
6p&TOTaO, H&tDJ AJ6aa s,neqaYBnlt eaJtn,KaqJlu nponaeuo., KPBo H& ynouaua S f'nrp&A,a, no ILBBJY& Alllm8Maqaheae AOunanAe K Jr C&A aajeJtHII"'KW oe.no~.,MI?
O
a3]eztHO JlO
Tyttawo OTQOB.RJ fam•n•q,cy awn)y JlOK 88
nl}61eJ.tNI!q1Ca aacTa&& [(os eHe apwllje .neopma OP9A ea .. a•
Bopnftun!ll
a.no Je ·oa3j aram:ucw
n p a3N&K
6ao aa Hac. TOtrad
PI!\OUAH. T.IKO Jl81JlJ\J_SRCT86H.
l'J~aR& OP,Ja:I\H9 rpJ(I8 PIAUUK-1l a C8Jl.8KI, DpOICAJbOHUX
01'aAa
KpaMGKa KOfl(pepeHl{U}a
Pytcoob~'"u aenu.:ow n renajannuw Jl&lbnKOw "
Jlpueua
ap.-utJa
je o~ TOra AARa Ja'«ana , 't'y~JI$
K8DpuiaT01t..O )eau1r 3 1 AP}'r"JM, on6p!.Hil11a CBC'Ijy 8t'J1MKJ
U C.Pthtty. y lhmnCOj GOL(u.j&JIUGTnq.:oJ OK'fO('iapGJ<Oj p&oBOJ'IYllCIJU cra opeHy, C.OU.BJanUCTQ.'IKJ' !t,OKOD\IH)'; 06&A6•·
JoAana wnprut >Kn &Ol' n onapl1i&
"'Kft pau. ctJt)jnw Hapo·
AUW& 110Cl'4:tl W
Ol.H.l U H8D06JeAB8& &PYtJja.
Coa oTcteK HBPOA n·"~ Kta•o Je qtJt'aeow c:ro6oAo A.y6aaoM
qoeJoqauGTIJ' MAKO
t"l)e6& .ao mt"u, li>•r088Tft •
'II.I JI&Tn cenJ r a oa.oaaH)" aKo XlJbe aa lltnan y t11o6ox• ·
Q1JtUtt 30Wt4J1 je C1'80 p1:0 BaJ'IRICil eo•jATCKR MaQ.4)J,,
0-.:t\ )-1 K.J8 llo&r\118 lr;:PIU 1 GH'\r& t:t.&r\18~1: MOWUl(.A, l<J'U1)U 11.111rOa or Gpln . ToJ je a oN11)s cno60Jlwns, paaMonoaaMMX. 3~p\Tnw.l'btHnX Htpon~. apwa)a. . n•jf'lftfa ,.....
JlC10 NA tt.ya_a 11 )K811& KOJU 3Hajy 011'& je T •) cptbaR a
SI!J.OROJb'H ~lt!:U8 0 l' y C1106 0.tt .. OJ D,ow0"RHW COIU1)&11M.IUI&,
te•)Ju 3lll\j'f' aa Aono TAt-:IIY n,t)woaany, na nn!lwYG nnt..
W6HftTU'C flhOBt)U: ll H'UtnnOep \MO 6a)y C88 OH8 kU)ll
nnecymajy AA fH'II''A80 «•nX'9BY oaeTy J.lOuOa«Hy. 3aTO Je
JlpBOIHl apMt1)1l Ol.lCTana ::tpMBJa Xt'pOJa.
Y 1191I ,UCOW 0TAIJ6KffCK0W paTy COttjQt'CKHX H&OOn.a,
y no6J "no~oeuow, oeueJ:H IPt.KO~ w"oruy U,paRl1e apunJe
0A.8UiHJil U K'(JPIK COAjoreK& >KI?JI!, Jby6a6 OP~Irfa A,OWO•
'8llAlt Hly(UfJll J{, GOMjeTCKJ )KtHJ na OBJIIJ\1 OIUUI&
PaTHH II 8)AlUrnuava. Svna o6aqas sohmK, aewj&'I'J'l'llptea
ttnst Cli&Jnep, OH& DJl8 K&D ()K0n66D &O~ llAO e~trJ-pHO jlp
•sa A.$ CT()j iJ 11o~te a eellftKA n,t)w.OBIIHA,
'l~o~r.a OJI06oAOA.J6aaa eea)eT aoJJa UouAy apw~~;Jy,
Jltla• Ct ...t"OI GR&IB, ana Je BBK0 YOAaKO •e Aha.
Je Ht noc• TAllO AY6-Dtto y quu a o wara tt&po-.
tu.o a••• 64PQ.W. UoBI~t a apk.ll)a R&C je yq--an k&tiC& Cll
45opa 8l g , fNJy. H_ OHA• K&!l& 11&11 Je •••• MaJft•t,
tflk&
2
..,
C8 TaJ A&Y
C raJbnuou, u anojoua c uar ov n 1~ty6aDJ&Y 'IHfAuor pyoKOr
napoua,
fedf"roth,no Juqm1av1Ja bolu temo
I
Y 8STpR POIIillJifllltle. UOTJk.JIO cy J.(pette OKYn&TOPCKe
JlofUtA'lKe Tpyoe I<Ofl, n,KOB& A. Hapae.
CJliBR KI O naH Upuewe apNu j e.
ledloslvenl Narodoo-oslobodllaCIII front l•toa.e
llo•ne It d""a u d.ln rasle, jaca. llrt so. U narodnooslo'x>dll.l&l front obuplJaJu se svl prf}ateUI narod•:
s-ol on! boll osle6llu duq prema svofol domovlnl, prema
sk>bod!: svl l!oll tsl>reoo tele I nastore da se ~to priJe
pOCilqne potpuoa pobfed.l, da sc dolu~e I POSlednJI
ot.u~»torsbl bandit I zasluteoo l>a2ne sve sluqe ol>upatora: svl ltoll !ele, da se ono !to le I!YOje»ano ralednlcbom borbom. uledolclll oeuva, da se ono !lo IC
bllo nll>ada vl!e ne vrall, da one mracne, norodu neneprJiald)oke slle lio)e su nani t dovcle le~l•lltbr, poroblltva~e oa vral, nlllada vl!e ne dodu do rlltl!l, nih• do
.. r!e ne d"du do 'v lasll.'
·
Svl na!l narodl, I Srbl, I Jirvall, Slovene! I Maltedoncl, po dlqll su se u borbu na ~elu sa druqo m Tllom,
1 udrutlll sc u nezap~mceoim naporlma da $lome neJ)fllai<IJa. da lnoiulu sebl slobodu. lz Uh napora nalrqa
obrodo, !• mora prollvene ltrvl. nll>la 1e na!a mo~oa
Norodno-oslobodtla&a '<'O!sba l>o!a d<lnas dowJa'<'a
dJeto ostobodenl4. I• tlh ~alednl~l>lb napora svfh naJih
naroda niblo Jc oa~ mo<!na utednlca. demol>ral•lla
OpeTcTa&tnntn uemucnx caue3ttH'fKifX c:nna, CoojeT.CKor Caueaa, EnrneCKC I( A~te·pHtce, cra~Hft, 'iel)'lftn •
Pyacenr cacTanH cy ce Ha I<OHMY 5 4>e61>yapa one roAnue
tt
04P>tCam• J<onctJepenQirjy, rl 3PeKJIH KOHa~otHY ope:..
CYJI.Y cjlllU3CTif'IKOj lh!Ml'fK'"'I. 3 Hanltl tt~MM Ha poa,H¥&
y.nHJIH noa.e CHare, Y'~Bpcr.uut ujepy A• je no61eAa
curypua
0AnyKe KoHMCKe KoH!fatPtH UMit l O"ttKaHe c:y
uajs.eho• pan,owky KOA Kac a y 'IIT.JBOM CBMjery
a
O•e
:!a C'f caa XYIIIk'lrt.l 14 IUICI'OjAthl HwjeMaqa H tt.nxoaKx -npajan•"-a y cstl.jn}' 1;-l ce naaaosy cyKo6R Melj:y caae3HHtt,HM3 61ua y.unyana. Capaalba a
C'/ R J it3'Ul!t
DyH3 Car.naCHOCT R3.11ltf}y TpH ftt.1HilC C<
Hit3HHifl<t
Cttlle
A.OCTKrna
ie ua oaoj KOK!JteptHqltjtt ceoj apxyHaq.
Kpn~cKa J<oucj»epttHt6ja fe nanet<na c.-pTHJ ~aattr
lbeMatt:Koj aa .cae y)Kace " ano~uuu:: Koie ie nottMHu n a~
fheMaqKa he 6 urK yc~eopo aaje!(rHtttKHM CltaraMa caae91Httuntx CYJia· tteltnt'JIOCPAHO H J'(Qita'IIIO A.01'yl.feba.
Ha kORijlepeuqqj" cy yYapijenn aol n••K• nna-oa•
ttoue, nenHKe p aTne Qnepartwlt' npotuu~att:Me. CaRe.:.
I •'
311HltK cy ce earnaCKJUt' Jta ce noTny)&
tt.eM&'tKU HMOtpHjaJI(133 M tl MKnitTAI)RBaM, a Ct (:KpmA Hl&MI'IKH reHep a.llRR mra6. ~a Ct CflfiR ROA )(Q'H1"P9JIY cd
tt.eMI'fKa MH:tYCTPMia Koia 6a ce Morna Yft'OTPMjtC:SHTtl
8a AO]Uy nOOM380..S,f, A& tbtMa'IKl MMKAl Bl tilt a e fSy:
At y cra~:~.y Aa nopelllleTR MRP y c.•Iety. Cu1 aAO'IBW.a
tle n DA..:eh• a paae,aoj .RaBHK. a ibtM.a'IUCI M y wa T)'plt
"•••le..n•·
UJaTwrK cat tuttTe xoje cy liaittU(N aucjt.T)'
C~oan•••~e c•ae ke nPOAJMita t K •fy capue.y ~
8 0e.ta je p&TI. U•e3BN.ql he npac-tyll•ta "aje:,Pnr:OJ
u.,.;. • <JJe<:PA.Oi· DOkO~ • ,;a ce 'I ouo6o•••oJ IEo,_
1
s~f,
stobodnf r rav-
nor>rdvnl, /uvbll I lr~radl'<'aU. U tim u(ednl~blm neporfmo, s\"ih nailh oaroda nalazimo se I ml f en<.
U ~o bu tlta•e M~ osJol>odflacbe borbf>, !>ada •e
stona oo slopa n<>~e zemlte ollmala I• llandtl neprlf•tella I luvllu rail~ala, tene rl•u uoslalale. O ne su odlu~no si•J•Ie pOred svofc bra~e 1 sino»•. Ml na to me
mJestu stOllmo I s~da llada svolu domo.,rnu lreba do
l>rala oslobodlll, cclstlll od neprllatella. podl~l rz rulcvlna, u~olli te liep~om neqo !lo Je blla do sacra.
Vodl se posltednla blll>a za polpuno oslo boden)e
oale rem lie.""" I > l>onacno unmenle NJeme~lle. I ltlrode
;'
I hilfacle novth bcraca prlsU~e I! oslobodene Srblle da
se bore za slobodu na~e Bosne. Treba Jm pO$Iall u
pornO<! 51101e slnove ut.ollbo JoJ ntsu otllll, lreba Jm
dodall hranu I odfecu, oplestt rul>avlce da lm se ne mrrnu
rube dol> drz~ or u~.e. oples!l earape da lm ne smrzaJJM CRa n 0~
1Hnl lfKa H tKOROMCKa flMTatba p n jtWC HI ;tC•
MOJCp.\1C.. U,. np 1UU\KD8 !C3
O..:aiiJKe K;uutc.-e- ~oncl>epe:J:uu·,.e, n o cnM j e o mtx y
Texepanv. ncny..u,, e cy •ta•ue HaPO aeJ
l(e ur...:oJS P I AOJUhy.
jep Cy Q O ~ H~3 1f f' * t nt HiWJIJt HapC\Jt3 KOUattHO t"CTBap t flt Ha OBOJ KOH4>eOeHUHJ U TPH BenltKe CHne npll311&•
Jte C)' t\llTKti>~WitCT K'U<O B;tjt.ti:C
HaJ)OliiOr C'CJI060~ ett.a
jyrocmumjc tcao npHepeM.eon napnaMtHaT Cue oanyKt
•oie AOHOC» H KOJe je AOHOcuo ABHOI HMaiy nylly
B3)1(110CT AO Ca3 H~3 YcraaOT60P•t CKyOIUTHIIC KOjOf h C
ce
011c noaUI1JeTil
ua
notBPAY
Tn"'e
cue
OtJ.nyKe
ABUOJ..;, •·••iy c•ofy 8aJbauocr • • caMo y uawol ac·
MIMI uero u npeA .a,pyrH.\1. .IIP}((aoaMa.
Ha
OftOj J
<oncpepeultttjH OJl
crpaue IJtiiHKllX
ClfJta
JtH)e ChtiiO tiHKaKaux C:MeTJ
-Mt JJ.a ce cnopasyM TuTo ..
llly()aumh OC1'83pH, a C fhHM H Te)l(fb(\ UlliiHOC H8pOJ(8
A3 CIUI Ctlt CBOje CHare YtlPY>KUMO y 6op6H KOJy HCCt ..
(iJt'fiiO BOAIU&O aajeanO Ca Be:J'IHKHM
'1MB tbcMaqke.
Ca&tatiiiUMM:I
npo•
Oany.ce KPM.Mtkt: KOM4'epentt,Nje .Q.O•teKanH cy "
A08AJ)I8HnH ca HJjUdtHJ\ OAyWeBJbtft.tM M MIWH HIPO·
A8 K CllOtSottOJ'bV6HBH H3POJ.H "'RT380f C8Bjt Tl.
liM
!e OAJiyKt rao~HT Y IY ,;a ht><O yc.opo ,;ohM AO tPafnor
a1p1 H ('UKO y CBO)Oj aeM..
T.JI aarpa~IBatll 6oAa lKft-
Jep
• nt Gta npaxoua.a OA ltOte 6aJeAe. poDC'I&I • p&TOIItl!-&
vaju ooqe dol> su oa polotalu. treba lh oprat~ ol>rpiU.
jrr nPbove mall>e t sestre nf!u por~d o)lh, Sval>odnevno
stllu raoJen!d sa Ironia. Treba th b rro prevltr, ll'eba lm
boln.icl>e nle~e. ITeba bolnlcorlll. Tr<ba lm d.lll ltrvl. lreba
urediU bolnr~. sprem!H postelje, prufltl dobre hraae da
se br!e oporave, uclniU s ..e da Os!cle Dfdnosllllubav
oolh ra belle se lal>o neseblcno boro.
Tdl>e tragove ropslva I puslo~enla nose na biiJedlm
Helma zabrillalo dieca I m~lbe ostarlle od bi1qa i pclnll.
<::navl braiev i. l>ao Bfrac I Qo mnniJa. fl~e u natoecol
bltedl. Tr eba lm pomocl d ol> ne bude ltasno. Narod le
lscrpl!cn nevolfama rata. Bolesll priJetc pomorom.
Treba
oodu2et1
sve u borbl oroUv 'l'araaa. da nc3rn smrt
oe ocinosl dlecu sada, l>a d • IC Sloboda !abo bl!.u r
l>ada se tai>O mt:r radllll !lviiL Treba dlecu stall u drecl)e
domove, brl!no prlprcmllene r.a ntlh, u SrbiJu I 8uqarsl>u. .•
Oolazl prolfccc. Sllo ro ce se raoullll remlta r
eel>aU sleme d<l le oplodl; lr~ 2111 rul?e cia le obrade. Te
rullc drie pu~be i IZor.e neorll• tcilc, a ml oe~emo da
docel>arr o slob:>du ber hl(ebb. ho«mo do nata volsba
1 oa!a dieca b udu slla, '""~' kc madlc tcmiJe obraden.
Treba oodlzall sl>o le, saobracal I lnduslrlfu.
Sve fo Irati mnoqo posla, mnoQo napora Nan su
mulevi, s!no-.1 I br~6l na fronlu, all rato ml fene smo
l>od l>u~~. Svo:im prabll~nim, •v~bodnevn lm r• dom u
bolnlcama. u radlcnlcama I fabrtbama. u ~bolama, po
polilma, ml pOma.t emo d a se brfe rJdava[u svl h .adad l>oli s!> oostavl!aJu pred na!e naro~ne vlasll. pred
Narodno-ostobodlla&l lro nl, n•ed ...al>oq ~ovld>a, svaRU teou. omladlnca. pred Anllla~lsh~l>l front iena l>ao
saslavnl dlo Narodno-osloboolla~l>o~Z Ironto.
Sve te •adall>e na~ Narortqo-oslobodilacbl !root
mo!e lspuniU Jedloo ua oomo~ cltovog naroda• Zalo se
u f'rontu ol?uplfalu sve vl!e IJudl, l!:ena, omladlne. Jer
dovdenJe borbe protlv neprl!alclla, SIC'boda domovln•.
nleoa obnova po•llfe lolil!oq pusto!enla lett oa srcu svlh
nas, I starth I •r lad lh, I grada I .,Ia.
Slel?le smo pravo da uc<stvu)emo u polill&om
Zlvolu, u naro dnlm vlastlma. u svhn pll•nllma svoJe
zemlle I svQia naroda. Ml <'emn rod na oslobodeolu i
podt•ao!u svo Je zeml'e smalrotl na)prr~m. uloti~emo
sve snasre da pomQinemo na~(m narodnlm Ylo<tlma.
Neo•tlatell ~e bill pObl!eden. all on loJ oece bill ur.i~!en. Ml cemo motrill ''"~<>"~ n•cqo~oq J'<)dll'ui>Jog
dlelov.n!O, uqu!itl S\"abl nJeqov polwldl da smut! neod·
lulnt", da z.svede neoba~re~lene. d• nos omele u oa!em
radu, da ratorl na!e ledlnstvo.
Ml smo samo llro• •alednlcou borbu svlh na!lh
oaroda, svo~m ledlnstvom I bratstvo mslo mill neprijatd!a.
slvor tll s"olu n •v u d<mol?ratsou Juqoslavl(u. b11 cemo
1<>~ vl!e pro!lrlll I ucvrsllll nate bralslvo I ledlnslvo.
Ovo I• no! pr<l bora~ u polill~l! l flvot, u politlcbu
dlelalnost oa~ •emile. Tal horoh ne smile bill neslquran.
Al>o ulozlmo dovolfno 'I'Ol!e I trubovl aa uadlzanjem,
ml ~emo ucl u to!> doqadara. sh...,llll cllleve na~e borb<o
t lallo se osposoblll ra polillfllu dlelalmv t. AU, moramo
savladall neplsmenosl I nepro svlecen061. Potrudlcemo
se ·d a ubrzamo bor•l>. da se ~lo prlle udaiUmo od
mraa.e proJioslf. da t.rdemo na potpunu svrellosl zoanta
I pollli~be S"l!<sll.
SYaRI dan rada ~naCf Jed.ln boral> bll!e tollrooJ
slobodl, suatao udarac nallh ratedn!flrlh snaqa oo n•i>rflale~u. evrsl bemtn u lemtlllma naSe non fec!era11YIH: )ul(osl4'1'lfe, oaleq novoq !tvota.
R. 6.
�•
,.
';
ZA SLOBODU
Z A T IT A
Ao«fa~!stl~lri m!Hnw lend Srbf!e 110!1 (e o:ldan 2s-g9
faaUdtO o. {/. u Beoqradu blo re vell~anstvena ma~lfcsla
cl(a borbenlh teoa.
Holemo Tila I
T!to I Tlfo fe no~ - ml smo Tlfov!l
~lv!o Tlto I Z!v(el• sloboda I - dva dana se orila solo
Kol or~evoq uafverllteta.
Na m'flnq su d~le iene le clfcle slobo:loe Srb(fe.
No mltlo1q su dolle prehla.,.nlce ten. Buqanl>o, Alb•·
al(e I svlh na~l h federalnth (edlnlea, Hrvatsbe, Sloveolfe,
Ma~cdonl(e, Crno G:>r~. Bosne I II :rceqovfne. Tu su btl!
<!I 14oovl save.ofc~lh voln!b mlsl[a, Sov(ebl>oq Snell4,
u
• ... Ml se ne boilmo nlbab.,lh tdbota. HI se ne
bothno trl ilo<!a, rer enamo da lr na§a •naga u ndol
ledln•t-enostl. u nalo l naror~ol tcl>ovlnl. u brahlvu I
Iedlnstvu s..th n.roda )uqoslavfle. u ledfnslvu sv•i>oq
oaroda u svaRol lederolnol led!nlct oos•blce. Ml tdomo
smlrlo nanrlted I Ml ~emo tstleratl ol>upatora, ml ~emo
pod!~! nolu zemllu fz ove ra•or.nostl, ml ~emo dan••·
sutra mo~l l!arotl da smo ra dlll sve o no 6to smo qovorlll. nllta druqo•.
Zene su saslul<tle qovor bee daha, uofreotaloq
wo•laviJe Ti!ol•, •MI smo Tflovt - Tllo le na~l• orodutfll su se u besbralnost. N• te srdacne PJzdrave
ma(bl I sestora d!vn!h Titov!h lunal>a, Tlto le odqotor!o
u svom qovoru bolA su odulevl(eno prlmll! svf - ~1tav no§ narod, u bome nam Jo Tlto dao o•rspel!Hvu
borbe I rada.
PozdraviJa(u~l J.ene u lm~ Nar.:>tlno- Ollob:.dlla~be
volsbe I p.orll~ansRih odreda Ju1oslavi(e, Tlto je lzmedu
oslaloq reltao :
• ... doevolile ml da vas oonovo p:>ls(etim na ft.
tve I ..dat~ l>Oll lo~ sto)e pred """'" I Role te:no
m:XI sa•ladatl umo !abo, abo vi, sroslle f !ne, m•IIlo
I seJtre budete sla!ale Rao bremeo -slflena u• ono l>o(f
srca f na tom
011 fro:1tu proll'!evafu svoJu ml4du br 7 za slobodu•~
· • ... u SYatrom se!u~ u SVd~l Vdroli napre~nlre sve
svo!e snaqe, sablralte mat~l!al, od(e~u. sredska • • tf.
l!nqlesl>e I Amerll>e, clanovf VrhOTOO{/ flabo, Naclonat"Oil l!omllela, A VN0)·4, ASNOS-a, ZAVNOHA-a 1
ZA VNOB H-a, prelslavntcl Narodno-oslobodlla~Roqfron
~. I Uledlolenow savezo anllfa~ lltl~~e omladtno Juwosla'f11e.
Svl su o nl poedravl(all mlllnll I ••flu su !h 1 o d u!evlleolem slu!ale I ooedraviJale tene. All vrbunac oduilovl(enlo oastupfo (o onowa momenta, bada se u sal!
'I)OjoYio prvoborac !'oleq naroda, nal voy...r "'"'
Burn! poi>Ucl •Zivlo hero( Tito I•, •ZI'f1o mmol Ju.
mo.
4
vol, namirnlc•, bal>o bl$mo moqlr ndlm borclm 1 na
fro >lu doll bar minimum onoqa llo lm Ie p:>trebno da bf se moqll b;.rlll I bona~no o•lobodlll na~u e•mliu.
To (e p·vl I aalvahl!l r adatall I vi qa S>mc vldlle, vt
qo oslc~al~ svaQo:loevno. 011e~a te qa J to su tamo '""H
bro&.. va(t otevl, •all slnovl, tamo qdJe re lelbo. qdle
p>d>lu !lvoH M(boiJih l(udl, tamo qd(e se l>ule sloboda
I sre~o nove l~derdvne l~qotlaor!Je.
•Druql zadatab - Co fe st~araoJe nove f~dert~Hvn e
lui!<»Ltvl!e. lederalne Srb(Je I narodne TlasiL I to le.
draqorlc~ lrialt udatab. I tu n m se obra.eam , oomoq.
nlto nom. (HO<!emol - Jednoqtasao orlhva~aiu ten•)
da sl'lor!mo tsHos~u narodnu Ylast <a kofu su od t941
llodlno qloull naiboiJ! •lnovl Srbfle I oslalih naroda )ucro olavlfe, lsllasbu demoRrohbu narodnu vlast (povlcl '
Tallo IOI). Z.to budlte ne samo potrtvovaf oobornlcl
lo.bve vlasll, neqo I stro;o llontrola ·onlh Role sle potlall da vrJe drtovne poslo~>e. Goalie sobolere Ub~e
mo I - aaqrmlla le ula). G~olto oae l<olf bl htrell da
lolqrav..ru tob:.tnle narodne prl(atelle, a ustvarl qledalu
ltobo da nam odmoqnu... Nemo)te se ustru~av•U da
brtllll\llete a~:> vldlte da ne~to ne valia.•
• . .. O ll>•d sam u Beoqradu dolaze I< meal u crno
oav(feae !eoe I P<l~lu ml: one I• Timoel>e Kratlne. Is
Topllce, I• sica !>umodlle I sa sv!h str.ina - prt~•fu ml
ltolto su fm ~Inuit mill t dr<tql, ~vi, sinovl, bro~a.
Ko, ollam. Ro th le ooblo? >Celnlct - sjeme tm se .atrio!• - Ra!u srpsl<e mallie ...
G:)vore~l o spora.umu, o onlma fe Londono, bollma nile slalo do naroda, do narocfne borbe, !>oil samo
qledalu da sc do<'!epalu ,.lostl, druc T!to (e rel!ao:
• ... Ml smo, Racfa le q. dr. ~uba~l~ blo ovdfe f••oo
rel!ll s l!lm motemo d<t Mdlmo I t:o boqa smalramo
da <!e radiO u lotereou naroda. Mollm ll(epo, - lmo~e
mo vladu. aU ovd!~ u Juqoslovl~. u 6eoqradu, u o•ol
slluaclll Rada oe «odl borba "" i'vot I smrt. bada
svabo !reba da da sve od oebe ... • !>to se ti~e nal~
pollrd.J, norodno-ostobodlla~Roq pollre(d. lo nfl!o vile
nl od oalh boil olsu bill u nallm redovtma. pa malotr
bill sa strane Ill bl I odavde, ne mole lvrdttf da se
o,.dle vodl usllo-oorll(sl>a pollhRa. Ovdle su lsHnsbl ofnov! I b~er1 narode Juqoslavl(e, ovd(e su pravl rodollubl, ovd!e su onl boll su oe, labo su bill u raon/m
portt(a.ma, danas uledlnfll u ledan sn•hn fronl, front
Mroda tloU treba da fevu~e ovu 1:-C•nlfu re: rana 1 , .,..
!evtn&• (~.no narodno.oslobodlla~bt pol!ret!) .. .
Na uvr~etl!u droll Tllo te rellao •
I
~rou~.,stvenom
miHnqu one tu •e PA"fep
lo.,ale ored nlom I s•lm prlsutnlm do ~e branfll "ellbe
tebo"lne nale borbe, d o nece blitf h1a"a I naoora da
se ~lo usoftl nlte •••rll velll!o d!elo polpunoq oslobod enf<> nate •emile.
~•ne Srbtle trl qodlne su trptle ol>Upalorsl!a I
~etnl~ba naslfl". all su o•lale v(erne narodno. oslobodllo~bo( borbl. One su o "'me govorlle no '"""'" nrvnm
mltlnqu. Vellba Ie llub.v nllhova pr.ma oslobodlla~l!ol
borhl I ne mania mrfn!a prema !lot•orlm<t srps~oq
narooa - ~elnlcln>a.
- Kada su •e oarUzaol 1941 godlne po,.laclli I!
n a~eq l>ralo, oredall •u ml svofu •astavu da lm oacu·
vam dol> se ne vrate. Ja sam re trf qndlne ~u•ala od tel·
nlfbth brvoplfa l!oU su l!lall srosl!l nor"<! u lme brati4.
Kada lo •• •lava ooblslo, Ia sam te sullla toollnom tve>ga !Oela, tuvala sam le bo oM u vlavl I boda su se
tl<'!l bore! oonovo oovraHll i osloh-.dlll Srbliu, orodala
sam Ie nJima, - qovori S<lfanl>d Kosana Novabovl~ I•
tabov<ll<'q braJa.
Mll'nq DO!dravl(a fena i• Buqarsl>et
- VI ste dale !rtve ne umo '" slobodu ••oqa
naroda, neqo I olobodu svlh baloansl!lh naroda. 6uqar·
sRe o~trll!'tlnbe •u u~enlce va~,.. f m11rhla Tfta.
Sell•nna It Hevalshe, Pavba )ol>ll~. qovorl no mft!nQu,
- Prollvena brv .a slnbodu naroda slila se u
led"u rllel>u, I oro•l>a I hrvatsl>a - to te bratsba "'" ·
Srba Ko"a~evl6 lz Voivodlne qovor1 o Mlnfama
vot~odan•bth lena. Volvod!na se soda sprema da pr1ml
diecu I• B?Sne.
- Ml • namo da le Bosna hranlla no§< dl•l•lle I
ml cemo soda Bosol pomaqatl, - qovor1 ooa.
lspred l ena ldo~ne Bosne pordrnlra l~ne osfo.
bodene Srblfe Tudaol!a Tfma Kure•l~,
- Kada rom lu~e uqledalo Tlta bo do 114111 more
rodene slno..e vldiela. Ml f ene u Bosnl radlmo !l'l'e oa
naJu volshu. Ked (e potrebno ml rullmo, • Rod treba
ml gradlmo.
2ene lslo~ne Bosne utlnlce sve t a Tlta, •a slobodu
bola se sll~e brvllu na!lh na(bol!lh slnova. Ml necemo
do•volltl da se povrall staro. Ml ~emo ~uvell u l!rvl
l•vOievallO brolstvo f Iedlostvo l>ao nalvecu sveUn!tt sa
(me velibol! OOV(el!a ··~· zeml!e - '" noleq nr...
Munlra Bellonovf~ Ia SrebrenfbA prtlarl u feredll
ntu na mft!ne~u. a suze radosnlce pola•lfulu se u ~me,
- Ia sam I• 6os~. - §douce one grle.cl Ttl.>. - Ooa
• le time hU~I• re~l, • Ml i ene I• Bosne stoPmo us tebe,
drag! no! nto. - Vra~aiuo!l se na mteslo ooa §apudc t
•Soda ne talfm umrl!eU•.
- ~lo mf prt(e nlste lla• ali da cu na mltfnqu .;t.
dlett TUa da f)ane ,em I da qa darurem duqo~l!lm pe.
§olrom bo a a sam l!rlla I sa~"•'• l>roa sve o laodve, •
oval>o stld me pred tai>"Oil ~ovleba oror nlh rubu, qovorf stara Durdila De.Iemf! I• Sprete, bolo! su oedavno ~elnlcl zaoalili bucu.
- Da Imam deset sino"" poblonlla bl lh Tftu bad
sam qa vld!ela, - IIO"Or! slara Go!• lo•lo!ld sa Romani~. malb<t l!om•ndanta Bircanslu: brlqode, u~snlca
mltlnqa f~na u Becqradu.
- Da ml le dclivleU da t (a ltdnom vldlm Tlta,
da vldlm toqa oov(el>a l<oll
Ie ltb<t• lo od propasH,
.- veil omlacilnba Savl~ fz Sel!o•l~a leoama l!o(e su
se vraUie lz Beoqrada.
Tu ••lll!u liubav I pa~nlu posve~ule nol norod ,
nole malb~ I sestre Narodnom herolu Tltu ltome su
nov(erlle svore s!nove, svo(u sudblnu I svo(u slododu.
Tlto le ooravcfao to covleren(e. Oeuvao I< ~os1 natet
naroda, f•To[evao slobodu I ne•nlsnost nato temf(o.
Nepobjedlv I• oarod !loll tollbo •oil svo1u slobodllo
a bojlm rubo•odl tal>av ~ovjeR boo Ito J< ool nto-
"1''
Zoro
...
Zene u odbrani Tuzle
od 2a - 28 d· oembra pro!le eodlne brabro se b)·
r lla naA Tuala.
a
Cet''~'• rull e Or ate ~llhallovlda. ntdldovol, lloll·
te•el I arentt test•ooa, .,. Ia) l•~•lnl4kl ~llam ~to Je
narrnun Ia os1oboct•lle Srhlje sa Nllemnlma, navaiJivao
je neW ko dal'ta na Tuatu. All i1obndna 't'tnlll j1mae:kt se
nll
buill. Pet dan• I net no~l ne sklacu. o!l, p1111t dana J pet
nl')61 na •amlm vratlma Tu11e g-rma rafall mltraiJn.i.t
btCI~I
t topovf.
Naif bore\ kroa cljevi avoilh mltr•llua I ba-
cae:a
1111ddu t braoA s1obo~nu Tlltlu.
- Z• Tttal Z • • lobndu I Z• brat•tvol
Tu1la • e ul urbala. Nemlr 1 u1budenJe obunll eve
ullce . ava d!lmovo, •va vrea.
- Treba e..ku18&tl bolnloo, d( ea(Je domove, !one
I djeou • st121 fe narodeajo.
0
- Ne, ml Oft ldemo - lz}avl1e au llrabre Tull&Dke.
Ml temn o«tat.l da romajlnemo volaol.
- Datt.e nam kamlont~~. Spremtle tmo branu d•
noalmo drufo•lma na polohJ - govore Ieee koje au
6nllo pred VoJau obta1t Ill korpull,
orectsno
- 141 t<mo pjdlre, noaltemo ne rukune, umo do
borol neAto toolo poJedu.
Po or>du ao povrla lllroka akolja sa prlkupl)anle
brane, topllh 3nrAD&. I duvao ~t , Karnlont punl hrane
iretalt au na PDIOf.l), Dot• tolono lena u aarovfma
u maramama, sa koJ.arama.. kantama t lonelma.
Tamo oa oolohlu. d olt au metol Cllukall I baedl
derail, lane au dijellle borolma topao hl I dr ugu bra·
ou. Svo I• bllo priprtmljeoo •• mnoro pato)e I materlolke brlre kto lA a•oju rodfiDU djtell f po rodlcu.
A boreI au udarall po lzrodlma, radosnl, obrabrenl
tom pofnlom. tim osle~alem da lsa nllb llo]e ojlbove
ml\llt6 I aottL'O hrabro, noustrdlve, ~\'Uto po•e•ane u
jedlnatvenom eveop§tem naooru da se htjera okupa.
tor, a e njlm I poalednJf lzdtJiltk naroda. 11
Rorba jo n vr§ona. Tuzla je odahnula. Zone Tuzle
ponosna I no6no. grlo • voJe j unAC!ke branloee,
brobre boroo Muollmanake. ~loJevl4k&, IInatoko I Srp·
1kl b brlnda, kolo au 11 SrbiJe prlt.ekle u pomo6 slobodooJ Tusll, kolo I• dala oko eetlrl hltJodo boraca u
Narodoo-oalobodllaCku vojaltu.
.
!d. t.
5
�•
i
OBPA,llH nEM O M 3ACMJATH CB OJY 3 EMJhY
,D.O.lUR OPOAtk e, A C tt.HM H lfiUII
l tJIBX& aajU KRiill<A 6pHrl .. IIPOIIteTHJ
cjeu a.
- KaKo 111 lle ce, wra .11n ke ct?
•DBTAJf y 6pR8B RIWM Cflbii\K.•8tM·
Bame ae.Mn.e:
He ocTaKe ueaacujaa.
c.e Ha xpaCSpe /KeHe
CQajno•or Caa&aa K cy •• lllliCJIO
O)&
Yr}leD,a jMo
apuje.M.e aeA:awor OT.11J6nHCKOr
paTa
M y m xe pyKe AI y80pe, HI.MI HI& 10.1111
HI I OU J,l nortrtle PAJIO, I MnOro
cae IIOCAOSt 1 ooaa~11fH caJole aaapwau.ne t<u:o aan.a. Yr.uA,ajwo ce nHI :.te.oHe JYH&q_Jee KpaJoae v
JIHKe
Koje oy 1om 1942 rop,Kae nocasane
tcyka
mTa MOry >t<.tHt .1a ypu.e aaJrAtt3'1Dll
Jbl qeK& cje• e. a cjeMe:Ha HtMa, uewa
pa.aa.
A11H HI oaa CSprra uac
161·
U TII. Suo I• • TtliCMX nuo•• •oft
cao n peCSpoJO.MB.
Ma cMo Kpoa oae remre ro~••• pa,-oa.alba wHoro a ptnatiAM, aJUl " wnoro
Ht MI
liM
••ht
RI)' IJ..JIH. Hay'IIJIH CWO AI ce Ht DJIII'"
m 1 w0 BU01bl, .1& HI 810CTI)U10 nptA
8inpera.u., •• J<aKo o·He aenuKe: 61 ..
auo AI Hs: caoiA.11 cooctae•••
cnrau caaaa~yjeao.
Jl.t ,
eCS.~~n*•"'•
je, eKou.u. y r.rapo'l'y aaJe.rtHUQ.f nama
Hame Hapo.ae, ce• l'lao,
CTOjR C~WO npeA HIMI HllJJI BJ1&CTft..
Ta FMIB&• npea H!M$ CTOjlf CIA ltM ..
83fUHM•U 6 op6a KOja HlC A080AI
AO no6j ue. Mtt eMO ~•Y•HnR AI Cl·
a o u JeJJ.SR•KoM 6op6o•, aaJeA•••KHM
uaaop•ua nocn>KeMo caoJe ~~~Mae.
Hamn ty uylliKlP!In Hn <j>poHTy,
•awe • yaute pyJte AP)Ke a yw~e ll
McrJepafy
U: liOCJi&lVt.tr
ti6JI-
I<O-oono6o•uJtaqKux OA6opa • HopOA•
no·ocno6oztwnaqKor cf>ponta
pljUOibl, DPM)C HOM IIJTO )\0 Kp8j&
)K&• a
eon.a aa esojy uanaht uy
11
II•· AO~ ce
H
naom wy>Kt8n 1 ca~toau u:
!Spalla (!ope Rl <j>pOHTy, •n, )I(CKa 1
noaap,I KH nperuybow uJu•~•KnM
o
C
sarU I Aa y OOTOfftOCTO MCOYHHMO
y
HUiVt OnycTOWHnK. 0 0MOhH k eMO 110..
oTpua~uM
Kpojeau"a Po>tauuje •
6upqa Aa lhnXoaa nO
ibt liO"''" IY
tmDOOJIJ aacn)aHa. M11 hello yaopau
n eacH]aru creu:y oToNy uawa BeM,.C,
JloannytleN.o ce K&ICO HaJ6oJbt auaw:o,
wro
apwJe 11cr pruuro aa 6•1••• 1 Kojy
cy fe rypnyJ a <j>awocrn•K• annKoa·
C111Tn
1<pajeoe t<eje cy t!J•mncrn'ln pas6ol·
'lbPCTI
BtMibY
1106po opraHaaoaauaN ptJIOII. AoK C
J
IIIMXOBH CIHOBD 1 flftUJR
Kpa)UW801l;lt,
rouH .. a w y1:1awrasana cpawHcTe o.a·
!ltKO OA CIO]HX xyha, ou;je ROJ1 Hat
n C-lfJl..& DO HIWO) J.OM08BHU OHe G
Y
eawe cnJane
B >ICH.teJi&.
>Ktbe.ae
C)' K
n pBK IJAITIK J(Oja IPIA H&O OOCT&B .. no HO
b r cowoj 6noanHB seopllla·
AI HI WI l OMOIGHl y B<8H Cl CBO O Ttn.o•u rapHiao•a ue npesa)yba OA
) M
04801011, I TO je Al HB )flAK D<lllb OA oaacHoor.a, a orpoaHe Kon•qne
IIOUOI\R hewO HIWBM IIIPOANSIM 1111•
CfRIC3 A& asJtAOI'IJCll CAB111,1(8MO Cit
DOT8lDl(Ohe Mole HIM ce ncapHJellle
aa ncnya,aaaa.y oaor saaarKa. H JCIIll
ce HIWit (MHORQ 8 HiW & 6"paha apt •
t e ca 6ojRwTa oxa·h ena e.n aeoa. ao6·
jeJ,e, wa )l(tRe notaaatl.e.\to Hw R&UJt:
aacs!&Ha s.uae... aawt at ADIO A
leno,
HIW7 no6J<AY aa 4)poHTY plJ!l ,
Osnivajmo odbore Crvenog krsta
Crvenl krst It medunarodoo orunlucl!a koloj Je
ell! pomaganje avlh kojl 1u stradall od ratnlh Slrabota.
Daou I• clll medunarodnor Crvenog krsta da pomogne
l rtve bllaiiC~ ol" zlostaviJanja I ronjene boreo oslobodlloC
kog rala.
Crvenl krst u ftdtratlvnoi jugotlavlji uplauje nove ela·
nove 1 lma nove sadatke, novl karakter.
Oaot tvo Crvenog krsla federatlvne jugoalavlje
u elnfavafu na prvom m)IIIU avl onl kojlau U toku ovoaa
rata - od prvor pohlka pa do dloas - radill na pamaaaolu onlh kojlau upall u nevollu kao borcl Naroclno·
oalobodlloeke voJake I partlunaklh odreda Ill kao !rtve
fallstl6kor terora; avl onl koli au u avoj dom prlmali,
b ranUt Ill oa blto koJI oaeln pomagail raaJent, boloane,
6
3BOPDH K
M .'1&,at epiSujeHcl{e je_,.uaatte nonaal'le
Cy Hl!llll}eHO .jJHIWTBO y (5op6aaa tta
~n~opu"'MO» ~poHT-y.
lznomogle borce, poror•fe, ltbJerllee, proananlkt, oapu.
ltenu djecu, starce I starlet; svl onl kojl su poe! neprtJa•
tellsklm rdlmom u avome domu krill. l•drlavall I poma•
gall borce oarodno-oslobodilaCkor pokrela 'rlzlkujutt !I·
vot svoi i svoJe J)orodl(e, avi ool kofl pomatu narodoa..
os)obodila~ku borbu, svl rodo!lubl I po!tenl gradrnl na•
le zemlje. Oslaju clanovl Crvecog kuta ool kojl au • •
vriJ<mt blvl• Jugoslavlfe slekll pravo do!lvoiCOi tlt o•
stva. v<llkl clobrotvorl I utemellaCI, koll se nlau u toku rala
ogrfldill o narod I clljeve narodno-osloboclllaCke borbe.
Crvtnl krst je aada prava narodoa organlzaelja koja
u svoje tlanstvo prima sve one koll su, lspunjenl mr·
lnjom prema nasllju, nedjellma I zloelnu, apremnl do po·
mo&uu, tie aktlvoo u•mu uedfa u il)oeeaj a raoa koJ• J•
Dol seo.u Tt-mt<na
YetiOBII•a, 1 CHBjet)' If .U.Ay, OHe cy c:e,
}' CIPIJlt-ttlt ca Ooca~:~cvua je~HHnttaaa,
40 :.,aKa 60p1J.'1e DpoTHB eltiiTHe
lll!e . . •tl(e 22 I,MitUJUj~, KOja te DOB.'Ia'IUJift
li)'UU
rptuce
y6nje~eu~ il&
& atltMO cjeMe K ftJilT U "PtKO H 8p0 A'"
e.
starce.
BOPBE Y MCTO\.fHOJ BOCHM
HB
R3i60ib'HX CUK08a, HCK& ee CIA 81111RJe oaa u Halnll aaJ•• • n•KuM auojeM.
Ma )K8He 11GToocuo Soc" e caw:yn...
I to llru dlefatnoat, Cnenl kut prlafupt orcanlzovanju
avojlh odbora, atoskl~, opl llnaklb. areaklb, okru!aih I
oblasnlh.
U orranlzovonju tih odbora I oplte u radu Crveaoe
krsta najvldolje ut-:lte !reba da u&me Aotll ..lstlfkl front
!ena, Jer ra.d u Crvtnom krstu samo je nastav~ k onoc
po!rtvovnor rada I t•I•R••I• nailh lena da otmu I apa·
su od krvolednlh fdlatl~klh dlkovaca ave one koll ••
u borbl s njlma lznomogli I poatudall.
SvoJim uedtem u radu kao Clanlce Crveuor krsta
!ene
u Jol jednom pravcu oaromno doprinl!ett opftem
radu na obnovl I podlunlu naCt umlje, Jer l• to c lavni
cllj novor Crveooa krota feclentlvne Juroalavlje.
Oa bl u potpunosti lzvrla.vao ave tadatke I ranlo
H&IDS. 3 t:MJil3 8AAHBeHa KPBlltJ HAWHX
ue ynamte Xauepoey fbe•a•Ky. A• a
ico• ·Kyhe cw Mil )l(euo ca cnoJoM
o
AJt!IOM C HIMO Cy uatUI pyK080AH·
.
on,a, eiwe naponne onactn. e UIMI
je ltBIDA DJIIM8fll
sa djtcu, tnva11de I
n.a. jep je o•• caa nama. Cu le
' atilt R X n yt'To TH n pMje HOrO IUTO JJ8
'AOi&OBHKe
y eaoja cena •• c1o..
Jy aojoKy n oaoJT-.Jeuy.
M", )f(tHe MeTo.. oe SocMe1 yaehtu&
o
Ha ce6e B eJIISKR 83Jt,tTIK llPO.llotT Ht:
ejeue. HaapmubtliOra cuo aaf<An•~·
KU.il Raeor:ucwa, aljtAHuqJCIM pu,o.-.
Hau:o He GMBje 8:0MWCn8T 8 .ea. Call"' t
• KAJl.O hy?• jom .M.elbt HI CMMJe pt\n
,.Ia B.y ee611, a APJrD KAitO Mory•,
Caa lle• o pa••,.• aaJeAHII'IKa aa 11ae
cat. OCSpu•lieMo 1 aaoajan aamy
·aellJby.
Bawe aaponne 8Jiattl oprannao·
aatie P•A c!erae, a »I cau noat31MN
s·peKo oa,6opa Hapomuo·ocno60.IJJ111·
-ql(or tjlpoHTa npHt1'Jnahe• o pa,ay.
Pa~wheMo opraseaoaaHo,
nnaHcM•
y POll ~tMO 7Ujet1 087 OIO)J
•yCSaa J1 HaCTOjau.e 1\A ct YPIAI ••·
MO ce uajCSolbe n H&j 8 p~~ee M
O)I(e. He
>KUT& AOBJiaqw.Je
zlollnalkl lallum u dao naloj zemiJI I nalem naro4u,
Crveni krst ruvlja svoJu djelat nosf u punol sarad·
njl u oarodoo·o•tobodllat klm odborlma. U saoltarnoj
alutbl pomale l<od preno~eo!a i smje§tanla raojenlh bo·
u ca Narodno· o•lobodllatke voJskt, odrbvanla i lzdr!avao(a bol olea, okuplja bolnl~arke I radnlce u bololcama,
ptlkuplja dobrovoljne priloae za pobollhoje hrane nnlenlclma1 u tdravsfwenoj i &
oci}al noj sJulbl otvara ambu ..
la ote, odtfava sanltetske kurseve. poma!e u borbi protlv
zaranlh boltstl, brine se u postradale. zbrlnjava dlecu.
Pred Cn·enim krstom stoil zadatak podlu nja doraova
I(A fbe,.aLtf\Oj. Sop6e ey 6nne
eeo•a >t<et1'ot.:e. !lo6po Haopy)Kauu. u
na· par ue .1ory, Hllje.Mo,n
T
ey ce O"'lf Hit'II(H 65)111M.'lU n, oa CBe MO•
ryhe III'IICHt1 nOI{)'llJaB.t;IH 1\0. te U38)'Mf.
All II XptlOpn CUH06U Cp6Mje, OBAe, H8 Tn)'
80CHe, HHC)' XTje!IK .11.8 OYC'Te tt.eM&'fKe
t<poonoKe aa no6jer~• Y neJ<t>t<•betUJ. Ha~
uua nu cy u x
~:~ e n pttTa H O,
coe-rehu ,.,, ee
Te tu t<o
o.o.an.y n
t~oliy,
oa caa oua ana
l(OJo ey Xnr/lep-oBR811•u<oau..u
npl~'fu H ntm
HaoakeYIIM HliPOAu•a
u Cp6oje.
Bocaie
Kpoo ooc CSop6c ep6ujaucl(lt u CSoeaacacu
6op''" cy, c oojox t<pa.it>y, noetsjeii.O•umr.
" eayo6jeK o•nelfii.THfiK 6pa'l'CT60 Cp6uje
u Soc:HeJ CSpateToo "-.OJc um~aAP IJnKo
UII W b Bt'tiO nOp)'lUHTH.
l.loMOC:JJ MO 'fn8H8)( 0 6op6AIII.a jfA,U~ OJ;
CpnCKDX ABOJ18Hj8, KOje C)' yo;aeCTBOB8,1e
HM UDOPJ:III'fKOM ¢p0b1'y,
floene )K8GT·OlUJ"X U KpB&B11X 60p6H
H& npanasa.tta Bnje1])DHB. D OeJle P.Y'"
*-fr :U uanopROr DOKpeta D'IHUCO Bp•
neTuo Mt-Jeauu.e. 6poran.e ieaHe ep6a...
Jaw&Ke JlBBaauJe aayaene f:iJ DOJIO:.ttaje
w_a qJK&v a aaua:a, 8aOpHHK& n ana
JlpoHy l<t Ko811}KJ. ropt, Ha ~JKaWI
samu 6opnn xoosJr poaoBe. M5w-)'tnupaJ7 llnTpiU:\OOKI rHea;!.&, npRnpov ajy oe aa oa6an.Hy 6op6J n oe.ae<rwaqKIUt ryeaow y oquwa, nor.n.enaJy
p,one va uecrr. Tno, JY60KO DOll
a.uwa, aajyra ae.1eaO-IL-1.1Ba .llJ'BRa n
liO xa:a.aae ueere e o6ejy u.eeu
CTpiHa. Ba neeTB Saopsox - Jaa.a
opo ... r o••·•Y·· Xaoef .•. XXII RoM&lJK& ADBuaaJa ee o• ana'fl!, p-po6aJa,
6e~u
H DP7** oqajnqKe O'loOpe.
'l'Opy -
-
HIJ"q;UnU
K03JIYK
GJ XIICO ce IIJLI C
CKDmBTD H00pD) I 1'e• l.
Bop11u, Cp6njtHI\U OTJJ>.& ne aell
,
otmo6t ~ue Op6eJe. ooc11np•lr no·
nan.ony 11 on11oaq.:aH~l Boenr. no KOjoJ
'qyJe ee a~tme
jam XOjl,!ljJ KpBIB& <P\WUGTSI'I~ 81l8PH .. Sopuu, Cp6•JaH!III. OJIUA& 88
BocHe,
ooewaTpi!IJY
noJe Atno, eno ..
60)\HY CpOajy ..• notwnpajy II ) 8li.HR
n APYrn, nof"e)ln ow ca coerajy ... H
aasa-ryjy ce nanaheHO BoctH1 :ta. uohe
J
~K81JUTD lll00p81 T81:dKOhe, naTO.&, HU
mpTB01
~~ 1\e fCO )K&1J8hn HHJ80Tt1
-
yquuaTn Jtpaj
~amnCTUtlf<O·yetrauaco·
qi)THUmtO~ TePOPJ )' M&WY'IPHOJ
lloeun.
0Tnoqoo Je BOJiinnt uanan. Doom
6opU,K
ey,
y
li80]\0:'b-118l1N HR1l0111U41
JlOwt,.NH·
sayam.I&JIIf, Je,u.u.y oa nvyrow
paJyho qyKe • eaTopann o6earnuJbe»e
lj\puo,eae, Ha 116CTY
U
yc•y p&attUIIY
-
T3WO CJ Hlml'! apTnJLepu.ol 0Ha:
r.y ee a• oeerpuunorOAUHe uaopy>«ann
li{>>KU.Oll D{>iMa \t&mllota~KOU OMfDl•
Doh Je. YwyKna je opro;upll)a. Be
"" sayx •• aoaa. Cana
nonoau aemaaajay Ollnyqyjyhu HIDtJI.
JypnmaJy HSmn npOnOTOpU ill..6e
.
ee • ••J•n•un 6paHe. Tr•:r a.e mopa11a
u 6ou,alJil. TfKY B ooanaqe ce. Ca6u:u
o11o u
1 Koanr•·
Ho caM ynaay y Koany K sacTan'
OtJ
cwo. Hs Jenne KpOalut.a pe . KpaJ J.t>:.e,
TfHIO ) 8 tu&p& U Hoje Hill JtODymt t~,O
l\
1m Kopatca p,an.e. Tyuao Je meCTo.Ko,
tl\KO
n,a ce 1Hd9 r.10r110 HH
00 a(On~TJ
K no~axHu;o~o
ao
11 aan,pmavao uao quTaa caT. QJl.Jep.uow
n3 t:UIII<nOHa. TyKaO Je
CllC8UM UOK9HIAI, H~I;(011UKO 8KCI:m0•
anja pyttuo~ 6ov6n, oopeweTa u npe1U1HY PUTI.. NllTpan.OCKOr p ai{lln&l
J ~JIIK npyr OftJIBYKAO CO n y6&[1WO
01(0 H.&.
Kpos Kpoo Kyltep•a ueKona KO 6ou61!
nonOli<O) je TaKII KO )8 HI qyKaua
TAl jo Y 8o~P•••Y·
8sopu•K Je oMnOo~o•. ilta 1 o~ ..,
H OJtWIX 0 TUWilO H&Opea. TaKU Je J Ul"'
KllDlJ.Up &HO 'tO rMf3AO·
noH080 Jypum. J OID >I(OtuhB HO
nptTXOJ).HD. Ramo cy eeh y aapo m:tu~u.
y l:L&Ny HOpwannoyJo, I HIWO tMare
ee K0 Rt\6Tpnmy 8& :llllt8 JfiMLQTIBIW.I
a6yu.enor Menpnjue.n.a.
npoll HIM& I• jtKO KOnpnjaTOibOKO
yaopnmTe, aapom11141 Koanyx. Waa6t
ey C8
y
8 1p0WU1Ut
U
OKO lhl jiKO
JTIPA•ne. Opy*aJJ •teTOt< OTnop,
am• uu jow >11ewllo sua"-7ltMO. Ba:aan.yje.wo U11, enO)KliO, bOIII&HO•• 0~
tia ee eaapmeHa ea~Ju~oa caas opy..
>~<I• - onpmeuo eo~· ""' onepa11•J•••·
ll•Joroyje •ama apunop•J• OTJJ>.&
na Cp6ujo. Oponaua ee nMoetepo 011
ClU'UIG rpw li>&BUH8 TOUOII•, 6artl'lll D
llPrror nm•or opy)l(j&. :liTe 1 nap·
ttan HflliJ'IKe tcattnr-e, oono»n.eHa opr·
Too naw:, Ha u.ee-rw. opexo Jloane a ~. KINt ii>O, rpyp,ao aea.e.'lle, yTupe c.e
aaa u.e, ao qyKaw oc.noOO!)eHe CpCSaie. o·y-r oema~nJu, rp.vn..aanny TODOBI
a
JeA•• opawHae. y eupmoooM. peA)'
a oo 011auy naao:te ee noen-ena.e .ROH·
D.ITPI U.Ule neruaJuda D 't eWKOr OPJ'*)B
he ORa, XOOPtl..D JIIlp&DM HI D&l\WMa.
S.CW& ODXOAU'fD,
OK&&yje
npataK
81JH
6ow6u
llftOliOKIIX
MO'!Op&,
u xnow:01'Aa.t WD'fpa..
n.eaa ... H Ho6o Je Hamel Be ana oe
KO je Cp'IDHitjH Y tHlllftAT, 1 Jt ,xpa..
(0
6pnja: newa{lll, IPTUibOPltH Dill\ aaaAYXODJ1011l,A1 ann CO oarypuo BH& AI
Hacaa.Je I<PKJbiH&U y m__n,uauw:y opeA
l,lauujow Ty ey moa6e HtroMunone
.
rp;taH. .M&TipiJ;Jill a
UTIS m JbWBilR
ope'l'aOpAne '1 po•oae. SpaRe c.e llt&CTOKO, JIOK Jop,HJI DOKf WUI)y ;ta 0<1
aaaytty. Ht.mu oponeTep&, W rw•A• s ua, flo~aopaau.w, Tnvoqaan a Paenatla
JCL<Iq)'
J
tlli80CK8 p0108l"1 XBATI}f U
>KDI&, rymajy •• u OT•waJy .,. xn·
Tpan..ea._ JlpJrJJ, caxo aa ;{108TRB7
WOTIPI A.IOHO, K&
Up08pby H8MI'IXI
ll8C1'11, pemeraJJ a
KaliBOHI• Tp & K~Op8
• ,.:oTounxne.
Ka.na Je nan ooqeo A& oeaaja. K•
ewo aeh 6ano aaapuJU.no noc.aajaaeJt.
KoanyK
J• y Hlmuw pyKillil, ooToya o
Bop6e e-y ee npeaene aeh
A,aneKo, npe.wa Jaa.u.
Koo J•A•"• CBOJIOun fll~aymu 6op6a, ocr&lllt &y J.Utoro6pojHU .IJlam·u ·
O'JUJUbeH I
eTU'JKU m'meeu, onJooae, MOII"Opanx
808D1UI, 118U18111 KOa.a., OpepOBilHU TnO
II OABOAIH pUHil WieR.
Jb. J •
1
~
�Mi se borimo
Na proslranoj rucvjelaloj llvadl okru!tnoj jelovom !umom, na lvsaru, u lunu 1944 ~odinr, Mu•limanska brlgada proslavlja godl&njlcu XVII NOU d1vi•1Je u tljem se oastavu toda na1azlla. Svje!e IJetnje
jutro puno plavlh daljlna, sunca, mirlta smote i c\•ijeta. Preplaoula, nasmljana Ilea l>oraca prtkahenlh
oaporlma I borbama po Sandhku, Crnoj Ourl I Hercegovlo1, bllslaju u paradnom atrOJU,
01jele se nagradt. Cttaju se lmena na)bOIJ1b, Najbolja mltraljeska troika, Najboljl bombal. l'l•lpolrtvoViolja saoltarka. Drug kojl je u najkra~em roku od petoae51 dana savladao neplsmenoll. Najbolll strljelac. N•Jbolji
kuiluroo- prosvjrtnl radnll(:
Nagradenim, poredaoim oa sredini poljane prilc:lju~uje se vojnl~khn korakom vedra I nasmljana drugarlca
Zuhre1a.
jol prije godinu dana, kod ku~t. Zuhreta je vukla
ibrike, prala avllJsku k•ldrmu, radefl po ludim kufama
daleko od knjige I svakog kullurnog Uvota 1 rada. D•nas je nagradtn a kao najbolll kultu11•o-prosvjetni radnlk
usvol?i brlgadl, Nt 1zostalu~1 u borb1, prtvljalufl raojentke, Zubrtta I• uCIIa I slekla tollko • nanja da je mogla
druee vodltl I u~itl ...
U Jjeto 1
943 fodlne, u partlzonskom logoru u Frulkoj Clori te~e svakudnevnl flvo t : kurlrl odlue 1 doJau
aasluhva se rarobilenl ustala, okupljena Ceta patl)lv~
aluh druga koll '>bia~nlava profilll>l llanak lz novlna,
dlveru nlske grupe se smlenlulu, dok odotdo, lz !lroke
scemske ravnlce tl~lnu vedrog llttnog jutra polresaju
t kplotlje zaoslalih topovsklh granata sa znpa llenog tra naportnog vota. Pod htorom AGITPROP-a rasle gomila
svjof lh, na bpiro~rafu 4ta mpanlh il s tova.
- Ko Je to sasta1•io ta ko duhovl t raporl 1 uapisao
ovu pjesmu?
T o Je blla plesma o ~ov)tku koll I< posllje dugog
I te! kog !ivot a, naltad sad, u oslobodilalkoj borbl na·
lao prvu radoat i pravl amfuo !fvota.
'
- Na! Clle, - povlkall su drugovl odu~evljeno
- C ! Odie sl Cllc?
lie
Prlho It, pomalo se aneblvalu~l. ~ovjrk ptdesetih
godlna u lzderanom odlleiu, te$klh radnl~klh ruku 1
blagog lspaCenoe Ilea:
- T• nlsam ja vdl plsanju, to ndlo malo upo~to, a drugovl oavallll, dobro je, dobro le, dl je to dobro - pokufavao je Ctle da se brant stldljlv i zbunjen.
U blv!oj Jua oslavlll Clle nile lmao odredenor zaolmaoja. Potucao se od sela do sela, n•doiCio, radio Ito
je s tleao, samo ntkad nl)e pomlsl:o da neSto naplte. Nlje nl s lutlo da bl ono Ito 1< napouo bllo dobro, lljepo
I jedva dotekano, da bt 1uo~ njego\·e stlhove progovt rile blljade onlh kojl mls1e I cs1 t~alu kao I oo, a nt umlju I oe dcs;eCaju st da to perom brue. ,
U cslobodenoj Bijelllnl, u oktobru 1943, u prtpuroj
sail Sokolskog doma oaromna n au naroda, bu daha,
u dlvllena gltda i sluh umjetniCko lavodenje program•.
Zamah novog !lvota, pobjedonoaan, ntodol)lv korak borbt , kljut novlh snaea lzblla sa poaornlct It svakog glau , Pokceta, beau. Program lzvodl kulturna eklpa Semborl)t , omladtncl I omladlnke It okolnlh st>a, lsli onl
mladl~l I djevo)ke koJI su do jute dolulii u Bljeljlnu
na pl)acu uprCenl vreCama I kolarama, na kole nlko
nile obraCao pal nju, u kol a se mlslllo da nl1q of u
8
.
"'
uct mo
•
1
Ita dru11o nl s tvoreni, nego da J t ~Ita. flvo l grbe na d
ttmlfom i tegJe tc vrete I ko~ue.
Ako bl pogledah un•trag, ako bi pn~ll <lue lm I ltlkim, ali velltansh•eno lijepim putevima nde narodnooslobodllatke borbe, ovake sllke I slltlce niule bl se u
beskraj.
Kroz tri i po godint surove borbe, nail borci se
oisu boril1 samo s pu!korn u rucl. t!ni!tavaju~i fat1atl~ke porobljlvace i doma~e lzdajoikt, naSt borcl su, uteti, u ni!tavall neznaoJe i mr~k u k:cmt JC vjekovlma !1vio oa! narod. Pod grm1javinom ropova f bJcata po
blatu, po !etl, pn tlml,. po planlnama pored vatara, iznureni napornim mar~evuna I borbamJ, tuto gladnl nz ..
II borct su uWi. Uall sebe i utoh drua•. Utolo se oa
lronlu, ueolo u pozadiai. I ftODI I poudina lhli ••••
izgradili u veliku narodnu ~kolu. '
Po gradovima I selima utonulim u ntiemu sviklda~
!njlcu bijede i poti~tenosti, doJukom Narodno--oslobodlla~ke vojske odmah prostruji oah r.ovog tivota. tlvora
borbe I rada. Stampa, usmene i tldne nuvlnc, prtdavanja
anallabetskl tetajevi, priredbe, zapiJuskuju svjellnom du~
hovnog tivota i stvaral•¢kog rada.
Na§ je oare d po svojoj prirodl bislar I darovit. Brzo
prim• znaoj•, upija ga kao pijesak vodu. Na§ le narod
kao dobra zemlja koja, dobro obraden&, daje trostruko.
Na komadiCtt po!ut;e le ·hartije~ nadene na tava nu
neke opusto§eoe §kole, ua bukovoj korl, na uiabanoJ
zemlj f, odl su borci s a iako~om s avladlvall slova. Po
selima oslobodenih krajt va, ~ene, ia ko opteretene te!klm
poljsklm radom, obavezama prema kul!l I vojscl, oal aze
vremena da dodu na tetaj gdjc s a mnogo volfe I radostl osvajaju neoavlklom rukom stovo po slovo.
U krvavoj borbi prntlv nadmofnog neprllatella na§
se narod, ut dobra ru kovodslvo, bn.o sna!ao. On te s e
l'to tako brzo I la ko snaCi u op~ tem pohodu protlv
mraka, neznanja i zaostalosti, tdkog nasll jec:ta proilostf,
I pocl svljetllm p utevlma kulturnog lz~radlvanla 1 sivaranja.
Reakcionarnl vladalu~i krugovl bMe Jugoslavtje
smi~ljeuo su dr!ali narodne mase daleko od svakog umjetnlfkog do!ivljaja, koji bi oplemenio, probudlo mlsao
I uspavane stvaralatke soage. Vladaju~i krugovi su na ..
stojali da 1e narodne mase ne utdignu itnad slljepe 1
gluhe gomlle koju fe iskoriUavatl po svojoj \'Oijl.
lstom oad, u toku narodn<>-oslobodllaCke borbt kul·
turoo-prosvjetoi rad u naj:;frim sJojevlma naroda l<ao
lirenje toanjaJ dubovno utdiunje I ratvljanje lh'arala6-kih sposobnostl doblva s•oi pravl smosao I svoje lstlnsko
osh•areoje. Ali pcd re~kim uslo\•ima borbt taj rad niJe
mogao uuu svoi pravl zamah. Tdte I krva ve borbe
koje su se ceprestaoo vodtle, bljeda I ntvOIJa rala, nt·
doslatak kadrova I rata <lehvalt su tad. Ntprl)atell It
unl~tio ono malo ~kola ~to smo !mali, spaiJivao knllgt,
stdjeljao na blljade daka i uCilelja, pljatkao I uni!l.vao
na\Jtn~ i umjttni~jce nijedDostl. ali felju t.a znlnjtm
ljubav za umjetntc!tdm stvaran)em kod natea naroda nJJi
mogao uni!titi,
Ta )jubav, ta !e<l t a znanjem sve se vl~e razgan.
- Kad se vratimo svojim kutama, - brlnu se drugulce u vojscl, - pita~e nas za mnoKo !lo!ta, Bi~e vt llka sramota ako no budemo ~nale odaovorltl,
<..
NAS I
su RANJE NICI
Pt'iit p('t mje!'tc1 ispra tlli .smo ~ a
At r aatenike k oji su savt z nitkim avtonlm o otllll .a Jtollju.
U tim lsp·ataJima, u tim rastancima
sa unje:nJm drulo ..·ima b'Jo je lsto
tpllko tuc:e liohko I ret~ d osli.
Radov-a li smo se !to ih §a.ljemo s vojfm uvezl"ltcima na n j eRu I oporav ak
u e:u ,laooj h.tltii, u bHele lcrevtte. u
h ltdo•Jnu pai0'\ 1, d ale1co o.d dobvata
nf'oujalf'ljJ, d•h•ko od ~ mut'nlb. staln1h p 'J" rtta oa slablm lroojima Rado·
vall s mo s"' l 1 nam ranitnld vile
o
n t fe klsootl, Rl adova ti, &m~ava ti s e
oo olan1nacna, nn jadoim bosa nsk1m
lcutama t ltalama, a bllo nam ifl I
ttho I to s~ r:stajtmo od nJih. 2:ao
rtim ie bilo St ' morafu o a~ustiti svoju
t.tm 'lu, tJ&tavitl
n e dovr~eao
fiJelo o~
ostavlti s voje ie:dioiee .
svo t druqo.. sa kojima se d llelilo I
110 I dobro ...
Toolo o\i'tobarsl<o vete 8PU5tilo se
na pcost•anu, sp'lkojnu dott,u Sprele.
Dva du~ a r eda uosil~ Ide oa ~ iroko j
tl v3di pored otalog ~thera. Bjeluaiu
•• ~loti. bllrll tovt>)l omoto nl oko s lomI)Qnlh oogu. ru\ru, oko ra njtnt- gl ave.
Svl $ U utnemirtf\1, svl su t vfnl. .Biude
pog ledl prema J 'lief, po plavim brdlrn~ M.ate 1ic.a, or?.rna sutlm p1anlnama
SrbiJt, p rem& Tu~ll. Bii~hioi, 8tlkom.
Zar ooslijr oslob denja T " " "' ne uti
,. 8 jdjlnu , u B ~!.o. u Sarajevo? Ko lone t.e I daljt protazUi oo~natirn , dra.·
aim puttvlffia i staza ma. drugovi t:e i
d~lle lu•lt1 r> potoh ja na polohJ j urlbtt., pJe.vaCe. krvarlt e - bu njih.
Oo!ll~e. uallta~a.te e durr;or. nu skog
neprl + elja - btz njib. Mo!da te se
at
I s loboda nasmljall, a ra no jo~ uete
tdobOd l!nia.
SAD KOD NAS
- Td~ mt le &to m l I de h n1ofe
z.em 1 j~. n~go ovt dvli• nifaove
Nt ko It dotu1ja s Jtt1J I utvorl
'*"•···
ml otl.
- Nete• oorndltl, nlhd
godltl -
po!aouuo Je nelco rudrava«'o.
n~l
K ad su ml se ocl'\.bodlle o~4 ufll~
dam J)r_.d sobom. 11e vjetol.,f-1. drugar'co S tdu, hotel Mu•Hmanske brl·
gad e.
- ~ldo. ur sl vrt zdrava7 - opttala s am u Cudu. Prll4 dva f'Y'IJf'VCl
blla jt Slda tll"llco r•"lt ..a •t nnRu
- C:1m s~m fu1~ da t" nas "b·tl u
Uallju. po~ela tam u tllr1tf, pol ela
sam n pomalo C"Jdut»l~•tl na nnJ'U ·~
mo d• oe odem - aovC\rlht ff' skakutoct n• Jedn~j nozl. - Ne mogu
Ja bet «vole brfJta dt, n~t mo-tru ·ul
Sa ied,..lh noslla neko m~ • ovnu
olablm ~lasom. Prltfem. To It lt!ao
!esnatal,~odll nll Sailh, nn)tn u stomak prl zau"'maniu To&l,.,
- Kalco s1 S•ll~?
- Et Q nnll• me. Ne bl mt bllo
,
b o da j e u barb!, nuo lz us,t-dt -
Oti so mu b11t' ounR suu, l{tas Do·
drhta va o. a ru'<e qnrlle.
- Boll II t~ S•llh?
n ~go,
N lje ml t boa- tkn e.
vMII ,
tnM3M
o rtz-dr:~~vteu ,
u ttaliju, o atavltl
brlu:du. Kal<o sam s e oonoslo f h
tam nteo bon.c.- Ttlko susd rtavaoe
su 'e vt~ t.u se kotrJJale c hi ttlfied.•
lice ...
To je bio ooslltdnjl transp ort oolt1t
r•nJ•nlka u ttat Ju. 8eq1t1ad I l ltaYa
Srhit~ bill tu us\coro oslohode.n.t. S ad
n1t1 rtnft'nl drugovl osuiu u svotof
Jtrnhl, kod nJs.
Po lsrotnnj Bosnl - od Romanlje
do Sove - ne pr•staiu borbe.
Pthttt u saone sa ranffntdma.. M.i
h "tttmo da ct. udl bt•ntt~tjl os}de
kao 11 svotol kutl. Botnt!<e <graife
au orostrane i t.iett', sviJe.Ue o~t.-racl
ont sale, lltkarl I bolnt&rlre ol u rbaoo r•de Uoiobne p~stelle svojfm r u-..
k1m1 ' 'rnnalu t §lju. t eoe t omladtn~e . U bolnk:ama ae radi bu. o4morlt.
U stanici a~ tr:u\lfutiJu krvt mnorf.
~:etcalu d:t dadu krv ranlt nim -borchrra.
Srblja svurdno pruta r uk t i matf!rlnf'kt cuima n r~e , a nJenike. Ocv~dra
fe ~irom vnta svoi' h bolnfca t sa:D&torlja. S vakl dan lllltu preko D rlde
nov I I oovi bore! u pomof Bosn l. g<lf•
at vode t.u to k.e borbe s p osljedojf'llll
ost•clma neprl!at e1j•kih band !.
O urdana T .
.zt"-'511 • • •
Na )~d 1im noslltma ltlt Rnma niiac,
tan) t l\ u SlOm4Ac: I u czt.,•u. Podrbtava
ma cla-areta u rue'. krudt se o.climaju..
ue mole da ROvorL Po red nltga sjedi
nje-gov starl Ol.Jc. Niz. starafk o, n&
bou no lic e, nit c!u, atte br«e kotrlja ju
se &Ute. O~ao starl s Romaalje dJ:
ob!dt slna. da a a isprati , . p-ot u
d ale:ku zemlju. Ka d lm prtdosmo t tl•
tJt obrlsa s uvom, ataralkom rukom
aut . Uldahau I zamts li st.:
- Sh ne bi naie dru~rarice • • • ito •• lzu~ile ~ko
lu, dola,fte kod oa' da na~ nau~e: Citatt I p isati, da nam
pro~ltalu !tOiOd primjefuje Muslimanka aa graJtl<oj
k"nftrtnc.ji Antlfa!l•titkog Ironia ~eoa u T u•ll.
Kro• svoju eslobo1ilatku borbu u kolol •• toll ko
pretrpliO, tollko s uu i krvl p rolllo. s tekll • m• uvle re3Je
-da 1• t oaul e v~1,1o o.:uJje o borbf protlv nepr1fat eljo, u
borbl •• llep$1 t lvot I ml bo~e mo da I to orulje lsko-jemo da ))ude !to oilr je I ~to svjetlije.
Savladulu~l or plsmrnost ml •• osloba<lamo tdklb
okova t to ~p tava tu nde duhovne stvarala&e soa a:~.
Zaletinlt l(hn radom ntt kalturao..prosvjetao• U:tdiz.aaJu.
uufll~tl s ehe 1 pomuu~l druMima da s e utdl&nu. ,svl
<!e ttlo, kao sna!no buli<l novlh snaga, priletl liifi ditjl
avoje oslobo<lt nlt I dra~o otact!bloe.
R.
9
�,.
y TyGJit re OCUIIVO 8, .,.PT cyH•
.>JO>t Mcue~cu. !:>Ke•c Hcto•ottc &cHe,
X K'fnJbtiiC 110 !cbc•o npoO GH1V.¢AM
::W.MC1lt'IKCM Mwn!Hr\!, n~:~ ocn&eMnc
c.y
a b'aPT ecpeit•u DI)UHIIK )l(tiJO qi()'UOr CD>IItte.
Bfh OA p.tHCr tV>Pa 1!0 c&MI<O ~p.
~CBMM4 J"PP8,Aa OK:yrlhl'r.t cy «::«tHe
~~ aaJ.r.ttto ca :.ttW,..a. t's VA.a.Jbtt Hx
Jl'eleu Heto•me 5cet"< cole cv llPK.Dljuc: '( Ty:llly ACH P<lKMit, nd)y
IUt .C'Jb(3HM'tt.y UlHVQy, A«' A,0'1C'-'
•r fv a:the sus c6r,~tb1'X M:r:cTa u
c v.a.
Avr~. " 'ArrHa
.cn.aptt:ttM.-:tt, ce
JP<he
::oP:n
lll Ml
~pt..a
nc-rtcp.ca C'a
:..u~)IM
~H
n~pcn~ ,....a~
Aor<~ 110o -.:whthU :strt u~MM Js r.apcCll )t.;C'hUfit II~ Jf\UPIHUIUI:l. H!5
,Dyx~oua,
uon ~.;~•.
rop11 e T'?,.n<,t "nvPl>u•hll,
•cllt "'Y cboty P' aocT uoTo ••»xoou
HarJC" ptJ, tL t•XC~ft ll<tlblt A,O ce C'fAH~
He HllC\! 6unu yzanr"""·
Cut ouc ua csotw>< ucnoh<HH><
n»UIINA HOC< A'£U0k0 Tp&TOBe npe-
notttott. To cy »:ttle ¥o!e
C-\" Hccc 6tt'-'ttO wcnpitt.ane cb~·e CK..
K<'~C II •htpkC y OcliC!OOA>Ikl•q
6cp6y K SI!C:S Ol!t J!,yre I OAIIMO
;,t.;)lB)tJUtX
sp•ue 6cr6e SI!. .PIIU :>ll!tAKO ca
CeO~OM A'C l~M. CBOfJ!M HY»i:ff UMb U
6pal!OM, 34 tAtOO Cll CBO!C .. 50CIIOM
WtO (e Hl'~fotTUIII y <lCIIC6oAtt7'1 '-I.ICM
YCTatiry, (J·pc MH~ AlJ ftJ)MtCYtty, ~
IK"'MCrt'Y C8y~a r.t;e
rp<~no llpMTthtt II CO>'O~II,
re
Ha ri'~ACitOM Tpry nO'll\lbe "'"r•IIJ'.
Orpc.-,lia Jrkortca HIPOAlt OOA 'UITiBCJ!of
WYM<M
tptucr:epttt&ta lt
s.
n~pon a
y,..,,.vr~. ~m•••e. •"<"~"o
N~pT
II 6Cip6tttll AMI :o<CI!b!<
~}l(~eUIIO f1C'Il06~<".6l-lfl& JyrOt'ZJC't!tUCirC.
1111 rpo•o• llnte, ell 03PCtoa, 113 floAl<GtbylCa. Cnc ce nponaMa ('A V3Uitka.
M' l)y"t POAI
.>)Ktttttt110 _<",At.!HC1 KO :.Kti1Cl fJC.T<'4He
1
JX-cutl• >)f(llnHo APH T11to!• :tf<t~
~~"'"'~!·
•)l(,run
n~~~~
,.apwon Jy-
rcrntNtfc ,pyr l 1'To!• •)K• ft'O ca~·e xp•6~e :o:t><c Na•ut t.te '' CcM- btts Dlr.art'a:r. l>tc~-tfe " AM« tM.,;rl•
&~M!tl• •:lKn~nli i'!'H< ''"" Pc>'atll!al• ,it<J.~~•·•~ Upbtt'a 4PMH'rl• ~IN·BHo
>)J\)4Btlllf' ncuoct~t xtve 6Jtp'.el•
AtnH~Htt(n't.t'•' 4Jpotrr a::t tul•
6t'll"~'~· ~'""-' nci!Cfl.:d KCtTDJtb ce
MttTt t r no~~PlJ;Plb3 'lt'~U nJ)t1'CCI c:T"t!.-1\C llptt-ra J'p.>ACkObt 1Ptl'•
CcM6tpa:c u Nt.ftBtwct-JCt- y t~e&uM. Cit ~>t u "~ :~ABHCiit•X·ll, APYr Mr6u!enHM CK'{tl'Ma c6py61bttWM 'ltlfi·
.s.t~a r.cp~A Pc~aruf,_,, y Tl~..HOJ
~CIUbM
R"J~Wll lll ,
.J'Ttt.<f.tt
lket••"·
:f'AHCCTift t~X
Wli>"UI
UJ)Rt t!O
t(3(a--H
nop~,1 Cvltll>IX
I'CILVJt-cl fi~ P"'lH¥B~
~~Cbll J<l\ C!II'MlYtl',
-
CTa-
JWHCIC tl\f~ttye Ot!JJX' ms YA~JbtJUtX
CfD"• J..:tue X~7~-tUe. It$ CICOnl-Utt
p&T, llP\'F( bu ~~~ li:O!CM:t,
c <Jl:um pn
cp.6Hift<Cbt•X It 6ottHCWI1X ftJJV~H.\tCl
l!roe.r:onc~C'I(e
tpl"ltfr, CA ~r..a Ccsinnor Ctbtro APYrtPI'UIII'>Yt•lht·
e.,, r. Xc•"' ('A &r~en~ ..,,..,.ft. t.C·
rnaT AMncJ)lwJ!CTM"~eor <llorrttTa
''""" M3 nr~~··-· Apvr•J» ll" 3opa
HM•on11h rN.,rn o ~IIAYaty 8 M
IPT<>.
]"y3ne ca tbt"'HO »&BC':SttnfM y6pa·
AllliMMtl
0
ua rJJ, rm. Muore cy cna6o
l>AttBChC Y lt~RCW~OnOM II OKPDlbellOM, M3~ep~ttC o6yl!e, dntt IIOIIOCMC
l"ti)YH4"0AH0f COII»A8PII0Clll ll(eHa
za KCIIO"ttiO II h0TflVt10 VIUIUJTtt-be
(j>liUIU:.MO y •mTbBOM Cflld CTy.
;ep 10 CY TparcbH Tf WKUX n-'11t)M It
npo'UIT.'UIH C'f' It ea OAYIUCillbttbeM
OpuMn.tUU T(l!tlf)II,.M \'O'fht'UH Help-
nowTt"l ~r tpr•.Jt ttbll, ~r6e
WOn'{
ca Herr..
J,:M1attlbJI~c1 ( , .. ,_ ~CTCt U•TO CV
c_ee TJ)tt rQA)ttte xapaJt.~ no
JtOI 6o<; HItno fiJ)OU 11YT
XJ:O:S
HCToa.a.-
I'ITCrll><aH<e " Xpe~»ll".
Oa-vm•ltc cy s..x sa ·~•.v- • tkc Da'fH:tC
Cpmn•ll>t,
Jlt WJIOOM K1)0308t 111M M
-d>e
ao
P<nHOM OA6cpy
¢1><>""' ....,a.
Am•ll>otuMCtiiY<e r
r~~8HO.. OAOOPY
AJ4T\1C:f>t.'tUIIC1t4'1KOr
C.V
ce Ai'ltlaC:
CIJC'Tdne
.lllCttt K::l CHIIX Kc>a(t~ .ICTO"li-IC ~
.ote, OA PoMattltle AO • floca•>HC.
C""'f1Df....,
Ttny, SA6HOooX-v. lie,._
no
.,x te xc:.a Ad
fO.AJ(Iot~
~t
lfd)y
""~A>o ~. o~J<o .~ ·,1.1oe,
¢pOHT8
'JttH4
Cp6•Je.
Ca 'tPM to IIO~Oili<A SPt11'{Jta YIDI110>111
l 'o'3re.
TpattmapcHTM, cOle """" e noM<>
COM. IUK'OKO Jk" t t• fCIIIOCl' C 0 tt.MXC 80}IJ
-•ob- """""~ otO!e
spo:s lt.oPOAttC>Oe.o:c6c-I\IIRA'll:¥
P<l.AY, 0
MIT
cj)poKl, 0 ,_MX~Ull <lltt...,OCllt A4
VrtO~e tOW 1\JlWe. •)f(m•UO (eAHHetbt'tm ~fdf.AUOoOCJJOfioMtnA'UI'Il cf>flC"HT*'f liMH Cl-10 Alne
6.4-40 ptAtUtX Adlltl• ,_/J.Dnr: <'Mo 5.730 paAu AGt!il :sa HQlliY 00 1 ~cy!• •3a Ht.we Oomntue
7,S70 J)",61fli.X Altfl t• •J\t.i tolO fCW Kpfltt :SO Jy 'IKV brm Hi'iU!I>IX l)liMMIKi':lc ,fitUUt M J'."NbCUMI.lMM~ no1p~6Hd 1e tl!tr~, nol)tiMO y 6onuwt{terl• •XoheMO 1.1t th~AtMO cse nHCMUttl • •tin
ftAiiH J'CMD'A I' AWt: Sf HJbe Hfhe ocran' iit:sACf•HI•
ni)OIIo':l<' IY••~·· 5•P~Ailkt, ll<ei!C (4 Pl>."'•uuje, ~ta:ebwr.... ~. ll<eHe Tpe6abe II llccaBHYt'. ,.tt r uno cy n~:r~tt&:u:e cse c:roa.xat. aa ~cpc-tt'A KONII:Or ci>awY!KA. wto ey
<•"
OCitn•r~
n~.VC'CT t-~:J~!e .4CH~twx ~>'S'pON ,.Ao!bC: qenum,.. M
3A411Ht·wt H ¥p8Hl'.C:H cbora
~~<'All• •0CPt11•f'tf )t'0 KPB CI.Oje A.teuC't•
i>n••••le MAY XpiUHIIt 113 Xycut•A - cnofoACibY61!oe OOI'C!c•e
TmcH. Mu C:MO Y-' TITd!• roaope lbUXOfiU TPOt~cnapttttM.
AHtt•¢aUJiltTK~'" ¢r>o11t ll(eol T\'311C n Kpeb~. <!JpoHT Mal••· ctcT•Pt "
ncr('A Cptrll'ltil Cll
Xyclt,..<I'Hr.:t.
:S..
•Mu
"t "'"
CMtt ca
"'•"" x•·n <All ((;f)l CO ccncCc.ur""~•or nokl>"ll wro '"' te AbM Tv~na. To lt 6c~6tMrt ¢f'OHT
paA.e, c6•·ot r, c;bpottT pa,&ttK'Jr.:ux ;a;:ett.a. PfA"' ua. J»Av.OHA. , CM ~a tl'tPc'h'f- cae !WI no6!tAyl•
Ocr< (cl)nc ll<<t e O!lr<'"'• flypa""ll}' 11>£""""1!<, Cpurtnt.<", ~lycnMMau~.
tl
... C M 'lf1tU~I'l'l, 11CA ll\ tfAi.rC:H er:J!tHOS.
'
:lKUI<' 1•3 nc:oortp"l ur, lfen•hll, flolltl)t
COA
OlkH._,, liOA HC':lt>C"M \'CT~wa.
Y U!OAIIO. CP< llll<.
AO
tv~•
Y ncecptvo ev npon,3Hne ctapuue
wtauoM " """"· :o<r11c ca ><anew a!ouo>< y
P'\'kiN~. y ~~~pa"'"'i· 11etupu AOua cy nJrw
11e y cna6ol 06£hll no CHM!ery, no 6naTY 11
z»MII M M tl'i y Tvznv. /Ill npocm~e ooal niJu•" ,Aau.
fl(1ttOC ll toC60lO<tt0CT C KO]IIM HCCC CnOJ(napOnC U TPOilCrtbr<IIT~, CDO<K tb~XOD UOkPCT
cf>o•11 •opn TCCCPII OOKO CC AYOO•O H 036•1110 nl)Oll(UOJb'i'tC CllOi AOH, AaH S<n». e C>IOTJ)e
k
!H•xr' ' x llf nopa n :oon~r~twt, M .H &t-Jmtc~& hatw ce.c:Mt nc lttUOM tpyry Tmy. cacMe
fot~D<"AY. *C't'",..a ..,.. ,.~fl(r fF.. ~TAAit he l!CT
Til AO ~OHd\ftH~ llf'l61ttAe. '~Ml!t!O ftA}tHC11f'H!t
Hepcn~c·CCJ:t6o.tY.JH'lH' ct>c<.t.t•1 , )N_'fHO
yr TJttol• '~1:ur~h\ l"o ,,u.y AC~C'-f61c-ay
~Atr""'"'i Jrrccratt•Jy•l
N>•t»o·r ee llPOAYli<IIO y 0MMAioHCKO>I t.CM'o' y npenyttOI clntt, ecMh<HO) cn••u•a.
z aCTIPt MD. UlJ:OD6~i). llltt~Kt til Mil H SC'DCitUnO)f 11(11Yibftt0t OAYIUd•lbtHtlt-f f $\UI Ma H 6) pw~M
c.r
n~a" :e llt1Yr!•Ra "'" fOPCJ'H A3eMi' n~epol!, ~lyc•w•••" "" Ty:snt.
- Cpch! s.1 1a Cl :-c tttro lt~ttA. c:aAa. KttA,a ft'.U'M M CMO c tw~ cx:trll>tHt-. ,,..~ M~rhOO•
K Cr 1 uuu·. H X~P.t:t Jtf", H MycJ~ID""at'Ke <Auo AMtt.au r s yn It enum :e Oft. J•tr4~1'C' "~re
w;.u tha, c. to HlWt I( ,..l<t!CliO ttcfll enma fe J'bCDOt\l ll IW'Wd 1 drr.tt'td C6C1J.tw . . •
I!& .,,,.•• ,., Je M wro A<> ny•cr ,.,..,.sa k'A•Hetfx> )I(toto llcTO~He BocHe. )f(rHe Hcroq"c ncCHC "P<6fOAIIDt C'o' kPO:t ODC qtrupu IOAIIHO lp!>aoe II 6ypoor AdiiC 6of)6<! II IIOKOlbll,
a A4S:l c cculttuhcuc u p&Accue c MP)f(tbON "npt.:s.peu.. eM noMil l hV 1 131\lllh~tKe HaPOAO.
- Mu Mvcm MbUit 11:S KnrAlba - Kb~t Am·,eca new6ruh -- A,- ro CMO 61-'mt IIOA YTH..
ualtt-~ tt 1·ttpc.:o•• ycrl)Wft JC()Ju c.y oKan,anu 114we Mytm'~1&HCKO tiMe. AnH tSaxn&lhVIVhn
Htu.oJ xpt 6~ZOf ~O!(Itll 11 ,Apyr y Tt~TY "'" ~MO COA cno6oAo·~. 11 b<-Jbtte aa ooY.oru<MO oa'{
34
6on.ot
l0'1\80T
'i
11()801 CnCOOAHOt <IJtA<PGt>BHPl
lyrocnobulto
J.~3 CNICe ptt!t'UI *t:lkl WTO t i!SltOze tta fOt()ptU'Iaf U.:S.~'"De AY6< ttl!, HdTtQHttCKA Jby6oa
sa OlO'UIZl!Hr. z.a OC'IK'6o_.umalUrr. y RO!c•Y· OA ill ~eo lc HO'-~t'O ycrducuc tt:HXObe ryhe HI1¥$)Ac'l
KMCV 6»n~ CDI'O , ..,~o•e. BpoT<> cy HM 6wno w•poM C?B<>Pello 6opUMMa ocno6oAHn<.~l!e
6op6c •ole 11•c.y OABafane oa cboie pcl)cHe Al<u~.
- Koa CMO ca3uone 311 WTO ~taw" naPTioSOHII Kpo npooMooJy - kB)I(e Xaea Mypat<>
!nth
H3 )KMBmmua- OA CBOrA
Alefe1'a
Ht *a!IMM :st nor•J YSCTU tl APyry Aant.
AOK c.y ¢oWIICTII'<l<a roo'a" " 4tTHu~•e 6aHAe
:S.. npt<'C.'IC VII C<I:N>H3Kl!e
OC.II YA.III><\l!M CtiiKHa II snAJ:H, liC<H< i!CT<>'IHC 5octte CtmO""'r.e
<ao 61lftOU<
CT P<tt.We II OOII<O<e
6cpl.l<,
aQ>MfMK •'X MCOOA ~HJbt', DO *\IBt:tl)a."''a K Cf'M~I~a. AOXlAM' tlaA tt.>t ..,a KaO ttaA pcl)tttOM
AJcll(»<. O>te c.y 'ltcro rnuue •••o u qenu~;» llPOotaMS<',
Btl\e II II~ H~ry liM HMUAft ""001><\fitmL
-
rO'n "' Ko!~HotOet.ta npowa "
1<·
WKUM U UPIWM AIHJfMl.l W10 I'X 'C
Ce.k6tpttttl U tbfll HZI)('A 00.6-HOCV.O
OOA 1 C~C pc M
'iCTIU.iiCD
34
C~H~UB:f'.
C:t.I,.HC
8J)J.1.~Me
Kro" 6ot6'o' " nattt>e :.<tHe Keto-
""t 6oeHe
Hcwhy,
OPt~a
Htn~Jare
cv ce 6o!l6e-
m nc ,.vplbiiBOM
tttniJttiMt'JbV
Ml'llrtbCM
U ltSAl!IJ Ut~a
CBOU, H l\ro~.e. liBpolfnt
Y IL\"6en t
"" ty (Jq:6y, "" ~JIC OOA'o'·
- n<T
(I< b11 CtH #DII 'o' ll"PTKHC
:UIIt - •l:..t APa Aw•cro•ll >'3 511p"'" 1t A& t •UftM C1'lpi', M
MCP{
li<H8CTC'M. tt ta 1UtC:TA 6H nowna, AfJ
C.C 60PIIM,
- Mn
t>>O napTII30IIKe oa npuor
Aaot& ycTau•a - 11Jllt'<ll rc,r~llo 6cp.
6e1111 UJtKCPibo'II<
Ka. Y Ill WI >I (e
cenuM4 nytnb npPa. yc:r-attttt~ra. uapoAJta n)~uura. He 3UlM llll JCClU'KO
Qo!O c$1~31'Pa ~P"TVCIInt, K
Onll•o
6aHAH f..'c\'fCKbnt-. PttMHH.ce v 6a:.c
HCC•!Rf', AftUV
rn.,AHY
no
Ul'£11-kr-tcl
Kp.,ne, ('80IY ¥pe. cso:e cuuose ll
<t>e... lb'£AC 'o' tOICK'o' Aeben~. <!Jou.tiCTII C'{
APYl\' Tm\·. Jyrc cnobettc~tol tp~n1v CTaibUHY " c~rtSI'lHl\\~tc1. ncC'ntll~ J)'
paT~ o P&3rOIV n C"f!htt'tt.UX A~r<'t:>afa o Vt:twr.y :.:tna y l't:p<:IAUO·C'IC'II<.(X\.-.a~nc:'il..Of 6o~6u M
~~~~~~,..a At•u¢eurcni'~KCr ¢~ctua JKC!H.a v.nyront
,..,,_ r /t" rt.bq::-t.
CPi'UWl Yll
6op6y
nn Tt tothe>~o opere"'""· A Ia cool!le
Afett~1\': CSll1(', 11~ UJK<l lH ~J. Ht: wz6 1-1~
na, tC8A O UIUIO Y \leTHHKt".
roaop~
....
~HIIII1111
-
""'"
'l)ypiJMJa
nentHIIW 113
"''f"" '·
Y6l•ldt'o'. " ra :sfl!epcna
Cuf)e'le -
00Aftl (tiHa
y ~THHK~.
H-aC Y abtOY
:a;ue 61 J.ltTU,
4; H
~~1
yCTcun::a ttltCMO at:mrs-tpn;re. HlwH
cy AP\'fOPII :S06cB Xlb(6 :t:ru II AI:•
"""'"" •vru••. a ell ePo!lor 6p""'
~WYCTC'
AftUV
tytcru.
u.,nmc:. a
ll M'tl ('MO cbcJy
PcltbeHmV,tMtl Sclj.ttif
l(afl MJUifC:IC'Il HOCHnl". Kl'IA APYr Tato
ba ~e • IOUI orpe(;a OOMOhuc - OOl'li)rQhCMO. M110,\tl< C'? H~M ¢<1ou»CT11 no-
rpm-t ueM4 le Jroutoro,ll tno ul'.c )t(eHe.
YAOBJ'Itll CC'AltMAtC:tT nx le Y Kcl-
lUtM Ctn"{ lt~MdMO HllrA'C lll'.Wfi'l.
nOODJbCtnt <"t·IO, OO.TI::AlfXdHlt, l nH MH
be~•o c• ol\' •rb aeoano CP6•i•»uu><a
wro cc C4A 3d uac 6otH'.
Hd ronopamuw re u:sawna ca
wTa-
uoM v PVUII CTdPII H<Ha Cc¢Thh.
- w llll CtM t<NICf !<AI\HCf nrHa,
...
ua COM
ra
cn!XMHM ">tilT cboJe ADYAa ux. 6orAO. Jt..Mc1."4
rcbe AA ce 6oott..
Jew <ooe 61o llX I!OCll<'M. W•lbMTt,
MblK~. CIIOj'( Aklt'o' Y Tmoay notCKT.
o 1»t AfeiiOt•t. uc rne..atre MO><a•a
6e3 ny1ueco X111re y 6onHuur. rnc-
P61h~II11Kt , Ht~~ 1/ftN npHje
03Aflo~c 11 onrT nyuo•e ~SM'{•
AOite
Bocuc 11DAC! c.Be
)K<'ue t1c.ro11nc
WTO OA ti<IIX 1 pt-~H T~liUCd 6op6a
Jt.o~<N l"OII()f
-
IIAPO.>a :s;, cno6oAv.
CT•rc> reM -
Kt><e Karo Lte..-
jtnoh "' Xya.ooo - Ht>!.l>< co"'oea
AO Ill< COJ)C>"'" 'i 6op6y, All Mil 6y-
u fl~t'OC'. Anll, t eo. ca.Ma.
KOJ'HCti<M 11 raA" " · llcuool 6op6tt
TPt'tid 11 fTI pux u M11<'AUX ~Cit4. MH
AY Nt1Cd
CMO '"'WY cnorv npeHIIl<m "'
h tl-10
ll Ha u~wy clt16\'", na h tMO sa~eAHO
11CC~11t, IIN;J:C'I141l', 34C'U!IJ-r-.t. liaJ,u
he Pl'A 1)41AONnt A'P\""r• Tur~' u KAme 6c Pllt WTO OA nyw~~:e He MOr'(
y!'ellt p.lJIO u tr4011fltY.
Anyra PIH,lll ~1yl<C11Pl>, OOP4U tl
6onotoo"ap~o Mycn)IMrHCKC 6p11raAe.
rouopu ucnprA crmhtx APYrilJ>IHla 'i
bc*'ull, utyc TJ)aumoux CoPt Jtd, noe·
K·I~CI IIX y l<ftTPII 6oftBO.
APvrc~>·u• Jby6'11ua Kr.U~p»h,
6~tlalll't"-, flC'PNl.
XX\7
CP-
t.I'PU='1t1<", rcoo-
ou o Jb\•6-.,"u cprc.;:cr l'llpoAa npeMa
Soctn~. 0 TOM~ kU¢ cv Otnt \" Cp6ufw..
tt4Wt 6o ·cvt'CKe ''"A' tu U'= Kl Je cy pa ...
:st'une
~•~•\ •·:.~cbt
lkt m: u Cp6H[e
u nptmr.e y CPU>~IV A•l :s :1 llll uo ocno.6c'>~u-e uponn ·•· KPB .,o 6pW(f0DnMa
IIJtNo&AJitr t1 II
HnC.tt· l'U:I~.l l)eo..
rp~...'·"· JI.Cn•c • ""' ca pa~owhy M At:tn..e•u~
o~-c,.
If ctte. : cnd.C e.Y.o se!eA• ". \·-
r rnw',
·c: I~ ~e:ta
YumurcwaH' ucnpa~a
~.Jituu·u KO'.:t H
J>i'3rr:1\lt1111111 .
110 J) lCHU, OCDcllt !I-tO
nOA UOA-
( 'J'I\OM APVrA. TurD, <'Jt06"•\UY 11 JbenW\' 6'?A\ !tunc~ ~" cbe "' c.
MuTm r C't :s.,npuJHO y :suat:'i m~:
YP<HC"r CIA\'Itl('nn.e.w; ~~ 1b'i'6~ UH ;.KCHa
JiCTO~Ue' fx'CI1C :S. fCAiutCISO, :3tl6op6v, !Sa Tnra, 3.-~ H ·poAHV nnaer, M
c J1o6o.\U\-' ~ACP6'TU8lt\" AtHOCpa'I'CKY Jyrocn uul,..
4ur,ob Muru.tr Je
UJ)OTCK40 II 3bi>PWIIO CC Y ttAHOI
(t>AHHOI *Clh\.i, f¢AHOI :o-wcnu, KliKO he
ce no:-~ohu bolcxa.
K OKO
heHO wro
OA
npH!C OC"n6oAIITII Cb'{ :!Ci'!Jb'i
<t>twurn.-•e
n<I><\HK~. c~co
lle>K>
Yl10*""' c~ ~e CH<Ore aa 3C.'tltje-.at."SS tew.:e CNl)te uno Ka>t •x te
~WH$aH !54,44('t, Aa WTO npufe DO'i •
IU'MO l1Cllllill1"
C:pthtt:HM
11
!-HtPHMM.
IK:H&OTOM.
Il
�;
'
low 't
n ')xomne
nobtt~ A..,KM~I~~ YCT41wlta
CY t~Wlt 601111o4liGOC~ A&
l'btrflY OolUt.e:Ke n.mrM,.,.ttf', All nc>
MorHf ()UQ6o.t.~~n >•t<y 6opGy.
Bwro le to
1u1
PJ"'.,mtht K.,o A.fe·
ua 1-taf.-~".t o604.1.C&dD~t CV Ct tt4'1UHt
DP&Iot OJIItbf'tnll.t~ 6?:'lt'IUI.ti'IOIC41Ha fl~·
::.can cy t '~Awoa wta!1K H~Mn .. aco
0.1
a r:...1 6 M!c.mtx 8':).t.•, fl1)\trutlamt H4
paNe t-N"''.q' V .t.t~J boAa n~nt'kl"Y
U n't-81.:1 t y3 f'1'CJie n!tt'\oft Q YCtaH~T • o!t c:y C·l"'H cnJeN7Ht
Swno le T<\A.Il o,enHcux norelUICI'\hill,
'Ht.nDMfftfflb fe tht o Hoh;,H,a uac Miln & wa.. •nto.
Mnac. cae re no~·
m..::'"'he 04'\AttOC'H.,U C:MO t' rfC:C~H
na
EO -.! V
er~ur.!.
-
6o:htH.Ult
UHI~A KW'e
KAKO e re. T•U:O not'rtre
T .,ne (;.( "tt\'ICe. KOfe
o 6Hh'f cant\!
Cy
PblbtHt
Hlttlt
u-\rne He~"''I\He
APVrO&e. 6o:rHt.tC\1 f"'IA,b \f.diTe
cy wx tb•I\,Mnt>, en ~
t1>i4·l t' (t" Ct! tUUC4J.Il
U
0.\ tt~u.x
0 tt
W~bMe liM lln!ROTC, OC'T<IIMC nopeA
t b ''X u v tc~heil<'1M ttl<"•)fHI'1., u "i
AVf":o-t WltHtU"' MdOUJeHUM", DO ne-
6 1 SAMA MCi"t?A ~H!'bt', Y
Mm•• 6o'eea. 'I~ 6oce, r.:1-dl.\'11~.
hll·t.'M 1 , flO
Jl3'1t~rJt.
Qtte cy ,.,.~,,,.... q~CH:'l
BOWM~'" AYX'HOCT Ao6PO&J "b\fe 00.
HW"'bPKf'.
ft411'1tWhr' cv t tl G,u,,. n(Y.)(:~. HeOHC"'tt••e I\1C'I\('th:e ca een t, anu 6e-
cKua'u" OA.&~e 6oo6t«. C ue c v 6oso
H~Vlmne CBO' noe"'o. t~ C'f ra V'Utne C 8Cnttii:QM :by6i!Bi4 lt 1J -,1b?M.
nOM---
A.,HJ~C M 1 M""l.M:> CB~ benoucy.
c.11 tb'1y H'l004'10 oe106.>Attl'l~c ysoJ.
mt..
oc:y, t l''>l\1 no&y AeHOII:'t)1TCj(V Ao-
AOn"'HIJle All' f'OI ."\h!tH '{, UOOO C4Cfut"1 Oen')() ~t)eHy
cwwob,.. -
MH
OMO wx no \1tt:le, e ~wm tt~t"" ce ne
6.n M'< T"I(O rtttA~ne K em
an
A C"TdPI11t cv now.tc)11K AO ev o ..o-
OA ¢
itUitCTit'tlttiX obyn~rope.
A 6-on-
uwtttnl(e c"( noHoeHe, lep e TO Atetrn
u thU'ICI')RUX uanooa u lbHX08'1r no)ll(f)tb~R"'ttnr O 'M,o\.
Koruuco Tetllb'4.:X
r a P4T"' 110 "niH14~ WmtTbfh'rt"11t AMAfeatt HltC\r., pa~eHwK•, lln'i TbXtnt.x
x ao wt.) C'f Hfi WC. HUCbtut
- ~ft.t CMO ruprH.sOH IU~ - 6nno re
o6fi UIIhUbe.
PI"Hh CV' !J46111I~'tlUIC. ICOI'UtKO 6oa,...8.J
v6rnwunt, teomn•o licl'UHX At.46tou
6op,,~ · Ot~ne M:S Pi'tcV Oil)'litl U
n oo 1
une C)! TOlt roA'UIC nvue TeUJ'(,HX. tte.,uuc.ubMX ut~noon. llr.npn'a-
uenouln'N" Jb'-
Telb 1r" XTI40 CtA ""J-1 O'(fll V COOhtX
<;e AaM CTDAWIIMX Ocl> !H'•tM ;\-\ H1lC
VHKUITK ll41tU4 O'i 6'lOU 4 KCXU: THX
ce;\cl\of oci>"'TUtb.) 00;\'IOC«l.t ltd!.\..
'10ft 1
e'4•UCC'C lC[)!'"\{", 1htrl\4 K f)l,
\'Mlf·
oanu :n ,.,.,.,'\~. H ·noH'r~Tel"h\1 ev
tt4Q XUe'Cl TOl'4CH:m 6ttU UI)UI ~ 6nn•
onop•ft1,eut'". npeiC~Ibf!:Ht, ucnoanUJt:
Y 61f Ad TYK'i 1-t W:StOHe It-' SOMI'be
ttOIH t14M 1~ rom-hco
He""'O n-xs\t&a y pary co:u ""UJe
OAI'OMP<I liCeHCKOI Hb()abll. 110>1"114
y KOMe *CI'ta HOXO 'f4KO KOO\tCTMTS4
H~UJO!
'B~WC
lliTO
6op6~ . y COMe H OiKC ltMdTU
A'{WeBHOr 3-lAOIIO/bCTRo't KdO
,e n o :SliS
Ao6P?B01bo.t~ 6oxr.,u-
'-~'tKt. He...a Alaa ro'H"'' M:>>c--w
Rtou~ .-,6.-ne1clnt 'I">Bf~ca .:•o JCM
MY 6 ' ;teat'lH fl'0"40rtiCW " ,.r;M~W
TewC.e 00ao'IC:. f0.1\.UtiH4 en l"'U\bT
M '4\tTa&Or he ce :.c•uJota cf~hotnt
uaouM 6oow1 OHHX cote cy ux Gone-
cue
Y
tt:.eroune.
Klu.IHM 6o1l"Mq4Mc1 nf"...:C ()l.lbC•
H\.C M 6o11:CHH fiOOttM. ItS tnH'< ~DO
Ieaa .. awe BO.ueHto, TO.,l•~~to u mdhette
se'f!be ~"""""" ey
><le• TO rAI< h•-.o
N Oh-;t tt4'b•cn.ue OOC.IJ3a"U C&<')'(: OC~e~
h •fe 6oaTCTB" K leA"-HC'TB., oelt h-.•e
AyfioKe ..e')yco6~te ;,y6•eu cbux
H.c'JWMX
ltttJ)OA,<J., JbYfidi'U II:Oia te
":soacna n:s to1t1-tco npanuseue KDOH
U OOT.lb't.
OoA.ttoceh"' Cl'\'"' ""''"~ u ur.IJ()Jbe
P ! Ta KI'WC. cy 60ll<flN ePKC "l n Or;~..
ntMA Hoatne 6o1f1UtUe. H r\Cnne uawe
oatt.eHe 6ooue Ha c:bolwH nn•h•M~
M \tSAOlKone. AaHac ce Hawe 6on,.»~
u.e
H~R"IC
118
MtCPIIUM
MfCC:1''tM.t
OCJ1?60t)CintX ti3WHX KOIIfCIIl\ lt 6 0 11•
I<>N8PKaMa !e yronu•o noK•.uc.
p e6ttn
"{ A~Hltn UbHM RCniUIIM It K0H4'11t~ M
6UTICI\~ i f·>IU ybMfPK nn(y W:Oft ttalU'1.
U!\1
(1():h I (l·fotOHIL PdlbeJ-Il4"'1 AOYNSUMtl n lYPt6ttcl le ~lJI:. no'fP(6.u> le
I "IU M tOfO "I)Mfe4HU.X )l(ttte'XHX O'f•
ll'V, W'IIICOTb('I~HHX AOyrJPUIIC). 6on·
UH. P.CM
t•P><tte A06D0801bll0 laolbftl\' V
M
cas!eCHO oG•PibO(y
.conniCO nneMtHnr Tt'n'd.co M o.,r,IIO--
Je A" ce It Aftfi..C UftiUC AOV-
oon·
H>N401Ce,
P ,H ~ \IJ·T n:: 6~.ii!Ut\41PICC ~Ott~:
A~ S1~A11U'fKHM OfrldM4 II 34)!CAtUf\l•
KU~
"anopt.tMd
AOBJ)lUMM() AftZlO
l>'{lKn
0.
--------------------------------------a-~---------------~-
U Modrici
Sve!a no p tol,ttao lul•o ort(eltlvafo I• o• rllunakom
pjesonom, •mljohom I dleel!lm ua vlclma. All naltdnom
za t.ot~ u naore,outom lslelclvaa)u: du,;l ntprekldnl crmllava tukon doladla Ia aa ale ver.. Stdou ohoalva.
U " ' • u de u b•l• I uoolahlroooot.
k-Tta•l• u prawcu rl)tke B~•o•
tamo
u u1rnu p'lolalt . Nu•d lstr6ao na eutu I cut otm potlt.clolD l t orat.a t olooe bO'I Oa lcoje t.u u mlealc kroa za!...
a llo I bebor poaava1rlb votnta~a. MnoKI • • It prld•ullll
"'olocl, opraltalutl •• •• onlma koil o aulu pu ol brla•.
hpoole ol ernlm alutala ma.
T oLola•a t ookova postola I• svo luatl• · San 1m bllu
oaea a e 1 nokollko allrall u~lh rafall . Zapote borba,
Nakt drurao1co o~llorok:a Antlfdlolleto r froou
odl o~llt t il cia onano u toll•• I kid at • olaka
Jiovalr.
a--•••d
•
«•••
12
4
1
Halra. mlada crnomo nluta lena trlk• nla lt po ~uti
sva uabuctena.
- Ne bol••, ll~oa dnorao1ce. nlfta u oe plal l, kaq to
da .. .., ••• ba. d >ila u • • ••• - e ovodla I• pOiajOOG>
~.tom
r.
~•n• Modrlta, uprkoa av<mu, nlau al oa Zuak
klonule ~lrfa!a protlv d lkouea I porobljlvaea vod lla
!h Ja pu tcm upornor, prkotnor otpora. 0 n olol dul l
eu bitt u par llualrna Sve llo au mlaHe, ovt Ito 111
~lnllo, bllo J• urro l<dno: d1 evojim p artlzanlma po·
mognu. dalh podu f ru, c!a u Ito prljt vrale t lll)tralu
n r~riJatciJ o. Nlkakvo opaanoat lb nlje mo~la n driatl
u radu. Ita IYO)Ih mu~ebala, llpod zerova. ooe •• 11
• 11" ttvoJim oovfm lt•otom, \ltdr e I borbt ae.
Sva kl faa c d• po neka u lrufu:
- Had'· BaJro, cl• al, bolan, polurtl
Kr 1om au prelulla pl•ma Ia ol•d•ra u a lt dra, a
kobrt so t rpala brana I lllllDiclla, ... •• lo ooalto
d ru1o•lma u l umu. Obllaalle au u partln nake porod !·
tt, pon aa:ale, tjdJit, brtbrlle
Zrne au k oo vrtJ<dnt lrollce ••mllu podrt u lc pod
no~ama copr ljottll• t lho, noprlm)Hno, all upor co.
Jodnoc dana ulrta u aC>bu oek a od lena I 'a u sbu-
d:, na.
A mao, d ulmano, eno opel .1alli, plJa!kalo, no
cdniJd<l
Stara nrna, Halrlna malka, u •prnl •• I no mraeo a, pun a prtarenJ• d~eka - Neko nootl !hum lm bllol Neka nnat, moau
no o~nlleU, ama ovo Mo )6 u dull nr odnuoh nlkadal
-
01111
Ltpa Kulllt
Nasa djeca -
v
nasa buducnost
.
11M-
fllAf\ !'lllt..ao.
norny11e no61eAe.
~lra h I ulas tavladall 111 tradom. S•akl c11 u
vrllo pret ros. Llude su ronlll kao da 80 diYije ••lltll.
Topla orvena krv mlrntb ataoovolka po!ileula le pra·
r • •• ojllaovlh lruC u kuvavala pruinu njlloo•or rodooc
a,
rrada.
Shl.. na lu molobska u Hajrlnoj sob!, potmalra•
Ia um danfma puatu zamrlu ullcu lsprtd e•ojlh l) ~cao~
ra. Su I I Oat bl nallao P' l oll uatda. SS·o•cl au neu·
morno marl lrall u rllkalufl p1ostatke plu mo, dok au
aereleaokadrovol, u duclm pwttama, tsdrraol, poluboel,
provla llll r radom. 8 •l'lm<na II& vr!Jemt poln lJI•a la re
tetllltka tulla, &arula u bradu I dure lope. no.,fl a•olu
&ulavu u c a tplaom • "' ~ rallal otad!blou• larrod lrcca
.. ktrl mrtvaetra clava aa dvlje ukrttene • lovaolct.
- Oblll ataro c Hauna. Poho atarac da otvort
podrum, a ne'd mu er uCio rarat u elavu. lz. ~lata mtr,..
- Zaklall l'elkovitl<u, odborolcu Aollfallolltkog
froou hn&. Nla n Je doklall, mutl u kna, od jufe lo
t a va atrllar do lol ko • • bl prlbo...
Komi iJe proau olo o!Joeu, lsldd•o lb mtullu. du
ala! fta, d" l lupk a mesa u l<rvavlm dronjclma _ Ublll,
u~lll, lakanplll, ubUi .•
Nojemel au llae da !Ia It to ave n!lla na Ilea.
prnlr utl ••• I avakoro, mlrno punlll noje llamlont
vrtfa ma !Ita I odlulll prcma Brekom.
u offma.
ovako.c •l•ot~ I)Otrtla lltbllal• le radoot n~ lol
• • prutHa prillk~ 4..1 r•lto atinl •• oa1't h& I bat u to
l'lt
t to I• fttp riJatell b!o l •to bllau I opuoost vt(a, nleoo
llee Je d oblvalosvo tvrtl• ' ' ' " odlut not\1 I nopokolt bl •e<11 . Vadlla (e I& oudu~a • • •J• ll[epe h rtno cllmll e,
bluu I taoku lamllo I pomorala ml d a •• obueom.
Vet •• SJ>oltaa mrat. Botta le p ,..uh. U tobo
u cl:e olarl l hsllma o I kao 4a I• bUo d a Ia • • talrm:
- Oolll e a. eao Neala rautle. oo.oiJ. .a l•·
()d Ia vtlerl pot• kll t JI o ModrtCI I u OllavoJ Pooavlol krvavl I telkl daa l poeo •.,. bllatttke o kopael)e.
U ! lrokom planu socljalnog tlaranja
koll I• • •t poCela da sprovodl na<a
ml ada f<deratlvna drlava, nll)vllt le
posvetena palnla zbrlalavanlu ndt
djrce, Radl ae o sodavanju oubrla ult I ralnlm aeda(ama urro!ene dlece ko!lm a trrba pruJIII hltnu pomoe.
N arodn< vlutl sa ~irom na§e doono·
vloe u u)ednlcl sa antllallstiCklm orraolzatllama povele nlz akclja da ae
110 bole I tto polp•ol)e pomoro• nal oj d)tc!. U Beo~rtad a I• od llune
nal•lllh aallaova o•oovan Sl>Cilalnl uYtz &
altlll dJtce, mladdl I mo.Jkl. U
ta l u vu 1u uSII pre~rla valct Naclona laor komlloll, AVNOJ·a, svlh na·
l lh aavualh I ledtralnlb dr!avntb uata aova, kao I avlb anlilallstlfklb Ot·
aaaluolla.
Socljalal u vrz I• bltoo prlot•>plo
poalu. Oo It do sada zbo1nao vrt pret o ftt koUko h!llada df•e• 11 svlh kraJeva a ate d omovine. Prostraoa I bo·
rata lmaola plodnog Banata I Baeke
vrt •• prlmUa ••llkl broj nat o djece.
T u te •• a ala l&
mueena dleca odmo·
nil I oporavltt. Tl plodol k ral••l, boratl hranom, povraUtt &druljt I oaacu
oalol djecl.
NaSa brallka I aavn alfka Buc araka
dobrovoljno J• p rhnl!a oa 11b t brlc u
o ko nale rot om postradale djtca I tl•
jdlla da prim! vellkl broj nah d tete
oa OP' rovak. Bu~araka te mot I do
pruli nalol nepateool dJ<CI avu nleau
I •vu udobuoal, I•• ooa nile od rata
toliko postradala kao nda domnvlna.
U. Bugarsku I• vet uputtn vcUkl broj
djece mcdu nllma I d) tea II nde po·
o•ll•n• I opuuol ent hlo~ne 8 ''"'·
Ona aim vee p11u o svolol ndoall I
srrfl, Nalo d ltu vt( oritta!u l)ubav
bralskor boK
arol<olt: naroda, ••I•Ca )u
ojd nu pd1 u buaanlrlh rra lkl I om.
ladlne I t 'PIO so ubval'ulu na •l•hO·
vom plt'Utnltom dobrollostvu, U llatu
.Narodnl hnakl alas" koll l&loll u
Sof1!1, koll nam lalju drurarlce It
Sollie, lllamo hko baRarakt l tne vod o brtau 0 oaloj d!ed.
U Tnll I• osooun Akclonl odbor
-za ~puth'ara)e djtct ko!l at br'ce da
so sva nubr,null d)tca ll oblasti
lstol nt BoJnt upute u plodnlle kral..
v. rtdle ta lm b!tl omoa• ten a rva
n !o~a. Tal I• odbor nt uputlo nekollk o atollna ntlt djece no oporavtk.
hna lol mnoao dlec• u lllo~nol Do·
• •I kola trl!ao ot ekulu Ita kada to
moCI do olpululu tamo tdle te u
nllh bill hraot I odmara, &d)a te ae
motl oporaviU od to rotnt palloll I
spu lll od nJeolh posl)cdlu. Nda dlt·
ea !lve ldklm l lvolom ralnt btltdt.
lzlo.Una 1u opasoostl da ovako lscrP'"
llenl po~lranu rn nlm bolutlma. t~
lklm nrauma k.o)e su moa ute u k-ra·
ltvlrn o &
die lt front t ako bllzu kao
11o I• aluC kod cas u lotot not Bo·
•I
ani adlc I t vode noprutant borbr.
Nedostalok n)rge I sl•b• l&hrane pot·
kopato &draviJe ndol dj<d lako d a
te to lllavoc svor t ivota • •J• taU.
Nala d)tea u o vaklm telklm ptlll ka·
ma n•m•l• avoca zdravor dlrllol•e
l lvot• lspuftle noe smllthom, l&rom I
radoatl 110 I• tollko potnbno u pU•
vllan ruvltak d (eltla, u luradlvanlo
nitRo•• IICnoall. Od t oea u kalr.vlm
po111kama odrule dliete u vial u maoc ome kalav te tovlek poatallod nlee a.
Trike p1lllko u kojlma ae a a lnlmo
nt dozYol)avalu oam dl I pond nal·
boll• voll< prutln:o nalol d;e<l ono
llo lm J• pouebao. Za to ae ua'<ra•
t ulmo pomot dl<ci ltoju fta m pruh
braiSka Buraraka U tome ne amlle
n!Cia do nas omtt<. Treba da 10 pobrinemo u adravlle svole dltee. da
lm oalruramo rutao I radoalon ! lvot.
Nab dltca no smlla propull. Na to
nu oba\•n uje n•l• dutnost prema
nl ,ma, prtma badutlm oallm pokol!enjlmt, promo ulol domovlnl,
M C.
.
13
�. ..._ .
.,
.
Y I<I<HKOM O'NU611ltCKOM PITT COB!era>!X HOPOAO
npo!MB cj)awHCnl'Ue tbeMO~Ke Hlll(&!M <:i !CAAH SA
APY"'-'' 6e~6pobw, Allb~u nulloau eo&!etO<MX JKeHa,
UOBOM OOK'fWal y6KCTU COB!ett~~e Afe&OIK<, xepoj•
Cooreraor Cabe:sa. Map11je !'>alA•·
6pahOM K AI>YTObiiMO AIIMnc AI ~paHC ~acr:cnoOOA'{
H Ht:saaucHOCT caote AOMOBHHC. Te A~BHe JyHaKmbe
COBJtTCKOT HOJ>OAO, l!C<He - XCPOIII Coe!erCKOT 01·
besa cnyllmne cy npur.sJrpo~r tslumtM J<eWtMa>, t:ofe cy
nowne nyreM coelerc"e )Keue, nyTCM IYHO\.fKt.tx llOAHH~
TA U eaMonpuleropa '{ 6op6u ~a CPChHHJ 6YAYhHOCT
Y
cnora HOPOAa H \.fnraeor 'IOD(e\iaucrba.
M11ore coBfettKe >CeHe oncwne cy "" ¢POHT. Aa
611 C 0oPI111MA l.lPBCHe AP>n<Je DOAIIftDHne 7CW<Ohe
6oJ>6e H !><'AOCT no6JCAO,
Y earpu 6ofa, Mt>C 6ootc!f«ap¥e KnayAIIf Opnoae
YMPO lot le tta oy<aMa OA rewc11x paHa. THXo ra cny.
ctttBWH ua seM1b'{ OHa te nOrby6una tt>e-rose aeb ne..
)'fNIKH~, IO!e ey ce !WfeAHO Ca <:801'1-IM' MV1tCeBH:M"•
•
Aeue 6e3<!CHBOTHe yCHe.
AO.
•Mun>t Cawo•l Beh Je 4e'r6Pta IOAIIHa KAKO CMO
ce PocranH. Kobo ce Ao6po cfehaM rsor OAMC<a.
0POX'fKTa/Ta fe DOKOMOTHba, npowao 003, Til C>t Mit
t.toxuyo l!anoM, a fa caM Ayro cratana u rneAana ~•
BbWHM 80$0M.
KoAA Je OO'IW par, paayMfena CAM Aa je 11 MOle
M'feero raMo rAie ce uana~mu nc - '{ 6olv. M11oro
HYIIe >tc Je CTano AOK CaM AOOHna AO~oony i.a crvn><><
Y I!O!C<y •ao A06poaon.a11. HatsaA MH ce JK<!W -OCT
aapHna. CaA " Ia HOCUM BOIIIII~•Y rany. A<cerre nyra
IIWJUI CaM Y fiO!SaAHHY H<llDII!aTelba II 1<38PWaMna
IIA&tbe. Tpu nyTa c:y Me pammu. Amt Ja HaeTa81b4!'ot
C4MO tPe• J· aK M. OHa 61-11
T
HCnpHf<l'T<"1bCKl1X )tONbHHX ni)COI)CitO rAJC ey p31l.oeUHJ.t~l
RO BaTPOM ~eKan>< lbeHy no,.oh . 0caMAeCeT Ref pa.
A
lbtHIIX boiH~<Ka ~H!ena I< TOra AOtta K.,AYA•da HA
CBOfK'f pa!-~tH.i!Ma ca
AltTOHKHa. KySX><Ha, CM><OIIa u~II>IAHU'Iap¥<'1 6POB01b.!ltl llMWC CBOMe APYTY:
JoUJ
~M 611 nycn<na !Ia DOlbY !eualnMa KOI!l C'{ POSAII•
paMt tPV'A", - ndna HI\ AP,.ro THfeno "s.wwe Je HHICO
11e 611 MOrao nOAMhll. OrpoMHHM Hanopo>l BOJbe K~•.•
YAllla ce npu6oana. H4 ocophyhK ce orny~na Je AO
· -
OOI•tor
O()JbA.
OHH
tcOfM
cy tea-
emile cr>eTaJm ty >taneH\', KPXKY >CeHy, Alll!HnH cy ce
OAaxne: iOJ C'tiCife A4 HSIPlUU f4K48 OOA8Hr.
CecTpa no><ohHtcua TaMapa CM~tpHosa y•lecrbobana le y CMI<nwM A<CaHTIIII>t onepat~KiaMa. leAaHnyr,
OOMdi)Kyhu 'f HOhliOM H:Sinif)lUb'{ pal<bemt~f MOpUa01tMa,
G11na J patuetta y rnaR'{, ~P'{AII, 6eApo u PY'<'f. 11a<o
e
JC ll~ry6Kna MHOTO Kpsu, Ta'<apo le npe8HIOJIO l><ll..e•
nH<e. A ~"'"'· noA HenPMiarelbc~oM aarpoM, lie~
XPdlle, ABa ,A<lli4 H ABHIC HOhll npo6JJJana ce HAWHM
WAH"'ebm-!a~
•
BojHn pauap!IIIK Huna K1byl•~~<~ >tz!Udena fe c
001-
A& C:t 6op~M, ftp :SHaM· tU'KO OC,~M HeC C'a~m:x, OCMM
111eHe, tetie U .APY'rJ.fX Mfl4MtX lbVAU Hawe OTdU6JtHe
Hthe fe MO~W OA6P4Himt. J1 T4l0, 00 DYDII It KIIWII,
14AATKt,<
3a DPHfeMe HOhHe 6op6e y 1Ua6onoec.o1 W'{MK
6110 le oalb<H KOMaHAHP naoriiSAHCKOr OAOtAa. OaP'tll·
SiiUJ('d Onra TuxoMHpoao, ueroa*H04'UIU4 M6onMnllap~ea
cranG le H4 "'eno OAPt'A-' H noaena napntsaHe: Ha typuw
He HenpHiaren.cba yrbPI>eiM. Oapqe rpaHare onHKY·
DO lof le AtCHY PYKY 0 .... le OI>OAYliCKRo A• HAC AOII
•
MapHjy &II.Y onKonuna Je rpyna "'eMa'IKHX bof·
HHra~ Aec:~14H OOMfBitttlleltHX cj)awwcra cTala.mt cv
npeMa 1<1.1101 COBiercrol AI<BO!wL w~rr.e..ano Je AO le
M<l>'OA rpareAI!Je faCAK. IUra Je oclehana Mapyefa9 A~
nw YI:O"'eHOCT OA CMPTtlOr CTPOXa, k.O.ty octeha 400feK
IC&,I.a Ce
C.pe:J'He
C r>1YTHUM
XMlllfOTW3CDr'taiM
04HM'd
B><HIHHHM? Aa "" ylt<ac ocy~e>tor. y>Cac 6e~H"-~•~Hocru
K
liA uore OTe:t(a(y rao 'fTe:sH H :sonw1ene ce :sa 3eMlbv?
Aa n11 HeOAOibHS'f li<OibT Aa no6Jer11e? MoJKAa cy .fa
oclehalb4 ••o M\!lba npocrpyfana >bO>ce, anu 11x 1e AIC·
BOJra trYWHna Y ce611. 0110 HC CMHie '(C>Yii\H\'Tit OPM
Henpufaren.etdl CBel'HM nnaMeuor.J ropHna
tbeuH>t TP\'AII>.<a
re
MD)I(tna y
11 Mapycla le crinuna v 6oo6y. Opt.
Lllt,tutM XJ.tn~uMa o6oP•tn~ (e nerHaecr
Hui~1aua.
ncr
HX lo y6HJia KYIIAdl<OM. ~fapycly cy P<UIHJIIL Amc 011a
co DpOOMlla CI!O!IWa. AsaAecer <t>a.wucra DJUinll!O 1•
14
TBOf>aH, Aa 611 WCCT CTOliiHa DYfA CT481l0 Hd lOI.IK'{
COO! liCIIROT Aa cnacu li<IIBOTC AP'{tHX lb'(A'L
le
APY t06H tU!C'!i' OpaMOpa~c AA flpCBlt{e pauy M tta~
RI CTII 6op6y, Caonal)yJyhn crpawaH 6on, Onra le
CKVfliiJta OKO cc6e PAtbtHHKC H U38C'n4 HX Hb. CMrypKO
>II<CTO.
•
-
JleT- -tW u ocJehaw 1
AaHoaa -
sa.-
J>CAO c 11>0>1 netHJla Je ""'"" AP'Yf'•PMlla. Ha!eAaHnyr
yrJICAA D\"A4HON M11Hl<Y rpyny lbeMa~!CliX 6o>t6apAepa, KOJU C"f nentnu npeMa ICAHOM C08!etCXOM 803Y C
ropHBOM. •AbAHaecr as11ona•, ..; npe6poJHna fe DYAb·
11011a - lUTe Aa ce P•A•? Aana fe ~~~•• APytaPHIIU.
Qea je OAIOBOPHna:
- HeMaM ropuua.
- Cn'{CTII 4el - ClltHan><~upana !of Je D'{AaHOBa,
a ca.Ma fe rpo~Hw~taao no>mcnuna: •lJJra AO P4AIIM?
lliTa A4 P•..v•w9 Aeauaec:T, a Ja feA»A .. . Anu 1"Mt"'ftl.4
JICTe opcMa roowey. He, He CMKICM nponrctiiTIII< W c
TO>! MHW!b'i OAII<l>CHa ooo!eTCKa asnlarn~•o•a IYPH'fna
1e Mel)y ca.'<e HCnpHJorelbCKe aaHOHe.
Tat K~lleHaAUH ynaA y ca>~o CP<AHWfl: rpy ne asH·
OHd 1<~5840 fC Mel)y <l>awiiC'tii~KII"' rpaO/biiDilUMA na-
HH~Y. 0HU Hlfllt:tiKO HUC'f MOrnH OOMHCnliTH Aa le '{
6op6'f C tbWM4 CT'{OHO caMO JeAaH I.BUOH1 4 WI HA
Da>!et 11!>1, HO!><'BHO, Hille Od/TO A4 IC n>tnOT•AfCaOJKa'
11HftMI.III cy 6pzo n~6au11mt C4B rooap 6oM611 11 110·
6JernH. Amc yGp~o C\! BHAfen>i Aa le ClaHO ICAaH cobferc<ll OBIIOH II CBII Cy HdCpllynw lid !hera.
Blewro u~Mn~yh11 " owrpo llanOAolyhll, ByAI 1101111
,. T HCPI.IIIOM 6ofy OWTCTil/TO !CAAH lbC>IA\11(11 OOM·
6apAep. •
eoo era puler 0\'KOBOAIIOilO M\'3•1•. ApyraPIII.IC Aue
Ja• osn.eoc - KoerJy weH<o. C1poMHa, ybHfe• 6PKliOia
ltmt: K seccnll, osa :»r:e:Ha aeh ABaAtetT lt nn- fOAKH4
OdAII 'f 1>13HHM APVWTBCHII>I opraHII~liiiJ<>M4 TpaA4
IUyla. l.lHJena lbeuo Mn4ACCT npowna I•
POAY KOA
JeAHOr APBCHOT pa36ola HO KOMC le TKOD4 a eype. 3a
BP~IeMe Peoonyu111e OHa ce yo03Hana ca oen•~»>l co·
alerc<IIM OOICKOBOI)OM <l>P'{H~eO>t W OA TAAA Je no~ena
POAfltll Kao lao~•• APywrf>eHa POANHI14. CaAa Je oHa
ynpaliiiiiK <Dpy11zeosor Mysela y rl)aAy WyJy,
v.
() '('tUTt 1bUUU nomtH.U fx>pHteHKO US Cena l>f,e'noxyTOpCI<O • WssJeeruJ<>• nuwe: •Huft><llll C'f nOC!eo:m~
BOh,...xe, nopywun11 wKone, Kyhe >< nnyroec. Yq11re•
lbl!Ua no.muca ooraHu:sobaua re 'i ce:sy Ao6po801bKiof
POA l!CeHa ua OOHUib<l"'Y ceua. COAa Je OBAIC nocal)eH
MflOAII napK, no YDIII.I4M4 le CBYA4 noeal)eHO APB<he,
nonpaBJbotHA 1e " ocnoco61be:Ha wKorra. y csa~oM ABopuwry nocal)euo le no neTHa<cr KOMAAa aohaxa, a
OC~M TOrlJ 1l0AU ce CTdJUid 5pl!rlJ 0 OOpoAUU&MA 6opaua. Ta•o cy 38 'TP" "''THe YAOf>uue 11~ ooora cena
carpat)eHe riOTO'fllO HOBO K'{he, 1\ 3ft TPHIIdCCT APYfi!X
OOI>OAIIlll\ Kyhe cy teMeJbi!TO ORPdB!bCHC. Cab 0881
nocao C6PW114C OY li<Oite '{3 c.ll>dA"'Y II P'{KOBOI)elbe
yqltrc.'biii.IC Ooni!He.•
•
•
HOr nolba wecr CTonma pcue,euwtea. Konwro Mopamte
'18PC'ri-1He t~6a J.IMM'lt, KdKO 'lobfex: MOpa 6UTH. OO)I(D-
A&lbY II HOlly, nobna4ehH ce KPO~ 80AY, TPCke, WVMC
II M04U4pe, UA<M C rtltWTOibeM 'i PYIIII II IIS8pwan&>l
OoA CralbiUITPaAOM, ooc.'tlde H~IIPWCit.a caora
Aat~:a, BOAhana ce DYA•Hosa ..., cbol aeDOAPOM. Yoo-
K4)l(C
aoulaTu"Ja.pxa
J5y ..
ocfehaw •n1raoy AOMOBIIH'{ .... ceoe, ca'{
AltLtV' KOla C'f oc:.Tana TdMO, Cby lbenory HAWUX fP8AO·
»1. coo 6ora. erno :seM1be. H .:aA ce coeruew.c HHieM·
r
UHM4 flOCTOht Cil~to fCAH4 MH<"40: A4
ue
fl.POrtyCTMM,
linnowro uehy oponrcniTI!I H ry ueMa crpaxa, He,
Oetale tH c.u!O AA PiW1U1.
As1t1e cHaJnepcc, Hatama Oapwoea 11 Mapycfa
fiOibiiBOHOIIa, IIIIO~e HCPA3ABOiHe APYT4P'Cllt, ~anane
cy leAHOM y 6e3113no:>aH aono:o<al 11 <OA4 UIIWC mtcy
HMane HH fCAHOt MCTK<l. OHAa cy ABIIfe Aoyraput~e
lt0f0 C'l 611ne 30f<A110 II Y :KIIBOT'{, UPIIXIlaTIIRC S4.
·6oM6c 11 :>altAIIO nowne y CMPT. C~ta!neo•a lbyA>mna
OaanwteH!CO OAnltKoBalia fe y 6op5aMa KOA 0Aece 11
Cesaeronon.a•
•
CtaPMflt naltiiAIIT oatpOWOII<l ¥ ~acy 6ol)6<-. KOA4
le 6HO y6HieH a oM4HA.AHt 6atalb0Hll, npeysena le ,.,.,.
rooy AYliCliOCt 11 lt>APJKana ca. CBOIHM Oopll""'" 129
'IOCOBO HtOptKIIAHt OopOC. 0A6ftna le 53 HtQplljaTelb•
Ck a 0POntBH~N4Atl H. ttwJe OTCTymma HU KOPOKI1. lJe..
71)Haecr carl! 6op11na ce palbeHo 11 HH'e xr1ena 11h11
f §onHULtY, C6C AOK fe C"noM HHCY O,AHCIIH, 4 HclKOH
<tPH AltHa onet Je 611114 y I<AHH111\U. •
•
Y cearoM 6poJy cobJercK>tX HObltHa, y csol!ol
!Ot>ltSH ltnH 40000!\C'f, cbYAO Ct 1101)\! IIMCHd COBJerCI(II)( lKCHA KOjC C! CC OA>'llt<OOA11e 114 pa5MitM R01b\IM4
I>IAA,
)KeH4 I>IAIII<ll<'l 11s Ys6el!c.e CCP. To fe se>clb4
caMu lbCHW craHos~u w:alKy AA le AO PeaonYllllle 611na rtaCTOp~e pye<e APlKabe, ~eMibO y IIOJof
AO PeoonyuHJe Hille 611no wKona " q11111 I< HAPOA CMA·
~pau :sa AHBibaxe. AaHac, y rol ••~>~lhW He ~Mo AA cy
C8U C1'clti0Dtllll'~ nMCMet-tH, oeh 1''£' ~f~1a U YHHDCP3Hrer.
14 MV.31t"'KC llt\(1Ae:-1H!e, H APYre . SM:Stte J.UKOne c<>fe
noxaliafy " M\'WKAPII" u l!CeHe. AaHae le ro ~tM·
lb4
H4RPOAUe
OOibOOPIIBPtAe KODHJCBKe COBfC'l'CKOt na><yKO, SCMJW. <ODX03a. )eceHaC IO T'{ OAIIIU<O·
f>aHa OPACIIOM II AIIBH"M hiiJ!I!.'IOM KODX03HIIt14 Pax11.'14
YIXol.lateoa 311 BCI!HKY npo~BOA!t>Y noMyxa.l•A•H APY'·
nt yc.nJtx noc:ntrao (e: conxos uaMat4HC..:Or peJotta rAit:
1e OlAHfa Xar aHosa ca. CBOIOM 6PI<~aAO>I A06una ea
leAHOr xent,pa no 7~ u~HTU naMyJCa, a AT411~ Taxra~
6aJe"" 11 Melpa We.1H6eje.sa 11>cane Ci no 500 AO 5!0
p aAHMX MHO ~• IeAHY /beTHY ce30Hy.
Ta<o ce sa cn ~OoAY ceo!e orav6uue 6ope :.<e11e
ConJercKOr c.~.3~. tb>IXO C8>!letnw npi!Miep AltO Je
B
norcrpc<a ci>>~M ll<euaMa CBHJera ao 6op6y npOTHs
¢aw11~MA - IICtiPIIIOrelba cno6oAe, Kpf>IIIIKA CnOOOAHHX
HDI)OAO. Ha "'"xob DPHMiep yrneAM< cy ce croruHe
H XHlbaAe :«eHo lti!We seM."be xole H.e *Anuwe craaa
KOA ee POAI!JIO 0 6oJ)6H S4 C/TOOOI.Y II CBfeTliiiJ'f
6y•
.whHocr,
ea
K"<>IY
15
�0AMIIX no ocJI06o!)etby Tys.1e OTOOPtH le AIO'II<'>c
.AOM y Rv•aeu'(. Y n•pxy. ycoeA c:~enon4 <l>116o"""""
"SrPAA~. teAtUl
M(CIM .st"'~Aa, OO.P381beH4, 0'-IHWh:.Ka
JtP MMHft4 le Ct\O}e ltOOe CTdKBpe, B"We OA CTOTHHf CK"POH4UIHC Afeue.
=srtnmnueHa nHtta H41Jl'i·X Mamttuftua 6pso
-cy ee n&s8eAouna. AteM ce na~o noltllarol)af>alv H<>5mt1eAft,
X.u:.aM
tftup aua e Pouunlo
uaMO•
ceh wnyaU.1CI Il.lltP~O K:DWt. MIIPIIWO C811•
Jer • ••••·
lttCTOM o.t
• Y•Y ee
I(Oaou
Porn •qe noe•u CapaJur
6ec~tlllhle m•ancwe •nTOpaaoun
>KY~ c~ ma.acSe, G!e•~. C o6Je
CTOIMI u eete, ca aoaetPIHII,II• Ol01.1o c
DJtlt~Mff& noonp31iafr
• x aaft>MICM norJtt>ll•·
•• nyne erllffMe nonan.eHax ct-.1A, r"'otSnl!l•
Uftii!JriUI )l(f:M:a a tt!e~e. y a&Tpy6:t'(f:HU
aluolaka • cno u.a.
Ana CSuu v Cna·
I OIICK()M Spozty, A3 HlC na ny'tV ne OMeTt•
IY rti"TI1811Ut, na H~1u nx 6-op6n, - wa·
- Mw 4w
lUI CtiUM
)11'0 tUIOOISlbeM1f
- Bxoee.
waa('io,
SM&Mo Mts
.YrOI'If on&kan,
J
TO waa~So. 1'1)11#
'"'JU
- Kl)l(e CTAORI.ll Hill llrt'H•
wouha ~Jtoloj te 14 \le:l."'!\" e,.rormM. n.nho
b 0Hl1'1, KU CMoO Mo.Jt'CT() OVUUI·
wa li: lll'tM.~ • co,,ue HOC;Pna, a Jtl Re n.11h m caa. Xw, .. u . n or.~ua)u! - nowa-
ayle
U
C'TI P I UI OtltM2 tltCTa, I
IIICOltiiMIHf:
A "' tl,tCtR rpRL Mnoa.11tCW11 patau
•• notcnh·. ao.~tyaeatrajy 611tWta, o;~11afr·
. , doilGil:. A o,.olro. pnao h . Nt6o t\e
fr.:tHQ 33 IIPYfl'"' Hltll'lfehY
ttam• " cue3HJiqkM aBMOJuc. Pu,,eTe u
~II( TIMO AO B~tltOIIIsa, n il
HltM•A ~ec:n
UC'TIMY l(O faCTpt:60 BH li'Cift,Yrnena!)' HIM!Shf,
-A WfO ro•e 6or JIM AttO,,.
Xoh c CPUt Aa IICK01.(~ OJttUtnlfHC, ItO MO•
lttCI "at(O HWW'r& AI PIJ'lW. M CTAI)O \1 Nllll•
AO lfCTP'ftiiO HI 'lfS:e Jta COllOM. >KCI'IC
Tel(
•apaM c r11ne • 11\ttdy.
e
JbeOOTe tOTO C.MO ,IIO'ItKaU, 6oWt
•••,. ••• Heu. c.a~ • wu6o IIA:tonw 01
Mlllla't •••oaa .•• Xaf.le KJDOAe .1& no•o,...
u•ol - Cnoa Ma:~ow. ceo~c11 OIIISOt>ua ,
Jlla41 D1CDICJ a aa.•a'lt apt•a M.u'7, •.
CkiAIIJ
•
Atusoaja y :rta1'IIO ltCIIIIIOr runcSy, - ISta Arwe aonen.u AJe~a o:c ICon,IIHO ra te ra IO,!ll.
-
l.JH'CI
OpcA ~~:OMIIHAOM y Wr~tol)nktuUl tt C~tv n uo
ce Hll.l)on. C1:1e 6tJ )CTi eno .!1.1 1111a11 •u•no!tlbC·
MOr Hllfe )llll,l, IJCT·Or OMOr IUTO fe tV'Ie lti)A•
M" H N OX0/1,
6tao6&110HO riAnO
llO 118WCM
CPIU'o MIWtM o6oaay II J(QI'Spy,
-
M a t e wu<So. -
nl!ltafy lb)'J\M " •ep
o"""•' no
rt, ryoajy ee llltu..a, Tru'*'~'"
ro••~,. - Ma iJ.'o oao? TCM'd""'"'" ce Gor~.e.
a ar.uau• oa na ce ooaMa, CTYJ\.a'\ ce,~rc•·
ft O'l• DOial ;iOOOI, - Qpo•ae MIW AM·
APIII, I CDUISO foor J'o<'IN.11UfM, E Cl110
• t • a .. n
ana ca .tO'fl!1rA!Ia.
- Opa'laf A"AO¥ja .:e.ro ra yul'lfll.
H IIIM. 0R.0Mfl1 O:t 0i1 0JI)l(tfltlf~ll. U~ Nl
,,OICIK wea6o. now() H JlOM!iY ;~a nooc
a
a orn.~•de. n oei53UII() n yun:y nntKO naMeua,
I PYk& OM3CT1t0 0 aopu,•Jv He nV./111 '"'e.u~ .
A Ia CIMO t IIO.*eN . J'> ~011&1(0, QOtlllttO 1.1
'TAMIM Al ra KDMUI., 8 n oohe Mil ttPOI r.1&•
IJt GOJbO ill~ ISSJTH u ra y$a.nM >~'Mil u
aocaa• HtW•Ji\ a.o1ron•a :ta •Y CfAt .•
OT•e• Mf avw~ty ••• jeua r.1 AOanco:r
aoue.. not no ce aacl• CKoT, na nocpte,
•••Ao. . tteuno KO fle • Y ra awua wra.. . •
! To •aa r~:, ;;lpJron. cyaan ay a:no eaan.
16
ra'tnM nyTen• a. noct~t.y *CMt ca acueH& f'!IM.fMaMI, C1'1PIIll• ce <>T1Ul &
•n.ai••• noayu.
troaaa ,-a
O.:~OSA() u >Kn.e~ofl.l aua K0.10Ma H•de•aru, n&T1)().18 o~ l;fCTOAt«T n..•~•. anteno a:oDnn yo Koniii"TO. Y onHI!IY tOM'V u ·
..,ase, '"''"· an• r.ua, <>"tdy Netei3~ aovr,11a
he ce no TI!M Ct!UIMI Mat"' tj)w Kole JyMe
II I'Oja .MNIJU! KfllU .llll CCI n OitfAepe.
Oa mu ~i'IH
-
KO l(o) IQ
cycpd;y
- Hetota
lift,
IJCO'IT'YI Y ~Ke·
KDMYfiiiCT, li ft R)'Ty,
narrrtlfll!tUI, ~ o cy
'ftTIIOK
Cll.l'R
•nt
O,AU11(!, -
nlll'l t-IHtll~
OtlrOII80IIIV·
0411a1tuvno mu6ttu, noy,.,alv <SoCSPM
*"0 Konn: . • , A"" na n•lecT.- ""e-Tapa na•"~>e "ot& 111111 R3tt.A q_nnn, n o
U'It'"O OICO
K•OO.Ilt50r 6oona 11 'feka JoiW'Y'oa .,.t"rtra unit> a'
DPoonr-, .lt'f, pnr~f' - no Ta, wuiSo nnUY•t~o.
•
.. a p~»~JUIIV,
flf~ CIHfU.V.
He
tMAe! ce Mlf noct no~'A oro ~o~ , Oao Je a noyrn CKuier. no,uu~oe 811-"1\, xnlt~ H a n liYra.
Ctr.a cy .a:ocSnna AOVr" urM.a:
6ftittH1
ueo ..:oac:n Mm"iaQthi Q ~~~·flltQ.t. Y ».nMl'\ llP"
Kiln v KOWKIIUAIU, nnenv11e cv sojca~e n_
nAGitr:tor H
apont. Crn.aun cy uecems n
np11raallb.
315lllktMO ee, - llllltft\.1.11 'y ee n,py•
ron•• ce:t.•n• r jauvv
- Hame cy nhe cs.,e •~"ll•t(e 11 ,,•!ene.
-
WTJ>Je
a
KO.n•tSe ca ca ~'Hto •.
:.•••e - cat cy KVfie kc>-
CTOII'Olll, n1
~>
0.M,1~ti1UIItt
noA CTDV411HM HCicA.SODOM f>aCOHTi\'HH.te Aftua y1.1e,
nltc•OM II,C,ti! I UJ I•
ujy r.uue OIJf'OIOrle )l(f'Ra:
I'M#'·~ • •, ••Jt_ t;HtJtt
tc'q•C/ .OM Ulla ~{1«--ltt, , ,
01'\a(e
,llteflaX 1"0!1.ft4 ROII'fl:
-
Pew.'ltl 'ff'TH•I.l• 113 ( .I.M . ICOJlOII"b' -
f• n<u• llrana: oJ~:nnaue . H31hm&
lMiU4 ltlhl :13 ~e TYKV 3rJ~UH MC tp&CT~'~liR/1\ W()fl tli'M n C'CCI.IItfi:"Tr!Wfl Me DPt'ttO
lf1l,'otf'H3 1 lt'fltiM .Mil CTllt) ua pyJr(' HOr3» 11,
A•Wrn ttllnvun!O veT"' llil rt ae oty{t t' •tttlt•
A-t, ~ Tpek" Ar&\o. Ty~Jtii R Me no~ CI!.M
'1'\'JI~ lUI ce. Ht•C.'·"' -"'0r.11a uhn. avklUI t'"M
1"0 n OI54J"'kt. C11 U a ;1.0 kOJLefll MOA'&
tle t3,\l
~tiJIJ,
llviSov le nnea111p "'"'-Olt c P t\)tiHIIft:
DO-f:)tl -.f"TMIIQ.II N a • Clt tlt-"'3 DaiOCT OWIII Z
t::o~o~on I'IO,.tKJff
OkO OMII ai*-J,
- CultTAI O~fl3" no cnttTv- T!U~uta,
TO T" It CJII tt•lrJI:IIIIIIfe. - .. 'lfe ct 'le•
C:TO H4 PQ.M.IM"'I• V.l!A& rOiop-e 0 HIDQAU M
11'TM"ttlfMI.
H8PO.I(IU4'1 1
-
H e )ttfli'UUIO mT'O C!o!O DOl'OO!ene. onn.a'C ..
J:8He, OC-.,00)1~UII1 Jif: - C3MO .Q3 tH'IM CnO ..
Gon~t~
nol)c,
Cno~n,a.o~~ l
Ta ce puit'f IS&roeJM eft
CMnff'UIKOM Ill VCHIUII, ca CJ8aMII Y O'tM,_A,
AiHOrO C'C npcaatw.10, IIUI01'0 ce RtiU)JI.6
til
10-ee:.Jt, -
va -
6oji'I.M
at.lfll cuf\a ouGorntn CTa·
Mory
M8"'HO .111 ucn••• "" ce He
lUI $.! OMO "'110 1Uitli,D1'0 [e y OOiloy,
Poxa~~teltn HI DOl te 6•cnn oo no•po-, UI. OT~C..T, TO Cy qi)IU rQrUUt'.. Q.n t:Oj•
I
104t CSi);V llOXOIUY, CIO(}' t.1o60Jy.
Pacnnyly ce 11111 Unte•y ao••ly. 'fv.-n
cr u c.v *eu v CotSwl• C'Ttoane t;'!'llule
• u,anftht noa ovc~te TeHKOae.
-
A "'"
~ee~o~a.'otfl
MltWTA
no q,enn noo-
CTpflleyr, ()(ltM 0.\lOI)OIIItX rOilH41'11
ta,.. - X3>Ke Aec3 ue:c~no nOJl!Pteylw oGoae:.
- l(vJ, - noux"t•k• I M~<a, - tkHlr<the·
MO ~apa v.e (. r118ll3. 11~ Cftl'tiTII OpCJt tt.ISX,
joj, Aa H3M je 'tO AOloKQI(t'tU , ••
C1'10J:I Otup •• tliftllit Pyce AitAOIIHh.JLA~I
liS Ojtta :
Jl,. UIO •oln4 .wuf•
4topw .,.., ~~·
II• c---. • Jt u .,...,
..,p"
C'ICIIO.M•n.
A••ua nocT
aly Btcell4. 5e$6PHliiHa " nosteolh>loa. Y
-<no6oAHO ROUfeMe oJecMa M !S80NKK CM~tle.X COeTtUtX
ManMW4HI pa:smtfe*e ce AOMOM. Otnt seh nc-rynaJy ua ~
IIPII0C4MM4 C~ npOrpaMO>f. fl lef>af'[ nfecHe Aoyr'{
IIITY,
CTalbiiHY "
UooeHoJ
aoMnht.
Bone
M'{:t:ll<f,
CJtV'IUaly OIJAHO, fl uaomnno eone PBAUO f:M\CC::u fe cno· 60AHOr BeoroMa. Ht~rapecyl'[ ce sa 6Qo6e " no5Jet.e
BOICKC: H OA"(uJ~!>JbC:HO npare no6jeAC xe OOICl<e
1.loseHe IIPMII!e. H
em Je • mbor Al••le 'l Ale•mleM AO·
MY y Koe•~·
)l(eHe n:s Attnt<baumcntttKOt <t>:>..,ttra *ettb, M3
rou>I!4JtHt>SAOII!>ctbeHe cnyliC6e, n • Uof>euor t<OCta,
MaUle
"liOi>~OibOI'I C8'{ C801y MONlfHCC"i 1by6af> n nalKtb)! HO·
1uoJ Atea.ta u nt"l AON:OBt.IMa Oue fi01CPT~Ho oaAe M
1JouHy c e AO cy Aletti HdXI»tbtH-a, 'IHCT4 U o6'{'1eK4,
C:e Aft HM )! CB!I!OM norneAV :S4HIIICHC M<\IKe.
BOhtH41U1. '{ ? OPGU ttO'iK. b.OM4A,t-tl\ OVXt: lt'flt'fD"~•
nao'4e onOUKet nan"p ca Hebtewto ttcn..C4mtM Cl109~:t~~Ca,
OQ it~a AO'(rd
lll'd, web01fi41CO N!tlJIUl H 110 KOht Sl00),
To le npa&a oolc<al
- Mw ~m. CMo, AP'irclPlfue. AO u eC"re "l ~on~'HtH no
f eAatt. KM&rnc C:"''O lt 0048\t nHcab:ut. - np~rnswieAa
fl!tp
Ma.l1."
HS
Wec-oa'.tba JK~HK
"ora
rd.
V'tt)CI4 y
c:'{ft'f.
Ateua c:y OA.M~X owuwaH:a.. o'QynaH.&, opeeaylfeth!
" ntt1e'4HWtKn npe.r neMHa.
n.stttt~ H yllka<:ft noe*Ya[CliMX AclH A OCTd8-Hmt C'f
A)!liO<C: 'l fHC•e HI!. JtHIUI><& MlJtHX 6HP~U• • Qehojy- <:4
OHH CftUX 11 ) ICOlbi\ J.l ~n~'l\.tHd H:SbPWCH~X H44 1-blU:GBH'C DOA.. TOibltMa, 6oabOM, C~CTt)I\M4 M cycleo\\41'4&.
3no fe tttuxoBa MO:te:ttt:t ooeMa <tnuiHcta"'n 6ee"Cp1hta.
4 Jb76.sa noeMa serJioutOM AO'irl( Tttt'( H H4lUOI bliC~tlf
AO C'{Sd A1t01b\.tiU:.
CoH ce O>UI
ClehliY
q 'i yttane '4Hra.r•• w
AP'(rbPHIIl 1111"0 C'[ ltx 'l DHP-
n~car.t,
cleh~y
ce caote np.ae
wrorre " npba \i.M Je :xelb' Aa te uacra ee.
01\.t, "40 H 4 lell:l liS Afe1,1 1(n."< AOM:>"-1 Ko~e "
Ry<dii!IO p Wlh!" ce wto he uh• noe<o ADII"'· 3Ma!Y
A4 k: T4M:> .t.otr Tt.tro - MO..:~a he r" 8o(Ater"l. OlfK
~ oa.,'[l'l wro ho noll• 'l Cs:>5>tl\'. ibi!I<
W<Mf 14ft
'(i~IIH'1
6ytdOCC'f A~ Td""fO y MltPY' yqe 4\ot'f IlK " DliClN.
Ale•HIH AOM 'l KPeK>I npt<Ma npB'[ royny Afeqe
"" 6Hp••• KOla he Kaerabwnt ny T sa Cp6HI'{. HoaOJtH·
tCO AAttll v)l(yp6atto ce noaooeMa •• ".<OR h.?tt:K. PaA•
·OHWL\"1 (e 1)4Alll14 nyuo~ oaooM. )Keua K OMrtaAUIUe
KoeKe uutnt'l CV' P'l6Jbe, a Ma(crop Pacro, uuoanltA ea
K >A tnc y HerO'! HOI 6 >CHH lotu h e ce aOAI<M
><ecro<e oop5e. Hawa xo•6pa 60DIIH ... D)CHC II Co-
~l>oMa~mJt,
npeHn onaH'uthe.
u.-.a
- Y ••me~ ef'.IIY
~owwxa•a. MMo·
ro fe H1rMMT.10, WTO
OMU4) QTeUJ-"10 V
aolctty, a KO.:. Kt•e t.ttl') c.aMG • • *e•e •
~eqa • 010 .IIIA:IO ~yp_a, Tuo • nt6&.
*"•
u ehe A&Tl-t He:no~-t(arelb'{ Aa ee
M'a~qe u
ttaute !leMilf~. A AOTne he KaU16 A'e't«U$ y utx:o11aMa 'I
Af•'•aiHM AOMO&HMa y Co5•1a " Byrapcco>J ttaOTas~a,.
6"re
CBOie
SOC:OnO AICTIUbCtf>O.
y
Zene T uzle glasaju na izborima
it
J<ao.
DX UJTif'l'tJ , 60!11R, k ill(() Oil {)tt)'naTQoa TJ ..
)(0 u (I~ AOMIII'ilt:r 'SIJOftA" \ft'T.U!11'3, .
- E BUJ C.MO ,!l)'llJt'l)ll .IUI'IIfJUI Olkti.A CTC
04t5oO s•I04lll1•
AiC!1'( n oo•eon'(. c:r>tC>I'{f't y Mlllo n.:>4eP•>te t'l'lblthe.
C&aKO le HOCIIJtO rOp5y o61eweH'[ npe~o l)al\f8Ha lTC
DOAHJ!!UO.
Hoce u A.aJy aa
- Bn::t"Mo Mn H ~nnno t1 nn1
t.e H~roe
DoleK - roaope xnodpe r;HtCftiPHIHJ<e.
e
Becene ce u1TO je Mlcwn yr. lt.~ex. uno
,.uajeua o6~aa1"1
ce. 01114 HMaJy C:&OI
Atf!:tfKbt XHC'ttfC-H«"'t o~6op, ~eynryouo-nPOCBfet'tm
·OA60D, DaAHU fMUUbOH, cf>oJe 3UA HC K VCMCHe H08M.tte..
O~P<lHO 113ry6n.euo A~lbc:Too oner ce soaha.
1-te.
•
arte ._,., croUJua enpaua mta·
Rt.IIH Jby~J. Sam
HAPO.AHO<-oc,,O(So.,.an~'irtY
'POAO H sa!i.lan><~JY
CIIOJOM
..,,d)e Ma.ao NITICDalf:KI, CI•O :II ce coace 010 ro:r• *WIOT-a
Cllitc:aa c:v nOTPt6e *nue:a ~tole noa~oo~y .
.'BOM )KW80T'f.
u•f• A<P>K·•·
"""'"
r f('T& M, r ,11l (CJfC'TtrnJ Ct
oo ,..eRO)I ~~1\,, - Pllllllfut
c.aaJra aro:Ja,
au:aaasa Je XOil.U
Ce.~Wn liUfiC.TPfUD.
- ETO n , 6n*el
r-.ao c• r.a:le c:y
OU OIAOCfiO tlftT,lfUIJy.
ee npono•an:
thoo!l ca eezumn- Jl Jill Ma~aoa H
a
I!Jreo
:~a tS!e*"· Tol4t: Koae, fiUd:tv'' :t1f"U-' nv·
K ?K0'4110 re cmrao n_psu ll:ilM:.tOH C4 AJet.t">'f. )Ke,•
He cy notro~11e ao-e.A. tb}IX. PdAOCHo C'f' npaxa-tntlll
-
M• ftctHae caacoctto A•t-['IJIII'JMaa.-
m.'~o1UII',
'f&i
UH
c•O
TOf' C,UC
Ho•uo Oli'O Bt.'lltlte r ocooh1He.
auoM UOKVntiO JrnYlKHT"•.
c• o te lllo ll, M"CIIft!oiO
I'Sieroc_,o noa CT-I'elv
ncena:.o-
IICDr'!U iaTtJb(J(IIt,
nQ-o
1'3fiMOYft MO, rntD::IMO otle '"'' CSoMIS ••~aTn t<3A MJI.HMQ d1r ..
jt ... O CO I(I'V111o'0 V0811Tnl\ #ltM I'M1 1 8 JUUIO"
ce IICitOIIfi" O KO rH' ~ e n3CT>! noneTtUI.O
Cltll Hll lt.ltR'I, M':lll Ta.'!O \tQt:IC. T n<!JI MI M
I'Sr3 :tVntft IIM'Cf'' T•TI'I. T I'ITn 0JUte11eMo " "
v
t<u CSual H3HtC"l" !h utaHa
\iaf'nka, xo~~ ,u r1 ao~• CJI co60M .Dcalii'I!Ht)l •olt'un". 1ft :till. A
oM. iaAa-H, eae
ns
"•""*'"'"tit
''"""''*e· T"11'· T•to. Sora • "
ra oneu le~"a :o.:tMa ouetie :s.• l(.nce
I~JHIU'n
.a:ovroaw••· Tt. ztotlow~ • «t~o6o!utuze ra.
Y OUttiR .• fii ... IIIM. 1"381'010Pirlt8 OTnO-
'fiiR.e JtOM~I"CAII•fa. )f(ne- c.,majy u
.MMON> n:\*"'e· Mworo l'HT~"ot-coea~•. l<OM•
~epCMttiiJA Ul ll:l.lpWU3 niCOIOJ4:
fl#lllf'l!t.tlt<flr }IC',.I(U 0~4po11rtrl
0 111/a/Uit(rt CPIW(U l.l"t%1jH&IIjU , , ,
-
X ohc~roto 1t11
enu:not~ ?
-
n1cTa JeD t•~"~
>'<CtUI Jlll>t.:fhn ct aa ll'lt- o o rneAalytiM
f8KC.IIttll)etf0 )' Hopl'CKY Jl.Y<SIIKY npOSOpl 1CaCMO
ft,
- Couan? Cnua"'a cax
T•rtll to.t•ne, xohy CIA .Aa
nt)l,eceT • .. eaoor.ne:tax -
,«.O'I.CICJJe )'llljeK atp,pa a uacx.eJu.a Ma.1111:a.
HIAa )•
-
lako Je ratoo v rtl•me I ntprljattll bllzu, u d•ctmbru
-prolte rodlne racotuni tu isborl za Oradskl NO odbor.
'Moogi aa mlohfl da ta odluka nile na m lutu. All Tuda
I• nala. krviJu vuana z.a borbu, srula I srodlla se a naJom vo!skom I oalt. vile narodne vlattl znalutl 1ve to
nlau po~rl lelllc kod a su raaplsal e fzbore u Oradskl od·
~or. Tuzf~ le a ve!lklm lnteresovanjem doe. kafa frbornu
•
kampanlu. Btra le to novoat ~to su t t.• n• doblle pr•vo
glua. Prvf put lfne su d oblfo oravo da glu a)u I •ktlvno u(estvulu u politl~kom ! rvotu s vo'l'a guda. One se
olau abonlft. Ooa n brzo sbvatlle Ita za njfh znafl
prno aJau.
Prvl put u latorfjf nafeg naroda lone po~l nlu al<ttvoo d a ueutvuju u rjeiavaoju ooltlh pllanja zajednlca.
2er1e su na prt:dltbornlm konftrencljama aktlvno
ueutvovalt. PokaJal• su da rm Je mno ro atalo ko te
bitl lubran u Oradshl NO odbor.
- Ml nemamo z:aaaja, - govo rt jedna lene, - an
&namo da treba oluvati ono ito su nail alnovl u kna-voj hnrbl lzvnltvall. Ml vl~e netemo da tfvfmo u nezna·
ntu. Hotemo d a r1dimo, da poma!emo nalu borbu, da
zoamo Ita ae radt u oMoJ zemhl. h o~emo da blramo u
-vlaat one !judo koll su sve doll u narodnu borbu I
ll<oll fe •odftf brf~~:u o oarodu. To I• oarodna vlut.
I !toe au predtarate kandldata na lab oro u !lata
Ora dskoa odboro. Davafe povjtrtnlt fednhno, a drep
koj f su 1e o ~rll elffl o oarodnu borba 1 p0111apli aeprijataljo lana au oltro krltlkovalo.
Ooho le dao lzbora.
Na blralllte dolaze Rlasa~f. a m• du nllma pr-.1 o•t
mn o~o dlevolaka f !eoa mladfh I •tarfh.
Bllo Je dtriJ!Yih momtoata. Borel Tualacl kojl ae aa
utekll u Tuzff ciolue da clesaju I teao koje oe zoot&
litotl ofhju parlluno.
- J t If ovo za partiuno? - Zatvorf •onrtw. -
Olasam z• partlune.
Jtdna Muslfmanko vodl d•oJ• djt ... a jedoo a .,...
oosr r Rovort:
ru~ju
-
Nepfsmtna sam I dolla urn da &lasara.• dod?-
glh lxbora nau~Jfu plsatt.
Tora d•na Javrto •• na fzboroa mjuta hitlada ...
damsto I trlduet !ena lz. Tu&le da prvl put talra.ju oarodnu vlasf. 4S0/ 0 od utupaor brola bl rafa bile •• lana,
One su d olazrte na ltbort u rrupama pod partlcaoa•oD!l
zastavom kao aa nt ku sve6aou manlfutaclla.
Ztno Tu&le oa gradlklm f&borlmo pokaula au s,.ltao za Javoi !lvot a.-ora lfada, a time I IYOjQ ~oreJoat I
aposobnoat da te t dalje tktlvno ufc:•hot'atl u t&andojf aale alobodat dtmokralske fe<ltr&tlfM Japalafi.ie.
JT
�r
I
JeneHKa
YCT4WKH
ni-1CMO CI-1HA MA,Il..ll-1Cjrf>,OUJ JIU t:e, iJpora AtO/KO, KOiJ CU JIIU,
liJOjyliU py6uue y CG(lU KPOj Of/CUIUIUO, CJ811UX
O~ujy IUOUUI0/10: .Oqa cy UIU OiJBfJIU U MO:JICOO
ra, iJywo, uuwiJa auwe O'IUMO ouiJjemu Helieru• ...
A ja COM CJIJUiaO WBOj MtKU, CIJIO'IHU rJLOC
u uJLaKao. Bop ro saucma IJ/lme auiJjemu uefry,
sap Me au nuwe nuKaiJa uelie caojuM xy;bl!auJlTIMr iJJLOIIOAt rJLaiJumu?
A KO lie COiJ1 MOjKO 110/Jin J CJAipOK iJOJ.u U
CjeiJojyt.u 110 AIOJI/1 mpOIIO:JICOI{ BtcCJIUA/ fJIOCOAI
apu'lamu: .Cmpany ueKaKo yaopax, a cympa
/leAIO 3ajeouo osullly autenuqy cujamu•. Ko Ire
IIOAt caiJa MOJKO, ua rpaiJti pyou11e iJouujemu
u iJyro Kpaj orHJutllma 6oxulrue npu•1e npu•JOmu'? Ko lie uac caiJ, .ltO}KO, CJ/1/t /IU'IIIIIAI XJM6o;,r
xpauum11, iJpHa uOA! cjefiu u uolty uao .friOJiumue
C llOA!O /10 T/OCIUC.IbJ JLeflu? ...
Tu C/1 Are •tupcmo pyKOMO cme3aJLa, a morme fD:BOje CJiiC KBOCUJIC AIU KOCJ.
.He 6oj ce, cuiiKO, 1111 na uac rocnoo saoopaoumu, oaJboa, Het.e•.
Omaq ce 1/UKaiJa rwje apamuo. 1-buue. cy jaJIOoe cuanaJie, a '"u •recu1o IIUj!;.rDnll rnaiJuu.
Y 80AJO CU mpO:JICUJIO JIUjeKOBe I(QQ COAl ja Jle:JICQO ocuuqe. YJoJtyiJ cu o6ujo11a uporoae KOiJ
CJ HOM • Cmpouy" OUlCJIU ... A KOiJ OliO apeiJ
(Joxuli HOIIIJ PyMemry oiJseiJome, mu cu Kpaj
,,eue JLerJJO, iJyro anar.ano u Meue jeqaje,u y
uot.u 6yiJuna.
DpolloiJuJIIL cy i)auu uyua namtbu, uot.u ayne ueqoJba ...
KaiJ mu ja Ja flJIIIKJ up11pacmox, oKo cena
iJo6pu HeKu lbyiJu uo'lewe xoiJarau, KOiwllO cu
mu, cjet.aw JLu ce, uo!.y y ysny 11ewmo nocuna.
Tu Ate jeiJIIOAt upeiJ UC'Ie r!OSUO II TUIIXUA! rJLO-
nAPTI-13AH K~
l(oHu.e.- nporwne ro;taMe OAJ))I(au Je Na
n
•~•a
ro... au•Ja
u epe-; Porauau-.
y
ce•po•.
AH"DI-1 PAJI-11i
COM uocte: ,Cjehatu 1111 ce KaiJ 0110 uaa oue fJyne y ce~~y oqa oiJaeiJowe ... Y611nu cy t·o, KO:JICY;..
oa.•wx IUOMO neriJje lfpOj Coae. Mu BUII/e 1/UKOro ueMOMO ce.•t nome iJI!Mibe, KOJY myl]umr
xot.e iJa arose. AJLu iJownu cy aapmusouu y
nowe ceno u, cOAtO pobeuu wymu, Kpujy ce.
anu jow KOjy ueiJeJby 11 /fOXY u1i11fie ua t{ecmy,
110 KOCOpuy. /1 ;II/I fii!AIO C lbi/A/0. flo II Offlal{
HOM je 1/U IIOJIOCI<)' CO fOpiCUX BplbUKO pt!KOO
iJa 11/IKOAI JteiJOAIO 06pa.1 iJO I/OAI )'Uplba",
/1 Otfl/111/JIU CA!O, AtOjKO. CjefiOIIf /IU Cl! KOiJ
CU CC C;ltU}U/10 AtOjOj llJIIIKU iJyrUHJU, KOjO AliT
iJoa11pame iJo iJecnor yaeu,a? Gojao co,lt ce Hail
tAro ce pocmaJw ...
'iecmo COAt uumao aa me6e 011' 111/KO 1111wma ne 311aiJe.
TeK jy•te,p cpernox PaiKOtsy Op11roiJy u 01t
Mu pe'le iJa cu xuaa.
,40HOC Cll II UIU, ~tOjKO Atel]y (iOplfU.liO IIOCU/11
y pyt{U u oopmu ce ys Turna ila napoi!J.
Ha IIrBOjoj ;llpiiiGBOj P)'l(ll, 110 pyKOB)' BOJIIU'tKe
6nyse, pe• At/1 PajKo, cujojy u11a snoKo Je
mup11mu u 3/IOTir/le aaujesi}e urecmoKpaKe. CaiJ
cy, suaAr, muoje O'lu cjojue, mu o/1{1/e ue nJLa'lem.
BuaAt wma caiJa MUCIIUIII. Tu u coo nelbyiJe
Mpaum. He iJpxmu mooja pyKa KaiJ norane iJyuutaue ouje a o6oo3 cooj, •racm 11 se.<~lby caojy 6panu.
HwcaiJ uOM tJ/111113, AtajKo, myfpt Jbyuu o'leoe
uet.e soiJumu, iJjeqa rJLaiJua JIU}erauw, a ,11ojKe
y iJyre, qp11e uot.u, unOKOillU.
MajKa ~toja iJporo, Amaro m11 cpcfie xenuAt,
a .lbJOUAt mu mooje j yno'IKO 'lena.
Tooj cull M/1/J/E
ayw~ry
*,....
To Je aawa~t 4rtJ• 'I n011n•"'XX• a A
PYwneao•
»>ry aam•• •na •• Po•anJ•. lliTJ• •ora O~~tt Mthe ilyro
U6Qpn• t• 0ae CJ octne;,t 1'13 TOj tCOH*tCitKQ,..f• (ICHRje.
......
•tro Mun •aw-o 7t:aa•• •
~tuo
euu::a IIIAIU.• ne*e npeA
llhue p.Kn~tu.•e J:ll TY
IIPIV KOHtf>c r ttu~aJy 61MO j e ~~
u1·ro cy cJtaw~tc"'u ~ v• T'C tt t~o•n 'f)'Tilo8.ul Qt·
MNTI)I.tl.tiA nC.J ;1ptCT3j&u, rp)'.03 81 r pyaecun·~ nt'at~<••• •e.a Cllo6oAaph:e Pow
ae•Je ceeutto
.. u o. C•fll'tu.o
eTO• , a PI~DIII
ao•
~7
AO:JaU.'It •• ('•oj ap .. •t•wn aeop
Po.-~v•j n· q
TOra
up ~eooeh
•upaJanlh.J.
:~••• np.. DJT •ttJDiat ••
roaop••-
. .. C~J..O ro"""9•Ar 0 Cfll.ta' t»TO • •~ M ..TO »>t.Jif1 ap•'UJI• o ~ taT&aJUI XOit CJ ao;~uje.u J 'lOttJ ou6opti"t.
18
-
pun ie Je,ua *f!ML
)l{epe Po.-a••fe N•traaa Katy carue eaojy nowOCNf r;~uy
aptA +&tGac:-r• .. ~•M y6•&&••• • oa..a'IKIWalla, O•c IIMt-JII!OttA•
lue ua caoje CSpah " CIIHOI-a, jyea'ln.x, JCTUMI<l Po• auje..
woJ• cy uojo• Kpa,.y aanen• U31f)' c.Taay cnau Klllltlt <~a'l'a·
110r 011or apaj~. Meby Po~ a un )ta ~ta 11•a Mttore *tlia sa KOje
KO~
ra Ch• ce one ynnaruune. na ~tano Tpe6a P CMt;'l" y O'IH norne·
AITII Hthe )'CT)'IlHJTSI Jra,ll;l JC y Ok'1'1U•J OJ1.6pUI H "f8C.T , CIIOje8tMn.t. 0;~. npaor AINI ycntuca *eut aa POMIMaja 6ue c1
UpcT OC~Oftal( UOjla j)'ttllf,._.. tatiOI)JU.. Kpo1 Oat TDI •
DO•:t;.,
f'Oaaae on t'f .aue c.e o.a ec:6e r 6o¢• ea c.-o6o,u lUcy
•orn• U011an 'leTU'IfU U•I(G.act• aoja CJ ax 6u·••u•, opeGa lua, &10<'TU~a, tpa• on•• a yCS•J•~•.
Koneem 19t4 godlao lnrten Je p>~alj 0<1 lltr& l8
uatah u 8~8. S•meu I okolnlm ot)hu. ('~fotkom .....
·R'Odlno1 oa Bam 8 >1\t. uth6t pod k:OQl!ll\<lom p or:natol(
kol)a6a lb)~o•lta, Ante Mr~onllta I A•daoa ll••'~a,
lnrllll su ponovno pokoll u No• om Grado, (Vu61•~
b
P Jnvlna). ;rdJo po prltaolu otevldaca d •aa'
nem' t l•or ub.\. 0 tom ftt.om mJe•tu ell) da.tta• Je pobije-no pr•ko 1000 Cela, dhoa I muik&r\e1. Z at-Ins, ts
lsta banda pro~la I• na de• no obalu rlloke Boone, e~l•
Je l••r411a ub' l..la i p•1i••l• u "'P'"""' solo Mllahvac,
u lltGm In
PtA6e. Oyuo MnetAana.4.Ke BOJbe sa J>aAOM, cni3Ma le
11apoAO 11111enora <pafa.
tkcran• le ceAM4 tfeapu(aTelbO<a o<l>lHs••a JencHba saJeAttO ca o:Td.IIH~ APY•· )Sa"'l tunrwu M &-..
ltB"UY W. 0An4:SU ca HaUJW~ [CA.tU.t\jl.llolM4.
Y cp~6Pctttt•coM cpest l}eneuu opu(eA!tO P Mit.
-Cy 4apeb>t '{cram<tt M ttb:>ouH H
anase lo '{ oen'( fp'{(H4ttbi!M4 110 AoHitH. H~nottlarefb:'"' M>
ttoalb'-5 noope·
werao (e MnaAO )eJICitKH.Ho n~jcno.
Mpr&y, u:sHaK.&JCeHy, OOA btJIIHICWM op~O!'>f KaWnK
cy ~lb4ltlt Hawy Je..eut<y. tb:H o36ufblt~ M3pa.s nHt~a
'!"obopno f~= •OCBeTitre Me!c
Ycno>~<Ha ua JeneHt<Y B~h•uh Ka? "XHIMAe APl!"
t'WX 3H2UutX U Ue3lUntHX iyHaK4 UltPOAIIO·OCliOIJOA"-"
na•·IKe 6op6c. ocrdhe o!et~Ha KOA ua.wer HapOA.a, sa
~"·'" Je cno6oA'i " cpehHitl'Z 6'{Ayhuocr uece6K• Ho
"'Proobana CBOI MMAII :t<JtboT,
-
walu~ae
aa~oa1, 40rHa:~ea.
"ro H'l uuaaa 11ehexo U·
KA
*e paa6opnn
esen11.e-.co co tto ailAI\~r Aawa. -
TeWt(O •a (e, C-Pllt • • IU KUO JU (f.t -
c.,
N trUd.110·ostobodlla&.ca v.Jjska pobjedo'lo•no aattu,& 1
naee 1U{O prJ61 Ol 6e a:tl z.likO'IGI od t~ts fa~l PO z u t_,.
ltiJI(t .JIU.I•
•••• Ava Koapuu,l kOla je •cr-.-pa cau aouuuu ocao6oAUI'fCOI 6o¢•. - a oaer TJewa• et KIA ao••en•• ,aa fiy cy"'~'DI • oh • t.to•e.•ol ao••l• opaeo J •"• aorAtA no a e.a}e-
TU ot;pau CApT AO'ICK&U.
Cu C'f 0110 aapa*atll1e aaju,snJC:y *CAJ .,.. c~ oll'o npa.
it: IICTjtpA uenpafne.n., AI y.. a pCTUIO lt&UIP H3C10Jt11U llllaCTII,
TAl ce: teooo ~ p()y yaurtu~ •o "' a:acnna•o. Jta ~tOrnabyJeMo liCI)oa
' &p8TCfiO a )e:tUNC1'iO CIIU
Ao• onay.
MlniU
vapOAI
CIOJf
Cl2o60AHJ
Ha kON+eo-eaQ.a j• (e. aaa6pu 1npoa oA6op y ItO)• c1 rmu
••• • we• • •IKe • cec't'pa Mawax • oaa.a? u 6opaqa, •eae .-oje
• OA npaor .a.a•a • oc.e y uol•• cp••a.a n o paaotTa • n~t
t1 118e •••
._._. OCJI06oJ.a •a.. n 6op'c_ C:lf .,~. N MMa •a J:je-
t,t b lh iiOn, k:~l}(
ostali eu viernl p.e1 t1vo~a rospodara liiUera. Q11l rw'-·
Hll KOH4{epetn{lll• cy roaopur~ peljue c• Jn1Hl aa APfrO•
crapt, yu.a•n.ewe Mtftce., .-Jti,l,e *e• ~ • o • .-:t,!l,tUIKe.
-
lJto..t~
dutlm, u borbama 11 Jtdlnleam& na§e NOV naotapaju
jedinll<eoo Ito ae moglo vldittl I prillt<om posiJt<lolll
borbl u Gradae1o.
I du., Avd•n H u16, Mrkonllt, oop Savo 8>!1t I
l dru;i oHm' H116a.1 oro1u.la·..-aJu kffl'I IIO 1lultua~Je o~n ..
patoru. All nJihova nedjel• nitl 6• •prheeltt nl odlolltl
uolit01je o\:upatoulcih l<rvnilu.
obr•fuoa I• ~11• ._
J\\Koro C!IIO Q0e1'0111111e 0~ Okfi'IUOJ)ll, OA TCT'atll3:, a
OA OHU
j&tl&l\
••l
'{ caa•o ceno, Gttna p:uo no11>t ltta H t~•tle>betta OA
l
,, ~ ,,t . 1 1 l>Onln,)"
je, no pt'lrnalu61 borb& 8& 8r1>1t~lm d!ela\lm>, 1Yaka 1<o
.Qo planu'' poblor ao prema Modrl61.
l•blotlle••• Jz Mlloiovc• kao oaro~a lz l( >4rl4e
miott• Suo
govorlo jo t<>r• daoa tetnWtl l:omand
Nl1<16 d • to ao u aluhfu napad• oa Mod<!~ ·• 1> >rlt1 tlo
,
posl)odn(eg, a malo zatlcn poslao Je a• oje tehl•e l<ut •m• da provodu B >1lt. Nakon ••rteoo~ o~sla " lll·
looevou ustale ou se uputllo or om a !hdti~i. M , 1 1~4
je doon pustoA. U~ad >m u M,JdriOu uitdo au pohlte
oko 60 lena, dlece I slarac•. Srpskl ~l •alj prll• ~·anl a
doveli au ored crkveal portal, gd lo 811 ~~:a protbod ~c mu6UI, a utim p>klall. Ojtc t au ubljalt u
najnjersii:IJI oatlo. Oalmall eu lb za notice I t&da nmabom luplll glnom o zid. Nakou nd•aog- po <~>IJa
lzvr~lll ou nttu•,eou p!la~ku, upallll i•dult'etln>l 6ot·
l'le i tllttm !ilft QOY'll1df. S\ 30btJtll HU Olh&li -&1'tU&O.O~
iupnlka fra IJ'ran)U ,Jur lt&, I<O)( ~0 Jol l911 I[Od tqo (~.
t iorao uata· :e r ub1fnlke l;t cr:Cvo, n\ao'"ca tt\uv~l rm d&
h
erkva nljo n rubolnll<e ~ ~o u lolllolovou. ~to u lo{odr: ~t I okololm oollma, pod&oo Jo oko 4:o ljudl, teaa
I dJeea.
Sa~a •• ~alnlcl pos~nplli no Is\! naeio u brut·
si:om seta G trevao k od M ldrlte, cd je •u nad. hr fat•'«'IAI
livliem, O;ofl olio poho zs u<tahou u Prud,lnrtur po.
koll, pllaa~ .. I palfon)e.
l•dalnlel orrt<ko~ { b r utskoa: norod •. opro•o<h61
clos~Jtd :t o p 1\ltl1tu ok,tpttm•" br&touMiae(hD i streo1Jiy,,.
o)em, ne vode61 raeu.a o frtvam& l<o)o daje ••~ oarott.
jOIUI.Nka.
Hn}tca.Jt m~eo.tzOUifl .na Y~~'•jtM npalfan llaftoo. c.a•o
lll)tJ\ KOfOM <fn one IJ9C"Ta/ll, "tM:I ltiDOpa
C'{ 1941
:¥nyne OABenlt y norop MnaAy JcneH<Y B :hlltth.
Cue crpaxore " My•ttttoa Joceuosua H APYn<X
:noropa oua lc BI<Aielta " C.OMa npe><lfafelt.l. A "<aAa ce
ifeAttora A4Hcl cnacna ~ noropa, Olla Je cxsanu1a tAJe
,Jof (<: MjecrO II HOWM nyr KOfttM CC AOnaSH CJI060AH.
Aoltlna re Meln• rtdp1'!1:s<!HC.
)!(una, '{Ollie< Hae><ula••a. nyua nonera HO'{MOPitO
fC PdA>tn4 )1 4HTH<I>tW>IC1'1NKIIM oprdltlfS<IIIHf4H4 M4fC•
ew« or O< Prra. C nyHo no&lepe"'a cnywane cy le
xeHe Ha cou(j)epeHII" IIf. Oua re :ntau y lbHMa npo6YAIITit o ena~'{ lby6tb noe•<1 HlW)f HtPl<\lf:>.OcoO·
>6oau."a•xol BOicu>t K AY6:><Y MP:telt>f np• M• oxyo•·
ropy H tberonm• cnyra>~a. 0 •• Opr.t•tt>yfe •rn<'lPHH
llelnboT, OTBIJpa talta.ncllt 6ercKe Teiu)ese, Cilp!Ma np~ ..
·6o );Usna.
liiiOI"f pet; a Aa Hill It 010 .,ljlbC'OlOII .,aH aoJ• C-NO AO*UjC'. if!J
loiCIMU IIOTeWI(O~e
3ffit<091.1'& H3 f.}:)"(Or OA80AHOH
..r,o,uuie u~ 5p'-IKOr 'i :snornacHu JaceHo&ali K'It nor o p
•Mel)'{ OAP8CJUtM :t<Pf8<1Ma 11 Aleuy. ToKo cy ItS w •onaae
CPECKA K OH<PE;PEHL!IIIJA HA POMAHIIIJIII
•J KAt ..xouo.y nr 11-a .:owttp-t•u•1a Atrn.awncnuor
PONOVNI POKOLJ U
POSAVINI
Bot..K~t..
'
1l P ~treboo !< u o•lrn posljtdalm botovhu n hoofno tulob'Odenie- naprerauU ave 811ace. ('to&reaao i• 4.&.
........1 po~t·n ~nlok ••ollm ufd!em d >prl•••• ooojo4i
kako ,Ji Jed'n luod - nar.>dnl kcvollt - nt bi ~!ta•
nek•hlen. S<l u N>toloO·O•Iobodllo6<u volaku - I
muic:o I i1ask:o - ne gleda)ntl 1\& vJeru l ftu,,h. oet:.
u b orbu prot-lr k:rvnlkJ1 u. botbu u tdl)bOdll, t& epa.•
nller oarod ' kota lo t kOIJu ••I kr,olool. 1'·> oelfl
bude oclr o.-or 1.1bleama ae•laUa •&&rae•~ •••• 14.jMe I t ota!el•a.
Ultall&raa
_ao euo6o~ .-a.art ••• ...
•
�\
ZEN£ TUZLE I KREKE RADE ZA
AnMallsH~I>I
front !ena Tusle I Krelte neumorno
Tl df I pomate SVOfU 'fOfsbu.
tn..v nte radlolca radl punom parom.
It racllonlce (orqano svoltl don so odne.u urodno
ltro<1enl l<>rianl u tivlm boflrD4. Krot ftloqe se vide
lene bal!o, naqde nad ramove prollvs(u IOrqen•. pore
IH!dobrane. llfu t>OS!ai7U, dob odorqo s boll!ona zulbnte
malfoe '" fdllante paroulta ne pr"~'·· n su torqanl
namtenlenl nallm ranfenldma I uto ih lone laroduJu
"" norOCIIfm zadovollslvom I pa&!Jom.
U radlonlc:ama qdJe se ltTia« lionel It padobranJlofh aallano u•tr•lt se orl Plesma. Tu Je oroslton<l sob<l
provf Zlvf solei vrftedolh I brtlh rullu !lo premolavaJu
lro~>tt, veseflh t~la.ova I l l'fth ofltu omladlobl I teoa.
Od lib l>onac:a u druqoJ se radtonlel plelu wape ca
na!u v<>Jsbo.
U kdn<>l mal<>! rddlonlcf u druqom dJtelu qrada
tene brole I or6ve u•ole ra ronlenll>e, dol> u bu~ol
l>l'oJacl>oJ radionld dvadesd I pel ma~fna od (ulra do
mraba rodl u tedan t~las. Tu se !ene sa omladlnl>ama
nal!e~u bola ~. vf!e parf ve!a l•baclll do se !to PI l(e
o!premt borelma na front.
U druQe lrl radloolce paralu se padobr•nl, llrpe
we<!e I ~flu slamarlce.
U tednoJ radionic! lene mflese rezonoe •a votsbu.
Trl•ta l!lloerama bra!no I lrl hfllade lot<> za prvl obrob.
Rod 1e 0'9dle orqoni!Ovon I brzo se odvlfa ua !alu I
ltllf!eh. Do~ redne miJese tl(eslo, druqe ratviJatu. tre\!e
r«tu re•..-mce.
U ·stanlct aa transfurlfu brvl, I u ovot nolnovlfol
1ll!c!JI u pamc\! vojscf !ene su bile prve. Mno~o t
NASU VOJSKU
IIIDOlZO Utoro rumene, cusle ztvoh•oroe lu vl ~to vrd&
u l!lvol aamrle r<>nJenlb~. dale su dosed lene Tuele I
Krebe. U slanlcu sval>odnevno ulaze mlade dJ<vojl!e t
fe~. siMe ~fl!e, .sre~ne ~to mOQU daU S'fOfU l!rv ••
lrqubltenu brv na!lb tunaba.
U Crve110m brslu uvlreb ~el~atu na zene nov! poslovl I radacf. Tu se nab<lvlla mlflebo u bolnlee, orqani•UIU orlredbe u l!orfsl ran!enll!.>, upueufU se na rad
dobro.,olioe bolnl~arbe l!oJe se sval>odnevno priJavIJt>!u. spremaJu •• nedelfnl poblonl ra ranteolb~. I stollou 1rul!ih poslov.,,
Zene Tuzle I Krel!e rade bet odroora •• "'olu
•<>lsbu. Tal rad smatro!u s•O!Otn patrebom I dutno~<!u.
All ne sHiu, Jer te sve vile poston, sve •lte no•lh
dutnosU bole !OVU ·na sve strane.
Na druQOJ qradsbci l>onferenel" Anllfdbflcll>oq
Iro nia feoa u Tuzll obuolle su se t•oe Tutle I Krelle
da o~ledatu re•~llate svoQa rada. Konotatovale su da
sc teoe Tuele I Krel!e u svome radu sve vl!e pave•ulu u •atedniclllom nastorantu da lrvrle radall>e boll
stole pred oflme. Dosad su zene Krol!e I Turle ddle
nrebo to.ooo radnlh dana za nalu '90Jsllu I ntoae poltebe. All sve to ol{e roJ do'VoiJno.
- N!Je vf!e vrf)eme da se l!rl(emo od s•liela.
Dosad cas nile bllo mooqo na obupu, all sad nas te
sve vl!e I 'VI!~. Pozurlmo se druqorlce, oa posao, oa•
ro~lo vi mlade bole leb rnlsllte da ! lvlte, da poradlmo
!to vlk da pomoqnemo narol volscl, da cas prlie do~ebamo slobodu I pciiolmo ~olflm Hvotom, - obroU se stora M•JsU
ia
maoba zenama na bo~ferenclil.
rOAI!Bt CKOpO qRTIU
0 0oaBI H&
194 { rOAOOe K PH•l& H3W8 60pl.l8
aoseJta
'
R
ft 0 N&rln4 ftOKptT,._
waa<Sy A• MY . woKa*e" nyT ea Rp'fiCO.
LUsa6c C8 ny·reM. 6ojao c8aKOr u6yHa, 888npao
OA ClaKOr
Q:IIOir.
na DJTJ' aapt•aaua.
~apt .-oje cy 81Wa 6opno. Blpo(Mnn J r paqiHNOI·
Mucro OJ , • • • • llfiOA• muCSe 111118jtne noe:aaauu •
DIITOMOM Sy~tiiH~·y. A UAI OHe ••At uofu• o-..naa
Xl tc:O aW~OIJI CIH081 pywe TY &e•&'~•Y .IWICTI"tKJ
....y.
Bl>•h•Jyb « KJhM, na ayry aa WnaOKIIIJ, optTO•• HaJ••r:t• r ojo je yenoo Jl.l nce juwe •• rpa•n•ll•·
r.uo ayr •• ""~··· 1(11<0 J• JlOh J Opuo, II.TJ. Rlt IIITJ!l3i)·fla tpnUB.
Cnaeoaaja Baeal!, •Pntlt.lHIJ:l& OnwraH<ror Ol~
pa AirT•4>aruaenuor 4>po1tTa )l(e•a, • oJa ie Jom OA
WTAMnAHO
I
Je
>KeHe •a eena StKBteKa ea nrHu• Top6a.Ma 1CPeIIJ'1IO oy p,a rpolKe Mafon ..y 6PMUJIJ • y >t.OI eeoje
6ouraJ I re 81:ni81JJIII '1 rpa'tiHMUn. Ty SYJCBzqaa ..
ICe npe11 " Y' a•JJewe oapo6JbtRe HwitwUt' "JtnA)J(BH·
..
Mill«<
Cnaca MY j e ,noKaaana" nyT
Y npon.ete 1943
61Aa Je ornolfo~tna.
•
wj-M DO CTO DJT& lliTIO J\1 HUIII nerAJct
a,
npeo,l Be'fe BCTOr lt3ff3 ynJAt 7 KOlUH)Y M)ena y
6JK8B~Y rpyaa >Ke a a ca npaaaw•
stct o~a a nacaaja~:~a 11aua.
Top6aMa o
pat~ eay
Eao Jlpyroaa, GliHc•••• CMO n.aHac aca pnH•ne
TOp8e, a H• BUf& I!UICM.O AOWJie RPI.3HMX PJXJ, AOIUIC.JJt
Cuc•••J• rypaiylla m..oy HnP•l•A·
KaA ie w:aa6o ew: uo ueT~ICp ll:t: 11a u nue1 ope.
f»nJ•ll•o Je • no..-eo aa BIJll n1mto&.
1-beros 6necaaw aorne.t oao Je ff.a Coacy - 1 1p.
TIB&HCk J H 3 j ky, Oa ca rypeo ftD TOJI Hl jt CJII U I O u Jy
Jt aea&y xtao ooxopaT•·
Bua
Y TY311H 1945
r OA HHE
•
�-
\
CMI'T <I>AWJ.I3MY -
CnOBOAA-,.HAPOAY
,
•
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Periodika/časopisi
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
SP
Periodika
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žena kroz borbu : list Antifašističkog fronta žena istočne Bosne, God. 2, br. 3
Subject
The topic of the resource
Antifašistički front žena
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Antifašistički front žena Istočne Bosne
Source
A related resource from which the described resource is derived
Narodna i univerzitetska biblioteka "Dervis Susic" Tuzla
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Antifašistički front žena Istočne Bosne
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1945
Rights
Information about rights held in and over the resource
Antifašistički front žena Istočne Bosne
Language
A language of the resource
SH
Type
The nature or genre of the resource
periodika
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
25-P
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
20 str.
1945
8. mart
AFŽ
Bosna i Hercegovina
Istočna Bosna
Miting žena
Narodnooslobodilačka borba
pravo glasa
Tuzla
žene
žene borci
ženski listovi
-
https://afzarhiv.org/files/original/815ab0753d969ad8e6fa81a54c162469.jpg
dc2436eceb4bb03a5dfbde248c699eb4
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Fotografije
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
F
Fotografija
A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials.
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Les Femmes Yougoslaves dans la construction du socialisme=Žene Jugoslavije u izgradnji socijalizma
Subject
The topic of the resource
partizanke
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Nepoznat
Source
A related resource from which the described resource is derived
Les Femmes Yougoslaves dans la construction du socialisme=Žene Jugoslavije u izgradnji socijalizma
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Comité central du Front antifasciste des femmes de Yougoslavie
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1948
Rights
Information about rights held in and over the resource
Comité central du Front antifasciste des femmes de Yougoslavie
Relation
A related resource
14-M
Language
A language of the resource
FRA/SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
78-F
AFŽ
NOB
partizanke
žene borci
-
https://afzarhiv.org/files/original/95fcaa3af8e87d0c69cfdafa7112f1d7.jpg
4701e8e0b032e1b77b0cd224e9897575
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Fotografije
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
F
Fotografija
A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials.
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Djevojke s Korduna nose hranu partizanskim jedinicama
Subject
The topic of the resource
Partizanke
Source
A related resource from which the described resource is derived
Muzej II zasjedanja AVNOJ-a Jajce
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Udruzenje za kulturu i umjetnost CRVENA
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
s.a.
Contributor
An entity responsible for making contributions to the resource
Muzej II zasjedanja AVNOJ-a Jajce
Rights
Information about rights held in and over the resource
Muzej II zasjedanja AVNOJ-a Jajce
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
73-F
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Nepoznat
AFŽ
Bosna i Hercegovina
Hrvatska
Kordun
NOB
žene borci
-
https://afzarhiv.org/files/original/ec18c7bd32bbabb4e30fde46557a91c0.jpg
87c540b936093630a98ea6c83bd7614e
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Fotografije
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
F
Fotografija
A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials.
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Vukica Mitrović
Subject
The topic of the resource
Vukica Mitrović
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Nepoznat
Source
A related resource from which the described resource is derived
Goranke, Istranke, Primorke u NOB : izbor iz glasila AFŽ
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Muzej Narodne revolucije Rijeka
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1978
Rights
Information about rights held in and over the resource
Muzej Narodne revolucije Rijeka
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
64-F
narodna herojka
Vukica Mitrović
žene borci
žene heroji
-
https://afzarhiv.org/files/original/64e3d69d1544c0753961a59c68cddf69.pdf
28fff220a15c01432255171401475a13
PDF Text
Text
nMcT AHTMcj:)awMCTMI.IHOr cj:)pOHTa
JHeHa &ocHe M Xep.,.erOBMNe
�•
.
"
'I
�. ~· · ···
.~
,
·.toea.
.
.
.
.. .
. ·' ,.
~.
.
..·.
..
-
-
~
..........
HEe~Cl
'
Clle6pyap 1945
6 p oj 1
fOBOP 11APWABA THTA HA 11HTHHf9 1KEHA CPBHJE
,llpyrapH~e, Jl03BOJIHTe MH na sac U03)lpaBHM y
HMe Hapo,li,HO·OCJJo60.li.HJialfKe sojcKe, y HMe sauiHx
CHHOB3 1 same 6paite, KOjH Ce ,ll,aHaC, Ha OBOj LVitfH
3HMH, TaMO Ha <f>pOHTy, 6ope 3a KOHa\fHO HCTjepH·
saH>e oKynaropa H3 name nanatene 3eMJbe. CpncKe
MajKe H cecTpe, Koje ere y osoj remKoj, Kpsaaoj
6op6H ,ll,ane naj6o1he csoje
CHHOBe, 33XBaJbyjeM B3M Ha
OHOMe mTO CTe ,11,0 ,ll,llH3C
,li,OUpHHHjene H3TtfOBjetf3H·
CKOj 6op6H H3WHX Hapo.na.
Jaxaa.JbyjeM BaM Ha orpoM·
HHM lKPTBSMa Koje CTe P.O,ll,·
HHi eJie 3a cnac csoje orai,IC5HHe, 3a CD3C HSmHX Ha·
po.11.a, name CJJo6o.-e H lie38BHCHOCTH. AJIH ,11,03BOJIHre ,11,3 BaC ,li,SHaC DOHOBO
notcjeTHM ua mprse H 3a.11.8TKe KOjH jom croje npe.l{
H8M31 KOje heMO MOhH caBJISJ{aTH C3MO TaKO, 3KO BH,
cpncKe )KeHe, MajKe H cecrpe,
C5y J{eTe era jane Kao KpeMen·
CTHjeua y3 OHe KOjH Ha
<f>ponry nponujesajy csojy
MJiaJ{y KPB 3a CJI060J{Y.
Bam pan, same .llY:lKHOCTH
cy MHorocrpyKe. HameM
<f>pOHTy, HamHM 6op~HMa
rpe6a noMOhH. HamH 6op~H HHCY ,li,06H1IH O,ZJjehy H3
M3r3UHH3, jep HX HHCMO HH
HMaJIH. 0HH cy nonyrOJIH,
60CH y OBOj TfWKOj 3HMH,
H>Hl!la rpe6a noMOhH. BH,
cpncKe )KeHe H cse meue
jyrOCJISBHje, MO)KeTe y6Jia
)KHTH raj HeJ{OCTaTaK WTO
ra ocjeta uawa xpa6pa apMHja. 3aTO, y CBaKOM CeJiy,
y csaKoj sapomH nanperHH·
re cae caoje cuare, ca6H·
pajre MaTepHjaJI, o;:tjeity, cpeTCTBa 33 :lKHBOT, HSMHP·
HH~e, KSKO 6rtCMO MOfJIH HaWHM 6opLUiMa Ha <f>poH·
Ty J{aTK 6apeM MHHHMYM OHOra mTO HM je DOTpe6HO
- ,11,3 6H Ce MOfJIH 60pHTH H KOHS'IHO OCJJ060li.HTH
H3WY 3fMJby, - TO je npBH H H3jBS)KHHjH 33.113T3K H
au ra caMe sn.n;rue, BH ra ocjellare cnaKo.nuesHo, ocje·
hare ra 3BTO wro cy sawa 6palla, aawH ot~eBH, uawH
CMH08H TaMO r ..je je TeWK0 1 r}lje na,llajy lKHBOTH Haj•
60JbHX JbY.AH, T3MO uje ce KYie CJI060,11,a H cpeta HO•
se, <f>eJtepaTHBHe jyroCJJasuie.
,llpyrn 3a,naraK - ro je CTBapaH>e name uose·
<f>e,ll,eparHBHe JyrocnasHje, <f>e.Aepanne Cp6Hje u ua
po~He snacTH. To je, .llpyrapH~e. Te>KaK 3a.llaTaK, H
TY saM ce o6pataMo : DoM03HTe HaM .na crsopHMO
HCTHHCKY H3POJlHY BJiaCT 33 KOja Cy 0Jt 1941 fOJ{HHe
UOfHHYJIH Haj60JbH CHHOBH
Cp6Hje H ocranHx uapo~a
JyroCJJasttje - HCTHHCKH .zte·
MOKp3TCKy H3PO.li.HY BJI3CT.
3aro 6y,ztHTe He caMo nolKPTBOBHH 6op~H 1 Hero H
CTpOrH KPHTH'I3PH OHHX KO•
je ere nocnaJIH .zta spwe JtP·
>Kasue nocnose. foHHTe ca6orepe, roHHTe oue KOjH cy
xTjenH .zta H3Hrpasajy rotiollClbe napo,AHe npujare.Jbe, a
y CTBapH fJif,Ltajy KSKO Jt8
naMa O,L\Morny. HMa .ztocra
nOWTeHV.X JbYJlH, HMB MHO•
ro DO:lKpTBOBHHX JbY.AH KO•
jH cy H CUOC06HH H BOJbHH
J{a npaBHJJHO H npase.nuo
BO,Lte OBy BeJIHKY H8PO.AHY
CTaap. HeMojre ce ycrpyqasaTH Jt8 KPHTHKyjere, 3KO
BH.llHTe .zta nemro He saJba.
3npaBa KOHCTpyKTHBHa KpH·
THK3 MO)Ke C3MO ,1:\a UOMOf·
ne, H ouaj Kora ce ona rHqe, aKo je nowTeH u t~ec
THT, Hebe ce JbYTHTH, Hero
te MY ro 6nru nyroKa3:
.liB npa811JIHO BO,L\H HapOJtHY
craap. 0Haj Kora 3.apasa
H3pO,L\H3 KpHTHKS BpHjei)a,
TO HHje BSW npHjaTe.Jb, TO
HHje H3pOJ.lHH npnjaTeJb, TO
je uenpMjareJb uapo,L\a. SyJlHTe ysjepene .zta teMo MH
ysnjeK, y csaKoM noje,li,HHa'IHOM cnyqajy, y'IHHHTH
cue .L\8 ce set ca.na, y 3a'leTKy, yrywH csaKo
yKopjeH>HBBlbe HeKHX 6HpOKp8TCKHX MeTOJlS BJiaCTH.
0HaKo KaKo ie 6Hna 3.L\pasa osa Hapo,n.Ha 6opoa, KO·
ja je norescna O.A caMHx Hapo.na, raKo rpe6a .Aa 6y,L\e
3.llP383 H HOBa BJIBCT, jep CSMO H3 npase.nnoj Hapo,ll,·
HOj BJI8CTH MO>Ke Jt3 DO'IHB3 je.l{HHCTBO .zteMOKPBTCKf
ti>e,llepaTHBHe jyrOCJIBBHje, Y KOjoj lie CBH H3PO.IlH -
�l.f Cp6H, H Xpsani, H Cnosenuw, H MaKe.l(OHUH, H
Upnoropi..\H - :>K11BjeTI1 cpehH ) 11 c.no:>KHO H ynaraTH
3aje~HI14Ke nanope 33 onUJTH npOI..\BaT H 6oJby 6y.llYhH0CT HOBHX OOKOJbftbS, KOja Ka~a ~Oi')Y, Tpe6a ~a
Bl1.lle ~a cy I-bHXOBH O'-leBH H M::ljKe Y'-IHHHJTH CBe Ka·
KO 611 tbi1Ma 6UJIO 6oJbe.
A ca.lla MH, .ztpyrapaue, .ll03BOJIHTe ~a ce ocspnell\ Mano H na one KOjH ca6oTHpajy napo.11ny 6op6y.
DpHje r o.lllmy, npwje .ztBHje, npHje TPH rO.ll11He
Morno ce npl14aTH Kojeuna, jep napo.11 ·n11je 6110 o6a·
BHjewTeH. MH CMO hyTaJIH MHOrO BpeMena, ~B Hje ro·
,1\HHe 6opHJIH CMO Ce C3MH 6e3 Hr.11je H4Hje OOMOhH,
- caMo y3 noMoh napo.zta, caMo yJ noMoh HawHx
cHpoMaUJHHX ceJbaKa. MH cMo 6HJIH na y.ztapy csHx
H3.11P>K3JIH CMO. 0
Ha·
cnara
nenpujaTeJba H
Ma Ce ros opHJIO y UHOCTp3HCTBY H 3eMJbH T3KO K30
,Aa je y OHT3fuy Wa'-1111..\a KOMYHHCTa; je,AH3 rpyna JbY·
.ztH KOjH xote .11a ce .ztOllenajy snacTI1. ja nac m.naM,
.ztpyrap11Ue, KOJIHKO 6H ce OJlp>KaJia je.ztHa W341il..\a JbY•
.ztl1 Kojy napo.zt ne 611 no.ztynupao, Kojy ne 611 napo.zt
BOJIHO ? l{ommo 611 Tpe6aJIO, peUHMO, T3J(aWtbOj crpOMHOj tbCMa•lKOj CHJIH, Ta.TII1j3HCI<Oj CHJlH, pa3HHM ·
'-leTHHI..\HMa, He.llHheBI..\HMa, nasemtheBI..\HMa .1{3 yrywe
TY ll134Hli,Y Jby.ztu Koja To6o)!ce xote .zta no.ztjapMH napo.zt, .zta MY qe.ztne na rp6aqy?
HapoJI.Ho-ocno 6 o.llHJia4K11 noKpeT HltKao je 113
Hapo.zta, OH je H3pO,At111, HCTHHCKH H3pO,AHH OOKpeT.
A nH OHH KOjH cy rosopHJIH 11 .ztanac rosope JlpyralfHJe, cMaTpajy ,11.a je napo;~ newTo .11pyro. HucTe Ha·
po.zt 811 OB)lje, HH OHO CeJIO !Cuje Ce 60pH, HH OH3
sojcKa Koja nponuje11a KPB y oc!io6;.1.L(I1Jia'li<vj 6op611,
Hero cy HapO,A OHJf ICOjH cje.11e TaMO y JIOH)lOHy - OHH
KojH LY on1w:I.t XliTJiepy, y 1a:::6HHY theMa'-IKOr <j>awuJMa: He)ll-tli, JboTut1 ·11 paJHH .RPYfll, - OHH ce6e
CMaTpajy - HapO)lOM, B3C He CMaTpajy HapO)lOM, 11
6oje ce 3a sac, 6oje ce 3a aawy cno6u.zty. ]3/.\HH cpncKH
napo.11, wi:a )la pa)li! 6e3 tbHX? ja nHTaM sac, )lpyraPI11..\e : Da Ka)l f;y TOJiliKO BOJbfJII•l cpnt;KH HapO)l liTO cy
no6jernH? ja He 6Hx no6jerao. Ja 6Hx ocTao os,ztie, ja
6Hx ce 6opHo. ja 6Hx 6am Kao .1106ap CHH napo)la,
3a WTO OHH ce6e npornawyjy, no3sao napo,A 11 peKao:
rne.ztajTe, TjepajTe yihe3e Koja cy )lOWJIH y aawy 3eM·
JbY! TaKo 6Hx peKao Hapc)ly. AnH OHH TO ne Mory
pehH, OHH TO H~Cy MOrJIH peli11 HH OH)la K3)la Cy 6H·
nH OBJJje, jep cy Hx qyaane I-heMa'-IKe 6ajoneTe, jep cy
npe.11 BaMa set~ 011JIH OMpa>KeHH BOjHM KPB3BHM )lje·
JII1Ma. 0TKaKo caM y Eeorpa)ly, )lOJiaae K MeHM y ll,pHO 3aBJijeHe )!CeHe 11 npH'-Iajy MH -- OHf H3 TI1M0'-1Ke
KpajHne, H3 TonJIHI..\e, H3 cpl..\a illyMa.lluje, ca CBHX
CTpaHa, - npHlfajy MH KaKO cy HM norHHyJIH MHJIH H
]lparH O'-leSH, CI1HOBii, 6palia. Ka)l ynHTaM: Ko HX je
no6HO? - 4eTHiili,H, cjeMe HM Ce 3aTpJIO ! - Ka)Ky
cpnClCe MajKe. Ero, )laiCJie, SO~e THX KOJba'-la KOjH Cy
no6jermt y tbeMa'-IKO·<j>awHCTH'-IKY ja36~1Hy, 6oje ce 3a
cno6o)ly cpncKor napo.zta. A Mf.i Ka:>KeMo: He 6ojTe ce
3a Hac, Ml1 heMO ce Bt::li CHahH, KaKO·TaKO, a WTa here
BH TaMO? l{y/.\a heTe BH Ca)la K3,1{3 ce npH6Jift>Kasa
oTcy~Hii '-lac, Ka)la Upsena apMHja set MaHeBpHwe
npe~ cpQeM l-heMa•u~e, 2 caRe3HUll~£e apMuje ca 3ana~:a
HJJY cse ,AaJbe H )laJbe? 0 ce6H 611 Tpeoano ,Aa rosoPHTe, a o naMa ne BO.llHTe 6plfry! M11 teMo caM H.
Cmi'IHHX )l06poraopa HMa, na >KanocT, 11 y Jlon)lOHY H y AMepHI.I,H. On~t ce 6oje Ja cno6o)ly Cp6a H
3a cno6o.zty ocTaJIHX napo)la jyrocnasHje. Eoj1ne mt ce
B~-t ,Aa n elieTe HMaTH )lfMOKP~THjy? 0HH Ka:>Ky: Tpe6a
,Aaru ~eM o K parHjy ; je~Ha naprHja - To je ~HKTaTypa !...
2
HHK3KO je,AHa n PTHja; Tpeoa .ll81'H CJIOOO.llY CBHM4
napntjaMa! - Ka>Ky. A aKo napo)l nete HHK3KS11X pas·
HHX napTI1jHI.I,3, nero xote je)laH Hapo)lHH noKpeT?
Ja y npi1Hli,HrJy 11HC3M npOTHB napTHja, jep )lf•
MOKpaTHja npe,nB i)3 CJI060.llY 11COOBHje}latba CBHX Ha·
'-lena 11 cs 1x H.zteja. HucaM. Amt CTBapaTH napTHje
PMH napTHja, Ca,Aa K3)la ce BO)lH 6op6a Ha >KHBOT H
cMpT! l<a)la Tpe6a csH Kao je,AaH ,Aa caoje cnare ycMjepHMo y npasuy HcTjeplfBatba oKynaTopa H3 name
3eMJbe, Ka~a je )lOMOBI1Ha paJopena ~o TJia, Ka)la neM&Mo HHWTa .ztpyro )lO CBHjecTH H csojHx pyKy, )lajre ca)la .na ce paaMHJie arHTaTOPH no CBHM ceJIHMa
H rpa~OBHMa: y)lpHTe, CTapH KOpreWH! Ja, ca CBOje
CTp aHe, He 6HX HMaO Hl/t.uTa npOTHS TOra )l3 H)ly H
)la rosope, jep JHaM )la 611 ce 6p3o spaTHJIH y Eeorpa)l. An11 MH ca)la HeMaMo speMeHa Ja TO. Os)lje je
HapO)lHH flOKpeT; - TY MOry 6HTH CBH: H KOMyHHCTH,
H OHH KOjH cy 6UJIH )le.\WKpaTH, pa)lHKaJIH HT)l., Ma
K3KO ce OHH 3BClJIH, CaMO aKO HMajy )l06py BOJby H
nowTetbe )la aaHcTa :>~<ene )l06po Hawoj 3eMJbH. Taj
noKpeT je ana cnara, je.ztHHa CHara Koja )lanac MO>Ke )la
Haayqe nawy 3eMJbY H3 ose crpaxoTe H 6nje~e H )la
joj )lOHece nomyHy CJI060,Ay. A Ka)la 6y)leMO OCJI060·
i)eHH, 113BOJIHTe, OH)l3 )la ce OfJif)laMO, )la BH,li;HMO
TaM0 1 Ha Mer)laHy, KOja he napnija IIOCTOjaTH!
J);aKJie, )lpyraOHI.I,e, KaO liTO BH,AHTe OHH Ce 6oje
)la naw Hapo)l net~e ~u611TH ~eMoKpaTHjy. Mlt sac nHTaMo: 60jHTe Jill ce B~l )l3 HelieTe )l06HTH )leMOKpamjy? Eoj.ue JIH ce .zta neheTe HMaTH n pasa aa Koja
cTe ce 6 opHJie ? BaM a Ta npaaa HHKO 11 HHKa)la nete
MOhH O)ly3eTH! MH heMO HX WTHTHTH, Ml4 heMO Ce
CBHM CHaraMa 33JI3r3TH )la O'-lySaMO T3 npaBa HapO,llla.
VIJIH htMO ca'-lyBaTH Ta npaaa, HJIH nac nete 6HTH!
OpeMa TOMe, ja OS)lje, npe)l BaMa, nopy'lyjeM CBHMa
OHHMa KOjH MHCJie .11a ite ~1lH3C, y OBOj 33 HaW HapOIJ;
TeWKOj CHTyaQHjH, MOhH )la CKpeny HCTOPHJY jyrocnBHje na3a.ll, - )la ce JbyTo sapajy.
HeKOJJHKO pHjelJH o cnopaayMy : M H cMo
CaMHM THM liTO CMO y JbeTO 1944 rO)lHHe npHCTaJIH
)la nperoaapaMO ca jyroCJJaseHCKOM BJia.ztoM Vlaana
Wy6awHha y eMHrpai..\H.iH, noKa3aJIH )la HaM je crano
,!tO yje)ll1ft.aBatb3 CBHjy CHara, )la HI1CMO HHKaKBH ceKT3WH, HV.KaKBH yaypnaTOpH, Hero )l3 :>KeJIHMO C3MO
je)lHO: ,u.a yje)lHHHMO WTO BHllie Hapo.zt, ,lt3 6y~e liTO
4BPWhe je)lHHCTBO Harne 3eMJbe, 00WJIH CMO Ha Taj
cnopaJyM, npo)ly:>KHJIH CMO nperoaope 11 nanpaBHJIH
HOBH COOpa3yM 0 CTBapatby je,AHe je)lHHCTBeHe BJI3)le.
DpHcTanH cMo )la H KpaJb HMa y Hamoj aeMJI.H csoje
HaMjecnHKe. Cse cMo Y'IHHHJIH wTo CMO MornH. MH
cMo y'IHHHJIH KOH1.1,ec11je, He .zto6HBWH HHWTa. AKo
c.TBap y3MeMO Y y>KeM CMHCJiy, MH CMO CaMO H3ryCH·
Jll1 1 3JIH, aKO ce CTB3p rJie.zta y l11HpeM CMHCJiy, y CMHCJIY yje)lHtbetba C~BHX CHara, na H OHHX KOje cy Ce
)lOCMa Kone6ane, - )l06HJIH cMo. VI ero, )laHac, Ka)la
CMO rJOK333JIH T3KBY WHpOKOrpy)lHOCT, .lt0JI33H KpaJb
ca csojHM casjerHHI..\HMa H aenH )la nete TaKas cnopa3yM, nero xote .lla craBJba ycnor;e. PaJyMJbHBI je
CTsap )la ce KpaJb 6opu 33 caoj npHjecTo. jacno je
~a ce Huje~HOM
t<pa.n.y He u~e ca npujec TOJI.a. Ja TO
noTnyno paayMujeM. AJTH, Ka)la je)laH KpaJb yaHMa
ce6H npaso )la llOCJiuje CBera OHara liTO ce y JyroCJI3BHjH )lOrai)aJIO Beh '-leTHpH rO)lHHe, CYMtb3 y T0 1
)la JIH 1e os}lje )leMoKpaTuja H .zta nocraBJba aaxrjese
Jl napo)ly Tpe6a cno6o)la, )la napo)l Tpe6a Jta ce caM
Hajaw.tbaBa, OH)la ce He MO:>Ke peilH ,lla j e To HajnoWTfHHja llOJIHTHKa j TO cy M3KHH8J..tHje KOje HMijy 31
�UHJb .zta C1'Bapajy 3a6yue KO.zt HAt M YHOce tMe1'Jby
KO,n uac, .zr.a H3a3osy rpa~aucKH par. AnH, yMjecro
rpai}aHcKor para wra ce .noro.nHno ? fpai}aHcKor
para HeMa, Hero ce y 'IHTasoj 3eMJbH no.n11rno cseonrnre ue3aAOBOJbCTBO " nporecrH nporHB KpaJbese H·
3jase. Ero nne6HCI.UiTa ! To je npo6m1 nne6HCI.\I.fT!
l13seo ra je caM Hapo.zr.. ,l{aKne, ,npyrapl.fl.\e, ra crsap
je nponana, an11 He 3a Hac, Hero 3a oHe KOjl.f cy xrjen11
,~~;a ry Hernro ltape ua pa'lyH KPBH, Ha pa'IYH mprasa
KOje p;ajy jyrOCJIOBeHCKH HapO,D;H.
,l{aHac 6H OHH xrjenH ,~~;a ce raj cnopa3yM HeKa·
KO npoMjeHH, p;a y snap;y yi}e ueKaKas KplbeBI1h, H
wra ja 3HaM KO cse jow. MH cMo, Kap;a je p;p. illy6awHh 6HO OB.nje, jaCHO peKJIH C KHM MO)I{eMO ,11;3 pa,li;HM01 3a tcora cMarpaMo p;a he pa)(HTH y HHrepecy
uapo.zr.a. MonHM nHjeno: - HMaheMo B.llap;y, an11 .zr.a
ce os.zr.je, y JyrocnasHiH, y Eeorpap;y, y osoj CHTYal.\l.fjH,
Ka.zr.a ce BO,li;H 6op6a Ha )I{HBOT H CMpT, Ka.zr.a CBH Tpe6a .zr.a .zr.aMo cse o.zr. ce6e, yse.zr.y y sna.zr.y eneMeHTH
KOjl1 he ce caMo uare3aTH, nperosaparH, no.zr.HOCHTH
OCT3BKe, CTBapaTH KpH3e - TO HaM He Tpe6a. TH JbY·
.llH cy y Jlou.zr.oHy, o.zr. 1941 rop;HHe, ne,~~;eceT nyra ce
MHjelbaJIH H CTaJIHO p;aoamf OCT3BKe. HaMa T3K!'IH MHHH·
CTpH He Tpe6ajy. HaMa Tpe6ajy MHHHCTpH KOjH he pa,nHTH
p;aH H HOb. HaMa Tpe6ajy MHHHCTpH KOjH he BH,ll;l.fTH C3MO
OHO wro je rnasuo, a He csoje ycKonapTHjcKe, a MO)I{,na
H 'IHCTO JIH'lHe HHrepece. HaMa Tpe6ajy JbY.AH op; aKI.\Hje
H ,lljena, a He 0,11; <Ppa3a H ,li;HCKYCHja. MH CMO HMaJIH OpHJIHKe ,11;3 BH,li;HMO WTa cy HaM .llOHHjene TaKBe
ona,lle y npownocTH, y 611ornoj jyrocnasHjH. ill ro ce
TH'le Harner OOKpera, HapO,li;HO·OCJI060.lll.fJI3'lKOr 0 lKpera, Ty HHKO BHWe 0,11; OHHX KOjH HHCy 6HJIH y H3WHM
pe.zr.oBHMa, na Ma .zr.ownH ca crpaue 111111 6111111 o.zr.aone,
He MO)I{e TBPAHTH .zr.a ce OB)(je BOAH yCKOnapntjCKa 00·
JIHTHICa, Qo.nje cy HCTHHCKH CHHOBH H KhepH Hapo.zr.a
jyrocnaoHjt', oo.zr.je cy npasH po.zr.oJby6H, oo.nje cy OHH
KOjH Cy ce, HaKO cy paHHje 6HJIH y pa3HHM napTHjaM31 )(3H3C yje,llHHHJIH y je.zr.aH CH3)1{aH <PPOHT. <l>poHT
Hapo.zr.a KOjH Tpe6a .llB H3By'le OBY 3eMJbY H3 paua H
~yilleBHH3. npeMa TOMe, ,ztpyrapuue, TeKOBHHe HapO.zl·
HO ocno6o.nHnaqKe 6op6e, <PopMynHcaHe Ha II 3acje.zr.alhy ABHOJ-a y Jail.\Y, rpe6a ~a 6y.ny cseTHlba He
caMo 3a Hac urro Ja csaKor KO )l{eJIH .zr.o6po osoj
JeMJbH. HeKa ce HawH npHjareJbH y HHocrpaHcrsy
jow je~HOM y6je,ne Y TO ,lla CMO Bpno TBp.zr.orJiaBH H
HfOOKOJie6HBH y CBOj HM 33XTjeBMM3. MH HHCMO H3·
BHKJIH Ha rlhWJie KOMDpOMHCe! MH CMO H3BJIIKJIH )(3
rOBOpHMO OTBOpeH0 1 O'IH y 0'111 1 OHO WTO MHCJIHMO,
jep He MHCJIHMO HHWTa HeOOWTeHO, Hero CaMO TO
KaKo 6H GoJbe 6HJIO uawoj 3eMJbH, KaKo 6HCMO ce
WTO npHje H3ByKJIH 113 ODe pa3opeHOCTH J.l K3KO 6H·
CMO HCTjepaJIH OKynaropa, TaMO Bo~e pa'lyHa 0 TOMe KO
be cje,llHTH Ha MWHHCTapCKOj CTUJIHI.\11 1 KaKu he oprdHH30·
1!13TH napTHjy, a MH HeMaMO 3a BOjCKY HH O.lljti=te HH o6yi=te,
Hapo.zr. je ocrao os~je, Ha <PpuHry, - ro ]e Hapo.zr.! Ha ceny - ro 1e Hapo.zr.! 0HH TaMo - TO cy
ornaQH Hapo.zr.a. ja caM ysjepeH- HMa npHJIH'lHO 3HaKooa KOjH TO rosope ,lla lte HaWH semtKH CaseaHHI.\H
KOH3'1HO y6p3ant OBO HaTe3albe y JloH,llOHY -- p;a ce
cnopa3yM o,nMax cnpose.zr.e y .nten o wnH .na ra He 6y.zr.e. To MH nopyqyjeMo OHHMa y JI ... HJliiHy. M11 cMo
OOWJIH C~MJ.I H MH heMO 11hH Cc1MH. llJTO 3H3'1H caMH? 3Ha'IH - caM uapo.zr.. l1wn11 cMu .zr.uC<l Aa na
heMO J.l 61:!3 OHHX HeKOJIHKO TaMO JolbH H ,i.3Jbt 1 aKO
6y.ne Tpe6ano. M11 ce He 6LjHMO HHKaKHHX Tt::WKuhd,
jep 3H3MO )(3 je Harna CHara y HaWuj )l'.ll11HCTBeHOCTH 1
y H3WOj H3jBebuj TeK<•BH HH - y 6paT.:TBY H je,llHH
CTBY CBH X Hapo,na JyrocnaBHjt', y jt:,lli'IH~TiiY CB3K• r
Hapo~a y coaKuj cpc.nepanH j je.n11HJ1QH n ct611ue. MH
HAeMo CM jenl) Hanp11jt,11;. M11 ht Mu ucTB<l PI1TH H<~we
QHJbeBe! MH heMo HCTiep~rH cKynan pa, MH ht:'Mu nu
.ll11hH uawy 3eMJbY 113 use paa ,peuocrH 11 M11 iteM)
.zr.aHac cyrpa MuhH Ka3aTH: ~a CMO Pii~HJIH cse
OHO lllTO CMO rOBOpHJIH, HHU.. Ta .zr.pyro.
HeKa )I{HBH Harna HOBa, <Pe.zr.epanmHa JyrocnasHja!
)l(HsHo MHTHHr )l{fHa - 6opa[\a Cp611je!
HeKa )I{HBe HaWH oeJIHKH Case3HHI.\H I
HeKa )I{HBH uawa Ocno6oAHJia'lKa sojcKa l
OKynJbajyhH cse Hapo.zr.e JyroGJiaBHje Ha OCHOBH npH3Halba nomyHe pasHonpasHocr~t €BaKora o.zr. lbHX,
Je)(HHCTBeHH H3pO,U:HO-OCJI060)(HJI3'JKH cppOHT ll0CT30 je Hajuau, i OHanHHja llOJIHTH'JKa TBOpeBHHa y HCTOpHjH
jyrocnoseHCKHX Hapo,u:a.
00Jia3etiH 0)( Haj.zr.y6JbHX OCJI060)(HJI3'JKHX Te}f{lbH KOje cy llOKpeTaJie H yje)(Hlb3BaJie jyrOCJIOBeHCKe
Hapo.zr.He MaCe y je.zr.Hy [\eJiliHy, H H,U:yhH je)(HHO MOryhHM nyTeM KOjH je BO,U:HO H BO,U:H Ka OCTBapelby THX Te:lKlbH,
Je.zr.HHCTBeHH H3p0)(HO·OCJI060)(HJI3'IKH cppOHT ll0CT30 je Haj.ll,eMO paTCKHja llOJIHTH'JKa TBOpeBHHa y HCTOpHjH
jyroCJIOBeHCKHX Hapo.zr.a.
OpeKo csojHx noMohHHX opraHH33I.\Hja, AHTHcp arnHCTH 'IKOr cppoHTa *eHa H Yje,nHlbeHor caseaa aHTHcparnHCTHtJKe oMna,n:HHe JyrocnasHje, Je.nHHCTBeHH Hapo.nHo-ocno6o.nHnaqKH ¢poHT o6yxsara cse cnojese Hapo.zr.a,
*eHe H MYWKapl.\e, OMJia,nHHy, sojcKy H rpa~aHCKO craHOBHHlliTBO. OH je nocrao h8JMacooHHJa opraHH3al.\Hja
y HCTOpHjH Hapo.na JyrOCJ13BHje.
Yqsprnimsalbe Je,nHHCTBeHor Hapo.zr.Ho-ocJio6o,nHJia'IKOr cppoHra - ro je rapaHTHja KOHatJHe H nomyHe
no6e.zr.e Ha.n CBHM HenpHjareJbHMa .zr.eMoKparcKe H cpe.zr.eparHBHe JyrocnasHje, Ha.zr. CBHM HenpHjarelhHMa cno6o.zr.e
jyrOCJIOBeHCKHX Hapo.zr.a,
(Ha yBO)(HHKa "5op6e" O.ll 16 HOBeM6pa 1944 ro.zr..)
npercjeAHHWTBO
AHTHcpOWHCTH'-IKOr BHje'lia HOPOAHOr ocno6oi)el-ba JyrocnOBHje OAflHKOBano
je AHTHcpOWHCTH'-IKH cppOHT H<eHa
JyrocnaBHje
OpAeHOM
HAPOAHOr ocn050"bEI-bA.
�HAWA IEHA Y OCBO&O!HnA~KOM PATY
oYPO nYUAP-CTAPI-1
ceKperap Jtl3spwaor o.D.oopa HuiJI-a boca(\ 11 XepueroBJ.me
CKopo tt~ ce uaaprni1TH 11 tteTBpTa ro,nt-IHa o.n
ouora ,naua K3.1\8 cy crpaHH 33EojesattH H uenpHjareJbH
l(Hjenora CJI060,I\OJbYOI1BOf lfOBjettaHCTB3 npOB3JII1JIH 11
ynaJIH y Haruy 3eMJby, DOpOOHJIH je, ODJb3ttK3JIH 11 DO·
D3JII1JIH, je,I\HOM p11jett11, CTBOpHJII1 HeCT31UHQY H DYCTOlU.
Ho norpernHo 611 6wno pehH .na je TO n.ieno caMor
oKynaropa. H11je ro ,njeno caMo lberoso Hero je TO
,1\jeJIO H ,I\OM3hHX H3IJO,I\3 lhE!M8lJKHX nnaheHHK3.
l13Met,y THX pa36ojmtKa HacTana je 6jecoMytJHa rpKa H
raKMHttelbe KO he BHrne rn8Ba nocjehH, KO he BHrne
Kyha 0003JIHTR1 KO he BHWe 3JI3 Hapo.n.y H3HHjeTH. 11
OHH cy, o,nHcra, ycnjenH y raj csojoj naKneuoj H8MjepH.
MHora cy cena onycroweua, MHora cy orthHrnra yrarneHa, MHOra je MajKa y 1..\PHO 33BHjeHa H KO 3H3 JCOJIHKO
H ,1\0KJie 611 T3KO HIUJJO, a HUJJIO OH BjepOB8THO CBe ,1\0
I(OHQ'IHOr HCTpe6Jl,eH.a,
y
npDOM pe~y
cpnCKOI", ll
OHJ{ll
ocranHx uapo,na EocHe H XepQeroBHHe. JJ;a HHje .nowno
,1\0 TOf3 1 MO>KeMO 33X83JIHTH je,nHHO npaBHJIHOM CT3BY
KoMyHHCTHlfKe napTHje Koja je y npas11 ttac no3B8Jia
uapo.n Ha ornop H opy:>K8HH ycTaHaK, y 6op6y 33 cnac
Hapo.n.a H o.n.6paHy 3eMJbe,
H8po,n Bocue H XepueroBHHe, y Jaje,nHHI..\11 ca acTa·
JIHM Hapo.nHMa jyrocnasHje, o.na3sao ce no3HBY H uece6!1lfHO, TPH H no ro.n~me, 6wje 611rKy 3a ocno6ot,eH:.e
canje po.ztHe rpy.ne ncno.n ry~HHcKor japMa. BenuKe cy
)KpTIIe H HaDOpH KOje je HaW HSpO,n yJIO:>KHO Y I!!BOM
OCJIOOO,I\HJI8lJKOM pary, a HapOlJHTO ey 8eJJHKe >KPTBe
6ocaucKe meue Koja je o.n npaora ,naua 6op6e, ca My>KeM,
OI..\~M H 6paroM crana paMe y3 paMe, y3ena nywKy y
PYKY u nowna y uepaBHH 6oj ca uenpHjareJbeM. nowna
je .na 6p8HJ:f caoj KPOB Ha,!LrnaooM, csojy 3eMJby, csojy
tt8CT H CBOJY cno6o,ny. Muore meue, Koja cy ,no jyqe
611ne MajKe 11 Kyh8HHI..\e, pa,nHHI..\H y noJby, ,nau8c cy
6opQH ua Q:>poHry. HeMa HHje,nuor noCJia, na 6Ho Ma
KaKo remaK 11 uanopau, KOjH uawe meHe ue 611 ycnjewuo o6as11ne. Que ,nauac pa,ne Kao 60JIHHttapiCe 11
lheryjy palheHe 11 6onecue 6opQe; oue Koce, opy 11
CHjy H CBpmasajy CBe DOJbODpHBpe,nHe DOCJIOBe. 0He
Hero raKo ycnjewHo pa,ne ua KH,nalhy H nonpasJbalhy
uecra H npyra. 0He Ha csojHM nnehHMa BYKY xpauy
33 BOjCKY Ha Q:>pOHTy OHHM CT333M8 KOjHMa, HHK3KBO
npeao3HO cpercrao npohH He Mome. 0He npe,ny, nnery H TKajy H. THMe y6nam8sajy OCKY,I\HI..\Y Harne BOjCKe.
)f(eue ca ycn)exoM pa,ne ua cy36Hjalhy 6onecrH Koje
cy HeMHHOBHe y CB8I<OMe pary. Cse. re mpTBe 11
CBH TH H3DOPH KOjH Cy ,1\0Ca,na yttHlbeHH H KOjH Ce
Henpecrauo ttHHe, jecy nneMeHHra ,njena H8WHX meua
Ha ,no6po6HT CBQjy H CBOra BJI3CTHT0f Hapo,na.
. ,l(auac j~ HCU?,n OKynaropcKe lJH3Me ocno6ot,eHa
uH]ena Cp6HJ8, QH]eJI8 l..{pHa fopa 11 MaKe,nomtj8 cKopo r:tuiena Bojso.nwua H seJIHKH .nuo XpsarcKe 11 'cnosemtje. .l(eMopanHc8He H 6wje.nHe rpyne HwjeM8Qa
nposnatte ce 11 6jeiKe KP03 Hawy aeMJbY; UpseHa apMHja
KYI..\3 Ha Bpara EepJIHHa. Ha DOMOJIY je p;aH Harne KO·
uaque cno6o,ne. Barn ca,na je norpe6Ho ynomHTH jow
sehe uanope y 6op6H 38 Hawy KOH8ttHy cno6o,ny. y
Be3H C HIMe je,n8H 0,1\ OCHOBHHX 33,1\8T8K8 KOjH CTOjH
npe,n H8WHM meHaMa jecre lliHpOKO 0KYDJb3lhe
y AHrH<j>awHCTHlJKH <j>pour meHa. Kpo3 ry caojy
opraHH3aQHjy meHe he MOhH .na jow snwe no,nHrHy
caojy nonHTHttKy cswjeer. OpraHH33QHja AHrHQ:>awHCTHttKor Q:>poura :lKeHa oMoryhHhe meHaMa HajwHpe
yttewtte ua CBHM noJbHMa uapo,nHo-ocno6o,nHJiattKe
6op6e. AHrHQ:>aWHCTHttKH Q:>pOHT meHa MOpa ce CHCTeMaTCKH H ynopHO npOWMpHB8TH. Y lber8 rpe6a ,na
YJI83e aue meue Koje cy .no .ll;8Hac crajane no crpaHH.
0He he HCDOJbHTH OHY aKrHBHOCT, KOjy .. 6H HHa~e,
BaH AHruQ:>awHCTHttKor <j>poura >Keua, rewKo Marne
DOCTHhH.
)J;pyrH BamaH 33,1\aTaK, KOjH HHje HHWTa M3lbH
uero wro je 6Ho ,noca.na, jecre noMoh Hapo,nHO·OCJIO·
60,nHJia'IKOj BOjCQH. )J;a OH H8lU8 BOjCKa MOrna ycnjelUHO ,na ce 60pH H ,na je,I\HOM 33 yBHjeK H3jypH He·
npHjareJb8 H3 H8we 3eMJI.e, ue 6wcMo cMjenu .no3BO·
JIHTH ,n3 ce 6oP81..\ cMp3aBa H8 Q:>poury. Ou He 611
CMHO OHrH fJI8~8H H 6oc, na MaKap MH y 0038,1\HHH
OCKy,l\jeB8JIH. Tpe68 ynomHTH CBe H8nope ,n8 ce DO·
60JbWa CT3lbf H3lUHX 6opaua KOjH craie Ha cPPOHTY
H 6Hjy OHrKy 33 H8lUY KOH8ttHy CJI060,1\Y• Y Ty CBpxy
noTpe6Ho je P83BHTH rnTo rnHpy aKQHjy 3a ca6Hpa1be
xpaHe H o.njehe no,nje.nHaKo y rpa,ny H ceny. He rpe6a .1\8 ce ocnalhaMo Ha noMoh ca - cTpaHe ,na ua raj
H8ttHH 33DOCTaBHMO OHY DOMOh KOja je HaWeM 6opQy
TOJIHKO DOTpe6Ha, a KOjy MY HaW Hapo,n jorn YBHjeK
MO)I(e DPY*"™·
T pehH, H ue Malhe samaH 3a,naraK, na - aKo
xohere - je,n8H o.n H8jBa:>KHHjHx 38,llaraKa, jecTe o6Ho·
aa H uarpa,ntba Harne 3cMJ&e. PIKJIH cMo .Al cy IJJO-
�BO"Jll · H HenpujareJI.H coora tofaPOJla ynponacTHJtH
uarny 3eMJby. Hacnuje~unu CMO pa3opeue u onycrorneue
Kpajeoe. Mu .z:tanac MopaMo pa.z:turu ua roMe .z:ta no.z:tH>KeMo Kyl=te, u;ujena uaceJba, u;ujene rpa.z:tooe. Tpe6a
nO.z:tH3aTH TBOpHHu;e H pa.z:tHOHJ.fl.(e, lUKOJie H 60JIHHu;e,
6e3 'lera ce He MO>Ke 3aMI1CJIHTH fiOJba fiy;:tyhHOCT
uawera 'IOBjeKa. Ty cy norpe6HH orpoMHH uanopu
Koje .z:tOMOBHHa rpamu o.z:t coaKora rpa~auuua. Auru<}>srnucTH'IKH <}>pour meua MO>Ke y TOM npaou;y .z:ta
npy>KH orpOMHY nOMOh aHramyjyhH lUHPOKft Kpyr
meua npeKo cooje oprauu3au;Hje. HeyKHM u 3aocranuM
meHaMa rpe6a noMOlt11 .z:ta cxoare coojy .z:tymuocr u
npaoo rpa~auuua.
4eTBpTH 3a.z:taTaK KOjH CTOjH npe.z:t HaMa jecTe
nuralbe uapo.z:tno-ocno6o~una'IKe onacr11. HaKo ua na·
woj ocno6o~euoj repnropuju uapo.z:tno-ocno6o.z:tunaqKa
onacr nocroju u pa.z:tu o.z:t npoor .z:tana ycranKa, jaw
yBHjeK HMa HH3 CBOjHX He.z:tOCTaTaKa KOje rpefia OTKJIO•
H11TH. 0TKJIOHI1TH TC He.z:tOCTaTKe HHje MOryi=te 6e3 3K·
THBHe noMol=tu Auru<}>arnucTH'IKOr <}>poura meua. Hapo.z:tHo-ocno6o.llHJia'IKOj onacru Mome .z:ta ce .z:ta ra noMOb y paaHHM o6n11u;uMa. HeMa "" je.z:tnor 3a.z:taTKa
ICOjH ce ,AaHaC DOCT3BJba npc.z:t HapO.z:tHO·OCJI060.z:tHJia':IKY
onacr, a KOjera He 6u Morna .z:ta noMorue Auru<}>arnuCTH':IKa <}>poura meua. Oprauuaau;uja Auru<ParnucTHtiKor <}>poura meua orpujernul=te ce o uapo.z:tue HHTepece,
3KO fiy.z:te .lt03BOJIHJia .z:ta ce Y H3pO.z:tHO-OCJI060.z:tHJI3':1Ke
O.z:tfiope YBJiaqe JbY.ltH JIHjeHH, Henpe;:ty3HMJbHBH, JbY.lt11
uecnoco6uu 11 uecaojecmt, JbY.z:tH cyMihRBe npownocru,
ca noce6HHM pa~:~yHHMa. Auru<J>ai!IHCTH'IKa <}>poura
>KeHa He MO>Ke paBHO.z:tYWHO ;:ta DOCM3Tpa K3KO ce
OKynJbajy p33HH KOTepujalUH KOjH Cy Hay':IHJIH 3a BpHjeMe npOlUJIHX HeHapO.z:tHHX pe>KHMa .z:ta CBaKy BJI3CT
ICOPHCTe y csoje noce6ue copxe. To cy pa3HH wneKynaHTI1 u npo<}>urepu KojH cy 3a BpHjeMe ycrawKe onacru
uacrojan11 CBHM CHJiaMa .z:ta ce .z:to.z:toope oKynaropy H
naoeJutheBHM BJiaCTO.z:tprnu;HMa. TaKBH JbY.ltH ca T3KBOM
caojoM npownowl=ty, a Koje jorn HHje CTHrna 3acnymeua
Kaaua 3a lhHxooa ne.z:tjena, noKyrnaoajy u .z:taHac ;:ta ce ua
pa3He ua1:111He YBYKY y uapo.z:tno-ocno6o.z:tuna'IKe o.z:t6ope, y Hapo.zxno·ocno6o.z:tunalJKY <}>poury. Jby.z:tH ca raKBG>M npOlUJIOWhY H Ca TaKBHM ll;HJDeBI1M3 HeMajy Mje-
eTa y HapOJlHO·OCJI060JlHJt34t(OM tiOI<pery. li>HX Tp~a
fOHHTH KaO Kyry Jcoja je y CTalby .z:ta aapa:m OKOJIHHy.
Haw uapo.z:t je no.z:tnuo .llOCTa MyKe 11 narlhe, .z:taK je
.z:towao .z:to rora .z:ta 6upa H .z:ta 11Ma csojy snacr.
Harna onacr je Harpaheua u oua ce uarpa~yje ua KO·
cruMa xu.Jioa,lla cHnooa Harnera napo.z:ta, Hawa 6ocaucKoxepu;erooalJKa meua Mopa jow aKTHBHI1je .z:ta yqecTByje
y uarpa.z:tlbl1 re snac1'11. Oua ce je o~:~enu':II1Jia 11 npeKanuna y JbYTHM 6ojeBHMa 11 rernKHM HeBoJbaMa. )l(proooana je Ha OJITap .z:tOMOBHHe CBe lUTO joj je Ha]MHJII1je
- u .z:tpyra, 11 6para, 11 .z:tHiere, 11 ou;a, 11 oua he aHaTI1
6paHHTH OHO UJTO je Kp03 TpH 11 no rO;:tHHe CTBOpHJia. CBaKI1 OHaj KOjl1 ce .z:tp3He .z:ta T3KHe y Te MYKOM
creqeue reKosuue, onpmuhe ce. To neKa 6y.z:te nopyKa
CBHMa paa6ujalJHMa 6parcTBa H ie.z:tuncroa uawera Hapolla, CBHM3 OHHM3 KOjl1 MHCJif ;:ta je Ca.z:t BpujeMe .z:ta
MOry y MYTHOMe ;:ta JIOBe.
Harne meue Koje cy ro:IHKO .z:tane y oooMe pary
ycnjewuo l=te OKynuru coe meue Eocue u Xepu;eroauue, aKo 6y;ty csojy oprauuaauujy pa3oujane ua 6parcroy 11 ie.z:tHHCTBy. )l(eue Eocue u Xepueroouue cy
Kpo3 ooe rernKe ro.z:tuue para y;:tapHI1UH u y ·oojcu;u u
y noaa.z:tHHH. 0He cy .z:tane coe o.z:t ce6e, KPB coojy 11
KPB cooje .z:tieu;e. 0He cy 3aje;:tuo ca MyrnKapu;I1Ma pa.z:tHne cse nocnooe aa no6je.z:ty ua.z:t uenpujareJbeM u
aaro Auru<}>arnHcTH'IKH ¢poHT meHa y EocHH " Xepu;eroBHHH HMa coe ycnooe .z:ta nocraue jaKa nornopa
auru<}>arnHcni~:~Kor <}>poura meua 1 uujenoj jyrocnaoHjl1.
HacraBHTH 6op6y npor.Ho OKynaropa u .z:tOMal=tux u3.z:taiHua ca ucroM OHOM ynopuornhy KaKBY cy noKa3ane .z:toca.z:ta name meue, uacraBHTH 6e3 npe.z:taxa 11 caMonomproooaHo o6HOBY 11 H3rpa,ii;Ii>Y Harne 3eMJbe,
3Ha'IH ca cHrypHornl=ty rne.z:taTH y 6oJby " cpel=tuujy
6y.z:tyhuocr uawux napo.z:ta. M11 CMO yojepen11 ;:ta l=te
cyrpa y cnofio.z:tHOM Capajesy, ua npBoM Kourpecy
Aur11cparn11cTHlJKOr cppoHra meHa EocHe 11 XepueroB11He,
name meue 11M3TH MHoro .z:ta Ka>Ky u raj KOHrpec uehe
6HTH caMo MaHHcpecraul1ja name cHare, Hero lote ou
611r11 11 cMorpa 6op6eue, npeKaJbeue - nose meue
- KOja je cnpeMHa .z:ta ce YXB3TH y KOWT3l.{ ca CBI1M
rewKol=taMa o6uose u uarpa.z:tlbe y ocno6o~eHoj JlO·
MOBHHH.
'&ypo ny1.1ap-CrapM
Coa onacT y «:f>eAepanHoj SoeHH H XepueroBHHH npuna,lla HaJjOAY 1<oju
npeTCT8BJb&jy H8POAHO-OCn060AHn8LIKH O.li,60pH, H8POAHO OCJJ060,1VtJJalfKe
CKYOWTHHe H 3eM8JbCKO 8HTH«:f>BWHCTHLIKO BHjehe HBPOAHOf OCJJ060I)ett.a
6ocHe H XepQerooHHe.
TeMeJb Hapo.!J,He onaCTH y «:t>eAepanHoj 6ocHH H XepQerooHHH
npeTCT8BJbajy H8pO.li,HO·OCJJ060AHn8LIKH O.li,60pH KOjH cy H8CT8nH y TOKy
ocno6o.li,HJJaLIKe 6op6e HapoAa 6ocHe H XepQerooHHe H paaoHJJH ce,
HCTOpHjCKOM HY)f(HOWhy H BOJbOM CBMHX H8pO.lJ,8 1 y opraHe AeMOKp&TCKe
H8POAHe BJJ8CTH.
HapOAHa BJJ8CT 60CHe H Xepl.lerOBHHe paaoHja ce y CKna,lly ca OCHOBHHM H8LieJJHM8 H8POAHe BJJ&CTH AeMOKp8TCKe «:f>eAepaTHBHe jyrOCJJ8BHje.
5
�n ea np
11
KOHrpec
HCeHa
3a I<paTKO sp~o~jeMe o.n;piKahe ce I KOHrpec 6ocaH C
KO XepuerOS34KHX iKeHa. npsH nyT y HCTO pHjH
cno6o.n;He 11 pasHonpasHe, iKeHe 6ocHe H Xepu.erosHHe
OKynHke ce Ha CSOM KOHrpecy )la y CJI060.D;HOj .D;OMO·
SHHH K3iKY CSOJY pHjC'l no CBHM llHTalbHMa H npo6JieMHM3 csoje 3eMJbe. KoHrpec he o6HJbeiKHTH c as
OHaj TernKH, TpHOSHTH nyT KOjHM Cy npOrnJie )!{eHe,
3aje.n;HO Ca CSOjHM H3p0.D;OM y 6op6H 33 CJI06o.n;y 3eMJbe. Ha lheMy he iKeHe KpajHHe, XepuerosHue H HCT04He 6ocHe npe.n; .D;OMOSHHOM, npe.n; CSOjHM Hapo.lJHMa, npe.n; 'lHTaSHM CSHjeTOM pehH lliTa cy .D;OCa,n;a
Y'lHHHJie H rnTa cy cnpeMHe .n;a Y'IHHe 3a csojy 3eMJbY· KoHrpec he o.n;pa3HTH cas OHaj senH'laHCTBeHH
Hanop, CHJIHO p0llOJby6Jbe H llJieMeHHTOCT HarnHX iKeHa Koja HM je llaJia CHare .n;a HCTpajy I<po3 HajTeiKe
.n;aHe 6op6e.
Ha KOHrpec he .n;olm Haj6oJbe npeTcrasuHue iKeHa 6ocaHCKe KpajHHe, Kpaj11ue y I<ojoj ce po.n;11na
6ccMpTHa cnasa K03apci<e MajKe, y KojOJ cy .n;psapcKe
iKeHe ronopyKe HacpTane Ha lheMa'lKe na.n;o6pauue, H
r .n;je cy rpMe'IKe MajKe, H3Jia3ehH ca npoMp3JIOM .n;jeUOM H3 CHHjerOM 3aSHjaHOf fpMe'la, jorn O.D;JIY'lHHjC
nornne nyTeM 6op6e.
nohH he XepuerosKe KOje cy 3ano'leJie 6op6y
o.n npsora .n;aHa H KOj e Ha nyTy Ka cno6o.n;H HHje MO rao 3allp)!<aTH HH HajcypOSHjH Tepop OKynaTOpa, ycTarna H 'leTHHKa.
nohH he iKeHe YiCTO'me 60CHe, npeKO KOje cy npoxyjane TCrnKe HenpHjaTeJbcKe o<PaH3HBe H 'IHje cy
)!{pTBe 6eCKp3jHe. 0He he npH4aTH 0 TOMe KaKO Cy
CKpHsane H lberosane palhCHHKe H KaKo ce y onycroIlieHHM cenHMa ys11jeK Harnno MjecTa H xpaHe 3a yMOpHy BOjCKy.
BeJIHKH cy HanopH H ~pTse iKeBa 6ocHe H XepuerosHHe. HcnpMjaTeJb HHJe HHrnTa nornTe.n;Ho: HH
Kposa, HH cTapua, HH .11jeTeTa. OH je llHSJbOM MpiKlhOM yHHrnTasao Harne Hapo.n;e, uarna .no6pa Y Harnoj
MY41:'HH'IKOj 3eMJbH llOllHrJIH cy sjernana, noTeKna je
noTOUMMa Kps HPSHHHX YcTarne cy Knane cpncKy
.ll)CUy, a 4eTHHUH cy Ce .CBeTHJIH" y BpHCKY H KpBH
MYCJIHMaHcKe 11 xpsaTCKe Heja'lH. XMJba,o:e paTHe cHpo4allH KOji1M3 je HenpHjaTeJb OTeO TOllJIO OflhHrnTe,
pOllHTeJbe H pa.n;ocHo .n;jeTHlhCTBO
crparnua cy onTy»<6a npoTHB HHjeMau.a 11 lhHXosnx noMaraqa 3a 3JIO.njena no'IHlheHa y Harnoj 3eM.rbH. Ha csaKOJ CTO'lH
Harne 3eM.'bC BHlle Ce TparOBH 6oja . no.n; 33CTSBOM
6paTcsa HarnH Hapo.n;H ocno6aljajy 3eMJby, cseTe npommeHy Kps.
3a iKHBOTe HSJIJC .n;jeu.e, 3S MHp HSrnHX .D;OMOBS,
,n;a HHKalla BHrne He 6ylle KJialba H y6Hjatba
MH
CMO ce yje.n;HHMne. JeAiiHCTso CpnKiilba, MYCJIHMaHKH
H Xpsanrua o6jacu11he 'IHTasoM CBHJery OTKy.n; HaM
CHara 3a 6op6y OTKy.n; HaM sjepa y IJ06Je.n.y.
CpnK.i-llhe, MYCJIHMaHKe H Xps THUI:' npH4ahl:' ua
KOHrpecy 0 CBOJOj .D;JeUif KOja 3aje)lHH4KH OCJI06a}jajy
oer.sJLy,
0
:HljQ)l;llilfUlllU
noc rtnt>UliA::I
vnjP nn::aR IJ,ll Y. n
CpnKHibaMa Koje caKynJbajy cjeMe 3a nonaJbeuo MYCJIHMaHCKO ceno, o MycnHMSHKaMa KO e uoce .n;aoose
y 6onHHUe H YMHPY no noropHMa 3a cno6olly. Harne
je)lHHCTBO 611he HajJbenrnH .n;ap )!(CIIB KOHrpecy, Harnoj MJiallOj .D;p)!{3811, lheHOj CpehH H 6y.llyTIHOCTH.
Koarpec he uac Jarelm y .ll.3Hl:IMa Ka.ll.a ce Harna
3eMJba, H3My'leHa H onyCTOrneHa 1 .D;H»<e H3 pyrneBHHa.
6
&ocae a XepqeroaHHe
I-by rpaAe pyKe OHHX KoiH cy csojy Jby6as npeMa
3eMJbH llOKa3aJIH 6opehH ce 3a JbeHy cno6o.LJ.y J--beua
6oraTCTBa, noHOCHe nnaHHI-f , py.n;H 1 6nara, nJJOllHe
.:>paHHUe y pyKaMa Hapo.n;a 6Hh
fi3BOpH HapOAHOf
6JiarOCTalha. no HarnHM Cll3Jb HHM CPJIHMa seh Ce 6Hjene npse carpal]eH'e Kyhe . Y CKpOMHHM rnKonaMa opH
ce njecMa Harne .n;jeue. Harne Mane aM6ynaHTe npeTCTasJbajy CKpOMHC nO'IeTKe y 6op611 3a 33rnTHTY HBpO.ll.HOf 3ApasJba. Ha u.ecraMa ce 3aTpnasajy npeKonM
H Kp'IH nyT Kp03 CHHjeiKHe HaMeTe. .ll,HM Ce H3BHja
H3 npBHX llHJiaHa, Kp03 HOh np06HJ3 eJieKTpH'IHO CBjeTJIO y RarnHM rpa.D;HHHMa, a flHCBK JIOKOMOTHBa o6jaBJbyje llB cy npopa.n;HJie npse iKCJbe3HMUe.
To cy pa.nocHH notJeUH o6Hose 3a Kojy cy norpe6ue cse pyKe ose 3CMJbe. )f(eae ce OllS3HBJbY n03HBHMa Ha H3rpa.n;lhy. 0He Te nocnose o6aBJbajy ca Jby6asJby
11 csHjernhy .n;a .n;onpHHoce no6JeAH, one noKaayjy HenpHjaTCJbHMa, .na HaC, KOjH CMO y 6op6H npOTHB OKynaTopa no'IHHHJIH uajseha jyHarnTBa, Hehe 11 He Mory
nOKOJie6aTH nycrorn H eKOHOMCKC TernKOHe y KOjHMa
ce Hana3JiMO. Ha TOM nocny crsapajy ce uose y.n;apHHU.e.
Hapo.nHo-ocno60AHJl34KH noKpeT CTBOpHO je HOBH JIHK J<eHe y 5ocHH 11 Xe'1U r BHHH:6op6eHe, CMjene
H O.llJJY'IHe. 0He KOje cy AO npHJe paTa llOAHOCHJie
.hyTKe cse Tero6e, Y3lll1rne cy ce .n;o CMHOHHX 6opau.a
3a CJI06o.n;y. npe.n; iKI:'HaMa cy Ce OTBOpHJia spara HapOAHe BJiaCTH, rnKOJia H Kypcesa H OHC cy - »<CJbHe
3Halha - no'leJJc Y'~HTU. CTOTHHe iKeHa aa csojHM
KOH<PepeuuMjaMa 411Tajy 11 yqe. Me!]y lhHMa je uenpecyrnHH H3BOp HOBHX CHara I<Oje Tpe6a .Zl3 Oja'lajy Jiam
llOKpeT, .n;a .naAHY 3CMJbH HOB..:. CHare Ha CBHMa noJbHMa 6op6e 11 H3rpa.n;lbe.
Ha KoHrpec he .n;ohH uosa iKCHa 6ocHe H XepuerosMHe. I-by je CTBOpMna 11 npeKa.rmna uaT'losjeqaucKa 6op6a 3a cno6olly 11 6o.'hH )!(HBOT. bop6a jy
je Haopy)!(aJia CHaroM, O.D;.IIY'IHOrnhy 11 CHJIHOM Jby6asJbY 3a cno60AY· To JC npo6yljeHa pa.nua iKeHa, 6op6eHa 11 aanahcHa MajKa, 4HJa cy .n;jeu.a ua 6ojHOM noJby.
.ll,ohH he yllapHHUe KOCa'lKHX 6aTaJbOHa H pa.n;HHX 6pHra.n;a, MajKe HarnMx 6opaua, 6ocaHKe H XepuerosKe OqJ11U.HPH H op.n;eHOHOCU.H, Y'IHTCJbHU.e,
Oll60pHHUe H3pOllHe BJiaCTH.
PyKe he HaM 6nTH iK}'Jbesme o.n; nonaTa H KpaMnosa, ne!Ja yMopHa o.n; npeHornelha )!(HTa 3a sojcKy
npeKo CTpMHX H .naneKHX nyTesa, 6HheMo yMopHe o.n
6ecaHHX HOhH nposelleHHX Ha pa.ny H y 6op6u 3a
cno6o.ll.y. An11 Ha HarnHM JJHUHMa cjahe pa.n;ocT no6je.ne KOjy CMO H3BOjeBaJie Hall MpCKHM OCBaja411M3 11
Hall pOnCKOM npornnornhy. 611heMO nOHOCHe Ha TeKOBHHe Harne 6op6e, Ha 3CMJbY Kojoj cMo, 3aje.n;Ho ca
'IHT3BI1M HilpOllOM, 113BOjesa.1e CJI060AY.
CnpeMajyhH ce 3a CBOj npsH KOHrpec, BO.llHHeMO llJICMCIHITY YT3KMHUY 3a jorn seh.y H CBCCTpaHHjy
noMoh Harnoj jyHa'IKOj sojcuH, 3a noMoh Harnoj Hapo.nHoj snacTH y 113rpa.nlhH 3eMJbe, 3a yt~sprnhelhe 11
lljJVWttjJt:rnt: nawt: up• ann~a~njt:, ~a ja"iarnc jc.Jv•ncrna
CpnKHlha, Myc;mMaHKI1 11 XpsaTHU.a, 3a KYJITYPHO H
noJIHTH'IKO no.n;H3alhe CBHX meHa 6ocHe 11 Xepu.eroBHHe .
Y cnjecH Ha TOM nocny 6uhe Aap HarneM KOHrpecy.
)f(HBHO I KOHrpec 6ocaHcKo-xepuerosa'IKHX )!(CHa 1
AywaHKa KoaaYeaHi:i
�Oj Kosapo KpBJbY aaJiwBeHa,
XepojcKw hew 6HTH ocael;eaa .
.Upyra T11ra p11je'!u cy HaM MIIJie
.Ua cy ja'le rrpaa~e Hero t:HJie.
Konoua no je.zr.au, KOJIOHa o.zr. 800Jif~ ~na.zr.1ntKH >KHBO je KpeHyJia y npasl..(y JlHjesqa IloJba. 3a,zr.aTaK
Tpe6a H3BplllHTH: Tpe6a OTeTH >KHTO OJ(
UJeMal..(a YCTallla.
.
IlpeTCTOjH nyT on.. 70 KM. :>KeHe ra ra3e ooce no .zr.y6oKOM 6JiaTy. CTaJIHO y HCTOM TeMny noCKaKajy
je.zr.Ha 3a .zr.pyroM Kao cpHe.
Beh je naJia Hoh. KonoHa ce THXO cnylllTaJia y 6oraTo JlHjesqe noJbe. Cse ce pa.zr.11no no o.zr.pe~eHoM
nnaHy. Top6a 3a Top6oM ce nyHHJia.• MeHH CHnaj 15 Kr. MeHH 18. Ja hy 20." - TaKMH'IHJie ce TaKo .zr.a 6H.zr.o
Ilo.zr.rpal..(a H .l(aJbe, 'laK .l(O Ko3apua H IlpHje.zr.opa. DOHHjene lllTO BHWe >KHTa, .zr.a 6H ra OTfJie OJ( xaJiaOJbHBOr
uenpHjaTeJba.
HHjeMI..(H H ycrawe KpeHyJI H cy H3 1ly6HI..(e, MnaKe H Jaceuosl..(a .zr.a nane MHpHa noTK03apcKa cena.
Bpahane cy ce yMopue HH3 o6poHKe Ko3ape. CyHI..(e je 3acjelbHBaJio O'IH. He KyJba JIH nj Jl:HM 8 88
lbHXOBHX Kyha! ? KOJIOHa je DOlllJIS 6pme. Y THlllHHH Cpl..(e je OtiajHO TYKJIO: .zr.a HHje JlHjeTe, .zr.a HHje MajKa CTpl,ll.8JI8, T~WKO •caqysaHH Kp03 TOJIHKe o<lJaH3HBe.
CyTpa.zr.aH caM Halllna MliJbY H nepcy PHCTHh KaKo 3arpJbeHe njesajy Ha 3rapHwrHMa csoje Kyhe :
Ja ce KpeHyx y aKuHjy, y JlHjesqe no nllleHHI..(y,
Ka.zr. C;} apaTHX H3 SKI..(Iije, H3 KyHe MH .l(HM Ce BHje,
Moje ceno s~rpy CHje, - naseJmhy .zr.a re HHje!
Wra TO pan.Hrn on. uapo.zr.a, OJJ:HHJena Te xna.zr.ua son.a.
Ka.zr. ja npHljox Kylm 6nHme, a H3 Kyhe nJiaMeH JJH>Ke.
Kyhe MeHH mao HHje anH oKo cy3y JIHje,
Jep cy MpTsa .zr.jel..(a Hawa - norHHyna OJJ. ycTallla .
Je.zr.sa npHljox .zr.jei..(H 6JIH>Ke, JJ:CCHOM pyKOM je.zr.uo JJ:H)Ke,
MylllKO qe.zr.o, jolll MaJieHo, .zr.eceT nyTa y6o.zr.euo.
Ta.zr. norne.zr.ax y }I(HBHI..(Y H yrne.zr.ax .zr.pyrapHI..(Y:
Mprsa Jie>KH MajKa Hallla, norHHy.'Ia o.zr. ycrallla.
Yn.pH THro 6aH.zr.e Knere, H meue he .zr.a ce cseTe 1
A ca.zr. HanpHje.zr., .zr.pyrapHI..(e MHJie,
flpH Kpajy cy <lJalllHCTHI.JKe CHJie.
llot~eKyjMo ycrawe ua HO>Ke,
Ko3apa ce YHHlllTHT ue MO>I<e ...
Qnyja je Ha H3MaKy, - TOra CMO CBH _csjeCHH. flpe.zr. CTpaWHHM CJ1HKIM8
pas6yjasa BfJIHKY CHary .zr.a H3JJ:p>KHMO .l(O no6je.zr.e, .zr.a H3.l(p>KHMO .zr.o Kpaja.
.PI
ijeh&HoHMI OCBeTHHtiKH 6Hjec
CHJJ.a MapjaHOBHh
TEWHO
CMO
H{HBJEflE
H H AA ...
Coja nomth, crapwua HJ XnwaHa. O.D. rrpaor .D.&Hft yqecrayje
0H8 OKyiiJb8 lKeHe, Y'IH HX, Opf8HH3yje IIOMOB pllH.e·
~HUIIM& 11 aojcuu. .UaJia je y 6oo6y caoje rpoje .D.]eu.e, OA KOjHx
JC P&JKO nponerep nao y 60JY ca 'leTHH'IKHM Ha.a.ajHHUHMB, a khepKII c~IHJbK8 y IV otb8R3HBH. Coja je npercje.D.HHUa 06niiCHOr
O,l\6opa A<t>)l{-a Ja 6ocaacKy Kpaj~tay.
O,n;nHKoaaaa je Op.D.et-tOM 6parcraa 11 je.IIHHcraa.
Y 6op6H
CjtTHMO ee JCaKO je 6HJIO OHO ctapo. Y nawHM ceJha'IKHM KyhaMa rnasHo je 6HJIO · Jta )l{eHcKo 6y.D;e
CHS>KHO H nOKOpHO· MopaJie CMO ~a p3,li;HMO HajTe>Ke nOCJIOBe, 8 fiHKO HSM HX HHje Dpi13H8830. 4eCTO nyta cy
ce meue nopat,ane H3 lbi1BJ.i 1 HS telllKOM pa~y. TaKO CMO MH CeJh8HKe pat,ane OBe Harne jyHaKe KOji1M8 ce ,li;HBH
"'HTaBH CBHjeT.
oHJie CMO HenHCMeHe H HHCMO 3H311e lilTS Ce ~orat,a Y CBHjeTy H WTS H3M ce cnpeMa. fOBOPHJJH cy ,ll;!
ce TO meHa He Tuqe_
3aTO HHje 'IY.ltO llJTO CMO MH Jt3H8C T3KO 'IBpCTO Be33He 33 6op6y. Qua he H H3M8 H H8WOj ~jei..(H JtO·
HHjeTH BHllle cpehe H p3,llOCTH. 3aTO CMO CBe CJIO>KHe Y 6op6H A3 H3M ce Crapo BHWe HHK3,A He Bp3TJ.i.
KpB CMO MH CBOjy pot,euy ~aJJe H KO TH Harne ,D;jel\e Y3H~aJie Y TeMeJhe ~paTCKe Q>e.zr.epaTHBHe jyrOC118·
BHje. H cse teMo ~aTH H y'IHHHTH Jta ca'lyBaMo teKOBHHe uapo~Ho-ocno60JtHJI3'1Ke 6op6e H Jta HarpaJtHMO uawy
nopyweuy 3eMJby. YJt3pemt cy TeMeJhH npaB~ , CJI060.D;e H p3BHOttp3BH_?CTH HS~IUIX Hapo.zr.a H p3BHOOp3BHOCTH
)!CfHe ca MYlllKapQHMa. )laHac Mli ca seceJheM ~ospw<lsaMo 3ano11eto .LtJeJIO, JJHJe'IHMO paue. MH ce/Ha TOM nyty
He ()ojHMO HH~er H MH heMO n0611je~HTH.
Coja 1\onHtl
7
�no o3lbOj JlyUH KpyiKI1Jie Cy je311Be npH'fe 0
y611CTBI1Ma Cp6a. )l{eJbe3HH'-IKI1 rpaHcnoptl1 o~so~MJII1
cy HeKy~ uwj~Jie n o po~11Ue. Bp6ac je npoHocHo Jbe·
rnese meHa H JhY~l1 KOjH Cy KO 3Ha r~je 11 Y KaKBI1M
MyKaMa yM11pam1. no MaxanaMa npoHOCI10 ce wanaT:
Hehe 113~o6pi1TH, ceCTpo; Ha npaB~H 6ora y611jajy Jhy·
~e; 3aTBOPHWe 11 3al1M3, McMeTa, Wyxpy.. . oaTHHajy,
My'fe! ...
no~ Y3~PXT3JIHM CPUHM3 33POBH cy CKPI1B3JIH
~paroujeHH MarepHjan. MaJio je KO aHao orKy.z:ta je
.z:tOJI33HO, 'fecro Hl1 cecrpa, HH MajKa. HeKOJIHKO meHa
o.z:taHHX 11 sjepHHX 'fyBaJie cy rajHy 36or KOJe ce 3nonaTHJIO 11 yMHP3JIO y Mpa'iHHM C3MI1L(aMa, 360r Koje cy
Kltf.lt3HH HOKTM y 63lb3Jiy'fKOM pe.z:tapCTBy.
Ce~aM.z:tecerro~HWlbY Ka.z:tHH11UY MarnajnHh 33TBO·
pwrne, 6wjeCHI1 liTO HHCY MOfJIH yxsaTHTH lbe3HHa
CHHa. A noc.11-1je 3aTsopa crpenHna Je Ha.z:t iKHBOTOM
crap or Ka~HJe, 1cora cy raKo~e 611n11 yxancHnH. Ho
-1 HHje MOfJIO CK(JWHTH TY MajKy KOjoj je Tpoje
ti.JI!i.\e nano y 6op6H, .z:tOK je je.z:t·•
HO H ca.z:ta y noropy. 0Ha M ~aJhe
se.z:tpo sjepyje y no6je.z:ty. - ,Ka.z:t
.z:to~eMo y Salby JlyKy, npsa liy Ha
CT3HHUH OOBeCTH ,K033PY , - 'fe·
CTO fOBOpH OH3, H Ta.z:ta hy
Kpaj cpua TPH UPBt'He 3BHje3.z:te
cTaBHTH !" Tp11 upseHe 3BI1je3.z:te,
TpH OOHOC3 lbf H3 1 Tp11 CHM60Jia
cno6o.z:te 3a Kojy cy 113 cpua rpH
iKHBOT3 HCKHHyTa.
.
npae jeceHH H3(JO~He 6op6e
Hanycr11na je po~eHH rpa.z:t Ajma
Kapa6eroswh. Ha cno6o.z:tHoj re
pHTOp11jH OHa je KpajlbOM · OOiK(J·
TBOBHOUihy lberosana 6opue y
jOW383'iKOj 60Jiml l(H. 4eTHH'fKH
3JIHKOBL(H npeKH){Ollle H raj ){HB·
HH OOJieTHH iKHBOT.
1-beHy MajKy H"jeMUl.f H ycTaUie roHHmt cy no.z:t
nyrnKaMa I<pn3 oalby JlyKy. CTapHua je Me~y napm33HHMa npemi1sjena .z:tBHje ocpaH3HBe, ysHjeK ca6paHa
H se.z:tpa, ca CBHjewtty .z:ta je H KPB lbeHe AjUie npoJIHBeHa 3a CJI060.z:ty, 0H3 He H30CTaje H3 KOHcpepeH·
L(l1jaMa 03lb3JIY'f3HKH I<Oje Cy ~OUIJie H3 CJI060.z:tHY
repHTOpitjy. , J1.aKO CTapa, jorn MOry H C3Ma H3Y'fHTH,
H ~pyre noy'fHTH."
Omop jyHa'fKe oalbe JlyKe coe je BI1Ulf pacTaO.
rpa,l( ce ynopHO 6opHO, 3JIH je H HenpHj3TfJhCKH Te·
pop 6HBaO CBe BehH. Y HH3y MHOro6pojHHX xanrne·
lba 1942 fO){HHe, Me~y npBI1M3 je 3aTBOpeHO 40, 3 y CKOpO jOIU 150 MyCJIHM3H3. Ta.z:ta ce .z:teCHJIO UITO HHKO
o'feKHBao HHje. 11.3 KPHBY .z:taBJ.tx yJIH'fHUa no'feJie cy
W31UipliTW ~I"HI" y 3apORUMll, Cllyn.n.ane ce
Hll
YI'R()·
811M3 H TI1XO ){OfOBapa.i!e, DHJIO UX je CBe B11llle, ){OK
ce He CJIOiKHUie y
ry Heo6H'fHY n osopKy. TpH croTHHe MyCJIHM3HKI1 npOUIJIO je ymtl(3Ma oalbe JlyKe
oporecTsyjyhl1 liyrKe a6or xanrnetba csoj11x CHHOBa,
6pahe H MYil<esa. o11na je TO je,AHHCTBeHa .z:teMoHcTpa.QHja noa cpamHCTH'fKOM oKyna.QHjOM. MHorH O'feBH.QH
ca cTpaxoM cy rJie~anH ycTarne H HftjeMue Kojw cy
6HJIH OOKOJIHJIH KOJIOHy. Ho WBa6e Cy ce rnyno CMHjane
.zn
8
'fY~HOj OOBO(JL(I1. )l{eHe cy OOWJie iKynaHy H CMjeJIO
TpamHne cno6o.z:ty 3a csoje HajMHnl1je. An11, cae je 611no y3aJiy.l(, HHCy OOMOr.Tte HH Cy3e, HH MOJIOe, H11
nporecTI1. Ta.z:ta cy · noKyrnaJie .z:ta cnpHje'fe o~so~elhe
xanweHI1K3 y rp3~11 WKI1 JIOrop, 33Kp'i11BUil1 CBOji1M
Tl1jeJJI1M3 nyT KOji1M cy K3MHOHH . Tpe6aJJH ~a HX npoBe3y. Yenjene cy caMo ~a . 11x 3a.z:tpme noJia caTa.
Mom.na no npBH nyT cse Te MyCJIHMaHKe 6onHo ocjeTHiue K3KO je TBp.z:t H 6e3.z:tYIU3H cpaWHCT11'fKI1 KyH·
.z:taK. 3aje.z:tHO c lbHMa H 'fHTaB rpa.z:t ce ysjep11o .na
ocTaje caMo je.z:tHo - 6opi1TI1 ce. oe36pojHH MywKapUH, meHe H .z:tieua, .nose~eHH 113 csMx .n11. enosa Kpai
j11He y KOHL(eHTp3L(HOHH JIOrop Ha 6albaJiy'fKOM OOJloy,
csje.z:tO'f11JIH cy ~a je TO napona 'fHTaae KpajHHe. XpaHa je y norop CTI133JI3 CBaKI1 AaH H3 .z:tpyre y.III1L(e,
HajCMjeJIHje iKfHf OO'ffWe HOC11TH caKynJheHe HaMI1pHHL(e. Yie.z:tHO ce nposo.z:tl1na w11poKa aKr.tl1ja 33 noMoh
napti133HI1M3. PaHcpa nop6eroBI1h npOHI1jena je 6oM6e
y KOJII1L(HM3, 00){ njeTeTOM.
0KynaTop je cse s11we 6jeCHI10. Maj.QH M.xcaHa 3yKaHOBI1lia,
Kora cy ycTame cTpl1jeJhane 3aje.z:tHO ca An1cpoM TonHlieM 11 Eca.z:toM MHI,mheM, HI1CY ~anH HH
){3 onpeMI1 CB0f3 je.z:tHHL(3. 4aK
HX Mprse nposeaowe 11cnpe){
lheHHx npo3opa, ~OK 11M ce 113
pa3MpCK3HJIX rJiaBa QHje~HO M033K. MajKa cecrapa Capa'f rJie~ana je csoje Khep11 y cparnH·
CTI1'fKHM OKOBI1M3, na HnaK je H
){3Jhe KP03 oalby JlyKy npoHOC11Jia
JieTKe H MYH11.QI1jy,
Y rpa.z:tHWKOM JJOropy TaM·
uosaJie cy H MHore meue CpnKI1lbe, XpsaTHI.(e 11 MYCJII1M3HKe.
jyHa'fKY XepueroBKY <l>aTHMY opKHh. CTy~eHTKHlby Me.z:tl1l\11He 113
MocTapa,
ocTane
cy s11,njene
caMo .z:tBa nyra
nocn11je npoor 11 .z:tpyror BI1WeMjece'fHOr 6opaaKa y caMHUH. onHje.z:ta, HcnatteHa ~jesojKa
npl1'fana je .z:tpyrapHuaMa o "Pa.ny MOCTapcKHX meHa.
,J1.cnpH'fajre .z:tpyrOBI1Ma 0 CBI1M MOjHM 03Tlb3Ma!" 6Hne cy, npe~ cMpr, lbeHe 3a.z:tlbe p11je'f11.
A y npHje.z:topy, DHXahy, JlHBHy, jajuy 11 CB11M
CJI060.z:tHI1M rpa.z:tOBHM3 11 ceJII1M3 6yjao je HOBH iKH·
BOT. MycnHMaHKe cy opwxsarane csaKH nocao KOjl1
je nocTaBJhaJia Harna 6op6a: ywne cy y uapo,nHoocno6o.z:tHJI3'fi<e o,n6ope, y o.z:t6ope Harner noJII1TI1'fKOr
ao~craa. HeMa H11 je.z:tHOr onwreuapo.z:tuor nocna Ha KOjeM 11 oHe He capa~yjy. 3aje.z:tHO ca ocTani1M ceCTpaMa
H OHe KOnajy, Ciijy 11 >Kalby 11 6pHHy ce 33 palbeH11Kf.
O.z:t MyCJIHMaHCICl'IX meHa, Koje cy pauHje 611ne y
HajTf'lKEM OIIJltllK:ljy !A ll'llje t:'Y nune H:lj3llOCTll11Wje,
6op6a je CTBOpHJI3 HOBe MYCJIHM3HKe - 6opr.te, O.l(·
6opHI1Ke, jaBHe pa.z:tHHKe, OOJI33HHL(e 3H3Jicpa6eTCKI1X
Telfajesa. Oue cy ue caMo MHoro .z:tonpi1HI1jene je~HH·
CTBY uaw11x Hapo.z:ta Hero cy 11 caMe ~OiKHBjene npenopo,n. Y'fecTByjyliH y 113rpa.z:tlbl1 cpe~epanHe Socue H XepueroBHHe, caHjeTJIHM nyreM Harne 6op6e,
H MyCJIHM3HKe 11~Y K3 nyuoj p3BHOnpaBHOCTI1 11 CBOMe
6oJDeM iKI1Bory.
�PA3111JA XAHUIII"h
HeKODHKO CDHKD CD CjelKHQe OtinDCKOr OltiOPD A4J1K·a 3D BOCDKCKV KpajHKY
Y HH3Y pe..u.osa rnase MajKH. Mana Koja .n:a HHje
Hary6Hna po~eHor 6opua. Y36y~eHo caM MHCJIHJia Ha
Hallie CJIHKape H sajape.
llHrna ce BHCOKa crapHua y rylhy H 6Hjenoj
MapaMH. OpeKo npca .n:sHje npocHje.u.e nnereHHile.
OpeMa np030py, KOjH 6JbelliTH MO.U.pHHOM .U.aHa, }I{YTO
joj nHue Kao o.u. Mje.zrH, roplliTalJKe upre Kao je.u.HHM
noreaoM H3BajaHe.• Ja caM MajKa o.u. fnaMoi:Ja. Ja caM
MajKa 6opue csoje ..u.ana •. l1 IlHjeJm lbeH rosop req e
raKo, y HecsjecHOM pHTMy, rparH'lHO yaBHllieH Kao y
njecMH .• Oana MH je hepKa H CHHOBH. AJIH ja HHCaM
nana. )f{enHM H ohy .u.a oKajeM csoj y .zrjeuy. l1 jolli
ce ya.n:aM y bora, y Halliy IV .UHBH3Hjy H V Kp ajHwKy .zra he Hallie 6opue oKajarH".
Hapo.u.Ho cpue KOJe je y osoJ 6op6H npesa3Hwno ce6e, npesaaHwno je H OOH'laH rosop. 3aro je
Kpoa 6op6y noreKno TOJIHKO Hapo.u.HHX njecaMa. Cra·
pa AHa JosHh ca TH'Iesa, K3.JJ. caM joi JbeToc nHcana
nHCMO aa CHHa, HapotiHTO Me je MOJIHJia : • HeMoj, 6oraTH, ,!l;a ce wroro..u. no6pKa, seh ra'lHO nHlliH:
Te6e ce l e 3alKe JheJJa MajKa,
Kao japKOr ca HCToKa cyHu;a,
Ko Aaanu;e, npeo.o;HHu;e SBHjes.o;e,
HaKO MBjKa CBOje MHJJe .o;jeu;e. •
THTO je peKao: .Je.U.HHCTBO je Hawa Hajseba
TeKOBHHa".
KaKo ce ropocracHo ouprasa, KaKo norpeca seJIH'lHHa TOr a JJ.jena Ha CB3KOM nojeJJ.HHOM npHMjepy.
npe.n: }l{eHe je H33WJI3 MYCJIHMaHKa, Ka.ztHHHila
MarnajnHh, H3 6alhe JlyKe. • Ca!t10 Ka.u. CMO JJ.O}I{HBjenH
.u.a ce OBaKO BOJIHMO!" - peKJia je Henocpe.U.HO .• 3aTO HHwTa H He }l{aJIHMo. Moje je nerepo .u.jeue no.n:
nylliKOM, a rpH cy MH 6opua nana. 11 He nna'leM.
MajKe jyHaKa Hebe nnaKarH. •
,MH, XpsarHue H3 6ocHe H XepueroBHHe, pa.U.HheMo jolli npe.u.aHHje .u.a y .u.aHHMa cno6o.u.e HH npe.u.
KHM He noHttKHeMo OtJHMa. MH heMo ce yrne.u.arH y
ocrane Harne, cecrpe" - 3aspwHJia je, ronno no3.u.paBJbeHa, MHJIHila JyHrHh.
• l1a 6alhe JlyKe .u.o PyjHwKe ..u.owne CMo rna.u.He
H 6naTHe • - npHI:JaJia je .u.pyrapHua Jby6H4Hh, XpB8THU.a H3 6albe JlyKe. "CaMe ce6e cMarpane CMO HeMHJIHM rocrHMa. AnH Hac je ceno .u.otJeKano 3aHcra
Kao po~eHe. HHcy Hac nuranH, jecMo JIH CpnKHlbe
HJIH MYCJIHMaHKe. HaxpaHHllie Hac H, oKo orlhHlliTa,
o..u.Max ce pacnpH4allie o 6op6H, o csojoj .u.jeuH 6opU.HMa H ocpHilHPHMa. HeKa HaM ceno 6y.u.e npHMjep. •
6op6a je npeMOCTHJia H HeK3JJ.allilbH ja3 H3Me~y
cena H rpa.u.a:- MHorH cy rosopH o.u.paaunH KOJIHKO tJBpCTHHe TOMe .u.aje H npo6yljeHa }l{eHCKa .u.ywa.
.Ja caM .u.pyrapHua H3 TpaBHHKa •, - peKJia je
je.u.Ha MYCJIHMaHKa . • MH CMO secene; MH cMo o..u.axHyne; Haw rpa.u. je cno6o.u.aH. l1 ca.u.a ce MH 6opHMO.
Ben npaHx .u.aHa }l{eHe TpasHHKa cKynHne cy .u.sa MH
JIHOHa .U.HHapa H npeKO 200 ll3KeTHH3 3a palbeHHKe."
I-beHe pHje'lH, Kao H .n:pyrapHila H3 OpHje.u.opa,
Typ6era H ocranHx ocno6o~eHHx Mjecra, .u.otJeKaHe cy c pa.n:owhy HOBHx no6je..u.a H HOBHX ocno6o~e
HHX CHara.
Cse je ocjerHHjH pa3BHTaK HalllHX }l{eHa. 0He
cy ce CBjecHo ycreaanc ,lla rosope o caojoj no}l{pTBoB-
•
HOCTH. 11 TeK
Kp03 .U.HCkYCH
jy 0 lllTO ycnj elliHHjeM
.U.OllpHHOCY
6op6H MOrJIH
cy ce Ha3peTH
J-bHXOBii CB3KHJ1.3UHbH H3llO fJH, J-bHXOB
HOBH pa.U.HH
.li.YX KOjHM 3p3
qe K30 MJI3JJ.Ollihy. 4 e c To
llOHOBJbeHa
pHjellieHOCT
.u.a he H .u.aJbe
6HTH .cBeMy
O.U.a3BaHe" 3HatJH u.a he
H .u.aJbe cjetnt
rpa~y 3a no pyllieHe -Kyhe
H npyre, .u.a
he Hx syhH Ha }l{eHCKHM nnehHMa, 6oce, .u.aneKo, Ha
KHJIOMerpe, H no HeBpeMeHy, npeKO H3.li.OlliJIHX BO.ll3,
)l3 he CaMe 0 HCnpaBJbaTH KpOBOBe", lliHTH H npaTH
~ 6p.u.a py6HHe • 33 6opue H palheHHKe, .u.a he, nope.u. snacrHror Y31I.H3alba, o6asJbaTH 6e36poj .u.pyrHx nocnosa.
3HatJH .U.3 fie H )13Jbe 6HTH CnpeMHe H3 CBaKH C8MOnpHjerop H jyHalliTBO.
• Halli pa.u. je Hallia li.Y}I{HOCT. AnH MH ce H KynrypHo H llOJIHTHlJKI{ p33BHj3MO. Y Halli jeJJ.HHCTBeHH
Hapo.zrHo-ocno6o.u.HnatJKH cppoHT MH heMo yHHjerH cas
csoj noner. MH heMo ra opoli,HTH HOBHM cHaraMa. OH
ce, K30 lliHpOKO Cplle, OTBapa CBaKOM llOlliTeHOM lJO
sjeKy H }l{eHH. MH HHCMO caMo caKynJbatJHile norpe6a
3a Halliy aojcKy. MH ocrsapyjeMo o..u.nyKe Hallier napnaMeHra • , - 3BOHHJIO je )J.BOpaHOM .
)f{eHe ,Upaapa, Ha ttHjHM ae..u.pHM qenHMa Kao ..u.a
je HcnHcaHo THroso npH3Halbe, no pHjetJHMa MHKe
nehaHall ca..u.a cy .jolli }l{ellihe npeMa 6op6H, orKaKo
je HenpHjareJb Jberoc y ,Upsapy noKylliao ..u.a yHHlliTH
H3lli BpXOBHH lliTa6" . l1 OHe Ce npOCBjehyjy, 'lHTajy,
CMalbyjy HfllHCMeHOCT, O)J.p}I{2.Bajy TetJajeBe H KOHcpepeHUHje, rpa.u.e nyreae, Ko najy ja}l{e 3a MJIHHOBe. .llpsaptJaHKe cy ce noKa3ane H Ka.u. cy na.u.o6paHUH HananH, npHtJana MH je 3a spHjeMe o..u.Mopa je.u.Ha Q.JJ.
lbHX. TaKo 6oja H MHKa Mopaqa ca KocroM fpy6HlliOM H CreBOM nebaHJlfM H3BYKOllie H3 rpHjy je..u.pHJIHL{a csy MYHHilHjy H opy}l{je, tJHM ce lliBa6e OA lhHX
Mano o.u.MaKOllie. 3arHM cy }l{eHe norpqane no sarpy
H cse rpH je.zrpHJIHL{e nnaHyllie. A lbHX qersepo H3HHjellie Ha ce6H MHrpaJbe3 H csy MYHHilHjy ..u.o KaMeHHUe. •
Kpoa .llHCKycHjy MHora cy ce nHralha lliHP?KO H
jacHo ouprana, re je osa nno..u.Ha KOH<\>epeHU.H}a KOpHCTHna He CaMO .zreneraTHM3 Hero H OCTaJIHM MHOro6pojHHM ytteCHHU.3M3. • 0 lbOj beMO, )J.HtJHe, npHttaTH
Ka.n:a ce aparHMO y HaUia ce,1a, • - peKna je MajKa o.n:
fJIIMOqa,
9
�OAPHiA"FtE CE nPBA O&nACHA
HOHtllEPEHU~JA
XEPUErOBHH
Belt ce spwe npHnpeMe 3a npsy o6nacny Kon<PepenuHjy )Kena XepuerosHne. Y oHnelty, Tpe6Htby, Crouy
H .n;pyrHM MjecntMa o.n;p:>Kane cy THM noso.n;oM cpecKe Kon<IJepenuuje KOjHMa je npHcycrsosao seJIHKH 6poj .zte·
nerara. Ha tbHMa cy :>Kene rooopHne o csoMe pa.n;y H 3a.n;aTUHMa, o csojuM ycnjecuMa H 6op6u nponts uenpHjareJba.
)J;pyrapuua 06penHja AneKcHil H3 oHnelta ucraKJia je: • MH CMO pa.n;une 3a narny sojcKy H on.zta Ka.n;a
CMO )KHBjeJie y 36jerOBHM3. MJbeJie CMO :lKHTO na :>KpetbeBHMa 33 name 6pHra.n;e:
KaKO Cazta .zta ce He 3aJIO•
:lKI1M0 1 Ka.n;a ce BOzte llOCJioe,Atbe 6HTKe H Ka.zta :lKHBHMO CJI060.n;HO KO,ll; CBOjHX Kyha•,
na
Ha Kon<IJepenuHju y CTOuy, Cnaca nona.n;ult je peKna: .Osoj 6op6u .n;ana caM csoja .ztBa cuua. Je.ztuora!
cy y6HJIH qeruuuH. Anu ueMa Mjecra KyKatby H uepa.zty. • Pucra ,ll;yKa je npuqana: ,,Ka.n;a cy y name ceno .ztornnu
qeruuuH, oKOMHrne ce, KpsnHUH, na nac :>Kene. Meue cy rpucra nyra y.n;apHJIH KOUeM. lllecr MjeceQH caM ne:>Kana
y panaMa, na oner uurnra ue :>KaJIHM Ja cno6o.n;y".
Y Tpe6HtbY crapy MHJIHUY Opasuuy, MajKy .n;sojuue noruuymtx napruJaua, :>Keue cy na Kou<IJepeuQuju
ca cy3aMa cnywane. nope.n; ocTanor oua je peKna: ,11aKo cy Moja .ztBa usujera cKprneua, ja ce pa.n;yjeM cBHMa.
H3lUHM 6opuHMa KaO poi)euoj roeuu. CpeTHa caM .n;a cy ,li;OlUJIH .n;auu Ka.zta Ci MO:>KeMO CJI06o.n;uo cacrajaTH.
BenHKH Ja.n;aruH croje npe.zt :>KenaMa Xepuerosune. H On.llta'iKane ,li;OMOBHHe H y CBeMy l10M3)Ky napo.n;ny 8JI3CT.
11 one aKTHBHo yqecrsyjy y H3rp&.n;tbH nonaJbeHe
npsa o6nacHa KOH<IJepenuHia yqspcrulte opranH33QHjy A$)1{-a y XepQerosunH
Jb3tbY u onux :>Kena Koje cy .n;o cua crajane no crpauu.
H A
6PAH~1HY
H .n;onpuuujeTR OKyn-
TY3I1E
Ka.n;a cy name jyuaiJKe .li.HBH3Hje XXVII H XXXVIII ocno6o.n;Hne 3sopnHK, rpH .n;aua H rpH uoliH npouocuna
je Myrna .llpuna IIJBancKe Jbernese. nornro cy HujeMUH 6HJIH pa36Hjenu, IJeTHH'iKa ry6a HC.li,HHeBCKHX, JbOTHHeBCKHX
H .n;pa>KHHOBCKHX 6aH.li,H, KOje cy npe.ll, H3lliOM BOjCKOM MOpane no6jeHH H3 Cp6Hje y.n;py:>Kene C reCTanOBUHMa H
paanHM 6jenorap.n;Hjl(HMa, nornne cy na cno6o.D.HH repurop•j .n;a nonane Harne .li,OMOBe, .n;a noKoJby uarny
.n;jel(y H MajKe .
.llecer .n;aua rpajana je Kpsasa 6op6a ca THM no6jernlheJIHM xop.n;aMa Koje cy Haja3.ll, orcrynune npe.n;
KaMeHOM ynopnornhy nllliHX 6opal(a, J1cnpe.D. HalliHX llOJIO:>Kaja OCTaJIO je npeKO 1000 y6ujeHHX 6aH.D;HT3,
.li:OK je 200 33p06JbenO, Me~y lbHM3 je.n:an KOMan.n:anT KOpnyca H ) 4 O<jJHL(Hpa.
XVII Majes~tiKa cpncKa, XVIIl XpsarcKa H XXI, npere.>Kuo MYCJIHMancKa, 6pHra.n;a Ha 6paHHKY cno6o.n;ne
Tyane noKaaane cy 6uje.n:HHM Ha.n.ajnHL(HMa .n.a cy cse nornrene cnare uarnHx uapo.n:a yje.ZI.Hlhene y 6op6u aa
cno6o.n:y u cpehy nose JyrocnasHje.
noaa.n:Hna je raKo~ep yno.>Kuna cse Hanope
napo'IHTY nCUKlhY npeMa palhenHM 6opl(HMa. Ope.ZI.
TyananKH H ceJbaHKH H3 oKonune c nynHM KopnaMa
CHJie csoje .n:apose. - Y .n:yroM HH3y, o.n: jyrpa .n.o
JIHnHjH <jlponra, C nynHM pyKaMa MHJIOlliT3.
.zia noMorue sojcl(H. Hapo.n: ryanancKor Kpaja noKaaao je
Kopnycny sojny o6nacr .n.onaaune cy csaKoLJ;nesuo Konoue
xpaHe aa 6opl(e H palhenHKe. Muore cy caMe 6opuuMa HOMpaKa, npoMHL(ane cy :>Kene y aapoBHMa H MapaMaMa npeMa
Jynal(H XVI MycnuMancKe, XVII MajesH'IKe, XVIII XpsarcKe, XXI 11 XIV CpncKe 6pura.ZI.e u TyanancKor
napTH33HCKor o.n.peLJ;a 6paHHJIH cy H o.n:6paHHJIH cno6oJI.ny Tyany. Ta no6je.n;a je pe3ynrar KOJIHKO MaCOBHOr
xepoHaMa 6qpal(a, ronHKO noseaauocru <jlpoura H noaa.n.uHe, H 6ecKpajHe Jby6asu Hapo.n.a npeMa csojoj sojcuu.
Tyana je ronno .n.o'leKana csoje 6paHHOL(e. HapO'IHTO je cp.n;aiJHO npnMJbeHa XIV CpncKa 6pura.n.a npH
nponaay Kpoa Tyany. fpnehH ce ca 6opuuMa Cp6uje, a npeKo lhHX ca UHjenoM Cp6ujoM, napo.n: je Kpoa ycKJIHKe
Maprnany TH:ry, Cp6HjH H Harnoj sojcuH .n.ao o;~.yrnKa csojoj :>KeJbH .n.a ynmKH cse CHare aa rnro 6p>Ke ocno6o~elbe aeMJbe. A xpa6pu 6opu11 XIV 6pHra.ZI.e, jyHaUH THTOBe Cp6Hje, y paarosopy c uapo.ZJ.OM, peKJIH cy .n.a he
HhH csy.n;a r.n.je HMa uenpH:jareJba, .n:o KOHa'IHe no6Je.n.e H ocno6o~elba.
TEJIEfPAM MAPWAJIA TMTA OKPY}I{HOM OA60PY AcJ>}I{ Y APBAPY
t'vlapwan
THrO
ynyrHo je enHjeAefiH no3Apaa 0Hpy)t(HOM OA6opy
Atlll-H
y Apsapy:
.. BaWHM pOAOM 30 paHoeHHHe H HOpOAHO-Oeno60AHnO'iHY 6op6y AOnH ere npHMjep
CBHM norpHOTHH~aMa JyrocnaaHje. Ha n.y6aaH Hojy ere BH yH03HBOnH paHoeHH~HMO H HO
Mp~-HHoH npeMa oHynaropy Y'iHfie ce Hawa MnOAO noHon.eHoa. HaeraaHre AOn.e ea BOWHM
eaMOnpHjeropHHM pOAOM, OHynMre eae 'ieerHre H(eHe, jep yjeAHHoeHe J.HeHe AOHOC ey jeAOH
OA rnOBHHX cry6oaa HCWe AOMOBHHe."
10
�PIIHKO
Cen
Hcnoll nnaHHHe nporpMjena je senHKa
3HMCKa 0
3HBa nyHa 3aCTpawyjyf:ter IlYMOapatba
onHcKHx tonosa, 3aMopHor 3yjaH>a asHjal\Hie H owTpor
yctpajHor pe3atba MHTpaJbe3a ca 6pe>KyJbaKa Hcnoll
CTpMe rope. A 3a "'HT8BO TO BpHjeMe HHKO H He 3a·
BHPH y CKnOtbeHH H 3aBy"'eHH fnyBH ,Z\0 DOll nnaHHHOM, IlO Kyf:tepKa CTape Marne, KOja je, CHTHa, norypeHa H npepaHo ocTapjena, nyHa cKpHBeHor IlPXTaH>a,
qecTo cTajana npell asr.ujoM H cy3HHX O"'Hjy 3arneAana
ce y HH3J.tHY noTonJbeHy MarnoM. TeK noHeKall, oKo
no,llHe, Marne 6H ce pa3ByKne H noll CYHL\eM 6H cHHyna rona ocH~-tje>KeHa 6pJla y HH3HHJ.t, pacnH cy TyM6acH IlHMa Oil 0003JbfHHX Kyf:ta H Y BHCHHH ce npeTBapane y pa3By"'eHe qaijasO·l\PBeHe oo.iJaKe, a IlPXTaso
3y3apaH>e c Hest11lJbHBe 1.\ecte, qac ja'te, qac cna6Hje,
npetsapano ca y iellHOnH"'HO 3yjaH>e.
- 0Ho cy, oaKo, teHKOBH, - TyMa"'HO je H36jernHL\a EaHujal\, TMypaH H nocnosaH qosjeK, wenas
y jellHY HOry, KOjH ce KOil Marne HellaBHO HaCTaHJ.tO.
- TeHKOBH! IlPXTana je cTapHL\a H JlOnaa~-tna
jow H3ry6JbeHHja H CJ.iTHHja np~A Hf003HaTHM "'YilOBHWTfM KOje OHa HHKall HHje BHJJ,jena. - ja Ce CBe
6ojHM, 6pate, Aa lle TO caMJbeTH Hawy sojcKy.
- He ooj ce, Helle, - yojepJbHso je xpaopHo
EaHHjal\ H set wenao HeKYil 3a nocnoM.
- Ex, Ila je MaKap osaj qoojeK pa3rooopHHjH,
- Heseceno je MHcnHna >KeHa H, spatajyllH ce y Kylly,
ocjetana KaKO je H3jeJ.la H DOilPHBa CKPHBeHa HeBH·
JlJbHSa tyra Koja pacta"'e H nyctowH cse OKO tbe, na
joj CBaKH nocao HCD31la H3 pyKe H noCTaje OeCMHCneH
H HeMHO.
- oo>Ke MOj, WTa nH te MH OHTH Oil ]ljeteTa?
JellHOr jytpa MHTpaJbe3 je 3apewetao Ha npsoj
y3BHCHHH npell fnyBHM ,l\onoM, aa]lpxtane cy naKo
HanpaweHe rpaHe WJbHsa npell 6a6HHOM KytoM H ca
tbHX cy nocyne csjetnyl\ase nene3e. EaHHjau je otwenecao HeKyll npeMa ropCKOM nOTOKY yTOHynOM Y TH•
jeCHY npocjenHHy, a OHila ce HBHUOM OpHjera yKa3ana
HCTpraHa TaMHa KOnOHa H H3ry6Hna ce y nnaHHHH.
nocnHje TOra jow cy ce IlaH·,ABa qynH YllaJbeHH TOnOSH, a OHila ce CBe CMHpHnO KaO Ila HHWTa H HHjt>
MYTHnO MYilPO tyTaH>e 3aBHjaHHX nnaHHHa H MHPHHX
6plla yToHynHx y 3HMCKe Marne. Oil Tara jytpa Marna
CKOpO H He H3n33H H3 Kyte. noBi31laH tyTH y3 ortbHWTe, H3PHietKa notcTH"'e satpy, H MHCnH cy joj
3303SJbeHe CHHOM,
J1Ma set HfKOJIHKO MjeCfUH OTK31l joj je jellHHal\
y 4eTBpToj 1.\PHOropcKoj opHra)(H. Kall cy OMnallHHL\H
saspwHnH Kypc H Kall ra je onpeMana y sojcKy, 3annaKana je Ha pactaHKY 6e3ytjewHHM ey3aMa caMoxpa·
Ha 'ffJballeTa (a CTapH jOJ je OH1l3 jow OJ.iO >KHB) H
no>KanHna:
- Ex, Aa CJJ MaKap y KpajHHH, Mei)y csojHje,\f
caHjetoM, a oBaKo -
UpuoropuH •••
TaAa ce Ilie"'aK, tora jytpa, npsH nyT HaCMHjao
H nornellaO je KpynHHM rpaopacTHM O"'HMa, norneAao
je y tbY Kao wTo ce rnella Ha Mano HeyKo IlHieTe, H
OHa je tora tpeHyTKa, no npsH nyT, ocjeTHna Aa joj
je CHH set OllpactaO H 1l3 3Ha SHWe Oil tbe.
- na, MaiKo, H OHif cy Hawn, KO H KpajHWHH1.\H. H jyHal\H cy l..{pHoropl\H!
- jyHal\H Cy I.J;pHOfOPL\H! -- KaO O,AjeK OOHOBHO
je ctapu otal\ ToMa u, nopell cse Tyre, ouo je sp.11o
noHocaH H OOilPO oojasJbHsao no3HaHHL\HMa Koje cy
cycpetanH 1.\CCTOM:
~ ETO, MOj Manu Olle y 4eTBpTy 1.\PHOropcKy ...
jyHalfKa OpHr31la!... Ex, KOnHKO je speMeHa MAHynO
Oil TOra pacTaHKa, "'HTaSH SHjeK - MHCnH Ce y CeOH
>KeHa, a He SJ.illH npell COOOM HH BaTpe, HHTH qyje
EaHHjl\a KOjH ce spanw O,AHeKne c nocna, na wena no
KytH c nol.(epaHHM onaHKOM y PYflH H HewTo tpa>KH,
- H WTa nH ce CBe IleCHJIO Oil OHOra 1l3Ha.
YMpo je OllOHila H ctapH ToMa, noKOCHO ra THq,yc, H Kyta je O]lje,llHOM bnyCTjena H "'Y1lHOBaTO ce
H3MHjeHHna. .z\pyK"'Hje Cy WKp11nana MpKa, 113nH3aHa
co6Ha spata, 113 CBHX tou.;Kosa, Kao npoMaja, ouno je
HfWTO CTyIleHO H HyjHO, a DO KytH ce nojasHnO MHO·
WTBO HfnOTpeOHHX CTBapH, KOjHMa ce Hl1je HI1KO cny>1<110. TaHKa Kneuosa rntaKa, cTapH uaijaK, ToMHH
KO>KH11 Top6aK, .llyra'laic K03jH Ko>KyH. H qecto yseqe,
Ka~ qyje pHKY rosella Koje je EaHHjal.( roHHO c nojHna,
Mliw~-t ce "'HHHno Aa te csaKor TpeHyTKa "'YTH ctpyraH>e onaHaKa H 1l06po no3HaTo etapqeoo KaWJbYL\3H>e,
Kall noqe 0cpaH3HBa H nHcMa Oil CHHa npecTallOWe, Marna 3a6opaBH H cTapora H csojy caMoty H
cta,lle Ila CTpenl1 wTa nH te ount Oil IlieteTa, a Kall
ce cse CMHPH noll nnaHI1HOM, H>oj IlOt,e jaw M Te>Ke.
Y"'HHH joj ce, Kao .Aa cy CBH OHH TaMo nponanH 6e3
Tpara 11 rnaca, Kao y MYTHY BOilY. PacnHTI1Bana ce KOil
p11jeTKI1X npona3HI1Ka, napTI133Ha, an11 joj HHKO He
yMje.l.(e Ka3aTI1 KYil je KpeHyna 6p11ra.l.(a H>e3HHa CHHa.
rnacHo ce yceKH>yjyi1H 11 rp.lleli11 3HMY u csoje
onauKe, EaHHjal\ cje.l.(e nopell BaTpe. Marna npeny H
no.l.(H>Ke rnasy. To je 3H3K .11a je tyTJbi1SH EaHHjal\
HewTo Ha'fyo H Ila ce cnpeMa .l.(a nporooop11.
- EaKo, qyo caM 3a 4eTBPTY upHoropcKy; peKowe MH HeKI1, IlaHaC, Ha l\eCTI1. 0THWna je, K3)f(y,
c IlPYrDM THTOM TaMo ueKYil3 - ].{aneKo, npeMa UPHoi fop11. CnywanH OHH KOil onwTHHe 113 palli10·BHjecTI1.
,[\pxTetH H 3aMyl\KyjytH 0.1.( y36yt,etb3 1 >KeHa CT3·
Ile 1l3 · ce npon11tyje, jecy JII1 Hawl1 MHoro crpal(anl1, je
n11 6puralla 611na y TewKoj 6op6H, 11M3 n11 - qyje JII1
ce - KOJIHKO MpTBI1X 1 anH Hepa3rOBOpHI1 "'OBjeK He
yMje.l.(e BHWe HI1WT3 .1.(3 joj K3>Ke, - "'aK nocyMH>8 H
Y TO I<Yll je T3"1HO OKpeHyna 6p11ra1la. Jelli1HO je no•
CHrypHO 3H80 .1.(3 je OTHWJJ3 3aje].{H'J C TI1TOM.
Turo ca co6oM yBujeK ao.u;H Haj6oJite jyHaiCe.
11
�bHhe 3aTO .II;~ Cy OHH C 1-hHM H OTHWJIH, - TO je 6H·
JIO je.Z:UiHO WTO je YMI10 ~a o6jaCHI1 Y3HeMHpeHOj 11
6pmKHOj )!(eHH.
Cjyrpa~aH, nocmtje 6ecKpajHO ~yre HenpocnasaHe HOhl1, Marna ce Haj3a~ npenoMH H pHjernl1 ~a ~o~e
y OllWT11HY ni1TaTH 33 CI1Ha.
TernKa je ro 611na o~nyKa 3a *eHy 113 fnyoor
,Uona. I--13 ose csoje 33611rHe ysane no~ nnaHI1HOM,
OHa ce Mel)y CBHjeTOM nojaBJbi1BaJia je,AI1HO 0 BeJI11KHM
LlPKBfHHM rO,AOBHMa 11 cajMOBI1Ma, a KM je npHTerowe rO~HHe 11 HeMOh, OH~a Ce caCBI1M npHBe3a aa OBY
CBOjy nyCTOJII1HY ~aJieKO O,!J OCT3JII1X ceOCKHX 'l<yha,
Crl\pH je cspwasao coe wro je rpe6ano ~raMo • - ca
BJiaCTHMa y rpa.n:y, a. nocmtje 11 ca ceocKHM o~6opoM,
~OK je OHa ~OI.JeKHBaJia 11 CMjernrana Ha KOHaK napTH·
3aHe KOjH Cy H3pHjeTKa 11Cna~aJIH O.ztHeKJie 113 nJI3HHHe, YMOpHI1 1 rJia~HH H MOKpH. 0TKa~ je llOI.JeO ycTaHaK,
6~ 1-he ce 0~6Hrne H OHH pHjeTKH 003H3HHI..lH H KY·
MOBH, na 6Hhe .zta BfhHHa OH 1-hHX HHje HH 3HaJia je
nH crapHua jaw y )!(HBory.
A ca~ je rpe6ano, HH JIHjeso HH ~ecuo, Hero
paoHo y onwnmy.
- Ky~ nH &e 'leMepHo crapo *eHcKo, na npaso
y onwnmy, - 6oja)!(JbHBO ce aajKa 6pH)!(Ha Marna
WJbanajyhH nll o6jy)!(eHy CHHjery, CTa30M 1 HHJ nOTOK. ,Ua 6ap H~eM HeWT<' M01IHTH, Ha HeWTO Ce )l(aJII1TH 1
6oropa~HTH 1 Ha TO je KyKaBHH CeJbaK Deli Hay'll10 1
)!(eHCKO norOTOBO, aJIH OBO: 111111 ce pacnHTI1BaTI1 1 HHWTa Mal-he Hero 33 l.JeTBpTy LlPHOropcKy 6p11ra,11y 111111,
wro je jow KpynHHje, - Marna ce nnaWJbi1BO o6a3PI1ie, - JII1'1HO aa T11ra, 3a KOMaH~aHra, oHora Harner
HajrnaBHI1jera KOjH ce y njecMaMa njeoa. ,Ua caM 6ap
MYUJKO, a1~e .11e ...
PaCTe y crapHI..lH H crpax H HeKa 'IYJIHOBara cse·
lfaHa rpeMa, anH Ka~ yrne~a ~a je onrnTHHa caCBI1M
o6H4Ha ceJbalfKa Kylla, oHa ce Mana CMI1PH H aacra~e
y3 npo3op .zta cnoaparH napy:t. Y OKHY, Koje je xna.n:·
HO 611Hcrano, yKa3a joj ce l-hf3HH mtK: rne.ztana je ory~
/ y 1-hY CI1TH3 1 MprnaBa )!(eHI1I..l3 ca DJiaWJb11BO-CIIf4aHHM
113p330M Ha JJHI..ly, ca je.ztHHM paMeHOM MHOrO HH)!(HM
o~ .ztpyrora 11 jow y3 ro norypeHa, Hewro o.zt crapoCTI1, HeWTO O,lt 6oja)I(JbHBOCTI1.
- Ocrapjeno ce, a reK caM npeaanHna ne.ztecery,
nOMI1CJII1 OHa C ryroM 11 CKynl1 CBy npeocTaRy
xpa6pocr .zta y~e y Kyity.
0HO WTO ce yHyrpa ,ltOrO,lti1JIO, 611JIO je CBe KaO
y ueKoj MarJII1. Cjeha ce, ~a je 11 ry rneztaRa o6HlfHe,
cBaKO~Heoue Jby~e KaKBI1 ce cycpe&y csy~a no ce1111·
Ma, 11 C3MO joj je MaJIO HeRarO~HOCTI1 yJIHjeoao CTO ca xapTI1j3M3 H OBelia CJIHKa H3 311~Y {cjeTI1Jia ce ~a TO MO·
pa 611TI1 T11T0 1 jep joj ie CI1H je~HOM noKa311B30 je~
HY 1-herosy CJII1Ky), HeKO joj je nOHY~110 CT01111UY, a
aHa ce 6paHI1Jia ~a :tMope 11 crajaT11«, 11 cjena je Ha
caM Kpajl1haK, a Ka~a cy je 3an11ran11, wro je .1\0WRa
H 3a Kora n11ra, oHa ce je~oa cjenma HMeHa l.JerBpre
upuoropcKe, a oH~a je crana ~a ~pwlle 11 nRatfe He·
MOhHHM crapalfKHM cy3aMa 11 npoMyuaRa je noKaayjyllH Ha CJIHKy:
- A r)lje je ca~ OH? ... C 1-bHM je ontrnao H
MOj CHH.
Ouaj 3a cronoM crao je yqecraHo ~a rnMpua, lfy·
na 6p<mhe 11 MPWT11 ce Kao ~a ce cnpeMa ~a H OH
aanRa'le. A OH~a je - ~OK je aHa, ~pxrypehH H )I(MHP·
KajyhH, CJiyWaJia - ~yro npH\faO 0 HeKI1M Hfn03HaTI1M
rpa~OBHM3, pHjeKaMa H nJI3HHH3M3, 0 HeKoj 3eJieH·
fopu, H oua je HJ cBera pa3a6pana
12
~a
ce ro raMo 6w
je semtlt11 6oj, aJIH je ~o6p11 qosieK yrjewuo - .l(a ce
HHWTa He6pi1He, ~a cy ca THTOM CBe C3MI1 jyH3I..lH
11 ~a lle cse Ha f~o6po 113HhH. 11, oen11, HeKa oHa
oner cno6o~uo ~o~e Ka.!\ joj ro~ oolba, na he joj Ka3aru UJTa cy jow HOBO 'IYJII1.
Ha nooparKy y f.11yBH ,Uo, CMI1peua H oxpa6peHa, Marna je ae& 6o,~tp11je Kopaqana ~PYMOM 11 cMjenHje ce n03.llpaaJbana ca JbY~HMa Koje je ycnyr cycperana, a yseqe je csoMe EaH11juy npl1lfaJia o HaWHMa, o
3eneH·fOpH H 0 ~pyr11M MjecT11M3 KOje je 3anaMTHJI3 1
11 611JI8 je y ce611 Bpno aa~OBOJbHa 11 nOHOCHa KaKO TO
OHa, ero, o TaKBHM CTBapHMa pa3roaapa c je~HI1M
MyWKapueM .KO npaBH 'IOBjeK".
,llpyr11 nyr je oell caca11M cno6o~Ho ywna y onWT11HY 11 O~Max n03HaHHKy aa CTOJIOM, Ha3B3BWH ra
CHHOM:
- je JII1, C11HKO, qyje JII1 Ce WTO HOBO 0~ THTa
H o~ Harnuje? Ep11HeM ce aa oHo cooje ~Hjere.
Oa je nOCJIHje, 6e3 HMaJIO 6oja3HI1, cjena Ha KJiyny npe~ OOWTHHOM, nopa3rOBapaJia C 11HB8JIH~I1Ma KO·
j11 cy ce ry 3areKnH H noqacr11na 11x opaci1Ma; je~Ho·
Me je o6eltana 11 HOB npcnyK csora crapora, na je
3aTI1M CBpaTHJI8 H Y CeJIO KO~ n03HaTI1X )l(eHa, a Ka~
ce aeh. npe~ caMy uoh, Bpa&ana KyllH, Kao ~a je aa·
6opaBI1J18 Ha C3MOr CBOra CI1H3, 11 6pH)!(H0 Ce YDI1T3·
Jia 38 l-h11X CBI1jy:
- oO)!(e Moj, KaKo JIH lie _ HarnH raMo npot.H?
O&e JIH Ha~jaqarl1 ~yrnMaHa?
Ocjellana je ~a ce ro raMo MeJbe H JIOMH Hernro
cy~6HHCKO H KpynHO, nperoneMO 3a l-he3HHy HeyKy
CaJba'IKy 08MeT, a, ero, y CBeMy TOMe 6HJIO je 11 tne·
3HHO po~euo ~Hjere. Oua ra je po~11na H orxpaHuna
y fJiyBOM ,Uony, Y CBojoj Ce.Jba'IKOj Cl1pOTHfbH H ROrpe6H; raMo je HeKa.zt MI1PHO qysao OBI..le, opao 3ajek
HO Ca nOKOjHHM CTapHM 11 3a ~yrHX 311MCKHX HOh
wapao MarepH npernJIHI..lY H npaBHO BpereHa. a rneJ.J:aJ
ca~: raj 11cr11 MHPHH, ~o6p11 ~jetfaK ywao je y He·
WTO BeJII1KO, Y HeWTO WTO MajKa je~Ba paayMHje H
MI1CJII1 o HoeMy ca cBelfaHOM jeaoM. ManH je oruwao
- C TI1TOM!
l13pacrao je npe~ !-hOM ~jelfaK y ueo6H'IHa qoBjeKa-jyHaKa KOra he OHa cjyrpa ~O'IeKaTI1 C OOWTO·
sal-heM 11 noMano crH~JbHBO, a 11 ouaj oenHKH !-heros
KOMaH~aur, ca~ joj je nocrao 6JIH)!(H 11 MHJII1jl1: ra,
ero, 11 Ou H~e c Harni1M ~jelfai..lHMa, naTH ce Kao u
CBaKH )1(118 'IOBjeK, MO)I(e H nOrHHYTI1 1 a ~a cjyrpa H36Hje npe~ tne311HY Kyhy, aHa 611 ce ycy~Hna ~a ce c
f-bHM n03~paBH H ~a fa nOHY~H WaJbHI..lOM BapeHHKe.
A KU je nOMHCJIHJia ~a 6H joj MOrao CHH raMO
H nor11HYTH, OHa ce, 3a'ly ~0, no npBH ' nyr H3MHpMJia
c TOM cnyrli>OM 11 nperopjena ~Hjere.
- na, xBaJia Eory, 3KO H nomHe. Ka~ rHHy TO·
JII1KH jyHaUH, HHje HH OH 33 He6o aaneo. ETO, HMa 40·
ajeK o KOMe njecMe njeBajy, na ra 611je 11cro apuo Ko
H MOr CHH3 ...
Y OnWTHHH Cy Beh J(06po 003Ha&aJIH CHTHy, CT8·
pujy )l(eHy ca cnyrnTeHHM paMeHOM, KOja ~OJ183H Oil·
rant 33 THra H aa Yerapry upHoropcKy, r.a cy je
~olfeKHBam~ npHjareJbCKH H HaaHoanu je MaMOM. A oHa
CaMa OcjehaJia je CBaKH ~aH, K3KO joj Hte3HH fJiyBH
,llo nocraje Mptao H nycr, na je cae qernlle Haopallana y ceno H nolfena ~a ?KI1BH ca !-heroBHM 6puraMa H
Ha~aMa. 3Hana je oeil 11 'IHiH je CHH y aojcuu, KO je
y ceny nomHyo, KO pal-heH, Koja Harna 6pHra~a rna·
Ayje, a Koja je y Hajre:lKHM 6op6aMa.
Crana je ,n;a • Mypu c nnarHo sa napruaaHe H
�nocrana npH3Har Majcrop y TOMe nocny. H cae je smwe )l(amtJJa, wTo joj je Kyha no~aneKo o~ cena.
je~He He~eJbe, TeK llJTO je KPO'UtJia Y OOWTHHy,
~ol)e joj OHaj lbe3HH CT3PH 003H3HHK ycycpeT H Be·
ceno je noranwa no paMeHy:
- Ej, MaMa, ero HaM THta! Pa36Ho ocpaH3HBY,
pa3nyno wsa6e, TanHjaHe, qeTHHKe, H wra TH ja
3H3M KOra jow CBf, 11 Kpeile OB3MO... Ej, M3M3, Ma-,
M3 1 6oMe CMO ce H3lfeK3JIH.
na OH~3 1 K30 ~a ce HeWTO npHCjeTH, ~0~3,7\e:
- DHhe cpeile, H TBOj ile M3JIH HCnmtB3TH.
Taj nponeTlhH ~aH 6Ho je senHKH npaaHHK Ma·
ne cTapnQe H3 fnysor ~ona. 4Hraso nono~He npoaena je y o6mnKlheM rajy, Ha a6opy, rne~ajyi1H OMna~HHY y Kony. a Ka~ cy ~jesojKe Janjesane o THTY H
nponerepHMa, nycruna ie cy3e ~a joj no ao;r,H reKy
HH3 JIHQe.
na cy joj npHJI33HJIH H OtfH HHB3JIH~H H jow
MHOrH 003H3HHI.\H H3 Cena, 3 OH3 je C3 CB3KHM 1 Be·
~pa H OO~MJiai,eHa, Ca THXHM CMHjeWKOM DOHOCHTe
M3Tepe, npH'I3Jl3 K3KO Cy H3WH p336HJIH HenpHjaTeJba, K3KO H~e THTO H K3KO ce OH3 Ha~a H CBOMe
M3JIOMe ,KOjH je C H>HM OTHW30".
A npe~seqe, spai1ajyi1H ce Kyi1H, c onaKwalheM
je OOMHCJIHJI3:
- KaKO je TO ~o6po, KM llOBjeK HMa KOMe ~~a
Ka>Ke csojy PMOCT H ryry! A wTa 6u 6Hno, p;a caM
caMo llaMuna rope, y fnysoM ~ony? ... Ero, op;e MH
~njeTe c 1-hHM, na H MeHe H3 oHe rnyse nycntH>e ua·
Rt:~owe y 6o>KjH csujer, Mei)y n.y~e ...
AHA HYnEHOBI-'I"h
H CAHCHH MOCT OnTYJHYJE
KoMuCHja 33 yrsp~HB81be JJJO'IHHa OJ<ynaropa 11 H>HXOBHX
nm1araqa 38 rp8.Ll CaHCKH Mocr, 38BpwHna je csoj pa,ll. YcKopo
200 38fiHCHHK8 336HibelK8K8 je WTeT8 y 113HOCY O,ll npeKO
30,000.000 npe,ll,p8THHX JI.HHapa, no'IJJH>eHy on; crpaHe HejeMaua,
T8JJHj8H3 H YCT8W3 1 a HI! IIHCTH p8THHX 3/IO'IHH8U8, O,ll KOjHX je
HJBjecraH 6poj set u ocyljeH, Hall3JH ce 165 IIHU3.
*
npen;a MHOM H8 CTOIIY JJelKH xpna 38fiHCHHKa. Hewro cy
ype,llHHje CIIOlKeHH 11 ihenwe HCnHCaHH Hero n;pyrH 38flHCHHUH KOjH
npHCTHlKY OKpylKHoj 3EMKOM-H. BenHK8 je xpna H MHoro je y lbOj
sanHcllHo. To cy ,li,OKyMeHTH KpB8BI1X, HajKpBSBHjHx .!l8Ha CaHcKor
Mocra. Y TOM ManoM rpaJI.Y H lberosoj oKonuuH no6ujeuo je npeKo 7000 n;ywa. 1(1 K80 ,ll,8 npe,ll O'IIIM8 113 T11X samJCnHKII 0lKHBib8·
Blljy CBe OHe CTp8XOTe : p113BJI8'1e Ce CTB8pll, O,li,HOCe KpeBeTH H
net.H, pas611jajy spara Ha paJllb&Ma, a lbHXose snacHHKe roHe y
38TBOp ,ll8 HX y6p30 38THM KpBHI1'1KH fiOCTpHJelbajy H8 rOBe,ll8pHIIUH
HJ!l1 Hll rp06Jby.
*
CKopo CIIH HCK83H jen;HaKO sanO'IHibY: npsor HJJH .llpyror
aaryCT8 19~1 fB.!lHHe ,li,Oill/IH cy y Mojy Kyliy HOhy, O,llBeJJH MOra
YylKa, CHH8, 6paTII y 38TBOp, WKOJJY HJJH M8f8SHH, 8 Ott.atlle H8
crpJ1jt-Jbalbe... noKojHHK je nMao H8 ce6H nap py6Jh8, u1mene,
Cat. HOBIIU ..
TewKO ontylKyjy CBH 38fiHCHHUH; H8.MjeCTO KOJJOBe MpTBHX
HMeH8 H ,li,8TYM8 0)1(H8ibaB8 KOIIOHa ibYJlH y ral\aMa H KOWYib8M8
KOj«, sesaHH jenSH yJ apyror, KopatJajy Kao cylKib«, se3aanx pyKy
H Hory, nocphyhH y XOJly. Ha Kpajy KOJJOBe ,llje'I8K O,ll 15 fOtJ.HH8.
foHe HX npeMa Kll80HHUU. A y IIOtt.He K0118 HaTOB&peH8 ibY.llCKHM
TjeJJHM8, WKpHnetH, syKy ce KlhytJKOM ymiUOM. Wsaoe non; nyWKOM, y TIIKTY npyt:Ke BBJI.YTOCTH, rpan8JJutJy: XajnB, xajJJo. Kps
.IDJ.llCKa nOJJBKO K8Uibe C8 KOJIB H OCT3llib8 UpBeHKSCTQ-CMel)n Tp&r.
A OH.!l8 Bjewalbe n.eweBII Ha caaKoM .a.psery no JlBJ, TpH .
•,
<
MapHua MHjarosHii H3 CaacKor Mocra, Kojoj cy JI.BHje KhepH H CUH y napTH38HHM8 1 np11'18; .Ycrawe cy MH O,llBeJIH YylKII
H CTpHjeihBJIH ra. 0 H>erosoj CMpTH ,ll03H8JJ8 C8M CJJytJajHO O,ll fiR·
jaHor ycrawe KOjH ce je xsanHo .ll8 ra je y6Ho. Ycrawe cy Me
spuje1)8Jre, pyrane MH ce H np11jen111e n;a He CMHjeMO csoje nornHyne
lK8JJHTH HHTH HOCHTH UpHHHY 38 lbHM8. HaKO MH je cpue Kpa8pi1JJO,
Mopana caM .a.a ce npasHM secena H .ll8 HOCHM xaihHtJY ca usjeTOBHM8. 3H8JJH cy tt.a MH je KhepK8 Ctoj8HK8 y nBpTH38HHMII, na
cy Me 38T88p8JJI1, TYKJJH, MY'IIIIIH H OOJba'IK8JJH. no MOjoj Kyhu
6awKapHnH cy ce 3ajeAHO ca HHjeMUHM8 H TanHj8HHMa; sanpaBo cy f83,ll0BBJJH ... "
*
HanywreHa KJha 3ypyHHha, KOjll je n;yro Jjan«na npasRu·
HOM Ha npo1183HHKe, MOrna 6u HBM npH'18TU TY>KBy npuqy nopo.lUU.\e CHMe 3ypyHHta. llsa CHHI! cTplljelbaua, a 6onecaa ·lKeHa
CT8pHjer CIIHB OTprHyTa liS jyT8p!ber CH8 H Hern;je KpBj MJJHHOBII
3BKJJ 8Ha. H jow ce THjeno y6ujeae )l(eHe Hllje 6Hno HH oxna,li,Hno,
a ycrawe cy aeh, KBO XHjeue, pune no ~beHHM co6aMa, HOcune
.a.parOUJeHe CTB8pll, nyHHJJe CBH,llyKe H O,llHOCJIIle CBOjHM lKeH8M3
11 ,ll,p8f8H8M8 .ll8 Ce CieCTH,llHO wenype Kp03 HSIII!heHH rpaJl.
*
Ees6pojaa cy H HeJanHcaaa caa ycrawKa Kpsonowrsa 11
ra.QapHje notJnlbeHe y CancKOM Mocry. HHje 6Hno rewKo H3MH·
cnuTH n;a je NeKo nyuao H3 He'IJ.Jje 6awre ua ycTawe, nO.llMeTH)'·
H1 HeKOMe nalKHO nHCMO, Ontyli<HTH ,ll8 je j8X80 Ha napTH3llHCKOM
KO»-y llliH XBaTaO napTH38HHM8 pH6y. Cse Te nOAIIOCTII H lllllKJI
6Hne cy pasnor sa 38Taapa!be, My'lelbe 1o1 y6HJ&H>e.
MHorHM8 je JlOK, cy JlUKTHpanH csoje J.JCKase, nOTeKna rop·
KB cysa. nospHJellHne ce pwe. Ana n;ownu cy n;a11H nnahalba
pa'lyHa, cy~elba 3IIO'IIIHUHM8. HaKo ce !lel(n KPHRUif jow Kpujy
no 386HTHM yCTIIWKHM JJirJIHMI H lbiJX 'teKII Clll yp•a OLBt:Ta,
�)l(eHe BocHe 11 Xep~eros11He .n:ane cy MHoro .n:paro~jeHH x mprasa y 6op611 3a cno6o.n:y.
Op11nHKOM 3JIOt{HHalfKOr Hana.n:a H11jeMa~a Ha .LJ.psap, nana je 11 .n:pyrap1~~1 Pa.n:a BpaH>ernes11t, ceKperap
06nacHor o.n:6opa A$}K-a 3a 6ocaHctcy Kpaji.JHy.
Pa.n:y je sacn11rana H o.n:rojHna K oMyHHCTH<IKa napmja. Jorn npHje para 6Hna je aKT11BliH 6opa~ 3a cno6o.n:y. Y npBHM .n:aHI1Ma ycraHKa oHa .n:ona3H Ha ocno6ol)eHy repHropHjy. )l(eHaMa H JbY.li:HMa, ynnarneHHM H 6ecnoMoliHHM, oHa no.n:Hme sjepy, noKa3yje KO.HM nyreM rpe6a .n:a H.n:y. BpHiettHa H o.n:nylfHa, ca Muoro TOnmme H
i
Jby6as11 33 Jby.n:e, aHa yna3If y cen3, noae3yje ce ca rnHpOKKM MacaMa H3po.n:3. 0Ha sacmnasa lfHras HH3
meHa pyKoso.n:HJI3~a y BocaHcKoj KpajHHH. npomHBJbyjybH ca H2po.n:oM Hajaet.e no6je.n:e, .n:HienetH c lbHM HesoJbe H nopaae - o.n: npsor .n:aHa 6op6e, P3.n:a je nocrana OMHJbeHa H no:·mara rnHpOM qHrase Kpajtme.
nana je y pyKe HHjeMBI..\3 OHOra .n:aHa Ka.n:a cy cparni1CTHt{KH 3JI0t{HHI..\H xrjeJm .n:a yHHrnre Harn BpxOBHH
rnra6, .n:a ce .n:oqer:ajy aol)e HarnHx Hapo.n:a, .n:pyra THra.
Y ,ll.psapy, r.n:je je 6yKHyna npsa HCKpa xepojcKe 6op6e KpajHrnKor Hapo.n:a, no"'HBa je.n:Ha 011 H>eroBHX
Haj6oJbHX KtepH, Pa,z:ta Bpat»ernesHt.
•
- Cry.n:eHTH H cry.n:eHTKHI»e 6eorpa.n:cKor YHHBep3Hrera noaHasanH cy Pa.n:ojKy JlaiCHh, cry.n:eHTKHH>Y H3
6HjeJbHHe, H soJbenH je a6or .n:o6pore H .n:pyrapcrsa, xpa6pocnt H o.n:aHocrH 6op6H Koja ce so.n:Hna aa 60JbH
mHsor cry.n:eHTCKe H cee ocrane OMJia,l{HHe JyrocnasHje.
npsa y njeCMH H rnaJIH, Pa.n:ojKa je Me~y npBYIMB H y 6op6H. 3ajanypeHa H ya6yl)eHa. 6Hna je y npBHM
pe.n:oBHMa .n:eMOHcrpaHara KOjH cy rpamHJIH .n:eMoKparcKe cno6o.n:e H npasa. 11 Ka.n:a je xanrneHa, H Ka.n:a cy joj
cypOBH :>K3H,!J,3pM11 qynanH KOCe H TYKJIH je HHje MBJll.'.IrC3JI3, Hero je Ca jorn BehOM MpiiCl-hOM H CBHjemt.y HaCTaBJbaJia 6op6y. llpsH ny~aH> ycraHHt{Ke nyrnKe cxB3TiiJia je Kao noaHB nopo6JbeHe ,ll,OMOBHHe H3 6op6y. O.n:JIY'IHO H xpa6po OHa opraml3yje noMot npBHM napnt33HCKHM ie.n:HHHI..\aMa. Kpaj lbeMaqKI1x reHKOBa ICOjH cy
ara3HJIH cno6o.n:y Harne .n:oMOBHHe, Pa.n:ojKa npoHocH MerKe 33 Harne 6opl..\e H noat1se y 6op6y. Ha roM nocny
yxsaTHJIH cy je KpBHH~H fecnno3. PyMeHe, nnasol\oce Pa.n:ojKe HeMa BHrne. Am1 je ocrano cjebafbe Ha jyHa'IKY
meHy Koja je tyrKe H3.n:pmana csa MylfeH>a, ynyrHBrnH Ha caMpTH npHjerelie puje4H csojHM yOHI..\aMa: Momere
ME y6HTH, 3JlH MeHe fie .n:pyrOBH OCBeTHTH !
..
BaxH.n:a MarnajJIHh o.n:p3cna je y yrne.n:Hoj MycnHMaHCKOj nopo.n:HI..\H. Yqecrsyjyi1H y pa.n:y 6albany'IKHX
H3£Ipe.n:HHX .n:pyunasa, OHa je HeyMopHo OKynJbaJI3 H 36Jifti1Casana MYCJIHMllHCKe meHe, opraHH3osana npocsjerHH
p3.n: Mel)y H>HMa, nocseliyjytH TOM nocny senHKY namH>y. Ka.n:3 ce Ha.n: cpncKoM .n:iel..\oM 11 iiCeHaMa Ha.n,BHO ycralliKH Hom, Ka.n:a cy cpncKe nopo.n:HI..\e roH>eHe y norope H nporOHl'TBO, OHa ux 6e3 crpaxa H HeyMopHo noM~)I(e.
06ylfeH3 y 3ap, BaxH.n:a npoHOCH MyHHI..\Hiy, xp3Hy, JIMjeKose 3a napTH3aHe. HH oH.n:a Ka.n:a je .n:ocnjena y aarsop,
HHje MHposana. Je.n:He seqepH . .n:oK cy ycTarne cnpeMane HOBa MyqeH>a 33 JarscpeHe po.n:oJby6e, BaxH.n:3 je no6jerna.
0Ha HacrasJba pa.n: Ha ocno6oi)eHllj repl1ropHjH. 0KynJba meHe, cjetu•H>yje Mycni1MBHKe, CpnKHH>e 11 XpaaTH~e y 3aje.n:HHlfKoj 6op6H. VfcKpeHa Jbyoas BaxH.n:HHa npeMa Hapo.n.y, Icojy je 'Ha .n:jeny .n:oKa3HB3na, orsapa
Cp~e oja})eHyX CpllCKHX MajKV. H OHe je npHMajy K3C' CBOjy.
Her.n:je Ha pyjHrnKHM 6p.n:HMa, y KpsasoM OKprnajy ca rnsancKHM 3JIO'IHHI..\HMa, .n:ana je Bax11.n:a, y 6op6H
33 CJI06o.n:y, CBOj )f(HBOT.
*
3HMH 1942 np~H nyr caM cpena ,ll.aHH~Y Me.n:aa Y no~rpMft{Kl1M ceJIHMa je spHno. Tara .n:aHa cy npsw
nyr Ha cno6o.n:Hy repHTOpHjy .n:ornnH Tan11jaHH. Y:ermtlfKH ar.HTaropH .n:eMopanucanu cy Hapo.n nponaraH.n,oM 0
CH33H H Heno6je,;{HBOCTH T3JIHjaHCKOf opymja.
,ll.aHHI..\3, ca rpoje He jaKe .n.iel..\e, cje.n:Hna je y co611 ocsHjeTJbeHoj cpHTHJbeM 11 nnena 33 BGjcKy. Oa6HJbHa H 6nara
,ll.aHH~a o.n:asana je MHP H o.n:JIY4Hocr. 0Hrana je KaKo rpe6a opraHH3osant paA Mei)y meHaMa, aKo npo.n:pe HenpHjareJb.
3a I<parJCo BpHjeMe ,ll.llHHI..\3 je nocrana je.n:Ha o.n: HajnonynapmtiHx u HajOMI1JbEHHjl1x iiCeHa Ha no.n:rpMeqKOM repeHy. Mace iiCeH3 3BBOJb~ne cy osy csojy o.n.nyqHy .n:pyrapHny u n HOeHne ce lbOMe. 0Ha je 6Hn3 opraHH·
Jarop noMobH sojc~H H paH>eHH~HMa, nocraJia je 6pmKH3 ManJ, 3aje.n:Ho ca ocramtM meHaMa csora Kpaja 33
.
.
'
HfKOJIHKO CTOTHH3 K03apcKe ,l{)eUe KOJY cy Xp83TCKH 60pl..\11 C03CHJIH H3 ycrarnKOf noropa.
Ha seJIHt{3HCTBeHoi cMorpH Hame sojcKe 3HMH I 943 ro.n:HHe, ,ll.amtl..\a je Hcnpe.n: no.n:rpMe'IKHx meHa
noa.n:pas11na .n:pyra THra H npe.n:ana MY .n:apose.
·
Y Kpsasoj IV ocpaH3HBH norHHyna je npH nosna"'eH>y npe.n: HenpHjareJbeM.
"'
,ZJ;pam~3 Op3BHI..\3, BHcoKa nnasoKoca .n:jesojKa, 6opau jow 113 rnKOJICK KJiyne, 6una je noHoc xepl..\eroaatJKHX meHa. Ops~tx .n:aHa ycraHKa aHa CMjeno cryna y pe.n:ose opraHHJaT pa Hapo.n:Hor omopa. 3aje.n:Ho ca np·
BHM 60pi..\HM3 JYPHrna Ha HenpHjareJba .. A nO~Jllije 6oja CKpOMH3 ,1\jesoj a O,ll..I133H y Hapo.n:, Mfi)y OMJia,l{HHY H
iiCEHe, xpa6pH HX H YtJH. 0Ha HX ti3Ull\3 CBOJI1M POAOJbyfiJbeM H xpa6pornhy, OHa UtJHMJepoM nOK33yje K3KO ce.
CBent y6H~3M3 H K0Jb3t{HMB.
no~Hasa~a je Xep~erosnHa c~ojy ,lJ.pa,llHI..\Y 11 nOHOCHJI~ ce fboMe. Ka.n:a cy je "'eTHHt{KH 3JIHKOBU11 yxsarHJIH,
npe.n:aJIH cy Jf H~JeMI..\HMa. My•mnH ~Y 1e, T}'KJIH H MPI..\B~PHJIH nHJBHH fbeMai.JKI.f o¢HI..\HPH H o.n:&parHe lfeTRH"'Ke H3.n:ftjl.f~e.
YMpna 1e y MyKaMa, an11 1e ocrasHna ,l{HBHY ycnoMeHy npao6opl..\a.
,l\.K.
14
�JEnEHA
HOI-bOHEHHO
J1AJK£
CosjercKe >KeHe, ~tajKe Koje cy po.D.une H o.D.rOjiMe 6eJ6poj CJIBBHHX jyHaKa H jyBBKHiba
para J>KHBajy Hajsehe nornro nalbe csoje couujaJIIICTH'!Ke .D.OMOBHHe
npercje.a.BHlllTBO Bpxossor C eTa CCCP-a ycraHOBHJIO je 38 3l CJIJ>Ki<e M8jKe O.D.JIHf<O·
OBj
nalba op.D.eH .,M arepHHCKa cnasa" 11 ,Konajaa M&repHHCTBa"l{osocuMo penopra>Ky MOCKOBCKe ,npas.D.e" o nocjeru .D.ecer npBHX o.a.nHKOBaHHX cosjercKHX M&jKH KO.Il npercjeAHHKS BpxoaHor Cosjera M. 11. KanHibHHB, KOjH liM je TOM npHJJIIKOM llO.lllljeJIHO O.llJIHKOBIIIb8.
OTai,I6H~IcKor
JleceT MajKH 11~e y KpeMJb.
0He npeJia3e npeKo UpseHor Tpra H,n:yhH Ka
CnacKI1M BpaTH.Ma. 0411 cy HM nyHe cpehe, nyHe
MJia,n:OCTH. 4aK H y cTape MajKe, MapHje MaKCHMOBHe
PHlllKOBe 113 rpa.D.a TyJie, - oHe, o.n: 'lHje ce .n:eceTepo
.n.jeu.e OCMepo 6op11 Ha cppOHTY ...
- focno.n:e, Kao .n:a H,n:eM Ha sjei:IIJalhe, - ocMjexyje ce CBHM 6opaMa JIHU.a Map11ja MaKCHMOBHa, H3a TOJIHKHX HalllHX 6ecaHHX uohH ...
- l13a CBHX HalllHX MaTepHHCKHX HeMHpa, H3a
CBHX HalllHX MaTepHHCKHX 6pHra H Halller Tpy,n:a, CeKyH~Hpa joj rOpKOBCKa KOJIX03HHI.{a JeB,n:OKHja 0asJIOBH3 CoJI,n:aTosa.
BojHHU.H HM no3.n.pasoM o~ajy no1.1acT.
... Op~eHe H ,n:H.nJioMe npe~aje MHxajJio 11saHOBHh KaJIHihHH. Ca nolllTOBa!heM H Heo6Hl!HO TonJio
cTe)f{e OH PYKY csaKoj Maju.H - xepojy. Y cpe6pHHM
apaU.HMa c~o~jajy 3JiaTHe 3BH.jea.n:e. He3aMjelhHB op.n.eH !
HeMa Ha csHjeTy BH.llle TaKsor op.n:eHa !
- Ja 3H3M lllT3 3H3'1H ynpa8Jb3TH T3KBOM BeJIHKOM nopo.n:HU.OM, Ka)f{e M. 11. KaJIH.IhHH, MHoro je pa.n:a, )f{H.sau.a, ocjehaja yJio)f{eHo. BJia.n:a TO
1.\HjeHH, BH.COKO U.HjeHH ...
M. 11. KaJIHihHH roBopH KaKo je TO sa)f{HO, .n:parou.jeHo, H.3BeCTH, o.n:rojHTH, .n:o6po sacnHTaTH. HeKoJIHKO ~jeu.e, K3K3B je TO OrpOMaH H 6Jiaropo,n:aH Tpy,n:.
11 oHe, )f{eHe, KOje cy 6HJie y cra!hy .n:a TO ypa.n:e,
33CJiy)f{yjy CBeHapOJl.HO llOlllTOBalhe H ITO'l3CT.
- )KeJIHM BaM a.n:paBJba H cHare, - 3aBplllasa
MHxajJio l1saHOBH.h csoj cp.n.al!HH rosop.
3axBaJbyjeMo BaM!... qyo ce o.n:rosop.
- BJia.n:H Hallloj • . . ~paroj . . . xaaJia ! . . . KaKBa
je TO cpeha!
- Jlpyry CTaJI.HHY Hall:leMy . . . JocHcpy B~o~ca
pHOHOBHhy . . . XsaJia ! XsaJia U.HjeJiora )f{HBOTa !
- KpaTKO, y36y.n.JbHBo. CsaKa 611 xTjeJia MHOro
pehH, BpJio MHoro. OyTosaJie cy OBaMo l!HTaB )f{H
BOT cy y cjehalhy npeTypaJie: o~ npseH'ta .n.o noCJbe~!her ~jeTeTa, cse MyKe H pa.n.oCTH,
can HeMHp 11
6p11.re, 11 6orH.Jbe, H lllapJiax, H npaor yHyKa, H H.cllpahaj y aojcKy, 11 MHoro, MHoro Tora. AJIH ca.n:a HeMa
pHjeqH, 3a6JIHCT3Jia je l!HCTa Cy3a Ha MaTepHHCKHM
TpenaBH.LJ.3Ma. Yf C3MO Ce 1.1yje THXO, HcnpeKH,D.aHO :
- 3axsaJbyjeMo ! ...
- )KeHe cy y36y~eHe y ~HY cpua. To je HajJbenlllH ~aH y lhH.XO!:lOM )f{HBOTy. Jla, TaKBHX Jl.3H3 H
HeMa KOJl. lhHX TOJIHKO. To je, yonlllTe, BeJIHKH H HajJbeiTlllH ,n:aH. HH.Ka.n:a H HHrJI.je jolll HH.Cy no,n,H3aJIH
MaTepHHCTBO Ha TaKBY BHCHHy .
•npHTH.IDhyhH Ha rpy.n:11 u.pBeHe KYTH.jH.u.e 11 Jl.HnJioMe, o,n:Jia3e MajKe y cTpauy. Jl11u.a cy MM TaKBa Kao
~a BI1~Hlll Ha lh11Ma JIHjemt cau. 11 ycH11U.e ce cTaJIHO
OCMjelllKyjy 11 HelllTO lllanyhy.
A M11xajJio l1sauos11h KaJII11hHH aose )f{eHe aa
CTO. Ou 11x 3ose TaKo je~HOCTaBHO, ynpaso TaKo Kao
~a O~aBHO IT03Haje He CaMO lhi1X Hero 11 CBe lhHXOBe
MHJie 11 ~pare, cse oHe Koje cy OHe Ha pyKaMa HocaJie, HaseJie Ha nyT 11 sacnHTaJie.
- A ja hy c saMa, Ka)f{e OH H cje~a no
cpe~HHH.
3a HeKOJIHKO TpeHyTaKa cse ce ocjehajy y TOM
BeJII1KOM KpeMaJbCKOM Ka6HHeTy CJI060~HO, 11 ya 'i8lllY
qaja Te'le HeyofJbeH pa3rosop.
- A np11je HeKa~, y CTapo spHjeMe, o TaKsoj
nollaCTH Maju.H HHcy HH MallJTaJIH, Ka)f{e je~Ha
o~ )f{eHa.
-- Op11je je H sJiacT 611Jia ~pyra, - npHMjehyje
M. 11. KaJIH!hi1H.
11 HaCTaBJba:
- . . . 11~e MY)f{ HanpHje~, a )f{eHa noaa~11 ...
a ca.ll;a s11~11lll : HAe je~Ho nope~ ~pyror, a MY)f{ jolll
11 ~HjeTe syqe. To je 6oJbe o~ csera, TO ce Haj6oJbe
BH~H ...
~ajKe ce 3a~osoJbHO CMHjellle. H MHxajJio 11aaHOBHh Ce TaKo~ep CMHje.
- Jecy JIH BaM CBHMa )f{HBH My)f{eBH? ITHTa
M. 11. KaJIH!hHH.
- MeHH je yMpo, - o~rosapa CepacpHHa BaCHJbeBHa 11rHaTI1jesa. 0Ha je 113 JlelhJ1Hrpa~a. 0Ha
11Ma ce~aM CI1Hosa 11 TPH KhepH. H KaKsa je To
yrJie~Ha nopo~HU.a I CHH HHKOJiaj, asHjaTHliKI1 nyKOBHHK, TPH nyTa o~JIHKOBaH up~eHoM. Ca~a je y HopselllKoj. 0 !heroBHM no~BH3HMa qyJio ce npeKo pa.n.11a.
CHH AJieKcaH.n.ap je Majop, .n.sa nyTa OJl.JIHKOBaH op.n.eHOM. OH ce HaJia311 y OpycKoj. He.n.asHo je nocJiao
MajU.H BeCeJIO ITHCMO : "MaMa, He 6p11HI1, ja Hehy Jl.O·
hH .n.oK He nocTaHeM KOMaH~aHT rpa.n.a KeH11rc6epra.
CJia)KellJ JIH ce c THM?" CHH 11sa H "Balh YlllKa",
KaKo ra 113 MHJIOlllTe Ha3H.Ba CepaQ:>11Ma BacH.Jbessa
rap~HjCKH je KaneTaH, apntJbepau., TPH ITYTa OJl.JII1KOsaH op~eHoM . 4enipH nyTa 6110 je pa!heH. Ca.n.a ce
HaJia3H y PyMyHHjH. CHH Mojc11je, KaneTaH, norH.Hyo
je y 6ojesttMa 3a CTaJbH.Hrpa~. O~JIHKOBaH je op~e
HOM UpseHe 3acTase, op.n.eHOM 0Tai,I6HHCKOr paTa
I cTeneHa 11, nocJIH.je cMpTH, op.n.eHoM Jle!hH.Ha. CepacpH.Ma BacHJbesHa npH.MH.Jia je y36y~JbHBO nHCMO ca
cppouTa. Y ToMe nHcMy ce KOMaH.n.a 3axsaJIHJia Maju:~o~,
3aT~ lllTO je OHa OJl.fOjHJia TaKO My)f{eBHOr, 'lBpcror
'lOBJeKa. CHH M11xajJio Je lllecp pa,ZI.HOHJn~e npe.n.yaeha
y neTponaBJIOBCKy. O.n: !hera je ynpaso CTHrao TeJierpaM: "MajliHU.e, qecTHTaM Tn o,n:.'lHKOBalhe Hallie BJiaJl.e op~eHoM ,MaTH - xepoj". JKeJIHM TH a.n.paaJbe 11
15
�.n.yr
)l(HB01' paJJ.H Hallie cpehe. rpmi Te OJ!. CBer cpu:a
Tsoj CHH MHxajno". CHH Jlas je ne!-hHHrpa.n,cKH MajCTOp yMjeTHHYKor JIHjesa!-ha. OH je H3JIHO cTaTyy KHposa, a ca.n.a pa.n.H Ha CTaTyH B. l1. Jle!-hHHa, Ha cTaTYH 3oje Ko3MO.n,eMjaHme. CHH OeTap je cTy.n,eHT }!{eJbe3HHYapme TexmiKe. KhepKa Bepa je HH}!{HI-hep TexHonor. KhepKa Ha.n.e}!{.n.a je 3aspumna eneKTpoTeXHHYI<H HHCTHTYT 11 ca.n.a je HH}!{H!-hep 11 ceKperap
napTHjCKor 611poa y npe.n.y3ehy. KhepKa Jby6a 3aBplliHJia je ylJHTe.(hCKH HHCTHTYT ,Xepu.eHa" 11 ca.n.a cTy.n.Hpa y HHCTHTYTY cTpaHHx je3HKa. Csa .n.jeu:a - no3a.n,HHU:H O.D,JIHI<OBaHH cy KO.IlajHOM ,3a o.n,6paHy JleJbHHrpa.n:a". vi caM a CepacpHMa BacHJbeBHa TaKo~e
je HarpaljeHa Ko.rrajHOM ,3a o.n.6paHy Jle!-hJmrpa.n.a".
0Ha je y .n,aHHMa 6JIOKa.n,e pa.n:HJia y XeMHjCKOj pa.n,HOHHU.H je.n.Hor paTHOf npe.n.y3efia 11 3.li.YlliHO yYeCTBOBaJia y CJiy}!{6H 6aTaJbOHa npOTHBaBHOHCKe o.n,6paHe.
Orau: je 6110 YYHTeJb.
CepacpHMa BacHJbeBHa je ca.n.a seoMa y36yljeHa.
Csi-1 Ha 1-hY rJie.n.ajy. M11xajno l1saHOBHh KaJIHI-hHH
flHTa je 3a CHHOBe ... , a O.D, y36yljel-ha OHa He MO}!{e
.n.a nporosop11.
- r.n.je CTaHyjeTe? - llHTa MHxajno I1BaHOBHh.
- Ha J1HTejHoM.
-- Je JIH TO npHBpeMeHH CTaH?
O.n. o6HYHHX }!{HBOTHHx nHTa!-ha HeCTaje pacTpeceHOCTH. CepacpHMa BacHJbeBHa ca noHoCoM rosop11 o
CHHOBHMa.
Me!Jy }!{eHaMa cje.n.H 11 je.n.Ha MaJiora pacTa, u:pHHX OYHjy, Ca U:pBeHOM MapaMOM 11 Mje.n:eHHM MHHljyll!aMa. To je BaJIHMa Aca.n,yJIHHa. 0Ha je 113 oall!KHpHje, 113 KOJIX03a ,BopOlliHJIOB", y 411lliMHHCKOM pajoHy. M. Yl. Ka J
IHibHH ca TOflJIOM Jby6onHTJbHBOlllhy
pa3rosapa c IbOM o 1-heHOM }!{HBOTy. BaJJI1Ma He pa3YMHje cse. 1-boj je Tell!KO .n.a ce o6jalll!-hasa Ha pyCKOM H TO je pa3JI0f ll!TO OHa He MO}Ke )l.a HCllpHl!a
}!{eJIH.
0Ha caMo Ka}!{e .n:a je l-he3HH
cse
ll!TO
3ycpep nomHyo Ha cppOHTY 3a CosjeTCKH Case3, a
HajMnal)eM 1-heHoM .n.jeTeTy HMa TPH ro.n.HHe H HMe MY
je <l>a11c. Tpoje IbeHe .n.je,mu:e HAY y ll!KOJJy, a ocTaJia
pa.n.e y Konxo3y. Ha o6pa3HMa BaJIHMe je rpo3HHYaso
pyMeHHJlO H TO llOKa3yje KaKO OHa HaneTO npO}!{HBJbaBa csoj 6opasaK y MocKBH.
Ca AHOM CeprejeBHOM KHpHJIHHOM H3 ceJia CHsopoTKHHO Ha.D.OJi.le3yje ce pa3rosop o KOJIX03HOM }!{HsoTy. lJ.sa cy joj CHHa Ha cppOHTy, TpH H.li.Y y lliKOJiy,
HajCTapHja Kim je y .n.aTa, a oCT ana .n.jeu:a cy jolll MaJieHa. HajMnal]eM cy TPH ro.n,HHe 11 HMe MY je HHKOnaj CeprejesHh. MHxajJio I1saHOBHh rrHTa KaKaB je
OBOfO.D,Hllll-bH JiaH.
-- LI.o6po naH Ye, .n.py}!{e KaJJHI-hHHe !
-- OcTaBJbaTe JIH ll!Toro.n. .ce6H 3a spehe, 3a
XaJbHHe?
- OcTaBJbaMo, -- CMHje ce AHa CeprejesHa.
- Op11je cy TY ry6epHHjy cMaTpaJIH cHpoMalllHOM, a ca.n.a je 6oraTa, - npHMjehyje M. l1. KaJIHI:bHH.
AHa CeprejesHa xsaJIH }!{eHe Koje .n.o6po pa.n.e y
KOJIX03y.
M11xajno l1BaHOBHh, -- o.n.jeKyje r.1ac JeB.n.oKHje nasnosHe Con.n.aTose, I<0•1X03Hnu:e apTeJba
,MaKCHM fopKH" 113 illaTKOBCKOr pajOHa fopKOBCKe
o6JiaCTH, - ja HMaM TPHHaecTepo .n:jeu:e 11 csa cy
}!{HBa. A MeHH cy lleTp.n,eceT.n.sHje.
-- ETo, aKo ce 6y.n.eTe npeceJbaBaJIH, o.n.Max je
TY KOJIX03, - seceno npHMjehyje M11xajno YlsaHOBHh.
-- U,HjenH I<OJIX03, - Ka}!{y }!{eHe O.l(o6paaajyh~.
16
.,
Jes.n,OI<Hja IlasnoBHa npH4a .na joj ce MY}!{ Bt>aTHO C cppOHTa; OH je HHBaJIH.D, 0Tai,I6HHCKOf paTa, a
.n.sa joj CHHa ca.l(a Jie}!{e pai:beHa.
- TeK ll!TO je.n.Hor oTnpeMHllle, He 3HaM KY.n.a, a seh
.n.pyror, MHxajno I1saHOBHhy, .n.oso3e y 6onHHU.y, y
l1saHoBcKy o6nacT. Pal:beH je y Tp6yx. . . - MajKa
y3.IJ:Hllle.
- 3HaTe JIH MY a.n.pecy? ,llaheMo saM B03HY
KapTy, na OTilljHn~. nocjeTHTe ra.
- Ax, 6ahyll!Ka, He y3ex CHHOBJbese a.n:pece.
rony6Hhy, MHxajJIO Y!BaHOBHhy, ex, ll!TO MH je }!{aO
ll!TO He noHecox ca co6oM a.n.pece. XsaJia BaM, xsana
3a caocjehal:be i
Jes.n:oKHjH OasJIOBHoj je I<pHBO ll!TO HHje noHHjcna ca co6oM a.n:pecy. M. l1. KaJIHI:bHH je YMHpyje:
To ce MO)I{e ype.n,HTH 11 KOA Kyhe. 06nacHH H3Bpll!HH
KOMHTeT fie joj flOMOftH .n:a nocjeTH CHHa.
- Ill To je cp.n:a'laH! - lllanaTOM BeJIH MapHja
MaKCHMOBHa PH)I{KOBa H3 Tyne. To je nyHalJKa cTapHu:a, _9Kpyr Jia JIHU:a, 6pH)I{JbHBa .IJ:OMaftHI..(a 11 BjelliTaKHI:ba y fle'lel-hy HMeH.IJ:aHCKHX llHpora.
Hall!a HaM je BJiaCT 11 oTaU: H MajKa, - no.1yrnacHo seJIH CTapa MaTH. I1, HeMajyim cHare .n:a calJeKa .n:oK ce M11xajn o l1saHOBHh H 1-hoj
o6paTH
HeKHM m1Tal:beM , r nacHo KaMe:
-- OcMepo .n:jeu.e o.n. l:bHX .n.eceTopo, .n:pyMe KaJIHI:bHHe, flOCJiaJia CaM y paT. illeCT CHHOBa H )I.BHje
KhepH. Y Hallloj nopo.n:wu.w HMa 11 KaneTaHa, 11 3acTaBHHKa, 11 BOjHHX JbeKapa H CTpHjeJiaU:a Ha CBHM cppOHTOBHMa. A .n:jesojJ<e cy MH 6oJIHHLJapl<e ... OcMepo Moje
;.I.jeu:e 6paHe COBjeTCI<Y 3eMJby.
MHxajno HsaHOBHh je 3aTHM Hapo'mTo cp.n:alJHO
11 .n:yro CTe3ao PYKY MapHjH MaKCHMOBHoj. 06oje cy
ce je.n:Ho .n.pyroM 3axBaJbHBaJIH: Map11ja MaKCHMOBHa
Ha flOlliTOBal:by 11 Jby6a3HOCTH, a MHxajno l1BaHoBHh -- Ha .n:o6poj .n:jeu.H. Map11ja Mai<CHMOBHa HHjt.
Morna, a .n.a He Hcnpwia o TOMe .n.a je 3aje.n.Ho ca l:bOM
y MocKBY ,nonyTosao H l:be3HH CTapau:, M11xajno I1.111h,
KojH je ca.n:a, nornTo cy y KpeMJb 6Hne no38aHe caMo
MeHe, Kao H3ry6JbeH.
-- An11, HHll!Ta, seJII1 oHa o.n.na3ehH y cTpaay,
ja fiy ra Befi YMHpHTH; - MOja ,3BHje3.n,a" 611he HaM
3aje,n:HH4Ka ...
A MHxajJJo l1BaHOBHh seb rosop11 ca TaTjaHOM
CeprejeBHOM 5y6noBHOM. To je CTaCHTa, 3.n.pasa MeHa
H3 Csjen6poscKe o6nacTH, H3 Bjepxl:be - OHWMHHCKor pejoaa. Ll.pyr KaJJHI:bHH je nHTa 3a AjaTcJ<o TpeceTHO npe,ny3ehe - r,nje pa,ne oHa 11 l:beH MYM - H
3a .n.jeu:y. TaTjaHa CeprejesHa HMa .n:eceTepo csoje
.n:jeu:e jolll spno MaJieHe. PacTy Mna.n:Hn:e! BHJ<Top H.IJ:e
y TpehH pa3pe.n:, Jypa - y ,npyrH, BaJieHTHHY je ce,nMa ro,nHHa, OaBJIHKY -- 'leTHpH, TaMap04KH - neT,
a Jly,nMHJlH je Tel< je.n,Ha fO,U:HHa.
•
CsaKa o.n: ,neceT MeHa MeJIHJia 6w .n:a nopa3rosapa ca M. l1. KanHI:bHHOM. He MOMelll o.n:Max .n.a
ca6epell! MHCJIH H Haljew pHje4H, HHCY MHCJIHJie .n:a
fie .IJ:Oim .IJ:O TaKO ll!HpOKOf pa3fOBOpa.
- Y Map11je O .'IaTOHOBHe ApKa,njese H3 pa.n:HHYKor Hace.'ba oOKCHToropcKa,, Jlel:bHHrpa.n.cKe o6JiaCTH,
lJeTHpH CHHa CTOje Ha 6paHHKY lJ.OMOBHHe. OorHHYO
joj je CHH AJieKcaa,nap, seJIHKa paHa Majl!HHa. AnH
pacTy jow 'leTHpu MJia~a CHHa 11 ,nBHje KhepH. MHoro
je 6pHre. AnH H ReJIHKe pa,nocTH !...
AHHCja MHxajnosHa 5jenoycosa, I<OJJX03HHU.a H3
cena no.u:6jepe3HHI<H 113 KonoMeHCI<Or pajoHa H.MII je.l(aHaecrepo .njeu:e. 4eTsepo je aa <}lpoHTH. My)l{, Ky3Ma
�BacHJbesl1h, OH je ua cPPOHtY - pa.u,a. Au11cja MwxajnosHa, Me~yTI1M, ycnjelllHO BO.lll1 Jl0M3hi1HCTBO 11
aKTI1BHO yqecrayje y KOJJX03HOM )f(I1BOTy. C11Hy AJbollll1 je Tp11HaecTa fOJI:I1Ha; ~aK je, an11 je KOJIX03Y JJ:aO
110 paJJ:HI1X JJ:aHa! na oneT, CBI1 fie OHI1 6HTI1 CI1TH.
3a Many BaJby, Koja ce pOJlHJia 1942, npHM11JJa je
AHHCja MHxajnoBHa 5.000 py6aJba.
- A HMa n11 OBJJ:je MocKOBJbaHKH? - n11Ta M.
H. KanHlbi1H.
- HMa, Kai<o ue, - O.lla311Ba ce AHa CaseJbeBHa
AneKCaXHHa, - Ml1 CMO H3 nywKHHCI<Or pejoHa. Ja
HMaM JJ:eceT CHHOBa H JlBHje Khep11. CeJJ:aM 'CHHosa
paTyje, a OCMH, MHrna, CTynHhe y BOjCKY y HOBeM6py ...
A Map11ja JeroposHa CMarHHa je H3 caMe MocKse.
0Ha je C3CBI1M MJJBJJ:Of Jli1K3. nnaBOji<a, JIHjeno
noqernJbaHa, cTpojHa ...
- Jl11jeno, n11jeno ... Moci<sa je seh .llana JlBHje . .
To je Jl06po . .Y MocKBI1 Mapa 611TH MajK11 - xepoja.
nonHJJH cy qaj H O.ll cpu.a nopa3rOBapaJJI1.
M11xajno HsaHos11h ce onpawTa ca )f(eHaMa.
- Xsana saM, MHxajno HsaHOBHhy, 3a yro.llaH
pa3rosop, - Ka)f(y ca y36y~elheM Maji<e- xepoj11,-
MOJUIMO sac JtHjeno Aa H~PY4M're HaUle nos.zr.paae Joc11¢y BHcap110HOBI1Tiy, ll03JJ:pase OJJ: CB11jy MajKI1 !
PyKyjyh11 ce Ha pacTaHKY ca MajKaMa - xepoji1Ma,
M. H. KaJJI1Fbi1H jow jeJJ:aMnyT rosop11 o TOMe JJ:a he
BJJa.lla 11 napTHja BHCOKO U.HjeHI1TH CBaKy MBjKy KOja
je OJJ:roj11na 11 n11jeno sacn11Tana csojy .u,jeu.y.
PaJJ:OCHe )f(eHe c11na3e HH3 w11poKe MpaMopHe
cTeneH11U.e KpeMJba: I-b11xose cKpOMHe xaJbi1He yKpaweHe cy 3JJaTHI1M 3BI1je3JJ:aMa.
- <J>oTorpa¢11 cy Hac CJJI1KaJII1. Calla he Me MOjH
CI1HOBI1, M0)f(Jl3, MOtiH JJ:3 BI1JJ:e, Yx, peh11 fie, lllTO JJH
HaM y MajKe c11ja 3sHje3JJ:a! - seceno Ka)f(e JesJJ:o-'
KHja naBJJOBHa COJJJJ:aTOBa. HeKa, HeKa Ha uac
rJJeJJ:ajy. BHJJ:jehe BaJbJJ:a MOjy 3BHje3JJ:Y H MOj CHH?
B11.lljehe je! Cs11 cosjeTCKI1 rpa~aHH rneJJ:ahe Taj
Haj'lyJJ:eCHI1jl1 OpJJ:eH Ha rpyJli1Ma M3jKI1, H, rJJeJJ:ajyhH
ra. CBaJ<I1 OJl HaC he 11CKa3aTH llOlllTOBalbe 11 Ca 3aXBaJJHOWfiy nOMI1CJJI1TI1 : Eso, npona3H MajKa - xepoj! 0Ha je oTxpaHI1Jia csojy JJ:jeu.y, oua je nposoJJ:I-1JJa HaJJ: lbHXOBI1M y3r JJaBJbeM 6ecaHe HOhl1, OHa je
B3Clli1T3Jla 'laCHe, 3JJ:pase C11HOBe H Khep11 ,llOMOBI1He.
- CBaKa joj qacT.
p e B e 0 : M. r.
n
•
MHTHHr JKEHA CP&IIJE
28, 29 H 30 jauyapa y CJI060l{HOM 6eorpaJJ:y OJJ:p)K8H je npBH MHTHHf . aHTH¢alllHCTKHlb8 Cp6Hje.
2000 JJ:eneraTKI1lba oJJ:ymesJbeuo cy MaHH¢ecTosane pacnono)f(elhe )f(eHa Cp6Hje npeMa 6op6u, H>Hxosy cnpeM·
uocT JJ:a y'lHHe cse .lla ce paT wTo npHje .llOBpwH, .lla noMorHy nocTpaJJ:aJJHM KpajesHMa 6paTCKHX 3eMaJba, .u,a
JleMOKpaTCKY ¢eJlepaTHBHY JyroCJiaBHjy .
.Uyro speMeua HenpHjaTeJb ce CBHM CHnaMa TPYJJ:HO JJ:a Cp611jy OJJ:BOjH OJJ: ocTaJJHX seMaJba JyrocnaBHje. HHjeMU.H cy qysanH 6eorpaJJ: H Cp611jy JJ:a 611 ocHrypanH csoj oncrauaK ua 6anKaHy, a 'leTHHU.H cy aacTojanH JJ:a O.ll Cp6Hje uanpase csoje ynopHwTe sa 6op6y npOTHB uapoJJ:a JyrocnasHje.
J\n11 y TOMe HHCY ycnjenH. Haj60JbH CHHOBH H KhepH Cp6Hje 60pHJIH cy ce sa CBOjy JJ:OMOBHHY no
'IHTasoj seMJbH, a y nnaHHHaMa Cp6Hje HHje npecrajana Hepasua 6op6a sa cno6oJJ:y.
no6je.lly cpncKor HapoJJ:a, cno6oJJ:y Cp6Hje JJ:O'leKanH cy CBH HapoJJ:H JyrocnasHje. Kao csojy. XHJbaJJ:e
HOBHX 6opau.a Cp6Hje nowne cy ua ¢poHT. 0HH cy ce saKnenu .lla aehe nyCTHTH opy)f(je us pyKy JJ:O no6jeJJ:e
aaJJ: n!TneposcKOM I-beMa'lKOM. 4HTasa cpnci<a seMJba noKasana je csoje cno6o.llapcKo, JJ:eMOKpaTCKO nHu.e.
)KeHe Cp6Hje OKpy)f(HJie cy namlbOM H Jby6asJby 6opu.e jyHa'lKe THTOBe apMHje, CHHOBe CBHX seMaJba JyrocnaBHje. 6p11)1{Ha cpnCKa MajKa 6JJ:I1je Hall paH>eHHM 6opu.eM XpaaTCKe, 6ocHe, Ll.pHe rope, MaKeJJ:OHHje. AKU.HjH 38
noMoh nocTpaJJ:aJIH:M KpajeBHMa np11JJ:PY)I{HJia ce orpoMua Maca )l{eHa Cp6Hje.
Hhi<aJJ:a HHCY 6une Jly6Jbe sese Koje cnajajy cpnci<y )l{eHy, saaHjeHy y JJ:y6oKy u.pHHHY sa aajMHJJH·
jHM Koje joj je YHHWTHO HHjeMau. H 'leTHHK, H )l{eHe ocTanHx HawHx Kpajeaa. )KeHe Cp6Hje roaopHne cy ua
CBOMe KOHrpecy OHO lllTO )I{HBH y cpu.y CBaKe pOJJ:OJby6HBe )l{eHe JyrocnaBHje. 3a 6paTCTBO W jeJJ:HHCTBO HaWHX
uapoJJ:a, sa H>Hxoay pasuonpaauocr H cpehy,- )l{eue Cp6Hje cnpeMue cy .lla Y'lHHe cse WTO je noTpe6Ho. 3a
JJ:eMOKpaTCKY ¢eJJ:epaTHBHY JyrOCJI3BHjy JJ:aJie cy OHe XHJbaJJ:e CBOjHX CHHOBa.
YJMe TlfTa, BO~e H8illHX HapOJJ:a, Sa CpllCKe )l{eHe npeTCTaBJba CHM60Jl HOBOf )I{HBOTa H CJJ060JJ:e,
11 KaJJ:a je THTO rosopHo, KaJJ:a HM ce o6paTHO sa noMoh y 6op6H sa ocno6o~eH>e H usrpaJJ:H>Y seMJbe, KaJJ:a
ux je nossao JJ:a ce aKTHBHO saJIO)I{e sa uarpa.llH>Y uawe uapoJJ:He BJiaCTH - cpncKe cy )l{eue caojHM 6ecKpajnHM
o;zyweaJbelbeM noKasane JJ:a cy HenoKone6Hao sa Jlpyra THTa, aa ¢eJJ:epaTHBHY Jyrocnaaujy, sa ocTaapeH>e nporpaMa uawe 6op6e.
CpncKe )l{eue, xpa6pe 11 cno6oJJ:oJby6Hae, jacuo cy peKne .lla he ce O.llJIY'lHO 6opliTH npoTHB pas6ujaqa uapoJJ:nor jeJJ:HHCTBB. 411TaBOM aeMJbOM OJJ:jeKHYO je OJJ:JJY'IHH rnac npoTecra Cp6HjaHKH npoTHB Hsjaae KpaJba neTpa. noKJJHU.H .XoheMo THTa, ueheMo KpaJba • saopHnH cy ce 'IHTaaoM Cp6HjoM. .UeceTHHe XHJbaJJ:a 6eorpa~aHKH, JJ:eceT 11 no X11JbaJJ:a )l{eHa qaqauci<or cpe3a, XHJb8Jle )l{eua wHpOM U.Hjene Cp6Hje H3HWJie cy Ha
ynuu.e JJ:a Hspa3e caoje ueroJJ:OBaH>e npoTHB ouHx, KOjH caoje JIHIJHe HHTepece npeTnocraaJbajy HHTepeCHMa uapoJla. To je 6uo JJ:ocrojaH O.llroaop Cp6Hje CBHMa OHHMa KOjH cy ce naJJ:aJIH JJ:a he y Cp6Hjl1 uahH Ma K&Kay
nomopy 3a caoje npoTHanapoJJ:He U.HJbeae.
Kourpec )l{eHa Cp6Hje, noKasao je rJJ:je cy cpn<ZKe lKeue. Ha H>eMy cy oue JJ:Hrne onTylK6y npoTHB
OHHX KOjH cy y HMe .cpncraa" 00611JIH JJ:eCeTHHe XHJball,a Cp6a no JIOrOpHMa H TaMHHI\aMa, KOjH cy y6Hj3JlH Jtaj60Jbe CHHOBe Cp6Hje HJII1 HX npeJJ:aBaJIH HHjeMU.HMa, KOjH cy y HMe ,.cpncraa" patnHpHBaJJH Mp)I{FbY H Me~y
C06HO y6Hjalbe Me~y 6paTCKHM HapOJJ:HMa JyroCJI8BHje.
)Keue Cp6nje cy OJJ:JIYIIHO H 6ea OK.IlHjeaaHoa nowne nyTeM jeJJ:HHCTBI CBHX )KeHa Jyrocnaeuje. A TO
H3rpa~yjy
jC BeJIHKH ,D.OnpHHOC no6je,D.H HipO.D.HO·OCJI060,D.HJ13lJKOr nOKpeT8.
�MjeceLJI-IHa o6acjasa CHHjer. 3eMJba 1cao ,na cnasa. l1lhe no rpaHaMa csjernyQa, LJHHH ce .na cy
rpaHe onroLJeHe ,npantM KaMelheM. THWHHa, rnyxa TH·
WHH3 3HMCKe HOhH.
l13a 6p,na H811WJia je KOJIOHa QpHHX npHJIHK8
KOJe HeLJyjHo, 6e3 rnaca KopaLJajy npntHOM. Ha MjeceLJI1HH JII1Qa cy Kao HCKJiecaHa. Ha qeny KonoHe owrpo ce oQpTaBa orpOMHa npi1JIHKa MHTpaJbecQa. J13
csaKor MY noKpera 113611ja cHara. H ocH MI1TpaJbe3 6ea
cMjeHe. Wra je TO 3a lherosa nnef:ta.
KonoHa np11JI33H ceny Koje cnasa. Ceno je nonJbaLJKaHo H pa3jypelfO. n onOBHQa je nonaJbeHa. KoJIOHa npHna3H KyhaMa. Os,nje he npeHohHT.H, a y CBHTalbe 11,ny y aKQwjy. Pacnope,n no Kyf:taMa spw11 ce 6e3
MHOfO 6yKe H MaJie KYhHQe Beh ryrajy 60pQe KOjH
np03e6m1 pacmtpy,iy 81\Tpy Ha 3anpeT.aHHM OflbHWTHMa. YKyhaHlt cy Ct.: no~Hrmt, a .u,ieQa Kpo3 cy3e rnE-_najy Ha _nOWJbaiCe. npo6y,ni1Jll1 Cy HX.
Y Kyt.H y,nosuQe Mape ropu nojaHHQa. l13,ny6na
je Mapa, o cra 11 ~KnM, " oMmtp 11 y lhera MeTHyJia
JIOj H <}lHTHJb o_n np t}e. fopH CJI360, aJIH r ,pH. DOpQH
cy nocie,namt oKn Orl-bHWTa 11 cywe o6yt.y. Ycny>KHa
Kao 11 ysHje!C, Mapa je npo6y,n11na .njeQy, .na npoKp4H
cnaMapi1Qe c no.ua ,na ,npyroBH HMajy Mjecra. l1Ma
Mapa lbi1X rpoje - Jby6y, 6 opy H MHMy.
- Ocrano MH TO rpoje c11poLJa,nw, - o6pant ce
npyrosHMa. 0Qa HM y6wno ,npso Ha pa,ny y Cp6Hjw.
MopaM ce caMa 3a cse 6pHHYTI1. MHMI1 je, ero, re1c
4 ro,nHHe. ,llowna cy 3Jia speMeHa. TewKo je csaKOMe,
a KaMOJIH Y.liOBHQaMa.
0Ko BaTpr:! pa3rosop je nocrajao cse >KI1BJbH.
Pacn11ryje ce Mapa 3a HOBOCTH. Cyrpa je cacTaHaK y
ceny, a CBH cy >KeJbHH ,na .Z.03Hajy WTO BHWe 0 <flpOHTy,
.l{leQa, HaBHKJia ,lla CB3KI1 ,naH BH,ne napTH38He, CJI060,nHO cy npi-IJI331-1Jia.
MHMe, MaTepHHa Ma3a, CTanHo je 3arne,nao MHrpaJbea. ,[\a MY je .na OKHHe 6ap je.naMnyT, Kao OH.na
0
* "'
*
npe.n 30PY 6opQI1 KpeHywe. MjeceLJHHa je jow
ysHjeK 6nwcTana. KonoHa je >KYPHO 3aMaKna 3a 6p.na.
Tora jyTpa MHTpaJbe3aQ je Ha6pojao je.naHaecr
wsanci<wx Jbewesa y oKpsaBJbeHoM CHI-Ijery. PyKa u1-1je
33,npxTaJia, MHTpaJbe3 je CHrypHO KOCHO .
.11 TO je 3a Man MHf:ty *, - 33l(OBOJbHO je y3.naxHyo MHTPaJbeaaQ.
Bepa JypHti
YI103H >HeHa A116aHHje y 6op6H 3a c11o6olly csoje .QOMOBHHe
HapO.llHO-ocno6o~HIIa'lK8 6op6a npo6y.llHJI8 je lKeny All6aHuje. npatoljeHa Koja Ce y TOKJ OBe 6op6e .lleCHJia )' lKHBOTJ 8JI·
6aHCKe lKeHe orpoMHa je 11 MHoro Beha Hero Ma y KOJOj .npyroj
3eMJhll. O.n npoux ltaHa Hapo.nnor oTnopa a116anc:K8 ce lKeH8 HaJJ83HIIa y3 coora MylKa, oua H 6pa18 Koju cy ce .a.Hr.1H na ycTIIH8K,
O.ll no'leTK8 oKynauuje >KeH8 je nOK833118 MplKibY npeM8 cjlawu- ·
CTHM8. Ta Mpllnba je K.tcnuje npeTeopena y .njeJJo. 11 oneT je upn8
cpepe1,1a npeKpHJJa liHUe MHOfiiX >KeHa. Ooora nyTa TO je 6uno y
3H8K lK8JIOCTH 38 JJ3ry6JheHOM CJI060.ll0M 0KynaTop je BIJ.llHO Be·
IIHKY on8CHOCT y yqewhy lKeHa y oCJio6 oJtHII81JKOj 6op6n. 11
on nx je nporomro,
38TBapao,
uttTepHHp8o,
MY'IHO,
TI8·
JIHO Kyhe,
y6ujaO Ajeuy.
Amr
lKeHy HHje CJIOMIIO HHKa·
KaB Tepop.
)i(ene rp1.nooa noce6ao cy norllaBJhe y pally lKeua y oCJio6oAiut&l{KOj 6op6H A n6anHje Y THp RH, y AprupoKacrpy, y Kop'llf,
y 6epaTy jyHa'lKH ce je 6opu118 an6a11CK8 lKeHa. Y TupaHH K8.ll8
cy cjl8WHCTH XTje1111 ,11,8 O,llBe.lly H3 38TBOpa aJIU8HCKe 6opue, .ll8 6H
cnp uje'!Hne lbHXoao o.naol)elbe, >KeHe cy ce 6auH11e na MHTpaJhecue.
Y Hapo.nao-ocno6o.nHn81JKoj oojcuu A116amtje BeJJI!KH je 6poj lKeHa.
Ii>HX HM8 OKO 1200 ll(eRa • 60p4U8 OA KOjHX cy BeJ!IfKH AHO BOjHH
18 .
Ka~a MY je Caso .nao nywl<y. ,llsa nyra je Ta,na onamw.
O.n cae .njeQe y ceny, OH je je,n""" nyQao 1-13 npase
nywKe. noKyUlaBa MI-IMe .na ce npi16JII.t>KI-I MI-ITpaJhe3y,
an11 w 11poKa nneha MI-ITpaJbecQa Hcnpl-ljeLJI-IJia ce Kao
crHjeHa. noKywao ie " .na MY ce KPI-IWOM npnsyLJe,
HO MHTpaJbe3aQ ce MpKo o6peQHY ua lhera. Ta.na
MHMe DO<Je 06HJI83HTH OKO MHTpa;beCQa He 611 JIJ.I Ce
KaKo cnpl-ljaTeJbl-10 c lhHM. Haj3a.n noKyma .na MY ce
ysyqe Mei)y I<O.TheHa. MwTpaJbe3aQ ce rpy6o " ocjeTHO
1-13MaKHy. Mapa To npi-IMjeT" 11 neQHy ce. H1-1je jow
HHKa,Aa BI-I,Ajena .na ce napTH3aH" oTpecajy Ha .njeQy.
ETo, cse Te .npyrose oHa je o.n cpQa npi-IMHJia, H sapeHMKY l-IM npHCTaBHJia; ,njeQa CyTpa Heile I-IMaTl-1, a
osaj seJII-IKl-1 osaKo. Yni-ITHO je norne.nana no Kpyry
OKO sarpe. Cs1-1 t>opQI1 Haje,nHOM 3ahyraJIH. OcjeTH
Ma a .na je " lhHMa TewKo. HHKO ne rne.na y MHrpaJbecu;a. A on crerHyo waKe 11 ;\y6oKo ce 3aMI1CJIHO.
HHje MY HH .no saTpe, HH .llO jena. Hajpai)e 611 ca.na
Ol(Max y 6op6y, Ha jypww. CTI-I.A ra je Mape " .npyrosa. He 3Hajy OHH .na ce ynpaso uaspwwna ro,n1-1Ha .naHa
oriCaKo je .ll'13Hao Jl3 HeMa m1 .njeQe, .na HeMa HI-IKora. Pyje
6on y lheMy Kao QPB y ja6yQH. 1.13 3apo6JbeHHWTsa ce
BpaTl-10 KyhH KOjy BHWe HHje Hawao, CaMO je 3rapi-IWTe 1o1 nonynaHo nocyi)e csje,no<JI-IJIO .na je Ty HeKa.na
6110 .noM. KaKo ce OT8Jla cpQe 3rpLJI-IJIO !
Y11M je yrne.nao Manora M11My, yLJHHI-IO MY ce
I-ICTH lberos M11ha. fywwne cy Y3Jlp.ll<aHe cy3e "• .na
He nponnaLJe npe.n CBI-IMa, o.nrypHyo je ,n1-1jeTe.
H nonuTu'lKH PYKOBO.lli!OUH. 3a BJI6aacKy >KeHy je BenHKa IJBCT
6HTH 6opau. CoujecT H jyn8WTBo BJI6aacKe lKette-6opu8 He 380craje HHMBIIO 38 CBHjewhy H jyHaWTBOM lbeHOf8 MYlK8. AJI68HCI<e
lKeHe TIO.llHOCHIIe cy 3HMy, rna.n, ocKy.nuuy Koje cy IJecro npen831flle IDHXOBe CH8fe aJIH OHe cy CBe H3,11,plK81le, TIOK838BWII .ll8 C:Be
Mory lKpTBOB8TH 38 H8pO.llHO·OCJI060.llHJI8'1KY 6op6y.
Bjewntna 11 opraHH38UHJ8 Hose lKeHe A1168Huje jactto ce
ocjeTHII8 na 1 KOHrpecy 8HTHcjl8WHCTKHH>a An68HHje, o.nplKBHOM
o.n 4-8 HooeM6pa 194~ ro.nuae y 6epaTy. KoHrpecy 1e npt;cyclBooano 311 lleJJereTa H3 CBHX oCJio6oljenux H jow aeocJJo6o~eHHX
KpajeBB AJI68HIIje. MHWJhelb8 KOja cy OB.llje H3palKeHil 6HJI8 cy
MHWibelba TIOIIII MHJIIfOHB 8JI68HCKHX rp81)8H8. 0B8j KOHrpec 6HO
je o.n aeJIItKOr 3H81Jaja 38 Hapo.nHO·OCJio6o.nuJI81JKH noKpeT An6a·
HHje. Kottrpec je o.nplK8H HenocpeAHO noCJiuje nporJJ8Wtlb8 HaUifOH811HOr KOMHTeTa OCJI06of)elb8 A1168HHje y npuopeMeay BJial{y
An61HHje. OH je .a.ow8o y opnjeMe Ka.na je nomyno ocno6oijelbe
3eMJhe TIOCT8JIO TIHT81be .ll8H8 Y T8KBOj ClfTJ8UHjH KOHrpec je TIO·
K8380 .ll8 cy lKeHe An68Huje cnpeMtte H cnoco6He .na H3Bpwe cse
38,!J,8TKe KOjH CTOje npe.ll lbi1M8,
�SPATCTBO &YrAPCHOr M HAWMX HAPOAA
Ya noMoh Upseue apMHje 6yrapcKH Hapo.ll. je
HCTjepao H3 csoje 3eMJbe !heMa'IKe sasojesal!e. BJia.ll.a
0TaJ)OHHCKOr <PpOHTa OOjaBHJia je paT XHTJiepOBCKOj
1-beMal!KOj. 5paTCKH oyrapCKH HapO.ll., nOCJIHje CKOpO
neT rO)I.HHa OKyna~Hje, O.li.Jiyqyje CaM 0 CBOjoj Cy.li.6HHH. npe.ll. uapO.li.HH CY.ll. H3Be)l.eHH cy paTHH 3JIO'IHH~H
KojH cy sa BpHjeMe oKyna~Hje CTajaJIH ua qe;xy seMJbe,
noMaraJIH HHjeM~e y 6op6H npoTHB BJiaCTHTOr Hapo)l.a
H opraHH30BaJIH 6yrapcKe oKyna~Houe Tpyne Koje cy,
saje.li.HO c HHjeM~HMa, splliHJie 3JIO.ll.je,..Ia H uacHJba y
uallioj seMJbH. Ys je.li.HOrJiaCHO O.li.06pasa!he 'IHTasor
uapo.ll.a, cy.ll. je ocy.li.HO ua cMpT TPH uaMjecHHKa 6HBllier 6yrapcKor KpaJba 5opHca, 22 MHHHCTpa H 78
nocJiaHHKa.
noraljajH y 5yrapCKOj 3Hal!e HOBY CTpaHH~Y y
passojy O.li.HOCa HalliHX .li.BHjy 6paTCKHX seMaJba. YMjecro Mp>K!he Kojy cy paCnHpHBaJIH 6HBlliH BJiaCTO.ll.pW~H, pa3BHjajy Ce O)I.HOCH npHjaTeJbCTBa H capa)l.lhe.
3a 6paTCTBO 6yrapcKor H HalliHX uapo.ll.a npe.ll.aHo ce saJia>Ky H 6yrapcKe >KeHe. lliaJbyhH )l.apose
Ha <l>pOHT, OHe He .li.HjeJie 6yrapCKe BOjHHKe 0)1. 6opa~a
Hallie BOjCKe. npHJIHKOM 60>KHHHHX npaSHHKa OHe cy
noCJiaJie ua <PpouT neT saroua )l.aposa, qapana, KO>Kyua, py6Jba HT.ll.. sa Hallie H 6yrapcKe 6op~e.
5yrapcKa Ha.li.OKHaljyje lliTeTy Kojy cy 6yrapCKH
<PaWHCTH HaHHjeJIH HalliOj 3eMJbH. ny60KO CBjeCTaH
.11.a cy uapO.li.H JyrocJiaBHje, 6opehn ce 3a CJIOOO.li.Y
csoje 3eMJbe, sojesaJIH H 3a CJio6o.ll.y 5yrapcKe H
llHTaBor 5aJIKaHa, 6yrapcKH uapo.ll. ce O.ll.y>Kyje uapo.li.HMa JyrocJiaBHje lliaJbyhH HM 6paTCKY noMoh. 5yrapCKa npHMa Ha XHJba)l.e Hallie paTHe CHpOl!a)I.H, nHpJbHB je 6Ho .li.OlleK jyroc;xoseucKe .ll.je~e y 5yrapcKoj.
Y B030BHMa, HCKHheHHM jyroc;xoseucKHM H 6yrapcKHM
3acrasaMa H 3eJieHHJIOM, Hallia cy .ll.je~a njesaJia H
KJIH~aJia seJIHKOM soljH HalliHX uapo)l.a MaplliaJiy
THTy. THM l noKJIH~HMa npH.li.PY>KHJIH cy ce XHJba.ll.e
6yrapCKHX JbY.li.H, >KeHa H .n;je~e KOjH cy HM flO CTaHH~aMa npHpeljHBaJIH cp)l.allue .li.OlleKe. CycpeTaJio ce
MJia.ll.o ngKoJbe!he <Pe.ll.epaTHBHe JyrocJiaBHje H 0Tai,I6HHCKo-<PpoHTOBCKe 5yrapcKe. 3a 6oJby 6y.ll.yhuocr
lhHXOBy, 3a 6paTCTBO H cpehy lhHXOBHlC Hapo)l.a 6ope
ce H saje.li.HO JMHPY lhHXOBH oqesH.
5yrapcKe MajKe npHMHJie cy c Jby6asJby HeKoJIHKO XHJba.n;a jyroCJioBeHcKe paTue CHpol!a.li.H. Oue he
HM 3aMjeHHTH MajKe H HaJJ;OMjeCTHTH JJ;OMOBe KOje CJ
jyroCJIOBeHCKOj )l.je~H nopylliHJIH lheMal!KH OKynaTOpH .
neJiera~Hja 6yrapCKHX >KeHa TOnJIO je fl03JJ;paBHJia MHTHHr >KeHa Cp6Hje H npeKo !hera, cee >KeHe
Jyi'oCJiaBHje Koje cy )l.aJie npHMjep KaKo ce Tpe6a
6opHTH sa CJI06o.n;y )I.OMOBHHe.
Kpo3 3aje.li.HH'IKY 6op6y H Meljyco6Hy noMoh
crsapa ce uepa3pylliHBO je.li.HHCTBO Hapo.u;a JyroCJiaBHje
H 6paTcKe 5yrapcKe.
npea OHpyH<HO HOHcpepeHUHja Atll.J-H-a HO 6HxaiiHOM OHpyry
17 JJ.eu.eMCipa 1944 r. lKeHe 6HxahKor oKpyra o,a:plK!Ine cy caojy npBy OKpylKHy KOHCpepeHU.Hjy KOjOj je npHCYCTBOBIIO BeJIHKH
opoj lKeHa. KoactJepeHu.wjy je OTBOp~IJia MyHHpa TpHOBJbiiKOBHh.
n o3,D:p8BJb8jyi1H JJ.eJieraTe H CBe npHCYTHe, OH8 je HCT8KJI8 3H8'IIIj
H8111BX .li8H8 KII,D:8 ce lKeHe, no npBH nYT y CBOM lKHBOTY, cnoCio,D:HO cacTajy H pje111auajy o caojoj cyJJ.CiHHH. Y HMe AtP>K-a XpBBTCKe, Be.a;a 3arop 3.U. ll3pyt~ana je no3tl;p11Be lKeHa XpaaTcKe H
nosua.11a lKeHe CiHxat.Jwr oKpyra Hll npaa Kosrpec A<l>>K-a XpBIITcKe. Koa<jlepeHUHjy cy nosJJ.p&BHJie H lKeHe .n,eneraTH JlHKe, KopJJ.YHII H 6&HHje.
nocnHje npO'I~ITIIHHX pe<jlepaTII, MHOre CT8pHje H ~ma~e lKe·
11e, MycnHM&HKe, CpllKHibe a XpBIITHU.e rouopHJie cy o cnoMe
p8JI.y, 6op6H H naTib8M8, 0 3JI01.JHHHM8 OKynaTopa, yCT81118 H 'leT-
PaA
H<eHa
S:HKII. npaqane cy Cll noHOCOM K8KO lliiiJbY CBOje CBHOBe y RllpOJI.HY BOJCKy, KIIKO cy nOCJI8JIC: JJ.IIpOBe 8 JjCUH, KIIKO KpHjy JI8~e
H8 YHH .a:a ce HenpHjaTeJb He MOlKe lbHMa npeao3J.tTII H nJb8'1t<8TH
cena. CeH.na Wa6aH no3HBSJYiiH npHCYTHe AP) rapHu.e .11.8 lliTO BHIlle pa.n,e 38 no6Je.D.y, ucnpH'IdJI8 je KaKo je lbeH oTau. Ci Ho npoTIIBHHK BapO.D.HO-OCJI060)l.HJI8'1KOf llOKpeTII H K8KO je OHil CIIMII
H8111JI8 CBO j nyT.
Cua cy rosopH o,a:pll3HJIH noaoc H piiJlOCT lKeHa WTO cy
JlOlKIIBjene ,D:Il y'leCTByjy y nOJI HTl1'1KOM lKHBOTY CBOf8 Hapo,a:a.
Ha Kpajy je H3a6paa oKpylKHn 0.11.6op A<l>>K-a 38 6uxatl y
KOjH je y111no npeKo 50 lKeHa. 3a npeTcje.llHHUY HJa6paaa je Ca.lleTa no3.D.epa~ .llpyrapHu.a HypHje flo3.Qepu.a, nompeTCje)lHHKII
ABHOJ-a KOjH je norHayo y neTOj aenp~o~jaTeJbCKoj o<jl&H3HBH.
jaja"''HOr
C&HjelKHH RaMeTH CiHJlH cy y OBHM KpajeB l!MII OTelKIIJlH
npaaHJIIIH cao6pahaj 11 cHa6.!1Hjeaalbe HBille aojcKe, Te cy Hapo,a:Ro-ocJio6o.llHJJII'IKH o,a:6opH noKpeHyJIH 8KUHjy 38 'IHillhelbe CHIIjera.
}i{eRe OJbeBCKe H JIHCHHCKe OlllliTHHe 38je.llHO Cll OMJIB.II.llH·
CKHM Opf8HH38U.Hj8M8 Kpesyne cy O.llMIIX ,a:o6pOBOJbHO H8 pa,a:.
THM M&jKaMa H cecTpaM/l 6opaua VII H IX EpHr8.11.e RHJe cMeTIIJia
HH XJI8JlHOha HH CJiaCia O.D.jeha.
>KeaaMa a oMJIIIAHHKaMa cena Bpl;aaa .llpyroaH cy auwe
nyTa roaopuJJH .Ill npeKHHY pa,a:, anH cy oRe Olli'OBilpaJie: .Kua
cpe3a
Mary 6opU.H Hll OO.IIOlK&jy, MOlKeMO H MH. J1 OHII HllC 'IyBajy H
Ciope ce H no aajFehoj 3HMK" .
3a cse BplljeMe ,ll.OK je cao6pa1;aj !Sao oaeMnryliea oMnaAlfHII 11 lKeRe npeH'"JCHJIH cy H8 ne~11Ma xpaay 311 sojcKy. Ka.a:a je
,a:o111no HBpe~elbe HapoJJ.HO·ocnoCi r .ll.'·•n .qKHX O.ll6opa .11.8 ce xpaaa
npe6au.a 38 JBjl.le, O.liCiopaHua A<l>>K-a cena 61 ~aHa O.liMBX ce .llll·
rna c p~1je'!HM8: ,H,a:eM .ll8 noKpeHeM Hallie lKeHe .ll8 Moje ceno
aaj6plKe H3Bpllle 3£. .11.8TaK• .llyra nosopKa npeaocHna je xpuy,
cejeao H ocTaJie noTpe6e no HeKon~KO cant xo.Qa .
HapoA TecnHiia 3a o6Hoey 3eMibe
Y TeCAahy je ornot~eJia KIIMnaH.a caKynJbalba npHJiora sa
H3rpU1bY Bllllle PIITOM nopyllleRe ,li,O~\OB~He. ViaKo cy H T'j CBH
APJiliTBeHH cnojeBH TelliKO noro~eaa <jlawHCTH'IKOM oKynauHjoM,
)lllTH npHJIOJH CBje,a:oqe All Ce HSpO!!; Be ycTelKe HH O)l KaKBHX
lKpTIBII sa caojy Hanat.eHy JeMJ&y. - Beh npaor ,a:ana KIAlll&lbe
CllKynJ&eao je y rOToay aosu.y I, 200.000 Kysa. HeKH cy rpal)a&H
ARIIa.llH HIKHT H .llYKBTe. 0RH KOjH HHCY HMIJIH XOIII.ll AIJIII cy
np~o~nore y lKHBOTHHM naMHpsau,aMa.
Hapo•n\tO (.y lKeBe Tat.nm.a
TOM npHJIHKOM OOK838Jie BllCOKY narpHOTCKY CBHjeCT. TaKO cy
.D.pyrapaue Xajpa MaxMyToaat. H Pa3a Xo3o .Qane csai<a no 50.000
.llHHapa. ,li,HpJbllB je npHMjep caMonpajeropa ,a:pyrapHue ,ll,parHae
flanuh. napTH38HCKe MlljKe, qHjH Ce CIIH CiOpH y 1 flponeTepCKOj
CipHrSAH O.ll 19-tl ro.llHBe. O.a: caoje neTopo .11.jeue osa je OJJ.aojanll H .11.3.118 npanor 0,11; 1.000 ,a,HHipa.
�n
EHE HAM
y ...
CA nVIBAH:lCHOr OHPYrA
CA MAPTVIH6POACHE OnWTVIHE
Hawa oonacHa H OKPY>KHa KOHQJepeHQHja nocTa·
SHJie cy ~:-~aM MHore 3a,uar1ce, 1wje CMO set. noqene
H3Bpwasant raJCMHI.telil1 ce ca >KeHaM.a 1.\BjerHHliKe onWTJtHe. ,l\oca,ua CMO n o cntrne ose peaynrare : Ha re"13] 33 HenHcMeHe ot<yn.TiteBo ie y Hawoj onwrHHH 296
meHa. Ollpmane cMo 54 KOHcpepeHL\Mie !fa KOjHMa CMO
LJJ.nane • )l{eHy .uaHacc H ,upyre Harne JIHC . o se.
0olJeJie CMO 113 pa,UHMO 11 Ha nOOOJbWSH>y XHrH·
jeHe y HaUJHM cemtMa. HapottHTO CMO n ocsenwe na>Kii>Y cy36uja!hy ntcpyca. :>KeHe cy noK33ane senHK
HHTepec 33 npe,uaBaH>a 0 33p33HHM OOJJecntMa. Y Ha•
woj onwrHHH set. je cnaJbeHo 5 KpetJaHa H OKpeLJeHo
348 Kylia.
)l{eHe senuKor OLJ11jesa ycjeKne cy 14 KOJI3 ,!lpsa
33 .cuporuH>y. )l{eHe M apntHopo,ua npeRyKne cy npeKo
YHe norpe6He oansaHe 3a rpa.nH>y n oropjen11x Kylia.
OcHM rora, Harne >KeHe ,uaposane cy sojcQH: 5 OHJba1.\a, 20 LJapwactJa, 6 MapaMHQa, 45 napH LJapana, 38
napH HapaTaKa, 13 jacryKa, 5 npwH>atca, 15 nernKHPa,
1 KOWyJby, 23 napa pyKaBI·il..\3, 4.633 Kr xpaHe, 5 JlH·
rapa SHHa 1 17 JIHtapa paKHje, 30 aapJ.tliaKa opaxa H
8.130 .ll:HHapa 33 Hawy wraMny.
Ha Haw no3~-tB Ha capa,u!hy, :lKeHe
nocnane cy HaM CJIHje,!lelie nHCMO :
nHsalbCKor
OI<pyra
»C BeJIHKHM O,!lyWeSJbelbeM n03,1J;p38Jb3MO nO•
Kperalbe Harner nHcra. MH ra HelieMo caMo 'IHTaTH
nero lieMo noMararH H !heroso H3na:lKel:be. MH iteMo
nHcaTH 0 HaWeM >KHBOTy li p3,!ly, 0 njeJIOKynHOj OOpOH.
OolJetKOM ,ueQeM6pa MH CMO O.Ap>Kane H3Wy o·
KPY>KHy KOHQJepeHQHjy Ha '-<Ojoj CMO pacnpaBJbaJie
KaKO ,IJ;S WTO SHWe fiOMOrHeMO Harne BJiaCTH H Hawy BOjCKy. 3aje,IJ;HO ca OM113,!lHHOM MH lJHCTHMO
rpa,!l, npeHoCHMO KaMetbe, nujeC3K n Kpeq aa nonpas·
KY Kyba, PHOSMO Harne ype,ue " opnHeMO ce aa paH>eHHKe. 3a OOJIHJ.fl\Y Harner O,Ape,!la He,U3BHO CMO CKy·
rntne Belie KOJJHlJHHe Macna, KajMaKa, jaja, Me,!la, Botta,
llapana, nocreJbHHe H nocyt,a. 3a nocJbe,!lfba TPH Mje·
ceQa caMo )l(eHe JIHBatbCKor cpeaa .~~:a.11e cy 1.580 paAHHx ,U8Ha.
)l{eJIHMO ,ua H3lll JIHCT nOTCT3KHf lllTO WHpe
li UJTO noneTHHie yqernite HaUIHX )KeHa y ODOj ~"DOll•
CKOj HapO,UHOj OOpOH.
Y3 ,upyrapct< n03.11P8B
31
lKtHe JIHB81bCKOr Ot<pyra
flperejuaa~a,
rHeHe MapTMH6poAa
AopHHHa"'
llpare .n.pyrapHQe,
Han33H npBH 6poj JIHCTa 6oC3HCKo-xepQerosatiKHX .>KeHa.
OcJIOOO)J.HJiaqKa oopoa H8WHX Hapo.n.a noKpeHyJia je XHJba)J.e H8WHX .>KeHa.
Cse CMO MH, y pa3HHM KpajeBHMa Harne )J.OMOBHHe y'leCTBOBaJie y OBOj CJI8BHOj 6opOH, CBe CMO MH Ha pa3HHM DOJbHMa )J.OnpHHOCHJle nooje)J.H.
Y HaweM .>KHBOTY MHoro ce Tara H3MHjeHHJIO. illHpoM KpajHHe, XepQerOBHHe
H HcrotiHe oocHe, no cenHMa H rpa,AOBHMa CBaKO.ZJ.HesHo ce paasHja HOBH .>KHBOT, o·
CJio6alja ce H rpa.AH H8W3 aeMJba. Ha tbHBH H y pa.n.HOHHL\H, y ooJIHHL\H H aM6ynaHTH,
y WKOJIH H O)J.6opy, y qeTH, - Ha !f>pOHT)' H y D03S)J.HHH Hallie .n.pyrapHQe 3KTHBHO ytieCTByjy y ,ll;pyWTBeHOM H .ZJ.p.>KaBHOM :lKHBOTy.
Hawa opraHH38l\Hja npeTcrasJba je.uaH o,u Ba)KHHX ocnoHaua HapO,Il;HO·OCJIO·
oo.n.HnatiKor noKpeT3. lla OH no6je.n.a ,IJ;Owna wro npHje, .n.a 6HCMO nocranH jow lja'IH,
Tpe6a je YtiBpCTHTH, npomHpHTH ynaCKOM HOBHX CHara, tpeoa joj /(8TH <::MjepHHQe
y pa.n.y.
lliHpoKe Mace HawHx .>KeHa .>Kene ,Aa yqe, ,ua ce npocsjehyjy. 0He rpa.>Ke
UITaMny, oHe Tp3.>Ke o.n.rosop Ha MHora nHTafba Koja HX HHTepecyjy.
OcsjeTJIHTH Hanope H pa.n. H3WHX .>KeHa, TIOBe38TH .>KeHe WHpOM oocae H
XepQerOBHHe H yno3H8TH Hx Me~yco6Ho Ha pa.n.y, H3MHjeHHTH HCKycrsa H3 pa.n.a H
opraHH33QHje, noMohn .>KeHaM3 ,ua ce nonHTHt,~KH H KynTypHo ya.n.HrHy - TO je aa.n.aTaK ,.HOBE )f(EHE".
lla 6H y roMe ycnjena, norpe6Ho je .n.a je cse .n.pyrapHue npHMe Kao csoj
JIHCT, .n.a ra yHanpeljyjy, noMa.>Ky, KpHTHKYJY· CaMo aKo WHpoKe Mace )f(eHa npy)Ke no.
Tnopy caoMe JIHCry, oH be nocrHhn csojy cspxy, OH he yHCTHHY 6HTH rnac 6ocaHCKOxepl.\erosatiKHX )f(eH3.
0HWHTe HaM 0 pa.n.y H 6op6H y B8WHM KpajeBHMa, 0 TOMe WTa pa.n.e )f(eHe
noje.n.HHHx cena H rpu.osa, cpeaosa H OKpyra, KaKBH cy peaynrarH y pa.n.y, Ha KaKse
TeUlKOHe H3HJ183HTe H KaKBH Ce npo6neMH llOCTSBJbajy y OpraHH38QHjH.
l.ilaJbHTe .n.onHce ype.n,HHlllTBY .Hose >KeHe", CaHCKH MocT.
=========================HCOPAB,KA:
20-
-
Ha crp&HH 13 y 'IJJaHKY: ,l1 CaucKH MocT ompt<yje" y JlpyroM puy
Tpeti&
.118
CTOjH :
fiJJH3y 200
31nHCBHKil 3a6HJbelKHJIO .
je WTeTy , . ,
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Periodika/časopisi
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
SP
Periodika
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Nova žena : list Antifašističkog fronta žena Bosne i Hercegovine, God. 1, br. 1
Subject
The topic of the resource
Antifašistički front žena
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Antifašistički front žena Bosne i Hercegovine
Source
A related resource from which the described resource is derived
Historijski muzej Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Antifašistički front žena Bosne i Hercegovine
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1945
Rights
Information about rights held in and over the resource
Antifašistički front žena Bosne i Hercegovine
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
01-SP
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
22 str.
AFŽ
Bosna i Hercegovina
Josip Broz Tito
Narodnooslobodilačka borba
žene borci
-
https://afzarhiv.org/files/original/eec69d010f18e03a225e86a053a8236f.pdf
f6331ba1946714de16316412d82951a6
PDF Text
Text
Nadežda MITRAŠEVIĆ
FORMIRANJE INICIJATIVNIH ODBORA AFŽ-a I NJIHOV RAD
NA KOZARI U PRVOJ POLOVINI 1943. GODINE
Antifašistički front žena, masovna politička i borbena organizacija žena
Jugoslavije, osnovana 6. decembra 1942. godine1) na konferenciji u Bosanskom
Petrovcu, jeste, u stvari, organizaciono oformljenje ženskog pokreta koji je
nastao i razvijao se pod rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije još
prije drugog svjetskog rata, u okviru opštenarodne borbe za političku i nacionalnu slobodu protiv fašističke opasnosti.
Poslije zavođenja šestojanuarske diktature 1929. godine, kada se Partija
pred terorom i zbog gubitka masovne baze, poslije zabrane sindikata i drugih
radničkih organizacija, povukla u duboku ilegalnost, dolazi do zastoja i u radu
žena antifašistkinja. Međutim, sa aktivizacijom Partije od 1932. godine pa nadalje, aktivira se i rad žena. Sve veći broj žena se prima u Partiju, sve veći
broj uzima aktivno učešće u akcijama radničke klase a počinju i samostalno
da djeluju ženske organizacije. Centralni komitet KPJ početkom 1934. godine
daje svim partijskim organizacijama »Upute za rad među ženama«2' u kojima
je istaknuta uloga žena u revolucionarnom pokretu i razrađeni zadaci za dalji
rad. Pored ostalog, u Uputama se ističe da je jedan od zadataka: »Povećanje
broja žena u Partiji i omladini, uvlačenjem radnica, radničkih žena i studentkinja koje su se istakle u borbama ili koje treba odgojiti i osposobiti za masovni rad među ženama. Davanje odgovornih funkcija drugaricama u Partiji,
omladini i ostalim revolucionarnim organizacijama ...« da bi se izveo zaključak« . . . treba raditi tako, da radnice i proleterske žene steknu ubeđenje, da
je naša partija jedini ozbiljan borac za njihove interese i da jedino boreći se
pod njenim rukovodstvom mogu poboljšati svoj ekonomski, politički i društveni položaj. A to su i zadaće naše partije prema radnim ženama.«3'
Organizovani rad žena počinje 1936. godine4' a učvršćuje se i dobija određene ciljeve i zadatke konsolidovanjem KPJ 1937. godine. U Beogradu se pokreće list »Žena danas« sa ciljem da okupi što veći broj antifašistkinja u borbi protiv rata i fašizma. List otkriva ženama Jugoslavije kakve zločine fašizam sprema ženama čitavog svijeta na primjerima patnji španskog naroda.
Pored toga, list je imao značajnu ulogu u razvijanju političke svijesti žena u
borbi za ravnopravnost u akciji za sticanje prava glasa. Aktivnost Narodnog
frnota imala je snažnog odraza i na aktivnost žena i njihovo masovnije učešćće u pokretu. Uslied neposredne opasnosti od izbijanja drugog svietskog rata,
Partija donosi odluku na Zemaljskom savjetovanju KP maia 1939. godine^ o
izgrađivanju kadrova nepoznatih neprijatelju, pa se između ostalog, kaže:
»Organizaciono pitanje je skoro najkrupnije pitanje ovog časa. U vezi s ratom
i sve većim progonima pred nas se postavlja važna zadaća: osigurati spretnim
organizacionim merama kontinuitet rukovodstva i čvrstu povezanost svih delova partije. Već danas treba obezbediti sve forme od mobilizacije i hapšenja.
) »Borba« br. 30. 13. decembar 1942. godine MR BIH Sarajevo, Inv. br. 43565,
2) Žene Srbije u NOB-u, Beograd, Nolit, 1975, str. 10.
3) Isto.
4) Tito Josip Broz: Govor na prvoj zemaljskoj konferenciji AF2-a.
288
�Zato moramo što hitnije podići i izgraditi nove, klasnom neprijatelju nepoznate kadrove, a naročito žene. Ne sme biti ni jednog foruma bez ženskih članova. Ako su većina kadrova do sada podcenjivala važnost uvlačenja žena u KP
— onda sada moraju postati svesni činjenice da je stvaranje ženskih partijskih
kadrova naš najvažniji organizacioni zadatak,«5'
U okviru priprema za V konferenciju KPJ, širom zemlje održavane su
pokrajinske, oblasne i mnogobrojne okružne i mjesne konferencije Partije,
na kojima su iznošeni rezultati prethodnog rada i zacrtani zadaci budućeg
rada. U Rezoluciji partijske konferencije KPJ za Bosnu i Hercegovinu, održane 27-28. jula 1940. godine, između ostalog, stoji: »Part. org. moraju mnogo
ozbiljnije pristupiti radu među radnim ženama. Potrebno je uvlačiti žene u
sve akcije, vodeći neumornu borbu za ostvarenje načela: za jednak rad jednaka plata i postavljati uvek i specijalne zahteve žena. Potrebno je i dalje voditi
akcije za opšta ženska prava (pravo glasa, ravnopravnost pred zakonom itd.).
Partijske organizacije moraju posvetiti više pažnje pripremanju žena za ulazak u partiju i uzimati sve poštene i borbene radne žene u partiju.«6'
Postavljeni zadaci na Zemaljskom savjetovanju, kao i na pokrajinskim
savjetovanjima, potvrđeni su i na V zemaljskoj konferenciji KPJ, održanoj
od 19-23. oktobra 1940 godine.7' Na savjetovanju je, pored ostalog, podnesen
i referat o borbi i aktivnosti žena za njihova prava, a ujedno prihvaćeni principi rada na okupljanju žena svih društvenih slojeva oko revolucionarnog
proletarijata.
Stečeno iskustvo u radu u periodu koji je prethodio ratu i rezultati koji
su postignuti, došli su do punog izražaja u narodnooslobodilačkoj borbi. Sa
razvijanjem NO borbe, u cijeloj zemlji raste angažovanost žena antifašistkinja,
kako na oslobođenoj, tako i na neoslobođenoj teritoriji, bilo u radu u pozadini, bilo kao aktivnih boraca u vojnim jedinicama. Tako je tokom narodnooslobodilačke borbe Antifašistički front žena bio snažan oslonac Komunističkoj partiji, Narodnom frontu, te organima narodne vlasti u političkom radu
sa narodom i na omasovljenju same borbe.
O značaju i ulozi žene u narodnooslobodilačkoj borbi kaže se u raspisu
Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu: »Uloga žena u narodnooslobodilačkoj borbi postaje sve značajnija i može se reći da su žene primile gotovo
polovinu tereta u ovoj teškoj borbi naroda za oslobođenje.«8'
Zbog toga što se Antifašistički front žena, iako je postigao vidne rezultate
u svom radu, nije razvio u masovnu i organizaciono čvrstu organizaciju, iz
koje treba da izrastaju novi rukovodioci, CK KPJ donosi odluku o sazivanju
Zemaljske konferencije na kojoj će prisustvovati delegati Antifašističkog fronta žena iz cijele zemlje, sa oslobođene i neoslobođene teritorije.
Ovom konferencijom u Bosanskom Petrovcu, na kojoj su usvojeni zadaci
za budući rad, AFŽ postaje jedinstvena organizacija svih žena Jugoslavije. Ti
zadaci su omogućili dalji organizacioni razvoj AFŽ-a ne samo na oslobođenoj
nego i na neoslobođenoj teritoriji. Pristupa se osnivanju mjesnih, seoskih,
okružnih i pokrajinskih odbora čiji je osnovni zadatak mobilizacija i aktivizacija žena u borbi protiv okupatora i domaćih izdajnika.
U toku 18 mjeseci oslobodilačkog rata, iako nije bilo čvrste organizacije
AFŽ-a, žene svih krajeva naše zemlje učestvuju aktivno kao borci u borbi za
oslobođenje, pružaju veliku pomoć vojsci prikupljanjem hrane, odjeće i sanitetskog materijala, uzimaju učešća u radu narodnooslobodilačkih odbora za
učvršćenje narodne vlasti, zbrinjavaju izbjeglice i djecu, djeluju na kulturnoprosvjetnom polju itd. I pored ovakvog raznovrsnog djelovanja, u Rezoluciji
donesenoj na Konferenciji u Bosanskom Petrovcu stavlja se u zadatak orga5)
6)
7)
8)
»Proleter" br. 1—2, januar—februar 1940, str. 6.
»Proleter« br. 9—10—11, 1940, str. 24.
»Proleter« br. 1, Januar 1941.
Arhiv CK S K B I H , fond Oblasnog KPJ za Bos. krajinu, 1942/1.
289
�nizacijama AFŽ-a da se pronalaze novi oblici borbe prema uslovima u raznim
krajevima i da se stečena iskustva prenose iz jednog kraja zemlje u drugi.
Obzirom da organizacija AFŽ-a nije čvrsto provedena u svim krajevima,
delegatkinje na Konferenciji dobijaju zadatak da, po povratku na teren, organizuju formiranje inicijativnih odbora9' koji bi djelovali 2-3 mjeseca i izvršili
pripreme za formiranje stalnih opštinskih, okružnih i oblasnih odbora, zavisno
od terena koji se odborom obuhvata.
Sprovođenju zadataka Rezolucije o stvaranju čvrstih organizacija AFŽ-a
i radu na njenom omasovljenju, na Kozari se pristupa početkom 1943. godine.
Prilikom formiranja inicijativnih odbora, koristi se iskustvo omladinske organizacije, koja je organizovano radila od samog početka ustanka, pa se vrlo
često za predsjednicu ili sekretara inicijativnog odbora AFŽ-a bira član SKOJ-a.
Prilikom izbora inicijativnog odbora AFŽ-a u selu Devetacima je za predsjednicu izabrana skojevka Draginja Šurlan, takođe i u Petkovcu skojevka Ljubica
Varićak.10' Na prvom osnivačkom sastanku su se uglavnom davala uputstva
za dalji rad na omasovljenju pokreta i iznosio značaj same organizacije.
Prema sačuvanim dokumentima, može se utvrditi tačan datum formiranja
slijedećih odbora:
MEĐEĐA: jan.-feb. 1943. godine11', predsjednica Radosava Marin;
PRIJEDOR, februar 1943. godine12', predsjednica Brković13', sekretar Zdravka
Stojanović, blagajnica Živana Borojević, članovi Bači Mato, Lenka Nikolić, Jelena Janjić i dva skojevca kao kuriri i veza sa slobodnom teritorijom;
DEVETACI, 27. marta 1943. godine, predsjednica Draginja Šurlan, član SKOJ-a,
sekretar Mira Vujanović, blagajnica Mara Vujanović;
PETKOVAC, 28. marta 1943. godine, predsjednica Ljubica Varićak, član SKOJ-a,
sekretar Dara Rabat, član SKOJ-a, blagajnica Jelka Jelisavac;
SVODNA, 29. marta 1943. godine, predsjednica Mika Bakić, sekretar Sava Kragulj, blagajnica Ljilja Knežević, odbornica Joka Tramošljanin;
PRUSCI: 4. aprila 1943. godine, predsjednica Milena Lujić, sekretar Smilja
Janković, blagajnica Joka Dejanović;
DUMBRAVA, 5. aprila 1943. godine, predsjednica Ljuba Sarić, sekretar Cvijeta
Đurica, blagajnica je naknadno izabrana;14'
GRABAŠNICA, 5. aprila 1943. godine, predsjednica Pava Marin, sekretar Vuka
Stojaković, član SKOJ-a, blagajnica naknadno izabrana;15'
AHMETOVCI, 6. aprila 1943. godine, predsjednica Marija Banjac, sekretar
Zorka Zgonjanin, blagajnica Cvijeta Mijić;
BLAGAJ (DERVIŠI), 10. aprila 1943. godine, predsjednica Milica Kantar, sekretar Milanka Vejnović, blagajnica Đuja Vujanović, delegat za opštinski odbor
AFŽ-a Ikonija Zgonjanin,
PETRINJA, 15. aprila 1943. godine, predsjednica Milka Mijatović, sekretar
Mika Jajčanin, blagajnica Mara Janjuz;
BABINAC, 16. aprila 1943. godine, predsjednica Ilinka Tramošljanin, sekretar
Jovanka Vukmirović, blagajnica Joka Čolić;
BAČVANI, 16. aprila 1943. godine, predsjednica Ljuba Zlokapa, sekretar Mara
Ostojić-Marjanović, blagajnica Mara Zlokapa, odbornica Kosa Martinović;
SLABINJA, 18. aprila 1943. godine, predsjednica Milja Bajalica, sekretar Stojka Balaban, blagajnica Mileva Kondić, delegat za opštinski odbor AFŽ-a
Anđa Karan, odbornice Milica Vujanović i Anđa Zekić;
290
9)
10)
11)
12)
13)
14)
15)
»Žena danas«, list AFŽ-a Jugoslavije, br. 31, Januar 1943, str. 6.
Zbirka arhivske građe MR BiH Sarajevo, inv. br. 13440.
»žene BiH u NOB«, Sarajevo, Svjetlost, 1977, str. 662.
Isto, str. 581.
Ime nije utvrđeno.
Ime nije utvrđeno.
Ime nije utvrđeno.
�VOJSKOVA, 24. aprila 1943. godine predsjednica Vuka Reljanović, član SKOJ-a,
sekretar Stanka Međed, član SKOJ-a, blagajnica Ljupka Zlojutro, odbornice Stanka Reljanović i Marica Zlojutro;
JABLANICA, 27. aprila 1943. godine, predsjednica Stanka šešum, sekretar Vida
šešum, blagajnica Radosava šešum, odbornica Jelka šešum i Mara Babić;
DONJI PODGRADCI, 28. aprila 1943. godine, predsjednica Milja Sitnica, sekretar Mara Babić, blagajnica Bratislava Veljić, odbornice Rosa Slijepčević,
Jovanka Bralić i Anka Malešević;
MILOŠEVO BRDO, 28. aprila 1943. godine, predsjednica Gospava Gligić, sekretar Danica Ugrenović, član NOO, blagajnica Joka Kotur, član NOO,
odbornice Pava Ugrenović i Cvijeta Subotić, član NOO;
SOVJAK, 29. aprila 1943. godine, predsjednica Lepa Milošević, sekretar Kosa
Babić, blagajnica Persa Bjelajac, odbornica Grozda Bjelajac;
GORNJI PODGRADCI, 30. aprila 1943. godine, predsjednica Branka Dojčinović,
sekretar Gospava Ivanović, blagajnica Petra Ivanović, odbornice Zorka
Ivanović i Gospava Benk;
GRBAVCI, 2. maja 1943. godine, predsjednica Vidosava Cvijić, sekretar Zorka
Bavuljić, blagajnica Vukosava Čekić, odbornice Draginja Adžić i Miljka
Blagojević;16'
GUNJEVCI, juni 1943. godine, predsjednica Marija Petrović, sekretar Jela
Bijelić i odbornica Bosa Biga;17'
SUVAJA, početkom 1943. godine, predsjednica Radosava Biga, sekretar Milica
Biga, odbornice Persa Biga i Ljuba Jerić; 18 '
MRAZOVCI, prva polovina 1943. godine, predsjednica Jovanka Ručnov, ostale
članice odbora Draginja Dragičević i Milja Ručnov.19'
Žene su vrlo ozbiljno shvatale svoje dužnosti i prihvatale se povjerenih
zadataka, često i u najtežim trenucima svoga života. Prilikom izbora Inicijativnog odbora 4. aprila 1943. godine u selu Pruscima, za blagajnicu je predložena
Joja Dejanović. Iako je to bilo nakon kratkog vremena kako su joj u borbi
sa neprijateljem 26. marta 1943. godine20' poginula dva sina i popaljena sva
imovina, prihvatila je ponuđenu dužnost sa čvrstim ubeđeniem u konačnu
pobjedu narodnooslobodilačke vojske.
Inicijativni odbori AFŽ-a pri formiranju bili su sastavljeni od pet članova:
predsjednica, sekretar, blagajnica, delegatkinja za opštinski odbor AFŽ-a i odbornica.21' Na izbornim sastancima, pored izbora članova odbora, ukazivano
je na značaj organizacije AFŽ-a, njenu ulogu u NOB-u, razrađivana uputstva
za dalji rad i postavljani direktni zadaci u potpomaganju rada obavještajne
službe i sakupljanju dobrovoljnih priloga za vojsku i vojne bolnice.
Izvještaji o formiranju inicijativnih odbora, odnosno o akciji omasovljenja Antifašističke organizacije žena, dostavljani su komandama partizanskih
jedinica na tom terenu i organizacijama KPJ. Nakon formiranja inicijativnih
odbora, održavani su redovni sastanci, u kraćem ili dužem vremenskom razmaku, na kojima je razmatrano izvršenje zadataka i postavljani novi. Pored
toga, na sastancima je redovno razrađivana partizanska štampa: »Sa fronta
slobode«, »Tito Krajišnicima«, list »Udarnica«22', »Žena danas, »Radio vijesti«
i dr., kao vid informisanja o događajima u borbenim jedinicama i društvenopolitičkim organizacija na neoslobođenoj i oslobođenoj teritoriji.
Omasovljenje organizacije je teklo veoma brzo. U Prijedoru je ubrzo po
formiranju inicijativnog odbora AFŽ-a radom organizacije bilo obuhvaćeno
više žena: Gašić Dara, Lela Sučević, Dragica Lazić, Persa Krajinović, Mileva
291
16)
17)
18)
19)
20)
21)
22)
Zbirka arhivske građe MR BIH Sarajevo, Inv. br. 13440.
»Jene BIH u NOB«, Sarajevo, »Svjetlost«, str. 682.
Isto, str. 397.
Isto, str. 651.
Zbornik IV. kn). 11. dok. 290, str. 559.
Zbirka arhivske građe MR BiH Sraajevo, Inv. br. 13440.
»Udarnica« Je list AFŽ-a Slavonije koji Je takođe raspačavan i u ovom dijelu Bosanske krajine.
�Alač, Anđa Babić, Đuja Stojanović, Ljuba Radetić, Joka Jeličić, Mira Trubajić
i Persa čupović.23' Od žena koje su obuhvaćene radom organizacije naplaćivana je članarina, obavještavane su o događajima, dobijale su potrebnu pomoć
u odjeći, hrani ili u političkom radu. Na prvom sastanku poslije formiranja
inicijativnog odbora 17. maja 1943. godine u Donjim Podgradcima, predloženo
je da se organizacija AFŽ-a proširi sa još 20 drugarica. Proširenom sastanku
u Miloševom Brdu 21. maja 1943. godine prisustvovalo je 30 drugarica, u Gornjim Podgradcima 26. maja 1943. godine prisustvovalo je takođe 30 žena. U
Jablanici na sastanku odbora 25. maja 1943. godine predloženo je da se održi
prošireni sastanak 30. maja i tom prilikom je utvrđena lista od 111 žena koje
treba pozvati. Sastanku je prisustvovalo 50 drugarica, a 3. juna 1943. godine
proširenom sastanku u Grbavcima je prisustvovalo 40 drugarica.
Agitaciju za omasovljenje organizacije vršile su same aktivistkinje u sklopu svojih redovnih poslova — prilikom okupljanja u mlinovima gdje su dolazile u dodir sa ženama iz drugih sela koja nisu obuhvaćena organizacijom,
zatim prilikom ispomoći na podizanju popaljenih kuća, kao i pri obradi polja.
0 svakoj ovakvoj agitaciji ili akciji referisano je na sjednicama odbora, proširenih ili u užem sastavu. Većina žena obuhvaćenih radom organizacije, bile
su nepismene pa se u mnogim selima, odmah po osnivanju prvih odbora AFŽ-a,
obrazuju i analfabetski tečajevi za opismenjavanje. U selima koja su bila blizu većih ustaških centara, kao na pr. Bosanska Dubica ili Prijedor, u cilju
zaštite od iznenadnog napada neprijatelja, članice AFŽ-a organizovale su stražarsku službu.
U mnogim mjestima članice AFŽ-a preuzimale su na sebe i brojne druge
obaveze, posebno u selima u kojima nije bilo muškog življa. Tako su žene u
selu Gunjevcima bile glavna radna snaga na zadacima pokreta. Jedan od veoma važnih zadataka je bilo zbrinjavanje ljetine. U tu svrhu se već u proljeće
1943. godine formiraju omladinske radne čete, koje su, pored omladinki, okupljale i žene, a često su one bile i mnogobrojnije. Požnjeveno žito se nosilo
na desetine kilometara na leđima do Kozare i partizanskih magazina. Briga
oko ranjenika skoro uvijek je bila zadatak žena i njihove organizacije. Hrana,
odjeća i druge potrepštine organizovano su nošene do partizanskih bolnica u
Kozari u određenim vremenskim razmacima, u 15 dana ili kraće, zavisno od
količine prikupljene hrane ili pak od vojne situacije. Isto tako je ženska organizacija pomagala narodnooslobodilačkim odborima oko ishrane partizanskih
jedinica na terenu. Sve ove zadatke obavljale su žene uz svoje obaveze u kući
1 prema ukućanima. O velikim zalaganjima žena i njihovom rodoljublju, između ostalog, u svom članku »Pojačajmo politički rad među ženama« Dušanka
Kovačević kaže: »čuvena kozarska udarnica Ljuba Anić, kojoj je 58 godina,
nije nijednom izostala iz akcija koje vrši radna četa u njenom selu«.24' Dalje
izlažući mišljenje da treba jačati organizaciju AFŽ-a, navodi: »Kod žena postoji još ustručavanje da kažu svoje mišljenje, da utiču na odluke koje se donose na konferenciji, da ispravljaju pogreške koje se čine u selu, da osude
nepravedan postupak ili nebrigu za interese naroda, koja se dešava kod narodnooslobodilačkih odbora. A baš one partizanske majke i sestre, koje su danas
domaćini, u većini slučajeva mogu pružiti veliku pomoć porodicama boraca
i sirotinji, kako u izgradnji kuća, sjetvi, tako i u pravilnoj raspodjeli tereta
na sela,, u zdravoj kritici narodnooslobodilačkog odbora. Zato ih treba oslobađati i učiti«.
Da bi se ubrzao rad na učvršćivanju organizacije, započinje se sa organizovanjem kurseva za rukovodioce AFŽ-a. Jedan takav kurs organizovan je
koncem juna 1943. godine,25' kojem je prisustvovalo 20 drugarica. Zadatak
23) tene BiH u NOB, Sarajevo, Svjetlost, 1977. str. 581.
24) »Nova žena-, list AF2-a BiH, br. 2, april 1945, str. 8.
25) Arhiv CK SK BiH, fond Oblasnog komiteta za Bosansku krajinu, 1943/319.
465
�kursa bio je postizanje najosnovnijih znanja u radu na učvršćivanju organizacije AFŽ-a. Po završetku kursa, drugarice su trebale ući u sastav privremenog
Inicijativnog okružnog odbora AFŽ-a, kao i novoformirane sreske odbore
AFŽ-a. Od 25. avgusta do 5. septembra 1943. godine26' održan je u selu Strigovi
kurs za 19 drugarica. Na kursu su prerađivane slijedeće teme: »Narodnooslobodilačka borba i važnost učešća u njoj«, »Žena i fašizam«, »Žene u Savezu
Sovjetskih Socijalističkih Republika«, »Organizaciono pitanje AFŽ-a«, »Komunistička partija i žene«, »Pregled političke situacije od 1918. godine pa sve
do narodne revolucije«. Nešto kasnije, u jesen 1943. godine, odnosno od 10.
do 25. oktobra, održan je još jedan kurs u selu Podgradcima. Kursu je prisustvovala 21 drugarica.
Pošto se osjetila potreba za čvršćim povezivanjem svih okružnih, sreskih,
opštinskih i seoskih odbora AFŽ-a, Inicijativni oblasni odbor AFŽ-a donosi
odluku da se 5. septembra 1943. godine27' održi Oblasna konferencija AFŽ-a
za Bosansku krajinu na kojoj će se izabrati Oblasni odbor. Delegatkinje za
Oblasnu konferenciju su morale biti birane na seoskim i opštinskim konferencijama, sazvanim u tu svrhu. Birane su i delegatkinje sa neoslobođene teritorije. Sa terena Okružnog odbora AFŽ-a za Kozaru trebalo je biti birano 15
delegatkinja.
Pripreme za Oblasnu konferenciju su tekle uporedo sa izborima za opštinske, sreske i okružne odbore. Prema statističkim podacima Okružnog komiteta KPJ za Kozaru od 20. juna 1943. godine28', na terenu Kozare organizacije
AFŽ-a u prvoj polovini 1943. godine su bile slijedeće:
SK KPJ Bosanska Dubica: seoskih odbora AFŽ-a 42, opštinskih 3, sreskih
nema, ukupno odbornica 83;
SK KPJ Bosanski Novi: seoskih odbora AFŽ-a 27, opštinskih 2, sreskih nema,
ukupno odbornica 119;
SK KPJ Prijedor: seoskih odbora AFŽ-a 16, opštinskih nema, sreskih nema,
ukupno odbornica 83;
SK KPJ Bosanska Gradiška: seoskih odbora AFŽ-a 9, opštinskih nema, sreskih nema, ukupno odbornica 47.
26) 2ene BIH u NOB, Sarajevo, Svjetlost, 1977, str. 634.
27) 1RP Sarajevo, kat. br. 1973, inv. br. 5054.
28) Arhiv CK SK BiH, fond OK KPJ za Kozaru, 1943/12.
500
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Formiranje inicijativnih odbora AFŽ-a i njihov rad
na Kozari u prvoj polovini 1943. godine
Subject
The topic of the resource
Antifašistički front žena
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Nadežda Mitrašević
Source
A related resource from which the described resource is derived
Joco Marjanović, Kozara u narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji (1941-1945): radovi sa naučnog skupa održanog na Kozari (Mrakovica) 27. i 28. oktobra 1977.
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Nacionalni park Kozara
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1980
Rights
Information about rights held in and over the resource
Nacionalni park Kozara
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
42 str.
AFŽ
Antifašistički pokret
Narodnooslobodilačka borba
žene borci
ženski pokreti
-
https://afzarhiv.org/files/original/e890a5ad663627f05de8a25c74d40aee.pdf
e7295585d3a2b0bc9a75c81412f0d213
PDF Text
Text
RADISAV S. NEDOVI]
^A^ANSKI KRAJ U NOB 1941 – 1945.
@ENE BORCI I SARADNICI
•
1
�Recenzent
DRAGOQUB – DRAGAN S. SUBOTI]
Izdava~ki odbor
Milo{ URO[EVI], predsednik
Vidoje @IVKOVI]
Miodrag JAKOVQEVI]
Vera TODOROVI]
Vladimir Vlajko JOVANOVI]
Spasoje MILOVAN^EVI]
Previslav VULI]EVI]
Aleksandar Aco JOVANOVI]
Dimitrije ILI]
Za izdava~e
PANTELIJA VASOVI]
Izdava~i
OKRU@NI ODBOR SUBNOR-a,
OP[TINSKI ODBORI SUBNOR-a ^A^KA,
GORWEG MILANOVCA I LU^ANA
2
�RADISAV S. NEDOVI]
^A^ANSKI KRAJ U NOB 1941 – 1945.
• @ENE BORCI I SARADNICI
^A^AK, 2010.
3
�Srpske majke i sestre, koje ste u ovoj te{koj i krvavoj borbi
dali najboqe svoje sinove, zahvaqujem vam na onome {to ste do danas doprinele nad~ove~anskoj borbi na{ih naroda, zahvaqujem vam
na ogromnim `rtvama koje ste podnijele za spas svoje otaxbine,
za spas na{ih naroda, na{e slobode i nezavisnosti... Va{e du`nosti su mnogostruke. Na{em frontu, na{im borcima treba pomo}.
Vi, srpske `ene, i sve `ene u Jugoslaviji, mo`ete ubla`iti tu
nesta{icu... U svakom selu, u svakoj varo{i, napregnite sve svoje
snage, sabirajte materijal, odje}u, sredstva za `ivot, namirnice, kako bismo mogli na{im borcima na frontu dati bar minimum... Pomognite nam da stvorimo istinsku narodnu vlast, za koju su od 1941. godine ginuli najboqi sinovi Srbije i ostalih naroda Jugoslavije...
Tito
(Iz govora na mitingu `ena Srbije
u Beogradu 28. januara 1945)
Ovaj kongres nije samo manifestacija solidarnosti `ena
Jugoslavije, manifestacija bratstva i jedinstva, smotra va{ih
snaga, pregled va{eg dosada{weg rada, nego je i va`an sastanak na
kome vi, `ene Jugoslavije, treba da odredite smjernice svoga rada...
Ne}u se osvrtati na va{ rad, u pro{losti, na va{e zasluge
u borbi, koje su ogromne i za koje imate priznawa, ne samo svih naroda na{e zemqe, nego i ~itavog slobodoqubivog ~ovje~anstva. Danas pred nama stoje te{ki zadaci. Na{i najva`niji zadaci su
u~vr{}ivawe na{e narodne vlasti, vaspitavawe djece, na{eg mladog nara{taja, na{ih budu}ih pokoqewa, u~vr{}ewe bratstva i
jedinstva, izgradwa na{e zemqe... Majke i sestre imaju zadatak
da na{u djecu ve} odmalena vaspitavaju u novom duhu, u duhu qubavi prema na{oj domovini, prema na{oj Jugoslaviji, u duhu qubavi
prema tekovimnama bratstva i jedinstva, u duhu qubavi prema
novoj vlasti... Tra`imo da se na{oj djeci usadi u du{u onakva qubav kakvu su nosili na{i borci na bojnom poqu.*
_______
Tito
(Iz govora na Prvom kongresu AF@
Jugoslavije u Beogradu 17. juna 1945)
* Heronine Jugoslavije, „Spektar“, Zagreb, 1980.
4
�SVEDO^ANSTVA ZA PONOS I DIVQEWE
Termin „^a~anski kraj u NOB“ kao osnovni naslov gotovo
svih publikacija {tampanih u ^a~ku sa tematikom Narodnooslobodila~ke borbe uzet je za podru~je dana{wih op{tina ^a~ak,
Lu~ani i Gorwi Milanovac, odnosno podru~je ^a~anskog ratnog
okruga, koji je pokrivao Okru`ni komitet KPJ. Sem naseqa koja
se danas nalaze u sastavu ovih op{tina, OK KPJ za ^a~ak delovao
je i u naseqima: Toli{nica (op{tina Kraqevo), Luke, Lisa i Osonica (Ivawica), Virovo, Dragojevac, Mirosaqci, Tre{wevca i Cerova (Ariqe) i Lopa{, Pilatovi}i i Prilipac (Po`ega).
Retko je gde priroda bila tako dare`qiva i izda{na u
stvarawu lepota, retkosti i zanimqivosti kao na ovom podru~ju. Nalazi se u centraloj Srbiji.
Zbog umerenih klimatskih uslova, ovo podru~je je bilo naseqeno i pre dolaska Slovena, {to potvr|uju stara nalazi{ta materijalne kulture – ilirske humke u Atenici, rimske terme u
centru ^a~ka i mnoga druga.
Tu su i danas savremene saobra}ajnice, poput Ibarske magistrale i `elezni~ko ~vori{te, vezano u Po`egi sa prugom Beograd
– Bar i vezom za koridor Beograd – Ni{ – Skopqe.
Tu je i Ov~ar Bawa sa deset uglavnom sredwevekovnih manastira – riznicom srpskog trajawa i opstajawa.
Samo tako, ili boqe re~eno zbog svega toga, na ovim prostorima vekovima je ispisivana burna politi~ka i kulturna istorija. Bili su popri{te zna~ajnih doga|aja koji su mewali tokove
istorije, a istovremeno – kolevka zna~ajnih li~nosti koje su
istoriji ovog kraja i {ire davale svoj pe~at.
Od pada srpske dr`ave pod vlast Osmanlijskog carstva 1459,
pa do kraja H¤£££ veka ovo podru~je bilo je pod vla{}u Turaka. Po`areva~kim mirom 1718. ^a~ak i podru~ja na levoj obali Zapadne
Morave potpali su pod vlast Austrougarske, da bi ga Turci ponovo osvojili 1739. godine.
Usledili su srpski ustanci, u kojima su qudi ovog dela Srbije masovno u~estvovali od 1804. do 1815. godine. U~e{}e naroda u
oba ustanka bilo je masovno i slobodarstvo je sve vi{e postajalo
na~in `ivqewa stanovnika ovog kraja potvr|uju}i to heroizmom,
ne samo Tanaska Raji}a i saboraca u Boju na Qubi}u 1815.
Slobodarstvo naroda ovog dela Srbije iskazivano je i u oslobodila~kim ratovima od 1876 do 1878. godine.
5
�U prvoj polovini HH veka srpski narod je vodio ~etiri oslobodila~ka rata (1912, 1913, 1914 – 1918), i najzad, za oslobo|ewe zemqe od fa{izma u Drugom svetskom ratu.
Sve ovo skupa i mnogo drugoga uticalo je na razvoj slobodarstva srpakog naroda, koji je znao da iznedri i Kara|or|a, i Milo{a Obrenovi}a, i Tanaska Raji}a, i Dragutina Gavrilovi}a. Wihov herojizam, samopregor i qubav prema sopstvenom narodu vaspitno su uticali na nove generacije, pogotovu ro|ene u prvoj dekadi HH veka, krajem druge i po~etkom tre}e dekade HH veka.
Generacije su se divile i vaspitavale vi|ewem Boja na Qubi}u 1815. godine:
„A u Srba na brdu Qubi}u,
u wih be{e vrlo malo vojske.
I bez pu{ke i bez britke sabqe,
pola boso, pola obuveno,
po dvojica jednom sabqom seku
po dvojica jednom pu{kom tuku“.
Generacije ~a~anskog kraja sa ponosom su sledile re~i svoga
zemqaka majora Dragutina Gavrilovi}a, koji je u odbrani Beograda u Prvom svetskom ratu rekao svojim borcima: „Vojnici, junaci!
Vrhovna komanda izbrisala je na{ puk iz brojnog stawa... Na{ puk
je `rtvovan za ~ast otaxbine i Beograda. Vi nemate vi{e da brinete za svoje `ivote koji ovoga ~asa ne postoje. Zato napred u slavu!“
Sem ovih ratni~kih pokli~a u kojima su `ene na svoj na~in
u~estvovale, za generaciju ro|enu krajem druge i po~etkom tre}e
dekade HH veka zbog svega onoga {to su prethodni ratovi doneli,
nove generacije su nu`no prihvatile te uzore kao uslov za puko
pre`ivqavawe.
@ene ~iji su mu`evi oti{li u rat 1912. i, sa malim prekidom, ratovali do 1918. bile su jedini sto`er od koga je zavisila
porodica. One su ra|ale po desetinu dece koja zbog uslova `ivota
nisu pre`ivqavala ni detiwstvo. De{avalo se da te `ene ra|aju
decu i na wivi. Ta `ena majka vodila je brigu o deci, o stoci, o svemu {to je sa~iwavalo porodi~nu zadrugu. Ta `ena je na obrama~i
nekoliko kilometara nosila neki od proizvoda do prvog gradskog
naseqa da bi to prodala i kupila soli, ili gasa (petroleja) za
lampu. Na ko{uqari nosila je do reke ve{ da bi ga oprala. Brinula je da slanina, obe{ena iznad pro~evqa na tavanu, dotraje do
drugog posjeka. Ta `ena, Srpkiwa, umesto deterxenta, ve{ i posteqinu otkuvavala je u ce|u; umesto sredstava za prawe sudova
koristila je koprivu.
6
�Ta `ena, supruga, majka, snaha... za sve je imala i snage i vremena i svojim samopregorom uticala je na vaspitavawe svoga podmlatka. Jednostavno, za wu nije imalo odmora, ni radnog vremena,
jer, da bi sve ovo uradila, ustajala je u „svanu}e“, a legala najkasnije, kada je sve u ku}i „namirila“.
Ona je i prela i plela, a mnoge od wih su i tkale {arenice,
„gubere“, }ilime... Zbog uslova koji su joj onemogu}avali da de~ji
ve{ kupuje u trgovini, gajila je konopqu, potapala je i kiselila
u „mo~ilu“, odvajala vlakno od pozdera na trlici, tkala te`inovo platno, rukom {ila ko{uqe.
Ta na{a `ena pre`ivela je {to nije ni jedna `ena Evrope:
da joj svekri, mu`evi i sinovi ratuju od 1912. do 1918, pre`ive golgotu Albanije i da se pobedonosno vrate porodicama.
Ona je znala i mogla da poturi le|a i da zajedno sa vojnicima izgura top (koji se zaglavio u blatu, a volovi su bili nemo}ni)
na polo`aj. I ne samo to: iz wenih o~iju `ario je prezir okupatorskom vojniku na svakom koraku i susretu i koraku i zato ni
malo nije ~udno {to je vojni zapovednik za Srbiju general Beme u
naredbi nema~kim vojnicima 25. septembra 1941. godine, pored
ostalog, rekao: „Srbija je u martu ove godine sramno pogazila ugovor o prijateqstvu s Nema~kom da bi sa le|a napali nema~ke trupe koje su se prikupqale protiv Gr~ke. Kao oluja prohujala je zemqom nema~ka odmazda. Ako ovde ne postupimo svim sredstvima i
sa najve}om bezobzirono{}u, na{i }e se gubici pewati do neizmernosti. Va{ je zadatak da prokrstarite zemqom u kojoj se 1914. potocima lila nema~ka krv usled podmuklosti Srba mu{karaca i
`ena. Svaki koji blago postupa, gre{i o `ivote svojih drugova. On
}e biti pozvan na odgovornost bez obzira na li~nost i stavqen
pred ratni sud“.
Druga generacija `ena Srbije, koja puni stranice ove po
mnogo ~emu nesvakida{we kwige wihove su unuke, k}eri i snahe, ro|ene krajem Prvog svetskog rata ili neposredno po wegovom zavr{etku. One su imale donekle boqe uslove `ivota i odrastawa,
ali ne sme se zaboraviti da je to posleratno stawe bilo prebogato brojem dece koje je, samim tim, pratilo nevi|eno siroma{tvo,
uz prenagla{enu potrebu za radnom snagom.
Te mnogo~lane porodice zahtevale su od tih „devoj~uraka“
da budu „pri ruci“ majci, koja nije znala {ta pre treba da uradi.
Da li da namiri decu, da spremi obrok, da nahrani stoku, da stigne na wivu i vo}wak... Ovo nagla{avam sa razlogom, jer je to bilo
vreme kada je u Srbiji preko 80% `ivqa bilo na selu.
7
�Iako su se uslovi `ivota popravqali ta generacija mladih
`ivela je u „uxericama“, ku}icama koje su se sastojale od jedne sobe, retko poplo~ane. Polovina ku}e je bila od brvana sa pro~evqem
i verigama na sredini i otvorenim tavanom nad tim delom ku}e.
Spavalo se na krevetima sa slamaricom od te`ine napuwenom {a{om. Retko je puwena slamom.
Ta generacija „rado“ je postila sve poste, hranila se „muruznicom“, a p{eni~ni hleb me{en je samo za „blage dane“. To je bilo
vreme kada je premalo `enske seoske omladine poha|alo sva ~etiri razreda osnovne {kole. Na prste se moglo izbrojati broj devoj~ica koje su nastavile {kolovawe u sredwoj {koli, a jedina sredwa {kola u ~a~anskom kraju bila je Gimnazija.
Izme|u dva rata u ~a~anskom kraju po~eli su da se sna`nije
razvijaju zanati, koje je izu~avala prvenstveno mu{ka populacija sa sela. Dvadesetih godina pro{log veka Gimnazija u ^a~ku je
imala prve maturante. Iako malobrojni u~enici gimnazije i u~enici na zanatu, stanuju}i uglavnom na seskom podru~ju, po~eli su
da uti~u na promene u na~inu `ivota na selu organizuju}i prela,
igranke, mobe i druga sastajali{ta. Po~elo je, vi{e nego do tada,
dru`ewe omladine van ku}nog praga.
Polovinom tre}e decenije stasala je ve}a grupa maturanata ^a~anske gimnazije. Neki su zavr{avali i studije u ^ehoslova~koj, Poqskoj, Austriji ili Francuskoj. Me|u wima vidno mesto zauzima dr Dragi{a Mi{ovi}. Oni su znali i umeli, okupqaju}i mlade qude preko legalnih organizacija (sportska dru{tva,
literarna udru`ewa, kwi`nice i ~itaonice) da sugra|ane upoznaju sa dostignu}ima sredina u kojima su se {kolovali.
Uvi|aju}i potrebu za postojawem sredstava za informisawe, jedan iz plejade fakultetski obrazovanih – diplomirani
pravnik \or|e – \oko Milovanovi} osniva 1932. godine list „^a~anski glas“, u kome su saradnici bili svi vi|eniji i obrazovaniji qudi sredwih godina. Tematika napisa bila je socijalne sadr`ine. Gotovo da nije imalo {tampanog broja ovog lista u kome nije bio pou~an ~lanak, pre svih, iz pera dr Dragi{e Mi{ovi}a. Ponajvi{e obra}alo se seoskoj sredini, koja je bitno zaostajala za
gradskom.
Da bi se u ovome uspelo, ni~u u selima kwi`nice i ~itaonice, kao mesto sastajawa seoske omladine. Posebna pa`wa je posve}ena seoskoj `enskoj omladini sugeri{u}i savremeniji na~in `ivqewa i u postoje}im uslovima, sa naglaskom da bolesti, naro~ito tuberkuloza, posebno napadaju siroma{ne. Poseban vid delovawa bio je organizovawe skupova, koji su neretko prerastali u te8
�~ajeve od po nekoliko dana, na kojima su predava~i bili dr Mi{ovi} i drugi znalci. U selima su to bile u~enice Gimnazije.
Omiqeno sastajali{te tih aktivista bili su slave ili
neki drugi „blagdani“. Rezimiraju}i na neki na~in stawe u kome
su qudi, pogotovu na selu, `iveli, dr Mi{ovi} je i ovo rekao u
zdravici na doma}inovoj slavi: „Di`em ovu ~a{u vina u zdravqe
radnog naroda, radnika i seqaka. Di`em ovu ~a{u u ime istine,
pravde i slobode, protiv mraka i tiranije i eksploatacije. Di`em je u zdravqe seqaka koji muze ali mleko, sir i kajmak ne jede,
seqaka koji stoku hrani a meso ne jede, seqaka koji ropski radi
ali plodove svoga rada ne u`iva, radnika koji palate zida a u uxericama `ivi, radnika koji `eleznice podi`e a stotinama kilometara ide pe{ke da posao na|e...“
Na jednom od posledwih politi~kih zborova, u oktobru 1938.
godine, dr Mi{ovi} je rekao: „Nama se podme}e da smo za krv, za revoluciju a mi bez ikakvog straha i pla{ewa otvoreno progla{avamo da mi nismo ni za kakvu krv, jer nam je svaka kap krvi radnog
~oveka isuvi{e draga i skupa. Mi ho}emo da izvojujemo pravo slobode i hleba za sve. Mi ne}emo da robovi postanu gospodari a gospodari robovi, ve} ho}emo da svaki ~ovek ima obezbe|enu egzistenciju
pod jednakim uslovima da ho}e da radi. Kada budemo osvojili ta
prava, ako neko poku{a da nam ih otme, mi }emo se hrabro odupreti i boriti da ih o~uvamo, pa neka se ta na{a borba naziva kako
ho}e“.
Jednom drugom prilikom istakao je: „Protiv nas je prosuto
more la`i. Ka`u da smo pla}enici Moskve, a mi smo samo verni potomci Kara|or|a, Hajduk Veqka, Tanaska Raji}a i drugih koji su
se borili za slobodu svoga naroda i koju borbu mi nastavqamo. Mi
izjavqujemo da ne}emo dozvoliti da nam komanduje ni Rim, ni Berlin, ni Moskva“.
Razgovaraju}i sa bugarskim studentima u ^a~ku, Doktor,
pored ostalog, ka`e: „Moramo po}i sasvim drugim putem ako ne
`elimo da se svet pretvori u jednu veliku ludnicu kakva je bila
1914. godine. Tu nije bilo pobednika i pobe|enih. Svi smo pobe|eni.
Oslobodimo se okova, skinimo mr`wu sa o~iju, sagorimo sve stare
otrcane pojmove koji nam zakre~avaju lobawe. Sve nam je zajedni~ko i pro{lost i nesre}e koje smo pre`iveli pogre{kom nekoliko
qudi“.
Namerno sam se osvrnuo na delovawe i zasluge Doktora, koji
je snagom svoje li~nosti, jer su wegove, tada izgovorene, re~i dobile punu potvrdu u bliskom nastupaju}em vremenu, a nisu mnogo izgubile od aktuelnosti ni danas.
9
�Imaju}i sve ovo u vidu, nije nimalo slu~ajno {to je u na{em
gradu ^a~ku 1934. godine, uvi|aju}i da nam preti opasnost od fa{izma, koji se razmahnuo u Evropi, po ugledu na Francusku, formiran Narodni front slobode, organizacija koja je okupqala slobodoqubive gra|ane.
Antifa{isti~ko opredeqewe naroda i zahtev za pravedniju organizovanost u dru{tvu postaje u ~a~anskom kraju svojina
ogromnog broja stanovnika, {to je manifestovano i prilikom sahrane dr Mi{ovi}a – na umrlici je pisalo: „U borbi za demokratiju, mir i hleb i slobodu pao je kao `rtva na{ drug i prijateq dr
Dragi{a Mi{ovi}“. U potpisu – Akcioni odbor: Radni~ko socijalisti~ka grupacija, Demokratska stranka, Zemqoradni~ka
stranka i Narodna radikalna stranka“.
Na Doktorovoj sahrani u januaru 1939. godine bilo je oko
15.000 gra|ana iz raznih delova zemqe. Povorka je krenula u 10 sati ispred ^a~anske crkve, a na grobqe u ^a~ku su stigli oko 17 sati. Oglasilo se vi{e od 30 govornika. Na nadgrobnom spomeniku
Doktoru, ~ije je podizawe finansirano dobrovoqnim prilozima,
zapisano je: „Radni narod svome prvoborcu“.
Jedino se tako mo`e shvatiti masovnost partizanskog pokreta u ~a~anskom kraju, pa nije ni malo slu~ajno nare|ewe dr Turnera, dr`avnog savetnika Tre}eg Rajha, na~elnika {taba Vojnog
zapovednika za Srbiju, 22. juna 1941. godine Milanu A}imovi}u, u
kome se, pored ostalog, ka`e: „Na osnovu zadwih ratnih doga|aja,
molim da se odmah izvr{i prema ranijem sporazumu sa Vama hap{ewe svih vode}ih komunista... Na kraju `elim da Vam skrenem
naro~itu pa`wu na varo{i: Ni{, Kragujevac, U`ice i ^a~ak“. Na
osnovu ovog nare|ewa, izvr{eno je jedno od prvih streqawa u Srbiji, na igrali{tu FK „Borac“ 20. jula 1941. godine, 12 gra|ana me|u kojima je i jedna `ena.
To opredeqewe stanovni{tva, a pogotovu `enske populacije, naro~ito se osvedo~ilo ogromnim naporom da se novembarskih
dana 1941. spre~i po~etak bratoubila~kog rata, kako je pisalo na
parolama i na proglasima koje su `ene pisale.
Narodno jedinstvo, u `eqi da se nanese poraz okupatoru nizom akcija na podru~ju ~itavog ~a~anskog kraja, primoralo je nema~ku komandu ^a~ka da {tampa i rastura proglas u kome se ka`e: „Od danas pa do daqe naredbe ceo qubi}ki srez u odnosu prema
okupatorskim vlastima nalazi se u iznimnom – opsadnom stawu,
a op{tine Qubi}ska, Mili}eva~ka, Br|anska, Preqinska i Miokova~ka u ratnom stawu“.
10
�Na op{tem narodnom zboru kod Sokolane u ^a~ku sve politi~ke gra|anske partije ^a~ka govorima svojih predstavnika 18.
novembra upu}uju apel, u kome se, pored ostalog, ka`e: „Narod ho}e
da sam odlu~uje svojom sudbinom i da se wegove `eqe izvr{avaju i
zahtevaju
1. – Da se ujedine sve borbene patriotske snage u op{tem
ustanku protiv okupatora. Ovo jedinstvo mora biti ~vrsto,
istinsko i iskreno, jer je i krvqu zape~a}eno protiv okupatora.
2. – Da {tabovi ustani~kih snaga odmah okrenu svoje odrede
prema neprijatequ i na bazi zajedni~ke borbe i iskrene saradwe
postave temeqe za izgradwu prave narodne vojske, jedinstvene,
oslobodila~ke i slobodarske.
3. – Da se na bazi pune slobode i demokratije organizuje privremena narodna vlast, u op{tini, okrugu i na oslobo|enoj teritoriji uspostavi Sud, omogu}i slobodna trgovina i pomogne narodna privreda“.
Posle Prve neprijateqske ofanzive i pada slobodne teritorije, U`i~ke Republike, u ~ijem sastavu je bio i ~a~anski kraj,
od jednog od najbrojnijih partizanskih odreda Jugoslavije sa oko
3.000 boraca sa oru`jem povuklo se i ~inilo sastav Druge proleterske brigade samo 198 boraca (^a~anski bataqon).
Nezapam}enom teroru sunarodnika ravnogoraca bili su izlo`eni borci ^a~anskog NOP odreda i svi oni koji su ma na kakav
na~in u~estvovali u ustanku. Jednostavno, to je bilo vreme kada
je ~ovekov `ivot bio najjeftiniji. Krajem 1942. poku{ano je da se
Odred obnovi, ali, zbog terora koji je vladao na ovim prostorima,
straha koji je postojao kod stanovni{tva i zime koja je bila na
pragu, od te namere se odustalo. Ve} u februaru 1943. Odred je ponovo formiran, uglavnom od qudi koji su do tada ilegalno `iveli i
u jednoj neravnopravnoj borbi 5. marta, u Ostri, od 25 boraca, koliko je Odred brojao, 14 je poginulo i dva pre`ivela su uhap{ena i
streqana u logoru na Bawici. Nekoliko dana pre ovog doga|aja, u
bunkeru u Vapi uhap{eni su ~lanovi Okru`nog komiteta KPJ za
okrug ~a~anski.
Odred je ponovo formiran, ali on nije vi{e bio velika vojna
snaga, pa je krajem 1943. prikqu~en Prvoj {umadijskoj brigadi i
napustio ~a~anski kraj.
Kao {to se vidi, otpor fa{izmu i wegovim saradnicima na
prostoru ~a~anskog kraja nikada nije prestao. On je satkan od pobeda i poraza, patwi i stradawa. Ali, sve ve}i teror koji je primewivan prema stanovni{tvu ~a~anskog kraja omogu}io je da narod postane – ODRED. Na spomeniku u Ostri stihovima pesnika
11
�Slavka Vukosavqevi}a osvedo~eno je: „Petog marta 1943 u borbi
protiv 500 stotina neprijateqskih vojnika ovde je 14 poginulo i
11 pre`ivelih partizana potvr|ivalo istoriju Srbije, koja se
nikad nije mirila sa ropstvom. I OVO ZNAJTE POTOMCI: U TOKU OSLOBODILA^KOG RATA 1941 – 1945 ^A^ANSKI PARTIZANSKI ODRED UMIRAO JE I RA\AO SE SVEDO^E]I DA JE
SLOBODA GUBILA NEKE BITKE ALI NIKAD NIJE IZGUBILA
RAT“.
Jo{ dramati~niji podatak daje saop{tewe Prekog suda
Drugog ravnogorskog korpusa od 25. avgusta 1944. godine, u kome se
ka`e: „Zbog aktivne saradwe sa teroristi~kom grupom komunista, zbog organizovawa i {irewa usmene i pismene propagande protiv Jugoslovenske vojske u otaxbini, kao i zbog vrbovawa pripadnika ove vojske da se odmetnu i da pristupe grupi komunisti~kih
terorista osu|eni su na smrt od strane Vojnog prekog suda ££ ravnogorskog korpusa i streqani su na dan 25 avgusta...“ Slede imena
osam zemqoradnika, jednog radnika i dve doma}ice, od kojih je jedna imala devetoro dece. Svih 11 nisu streqani, ve} zaklani. Na
kraju saop{tewa se ka`e: „Skre}e se pa`wa stanovni{tvu da }e
se kazniti smr}u svako lice koje bude sara|ivalo sa teroristi~kom grupom komunista ili na ma koji drugi na~in RADILO PROTIV JUGOSLOVENSKE VOJSKE U OTAXBINI“.
S obzirom da posle 1941. godine ^a~anski partizanski odred
„Dr Dragi{a Mi{ovi}“ nije predstavqao iole zna~ajnu vojnu
formaciju i da je krajem 1943. u{ao u sastav Prve {umadijske brigade, ravnogorci su se posebno ustremili na `ene. Tako su od neutvr|enog broja pripadnika NOP-a Nemci streqali, pored 497 mu{karaca i 18 `ena. Me|u 702 `rtve koje su usmrtili ravnogorci
`ena je bilo 99.
Za ~u|ewe je okrutnost ravnogoraca prema `enama, jer me|u
209 zaklanih bila je 61 `ena. Bestijalnost koju su ispoqavali
prema ovim nesre}nicama neshvatqiva je zdravom razumu. Po pravilu, mla|im `enama prvo su oduzimali ~ast da bi im kasnije kasapili grudi; jednostavno su ih mrcvarili i klali. Ova okrutnost naro~ito je ispoqena 1943. godine posle dogovora komandanta korpusa sa komandantima brigada „da se uni{ti sa porodicama biv{ih partizana“.
Me|u 4.642 pripadnika ^a~anskog NOP odreda „Dr Dragi{a
Mi{ovi}“, koji su slobodi darivali svoje `ivote, bilo je 456 `ena, od kojih 161 nije bila udata.
Dugi niz godina sara|ivao sam sa Radisavom Nedovi}em na
obradi materijala NOB-e ~a~anskog kraja i uvek sam se ~udio od
12
�kuda kod tog ~oveka toliko osetqivosti i upornog tragawa za dokumentima da bi se svaki doga|aj i svaki pojam {to vernije istra`ili i objasnili. Divio sam se i divim wegovoj snazi da u poodmaklim godinama mesecima istra`uje u desetimana publikacija, u moru pro~itanih zapisa hroni~ara i naratora koji su bili
svedoci tog veli~anstvenog vremena i generacija koje su se `rtvovale na oltaru slobode. Boqe nego mnogi drugi i pozvaniji od wega,
i obrazovaniji, u poimawu vrednosti ratovawa.
Zahvaquju}i wemu, ova na neki na~in jedinstvena publikacija otima od zaborava vreme u kome su `ene imale vidnu ulogu u
odbrani najmilijih, slobode i ogwi{ta od zavojeva~a i od onih koji nisu hteli ili nisu mogli da shvate {ta za `enu kao sto`er
porodice zna~i ponos izra`en slobodom i protkan materinstvom.
Trude}i se da {to vernije prika`e i vreme i `ene kao aktere u tom mno{tvu razli~itosti u kojima su se nalazile i na{le,
iz zapisa o wima zadivquju}e znala~ki je uspeo da oko wihovih karaktera satka pri~e dostojne divqewa. Mo`da ga je ponegde ponela emocija opisuju}i prevelike tragedije u kojima su se neke na{le, nagla{avaju}i wihov bol, ali ni trenutak nije potisnuo ni
tragedije majke koja je izgubiv{i jednog sina ili k}erku izgubila
sve.
Od do sada objavqenih publikacija ili zapisima koji su, kao
svedo~anstva deponovani u istorijskim arhivima ili drugim institucijama, posle ove kwige ne}e ostati samo neki statisti~ki broj, ve} primer za ugled potomcima i budu}im istra`iva~ima,
svedo~anstvo da je srpski narod imao na stotine Jovanki Orleanki.
Iako je na{ jezik bogat izrazima, neka mi je dopu{teno da
u nedostatku pravih, ili mojom nemo}i da ih na|em da Nedovi}u
odam priznawe, ne mogu da o}utim zahvalnost.
Dragoqub – Dragan S. SUBOTI]
13
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Čačanski kraj u NOB 1941-1945.: žene borci i saradnici
Subject
The topic of the resource
Narodnooslobodilačka borba
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Radisav S. Nedović
Source
A related resource from which the described resource is derived
web
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Okružni odbor SUBNOR-a; Opštinski odbori SUBNOR-a Čačka, Gornjeg Milanovca i Lučana
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2010
Rights
Information about rights held in and over the resource
Okružni odbor SUBNOR-a; Opštinski odbori SUBNOR-a Čačka, Gornjeg Milanovca i Lučana
Language
A language of the resource
SRP
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
39-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
493 str.
Narodnooslobodilačka borba
NOB
partizanke
žene borci
žene heroji
-
https://afzarhiv.org/files/original/2cefe2d176f1d4d280b1922d4ff82fcd.pdf
df2320d4b4ca782fc0d56408555108ba
PDF Text
Text
��..\\ ila Beokovit
ZE.\.E HEROJI
�BmLIOTEKA •OSLOBODILACKI RATe
Recenzent
DUSANKA KOVACEVIC
Urednik
MILICA BORIC
Za.§tltnl ovitak lzradlo
2ELJKO MARJANOVIC
�MILA BEOKOVIC
::7
v
ZENE HEROJI
SVJETLOST
•
1967
•
SARAJEVO
�1)
~\0
.WI
TYi ('(
\.
:kaa
titro prilcupljanja· materijala :za ovu knjigu omogucio je Savez :lensltih dru5tava Bosne i Hercegovine, a objavljivanje knjige Konferencija za drulltvenu aktivnost zena
Bosne i Hercegovine.
. ..
..
'\..,
..
. ., ,_
�fL4~-..-.
MAY 31 1968
•'.. .
~
.
. • ' · .I{: t 'l•..;."
. ..• . . . :. ..-,r:.;.
' . . ..: . ~ :·
':
..·.-. __ ;_:_- ,: : .
·
:~
...
.. --... :.:
:
~
.
~
Ovo ;e knfiga. o ~et mladih i.eM koje au hTa.lno pale u borbi
a:a osZobo4en;e zeml;e. N;thoou hMbTost f Z41luge ln41'od ;e ocijento
dajuCi im na.;vef!e prizna.n;e - onlen. naTodnog ·hm>jcl.. One &fl.
pale u borbi u Taznfm k1'11jevima Ba.ne i HeToegovine. ,za ..nelce
od n;th ne zna. se gdje po8va;u. UmiTUCi juntJ~ki, one au oetale·d4
iive u nazivima dje~;th wti&l i Jkol4, T4Znih dru!taw · t oTg(lnizaci;a, apomen ft4 n;th bdije u ptJTkovima f na. J)41'tiz4Mkim gTolrljima. Spomen na. njih neugarivo odnave~ju ndi naTodi .Bvii~l~,
~ au .iene u ·na.jsudb()n()CJftijim danima nde. tstorii~ ~4Ze: . ~
•v iBto tGko hTt~bTe f da iBtim iaTom vole 1ooju zemlju i..slo!J®.u.
k4o i mulkaTci. Nijed11<1 od njih nije alu~;na pOjaoa. i OS4mZjeR\,
he1'oJ. Iznikle au u at1'dnim godintJma k4da ;e Komu~iBtU~ ·pqr:
tija pozvql4 Mle naTode ft4. oru.Nnt uataftllk. Ta; gllla ;e odjekn'40
u 11'cim4 mUic;mo ieM _Jf,l{10sl4vije. U Bosni f HeToegovini, "mlfi,
nepilmeno;, aif'OmCitnoj, z~mlji auTovih zak01UI, zeml;t ~Jim · iffnaTodima prijetilo iBtTebljenje, pr-eko noCi je oganj borbe zahvatio
i stotine hiljada iena. Sestm ;e stala u boTbeni atToj uz .. brata~
:Eena uz muia, d1'Ugarica uz dmga. Radnice, intelektualke, seljan~•
dcimaCice ahvatile au avo; ZDdatak i putove · alobode. Devet ien4
;,.'noja · rimboli eu uloQe iena u Tevoluciji. Sve one iznUde .W :~i·
m480vnog heTojstoo · koje au iene iBpoljile
1'4tU. ·
· ·_ : ·
u
bile kmr'iunistkinje, .svim avojim bif!em, mjeJI!u .i .()ljfl::
ctm;ima vezane ~- !Bvoj- naTod. Stajale au u PTtnm Ted.ovima ,._
borbi za 06Zobot!en;e zeml;e od fdistic!kih okuptJtoTa, u bOTbi: za.
iz(11'adnju novog dTultva. SWJ.kt!. . od njih, · wred QPJ(Iih aada.t4ko,
Ttuiil4 je ntJ okupljanju iena. u Tedove na.Todno oslobodil~~ ~
kr~ta. Sva~ - od njih anaino je doprintjel4 da lene postanu zntJI!czjan ftiktoT Mle Tevolucije. Nepouedno, k4o organtzatori iemkih
orpani,z4ci~ i n;thove Dktivno.tti iM. dajuCi P!'lmje1' 06tali~ kao
: . .Sve
BU
�-vojfttci, boln~arke, ilegalke na okupiranoj teritoriji, one su po•t4le izra.z s~e, teinji. i opredjeljenja najtirih masa zena u Bosni
-~ Hncegovhli. U tom vremenu obilje~ nadljud$kim fl4porima
nuoda. 1wda ;e moralna vrijednost rovjeka mjerena njegovim
doprinosom borl>i, zauvijek ;e sru&en mit o manjoj vrijecinoati
.iene.
Ono Ito je izbilo na vidjelo u danima revolucije - potvr4ena
tinjenica da je zena hrabar covjek i veliki patriota, to je onaj dokaz koji. je bolje od ikakve agitacije pokazao kakva se ogromna
enngija i snaga, vijekovima sputavana, krije u njima.
Zakonima i obicajima okovani zivot iene sprecavao je bujni
polet tih SfiUl(Ja, gu8io ceinju za drukCijim, pravednijim svijetom.
Dovoljno_.. je bilo .. dati ienama povjerenje, pokazati kako se stiZe
1111. d_aleke puteve slobode i zene su svojom snagom, hrabro!eu i
ljubavlju prema zemlji. i slobodi isp&sale najljepse stranice nde
revolucije, dale joj op8tenarodni karakter, opredijelile se za bolje
i naprednije dru&tveno ure4enje.
Dati sooju s-nagu, sposobnost4, materijalno pomo«S borbu, dati,
ako treba i zivot- time nije iscrpljeno sve na !to su zene nde zemije bile spremne u tevoluciji. Jo8 ve~ od toga bila je irtva materimtvG,- bolnijeg i tegobnijeg mego ikada u wo; .teSkoj istoriji.
Vectnci lienih sudbina iena boraca i ucesnika Mrodno oslobodilackog. rata -sadrii ·u sebi u ta.znim oblicima i tragediju materinstva,
l1dricanja i bolnUi rastanaka .sa rot!enom djecom. Radi sreenijeg
•utra bila je potrebna ogromna moralna stwzga i avijest i lene au
Je masmmo Vpoljile. Tragiena audbina i tuino materinstvo fXne
Vrbice je primjer kakvih je bilo na stotine u to ·vrijeme.
.
.
Nije sZueajno da je ogroman broj zena i djevojaka u narodno-oslobodilaCkoj borbt u!ao u redove Komu'nisticke partije i Saveza
kom.unisticke omladine. OpredjeZjivanje za marksisticku ideologiju
i radnicki pokret JH:Oizla.zilo je iz ubje4en;a da revolucija pod
nkovodstvom kOmunista &tvara i novu dru&tvenu etiku i odnose
koji. ce izmijemtf polOiaj Zene i kao grai!anina i njen poloiaj u
lWaku i porodici. - KGda au ponijele oni.ije, stale na barikade, umi·
rale u zatvorima odnoseci u grob tajne revolucionarnog pokreta,
kad4 8u ttzdignute glave odla.zile na streljanje, svaka zena borac
umirala je za slobodu svoje zemlje, i naroda kao i za ljeplu sutra!njicu za zene.
-Svaki dan -rata i borbe, svak4 irtva koju au dale bfla je osmiJlJena dubokim ubjet!enjem u pravednost stvari za koju se nar'Od
bOri i jOf -nel!im: aa opsti:i+n slobodom dolazio je i novi dru!tven.i
�poredclk u lcome je feMma garantovcM putU& drultveM i lUnG
ravnoprCJtmOSt. Tu .u mi&ao norile i ml4de studentkinje .f>haa,
&dojk4 i DTCJgica, nJu je tu~ila kCi ba.njalutkog kadije ienamo
Cazimke krajine, n;u ;e proni;ela Jirom Kra;tne Rada VranjeleviC, s n;om .u herojski umrle mlade komunistktn;e Mari;a Bursa~, Rava Jankovit i Lepa RadiC, s n;om ;e postala MJboZ;a mectu
11a;boZ;tma Danica Mat~ u h.erojskom I>Tvaru.
naa
ow knfigu ata~e u~esntce f'evoluctJe '
u n;o; dio sopstvene i&tori;e. Za n;th fene heTo;t nisu •Jenke proJZoati i uspomene, nego dio n;th.ovog biCa, n;thove svt;estf, dto kolone tl4 okf'vavl;entm stazama boTbe za slobodu.
NJu ~e Btati f mlade iene t djevojke, dandnje gener4dje koje
nast4vljaJu bOf'beni put svo;th. prethodnica u ljep!u i svjetltju budu~t fene u soctjali&t~ko; zemZ;t. Nf za n;th. to ni&u •Jenke. To
;e devd mladth feM f djevo;4k4, radnictJ, sel;ankt, studentktn;a,
jednost4vnth i bli&kfh. ko;e .u vol;ele ifvot, f'adovale se cva')e~ i
.uncu, tTafile u ifvotu ljubav i ne~. Takve kakve .u one ne
s;a;e udclljene od obi~ oov;eka. One posf4Ju bli&ke, f'azuml;tve,
one .u ;edno~tavne kao i&tina da .u za ove dane u kofima ifvfmo
i stvaramo umirale i dlvne, skromne djevojke i iene i .svo;tm ifvotom i smr~ i&pi&fuale stTantce o veli8111i i h.rabrosti iene. Te stramce .u bogatstvo ko;e ;e pri&utno u svfjesti i b~ savremenih
iemkih gener4d;a, u n;thovom shvat4nju ftvota iene i njene
uZoge u savremenom drultw.
DVSANKA KOVACEVIC
'1
�. :r ....
�MARIJA BURSAC
���r
�MARI.JA BURSAC
Prva f.eoa narodni heroj .Tugoslavije, rodiia se jula 1921. godine u selu Kamenici, u neposrednoj blizini Drvara. kao najstarije
dijete zi.dara N'lkole BursaCa.
Samouka oobanica zavriila je 1939. godine domaCII:ki te&j u
svom selu i bavila se domatins1vom.
U NOB je stupUa 2'1. jula IMI. i te iste godine, u septembru.
postala skojevka. Krajem ljeta J~ primljena u KP.T.
Prvo kao Ban Odbora !onda i radne fete u selu, a zatim kao
predsjednik seoskog odbora USAO.T-a i Ban odbora AF2-a. pa
komesar radne l!ete i Ban op&-tinskog i sreskog odbora AF2-a. aktivno doprinosi NOP-u u jesen 1941. i tokom cljele 1M2. godine
Pol!etkom februara 1M3. otilla je na svoj li&U zahtjev u X
krajilku udamu brigadu, gdje je bUa prvo bol.n.U!arka u U l!eti I
II
�bataljona, a kasnije borac-bombaA Prve pa ~ ~te m bataljona, sve dok nije ranjena u borbi na Prkosima, n~ 17. na 18.
septembra 1943. godine. Parte minobaca~ke granate raskidalo joj
je gleb.nj desne noge. Uprkos t.estokih bolova, na nosillma je cijelim putem do bolnice prepjevala borbene pjesme. Time je zadivila
sav okolni narod i p~ se nadaleko. Donedavno van njenog zavi~aja sasvim nepoznato ime postalo je simbol hrabrosU i odanosti
NOB-i i Narodnoj revoluciji Jugoslavije.
Umrla je od posljedica ranjavanja (gangrena-tetanus) 23. septembra 1943. u maloj provizomoj bolnici drvarskog podru~ja u
Vidovu Selu. Sahranjena je na seoskom groblju u podno!ju Ka··
menice, na bre!uljku Spasovine.
Za narodnog heroja proglaAena 15. X 1945. godine.
�~
:
.
: .
PRKOS NA PRKOSIMA
- Mariju BUrsae poznaj.ein od kraja 1938. godine, kada
sam do§ao u Bosansku Kamenicu kao u~iteljski pripravnik
..- sjeea se Velimir· Stojnil:. - Bolje sam je upoznao krajem
~1939; kada je u seoskoj ikoli ocb-!ann domal:i~ki ~aj; pored
·ostalih petnaestak kameni~kih ·devojaka posel:ivala ga je i
:ona. Sve te devojke poznavao &am isto toliko koliko i svakog
~oveka na Kamenici, svako dete. Danas, vile se ne secam ni
;jedne od- njih po imenu, izuzev Marije Bursae. Po zavrietku
. ~~aja grupno smo se slikaU j sa te fotografije uveli~an- je po;i.nati Marij~ portret na kome je samo u grubim ·crtama aa~uvan njen lik. ·
Neke kuce u sel\1 bolje ~am poznavao i vi§e u njima boravio. Me<!u takvima bila je i kuea Nikole i Joke Bursaca,
roditelja Mariiinih· Tesnju v_ezu sa tom ku~omuspostavio sam
preko DuSka Bursal:a, koji je u 'Vreme stvaranja partijske or_ganlzacije -u Kamenici 1939. bio simpatizer SKOJ-a. Radio
f&am sa njim politi~ki. da bi i on jednoga dana postao akti~ni
Jskojevac. Ali u najlepioj uspomeni mi je ostala cela porodica
rBursal:a, jer su svi znali da su moje veze sa Dwkom .;;,_ poli..ti~ke veze, da ih to mole dovesti u nezgodan pololaj pred
-vlastima :state :Jugoslayije.· Ak.t.iviranje DuSka Bursal:a u radni~kom pokretu moglo je, zbog toga, da uriese nemir u kucu.
To se u mnogim kucama dogadalo. Bilo je dramati~ sukoba roditelja i dece. Medutim, kod Bursacevih to se nije
:dogOdilo. 0 tome . u porodici niko nata nije govorio,. niti su
iDulku'} pravili smetnje. Tamo sam uvek bio dobrodo§ao, sr~-da~rto · priman:
·
·
·. :·_.
. 1) DuJko Bursa(: je· kao sekretar OK SKOJ-a herojski pogtntio
'-$· -cijeUm svojim komitetom u ·DeSantu na Drvar, borel:i se s njema~kim padobrancima 25. V 1944.
�Upravo iz tih dana ~ivo se seeam i Marije, koja m1 Je
naj<!esce otvarala vrata te kuce. Bila je uvek vedra, nasmejana, gostoljubiva. Bio je to odnos seoske devojke prema u(!itelju. Mariji nije smetalo sto su vlasti na tog u(!itelja gledale
sa podozrenjem. Jednom re<!ju, ta je kuea mene ohrabrivala
u mom ilegalnom radu. Iz tog ilegalnog perioda, iako neangaiovana, ostala mi je u svesti vedra seoska devojka Marija
Bursae.
Sigurno da je taj period ostavio najdubljeg traga na Mariji, i da je to doprinelo njenoj -brzoj aktivizaciji od:rnah u po<!etku ustanka.
Marija je prva lena narodni heroj! Otuda i veliko interesovanje za njenu biografiju, za nju kao borca; --za njene
podvige. Njeno progla8enje za narodnog heroja vezuje se za
bitku na Prkosima. Tvrdi se da se ona na Prkosima izdvojila
heroizmom.
Dobro se seeam bitke na Prkosima. Bio sam tada politi<!ki
komesar V korpusa. J edinice nase X brigade i Drvarskog
odreda, pretrpele su te8ke gubitke. Jos te~e gubitke imao je
neprijatelj. Drug Tito nas je neposredno posle te bitke upozorio na <!uvanje boraca. Ovo pri<!am zbog toga da bi se shvatilo da u bici na Prkosima nije bilo fronta i pozadine, nije
bilo prvih i zadnjih redova.
Na Prkosima se vodila borba na ~ivot i smrtl
Prilikom izvla<!enja ranjenog druga smrtno je pogodena.
I tu se neo<!ekivano javio Marijin prkos na Prkosima! Ona je
bolove svojih rana savladivala pesmom! Pevala je i kada su
je na nosilima prebacivali u bolnicu. Njeno stanje se vrlo brzo
pogoriavalo. Bila je u dru8tvu ostalih bolesnika i ranjenika.
Svi su oni lakSe povredeni nego Marija i razli<!ito su podnosili svoje rane. Marijin slu(!aj bio je najteZi.
Ali, ona je pevalal
I tu se Marija Bursae izdvojila od svih ostalih. Umrla je
pevajuei partizanske pesme! Takva njena smrt pronela se 1
kroz vojsku i kroz pozadinu. Znaiill.a je poziv na borbu. Jer
niko nije mogao tako ubedljivo da saopsti drugima da smrt
u borbi nije teska. To je rekla Marija Bursae i tako olaldala
mnogim ljudima, mnogim devojkama i mladi(:ima da se bde
odlu<!e. . .
·
�' · · COBANICA U. SltOLI
- Usred sela Kamenice, ispod brda Pra~ijaka, nalazila
·se stara kuca Nikole Bursaca i njegove !ene Joke. Niska ·i
poduga, s krovom od pocrnjele §indre. Na sredini prostorija
·s ognjiitem, a umjesto poda nabijena zemlja. S desna i s lijeva, po jedna soba. Nasuprot ulaznih · izlazna vrata, ito vode
na bdtu podno kuee s vocnjakom Aljiva i tre§anja. Poviie
kuce orijetka Aumica kr!ljavih bukvica. Nikola je pred rat
napravio joA · jednu ljep§u kucu. U istom zaseoku tivjeli su
i BosniCi, Rodici, TrikiCi, a bila je tu i §kola.
Imali su petoro djece - -prii!a Dragica Bdic. - NajstariJa
Marija, pa Du§an, Milka, Dragan i najmladi Vaso. Tri sina
i dVije kceri. Okupljeni u §iroj porodici, u zajednici sa stri~evima, babom i djedom, bavili su se pretemo sto<!arstvom,
manje zemljoradnjom.
Rasia je Marija kao i ostale seljaneice . . . Seoska §kola
otvorena je tek -1938, a sve dotad !enska djeca ostajala su nepismena, §to se smatralo normalnim. Klap~ci, kako ovdje nazivaju mll.§kar~ce, iAli su u Akolu u Drvar. Svaki dan: sat
hoda tamo, sat nazad.
Djetinjstvo je provela kao ~obanica, ~vajuci ovce i goveda, sve do svoje ~etrnaeste godine. Poslije je ostajala kod
kuee, jer je kao najstarije dijete imala i najvece du!nosti.
Uz majku je radila sve po kuci: kuvala, §ila, prala rublje, n
pored toga i oko stoke, i na njivi.
Odmalena je ispoljavala mnogo dara za ru~ne radove i
vezove. Njeni prijatelji i poznanici ~esto su je hvalili: »Sto
Marija ~ima vidi, rukama stvori!c
Najviie svojih radova napravila je uz stado. Dok su ovce
leble u hladu, Marija je s ostalim djevojkama sjedila na
kamenu i vezuci pjevala:
.
»CekaJ Mile dok otkam peJktre,
t jof plate, pa tv po8 zc tee.
Momci su joj, prikriveni negdje iza zbunja, na to dobacivali: »Zuri se Marija, ne ~eka se Mili, jesen je blizuc. A
.Marija bi pjesmom odgovarala:
»~ekaJ me dra(lt o-ve ;e•em,
6ik4J me drczgi, ~ekaJ me dragi,
tpt~m . darove
••••
:15
�Tako je ona, kao i sve seoske
dj&\'Ojk~, · \'eselo ·i· .u!ul:bano
tkala i prela, vezla, plela, da bi pripremila svoje djevojal:ko
ruho za svekra, svekrvu, djevere, starog svata; kl.una, mlado!enju . . . U svojoj djevojal:kpj sobi l:esto je sa drugari~
izvodila ialu uz otvoren kovl:eg, prebil'ajuci svatovske darove:
· »Ovo ~ za svekra i ·»SVekrivuc, ovo za djevera,. ovo .za
zaovu,. a ovo, najljep!e, za dragoga!c
.
· · Kada su 1938. njena braca na zvuk zvonceta po!urila u
ei>bli!nju novu skolsku zgradu .sa torbicama na ledima, i Ma·riju je neito- privla01o · Akoli. Htjela bi i ona se bracom da
ul:i, da l:ita one lijepe pjesmice iz Citanl:ice, kao i mali bracp
Naso. . Cesto bi ispuitala· preslicu i uzimala Bukvar,. prelista.vala, gledala slike· i· sricala slova. ~olila je Vasu da joj Cita
Zmaj J ovine pjesme. Majka. J oka'} · bi ·je poprijeko pogledala:
. ~Marija,. radi svoj posao, . nije za· te. knjiga! Ti si vee
velika. Ni druge cure ne prate knjige .vei: predu i vezu, gle·daju ~a ·se udaju i ·kul:u da zaku6e.«· ··
·
. · Blagim pogledom krupnih bistrih o~iju Marija bi je casak . posmatrala, pa tiho rekla:
.. ·
.
~Mama. . sve ovo Ito vidim u knjw,.·u stvari nilta
vidiml Slijepa sam kod ovih mojih velikih · ol:iju!c
'Kri!om je kasilije; da Diajka · nEi -vidi; otvarala Bukvar, a
~zatim bi .se pohvalila · bratu DuSku, · kako ·je vee dosta .slova
na:ucila. Marija bi- rado iSla u §kolu, iako> je vee odrasla;··ali
•!ita< mole kad stariji misle da »tensku djeeu ne treba ·skolovatic. Eto, Duiko je po§ao u prvi rllZred kAda je 'navriio
'dvanaest godina, ··a · l:etvrti je %avriio u osamnaestoj. Uzgred
je jos -izul:io i Stolarski zanatl A: ona · mje manje bistra Cld
DuJka.
·.· ·
' · tr'selu se mriogo _§ia promi.jenilo kad namje ~o§ao prvi
u~itelj, napredan mlad l:ovjek, komunfsta Veljo Stojnic. Prijateljski je priSao narodu i svojim ·skromnim. ponasanjeih
odmah stekao velike si.Jnpatije. Skola. postaje centar kulturnoprosvjetnog i politil:kog; zivota ~itavog sela. Odmah je organizovao Narodnu knjiZnicu i l:itaonicu, kUiturno-umjetnil:~u
gtilpu, 'sportski klub i d~ju kuhinj\t. :Tako .je : ubrio oko
:Sebe ok\ipio omhidinu.
- ·- ' '
A kada je 1939. u ikoli otvoren: doln8Cil:!kt te~aj, -Marij~
je me4u prvim po1azni.cima_poeela .Q.a J.t~~- ~ako se kuha, kroji
ne
.
I) Joka Bursa~
·It
}
. .•
je iza rata ·poenala ·thin la'J.
�i odriava higijena. I da ~ita i piAel Zapa!ena je odrilah kao
rijetko vrijedna i darovita djevojka.
»Pohadale smo skupa sestomjese~ni Singerov teQj za
krojenje. Marija se pokazala neobi~no bistra i vrijedna pri~a f>uka Ba~konja. Kupila je sival:u masinu. I ovdje
je pokazala svoje veliko drugarstvo i nesebi~nost: Krijul:i od
nastavnice, vezla je i izradivala krojeve mladim, manje vj~
stim djevojkama.c
Stanovale smo u susjedstvu i ~esto se obilazile i pomagale jedna drugoj u poljskim poslovima; nar~ito pri oko..:
pavanju kukuruza. Po fizi~koj snazi i izdr!ljivosti ni muikarac joj nije bio ravan. Uvijek vedra i duhovita! U svako.i
prilici umjela je da zapodjene salu, posebno 0 praznicima, na
zborovima kod osnovne skole, kad je vodila kolo. Voljela je
da pjeva! Na zajedni~kom radu, na njivi, bila nam je voda
u pjesmi.
Skupa smo bile i na prelima, gdje je Marija onim svojim
zvonkim smijehom i zadirkivanjem osvajala prisutne. Mnogi
mladil:i priieljkivali su njeno dru.§tvo. Nije voljela spletke !
ogovaranja, sto je doprinijelo njenoj velikoj popularnosti
medu nama.
Uz Du8ka, koji je sve slobodno vrijeme provodio u ~itao..;.
nici i u svim kulturnim akcijama bio desna ruka ucrtelja
Velje, Marija je po~ela pomalo da shvata zasto postoji nejednakost, bijeda i neznanje ...
Od najboljih omladinaca, vel:inom radnika, medu kojimaje bio i Du8ko, u~itelj je 1940. godine formirao prvi aktiv
SKOJ-a. Njegov rad se posebno osjetio na kulturno-prosvjetnom polju. Gotovo sva omladina obuhval:ena je tom aktivno!il:u. Marija, f>uka Ba~konja i druge omladinke prvi put su
tada ~ule za rij~ komunista i za borbu radni~ke klase.
Djevojke su se stalno okupljale oko Velje, Ito je postalriupadljivo i ~udno starijim zenama. Govorile su: »Sta l:e on~
etalno sa u~iteljem, nije on prilika za njih.c Ali svjetlost
razuma vel: je po~ela da razbija stara shvatanja i odnosi sti
se polako po~eli mijenjati ... Nisu badava zandarmi sve viSe
pratili rad u~itelja Velje i kretanje omladine oko skole. Da
bi ga onemogul:ili, najposlije su poku8ali da ga l)remjeste. AU
narod Kamenice listom je ustao i to osujetio. Najzad su ga
povukli u rezervu, na vjezbu u Banjaluku. Skojevci ' su tad
svoje ilegalne sastanke oddavali u luini; Dulko bi uZi.mia
1-
~ene
beroJI
�sjekiru i testeru, i pod izgovorom da ide ujaku u Gomju Kamenicu, odlazio na ugovoreno mjesto pod neku bukvu ill
hrast • ••
U kuCi Nikole Bursaea sve ~e se sastajala omladina,
pa i odrasli, uveee na prelo. Tada bi Marija i osta1i uz zujanje vretena sluSali DuSka kako Cita, dok na stranicama titra
nemimi sjaj s ognji.Sta. Tako su sva djeca Nikole i Joke priMa naprednoj omladini.
Rat ih je zatekao spremne, sa jasnim ciljevima i zadacima
kojih se smjesta prihvataju. Odmah poslije kapitulacije, kad
usta§e odvode ljude, ubijaju ih i bacaju u jame, prvoborci
Veljo Stojnie, Milan Bursae, Nikola Kotle, Ljubo Babic i
drugi komunisti, okupljaju narod oko Drvara i govore o
otporu . . . Oni organizuju prve cete ustanika: jednu i u Kamenici. Oko 1. jula 1941. kamenicki ustanici su vee bill formirali svoj logor u Sumi na Tminica Oklinku nedaleko skole.
Tamo su spremali i cistili or11Zje: pu§ke, bombe, pi.Stolje, sjekire, vile ... Otvorili sui kuhinju, a namirnice su prikupljane
po selu.
Marija sa strinom Andukom sakuplja oruZje i hranu ...
DuSko politicki organizuje omladinu . . . Majka je ostala kod
kuce· da euva jetrvinu malu djecu, da kuva i bdije na straZi,
jer ·su se usta.Se cesto zalijetale u sela. Otac Nikola je pred
rat dobio zapaljenje desnog oka i uoci ustanka nekako uspio
da ode u Zagreb na lijecenje, gdje ·je ostao cetiri mjeseca.
Marija i f>uka, kao istaknute omladinke, dobro su posl11Zile Partiji i SKOJ-u u tim predustanickim danima. Obje
su bile kuriri. Marija je s nekoliko omladinki odrzavala kurirske veze sa ostalim logorima ustanika na opstini, sa odredima i cetama na polozajima oko grada, i vee tada je zapaiena
kao ozbiljna i zrela djevojka. Sve zadatke izvrsavala je sa
puno volje i zalaganja. Pripreme su trajale do 27. jula; u dva
sata poslije ponoei ustanici su krenuli na Drvar ... Tog dana
·OSlobcx!en je i Ostrelj, Smetica, Potoci . .. Plamen borbe sirio
se na sve strane.
PROBNI ZADACI SKOJ-a
- KCi uglednog i po§tenog domaeina zidara Nikole bila je
tih dana neumoma. Cijeli taj ustanicki mjesec avgust ispu1'8
�nio je narod · masovnim radom za gerilce. I ona se angalovala
potpuno; Ne znam ni sama odakle da po&lem - kale Duka
Ba~konja- ita prije da spomenem: Ui one nde iarama izatkane vunene torbe, nabijene hranom, ito smo skupa na ledima nosile drugovima na polozaje, provla~eCi se gusto olistalim iipraljem, zadihane i srel:ne. Ili ono njeno tr~karanje po
Donjoj Kamenici, od kul:e do kul:e, gdje je rukovodila sakupljanjem vune, raznovrsne prede, lanenog tkanja, ve5a .. . Ili,
kako s porukom u njedrima hita na pri.peci do udaljenih voj •
nih komandi i rukovodstva u gradu. Teiko je sve pobrojati!
Prvo se istakla ptikupljajui:i pnmro: za ·115tanih.e, k-:.•, clan
seoskog Odbora fonda~) sastavljenog vel:inom od lena. Sakupljale smo vel: izra<!ene odjevne predmete kao i sirov materijal, ito bi opet po dogovoru iile, prekrajale ill rasporedivale !enama da rade po grupama. Radilo se po svim zaseocima pa i u njenoj kul:i.
U kameni~ku ikolu smo prenijele nekoliko iivaCih maiina i nas desetak omladinki iile koiulje i ostali vei, a zatim
odnosile u Drvar u Kantinu, gdje je bio centar rada za vojsku.
Sjel:am se, isle smo kamionom i na iumoviti Oitrelj, u posjetu nasim borcima koji su cuvali polozaje prema Petrovcu.
Donosile smo im poklone naroda. Pucalo je strdno, granate
se rasprskavaju oko nas, a mi iza zaklona dijelimo hranu,
odjel:u i obul:u, ito smo s ostalim !enama pripremile.
Sve su to u stvari za nju bili probni zadaci SKOJ-a. Odlicno ih je izvriavala i pokazala se kao dobar organizator. Zato
je vel: u septembru primljena u SKOJ (u mojoj kul:i), s prvim
omladincima koj1 su u slobodnom Drvaru pripremani za organizaciju mladih komunista. Vazila je kao najrevolucionarnija
omladinka svoje grupe, slobodna i energicna u istupanju i
radu.
DOLAZIOKUPATOR
Dva mjeseca Drvar je bio u rukama ustanika, sve dok
ga 25. IX nisu ponova okupirali Talijani. Branel:i svoju kratkotrajnu slobodu nasi borci su im hrabro odolijevali na sumskom prijevoju Plo~e. izmedu sela Resanovaca i Kamenice.
U meduvremenu, narod je iz grada organizovano izvlacio
3f Odbori fonda: Prvi pomol:nl organl vojno-pozadinske vlastl
u Ustank.u; organizovali su snabdijevanje borackih jedinica.
2•
111
�hranu, ondje, grac!evinski materijal i fabri~ku opremu iz
Celuloze i Pilane, i sklanjao u tajne podzemne magacine po
okolnim !umama. U ovim akcijama posebno se isticala omladina; osjetio se rad predratnih skojevaca.
- J edne tople ve~eri - pri~a Dragica Bdil: - Du.Sko je
sazvao svoj aktiv SKOJ-a i kratko, o!tro postavio ratni zadatak:
»Neprijatelj nadire od Knina i B. Grahova prema Drvaru.
Jo! u toku nol:i treba sru.Siti prugu na Hrnjadima i prokopati
cestu na Plol!ama. Zadatak je ozbiljan, ali nas nije strah; nije
nam ni prvi niti posljednji! Iako znamo da (:e nam selo biti
spaljeno, da ce mnogi stradati, s pjesmom l:emo krenuti u
akciju«.
Zna Marija da nas, koji smo do!li na sastanak, ima dosta
gladnih. Ni.Sta nismo jeli osim malo pure iii skroba bez soli.
Kraj je pasivan, »hljeba ni do BoZica« - kako ka!u stari, a
pogotovu u ove ratne dane. Ona se nekud izgubi i ubrzo vrati
s pola jel!menika i punom zdjelicom masnog ovl!jeg sira, !tD
je donijela od svoje Joke. Komandir radne ~ete Milan Bal!konja rasporedio je ko ce u koju akciju i odredio skojevke
da prol!u kroz selo i obavijeste i ostalu omladinu da odmah
krenu na posao. Skojevke uze!e a5ove i krampove i izgubise
se u noci ...
Uz zveket pijuka i lomljavu kamenja l!uje se razgovor:
»Ala ce se neprijatelj »obradovatic kad mu se prvi tenk
ili kamion survaju u ovu provaliju!«
Za tili ~as pruga je pokidana i cesta prokopana. Usporen
je prodor okupatora; stanovnistvo se moglo evakuisati.
Sa jos vecim odu.Sevljenjem prihvatala se Marija raznih
zadataka tokom jeseni. Krajem 1941. SKOJ-evska organizacija
u selu tako se omasovila da je brojala 23 l!lana. Svi sposobni
mladil:i stupili su u gerilske l!ete, a zenska omladina svrstala
se u radne ~ete. Sve se stavilo u sluzbu barbel NastaSe sve
teZi dani. Marija se kao skojevka istakla u ndoj radnoj l!eti;
narol!ito, kada smo s pol!etka 1942. ru.Sili na8u osnovnu skolu,
da se okupator u njoj ne bi ugnijezdio. Gradu smo odnosili u
sumu, gdje je odmah podignut magacin. Kasnije je pretvoren
u vojni logor.
Skojevski sastanci se u po~etku drie u najveeoj tajnosti;
mjesto okupljanja je u Marijinoj kuci, u njenoj ~istoj djevD-
20
�ja~koj
sobi, svijetloj i potkr~enoj.- Tu je najsigurnije. U njenoj porodici su ~etiri Bana SKOJ-a: strina Anduka Bji se mu!
vee bori u partizanima, sestre Marija i Milka, i brat DuJko sekretar SKOJ-evog aktWa u selu. A i roditelji su im vrlo
pailjivi i opremi.
U sobi nema za sve stolica. Marija, uvijek orna za §alu,
uzima biljac i prostire ga po patosu govoreci:
»Ovako cemo, ko Turci, kad piju kavu!c
Sastanci moraju biti sa!eti i kratki. Postavljaju se najpreci zadaci. Treba lito prije sakupiti odjecu i obucu za partizane, jer kod nas ima dosta drugova s udaljenih strana: iz
Banije, Like, Korduna, sa Kozare . . . Bosi su i slabo obu~eni,
daleko od svojih popaljenih kuca, od majki i sestara. A zima
je tu. Skojevke smjesta doneso§e odluku da one prve na~nu
svoje ruho. Ionako ga neee dragi poderatil Prvo ustade Marija, otvori kovceg i izvadi dzemper i dva para carapa, tankih
i bijelih kao snijeg, ito je svojom rukom oprela i oplela u
hladu kod ovaca. Nije Zalila: »Drugovi koji odlaze u borbu,
najljepsi su mi svatovi.c
Na redu su i drugi zadaci: Nijedan skojevac ne smije biti
nepismen. Pa ni ostali omladinci. »Lako je Mariji, povikalle
uglas neke drugarice, ona je ranije naucila da cita i pi§e; kao
da je znala da ce nam sve to trebati.c
Zadatak je ozbiljno shvacen; skojevke pribiraju olovke,
traze sveske svoje brace . . . Dobro im dodu i komadici razbijenih tablica, izlomljene pisaljke. Marija im pcma!e i uskoro
organizuje analfabetske tecajeve za sve zene.
NE MOZETE VI NAMA NISTA
- Te jnuarske v~eri 1942. - pri~a Rosa Torbica komunisti su organizovali politi~ku konferenciju naroda u
osnovnoj llkoli na Kamenici. Po§li smo i mi iz susjednih sela
Vrto~a i Prnjavora. Iz svih zaselaka pristizale su povece grupe
starijih ljudi, lena i omladine. Mu~no smo se probijali kroz
visok snijeg i sa raspaljenom lu~i ville glava osvjetljavali
usku prtinu. Strama hladnoca prosto nas je rezala po lieu i
koljenima; kad smo stigli, znam dobro, ~arape su nam na
nogama bile smrznute.
21
�11ar..;a
Xa ~ Uc.:e ~ DaS je na r.o:-a
~ i S gl"''¥AD cirugar.ca ra:mt;eita}a DaS po ~ ~
~ Ooa ~ Cl7dje bi.la domae'..ca; razdrag;ma i ~...,........a u
~:!i mat jet' DaS je priDiaJ.a i kao K::.;~ svjema vaiDosti
..
rnr..p skupa.
.Dr :;e u Drvaru, Talljani su sa zebt:;ac1 i5:i na poEnak i
...
poo rro nr.,C ostavljali upa!jene n:zo-.e iar.L;a po n·;ca::--a i rad:liitima Celuktze i Pilane. Po~ ratn:.Cki op~;eni. pa
ipak puni straha i ne:z-.jesnosti! Partizani su po b~ uz
ceste, spremno rekali u zas:iedi. ne dajuci im da m.Y"ti!m iz
grada. Za blt.tkadu je t:rebalo pripremit.i sav narod. 0 tome
au vojno-pr lititki rukovodioci i govorili ove veCeri. Svaki
..
c.naj ko neprijatelju odnosi mlijeko, kajm.ak. jaja. . . i razmjenjuje to za so, petrolej, riZu ••• slabi narodnu borbu.
Stisnuti u prepunoj sali, zaguSljivoj od isparenja mokre
obui:e, lula i game lampe, ljudi su pa.Zljivo sluSali. Otvorena
je diskusija. Za rije<: se javila i Marija, da potpomogne nast/Jjanja predgovomika. Objainjavala je zaSto treba i hranom
i obu.Com i odjeeom pom.oCi borcima koji se ovaj C:as mrmu
u mijegu ... Odjednom ustade neki mladiC, eetnicki raspolo!en, i prekide je govoreCi ljutito Sta ona ima nekoga da uCi
i da priU. bolje joj je neka se pripazi jer, ako je on uhvati,
zadaviCe je. lstovremeno nahrupi pet-Sest ljudi sa koljem i
vilama, i nasrnuk d.a nas rastjeraju. Nasta guiva ... Sjeeam
~W-, drugovi su Db omladinke kroz prozor izbacivali u snijeg,
d.a nas za§tite. Prije nego Sto sam iskoCila, vidjeh Mariju
kako sva zajapurena od srdZbe ~e:
»Ne morete vi nama ni.Sta, neeete nas omesti ... Nas je
vile. Ako ovu konferenciju ne odrZ.imo, odrlacemo druge.~
Narod se raziJao, ali veCina je shvatila Sta treba da radi
- Te zime - prisjeca se Duka Backonja - zapamcene
1 po vi.Jokim smetovima, Marija je sa.kupila veliku kolicinu
~ariafa od cega smo izradivale borcima kabanice s kapulja~om, da bi se kamuflirani uspjesnije borili na snijegu. I sama
je lila u kuCi sa strinom Andukom. Istakla se kao prva u
brzoj izradl. Po citave noci je radila; uz petrolejku dok je
»gasa« trajalo, a kasnije pored lojanice i luca. Stalno na
oprezu, da otkud ne bane talijanska izvidnica.
Rukovodila je grupom omladinki koje su sabirale .i pripremale odjecu. One su u~estano okupljale zene i djevojke sad
22
�u ovoj sad u onoj prostranijoj kuci na masovna prela i posijela, gdje bi zajednil:ki prele i plele d!empere, l:arape, rukavice, !aloye. Skojevke su !enama l:itale i tumal:ile »RadiOvijesti«, pril:ale o borbi. Pala bi ttl i pokoja !ala, zaorio se
smijeh i pod l:ac1avim gredama odjeknula neizostavna pjesma.
Pokazala se korisnom i kao obavjestajac. Silazila je ~
sto kakvim izmiSljenim poslom u Drvar i drugovima pribavljala svjeze novosti o stanju kod Talijana i, uopste, u gradu.
PREGRSTIMA JE DAVALA
- No{: je uveliko osvojila kada smo nas trojica-l:etvorica
promrzlih i mokrih partizana u8li u nisku sindrom pokrivenu
kucu, utonulu u snijeg - prica Duro Sabljic. - Oko 26 boraca sislo je te januarske veceri 1942. s Metle i zanocilo u
kucama Bursaca, Sobota i Bodroza, jer u svacijoj kuci nismo.
smjeli nocivati.
Dok je mati zurno pripremala vel:eru na ra!arenom ognjistu, Marija je odmah skocila sa sestrom Milkom i strinom
Anc1ukom da nam skida mokru odjecu i obucu i vjesa da se
su8i. Iz sobe su, iz djevojackog ruha, donijele bijele lijepo
opletene carape, jedne, druge, trece, sto su danima pripremale
za udaju. Iznose sve! Pregr8tima je Marija iznosila i davala[
»Vojska dosla« zacas se ra8culo u zaseoku. Otvarali su se
sanduci, izvlacili darovi. Znao sam da je Marija sestra starog
skojevca Du8ka Bursaca, ali do tada je nisam vidio.
Poslije kratkotrajne stagnacije, izazvane ponovnom okupacijom Drvara, snamo su se prikupljale partizanske snage~
naro.Cito poslije Okru!nog partijskog .savjetovanja 3. I 1942.
u selu Risovac kod Bos. Petrovca.
Kratko vrijeme komandir cete nam je bio ustanicki junak
Jole Marie, a zatim je cetu preuzeo obljubljeni 55-godisnji
zemljoradnik Jandrija Tomic zvani »Cicc•), ucesnik ruske
revolucije. Pricalo se da ga metak neee. Jednom, sjecam se,
u akciji na Vrtocu gdje smo razbili Talijane kad su posli u
pljacku stoke, »Cil:c je izvadio hladnu kuglu iz njedara eemu
smo se svi smijali.
') Jandrija Tomic je poginuo u Desantu na Drvar, kao Komandant drvarskog podrucja.
2~
�Sa joA nekoliko omladinki Marija je donosila na poloiaje
&ti veJ za borce naJe rete, kao i suvu obuCu, odjeeu i hranu.
Uvijek nasmijana! Nije joj bilo teJko po citave noCi prati i
lapati. Kao skojevka stalno je nekud trCala, zadu!ena mnogim zadacima u omlad.inskom aktivu, u teeajevima za nepismene, u radnoj eeti, Odboru fonda . . . Poeelo je organizovanje AF2-a, pa je i tu potpuno ueestvovala.
Partijski sastanci odriavali su se najeesce u kuCi Nikole
BursaCa. Sva porodica bila je u NO borbi. Kada smo se po~etkom februara 1943, u jeku cetvrte ofanzi.ve, ispred Komande podrucja u Drvaru opra.Stali sa omladinom, Clanovima
Partije i SKOJ-a, koja kreee u X brigadu, vidio sam koliko
su slomi. Dok su drugi roditelji na ispracaju plakali, a poneki molili da njihove keeri ostanu, otac Nikolai majka Joka
ni rijeCi nisu izustili da bi se Marija zadriala i vratila kuCi.
Znali su da je clan Partije, da je to njena volja i njeno veliko
oduievljenje.
- U aprilu, kada je ojuZilo - prica dalje Duka Backonja
- iznova smo, u nekoliko navrata, ruSili cestu prema B. Grahovu jer su se Talijani poceli probijati iz blokade u kojoj
.smo ih dr!ali svu zimu. (Za to vrijeme pojeli su 129 mula.
Partizani im nisu dali u sela.) S jedne od tih akcija Marije
.se sjeea i Mara Crnogorac-Materic iz Trninic Brijega.
»U poeetku sam je vidjela na na8im zajednickim radnim
akcijama - kde ona. - Dovela je bila svoju omladinu na
Ploce, gdje smo u martu prekopavali cestu kad su Talijani
poeeli da se izvlace iz na8e blokade. Jaka hladnoca stegla.
Pvva je uzela kramp u ruke. Cijeli dan je s krampom radila.
Dogovorile smo se da najjace uzmu kramp. One slabije radile
su sa lopatama. Stizale smo i da zapazimo kako koja radi i
to odmah naglas prepricavale: »Vidi, ona ... Gle, ova ... Neka sad neko ka!e da zensko nije sposobno!«
Marija se sva znojna i rumena sagibala bez zastoja, zadjenuvsi za pas kraj siroko nabrane erne pamucne »kiklje«,
da joj ne smeta. Uvijek je kratko nosila, do koljena. Maramu
bijelu na potiljku svezala. lmala je crveni dzemper od domaee vune. Tu boju nosile su cure kamenicke, bijelu iii
crvenu!«
»Drvar ce uskoro opet biti slobodan« r~e mi Marija u
povjerenju poeetkom juna u selu Koritima, gdje smo saku:24
�pljale hranu za borce - sjeea se Dragica Bdi~. - I zaista,
nai gradi~ razasut dolinom Unca, bio je 13. juna opet u natim rukama. Ali upola poruJen i popaljen. Utrotili smo dosta
radnih ~asova dok smo ruJevine rd&till i ku~e obnovili. Rad
se silno razmahao u svim organizacijama. Sav drvarski narod zahvacen je nevidenim borbenim i radnim poletom.
- Sa svojim drugaricama - nastavlja f>uka - Marija
svakodnevno u~estvuje u radnim akcijama: Obradivale smo
zemlju bora~kim porodicama, iSle u posjetu ranjenicima ...
Nda radna ~eta nije imala mira ni odmora. Utom su nam u
julu stigle proleterske jedinice, crnogorske i srbijanske! Velii:anstveno ih je doi:ekao narod cijele doline. Dan i noc prenosili smo ranjene proletere strmim stazama do skrovitih
bolnica-brvnara po okolnim iumama. Prebijali smo se i po
visovima Klekovai:e. Ne mogu da zaboravim kako je Marija
tada bez smjene pjesai:ila viSe kilometara ugibajuci se pod
nosillma, dok su se drugi poi:esto smjenjivali.
Sve to vrijeme vruce je !eljela da ode u brigadu, iako
je bila neophodna svojoj porodici kao njen najsposobniji
radni i:lan.
MARIJA JE NARODI
- Kad govorim o Mariji Bursae - kde Rahela Albahari
- ne mogu nikako da mislim samo na tu djevojku heroja a
da njen lik ne identifikujem sa ~itavim jednim krajem, sa
narodom herojske Krajine. GovoreCi o njoj, ja vidim ljude
njezinog zavicaja, sa svim njihovim plemenitim osobinama;
sa takvim narodom svaka zemlja samo se ponositi maze, jer
su to odlike pravih ljudi.
Vidim plato viSe Drvara i selo Kamenicu, gdje sam po
zadatku odlazila pocetkom ljeta 1942. U kamenickoj skoli i
oko nje, i:esto se sastajala omladina. Tamo su Mira Maraca,
Bosa Jurincic i ostale drugarice radile sa zenama, ukljucujuci
ih u Antifa8isticki front.
Tih dana upoznala sam krsnu, jedru mladu djevojku, lijepih kestenjastih oeiju, koja se isticala svojom pojavom i
necim zdravim, bujnim, sto krasi mladost ovoga kraja.
Prije nego je postalo popularno »Kozaracko koloc, mec:!u
naprednom omladinom igrala se i pjevala »Vanjkac. Prihva-
2l'
�tio je narod ovu rusku pjesmu, srcem i razumom je tumaCio,
ali »umjetnicka obradac Vanjke bila je u duhu naroda Krajine. Jos i sad kao da mi u sluhu odjekuje tekst pogresno izgovaran ali pjevan sa zanosom:
Vanjka, Vanjka, propadjot ni za Ita •.•
Pjesmu prati trupkanje igraca, koji na svoj nacin igraju
ovu rusku igru. Igra omladina u ovim ustanickim danima
»Vanjku« do besvijesti, kao da svu svoju ljubav za zemlju,
sav svoj otpor okupatoru, pretacu ovaj cas u igru, u tekst
koji ne znaju pravilno ni da izgovore ali znaju: »Vanjka« je
nilda u dalekoj, velikoj dragoj zemlji, koja se u strahoti svjetskog pozara opire fasistima, kao sto se opire Krajina i cijela
nasa zemlja. Okrece se kolo u Kamenici, u Bosanskim Osredcitna, u Velikom Cvjetnicu ... A kad trupkanje zadise i oznoji
igrace, od stihova se vise nista ne razabire, samo isprekidano:
Vanjka ... Vanjka . . . Vanjka ...
Igra Marija Bursae, seljanka-omladinka, igra do nje mlada ~ena, igraju mnoge Marije Bursae ovog divnog suncanog
dana 1942, kada je na Kamenici formirana III krajiska brigada. Viju se zastave, ori pjesma, slusaju govori ...
U toku 1942. slobodna teritorija se prosirila ... Pokret
je zahvatio sve krajeve Bosne. Gerilske cete prerasle su u
bataljone i brigade . . . Stvorena je NOVJ. Omladina dobija
slozenije zadatke. 0 svemu tome govori se na masovnim zborovitna opstinskog, sreskog i okruznog znacaja. Na svakom
koraku viju se crvene proleterske zastave.
- Omladina Kamenice nece da zaostane iza drugih sela
- prisjeca se D. Basic - i zato Marija na jednom sastanku
zatrazi rijec:
»> mi, omladina Kamenice, moramo imati svoju zastavu...
Ona ce nam biti simbol slobode i poziv nasoj omladini u
borbu ina rad. Ja imam crvenu suknju od svile, samo jedanput sam je obukla, razasicu je i od nje napraviti zastavu.
Treba nam jos samo zutog svilenog konca da izvezemo srp,
cekic i petokraku.«
Za dva dana posli smo s pjesmom na sreski zbor u Gruborske Naslone. Na celu se lepr5ala nasa vlastita zastava. Sasila ju je Marija i na njoj izvezla znake bratstva.
·
SKOJ je sad u selu djelovao legalno i znatno se omasovio.
26
�- Trideset puta noCio sam pod krovom Marijinog oca pril!a Milan Trninic. - Njihova kuca bila je uvijek otvorena
svakom borcu, drugu, prijatelju. Ovdje su oni nalazili i rul!ak i vel!eru i konak. I, uvijek, dobru rijel!l
Te~ko mi je da u sjecanju obnovim sve one detalje iz
raznovrsne i naoko obil!ne, svakodnevne, Marijine aktivnosti.
Znam da se na svakom zadatku na§la, bez razlike i izuzetka,
i da je uvijek ispoljavala upornost i borbenost. lstakla se u
SKOJ-evskom aktivu Kamenice. Prva je, na primjer, bila u
diskusiji: predlagala je ~ta da se radi, kad bi odlul!ivanje o
nekom poslu zapelo. Njezino »mo~e sec pratilo je sve skupove
i dogovore. Bila je puna volje i optimizma. Kakd su zaseoci
ovdje razasuti, sastanke smo oddavali na raznim stranama
sela, pa i kod Marije. Sjecam se ndih radnih dogovora u
njenom vajaticu- zgradici pored kuce.
Po patrijarhalnim obil!ajima ovoga kraja, ~to otac rece
to je bog rekao. Kod Bursacevih, ~to ka~e brat joj Du5ko i
ona, to su bili zakoni ~ivota i rada u ovoj kuci. Kad je trebalo dati ne§to za vojsku, prilog je i§ao najprije iz njene kuce.
Pod njenim uticajem se davalo, od djevojackog ruha do
krompira, tita i ovce.
- Zbog ozbiljnosti u radu i pamje prema ljudima Marija je postala omiljena i kod omladine i kod starijih- kaze
D. Bdic.- Za nju se brzo l!ulo i u drugim selima. Znala je
Mariju l!itava op§tina. Svuda su je rado primali; vedru, blistavih ol!iju, uvijek spremnu na ~alu i pjesmu.
U pripremama za sabiranje ljetine u Sanil!koj dolini, istakla se medu nama kao najaktivnija. Ona okuplja omladinu
i govori joj o znacaju predstojecih akcija. Prisustvuje konferencijama USAOJ-a po svim selima. Stalno je u pokretu. I
u Kamenici se sakupila sva omladina. Marija je otvorila skup
i predala rijel! Branku Dragdu. On je govorio o vamosti zetve: NOV ce dobiti zalihe hrane, a neprijatelj ce vidjeti da je
cijeli narod ujedinjen u borbi. Podvukao je znacaj parole:
Ni zma ~ita neprijateljul - i na kraju predlozio da s radnom
l!etom u akciju ide Marija, kao komesar. Odjeknuo je aplauz
i jednoglasan povik: Svi smo za to! Uzela je rijel! Marija:
»Primam se nove duznosti, iako bih vi§e voljela da sam
borac na polozaju, sa pu.§kom u ruci •••«
27
�Tako je formirana i nda ~eta za zetvu i iste noCi krenula
je na zadatak. Radne ~ete i brigade dale su neprocjenjiv doprinos NOP-u; ne samo sabiranjem ljetine na oslobodenoj i
poluoslobodenoj teritoriji, vee i u sakupljanju hrane za vojsku, u prenosenju ranjenika, pa i ~itavih bolnica, u evakuaciji materijala iz oslobodenih gradova, kr~enju rusevina, ~iS
cenju ustanova, prenosenju raznovrsne grade za podizanje
vojnih logora, tajnih skladiSta i bolnica po sumama, obradi
zemlje bora~kim porodicama i ostalim nebrojenim poslovima.
Bili su to' pravi vojnici, mada, umjesto pu8ke, s krampom,
srpom ili motikom u ruci! Uvijek pripravni za rad: lila kiSa
il' przilo sunce, ili meeava oduzimala dahl Naj~esce gladni,
goli i bosi!
KOMESAR RADNE CETE
- Ova puta u toku ljeta 1942, u julu i septembru, iSla
je omladinska radna brigada Drvara da sabira ljetinu u Sani~koj dolini i pomogne tamosnjem narodu da zito podigne i
skloni, i voce obere, prije no sto bi ga neprijatelj ugrabio.
Komandant brigade je bio Marijin brat Dusko. Na stotine
mladih, organizovanih u ~ete i bataljone, kretalo je pjesice
sa zbornog mjesta kod Komande podru~ja, uz pjesmu i silno
odusevljenje, preko Ostrelja na Bravsko, gdje smo se sastajali sa omladinom drugih srezova. lspod razvijorenih zastava
na suncu se sarenila narodna nosnja: kiklje, bluze, marame.
- Ja sam bio komandir a Marija komesar Trece ~ete u
Drugom radnom bataljonu - pri~a dalje Brane S. Bosnic ~
kada smo u julu prvi put krenuli na zetvu. Nasa grupa se
sastala na goletnom Pasjaku iznad Drvara, pa smo posli samostalno preko Ostrelja, sela Drinica i Bravskog Vaganca ...
Cijelim putem orila se Marijina pjesma. Stigli smo kasno po
podne u selo Bajer i zalogorovali u sljiviku preko puta srusene zandarmerijske stanice.
Prvo ve~e isli smo zeti psenicu ... Maloga Sevu, najmladeg medu nama, nesto je ujelo te prvc veceri, noga mu otekla,
nije mogao hodati. Marija se oko njega mnogo brinula. smje:.
stala ga, stavljala mu obloge, dok smo se mi smijali i zadirkivali: »Ujela ga kornjacalc . Ona nas je ruZila: »Nije to- ?.a
'JO
�smijeh, treba ~ovjeku pomo81c U otavoj ~eti, od nas osamdeset, bila su samo ~etiri mladica; ostalo sve omladinke.
Marija ni po ~emu nije li~ila na nekog rukovodioca nego
na obi~nog !eteoca. Prva je poi!ela da !anje i izvla~i snopove.
Vesela i poletna, hitro je obarala ote!alo klasje i medu prvima se primicala rubu njive. I tako, svaku noc, sve dok !ito
nije po!njeveno i sklonjeno.
Do!ili smo u pravu pustos. Usta5ke porodice izbjegle ...
Sanicu je tek bila oslobodila I kraji!ika brigada; okolo su i
dalje vodeni okrsaji. Pridru!ili smo se ostalim radnim bataljonima, od kojih je svaki imao svoj zadatak na velikoj teritoriji oko Klju~a, Sanice Gomje i Donje i u neposrednoj blizini Sanskog Mosta. Kako se neprijatelj povla~io tako smo
mi, za8ticeni na8im borcima, iSli za njim i uz frontove !eli
iz noci u noc, a ~esto i danonocno. Stitila nas je Treca krajiSka brigada. Radili smo i u tamnim nocima i po mjes~ini.
U grobnoj tiSini, ~uo se samo sum srpova. U tami nam je vise
!ita ostajalo, ali moralo se turiti. ·
U naJoj ~eti Marija je organizovala politi~ki rad,
jer je bila komunista i najiskusnija. Shvatila je to vrlo
ozbiljno. Na na8im redovnim politi~kim ~asovima trudila se
da ono !ito pro~itamo bude svima jasno. Nas dvoje smo zajedni~ki rasporedivali grupe na rad, jer se ~esto iSlo po rascjepkanim njivama. Voljele su je djevojke jer je u ~etu unosila !ivota, sale, pjesme.
Stizali smo i u kolu zaigrati, kozarackom, obi~no uz veceru uz logorske vatre. Po vojni~ki organizovani, imali smo
svoju kuhinju ali - posnu. Uz odsjaj plamena naj~e!ice pojedemo, ko mo!e, po grumen zobene pure za~injene - salomr
»Da su nam makaze, javi se neko od nas, da ovo osiSamoc.
»Ko je! je!c zasmiju se ostali.
Prinesemo puru ustima, a ljuspi~ava bota »nehoticec se
otkotrlja nizbrdo, tr~imo za njom, nazabada se susnja, gran~ica i eto »pravoga jeZacl A zatim se po mjes~ini usunjamo
medu zrelo klasje, gladni kao vukovi. Mjesec nam se tad pricinja kao trbu5asta vruca kukuruza. Pred svanuce vracamo
se opet pod sumu, sve uz polo!aj, do!iaptavajuci: veza ... veza . . . Kao pravi borci! Spavali smo pod vedrim nebom, u
svje!oj slami tek ovr§enog !ita. Miri§e slama i ~etina, zrikavci zri~ul Tada Marija obilazi !eteoce i ne legne dok se ne
uvjeri da je svaka omladinka smjestena.
�Davali smo i kulturne priredbe; Uspjeli smo odr!ati i
veliki miting svih radnih brigada u prisustvu naroda i vojske, iako je nekoliko puta odgac:tan i ometan od neprijatelja
koji nas je tjerao, upadao ... Stalno su voc:teni okdaji. Jedan
dan zauzmu nam dio terena, drugi dan n~i ih protjeraju, a
mi bde-bolje sve Zito dignemo i odnesemo. I tako: kad kome
sreca!
Jedne svijetle, tople noci u septembru, vratili smo se
pred ponoe sa berbe §ljiva i jabuka, i onako umorni, u odjeei,
odmah polegli u slamu i zaspali. Oko tri sata probudi nas
zestoka paljba. Nijemci i ust~e nas opkolili! Uhodili su nas
jo!i od Sanskog Mosta. Opet su nam iz §ume u pomoc pritekli
n~i borci pa smo se na veliku brzinu izvukli. Cim meci oko
nas prestanu da zvi.Zde, mi pjevamo:
:oOmladino, diko ponosita, ne dai Svabi ba! ni zrna !ltal
Oj fa!isti, nece vam pomoCi, mi znademo lett i po noCi!•
Odmah smo evakuisali i zito i ma!iine; ne!ito smo zakopali
u rupe, trapove, granjem zaklanjali, ne!ito na lec:tima odnosili
i konjima prebacivali prema Bravsku. I tako: danas zanjemo.
sutra se povla~imo, sve dok ispred neprijatelja nisu ostala
pusta stmji!ita.
PARTIJKA
Kada se vratila sa zetve, Mariju je ocekivalo uzbudlji-.
vo i radosno iznenac:tenje. Evo §tao tome kaze Milan P. Bosnic:
- Upoznao sam je na jednom od sastanaka kandidata
KPJ u proljece 1942. Bio sam prisutan kao sekretar Op§tinskog komiteta. Njih §est-sedam, pretezno omladinki, okupilo
se u jednoj od kuca Bodroza pod Sobotovom Glavicom, u
malom zaseoku sela Kamenicc. Raspravljalo se o pomoci vojsci i obradi zemlje bora~kim porodicama a zatim smo diskutovali o ciljevima NO rata, o ulozi KPJ i o liku komuniste.
Na ovim sastancima redovno se provjeravalo izvr!iavanje
zadataka. Kandidati su podnosili izvje§taj o politi~kom stanju
u selu: o raspolozenju naroda i o djelovanju neprijateljskih
elemenata. Marija se tad obicno isticala savjesno obavljenim
zadacima. Bila je mec:tu prvima. Od ostalih je odskakala svo-
�jom bistrinom i otvorenom mr!njom prema neprijatelju. Vrlo
brzo je politii!ki sazrijevala i bila sve bliZa Partiji. Postala je
jedan od glavnih oslonaca partijske ~elije na Kamenici.
Takav njen rad omogucio joj je da bude primljena u
KPJ vee krajem ljeta, prilikom jednog masovnijeg primanja
najistaknutijih omladinki sa cijele opstine. Saopstili su joj to
drugovi iz kamenicke partijske celije, na svom posebnom
svei!anom sastanku, u prisustvu i!lanova Sreskog komiteta:
Mire Morai!e i Nine Dejanac. Marija je bila zbunjena i radosna. Kao i obii!no u tim prilikama, neko je govorio o ulozi
KP kao avangardi radnicke klase i o i!asnom ali teskom
zvanju i!lana Partije.
BRAVO MARLTAI
- Znam je najvise sa konferencija! Bila je predsjednik
seoskog odbora USAOJ-a na Kamenici - kafe Mara Crnogorac - a ja i!lan Opstinskog odbora USAOJ-a u Drvaru.
Ali, Mariju sam najbolje upamtila s one bucne skojevsk~
konferencije u Vrtocu: U Sobica kuci, usred sljivika, okupili
se poeetkom februara 1943. rukovodioci omladine i SKOJ-a
sa drvarske opstine. Na dnevnom redu: formiranje i popuna
brigade na na§em terenu.
Uvodnu rijec dao je Du§ko Bajic.Mati5) iz SK SKOJ-a.
Slu§ali smo pdljivo svaku rijec; pa i kad je sjeo, tajac se
produzio, napregnuto smo disali u prepunoj sobi. Tada, odjednom, podigla se Marija i sva ustreptala od uzbudenja, masuci rukama, pocela da govori:
»Nasi borci iz dana u dan ginu. Novi omladinci, a posebno skojevci, treba da popune njihova mjesta. Na na§em
terenu se mora stvoriti brigada! Cetvrta ofanziva je u najvecem jeku . . . Dali smo borce u tolike brigade, dacemo i u
ovu, dorasli smo za to.«
Bila je jako uzbudena.
»Mi moramo izdr!ati do kraja ... Mi moramo ... Mi moramo· ...« ponavljala je vise puta. Prva se javila u brigadu.
Iza toga je nastao pravi prolom odusevljenja. Svi su poustajali i uz aplauz uzvikivali:
I) D. Bajic, kao l!lan herojskog OK SKOJ-a, poginuo u Desantu na Drvar.
81
�dila na Grabovu. u Stnnici, na Plavnu, u Vrlici, na TiCeYu.
na Livnu ..• i na Prkosima, posljednji put.
Vee u martu je na vlast:iti zahtjev preSla u TreC:i bataljon,
8ji sam komandant bio, i dodijeljena je Treroj &ti kod komandira Petra Pilipov'.Q. Na njeno upomo traienje, raspore4ena je kao borac, iako sam ja insistirao da bude referent
18Diteta. Cak je traZila, dobro se sjei:am, ako joj vee ne mof.emo povjeriti puSkomitnljez, da bude pomoCnik kod teSkog
mitnljeza.
Poslije prvih akcija naieg bataljona, u kojima se osjetila
i drat pobjede. Marija je bila toliko oduievljena da se kod
nje razvila i oevjerovatna hrabrost i samouvjereuost. Najviie
je drugovala sa borcima koji su nam doili iz jedinica sa
bogatom borbenom tradicijom; privlaCilo ju je njihovo iskustvo i iirina ctoz:vljaja, feljela je da Sto viSe euje i naua
Iako je i ona doSla iz pozadine, kao veCina boraca na5e brigade, ubrajala se u red :.staribc. Pokazala se najizdriljivija i
najupomija u ~eti. Njezine lime osobine i borbenost sluiile
'U za primjer. Nije OVO fraza, vee stvarna istina 0 djevojci
koja je po hrabrosti Cesto nadmas•vala ostale borce svoje
Ute i bataljona. Boreei se rame uz rame sa svojim drugovima,
ani1a je podvige ito je katkad prelazilo moguenosti i prekaljenih boraca.
Nije bilo akcije a da se Marija iz nje nije vratila sa ponekom puikom, p:stoljem, ma5inkom, pa i mitraljezom, sto
je s ostalima zaplijenila. Cesto je i sasvim sama osvajala trofeje. Sjecam se vrlo dobro: u IV ofanzivi, u borbama na Plobma, ubila je dva Nijemca i donijela dvije ma5inke. U Strmici kod Kn:na, donijela je iz akcije tri pu5ke, sk:Oute sa
~etnika koje je sama ubila. U borbi izmedu Satora i GnjataDinara, kada je na5 bataljon zajedno sa IV krajiSkom brigadom vodio borbu protiv cetnika Dujica i Bogunovica, Marija
je zaplijenila lest p\lSaka i sama ih donijela u ~tu. U ljeto
1943. u borbi za Livno, Marija je upala u jedan bunker i u
njemu ubila tri ustaie i donijela pu5komitraljez.
Uticala je na omlad:nu posebno uoci akcija. Njena sigumost i veselost razbijala je strah onih plasljivih. Kad bi se
zapodjeli razgovori o udjelu pojedinca, ona bi im uvijek govorila da ne treba ocekivati nikakve pohvale. · A na dobacivanja nekih boraca: :.Ajde, sta vi !enske ... niste vi za borbuc, govorila je:
34
�. »Vidjecemo se u akcijil Moja borbenost pokaz~ce i moju
..hijednost!c
·
·
- Kada je u zimu 1943. uslijedila odluka Okrufnog ko-.
miteta da veci broj komunista ide u novoformiranu X brigadu, vidio sam je ponovo na jednoj sniotri njenog · Drugog
bataljona - sjeca se Milan P. Bosnic. - Stajala je uspravna
t otresita u stroju na snjemoj poljani, u svojoj seljackoj kiklji,
crvenom d!emperu od domace vune i opancima. Novi borCi
Pr:istizali su u odjeCi u kojoj se ko zatekao. Bataljoni su nam
tada hili ra!trkani po grahovskim brdima i n:Sam je vic1ao
~esto.
Sreo sam je tek u maju, na Ticevu ispod Satora.
Ugledao sam je na niskim vratima pored neke djevojke,
ltako se grije na ·suncu, jer osvanuo je bio krasan dan.
Bila je sad pravi vojnik. Zelena talijanska uniforma i
pwka - »Talijankac, lijepo su joj pristajale. Imala je 2 hombe oko pasa. A na kapi partizanki isticala se jarko crvena
zvijezda petokraka; izrezana iii od crvenih lickih kapa ili od
dalmatinskih cohanih jeleka, sto je borcima poklanjao narod
oko Srba, Grahova i okoline Knina, gdje je u toku 1943. najvi.Se operisala X brigada. Upitao sam je kako je.
· »OdU!no - rekla je - samo, hrana je slaba i umorni
smo od borbi.«
Tih dana cesce sam je vic1ao. Kroz socnu travu, prosaranu poljskim cvijecem, proticao je potok gdje je Marija,
iako horae, sa ostalim partizankama prala drugovima ves i
susila ga po grmlju. Dok su muskarci pripremali oruzje, zene
su obicno krpile kosulje, prisivale dugmad iii sebe cistile f
dotjerivale. Pred vece bi se svi okupili oko ognjista.
Sjeeam se, sa dvije drugarice preuzimala je iz bataljonske intendanture hranu za svoju cetu. Povelike komade mesa
stavile su na lec1a, priddavajuci ih rukom, dok su izmec1u ·
sebe nosile vrece sa grahom iii kukuruznim i zobenim braSnom. Pod teretom su se slatko kikotale zbijajuci sale na svo}
111cun. Jeo se obicno orijedak kukuruzni skrob iii neslano
parcence govedine u bistroj corbL Najcesce je to neslano go~ec1e meso bilo tako tvrdo, da su se borci ponekad od sale
znali sa njim mec1usobno gac1ati. Jovo Vuksa, komandant mog
fV bataljona, znao je to meso U ljutini baCiti napolje,. kro~
seoski prozorcic, i reci:
.
.
35
�»Nema niAta od ovoga! Ajdmo mi druZe komesare u bitku, da se pomlatimo s i!etnicima, pa da im otmemo so i rizu
~to dobijaju od Talijanac.
'·.•
Na jednom brigadnom savjetovanju istaknuti su i pohvaljeni neustra§ivi borci omladinci, me<1u njima posebno Marij~
Bursa(: i Zora Dani(: iz Sipovljana. Narocitu hrabrost poka-·
zale su tog proljeca~ u borbama oko Knina, kada smo hili u,.
sadejstvu sa IV krajiskom brigadom, lickim i dalmatinskim,
jedinicama.
··
- Dosia je jednom sluzbeno iz brigade, ti Komandu mjesta, pa je tom prilikom i kuci malo navratila - prica D,.
Bdic. - Kroz selo se brzo pronio glas da je Marija u Ka-·
menici. Sva omladina pozurila je da je vidi i cuje od nje o
Zivotu u borackim jedinicama. Susret je bio dirljiv: radost,
'
suze, zapitkivanja, sve u jedan mah.
»Morala sam krenuti nesto ran.je, da sa varna malo porazgovaram- rei!e Marija.- Kako vi sada u selu? Sta ima·
novo?«
·
Umjesto da odgovore, mladi je zasu8e pitanjima:
»Marija, bojiS li se kada pucas? ... Jesi li navikla na·
vojnicku disciplinu? «
•Prvih dana malo sam se bojala, narocito kad meci zvizde·
oko u8iju ... Sada se ne bojim ni topovskih granata! Na puc-:-_
njaw sam lako privikla i svejedno mi je poginula danas ilf
sutra, ako se ginuti mora. Drugovi su me ubjedivali da budem bolnicarka, jer je oskudica u bolnicarkama, ali ja s:1m
jedino htjela da budem horae sa puskom iii bomba8. I postala.
sam bomba8!
Divan je zivot u brigadi! Vlada veliko drugarstvo. Kad
borci nemaju duvana i slucajno se nade malo, da saviju po
koju cigaru, onda je cijeli vod pusi. Komadic hljeba dijeU:
se na viSe osoba ...«
Pitanjima i odgovorima nije bilo kraja, dok nas Marija;
odjednom ne prekide:
»Drugarice, moram vas napustiti, put mi je naporan, a i
avioni ometaju kretanje. Moram na vrijeme stici u jedinicu.c
Bila je spremna za pokret. U vojnickoj bluzi, s dvije kragujevacke bombe o pasu i puskom-talijankom preko ramena,
osje~ala se sigurnom. U komoj torbici nosila je postu. lspod
36
�:movke joj udara sjaj i rumen lica. Sve na njoj odraiavalo
'Je sposobnu ~enu-borca. Iako se ndla u sasvim drugim usla:vima, sa nepoznatim ljudima, svemu se brzo i lako prilago'dila; borbe, glad, zimu, napoma pje!ia~enja, sve je to Marija
brzo savladala. Sve povjerene zadatke izvrsavala ta~no na
·vrijeme, sa potpunim uspjehom. Drugovi iz brigade ~esto su
nam pri~ali 0 njoj i isticali je kao uzor-djevojku i druga.
'Svakome je znala da kale lijepu rij~. da se na!iali, svakog
·da razveseli i nasmije.
U STAPSKOJ KUHINJI
-
Znao sam da je hrabra. Bomba§! Bila je tog proljeca
'prili~no iscrpljena i jako izmrsavila. Pobolijevala je. Povukao
'sam je iz ~ete- - k&Ze Nikola Kotle - da se odmori pri stabu
brigade, na lakSoj du!nosti.
:
Bunila se, protestovala sto je tu »dokonac - kako se izrazila, jer ona je borac. Ubijedio sam je, komesarskim autoritetom, da ostane. Bila je kod nas mjesec dana; viSe nije
i,zddala. Na njeno uporno tr&Zenje vratila se u cetu.
Zdrava djevojka iz naroda koju je, sa svom njenom ~isto;
_.tom, ponijela revolucija.
• • - Sun~an dan iskrio se na snijegu kada sam poslom na;iyratio u stab brigade - pri~a ~ovo Mille. - Hocu da udem.
-~ straiar me zaustavlja, ne poznaje me. »Pusti druga JoV¥
-~a prode, on je s~kretar komitetac za~uh zvonki glas i ugler
;dah .nasmijano lice uokvireno gustom, raspletenom koso~
·Grm ~itav na glavi!
,
, Stalno sam je vedru zaticao za to kratko vrijeme njenog
,boravka u §tabu. Uvijek je prijatno djelovala. Veselo do~ekft
~ovjekal Uvijek se Salila sa borcima iz za!ititnice, kuririm;t
·~ _rukovodiocima. Prosto je skretala pa!nju na sebe, onak9
rumena i puna Zivota. Bujna i sna!na, kao od brda odvaljen~!
. - Negdje polovinom 1943. kameni~ka partijska celija
,imala je sastanak u Marijinoj kuci - ~jeca se Duro Sabljic.
~ Ona je lebla bolesna, mislim, od tifusa. Do!ila je privre~
"meno iz brigade, da prezdravi. Poslije sastanka. nas dvoje
&mo dugo razgovarali. :Piiao sam je hoce li moci i dalje izdr~
�!ati napore u brigadL Predlagao sam joj, ako je bolesna, da
vidino sa OkruZnim komitetom i sa !tabom X brigade, pa ·da
se ne vraCa. Odgovorila mi je da ne bi ostala u pozadinL
»Ovo ce me brzo proeL Cim se oporavim, odoh ja u svoju
Desetu!c
. A bilo je. mu8karaca koji su nastojali da se ne vrate u
borbu poslije ranjavanja, preleianog tifusa i drug.i.h obolje·nja. Pril!ala mi je o te!kim uslovma za drugarice: Pje5aCilo
ie noeu kroz visok sriijeg, a one u suknjici. bez donjeg ve!a,
u wapama do koljena. Mnogi nisu imali dovoljno razumijevanja za renu i njeno mjesto u borbi. Svaka je morala svojom izdrZljivo!cu i hrabroscu, svojim lil!nim vrijednostima da
otapa led patrijarhalnog shvatanja i da stil!e po8tovanje. Ubrzo se vratila u brigadu. Nije mogla dugo bez l!ete, bez drugova. Domobranske i ustaSke snage nadirale su od Like u
pravcu Bosanske krajine. Jos slaba od bolesti, Marija se sa
svojom Desetom na.Sla na Prkosima.
·
NA BRDU VJETROMETNOM
- U Marijinu posljednju bitku, bitku na Prkosima, krenuli smo iz Dalmacije, poslije borbi sa hercegoval!kim l!etnicima iznad Kninskog polja, na ograncima Dinara-Pljesevica
- pril!a Nikola Rokvic.- Dva bataljona brigade, Drugi i Tre~i. u sadejstvu sa jednim bataljonom Drvarsko-Petroval!kog
.Odreda, trebalo je da likvidiraju njemacko uporiste na kosi
Krmaru8i na Prkosima, Sto im je sluZilo za obezbjedenje saobracajnica Petrovac-Vrtol!e-Bihac i Vrtoce-Kulen Vakuf.
Posto smo od obavjestajne sluzbe i putem izvidanja dob~li
podatke, znali smo da neprijatelj raspol8Ze sa 450 vojnika, Nijemaca i pripadnika legije NDH, da od naoruzanja ima bateriju topova od 152 mm, preko 30 teskih bacal!a, dva magacina
razne opreme, magacin municije i oko sto zapreinih vozila.
Cilj nam je bio likvidirati garnizon, zaplijeniti opremu, nadruZanje i municiju radi opskrbljivanja brigade.
·
- Poslije kapitulacije Italije dobili smo zadatak da osvojimo niz jakih njemal!kih utvrdenja na Prkosima - sjeca se
i Stevo M. Rokvi6. - lako su nasu brigadu smatrali starom,
b:Ia je to na8a prva »prava borbac. Svi smo krenuli sa veli-:-
�kim odu§evljenjem, da bi se i naoru!ali i obukli. Dotad smo
stalno boravili na kamenitom oskudnom terenu oko B. Grahova
i Knina, u neprekidnim okdajima sa ~etn:cima po Satoru i
.Dinari. Borci su bili dronjavi i izgladnjeli. U nizinama smo
jell koprivu na neslanoj. vodi; a u sumi I:stove srijemu5e sto
miriSu na bijeli luk. Druge jedinice dolazile su ·do oruzja i
razne opreme, snabdijevale se, a mi smo slabo prolazili sa
na5im zarobljenicima ~etnicima; zaplijenimo staro oruZje,
francuske pu5ke bez municije iii raznovrsnu za nas neupotrebljivu municiju, po}toji prazan ka5un i - n:St~. viAe! M~
rije se maglovito sje~am s nekog skojevskog sastanlta u Trel:em bataljonu, ~iji sam komesar ubrzo postao. Vesela bolnibrka! Svojom vedrinom i zivoscu isticala se medu svim ostalim partizankama n~§eg bataljona. Ali najsnazn:je me se dojmila kad je bila ranjena ...
- J ednog predv~erj,a brigada je nai§la kroz Kamenicu.
Marija je - sjeca se njen brat Vaso - iznenada usia u kucu,
i,zljubila majku i na~as sjela na svoj djevoja~ki sanduk s pu~kom na koljenima. Sanduk je sada bio gntovo praz:m. Nije
imala kad ni da jede ... Dugo je majka gledala za kolonom.
Posebno je voljela, a i po§tovala Mariju jer se starala o kul:i
i djeci, odmjenjivala je. Ko zna kad ce se opet vratitil
- Dugo smo ma;r§ovali - kde Stevo Rokvic - l najzad
zastali da predahnemo na deset kilometara od cilja, da osmotrimo situaciju i proucimo podatke obavjestajaca. •Cesta na
Prkosima pravi brojne okuke i . zato je neprijatelj na svim
uzviSenjima oko puta izgradio bunkere radi odbrane komunikacije. Produzili smo sa jos vecom opreznoscu. Noc topla.
Tiha. Vjetric po nebu ganja oblake: ~as nam sasvim zaklone
mjesec, pa idemo komotno, ~as ga propuste, i tad zastajkujemo . .. Privlacili smo se tako nekoliko kilometara. Do nas
je vee dopirala pjesma domacih Svaba: :.Daleko mi je biser
Jadrana ...«
- Krenuli smo oko devet nav~e u mrtvoj tiSini, a napad
je po~eo u 11,10 ~asova - sjeca se Nikola Rokvic. - Smatrali
smo da ce neprijatelj tada biti vee pospan. Oni koji su imali
cokule morali su da ih skinu, da bismo poloZ&je zauzeli bez i
najmanjeg suma. Za~uli smo muziku, pjesmu i pijana doviki,.
�vanja. U logoru su, Cini mi se, slavili rodendan nekog od faiistilkih glaveiina. Napad su jednovremeno otpoCela sva tri
bataljona. Na.S TreCi bataljon bio je u centru. U roku od tn
sata, jedne od najZeSCih bitaka koje sam vodio u NOB-i. tri
puta smo zauzjma]j njihove polobje i tri puta se morali povla8ti. TreCi put definitivnol
- Pre8li smo cestu Vrtoee-Kulen Vakuf i otuda, sa
druge strane, neeujno se primicali - kaie Stevo Rokvic. --:Ni sam ne znam koliko je to podila.Zenje trajalo. U neposrednoj
blizini bunkera na.S truba~ Duro Dilas sa OOgrija zasvirao je
na juri§ i odjednom, svom silinom otpoCe napad Neprijatelj je bio potpuno iznenaden. Nasta straSan. krkljanac. U trku
smo otvarali vatru. Stra.Sna vatra prosula se i po nama. Karterom su nas tukli Sama borba tjerala nas je na hrabrost.
Marija nije bila kraj mene, ali znam da je uBnila ito i svi
mi: pojurili smo na bunkere ... I Marija se na8la u najveeem
vrtlogu. Njezin vod, sa vodnikom Perom Sopieem na ~el14
izbio je u udolinu gdje su Svabe imale deset konja za vucu.
Propinjuci se, preplaSeni ktmji su izbezumljeno zavriStali, ali
SopiCev vod je uspio da ih pobije, da prode straiu i zauzme
Uzvimcu sa nekoliko 150 mm topova. U tami i brzini ljudi sU
golim i'ukama hvatali za usijane cijevi, da hi zaplijenjeno
oru!je !to prije evakuisali. Uzalud Trojici su sprieni dlanovi.
Sklipa sa Marijom ~eli su tad gnjevno da ubacuju u cijevi
po jednu ru:~nu bombu, da bi ih onesposobili za dejstvo. Imall
amo mnogo ranjenika.
- Negdje iza ponoCi - kaze Nikola Rokvic - poslije
na§eg drugog napada i zauzimanja neprijateljskih poloZ8ja,
Marija me pronade i izvijesti:
~Dru!e komandante, eva, tu dolje zarobila sam sa jo$.
nekim drugovima dva tapa, haubice, .a ave ovdje li~no ~
razoruiala.c
Pogledam, bila su to ~etiri njema~ka podoficira iz haubi~kog voda! Dok sam kuririma naredivao Sta ce sa Nijemcima
koje je Marija zatobila, nje je vee nestalo u mraku. Ubrzo
sam cuo njen glas:
·
~
•Drugovi, zaplijenili smo topove, ko zna da rukuje? Ga~
dajte nepri]atelja!~
·
�Po§to se niko nije ndao da rukuje, Marija je poku.§ala
da izvute topovske zatvarate, a kad nije uspjela, naBla je
neku !eljeznu polugu i udarala po njima. Cule su se i dvije
jake detonacije: ona i ostali borci bombama su ostetili topove.
iZatim je polegla na jednu haubicu i nastavila da gada ...
•Uslijedio je ubrzo i drugi protunapad neprijatelja i na5 trcci
juriS, a Marija je ostala negdje kod haubice, tesko ranjena. 0
tome sam odmah doznao iz pojedinatnih kazivanja boraca:
•Oko sebe pripasala dva reda bombi i posla puzeci ka
prvim bunkerima , .. Unistila je tri bunkera i priSla topu oko
koga su le!ali pobijeni Nijemci ... U jednom momentu pored
nje je eksplodirala minobacacka granata i raznijela joj stopalo desne noge. Skakucuci na lijevoj nozi, povukla se u mali
zaklon, a kad je na:sao omladinski rukovodilac njenog ba. taljona. Nikola Bodiroza, zamolila ga je da je izvuce iz .borbe,
pa ne bi Ziva pala neprijatelju u ruke. Bodiro!a ju je uzeo na
lec1a i iznio van poprista, do ranjenog komandanta II bataljo'na Mice Su5ilovica, kome je .g ranata raznijela desnu ruku ... «
Nijemci su u mec1uvremenu dobili pojacanje i tako osna..zeni posli na nas. Pod &linom njihovog treceg protunapada
•morali smo se povuci, ali - sa ogromnim ratnim plijenom!
Dok sani se pribli!avao bataljonskom previjaliStu, gdje
Je VeC bilo blizu dvadeset ranjen.ka, CUO sam S.lmO jedan
,gias, zvonki zenski glas. Prepoznao sam i glas i borbenu pje;smu. Pjevala je Marija. ~apanjio sam se. Bio sam obavijesten
'da je te!iko ranjena, a ona? Pjeva! Nasao sam je na nosilima,
~pkoljenu bor~ima, najvise omladincima. Neizmjerno su je
'zalili. Uz put su vee prepricavali njene podvige, njenu vedrinu
1 -lirabrost. PriSao sam i zapitao je kako se osjec.a.
i
.•. •Nikad bolje, dru!e komandante, kad smo tako namlatili
Svabe!« Glas joj je podrhtavao od prigusivanog bola. ·
•Jesi li tesko ranjena?«
,.
•Nije to nista ---' porurila je da nam da na znanje
malo sam ogrebana!«
Svaka njena rijec, svaka kretnj.a, pracena je pojacanim
mlazom krvi iz rane. Nastojali smo da sa njom ne razgovaramo, ali ona bi iznova pocinjala pjesmu. Kad ne pjeva, raspituje se koliko je Svaba zarobljeno i ubijeno, ko je od ~asih
tanjen, ko pao. Pa opet pjesma!
·
·
�»Ntda borb4 zahtijet)a.
lead se gine
d4 se pjetXJ!
Stoj, Svabo, stoj!«
Moja tuga hila je utoliko veea Sto gotovo na samrtnoj
postelji vidim tako hrabrog borca SudeCi po onome Sto sam
cuo i vidio, znao sam da ima vrlo malo izgleda da se vrati \l
moj bataljon. Znao sam da viSe neeu imati s kim da prekorim omladince, pa i ozbiljnije brkajlije, jednom djevojkom.
»~enskomc kako bi to oni rekli. Ubrzo smo se morali rastati i od Marijc i od ostalih ranjenika. Na5 bataljon hitao je
dalje, u nove borbe, u Dalmaciju put Splita ... Ranjenike, tu
tuZnu kolonu u kojoj se jos uvijek cula Marijina pjesma, ispra:..
till smo prema Drvaru. Za njenu smrt smo saznali poslije pet:..
-8est dana. Tesko je ta vijest pala i meni i komandantu brigade i svakom borcu. Cesto smo je spominjali po njenim podvizima, po pjesmi sa njenih usana dok joj je smrt lebdjela nad
glavom, i po mnogo cemu plemenitom i lijcpom sto je na.Sem
bataljonu ostalo od Marije Bursae.
·
- Tek sto je borba malo jenjala, poZurili. smo da se
<ldande sto prije izmaknemo, dok nije svanulo - kaie Stevo
Rokvic.- Saznao sam da je Marija ranjena. Kad smo prelazili
cestu, kJometar dalje od bojiSta, vidio sam je kako lezi na
okrvavljenim nosilima na travi, pokrivena sarenim 8atorskim krilom. Pomalo je svitalo. Ona sva problijedila, ali pjeva:t
U poeetku nemocno, kao da se gubi. Okolo se jos pucalo, neko
je glasno jaukao; culo se dozivanje i jecanje ranjenih. Oko
nje guiva. Prilaze joj drugovi, hoce da je vide ida joj pone8to
kaiu. Njoj su ukazali posebnu painju, narocito oni stariji, ,i
kao djevojci i kao tezem ranjeniku. Naglas su je Zalili:
»Najveselija, najvedrija, kako nju pogodi!? Rekli smo
joj da se pazi, da je njezino mjesto kod ranjenika, a ona trCi
u streljacki stroj i juri.Sa ... Prosto je srljala u vatru!c
Mnogi borci jedva su vukli zaplijenjeno oruije, municiju
i raznovrsnu opremu. Dvojica brka navukli njemacke ~injele.
Culi su se komentari:
»Malo smo se obukli, a vidi sta bi od na.Sih!c
- Tri puta smo juri.Sali - kde Doja Grahovac ~ a za,..
tim smo se u mrbi povlacili. Na brzinu se gradilo. oruije,. za,~2
�mjenjivale ptdke ... Nakupila sam i ja. koliko sam rukama
mogla obuhvatiti, pubka, dva pwkonutraljeza, tri uniforme
sa svom spremom: piUolji, fi!eklije, noZevi i .~uturice. Prebacivali smo se pod blje8tel::m svjetlom raketa. Jedva sam se
dizala s gomilom oru.ija. Cim smo se izvukli iz vatre prosula
.sam sve pred drugove; birali su Sta se kome svidjelo. Na meni
..ave njema~ko, do cipela. A cipela su bill puni bunkeri, ."kao
ci porcija sa nedojedenom hranom.
BJo je boraca za ~iju sudbinu nikad nismo saznali. U
bolnom sjecanju mi je ostao prizor smrti hrabre Zore Danlc
iz Sipovljana- Drvar. Njeno ime ~esto se spominjalo uz Ma~rijino, kad god su sumirani rezultati u borbi. Ta vitka · koStu. njava crnka bakrenastog tena bila je za zatiSja tiha i po\ru-~ena, a u borbi prva. Dok nas je zvonko poz:vala na juriS,
;metak joj je prosao kroz usta i presjekao glas. Na brzinu smo
_ dovukli do gornile kamenja i grubo zatrpali, jos se hropac
je
~uo. Njen lik i jun&Stvo i sada !.ivi u srcu drvarskog naroda.
·'
Kad smo Zoru zatrpali i podijelili ondje, n&Sli srilo .M8tiju Bursae i Milosa PilipovicaG) sa Boboljusaka, kako le~
nasred seoskog puta; Marija na civarama, blijeda kao ' smit.
Njena ~eta morala je hitno nazad, na polo!aj, da zaustavi
·prodor novih neprijateljskih snaga. Znali su da cemo ih na
putu najlille naci. Ponijele smo je: ja, Dara Grubor,· Milka
Trikic i Duka Jovic. Na sva n&Sa zapitkivanja odgov~ala je
da joj je dobro i zapjevala:
·
»Mila ma;ko, kad u borbu podem,
Ti ne ·plat~ ako ti ne dodem .....
Prihvatile smo pjesmu. Donijele smo je do jedne selja~
ke kuce u Stjenjanima, brzo prostrle slamu pored ognjiSta i
od domacice zatra!ile ~istu plahtu i mlijeko. Iako svc blje4a
i bljeda, Marija je bila raspolo!ena; razgovarala je sa
-Napominjala nam je da gledamo svoj zadatak, a nju da ne
lalimo jer je njoj dobro. Po!urivala nas da idemo, da ne osta.jemo iza jedinice. Popila je samo pola solje mlijeka, govoreci:
•Poslije cu, ajte vile Tako smo se od . nje oprostile.
· ·
nama.
') Umro od rana zadobivenih na Prkoslma.
.43
�NA DJEVOJACKIM RUKAMA
I tako je pocelo Marijino posljednje, tegobno ali slavnb
putovanje na rukama drvarske orilladine, dugo tri i po pre,.
duga dan~. Selo za selom: Mali Stjenjani, Veliki Stjenjarii,
·OCijevo Malo i Ocijcvo Veliko, pentranje vratolomijama do
Boboljusaka, J andrina Poda, pa klecanje niza stijenje do Bestasa, zatim Vrtoce, Drvar, Sipovljani, Mokronoge, Prekaja
•it najzad, Vidovo Selo! Oko 40 km uspona, silazaka, zastajkivanja, Zw-enja, predaha ... Isto toliko osmijeha, briinih pogleda, toplih dlanova i rijeci §to du§u lijeee. I, nezaboravne pj~
sme! Jedan mladi zivot, u srcu prepunom ljubavi, sve ti§e)
tise kuca. Ali ne prestaje da se opire, da se bori snagom cu:desnog vjerovanja, dok stopalo vee truli, a 11Zarene strijele
·bola zlokobno cupaju svaki nerv do kuka. Odu5cvljeni covjek
horae nikad se ne predaje! Nikad ne ispu5ta oruzje! I kad mu
ga izbiju iz ruku, on ce ga sam stvoriti. I Marija je u svom
najtezem casu imala snage da ga stvori: Pjesma umjesto ptiike, bombe! Pjesma borbeni zovl Prkos! Melem na ranu! Pje.sma poruka: Na§a borba je divna, jo§ ljep§i ce biti .taj tajan~tveni novi zivot §to dolazi.,, Moja rana? Sitnical
. ,
-
Kada su Mariju Bursae nosili preko Jandrina Poda,
jo~
·iz daljine smo culi njezinu pjesmu - sjeea sa Janja Papa\
T Unijeli su je u Omladinski dom i spustili, da predahny.
Prisla sam i ona me oslovi:
~
»Janjo moja, vidi§, ranjena sam ... Aline zalim,
radi cega sam ranjena!c
_
Htjela je da joj kosu razmrsim, pa sam je dobro i§ceslja·
Ia. Popila je mlijeko i pojela jabuku, a zatim su je ponijeli
dalje.
znam
~ Pro§lo je i osam mjeseci kako se Marija·u Vrtoeu prv.a
javila u brigadu ~ dopricala je Mara Crnogorac. ,___ Mi, dti.varska omladina, na Boboljuscima smo prihvatili ranjcnike sa
- l;'rl.tosa. Mariju smo preuzele: ja, Stoja Perle, Stoja Trn:.nie . :. .
~.atekle .smo je vedru i raspoloZenu, iako se na njoj vidjelp
da je rana mnogo bali.
~
»Nek me uzmu ·omladinke, one ee me ljep§e nositi.« za~e
ljela je. Bijese ka~o, vee i noc pala. Cesto smo zastajale.. Ma· ·
'
lo-malo, pa nas pita: ·
f\'
-44
�»Jesam li teska?c
Noga joj je u gleinju slomljena, kost se vidjela. Ostala
te duie bez prve pomol:i. Rana je nevjesto, tek ovla§ previ...
jena. Zavoj se za~as nakvasio. Krv je niz nosila kapala . , •
K,ud smo ih sve prenijeli, preko onih gudura. I sve bez smje~el Do zore smo ih iznijeli do Mokronoga.
lako je vee p~elo trovanje, i ona klonula usljed velikog
gubitka krvi, sve vrijeme je pjevala! Onako, kako je mogla.
Vodila je •naprijedc sto je u n&Sem kraju obi~aj: jedan glas..
~ajzvonkiji, ispjeva prvu re~enicu pjesme, a u taj mah svi
:W prihvataju.
r
..Bolna lett omladinka Mara,
Sa svoJom se maJkom razgovara • ....
Nikad do kraja da ispjeva! Zastala bi nemocno kod
rije~i:
.. • • . Da mu vidim samo ko.su plavu
I nad kosom crvenu zastavu .. ...
Stisla bi zube iii zagrizla usnu, procijedivsi:
»Joj, moje drugarice, sto me boll!«
Cim bol malo jenja, smijesak joj se vraca na oroseno lice.
»Samo malo da pokvasim ustac molila nas je, ali vode uz put
nismo imale.
_ U Bastasima smo je opet spustile. Tu nas je neki bolni~ar
upozorio da ne smijemo ranjenicirna davati vodu. Kod drvarske bolnice, u kojoj je tada bila prihvatna stanica, iza§ao pred
nas drugi bolni~ar, stegao joj ranu sa jos zavoja i opomenuo
nas da idemo sto hitnije, da je nigdje ne spustamo i ne zastajkujemo.
Prolazili smo kroz pogorjele zaseoke, u kojima se !ivot
obnavljao ... Marija je ~emjivo udisala mirise sadjevenih sijena, zrelih sljiva, kukuruza ... Podsjeealo je na kucu. Po ledinama se osuo ljubi~asti mrazovac, vjesnik jeseni. Kad nije
pjevala, pri~ala je sa nama, cijelirn putem: kako je strahovita
borba bila, Nijemci ih d~ekali ... Pri izlasku iz Drvara; kada
je sunce granulo povrh nase brine, p~ela je u nesvijest da
tone. Nije sala, od Prkosa ~ak do Vidova Se1a na nosilima
preci! Da je kap po kap oticala, vee bi joj odavno sva krv
istekla.
�NA DJEVOJACKIM RUKAMA
I tako je po~elo Marijino posljednje; tegobno ali slavnb
putovanje na rukama drvarske omladine, dugo tri i po preduga dan~. Selo za selom: Mali Stjenjani, Veliki Stjenjarii,
·rn!ijevo Malo i O~ijevo Velika; pentranje vratolomijama do
Boboljusaka, J andrina Poda, pa klecanje niza stijenje do B&istasa, zatim Vrto~e, Drvar, Sipovljani, Mokronoge, Prekaja
;1, najzad, Vidovo Selo! Oko 40 km uspona, silazaka, zastajkivanja, zurenja, predaha ... Isto toliko osmijeha, briznih pogle.da, toplih dlanova i rij~i sto dusu lij~e. I, nezaboravne pj~
sine! Jedan mladi zivot, u srcu prepunom ljubavi, sve tise)
tise kuca. Ali ne prestaje da se opire, da se bori snagom ~u
desnog vjerovanja, dok stopalo vee truli, a uzarene strijele
·bola zlokobno ~upaju svaki nerv do kuka. Odusevljeni tovjek
·'borac nikad sene predaje! Nikad ne ispusta oruzje! I kad mil
ga izbiju iz ruku; on l:e ga sam stvoriti. I Marija je u ~tvom
hajtezem ~asu imala snage da ga stvori: Pjesma umjesto puike, bombe! Pjesma borbeni zovl Prkos! Melem na ranu! Pje,sma poruka: Na8.a borba je divna, joo ljepsi ee biti .taj tajan-'tveni novi zivot §to dolazi . • • Moja rana? Sitnical
.,,
.
, , . - Kada su Mariju Bursae nosili preko Jandrina Poda, jo~
iz daljine smo ~uli njezinu pjesmu - sjel:a sa Janja Papa~
.T .Unijeli su je u Omladinski dom i spustili, da predahm~.
Prisla sam i ona me oslovi:
;
»Janjo moja, vidis, ranjena sam . . . Ali ne zaliin,
radi tega sam ranjena!«
_
.
Htjela je da joj kosu razmrsim, pa sam je dobro iS~eslja~
la. Popila je mlijeko i pojela jabuku, a zatim su je ponijeli
dalje.
znam
. .i:
'
~ Proslo je i osam mjeseci kako se Marija ·u Vl'toeu prva
javila u brigadu ..._ dopricala je Mara Crnogorac. ---Mi, dtivarska omladina, na Boboljuscima smo prihvatili ranjenike sa
- ~osa. Mariju smo preuzele: ja, Stoja Perie, Stoja Trn:.nie . .-.
~.atekle , smo je vedru i raspol~zenu, iako se na njoj vidjelp
da je rana mnogo boli.
.~
»Nek me uzmu omladinke, one ce me ljep~e nositi'« zat~
ljela je. Bijese kal!no, vee i noe pa,la. Cesto. smo zastajale., Malo-malo, pa nas pita: ·
··
··
· ·
· '
{"
44
�•Jesam li te!ka? «
Noga joj je u gleinju slomljena, kost se vidjela. Ostala
l.e duze be~ prve pomoei. Rana je nevje!to, tek ovla§ previ..,
jtma. Zavoj se za~as nakvasio. Krv je niz nosila kapala • , •
~ud smo ih sve prenijeli, preko onih gudura. I sve bez smje~el Do zore smo ih iznijeli do Mokronoga.
lako je vel: ~elo trovanje, i ona klonula usljed velikog
gubitka krvi, sve vrijeme je pjevala! Onako, kako je mogla.
Vodila je »naprijedc ito je u na!em kraju obi~aj: jedan glas.
~ajzvonkiji, ispjeva prvu r~nicu pjesme, a u taj mah svi
~ prihvataju.
r
..BoZna Zett omZadink4 Mara,
Sa avoJom ae maJkom razgovara ••• «
Nikad do kraja da ispjeval Zastala hi nemocno kod
rije~i:
..... Da mu vidim samo kosu pZavu
I nad kosom crvenu zastavu ..• «
Stisla hi zube ill zagrizla usnu, procijediv!i:
»Joj, moje drugarice, sto me boli!c
Cim bol malo jenja, smijelak joj se vraca na oroscno lice.
•Sarno malo da pokvasim ustac molila nas je, ali vode uz put
nismo imale.
_ U Bastasima smo je opet spustile. Tu nas je neki bolni~ar
upozorio da ne smijemo ranjenicima davati vodu. Kod drvarskc bolnice, u kojoj je tada hila prihvatna stanica, iz~ao pred
nas drugi bolni~ar, stegao joj ranu sa jos zavoja i opomenuo
nas da idemo sto hitnije, da je nigdje ne spu8tamo i ne zastajkujemo.
Prolazili smo kroz pogorjcle zaseoke, u kojima se zivot
obnavljao ... Marija je ~emjivo udisala mirise sadjevenih sijena, zrelih sljiva, kukuruza ... Podsjel:alo je na kucu. Po ledinama se osuo ljubi~asti mrazovac, vjesnik jeseni. Kad nije
pjevala, pri~ala je sa nama, cijelim putem: kako je strahovita
borba hila, Nijemci ih do~ekali ... Pri izlasku iz Drvara, kada
je sunce granulo povrh na§e brine, p~ela je u nesvijest da
tone. Nije §ala, od Prkosa ~ak do Vidova Seta na nosilima
preci! Da je kap po kap oticala, vee bi joj odavno sva krv
lstekla.
�- Kada su je sa grupom teskih ranjenika pron:bsili -kroz
Di-Var - pri~a Duro Sabljic - zamolila je drugarice · da je
spuste na cestu ispred sjedista Opstinskog komiteta, u kuct.
Tome Dodiga, gdje sam bio sekretar.
:.UCin:te nesto, da se spasim ... « s povjerenjem mise obratila poslije pozdrava. O~i su joj tog trenutka bile pune suza.:
J:>ro~itao sam u njima njezinu tjelesnu patnju i ~emju · za Zivotom. Ona se nije mirila, vee borila.....;.. i protiv smrti!
·
,:· I Jovo Bursae se sjeca: » Vidio sam Mariju na nosilima
Drvaru ... Nasmijana, iako joj se stopalo desne noge sam<>
na kozi drzalo, razneseno minobaca~kom granatom. Upitao
sam: »Kako je Marija?c
:.Dobro! Nista! Pala muva na mecteda!c
Trudila se da ne pokaie koliko joj je tesko. Noga joj v~
poplavila i natekla, ali ona se smijala kao najzdravija.c
u
- Omladinska radna ~eta Kamenice - kaze Dragica Basic - bila je u svako doba spremna za iznenadnu akciju, pa
i toga dana kad ih je komandir Milan Ba~konja izvijestio da se
hitno spreme i preuzmu ranjenike. A koliko su ih vee prenijeli na svojim izuljenim ramenima! Sta su oputasa poderali, i
sta puta vidali svoje okrvavljene tabane! I evo ih opet, zure ...
· »Ranjena Marija Bursae!« pronijelo se za~as po svim
iaseocima. Nasa Marija! »Mai-icac, kako su je od milja zvali.
u Pesetoj brigadi.
_
· Omladinke su brzo sisle podno stijenja u selo Bastase, gdje
i za najzesceg ljeta te~e izvor b1stre hladne BastaSice. Na'
nosilima su ih vee ~ekali ranjeni drugovi. Ugledavsi svoju'
dmladinu iz Kamenice, Marija se pridize na ruke i sa svirna
se pozdravi pitajuci kako su im kod kuce i u selu.
»Marija, jesi li tesko ranjena?c povika omladiiia u jedan
glas.
»Nije nista strasno! Sarno malo me zagrebalo po desnoj
nozic uzvrati ona i po~e da pjeva:
,.BoZna Zeii omZadinka Mara,
sa svojom se majkom razgovara ••. «
. . Potrebno je bilo izvrsiti hitmi hirursku intervenciju. A_
~ekara - nema, zavoja nema, injekcija nema! 0 transfuziji
u_
ono vrijeme nije moglo biti ni rije~i. A Marija je izgubila mno-:
go krvil Pa i rana se zagadila, pojavili se crvi . . . Bolnica je
' '·
46
�daleko i treba prevaliti jo§ pet sela da bi se stiglo u Vidovo
Selo u vojnu bolnicu drvarskog podru~ja. I to; kamenitim,
vrletnim putevima.
Na komandu »Pokretc, krenuli smo sa nosilima. Cetiri
omladinke nosile su Mariju, dok su se ~ctiri odmarale u smjeni. S vremena na vrijeme Marija bi podigla glavu i, prebirajuci nas pogledom, traZila onim slabijima zamjenu. Nije dozvoljavala da se djevojke dugo zamaraju. U svakoj novoj smjeni zap~injala bi pjesmu. Ponavljala je naro~ito ~esto »Omladinku Maruc. U glasu joj se tad osjecala t.ug.1:
»Pozdrav'te mt ave drugove moje,
neka hrabro na braniku stoje.
Neka brane na!u zemlju mUu,
dok ne slome fdistii!ku silu.
Pozdrav'te ih, ja im doCi neeu,
kol'ko vidim wkoro umrijeeu!«
Njena pjesma davala nam je snage da je nosimo bez zastanka i odmora, da bi §to prije stigli do bolnice i zatra!ili
ljekarsku pomoe. Svaka od nas potajno i sa zebnjom se pitala: »Je li moguce da ovako mlado, zdravo i umiljato srce
prestane da kuca?!c Svima nam je bilo lao §to joj ni~im ne
mozemo pomoci.
Svugdje uz put narod se jatio da je vidi i upita kako je.
~tariji nisu mogli uzddati suze. Sve ih je zadivila svojim
ponosnim drZalljem. Kod uzglavlja bi joj neopazeno spustili
skromnu ponudu: §aku lje§nika, uzutjelu jabuku ...
I majka Joka po§la je u pohode svojoj ranjenoj kceri.
· Bio je, sjeca se ona, utorak 21. septembar. Uz put je susrcla
omlad:nce koji su nosili Mariju. Cim je ugledala majku, prve
rijeci su joj bile:
»Gdje je Du§ko, je li ziv? Gdje je Milka? Luda jedna, piakala je kad me je ispracala uo~i borbe na Prkosima«.
_ Domav§i od majke da su joj brat i sestra zivi, zapjevala je:
»Na!a borba zahtijeva,
kad se gine da se pjeva ••. «
»Zdto kceri pjeva§? Zar ti je sada do pjesme?« s gorkom
tugom primijeti majka. Marija se osmijehnula:
»Ne boj se majko, sve ce biti dobro!«
47
�- Kada su je sa grupom te§kih .ranjenika pronosili kroz
Dtvar - pri~a Duro Sabljic - zainolila je drugarice da je
spuste na cestu ispred sjedi§ta Op§tinskog komiteta, u kuctTome Dodiga, gdje sam bio sekretar.
»UCin:te ne§to, da se spasim ... « s povjerenjem mise obratila poslije pozdrava. Oci su joj tog trenutka bile pune suzil.'
Pro~itao sam u njima njezinu tjelesnu patnju i cemju . za Zivotom. Ona se nije mii'ila, vee borila ......:... i protiv smrtil
·
,:· I Jovo Bursae se sjeea: »Vidio sam Mariju na nosilima u
Drvaru . . . Nasmijana, iako joj se stopalo desne noge samona ko!i ddalo, razneseno minobaca~kom granatom. Upitao
sam: »Kako je Marija?c
»Dobro! Ni§ta! Pala muva na me<!eda!c
Trudila se da ne pokaze koliko joj je te§ko. Noga joj v~
poplavila i natekla, ali ona se smijala kao najzdravija.c
- Omladinska radna ~eta ~amenice - kale Dragica Ba§ic - hila je u svako doba spremna za izneriadnu akciju, pa
i toga dana kad ih je komandir Milan Backonja izvijestio da se
hitno spreme i preuzmu ranjenike. A koliko su ih vee prenijeli na svojim izuljenim ramenima! Sta su oputa§a poderali, i
sta puta vidali svoje okrvavljene tabane! I evo ih opet, zure ...
· »Ranjena Marija Bursae!« pronijelo se za~as po svim
iaseocima. Na§a Marija! »Maricac, kako su je od milja zvali
u Oesetoj brigadi.
_
·
Omladinke su brzo si§le podno stijenja u selo Bastase, gdje
i za najze§eeg ljeta tece izvor blStre hladne Bastasice. Na
nosilima su ih vee ~ekali ranjeni drugovi. Ugledav§i svoju'
dmladinu iz Kamenice, Marija se pridize na ruke i sa svima
se pozdravi pitajuei kako su im kod kuce i u selu.
»Marija, jesi li te§ko ranjena?c povika omladiria u jedan
glas.
:.Nije n!§ta stra§no! Sarno malo me zagrebalo po desnoj
nozic uzvrati oria i p~e da pjeva:
»BoZna Zeii omladinka Mara,
sa svojom se majkom razgovara • •. «
. . Potrebno je bilo izvr!Hti hitnu hirudku intcrvenciju. A_
~ekara nema, zavoja nt::ma, irijekcija nemal 0 transfuziji
u
ono vrijeme nije moglo biti ni rije~i. A Marija je izgubila mno-:
go krvil Pa i rana se zagadila, pojavili se crvi . . . Bolnica je
'.
46
�daleko i treba prevaliti jo§ pet sela da bi se stiglo u Vidovo
Selo u vojnu bolnicu drvarskog podru~ja. I to; kamenitim,
vrletnim putevima.
Na komandu •Pokretc, krenuli smo sa nosilima. Cetiri
omladinke nosile su Mariju, dok su se ~etiri odmarale u smjeni. S vremena na vrijeme Marija bi podigla glavu i, prebiraj'uci nas pogledom, trazila onim slabijima zamjenu. Nijc dozvoljavala da se djevojke dugo zamaraju. U svakoj novoj smjeni zapoeinjala bi pjesmu. Ponavljala je naro~ito ~esto •Omladinku Maru«. U glasu joj se tad osjecala tugd:
»Pozdrav'te mt sve drugove moje,
nekll hrabro na braniku stoje.
Nekll brane na!u zemlju milu,
dok ne slome faJistii!ku silu.
Pozdrav'te ih, ia im doCi neeu,
kol'ko vidim uskof'o umrijeeu!«
Njena pjesma davala nam je snage da je nosimo bez zastanka i odmora, da bi ito prije stigli do bolnice i zatraiili
ljekarsku pomoc. Svaka od nas potajno i sa zebnjom se pitala: •Je li moguce da ovako mlado, zdravo i umiljato srce
prestane da kuca?!c Svima nam je bilo zao ito joj ni~im ne
mozemo pomoci.
Svugdje uz put narod se jatio da je vidi i upita kako je.
~tariji nisu mogli uzddati suze. Sve ih je zadivila svojim
ponosnim drzanjem. Kod uzglavlja bi joj neopazeno spustili
skromnu ponudu: saku ljesnika, uzutjelu jabuku ...
I majka Joka po§la je u pohode svojoj ranjenoj kcerL
· Bio je, sjeea se ona, utorak 21. septembar. Uz put je susrela
omlad:nce koji su nosili Mariju. Cim je ugledala majku, prve
rijeci su joj bile:
»Gdje je Du§ko, je li ziv? Gdje je Milka? Luda jedna, piakala je kad me je ispracala uoci borbe na Prkosimac.
_. Doznavsi od majke da su joj brat i sestra zivi, zapjevala je:
»NaJa borba zahtijeva,
kad se gine da se pjeva •.. «
•Zalto kceri pjevas? Zar ti je sada do pjesme?« s gorkom
tugom primijeti majka. Marija se osmijehnula:
•Ne boj se majko, sve ce biti dobro!«
47
�~j~ se ~ Petrakovi~'l). - Mnogo mi je bilo bo kad sam.
b.ip da su teiko ranjeni Marija i Stevo PilipoviC, zamjeni¥
komandira ~ete, a moj zamjenik Lazo Tomazovic - poginuO.
• · Kada smo u!li, obradovala se, ali se osjcCala s3svim sma;.
1aksala. Naprezala se da sa nama razgovara. lmala je na sebi
neki tamni kaputic i seljacku suknju. Gologlava, ~ini mi se,
s. pletenicama. Pokazala nam je ranjenu nogu, natecenu sve
do iznad koljena i modro-cmu od podlivene krvi. PotuZila se
da ima stra5ne bolove. Mislili smo ipak da je Stevo Pilipovi~
mnogo te!i ranjenik, jer tako je izgledalo, i da ce Marija ranu
sigumo preboljeti. Ni pomiSljali nismo na ono najgore.
·
· Dolli smo u !elji da se sa njom malo polalimo, kao nekad .u !tabu brigade, gdje smo je upoznali dok smo hili na
kursu za komesare ~eta, i da joj time bar malo olak§amo
patnje.
Ali videci kako joj je, prckinuli smo §alu. Pogotovo kad
riam je; stalno !mireei, prolaptala: »Gotovo je!c
Rastali smo se od nje negdje oko podne, a navece, u Drvaru, ~uli smo da je u prvi mrak tog istog dana podlegla.
VOLJELA BIH DA OZDRAVIM
Posljednji put sam je vidio u maloj improvizovanoj bol~a Vidovu Selu prica Milan P. Bosnic. - Tamo sam
lijecio promrzle noge. Dan ranijc, dolao je ranjeni Mico Suiilovic. Obasuli smo ga pitanjima.
»lzgubio sam mnogo ljudi, oko cetrdeset §to mrtvih !to
.
'ranjenih. Marija je hila medu prvima. Hrabro se borila ...«
saoplti nam on i rece da sve telke ranjenike upravo nose
ovamo.
Sutradan, pred smiraj sunca, donije§e i Mariju.
Unijeli su je u jednu od kuca u zaseoku Kovica i Bajica,
gdje su se vee nalazile ranjene !ene-borci i bolnicarke. Smje!tena je u malu polumracnu sobu, sa jol dva-tri telka ranje,nika, ~a drveni krevet nastrt slamom i pokriven grubom k<>.nopljanom plahtom.
, : Ulli smo nacas ja i Mico. Stojeci iznad njene postelje~
opipavao sam joj puis. Progovorila je s naporom:
nici
.
.
'
~ M. ~e~ovic -
so
komesar m
eete u Marijinom bataljonu.
�t•
51
�Oprdtam se s tobom u ime omladine ndega sreza.
Tvojim radom, tvojom po!rtvovano§cu, tvojom visokom svij~u i herojskim drianjem, osvjetlala si lik ~lana KP i
SKOJ-a. Ja vjerujem da {:e tvojim primjerom poCi jo8 hiljade
mladica i djevojaka ...«
Du§kove rije~i duboko su dirnule i staro i mlado. Svi su
plakali. Kada su Mariju u zemlju spu5tali, njema~ki avioni po
drugi put su nadlijetali, ali ozbiljna i svecana masa !judi nije
se ni pomjerila dok je kulturna ekipa pjevala:
S tugom vas pratimo .• ·"
Dl"Zanje majke zadivilo je sve prisutne. Otac Nikola 1
majka Joka stajali su stegnuta srca i suvih ociju.
Ugasio se !ivot omladinke Marije kao i hiljade drugih
znanih i neznanih zena i djevojaka koje su pale na polju
borbe i ~asti.
MARIJA NA PRKOSIMA1)
Uno, djevojko iz djetinjske bajke
zapZjuskuj, zapjeni, zasumori meni
o ponosnoj tuzi Marijine majke ..•
A ti, vjetre s gore, ogZasi se jace,
del tujem srca sto osvetu kuju
i sva.ke noci burnije se euju,
area drugova s moje Klekovace.
0 tebi pjevam, Ma.rijo s Kamenice,
djevojko-ratnice iz bataljona,
!to si pod titovku sviZa. pletenice
i srcem krenuZa. protiv betona.
Netu da pjevam o Mariji cobanici,
o skoku s ka.mena na kamen,
0 ptici pastirici,
o prvoj rumenoj u vezu iici.
Ni o njenoj suzi, ka.d se zorom kradu
i iurno bjeie ka. Drvaru gradu
Ka.meniCa.ni, radnici u SIPADU.
Preeutaeu o ruvu djevojackom
i ka.ko tuino miri dunja iuta
a. dragi sudeni, joJ nevideni,
cesto ae privicfa na okrajku puta.
') Branko Copic -
pjesma je naplsana jo§ za vrijeme rata.
�Sad vtdtm Prkoae, brdo vjetrome&no.
njfh.ovo gntjezdo u n&tem kf'aiu,
i vtdtm Mariit£ u polozaju
i nfihove loge u avi&anje f'ano,
polje oatnjadma poaijano.
Triput je munja kf'oz noc! zaaija'l4
tripu& ie Marija jurilaZa.
Kad ie na proi bunkn udaf'a'l4,
u atjevanju koje !tvot brile,
aelo je avoje u ognit£ gledala
i atada bijela koiih nema vUe.
Cula je a&af'ea gdje iz jame zbori
t plat matne a dje&etom u gori.
A k4d ie na df'UQi bunkn jurilala,
ugleda mrlve ataze ilpod brine
i pepelUte umjeato Drvara
i zgr~ene u vatri mdtne.
Vtdje: kolona, &amna I nijema,
bdiie n4d Qf'adom koga vUe nepaa.
A kad na tre8 bunkn nas&upila,
amrl je finula iz tamna gntjezda
i aokolid polomila krila,
nad Kamenieom se otktnula zvijezda.
Posljednje avi&anje gledaju joj oc'!i
i zadnja pjeama tz Sf'ea ae toa.
Zapjeva o aoome prvom Iljin-danu
kada je sveto bf'eme ponijela,
poklonila mu mlado&t ko draganu.
Kako je u zore, oJtre i smrznute,
novorot!enc'!e drago - domovinu,
stezala na grudi netaknute
i c'!esto joj pjevala Panizanku
c'!elic'!ftu i rosnu uspavanku.
Marija, zvijezdom ob4s;ana matt,
dok nad njom smrtna zguJnjava ae tama,
osmijehom posljednjim ratnike pratt,
odnijeJe joj dijete na rukama;
u sreu no§eno, u kf'vi rot!eno
i kroz tris&a vatara proneseno.
Ide brigada, nost domovinu
i dijete raste, <'!trrobna bajka,
nad njim nevidljivo Marija bdije
i diJe topltnom djevojka i majka.
53
��RAVIJOJLA-RAVA
JANKOVIC
���·~~...
·~a..":
·· ::c~
' :~.:~
-.~
.-:::r:.. ~- ·,
!'" • .
�I
l
't
~
~ l1'el SaraJevo.
......
lavrfila Je f., 1 d... u .....
"'~
~z
~-
... "'''"''· u ..., ...,,,,. , ......
~·
~
~~~
~a
~n~
~~i.
~'lh.a:
~a
~:lu
3:.~1·u
<:::~
-~ne
~ ~ ;-
"'
�'
'
I
�..
ItAVIJOJLA-RAVA JANKOVIC
. Rodena je 1919. u selu Osijeku kod Blafuja, u podnt>~ju Igma- ·
na, srez Sarajevo, u siroma§noj seoskoj porodici. Zbog oskudice ·:
~vriila je samo dva razreda Gracianske Akole u Sarajevu i pre§la
u. Strui!nu domacinsku Akolu •Kola srpskih sestara«; Prije rata
n,ije bila u Pokretu, ali se dfu!ila sa naprednom omladinom u · Bla.. ·
!uju i okolini Vrela Bosne.
Prvih dana Ustanka 1941. ·stupa kao borac u Semizovai!ku i!etu ·
NOP odreda •Zvijezda« - u Vlakovu. Novembra 1941. odlazi na
Okruglicu u Visoi!ku i!etu Vare§kog bataljona istog odreda. Marta
(12) 1942. dobrovoljno je stupila u I istol!no-bosanski udami proleterski bataljon, koji je maja 1942. u§ao u grupu udamih bosanskih bataljona, a 2. avgusta u selu Sekovici od njih je formirana
VI istoi!no-bosanska udama proleterska brigada. Sav borbeni put
57 ..
�tih jedinica pro§la je i Rava, kao njihov borac s puAkom u rucl. kao
bombai, bolniwka i referent saniteta: porevti od ~te do brigade.
U SKOJ je primljena poretkom decembra 1941. u Vare!kom
bataljonu odreda »Zvijezdac, a u KPJ drugom polovinom 1942. u
VI istomo-bosanskoj brigadi. U Brigadi ostaje do ileste ofanzive
- zima 1943--1944, kada odlazi za referenta saniteta u XIX biramsku brigadu. Potkraj 1944. prihvata se svoje posljednje du!nosti
- referenta saniteta u !tabu 27. divi,zije.
»Pisati o Ravi, kao heroju u jednoj borbi, te§ko je - razmiilja Pero Kosori~. - Borbi je bilo mnogo i mnogo, i u svima je
bila heroj. Pisati o Ravi, savesnoj, potrtvovanoj i nemoj bolniwkl.
tdko je. Te osobine ispoljavale su se u svakoj novoj borbi i krasile
ovaj lik, upotpunjavale ga i oplemenjivale. 0 njenom drugarstvu,
o ljubavi prema drugovima kada je sa njima juriiala, izvlaWa ih
ranjene iz borbe, pitala u kratkim predasima svojim poslednjim
zalogajem, pomagala im da se odmore i okrepe, zaboravljaju~ na
svoj zamor, moglo bi se mnogo rea pa da se opet sve ne kale .. .c
I moMa nigdje ratna biografija jedne !ene ne slmboliie tako
cjelovito rast NO pokreta u jednom kraju, kao ito borbeni put
Ravin simboliie rast partizana u istomoj Bosni. Svojom izuzetnom
hrabroieu i podvizima u borbi, posebno, svojim divnim limim osobinama, pomagala je svima oko sebe da lakie podnose to surovo
vrijeme. To ju je jo! za Zivota uvelo u legendu. Postala je legendama partizanka Rava. Uz ime komandanta Veljka Lukica »Kurjakac i Bran,ka StQj$DOvi~a - »Krvavogc, u analima Seste
brigade blista i svijetli llk Ravijojle-Rave ' Jankovi~. Ostavili su
neizbrisiv trag u srcima ljudi Romanije, Birl!a, Majevice, Ozrena ...
Svuda. gd~ se b()tila Sesta. istoeno-bosanska i Devetnaesta bil'Unska brigada.
·
· ·
·
IJ.
, ~oginula je 3. novembra 19t4: kod Crvenih' Stijena na vrhtt:
Romanije, kao poruCnik NOVJ. Pred smrt je dobila P~:
si>O.m enicu. ~~1. i 9rden za hra~ro!lt. . z~ .~ ~jt;kih J)94vjga .
proglaiena je narodnim herojem 20. XII 1951. godine. Njeni pos_mrt~
ni ostaci .nalaze se u Spomen grobnici boraca .NO rata u velikom
parku na IlidZi kod Sara]eva.
·
I . .
�'·
- lme neob1&lo, 1 u natem kraju iijetko, ·dala joj je maF
ka joi pod svje!lm utiskom divljenja za jednu mladu · Ravf..
jojlu s Oitrelja1 koja je potktaj prvog svjetskog rata u svom
mjeStu prkosno nosala nacio.nalni barjak.
·:
Seljakali su nam se roditelji po BdSanSkoj krajini - pri~
~a sestra Desa Petri(: - ·gdje je otac sluibovao kao poftanski
zvaai~k i gdje stno ja i brat Stojan roC!eni. Osamnaeste godme ib · je neito po..naklo zavi~aju, pa su se vratili u selo OSi:..
jek' 6-7 ·Jan udaljeno od ·Did!e: kod Sarajeva. Cemera smo se
napiH vel: na ~tku, kisnul:i ispred za~al:enih vrata nd~
ku~ .koju su roc!aci izltajmili za ljetnjikovac nekom sarajev;..
skom gazdi. · OOajna ·od sporova i duga· ~ekanja, upravo tad
bremeilita sa Ravom, majka je otkinula ~at i u§la, ali !andart su nas izbacili- vi~l:i:· •Znd li ti da si carski ~at raz...;
9alila!?c
. '
' · ·fto4aci au nam slabu temlju dali, · zatedale su svatte 1
pod-yale . • . Otac je ~eo da pije i polako vene. I sad 'boln~
UZdrhtim pri pomisli na ono davno jutr'o 1929. kad sino bez
oca ostali: Ja dvanaestogodi!nji curetak, Rava i!iest godina nuada od mene, i na§a dva brata. On \imire, a mi se u jedan•
&Jak.·zbili, pogled s njega ne skidamo. :.Dijete moje, - obra:...
tio se meni, - ti si mi najstarija, ~vaj dokument8 - prt
tom na start vojni~k1 kofer. pokaza - pazi sestru i maloga
Dragu ...« Pla~m gorko a Rava mi iapul:e: »Za!to ti, bolan;'
Deso; pla~il? Suti, ono tata spavalc Htjela je da me utje!i,
da •-.a :SVoj na~in olak§a onaj teiki pritisak !alosti. Odmalena
je pokazivala izuzetnu vedrinu, bistar um 1 osjel:ajnost za
ljude.
·
2ivjeli smo od ~ve penzije, od baite 1 ne§to zemlje koju
sme u napolicu davali. Vi§e smo gladovali. Mati je po selu
prala vel. Doc:te kul:i mokrih haljina, s komadima hljeba. Ceato; vral:ajul:i se iz ikole, nismo mali da li l:emo od hrane
tita..zatel:i. ldemo ·tako jednom pored rijeke Aos:bej ·a Rava:• e
s
j
•
I'
�potuZi: aJao, ito sam ogladnilalc Ukraj puta plave se sitne
opore trnjine i ona prionu da ih bere i guta.
aSta to ra~?c pitam.
•Hajd, bolan, sto bilo da se pojede i glad utoli.c
Sta puta iz mekinja smezurane krompirice izvadi! aCekaj,
samo da ih operemc kazala bi, pa bismo to kuhali i s ljuskom
jell. Navikli smo se bill i na koprivu.c aOva bra ee isklijati
iz menec uzvikivala je smijuci se. Patek projin hljeb! Redovnq nas_je upozoravala da se yruc_
jed,e, ier k~d . ~1:oj.i ko kaD1~il]e.
·
.·
._ ·· .
.
. _
· __
.
_ Najte!e_nam je u duSi bilo za praznika. Po komSiluku se:.
bravi kolju, a nama majka zakolje koko8 ill pijevca. D]eca_._
-<lavoli, zadirkuju je, isp!tuju:
- aRavo, stavam je majka _zaklala?c
•Zaklala nam, home, oroza!c uzyraCa. ona ponosno, . sija":'_
juci od zadovoljstva. Za_ vaskrs nas cetvoro dobijelllo samo
jedn_ jaje,_ ~ok, s~ __()stala dje~a _kocopere iz.nose¢i pregrstiJw!.
o
_
Nju~ to_ n_:je zbunjiv.alo. Ca1t • ·se umu~rijed P9llvama: _
b~
aSad
n&IIla, SJoj~ donjjeti!c ~ _
Stoj_!Ul, tllc_aj~ci se -~ djecolll; kao '
poJ:>jednik skupi puna njedra jaja. · ~ya ta j_aja· p()reda na~
:rili-avinjak i, poce_kavsi mal() _d9k _intavi P9. _nj~a_ pro~e~j~
odn~se ~ iAa!'an_a m¢u dje~u. Ova.se _ cud~~ ~Og!tuda, ti?_
c_
i daju dva jednobojna za jedno sareno. Rava ih opet sara Jl~
promet~oj h~_ci~i t zamjenjuj~ ~ pr_~ ve_c~ :-- ~ -~o ~bo-:'
~~#jic 9d _ stalih! · _ _
o
-__ _.c _ . _ _ • . _ _
-. - ___
U one n~e posne veceri ne j~dnom_ se rastuzila gled~lu~ ·
maj~U umo~nu j ~emocnu da na~ pruzi najnuZnije._ Ali, k~()_
i obicno, ~mislila_ bi _b!ZO neki ~laz. _ aAj9mo_ nafatati riba!c.
_
doyiimula bi nam i dogr~biysi gasnu lampu_ istrcavala P!'\'.a'_ ~!l
rj_ecicu Zujayinu sto _nani je p_r<?ticala por_ed_same k-qce. Ne-.
strpljiva da nas _r~zvedri, j~dnom I)l!tom ie osvjetljayaJ,a pli7_
~inu a drugom na vilju8ku nabadala o~ucene ribe.
.· NJena zivotn~ . radost .. ublaiil~ . ~am
~oge gorke
casove. Kad j~ m~aizru,zi, _ ne znada se 11aljuti.Zagrlije k
lj1lb~Ue,zapjeva: __
~-- - __
__ __ _ -·- --· ___ _ _
- ·· »Ja curica, majka udovica, otae- i sin do4'te obojicac~ _ . ;
,, , .- ¥~jkaje_ -~ac~ .~raz9r.u_zm.a~. _Qd, ~yi~og __ ~Jllilj_avanja i
v:ragolastih rijeci, njena ljutnja _ iscezl~ ~o dim na vje~
bi
aSiQ je ~e uc:ia:riS~c pj~m. ~K~~o C\1, _n~ l!lOgu__.... c. ·
...
.- . Privlacilo·Ju je .sve noyo_i neobicno,, Puna zive radozna-:
l~t~ _
sve .hi. dospjela ..da vidi_ da cuj~. . Sjel:~ _ ria ~j~·;·
i
se,
po:
ee:
je.
�va~kom
s•-
polju, gdje je sada aerodrom, vojska razapinjala
Kad, evo Rave trkom, noge salomi.
»Kuda tes?c
:.Da vidim sta oni tamo, radelc
Zadjevoj~ila se, stasala, ali je ostala prostodu§na. Cista
srca. Tesko je pobrojati sve njene zgode i nezgode. Do5la jedna komSinica pa, pri~ajuci o nekakvoj kremi, veli: :.Jesi 1i
vidjela Tankose, kako je bijela!c Ne prode dugo, tr~i Rava
kuti i na dlanu nosi malo pomade. :.Rekla mi da dobro utrljamc pohvali se i p~e da trlja, trlja, ruke je zabolile. Mene
preplanulu od sunca, ~esto je zadirkivala: :.Ih, jesi, ko tava
naopako!«
Voljela je da oproba sve sto bi joj se dopalo: »Daj mi Ian~it da malo pronosam« zatra!i, ili: »Daj mi minduSice!c »Kako
eeA ih uvuci?« branim se. »Ih sad cu ja kumi Mileni!c Ubrzo
se vratila probu!enih u§iju, vosak jos s njih visi.
Majka je u selu imala prijateljicu, fenu staru i samotnu
ali naviknutu na cistocu, pa bi Ravu slala da joj ocisti kucu.
izriba drezve, izglaca bakreno posude. Vraca se Rava jednom
od nje, pune ruke nosi. »Dala meni duSa babina - veli 1
zakikotala se - sve ona meni tako: »Bog ti dao, duSo babina •.•c Toliko su joj te staricine rijeci prionule za srce da ih
je otada kao »postapalicuc stalno ponavljala u govoru. Mnogo kasnije, u partizanima, nju ce borci zbog toga i prozvati
•Baba Rava«. »Ne placi, ne jeCi - umirivala bi ranjenika sad tu ja tebi ranu oprati, duSo babina!«
Zbog oskudice, zavdila je samo dva razreda Jtradansl;:e
skole. Knj:ge nije mogla kupovati zato je presla u Strucnu
lkolu »Kola srpskih sestara« 1) gdje su je, kao i ostalu »dobru
airomaAnu djecuc, primili besplatno. Polazila je od kuce u
. pet izjutra, po mraku i pjesacaa do Ilidze i male zeljeznicke
stanice Plandiste. Najcesce bosonoga sa cipelama u ruci, da
bi ih sacuvala. Tek u voz je ulaz]a obuvena.
Sama je sila i stalno nesto prepravljala od ono malo odje.ee. Sta da se prica! Imale smo po jednu kosulju! Bijeda, pa
eto! Ali kod nje je sve islo jednostavno. Brzo. Kad je moju
sv~anu haljinu od ruficaste svile peglajuci izgorjela, ipak ju
je obukla, vjesto rasporedila nabore i, stegnuvsi se pojasom,
izaAla u setnju. Kosu je uvijek lijepo uredivala. Oko nje se
~ tore.
1)
Sada studentski dom »Mladen StojanoVic«
61
�okupe momci, po nekoliko nj~ a· ona samo pri~a. pri~a. '< "
Ali sa svima drugarski. I na iskrena . udvaranja uzvracala j~
S&lom. Nije htjela da zna i da naglaS&va ko je ~ta, Srbin ili
Hrvat. Ni u crkvu nije ~la. .
··· ·
Za napredni. radnicki pokret S¥Dala .J~ od ndeg rodaka
Voje Latinovica, komuniste. Morao je redovno da se javlj{l
zandarmerijskoj stanici na IlidZi, pa je dolazio u na5e selo.
Kad bi zandarmi navratili da provjere je li on u selu, Rava
ga je zapitkivala: »Za5to ovi zandari dolaze? Ja znam da ni!Ji
ni ukrao ni ubio!« On joj je tad obja5njavao da je to politika . . . Drugovala je i sa naSim bliskim rodakom Brankom
Jankovicem, naprednim radnikom, pa je kod njega na Alip!l~inom Mostu ostajala i po mjesec dana. A kada se pred rat
»iz svijeta« vratio u selo na5 prvi kom.Sija i rodak Gli.Sa Jankovic2), pekarski radnik, Rava se i sa njim zblizila. GliSa Je
bio na zanatu u Somboru a zatim u rudniku Bakovici kod
Fojnice, koji su eksploatisali EnglezL
- Sa Ravom sam bila komsinica - pri~a Staka ESpek.
- Kuce nam je dijelila samo rje~ica. Zujevina. Bil_ joj je 14
o
godina kad sam se 1932. iz Stupa udala za Vasu E~peka u
Eelo Osijek. Mnogo je Rava voljela selja~ki zivot. Stalno je
~la po sijelima i svatovima. Obozavala je seosku nosnju ali,
je na zalost, nije imala. lpak je onako mlada, lijepa, uvijek
nasmijana i bezazlena, blistala na svim seoskim svadbama -i
u pozajmljenim haljinama, nakicena pozajmljenim dukatima.
Bila je kolovoda za igru, pjesmu, salu, uvijek okruZena momcima i djevojkama. Mada puka sirotinja, ddala se vrlo ponosito. Kad bih je pozvala da odemo u selo, u goste, predlagala
je: »Dobro, hajde da idemo, ali ni.Sta da ne jedemo! Kad aeset
dana mogu biti gladna, mogu i ovaj jedan.«
Najvise je voljela da zapjeva:
:oKoso moja, borovino gusta, gdje li cei se Tazdijelitl
pusta?
Jednu stranu Sarajevu gradu, drugu stranu na IlicUu
1'avnu • .• «
»Romanijo, visoka planino, s tebe mi se vidi Sarajevo 't
sva sela oko Sarajeva . • •«
·
:,.
U meduvremcnu sam sa porodicom otil§la iz sela. K~d
sam se 1940. vratila, u Ravinoj kuci smo stanoval~ nekolikp
I) GliSa Jankovic -
62
nar. heroj, poginuo
�.mje~i.; SjeCam
se koliko je . bila pailjiva dok joj se snajka
poradala. .Cijelo vrijeme ju je na sebi predriala. Da je ikalq>
.mogla, rodila bi umjestQ nje. Mnogo je voljela djecu i moju
J bratovu.
·
, Zaposlen sam bio u Zeljeznickoj radionici u Sarajevu,
.pa sam od 1936. stanovao na Alipalinu Mostu- ka!e Brankica Jankovic.- Rava je svakodnevno lokalom iSla u grad u
.strucnu skolu u Mis Irbinoj ulici i neko vrijeme je stanovala
kod mene. Jedinac sam, a buduci da smo djeca od dva brata,
ja i Rava smo se voljeli vise nego rodeni brat i sestra. lnace
-~rodni i po naravi, uvijek smo bili zajedno. U novoj sredini,
a bila je to uglavnom naprednija omladina, ona je na.Sla i
.svoje novo dru5tvo. Uvijek veselu i bezazlenu Ravu svi su
vrlo brzo i mnogo zavoljeli. Nikad ni o kome nista lose nije
_govorila. Mogla . je da stane i sa deset mladica, i za svakoga
je na!Ha lijepu rijec. Vee na prvi pogled je djelovala samo kao
drug i covjek. U kul:i je, isto tako, uvijek bila raspolozena.
.Sjel:am se, mnogo je voljela pitu. Gotovo svaki dan, dosavsi
.i z skole, doviknula bi jos s vrata mojoj majci: •Strina Soko,
ima li pite za rucak?« Mi smo uglavnom i jeli onu seljacku
pitu i .mlijeko.
Otac mi je bio dobrovoljac u I svjetskom ratu, pa sa~
1938. . godine na ime ratnih dobrovoljackih obveznica dobio
16.000 dinara u gotovu. Bili smo sirotinja i za nas je to mnogo
.znacilo. Ja i Rava smo se odmah obukli od glave do pete.
Ona je kupila i grornbi-kaput. Tako obuceni otisli smo na
.stocnu pijacu, kupili svinju, i sa svinjom na zaprdnim kolima, u novom odijelu i kaputu, prosli kroz Sarajevo i dosli
kuci. Rava je sjala od srel:e i zadovoljstva. Ni na um joj nije
palo da se zenira.
Na Alipalinu Mostu bila je srpska i hrvatska citaonica.
Ja i Rava smo vrlo cesto boravili u hrvatskoj citaonici. lako
·mladi i neorganizovani, nas dvoje smo instiktivno osjetili da
nije dobro sto neki velikosrpski nastrojeni mladici, pa i sta·riji, omalovazavaju htvatsku citaonicu. Uprkos tome, ja i
:Rava smo i.Sli na igranke u hrvatsku citaonicu, imali dosta
-dtugova Hrvata i pazili se sa njima kao bral:a. Sjecam se
da je Rava zestoko osudivala napad mladih sovinista na jedno
:Sijelo U hrvatskoj citaonici.
t.: .
. Negdje 1939. godine poceo sam da primarn u Zeljeznickoj
radionici neke ilegalne materijale i letke od Zivka-JoSila. ·Ja
63
�1 Rava smo to otali i pcXeli se idejno orijentisati i djelovati medu omladinom. SjeCam. se zgode u ljeto 1939. na
bivioj ~ljezni~koj stanici Nova llid.ta. Bilo nas je sedani-csam
mladiea: .•. VukaSin Stojovil:, Vojo Kne~vil:, Obrad Koprivica, Rudi Patehar, ja i - Rava sa nama. Svi su bill radnicl
u Zeljezni~koj radionicil). Do nas je stajala grupa galamdtija; demonstrirali su i izazivali nas. Saznali smo da su to
mladi ljotil:evci i mi smo ih, na njihov izazov, napali. NamamiU su nas u voz i ispod kaputa izvukli kratke debele
palice. Nastala je opSta tu~ i guhra u kojoj je, skupa sa nama.
u~stvovala i Rava. Dobro se tukla. bez imalo straha. Dobila
je palicom, ali ni ona nije §tedila udarce.
Okupacija zemlje zatekla je Ravu kod mene. Mladi velikohrvati ~eli su nam prijetiti, narooto neki Mirko Tolj
i Marijan Pehara. Pripadali su kriiarskoj omladini koja je
bila organizovana pri crkvi na Stupu. Rava je zatim otiSla
u selo Osijek. Kad je Njema~ka napala Sovjetski Savez, i
ja sam se na.Sao u Osijeku.
Sela Sarajevskog polja strepjela su od u.sWkog nola. Po
kul:ama i crkvama palili su Zive ljude. Poljem se mila vijest
o ustanku ... Svako nemirno v~e Rava je stajala u tamnom
sljiviku i oslu.Skivala sve snahriju pucnjavu: jednom je pucalo Vlakovo, drugi put se u daljini prijetel:i odzivao Igman
i mramo grmio iz dubina.
- U njenoj kul:i me je i rat zatekao - ka!e Staka FApek. - Javno je pjevala i govorila protiv Hitlera. SluSali su
je i !andarmi pod prozorima. Te njene smjelosti sjeea se i
Ljiljana Prlja: :tObi~no preko ljeta. kad sam sa roditeljima
iSla na na8e imanje u Blaiuj, su.sretale smo se u vozu. U
doba julskih pokolja Srba u sarajevskoj okolini, u Bla!uj
smo samo s vremena na vrijeme iSle ja i sestra, da donesemo
vol:a i povrl:a. Stajale smo tako, jednom, na peronu ieljezni~ke stanice kad je nai.Sla Rava u dru.Stvu nekih ljudi. Oltro
je gestikulirala, vidjelo se da neMo negoduje, a zatim je prilla
meni i sestri i glasno se pozalila: »E, ovo se ovako viAe ne
mo~, pobiSe ljude! Nema druge, moramo se svi dizati na
oru!je: i mu.Sko i !ensko, i staro i mladoc. Ja i sestra smo se
samo znacajno pogledale i l:utale. Ta izjava, u to vrijeme,
zvuWa je taka osvje!avajul:e i taka opasno. Bilo je cudno.
') Svi su oni 1941. od ustaJa poubijani.
�da se neko usu4uje tako glasno i otvoreno oegodovati na javnom mjestu. Niko od prisutnih nije nilta rekao. U!1i smo
u voz.c
- Sj~ se vriidbe- kate dalje Staka.- Povjerenik
je bio neki u~telj iz PazariCa. Rava ga je vrlo vjeMo zagovarala dok su naSi ljudi vagali Zito. Cuia sam kasnije da je
i ovaj uCitelj otiiao u partizane. Nekako odmah iza vriidbe
Rava je krenula u iumu. Dali smo joj vojni&e pantalone,
bluzu i opasa~ !to je moj mui Vaso donio nakon rasula vojske
stare Jugoslavije. Svratila je k nama u sumrak i Vasu sa
iljive skinula. da joj to prona4e. I njega je pozivala sa
sobom. Nedugo zatim, dolazila je kuCi u dva maha. Tek da
se vidi sa svojima. Odmah me je posjetila. Vrlo lijepo je izgledala. Dala sam joj punu zdjelu jabuka. »Uh, !to su ~vrste,
crvene!- obradovala se- Taman {:e mi dobro doCi za puta!c
DOCI CU SA POBJEDOM
- Rat je ~ i sve je krenulo brzim tokom - kale
Ravina sestra Desa. - Govorila nije niMa, mogla sam samo
da naslutim da se neMo priprema i da i ona sa tim ima neke
veze. Pred Ustanak naiSao Slobodan Princip »Seljoc u narodnoj nomji sela Pila. Prepoznala sam ga, i ranije je dolazio, ali Rava mi prigovori: •Eh. ti zna! je li Slobodan! Kakav Slobodan! Uh, kao da nema sliauh ljudi!c A on je zovnu
i stavi prst na usta.
U me4uvremenu sam se udala i iivjela na Alipa!inom
Mostu, bli!e gradu. J edno julsko popodne, dok sam na livadi
nedaleko kul:e ruvala kravu, pojavila se Rava zagonetno nasmijeJena, sa kutijom pod pazuhom. Raspakovala ju je sva
ushil:ena i pokazala mi nove sme4e cipele ravnih peta, zelenim oivi~e. Standardne, jeftine »Batinec cipele! »Svi4aju
ti se? Hol:e li odgovarati? Zna!,- nastavila je ona, zanoseCl
se neBm !to u prvi mah nisam shvatila,- !ute su kao liii:e
kada opada, zelene kao jela. Taman {:e se slagati!c Zamisma
se i dodala:
»Zna! li ti da ja moram il:il? Ne mogu vi!e ovakolc
:.Sta ti na um padal - jedva izustih - ita to govori!?c
»Ajd, bolan, !to si ti-i kukavica-a-a! Zna! li ti ita sam ja
uOnila? Ustaikom logorniku sam rekla: »Vi nde strijeljate
I -
Zelle beroJI
�ovdje. - i pokazala mu zatiljak, - a mi ~ vas ravno u
i!elo. Zaprijetio mi je.c
Poslije nekoliko daDa dode brat i veli: <>tWa!
- - Jednog julskog daDa 1Ml. posredstvom studenta Drage FilipoviCa, Jromuniste. doiao nam je Slobodan PriDcip -Seljoc - pri& Brankica JankoviC. - Zvali smo ga •Bohac.
Sazvao je. sastanak u Njeginom gaju u selu Osijeku. Prisutni su bill: Drago FilipoviC. GliJa i Savo Jankovic, Rava i
ja. Prootan je Proglas CK KPJ o dizanju ustank.a. a •Bobac ·
je saopitio da treba organizovati grupu i iCi u Cmotinu. gdje
su vee izaili neki naii drugovi radi podizanja ustanka. Meni
je savjetovao da ostanem na svom poslu u 2elj. radionici. jer
nisam kompromitovan. Grupa je to odmah prihvatila. Rava
je .bi14 . od.uSevljena. Poskakivala je. sva razdragana, uzvi.kujuCi: •Sad eemo mi njima pokazati!c Razi.Sli smo se po selu.
Odmah je I>OCela da prikuplja opremu za sebe. Vesela, kao
da ee u svatove. Ona je, inaCe .jako voljela da ide u svatove.
•Ja odoh, ne brinite za mene ni.Stac rekla je za nekoliko dana
i ..,.. otiila.
- 13. jula 1941 - kaZe Nisim Albahari - ja i Rato Dugonjil! na.Sli smo se po zadatku KPJ u selu AhatoviCi kod
Cmotine, da bismo organizovali Semizovacki partizanski odred.'
Nakon 14 dana stvorili smo grupu oddevet drugova, veCinom
komunista, i I>OCeli smo se kretati po svim okolnim selima;
agitovali smo, da bi ito prije formirali odred i otpoCeli s
akcij~ Tako smo doSJ.i i do sela Osijeka, koje nam je, u
cjelini, svesrdno pruZilo pomoe. Tu sam upoznao Ravu. Do~kala nas je sa nevjerovatnim odu.Sevljenjem. Gledala nas
je pod ol"UZjem i s lica joj se Citala silna radosL Poslali smo
kurire na razne strane. U dva maha prenosila je na!u poStu
partijskoj vezi u Sarajevo: ..izvje5taje o naSim pripremama i
zahtjev . za sitne potrebe,. papir itd. Sa zadovoljstvom je- to
obavila. . Poitu nam -je nosila i studentica Vukiea Sain iz Reljeva.. Stvaraju¢i .po selima na.Sa uporiSta, i Ravu smo uklju~.
Cili met1u aktiviste u selu Osijeku. Cijela porodica Jankovica:
bila je akti~ naroCito GliSa:.
- Vidio sant je u · Sumi kod sela Vlakova sa pu5kom u
ruci joA prvih dana ustanka - sjeca se Ranko Balorda. - Dos!a
je;sa GliJomJankovieemi i imaiajasnu pred.stavu o tome kB
�su partizani i zasto se oni bore. Njih dvoje su se jerum iz
svoga kraja borili cijelo vrijeme rata, bez prekida. Brat ·
Ravin i drugi seljaci vratili su se poslije prvih teskoca. Ravin
odlazak u sumu bio je za onaj kraj veliki dogadaj i nije
prosao bez komentara po selima, pogotovo, jer iz tih sela
1941. godine nije otiSla nijedna zena. Prepricavalo se razli.cito: da je otiSla radi nekog momka, da ce u Sumi biti samo
kratko vrijeme pa ce se .v ratiti brzo, jer neee moCi izdrZati
napore, a bilo je i pogrdnih rijeci. Ali Rava je svojim drianjem, cvrstinom i borben~cu sve te price razbila i dokazala
da je dosla da se istinski bori, iako je zena. Karakteristicno ·
je za nju da je odmah uzela pu8ku u ruku i nijednu duinost
nije htjela da vrsi bez oru.Zja. I§la je sa drugovima u patrole
i u izvidanja, a odlazila je s desetinom i u zasjede. Na8a semizovacka eeta ddala je u to vrijeme polozaj na Paljevu iznad Semizovca. U prvi mrak Rava je sa patrolama odlazila
u sela i okupljenom narodu obja8njavala potrebu podizanja
ustanka i ciljeve borbe, sakupljala oruzje i vrsila mobiliza:..
ciju. Nikakve razlike izmedu nje i ostalih boraca! Svakom
drugu bila je jednako pristupacna, i predusretlji.va sa sVima,
bez obzira kakvu duinost ko vrsi. Nije bilo borca ·koji bi je
podozrivo gledao smatrajuci da ona ima posebnih sklon,osti
prema drugovima iz staba ili rukovodiocima uopste. UZivala .
je da pjeva seljacke pjesme, narocito sa Vojom FerzanovicemiZ Visokom, sa Markom ~okoru8em i llijom Koprivicom, bor- .
Cimil vedrim GO i ana, uvijek raspolozenim za veselje. Mnogi .
drugovi, vecinom ·mladici, pokazivali su prema njQj sklonosti.·
Narocito Ferzanovic. Bio je vanredno lijep, cmomanjast, ~a
Zan i veseo mladic visok blizu metar i devedeset. ·
tJ oktobru, stanje u tim selima se mijenja. Proeuli smo ,
se naAim akcijama i uz nas je narod. Kretali. smo .s e i . po
danu. Uskoro nas pocinju napadati sa svih strana; neprijatelj
poduzima jedan veliki napad i prisiljava nas ~a J;lapustimo;
traj. Nastaje prilicno osipanje boraca seljaka, koji' su misliU.
da ce se rat brzo zavrsiti. VraCall su se kucama. Rava i GliSa.
~ ostali i prebacili se na teren Okruglice, jer smo svi pripadaii odredu •Zvijezdac~) .ciji je politkomesar bio Hasan
Brkic.
'> •Zvijezda«- naziv prema planini Zvijezda u okolinfvaresa::·
••
�n~ m~loj slobodnoj teritoriji, leZao je kod svoje kuce. ·Bio je
··kraj 'septembra. Jednog popodneva, oko ~etiri ~asa, Rava .i
smo posli da previjemo Niku. Po nalogu komandira cete,
·: trebalo je da se vratimo nazad na Paljevo do 18 ~asova.
/ • .., Po zavrienom poslu Rava je predlo!ila da ne idemo od,1Il;d?. na Paljevo nego da produiimo na Malesice, blizu Dija5a,
; i. da na cesti zaustavimo .autobus koji je saobracao na relacijiSarajev~Visoko. Mislila je da ce u autobusu biti neko
:od neprijateljskih vojnika, pa bi mogli da ga zarobimo. Ja
.sam to odbijao ali, na njeno navaljivanje, ipak sam pristao ·i
.krenuli s.mo ka cesti. Desilo se da je upravo tog dana autobus
·kasnio pa smo u zasjedi,.. iza jedne stale kraj puta, ~ekali oko
t~at i po. Obuceni smo bili poluvojni~ki, a na glavi smo imaii
. velike subare sa velikim petokrakim zvijezdama koje je Rava
. izvezla. Naoru!ani pu8kom, bombama; pistoljima. Iskocili smo
·pred autobus i zaustavili ga. Dok sam ja vriio pretres Rava
.je, desetak koraka dalje, sa pu8kom na gotov sve drZala na
-oku. Naredili smo .da svi izadu iz. kola. Zapazili smo dvojicu
ljudi u prekrojenoj uniformi bivse jugoslavenske vojske. Njima su pripadale dvije kante ulja koje smo na5li u kolima. I
njih smo pretresli i pronasli kod rijih pistolje. Rava je predlo.!ila da ih odvedemo u komandu ~ete, pa smo ih poveli sa
sobom, a autobus sa putnicima nastavio je put U komandi se
·ispostavilo da se radi o dvojici okorjelih ustasa. J a sam kao
omladinski rukovodilac zbog nedisCipline bio kdnjen sa tri
smje~e strde, a to je zna~ilo ne spavati cijelu noc. &va je
prosla ~isto. Trdila je od komandira da kaznu dijeli sa mnom
napola. Komandir nije pristao i ona se obratila razvodniku
~traie. U toj akciji dosla je do izralaja njena hrabrost, prisebnost i drug~rstvo.
' · Kao · borac Rava se istakla u nekoliko akcija; narocrto
9. novembra 1941. prilikom neprijateljskog napada na Paljevo.
::Nda Semizovacka ceta imala je stotinu i dvadeset ljudi, a
napadalo nas je' cetiri hiljade Nijemaca, ustasa i domobrana.
·ova dana smo · se sa njima borili. Naro~ito tezak okdaj sa
'-njemackim tenkovima imao je vod Glise Jankovica u selu
:Rre~ici kod Reljeva. Sa njim je bila i Rava. Jurisala je sa
. GliSinom desetinom, puna zanosa, uvijek medu prvima. Dva
~tenka su tada uniStili. Nanijevsi gubitke neprijatelju, morali
~smo. da se.. povu~emo na. Okruglicu. Tu smo, po~etkom de-
:ja
�.~mhra 1941. u!li u sastav. Var~kog hataljona ooreda· •ZVi_.jezdac!
:·;: · .U .toku opsade Var., prvih dana decemhta, odriari je
r·Paz1ijski sastanak: istaknute su velike zasluge Rave i Gli!e
~· Jankovil:a. Raya je, jo8 u horhi na Paljevu, postala ~etna
~ }Jolni~arka. U na5oj ~ti. je u ·to vrijeme bilo sest skojevaca: i
l tri~etiri clana -Parti~. Poslije tog sastanka,. ja. sam Ra\fu
1,primio u SKOJ. U svim horbama na Olovu i Varesu hila 'je
· :i Jl,ava. Desetog decembra 1941, kad su 'jedinice odreda •ZVi~jezdac zauzimale Vares, njena ~eta cje napadala neprij~teljslio
.ruporiSte na zelj. stanici Pajtov Han .i :Rava. je neustrasi'.Co
jurisala na hunkere, bodrel:i ostale borce. Sest horaca iz njenog voda je tada poginulo; a neprijatl!lj":je- lmao 40 mrtvih.
: Tih dana nasa ~eta driala..je polozaj .u selu PrZil:ima nadorilak
-Vare§a. Vlildalo je. zatiSje; Taj predah Rava ·je iSkoristila da
-- hi u ohliZnjoj seoskoj kuei mnijesila pitu od bijelog hra5na: i
'·pogostila dnrgove, sto je tada bila veli.ka. rijetkost. Ali stra!'!ar se zapricao .sa nekom seoskon'l -djevojkom, a usta5e i dot·niohrani :.su se neopazeno privlacilt .. :. Upaii sU b~ u kul:u
u kojoj je Rava mijesila pitu. Ne zhunivsi se, hitro je braS. njavim nlkama dograbila 'puSkU l u posljednfelii momentu iz:makla im kroz prozor. U trk.u je- otl'esala · tijesto s prstijil.
-~Kad' se sve stiSalo, ·i kad smo se opet svi sakupili, tijesto na
-liavinim rukama 1 na' pu8ki sas"lfini se ~orjelo: Dttigovi su
f:je u sati· pitali sta je sa pi tom. •Pa stal - smijala se ona ~
''va!nija je pu!ka od pitelc ·
.
· ·
.•
1
- · :. Jedina zena iz _odreda •Zvijezdac koja je dobrovoljno stU. pila u I isto~no-bosanski proleterski bataljo~ hila je Rava.
~ lfotmiran od "1\ajboljih boraca Romanijskog NOP odreda ·· i
odreda ' »Zvijezdac; 12. marta 1942. u: Srednjem, u prisustw
:~Svetozara Vukmanovil:a-Tempa delegatit VS, ovaj udarni ha~'taljon hio · je prva regularna jedinica NOV u · ovom kraju.
.:· Prili.kom prelaska na Konjuh, u8ao je u sastav grupe udarnih
i b&taljona. is~ne Bosne, od kojih je drugog avgusta 1942~ u
:rSekovicima .formirana Sesta istocno-bosanska proleterska bri:·g;ida·.
t.:.': ' Poslije Ravinog dolaska u partizane stiZe nam sve .viSe
drugarica. Ima u tome i njene zasluge. I sama rodom sa ·sefa,
\Trio lako je stupala u . ·kontakt sa ienama i ljudima na selu.
·Uvijek besprijekom() obu~ena, ~ista i uredna, Rava je· blla
-.pajam · !ene-partizanke~ Citava is~ _ Bosna mala je. · z~ par--
::'11
�fhankn Bavu. Pomatu pjesmu •Koso moja, bm:tNiuo gosta.
DaDo, Stauo. Jaoo, joj ljuta rano ...• ona je donijela u partizaDe. Tu pjesmu je IDDOIO voljela. pjevala, a od nje su je
prihvatili i a.tali partizani. Voljela je da igra. Ako ae negdje
igra ill pjeva, malo ae: Bava je :za&tnik. Bila je pravi majstor
za kolo »iesteracc. u danima gladi i teikih marieva svuda je
unosila duh optim:zma Bila je veoma hrabar borac, dobra i
nje!oa bolnii!arka, a kad zatreba i - kuvarica.. Obavljala je
sve poslove oko dezi.nfekcije, prala, tila, pa i vezla. I !We petokrake zvijezde na poC!etlru ustanka izvezla je Rava. Danju
je izrezivala i priiivala zvijez.de, a nob! sa nama jtlrUal.a.
- Doiia je u posjetu Treroj omladimkoj &ti odreda
•Zvijezdac, marta 1942, zajedno sa komandantom Vareikog
bataljona uateljem Vojom I1iCem - priQ ReSad SaletoviC. Bava se interesovala za higijenu, pregledala kuhinju i orgaDizovala fiibmje vaSki. Odmah, vee pri tom prvom susretu,
a.jetio sam da je vrlo neposredna i bliska. Svi koji su je
poznavali odmah su joj priJli i razvio se vrlo !iv i neusiljen
razgovor.
Uskoro smo oboje pre§li u jedinice brigade. Za sve vrijeme naiih mariiranja, borbi i zbivanja unutar brigade, Rava
je bi1a veoma obljubljena kod svih boraca i rukovodilaca.
Mislim da nema pre!ivjelog borca i rukovodioca odreda •Zvijezda•, Seste proleterske, Dvadesete romanijske i Devetnaeste
birUnske brigade, koji nije volio Ravu zbog njenih poznatih
vrlina: prostosrdamosti, skromnosti i nesebiene spremnosti
da pomogne. Cesto bi zaustavila druga: •Daj, bolan, dati prilijem dugme. Skini kaput da ti ga okrpim •.•« Time je unosila mnogo materinske brige u taj na8 tegobni Zivot.
Od nje sam prvi put euo pjesmu: •Koso moja, borovino
gusta •••« Cijela brigada pjevala je ovu pjesmu, a kasnije
postala je omiljena u svim istoCno-bosanskim brigadama. Ova
pjesma je vezana za nju, za njenu licnost. Ona je, izgleda, i
rijeCi smislila. Nije se mogla ni zapjevati ova pjesma bez
Rave. Nikakve teAkol:e nisu mogle da slome njenu stalnu
vedrinu. Bilo je to neprocjenjivo blago za one teSke dane. To
je vodilo borce.
Rava je bila vrlo lijepa kao !ena. Djevojka lijepa, mlada,
vedra duha i uvijek razdragana! Bila je u staJnom dodiru sa
drugovima, ali ona je svojim drianjem uspjela da uspostavi
.?2
�takav odnos prema sebi da smo je svi, bez razlike, sa velikim
voljeli. Cijenili je. Ona je tim svojim ddanjem
uspjela kod nas da uspostavi jedno rijetko uva!avanje prema
· Rbi i futu sestrinsku ljubav.
~tovanjcm
~ Najbolji dokaz njenih kvaliteta je to ito je odabrana
u Prvi bosanski udarni bataljon koji je .vodio Svetozar Vukmanovi~ u borbu protiv ~tnika- ka!e Ranko Balorda. Od Okruglice su otiili prema zeni~kim ~tnicima, i dalje do
Ozrena prema Toii Vujasinoviru, gdje je bilo najkritiauje.
Pod pritiskom ~etnika i mi smo se kaanije prebacill na Ozren,
a odatle smo se svi akupa morali povla~iti preko Konjuha.
Bio je to vrlo te!ak i naporan marl. Bez puteva, bez hrane.
bez vode. Povrh svega, proganjali su nas ~etnici, ustale, domobrani, milicija . • • Rava je sve to bez teikore savladivala.
Nikad nije hila na jednom mjestu: lako, kao da leti na krilima, naSla bi se w na ~elu ~as na kraju kolone. Vedra i
nasmijana. I, uvijek s pjesmom.
- Trinaestog marta 1942.- sj~a se Vojo Ljujic- primijetio sam Ravu u stroju Prvog bosanskog udarnog bataljona, kada smo dobili zadatak da rasturimo ~etni~ke odrede
na Ozrenu kod Doboja.
U tom pokretu pr~ Ozrenu napali smo ustdko upo. riite u Petrovicima i odmah, u toj borbi kod Olova, Rava
mi se usjekla u sjeeanje. Zapazio sam je kako u povla~enju
bataljona nosi ranjenog druga sa bunkera, ne obziru~i se · na
buljuke muslimanske milicije iz Kladnja, koji su iznenada
pri.Sli bataljonu s le<!a, od planine Drecelj. Vid~i je pod tolikim teretom, naredio sam kuriru da joj pomogne. Cuvii
moje nare<!enje, Rava je momentalno spustila druga i samouvjereno, gordo mise obratila:
•Mogu ja, dru!e komandante, i dvojicu nositilc
No ja sam, kao komandant bataljona, ostao pri svom
- nare<!enju.
. . Produtili smo prema Vare§u; da bi ito prije stigli na
Ozren i Jzy~ili dati zadatak. U tom pokretu zapazio sam je
PQ njez1noj omiljenoj pjesmi •Koso moja, borovino gusta •..c
:_-PriJao Sain grupi koja je pjevala i naiao Ravu zagrljenu sa
- pokojtiim :Tripom f>oki~em i Radovanom Sururom, oba iz
-VogoJCe. C"llXl ~e je _
primijetila, uzviknula ie: »Hajde i ti sa
.. 73
�_nama, druZe komandante, ovo je -cmo:vrika · pjesmac~ U ino; mentu osjetih ogromnu ljubav prema toj djevojci: Tim ~e
::ito -je tu pjesmu nazvala crnovrskom; ja sam sa borcilila i~
Cmovrske cete bio nerazdvojiv .- -1941. ·godine: _
od
Otada ·Am
prisnijim drugarstvom bio vezan za Ravu i cesto sam navra:i::aD krid mojih botaca CmovrSanil.~ ~
~
- ·: iNa_Ozrenu smo prvi put doZivjeli najsramnije iidajstvo
eetnickih voc1a. Cetnicima. je poslo za rukom da naS- batalj'cm
tazbiju na razne grupice. Kad. su vee bill do5li do_bolnice; '11
.:llamjeri da likvidiraju ranjenike, uspio sam okupiti .oto ·ce_,trdeset boraca ... U juriSu koji napravisma,. Rava · je uzvikl-_
vala: >Ne. dajmo, drugovi, ranjenike ; .. c Znam da ::smo se na-ill u bolnici i sprijeeili klanje. Rumena i sva ustreptala . 0<1mah je posla od ranjenika do ranjenika i, milujuci .svakdg
od njih, veselo s osmijehom ponavljala:. »Ne da- tebe :wo}a
- :sekalc
..
· : ' i:
_ .N a zenickom terenu spojili smo se sa prvim majevickiln
bataljonima; tu je formirana grupa Udarnih bataljon~ Dobili
smo zadatak da se opet vratimo u Birac. U istocnoj Bosni
-Btrae· je taaa hio. jedina ·slobodna feritodjlL. Oda:tle s1no-vrsili
akcije_ na komunikaciji Tu;z;la"--Zvomik, na pruzi -ZavidoVici·
-Han Pijesak, likvidirali ustaSka uporiSta i razbijali cetniclte
grupacije.
--•
Na jedhom proplankti iznad samih ustaSkih btinkera:, skupa sa mitraljescem Brankom StoJahovicem-»Krvavimc nalazHa
-se i Rava. U iScekivanju ostalih bataifona, -pritajili sm<f se ria
·_ poloiaju, prozebli-od kise koja je padala dva dana. •Krv- vic
a
·je sjedio niZe mene, uz mitraljez, i n~to baratao oko svojlh
ovcjih opanaka. Najednom skide iaskvasen -opanak, koji' ~e
otegao kao crijevo, skinuo je zatim mokru kapu i :...._ opsovao
punu kapu bogova. Rava ga je, ~asmijana, poinilovala ·po kosi
i obecala: »Tebi ce seka nabaviti cipele ria prvim bunkerimac.
Nakon pola sata dobio sam izvjesta:j da su bataljOrii stigli i
_naredio sam _napad; Za sat- L po borbe : ustaSko _
uporiSte je
likvidirano. Obilazeci polozaj ugledao sam Ravu -U komplet--noj - nj~mackoj uniformi sa dvije kragujevaGk~ bo~l>e o~pasu.
-!Krvavic se djetinjasto smijao_gledaj!Jci -u svoje ~ci~· ~:·~)
·- . . Stanje NOP-a u istocnoj Bosni bil~je u tom periodu.najkriticnije: cetnicke silage sn se stabilizovale, stvorile~ su svoje
: vojnicke formaC!ije koje 'su, sklopivsi 'uske sporazume Sa .mtprijateljima, neprekidno napadale. ~ _udarne bataljone :_~ .
�1 ;¥I~ni
smo bill stalnim ma.rSevima i okr5ajima; poeelo je
pojedinal:no dezertiranje. Tih dana Ravu sam l:esto zaticao u
pojedinal:nom prisnom razgovoru sa onima od kojih smo ~e
kivali da ee pobjeci. Posllje tih razgovora ostajali su preporo. deni. Primijetiv§i kolebanje i kod boraca Crnovrikog bataljo. ,na, pozvao sam Ravu i zamolio je da se sa njima sto viSe druii.
'zapazio sam da je sreena §to je dobila takav zadatak. Sn8Zqo
'me zagrlila: »Ne brini, druZe komandante, sve ee biti u redu!c
'·.sutradan, prolazeei kroz Prvi bataljon na rjeacu Lovnicu,
:Cuo sam pjesmu: »Koso moja, borovino gusta ~ ..« Pri§ao sam
· grupi i vidio Ravu u sredini, zagrljenu sa Tripom f>okicem. i
Radovanom Sucurom, a oko njih sve Crnovriani. Bill su ras. polozeni, razdragani. Zagrlio sam Ravu i nastavili smo pje. vati. Sapnula mi je: »Sve je u redu, dru!e komandantec .. Tiln
' njenim stavom i uspjehom kod boraca Crnovrskog bataljona,
· i sam sam bio umiren. Rava je i meni podigla duh. Bila je,
'po mom shvatanju, nepostavljeni komandant i komesar. Bila
! je- <!ovjek koji i u najkritienijim situacijama samostalno odlu. ;cuje i zila sta 't reba uciniti. Ona je na na§im zabrinutim <!elima
. citala s:voje zadatke.
- Uz teske i gotovo svakodnevne borbe - sjeca se Torno
. Dukic - odstupill smo na pustu i neprohodnu Konjuh-pla1 ninu. Na Konjuhu je zavladala opsta glad. Hrane ni za lijeka,
danima, a sela nigdje. Zvakali smo tek izlistao bukov list,
gulili i jell bukovu koru-mezgru, brali travu srijemosnik. Jz
. tih isku8eni~kih <!asova gladovanja, sto i najsnamijeg covjeka
. zna da obori, sjecam se Rave koja se nekako odmah sazivjela
· .sa nama Romanijcima, i njenih melem-rijeei:
1
:.Sta ste se, boni, snuidili? Kao da nemate hljeba u torbi!c
Odmah zatim obratila se vodniku Janku Vucicevicu:
1tBolan, Janko, visok si ko srndac, popni se prednjim nogama
na tu zelenu bukvu i brsti. Lako je tebi, tako visoku, ali sta
; cemo mi malic i pokazala pri tom na Milana Radovica i sebe.
'
»A ti, Manojlo - govori Manojlu Minicu - sagni se· i
· pasi. Zar prije rata nisi pasao travu i list, <!uvajuci ovce i
-:goveda po Romaniji?lc
humorom, dosjetkama i §alama, hrabro podnoseci
glad, Rava je medu nas unosila spasonosno raspolozenje. Sva. .k.o od. nas pomalo se stidio ove Ravine hrabrosti. Sramoia
•.nas je bilo da pokleknemo i poka.Zemo da neeemo moCi izdr-
., vedriin
'15
�lati. Mi smo se tada zaista ugledali na ovu rijetko vedru
djevojku.
- Prvih dana nove 1942. godine Wa sam sa jednom grupom romanijskih lrurira') na Ozren - sjeea se Ljilja Prlja. Uz put sam srela Ravu u nekom selu na Zvijezdi. Bila je u
srbijanskom muikom odijelu i opanCiCima s kljunovima, razdragana, u druitvu veselih mladih drugova. Mora da je bio
neki predah u borbi, ito su oni iskoristili da se provesele. Neko je imao prim. Sviralo se, pjevalo i igralo. Pod utiskom tog
zajedni~kog veselja Citav dan sam hila raspolo!ena.
Poslije mu~kog napada ~etnika na na8e snage, s Ozrena
smo se morali povuCi u Bira~ Poslije Ozrena, tudeg i sumornog, Birae mi se uCinio divan, gostoljubiv i topao. Tu smo.
proveli cijelo ljeto; iSii smo samo u manje akcije i, uglavno~
odmarali se. Sprcmali smo pokret za Majevicu. Ravu sam tada
vidjala svakodnevno. Bezbroj puta povela je kolo oko logorskevatre koju smo palili gotovo svako vel:e. Bile su to nezaboravne v~eri! U strahoti rata, opasana neprijateljima sa svih
strana, !ivjela je brigada i u njoj Rava, spremna i da shvati
i da pomogne, i da usreCi sve oko sebe. Nikada je nisam cula
da se ma na Sta pozalila. NiSta njoj nije bilo te.Sko. Gledajuci i sluiajuCi Ravu, covjeku se Cinilo da tesko<:a uopste i
nema. PjevajuCi je sama na potoku vje5to lupala rublje za
Aezdeset i viAe boraca iz svoje cete. Drugovi su to postovali
i pomagali joj, donoseci drva i vodu za pranje. Kao jedina
drugarica u svojoj ceti, i zobeno bra5no je prosijavala da bi
· se mogao napraviti makar kakav hljeb. I danas mi se ucini
da je zivu vidim pred sobom: njene svijetle o<!i, plavu kosu i
dva rastavljena prednja zuba. Uvijek sam joj se potajno divila.
- U Sekovice je aprila ill maja 1942. dosla Grupa udarnih bataljona- ispricao je Svetozar Vucicevic-Baca. .:..__ Ravu
sam uocio odmah po dolasku: i po l]epoti i po. drugarskom
odnosu. !mala je takvo ddanje kao da je stotinu godina bila
partizan. Uprkos teskim uslovima zivota, uvijek jc bila uredna i cista, urednija i od drugarica u stabu. Svojim primjerom utjecala je i na druge.
I) Njlh oko 17 po povratku s Ozrena uhvatlli su ootnlci na
Stogu kod Krivaje i sve ih postrijeljall.
'16
�Sesta brigada jol nije bila zvani~no formirana ali, dola21kom udarnih bataljona u Sekovi~, !ivahnuo je kulturni rad.
Tog ljeta odr!ali smo ovdje jednu od na§ih prvih priredbi.
Na livadi, u blizini ku~ Aumara Manojla Soskovica, napravili smo pozornicu od granja. P~elo je pred zalazak sunca.
Usred programa nastupili su Rava i njen buduci suprug Mitar
Minic. Pjevali su romanijske pjesme i neizostavnu •Koso
moja, borovino gusta ...c I kasnije je Rava u~estvovala u
nasim diletantskim grupama.
U jesen 1942. zauzeli smo od ustala selo Tupkovi~ u
Sp~i Poslije borbe, cijela na§a ~ta bila je zadu!ena da iz
sela Sto brle evaktme hranu i ostalu zaplijenjenu robu. · Bilo
je tu suvog mesa i pekmeza ... lako smo svi bill gladni, Rava
me jc upozorila da gledam da hranu odnesu ranjenicima u
bolnicu. lsto tako, jednom prilikom, na§la se odnekud truba
platna. Od toga su i Rava "i ostale drugarice mogle da sa5iju
sebi ko§ulje, ali Rava je odlucila da sve to uzme za zavoje.
Svakog momenta o njima je vodila racuna.
- Bio sam sa Ravom u Drugoj ceti VI brigade, Cmovrskoj, sacinjenoj uglavnom od nas Vogoscana i jednog
broja Sarajlija: Moni Finci, Petko Kamhi-Samuel i drugi prica Vojno Vukovic.- Rava je svima nama bila kao sestra.
Svima je cinila sve sto je tada bilo moguce uciniti. Bili smo
.zajedno od formiranja brigade do pete ofan.zive tako da sam
.sa njom ucestvovao u citavom nizu akcija, i mogu reci da
se Rava u svakoj od tih borbi isticala prvenstveno kao vrlo
hrabar i odvdan vojnik. Narocito mi je ostala u sjecanju
jedna borba na Cerskoj, avgusta iii septembra 1942. godine.
Od nalih snaga bio je tu samo prvi i drugi bataljon nale brigade. A moguce da je i neki NOP odred uccstovao! UAli smo
u napultena muslimanska sela, nigdje live dule, i pokupili
!ito. Ustale su nas osjetile i poeeo je napad sa svih strana:
od Vlasenice, od Zvornika, Kasabe ... Kao pljeva su navirali,
jedni za drugima. Mi zasjeli na jednoj kosi, strategijski u
mnogo zavidnijem polo!aju, ali oni su od nas bili kud i kamo
brojno jaci. D~ekivali smo ih na pulke, tukli se gotovo prsa
u prsa. Rava je stajala u prvom borbenom redu, kao bedem.
Kroz onu grmljavinu mitraljeza, pulaka, piltolja, slu5ali smo
ujene zvonke poklice: •Evo ih ... drii ih . . . ne daj im naprijed, navali ..• Udrite drugovi ...c Nemam rijeei da opilem ita
77
�~ :m5 -:rrm"in :t;;em A=Wlrl :~ISm Jrl[tiiCSa drianje
:D1 :..ami~<PP- ::m sm iifw!::r ~ .ui ::1115 :n::e- ~ l:lmdio
;x.lJ!I'II""' ~ :n:;BQ,. ~ % 'l:r!: samr ::nrr 3I:K!: ~ m na
;e~
.:ta
~ ~
'JHO:IJ':'N
"wciria 71llriia.
-
?;:-r-..ii.
·3a!r":Il. -~
3.:a1.
:na. :
~ ~ ~ ~
znCla..
~ ~
imm: .I.ii:::I:.m
~ ~~
-::,umDirt:m immana -
-=-:!~ ~ ~.rii....,U.
:mnr
~
~j
li's::J•NU X
~ ~
Tmu
:..!!1
~
~"Y!"B'M'
-
U
:ra..-;..:,;~i
:::::. ~ :!IllDL ~ :m..-.-a):f!D :. imsa ~ a : ! : sm~
.lmBi n&:1 ieJe: ~.ir.: if'WHI!ii B"'K ~ ~D£mr. c;.,~
"1.!£ :n;~
~~
IICfTCT'J,
g:x:.. .£!li
~ tt"~r.aia,
orntia. ~ lm:-!r
"1: ~
~--·-: ~~ ~-~ ~ ~
~n ~ ii•7~ :EV.::~
Vf!"H:r
~
?.::-vr •
hili>
"ll
bll-
:zm: 'llf>ol;'dia ~ 3.. lJil.lU ~ ~ ~~ Pnzna-
liosmr gL ~ -=~ nn:,~ ~"1TT!HD'"lf · ~~ Zaf:as,
:tul: mnr I:. ~-~ s:=-.::,)L. ....::.sru ~-l.t ::mirJm:. ..... :Sma
::mmj:... ?~ x. .:u.z:·.:~. :;usc~ :m..'-::·a::~ ~::une..Jsk: lara" £nmanrH: ~ ~ -u ~ I:. silrw.t ~n:itrm. ~ 1rDi;ja
p.:-n:p:-~ nwc.;:n: oc;,.<e£:.:m :Sl.Intf. ~ h1.rJm;. lQ'ieg1a :Be
p.:-o.-.~rm: .:. ~ :nc ~ .een-:a=. J.::. mnr ~ ~ s
hniW~ ::!--::,* ~"-:::-L.u..i.r Iiugr. ~timr ~ x:. JB=Bk. t:rJmphl. 51. Sf .:. .tt"Bnf :Sf ll:"¥.ms£:m: "11-:::-mr.. ..Jlrut JIB! ::izaaa, .
"h:wrna-F .:. :S...-ema::r.. n..'1llt.\..Iia. :il:. ~ ~ ~ .?=!vlacm.
lif :m:"i:l.. :)r. ~-a. ~r ~'t'a... :Al:t>.m.. ni.~:n.:~ ~ju,
~~ rr:-._:;-.c::..:::I. ~ r..:::-r. ~-::ru: ~ .:m..:a. ?lava lmsa
~')5: · ·• ~ ~· iif :p: ~=-::na.. ~n..~ l'o.e"l:.. holnif:arkn
z: : na-=....::..:::!a.. ::~~ b.."':f _v. '':!'.cr:-r.. o::.a.-enr ... :Sm.be Be i
..
~ ~ ~~
;:a=G..
=~==~ ~ F'"~ ~L ~itt
• -=r;;""<_:=r ._
O!ll;:
~
:::-a.:JM: - hn:::-hu:
:-·amr _v. ~:-a:.' n .. ~<rDvimll. nklt.
'-£
~
?:lL:~ :E:,~:~ Ta~ ~:lA..~ ~·•:
.JL:":".:.
,2,
1.
;,a::-.cl;. JL~t!l. ~-:"'\·.~ ~ ..~..
na-...::.:ma. b.o nltdA .
Ja:•-... J.f..dml.
~
�blesavim ·i zapanjenim pogledom tupo zuri u plavokosu UDU.
koja mu uperi puiku u prsa. Ruka mu se nemoeno ukoo na
futroli parabeluma. U mladoj lijepoj !eni preplanula lica, zarumenjena od napora borbe, smrtno prepla!eni Nijemac spoznade .osvetniCku :rnrinju pobunjenog naroda ... Hitac odjeknu, §vapski soldat skljoka se u jar~ A Rava jurnu dalje.
Bill smo u Trnovi, na ·MajevicL Rava je prekomandovana
u na.Su ~tu. Dodijeljena je u Lukinu desetinu. Luka je junak
Seste brigade. U borbi Luka vidi sve: i neprijatelja i svoju
desetinu. Uvijek ispred svih, ne da nikome da izostane. Nijedan pokret borca mu ne izmi~e. Sve Ato primijeti da ne valja,
skre~ odmah otvoreno u brk. Ne govori rado ni o sebi ni o
drugima. Kad Luka poslije borbe kale desetini •dobro je bilo,
drugovic, onda desetina zna da je zaista bilo dobro. Kome
Luka kale da je dobar borac, onda je to sigurno tako. Vrlo
brzo, poslije prvog sudara sa neprijateljem, Luka r~ za
Rayu;
.
cE jeste, brate, horae ... nema ita!c
_ Prije rata, kod kuce, na poslu, u fivotu uop§te, mladi
iadnik-seljak Luka, kao t.oliki drugi, stekao je o 'tenama odr~
cterio miAljenje: Zeni je mjesto kod kuce, nema ona ~ta da se
petlja u •m\lSke poslovec. Mec1utim, do~lo je vrijeme kada su
se . i fene upetljale u •m\lSke poslovec. Prvu drugaricu koju
je -Vidio sa p\lSkom, partizanku, Luka mora da je sumnjicavo
~dmjerio od glave do pete:
·
: - ·.sta k~g vraga o~a tra!i tu ... c
Onda je Luka, kao i toliki drugi, u borbi shvatio da nije
ba§ . tako. .Bez mnogo price, predike,. bez fraza o pravima
zena, o ravnopravnosti, po.smatrajuci fenu-borca, novu zenu
Jugoslavije, koja se bori, pati i gine, rame uz rame sa drugovima~ on je osjetio da je zena ravna m\lSkarcu. Na jednom
~tnom sastanku razgovaralo se o polobju !ene ranije i o
tome da zena treba da bude potpuno ravnopravna m\lSkarcu..
Luka ta izlaganja potkrijepi jeqnostaynim i prostim rijeCima:
•Evo, Rava, ne zaostaje_ . za 'najboljim borcima. Siguran si,
brate, u nju gdje je po~iilje~ .'.; Pa kako da ona ne bude sa
nama tavnopravna!c Kroz Luku je ·progovorila na§a vojska,
narod.. u mukotrpnim uslovima borbe, surovi u ocjeni,
tvrdi: u priznanjima, na~i borci, obi~ni, polupismeni -ljudi, kO.jl
ramje nikada riisu ~uli za neka •zenska pravac, primili su
!enu-borca..kao rlivnopravnog druga. ·· .
na8
�Taj marl je bio utasan od. Podoe i Citavu noe kolooa
ae vukla kroz glibove Semberije. Jrua lila tao iz kabla. Jedva
stigosmo do aela. Vatra sa ognjiJta osvjetljava
lica.
Neki se odmah izvaliBe i zaspaie. A Rava bdi nad svakim: »Ne
spavaj joi, dru!e, prvo se osu!i ••• Prehladil:eS se ovato!«
mnorna
•Pusti. u.moran sam •••
•Hajd, bje!i bolan, kako umoran!c
Dok se ostali su8e i odmaraju kod vatre. ona pomaie do-.
m&Oci u pripremanju veeere za desetinu.
•Pa. da zapjevamo, drugovi ••.c
Prijatan !enski glas povede pjesmu. Osta1i prihvati§e.
Zagrmi pjesma, silna, borbena partiianska . • . DomaCin posmatra te izmucene likove boraca, slu!a pjesmu, zna koliki
amo put prevalili, gleda Ravu nasmijanu, raspjeVanu, Iieumornu. I reee:
•E, sila ste vi, drugovil I vrijedna vam ona drugarica ~ ..•
Januara 1943. poslije napornog maria na predanku u
podnoiju Milan-planine ndao sam se sa Ravom u kuCi nekog
Vukovica - sjeea se Tomo DukiC. - Prije nego Sto smo
doili do bilo kakve hrane, pojurili smo da legnemo; kao siloplje amo popadalL Rava je, nasmijana, hrabro stajala iznad
naa i, pola u iali pola u zbilji, stala da nas kori:
•Kukavice jedne! Sta ste se snu!dili i skupili, ko pola
dinara u siromaikom d!epu! Kakav si mi ti partizan i mu$k.aracl - obraca se jednom pokunjenom i iznemoglom drugu. - Zar ne znaJ, bolan, da je danas srpski Bofic? Sada. ~
dQmacin donijeti peeena ovna na rainju, pa cemo se najesti
k.liQ nekad kod bAbe. Jest, ~ipak! Ovo je dikanska kuca. MoH
bQga da bude i zobovnice; bill bismo zadovoljnic. I tako je
lllilitavljala tvoju vedru ~alu, da bi je na kraju zacinila svojom
qmiljenom pjesmom:
"I{.Q'o moja, boTouino gustca •••
Stano, Jano, ;o; ljutG Nno!c
I 'lf'ht limo 1e postidjeli pred ovom neustraJivom i rij~tko
•IIJ,~.,,.,,,fl t1jf1Vojkom. Kakva snaga! Kakva rijetka v~~!
/)Q;M,
'.-'~ ;,.., ,, ""'''• ~hllja, mogll da nau8.mo kako se vedro 1 JU-.
•-..l·h '"''~'' Pl•<lnw•IU 1ve nevolje i patnje. A to je u ono vri,-.u;. •t,.l' '"'jvll1.nljt~: bllo je to naJe najjaoo oruije.
�M.TEZIMICA BRIGADE
..
•.
- Neposredno poslije formiranja Istomo-bnunskog udarnog bataljona, marta 1942. u Srednjem. ~ji je komandant bio
Vojo Ljujic a ja njegov zamjenik, morali smo krenuti na
dobojski Ozren- sjeea se pukovnik Mitar MiniCS). Prilike su
se tamo naglo pogoriale i ~tnici su uzimali sve vi!e maha.
Ovaj dug i uporni marl iziskivao je od cjelokupnog ljudstva
krajnje naprezanje. Sve nas iscrpio je napregnuti noCni hod.
iako su veCinu boraca sal!injavali omladinci i omladinke.
Upravo na tom putu Ravu sam zapazio i upoznao. Jednoga
jutra, poslije mada cijele prethodne noCi, obilazio sam pre·
morenu kolonu i iduci od druga do druga pitao sam da li su
umorni i kako podnose napor. Rava je, puna vedrine i utrkujuci se da ka!e prije ostalih, veselo uzviknula: •Nije ovo
ni.Sta! Mi mo!emo cijelu naiu zemlju pje§ke· preei, a kamoll
ovo!c Njenoj drugoj ~ti imponovala je ova izjava; svi au
gledali u svoju drugaricu, jer su dijelili njeno mi!ljenje. Drago
mi je bilo. Osjctio sam da je svima nama, koji smo je l!ull, to
dalo poleta za daljnjc napore na madu koji jc bio joA do·
sta dug.
·
Savladali smo i preostali dio puta i stlgli na Ozren umorni, gladni, nenaspavani. Svaki ·horae jedya je l!ekao da se Ito
prije spusti i odmori. Ali, sada je trebalo od mjeltana priku~
piti hranu za bataljon. Javili su se dobrovoljci, medu njima
Rava. Gledao sam ih kad su krenuli prema selu. Rava je p~
skakivala niz jednu njivu, kao najodmornija Odavala je osobu
koja ima toliko snage i volje, da mo!e savladati 1 najvel:e
teskol:e. Lil!nost rijetke energije! Pomislio sam: Stvamo, ova
djevojka je na madu istinu rekla, za nju nema umora.
Sa nama je i drug Tempo; on zakazuje zbor Ozrenakoa
odreda u selu Brezici. Ali, umjesto da doc!u na zbor, cetnlcl
u zakazano vrijeme iznenada napadaju naJ bataljon. Razvlla
se ogorcena borba. S jedne strane, naA:h trlsta boraca, a ••
druge, gotovo cijeli cetnil!ki ozrensk1 odred. Nlje bilo kuda
vee ginuti do posljednjeg. Najposlije, lPpjeli smo razbltl tl-11.nike. Ravino drianje u ovoj bid nimalo 11e nije razllktwaltl
od ddanja ostalih boraca. Bori1a 1e lc.ao 1 onL I Jtll prcrvljala
ranjenike i svoje b!te i bataljona. Tek ito M bitka tmltlht,
') Prvoborac lz Mok:roe 1 -
Zene berojl
aarodDt beroj.
�Taj marA je bio uia.san. Od pOdne i ~itavu noe kolona
se vukla kroz glibove Semberije; KiAa lila kao iz kabla. Jedva _
stigosmo do sela. Vatra sa ognji§ta osvjetljava Wnoma lica. Neki se odmah izvalise i zaspdc. A Rava bdi nad svakiln: »Ne_spavaj jos, dru!e, prvo se os~i ..• Prehladil:es se ovako!c•Pusti, wnoran sam. r ,•
»Hajd, bjezi bolan, kako umoran!c
Dok se ostali suse i odmaraju kod vatre, ona pom&Ze do- _
macici u pripremanju vel:ere za desetinu.
»Pa, da zapjevamo, drugovi •.. «
Prijatan zenski glas povede pjesmu. Ostali prihvatise.
Zagrmi pjesma, silna, borbena partiianska . • . Domaf:ui· posmatra te izmul:ene likove boraca, sl~a pjesniu, zna koliki
smo put prevalili, gleda Ravu nasmijanu, nispjevanu, neumornu. I rel:e:
·
»E, sila ste vi, drugovi! I vrijedna vam ona drugarica ; •. «
Januara 1943. poslije napornog mar5a na predanku u
podnozju Milan-planine na5ao sam se sa Ravom u kuci nekog Vaskovica - sjel:a se Tomo Dukil:. - Prije nego sto smo
dosli do bilo kakve hrane, pojurili smo da legnemo; kao siloplje smo popadali. Rava je, nasmijana, hrabro stlijala iznad_
nas i, pola u sali pola u zbilji, stala da nas kori:
•Kukavice jedne! Sta ste se sntddili i skupili, ko pola
dinara u siroma5kom dzepu! Kakav si mi ti partizan i muskaracl- obraca se jednom pokunjenom i iznemoglom _drul:e
gu. - Zar ne zna5, bolan, da je danas srpski Bozic? Sada _
domaCin donijeti pel:ena ovna na rdnju, pa l:emo se najestt
kao nekad kod babe. Jest, sipak! Ovo je dikanska kul:a. Moll
boga da bude i zobovnice; bili bismo zadovoljni«. I tako je
nastavljala svoju vedru salu, da bi je na kraju zal:inila svojom _
{)miljenom pjesmom:
»Koso moja, borovino gusta •••
Dano, Stano, Jano, joj ljuta rano!c
I opet smo se postidjeli pred ovom neustra5ivom i rijetko
izdr!ljivom djevojkom. Kakva snaga! Kakva rijetka vedrina!
Od Rave smo, zbilja, mogli da naul:imo kako se yedro i junal:ki mogu podnositi sve nevolje i patnje. A to je u ono vrl--_
jeme bilo najvaZnije: bilo je to nde najjal:e ondje.
-80
�MJEZIMICA BRIGADE
- Neposredno poslije formiranja Istomo-bosanskog udar..
nog bataljona, marta 1942. u Srednjem, oji je komandant bio
Vojo Ljujic a ja njegov zamjenik, morali smo krenuti na
dobojski Ozren - sjeca se pukovnik Mitar Minic8). Prilike su
se tamo naglo pogorsale i ~etnici su uzimali sve viSe maha.
Ovaj dug i uporni mad iziskivao je od cjelokupnog ljudstv~
krajnje naprezanje. Sve nas iscrpio je napregnuti nocni hod,
iako su veeinu boraca sa~injavali omladinci i omladinke.
Upravo na tom putu Ravu sam zapazio i upoznao. Jednoga
jutra, poslije mada cijele prethodne noci, obilazio sam pre•
morenu kolonu i iduci od druga do druga pitao sam da li su
umorni i kako podnose napor. Rava je, puna vedrine i utrkujuci se da kale prije ostalih, veselo uzviknula: »Nije ovo
niSta! Mi mo~emo cijelu nasu zemlju pjeske. preei, a kamoU
ovo!« Njenoj drugoj ~eti imponovala je ova izjava; svi su
gledali u svoju drugaricu, jer su dijelili njeno miSljenje. Drago
mi je bilo. Osjetio sam da je svima nama, koji smo je ~uli, to
dalo poleta za daljnje napore na mar5u koji je bio jos dosta dug.
·
Savladali smo i preostali_dio puta i stigli na Ozren umorni, gladni, nenaspavani. Svaki -borac jedva je ~ekao da se sto
prije spusti i odmori. Ali, sada je trebalo od mjestana priku-:
piti hranu za bataljon. Javili su se dobrovoljci, me<!u njima
Rava. Gledao sam ih kad su krenuli prema selu. Rava je p~
skakivala niz jednu njivu, kao najodmornija. Odavala je osobu
koja ima toliko snage i volje, da mo~e savladati i najve~
teskoce. Li~nost rijetke energije! Pomislio sam: Stvarno, ova
djevojka je na marsu istinu rekla, za nju nema umora.
Sa nama je i drug Tempo; on zakazuje zbor Ozrenskog
odreda u selu Brezici. Ali, umjesto da do<!u na zbor, ~etnici
u zakazano vrijeme iznenada napadaju na8 bataljon. Razvila
se ogor~ena borba. S jedne strane, naSih trista boraca, a sa
druge, gotovo cijeli ~etni~ki ozrenski odred. Nije bilo kuda
vee ginuti do posljednjeg. Najposlije, uspjeli smo razbiti ~et
nike. Ravino ddanje u ovoj bici nimalo se nije razlikovalQ
od ddanja ostalih boraca. Borila se kao i oni. I jos previjala
ranjenike i svoje ~ete i bataljona. Tek Ato se bitka smirila,
') Prvoborac iz Mokrog - narodnl heroj.
1 - Zene heroJl
81
�krenuli smo opet usiljenim mar8em u zenicki kraj do sela
Kamenice; trajao je jedno popodne i cijelu noC.. Iz Kamenice
bataljon je u sastavu Seste brigade otiSao na Romaniju, a
odatle u Sekovice. Udarni bataljon postaje prvi bataljon Seste
brigade, a ja njegov komandant.
U selu Sekovia 1943. g.
U Sekovicima, negdje pri kraju ljeta, ja i Rava smo se
uzeli. Sklopljen je prvi ratni brak u na8oj brigadi. Nastaju i
prve bracne poteskoce. Nije ih bilo lako premostiti. Kroz dandva rastavljaju nas. Ravu premjestaju iz Prvog u Treci bataljon c:ji je komandant bio Vojo Ilic. ViSe puta smo nas dvoje
o tome razgovarali i nismo, nekako, mogli da shvatimo zasto
je to potrebno. Izgledalo nam je to kao atak na na8 brak.
Najposlije, morali smo se pomiriti sa t:m da ne mozemo biti
zajedno. Razdvajanje nam je tesko palo. Cak smo sami sebe
osudivali sto smo nasu ljubav iznijeli na javnost, jer u protivnom ostali bi zajedno.
82
�Jednoga dana, u Sekovicima, primijetio sam Ravu kako
'Zadovoljno korat:a u suknji od svilenog padobrana. Zat:udio
sam se i upitao: »Sta ce ti to, Ravo, vidis da suknju nema
nijedna drugarica osim tebe!?c »Sa5ila sam je, jer mi se svidjela padobranska sv.Ja. Moramo se i na suknje privikavati;
sada cemo u gradove, pa neka smo lijepo obucene«. Voljela je
lijepo da se obuce, kad god bi joj se ukazala ma i skromna
mogucnost, i da se tako dotjerana sa nama proveseli. Trudila
,e i u najsurovijim danima da medu sve nas unese sto bolje
raspolozenje. Utut:enost i zlovolju nije poznavala. Ravu su
svi u brigadi voljeli. Tepali su joj »Baba Ravac, jer se prema
svima odnosila bl:sko, rodat!ki. Bila je mjezimica na5e brigade. I u najkritit!nijim trenucima suvise samouvjerenal Nikad za vrijeme borbe nije bila u pozadini; kretala se uvijek
sa borbenim dijelovima svoje jed:nice. Ponekad sam se 5alio
sa njom, jer nije bila ranjavana: »Ravo, pricaju drugovi da si
hraoar borac, a kako date nijedno zrno nije nigdje okrznulo?c
Pocrvenjela bi i primijetila: »Nisam ja tome kriva. Ali, vidjeces, mene prvi metak kad udari, udarice tamo gdje trebac.
Bila je uvjerena, ako joj se sta desi, da se nece izvuci, da l:e to
biti njen kraj.
Kad bi se u rijetkim pritkama nasli skupa, mnogo mi.
je pricala o ljepotama Sarajeva, uz koje je bila vezana cijela
njena mladost. Nas zajednit!ki zivot nije mogla da zamisli
izvan Sarajeva. Mastala je o jednom novom zivotu uopste,
za koji se borila i ona, sa puskom u ruci. Cesto je spominjala
svoju porod:cu. Neizmjerno ih je sve voljela, pa ipak, najcesce
je priZeljkivala susret sa bratom Stojanom-Stoletom, kako
ga je zvala.
Pred petu ofanzivu ostala je u drugom stanju. Prilike su
bile veoma teske i ona je odlucila da abortira. Nasa brigada;
sa kojom sam i ja bio, krenula je u sastav glavnih snaga ka
.Cajnicu. I pored sve svoje upornosti da ide sa nama, . Rava je
morala ostati u Sekovicima. Mnogo joj je bilo zao. Uvjeren
sam, lakSe se rastala sa svojom porod:com kad je posla u par':".
tizane nego toga puta sa brigadom.
·
Preturili smo i petu ofanzivu. Nase jedinice su se vra..
cale preko Romanije u Sekovil:e. Ni ja ni Rava nismo znali
jedno za drugo. Vukao sam se potpuno iscrpljen, smalaksao,.
bolestan. Bolovao sam dizenteriju, a lijekova nije bilo., Neki.
drugovi su mi pomagali da hodam. Dosao sam nekako do
.
83
�Han-Pijeska, na Romaniju. Tu smo pokuSali da odbijemoNijemce, koji su nadirali od Sokoca, i da ih sprij~imo da
prodru ka Vlasenici. Poslije kraee borbe ipak su se probili
sa motorizacijom. Nisam bio u stanju da se kreeem sa ostalim drugovima i ostao sam u Aumi, sjevemo od ceste, iza
nekog ozbunjenog panja. LeZao sam tu, blizu ceste, kada je
iz mune naiSla Rava. TraZila me je. Cula je da sam ziv i da
se bolestan vracam iz ofanzive. Od drugova, koje je uz put
sretala, saznala je gdje se otprilike nalazim. Po§la mi je u
susret iz Sekovica, i st!gla upravo u tom kriti~nom momentu.
Prije nego §to su nai§le druge njemacke jedinice, pomogla
mi je da se odatle izvu~em kroz 5umu do Milan-planine i,
kasnije, do Sekovica. Na5la me je u pravi ~as. u trenutku kad
mi je gotovo sasvim ponestalo snage. Izvukao sam se samo
njoj zahvaljujuci. Bio je to divan drug u najtezim C!asovima.
Malo je borbi u kojima Rava nije zapazena. Poznato je
njeno ddanje u prvom napadu na Tuzlu, u borbi sa ~etnicima
na Milosevcima, u juriSu na Nikolica brdu, u bici u selu
Vrbanji u Sremu . . . U neuspjelom napadu Grupe isto~n<>~
bosanskih udamih bataljona na Vlasenicu 15. juna 1942. Rava
se istakla kao borac 1. bataljona na upori.Stu Han-Pogled, gdje
su razbili ~etu usta§a. Za nju nije postojalo - nemoguce!
Sve je stizala da uradi. Uvjeren sam da u isto~noj Bosni ima
malo drugarica koje su prosle takav put i tako se razvijale
kao Rava. Gubitak takve drugarice ne mole se ni~im nadoknaditi. Zao mi je nje i kao covjeka i kao borca. Vjerujem
da bi danas jos mnogo dala od sebe. Kada je poginula, kod
Bijelih voda na Romaniji, nalazio sam se na polozajima kod
Rogatice.
....- Nije dovoljno reci samo: Bila je hrabra i pozrtvovna
!ena-borac. Jer mnogi, tih dana ranjeni drugovi, za svoj Zivot
mogu da zahvale samo njoj - kaze Slobodan Bobar. - Na
!alost, takve pozrtvovnosti su tada smatrane normalnim i
zbog toga su mnoga junacka dela ostala zaboravljena. Nije
dovoljno setiti se Ravinog lika, uvek vedrog i nasmejanog, a
ne. istaci koliko je to za nas, njene saborce, zna~ilo; zbog ~ega
je· upravo secanje na nju ostalo ne!zbrisivo. Desavalo se da
u nekoj teskoj situaciji zivci i najhrabrijeg ~oveka popuste i
njegova se zabrinutost prenese 1 na njegovu okolinu. Ravi
se, medutim, nije nikada desilo da se zapita: »Sta sada?c
84
�Naprotiv, delovala je na okolinu ohrabrujuce i blagotvomo.
Posmatrajuci nju, ~ovek je nalazio hrabrosti da teAkoee lakSe
prebrodi. Zbog takvog njenog drianja Rava spada u red onih
boraca kojih ce se pretiveli drugovi uvek seeati, jer su njihove vrline ostavile jednako snabn utisak kao i njihovi juna~ki podvizi u akciji.
Meni je pao u deo tebk zadatak, da vest o njenoj pogibiji
saopAtim njenom drugu Mitru. Nekoliko sati posle njene smrti
komandant III korpusa Pero Kosoric opisao nam je u !tabu
divizije kako je Rava poginula. U istom selu nalazio se i stab
Romanijske brigade, ~iji je komandant bio Mitar. Drugovi su
odlu~ili da ja odem do njega i da mu to saopstim.
Na lepom, sun~anom jesenjem jutru sedeli smo Mitar i
ja na drvljaniku ispred kuce u kojoj se nalazio stab. Njegove
o~i svetlucale su ovla!ene suzom, a na prebledelom lieu poigravao mu je miAic. OseCao sam da ga je vest teAko pogodila.
Trebalo je, mislio sam, jos nesto da mu ka!em. Poku!ao sam
sa onim obi~nim ratni~kim frazama: •Moida i nas, danas ill
sutra, ~eka ista sudbina. Niko od nas ...« ali on kao da me i
ne slu!a. A onda mi se okrenu i gotovo strogim glasom reee:
•ZnaA li ti da ja takvog druga necu viAe imati u tivotuc.
- Dok je Sarajevo slavilo pobjedu - sjeca se Ravina
sestra Desa - na!li smo njenog Mitra kako sjedi uz ~a§u,
okruZen svira~ima. Traiio je da mu zapjevaju njezinu pjesmu. Pokazivao nam je stvar~ice koje su iza nje ostale i
ponavljao: •Ja sam jedini ~ovjek sa dvije Spomenice •..«
- Probijao sam se od Nevesinja prema Ustikolini, tra!eci
Sestu isto~no bosansku brigadu, u koju sam bio prekomandovan iz dalmatinskih jedinica - sjeca se .Zak Finci. - Na
domaku brigade, negdje blizu Ustikoline, sreo sam Mitra Minica. Razgovarali smo viSe od pola sata. Tada nije spomenuo
Ravu. Docnije sam saznao od drugova iz brigade da je Mitar
tvrdoglavo insistirao da Rava ne ostane u Sekovicima nego
da krene sa njegovim bataljonom u pravcu Cme Gore, gdje je
po~injala peta ofanziva. Ovakav njegov stav, neuobi~jen u
()no ratno vrijeme, jasno je ilustrovao snainu vezu koja je
postojala izmedu njih dvoje.
Nekoliko puta sretao sam Mitra na marAu kroz Cmu
Goru, sa pu!komitraljezom na ramenu. Visok, k~at i brabar, probijao je Mitar svojim pu!komitraljezom put kroz ne-
�prijateljski obnre. Katkada smo izmijenjali poneku rijee ~
Ravi Njegov zapaljeni pogled dobijao je tad sjetnu prevlaku.
Sreo sam je prvi put negdje u SekovJ.Cima. Mlada djevojka,
vedra i uvijek nasmijana lica. srdamo se pozdravljala sa
mnom kao da smo stari poznanicL Zvonki smijeh otkrivao je
dva rastavljena prednja zuba. Njeno prijateljsko zadirkivanje
bilo je izmije5ano mislima o Sarajevu i danu kada l:emo se
ponovo vratiti u na5 kraj. Mnogo puta sretao sam Ravu, no
ne mogu se sjetiti da je u bilo kojoj prilici bila neraspoloie.na,
tuZna ill umorna. Njen Ca.sov:ti, iznenadni smijeh djelov,o je
kao zaraza, odnoseci neveselost ill umor kod boraca. Njena
pjesma u koloni d:.Zala je moral i m\JSkarcima navilmutim
na tegobe i naporan zivot. Ja zapravo ne znam koga Rava
nije zaduZila: nekog vedrom salom, nekog drugarskom rijeeju,
pamj9m, sitnom uslugom. Mnogi ranjenici sjeeaju se lagane
Rav..ne ruke dok previja rane, njene bodre rijeci, zvonkog
glasa njene pjesme. Nikad nije mirovala. Cas je nekom nesto
krpJa, pripremala sanitetski materijal, previjala, razg;,varala,
ruZila, 8alila se. Borci su je volJeh, i s.1 veJrim OSJe::anjem
·privlaCili se pod bunkere ako je Rava bila u njihovoj
ceti. Bill su s!gurni da ni ranjeni ni mrtvi nece pasti
u ruke neprijatelja. Mi u Romanijskoj brigadi naroeito smo
je voljeli. B.la su tri izvora te na8e sklonosti prcma Ravi:
voljeli smo Mitra - na8eg komandanta, voljeli smo Ravu, a
njih dvoje su se voljeli! Razumljivo, Rava nije mogla biti u
na8oj brigadi, uz Mitra. Takav je onda bio nepisani zakon.
No, svaki .njen dolazak u nasu brigadu, doeekivali smo radosno i mozda se Mitar ponekad i ljutio sto ona ne os tavlja
dovoljno vremena njihovim razgovorima, i sto od onako malo
dragocjenog vremena odvaja za sve nas.
Kao munjom os:nuti, stajali smo bez ikakve misli u glavi
lspred staba brigade: Kurir 27. divizije upravo je don:o vijest
da je Rava poginula pr:je dva sata na Crvenim s;ijenama.
Njen cetvorogod.snji san o na8em ulasku u oslobod.eno Sarajevo prekinuo se upravo na pragu grada. Zar je moguce
da Rava nece opet vidjeti svoje Sarajevo i da ulicama rodnoga grada nece odjeknuti njena omiljena pjesma: »Sarajevo
ceka partizane ... « Zar je moguce da se ugasio ovaj mladi i
poletni zivot, i to u praskozorje slobode?! Mitra nema medu
nama. OtiSao je jos jutros prema stabu div:zije. Da li je
saznao da viSe nema njegove »vile Ravijojlec? Iz njegovog
86
�!ivota zauvijek je nestao l!ovjek i drug koji je znao da smiri
plahovitu Mitrovu narav, da ohuzda njegov prkos, da ura•
zumi njegovu hrahrost kada se hez kolehanja izlagao kuriumima. Kako li ce Mitar primiti smrt svoje Rave, kad mi,
evo, stojimo hez rijel!i i hez misli, l!ak i kada je smrt hila
svakodnevna stvar.
Dosao je kasno popodne, mrsav, ozhiljan i - miran. Ml
SmO stajali oko njega, hez glasa, U sutnji koja je govorila V~Se
oo hujice rijel!i. Prvi je progovorio Mitar:
•No, sta je, lito liutite! Da zapjevamo: »Sarajevo l!eka
partizane ... «
- Najzivlje sam je zapazila u napadu na Srehrenicu 1943.
u ljeto- kaze Rosa Jaks:c. - Pjesal!ili smo vrlo naporn:J od
Sekovica prema Han-Pijesku, pa preko hrdA na Srehrenicu.
Vee dva dana hili smo hez hrane. Atmosfera napeta, puna
neizvjesnosti. I vrijeme ruzno, sumorno. Isli smo u koloni po
]edan. Svi mi, koji smo hili iza Rave, smijali smo se i cavrljali, i pored toga sto je nekoliko puta vezom prenoseno da
bude tisina. lmala je, odnekle, kod sehe parce crvenog papira
i to je stavila na nos, usne napucila, iskrenula oci i kapu prevrnula. Naravno, svi koji su je gledali morali su da se smiju.
Kad je neko od rukovodilaca prisao da vidi sta se to ra:li,
Rava je vee sasvim ozhiljno koral!ala. Svako od nas zelio je
-da hude u njenoj hlizini.
Posto smo zauzeli Srehrenicu, hrigada se vracala prema
Sekovic:ma. Nedaleko sela Cikota, na Rud:stu kod crkve, primijecena je neprijateljska vojska: oko trista ustasa i domobrana. Na vrhu sasvim golog hrda hio je postavljen njihov
teski mitraljez. Iako se na lieu mjesta zadesio samo jedan nail
bataljon, rijeseno je ipak da ih napadom iznenadimo i tako
·onemogucimo da napadnu oni nas. Trehalo je oteti teliki mitraljez, a brdo golo, na njemu nikakva zaklona. Komandant bataljona Don1o Simi(: odlul!io je da se sam privul!e do vrha,
kako ostale borce ne bi izloz!o pogihelji na brisanom prostoru. Rasporedeni smo u podnozju hrda i oko 11 sati prije
podne napad je otpol!eo sa svih strana. Dordo Simi(: je tad s
puskom:traljezom u rukama posao ka teskom mitraljezu, ne
pulitajuci nikog sa sobom. Rava je hila pored mene, naorutana karahinom i hombama. Kad je vidjela da je on posao,
skol!ila je, potrl!ala za njim i prkosno mu doviknula: »DordG
87
�~
:==-
.C: ~.;~ da sf b:L:;i
od ~c "f:bm i
::y·a-_, C waer§e E~~ i ~.::::. lleiki
pcltr;;Tn'~
~}fZ.
&..r.So Si::::C - sjeCa Oft ~ -~ _ • .a_, rje&:a Ta-r.:::a. a .a;:& 1M3. kacj jeo!:»p d:l:p n:je 1::» da
pta".lalt cb :c;uio:a B.zr.l. pa je i d:q z::IIZ'aO da ~ Tek
y . _ k.9cj je. .tr:Ltmo pr'eiDo obo!e aa ~ stnmL -.Ja
UID ~ mxla!::mia je tad Ban - da ICko IIII!!IDa boljeC
druca -co ja, ali ada vidjell da tToi dr.lc :aeCe Digdje bes
t.ebe, a moj bez mme ide nugdje.c KjeD d:q liiBar bio je
tada Da Su!jaei.
Jednom prilik.om, pc:Kje njeDe udaje. uCnilo mi. se da
je slabo rasp:;loh!na, ito je za nju IT~ sasrim DeQ}nmn Upitala am je zaito je tuma i ooa mi je ispriCala. :Sa ognjiStu.
u balualu. Deito je kuvala.. Da napravi ialu, oC.adavila je
ruke, oUtala do nelrih drugova iz itaba i nagaravila ih. •
zatim pobjegla. .Nije ITJo sapuna pa su. morali pepelom da
Jkidaju b4 sa lica. Iako su ae svi smijali., nien Kitar ju je
ukorio Ito pravi ia1e sa rukovodiocima, a ita viSe - ana je i
udata f.ena! A eto, ooa nije mogla da shvati da udajom mora
da • mijenja.
Sjeeam se, naila je negdje nek:u plavu maramu, 'ftD1a
turban i kosu izvukla na Celo. Taj plavi turban. uz plave oCi
i kosu., vrlo lijepo joj je pristajao. Rekla nam je k.ako i:e se
dotjerati k.ada do4e sloboda, vezai:e turban i na visokim !tiklama, kao nekad, ietaCe kroz Sarajevo. Cesto je maStala o
Sarajevu. »U bsovima sjete- sjeea se i Dinko Falatar, opun.omoCenik OZNE u brigadi - znali smo po nekoliko sati da
sanjarimo o tome ita eemo raditi kada se vratimo u Sarajevo. IIi, ita ima sada tamo dolje, i da nam je da malo proJetamo sarajevskim korzom pa da se vratimo.c Drugovi su
ml kamije prifali kako su je zbog bolesti odvraCali da ne
ide u onu IVOju poslednju borbu, ali Rava je ostala upoma:
»Neeu dozvoliti da iko prije mene uc1e u Sarajevo. HoC:u
da idem, pa !iva ill mrtva!c
- Kad je Sesta brigada doila u Sekoviee od Konjuh-planlne, krajem maja 1942 - spominje Milo§ Zekic - odmah
ml je pala u oB svojom pojavom: krSna djevojka, a ipak vitka.
plave kose i preplanula lica. U njenim pokretima bilo je ~
6es Jlpkos t skladnog, kao kc:id sme, a istovremeno kao kod
�mlade vuoce. Njene plave oa sa prelivima bile su pune iara
i tivota. Bila je sva puna tivotne mage. Na nalim aijelima olro
logorskih partizaDskih vatri, gledao sam je u kolu i volio sam
do nje da se uhvatim. Ostala m.i je u sjeeanju kao neobimo
draga djevojka. Dok sam bio komandant te brigade, ona je
bila referent saniteta U bataljODU.
U borbama za prvo oslobodenje Tuzle, ~tkom oktobra
1943. godiDe, Rava se istakla svojom vamedllom hrabro§Cu
oko spasavanja nmjenika. Posebno se istakla u odbrani Tuzle:
Ima1i smo tad i veCi broj nmjenih. Bolnica je bila podalje od
popriita borbe i Rava je nmjenike tamo upuovala po drugima, a sama ostajala uz vatrene pololaje. Ranjenici, prema kojima je ll.BI'OOto bila nje!na, gledali su u nju kao u sunce
kad izgrije. Bila je popularna i u radu s omladinom i f.enama
Mnogo se tada govorilo o Ravi. I otprije smo je svi zna1i kao
vrlo hrabru, ali tu, u Tuzli, prosto se rasplamsala prib o
n:jenoj neustrafivosti. Njeno ime pr~o se nadaleko, u svim
jedinicama ~e Bosne. Za mene, stvarno, ona je najsvjeUiji
lik lene u ~oj Bosni. Kad je poginula, svima nam je bilo
teAko i lao. Dugo nisam mogao da zamislim da je mrtva ona
plamena djevojka koja je u ~vima za!Uja, na natim sijelima
oko partizanskih vatri, bila neumorna u igri a u borbama, pri
spasavanju ranjenika, kao mlada vuoca.
BANDITI, BACAJTE BIJELEI
- Sj~ se na§eg prvog napada na Tuzlu') - ka!e
Rehd SaletoviC. - Nekoliko dana i noo uporno smo slamali
otpor utvrdenog neprijatelja. Dva dana bezuspjemo smo napadali, a uoa trel:e noei doila je direktiva da se Tuzla mora
osloboditi. Prdao sam tad u Ravin bataljon. Bio sam o~
dinski rukovodilac brigade.
S padanjem mraka ~li smo podilaziti . . . Uskoro se
otvorila paklena vatra. Naia Sesta, pravila je fuda ... Borci
i komandanti s pu§kama su juriiali na topove. U tom neustrafivom naletu Rava je izvlaCila ranjene borce, otimala ih od
Bmrti. Ona je te noCi pod naj!e§Com artiljerijskom vatrom
's ama previla 43 borca i spasila tivot veeem broju nmjenika.
') 2. oktobra 1M3. godine.
�----------- -----
�Divna i dobra Rava! Svaki put, kad vid'm njenu fotografiju,
probode me dubok bol. Ona je, uistinu, jedan od rijetko dragih likova i rijetko velikih gubitaka.
- Rava! Sjajna devojka! Rumena, oli~enje zdravlja i
vedrine. Ne secam se da sam je ikad video smrknuti iii zabrinutu - ka!e dr Dorde Dragic. - Upoznao sam je posle oslobodenja Tuzle; imala je na sebi vojnil!ku bluzu, opasa~ i bombu, a na glavi titovku. Docnije sam slu§ao kako je prilikom
tog napada na Tuzlu pokazala neverovatno po!rtvovanje pri
izvla~enju ranjenika iz prvih borbenih linija.
Krajem oktobra 1943. Rava i ja dobili smo zadatak oci
Ataba XIX bir~anske brigade, da organizujemo brigadni sanitet. Ona je posle borbi za Tuzlu postala referent Slniteta
ove jedinice, a ja sam b:o br:gadni lekar. Dok sam ja uglavnom
bio strul!no Hce, Rava je pred stabom odgovarala za celukopni
rad saniteta - za smjeMaj i ukazivanje pomoci ranjenicima,
.za ishranu, evakuaciju, za izobrazbu sanitetskog osoblja. Vanredne inteligencije, pokazala se kao odl:l!an organ:zator. Sposobna i snalazljiva. Sve njene osobine dobrog organizatora
dosle su do izrazaja prilikom ponovnog napada na Tuzlu
1944. u januaru. Oko grada je bilo postavljeno i mnogo nagaznih mina, pa smo u tim borbama imali dosta ranjenika,
medu njima i vise teskih. Ja sam im ukazivao strul!nu porno{:
u brigadnom previjalistu, a Rava je, pored toga sto je i ona
pruZala prvu porno{:, vodila brigu i 0 evakuaciji, smestaju i
ishrani. Prethodno je obisla okolna sela i prikupila dovoljan
proj kola za prevoz ranjenika, organizovala previjal:ste i
brigadnu ambulantu, kao i sve ostalo sto je trebalo. Previjali.Ste se nalazilo u Parselu a brigadna ambulanta u Dubravama. Ranjenici kojima je trebala hirur8ka pomoc, prebacivani su u obliZnju hirursku ek~pu dr Ginsberga. U takvoj si~aciji njene zasluge bile su neocenjive. Sve je tako dobro organizovano, da u toku rada na brigadnom previjalistu, kao i
pri transportovanju ranjenika, nigde nije doslo do zagusivanja i gtdve. Sve je funkcionisalo kako treba i posle te borbe
itab brigade pohvalio je na8 sanitet. Bila je to uglavnom Ravina zasluga. Pored svih ostalih njenih dobrih osobina, posebno treba istaci njenu brigu i ljubav prema ranjenicima.
·Za njih je to l!esto zna~ilo isto sto i uspe8na hirudka interven-
91
�cija, a posebno tamo gde inace nismo mogli mnogo da 1m
pomognemo.
- Bio sam u XX romanijskoj brigadi kada je, u decembru
1943. na Rornaniju do~la Devetnaesta bircanska brigada ka!e pukovnik Jakov •Ja~a« VodWek. - Njeni borci su se
tada prvi put susreli sa njemackim skijdkim jedinicama u
bijeloj odjeCi. Prvi put su vidjeli kako Njemci transportiraju
svoje ranjenike na snijegu, u nekoj vrsti specijalnog zatvorenog camca na skijama. Rava se, kao referent saniteta, odmah
i veoma mnogo zainteresovaia za tu vrstu transportnog sred'stva za spasavanje ranjenika. Zapazio sam je bd po toj znati!elji, po tome kako je shvatila svoju funkciju referenta saniteta.
Januara 1944. u rejonu Rogatice Bircansku brigadu napale su jace ustdke snage. lmali smo sedam te~kih ranjenika~
ito je za jednu brigadu u tim uslovima predstavljalo veliku
te§kol:u. Zahvaljujuci Ravinoj velikoj ljubavi prema ranjenicima, i njenoj visokoj partijskoj svijesti, oni su bill spaseni.
Nosila uop§te nismo imali, a ranjenike nismo mogli transportovati ni na kakav drugi nacin. Rava se sna§la: brzo je pri•
kupila nekoliko cebadi i §injela, i uz pomoc sanitetskog voda
za vrlo kratko vrijeme izradila od toga potreban broj nosila.
Jedna ceta je odredena da nosi ranjenike i svi su spaseni.
- Mad XIX bircanske brigade od Sokolovil:a za Focu
i do Prace, i nazad, trajao je neprekidno cetrdeset casova, a
Rava je bolovala pjegavi tifus - sjel:a se Nikola Anil:. --Strahovita studen i suzu je ledila. Odjel:a se ukrutila kao.
da je od kamena. Brigada te§ka, umorna. I konji se jedva
vuku. Ona nije htjela da izostane. Visoka temperatura je mu,Ci, noge se jedva micu, ali srce junaka Rave nije klonulo.
Tifus lomi njenu mladost, a ona s osmijehom na usnama bodrl
ostale bolesne drugove: :.Pjevajte, drugovi!« I, iznemogla,
pjeva! Po povratku, ostala je u bolnici u Sokolovicima. U
brigadu se vratila jos slaba i lomna sa cinom porucnika. ·
- U prvoj polovini avgusta 1944. vodili smo na Milan-planini borbu sa Nijemcima - prica dalje J. Vodwek. ;...,..
Jedan na§ vojnik bio je tesko ranjen od bacaca. Crijeva su
mu bila povrijedena na vise mjesta i, da bi se spasao, trebalo
je izvrsiti hitnu hirursku intervenciju. Na Ravino zauzimanje
i pritisak, poduzeta je operacija pod izuzetno teskim okolno-
�.stima, na §atorskom krilu ispod jednog drveta, dok su Nijemci
bili od nas udaljeni svega oko ~etiri stotine metara. Operisao
je dr Bela HohMeter, a Rava je bila glavni uistent. Ona je
izvriila sve potrebne pripreme i o<':istila ranu ljutom rakijom.
Vanredno se pokazala i, ko zna po koji put, polo!ila iBpit za
referenta saniteta.
- I nakon dvadeset godina !ivo se sjecam njenih vedrih
kao nebo plavih o~iju, koje su uvijek bile nasmije§ene, toplog
i cvrstog stiska ruke kada je, uvijek zaposlena, kao vihor
uletela mec!u nas - spominje dr Bela Hoh§teter. Kao referent saniteta brigade, una~ svoje mladost~ gotovo maj~inski se brinula o svakom borcu: jednako o zdravima kao i o bolesnima. Ta djevojcica je pokazala nevjerovatne organizatorske sposobnosti, kada smo poslije Seste ofanzive pristupili reorganizaciji nde sanitetske sluibe. Dosljedno
je sprovodila primljene direktive i u tome bila neobi~no uporna. U sprovodenju organizacionih i higijenskih mjera ispoljavala je nevjerojatnu energiju, i prema komandnom kadru i
prema borcima, pa ju je u odrec!enim momentima napustala i
poznata blagost, ustupajuci mjesto ~vrstom vojni~kom stavu.
Njena brigada je poslije te reorganizacije postala primjerom dobro sredenog saniteta.
Cesto je Rava dolazila u ndu hirudku ekipu i, u slucajevima kada je to bilo potrebno, pomagala meni i drugovima
oko ope. acija i zbrinjavanja operisanJl. Ona je i inace cesto
r
dolazila u hirursku ekipu i divizijsku bolnicu, direktno sapolozaja, sa tezim ranjenicima svoje brigade i nastojala da se
ltnjeni ranjenici« sto prije smjeste u njenu brigadnu bolnicu
na daljnje lijecenje. Dobro se sjeeam, prilikom jedne neobicne
<>peracije na polozaju, Rava je pomagala nositi ranjenog druga. Kasnije je dugo ostala da sjedi pored njega i izvje§tavala
se povremeno o njegovom stanju.
- Price o Ravi, njenoj hrabrosti i pozrtvovanju prenosili su kuriri lz odreda u odred - sjeca se Kosta Banjac. Pricali su o njoj kao §to se o nekome govori u pjesmama.
Tak:o sam i ja za nju cuo, na Romaniji, kada sam u zimu 1943.
dosao iz Druge kraji§ke brigade u Romanijski odred. Dugo
sam o njoj slu§ao, i ne znajuci da je ona drugarica ndeg kolrlfUldanta Mitra Miniea.
93
�Jedan od mojih kurira isprieao mi je u proljete 1944.. da
je vidio Ravu i da je slabo obu.."ena.. Cskoro smo zarobili nekol.ko Nijemaca. pa sam Ravi poslao koporan, pantable i
vunene earape. Cini mi se, crvene boje. Tek potom uslijedilo
je naie poznanstvo; bilo je to u prolazu, prilikom pokreta
naiih jeddllca kod Sokoca. Kad smo se sreli otvorila je torbu.
izvadila iz nje komad crnog seljaCkog hljeba. odlomila polov.:nu i, nasmijana rekla: •Ovo je, da ti se revanSiram, za uniformu~. Svima je slu.Zila za primjer. Njenim drianjem korili
smo druge. Zalost za njom blla je takva, kao da je pogmulo
pola brigade.
- U januaru 1944. na Romaniji se nailo nas nekoliko u
grupi: Rava, R:.sto To5oviC, Arif Tanovic i neki drug sa Majevice - sjeea se Gordana Petovar. - Cekali smo Sesnaestu
muslimansku brigadu iz sastava 27. divizije, da sa njom krenemo u Foeu i da sustignemo BirCansku brigadu. Rava je bila
zaostala na Romaruji sa teZim ranjenicima koje je predala
Romanijskom podrucju. Bila je rekonvalescent poslije prele!anog tifusa. Proveli smo zajedno nekoliko dana, koliko je
trajao nai put od Romanije do FOCe.
Drugi susret sa Ravom bio je u planini Bi.Sini, u avgustu
iste godine. Stab 27. divizije uputio me za rukovodioca SKOJ-a
u XIX bircansku brigadu. Te veeeri, kad sam stigla, na8la
sam se odmah pored Rave. Pri.Sla mi je neuobicajeno toplo,
prisno. Osjetila sam da eu se sa njom vrlo brzo i trajno sprijateljiti. Te prve noCi spavale smo u 5atoru. Noe svjeZa, a ja
slabo obucena. Zaspala sam i u neko doba osjetih kako me
Rava pokriva. Taj gest pamje jos i sada iivi u meni. Kod Rave
se nije ispoljavala samo ona uobicajeno uctiva br!ga za covjeka; Kod nje je bilo nesto posebno, samo njezino. Iz citavog
njenog bica izbijala je blagost, prijatnost, ljubav i pamja, sto.
je svima prutala. U sebi je nosila i prave vojnicke osob' ne:
odlucnost i hladnokrvnost, a pored njih svoju zenstvenost u
ponaianju i ddanju.
N~ bataljon se nalazio u selu Osmaci kod ceste Caparde-Zvornik-Tuzla. Ustase su se utvrdile na brdu Vis, i u Capardama, i svako vece, obicno oko pet sati, pocinjali da biju
artiljerijom Osmake. Trajalo je to pet-sest dana i vee smo se.
navikli na to gadanje u isto vrijeme, pa smo se sklanjali iz
kuca i u kakvom zaklonu l:ekali da paljba prode. Jedne ve-
�~ri na!Ja sam se sama sa Ravom iza gomile
rij~. potele smo ida sanjarimo o zavdetku
kamenja. Rije~ po
rata, o tome kako
ce tada izgledati na.S !ivot . . . Zam.:.§ljala je da (:e !ivjeti u
Sarajevu; osjetila sam njenu ~e!nju za Sarajevom. Opisala
mi je kako zami§lja svoju kucu; bice sli~na onoj u kojoj je
odrasla. U kuCi - ona, Mitar i djeca! Sasvim blizu nas pala
je m:.na od baca~a. a mi smo se samo malo pomakle i produ!.le za maStom ... Cak smo nagadale Ata li ce se nositi poslije rata, kakva ee moda biti ...
- Kada smo oslobodili Tuzlu, bila sam zamjenik referenta saniteta Bir~anske brigade - kaZe Raza Alajbegovic. Referent je bila Rava. Tu smo doZivjele oslobodenje Beograda.
Sjeeam se, zagluUa nas je pucnjava mitraljeza, pu5aka, pi.§tolja . . . U prvi mah pomislili smo da je to napad na Tuzlu
i nastala je op§ta gu!va po gradu. Kad se saznalo da je u ~ast
oslobodenja Beograda, sve se pretvorilo u op§te veselje. Rava
i ja smo se zanosile mi§lju o oslobo<tenju Sarajeva. Sjecale
smo se svojih majki i strahovale da li eemo ih tamo zateCi zive
i zdrave. :.2eljela b:h da dade§ kod moje majke u selo Osijek ...« pozivala me. Kada stignemo u Sarajevo, kupil:emo
jedna drugoj spomen-poklone, za sjecanje na zaje:lni~ke ratne
dane. Sa nestrpljenjem smo ~kivale taj veliki trenutak.
- Poslije pete ofanzive, u ljeto 1943. srela sam je u Sestoj istoeno-bosanskoj brigadi - sjeca se Ruza Olja~a. Baa je referent saniteta jednog bataljona. Svi ranjenici tog
bataljona, koji su stizali u brigadnu bolnicu, im:lli su puna
usta hvale ·za svoju »Baba Ravuc. Kad smo se upoznale, pri~ala mi je da sa velikim divljenjem gleda na sve one koji su
u~estvovali u petoj ofanzivi. Njoj drugovi zbog bolesti nisu
dozvolili da ide na Sutjesku. Povjerila mi je, sa najvecim
bolom, da se osjeea li~no nesretna §to nije ucestvovala u borbama na Sutjesci. I, kako se bolesna kradom §unjala za brigadom, u zelji da joj se pridruZi. »Isla sam sve do Milanplaninec blila mi se. Tugom i umorom slomljena vratila se
u Sekovil!e, u hoJnicu, da nastavi dumost bolnicarke.
Ponovo sam je srela u oslobodenoj Tuzli. Dosia je u bolnicu po vlastitoj zelji, i uz odobrenje partijske· organizacije,
da izvdi prek:d vee poodmakle trudnoce. Svi smo znali za
veliku i iskrenu ljubav izmedu Mitra i Rave. Svi smo tu lju95
�bav cijenili i poitovali. Kad sam Cula za Bavinu odlulm, bilo
mi je bo. Dugo sam je ubje4ival.a: •Nemoj, bolan, Bavo to
da tiniif Mof.e ti Mitar poginuti, pa neka ti ostane uspomenaeo
•Ne, oeeu Ruio, dok ne bude .,una sloboda- usprotivila
se ona. - HoCu da se vratim u borbenu jedinicuc.
Dr Bela Hohlteter se sjeea:
- Negdje u oktobru 1944. lij~io sam Bavu . . • U dogo:.
voru sa Stabom divizije, savjetovao sam njoj i njenom drugu
Mitru, komandantu Romanijske brigade, da Bava ostane u
pozadinskom sanitetu ill kojoj drugoj sluibi. Ali ona o tome
nije htjela niti euti, odbijala je sve argumente, i uskoro krenuIa sa svojom brigadom.
- Kad je na!a brigada poretkom oktobra 1944. uSia u
Tuzlu - pri~ Gordana Petovar - iza neprijatelja nam je
ostalo dosta plijena. U nekom magacinu na5lo se dosta zelen~
kasto-plavkastih uniformi za njemacke SS trupe. Rava se
li~o pobr:nula da sve drugarice dobiju te uniforme i da im
se prekroje. Donijela je i paket puplinskih koSulja i mara-:mica, i sve to razdijeWa drugancama. I za sebe je jednu
uniformu dala da se prekroji u na5oj radionici. Kada je poSla
na probu, pozvala me je da vidim kako joj stoji. »Hajde zamolila je - cetvore oei bolje vide!c
Bircanska brigada ostala je da obezbjeduje osloboctenu
Tuzlu, pa smo ja i Rava viSe vremena provodile zajedno. Vrlo
brzo smo se sprijateljile sa malom plavokosom djevojcicom
naiih domaCina. Naroeito Rava, koja je upravo bila primijetila da je u drugom stanju i mnogo se tome radovala. Zavoljela je tu malu i u igri sa njom do§la su do izruaja sva
njena materinska osjeeanja. Ta nabujala osjecanja prosto su
se prelijevala. Dugo smo znale ma§tati o njenom jo§ nero':'
c1enom djetetu. Zami§ljala je kako ce ga njegovati. Ali u m~
mentu u njoj su se sukobljavali osjecanja majke i osjecanje
du!nosti i odgovornosti. Brzo bi se vracala u stvarnost, upozoravala samu sebe da jo§ nije vrijeme da na to misli, jer
rat joA nije zavden. Zbog trudnoce morala bi da se povuce, a
ona to ne mo!e, ne smije da ucini. Ubrzo sam oti§la sa brigadom na obezbjec1enje aerodroma; zadriali smo se petnaest
dana. Kada sam se vratila, Rava vi§e nije ocekivala dijete.
Osjecanje du!nosti pobijedilo je njena sna!na materinska osje-~anja.
�· - Kao i vecina Sarajlija, nikad nije razlikovala ~ i ~
sjeea se Milan Vukovic - Cesto zapodijevajuCi ialu, Aalila
se ina svoj ra~un »Cetiri eavke eu~e na cetiri koeica!c Otuda
ju. je Zarko. Vukovic, komandant bataljona, pri svakom su~
sretu zadirkivao: »Cetiri cavke ...c Iz Spre~ sam jednom, u
prolj~e 1944, poiao na savjetovanje u ltab divizije na Sokolac. Rava nas je nasmijana ispratila i kao bri!na majka
upozorila: »Budite oprezni, ~uvajte se, put je dug, ima retnika ... c Ja sam njen rukovodilac bio, znala je da imam dobru
pratnju, naoru!anje, ali ona mene upozorava da budem oprezanl Zaista je bila oli~enje dobrote.
Vrlo ~esto pri~ala nam je o svom ranijem !ivotu: kako
je ilia u ikolu, putovala od kuce ... Jednom je bila nar~ito
raspolo!ena i povjerila nam se: »Eto, nac1oh se sa Mitrom,
zavoljeh ga i udadoh se za njega, iako nije bilo vrijeme ni za
ljubav ni za udajuc. Sjecam se, u Tuzli je hila neSto bolesna;
znao sam da je to abortus, ali sam cutao. Obilao sam je i~
da bi se sa njom na§alio, r ekao sam:
»Ravo, ti se ba§ sada razboli, pred osloboc1enje, a valja
iei u Sarajevolc
11Ja cu lebti samo cetiri dana, a onda ponovo idem sa
vama«.
•Mi eemo ti narediti da ostaneic.
•Pa necete valjda meni to u~initi, da ne idem u Sarajevo« primijetila je osmjehujuci se. I po!la je sa nama. Bilo
je to veliko samoodricanje. U vrijeme kada je Tuzla bila slobodna, Beograd osloboden, toliki slobodan teritorij, ona bolesna nije htjela da ostane nego je poila sa nama.
-
-
Priseeamto) se sa kakvim mi je !arom i ponosom Rava
o svojim prvim p ucnjima na neprijatelja sep~embar
skih dana 1941; bila je tada horae Semizova&e partizanske
cete. Ali, naj!ivlje se secam Rave-poru~nika NO vojske i nje:..
nih poslednjih pucnjeva na vrhu Romanije, njenog osmeha
kada se rastajala od nas tog novembarskog dana 1944. gO.:.
dine.
·
'
Tri dana i noCi Crvene stijene bile su poprilte ogor~enih
borbi nase XIX bircanske udame brigade sa ustaJama koji
pri~ala
") I z •Sjeeanja o Ravlc sori~a.
narodnog heroja-generala Pere K~
�iu' trebali" da obezbede povla~nje nema~kih jedinica ka Sata]evu: •Smenjivali su se jurifi za ·juritima Datih boraca. napildi sa protivnapadima. Zaglu!Ujueu buku vatrenih oruZja
poja~avao je snafan sviZduk hladnog vetra ftc> se probi:(\o
kroz staru borovu i jelovu Aumu i, odbijajul:i se od litica Crvenih stijena, zahvatao ljude na polo!ajima. uvla~ se u njih
do kostij\1. Dani vlaZni i hladni. Ranjeni i promrzli borci, koji
su· mogli da idu sami, dolazili su skrivenim puteljkom u oveeu uvalu do brigadne bolnice. Te8ko ranjene nosili su njlhovi
drtigovi. ·Rava je bila Sa. njima. Ona ih je. prihvatala na samom polo!aju i ukazivala im pomoe. Svakoga od njih pomilovala bi svojim neZnim, blagim osmehom Ato uleva poverenje
i izmu~eno lice pretvara u osmeh. U njenoj cuturici uvek je
bio' gutljaj vode da ovlaZi isuSene usne. Njene spretne ruke
bile su neosetne pri previjanju rane. A kad bi dopratila raitjenike do bolnice, smestala ih je sve redom, zaklanjala ih
Od hladnoee, opet previjala, pritr~avala cas jednom. ~as drugom, i sve tako, dok se svi ne bi umirili ill zaspali. A tada bi,
jos jednom baciv§i pogled pun saoseeajne nemosti. i brige na
svakoga od njih, neeujno iScezla do ~ta na polo!ajima.
Borci na polozaju strepili su za nju, terali je od sebe, a
ona ih je upozoravala odakle bije neprijateljski mitraljei,
save~ovala da uzmu bolji zaklon dok bi sama pucala bez zakiona. ·
• ~ Po~ljednje ve~eri borbi za Crvene stijene, kada smo
riit>rali da se povucemo, Rava i ja ostale smo pri §tabu Drugog bataljona -'- sjeca se Gordana Petovar. - Rava je prethodllo, po svom zamjeniku Razi Alajbegovic o~remila ranjefiik¢ do· Ataba brigade u uvali. ·Imali smo dosta ranjenika. PriH¢ho' 'krumo smo legle pored vatre, pokrivene satorskim krii'otil. Osjetila .sam Ravu kako je nemirna:. Nekoliko puta je
pdriovila: Moram otici da vidim sta je sa ranjenicima, kako
Sti 'smjesieni. .. Ima i viSe »nosilac - tako smo zvali te§ke
rlirtjenike .2..: 'moraui 'da: vidiili kako: SU«. ~ajposlije -se aigla i
~tiSl~. Bilo je to za nju presudno.
"';.: . . ·_; !:: ;··.
. .
..:£; .. : ...;.;,·Osvahulo:je trel:e ' novembarska jutro s-mutnim oblaL
cima -_sjeea se Pero Kosoric.- Cete, smenjene u toku noei
s'a/Ct'Vehili slijerua; jos su •Se odrilarale·navlamoj paprati. Manji, za§titni delovi brigade hili su na polozajima. Stab{ kb1i
�se nalazio neposredno uz · bolnic:U; izdavao· je poslednja nal'ectenja za borbenu spremnost jedinice i
njen pokret na
nove zadatke. Bataljoni su se upravo pregrupisavali. ~eki
yao se napad, jer je neprijateljbio u blizini. U uvali ranjenici
su vee bili budni. Me<!u njima je Rava; te!ima priprema nosUa, la~ima odre<!uje konje, a one koji sami mogu ici dotjeruje za pokret. Drugovi su je pozvali u itab da se raspitaju
o ranjenicima, i kakva joj pomol: treba da bi bolnica mogla
krenuti. Samouvjereno je izjavila da joj nedostaju samo borci koji bi nosili nepokretne ranjenike a za ostalo neka se
drugovi ne brinu. »Ukoliko ce vama trebati pomoc, ja i moji
ranjenici smo tuc naialila se i krenula svojim !ticenicima.
Za to vreme crna kolona usta§a mu~ki nam se privla~ila iza leda, kroz sumu, od pravca Sokoca. Neopdeno su ove
erne ljudske nemani dosle do staba i bolnice. Odjeknuo je
pucanj i najednom je p~elo da vri kao u kotlu. Pomesani sa
tista!ama na!i borci, koji su se tu zadesili, odlu~no su se uhvatili sa njima u kostac. Pojedinci, iznenadeni, po~eli su da odstupaju. Trebalo je- samo za kratko vreme odoleti tom iznerui.dncmi napadu s ovako malobrojnim snagauia, jer su ~ete
brigade vel: bile blizu i za koji minut usledil:e nas protivnapad. Rava je sa svojim ranjenicima u najvel:em popristu bortie. Sa njima hladno i odlu~no puca, uspravna: i vitka, sa zat'urenom titovkom na glavi i sanitetskom torbom na ledima.
Njen reski glas »Napred drugovi! Eto naSih ~eta! Zapamtil:e
Jias usta!ki gadovi!« ... prekinuo je rafal mitraljeza. Potekla
je· kiv iz grudi partizanke Rave, a ona je jo§ stajala, uspravna i vitka, licem prema neprijatelju.
·
· Nase ~ete su vel: stigle i u nezadr!ivom jurisu okomile se
na gadove. Pritr~ao sam. Ravi i zajedno sa Ratkom Peril:em
priddao je. Nije mogla vise niSta da m1m. kaze. Usne su se
uzalud micale. Umesto re~i, osmeh na lieu bio je poslednjf
rljen pozdrav dok se rastajala od nas tog riovembarskog dana.
na vrhu Romanije.
·.
.
za
!;;
~. · .:...::, Da su uspeii istovremeno ])lo.kiraticelti: vrta~u- kde
Ra.tko Peril:- nik~. od nas ne bi.~;e !iv lz~aQ. Borba je vodena nekoliko mintita. Rava je smrtno rarijena 64 pu!~anos
zrna )trf:)z grudi, ali se zadriala · na · nog&ma; Pero .,Kosoric ju
t(!. 'u hvatio pod Iilku.. Savetoyao sam mu · da je ttb: pre vodi
t1 'pravcu ridih jedililea Pomislio sam:'iko nU'''i~~ineiuo, neka·
,.
�tiY. &we • odigralo munjerito. PoYuldi _ , • •••
Jia Dekoj poljani iza vrtala prikupili _ , • i a& pomoe Ddib
maea u protivnapedu razbili usta1e. Ali, ipllliti . . , . - -_
manji broj r.mjeDika. jer sa astale Ulpjeli da ih vile od pol&
pobiju. a Deb sa poR)i benrinom i zap-lili Stl'eljali • i bolnlbrlw Desu PetkoriC iz Priboja, poito - je p:dboJdroo srirepo zJoaavi.l.L Vee sa bill ..,alili i ltapdrn arbivu i sve ito_
se zapaliti moglo i nestali u lumi, jer Disu imali aeka ja&l
Oil (IIS(aoe
JDaCU..
-
Oko nas je tukao pulkomitraljez -
priCa Stjepan
Sari.c, tada obavjejtajni oficir XIX brigade. - Rava je ranjeDa .
u desnu dojku. Ima1a je na sebi oficirsku uniformu i, ~
se dobro, krv joj je obilno potekla niz dolamicu i pantalooe.
u clpele. Dema cipela bila je puna k:rvi Ja i Raza Alajbegcr
viC uzeli smo je ispod ruke i s naporom vodili kojih pedesetalt
metara. Upitali smo je mole li da hoda. •Mogu!c jedva bljDo
se odazvala. Poiao sam da joj na4em konja. Borbe su se razvile i sa njima sam izgubio svaku vezu.
- Kad smo u iumi Cukarica ltod Crveoih stijeDa iznenada
napadnuti - pri& Raza Alajbegovic - svi smo pojurili na
polobj. Sl~jno sam poWala u pravcu kojim su odveli Ravu.
IzaJavli na brijeg, vidjela sam kako je ranjenu vode Stjepan
Sarli: i jol jedan borac. Priila sam i povela je prema ostalim
borclma. Jedva se kretala. Poblijedila je i brzo gubila snagu
i moe govora. Drugovi, koji su je dotada vodili, otiSli su na
razne strane da tra!e konja, a Rava me je zamolila da je za
momenat popustim, da se malo odmori. Dok sam je pridria-vala, povijena nad njom, lalde sam ranjena. :.Evo i mene,
Ravo, lupilol- potu!ih se.- Valjda eemo izdriati, biee valjda dobroc. Vel: sasvim klonula pro!aptala je: »>zdriaeemo,
valjdalc
Drugovi su doveli avaki po jednog konja. Videl:i u kakvom
je stanju Rava, nisam na sebe ni obratila pa!nju. Zamolila ~
ih da 1e brinem o Ravi. Stavili su je na konja. Morali su da
je pridr!avaju sa avake strane. Izgubila je svijest, glava joj
se klatila .•• Dok amo se povlacili prema nekim romanijskim.
~lima, wnrla je kod jedne uzvilice i tu je sahranjena _; tria~
metara dalje od popriAta borbe.
- Borbe au se i dalje vodile, a m1 amo sahranjivali RaV\l
- sjel:a se Gordana. Petovar.- Sahranjena je ski-omno, pod.
.
.
.
..
.
.
.. .
'
.
�Visokom jelom na tu!noj Cukarici; malo dalje od vrta~ u
kojoj se do zadnjeg daha tako hrabro borila da spase ranjenike. Bajonetima su joj drugovi iskopali grob. Kopan je na brzinu i bio dosta plitak. Stajala sam blizu rake kada su je
spuAtali. Ne znam zdto, smetale su cipele i neko je predlo!io
da je izujemo. Skinuli su joj cipele, a na nogama su ostale
crvene vunene ~arape. I sad kao da vidim crvene vunene ~a
rape na Ravinim nogama. Prekrili smo je busenjem. Neko je
preko groba stavio komad napuAtenog plota, ito se nalazio u
blizini. Polaze61 pomislila sam: »Kako li cemo je kasnije naci?c
Joi jednom sam se okrenula da vidim njen grob ida zapamtim mjesto.
Niz Lu~evik kolona je po.lla bez Rave. Svako je u duAi
osjeeao pustoa. S kolonom kao da je i luma jecala ... Grunule
su telke kapi kiie, a vjetar je mahnito povijao tamnu borovinu.
Koso moja, borovino gu.Bta,
Gdje li tel se rcudijeliti pu.Bta •••
u toku noci Romanija je Ravi istkala lagan pokrov od
snje!nih pahuljica.
Sutradan, plakala je cijela divizija.
101
'
~
�'
��YOludonar profesjonalac lie Jlftkjdajgti intew::ivou JEfl~mu
aktiv....t u NOP stupa odmah 1ML i radi ......... u ..............
Sarajevu kao .sretar partijste Celije u Bal buliii. sve dok DiJe
ubapleDa oko pnoc .eptembaa isle pliDe.
Po.tije SYih uzaludnih pokuiaja ustalb polidje cia je avhepim
mu&njem prisile da otkrije svoje ""-'ne vae. polto je svoju
oqanizaciju satuvala od provale. izvedeDa je krajem .ept.embaa
IMI. Da .Polaetni prijeki sud. ORM'Iena Da smrt zboc JtVelebdaje
NDHc i 28. .eptembaa strijeljaDa Da Vracima u Sarajevu.
Svojim brabrim i dostojanstvenim dafanjem. i )lftd policijom
l pred Prijeltim sudom i Da stratiflu. uponUm bdaDjem i lilDom
vjerom U pobjedu, pokazala je visoki moral komtmiste I zadivila i
prijatelje i oeprijatelje. Podsmjebnula se u lice svojim dleJatima,
javno lgnoriJuCi njihov sud i njibovu presudu. Otada se oezadativo
llrila legenda o dubovDoj veliODi Badojke ~
Za narodnog heroja prnglatena je &. juDa UMS. &Odlne- Posmrtni olltacl se na1aze u croboid narodnib bel'oja u ftlibm parku u Sarajevo, a spomen-plob aa mje8tu pocubljea.ja.
-~
�..
Poznajem je joi iz Bijeljine, kada je pohadala · tre~i
razred realne· gimnazije - pripovijeda Nada Manoj;.
lovi~. Otac joj je bio seoski u~itelj, Srbin. Veliki naciona~
Usta. Komunizam je za njega bio bauk. .
· 1
Sje~ se da je kao· jedin~e· bila sku~ena, uglavnom ve"zana za roditelje - uvijek sa njima u ku~i ill u letnji - i da
u nWm razredima hije imala mnogo drugarica. Uvijek samaf
Ali, kako je ulazila u Airi krug napredne omladine bijeljins~
gimnazije1), i pol!ela ·primati zadatke skojevske organizaclje',
ona. se p~inje sve viJe otimati ·ispod roditeljske kontrole. za.:.
to je roditelji prate u stopu: Svjesna da orii nemaju razumi~
jevuja za revolucionarne ideje, ~esto se slu!ila sitnim lukav:.
atvima: znala je re~i da ima ~as. a oti~i na ilegah1i sastanak',
~ital~ku grupu i1i rasturailje ilegalne ·uterature. Kad bi' je
uhvatili u la!i, uslijedile bi -represalije: dobivala je po nek~
liko dana kucnog zatvora. Ponekad ·su roditelji primjenjivalt
najdrasti~nije mjere da bi joj, kako su to oni govorili, izbili
te bube iz. glave. Batine su bile glavno ·sredstvo vaspitanja~
Majka je ~esto kukala: :.Joj, moje jadno dijete ... Joj, upalo
je u lole druitvo ... Joj, zavedena je, u propast srlja .. ,c Htje.:.
la je da izoluje svoju keer od istinskog !ivota, da je sa~va
od opasnosti. Ali, Radojka je bila odlu~na na svome putu i
niJta je nije moglo vratiti natrag.
·
Sastajali smo se obi~no izvan grada, kod · nde drugarice,
napredne omladinke Darinke Bogunovi~. Kuca na osami, kao
stvorena za tajne sastanke!
-
i
~tvrti
-
Ndli smo se zajedno tek u Aestom razredu gimnazije
pri~a Para Bogunovic. Bijeljina je
hila poznata po naprednom pokretu, 5$ dosta levi~ara. I sama
aam tada pripadala jednoj od naprednih omladinskih grupa
i brzo sprijateljile -
I) 140 · njenib bivilh daka poJinulo je u 1\l~i.
107
�sa kojom je radila bolni~arka Hajra Alijagic, sestra oovenog
borca Alije Alijagica. Radojku je to odmah privuklo.
Moji su bili bdtovani u Ddnicama, na periferiji grada.
Na nekoliko ari zemlje sadili smo kupus i ostalo povree, gajili i prodavali rasade. Sa tatom su radila sva deca. Profesori
su znali ndu oskudicu i dozvoljavali nam da ponekad izostanema od Akole i zasejemo krompir, zelen, cveee. Radojka je
~esto dolazila da mi J)'>ma!e. Stazom dugom dvesta metara
vuk1a je sa mnom .kante,. da zalijemo krastavce, i ~jivo zapitivala: »Tet)c:a · Soko, ako · p<)mognem Darinki, hoeete li je
pustiti da sa mnom pri~a?c Nei&memo je volela moju mamu,
koja je bila zaista dobra, tim viie .jer je- oseCala da.i mama
nju voli; dozvoljavala je dane radim, da sa njom razgovaram.
Tada bi se nas dve sklanjale u neki kutak i prou~avale: . •Poreklo porodicec, »Od utQpije do socijalizma•, .»Drlanje pred
klasnim · rutprijateljernc,- Filipovieevu »Politi~ku. .ekonomijuc • ~ . i. po pet sati smo., sasvim zanesene, provodile u razg~
voru.. Pravile 8.l'llO planov.e i mdtale kako bi .bilo diwo da
jednoga dana kod nu bukne revolucija u kojoj_ bi i nas dve
u~estvovale. Ppsle dobivene bitke, zamiAljale smo, imali bismp
dr!aV\.1 ·J B sv.im pravirna za ®Vek.a, ,gde bi i odnos roditelja :i
·d~ blo.: humaniji) .sa · \'ile uzajamnog · raZ11m~va.nja. Njala
sreea bila je. potpuna ~d joj moja RWn!l na polasku naben!
buketic nareisa.. Njeno onilljeno cvecel Ula je kuCi .sanju*ti
da . e se ip~ nekako ~ sporazU!Jleti sa roditeljima, .j.~:;je.!Qen
e
odnos sa nji.ma bio ·bQlan. ;Ali se u porodiei odnoS nije meojao.
. lliena roditeljske pa_inje,. n~la je .nfl . savrienct :r8ZUII1'&vanje svojih drugova. U te nde dve .zajedni~ke. godme .ZJWtl
da je sablvala Jjubav .sv.akog pojediDog c:truga -i :simpatije. svih
nas trinaestoro.u razredu. Na BVakoJri Jtorak'll btla ije. veltki
drug i stekla po!tovanje kolqa~ .. lzbegavala ·.je i najobi~e
primedbe, ako. smo Lpomislili da:bi se neko mogao: uvrediti.
·Takav odnos · je i ihab .bio.:izrnedu nas drugov.a i drugariela.
Grani~ilo se to sa ~istunstvom. Do kraja Simo ist)lpali otvor.en:~.
bez trunka la!i, pa i u najsitnijim stvarima. Ako se, reeimo,
ne. dode na obecani ustanak1 . sledilo je detaljno .objdnjenje.
· ·lako siromdru, kOd svojih ku~ smo naizm~nie!rio:p~i:..
vall ·da~ka posela. I·Racfojka·· se odlu~ila da nas pozove; i ;jedva
od oea ·izmolila pristanlik. ·NafuesUa 1~ kola~a .i · ave sretiilii.
Kod nje je bilo najlep§e; u njihovoj novoj kuCi! Svi smo se
skupili. Ignjat Milo!eVi~ - · »Pe~ino idrebec, koji je \roleo da
�bocka- Radojku zbog:,roditelfa, naklatio se na slatkiJe. Mati'
Radojku u stranu i lapnu joj da poslu!i svakoga po-'
se}lno a ne ovako, •k~jalldcl »N~u · da ~ujem, dovela sam·
ih da se provedu ; , .c usprotivlla se · ona, iako svesna ita je
~lta kad se razidemo. I te malobrojne, sitne njene radosti
~vriavale su tu!no. Modrice je sakrivala i pred kom§ilukom·
·
i u iikoli.
I u razredu je sedela iza mene.. Bila je vrlo dobra u~e-"
nica. Bistral Sa malo rada postizala je dosta, iako se u nastavi
mnogo tra!ilo. U lestom je ka!njena ukorom jer nije iiila na
pn~t. lna~e. jedino kod profesora veronauke, ~oveka sa teoloikim fakultetom, nailazili smo na razumevanje. Kada se
svaka iole lepa r~ profesora prosto gutala, Nikola Ma~kic
nipll je bio primer pravoga ~oveka. - Streljan je 1941. u Kragujevcu1) sa decom svoga razreda. - Govorio nam je kako je
du!an da predaje veronauku, ali nam preporu~uje obavezno
jedan strani jezik - on u~i ruski - da mnogo mtamo klasike
kao i nove pisce, da prou~avamo Marksa-Engelsa, a da se m:o!e
pr~itati i Spencer, uporedenja radi, da §to bolje uCimo jer
se roditelji za nas !rtvuju, da se sto viSe bavimo sportom ...
On je uticao i na Radojkino fonniranje.
. Bill su to njeni sr~ dani, kada je spoznavala svet i
!arko prihvatala sve novo, nove ideje i odnose. Kao da je
oduvek rasla u tim novim ljudskim odnosima! Volela je da
se jKa, do maksimuma da razvija fizi~ku kondiciju. Stojeci
su~elice i driea se za ruke, poku§avale smo da jedna drugu
odgumemD ill sabijemD uza zid. Mnoge mu5karce je tako
nadja~ala. Puna volje za igrom, plesala je dobro i rado. Bila
je vrlo oseeajna. Mr!nju je pokazivala jedino prema izrazitom . neprijatelju, ina~e svugde samo toplinu. Govor joj je
bio naj~eiice poluglasan, a kad bi se uzrujala postajao je jo§
tili~ ~tki su takvi, kao Radojkal
Bile smo nerazdvojne. Ne vremenski, vee po onoj prisnoj .
odanosti i razumevanju. Analizirale smo sve o ~emu bi pri~e. unoseCi u to sebe. Sasvim se priklonila mojoj porodici.
Nala starinska kuaca u Ma!uranica ulici 25, bila je sva u
nt!ama i cv~. Obema au nam svirali Mladen Caldarovic i
Slo.bodan Stankovic, onako, prijateljski. Sve je to Radojka
mnogo volela. Nalazila je dra!i i u naiioj jednostavnosti: kod.
pow~e
· ··~ Pjesma :Desiiiike Mahi.Dovt~
�nas se, recimo, jelo na brzinu, ~sto. ·s nogu, i njoj se to svi...
dalo. U to vreme doZivela je platonsku ljubav prema mom
bratu. Zaista ju je voleo i duboko po!tovao, ali joj nikada nije
pruao kao mu!karac. Lepo razvijen, taJJmozelenih o~iju s
dugim trepavicama, sa umetni~kim sklonostima, pobudio je
njeno divljenje. Kasnije se odao umetnosti. Voleo ju je zbog
njene prefinjenosti i duhovne mrine; oseeao je da ona ~ita
vim bicem nagove!tava jednu veliku buduenost. ·
- Poznavao sam je od prvih razreda gimnazije kao
mlac1u koleginicu - ispri~ao je Mladen Caldarovic. - Nismo
bili naro~ito prisni niti smo se ~esce vidali, ali kada se 1933.
razmahao napredni pokret na bijeljinskoj gimnaziji, Radojka
Lakic je ubrzo postala na5 simpatizer. Nju je odlikovalo druzeljublje: bila je dobra drugarica, dru!tvena, uvijek vesela i
prirodna u svom ddanju. Kasnije su se te njene osobine
razvile u izrazitu borbenost i inicijativnost. Bila je uvijek
spremna na svaku dru!tvenu akciju, na u~esce u masovnim
organizacijama, na koje smo vriili utjecaj i u koje smo slali
na5e aktiviste. Vrlo brzo je napustila uobi~ajene tokove malogradanskog Zivota, tipi~nog za palana~ku atmosferu.
. Kada smo 1933; kao prvi organizovani skojevci dolazili
do partijskog materijala, poveli smo ra~una kome ga mozemo
dati, ko moze da zasluZi to povjerenje da se upozna sa sta·
vovima KPJ. Ratko CvetkoviCS) i ja izabrali smo od drugarica i Radojku Lakic. Sjecam se kako je zasijala od odu!evljenja kada smo joj u parku urucili nekoliko araka sapirografisanog materijala i dali upute o konspirativnom ponasanju.
Poslije nekoliko dana rado je prihvatila razgovor: ·dala svoje
misljenje i postavila nova pitanja u vezi s onim sto je pro~itala,
Posebno se sjecam Radojke Lakic iz vremena aktivnosti
Radriicko-studentskog recitativnog hora. Bila je jedan od
najdisciplinovar.~.ijih clanova. Pomagala je da se §to prije savll:ida progr_alll rada,. da. se nauce. nove pjesme i pripreme nove•
priredbe. lsticala se u · recitaciji, solo partijama i u grupnom:
recitovanju. Medutim, isto tako aktivno ucestvovala je u
op§tedru!tveno,m tivotu .reCitativnog hora: u n~im diskusi-·
•> Ratko Cvetkovic osnivac, a Mladen Caladarovic prvi sekre-
tar SKOJ·a u Bijeljinl.
. · ·· ····
·.,_.';;, · >Ji•. ··
.
�j~a, u razradivanju, pojedinih ·tema, u SIU!tl[lvljanj\l zidnih
npvi,na· •.• Naro~ito je bila zapa!ena prilikom organizovanih
izleta Radni~ko-studentskog recitativnog hora, za vrijeme ~i~
Ymja pojed~ materijala na obli!njim izletiJtima ill za
vrijeme zabavnog izleta. na Drinu, koji takoc!e nije bio bez
programa. Rado je pjevala naie borbene . pje~ »Mila Spanijoc i druge. I kad poneki izlet nije bio najbolje organizovan,
molda u nezgodno vrijeme, kad bi se sakupilo svega nekoliko nas koji smo tog dana ~ogli da odemo na Drinu, ona
bi se tu ndla. Satima je umjela da razgovara, da se spon-
!.
··!
. ·.. ·
~
.::
...
tano ~ba~lj~ . ~ mladim radnicima i -~grtima, da im govori
o omladinskom_pokretu, kasnije, kao studentjca, o . beogradskom .studentlkom pokretu, da ih u~i revolucionarnim pjesmama. bjudski prisna, sx:da~na i jednostavna, d02;voljavala je
ialu .i :ul!estvovala u §&lama sto su frcale .na takvim· izletima,
za vrijeme kupanja, ~ako na ra~un drugih talto i na svoj
vlastiti ra!mn. Kasnije se jako anga!ovala u · studentskom po-:k:retu u .Beogradu1 u~estvovala u svim. b.Qr.Qeaim tstupanjim.a.
studeut.ai,uli· je. u ,Bij.e Jjibi :bila :;Akiivista (u::·nas4Q , o§Jlovninl
tU
�org8nizacijama: ne samo u studentstom udndenju i ~
ko-studentskom horu nego isto tako i u pojedinim gra4ansldm druitvima na koja smo vrtili uticaj. (Pri druftvu :.Kolo
srpslrih sestarac i :.Knjeginja Zorkac postojale su sekcije
omladinki: prvom je rultovodila Radojka, a drugom Olga MarasoviC.- Op. MB. - Zajedno smo bill u petom razredu gimnazije 1932-33.
- prib Vojin Bobar. - Otada je zapravo livo ptuntim, ali
ne toliko po 1iku vee po osobinama. Za nju su, joA tada.
postojale i privlaOle je i druge vrijednosti, ~u je poklanjala neuporedivo viJe pa!nje nego svom spoljamjem izgledu.
Skromno obuOO!la uamica nije se dotjerivala i cifrala.
Primjeeivali smo da je nefto muO, da joj je teiko. Otac
joj je bio grub! Pjevao je u crkvenom horu i za pjevnicom.
a to joj je mnogo smetalo. Zbog toga se intimno osjeCala neprijatno. Vee tada je bila aktivna u Narodnoj omladini. U
SKOJ je primljena 1935, ne znam da li u prvoj grupi.
U iestom razredu botaniku nam je predavao Muravjov
- agent Gestapoa, strijeljan 1944, - profesor koji Badojku
nije podnosio. lsto tako ju nije trpio ni profesor njema&og
jezika, neki Birman, koji se docnije tako4e pokazao kao njema~ki agent. Znam, iz njegovog predmeta sam imao trojku, a
ona je dotad ocjenjivana sa ~tiri. Svejedno, on ju je stalno
ispitivao, gnjavio i govorio joj da je :.niko i niitac, :.sjedi
drvo na drvoc i tome slimo. Radojka se na to maltretiranje
jednom pobunila. »Je li to jezik vaspitab?c upitala ga je
pred svim dacima, naMo ju je on izbacio iz uaonice.
Od predmeta joj je najbolje i.§ao srpskohrvatski jezik;
njezini pismeni sastavi ocjenjivani su s odlian i vrlo dobar.
Bila je uvijek prisutna svim da&im akcijama i manifestacijama. Posebno sam upamtio dane poslije pogibije kralja Aleksandra. Gimnazija zatvorena, nastave nema i mi svi.
veCinom daci iz osmog i ne§to nas iz nilih razreda. otWi smo
u park. Vanredno raspoloteni, tu smo se slikali poredavii se
u obliku srpa i ~kiu i broja 3 - TreCa internacionala, kao
i po grupama. Pravili smo politi&e viceve i smijali se. Iza
te svojevrsne demonstracije za nama je uslijedila velika po,-.
tjera. Dli smo sve jedno po jedno »diiic na raport i prepoznavali se na izvjesnim fotografijama, a za oatale. mu je ~
reno da nisu uspjele. »Dok narod pia~. vi . se slikate •• ,~t
112
�prigovarao nam je .direktor. U nizu •prestupac bijeljinakih
4aka, ovaj je nastavni~kom savjetu i policiji posluiio kao
krupna ta~ka optu!be protiv najnaprednijih omladinaca.
Prema »Jednom dokumentu o predratnom om.ladinskom
pokretu u Bijeljinic - Mladena Caldarovica, na ikolskoj
tabli u osmom · razredu ·11, X napisano je: »A bas tous les
roisl Vive Ia revolution conteinporaine!c a na okvire Kraljevih slika stavljeni su krstici kredom. U toku istrage, koju je
sprovodila Direkcija gimnazije, svi daci VIII razreda -=- osim
jedne u~enice - uglavnom su negirali da je tako ne§to uopite
bilo napisano, iii su tu parolu dovodili u vezu sa vje!banjem
francuske gramatike. Jedan u~enik je optu!en ito se, poslije
predavanja 0 Kralju ujedinitelju, »nezgodno izrazio 0 mocnoj Jugoslavijic a drugi, jer se »U sredu 10. X ironi~no sm~
jao na javnim mestima i zvi!dukao na prvi dan velike na:.
rodne blosti!c Petorica su ka!njena isklju~enjem iz ove gimnazije a sedmorica ukorom. Ovaj razred je od ranije, a naro~ito te i~olske godine, odisao jedinstvenim revolucionarnim
duhom, organizovao ~itav niz borbenih istupanja i nije ~udo
ito se po povratku ka!njenih daka iz direkcije u u~ionicu
~itav razred sa njima solidarisao. Zabarikadirali su vrata
klupama i teikom peci i odmah se dali na sastavljanje rezolucije sa zahtjevom da se proces revidira. Kad su na alarm
direktora policajci do§li i otvorili vrata, daci su ramenima
poduprli zaljuljanu barikadu i stavljali posljednji potpis:
u obliku kruga, da bi odgovomost snosili svi jednako. .Usred
gu§an'ja na v.ratima, preko glava policajaca, skamenjenom
direktoru pru~na je rezolucija - otr~ut list iz teke. C~eli
razred se .sklup~ao, ~vrsto se. povezavi1 rukama, i odgovarao:
»Mi smo svi jednolc dok su.razjareni policajci .i !andarmi s
naporom ~upali iz te ~vrste mas'e je'dnog po jednog od isklju~enih. Bilo je: i lak§e povredenih daka,; Na kraju su morali
pristati da cijeli razred pode u sresko . na~elstvo. Mala p~
vorka iesnaestorice s knjigama pod i'ukom, okru!ena sa jedanaest !andarma i ·policajaca, polako . se kretala sredinom
ulice ... Dok su petoro isklju~enih kod na~elnika saslu§avani,
ostali su oti§li pred gimnaziju i · objayili da ce itrajkovati
ako se ovi ne puste iz zatvora. I zaista, odmah su pu§teni da
se upiiu u druge gimnazije; medu njuna Ratko Cvetkovic,
koji je u~stvovao u . pripremi i izvodenju svih ovih akcija,
usmeravajuci ih tokom samog sukoba .i uskladujuci incijativU.
1 - Zene berott
Ul
�ostalih. Ali sada je stvar u svoje ruke uzela iandannerija t
policija. i nastavila istngu uz hap§enja, da bi najzad i Sreski
sud - odrecten od specijalnog Suda za zaititu driave u Beogradu - po treCi put poveo isJectenje, posle kojeg je •Ukazom
CNBp. 3323 od 26. januara 1935. potpuna realna gimnazija u
Bijeljini svedena na nepotpunu s time da se Vll i Vlli razred
uk:ine odmah a V i VI postepeno •••c
- Sed.mi razred. dakle. nismo zavrtili u Bijeljini - kaZe
Vojin Bobar. - Zbog •tirenja komnnizmac bio je ukinut i
sedmi i osmi razred rude ~vene slobodarske gimnazije. Ostali
smo takoreCi na ulici. Dok je u osmom trajala guiva i policija intervenisala, nat razred je, za aasa higijene, bio zaklju~ Tek nakon jednog sata, kad se tamo stiJalo, izaSli smo
van. I uprava &ole i policija bill su usplahireni; mali su da
u svemu tome komunisti vode rij~ Rasuli smo se odmah
zatim svak na svoju stranu, da zavr!imo razred..
- Pola sedmnog i pola osmog razreda gimnazije pohadala
je u Sarajevu - pria Ljubica Crnogorac. - Stanovala je kod
svoga tetka, mog oca, u Halilba!iea Cikmi broj 34 u staroj
bosanskoj kuCi stijemjenoj me4u II1DOiftvom kuCica na padini
Jekovca, odakle se pruia krasan vidik na VijeCnicu i TrebeviC..
Mama je bila stroga i Radojka nije mnogo hodalL Sa
prvim mrakom morala je u kuCu.. Pa ipak, i ovdje se ubrzo
kompromitovala kao komunistL lako dobar dak, bila je prinu4ena da sa polugodi.§njih ferija ode od nas i iz &ole. Njen
kolega. neki Cmogorac, stalno joj je dolazio pa su satima sjedili i priali.. Mislili smo da oni ure. Ali kad nas je posjetio
direktor 2enske gimnazije Brakus, i.nale Skolski drug moga
oca, i upozorio nas da je pratimo, jer se druti sa sumnjivim
licima, bilo nam je sve jasno. Uskoro smo u njenom dujeku
prona.Sli zabranjene knjige ... U kuCi nas je bilo petoro djece.
i bojali smo se da zbog nje svi ne nastradamo. Javili smo
njenom ocu i Radojka je oti.Sla.
- Opet smo se sastali u osmom razredu, u Sapcu, nas
osmoro Bijeljinbna., mec!u nama i Radojka - pria dalje Vojin Bobar. - Prili.kom na!eg dolaska direktor gimnazije nam
je rekao: •Primam vas. ali ovdje da ste manji od makova zrna. jer ne dozvoljavam da se ifta radi me4u djec:om ~ba&e
�gunnazije ... « Prema nama se odn0sio · tako kao da · smb mi
stalna opasnost za njegovu §kolu. 0 nama se
dakle, bilo ra§t!ulo . . . Ovdje nismo bill vezani za skojevsku
organizaciju, bio je to prekid sve do Beogradskog univerZi. teta, ali mirovali nismo. Bill smo aktivni na svoj na&.
Sjel:am se jednog zbora Opozicije u Sapcu na hipodromu,
na koji je do§ao i Dragoljub Jovanovic. Oti§li smo i mi. Zbog
toga smo t11Zeni. Neki B. Moskovljevil: nosao je uza se Dragoljubovu sliku i jednom u razredu, za vrijeme odmo:ra,
stavio ju je vi§e kraljeve. Svi mi koji smo bill na tom skupu
poka!njavani smo ukorom. Tom prilikom Radojka nam je kazala: »Za jeftine stvari ko!a se ne daje!« Dobro sam to zapamtio.
Godine 1936-37. Radojka se upisala na Beogradski univerzitet - Tehni~ki fakultet. Od prvih dana povezuje se sa
naprednim studentskim pokretom i skojevskom organizacijom.
Evo o tome nekoliko rije~i Cvijetina Mijatovil:a-Maje:
- Sreli smo se prvi put na stepenicama menze aSamopomoc« - sada§nje medicinske menze - u ulici Kralja Milutina. Da bismo se mogli §kolovati, mi studenti smo tada
raznosili mlijeko, cijepali drva ... Vidio sam da je to ozbiljna
drugardca. Zanimalo me odakle je, kako se zove. Rekla mi je.
Bila je nu!na stroga konspiracija, ali smo mi ipak za svaku
drugaricu koja bi do§la na fakultet dobijali i njenu karakteristiku od partijske organizacije iz njenog kraja. Nije jo§
'hila organizovana, ali nam je na nju, kao dobru i naprednu,
skrenuta pahlja. Primili smo je gotovo odmah po njenom dolasku u Beograd. Ne sjel:am se ko joj je to saop§tio. Znam da
smo je zaduZili da prenosi partijsku po§tu za Bijeljinu. ·
1 Bijeljin~ani
- Medu prvim stanovnicima Doma studentkinja u Beogradu, jo§ 1936. godine, bile su Radojka Lakic, Zdenka i Zlata
Segvic i druge - govori Neda Botinovic. - Otuda se Radojke
· dobro sjecam. Dom jo§ nije bio dovden ni ureden, nije se
· cak ni lo!ilo. Kada smo do§le bio je hladan oktobar, a ni
·'prozori nisu hili svuda postavljeni. Spavale smo gotovo obu·. cene, s kapom ili maramom na glavi, sa rukavicama na
rukama.
; • Radojka je studirala na Tehnolo§kom fakultetu i hila je
; akiivna ·medu . tamo§njiin studenticama, kao ~Ian studentske
organizacije. Kasnije, kada je· pre§!& nil Filozofski fakultel
.
�jer febnika je iziskivaJa veCe tnJikove i vile VlemetUl isticala • vredDoCom i u ovoj organizaciji studenata. U radu
je bila me4u prvima. ADgafova1a - u kultumim i stniCnim
.tudenbkim udrufenjima kao i u Centralnom odboru fiJozofa
-
Znam da je uvijek bila u telkoj oskudici. N"Jkad kod sebe
nije imala ni dinara! Uvijek ista siva suknja na njoj i jedina
bluza, lroju je noeu prala da bi ujutro imala ita da obu&.
Ne sjeeam se da je za to vrijeme ikad iita dobijala od kuee.
U domu je stanovala, po najniioj cijeni. a za hranu je radila
u trpezariji. Naime, po ustaljenom domskom redu, siroma.Sne
studentkinje su deiurale za vrijeme jela i za svoj trud dobijale hranu.- Kad bi se nkazala pogodna instrukcija, podufavala je srednjoikoke, pa je katkad i na taj naMn poneSto
zara4ivala. I ona je, kao i mnoge od nas, posluiivala po slavama. Bilo je uDo u obibj da imumije, pa i one manje imuene
beogradske porodice, pozivaju na slavu po jednu, dvije, a
ponekad i vi!e studentkinja; vee prema svom imovnom stanju.
Ove su na slavi poslutivale, a kao dar, dobijale bi i do dvjesta dinara. Tom sumom mogla je· u ono doba da se podmiri
mjeseOl& ishrana. Bile smo djevojke i taj novae nam je dobro
dolazio za odjeCu, pa i za ostale nde lime potrebe. Dok je
stanovala u .domu, sjeeam se, Radojka nije imala lienog iivota. Kad bismo o tome povele razgovor, znala nam je reei
kako ona svojom pojavom ne moZe da privu~ nioju palnju.
Bila je u tijelu punija, a erne boginje ostavile su vidan trag
na njenom mladom lieu. Ali, imala je neobieno lijepe i tople,
i8krene ljudske ~il. Svojom dubokom izr&Zajnoieu te njene
00 uljepiavale 8U i njeno lice i otavu njenu pojavu. ZraOle
su duievnC?m Bstotom. Kao da te svoje ljudske ljepote nije
bila svjesna, ona se ponekad u na!em intimnom druStvu
Jalila na ra~ svoga izgleda, cak i s malo ironije. :.Jedne
v~eri izaile smo s Univerziteta i poAle u studentski park•jeea se anonimna drugariea. - Nama, koje smo je poznavale, ·cinilo se da ona ne !eli da zainteresuje kojeg druga
bli8ko za sebe. Prema svom licnom iivotu izgledala je sasvim
ravnoduina. Te veceri, u razgovoru, dopunila sam sliku o
njoj: Svi vi imate ponekog ko vas nar~ito voli, nekog bliskog
u !ivotu, a ja sam sasvim sama - tiho mi je rekla misWi
na na.le studentske ljubavi. lza toga nas je ostavila i po§la
kuci. Vee sutradan bila je ponovo borbena drugariea; na
njoj ~ traga od sinoenje sjetelc
·
. 118
�Sva se unosila u probleme rada sa naprednom omladinom.
Patila je ako tu, gdje je anga!ovana, ne ide ave kako treba.
Ona se zapravo i identifikovala sa studentskim · pc)kretomt
Zna~ajna je to crta njenog lijepog karaktera. Zbog takvog
rada bila je zapa!ena medu studentima.
- Sva se predala revolucionarnom radu - p~a Nada
Manojlovic. - Nijedna demonstracija, nijedan sastanak Ui
noena akcija, nisu pro§li bez nje. Kao da se bojala da ito ne
propusti. P~ela je zanemarivati studije. Nije polagala ispite.
»Nde dijete je opet upalo u komunisti~ko dru§tvo ... Kako
cemo je i§~upati?l Eto, svi ste vi pametni i oprezni, a ona?c
jadalo se dvoje starih i, kao kaznu, p~inju primjenjivati
ekonomske represalije. Nisu joj slali ni minimum sredstava
za egzistenciju. Suma od pet stotina dinara, za isplatu domskog pansiona, nije vi§e stizala.
Radojka se probijala kroz tivot kako je znala i umjela.
Otada je po~ela !ivjeti u domu studentkinja »Ki"aljica Marija«
kao »ilegalac«. Cesto je spavala u istom krevetu sa drugaricama i polovila njihovu porciju. Katkad bi dobijala i kom..:.
pletnu ve~eru od onih koje su odlazile u kino iii pozori§te,
uzimajuci sa evidentne plo~e u portirnici njihov broj !to je
va!io i kao kupon za obrok. Nijedan .»ilegalacc nije promakao
o§trom oku Mile Dimic, taddnje upravnice doma. Zahvaljujuci njoj i njenim najbli!im saradnicima iz uprave: Dragici
Pravici, Milki Minic, Olgi Nakic, Radmili Subakic, Olgi Strujic, Jeleni Popovic i drugim komunistkinjama, mnoga studentkinja-revolucionar ndla je uto~i§ta i pomoci u ovom domu. Mec:tu njima i Radojka. Dom joj je omogucio i da samostalno privreduje. lnstruirala je djecu beogradske bur!oazije,
a slu!ila je i po slavama kod imucnij~ porodica gdje je, uz
mizernu nagradu, radni dan trajao i po §esnaest sati. Kasno
u noc Radojka se i poslije napornog rada vra¢ala vedra i nasmijana, s ne§to kola~a i novaca u d!epu.
· Dr~tveni i kulturni !ivot u domu bio je takode veoma
razvijen. U prograinima drugarskih ve~eri, · redovno .politi~ki
obojenim, u~estvovala je i Radojka. Ostace nezaboravan njen
lik u ulozi stare djevojke iz humoristi&e pantomime »Zena
ju~e, danas i sutra«. Razbaru§ene kose, upadno na!minkana,
u ekstravagantnoj haljini dc~ece boje, davala je savjete mla..;
dim udava~ama. Grohotan smijeh i freneti~an aplauz ·pozdra-
fi'i
�vs\o oiJJ :, odl~no . karikir!lJl~ . gra,danku Mirja!Xl-::Urednicu ·»llustr:aci.ja.c, te .omiljene literature malogradana. Oom studentIWlj!l bio je vrl.Q prog~vna ustanova, zar~~ svestranog revql,ucionainog rada! Revolt prema nenarodnom rezimu mnoge·
studentkinje ispoljavalEl. su uces(:em u masovnim demonstracijama. Radojka nijednom nije izostala. Kao iskusan demonstr:an~ ,snalazila se i u najteZim situacijama. Na jednim dem,pt\Stracijama iz 19~8. kao brucos sam se zadesila s Radojk0m. JT momentu kad su ~as hndarmi iznenadili, izletajuci
iz haustora, zadivila me njena snalaZljivost. Dvojici !andarcina, s golemim brcinama, koji su ispali pred nas, obratila se
sasvimle!erno i toboz~ u cudu: »Pa-a-a, sta je ovo?c Stekav8i
utt&ak da smo slucajno upali u guzvu, oni povika8e: :.Ajde,
prolazic i odgura8e nas dalje, a mi se ubrzo ukljucismo u
novu grqpu demonstranata.
- Sretao sam je u dru8tvu »Petar Kocic« na beogradskom
Univerzitetu - kale Vojin Bobar. __; Ali Radojka se mogla
sresti i vidjeti na svim demonstracijama i manifestacijama
koje su organizovali komunisti. A bilo je to cesto. Sjecam se;
jedan gradanski opozicioner drZao je govor u ulici Cara Nikole kod hotela Trandafilovic. Mi smo to iskoristili i onako
sakupljeni posli ulicama da manifestujemo, povodom Osmog
marta. :.2ivio dan zena ... c orilo se naokolo. Radojka je uvi·
jek bila prva u »izbacivanju parolac. Zaustavljeni smo kod
Oficirskog doma, sada Dom »Pane f>ukic«, gdje su nas zandarmi poceli rastjerivati. ISli smo skupa i ona se uhvatila
za mene, pa smo se sklonili u domski park. Dobio sam pendrekom u lijevo rame, a i ona je dohvacena. Znali su j_e
agenti i uvijek je, kad je stignu, podobro izvlacila. Mislim
da je u tri maha hapsena po mjesec dana.
· Bila je prisutna i kada smo sahranjivali naseg dobrog
druga Veljka Bibica koji se ubio. Bila je sa mnom. Dok se
iznad otvorenog groba Dervis Numic oprastao od pokojnika,
optuzujuci vlastoddce da je ovoga bijeda u grob otjerala,
nii smo ga stitili svojim tijelima, zbijeni jedno uz drugo. Taj
govor bio je snazan protest protiv retima i htjeli smo da se
~uje do kraja. Opkolili su nas agenti i policija. Prijeteei mO.:
trio nas je i po zlu cuveni agent Kosmajac, jedna krupna
ljudeskara, kome je Radojka vee bila zapela za oko. Nju smo
naroeito .paZljivo krili, da je on ne primijeti. Natjerali sm~
�je da se sve to vrijeme ne mi~e iz naie grupe, mada joj je
mirovanje teAko palo. U grupi smo, stisnuti, i izdli s groblja.
- Sjecam se jednog socijaldemqkratskog zbor.a iz 19.38..
godine- ispri~ala je Neda Bo!inovic- kada su, pored ostalih, govorili .Zivko Topalovic i njegova Milica. Da bismo
saznale §ta se na tom zboru govori, iz doma smo tamo uputile,
osim joA nekih, i Radojku. Kao da sad gledam: Evo ti Radojke, vraca se sa zbora, glave umotane u zavoje. Vee su
joj ukazali prvu pomoc, sdili joj ranu na tjemenu, dugu
oko ~etiri santimetra. Kasnije smo na njen ra~un pravili viceve i zadirkivale je: »Da ne bi tebe, ne bi bilo ni gu!ve ni
ranjenikalc Zbilja, u stisci Ato nasta povodom Topalovicevih
izlaganja, ranjena je jedino ona. Opisivala nam je: »lzla!e
jedan govornik, a na§i zavikde u-a-a-al Njihovi uzvrati§e:
Dr!ite ih! Komunisti nam rasturaju zborl Tako dode do gu§anja i tu~e. Neko me mlatnu ne~im tvrdim po glavi, obli
me krv, ali ni ja nisam ostala du!na.c
Sutradan u auli Pravnog fakulteta Radojku je sreo jedan profesor, ina~e Topalovicev pristda. Videci je povezanu
upita:
»Sta se to desilo, koleginice?c ·
»lstukoste me!c
•Mi? Kako? Gde istukosmo?lc
•Ju~e na zboru!c
Istom tad je profesor shvatio i oti§ao ne pitajuci dalje
ni!ta. Drugovi su joj savjetovali da legne, ali ona nije htjela.
Kao da se pla§ila da ce oni bez nje ne§to novo organizovati i
uraditi. Bila je neobi~no dru!eljubiva. Vesela prirodal Zbog
toga ju je svako, ko ju je poznavao, cijEmio i volio. Lijepo je
pjevala i s radoscu je pjevala u dru§tvu. Uopste, umjela je
da se pribli!i masama. Mi smo je zbog te njene dobrote, zbog
njene popularnosti i ljudske §irine, u mladala~koj obijesti
znale peckati: •Ti si §iroka narodna studentkinja!c Na nde
§ale samo se dobrocudno smijala.
·
Rekoh vee, bila je svugdje gdje je trebalo zadobijati mase.
Onako vedra, naro~ito na domskim priredbama, znala je za~as da stvori •stimungc. Ali, na sastancima je bila cutljiva.
Najte!e je Radojki padalo ako bi dobila kakav zadatak gdje
je trebalo da se govori pred Airim skupom, pa i obi~no diskutuje iii referi.Ae o, recimo, proradenom materijalu. Obil!no
smo se po sobama dogovarale o ndim akcijama i raspravljale
�malograc:!anAtini. i drugim aktuelnim goruam temama. Spavaonice \1 · domu imale su lest do .osam postelja; one
a manJe le!aja, jedan do dva kreveta, bile sU odre<!ene samo
za ap8olvente, kako bi se u miru mogle spremati za ispite.
Ali mi, · aktivistkinje, nismo gotovo nikad· koristile tu privilegiju. Nismo htjele da se odvajamo od ml~dih studentkinja
me<!u kojima smo djelovale. · Te sobe smo naj~eice ustupale
reakcionarno nastrojenim st~dentkinjama i na lijep na~in ih
izolovale, a da to ·ru ·osjetile nisu. Ostavljale smo sa njima po
jednu dobru, naprednu -djevojkii ·i tako ih onemogucavale da
djeluju na one koje· su istom · dolazile. ·
Osiin zidnih novina i »vrapcac, mme smo u vidu humora
ismijavali tadanju politi~ku situaciju ill malograd~nske
pojave· medu nama studentima,_ sastavljali smo i prikazivali
razne ske~eve, drarnske slike, pantomime . : . u tu svrhu imale
smd na§e ·male ·u!e ·dbmske priredbe. u jednom takvom pro-,
gramu, izrnec:!u ta~aka, pojavila se u pantomimi i Radojka s
velikim: \ispjehom.
·
·
Da poinenem 1 rie tako vedar detalj. Jednoga dana u nd
dom su doili i Radojkini roditelji.- Ona· nije htjela da izac:!e
pred njih, nije htjela ~ak ni da se vidi sa njima. Tek tad
sam doznala za njihove zategnute odnose. Objasnila nam je
to kasnije, u naju!em krugui Strahujuci od progoni, ako se
dozna .za aktivnost njihove buntov~e kceri za koju su samo
sumnjali da je komunista, roditelji su je ucjenjivali i prijetili da ce je se odreci. Sve »dok se ne oparrieti« nece od njih
dobijati nilta! A ona je izddala, ne tra!eci, pa ~ak i ne zeleci
Vi!e njihovu pomoc. Bi.Io je to objdnjenje · ne samo · komuniste nego i uvrijedenog ~ovjeka. Povrijedenog od onih od
kojih je o~ekivala da joj dolazi samo dobro, da je oni najbolje razumiju.
0. religiji,
- Drugovala je sa Bosancima a ja s Vojvoc:!anima prisjeca se Dara Bogunovic. - To nam nije smetalo da se
~elce nac:!emo. Cesto je ostajala :bez stana i dolazila je k meni
u suteren da prenoci. Sretala sam je i u grupi »Narodnih studenata BiH«. Naprednom pokretu pristupila je u diskusijama sa mnom, ali me je daleko prevaziila. Ne samo u izvriavanju zadataka vee u ang&Zovanju od jutra do sutra. Sva se
predala ·studentskom pokretu. Sve njeno bice bilo je u stu•
dPntJiknm pokretu.
�- Upoznala sam je 1939. u -Beogradu prilikom moga dolaska na studije - kazuje Nada Jovovic. - Sa njom sam
neko vrijeme i stanovala: prvo u Albanskoj, a kasnije u Dal~
matinskoj ulicl. Prema meni je nastupila kao da smo se bog~
ma otkad poznavale. Imala je neobi~no prirodno, neizvje§ta~eno dr!anje prema ljudima, narooito prema onima za koje
je vjerovala da su od nje neiskusniji. Svim srcem je htjela
svugdje da pomogne. Sjeeam se kako me je odmah po mom
dolasku u Beograd povela u studentsku menzu na rucak. Bio
je to moj prvi rucak u menzi. Kao srednjo§kolka hranila sam
se privatno, a ta domaea hrana bila je neuporedivo bolja od
h"rane u menzama. Nijesam do tada ni osjetila Ata je to glad.
Tog dana za rucak je bio pasulj, jelo koje nijesan voljela,
a pogotovo .ne ovako neukusno zgotovljeno. Ali ne pokazah
nezadovoljstvo, kako sene bih izdvajala od ostalih studenata.
Pitam Radojku hol:e 1i i ona dli\.poruci ru~ak, a ona veli kako
je vel: ru~ala. Jedem silom, ne svic!a mi se, pa ne pojedoh
~ijelu porciju. Rekoh da sam se najela. Radojka u~ i pojede
ostatak iz moga tanjira! Istom tad sam shvatila da ona nije
ni rueala. Zna~i, gladovala je!
.Zivjela je ona tada, a ~ini mi se i cijeli svoj kratki vijek,
u veoma te§koj oskudici; Od oca nije htjela da prima nikakvu pomoe. Kasnije, on joj je tu pomoc sam uskratio. Ne sjeeam se vi§e da 1i je imala majku iii ma(:ehu, aii znam da joj
je .ova krijul:i od ,mu!a katkada slala paket hrane. Sjel:am
se dobro jednog takvog paketa: bile su u njemu dunje i »k.itnltezc. Sve smo u to vrijeme nekako bile u oskudici, ni za
hljeb nijesmo imale, pa se dogovorismo da za svaki obrok
pojedemo samo po jednu ka§iku »kitnkezac kako bi nam ta
zaliha §to dulje trajala. Te dunje i to slatko drzale smo pod
krevetom. Bilo je hladno, nijesmo imale za ogrjev, pa smo
tt~ile lezeei ili sjedel:i u posteljama. Pojedemo tako svaka
ivoju porciju, pa ucimo, ali se istog trena sve na§e misli
vrate pod krevet gdje su mirisale dunje i mirovalo slatko.
Po preeutnom dogovoru svaka od nas uzme jo§ po jednu
kdiku. Ponovilo se to. nekoliko puta i, ka§iku po ka§iku, mi
tog dana pojedosmo gotovo dvije kile »kitnkesac. Od na§eg
racionisanja ne bi ni§ta! Bile smo mlade, organizam je zahtijevao svoje, a mi smo propisno gladovale. Zanimljivo je da
je Radojka, za koju pouzdano znam da je od nas svih najvi§e
gladovala, izgledala od nas ugojenija. Gazdarica je, da bi
121
�za§tedjela na ogrjevu, grijala kupatilo samo jedanput i zahtijevala da se sve .tri odjednom kupamo. Polazilo je tad do zadirkivanja i mi smo Radojki u §ali naredivali da opere k'Q-:
patilo jer je najpunija, njoj najvi.Ae vode treba. . . I zaista~
ona bi iza nas sve o~istila ne ljutel:i se na na§e djetinjarije..
I sama bi nam salom odgovarala, kako to mi ne znamo da
postujemo starije i sve u tom smislu. Uopste, bila je neobi~no
blaga, dobra i trpeljiva. Drug pravi u svemu, tako da u
njenom drustvu nikada nije bilo zategnutih odnosa. .
- Na8a aktivnost se nastavljala, samo u drugoj formi,
i za vrijeme zimskih i ljetnih ferija- kaze Nada Manojlovic.
- Kao studentska omladina odlazili smo u okolinu Bijeljine:
sela Obarsku, Trnovu, Popove, Janju, Ugljevik ... Prikazivali
smo pozorisne komade: •Voda sa planinec, •Obi~an ~ovjek«;
•Oslobodenje Koste Sljuke« . . . Sa pjeva~kim i recitativnim
horom isli smo na Drinu, devet kilometara od grada, i tamouvjezbavali program. Odusevljavali smo se naro~ito borbenim pjesmama. Sa zanosom smo ih u~ili:
»Hej zasu~imo rukave, zno;l neka lije
Izgradicemo novoga ~ovjeka .• ·"
Radojka je imala veoma prijatan, lijep alt i pjevala je
s osjel:anjem, uzivljavajul:i se. Izuzetno je voljela pjesmu. Vrhunac je bio aCup~ik«l Sva se razigrala, a plavo-smeda prirodno talasasta kosa raspr8i joj se oko zajapurenog lica. za.;
bacivala ju je onom svojom tako poznatom kretnjom ruke.
- Zasto bas ona?- pitam se i sama poslije toliko godina
od njene herojske smrti - sjel:a se Milka Caldarovic. Kada mislim na nju, a to ~esto biva jer sam je voljela, onda
mi od mnogih nasih zajedni~kih uspomena oZivi u svijesti
narooto jasno- jedno. Cini mise da ba§ ta jedna uspomena,
iako samo sitan detalj, daje najpuniju sliku neprosje~nih
ljudskih osobina tog dragog i toplog ~ovjeka, druga i komuniste Radojke Lakil:.
Kao i ina~e te, 1937. godine, kada sam ~ekala u~iteljsko
mjesto, na8le smo se Radojka i ja ispred njene kul:e da bi
red roditeljima kamuflirale oolazak na o~ladinski · iz~
�let na 'DriJlu.. I. moji roditelji, a pogotovo njeni, bili su ne
salrio. vrJ..o. strpgi nego i nasilni ako je trebalo da nas »UCe
pametic. Toga dana oddavao se izlet Radnicko-studentskog
recitativilog bora · ciji smo clanovi bile i nas dvij'e. Kako je,
policij~J.. ·vee u dva maba upala u prostorije gdje smo vr8ilf
probe bora, ovaj put je, prema zajednickom zakljucku, . tre-.
balo i{:i poje<;linacno dok sene izade iz Bijeljine a zatim skup-,
no kroz sela sve do Drine.
Radojka· i ja smo stigle do prvih kukuruza na njivama
!to vetil sa perifernim kucama grada i sjele da sacekamo ostale. Odatle smo mogle lako posmatrati kretanje na cesti, a
nas je teAko bilo primijetiti u bujnim kukuruzima, visokim
i gustim kao Aumal Tek §to smo sjele, iz blizine nas iznenadi
glas: :.A-a, kud ste se vas dvije uputile?c lako smo se zbunjeno trgle, nismo morale ni da odgovaramo jer je pred nas
iskocio Cvijetin Mijatovic-Majo sa nekim bijeljinskim drugovima..
Stigli smo na Drinu i pocelo je prebacivanje preko. Starace - njenog rukavca u starom koritu koji je, za razliku od
tzv. »five Drinec, bio mirna toka ali i vrlo dubok. Medu
.Clanovima bora bilo je i vrlo mladih drugova, Aegrta, tje1esno
slabo razvijenj.h, koji uz to nisu znali ni da plivaju. Jedan
je bio narocito slab, upravo si{:u§an. Pri pokuAaju da prede,
on odjednom nestade ispod vode. To bi za trenutakl Dok smo
mi ostali stajali zbunjeni, ne odlucujuci se, Radojka vrlo
spretno skoci sa dosta visoke obale i brzo izvuce iz vode maloga druga. Posmatrali smo taj prizor gotovo bez daha, a onda
smo i sami pri§li da mu pomognemo . . . Sagnuta nad djecakom nisam pratila §ta se okolo de§ava, ali me iznenadna graja
natjera da pogledam. Radojka je energicno nastavila da interveni§e oko prelaza. Neprestano je pomagala slabijima od
sebe i upravo je prenosila preko vode jednog takode nedoraslog omladinca. .Nekim drugovima, narocito mladim, cinilo se
to neobicno pa su iivo komentarisali. Prilazeci Staraci sa
onima koji su kao slabiji pje§aci bili zaostali Majo upita Ata
se to de§ava. Odgovor mu brzo dade mlad radnik: :.Pa, ni§ta
drme, na§a drugarica Radojka prevodi radnicku klasu preko
vode!c Tim odgovorom, mada u §ali, ielio je da pokaze kako
je nauCio ne§to iz napredne literature. A Majo, isto tako u
§ali, primijeti: »Aline :!edne!«
123
�- U pomatim studentskim de!ll()ft5bodjama - sjeQ se
Lela FilipoviC- 14.. deremhra •protiv rata, gladi i skupo{::e¥
teiko je ranjena i poslije uekoliko dana podlegla Daia drugarica Bosa Mi1KeviC.. Poslije komemoracije na Dcmomskom
fakultetu, kojoj je prisustvovah velika masa studeoata, poSli
liDO na prosekturu u Zelji da njeoe posmrtDe ostatke ispratimo
do groblja. Bilo nas je mnogo, najviie komunista. Obavijelteni o organizovanom i.spraeaju, Zandarmi su se nalli na
iirokom prostoru i.spred mrtvafnice gdje smo i mi stajali ne
obaziruCi se na njih. Kao da sad gledam: Postavljamo se
eutke iza pogrebnih kola. a !andanni nam polako prilaze sa
uperenim bajonetima. Radojka je prva odlumo stala iza kola.
i ne pomiiljajuCi da uzmakne. Grlato je izvikivala parole . ..
PredosjeeajuCi novi konfl.ikt s policijom, drugovi su se po
strani dogovorili da se od ispraeaja odustane. Odstupali smo
izmec1u zgrade Medicinskog falrulteta, uzvikujuCi protiv retima i bndarma, i raziAli se sporednim ulicama. Uvijek je
Radojka energitno istupala. Stalno neOIIl zaokupljena, sva u
pokretu. Bila je najprirodnija i najjednostavnija! Onakva kakva jest!
- Bila je u jednoj od grupa studentskog kulturno-umjetnrekog druStva •Petar Koocc, koje je djelovalo u okviru naprednog studentskog pokreta u Beogradu - priea Tahir HaM.ovic. - Druitvo je imalo zadatak da daje priredbe po C!:itavoj Bosni i Hercegovini i time budi borbeni dub otpora rastueoj faiisti~koj opasnosti. I tako smo 1939--40. godine u
nekoliko navrata obilazili Banjaluku, Mostar, Tuzlu, Doboj,
Bihac, Sarajevo, Bijeljinu, Sabac . . . U Sarajevu Sino gostovali u •Napretkovom pod.rumuc. Za put smo dobijali grupnu
!eljezni~ku kartu, a prilikom dolaska prihvatali su nas napredni studenti i radnii:ke organizacije, i rasporedivali po
kul:ama patriota. Sobom smo nosili svu hranu.
Sjeeam se, na§a diletantska grupa prikazivala je NuSicevu
• Vlast«. Radojka je igrala ministrovu fenu a Marko Mihic
ministrovog oca. Radojka i Marko su se tada zabavljali. Ona
je glumu vrlo ozbiljno shvatila. U p<X:etku se plaSila da 1i
ce, i kako, moCi da igra, ali se snasla i uspjela u svojoj ulozi.
Davali smo i Capekovu •Majkuc. I sa horom je nastupala.
Pripreme smo vdili u domu studentkinja •Kraljica Marija«.
Na turneji nas je bilo tridesetak, sve komunisti i simpatizeri
124
��KPJ, sve ~lanovi naprednog studentskog pok:reta. I pojedinablo smo, po kuCama, politi&i djelovali. Prodavali smo maeke-trobojnice s natpisom •Bnanib>mo svoju zemljuc. Sve Dale
priredbe otvarali su obilno Slobodan PriDcip :.Seljoc - predsjednik :.Peb'a Koaeac ill Miro Popara. :.Seljoc je poOJ1jao
revolucionarnim poli~kim govorom. Svi se sjeCaju njegovog
objainjenja pozdrava stisnutom pesnicom. Zavriavao je pozivom da se spremno dorekaju predstojeC:i doga4aji ..• Ljudi
su shvatili ideje koje je nai progrom pronosio i odgovarali
su nam spontanim manifestacijama solidarnosti. Bio je to misionanJri put. Naporan. NoCima nismo spavali. Po povratku
sam na ulici zaspao, o zid oslonjen. I Radojka je jednom u
Novom Sadu zaspala iza bine; tek smo u vozu primijetili da
je nema. Znabj toga putovanja bio je dalekoseZall u onoj psihozi ~Jrivanja rata. tad je Ceika vee bila pala . . . Unosili
smo ozbiljnost u poimanje dogac!aja i mobilisali narod na
pripravnost. I Radojka je, od nas neodvojiva, sa ljubavlju doprinosila uspjehu ove misije. Pa i kasnije, koliko god sam je
puta sretao, uvijek je bila u poslu; onako dobra i staloZena.
- Tokom 1940. godine - sjeea se Lela Filipovic - na
beogradskom Univerzitetu razvila se vrlo Ziva akcija za autonomiju Bome i Hercegovine. Clanovi KPJ i skojevci sakupljali su potpise na »Otvoreno pismoc . . . U okviru te kampanje, u kojoj su nastupali i reZimski ideolozi, sjeCam. se predavanja rektora Coroviea u velikoj salt lnZenjerskog doma.
Dvorana prepuna. Negdje unutra je i Radojka. Oko govornice okupio se 8tav odbor Bosanaca. Nafi drugovi su se svaki
w dizali i istupali. Bila sam kod vrata a do mene na stolici
stajao je Miro Popara i upadao rektoru u rij~. postavljao
mu pitanja. Slu!aoci su bili naelektrisani i povremeno su prekidali predavab. Govorio je Rifat Burc:Uevic-Sandiaklija, student prava, tadanji sekretar Mjesnog komiteta KPJ u Beogradu. Organizovano smo se suprotstavili Corovicu i njegovim
koncepcijama, tako da je u samom ~etku bio sprij~en. Nastala je graja. U taj mah neko nas obavijestio da su dom
opkolili !andarmi! Dogovorismo se da prema izlazu nastupamo u grupama, kako bi se mogli probiti kroz njihov kordon.
Hvatali su koga su stigli. Izjurili smo i, ulicama koje se odatle
granaju, prsnuli na sve strane. Nas desetak naJlo se preko
puta polte, kod hrpe kamenja kojim su popl~avali ulicu. Uz
128
�mene je bila i Dragica Pravica. P~eli smo se braniti . kame·njem i niBu nam mogli prici. Na samom co§ku tad ugledah
Radojku kako tr~i prema Kosovskoj ulici, a odmah zatim, kako je dva !andarma vuku za ruke, tegleci je svaki na svoju
.stranu. Ona se otima, plava kosa joj rd~upana, a odjel:a lepr8a oko nje. Bila je u onom svom starom izlizanom drap
kaputu. Iz daljine mi se u~inila kao razapeta izme4u njih.
Vidjela sam kako su je strpali u »Crnu Maricuc i odvezli.
- Po~etkom 1941. godine pred zimski raspust - spominje Mira Kurilic - bosansko-hercegova~ki student! uputili
su narodu otvoreno pismo, koje se Atampalo i rasturalo u
vidu letka sa naslovom: »Otvoreno pismo bosansko-hercegova~ke studentske omladinec. U prvom dijelu pisma govorilo
se protiv velikosrpske hegemonije i tra!ila autonomija BiH,
a u drugom, protiv ratnohu§ka~kog talasa i protiv skupol:e.
Stampano je na jednoj stranici u dva stupca, a na poledini
su se potpisivali studenti. Ulo se za tim da potpisnici ne budu
samo oni koji su vee kompromitovani kao komunisti nego da
to uzme sto masovniji karakter. Radojku sam tih dana posebno u~ila: ~as u dru§tvu »Petar K~il:« ~as u studentskoj
menzi ili u Domu studentkinja ... Svuda je agitovala da bi
potpisa bilo sto vise. Nismo tada imale li~nih susreta i poblize je nisam mogla znati, ali ponijela sam je u sjecanju
kao istrajnog agitatora i revolucionara.
- S proljeca 1940, mislim maja iii juna mjeseca, upoznao
sam Radojku Lakic u sarajevskoj periferijskoj kafanici basti »Kanarinac« - pri~a Iso Jovanovic. - To popodne dosla je u bdtu sa grupom !ena komunista, mahom studentkinja, koje su dobile zadatak da pomognu u ilegalnom radu
me<1u !enama Sarajeva. Bio sam sekretar Pokrajinog komiteta
KPJ za BiH. Kada su naiSle, sedeo sam s Avdom Humom ion
mi re~e za Radojku: »Ozbiljan je covjek, hrabra, borbena!«
U to vreme trebala nam je ba§ takva drugarica. Ponekad,
na nekim zadacima u ilegalnom radu, !ene su bile nezamen-Ijive, a nama je tada nedostajala ba8 takva aktivistkinja.
Postavilo se, naime, pitanje partijske »Tehnikec ko]u sam ne.Ato ranije oformio i u njoj radio sa BoriSom Kovacevicem. Na
·v zemaljskoj konferenciji KPJ stavljeno nam je u zadatak da
· izdajemo ilegalni partijski list »Glas saveza 11adnika i seljakac.
127
�TrebaJo je oajpre naCi saradnike. malinu za pisanje, ciklostil,
bartiju, itamparsku boju i sve ostalo. a poito list bude odttampan, sa stotinu uevolja i skriveno od policije svaki primerak doturiti Citaocima Prvi dvobroj izalao je u avgustu,
za juli--avgu.st, i prodavao se po elva dinara. Iako neugledan.
ita~ oa jeftinom ci.ldostil papiru, list je bio dobar i koristan informator. blazio je u tira!u od 600-700 primeraka.
Ugljeia DaniloviC i joi jedan u ono vreme istalmuti drug
imali su najbolje miDjenje o Radojki kao revolucionaru i o
njeDom lilm komuniste, pa sam zakljuCio da je upravo ona
ta koja ee tim svojim kvalitetima komuniste odgovarati J1ldu
u •Tehnicic. NaDi smo joj sobu poviie bivie •Benevolencijec.
Pozvao sam je i rekao: •Evo mene. eto tebe! Sara4ivaeemo!..:
i objasoio da joj je zadatak taj i taj. Odmah sam uoCio njenu
hrabrost i skromnost. Kao da se radi o n~ svakidaSnjem,
mirno i prirodno je primila to zaduienje. Iako to ream. nije
iskazala. verojem da je na ovo poverenje bila ponosna. Ona
je u isto vreme imala zaduZenja i u svojoj jedinicL Ne znam
u kojoj je i:eliji bila vezana. ali znam da je ima1a zadatak da
radi i sa ienama V erujem da je bila svesna Sta je ~ ako
se njen rad otkrije, ali ni reeju ni gestom nije odavala ne~
strepnju i zabrinutosL I to je govorilo o njenoj hrabrosti. Sa
prekidom od par meseci, za koje vreme je radila u Beogradu
u Poiti, Radojka je dolazila na rad u •Tebnikuc od &sa zaduZellja pa. gotovo. sve do svoje smrti.
Kuea u k.oju smo smestili •Tebnikuc bila je vlasni!tvo
nekog siromainog Jevreja sa dosta dece. On je meni i Radojki
izdao jednu sobu pozadi svoga stana. dosta veliku i nu-aCnu.
ali nije imao pojma Sta mi u njoj radimo. Ne seeam se viSe
kako se zvala ta ulica; znam samo da je ta mala prizeqtma
Jruea bila u dvoriStu, u centru grada. blizu katedrale. bsim
oas koji smo radili u •Tehnicic za nju su mali samo D~ovic
i joS jedan drug. Ina~ prilaz lruCi bio je neupadljiv. Da bijl
aTehnikuc osigurao i od vlasnika kul:e koji, istini za volju,
nije pokazivao ni najmanju radoznalost. limo sam promenio
bravu na vratima.
Ima1i smo ~tner. kamen i sve ito je potrebno za umnoiavanje ilegalne literature. Materijal sam 4onosio sam. ~
ledima, a Radojka je bila zaduf.ena da izvlaCi, da •ftampac
na geitetneru poglavlja iz Istorije SKPb. da prelama i ~
talnim spajalicama vef.e te brolurice. Matrice za nmnolavanje.
�prekucavala je kod sebe Hana Ozmo'). ali nije. zinala ni ko
ni gde ih umno!ava. Vreme je bilo takvo: Morali smo u . radu
.b iti strogo ko!Uij)i.rativni. Cim bi Radojka svrtila svoj .posao.
preitampala i uvezala broiure i druge materijale, odlazila je
kuci. Tada sam dolazio ja, sa velikim koferima sa duplim
dnom, i odnosio ono Ito je ona pripremila. Za transport i rastu.ranje materijala ona nije bila zadu!ena, niti sam je u to
upu(:ivao. Na§ teren BiH podelili smo na oblasti: sarajevsku,
tuzlansku, mostarsku i banjalu~ku. U odredeno vreme i na
odredeno mesto dolazili bi tada kuriri iz tih oblasti i ja sam
im li~no predavao materijal.
Bilo je tu i napetih, ~ak dramati~nih momenata; ali se
nijednom nije desilo da budemo otkriveni. Ta~no je da sam
8e kao partijski funkcioner izlagao opasnosti da budem uhva(:en od policije, §to su mi stariji drugovi i zamerali, ali sam
radel:i na omasovljenju KPJ u tom delu na§e zemlje, gde su
ranije trzavice i provale nanosile i te kakvu itetu naprednom
radni~kom pokretu, znao od kakve je va!nosti za izrastanje
partijskog ~lanstva baA taj materijal. Nastojao sam, ako bude
potrebno, i svojim !ivotom da ga za§titim. Bilo je tada odli~
nih radnika koji nisu hteli u(:i u Partiju govoreci: »Sve l:emo
dati od sebe, ali ne upisujte nas nigde. Svaki ~as se cuje za
neku provalu«. Odlazel:i kod Vajnera-Ci~ell) koji je tada radio
kao in!enjer u Higijenskom zavodu, upoznao sam nekog cmomanjastog mladil:a tehni~ara. Davao mi je za »Narodnu po~(:c po sto dinara mese~no! Bio je napredan i hteo; ~ da:
ga proverim na zadatku. BaA tada su mi javili iz Zagreba da:
(:e jedna drugarica, - opisali su je kao lepu, elegantnu zenu,
- u specijalnim koferima doneti partijski materijal, medu
kojim i tek od§tampane brojeve »Proleterac. Odlu~io sam da
taj zadatak poverim mladom naprednom tehni~aru. Kazao
sam mu da ce zagrebackim vozom do(:i jedna :adama«, koja:
izgleda tako i tako, i on treba da je neupadljivo, kao prijatelj do~eka, uzme od nje kofere i donese na odre(!~no mesto.
Primio je zadatak a ja sam, da bih proverio kako (:e sve ,i spasti, otijao na staru !eljeznicku stanicu, u neku neuglednu stanimu kafanicu odakle sam imao lep pregled celog .perona.
Kad s~i!e voz, vidim, izade opisana :aelegantna dama« i ~ama
I
_.,
_,_
-.·
:_
.e:..
:_
-:=.
...
'-.
'-
-· .
.
~.
4) H. Ozmo- tada clan PK KPJ.
') SlaviAa Vajner - Narodni heroj.
• -
~De
beroJl
.1'
.!
119
�~ ~~ ~ L~~ ~~
£~,1l'i;. ·~ uc.~
~
,
~
it
.,..,-:a::ra
")p:D I
h
:.-:.: ;r~ !:nrr=
*
n;.g2 n: X
!i!:la::i: JLO:»Z::~- ~
.:t·.r.~ ~ ~ £X .S::C:::. :l::Cr: ? ; 'W •-
z:ar---:._,..
fr -.:-~ ,._ . J-.r..r.. ~:.&i..a.. ~ ~ -..~· c ~ ~
JZ:"?~ .=: ~ ;r..:z~ ?·-.a Jf; ~
..... ~ :i:4 Je- ~ : JA.
....-,...r-:::~
.r.-..t~
:;..-
r -~:?:A"--a
=a
~:~ 7-~~=
~~
~~'l.A
~Ai--r~
.r.·L~-..·
r-
• •L:..c
*
~-e"..£-::;; ;r::~;ag.
~
• =-:0""!:':
;:; ~ 9
:o:-~
-=::::
J1E:- Lie.
~ ~
: •
~
-:-a.:. ::a:::~ L::t~ ~ :.ez ;re-
La£-;
:~--:..->::-)'•:=. ~ :-~ ..-:.-:
•
... ~:·:c=- =a ~: =a
;r.Lc.;o<;.. ·-;;,--
ve&.
~~ De
~ ::-a::g.••a::a~
.!h'.'l':~,,... =r.c...
~~..a.. 5;;.-.-~~ :If: ~
1>;..'1.-~Y-,
;rr:
sr~
~:!: ...
-.as=-1..,.
q-c.:::..: ..~
'l"~..--;r--"~
~
=:::=:
.JiOil: Jle- ~~ -; ~ ~
~ £"""~
~--~- z;:;; -:. ~ ~ poi!"..:~,......-.Ze: • ;r~ ~~~ :. -;;,z~
:!'::.£.:.
r--
t."l.....
~ =::)e
JOii=: ?~
g=-:-.e::
-a·=.- ;riiJ'::s=:::;a:..
!::-ae:.
::.e::=-~
5eo')
oo-.s=m
z-~,i;- -~.)£"- ~ -;.-.-;,~:X .lie~.-.- ~ s:::l::;
::a::a..
:!a r.- s=e=>- s.-:ria.. ::a SI'Ie k:J:l-.
~ .. .. ~~ ja ~-=-« ::..:;-!:- ::-~:;, ::a s:.;.:::=::_ .:._g--=-=-=.: .._£=); ~
~
....
"'-.4 :_.s; ::. ~ c:
rA ~ ;e- :::L:.g ::..::-r :? --~ A s:a 3;
~-.J,.s; ~- ~ :.....: ;;:-..L::~
~_c :;..·_., ~ J;.; ::.;d~ :::4~~a:~~
~.._,,
s .....~-":..-;-;t+.i :a
:.z-.-:id..-4!:;-~
en
E:c:.:
...
.a-:z.g-e::
!le
!:-:.c::....
~~ nt: ~....£
~!""d!l nro:.~:;.::::c.a.~
c~. ·;;;!-i'J4!'-F:.. ~-=-~;e:.t: ir;;...a-:r.e.
:-a:
za::.:s::::o p:r
p.:"'ca-.a, utah-")~ a=.:.£~- Ra:!:;n je rau Tl:!-- '..-.: r£g-> i ~!.1 ie-a-.a Sa-.-.a~ E.:.:a je
t.:. ..~ ;Go gr_:;:;.a z..:~ £.-:r-:·:~-s+.a : Be:-.a Pa;x:. D : ;a-:l!ar:ia
y__.._,~, z,,-:a fu.c·A:-~:-. J.._,..,-a:;La Cr.~¥'..:: pa A.::£ea £~
f'.t.r.a. f';,v... .H<ar...rs Vz:ru,_ c::~ Ha;r.J:: i ci:-_;ge.. O:le sa g;)11";1'.1
r~-=:;-e y<..:az:..:e k'XI lla!::::-.:>g ze!a.. g:a::!:ara J!lS.ira
t•,:,ta_, '....-.:.:L-n•...g r:c.;>:-~-:.g e:..·.-eira., i u ~:.;eg:n·:>; h~ d:skutlrt;.~ i r.·•aru Ji:an rada. Jed:r:;::n sam ± za:eka!l kako pev;.,:J •KJ.:i:arh.-. Zat-.i.d:.? sam se: ·Br~amu. iene.. S".a per.lle
tiJ ~n:J?C' •!\e zna~!.l o·;de S+.a pevamoc U!llL"iSe me O!le.
MH! J r.;~ma je bJa i Rad<Jjka koju so t.ene. n.aroc:o radnice.
vt_,J:,<t i ~.:re. t:m-ela je da im pride, da im se prih::b o~
, r~nb i U.Jcrffif.J, pa su j<Jj se poveravale i verovale joj. Bill su
tada zr<!:li mlr...·.ri za revolucionarni rad medu radn!cama.. Seeam R Jcakr.1 5U r.j:.h?";e nadnice U fabrici Carapa »Kljuec i
u fabrid l-ipaJca ..S;Jtc bile bedne. Gro radnica bile su mu•limanke. Za osam .ati rada pl.aCeue so samo eetiri dinara!
£!1'.-. u
~
:=.._~ ~
~;-~Ji:.;;:::;:!:
- ~- -41 r~ ~_.,._,
.-,.,Lk
�Tu su nde aktivistikinje pokazale veAtinu i upornost u bu-
denju !ena. Povezivale su se s njima, i govorile im kako mogu
da poprave svoj materijalni polo!aj tra!eci od poslodavaca
povi.Senje nadnica. Znale su dobro te sii:-omaAne radnice da
su bedno placene za svoj teAki rad, ali nisu bile svesne kako
ih gazde nemilosrdno eksploatiAu. Kad je to saznanje prodrlo
u njihovu svest, lako je bilo podici ih na Atrajk sa zahtevom
za poviAicu. Tako je taj svakodnevni kontakt sa njima urodio
plodom. Organizovano su stupile u Atrajk. I prvi i drugi
strajk je uspeo, kao i oni kasnije. Nadnice su im poviSene.
Celo to vreme imale su i moralnu i materijalnu podrAku
podrsku !ena-aktivista, odnosno Partije, zbog cega su i istrajale u svojim zahtevima. Radojka je hila borbena i beskompromisna. Ucestvovala je u svim sarajevskim demonstracijama, secam se, i u onoj pred Banovinom. Umela je sa policajcima da se uhvati u koAtac, da se guAa.
- Prvi put sam je srela u stanu krojacice Zore Ser6) gdje
je bio naA ilegalni centar okupljanja - kaze Roza Papo7).
- Tu se neko vrijeme krio i drug f>uro Pucar) navracali su
svi istaknuti drugovi: Avdo Humo, UgljeAa Danilovic, BoriAa
Kovacevic ... Dolazila je i kod Estere Papo za vrijeme strajka
radnica bijelog rublja, u ulici Leze Perere, kojim sam ja rukovodila tokom decembra 1939. i januara 1940. Te godine
sindikati su hili zatvoreni i nismo imali finansijskih sredstava
da se strajkacima pomogne. Zato smo u velikoj sobi Estere
Papo sakupile preko dvadeset sivacih maAina, tu sile ves za
vojsku i tako izddavale one siromasnije radnice. I Partija je
dala dosta novaca.
Radojka je hila naA instruktor. Okupljala nas je i objasnjavala nam smisao nase akcije. Citala nam je o radnickoj
klasi, KPJ i Sovjetskom Savezu ... Bilo je to vazno u onoj
napregnutoj psihozi kad su poneke radnice, pritisnute neimastinom, postajale kolebljive i htjele na posao. Vlasti nas
nisu zvanicno priznavale jer je to bio »divlji strajk koji vode
komunisti«. Da bismo na osnovu kolektivnog ugovora do
kraja izborili nase zahtjeve za osmocasovnim radnim vremenom i povecanjem nadnica, komunisti su organizovali cuva-
'>
1)
..
Z. Ser - umrla od tifusa pri povratku iz konclogora. .
R. Papo - kroja~ica bijelog rublja u radionici »Dora«.
131
�-
.~~&--
==-====:::II"C:::X:.'
...
.._---=-
:::::o:::==- -~
-=-==::!!!::::::!:=~- .-::::L
-----_.-:
.:.·_
-~ :. ...
~
...--~.... ~-
n:
: 1IE'IIItD
"*"ift!5k Zato
QJpuizowala
�desetodnevni politi~ki kurs SKOJ-a za BiH, u Aumi Pr!iljani
kod Bugojna. •Bu§cB) je dao ideju za mjesto. Tu je ina~e
logorovalo •Udndenje beogradskih studenata planinara«. Bilo nas je preko devedeset. Na proplanku usred §ume ocistili
smo lugarsku kuCicu i naokolo podigli §atore. Docekivali smo
grupe kursista i jedni drugima prilazili kao stari poznanici.
Prvo v~e imali smo logorsku vatru. Trebalo :nas je tada ~uti
i vidjetil Uz ogroman razbuktali plamen, usred Kraljevine
Jugoslavije, iz bezbroj grla ori se §umom intemacionala. Sa
kolikim zanosom smo pjevali! Drhtao mi je svaki nerv. Trebalo je vidjeti ta lica, OCi ••• Punim plucima smo dali odu!ika
svom zanosu i klasnoj mr!nji. Bili smo jedna du§a, jedno bice.
Svaki na§ dan zavr!iavao je logorskom vatrom; poslije pjesme posjedali bismo u krug i uz odsjaj plamena ocrtali konture rada. Podijeljeni u ~eti.ri grupe, poslije svakodnevnih
predavanja obicno smo zivo diskutovali o istoriji radni~kog
pokreta, o sindikatima, o ulozi SKOJ-a ... Bilo je oprecne, pa
i zucnije polemike. Radojka je naro~ito voljela da govori o
organizaciji rada. I o radu zena. Sjecam se kako je raspravljala sa nama o Bebelovom djelu •Zena i socijalizam«. Htjela
je, iz srca prozivljeno, svoje misli na nas da prenese. Borila
se i ona za izvjesne stavove, ali nije diktirala teme razgovora.
Prosto se sama od sebe u sve to uklapala.
- Od svih zena najvi!ie se ona isticala - kaze Roza Papo
- bilo u diskusijama, spremanju referata iii pri svakodnevilim sitnim du!nostima logorskog zivota. Sjecam se njene skice
za zidne novine, sto je brizljivo iscrtala, pa zidnih novina:
bile su velike kao zemljopisna karta. Objesila ih je o na8u
da§caru, spolja, jer su zene spavale u baraci a mu!ikarci pod
satorima. Sarna je sastavljala razlicite napise o Zivotu u logoru. Skromna! Mnogo me podsjecala na •Bu!ia« - Mahmuta Bu!iatliju, koga sam takode zapazila: Mrsav i zapu!iten,
nemarno odjeven, a kad progovori - kapacitet! I duhovit!
Tamo smo se najvise srodile. Uvijek je imala neki poseban,
socan i prozivljen nacin govora. Jednom mi se sva razdragana povjerila da se zabavlja sa drugom iz mostarske grupe:
•Joj, Roza, tako sam sretna §to je radnik, kulturan radnik!«
Bio je to onizak mladic glatko za~e§ljane erne kose.
• - &)
Narodni heroj Mahmut Bu!atlija.
133
�- Za na!e logorske v~ri - pri~a dalje lsak Ozmo pripremali smo veseli program: u sk~evima Zigosall smo
politiku reZima, plja~ku srpske i hrvatske burioazije ..., all
i na!e nedostatke na kursu. Pa i kada je sedmi dan po podne
do§ao dramatiC!an kraj, kad nas je Zalldarmerija jo§ prije svrsetka kursa odavde protjerala, na stanici smo opet sve ponovili, i skeceve i pjesmu. Promariirali smo kroz ucmalu
bosansku varo§icu, pjevajuCi »Crven je istok i zapadc, »Kad
gospodar svoga si rada« . . . Citavo Bugojno slilo se na stanicu. Mrtva kasaba se prodrmala. Bili smo ZiZa svjetlosna,
ubacena u to sivilo.
Ne sjeeam se vi§e detalja, ali znam da je Radojka svugdje
bila sa nama, uvijek prisutna i aktivna. Bila je nerazdvojni
dio na!e revolucionarne mladosti Jedna iz plejade odu§evljenih, koji su uskoro imali da prime na svoja pleea breme
revolucije. U Njemackoj, u Osnabriku i Nirnbergu, cull smo
za njenu smrt i duboko nas se dojmila. Ali nismo bili iznenadeni. Svaka druga smrt bila bi sa njom nespojiva. Njen lik
mi danima prosto nije izlazio iz vida; ono lice s malo tuge
malo osmijeha.
- Po§to sam sest mjeseci bio u bjekstvu od sarajevske
policije - sjeca se Milutin I>uraiikovic - nisam se nalazio
u gradu kada je dosla. Ali kad sam se vratio u septembru
1940. i raspitivao se sta ima novo, odmah su mi rekli da je u
Sarajevo stigla grupa beogradskih studenata komunista odredenih na ilegalni rad. Medu njima i TuzliC-:.Petronijevic« i
Radojka. Odmah su mi o njoj pricali: o njenoj druZeljubivosti, borbenosti i aktivnosti. Cim sam pun nestrpljenja izaiiao
na ulicu ina korzu u blizini Narodne banke sreo prvu grupu
omladine, ugledao sam medu njima Radojku veselu i nasmijanu. Nastalo je grljenje i ljubljenje sa svima. Prvi kontakt
bio je takav kao da se znamo godinama. Cini mi se da joj je
baS ta neposrednost davala najviSe snage i moguenosti da
pridobija ljude za stvar koju je zastupala. Po tome se razlikovala od drugova koje sam godinama znao. U kontaktu sa
radnicama pona!ala se prisno, sa mnogo razumijevanja. Za
kratko vrijeme stekla je toliko veza, da ju je u roku od dvatri mjeseca svaki napredni radnik u Sarajevu poznavao. :.Znam
je sa radnih sastanaka i sa svakog izleta u Sarajevu - ka.Ze
Roza Papo. - Za te izlete obicno smo se pripremali u kafani
134
�:aKod Laha« u skrovitom zelenilu dana§nje :aPionirske , ~o.,..
line«. Tu su se okupljali organizatori, njih 10-12, mec:tu nji.:.
ma Pavle Goranin, Rato Dugonjic i, obavezno, Radojka s onim
svojim zdravim crvenim licem kao u seoske djevojke. Bila je
bez li~nih obaveza, slobodna, i vidaJa se svugdje. Navracala
je i ona ~esto u burekdZinicu kod :aMakedonca«, preko puta
bivse Hipotekarne banke u Aleksandrovoj ulici, gdje su na§i
drugovi jeftino jeli po dvije-tri poga~ice za ru~ak.«
Bila je jedan od najaktivnijih u~esnika i organizatora
nezaboravnih izleta radnika, studenata, c:!aka . . . Nijedan nije
prosao bez nje. Ljeti, obi~no nedjeljom, isli smo u okolinu
Sarajeva: Kasindol, Vojkovice, Crepoljsko, Se-mizovac, Reljevo . . . Izlazilo je i do ~etiri-pet hiljada ljudi! 0 izletu bi · se
prvo dogovorili, a masovno u~esce bi osigurali preko sindikalnih podruznica i aktiva omladine u skolama. Vee oko §est
sati izjutra iz svih kvartova su, svaka za sebe, odlazile grupice od po dvadesetak izletnika. U sumi i na cvjetnim poljanama slijevali smo se u jednodusnu masu, ispunjeni radoscu
i poletom. Studenti i srednjoskolci su zajedni~ki izvodili kulturno zabavni program. Bilo je tu ske~eva koji su izvrgavali
ruglu postojeci dru8tveni poredak, revolucionarnih pjesama,
recitacija ... Istaknuti izletnici su bili i Pavle Goranin i Slobodan Princip. Igrali smo fudbal, kupali se, pjevali rusk~
pjesme. Najomiljenija je bila: :aCrven je istok i zapad«. I u
manjim grupama odvijao se ziv program: Najednom ustane
neki drug i spontano oddi politi~ki govor iii predavanje, a
zatim neko pro~ita »Vrapca«. U suton smo se u velikim grupama vracali preko Vraca i Semizovca, a na prilazima grada
razbijali se opet u grupice i razilazili. Ovi izleti su bili plo~
donosno sredstvo masovnog politi~kog rada i utjecaja KPJ~
-
U Posti broj 2 u Beogradu otvorena je 1940. menza Mican Drakulic. - Organizovali su je komunisti, odnosno sindikat postara. U ovoj menzi, pored nasih sluzbenika,
hranili su se mnogi drugovi, naro~ito siromasni napredni studenti koji su tu sebi kao osoblje zarac:!ivali hranu. Mec:!u
njima i Radojka. K nama je dosla jos po~etkom decembra
iste godine.
Drugovi su nam sugerisali da je kod nas i zaposlimo. Od
njih smo doznali da je clan Partije. Tako je ona krajem de..:.
cembra 1940. postavljena za dnevni~ara Poste broj 2 na do-
pri~a
135-
�- Za na~e logorske veceri - prica dalje Isak Ozmo pripremali smo veseli program: u skecevima Zigosall smo
politiku reZima, pljacku srpske i hrvatske bur!oazije ..., aU
i na~e nedostatke na kursu. Pa i kada je sedmi dan po podne
do~ao dramatican kraj, kad nas je zandarmerija jo~ prije svrsetka kursa odavde protjerala, na stanici smo opet sve ponovili, i · skeceve i pjesmu. Promadirali smo kroz ucmalu
bosansku varosicu, pjevajuci »Crven je istok i zapad«, »Kad
gospodar svoga si rada« . . . Citavo Bugojno slilo se na stanicu. Mrtva kasaba se prodrmala. Bili smo ziza svjetlosna,
ubacena u to sivilo.
Ne sjecam se v~e detalja, ali znam da je Radojka svugdje
bila sa nama, uvijek prisutna i aktivna. Bila je nerazdvojni
dio nase revolucionarne mladosti. Jedna iz plejade odwevljenih, koji su uskoro imali da prime na svoja pleca breme
revolucije. U Njemackoj, u Osnabriku i Nirnbergu, culi smo
za njenu smrt i duboko nas se dojmila. Ali nismo bili iznenadeni. Svaka druga smrt bila bi sa njom nespojiva. Njen lik
mi danima prosto nije izlazio iz vida; ono lice s malo tuge
malo osmijeha.
- Posto sam ~est mjeseci bio u bjekstvu od sarajevske
policije - sjeca se Milutin I>uraskovic - nisam se nalazio
u gradu kada je do~la. Ali kad sam se vratio u se,ptembru
1940. i raspitivao se ~ta ima novo, odmah su mi rekli da je u
Sarajevo stigla grupa beogradskih studenata komunista odredenih na ilegalni rad. Medu njima i Tuzlic-»Petronijevic« i
Radojka. Odmah su mi o njoj pricali: o njenoj druzeljubivosti, borbenosti i aktivnosti. Cim sam pun nestrpljenja izasao
na ulicu i na korzu u blizini Narodne banke sreo prvu grupu
omladine, ugledao sam medu njima Radojku veselu i nasmijanu. Nastalo je grljenje i ljubljenje sa svima. Prvi kontakt
bio je takav kao da se znamo godinama. Cini mi se da joj je
ba~ ta neposrednost davala najv~e snage i mogucnosti da
pridobija !jude za stvar koju je zastupala. Po tome se razlikovala od drugova koje sam godinama znao. U kontaktu sa
radnicama ponasala se prisno, sa mnogo razumijevanja. Za
kratko vrijeme stekla je toliko veza, da ju je u roku od dvatri mjeseca svaki napredni radnik u Sarajevu poznavao. »Znarri.
je sa radnih sastanaka i sa svakog izleta u Sarajevu - kaze
Roza Papo. - Za te izlete obicno smo se pripremali u kafani
134
�»J{od Laha« u skrovitom zelenilu dana§nje »Pionirske , ~o.,._
line«. Tu su se okupljali organizatori, njih 10-12, medu njima Pavle Goranin, Rato Dugonjic i, obavezno, Radojka s
svojim zdravim crvenim licem kao u seoske djevojke. Bila je
bez li~nih obaveza, slobodna, i vidala se svugdje. Navracala
je i ona ~esto u burekdzinicu kod »Makedonca«, preko puta.
biv§e Hipotekarne banke u Aleksandrovoj ulici, gdje su na5i
drugovi jeftino jeli po dvije-tri poga~ice za ru~ak.«
Bila je jedan od najaktivnijih ul:esnika i organizatora
nezaboravnih izleta radnika, studenata, daka . . . Nijedan nije
pro§ao bez nje. Ljeti, obi~no nedjeljom, i§li smo u okolinu
Sarajeva: Kasindol, Vojkovice, Crepoljsko, Semizovac, Reljevo ... Izlazilo je i do ~etiri-pet hiljada !judi! 0 izletu bi se
prvo dogovorili, a masovno u~esce bi osigurali preko sindikalnih podruznica i aktiva omladine u skolama. Vee oko sest
sati izjutra iz svih kvartova su, svaka za sebe, odlazile grupice od po dvadesetak izletnika. U §umi i na cvjetnim poljanama slijevali smo se u jednodu§nu masu, ispunjeni radosctr
i poletom. Studenti i srednjoskolci su zajednicki izvodili kulturno zabavni program. Bilo je tu ske~eva koji su izvrgavali
ruglu postojeci drustveni poredak, revolucionarnih pjesama,
recitacija ... Istaknuti izletnici su bili i Pavle Goranin i Slobodan Princip. Igrali smo fudbal, kupali se, pjevali ruske-pjesme. Najomiljenija je bila: »Crven je istok i zapad«. I u
manjim grupama odvijao se ziv program: Najednom ustane
neki drug i spontano odrii politicki govor ili predavanje, a
zatim neko procita »Vrapca«. U suton smo se u velikim grupama vracali preko Vraca i Semizovca, a na prilazima grada
razbijali se opet u grupice i razilazili. Ovi izleti su bili plo-:donosno sredstvo masovnog politickog rada i utjecaja KPJ_
omm
-
U Posti broj 2 u Beogradu otvorena je 1940. menza Mican Drakulic. - Organizovali su je komunisti, odnosno sindikat postara. U ovoj menzi, pored nasih sluzbenika~
hranili su se mnogi drugovi, narocito siromasni napredni studenti koji su tu sebi kao osoblje zaradivali hranu. Medu
njima i Radojka. K nama je dosla jo§ pocetkom decembra.
iste godine.
Drugovi su nam sugerisali da je kod nas i zaposlimo. Od
njih smo doznali da je clan Partije. Tako je ona krajem de..:
cembra 1940. postavljena za dnevni~ara Paste broj 2 na do-
pri~a
135-
�sbvoo odeleilje.. U to vreme Partija- je u polti imaLa velik
~ i Dije nam bilo teiko da je zaposlimo na takvo ndDe
mesto gde smo polititki najslabije stajali. Do Badojkinog dolaska medu dostavljaCima smo imali samo jednog bnctidata
KP.J. Kao DOVi i nekompromitovani Clan KP.J dobro nam je
dmla upravo na ovom radnom mestu.. Kod nas so vee 1ada
postojale dve partijske Celije. Radojka je uSia u Milanovi~"U.. U naioj partijskoj organizaciji. pored ostalih drugarica.
bile sui Neda BoZino,;c, LenCe Arson_ Milada Rajter, Mima
.JovanoviC..
Mi clanovi KPJ u po5ti bill smo gotovo svi kompromitovani. jer smo bezmaJo svi bill u rukovodstvu sluibeuib
PTT koje je po svom sastavu i radu bilo izrazito ljeviCarsko.
GGtovo cela uprava PIT za Jugoslaviju, a naroCito beogradska sekcija, bile su u to vreme sastavljene od komunista.
Krajem 1940. i poeetkom 1941. od ulrupno osam stotina naiih sluZbenika, njih Sest sto~ davalo je priloge Partiji i
Crvenoj pomoCi. lsto toliko ih je kupovalo i na.Su ilegalnu i
legalnu itampu. U tom brzom tempu omasovljavanja Partije
i P'Jkreta uCestvovala je i Radojka. RadeC:i sa masama sticali
smo dragoceno revolucionarno iskustvo. Ona je mala da pride
ljudima, da ih pridobije i odu5evi Njena skromnost i teiak
Zivot proletera, a to je uistinu bila, zastupali so je reCitije
od rea. Posebno je imala uticaja na radnicke i n.iie sluibenitke mase. Zbog toga smo je i zaduiivali da mectu njima
deluje. UCestvovala je u svim oblicima na§eg ilegalnog rada;
a bilo ih je mnogo.
•U PTT ustanovama- kaZe Neda BoZinovic- postojala
je jaka partijska organizacija, sa svim formama rada: iene,
omladina, Citalacke grupe, UdruZenje PIT, Crvena pomoC,
menza - socijalna pomoe, sabotaZa, lrulturno-propagandni
rad, pomoe KPJ . . . Radojka je bila od onih drugarica koje
svaki. i najsitniji, partijski zadatak obavljaju sa puno odgoyomosti i entuzijazma. Uvijek spremna da se bez ograde, sa
punim elanom zaloZi za njegovo izvrienje. Sa njom sam se
ponovo naila istom u decembru 1940. na ovome radu u PoAti.
Obadvije smo bile zaposlene kao dnevniwke ...c
ZnajuCi donekle za ovakvo stanje, policija je nad po8tom
vrtila strogu cenzuru i postajala· sve budnija. Imali SU: oni
lwd nas avoje stalne agente, koji su deturali od poeetka do
svNP.tka rada, sve do 22 easa. Rasturat;i ~egalnu Stampu ili
�lette,· l sliltUh u unQtra!njost;. mOglo· se aam0 krijuci ad age.
nata i to! vrlo ~to. Sve ove poslove Radojka je uspevala da
obavi JUii'OOto zbog toga !to ostalim slU!benicima jo! nije
bila · p~tar njena . politil:ka pripadnost. Degalnu partijsku
Jtampu 1pre~osili smo putem' ambulantne polite iz Zagteba za
Beogt:ad; :Skoplje .i ·dalje. Rasturali smo partijske proglase i
uniitavali reakcionarnu Atampu, narocito reumsku. U isto
vreme onemogufavali smo policijske agente da konfiskuju
napredrtu literafur'u i sindikalne l:asopise, !to je stizalo iz
ihostranstva: SSSR-a, Francuske ... (»Proleter«, dela Lenjina,
Istorija SKPb . · ) Najmasovnije smo rasturali letak kojim je
..
:J{PJ raskrinkavala petokolonaske vrhove bivAe jugoslovenske
vojske. ' Ovaj letak o Armiji upucen je hiljadama sluibenika
raznih .ustanova u Beogradu, na njihove adrese, 1 to postom.
Bilo je to ugla\rnom delo Radojke i Lenl:e Msove, koje su se
domogie >
adresa i, zatvoriv!i se u Radojkinu sobu, ispisivale
ih i razaslille. Imalo je to velikog odjeka. Ni.ko se nije nadao
da ce mu letak stici direktno u ruke, adresovan na nadle8tvo
ili stan. u ovakvim slul:ajevima pisma pismo slali posle odla~ka agenata, iza radnog vremena, s tim sto bi se datum i l:as
na po!tanskom ugu vracao unazad. Izgledalo je da su odatiljana u vreme dok su policijski agenti dezurali u posti,
Nikad se Radojka nije tuzila na svoje zadu!enje. Svaki
zadatak priinala je ozbiljno i izvrsavala ga kao da se radi o
nel:em izuzetn:o vdnom, pa bio on i najbeznal:ajniji. Nijedan
posao za njli nije bio sitan; pa i kad je po svom znanju i
iskustvu magla da rukovodi nekim vecim! Bila je bezmerno
dobra, Airoka u svojoj nesebil:nosti, tako da nam se katkad
u tome l:inila naivna. Pored l:vrstine i odlul:nosti hila je to
divna crta njenog karaktera.
Cim je do§la medu nas opazili smo da je slabo obul:ena,
pa ·s mo izme<'!u sebe sakupili novae da kupi haljinu. Secam
se dobro, bio je to neki plavi §tof od ~ega je sa§ila onu haljinu
sa belim t:>kovrathikom, u kojoj se i slikala. Sem njene vee
dotrajale suknje i bluze, to je bila i svel:ai:la i - jedina njena
halijna! U to vreme zaljubila se u jednog na!ieg druga koji je
prvih dana rata pao u nemacko ropstvo. Zapazio sam tu njenu
ljubav na partijskim sastancima, po tome kako su se ponekad gledali, a kasnije, ·kad sam se vratio sa fronta, to mi je
SaJnQ potvrdila jer sam primetio kak0 Se 0 n je1"'n T'P<:n;tuje,
»Jednoga dana - sjeca se i Neda Bounovic ·
'a
�povjerila mi se kak.o voli i kak.o je voljeDa! Kao da gledam
one njene tople oCi, sreCne. pune iivota. Lijepe oCi! A1i nije
ana bila u moguCnosti da toj svojoj ljubavi posvei:uje mqpgo
vremena. To doba, krcato sve novijim i novijim dogaltajima,
i hju je, kao i sve nas, vodilo taka rea iz akcije u akciju.
Mofda bai zato ti trenuci. !to ih je odvajaJa za sebe. nisu
nikada umanjili njenu aktivnostc.
Nezaboravni doeek Nove 1941. godine, kame su ton dali
komunisti. priredili smo u na5oj menzi U dosta velikoj sali.
pored naprednih poStara bilo je gotovo isto toliko naprednih
gostiju: omladine i studenata. Svaku na5u priredbu poseCivali su i komunisti van ove ustanove. jer nam nije bio cilj
aamo da se proveselimo vee i da putem javnih skupova Sirimo
nal uticaj. Pripremili smo dupli govor: jedan b.laZi za policiju. u slueaju da nam ga zatraZi. drugi ,.Jevic, koji sam ja
oddao. Rad URS-ovih sindikata bio je zabranjen. Znali smo
da re ovde, kao i obiblo, biti agenti specijalne beogradske
policije i ostali njihovi dou.Snici. Ali, sem agenata, sve ostalo
bilo je na!e, napredno: od govor3. programa. pesama. pa do
igranke. Alkohol je u menzi izricito bio zabranjen pa smo,
da bi zdravica bila duhovitija, novogodiSnjem peCenom prasetu stavili u usta ca!icu vina i time nazdravili Novoj godini.
SeCam se kako je Radojka te veeeri bila raspoloZena.
SeCam se toga posebno, jer je prvi put obukla plavu Stofanu
haljinu sa belim okovratnikom. Ona i Lenre Arsova bile su
kolovode medu Zenama. Pevale su najlep§e od svih i cela
sala, svi prisutni sem agenata, pevali su s njima. Pevale su
se tada divne pesme nas komunista, pesme revolucionarne,
bolj~vicke. Pevali smo i pesme narodne, peealbarske. Lenre
je pevala "Pusta osta, nane, Amerikac, mi ostali smo je pratili, a Radojka, i svi mi sa njom, pevala je ..Capajevkuc, "Vanjku« i onu »Tamo daleko« pa smo, pored mnogih, cak i Sovjetsku himnu zapevali. To je, verujem, bilo poslednje Radojkino veselo drugarsko vece! Bila je mlada, zaljubljena u
Partiju i u njega, i srecna, bezmerno srecna, bez obzira na
neirnaltinu koja ju je tada, kao i uvek, pritiskala. Nije slutila~
kao ni mi ostali, da ce vee te iste godine poloZiti svoj Zivot
za stvar naAe revolucije.
Radojkinu hrabrost, odnosno hladnokrvnost u te8kim momentima, zapazio sam prilikom provale u na8oj partijskoj organizaciji u martu 1941. kada su pohapseni mnogi drugovi iz
138
�Pavloviceve eelije, gotovo svi koji su delovali u Glavnom
telegrafu i telefonu. Nasa celija je bila poitedena, mada su
gotovo svi pohap§eni drugovi znali za nas. Za one koji su
izbegli hap§enju, to je zna~ilo preuzeti poslove uhapsenih,
raditi sa vi§e odgovornosti i opreza. I pored opasnosti od hap§elija, morali smo po direktivi rukovodstva da dolazimo na
duZilost. Preporu~eno nam je samo da ne spavamo kod kuca
nego u Po§ti, kako bi se na§e eventualno hapienje tu odigralo i bolje politi~ki odjeknulo. Mu~no smo se osecali. Oko
§est stotina simpatizera stalno se raspitivalo za pritvorene,
zanimale su ih sve novosti. Bilo je i kolebanja. Neki su se
i povla~ili. U toj napetoj situaciji Radojka se pokazala medu
najboljima. Na njoj nikakve promene. Ni trunke straha iii
nervoze. To mirno, prirodno drianje, u ~asu kad i najbolji
komunisti znaju biti bar nervozni, potvrdivalo je njenu izuzetno i!vrstu i sabranu prirodu. I dalje je neumorno radila,
pa ~ak i vise, jer je i trebalo viSe da se radi. Delila je letke,
ilegalnu stampu, dolazila u Udru~enje po§tara, i svojom vedrinom smirivala tu mu~nu atmosferu.
U susret su nam vee jurili presudni istorijski dogadaji ...
I Radojka je kao redov Partije, da je tako nazovem, dala tim
zbivanjima svoj ljudski deo. Sa ostalim nasim drugovima i
ona u~estvuje u »trecim demonstracijama« uo~i i na sam dan
27. marta. Kao sad, seeam se nje, Nede Bo~inovic i drugih
devojaka koje su od izvikivanja na§ih zahteva i tr~anja dosle
zadihane, znojne, promukle. Nisu mogle ni da govore. Ubrzo
smo mobilisani svi mi komunisti mu§karci. Usledilo je i bombardovanje Beograda pa kratkotrajni rat i sramna kapitulacija
petokolonaskih vojnih vrhova i isto takve vlade.
Odmah posle kapitulacije uspeo sam da izbegnem rop"stvo i da se vratim u Beograd. U Srbiji, kao i ovde, sve je
vrilo od izbeglica s raznih strana zemlje. Na§li su se tu i
mnogi drugovi koji su dotada bili na radu u drugim pokrajinama, a mnogi su, medu njima i Radojka, uskoro dobili zadatak da idu na partijski rad u unutra§njost i odlazili su bez
pogovora. Vladao je mete~: na brzinu se selilo, odlazilo i dolazilo tr&Zeci veze i zadatke, jer su se sticajem tragi~nih okolnosti postojece veze gubile.
Kod svoje kuce u Had~i Melentijevoj ulici broj 85 zatekao
sam tih dana Radojku, Mimu Jovanovic i Len~e Arsovu. Do~ekale su me s velikom rado§cu. Bile su bez stana. Koliko se
139
�secam, stan im je bombardovanjein srwen pa su pre!ile ovamo.
Nairne, kad sam bio mobilisan, ~ria mi je oti!ila u Liku, a stan
sam pre polaska ostavio drugovima, lito su komunisti tada
obicno cinili. Uskoro sam se na!ao sa kolegama ilegalcima, ali
mi kao kompromitovanom nije dozvoljeno da dolazim na posao, iako sam primao platu. Neposredna veza sa Radojkom
tada mi je dobro do!ila. Upravo nje~ · posredstvom i preko
nje izvr!iavao sam mnoge akcije na po!iti. Ponovo je otiveo
partijski rad i izvrsena reorganizacija kojom su rukovodili
Filip Kljajic-Fica i Morna Markovic. S obzirom na novonastalu situaciju u vezi sa ddanjem pohap!ienih drugova, postavljalo se pitanje ko moie i dalje da ostane clan KPJ. Zbog
kolebljivog ddanja pred policijom, neke smo zaobisli. Iznova
smo formirali dve telije: sekretar jedne bio je I>oka Pavlovic, a druge ja. Sada se moralo raditi opreznije, ali bde i odlucnije. Bilo je odret!eno da Radojka i Lence Arsova idu na
teren, svaka u svoj kraj, pa su obadve zbog konspiracije ostale do polaska na mojoj licnoj vezi. U mom stanu su odrzavani
partijski sastanci i one su imale mogucnosti da izbliza prate
celu reorganizaciju.
·
Upravo tih dana, secam se; dosla je kod nas Radojkina
majka, ili ma~eha, da je vodi kuci. Cim se ova pojavila,
Radojka mi rece kako je stara konzervativna i da ce, mozda,
u ovakvoj stambenoj situaciji sva!ta pomisliti. Da bih se
osvetio, namestio sam joj uvece da spava na necijem kana·
beu punom stenica. Bila je to zaista varvarska §ala: sva izujedana i podnadula od nespavanja, stara je ujutro pocela da pakuje stvari. Bio je to uspeh, odustala je od nagovaranja i otputovala kuci bez Radojke.
»Sredinom maja 1941. vidjela sam je posljednji put -'sjeca seN. Botinovic.- Razgov:arale smo o mnogim dogada.jima: 0 tome sta je ko do!ivio i preZivio prilikom okupacije
zemlje, o susretima i rastancima, o drugovima i drugaricama
.za koje smo znali, a i za koje nis;mo znali gdje su. Tako spomenusmo i njenu ljupav. Potamnio je pri tom sjaj njenih
ociju. Voljeni drug je vl;'!c biou :ropstvu. Poniruci nacas negdje
duboko u sebe, prosaputala je sjetno:
, .. »Suvise je bilo lijepo da bi moglo dugo da traje!c
Negde krajem maja Radojka je napustila Beograd i otputovala u. Bosnu. U .dokumentima Polite broj 2 koji su sacu~
140
�vani u arhivi, stojl da je ona u Poitu doAla 30. decembra 1940.
a dulnost napustila 30. juna 1941. godine. Zapravo, ona je
neito ranije po partijskom zadatku bila otiila u Sarajevo,
Kad neko nije stizao na posao, mislilo se sp~en je blokadQm
i sli~o. pa se s otpustom rekalo, naro~ito onde gde je K}>J
imala svoje uporute. Zvani~ni dekret, da je prestala biti slu1:benik, Poite broj 2 u Beogradu potpisan je istom 24. decembra
1941, tri meseca posle njene smrti, kada su doznali aa je
streljana.
PRESUDNI DANI
-
U proleee 1941. svi smo se vraeali kueama da bi$mo
u Ustanku- sjel:a se Dara Bogunovie. -Ali tu
nas je vee ~ekao Spisak studenata odredenih za hapsenje. Na
spisku smo, naravno, bile obje. Na u4aru je prvo bila ona.
Joi ranije, preko fei'ija, ona nije propuAtala priliku da odlazi
mojima, bila ja tamo i1i ne. Kod mene se zadesila i tada, upravo kad je kod njenih po~eo pretres. Majka joj je poru~ila da
su je tra!ili. U nekoliko mahova iili su njenoj kuei.
»Saznala sam - We Kaja Tesie - da se tih dana zadesila kod svojih roditelja, k~d su ih ustaie nol:u iznenadili, i
oni su je na brzinu sakrili u sanduk iza vrata. »Da nisu otisli
jol za dvije minute, ne bih izddala; izalla bih, pa ita bude!«
potu!ila mi se Radojka. Nasmejanu kao i obi~no, i punu poleta, srela sam je na ulici u Bijeljini.«
Vee se bila povezala s mesnom partijskom organizacijom
l odlu~no je da ona prebegne u Sarajevo. Tamo je poznavala
dosta drugova, a i tbira je imala manje za petama. Reseno je
da se presvure u nosnju muslimanke i neopdeno izvrsi zadatak: odnese poruke i letke u Sarajevo. Otada kuei viJe.nije
ni odlazila, sem uv~e. kruom, da proveri ita se sve tokom
dana zbilo, ili bi iJao neko od nas.
U jedDo majsko v~e. na ndoj neogra<!enoj travnatoj poljanici priredili smo Radojki mali oprostaj. Iskupili smo semi
studenti, gimnazijalci, radnici, i zdeleli joj veliku sreeu i
uspeh. Podsetili smo se ndih ranijih telja i snova, svesni da
je doAao dan odlu~uj1,1l:e borbe za naie ideale. Hladnokrvna 1
spremna na zadatke, Radojka je jedva ~ekala da po<!e. Nestrpljiva kad l:e da ~ne. Svi smo mali - tu jet Samo §to
u~estvovali
lU
�nije buknulo! Osecala sam: Ja student - ona ~~~ Partije!
Bilo je to vidljivo, mada smo i mi, narodni studenti, bill ~vr
sti, gvozdeno disciplinovani. Bilo je to vreme kada se ~ovek
stopostotno angazovao i potpuno svesno irtvovao. Nabavila
sam zar od mlade Kadrije koja nas je simpatisala. Zatim
smo joj izmedu sebe sakupili novae za put, mada smo imali
gotovo prazne dZepove: iznos jedva dovoljan da se plati pola
·1ozne karte do Sarajeva. Ostali deo puta je prepesacila i tamo se povezala.
- Sjel:am se kao danas - pripovijeda Ljubica Crnogorac - pojavila se kod nas rano izjutra 25. juna 1941. u zaru
i opancima, sva izguzvana i prasnjava. Jako zamorena. Bili
smo iznenadeni. Zagrlila je moju mamu: »Joj, tetka draga,
morala sam .pobjel:i iz Bijeljinel Necu se zadrzavati .. c I mi
smo bili u stra5noj psihozi jer mi je tata uhapsen kao taoc.
Cijeli dan se ~istila i prala. Narucili smo joj cipele. Kao 'da je
slu5am kako nam pri~a o svom neobicnom putovanju: saobral:aj isprekidan, neki mostovi sruseni, - kod Race se skelama
prelazilo preko Drine - tako da je dobrim dijelom puta isla
pjesice. Nol:u se po selima zavlacila u topla stajska dubrista
da ne ozebe. »Psi laju oko mene ...« Najzad je uskocila u
teretni vagon, dok je voz usporavao pred nekom stanicom, i
uvukla se u sijeno. Jedva je otresla suve vlati sa sebe.
Nije dugo ostajala u jednoj kuci. Zametala je trag. Cas
je ovdje, cas ondje! A nije htjela ni da bude na teret svojim
domacinima. »Necu niSta ponijeti, najesl:u se ovdje i bice mi
dosta za dva dana« rekla mi je jednom, posavsi. na zadatak.
- Odmah se povezala sa partijskom organizacijom, a
istovremeno pojavila se i u mom domu - prica Dragica Vukovil:. - Moj stan na Marijin-dvoru, u ulici Kralja Tvrtka 11 C,
bio je jedan od vaznijih ilegalnih punktova KPJ u Sarajevu,
»prvi stab« za organizovanje ustanka. Moj muz Veljko9), inzenjer, bio je clan Gradskog komiteta, a kod nas je stanovao
Avdo Humo i tu primao sve rukovodioce i kurire ... Navral:ala je cesto, u svako doba dana, najcesl:e radi veze sa drugovima koji su ovuda stalno prolazili: Isom J ovanovil:em, Esadom Cengil:em i drugima. Sa stra5l:u se predala ilegalnom ra~
1)
142
Veljko Vukovil:- poginuo u NOB-I.
�du. DolazeCi po zadatke, uzgred bi i posjedila. Siromuki obu~na, ali uvijek nasmijana! Pucala je od snage i zdravlja.
Cim upadne u kueu, zarumenjena od !urnog hoda i sva uzbudena, pocne da nam prifa o svojim »uli~nim doti.vljajima"~.
Bila je tako simpatifna i draga! Uvijek sam se radovala njenom dolasku. Potutila nam se jednom da je srela nekog iz
Bijeljine ko je sumnjao na nju, i da se morala sakriti. Bill su
to te§ki dani ... Vee krajem juna, poslije napada Njema~ke
na SSSR, ustdka policija i agenti Gestapoa pohvatali su mnoge ilegalne borce u Sarajevu. Po okolnim §umama ~ula se
partizanska pucnjava, svaki ~as smo ocekivali njihov dolazak,
ali uvijek bi uslijedile nove represalije: Nijemci i usWe su
pojacavali oprez i §pijuna!u. Oko grada su postavljali i po
tri obru~a blokade; na svim vamijim prolazima strazarili su
naoruiani ustde i agenti u civilu. I vje!ti partijski kuriri
DovadZija i Hadzic, iako su znali svaku butu, po nekoliko
puta su se vracali neobavljenog posla i po tri dana znali boraviti kod mene u kuci.
- Radojka je ostala neumorni revolucionar - kde Nada
Manojlovic.- Tih julskih dana potvrdio nam je to i Mahmut
Bu!talija pri prolasku kroz Bijeljinu. Srela sam ga, preruAenog, na.pijaci. I u kucu mi je do!ao. Na njemu fes, zuta kosulja, zelena kravata . . . A po dZepovima »Stotinu« nekakvih
legitimacijal
»Sjajna je Radojka! - re~e. - Eno je, »Aije« u zaru kroz
Sarajevo. Prava je Turkinja! Krupna je, upadna, a i svak je
·zna ... Bojim se, poznace je«.
- Njema~ki i usWki teror u okupiranom Sarajevu sredinom 1941. dosegao je ~udovisne razmjere - sjeca se Esad
Cengic. - Neke javne ustanove, ~ak i Pravoslavna bogoslovija10), pretvorene su gotovo preko noci u njema~ke i usta!ke
zatvore, a svi zatvori bili su prepuni. Svakog dana otpremani
su novi transporti u njema~ke i ustuke logore. Na sarajevskim ulicama osvitali su plakati Pokretnog prijekog suda sa
imenima strijeljanih komunista, Jevreja, Srba i svih onih koji
se nisu mirili sa »novim poretkom«. Stalno su objavljivani
:»Propisi« i »Upozorenja« ~ime su ograni~avana prava gradana i prodl1Zavan policijski ~as. Imena ulica i natpisi na javto) Danas Ekonomski fakultet.
143
�-••. ,....... -t.a..••'*'""' : ;n-tv•tzw~t ~ zamJenjiviUU su, ·a a....~ -~tvn - bna.u.! Po nalogu Nijemaca vrijeme
... -'•"-....•• ·•·v•ttG '"VU\.~ -~ &ll jedan sat Wlaprijed. PrijetW
......,. .v ......,... ,: ·• $Yut ~"U ~g svjetla. Preko
.,,. "''· ...... ~ ""' ,...~""'~ :.W~; Qjihovi drevni stano"Wlid, sa., •• ""' ,·. '"'- . •'att:!~ ~ ~ Ydili su racije. Ustaike
..·w... . .
->bJ&Vijival@ SU vijesti Q Da.Precfo... •• ~~~~ : ~e boij~vi&e hordec,
, __ ,_ ,, ............-.:,•attoo., ~.:!12: :raii PI'GPUSDic:u za Bagdadc.. .
. ... ~ ..............., .tt .•:.;a...:. .. a./:t: :stute 'astrike itampe i, ispu-
., ,
, ... ~ .... tt
• •,
1"4...'>1.t'W!tt\&
' ...... ,._., '''"'"'·
.:ian. hita.U. u nesigurna skro... ·• • ·' '"'' '-..1 '•· : •~u. ~ ~v-.e ~e u pod.,.
' .. ., . • , "" ,...,.. a ....-...;.: ...._.....
.. .. ....
tavamma i
~·tvi~ oa.
. ·~"-:t -~X<-U.!~ su. v~
.. '•.,.,. ·• .... -:._ •.,
,.~_,
...,...
., , •
, .. ._·..,...
'•. ......
••uta
..... , ., .....
, .......
,, .
· ••
.•.,. ,.._.
,
t..'tlr~~t. Sto stl
.1 "'" '""'<N"'l
• ... • , .,... ,· .. , . · • , n..•·. ·'ttd
., • ,......, ·
kroz dimiza zastrtih pro~~Pfl.J~ da tll5ta!a ne zakuca na
""''n-.;.i . .i
...-
-.-~·~·-·"
••,._.._...
:~.in:
h.-, .._._.
~"'-';""
razdirala ovaj
-irttei iivot. tivot ilegal-
:......:.>:J. :lDao N taj
;Nuv~
-.....u..•,......, ..u:
~e
i
SVON
~t
svoje
QSpone; na
lleJtAiit:iivo iSao na-
•. ·,._. ::'.:... , .. ,.".n ,.~ "-"'•;:,.t!"t..~h · -...·~!tt~ :og slni•EDUg iivota
•• ~ , i.,·,;,·_ -..."\ ....lo,·,-. ::~.'-!t.w '4-Ht -~ : ILia :94~ kao sekretar
~ ""l!t: ·~··a.. ·.:; · .,t
~ .....llt~t.!( ~ i ~
grade.
lu'4**,. bade•~ .... , t:. t•·.:l' '"•'.!. !._",IJ.V .l:':·:~"~ll." >Vl""'l:": ::•.li~ 'GIIIt i bujaa pia,,. '-··~. ::. "1:t'!l~'' ! ..z~•;r,•m'.;t. ·r<t .n-t ;Ngi~ biia je nei!eg
:· ,.,...:.•tv ·m~iiar:k·~·J(. tti -¥ v ;tu.hi.J :.t :J~ i &racioz~--.H "t.:•t::-.'\:!m CSDll"~IU. ~-tv :vJ ·v ..t•·!~t.-.;; :t:Q\tiu- 1:1& lh:a.
Y'h:Nl'".li"!IU .:--~•·r•.J.Ut::IJma-tu S'>:.L.""t''tl ~Q ~ Jt.lojki
.i,\ '-'-' .h -:u :tnlli!tt "l ':ull".""-Ulu Slll'-~!lUtt ~QV.r.rtta. ~
\.._·, ,_.,,
...... .~ ..: n.u,· r:.u
t.·!r
v
l\.·t. .•: .. v~ "'=W ~.
)!,<£ia ~ J.. ~nutn: ~ iDAauJc>De
!~ . .... ~._~::-·lJi:~ 1li::.' ''.lwrr ~~ i'~ ,Pil"~ ~ i: 1Riemo
..
,, ..;..,••• •J>.:':ll "L ~:_t"''L
1
.:...._ •, •t S<No.·~ ~~ ;1~Ullii:ac :. :iU."'~nt :u.~. ~
·~·.~-~ ':"~"T'2WF·7L :.. :mn:.-trr:_t± :X. -l~ ~ ~ b i
,. -.,,._~._,.. h.-:-1:• .J.. :~mm:>H: r.:'f!lllla l~t.llib. ~~b..._
,.
:-.
·l.~ ••t ~-:-.:._~ ==u:rn·ra. ~ ::!.i::rur ~ ~ :inlliht ~
........ .-;,..,..:;~ ••·.:: !£:)~
larWif
_:1!- :Selr_,...t.~ ~ ~ lll ~
~'>."m:»..."\0; ~-.~<: of .I:I!'Xr.:JI. ;fu ~ lll865ine'' .oil
'- .......~ ~~ :tS.a h b=..Jt. :::.Jf:!l:..
"-'
··'T".Ji :!!: ;t!.t}..'"'l"!Ja ~ -
• ' \ ......; ¥
...,
..
~
�. .:.& .
:.~
...Q:
:-.:.
:~
Radila je u partijskoj celiji na pod~ju B~ariije. Kad
je uhapien sekretar ove celije, obucarski radnik Diavid Ha..
veric, koji je poslije herojskog dr!anja u ustdkoj policiji osut!en na smrt i strijeljan, Radojka je postala njen sekretar. Tih
dana osvanule su po cijelom gradu raznobojne protestne parole: »2ivjela crvena armija11, "2ivjeli naAi partizanic, »Dolje
okupatoric. Bila je to · jedna u nizu brojnih akcija Mjesnog
komiteta, u kojoj je Radojka neposredno u~estvovala. Sreli
smo se u blizini Principovog mosta. Bio je sumrak. SaopAtila
mi je, sva radosna, da je pisanje parola u njenom kvartu uspje§no zavr§eno i da nije niko uhap§en.
Nekoliko dana kasnije policijskim agentima u~a se
sumnjiva beogradska studentkinja. Uhapsili su je na ulici.
Proglas SK KPJ u kome se narod poziva na ustanak i Istorija
bolj§evi~ke partije, §to su agenti null kod nje, uvjerili su
ustdku policiju da je na pravom putu. U njihovim rukama Jialazila se mlada zena koja je u sebi skrivala tajnu o moenoj
organizaciji komunista. »Dna ce morati da kaie sve §to znalc
mislila je policija otpo~injuCi svoj krvavi posao sasl\lSavanja
Radojke Lakic. Agenti su se smjenjivali, da bi se u §to kracem roku otkrile Radojkine veze i izvrAio prodor u sarajevsku partijsku organizaciju. Prvi ~asovi saslu§avanja pokazali
su da posao nece biti lak. »Ne ide, gospodine Aefec referisali
s1i agenti. Broj agenata koji su je sasluhvali povecavao se,
ali zaista nije i§lo! Mlada djevojka hrabro je ~uvab. dragocjenu tajnu. Vojska usta§kih dZelata bila je pobijet!ena od jedne zene koju su oni noeima i danima svirepo tukli i mu~ili
nesanicom.
U policijskom zapisniku sa saslu§anja Radojke Lakic nije
upisana ni rij~ priznanja. Ali za kroja~e ustdke pravde to
nije ni bilo vamo. Dovoljan je bio materijal nac!en kod nje,
za §ta je na sudu odlu~no tvrdila ·da joj je podmetnut od
strane agenata. Kada su propali svi napori policije, predali
su je Pokretnom prijekom sudu. Za nekoliko dana na zidovima
sarajevskih ulica izlijepljeni su plakati: Ustdki Pokretni prijeki sud obavje§tava da je Radojka Lakic, studentkinja iz
Bijeljine, osuc!ena na smrt i da je kazna izvriena tri sata nakon izr~ene presude.
No§ena idealima svoje mladosti, idealima o komunisti~kom
dru§tvu u kome ce svi ljudi biti ravnopravni i sretni, Radojka je doila nepoznata u okupirano. Sarajevo. Ali svojom he10 - :Zene heroJI
�je- otkrila istinu -o Sebi Pred sviin stanovnicima ovoca grada i cije1e na1e zemJie. i trajDo u11a u isto-:
ri~ Daie revolucije.
i-opkom smreu orla
-Sa Badojkom sam dosta zalogaja pojela sjeCarkiC. - Sa njom me je tog pnog ratnag proljeCa povezao Esad Cengic. Otada je Cesto dolazil.a
na prvi kat stare kuCe u HadZi-Sulejmana11) ulici broj 11, gdje
sam fivjela u najmljenoj sobici, u jednCl60bnom stanu uCite-:
ljice Emilije DoriC, koja je sticajem okolnosti radila kao ekonom u •Hotel Evropic. Bila je napredna, a njen jediDae siJi
Sefiktl), student medicine, saradivao je u Pokretu. Moja ulica
je bila joi nekompromitovana kod Gestapoa, a stan uvueen u
dvoriite, i Radojka je ovamo mogla neprimjetno clolaziti •
odlaziti. Stizala je najoosce sa zadacima za JDeDe i drugove:
donosila letke, Ito -sam dijelila izmedu nas ill lijepila vani..
broiure, Jmjige, zatim razne pisane i usmene poruke, cedulji-._
ce, ito je IDOr!llo biti isporu~o u kuee simpatizera: kod ~
rodice Foht,_
Side Abinun na Bistriku i drugib. U naiem kvar_:
~u je bilo mnogo naprednih Jevreja.
·
Jednoga dana organizOvala je omladin.Wi marJrsistiBQ lmdok. Okupila nas je u Karpuzovoj ulici kod Zlate Kampus·
i polako, stalofeno razjamila zaSto treba da uCimo, ~o da
organizujemo rad i dala nam literaturu. Grupu smo saCinja-:
vall: Sefilt DoriC, ja, Zlata i njen brat, neki majder, jedna
Jeviejka i njen brat ••• Poslije ovog prvog sastanka stalno se
raspitivala kako nam posao ide. Donosila mi je razne mate-:
rijale za atanje, kao i pojedine glave lstorije SKPb. Sa mnom
~ povremeno atala biltene, brolure. ill sa svima koji bi se~ u stanu. Govorila nam je o politiCkoj situaciji i uvijek
doJlQSila svje!e ~jesti sa frontova.
Kod mene je odriavala i razne ilegalne sastanke. SjeCa.m
se, imala je sastaDak: sa nekim dt-ugovima od kojib nijednoga
nisam poznavala. Rekla mi je da za tu priliku kupim keksa,
bombona i ookolade, da we to· lijepo serviram, a radoznalim
SUBjedima da ka!em kako slavim r()(!endan. Tako sam i uonila. Dok je Radojka _sa drugovima :aslavila r()(!endanc ja sam
~ se Lepa
- .
11)
Danaa: ulica Vuka Karad!iat.
. :•., z8Jdall ga 6etnid; ~
�stra!arila .pred VJ:"atima stana i u' dvotiitu, a poVI!emeno '-"'
o8matrala i na ulici.
· · Voljela je da navraca k meni i kad nije bilo zadataka. U
m0 joj. sobici osjecala se prijatno. Jo§ s vrata. bi :uwiknula·:
»Uinrla s_am od gladi! lind li iita?c ili »Daj nii da zapalim,
to mi ·j.e velika slast!c Gazdarica je l!esto ostajala na poslu i
&!idojka se tad onako premorena komotno opru.tila na s~Ciji
u kuhinji, govorel:i: »Bd mi je dobro, ko moze teci da mi
nije dobro!c Ja bih sjedala do nje na §amlicu i uzimala u ruke
Jtaveni mlin. Mnogo je voljela emu kafu. Nerijetko je pred-"
lagala: »Ako nemai kafe, dacu ti novaca; malo ja, maloti, pa
l:emo kupiti zajednil!kic. Do te kupovine obil!no' nije ni dolazilo, jer je moja gazdarica kao ekonom »Evropee~ znala otuda
l!esto da prokrijumcari kafe, §el:era, pa i drugih 'namirnica;
Ponekad je dugo sjedila, odmarala se i pril!ala razne dosjetke. 2ivjela je ona vrlo nesredenim zivotom; ·stalno je bila
u . pokretu, na zadacima. Krila se i svaki l!as mijenjala boraviite. Spavala je sad tu sad tamot Posljedice takvog nal!ine
liv~ta ogledale su se na njenom, l!esto zapuitenom; ·izgledu.
Nije stizala i nije imala uslova da misli na sebe. To joj je
smetalo. »Bd sam prljava, hol:ei li mi oprati bluzu?c ·zamolila
bi me. Pozeljela bi i da je pol!e§ljam. Ceznula·je za intimnim
momentima; docaravali su joj domal:u toplinu i njeznost,. ~~a.
je bila liiena. Kasnije, kad god bi doila, obavezno sam ·je
ce§ljala. Imala je veoma gustu i jaku plavo-crvenkastu kosu.
Dosezala joj je preko ramena. Jedna pletenica kao rukat U
tim trenucima tra!ila je da joj pril!am kako sam izgubila oc~
i majku, i <X!i joj se rosile dok me je sluiala. Upravo ta njena
velika dobrota i saosjecajnost snamo su me pri~e njoj. I
njena stalozenost i l!vrstina! Pored nje sam se osjel:ala siguzmt
i jaka, jer je zral!ila spokojnom snagom i to neodoljivo pr~
nosila na mene. I danas mogu da je zamislim kao !iw: ~ ,usk9i
smedoj sukinji, bijeloj bluzi i ciglastom dzemperu. Na nje-.
Dim jedinim smedim cipelama iskrivile se pete. »Zdto su ,ti
takve cipele, Radojka, iskrivljene?c na§alila samse. »All zatc;t
je pravo ono ito u njima radimc uzvratila mi je _
smijuci se.
- Za clanove KPJ zaposlenje je postajalo sve nesigurnije a odgovornost i zadaci su se iz dana. u dan povel:av,ali --'
pril!a Petar Kaurin. _ Obuearska radnja Ad.ama .Maj~r~~ 8) · u .
JS) ·Adam
1..
Majer - stradao u konc. logoru.
�A
11!. bnJ; I ~..0 d d r o - je pmi=;;Fa D ot.Y!j;Dje
zacb:aka Y"..a.sc:::k je bo llliilli :aacr.:.;ac: si:aqlatizlel' i -xr-·1c Pw-.Ato . . po ....
.S:je otpcailea iz
•V~ od;eCec, kod ma~ &lama a::~ a p~t:a:b» ~
~.,c tao w~ rad=::k. a sa c:JC~:~ i Jet> x:!::C").
..A.claiDrna ~;a naa je t:Y.:a szs:a~ st;ec:!:S:e koaul.:da j ~ ·~ 11 O'T.llll d:;eb ~ Odanle _ ,
prei:b Ad::a Gftbe1l). GaDa 1f;emcg kac:::eta.. od:iatali ft'Zl!
a~ i par::Zanfma na J~ ~~a 11
radL~ GDaprijed bi strogo pr.pnm::i: s::gn:a 11 ~ sat.
obaft ~ i odu.. L"lElo a ~ sa 1Lice, pa smo pnxstopngrad:li zavjftom i ~;i d:o kal::wfbali IIIDUSltwn
~jen:h c::pela. ito je davalo utisak da- poadi DiSia
• naJazi. C tom .,areu vriila a nm:jeDa porub. a bio je
i fteta Ynta sklad:.ita ramog materijala za Jum1l: cipela. diempera,. bot".ca joda. injekcija, letaka. . . Badojb je ovamo leiM naYDCala. Ako .e u radn;i na1ar1o nepomato .lice,.~
~ je kao i svab muSterija; male. uSia bi 11 .epue i uzela
fij oA<av'Ja vee prim!jeni zaveiljaj. Jedna od njen!h ft'.Za hila
je i Stela Mfr..X1.,, frizent.a pomoC:nica; tako bi se leci, ito ih
Je Badojka raspartavala. naS1i i pred posjetiocima :h aeutih
MJona. me4u stranicama Zurnala.. Svtaeala je ovamo i sa
mo aktrmom Adelom SunariCl'). Djelovala je na BaS-<ariiji.
kao ina lijevoj strani M.:.ljacke: od Babiea BaSte do KovaOC:a.
Sjeeam R sutanaka u stanu trgova&og pomoC:nib Sime
M.arjanovreat~, iza knjiZare :.Ukropinac preko puta •Hotel Evrope«, kojem je prisustvovao i Adil Grebo. Bio je juli
1njE:See. Na dnevnom redu smo imali politiCku situaciju i neke
neodlome praktitne zadatke. Radojka je najviSe voljela upravote praktitne poslove !to se moglo zakljuCiti i tada, iz njene
dulc:usije o organizaciji rada: sakupljanju, rasturanju ... Ulivala je da se stalno kreCe. Jednom smo se po dogovoru n8!li
na Malom Alifakovcu, blizu raskrSCa, ispred Babiea Ba!te.
Predala mi je paketii: umotm u novine, na brzinu smo izmi)enjali novosti i ona se mmo udaljila, u nekom izno§enom
.._,~~
~
,.;;x
rir..
' ' Jerko MihiC - ubijen u Staroj Gradi.lld.
.., Adll Gftbo- ubijen u log.nu u Norvelkoj kao lntemirac.
.., Stela ~ - poginula u Staroj GradWd.
11)
Adela ~ _.: poginula tokom rata.
•., Slmo
Marj~ ..,.... strijeljan
u Norveikoj kaO lntemirac.
�balon mantilu. Vic1ao sam je jo§ samo s vremena na vrije:ole,
ali nikad vedru; uvijek zami§ljenu, zaokupljenu izvrlavanjein
zadataka. Kao da je vidim na pl<X:nicima sarajevskih u,lica i
ulil!ica: tromo i pomalo se gegajua obilazi nd rejon. Po8Jjednji put sam je sreo u Dalmatiskoj ulici: dan IWovit, !urila ~.
»Moram icic rel!e u prolazu i ode.
·
Iza svakog hap§enja <X:ekivalo se kakvo ce ko dda~je
imati pred neprijateljem. Za Radojku se nije nimalo strah~
valo, jer se znalo o njenoj l!vrstini!
- Do§la je u zaru kod familije, jedne, druge i nigdje se
nije dugo tadr!avala. Policija joj je stalno bila za petama.
Stanovao sam tada u Dobrovoljal!koj cikmi broj 7 preko Miljacke - prica njen brat od tetke Milutin Anicicte). - Kqcica zavul!ena. Povi§e nas Mjedenica ulica, dole Dobrovoljack~,
au aredini iza kuce, ba!ta sa tarabama. Jedan klinac na ogra•
di, gomji, slabo prikovan i daska se u nevolji zal!as mogla
sma~ i l!ovjek provuci. Dvorute zaklonito, sa hladnjakom,
moglo se tu bez zazora i kolo da zaigra.
VeCinom bi kod mene i nocivala. Danju je bez prestanka
dr!ala sastanke i konferencije ... Kad god se sa posla vratim,
soba puna ljudi! Uvijek sam se, dolazeci, ravnao po psima: ako
stoje na ogradnom zidu i umiljavaju se, znam, ona je kod kuce. Ako ih nema, ja zaobic1em i provirujem kroz onaj otvor na
plotu, nije li unutra ko tuc1i. Narocito opasan bio je jedan
komtija iz gomje kuee, §to je nadvisivala na!u. Poeeli su i
agenti uhoditi; prvo redom ispituju kom.§iluk ... Na! prvi su:..
sjed, maju§na krivonoga vracara Sevala, navede ih na svadu,
podigne se buka i oni se br!e bolje pokupe zaboravljajul:i i
za!to su do§li. Iznuc1ivali su obavjeAtenja i od nekih Jevreja,
a poslije su ih u logor otjerali. I mene su ispitivali, nar<X:it&
agenti u civilu. Sta puta doc1i policijal Cim kerovi zalaju, Radojka bje!i kroz plot, preko bdte ... Katkad se s velikim dru..
Atvom zadesi u hladnjaku, ali tek §to ih spazi njeni se raspu.
Zacas! Pogleda!, i u tren nema viAe nikogal
Mnogo sam je volio. Nju nisam mogao iz kuce odstraniti
pa sam djecu i !enu, za svaki slucaj, poslao u selo. Ostao sam
sam u kuci. Ucestali su je tra!iti pa je dolazila neredovito · t
na prekide; ode oko podne a vrati se u 15--16 sati, opet ode
1')
Radojkfn otac i Milutinova mati: brat I sestra.
· ·'
i49
�~.do.~~ u mrak, ..A. on~a, izostane odjednorn .Po 1,1ekoliko d~~
~-·!'figdj~ ne'. ~mijem biti dvije noci uzastopce« povjerila rni f3e:
:
.:.Angelina ·Vujic kaze: »Kod mene se u Zvonimirovoj
ut
broi,l, prizemno tokom jula nenadano pojavi obicno uvete oko
rleset satL Kapija vee zakljucana, a ona preskoci preko zida i
.samo cutke kucne u prozor. Pod rukom joj pisaca masina. Pre:..
'pisivala je nesto i do dva po ponoci, a zatim bi je moj muz u
rlomobranskoj uniformi ispratio dokle je ona htjela, jer· tada
jos nije navlacila zar«.
··
.~ Ako je ona kod mene ..;.... prica dalje Milutin AniCic zna Se;. u .basti sam dezurni. Kasno sam s posla stizao pa . nas
dvoje ujedno i rucaj i veceraj. Sjedili smo do neko doba noci~
-ona u sopi, ja u kuhinji. Otvorimo prozor. Vani toplo. Slusala
je Radio-London, kod nas i u kom8iluku, i umnozavala vijesti.
Saradivao je sa.njom neki Ljubo Miletic i profesor lvankovic
sa zenom Andelom. Govorio sam joj da ide u sumu, jer ovako
.Ce nastrada:ti, a ona: »Mora neko i ovo. raditi. .Neko mora i
.ovdje da ostane«. I moja zena se toga sjeca.
»Pitala sam je - kaie: Nema8 brata ni sestre, za,Sto ti
gines?«
..
.
·.
»Hm, snajka, za narod! Sta ti misl~!? Neko mora ginutiJ~
·. . Kao dugogodisnji vodoinstalater radio sam u vojnom g~r:;
.ri.izonu, cistio sam kanale po gradu, sve . dok se u · pos~9 nij~
:Uveo novi strucnjak Hrvat. Moj pom~nik cika _ijija nasa.Q j~
,u odvodnim kanalima kasarne dosta boml>i sto su vojnici biv.se Jugoslavije tu sakrili u vrijeme ~apituladje. Kad je Ra-:dojka saznala pa u odvodnim kanalima ima sakrivenih. bombi,
;odmah j.e zatraZila . qa joj sve donesem. I tako sam ja bombe
prenosio .u kantama za pomije, a ona ih je u podn~ na sast;:lll;
.ku dijelila svoj.im ljudima.
. - .!mala je vezu sa Romanijom, Trnovom i udaljenijim mje-:sti,ma, . n11ida je . Sarajevo cesto bilo blokirano; neprijatelj . je
osjetio da nasi po sumama dobijaju materijal iz grada. Mi;
slim da je na Romaniju odlazila nekoliko puta. Jednom je. do
Vojkoyi¢a otpratila drugove koji su isli u partizane. I radila,
radila dok je nisu uhvatili. Pricalo se da im je Valter Perip
posredno nudio tri miliona kuna 4a je puste . . .
·
.•,
.
. .
'
. ~·j
- Ni saina viSe ile znaril gdje i kako sam je :up_;z;n.a.la
o
prvih dana ok~pa~ije- sjeca se '!'~a Fejzagic. - Sretala: sam
�.je na sa.~;ajevskim ulicama i uvijek mi je u prolazu necujnq,
przo, samo osmijehom uzvracala pozdrav. 2ivotna radost pro7
.:;to je izvirala iz nje. Svi smo bili puni strepnje, a njeno lice
i citava pojava kao da su n'am govorili: Ne brurlte, sve l:e
_biti u .~;edul Osjecala sam njenu snagu i divila joj sti. Bila Je
yrlo hrabra, jaka, a nadasve sk;romna. Njen. Iik, cinilo ~ ~.
hadvisio je sv~ ostale. Vee poslije par susreta mogla S!lllJ.
_odmah da je prepoznam izmedu stotinu drugih.: Nosila. je
u sebi nesto neobicno, lik novog cov.jeka · o ):tome smo · samo
ma8tali. Osjeeala sam da nf priblizno ne posjedujem njene
osobine.
.
· . U junu, poslije napada Njemacke 'na SSSR, doslo.. je lio
naseg znacajnijeg susreta; Bila sam'upravnica Gajretovog internata: Ta velika stara bosanska k.u ¢a poyise Kovaca, s izla,zom na dva dvorista, ostajala je preko raspusta poluprazna.
'l'ih dana pocele su na:rn dolaziti iz'Qj~glice iz istocne Bosne, sa
'Drine, od Foce_ i Gordda, pa su ·vlastJ. kod mEme raspo·redile veliki broj ovih }judi, koji' su .izmakli cetilickom nozu.
·sobe pune. Dan -i noe je tako gotEH:lolje. .
.
'
U takvoj atmosferi, jednog svijetlog popodnev'a~ kod mene
.se iznenada pojavila - Radojkll! Sunce upeklo i ona dosla
ugrijana, rumena i preplanula, u cicanoj haljini s~ crvenim i
plavim cvjetieima. Svoju plavkastu kosu u·rolnu savila i na
potiljku · Ukosnicama pricvrstila. · Na nogama joj plitke sandale sa·:~irokim kaisem. Nasmijan&j kao da se niSta stra8no ne
dogada. Zaprepastila sam se ugledavsi je, i zabrinula:. Povela
/Sam je odmah u drugi dio dvoriSta; iza .kuee, da se sklonimo od
.svijeta.
J
»Ne mogu sjediti. U stra8no teskoj sam situaciji: Dosia
sam tebi Iicno, da mi pomognes ako ikako mozes. Moram
rilijenjati stan!« NiSta je nisam pitala nego sam u mislima
groznicavo traZila neki izlaz. Na internat nisam smjela ni da
pomislim. Toliki narod tu vdlja, ima raznog elementa, a policija skoro svaki dan dolazi. »Tu meni nema mjesta« ocijeniJa je i sama, vee na prvi pogled, stanje kod mene. Odlucila
sam da jos promislim, nasamo, a njoj sam kazala da dode
opet sutradan, u ovo doba, cekacu je na prozoru i javiti joj
.rezu1tat. :Odmah je otisla. :Pustila sam je na sporedni izlaz.
Najbli!a · ini je· bila Zehra Muidovic i sa njom .sam . se
posavjetovala sta da ucinimo za Radojku. Odlucile·smo-~a - itie
kod Zehre. »Sta zna8 kome ees se obratjti 11· ~~~uka, najsi-
�gurnije je kod menec kazala je ona. Sutradan sam Radojki
saopltila: •Mirno Ce! moo da radi!, biCe! nezapaiena. . . Tamo
l:e ti biti dobroc. Povremeno se vi4ajuCi sa Zehrom, pitala sam
je Ita je sa Radojkom, kako je. Odgovor je bio kratak: •D<>-=
bro je. Radi!c Nastavila je Uegalni rad sebi svojstvenim zamahom, rijetka lena takvog kova. Jo! samo ponekad sam se
sa njom sretala. Kako su se prilike pogoriavale, i ona je postajala sve ozbiljnija, samo ba nam se u prolazu pogledi ukrstili. Uskoro je obukla zar i viie je nisam mogla vidjeti.
- Jednoga dana- sjeea se Dragica Vukovic- Radojka
je sva presrel:na k meni doAla i pohvalila se da je nUla sobu
kod neke muslimanke, ali praznu, nenamjeAtenu. Dala sam
joj cilim, najpotrebnijeg suda i svoj zimski kaput, jer sam je
zaista voljela. Olga Humo joj je dala jorgan, od nekog je
dobila otoman i tako se malo pomalo skuCUa. Radovala se
kao dijete. BUo je to prvi put da stanuje nasamo, osim gazdarica, pa su otpala i tolika strahovanja zbog ljudi u zajedni~kom stanu.
~vo i Zehrinih impresija: •Upoznala sam je u uslovima
najdubljeg Uegalnog rada Partije u Sarajevu. Kao partijski
povjerenik za niz ustanova, imala sam na li~noj vezi grupu
drugova preko kojih sam organizovala sakupljanje pomo8
NOB-i. U toj grupi bila je i Tahira Fejzagic. Ona mi je dovela
Radojku.
. Stanovala sam u svojoj vlastitoj kuCi u Toplik ulici broj
4. lspod moga stana, u prizemlju zgrade, na}azio se mali jednosobni stan sa posebnim ulazom. Kuca na periferiji, zavu~na
u bloku starih bosanskih zgradica, ~inila nam se neobi~o pogodna. Na suprotnoj obali Miljacke, do stare gradske VijeCnice, bio je zloglasni zatvor Beledija2°), ali ta blizina nije nas
brinula.
Nas tri smo se odmah dogovorUe kako da to useljenje
izvedemo sa sto manje sumnje. Rijesile smo da joj •izdani
stan« kao svakom drugom gradaninu, ada bi to dobilo legalnu formu, da bi se ja javno ogradila, napravile smo i ugovor
o zakupu. Odlu~ile smo da se ona prijavi policiji pod imenom
Katica Horvat. Taj ugovor o zakupu stana bio je docnije izloIt) Tzv. Hasan-Kula.
152
�ten kod nje u prozorskom udubljenju, kao upozorenje radoznal·
cima da je tu sve u redu; to sam ja pravnicki udesila.
Radojka je tu stanovala oko dva mjeseca. Imala je svoj
ulaz, tako da nisam znala za poslove koje je ona tu organizovala. Ali svako vei!e ona bi posebnim unutra!njim prolazom
dolazila u moj stan, gdje smo seucurene oko radio-aparata
redovno slu&ale »Slobodnu Jugoslaviju«. Citale smo bilterie
i dugo komentarisale. Razgovarale smo o svemu i svacemu,
uopite ne pominjul:i poslove. Takav je bio zakon najstroze
konspiracije: Ne pitaj niSta, ne govori bez potrebel I ja sam
imala svoje veze i tajne, ali krug poznavanja stvari nije se
smio iiriti. Pricala mi je o svom djetinjstvu i teskim danima
punim neima!tine i samoodricanja. Bila je beskrajno dobra.
Njen stanic ubrzo je postao centar za okupljanje ilegalaca.
Bilo je to zaista odlicno rJeienje njenog smjestaja. Tu je
oddan radio-telegrafski kurs. Tu su dolazili i Rodoljub •Colakovic i Lepa Perovic i Mira Kurilil: ... Sa Radojkom je stanovala njena drugarica Zaga. Davala sam im zarove, kad bi
odlazile na razne zadatke po gradu. U komiiluku su prirnijetili
veliki promet u kuci, 'cesti dolazak i odlazak osoba sa koferima, i zarove. Sve je to bilo uocljivo, ljudi su osjetili da tu
ne!to ima. Postajalo je »vruce« I Svaki dan slu&ali smo o novim strijeljanjima. Iz dana u dan osvanjivali su novi plakati
sa zastra!ujucim naslovima:: »Ako neko bude sakrivao komuniste, bice strijeljan domacin ... « Bili smo na oprezu, pod
psihozom vjecitog straha. Ni moja stara majka nije smjela
znati pravi odnos sa novim stanarom. Svake veceri, cim se
smrkne, ocekivali smo policiju. Kad neko zazvoni, nikad nisani
bila sigurna da li dolazi k meni ili Radojki.«
Miru Kurilic rat je ~atekao u Sarajevu. Radila je s ommJadinom. »Krajem juna ..,..- prica ona ....... pozvao me na raz·
govor Rato Dugonjic i saop§tio mi moj novi zadatak.
Otisla sam na oznacenu adresu blizu Alifakovca. Na okupu
sam zatekla Zagu BlaZic, Vojnu Jakiic i Radojku koja je tu
stanovala pod imenom Katica Horvat. Tek poslije rata doz..
nala sam da je to kuca Zehre Muidovic. Zaga nam je otkrila
konspirativni zadatak: Radojka, Vojna i ja u najkracem roku
treba da zavdimo radio-telegrafski kurs, a ona ce nam biti
nastavnik. U Radojkinom stanu imale smo radio-stanicu i sve
potrebne aparate. Ali uskoro, posto je kurs vee poceo, uhap-
153
�-~~
je Vo-j,na ~aldi4 u : vezi sa :djelovanjem »Kolegiqm ·~:.:~is
stikuma«2,t) i tako smo Radojka -i.ja ostale same.
. Sa radom smo potinjale u sest .sati i.Zjutra, a prekidale ga
'ti' §est ·navece. Nikuda ·riismo odlazile, cak ni na rucak;. kup<r.o
vale smo paradajza i paprike i ·same nesto spremale. uz· na~O!
·da nau~mo rukovati tadio-stanicom, trudile smo se da ovl~;
damo i !Hfrail)a. Radile sii10 veoina rimogo jer je sve to trebalo
brzo savladati. Ni za kakav· razgovor vremena nis~o }m~~
Recerio nani je- da piekinemo sve veze sa . poznanicima Sile
smc,f sasvim izoloyane. Trajalo je to nepuna dva Il}jeseca, neg~
dje do kbnca avgusta.
··
- ·
.
. ' ·-· '
,. '
·.:,_
Fred kraj kursa desila nam se nezgoda~ radio-stanica .~
·pokvarilal Zaga i Radojka su
"kao Sarajki, stavile . u ,z~t.;
datak da pronadem'povjerljivog covjeka da otkloni kvar.. Bila
sam u velikoj nedoumiCi:. Sta da radim?! Sjetih ·se profesora
fizike Brank~ Galeba, ·koga sam znala kao naprednog covjeka~
Imala sam u- njega po-vjerenja jer je skupa sa svojom po:r~
dicom prihvatio mog brata kad je r8Jljen pcibjegao ispred
usta~ke.'policije. Upiiala sam ga da· li zna d~ opravi radio:.
-aparat i ianiolila da pode sa mnoni i da ponese sav potrii~
ban allit. rek. u stan:u vidio je'· () ~emu ' se ~adi;' :ali nie hista
nije pitao riego je opravio. . · · ·
;: · · ·~. .... · · · .. :: ·. ,· ..> 1
. Kada je kl.lrs zavrien, .receno n$. je- da l:emo dobiti ra~io-:~starticu' i da Radojka i ja treba .da preuzmemo duznost:'jedna
s aparatoin da ostane u Sarajew, a druga po svoj prili~i dti
ode u partizane. Na Romaniji je vee postojao odr~d, p;i
obje · zeljele da se pridruzimo · borcima u sumi. . Nistno zna1~
koja je od nas odreden~ 'da ostaiie u gradu; izgleda, bila' $~$.
to ja. Za Radojku, izgleda; .bilo je odluceno da ide u ·Ban]a.;.
luku, a Zaga je otisla ti Mostar da· opremi radib-stanicu . . .
Ja .sam .tad ..presla na direktnu vezu sa sekr~taroni PK isom
Jovanovii:em i tako sam . sa njima . dvjema prekinula svald.
kontakt. Ali, nije sve iSlo po ·planu . ; ; · ·• ' . '. , . . :·"
, Radojka se u meduvremenu stalno kretala. ~ , mije._njala
konacista, najcesce u rejonu BaS-~adije. Njena teticna ~~P!
Crnogqrac,. iz Halilba81ca cikme 34, kale: » . . . D~lazili su n~
pret!esati ~ucu._ S:re~a; imali smp dvoja ·vrata na_ kt~l:i; na je~r
nu,
•
I
'
'
.
•
-
~ ; {
,.
smq
.
• . :
'
~
.
.•
-
.
:·
. • •.
.
"i
~
·. •: . • ,
Koleg: art. '-:- napreclna kulturno •Umjetnii!ka. .Jorgamzaqij~
..
.
. .
.
. .
'
'
...
. , ,: . .
svojim programom djelovala j~ .i ~iskretno politHlkl medu. ornl~':'
tri.om ·sarajeva. __ ·
.·
.. · · .. ' ·
.. · .. .. .. •
•
!I)
j
.·
d
. -
154
<.
' .I : ".. " ' ..
!
, ·; C
f
�na oni ulaze, ana druga nju ispu8tamo. Spavala je u srednjoj,
najpodeanijoj sobici s dvoja vrata. U kom.Ailuku sve fine mu.:.
slimanske ·porodice. Dobri. susjedi oko nas. U brzini smo je
i .kod njih: sklanjali. Stara nena Almasa ugleda ih .. sa sv.og
uzvisitqg prozora kako prilaze i vee !uri k nama, upozorav~
»Skloni, ako im~ ndtol« A .oni upadaju i od jutra do mraka
pretreaaju pa!tu, podrum, sobe. Krila se i kod kom.Aije Hasana
Hara8lica, konjickog policajca, inace na!eg kucnog prijatelja.
On.. nam je · davao propusnice i. dva-tri puta nosio Radojki
hranu u seoce Donje aiosko kod Vasin-Hana gdje sam je, u
dogovoru sa :mamo.m, privremeno odvela kod ndeg rodaka
zemljo~;adnika, kad joj je bilo · kriticno, kad smo cull da za
njom · tiagaju. Dolazio nam je tih dana Valter Peri<':, pita~
»Gdje je?c OtiSla je bila oko prvog septembra, samo ~jige
je ponijela. Selo se evakuisalo, zbog ustasa niko nije smio
prici gtadu: lzmedu ono mlilo preostalih · seljaka Radojka je
bila u neizvjesnosti, odvojena od dogadaja. Zbog toga nije ril.
saeekala ~ nedjelju, kada je trebalo da joj odnesem poruke i
cipele,'rtego·se u 'kuci pojavila vee u·subotu.
.
U ponedeljak popodne svratila je na Ba!-cadiji kod moga
strica .~ave . Majstorovica - abad!ije, u ulioci Samardzije,
da i od njega .zatraii porno(: za NOP, ali kako nije bio sam u
radnji brzo je 'iza!la van. Uhvatili su je desetak minuta. kas.nije, negdje · u blizini tramvajskih tr~nica na Ba!-eadiji;
~dao ju je.neJti agent, ucitelj iz .Bijeljine, kolega njenog ocac;
:-; .J¥lo je sve teze raditi. Mnogi rukovodeci drugovt vee
su bill u ~v9ru, a os~li su se strogo krili - ka!e :ijoza P.aw;
- Po mom izlasku iz zatvora jednog dana izrienada dode ~-::
dojka. »·Hvala, · necu rucati« odbila je ponudeno jelo i b.rzo
nastavil$~ »Do8la sam radi drugog. Idi u apoteku Levija i ~
k~saj '(ia: nestO »izbaviSc od njega. Ti si Jevrejka. Borbe . s~
vode,· u, te§~oj su, situaciji, treba im za prvu_ po~oc.« U nje!}ri7
ma je ii;nala Drugil glavu lstorije SKPb. Sk1Jpa smo .iza!le. ! ..'
Pos!lO ~llm .mogla da obavim, pa sam j,oj rekla: »Rad9jlta,
otici cu dlJ.lgi put, u apoteci je sada do~ta svijeta«. Stig~e smC?
do tramvaj'ske stanice na Ba!-cadiji i tu se rastale. Krenula
sam d~~o. prema Saracima, a ona lijevo put Kovaea. Sat
kas~je ~ula sam da je uhap~na. _
,
.
.
.
\
.. _:_.'_
Kaqa su je uhapsil,i na obali Miljacke, kod Principovog
mo_s~a,;p~l~ :9u j~j uta!ni klj_llc _ o~ ,s tana i _ll~~u legitimacij~
�na ime K~tice Horvat - ka!e Zebra Muidovic. - Odmah su
pretresli njen stan i za~atili ga ne naAavAi niMa kompro.mi...
tujuce. Kasnije su iz njega sve odvukli. Ostala je skrivena
samo njena omiljena knjiga :.Mati« od Gorkog koju sam,
mnogo docnije, ndla ispod daske poda u ostavi.
Pozvali su me na policiju. ,Agentima je bilo jasno da je
ugovor o zakupu stana montiran, kao da tobo!e nismo u vezi.
Bila sam »legalnac, imala zaposlenje, pa sam im dokazala
~ime se bavim. Doveli su nas na su~enje.
»Poznajete li ovu lenu?c pitali su prvo mene.
»Kako je ne bih poznavala, kad sam joj stan iznajmila.
I tablu sam izvjesila da se taj stan izdaje; mogao je svatko
docic.
»Sta? Vi niste znali da je to Radojka Lakic?c pokuAao je
da me isprovocira agent Cividini.
·
»Nikad za to ime nisam ~ula! Postoji prijava o njenom
boravku u mojoj kuci. Sto mene ispitujete?c uzvratila sa11)
drsko.
·
.
Tada su nju pitali da li poznaje mene. Kazala je samo
kratko: »Ne!c Odlu~ila je da odri~e apsolutno sve. Bojala se,
vjerovatno, da me kakvom suviAnom rije~i ne dovede u nepriliku. Zahvaljujuci njenom upornom cutanju sa~uvani su mnogi i mnogi ljudi. Da je samo rij~ progovorila, bila bih i ja
sa njom skupa strijeljana.
DoAlo je i sudenje na Pokretnom prijekom sudu. Pri kraju
sudenja, kada je pred prepunom sudnicom ~itana presuda,
uspjela sam da se uvu~em unutra presvu~ena u zar. Cak ni
to nije bilo jednostavno jer je policija, naslucujuCi prisustvo
komunista, kontrolisala sve one koji su dolazili da sluAaju
Radojkin proces. PoAto je presuda izre~ena, kazali su joj da
ima pravo da se zali Poglavniku. Odbila je, lzjavivAi da joj
»milost TAKVE DRZAVE ne trebal!c Bila sam duboko potresena i toliko zadivljena Radojkom, da su me misli o njoj
proganjale zadugo, ~ak i na oslobodenoj teritoriji.
- Kako spomenuh, nije sve iAlo po planu . . . UhapAena
sam 2. septembra sasvim slu~ajno - pri~a dalje Mira Kurilic.
OtiAla sam da vidim majku i u kuci ndla ustdku policiju.
Pretresali su: Saznalo se da mi je brat otiAao u partizane.
Zbog toga su me uhapsili, i ne znajuci za moj rad i moje vezP.
156
�Doveli su me u »Hasan-Kqluc zloglasni zatvor kod· V~
jeCnice i ubacili u sobu u kojoj je vee bilo oko ~etrdeset !ena.
~rostorija tijesna i u!asno zagu§ljival Tu nas je bilo razli~itog sastava; na§lo se i prostitutki koje bi prenocile samo
nol:-dvije. Od komunista sam zatekla dr Veru Kuiec, Ciliku
Hajnrih, Tiniku Romano, Ankicu Albahari i malu plavu Jevrejku Lun~u Altarac. Ovdje sam ostala oko osam dana.
Jednog dana vrata se §irom otvorue i una§ prezasiceni prostor
ubaci§e Radojku. Kad ju je komandir stra!e predavao ~uvaru
pred vratima, ~l,lla sam, rekao je:
.
»Cuvaj je dobro, ovo ti je velika komunisti&a pticalc
Kad je uila nismo se ni pogledale, kao da se i ne poznajemo, nismo znale ko se sve sa nama nalazi u celiji. Tek u
nol:i pozvala sam je pod svoje l:ebe da se zgrije i tad smo
iapatom razgovarale cijelu nol:. Bila je veoma neraspolo!ena
§to su joj prilikom hap§enja i pretresanja na§li u njedrima
politi~ki materijal, legitimaciju i prijavnicu na stan. Ujutro je
po~elo Radojkino sasluiavanje ... Zaddali su je nekoliko sati.
Kad se vratila, upozorila me je da l:e, mo!da, i mene suo~iti
sa majkom njene stanodavke Zehre Muidovic koju su takode
priveli na ispitivanje. Naravno, one su sve poricale.
Od toga dana saslu§avanja su se nastavljala iz noci u
nol:. lzgleda da je radio-stanica vee bila uklonjena iz Radojkinog stana, jer je o tome nisu ni§ta pitali. Insistirali su stalno:
ko je u rukovodstvu komunista, s kim je sve ona imala veze ... Uprkos stra§nih mu~enja na tim isljedivanjima, ona im
ni§ta nije odala. Kazala je: »Zovem se Radojka Lakic, rodena
sam u Skender-Vakufu 1917, komunista sam i-to je sve §to
l:ete od mene saznati!c
Jutrom 'rano, dok smo se budile iza teAkog sna, ubacivali
~u je u celiju svu izm.u~enu i izubijanu. Sasvim modru od
udaraca. Njenoj lijepoj dugoj kosi nedostajali su ~itavi pramenovi. Cak su je i palili! Mu~ili su je obje§enu za noge. Da
bi u tim momentima bar malo predahnula, pretvarala se katkad da je u nesvijesti. Mu~enje bi tad na~as prestajalo, ali
odmah su je polivali vodom i nastavljali svoj krvavi posao.
Jednom u zoru, kad su je vratili, imala je svud oko usta izgoretine od u!arena vrha cigarete.
Iako je u svako novo svitanje dolazila isprebijana i razIUIJene odJ•, nije htjela da· se odmara. Jednom je, uiav§i u
l:eliju, zapjevala »Mitrov~ankuc. Nije dala ni mokre obloge
15'7
�da y.Jj stnljamo; nije dozv:>!javala da se zbog nje briniemo.
Jfada tr..lh mnbona, o sebi unpile nije mis!:Ja Sa svakom
mj~ pa i u ieliji. bila je borac i agitator. t:vijS je imala
Yr..!je da .ulula priCe drugih h!Da i razgovarala je samo o
nj:hn·nm brigama. U eeliji su je sve mnogo voljele. Kod oeke
•tarije fene nailo se odnekud zma pasulja, pa je i Badojki
•baclla grahC". Kad ga je razgrnula, zaplakala se i rekla: •Dij~. • toOOin nel:e dobro biti!•
•Sernr j da platd! AJw ne bude dobro sa mnom, biee
...
dr..bm sa naiQm stvari!c uzvratila joj je Radojk.a, posve ~
sa sjaje111 u OCima.
- Pored mnogih drugova uhapiena sam i ja - pripovijeda Lepa CarkiC. - ()d)etaJa sam oko tri nedjelje kad je
Radojka ubatena k nama u ~liju u •Hasan-Kulic, sva raSropana, isprebijana i gJadna Prosto se vukla od ulaza do
lclaja na golim palafama Kad je policajac izaiao i zakljueao
vrata, priskOOie smo joj. Bila je wa od krvi i blata. OCi podkrvavljene. Sva izoblifena. Sldnule smo s nje odjeeu i sve
oprale na ~ a zatim i nju o8stile. Brzo smo sakupile salveta, kombinea, marama, kvasile i stavljale joj obloge na. izubijana i ranjava mjesta. Butine su joj se emile. 0 murenju
nlje govorila, ali na njoj smo vidjele sve. Uprkos tome,
ubrzo je vee sjedila i razgovarala sa nama. Tog dana viSe nije
mlaeena. Pjevala je, i mi svi zajedno, tiho, polako, da blvar
ne ~je. I CUika Hajnrih se sjeea:
»Mi ~ne iz grada obimo smo u podne dobijale ru~ak od
kuce, Ito su nam rochci i prijatelji donosili. Posjedale bi uo,krug i svu hranu stavljale na sredinu ispred sebe, pa bi kaSikom zaredale okolo sve dok bi jela trajalo. Tako smo i pu8Ue:
nataknemo cigaretu na §penadlu i svaka povla~i po dim. Kada
smo tog dana uz smijeh i !amor sjele uokrug, i Radojka se
z~u rupolotila. A uve~e. na na5oj vee oubi~ajenoj sobnoj
prtredbi, ona je sa nama igrala i pjevala kao da tog istog
jutra nlje batinana«.
'
»Ti si majstor za ~e§ljanje, ajde, po~e§ljaj me« r~e mi
ona uskoro. Ovaj put sam joj te§ko razmrsila bujnu kosu,
ulijepljenu od krvi i blata, i splela pletenice. Od njenih lijepth ukosnica ostala je samo jedna. Iz nekog zave!ljaja izvadila sam dvije inale 1 zaka~il11 joj to u pundu. U tom. momenta
uJao je stra!ar i rekao: »Carkic Lepa, spremi se; ide§ kuci!c
�K!ild'l!lam po§la, zainolila me je da joj dam ru~nik i ~e!aij; jet
svoj je izgubila u 'p olicijskoj so~i, i napomenula: »MQzda cemo
,e uskoro vid]etic.
·
·
.:. ='· • id\tcih daria ~uli smo o njoj pone§to preko moje macehe,
koja je mom· pokojnom bratu nosila cigarete i crnu kafu.
Uspijevao je da i Radojki-doturi ne§to od toga.
· . . · »Kako se ne bib sjecala Radojke i njenih plavfu ociju
.:::._: uzdahnula je Lepina maceha Anka. - Koliko. je samo pu,t a
do§la u moj stan u Dobrovoljacku ulicu! Sa mojim sinom Mi1o§em!t) dugo bi sjedila i pri~ala. Krili su poslove kao zmija
noge; kad udem u sobu, oni se sm.iju,, kao zabavljaju se, a
om izadem oni svoje stvari _pretresaju. Skupa _su f jeli. Upitah
MiioAa ko je- to, a on se uozbilji! »Suti, ·mama,' io je profeso-:
riCa~. ~. ·~ Kake je s~o bila veselal Stalno se s~ijala! Jedriog
sun~og dana · U: septemliru, oko podne, nosila · sam ru~ak
mojoj uhap§enoj ·pastorki. lznenada ispred Beledije se zaustaVila Cma Marica i izvedo§e Radojku, jo§ jednu !enu 1· <;Iva:
mu§karca. Cim me je .spazila naklonila mi se lijepo u znak:
potdta-va. Nasmijana! Prepoznala mel To me je dirnulo. Vidj~
la sam kako su joj skinuli lisice sa ruku, a zatim mi se izgu..l
bila iz vida u'dugom zatvorskom hodniku. I njoj sam kas¢je
nosila hranu, ali viAe je nisam vidjelac.
.
. .
Saznavlili smo o njoj pokacBto ·i od ~uvara u Hasan-.Kuli,
jednog krupnog plavog mladica koji je ·prema na.§im drugo.,
virtla pokazivao neobja§njivu naklonost: odlazio kucama, doriosio im hranu i poruke. A onda, onog poznatog jutra kada S\1
drugovi ·Dura.§, Iso, Nisim i Crni23) pobjegli" ii z&"tvora, z~cula
sam brze korake na drvenom stepeni§tu i gotovo istoga trena
u sobi ugledah Milutina-f>ura.§a f>~a§kovica. ' »Jao, Mile, kad
su te pustili?c oteo mi se uzvik. . Hitro mi je stavio ruku na
U.sta~ govoreCi: »Zar ti je to ·moglo pasti na pametl?c Poslije
iznenadne radosti i §to gil vidim slobodnog, bilo mi je tako ·
tle~ko kad sam saslu§ala kraj njegove pri~e o uspje§nom bjek-:stvu:. »Sarno mi je zao - uzdahnuo je ~ . §to nismo. uspj'~li ·
pov~sti i R~dojku«•
' .·
· -.
- '
-' -- · · · - · · - !
- Nikad ne bih mogla da je zaboravim. To divno biee!
Gdje se ona na.§hi, sve bi sjalol Zatvorena sam u »Belediji •
II) Milo§ Carldc -
poginuo- 1942. na Romaniji.
·. '· · ~ Slijede au~tiala -sjeeanja.
�u · sobi broj devet, prenatrpanoj !enama -"-- uzbudeno
prica Marija Gavrilovic-Patalueva. - Le!ale smo kao sardine. Bilo je tu »politickihc, kriminalki i prostitutki. To me je
strdno onespokojilo pa su me drugarice tje§ile. Ubacivale su
nam i pokoju zavrbovanu prostitutku, pod firmom politickog
krivca, ali takvih smo se cuvale; odmah bismo ih osjetile. Radojka je do§la u svijetloj haljini sa cvjeticima. Ndle smo se
u istoj grupi: po pet-Aest nas rasporedivalo se oko onih koje
su izvana dobijale hranu. Pricala nam je da su je na keju
Miljacke uhvatili agenti. Gu§ala se sa njima ... Jednog je
udarila i sruAio se. Pocela je da bje!i, gotovo je umakla, ali
on ju je ipak sustigao i uhapsio.
Izvodili su je po podne, a vral:ali tek sutradan. Svaki dan
taka. Mnoge su, pricala nam je, spolja dovodili i suocavali sa
njom, ali ona je tvrdila da ne poznaje nikoga od njih. Lancem
su joj vezivali kQmade drveta izmedu nogu i tukli. po njima.
Leda su joj bila sva zaprljana, u modricama. Pokazivala nam
je bedra, modra kao civit. Kad se vrati, kao da ni§ta nije
bilo, sjedne sa nama i prica. Skidale smo sa nje krvav ve§
i slale kuci da se opere, a njoj davale svoj da presvuce. Zagrebacki policajci bill su »bldic i dopu8tali nam da se cistimo.
Kod nje nije bilo kukanja. Drugi bi ostao slomljen, a ona je
cak nama davala podstreka da izddimo. Vidjelo se po svemu,
nije tivjela za sebe! Za nju licni Zivot nije postojao. 2ivjela
je samo za Pokret, za svoju idejul Kada bi se vecerom u grupi
povela prica o radu i borbi, ona bi se preobrazila i sva ozarena prilazila da ucestvuje u razgovoru. Oci ·bi joj zasvijetlile
kao zvijezde. To je neopisivol Prosto bi se proljep§ala. Cesto
pomislim: velika je §teta §to je viAe nema. Bilo nas je tamo
mnogo. Ali, nijedna nije hila kao ona. Nije znala za oholosl
Za nju su i seljanka i intelektulka bile jednake. Ostala je do
kraja pravi narodni covjek.
Svake veceri strepjele smo §ta ce se dalje sa njom dogoditi. Posljednje noci mucenja, dok je pod mlazevima vode
polako dolazila svijesti, cula je kako se agent Cividini jada:.
»Ne znam viAe Ata je to sa njom ... Ne govoril ... Ostavite jet~
- Bio je poeetak septembra - prisjeca 'se dr Vera Ku•
§ec. - Ubacena je popodne u celiju u kojoj nas je vee bilo
oko dvadesel Nju smo . gledale s posebnim · interesom jer je
\ISla nasmijana, vedra rekla »zdravoc i sj$:,11Q drveni lelaj.
l.BO·
�Na njoj samo izgu!vana §arena cicana haljina i sive sandale.
Golih i praznih ruku. Sva u modricama. Celo, lice, miAice i
noge, sve je bilo u modricama od batina. Zatvorenice su je
odmah zasule pitanjima, a ona je odgovarala smijuCi se:
•Da, tukli su me ... Ne znam zbog cega su me zatvori1i.
Uhvatili su me na ulici, tu, na obali ... «
Stavljale smo joj mokre maramice na celo, na ruke, na
noge. Pomalo se branila, ali vidjelo se da joj to godi.
Poslije nekoliko dana, duboko u noei, kada su ostale zatvorenice spavale, ispricala mi je da je u Sarajevu hila ilegalno ida je stanovala u jednoj muslimanskoj kuci pod la!nim
imenom. Onog nesreenog dana, dok je i§la ulicom, prepoznao
ju je neki agent - domobranski oficir, Bijeljinac - pratio
ju, a kad mu se prikljucio i drugi usta§ki agent, pristupio joj
je i rekao da je uhap§ena i da pode sa njima. Nije mogla da
bje!i jer su je obadvojica dr!ala, a najgore je bilo §to je u
njedrima imala Istoriju SKPb. lduci izmedu njih, knjigu nije
mogla da odbaci. Cim su je doveli u policiju - zatvor na
Obali, zatra!ila je da je puste u nu!nik, ali agenti su se
dosjetili i vicuci •hoce ne§to da baci« navalili na nju da je
pretra!e. Jasno, materijal su na§li i odmah poceli bjesomucno
da je udaraju i da se na nju izdiru najpogrdnije. Smjesta su
je uzeli na saslu§anje, ali ona im nije htjela odgovarati. ·Opet
su je tukli, a zatim odveli u •Hasan-Kulu« kako su nazivali
ovaj na§ zatvor. •Drago mi je da su me uhvatili na ulici, rekla mi je, da bar ona dobra !ena zbog mene ne strada.«
Za dva-tri dana ponovno su je vodili na saslu§anje. Odveli su je ujutro, a vratili oko pet casova popodne, opet svu
modru i izubijanu. Mi smo se upravo neeim zabavljale i ona
nam se odmah s vrata prikljucila, kao da se vratila odnekud
sa §etnje. Cim smo je vidjele, vi§e nam nije bilo do igre. 0
sebi nije htjela da prica. Tukli su je i - to je svel A to smo
· i same opa!ale: ni djelic ko!e na njenom tijelu nije bio obicne
boje. Iznova smo joj stavljale hladne obloge a ona je, kao da
se ni§ta nije desilo, produ!ila da sa nama razgovara.
Za onoliki broj zatvorenica celija je hila premalena. Uvece, pred spavanje, pa!ljivo smo se redale jedna uz drugu,
le!eci na boku, pa ipak nismo mogle sve leci. Za dvije nije
bilo mjestal Dogovorile smo se da prvo dvije ostanu budne
i poslije dva sata da probude druge dvije, ove slijedece, 1
tako da se redamo do jutra. Radojka i ja ostale smo prve da
11 -
Zene berojt
101
�bdijemo. Tiho smo razgovarale i kroz re8etke posmatrale mjesee i ' vrh jednog jablana, ~ija se kontura ocrtavala na vedrom
nocnom nebu. Bio nam je tako drag taj jablan. Jedini predntet ·vanjskog svijeta koji smo mogle vidjeti. Cinio nam se
kao silnboi· slobode. A tamo, u daljini, ~ulo se otkucavanje
sata
katedrali: deset, dvanaest, dva sata po ponoci ... Nije
nam se spavalo. Meni je bilo zao ~to se ona ne odmara. Kako
n:e bi bila zeljna sna poslije toliko mu~enja! Nagovarala sam
je da legrie.
. »Neka rias jo~! I tako vise necemo dugo gledati ni mjesec
ni 'jablan, niti ~to drugo«. A kad sam je kasnije opet na san
podsjetila,· rekla je tako smireno:
»Pusti me da sjedim. I tako ne mogu na ovim daskama
da lezim, boll' me svaki djelic tijelac.
· Legle smo tek u zoru, kad su se ostale zatvorenice vee
po~ele buditi. Pokupile smo svu cebad, §to ih je bilo u Celiji,
da joj bude me~e, iako je ona protestovala. Istom kad je
zaspala vidjele smo kako joj je tesko; je~ala je i svaki ~as se
prevrtala. U celiji je vladala ~ina; sve smo osjecale koliko
joj je potreban odmor. Neke prostitutke su plakale gledajul!i
kako se u snu mu~i i ocima ostro upozoravale svaku koja bi
ne~to· prog.Ovorila.
Koliko je tih saslu~anja bilo, ne sjecam se, n&Zalost, ali
bilo ih je vi5e. I uvijek se ponavljala ista slika. Jednom je
niSU. vratili ~itav dan i noc. Strahovale smo da su je ubili.
·Ipak je dosla, blijeda, sa zgrwanom krvi oko usta i nosa,
sv~:l"izubijana. Sarno je izustila: »Gadovi! Ipak od mene nisu
ni~a saznali, niti ce saznati!« Nikad da k&Ze §ta su od nje
radili. »Tukli su me« - to je bilo sve! A onda su prestali
da je odvode. Bilo je to zati§je u ocekivanju osude. A osuda
je bila - smrt! To je bilo jasno i njoj i nama.
U jednom od ndih dugih nocnih razgovora pitala me:
»Je li tebi zao sto ces umrijeti?c
l ja sam bila kandidat za strijeljanje. »Da, zao mi je. Zao
1'ni je pogotovo ~to idem tako bespomocno, sto ne mogu da
se borim, da makar jednog od njih ubijem. A tebi?c
»I meni je zao. Cini mi se da sam dosada tako malo uradila. A mi smo jo~ mlade, mogle bi se boritil U~estvovati u
revolut:iji, zar to nije divno!? Ali, osvetice nas drugovi! Voljela bih ·da dozivim da vidiln kako ndi partizani prolaze
kroz Sarajevo sa crvenom zastavom, pa makar onda i umrla!•
ria
:
162
,
.:
.·.
.
�Nocu smo ~esto slu!ale tut11javu topova iz pravca Romanije. Znale smo tad sanjaritikako bi to bilo lijepo da partizani
jedne noci upadnu u Sarajevo, pobiju strdu i oslobode nas.
Kad bi se artiljerija ~ula blile, bile smo gotovo ubijedene da
ce se to i desiti. Nove zatvorenice su ~esto pri~ale fantasti~ne
stvari: da su partizani dolazili do na Kozju cupriju, da su na
Trebevicul Pokatkad su nocu odjekivali pucnji iz pi!tolja,
nekad otavi rafali, ami smo se nadale ...
- Ne bib mogao da kdem mnogo o njenim poslednjim
danima- pripovijeda Iso Jovanovic. - Bili su to kratki susreti, jezivi po okrutnosti situacije, susreti nekad li~ni nekad
kroz reCi drugib, sem zadnjeg ... Da se .oseti na~in ispitivanja pohapsenih, cesto Srba, Jevreja, Cigana i drugih, a ne
samo rodoljuba i ~lanova Partije, kazacu da u tome, bar u
Bosni, nije bilo policijskog plana inteligentno smisljenog. Islo
se na masovni zlo~in unistavanja, genocid svega ljudskog,
svega sto nije bilo - fa8istal Samo time bib mogao danas da
protuma~im raznoliku skalu u na~inu kdnjavanja, odnosno
ispitivanja od strane ustaske policije. Naravno, sve se kretalo
jos i oko ja~e iii slabije sadisti~ke sklonosti mu~itelja.
Da bi se osetila ta atmosfera, jer u isto vreme i Radojka
je bila zatvorena, mogao bih reci ponesto o svome slucaju.
Kad su me uhapsili po svemu sam zaklju~io da ne znaju
mnogo o meni, niti kakvu funkciju vdim. Noge i ruke v:e;aU
SU mi zicom i najpre pustili de~ake od 13-16, godina :tUSta8ku mladezc da se vezba usta8koj vestini mucenja, da me
samaraju. De~aci su se izivljavali pljujuci nas i samarajuci.
Bio je to jedan od :.metoda« ispitivanja, uvod u to ispitivanje.
Tu u Zenici ispitivao me neki koga su oslovljavali sa :.gos:podine zapovjedni~e«. Tu su me tukli bez nekog saslusanja. Vezanog su me neprestano udarali po nogama vise kolena, noge
su mi se oduzele, mislio sam ostadoh bogalj. Tako me vezanog vuku, a taj :.gospodin zapovjednikc ponavlja idiotsk!l
pitanja:
:.Veze sa Kominternom?c
:.Ne znam sta je to Kominternalc
»ZnaS li ita je celija?c
:.Kako ne bib znaol Celija je ovo, kad je ~ovek zatvorenl«
Ponovo se vracao na isto:
163
�»Ko je kurir za Komintemu?c
I sve u tom smislu. Nije to bio oprobani agent, upoznat
sa mar:ks.istilkim radom i na&om naJih komunista kao, recimo, neki od beogradskih policajaca tipa Vujkovica, kojima
je trebalo samo da ste malo nebudni tokom isledenja pa da
vas steraju u ikripae. Bio je to neki ograni~eni usta§ki Iagornik, koji je znao glavnu zapovest: O&titi NDH od svega
ito nije »di~no, &Ito ustaitvo«.
Iz Zeniee su me morali prosto doneti u Sarajevo, pred
policijskog §efa Cividinija14), onog istog koji je u isto to vreme
i Radojku »saslu!avao« i koji je »petnaest godina ratovao sa
komunistima« kako sam za sebe rere. Po na~inu kako me
ovaj ustaia ispitivao, stekao sam utisak da je demoralisan.
Imao je erne, duboko usadene oci, sa neobimo gustim, gotovo sastavljenim obrvama. Sirokih ramena, visok i neobi~no
krupan, ~inio se ugojen, oko 45 godina. Gledao me tako pronicljivo, kad su me spustili na klupu u njegovoj kaneelariji
na Obali Vojvode Stepe. Danima vezane noge i ruke su m1
nabrekle, a Ziea urasla u nat~ene zglobove; mo!da sam zbog
zastoja krvi i iamaranja u lieu bio izobliren, tek, on me neko
vreme cutke posmatrao. Udesio je da ostanemo sami, pa
upita: »Sinko, jesu li. te tukli ustaie?c
U Belediji, kuda me odmah zatim uputio da se »odmorim«, zatekao sam Mila I>ur~kovica, Nisima Albaharija iVasu Miskina-Cmog. Vaso je bio ~Ian PK a ostali: ~lanovi Gradskog komiteta KPJ. Sutradan su agenti opet dosli po mene.
Cekao me Cividini. »Sinko, jesi li se odmorio? ...« Iza toga
me jos jednom zvao i sve se svelo na pisanje biografije i psihil!ko umeldavanje, a qnda, poslije nekoliko dana, iz zatvora
je pobegla Lepa Perovict
Cividini me ponovo pozove, vidim, izvan sebe je od besa.
Hoda gore-dole, ikrguce zubima. Vil!e na agente i polieajee.
Bilo je oko sedam sati uvel!e. Obrati mi se grubo: »Ode se
nalazi Lepa Perovic? Ona je kod tebe stanovala, kod tebe je
uhap8enal« Tad sam planuo: »Lde ko kdel Ja sam ovde
zatvoren vee toliko vremena ...« »Majku ja svoju - i izgovarao je gadosti - ako ti o svemu ne progovoriil Garantujem ti, sve ce4 mi noeas priznati!« Uveli su me u jednu dugal!ku usku sobu. Bila je tu neka uska secija, pisaci sto, sto") Ubljen od ustaia u kone. logoru u Jasenovcu.
lfH
�lica. U taj mali prostor sabilo se devetnaest agenatal Ovde
su i Radojku mrcvarili; prilikom jednog provo4enja na sasl~anje video sam je obeAenu za dovratak, glavom nadole i
raskrerenih nogu. U magnovenju mi se ufinilo da joj je
glava strahovito deformisana, otekla: ill od mu~enja ill od
podlivene krvi. Po modricama i opekotinama na telu videlo
se: strahovito su je mu~ili. Kad sam prosao pored nje, nije
davala od sebe glasa, a kasnije sam doznao da se za celo to
vreme odli~no ddala.
Opazio sam na stolu ~etiri metka od mauzerice. Medu
agentima se nalazio i jedan krupniji od Cividinija, sa velikim
sakama. Zvao se Trtak, rodom iz Ljub~kog. Cividini mi je
postavljao pitanja, a kad nije dobijao "dgovor naredivao je
Trtku da »radi svoj posaoc. Ovaj mi je izmedu svakog prsta
na ruci stavljao metak i stezao, strahovito stezao. Od bola
me oblivao hladan znoj, osecao sam kako se gubim, tonem ...
Cividini je na momente izlazio, a kad se vrati pita: »No,
d~ki?c Oni slegnu ramenima, !to je zna~ilo da nisam priznao.
Onda se opet ponavljalo ... Cetiri puta sam padao u nesvest,
ali nisam izustio ni r~i. Svu snagu sam skoncentrisao na to
da ne progovorim, da ne disem, da sto pre padnem u nesvest
koja oslobada od svih muka. Cividini mi tad naredi: »lzuj cipele!c Vezali su mi naopako ruke i noge, tukli po jednoj zilom, a po drugoj n~kom gvozdenom sipkom. Imao sam utisak
da ce mi sve kosti biti smrvljene. Jedan mi uzjase za vrat,
drugi mi na usta stavi neki lepljivi prsluk, ispovracan i krvav,
i tako tuku, tuku ... To ve~e su me propisno odrali! Trajalo
je do 12,25 ~asova u noci. Vracali su mi svest polevajuci me
vodom i stavljajuci mi noge u kofu - voda bi se za~as okrvavila - pa su iznova ponavljali istu scenu. Kada je, naposletku, dosao Cividini ~inilo mi se da sam lud. Bio sam u
bunilu. Vrtelo mi se i meAalo sve pred ocima, razlevale se
konture ... Cuo sam: »No-o, de~ki?c Tad je, izbezubljen od
srdzbe, skrgutao zubima i naredio mi:
»Obuj sel«
•Ne mogulc
Secam se, on izvadi piStolj i ponovo se gadno zakle: »Majku ja svoju . . . ako te sad ne ubijem, ako se ne obujes!c Ne
znam sta me je to tako silno nateralo da se obujem, kako
sam na te rane i otekline, na zivo meso uspeo da nazujem
165
�~~~
7
~ :JU!: ~:~ ,.~.,...~ ~
m
:JR ~ ~==
~~,~~'fa~ ~e: ~ ~
.v-A.
=.--...c::m..-a.. 31&£
~jc •• :Itt!: .,....
~ :1a
7 s'~ :ru ft ~
~ .....:.. ..;;o.c.~ 1:i:n ~
SI1Ji··Sar:e: £X
h ~ lliilm ::Gill ia 2
~~ ~r~ ;e::. ,.::::na
~;/'J~
~;c..
~
~.G.
w.~~..;i; ~.a. ~~...-, ~ ~ ~
£X ::t:;:e:
1
:::EL
:ema
.....::-rna ::aare::a ::n
:::.:e
~ ,;:... ~ A.t"..;i; 1P.: ~..a Ja :a:ii::::t ~a
~
~ ~;-~ :":·.:f.:• ft ~r-_=.a ~ ~ ;.:: :C ~- ___ c
~ ,fl: 11'" -~ ;:r~~: ~/..a-nc.. a~~::...-:
..
;--,,-.A·
; .•a, ,<~: .?..At"...-.:-c~ 1'1"-~r.e ~...
..s.::;
,::S"".;t-:,..:":""~r ~::~:" ;~ z:.aG. : ~
~.
:::::;::a:c...-.La :
~
---.re:::;. • ;a:&-,-::- .;..:.;_
: ta:: rk:. : ~ := ;e :agr-..Z:::U ia sta.:=o
::-.t".'ifk ~ v...r...:.::: =:-~ s::.:r. :. ~ j::i iB:a.
'/'f~Q, ~:f;. i ~ ;:r/-::r.m. !aCT~ ;:a:::.:.e ::.ez ~~ 7~ ~
r~~.~.P:.•~ V~ ~ t::-.r==::=· c:.-=s:c ~: ~
/'f!::r.:.
ff•. ~."'::
::.;e:r.c.
...-:;-e-
Je £:)-
~-..i
:6; .-.
~~ 111'!:
~ KfA
~-~:,...r-<. 1!~.1':~. 'A".; ••::. U:.,
a:; :aL-;. ;E: =:::.:
- (r..r, f"h r.<:r;_t!"..afr~~E: r.r..«'..!:l :1 ~~;:;
ff~ ~ r..;.~-~~
!la
.RaOC;n $:.:)
-Jr,y.:.. :..r.. -;;r'.ta 1!:::7'~~-c»
t/A ..r, ~ u ~~~.c..-.m za:·1-:..~- t;•k.~ Bog1o.~j:_ ~
~"• ZZ. j ... r.a, a f'..a.'l•.~ka neg1;e t.&:o p=-o:.g SE!J:!enhra.. Medu
.,•,:,J/.n.. u.a t-,.£~ jE: i jE:dan if:sna~!.og~ji dak S:opatrer
"'.tftlt ~·J Uf;'/<1~.:1 S f.>'.la.~.t.~ materaja!om.. :!\e:sCtJS3n i pre-
J1rizruv, j1: na prvr_.m sa.s!u.Sanju.. Sasreo sam ga u za-.
t'll,r::i(r,j t,r.j<sl.nid na ksanju. gdje su i mene hili doveli. 1
rJJ·k;ut;t, •;.m mu wpio rei:i da povuee svoj raniji iskaz.. Pri
J!i"•'''Fntnn ••JJJr•~tu mladu': mi aaopSti: "Rekli ste mi da povub.,n ,.,,,j ljJkaz i ja sam ga povukao. Ali. na mene je oajviie
t1Jt·lr,•t;Jl;.a JtatJ,,j"a! Kad sam vidio kako je tuku i kako ona
tJ, •v1t~ t11:z rij,:d tzdriava. i meni je bilo lakSe. Dala mi je
fJf r1fljt:r k:JktJ tj;, .JI: i J... drzjmc.
f!!:.~,
CJd nj•:ga .am ~o o Radojkinoj tvrstini Nad oboma su
lntJ,Vfl:m•:no vdlli torture, tukli su ih u istoj sobi PoSta je
fJIIVUkuo •voj ranijl lskaz dje~aku su, pod straSnim psihiNrim
fJrltl•kom, u bubne opne zabijali iglice od metle ••. Ovog
puta jt! l:utao, poncsen prizorom Radojkine ~vrstine: Kosu joj
C:up11ju, bluzu razdtru, sktdaju je l pendrecima bijesno udar~aju, a ona? Nl ilasa da pustll
11)
lftft
Pnna1 Ekonomskl fakultet.
�»Dani i noci su se smjenjivali - ka!e Vera Kulec - a
onda su nas potrpali u »Cmu Maricuc i prebacili u biv~u
Bogosloviju. Tog istog dana drugovi Nisim, Vaso Miskin, Dura~ i lso Jovanovic upozorili su nas da ce bje!ati i da se, Ra··
dojka i ja spremimo da podemo sa njima ...«
·
- Tu u Bogosloviji - kate Iso - m~ka i tenska soba
bile su na istom spratu. Vodili su nas, naizmjeni~no, u isti
nutnik. Nas ~etvorica smo znali da smo osudeni na smrt i
da je izvdenje kazne pitanje dana, pa smo na svaki na~in
gledali da smislimo beg. U isto vreme, nd Pokrajinski i Gradski komitet pok~avali su da nam to omoguce izvana. Smislili su da zatvor napadnu oko 4 ~asa popodne sa dvadesetak
komunista i skojevaca. Medu organizatorima je bio Dane 01bina, Olga Marasovic, Esad Cengic. . . Jedna drugarica mi
je kasnije, na slobodi, rekla: »Jao, spasili ste nasi Treba1o je
da vas izbavimo, ani sami nismo znali kako ce to sve uspeti!«
Prosto me i sada p~e savest pri pomisli da li se jo~ nesto
moglo u~initi da i Radojka sa nama pobegne. Zapravo, zbog
~ega ona, kad je o tome bila obavestena, nije dosla na ure~eno
mesto? Dogovorili smo se, dakle, Nisim Albahari, Vaso Miskin-Crni, Milo Dura5kovic i ja da betimo u dve grupe. U
nedelju po podne trebalo je da se izvu~emo iz Bogoslovijc
kroz neki prozor~ic u podrumu, sa ~ime smo tog istog dana
upoznali i Radojku. Ali napolju je bilo mnogo ustasa i Nemaca, i dosta tena oko satora-prodavnice gde su muslimanke
prodavale razne drangulije. Racunao sam da ce nas odmah
zapaziti i, na moj predlog, odlu~ili smo da se od bega zasad
odustane. Nesto se culo i1i naslutilo, a mozda su posredi bili
i drugi razlozi, tek, nas su posle tih neuspelih planova u · sobama zaklju~ali. Pronelo se da cemo u ponedeljak biti streljani! Da bih nekako razagnao misao na smrt, predlozio sam
da se igramo nekakve igre. I tad mi dode na um nova mogucnost: u ponedeljak ujutro u 7 casova, kad nas otklju~aju
da po~istimo sobe, uzecemo serpe za otpatke, napuniti ih
slamom i smecem, pa kad to budemo odnosili u podrum mi
cemo kroz onaj otvor pobeci! Cim sam to smislio, kazah drugovima:
:tGlavu dajem da cemo sutra pobecilc
»Drute Stari, sam si kriv za svoju smrt. Ti si propustio
bijeg. Ti si uzro~nik svoje smrtilc govorio mi je Nisim. Po167
�~,;r, c:fiU.
,~.,H;
~~
i<*
i<*
~~··1. ~~ ~ ~ •~
~#A:U
~1', ~~~..JI; ~;f~-
~J',.
<-<
""'
.., ...
~~
l>~
;r..ae=.. ai
il"sa;n
l. :.r.:~ _;;r~
:r.t"J"~ ~
Jlid'a :nmam. Jllf
~ ~<e
~~,)'J"'r...V-""J', ~~ :ft;:; ~ S;am ~ 1 ~
~.r ~~
..
....._
.:ZT~ U~)e.. ~
1;:p
..a
Dr.
:aa.. X-: :S
'"" ;:II f•J<~ (,? .......
~ ~~ 7..;. ~~ ~ ~ klda i:r :&:!:!.....
,,,:•. ~1
i, $,1_.. ~ ~, ¥..:--.. .;;;. ~ .... je ~ ~
.
,,.~1. !~4>: U.::¢~ .C4L.:', ~~ ~ 1:.;.0-:;-p ::::)e :La sa ~ f:"
*"'"-:,N. ~.+ uu, .-:r.....a..., a 1:1 '.JN: i p:,
sa:= '1ft sa A~
H J'MI'II• .C/A J'•.'-'..._..-1 • j;;, t.:i1: R i::-h ~pet da::a. ~ ~
, ••,~ ~~ tiO-
.c~ ..:z:.if'~.r
..
Jn"i!.e ~ ~
u.o
.1.
4-'nh -yv;:.;~_ ':-.. ~4 •
,.,,.u,:,., u.
l'hV/A;•,y,;; IN~.~
1.1 /'J . •tw. ~'"
,,,.,;J,f,JII
~~ : a ~~ tr-'-&""-•:2:::a. ~ sa
i tn:t.:: uas. Uy.:Xao sa::a :::a da je •
f'~_,.,u., kar, i d7a ~..a- IY-aCa K:crir.a Brr.nar~;t kada sam cl'3ZDaO da -,e
r~ '~
'M'
Y;JfV~llri;JU
.u sa S"l:h Rn:na luva1e ustaie i S!jemci
H,JJ,m Ait,-..hari. - A i unutra. na svakom btu.
yn-tsnlj•-r"' J;. •trwukr.~ mjHto. Zemka soba hila je treCa
t/4 ,,,..,., ,,. tJJttml, dr-ugtnn. katu j mom hodniku koji je upravo
fljlt,,,.,~ "''t-"= savijao za ugao. Prozori m nam, preko
UllkJJU rl•t''' lJWJfl prt,.VJra, gledali jedan u drugi. Tato sam
IIIJM~ItJ V"' u K~c;, Muika soba prepuna uhapienika; nemai
anJit tJM 11t1 l•pru~l,, I me<!u uhapienicima smo morali biti
IIIJwmL HHo lh J" maloduinih i kukav:ica. Opasan je bio neki
V11Jr, Mark11v1i:, blvil policajac, konfident. Stalno se brinuo
n~a rl« ''"tarwm'' nuamo, plalili smo ga se i izbjegavali ga.
11Vt'laV11 "" 11trda 1zm1jenila 1 dolao neki Suljic, sklon famiIIJ""'""tl; pol:"'' H sa mnom za~ikavati i ja mu nabacim:
"'I'IJc•~tno Jet, ajdo, puati me da radim!« »Pa, dobro, hajde izatfll-. l'ovut·••m Uurala 1 1zademo u hodnik da ~istimo, pa, niz
lllt•JI"tlk" do u podrum ..•
t1 n11dJ<•IJu 21. acptembra oko deset sati prije podne t>ur11• ··•• allll amo ja 1 Nlsim Albahari u podrum po
uuuiJ 1 tu prunalll prozorl!ic za bijeg. Odmah smo doveli Isu
,Jov&~novll•a 1 Vlllu Mlaklna i pod tim prozorom, kroz koji se
11 Lt•ulutua UJralj ubacuje, nastala je prepirka: da li da se
hj1•ll mhncah 111 kaanljc? lso je b1o za ~ekanje pomoCi izvana.
Wu11ull tnnu. Ut':r.ultat: tri naprama jedan - da se vratimo u
t~Jt·f
*~
"'"j
k"'·"
8 )
• 1)
l
Uum JulkA l Saro Foht.
Ohl\ ht'l\ll\ au atrljoljana.
�.sobu i sa~ekamo v~e, jer oko zgrade je bilo puna ustaAa i
Nijemaca, a i svijet je §etao na ulici.
- Oko podne - sjeea se Nisim - pruao sam !enskoj
.sobL Vrata su hila zatvorena rezom i neuklopljenim katancem. Skinuo sam katanac i u§ao. Vera i Radojka su se zaprepastile kad su me ugledale. Oti§ao sam pravo Radojki.
Poljubili smo se. »Spasavajte Isu pod svaku cijenu! U~inite
sve da ga spasite!c bile su joj prve rij~i. »Ne brini, vee imamo
u planu - rekao sam joj - sutJ.·a oko pola osam cemo bje!ati!c Sapatom sam joj objasnio gdje je to mjesto za bijeg.
Zatim sam im sa hodnika donio jednu kantu za smece, kako
bi je one mogle punu dole odnijeti sutradan oko osam sati,
kada se obi~no izlazilo na ~i§eenje hodnika. »U~iillte sve da
lsu spasitec - opet je bri.Zno napomenula i zagrlila me. »Vi
bje!ite, nemojte voditi racuna o nama, ako mi ne budemo
mogle izaci.« Sporazumjeli smo se da cu ja tri puta lupiti u
njihova vrata i time im dati znak da odlazimo.
Popodne smo ribali hodnike, ja i Nisim - ka!e Dura§. lso i Vaso su ostali u celiji. Iso je imao rane po tabanima, a
Vaso temperaturu 40° od posljedica batinanja. Stra!ari su
u hodnik izveli i Radojku i Veru Ku§ec, da rade. Prolazeci
mimo njih sa kantama i ~etkama u ruci, dosanuli smo im da
.sidu u podrum i vide. Sat kasnije, po§to sam im u sobi sve
opisao - ka!e Nisim - ja i Dura§ smo se j<>S muvali po
hodniku »radecic i Vera mi je u prolazu tiho rekla: »OAacovali smo!c
Sutradan izjutra, cim su vrata otvorena, nas cetvorica
smo se progurali van iz sobe. Za nama je u stopu i§ao konfident Markovic. »Idem i ja sa vama!c rece. Ipak sam u
prolazu kucnuo u vrata zenske sobe. Kod glavne str8Zare, u
prizemlju, neki str8Zar je sebi odazvao Markovica i mi smo
se odmah sjurili niz stepenice u podrum. Sve se odigralo za
tren. Radojka _i Vera nisu dospjele da izadu.
- Nav~e su vrata bila zakljucana - kaze Dura§ - nisu
nam dozvollii ni u hodnik da izademo. Tek sutradan izjutra,
22. septembra, u 7,15 casova uspjeli smo pobjeci. Kad smo
ja i Iso izasli, u prolazu sam od§krinuo vrata zenske sobe i
.spazivsi unutra policajca-stra!ara, kako razgovara sa zenama,
brzo sam se udaljio. Radojka me je vidjela i bilo joj je, mislim, jasno zdto sam se pojavio; dao sam joj do znanja da
polazimo, ali one vjerovatno nisu mogle ill nisu stigle da
169
�izadu. Petnaestak minuta docnije, kada je stra!aru postalo
sumnjivo §to se odozdo viAe ne ~uje §um lopate, sve je alarmirao. Ali, bilo je kasnol
- Kad su zavdili istragu, odvojili su grupu za Prijeki
sud i odveli nas u Bogosloviju - pri~a Mira Kurilic. Skupa smo bile: Radojka, student Vera Ku§ec, ja, dvije omladinke sestre Malina i Jagoda, i jo§ dvije-tri zene. Medu mu§karcima su bill Nisim, f>ura§, Iso Jovanovic, Vaso Miskin i
moja braca. Kad nas je pratnja iz Hasan-Kule predavala novoj stra!i, skrenuli su im paznju da se posebno pazi na Radojku. Bila je to izgleda sasvlm nova straza, ne toliko oprezna~
pustali su nas u klozet, a vrata od nase i mu§ke sobe nisu
uvijek zaklju~avali. Kad su drugovi odlu~ili da se bjeZi, prvenstveno oni za koje se znalo da ce biti strijeljani, upozorili
su Radojku i Veru da budu spremne kako bi se, ako bijeg
uspije, mogle pojaviti na ulici. Za Radojku smo izmet'.lu sebe
sakupile odjecu, jer je na sebi imala samo laku haljinu od
cica, a zatim je obukle i o~esljale. Cijelog dana smo ~ekale,
ali nista se nije desilo.
Rano ujutro probudila me jedna od sestara, Malina iii
Jagoda, govoreci da je maloprije moj brat provirio na vrata
i odmah otisao. Za tren oka sam ustala: bio je opet na hodniku. »Sta radite? - re~e - Zasto ste se uspavale? Nasi su
vee otisli u podrum po ugalj! Trebalo je da vas probudim, ali
nisam stigao; samo sto sam se pojavio na va§im vratima, ~uo
sam strazara kako prilazi.c
Odmah sam probudila Radojku i Veru, ali za bijeg je bilo
vee kasno. Dok je stra!ar stajao ispred podrumskih vrata,
drugovi su lopatama grtali ugalj i jedan po jedan iskakali
kroz otvor napolje ... Tek kad se grtanje vise nije ~ulo, strazar je u§ao i vidio da ih nema. Nije se odmah sjetio otvora
nego je posao da ih trazi po hodnicima, da se nisu gdje sakrili. Bila je to njihova sreca, dobili su tako dovoljno vremena da izmaknu.
- Nastala je stra§na odmazda prema svima nama. Odmah
su sve stra!e smijenjene. Zaklju~ali su nas i ni u klozet nam
nisu dali, ~ak ni da se umijemo. »Nisu nam dali nikud iz
sobe sve do 11 sati - pri~a i Marija Patalueva. - Ina~e. prolazili su po sobama i gledali sta se naokolo radi. Radojka jP.
jos lezala nespremna. Kasnije je htjela kroz krov da izade,
'70
�ali je prismotra poja~ana. »Ja bih probila crkvenu ogradu,
samo da se najprije spustim niz krov ...« govorila je. Zatvor
je bio do pravoslavne crkve. Nije vjerovala u smrt. Nikako!<~
- Tog dana sve smo batinane - ka!e Mira Kurilic. Ustase su svaki ~as upadale u sobu i govorili kako je uhvacen
Miskin, pa malo kasnije, Nisim, lso, f>ura8. Nismo znale da
li je to istina ill govore samo zato da bi nas demoralisali.
Moja tetka, aktivista NOP-a, nekako je dobila dozvolu za
kratko videnje sa mnom. Mada je stra!ar bio prisutan, uspjela
je da mi kde: »Slavimo veliki praznik!c Tako smo saznale
da su na8i drugovi sreeno pobjegli.
Iako sama u teskom polo!aju, Radojka se pribrano, stoi~ki ponijela: bila je vrlo srecna sto su se bar oni izbavili.
Uprkos bezizlaznosti, silno je vjerovala dace joj pomoci neko
spolja. Mi smo je i dalje uporno obla~ile, i dalje je dotjerivale da moze izaci ako zatreba.
Proslo je otad nedjelju dana. Jednoga jutra, oko osam
sati, otvorise se vrata nase sobe i mi ~usmo kako komandir
stra!e veli:
»Hajde, Radojka Lakic, !ita radili? Vijece Prijekog suda
vee zasjeda!«
Pomagale smo joj da se spremi i opra§tale se od nje.
Svima se tuga svila na du5u. Bile smo i veoma uzbudene.
Ona nam se obratila:
»Nernojte .tako,. nije to tako stra§nol Ja nisam jo§ sasvim
izgubila vjeru da ce se ne§to pokusati«.
- Bila je jesen - sjeca se dr Vera Ku5ec - hladna kisa
je padala. Ona u cicanoj haljini. Bez ~arapa. Znale smo da
je to kraj. Suze su kvasile d!emper, maramicu, carape, lito
smo joj izmedu sebe sakupljale, a ona nam je govorila:
»Ne treba to meni nista! Na Vracima mi nece biti zimal«
Sve smo govorile u isti mah, govorile smo besmislice: da
ce se ona k nama vratiti, da ce sigurno ... Stra!ar je pozurivao. S vrata, jos jedanput se okrenula:
»2elim vam da sto prije budete na slobodi. Ako izadete,
osvetite me!c
Sve smo plakale jer, kako re~e Marija Patalueva, »ona
nije bila »salonski komunista« vee pravi narodni ~ovjek!«
Posljednju no(: pred strijeljanje prenocila je u sudskoj zgradi.
Sutradan je u nasu sobu dosao strdar koji ju je sprovodio i
na sud i na stratilite. Iako ustasa, bio je zadivljen njenim
171
�dr!anjem. Kad su krenuli na Vraca, pri~ao nam je, u pratnji
se nalazio i dr Kundurovic. Dok je Radojku nudio cigaretama
ruka mu je drhtala, a ona ga je prekorila:
•Doktore, zdto ti sad drhti ruka? Sto nisi drhtao onda,
kada si mogao nesto da u~inis? «
Pucali su u nju s tri rafala i tek tad je pala, licem prema
tlu; samo je rukom ~vrsto stisnula grumen zemlje.
Poslije dva dana odvedene smo i mi na Prijeki sud•). Klju~arica nam je bila neka baba Rub, a hranu nam je donosila
jedna kriminalka, osuc!enik zbog ubistva. Odmah smo ih pitale da 1i je kod njih prenoCila Radojka Lakic. lspri~ale su
nam kako je provela posljednju noe. Zapanjene su bile njenim
ddanjem: Te noCi pri~ala je sa njima o ndoj borbi i nije
im dozvolila da je sa!aljevaju. Nije im dopustila ni da pla~u
nego je sama ~ak i zapjevala.
U toku studija, za vrijeme ndeg kursa i zajedni~kog
boravka u •Hasan-Kuli«, nismo imale prilike da mnogo razgovaramo. Tek u Bogosloviji, kad smo bile izdvojene za Prijeki sud, i nas dvije, i sve mi u celiji, !ivjele smo kao jedna
du§a. Cak i ovdje nd !ivot je bio organizovan, ispunjen aktivnoscu. Diskutovalo se o mnogo ~emu: o istoriji, o knjiievnosti, pa, i o li~nom !ivotu. 0 ljubavi. Radojka o sebi, intimno,
nikad niSta nije pri~ala. Vrlo lijepo je pjevala i u tim danima
~esto bi zapjevala pjesmu iz nekog filma, koju je mnogo voljela: •Idem poljem, idem sumom, gdje smo srecni bill mi . ..«
Upitah je jednom zdto uvijek pjeva tu pjesmu i za kim
~ezne, a ona mi odgovori: •Ja cu ljubav voditi kada se sve
ovo svrSil«
U tim ~asovima na§e bliskosti, saznala sam da je veoma
tesko !ivjela. Nije, izgleda, imala mnogo od svog li~nog Zivota. Sva ona, do svog posljednjeg daha, bila je predana revolucionarnom radu.
- Bila je to moja psihicki najteza i najdrda odbrana,
najuzbudljiviji proces u mojoj advokatskoj karijeri - prica
dr Hivzija Gavrankapetanovic. - Ne mogu da izbrisem to
!ivo sjecanje, duboko, i u grob cu ga ponijeti. Jednog popodneva, tek §to stigoh u svoju kancelariju u Cukovica ulici,
18) Mira Kurilic je sa Prijekog suda odvedena u logore: Jasenovac, Lobor-Grad, pa Beograd, odakle je pobjegla u partizane.
172
�zazvoni telefon: »Do& odmah, treba da preuzme§ jednu odbranuc zvali su me sa suda; bill su to l!lanovi ilegalnog aktiva
simpatizera NOP-a. Navikao sam bio na ove pozive, ul!estale
nar<>ato tokom 1941. kada sam u devedeset posto slul!ajeva
slu!beno branio komuniste.
Nju su vee bili doveli. Zatekao sam je u pratnji policije,
kako stojeci l!eka ispred sudske sale broj 156 u predsoblju
na drugom spratu. Na suprotnoj strani razgovarali su l!lanovi
pomenutog aktiva: Predsjednik gra4anskog sudskog vijeca dr
f>uro Glanc i pripravnice Kurukalic i Hand!ic.
•U vrijeme su4enja Radojki ndla sam se pred sudnicom
toboze slul!ajno - kaze Sahza Hand!ic. - Strata je bila pooitrena, a sudija dr Glanc upozorio me da budem oprezna
jer su ustde osobito bijesni: sudili su drugarici koja u zatvoru nije progovorilal lnal!e, prisustvovala sam gotovo svakom su4enju i pratila drianje komunista. Vidjela sam je kako,
pored dvojice naoruZanih stra!ara, mirno sjedi na klupi do
vrata sudnice i posmatra ljude na hodniku. Dotada je nisam
znala i zadivio me njen smiren i l!vrst izgled. Na njenom plemenitom i pametnom lieu nije bilo straha, kao u nekih osu4enika koji su drhtali, upomo hvatali poglede prolaznika i
davali im znakove, bacali nazvrljane papiriee ... Navikli smo
bill na unezvijerene fizionomije izmrcvarenih ljudi, na krikove, a ona je i tu, pred vratima smrti, gdje u ime pravosu4a bjesne najniZi instinkti, ostala tako spokojna.c
PriJao sam. »Ono je Radojka Lakic, treba da je bran~...«
rel!e Duro.
»!mate li kakvih podataka?c pitam.
»Na pretresu hvataj iz optuznice. Spasavaj kako znd .. .
Ni!ta o njoj detaljno ne znamo.c
Telke su bile odbrane tada, kada su ljudske glave bile
jeftinije od glavice kupusa. Predsjednik Pokretnog prijekog
suda Matijevic jedino je bio redovni sudija; ostale »sudije«
bill su, obil!no, dva l!lana ustdkog pokreta u uniformi. Optuzba je bila usmena; ni optuzeni ni njegov branilac nisu znali
za§to se ovaj optu!uje. Kad se tome doda da sa njom nisam
smio razgovarati, jasno je da je i ova odbrana bila puka formalnost; ne znate ni djelo ni okolnosti! Branitelj je obil!no
na su4enju upoznavao saddaj optu!be, neposredno iz toka
procesa. Su4enja su zakazivana iznenadno i odrZavana tajno
i na brzinu: bilo je telko saznati dan i l!as. I za Radojkin
173
�proces uopee • nije malo,. pa ipak je • maloi saJi Da ldupama sjedilo petnao>stak ljudi; pep DaS je bilo oko 25. Poneko samo ode. posluia i iza&.
Kada je oko 16 bJsova prebes poCeo. Badojka je stajala
i sve nas posmatrala sa oepovjerenjem; sud Da sredini, lijevol)
tufioc:a i dESDO mene, gdje je zadriala pogled ne majuii mojo
funkciju. Ali tim sam poCeo da postavljam pitanja. osjetil.a
je da je branim. shvatila je mojo ulogu. Predmet optuibe je
bio: U njedrima su joj pronaili skripta .Qmovi Lenjinizma•.
Upravo je bila poila na sastanak. Negdje u blizini Doma JNA
u ulici Zmaj Jove susreo ju je domobranski ofi.cir i preprznao
Obavijestio je prvog strafara da je vidio tu i tu, poznatu kao
ljevitarku, i ovaj je za njom po5ao, legitimisao je i poslije
!estokog opiranja sproveo u policiju.
Poito sam saznao za motiv optuZbe. zatraZio sam da sud
provede dokaz saslu.Sanjem svih svjedoka. U slueaju da ti dokazi ne bi potvrdili stanovi.ite optuibe, bila je to jedina Jansa
da joj se pomogne. PredloZio sam da se pretres odgodi, da bi
se pozvali i saslu.iali novi svjedoci. Svrha mi je bila da se
dobije na vremenu: da se svjedoci pronac1u i da se na njih
djeluje. Sud je pob!o da vijeea o mom prijedlogu i usvojio
da se svjedoci sasluiaju ali - odmah! Imenadilo me zaSto
su to smjesta prihvatili. ali kad su saopStili: J>Svjedoci su
prisutnic, shvatio sam da su ih sve unaprijed pripremili. Vee
su ih i predveli Cak su i prostitutke doveli da svjedoCe.
Svi oni su se izredali i u cijelosti potvrdili optu.Zbu. od rije8
do rijeCi! Shvatio sam da su sve Sa.nse izgubljene. Javni tuZilac Sunjic prikazao ju je kao teSkog politickog krivca i traiio
kaznu, jer postojala je samo jedna kazna- smrt! Iskonstruisao sam odbranu na osnovu saslulanog rnaterijala, jer niSta
drugo nije mi ni preostajalo. Po8ao sam od toga da je mlado
bice, tek se rascvjetava, treba jos da doprinese druStvu a ne
da se ugasi ••.
Sve se odigralo u roku tri-Cetiri sata. Dok je tuiilac govorlo, sjedila je hladnokrvno, s nogom preko noge, kao da
prisustvuje nekoj predstavi. Jedna stvar je fascinirala i sud
i publiku: mimoca kojom je pratila tok pretresa. Sve je primala mimo i dostojanstveno. I publika i ja kao branitelJ
bili smo daleko uzbudeniji. Dok sam ja govorio, okrenula se
i promatrala me. Sud se zatim povukao na vijeeanje i doslo
je brzo do proglaJenja presude:
1.74
�Smrt strijeljanjeml
Radojka je sasluiala presudu sa nepomucenim mirom,
isto kao Ato je pratila ~itavo sul!enje. Za ~itavo vrijeme procesa, pa ni u ~asu progldenja presude, ni drhtaj na lieu nije
joj se odrazio u znak uzbul!enja. Ja sam kao ~ovjek pro!ivljavao strahovite momente, a ona se pondala kao da se ne
radi o njenom !ivotu. Njezin mir nas je prosto frapirao. To
je nar~ito doslo do izra!aja u momentu kad ju je predsjednik
Prijekog suda upitao da li zeli ulo!iti molbu za pomilovanje,
jer !albe nisu dozvoljavali:
»MoZete napraviti molbu, imate pravoc.
U sudnici nestvarna tisina. Napeto iS~ekivanje. A ona?
Ustaje, odmjereno, polako, s lakocom, i uz odre~no klimanje
glavom, kroz sarkasti~an osmijeh, s prezrenjem u pogledu,
jednostavno i dostojanstveno odbija:
»Milost takve ddave ne trebam!c
O~i, usne, crte lica, sve u blagom gr~u prezira i nipodastavanja! Nije uopce mnogo govorila, a sada, sa dvije-tri rije~i izrazila je sve; sa istim spokojstvom, samo sa viSe gal!enja u pokretu i nacinu izgovora, cijelim svojim bicem rekla
je - NE! - I tim ustajanjem, odbijanjem s visine, htjeia je da
ih ponizi i izrazi gal!enje prema ~tavoj toj izvjesta~enoj ceremoniji.
Bio je to vrhunac pretresa. Veli~anstveni trenuci! To se
ne da opisati! Osul!uju je na smrt i, evo, prubju mrvicu, daje
joj se tra~ak nade u !ivot, a ona to na velik nacin odbija.
Cuvsi njen odgovor, sko~io sam i rekao da po zakonu
branitelj moze zatraZiti pomilovanje i protiv volje osul!enog,
i ja hocu da koristim to pravo. Obrazlo!io sam to, opet, njenom mladoscu: !jude treba odgajati a ne unistavati. Sud je
usvojio i ovaj moj prijedlog jer su te molbe bile formalne,
rjeliavane su na brzinu, sa sudenja se ililo direktno na telefon
po rezultat. I tako, strijeljanje nije uslijedilo odmah, u roku
od tri sata po presudi, kao obi~no, vee dan kasnije. Time je
pretres zavrsen.
Sad dolazi onaj momenat, ono lito mi se nije desilo u
cijelom Zivotu i praksi, i po ~emu ja ovaj pretres ne mogu
da zaboravim. Radojka je ustala sa stolice i jednim pogledom
gnuianja i mrznje obuhvatila tuZioca i ~lanove Prijekog suda,
a zatim se, neo~ekivano, okrenula is blagim osmijehom dolila
do mene. PruZila mi ruku! Uz ~vrst stisak tiho r~e: »Hvala
1'15
�vam!« i u o~i mi zaroni toplim pogledom punim prijateljstva.
sto osvaja, oju sam ljudsku snagu i dubinu kao bezdan
osjetio.
Sa takvim dostojanstvom je oti.Sla, kao da joj Zivot ovim
trenutkom nije zap~acen: kao da je sa zadovoljstvom zavrsila jedan zadatak i sada s ponosom ide dalje. ZaguSilo me.
Ni rij~i nisam mogao izustiti. Ovako nesto nisam doZiviot
Oko trista odbrana imao sam u toku rata, sudbine raznoraznih ljudi, slu~ajeva da su bili osuc:teni takoc:te bez osnova, pa
su mnogi plakali, neki prosto urlali. Nikada nisam bio komunista, ali ona me je zadivila. Bogato me nagradila. Nikakva plata ne bi mogla da naknadi ono sto mi je ona pruzila
tim ljudskim gestom.
Publika se razilazila. Niko ni u koga nije gledao; osjecao
se neki pijetet, kao da se vraca sa sprovoda kakvog velikana.
Citav iduci dan bio sam kao omamljen.
Do izvdenja kazne Radojku su zaddali u sudskom zatvoru. Tu je provela svoju posljednju noc. »Ustaske sudije su
se uznemirile - sjeca se Sahza HanciZic. - Predsjednik Pokretnog prijekog suda Matijevic isao je u zatvor da Radojki
saopsti da je molba za pomilovanje, sto je uloZio njen branitelj, odbijena. Od nje se vratio sav bijesan i ljutito prepri~avao po sudu kako mu je nehajno i s prkosom rekla:
»Sad je na tebe red! Ti ces doci iza menelc
Kad joj se cini~no nasmijao u lice, dodala je:
•Smijte se vi samo, mi cemo se posljednji smijatil Nisam
ja ni prva ni posljednja, ali vi cete sigurno biti posljednjil«
Van sebe zbog moraine nadmoci te hrabre djevojke, s
mdnjom se izrugivap: »Eto joj sada njena Partijal To je najdrskija zena koju sam vidio!« Mec:tu usta8ama se dugo komentarisao slu~aj Radojke Lakic. »Osuc:tena, i jos prijetil«
gundali su ljutiti. Razli~iti su bili ti mnogobrojni i Zu~ komentari, ali je istina da ih je svojom ljudskoscu za~udila, razdrmala i ~ak porazila. Dugo sam u du!ii nosila tupi bol za.
njom i divila se njenoj snazi i vjeri u pobjedu; u doba, kada
su fa8isti mislili da su najja~i.«
Drugi dan po pretresu interesirao sam se kod kolege zapisni~ara ima li sta za Radojku. »Da si ziv i zdrav, ona je
likvidirana ju~e u sumrak. Uh, sto mi je bilo tesko, tamo kod
rake - re~e mi on. - Svi smo bili potisteni, samo ona raspolozena«.
178
�Mjesec-dva poslije njene pogibije, dobio sam pismo od
njezinog oca. Cuo je da sam brailio njegow - k~rku i zatralio
obavje!tenja. Pod sna!nim utiskom Radojkine lit!noSti i drbnja, toplo sam mu napisao da mi je !ao Ito im jad moram
saopCiti, ali ona zaslu!uje ne da je !ale v~ da budu ponOSiii
na nju.
....... Krajem oktobra iste godine - sj~a se Nada Manojlovi(: - p~itali smo u jednom od brojeva »Hrvatskog narodac
vijest o Radojkinoj smrti.
»Sta li je sa ndim djetetom? Gdje li je nde dijete?«
pitali su roditelji. Muata atmosfera: Svi znaju, a svi mtel A
onda, jednoga dana, pred kucom narodnog heroja Vese Gavri(:a sreo ih je stari penzioner i upitao:
»Zar je bd strijeljde?c
»Koga?«
»Pa, vdu kcerkulc
Mati se onesvijestila. Obukla je duboku cminu, puna kajanja: »Joj, ogrijesila sam se o moje dijete. Ona . j~ gladovala •.. Sta smo uradili od nje ..• Bila sam nepravedna!c
i.Njezino ddanje me je zadivilo . . . Bila je to herojska
smrt. Ne treba da se !alostite, neka vam njeno jundtvo da
jos viSe impulsa za Zivotc pisao je ocu Radojkin advokat.
Otac je to pismo ~uvao kao svetinju, nosao uza se i pokazivao
ljudima. Drhteci ga je citao, a mati je plakala. Prica se da
je od gri!e savjesti i tuge umrla:.
Zvonko je, ka!u, zapjevala izlazeCi iz suda i lakim korakom u!la u Cmu Maricu, sto se. tog blistavog septembarskog
popodneva zaustavila ispred zapadnog ulaia patinom obojene
pravosudne palate. Osim pogdjekojeg »slu~ajnogc prolaznika
ill znatiieljnika, na ovom dijelu ulice bilo je gotovo pusto.
- Vlasti su porucile po mene i jo! jednog ljekara Rusabjelogardejca, porucnika vojne bolnice, sa riarectenjem da
opet prisustvujemo nekom smaknucu i da slu!beno ustanovimo smrt - sjeca se tada5nji policijski ljekar u Belediji
dr Muhamed Kundurovic. - Kad sam stigao, zatekao sam
djevojku od oko 24 godine kako sjedi u policijskim kolima
ria desnom sjedi!tu pozadi vozal!ke kabine, izmectu trojice
stra!ara i vojnika koji su je ~uvali. Veselal Polako je pjevu§ila »Volga, Volga, matj radnaja ...c Zastane samo da po12 - 2eDe heroJl
177
�puti, baci opuiak i - opet pjeval Kola su takode hila opkoljena ·straiom od · sest domobranaca. Bio je tu i su(iija, koga ·
s~ upiiao ·kuda idemo.
·
:. »To je Radojka Lakic od Prijekog suda na smrt osudena
zbog veleizdaje NOH«. : ·
Znao sam to ime. Jos dok je lezala u policijskom zatvoru ·
- Belediji trebao sam je prebaciti u bolnicu, kao sto sam
kasnije slao ostale, ali po nesreci bio sam odsutari; »Steta sto
nisi prije bio, mogao si Radojku spasitic rekli su mi neki
ljudi kad je vee bila odvedena na sudenje. · Svi vaZniji ilegalci
znali su moj li~rii opis. I ona. Ko im je to dao, ja ne znam.
.
Usli smo i mi i vojnici, i kola su pojurila prema Vracama. Sva lica ozbiljna, sumorna, osim njenog. Opet je zapjevala, kao da na gubiliSte vodi ona nas a ne mi nju. Svi
mi, ostali, cutali smo kao ubijeni. A ona je, cijelo to kratko
vrijeme voznje sarajevskim ulicama, pjevala ruske pjesme a
pri koncu puta prosto je zakliktala: »Crveni se barjak vije
na vrh gore Romanije ...« · Sve je islo munjevito, za dvade- .
setak _
miriuta bili smo gore.
: Vraca su postala stra,tiste. Taj k,omadic zaba<!ene ledine
na ·padini pod Trebeyicem, dvadesetak metara od kolskog pu- ·.
ta, oivicen razbacanim mezarima i niSanima napu8tenih groblja, po zlu se pro<!uo. Ustase i Nijemci su tu nocu dovodili ·
koga su htjeli i u .odjeci bacali jedno preko drugih ... Osvi- ·
tale su samo hrpe svjeze nabacane zemlje, bez reda i bez
oznaka.
-
Kul:a Joke Malenice je uz samu cestu. »Malo, malo, pa
Crna Marica dodi ~ sjel:a se ona. - Joj, pa insan povazdan
niSta ne okusi! To popodrie seljaci su nam dol:erali troja kola
sijena. Istovarali smo iza kul:e i gledali: Crna Marica opet
dode, uzdiZe pr~u ·· i .stade ispred one iikaraste ledinice.
Sunce pri zalasku.. Izade ih ·dosta, samo jedno · zensko u dugoJl} kaputu. Odmah je zapjevala partizanske pjesme. Poslije jc pusila. Ostali su citav sat . . . »Imam ja ko l:e mene
osvetiti! ... Zivila kc>J~unisticka partija! ...« vikala je prije
n~_go sto su zapucali, Dotad za te rije<!i nismo _ <!uli, niti
ni
znali sta _znace. Dogonili su sve po dvadesetoro, PO· desetoro,
i .po dana i po nol:i, ali niko se ni prije ni poslije nje nije .
driao tako kao ona. Kad su, ~ednom, opazili da se iza gornjeg
l?IJ, :
�prozora ne§to mil!e, doc:to§e ko izvan sebe, bijesni, i :zabr~ni!e
nam da gledamo.
·
·
- Iza§li smo - pril!a dalje dr Kundurovic ...:... sudija prvt~
pa ja, · ona i stra!a. Prosto nevjerovatno! Smijala se! »Sta ste
se ljudi uozbiljili« veli nam. Odmah je dovedena pred iskOpanu raku pored puta. Izvr§ioci kazne uvijek su se bojali .da
osuc:tenik ne pobjegne i zbog toga je cijela pratnja bila izneJiadena kad je Radojka sama uskol!ila u suvu jamu §to joj je·
do pojasa dosezala.
»Mogu li zapaliti?« upitala je, i ja sam priSao da joj ponudim i pripalim. Kao da gledam njenu puna§nu bijeh1 ruku
kako uzima cigaretu iz moje erne tabakere. Ruke su mi s~
stra§no zatresle. Ona me prijekorno pogleda i rel!e:
. »Sto drhtis, doktore!? Ne budi kukavical Ne ubijaju tebe
nego mene. Sta se bojis? Ako ne budes radio posteno, odgo- .
varaces narodu svomec.
Pril!ekali su dok je popusila. Bilo je toplo. Sve preplavljeno rumenilom sa zapada. Mirno. Osim nas, nikog u blizini..
Pre§la je pogledom prostran vidik: sarajevska naselja, ba§te,
krovove ... Iza lec:ta joj, preko ceste, u nedogled se blago _
spustaju bre!uljci put Kasindola, Vojkovica. . .
..
. Kad je odbacila opu§ak okrenula mi se i ti,ho kazala:
»Poma!i nase u zatvoru, inal!e, odgovaraces narodu«. Bila je
tako spokojna. Plal!uCi sam se odmakao i posmatrao. Cijela
tijelo mi se treslo. Jecao sam. Nikad nisam vidio da !eriu
ubijaju. I to ovako! Mlado, zdravo bice u kome buja Zivotl
Prisao joj je sudija i upitao !eli li da joj ve!u ol!i. Bez drhtaja
je gledala u podignute cijevi i viknula:
»Ne! Platicete razbojnici ovo. Drugovi me nece zaboraviti.
Zivjela Komunisticka partija! 2ivio Sovjetski Savez! Zivjela
Crvena armija! . .. Smrt fa8izmu!c
Odjeknuo je plotun. Sest domobrana sa uperenim karabinima gac:tali su u glavu i grudi. Za trenutak je ostala stojeci a niz haljinu krv joj se probila u mlazevima. Desi se,
promase! Prezrivo im se nasmijala i doviknula:
»Sto vas placaju kad ni gac:tati ne znate. Da sam ja navasem mjestu ... « Opet plotun. Bila je sva izresetana ali srce
je kucalo. Prisao je stra!ar i ispalio jos jedan metak u ~lavu.
To je b~lo jezivo!_ Utom ~am.se. on~sv~jes~io: , :PolijeH~t~~"-~~
vodom 1 tek tada, tresuc1 se i _JecaJuC1, s~~!l9.. S.li~, ~ -.u.~,~~~qXW..
smrt. Stra§no!
·· · · · · · ·· · ·
�Nagledao sam se u toj svojoj slu!bi svega: um.iranja i
Srba i Cigana i Jevreja ... Neki mulkarci su vriJtali i molili,
neki niokrili poda se •.. A ona, !ena, tako se juna~ki ddala!
Kad god se sjetim nje, ne mogu da ne mislim na jol jednog
fovj~. f>uzo Orner, stolarski radnik iz Mostara, u majke
jei:lm8k, isto se herojski dr!ao kao i Radojka. Ni jedno nije
tiiiilo d·a im ve!u oo i vikali su isto, kao da su se dogovaralL Ona i i>uzo ostali su mi nezaboravni. Kao brat i sestra
po hrabrostil
BUo je to moje posljednje prisustvovanje pogubljenjima,
:r;adnji uvidaj, jer sam nervno obolio i ofajno se propio. Po
dvije litre .. rakije dnevnol Kud god - ona mi pred o~al
Rus me z~Pnijenio~
Svima se !urilo nazad. Vladalo je milljenje da je opasno
pod iumom okasniti. Ne znam jesmo li bde uzdli ili siSli.
U cutanju. Kao zanijemili. Po gradu su se vee palila svjetla.
Pred Marijin-dvorom ~ekalo me moje drultvo, medu njima
neki Srbi: zanimalo ih je ko je strijeljan, kakav je bio ...
· 0 Radojk:i se sve brzinom pronijelo. Tu istu noc saznalo
je pola Sarajeva. a sutradan i »Ci~ac") na Romaniji. Pro~ulo
se o veCini detalja, ·pa sam uvjeren da su iz onih kuceraka
ill!e .stratilta ljudi posmatrali vireci iza zastora. Za dvadeset
i . retiri sata doznalo se sve: kako sam se ja »!enskic ponio,
ona __...: »mulkicl
a
") SlaviAa Vajner - narodni beroj, legendarni komandant Romanijskog partizanskog odreda, poginuo.
180
�VAHIDA MAGLAJLIC
�,~
.
.
\
}~
.
:.;
.
���\
~
Vaf:tiwfa
rodi1a se u Bania.:~ ~--:
ie feWru ~ ~ia :.
Uz svoju braCu. aa~~ .=D!:::e:::;;~::>-:
i aktivno ~ -:.. =. • ..;::r::::::
radni&un i*hedbarr:.a.
PQznata i ouliljeua ,...,.c!n
emancipaciji &ua pr-#...,
•Zenskog pok:reta.. u &= ac!J
P<>licije.
Po Oltupaciji, Vaf':~da
dUZimljivoieu ukl~;e
flan KPJ'. Kao 1.:n
£an
��.:
·.
··,
I
I
;: ;
·Legend~rna · 'Vah:ida, istaknuta ·· milsnmanka :Bo·sariske· krlljinc,
rodila se u Banjaluci 17. aprila·l907. godine. Kci kadije. Zavriila
je !ensku strul!nu ~kolu i sve do rata bavila se domacinstvom.
Uz svoju bracu, napredne intelektualce, upoznala se sa Pokretom
i aktivno ul!estvovala u njegovim raznovrsnim javnim akcijama :
radnil!kim priredbama, izletima, predavanjima , . . Otud je iliroko
poznata i omiljena medu sugradanima. Narol!ito se anga!ovala u
emancipaciji !ena - prvo kao sekretar, a zatim kao predsjednica
»Zenskog pokreta« u gradu. Zbog toga je bila pod prismotrom
policije.
Po okupaciji, Vahida se zadivljujucom snala!ljivoilcu i preduzimljivo~cu ukljul!uje u NOP. U maju 1941. i formalno postaje
<!Ian KPJ. Kao izuzetan organizator oddava u Banjaluci razgra-
I
�natu mre!u llegalnih veza, punktova l »baza«, smjelta l medusobno povezuje llegalce, skrlva ih od pollcije, snabdijeva odjeeom
l lspravama, dornWjato ih izvla~ iz neuaodnih sltuacija ..• Njene
zasluge u tome au vellke.
Oktobra 1941. ustaAe je hapse, zatvaraju u samlcu l fiziW zlostavljaju, u nadl da ~ otkrltl llegalnu organizaclju. All sucX!enl
sa njenlm upornlm cutanjem, odluruju da je poAalju na Prijeki
sud u Zagreb. u~ polaska, 21. XII 1941. Vahida je uspjela da
pobjegne iz zatvora u partizanski odred na Cemernlcu. Otada sa
krajnjlm pobtvovanjem radi na oslobodenoj teritorijl Kozare,
Pocicrm~a l Bihaea, uglavnom sa !enama, okuplja ih u NOB, kno
Ban Sreskog komlteta KPJ 7.& Sanski Most, Bihac l Bos. Novl.
NarcX!ito uspjeAno organizuje muslimanke u zaostaloj C&zinskoj
krajlnl: od novembra 1942, do januara 1943. godine.
Na Zemaljskoj konferencijl AFZ-a u Bos. Petrovcu 6. XU
1942. god. izabrana je u Centralnl odbor AFZ-a.
Za ~tvrte ofanzive povukla se s izbjegllcama i vojskom preko
Satora u GlamcX! i Llvno 1 vratlla se opet u Podgrm~. Partija je
tad Aalje da radi poll1.i~ki u srezu Bos. Novl, gdje je ubrzo i poginula, 1. aprila 1943, u selu Velika RuiAka, prilikom iznenadnog
upada Nljemaca. Posmrtnl ostacl se l danas nalaze u zajedni~koj
grobnlcl boraca NOR-a u Vellkoj RulAkoj. Od spomen-oblijet.ja
postojl njena blsta u baAtl Muzeja revoluclje - u Kastel-tvrdavl
u Banjalucl. Skola u jednom selu kod Blhaca nosl lme »Vahida
MagiaJllec.
Vahida spada u red onih revoluclonara koje je podlgla l od.gojlla slobodarska Banjaluka l koji su sav svoj tivot posvetlll borbi
naAe Partije.
Za Narodnog heroja proilaAena je 20. decembra 1951. godine.
184
�- U ono doba I'Qditelji se obil!no nisu radovali radanju
!enske djece. Vahidu smo, kao na.Je prvo dijete, jednog ki.Snog prolj~a ipak s rado!Cu dol!ekali - kale Camila Maglajli€:1). - Desetoro sam ih rodila. Sa nama pod istim krovom
!ivjeli su kadijini roditelji, pa njegova braca i sestre sa avojim fenama i djecom. Bila je to velika zajednica, 22 l!lana,
od kojih petnaest mulkaraca. Velika sofra samo mulke djece!
Uvijek !iva i nemirna, Vahida se nije igrala s lutkom
kao ostale djevojl!ice nego •konjimac i pulkama koje je snagom svoje djetinje mute do!ivljavala na obil!noj ddt:i od
metle ili na pritki, kriAom iz zemlje i!l!upanoj, oko koje se
jo.§ obavijala grahova loza. Drufila se najprije s mulkarl!icima,
jer smo u kuCi imali samo jednu djevojl!icu njenih godina tetku A!idu. Ali igre su ubrzo zamijenjene obavezama: iako
sama jo§ nejaka, prala je pelene za svu mladu djecu, fuvala
ih i zabavljala, i nosala po dvori.Stu i ba.§ti. Kad se ide u rod
iii na teferif, svezem joj dijete na leda, jer tada nije bilo kolica.
Vrlo rano, jo§ dok je i.Sla u mekteb, pokazala je sklonost
za rul!ni rad. Kasnije smo je upisali u !ensku strul!nu ikolu,
iako je bila prava rijetkost, da muslimanska djevojka pohada
bilo kakvu ikolu. Sj~am se govorkanja: • Vidi.S, kadija, pa
ialje dijete u §kolu ...c Njen smisao za rufni rad sna!no se
razvio tokom §kolovanja i po tome je u l!arAiji ubrzo postala
poznata. Izradivala je narodne motive u divnom skladu boja.
Cudili smo se kakvom brzinom se ni!u cvjetovi i sare na bijelom tkanju pod Vahidinim vje5tim prstima. Svojim naju.cr
pjelijim i najdrazim radom smatrala je krevetski prekrivaf
za koji je sama smislila motiv. Uvijek je bila okrufena dru1) Majka Vahidina •kadinicac za narod se srebmom zvijezdom.
odllkovana Ordenom zasluge
185
�garicama, prosto su joj hrlile. Njena !iva radoznalost za sve
novo i lijepo, njena djevoja~ka iskrenost i povjerljivost, a nadasve prakti~nost i sigurnost u svakom poslu stvarali su joj
mnoge prijatelje, mnoge koji su !eljeU biti kao ona.
Najstariji sin Ekrem studirao je u Zagrebu. Munib je
radio u op§tini kao tehni~ar, a D!evad, takode tehni~ar, poslije hap§enja 1935. i le!anja u Sremskoj Mitrovici, nije mogao
da se zaposli u svojoj struci vee kod »Singera« kao trgova~ki
p1,1tnik. O~ta}a djeca i§la su u_ §kolu. Jl~. na za~~t.
.
: Vahida ~e nije zadovoljila §kolom koju je zavrsila. Vukla
ju je neodoljiva !elj"a za visim znanjem. Htjela je u .Zagrel),
· u stru~riu u~iteljsku §kohi. Nastali su dani isku§enja~. Trebaio
se "odlu~iti: .Postup1ti kako razum i !elja nala!u ill - poslu§aii
oca. Pobijedilo je shvatanje oca: 2ensko dijete .ne treb~ siflti
od kuce! Pre"d o~evim autoritetom, bar za Iieko vrijeme, ponurila se sa !ivotom ·koji joj je od roden]a namijenjen. -Pripala je kuci i domacinstVu.
.
· . ..
Na§u staru bosansku kucu debelih zidova, na kojima · je
bio prozor do prozora; sa njenim .hladnim hodnicima; trudUa
~e 'da u~ ljep&om, prijatno namjestenom. Na~tojata je :aa
je uredi savremenije i bez mnogo. izdataka, koliko je to "
svojim
radom sama mogla postici. NajviAi je dogadaj za nas l>i!l kad
je ~tarinsku sofru ·zaniijenila stolorri; dotada je samo kao ukr~
stajao u je4nom uglu. Na sofri sam otad samo pite razvijalEi.
·
Jednog· dana priinjetih da se Vahida ~udno ponda,'-ne~to
o<f rias krlje. I stari, otac-joj, zapazio je da mnogo ~ita: N~vr~~
cale su joj ~esto, iii je tra!ile,. neke drugarice koje do. tada
nisam vidala. u na§oj kuCi. :zatval'ale su se t1 .rtjeziriu sobu ,i
·riesto sasaptavale. O~i · mi se otvorise istom kad se ' zaratn&.
Svoj i:ad od nas vise nije mogla ·kriti; trebala 'joj je 'naAa
:pomoc.
·· ·
'- · ·:'
-'- Osini. vidljive b~trine·; odlikovala se ·pravdoljubiyo§_
cu
- kliZe Zumreta Dedic najbli!a Vahidina drugarica iz osnovne skole. .;_ Otvoreno ·bi i l,lVrijedeno protestovala kod ufit~
ijice, kad bi ova pokazala neku, ocigledno nepravi~nu, nakf~
nost prema bilo kojoj od ·u~enica. lsto tako odlu~no, bl se p~
buriila kad se nasa 'nesta.§na drugarica · Maida· porta8ala .drskb
pre_ a u~ite!ji~i. I ka~ - ~jevojke_ smo. drugoval~, - sve-·~wcse
m
'ja· niiam :-udala. ·eesto ·bPskoknula d6 mene; da ..s mog prozora malo proasikuje, jer joj moji to :nisu· zamjeravalL: Zala186
�zeci u moju 1tucu, mogla je tu da vidi neAto druga~iji ~a~b1
!ivota i odnosa u porodici. Nd otac je bio savremenijib sv~
tan]a: J'ednako je §kolovao i kceri i sinove. Sjecam se kako
mi je Vahida doAla sva uzbudena i ljutita kada je njen brat
Ekrem odlazio u Zagreb na studije. »Kakav je to otac, koji
dozvoljava braci da se §koluju, a mene hoee da zatvori u
kucti!'c Ipa.k je Ekremu od svoje uAtedevine kupila za put njegovu prvu i>idbmu, a nedugo zatim poklonila mu i odijelo.
Bila sam prisutna kad je u par navrata i braCi prigovarala za
takav odnos prema njoj. U jednoj takvoj prilici poialila mise:
»Kad bib znala lijepo pisati, opisala bih ovo i nagrdila sve
redom pa nek bude i sto sramotalc Nimalo me nije iznenadilo
kad sam cula da pripada Komunistickoj partiji; znam da j~e
u torri radu na§la odu§ka.
·
- lako sam bila mnogo mlada - kale Vahidina jedina
sestra Muniba Seric2) - osjecala sam je ne samo kao sestru
nego i kao· drugaricu; tajni pred njom nisam imala. Nikada
necu zaboraviti Vahidinu pa!nju prilikom moje svadbe. Ruho,
koje je .sebi ·sa uiivanjem godinama pripremala, tako je jedllostavilO ]e podijelila sa mnom. Mom djetetu se radovala kao
i ja sama~ Medu prvima me obiAla u Bos. Dubici u mom novom
domu. Koiiko je samo ljubavi i truda ulo!ila oko opreme, iako
je gotovo' stalno bila zauzeta raznovrsrum politickim radom. .
.-:.. Kao mladi komunista cesto sam dolazio u sukob s ocem;
i iz'kui:e
je istjerivao- ka!e dr Ekrem Maglajlic.-, Tada
mi je pri.hlzila Vahida, pitala me .Ata Ja. to u kucu unosim.
Da hih. ~ebi qlak§ao polozaj u kuci, a ujedno pridobio i odgojio i mlac:!u sestru, pristupio sam prvo V~di, po godinama
sebi najblizoj, i objasnio joj 0. cernu j'e sukob izmedu mene
i oca. Postepeno, dajuci joj literaturu i obja5njavajuci smisao
i svrhu borbe radnog naroda, uveo sam je u red boraca radnickog pokreta. To je bio pocetak njeriog saznanja. Kasnije,
pod utjecajem komunista nase Sire porodice, ona je sasvim
priAla ·mtpr'e.driom radnickom pokretu, inanifestujuCi to u~eA
eem u.' »Zeilskom poki-etu« i drugim akcijama koje je Partija
oi'ganizov~la:
· ·
··
. · .
,
Kada·.
1931, poslije duieg . hora.v ka \t Zagrebu, dosao
.U roditeljskU. kucu, .osjetio sam citavu_ revo}UCijU U nacJnl!
'
1
'
.
•
me
sam
1). uiloyl~a
.!1 .
·'
:Fadua
' ',
.
Serica .•. .
.. . .·
D.aro<inog heroja.
. .
.
.
�tiwta. Cim am ulao, primijetih pcaavljen sao s nekoJjlro
tanjira koliko i nkubna Bio am iznenaden, pitajuC:i R koja
je to map Ulpjela nagovoriti oca da .e iz kuCe izbaci 80fra..
Ta map bila je Vahida. Na oca je. takoc1e, vriila pritisak da
je pulti da izlazi bez z:ara. ne dotJe dok .e a tim Dije pomirio.
Prema patrijarha1njm DaVibma bila je IJII!Dlilosntoa Svojom
upomoiCu izborila se za majCinu nakloDOSt pa ju je ova, i ne
odobl'avajuCi sve njeue postupke. i preko volje zaitieavala
precl ocem. Nekad sam bio imenac1en njeDom savta•--..oSCu,
brzim razwmjevanjem dogadaja, pomavanjem ljudi. a imad
svega mi je impcmovala njena vel.i.ka f.elja za manjem. Uvijek
je bila puna pitanja i traZila odgovor od ljudi, od knjiga. od
zdravog razuma. Bio sam siguran da Partija ima u njoj ~
.oboog i odanog borca.
- Cesto sam navraCala u njihovu kuCu- kale Sultanija
HadiiomenpahiC-Camo- jer sam sa Vahidinom sestrum Wa
u lkolu. Vahidu sam zavoljela najviSe zbog njeoe painje i
ljubavi ·prema meni. U osnovnoj lkoli rufnom radu se poklanjala velika pa!nja. Sa izuzetnim strpljenjem Vahida je i u
meni razvila ljubav prema rukotvori.nama, tako da se i danas
njima zanimam Cudno mi je bilo da ona uspijeva da stigne
na sve strane i obavi toliko poslova. Uza sve to, posao koji
bi zapoeela sa svojim vrinjalrinjama, zavriavala je prije njih.
Bila je nenadmafiva u brzom i urednom vezu. Sta sam puta
kao d.ijete gleda1a u njene ruke, kako nevjerovatno brzo prov~ konac i po nekoliko puta dok druge djevojke jedanpuL
Nikad neeu zaboraviti kako je isporila sve Sto sam bila izvezla i »oatala lekcijuc da je »bolje ne rad.iti niltako nego
raditi svakakoc.
Nije joj trebalo viJe od jednog dana da Jrupi tkaninu,
salije haljinu i da jol isto v~e na nekom sijelu sve nas iznenadi. Alto bi kod neke prijateljice primijetila !elju za takvom
baljinom, nije blila da je pokloni, pa makar i da nije mogla
uvijek nabaviti drugu. Cinilo joj je veliko zadovoljstvo da
loie salivenu haljinu za~as skine nekoj od nas i odmah na
lieu mjesta popravi. Uz to nije propu!tala da prigovori: »Slampava si, ugursuzelc U ovim »epitetimac bila je nenadmama,
all uvijek duhovita i dobronamjerna. Imala je oitro oko da
sve, do najmanje sitnice, zapazi i osobinu i da odmah izrekne
sve Ito joj se ne dopada, a isto tako da te i pohvali.
\88
�Vahida je voljela veselo druStvo i ~esto je zakazivala
velika sijela u svojoj kuCi; bivalo je tu po stotinu i viSe
osoba, a najvi!e omladine. Ovim sijelima smo se unaprijed
radovali i svi podjednako veselili, jer je ona stizala do svakog
do stareg ~eljadeta i do najmla4eg djeteta. Kakve je sve igre
i Aale znala prireditil Bill su to pravi umjetni~ki programi.
Ona koja je ~eznula za ikolom i savremenim !ivotom, bila je
u isto vrijeme nenadmuna u svim kublim poslovima i bila
stub velikog·porodi~nog doma&nstva.
- Oko. Vahide su se okupljale !ene i djevojke nue mnogobrojne iire porodice - sj~a se Teufik Maglajli~. - Pravo
veselje bile su mobe, koje je u svojoj kuCi cesto prire&vala.
iedanput. se mijese rezanci za zimu, drugi put tarhana, i1i
se cisti voee i pe~e J?ekmez ... Uz pjesmu i pricu vrijeme prolazi brzo, a posao se obavi s lako~om. I mi muikarci rado
smo odlazili na .ova vesela sijela. Vahida nije propuitala da
progovori o onome ito je boli, a ~ime je poga4ala !enska
srca. Nar~ito ~esto pominjala je prava koja u!ivaju samo
muikarci. »Oni idu na fakultete, kre~ se slobodno, a mi ostajemo kod ku~e. Pa i kad izlazimo, sputane smo zarom, kao
buba u ~ahuri ...« Tako okuplja !ene oko sebe, svakodnevno
proiiruje svoj krug, kako bi u njima postepeno nula razumijevanje i poddku za svoje kasnije akcije.
Koliko se puta sjetila, u posljednji ~as, da bi mogli ici
na izlet: bilo u . Slatinu ill drugdje. Dovoljno je bilo da pro4e
korzo~ ill da nas sretne na nekom drugom mjestu, pa da
ka!e: »Pokret u cetiri sata, ponesi ... « Znalo se, ona ce sve
organizovati, raspodjeliti posao, a sama uraditi najviie. Zbog
toga niko nije imao utisak da Vahida zapovijeda. A kad bi stizjutra iskupili na ugovorenom mjestu, nismo bivali iznena4eni ugledavii velika kola sa konjima- »tarnicec, natovarena
svim i svacim. U kola bi se potrpali, nas dvadetak, i uz pjesmu
i svirku kretali. Na tefericu nas je podsticala da se takmicimo
trcanju i obicno je pobje&vala, premda su se takmicill i
muikarci. Cesto je svra~ala u seoske ku~e. bilo kojim povodom, i otpoCinjala razgovor o svakiddnjim prilikama • . . 2eriama bi, uz razgovor, za nekoliko minuta pokazala kako se
plete bluza, d!emper iii ne§to iije. Na izletu u Bronzanom
Majdanu skinula je nekom maliAanu predugacke pantalone
koje je naslijedio od starijeg brata i za tren oka od njih na-
u
�pnrr cbr~ kratke:. {;z 10 je GC:;;:je:C:a jrfta M l*epok u.!a
bla takn t..:a& tao jeft;n;je i praltt.tn:je.
C nim ~;:ma u toj ft:ii&oj porodlci aaa je pomapla, rad;ja, i kad se radi o bolepdru ll; o udaji i jrnidbj
Kad .u P-- n;eoe ro&c:.e. d·o;je .estn; is:.tntemeuo ~
ooa ~ nae.n:Ja plan ita s-.e treba da ode za nj:ma bo oprnla.. Zaila je p> lrufama rodaka i prosto ih -opcaeanala•
- ita lu> tnba da d~ da De bude istih shari.. DobiYSi
rur.,J jl;dna od SI.:Stara je uzvilmula: •To samo Vahlda mo:ie da
napra·n~ .. N'ije joj, ~.mo. b:Jo teilto da provede i po oedjelju
dana u kui"i gdje je neko umro. Priskakala je u pomoe ne
saJnCI rodt.:ni nego i komiiluku. Mimim putem ina najzgodniji
nal-in umjt<la je da otltloni nesuglasice i sitne svade. SjeCam
se, oorezala je Jrosu. a pod njenim utjecajem isto su uCinile
neke njene rodake i drugarice. Za njenog oca i nanu bilo je
to .traino; tim viie, ito su R bai za njom i ostale povele.
Kako nikako nije mogla da ih ubijedi, da kratka kosa nije
P'amota. povela je majku i nanu u posjetu kod stare tetka-Zize, najstarijeg ~lana porodice, poztiate kao veli.lrog z:aStitnika omladine. Kad joj R V ahida poblila, tetka se okrenula
njenoj majci i rekla: •Nemojte ih gledati otrag nego samo.prijeda. I vi ste imale odrezane solute . . . Tako je bilo u na!
vakat, a u njihov ovako .. . Sve sa svitom!c
P01ebno R sjeeam onih ~va prosvjeCivanja koje je
Vahlda u vidu sijela ~ pripremala za !ene: tu sm.o i faAizam razobll~avali otajuCi izvod iz Hitlerovog »Majn kam-pf«-a, ito ml je Bui') bio dao.
- Bilo mi je devet godina kada je kod nas ~ela zala-zltl prl~a Mubera OsrniC4). - 0 njoj sam znala jedino da u
kuCi lma mnogo muikih ~lanova, prilimo strogog oca, sestru
1 pune ruke posla u upravljanju domazlukom. Iz moje stvarne
prl~e o djetlnjstvu ime svog junaka Vahide zarezala bih
11vuda po Gornjem Seheru, Novoseliji, Stupnici, po centru i
pllrlferijl Banjaluke, njenoj okolini i svuda po na8oj zemlji.
1'1m prlje Ito je bila una onoga doba kada je zenina vrijednolt u drultvu i porodici bila gotovo istovjetna sa rna lojom._
•) Narodnl heroj Mahmut BuAatlija.
•> Karabeiovlc Berka.
110
�Sa izleta u Gornji Seher. U vrhu slike ltjevo ;e Vahidina majka, Vahida u dnu proa s tijeva.
st:vari · u kuci, rad na cijeni robovskog, prava nikakva, a dutn!)sti beskrajne ...
· · Sijela su bila gotovo jedina mjesta gdje je na.Sa udomljena zenska celjad mogla da kaze sta rriisli, zeli i osjeca. Tih
sij~la se sjecam jos od .1935.- godine pa nadalje. Zakaztvana
su obicno u njenoj i na8oj kuci, Hi negdje po Gornjem Seheru. Vahida ih je obilno koristila za razbijanje raznih predra~uda: da knjiga nije za zensko, da se tena mora kriti i svemu _pokoravati. Ponekad bi citavo drustvo povela na poznata
•Uzdanicina« sijela sa . igrankama. Na taj nacin je znatno
omasovila »Zenski pokret«. Propagirala je pismenost, borila
se za emancipa:ciju zene, specijalno muslimanke.
- Sa prozora sam je ugledala - sjeca se Bisera HasanbaBic, - U koracima, vedrom pogledu njenih zelenih ociju i
poznatom osm.ijehu, ogledala se sigurnost i pouzdanje u samu
sebe i svoje pothvate. Usia mi je u kucu smijeseci se, ali sam ·
joj na lieu procitala da se radi o nekoni ·zadatku. ·Obratila nii
se ·ozbiljno: ~Trebalo bi popisati sve nepismene. m.usliinanke;
dosla sam da.i.tebe zamolim. da .nam pomognes ... « Rukovodii~' je popisom radi okuplj.anh\ muslimanki na ' analfebetske
19_1
�telajeve, ito au organizovali komunisti kroz drultva aGajretc i • Uzdanicac~ Te iste, 1940. godine, napredna radniCka 1
studEmtska omladina pripremila je preko BSK-Ill) svoju Zabavu. Vahida je dobrovoljnim prilozima obezbijedila bogatu
tomboiU. Zene su je radosno d•kivale, uvijek vesela lica,
jer im je uz svaki posao donosila i vedrinu. Vahidi nije trebalo
davati ideje za rad. Bila je sva od korisnih ideja, ~ijem je
ostvarenju odmah pristupala.
druitvo
- Radni~ko
•Prijatelj prirodec - pri~a dalje
Berka Osmi~- bilo je ponosno na Vahidu, kao svog istaknutog
~lana. Djelovalo je vebnom ljeti jer su izleti bill glavna forma rada. :Ulo se pjeiice, najceA~e negdje pokraj Vrbasa, a
muAkarci bi ~amcem prevozili hranu. Odlazili smo u Trapiste,
Slatinu iii Han-Kola. Nisam znala ~e je direktno bila zadu!ena, ali svaki njen posao izgledao je spontan. Zahvaljujuo
njenom toplom odnosu sa seljacima, ovo druAtvo je uklju~ilo i
seosku omladinu, pored radnicke i studentske. Seoska omladina u Han-Kolima radovala se ndem dolasku. Donosili smo
im raznu literaturu, sa nama su pjevali ... Jednog dana seljanka iz Han-Kola sjaha s konja ispred nuih vratnica i upita
moju sestru MAull): aKako bi nula gospojicu Vajidu?c Radilo
se o dogovorenom poslu.
- Moja majka je kod njih 1930. pomagala u doma~instvu
pa sam u toj porodici bio kao njen ~Ian - prica Safet Fejzi~.
- Kad sam izgubio roditelje, Vahida se brinula za moje dalje Akolovanje i smjestila me u intemat »Gajreta«. Nisam jedini od radni~ke omladine kome je ona pomogla. Tu je D!ehverovi~ RuAid kome je, kao siromdnom daku, takode omogul:ila da se §koluje i sam izdriava. Partijska organizacija u
Banjaluci organizovala je 1939/40. besplatan kurs za ucenike
sa popravnim ispitom, koji je pohadalo 150 daka. Rukovodio je
Osman Karabegovil:. Vahida je obezbijedila prostorije. UspjeAim zavdetak kursa obllje!en je izletom u Gomji Seher na Suturliju7). Vahida je dovela i v~inu roditelja ove djece.
•) _Banjalu~ki sportsld klub.
•) AiAa Karabegovll:, komunista, 1942. svirepo ubijena od ~t
nika.
'I) Suturllja: Vel:i potok- otav taj uvu~ni kraj iznad gornjeg
iehera, bio je omlljeno izletiAte KAB-a.
192.
�1Vica Mdar se osvrnuo na rad kursa i izloiio politicku situa~iju, a zatim je izveden kultumo-umjetnicki program.
- Zivele smo u istom gradu. Poznavala sam jo§ pre rata
nju i njenog brata Muniba - kaie J ela Perovic. - Otac kadi.ja, strog covek, bio je vrlo cenjen u Banjaluci. Majka, dobra,
plemenita zena. Videla sam je prvi put 1941. kad sam traZila
Vahidu da joj nesto porucim u vezi sa prikupljanjem priloga
za NOP. Vahidu ne nadoh kod kuee. Docekala me njena majka-kadinica i primila blago, s poverenjem, i~ko me dotad
nije videla. Bila je izgleda upucena u aktivnost svoje dece. I
ostala Vahidina braca bili su napredni ljudi. Vahidu sam aretala u akcijama naprednih ljudi: na predavanjima, priredbama,
izletima i drugim manifestacijama Kluba akademicara, drustva »Pelagic«, »2enskog pokretac, »Prijatelja prirodec i ostalih. Redovno je davala i sakupljala »Crvenu pomocc. Bila j~
uvek otvorena, direktna i originalna u izrdavanju. Ve§ta u
recima. Sugestivna, posedovala je moe uticaja na ljude. Bila.
je osrednjeg rasta, sportskog izgleda, cvrsto gradena. T~
meljna.
- Mnogo sam slu!ala o njoj - prica Ruza Maglajlic, zen~
Vahidinog brata Ekrema. - Ilegalni radnici iz B. Luke, Kazas i Maslo, navracajuci kod nas u Zagreb pricali su kako j~
jako stroga u gledanju na odnos mtiZa i zene u braku. Ekrema.
sam ludo voljela i pobojala sam se da ce njena strogost utjecati na nase odnose. Ekrem zbog ienidbe nije smio kuci. Medutim, kad je do§la u Zagreb, Vahida nije mogla a da nas ne
obide. Vidjela je da kao studenti zivimo bijedno, u jednoj sobl,.
pa je prodala svoj biser i nausnice, i kupila nam je najneophodnije od odjece. Otada nam je svakog mjeseca slala paket.
hrane i drugih stvari. Avgusta 1939. dosla sam kao profesor
na slu!bu u Bjlnjaluku. Nisam se, sto kdu, ni okrenula u.
gradu, nisam jos ni usia u njihovu kucu, a Vahida mi jednolltavno rece: »Draga moja, vrijeme je da se prihvatis posla::;
kakvog, ti vee znas. Popodne idemo na sastanak.« U prosto-rijama .Zenskog pokreta na§le smo se sa Du5ankom.Kova~evicr
Stankom Subic i jos nekoliko drugarica. Na sastanlw. je bilo
govora o predstojecoj skupstini i izboru odbora.. Meni je .do-·
dijeljena du!nost blagajnika. Njeno djelovanje islo je ,za: tim.
da svim mogucim metodima probudi kod lena. svijest. o,,nji-..
13 - 2ene herojl
�hovoj neravnopravnosti i te§kom polohju u porodici, braku,
i u druAtvu. Pri svim tim nastojanjima bila je upoma i dosljednja. Koristila se uvom rijel:i, literaturom, predavanjima
i lil:nim kontaktom, sl\lZeci se uvijek primjerima iz svakida8·njeg !ivota. Na sijela preko Vrbasa i u Gornjem Seheru, pozivale smo napredne djevojke i svaka od njih povela bi jo§ koju.
Na§la bi se i harmonika. Djevojke su obil:no radile rul:ni rad,
a Vahida je istupala sa unaprijed pripremljenim programom.
Citale smo iz knjiga, novina i sakupljale pomoc za drugove
u koncentracionim logorima. Neke !ene su je osudivale, i to
one imucnije: da se bavi muskim poslovima. One siromasnije
su joj odobravale ali, misleci da je neravnopravnost bogomdana, govorile su: :.Moja Vahida, ne moze to kod nas tako
biti.c Ako nije mogla drugal:ije, uzvratila bi: »Draga moja,
tako ce ti biti, pa ti radi sta hoces.«
Sve poteskol:e i prepreke strpljivo je savladivala, l:esto
nailazeci na nerazumijevanje i svojih najblizih. Malogradanska l:ar§ija, namjerno ili iz neznanja i vjerskih predrasuda,
·krivo je tumal:ila njen stav i nastojala ju je okaljati i u gradu
i u porodici. »Kao Vlahinja! Obukla usku bluzu, odrezala kosu,
ide u kino, pozoriste . . . Zasto je poletila u t.akvo drustvo?!
Sta ce :i:ljoj DuAanka Kovacevic, koja hoda po Beogradu .. . «
govorili su babi. Zbog toga je ponekad u kuci bio 1om, pri
l:emu je i majka mnogo trpjela. Bilo je muslimana koji su
prizeljkivali da se njome ozene. Prilazili su kadiji licno ili
porucivali preko nane i drugih da se ona mane pomenutog
druAtva, jer joj se samo pod tim uvjetom vrata udomljenja
sirom otvaraju. I bliza i dalja rodbina vdila je pritisak na
nju. Zabranjivali su joj da izlazi. Takvo stanje trajalo bi mjesecima. lpak je izlazila. Ja sam joj u tome cesto pomagala:
Babo mi je, kao sinovljevoj zeni, vjerovao. Rekla bih da mo..:.
"ram u §kolu pa neka mi Vahida pravi druAtvo i sal:eka me u
zbornici. Cim bismo iza5le iz kuce, ona je odlazila svojim a
ja svojim putem. De§avalo se l:ak: reknem babi da joj nije
dobro, da lezi. Smotali bismo nesto i stavili u njen krevet; kad
on··proviri, nek pomisli da je u postelji.
· Pri~ala:mi je da se zabavlja sa Srbinom ida je on »jedini
z~ koga bi se mogla udati« ali radi oca, koji je veliki autoritet,
to ·nipo§to ne bi ul:inila. Povjeravajuci mi se plakala je. Poblila ·se da je rii majka u tome ne bi razumjela. Mada ju je
d·· sv~niu pred ocem stitila, l:esto ju je opominjala: »Vahida,
�12. apTila 1940. godine na ~vadbi sestre Munibe. Gore,
s lijeva na desno: braca Nazim, Dievad - poginuo,
Dr Ekrem, Munib - poginuo, Muniba i suprug Fadil
Saric - poginuo, narodni heroj, braca Osman, Nediib
(poginuo). Dol;e: Alija, Rda supruga Ekremova i
Vahida.
sta radi§!?« »Meni je jasno da necu imati svoje licne srece
- saputala je sjetno, bri§uci oci. Sve svoje nadanje i snagu
ulozicu u rad. To mi je svrha Zivota i u tome osjecam naknadu
i veliku radost.«
Posebnu je brigu vodila o kuci. Uvela je peglanje rublja
i svakome postavila krevet, jer dotad se spavalo po podu na
du8ecima. Nastojala je da se u kuci jede sto vise zeleni. Odrzavala je besprijekornu cistocu u citavoj kuci. Stalno je osudi\rala obicaj zena da hodaju po mahali i ispijaju kafe. - Kad
bih subotom polazila u Zagreb, uvijek mi je sasila nesto novo
»da se pokazem pred muZem«.
·
- Nase drugarstvo pocelo je u doba njene aktivnosti u
Zenskom pokretu - prica Dusanka Kovacevic. - Patrijarhalno vaspitanje i obicaji namijenili su joj sudbinu domacice.
Trebalo je da zar i tamni veo preko lica izjednace njen zivot
sa Zivotima hiljada muslimanskih lena ciju je potlacenost ona
lP
195
�poznavala i osjel:ala vile neg6 iko. U napredne !enske organizacije nju nije doveo slu~aj. Dovela ju je licna pobuna protiv
!ivota koji joj je namijenjen, divna ljudska zelja za slobodom,
znanjem i akcijom. Sposobna i inteligentna, duboko osjel:ajna, brzo je shvatila vezu izmedu radnickog pokreta i borbe za
oslobo<!enje zene. Radnicki dom zamijenio je ovoj izvanrednoj
zeni vi§e §kolovanje §to joj porodica nije omogucila jer je
bila zensko, a knjige i borbene pjesme zamijenile su mahalska
sijela i razgovore u kojima je prolazio dru§tveni zivot muslimanki. Nevjerovatna je bila njena zelja za znanjem i ucenjem. Negdje u svom krevetu dr!ala je desetine knjiga iz
oblasti ekonomije, filozofije, prirodnih nauka. Cesto smo nocu citale. Zajedno smo proucavale »Zenu i socijalizamc Bebela. Jednom mi je, ustrucavajul:i se, pokazala svoj prvi
clanak. Dala mu je naslov: »lstina o !ivotu muslimanke.« Bio
je nevje§t, ali snazan svojom iskreno!cu i osjel:anjem.
Njen dru§tveni rad u to doba bio je sputan obzirima prerna porodici: Trebalo je nositi zar, sakriti od oca svoje odlaske
na konferencije, svoje drugovanje sa »inovjercimac i komunistima. Ipak, nikad nije izostala. Oznojena od trcanja i !urbe,
stizala je na sastanke, zbacivala zar i prenosila se u svijet
kratkotrajne slobode i ucenja, svijet za koji je htjela da zivi
i bila spremna da umre. Sjecam se kako je dolazila na radnicke
priredbe: Raspremila bi svoju postelju, stavila cjepanicu i
pokrila je jorganom. Povr§nom posmatracu, a to je najcesce
bio otac, koji ju je kontrolisao, ucinilo bi se da je ona u postelji. To skrivanje osjel:ala je kao ponizenje. Mrzila je ld, a
bila je prisiljena da se neprestano slu!i raznim izgovorima zbog
izostanaka i izlazaka iz kul:e. A u svemu tome, na njenoj strani bila je tiha, plemenita majka, puna vjere u Vahidu, u nas
sve, puna zelje da njena djeca budu sretnija i slobodnija nego
sto je ona bila. Citava kul:a, zahvaljujuci Vahidi i majci, odi-·
sala je sirinom, humanosl:u, susretljivoscu prema ljudima i
spremno§cu da pomogne. Svoju spretnost i umjesnost u domacinstvu, koristila je da saSije drugaricama haljine, da organizuje bife na radnickim i studentskim priredbama, a cesto
su vredniji ukrasi iz njene kuce ukrasavali sale za radnicke
konferencije i priredbe.
- Vahidu sam upoznao- sjel:a se Vaso Butozan- kad
je vrlo poirtvovano i uporno sakupljala priloge za pakete-
198
�naiixn drugovtina, uoa rata interniranim u logor. Razumije
se, pri tom je u svojoj jednostavnosti sdeto i sa ljubavlju govorila i -o likovima i borbi tih drugova. U ovoj svojoj brizi iAla
je joo .i dalje: brinula se i o njihovim porodicama. »Ne smijemo dozvoliti da djeca gladuju dok duAmani i faiisti dr!e u
logoru i mu~e njihove o~eve i bracu« objainjavala je energicno
i bez suza, sakupljajul:i hranu.
- U maju 1941. Rada VranjeAevic me primila u KPJ i
saopAtila da mi Partija povjel'ava vrlo odgovornu du!nost
l,lpravnika Cinovni~ke menze - sjel:a se Safet Fejzil:. .__, Rekla
mi je da je tog istog dana u KPJ primila i Vahidu, i da l:1.1
preko Vahide ddati vezu sa njom. Ova menza je u stvari bila
glavna kurirska veza grada sa Pokrajinskim komitetom u
Sarajevu, sa Kozarom, Centralnom Bosnom i neposrednom
okolinom Banjaluke- PoniromB). Ovdje je stizala i sva posta
za druga Starog koju sam samo ja, li~no, primao. Predsjednik
menze bio je Vaso Butozan, a hranili su se u njoj ilegalni
radnici iz ~itave Bosanske krajine. Dolazila .je i Zaga Umicevic, Jovanka Covil:, avijati~ar Franjo Kluz i Adil Alagil: ...
Prikupljao je ovdje i materijal za Aumu: Vahida je donosila
oruzje, municiju, sanitetski materijal, a naj~esl:e su joj pomagali omladinci Dalko DerviSil: i Enver Rizvanbegovil:. Sve
se odvijalo brzo, Priloge smo odmah sakrivali u spremiSte kod
gomile krompira, paprika i ostale zeleni. Kad sam jula 1941.
i,zabran u Mjesni komitet, preko Vahide sam stalno ddao vezu
druga Starog sa Radom Vranjesevil: i Du8ankom Kovacevic.
Umotana u zar, Vahida je imala znatnu ulogu u oddavanju
kurirskih veza po gradu, a i izvan grada. Vezu je uspostavljala i sa »vezomc na Han-Kolima, dolaze{:i pri tom samo do
Suturlije. U tim stvarima, uvijek i u svako doba, najsigurnije
je bilo obratiti se na nju.
- U njezinoj baiti, na travi pod vockama, sastalo se u
proljece 1941. dosta drugarica - sjel:a se Zumra Cejvan. Atmosfera rata uveliko se osjecala. Prva nam se toplo obratila
Jt&da VranjeAevic. Govorila je i Vahida, sugestivno, o rukovodel:oj ulozi Partije, o teAkim zadacima koji su pred nama ...
SnaZnini rije~a prosto nam je ulijevala· nadu u pobjedu.
&)
Prvo bfdo do B. Luke,
�BaJ iz njenih rijea osjetila sam koliko je plemenita borba
kojoj sam i sama priila. Htjela bih bar malo da osvijetlim njen
lik, jer takvog druga, borca i radn.ika ja viJe nisam srela.
Posjedovala je sve Wile se odlikuje pravi kom.unista i narodni
borac.
Jedan momenat ostao mi je u dubokom sjeeanju. Negdje
u ljeto doila sam k njoj da primim zadatke. DoCekala me
sva ustreptala i odmah mi pokazala pismo koje je upravo
stiglo od naiih drugova iz iume. TraZili su neSto odjeee; u
tome su jako oskudijevali. I dok sam ja otala, ona je izvukla
ispod seCije dva kofera krcata ramovrsnim platnom. Smjesta
je ~ela da kroji, uzvikujuCi: •Zar ovo da stoji ovdje, a naSi
drugovi da idu goli i basile Bio je to dio njenog ruha, ali na
lieu joj se nije odrazio ni traCak tuge. Sta viSe, osjetila sam
da je stramo ljuta na samu sebe Ato se ranije toga nije sjetila.
Joi dok sam sjedila, zavriavala je komad po komad vesa.
Drugom prilikom njena majka mi se potu!ila kako joj nestaju
mnoge stvari iz kuee: •Eto, ju~e sam svu kueu prevrnula, da
ruutem rorove i postavim pee u sobu, ali nigdje ni jednoga.
Kao da ih ni imala nisam!x Vidjela sam jednom kad su im
pred kueu doili kuriri sa konjima i Vahida mi u povjerenju
r~e da ee svu zalihu namirnica, Sto su njeni za porodic>.1
spremili poslati •goree.
- Predvic!ajuci dogac!aje - sjeea se R11Za Maglajlic -·
svekar je u~i rata sakrio pod stepenice, sto vode iz prizemlja
na sprat, izvjesnu koli~inu namirnica. Bio je uvjeren da za
to niko ne zna i da su stvari na svom mjestu. Ostao je zaprepaAten kad je vidio da tamo vise nigdje nista nema. Pored toga, Vahida je pokupila od oca i brace sve vuneno, isparala i podijelila zenama da pletu za borce. lz kuce je iznijela
gotovo sve posteljno rublje; ni plahtu nismo imali da promijenimo. Sanduke sa svojim ruhom potpuno je ispraznila. Domaci svileni bez, namijenjen postelji, u gaze je pretvorila i
prije slanja ~ak i sterilizirala. Tako je Vahida sve sto se moglo obuci, obuti i pojesti, iznijela iz kuce svojih roditelja i otpremila u Aumu. I kadinica je doprinosila: aBolje Zivo neg
~estito, mislim se gledajuci onu studen, a partizanima zima,
pa dignem cilim s poda, uzmem jednu curu iz komAiluka, zaklju~am je u sobu i - pori! Moja Muniba i Milica Vranjesevic,
koja se krila kod nas, svaki dan po jedne rukavice opletu:
�jedan prst crven, drugi !ut, zelen . . . Cijelu kucu od krova
do podruma, pretvorila je u skladi§te raznovrsnog materijala
za partizane. Pribavljala ga je dovijajuci se na razne na~ine.
Jednoga dana kadija se popeo na tavan i ~i mu stale od ~uda
kad je ugledao kamaru - zakr~ila pola potkrovlja. Cega tu
sve nije bilo: od sjekira do radio aparata . . . Pogled mu se
prikovao za stari crnogorski pi.Stolj, porodi~nu uspomenu, §to
je dobio od oca. Ni njega nije zaboravila. U tome radu ni mene
nije §tedila. Jednom je u kucu unesen d!ak bijeloga bruna,
sto smo sledovali na veliki broj Nanova na§e porodice. Bra!~
no je tu omrklo, ali nije osvanulo. Znala sam da je to Vahidino djelo. Na moj prijekor, samo mi se podsmjehnula:
»Kadinice, ti mislis da si samo ti !iva.« Prvi pu§komitraljez
koji je iz Banjaluke iznesen u sumu pribavila je Vahida od
ustue, dugodi.Snjeg stanara nase dvoriSne kuCice-barake. Vidjela sam ga kako preko ba8te prenosi oru!je u na8 koko§injac.
Vahida se nasmijala mojoj zbunjenosti: »Ne boj se, nije Vlah,
ovo je Sokac!« Ne znam kako ga je za to pridobila. Radila je
tako iz dana u dan, sve dok je nisu zatvorili. Opustjela mi
je kuca bez nje.
- Od nje sam - ka!e Zumra Cejvan - prvi put l!ula
partizansku pjesmu. Dok smo u njenoj sobi prebrojavale prikupljeni materijal, tiho je zapjevala: »Po sumama i gorama . . .« Naucila ju je od boraca odlazeci na Sehitluke. Bila
je uzbudena, ol!i su joj zasuzile. Zeljela je da se bori s pu8kom
u ruci, ali Partija je od nje trazila da ostane u gradu. Spretna
i hrabra, izvrsavala je zadatke i okupljala sve vise i viSe simpatizera . . . Kuca joj pored same policije, a ona radi bez prekida, kao da im prkosi.
- Pohadala je sanitetski te~aj jo§ u okviru 2enskog pokreta - kaze Teufik Maglajlic. - Po okupaciji, povezala se
sa osobljem Ddavne bolnice i Higijenskog zavoda, uspjela da
stvori antifa8istil!ke grupe i sakupljala instrumente, lijekove i
sanitetski pribor. Jednom me pozvala da odemo skupa u Hig.
zavod po sakupljeni materijal; primivSi ga sve je vjesto uvila
u obliku novorodenl!eta i »bebu« javno nosila sve do svoje
kuce, odakle su prilozi odasiljani u sumu. U tim teskim danima
organizuje grupe !ena od Lausa do Rebrovca, s kraja na kraj
Banjaluke, i one joj pomaz1.1 u radu: pletu, siju, sakupljaju
199
�odjeCu i obuCu za partizaDe.. VJSOka i jak.o mriava AiJa, lena
rudara Adema Celeia, bila je kurir za Jumu. Vahida je usred
ljeta mala na nju da navub! i po devet dfempera, ill da joj
oko tamkog st.ruka povjeia DIDOitvo &rapa i obmota metrima
tkmh~e U ve1iku korpu stavljala je ostali prikupljem materijal i prekrivala ga zeljem. Tako opremljeDa. a ipak pod
zarom neupadna, Aiia je odlazila partizanima pored ustala
na mo.tu, kada je bi1o najtefe preCi Vrbas, strafe pooitrene,
i nikad joj ae nije desi1a nezgoda, jer je oprezna Vahida umjela sve da predvidi Kao blagajnik Crvene pomoCi, za !umu je
Vahida itoita i kupovala. •Evo ti novae - stavljala mi je
u zadatak - pa kupi muikib pulovera bez rukava i koinih
kapaa zauinicama. Kad zaduva, ozebu prvo ufi.c Opamosti
su njen svakodnevni pratilac; ali ona radi ne preiuCi pred
policijom. Premetafine u njenoj kuCi postaju obibla stvar;
pri jednoj, nai1i su Milieu VranjeieviC bez legitimacije. Vahida ju je uvjerljivo predstavila kao svoju iznenada oboljelu
roctaku i sve je proilo dobro.
- Upoznala sam Vahidu 1941. preko njenog brata Muniba koji je joi prije rata ilegalno radio 8 mojim mufem lade Temka AlibegoviC. - Otada znam poitenu Maglajliea
kuCu. Kad je Munib otiAao u iumu, Vahida je neustra!ivo na.tavila svoju djelatnost sa mojim mu!em i sestrom Sidom.
Nikad se ni&ga nije bojala. Pribla mi je kako je, osim drugih ilegalaca, u ormaru krila druga Starog i Vasu Butozana.
Preko saradnika, a i sama li~o, sakupljala je narodnu pomoC.
Bezbroj puta je 8 receptima odlazila u banjalu~ke apoteke
i uspijevala da iznese otuda veee koliMne sanitetskog materijala i lijekova. Cesto sam je vic:!ala kako, oko podne, prolazi
uskim sokacima put »Cme kuee« odnoseCi zatvorenicima hranu. VjeAto se povezala sa velikim brojem !ena i pridobila ih
za rad; donosila im je materijal, a one su §ile za borce. Jedne
v~ri Jkripnuie vratnice i ugledah Vahidu kako sva zadihana
prti povelik paket. Bilo je to veliko §atorsko krilo. Odmah
smo ga iskrojile u nosila i torbe za municiju.
- Dolaskom okupatora sva se ufurbala - spominje Bi~
sera Hasanbdic. - Cinilo mi se, ni jednom trenutku nije dala
da proc:!e beskorisno. 2urno je ulazila u moju sobu, gdje me
zaticala za mdinom, predavala mi materijal za §ivanje ruk2()0
�.saka i raznobojnih zarova i brzo nestajala. Uvijek je dolazila
.sa zadacima, kakve je kome namijenila. Takva, kakva je bila,
postala je u mojim ol!ima velika.
KoristeCi svoje siroke veze Vahida je nekoliko puta druga
Starog smjestala iz stana u stan da bi tako izbjegao progonu
usta5a.
- Svestrana aktivnost Vahidina ispoljavala se narol!ito u
danima fa5isti~ke okupacije - sjel:a se Vaso Butozan. Partija je u Banjaluci vdila obimne i raznovrsne pripreme za
ustanak. Dolazili su ovamo mnogi drugovi, u prvom redu oni
koje je trebalo skloniti iii prebaciti u partizane. Mnogi su
pomocu Vahide nalazili sigurno skloniSte iii »vezuc za odlazak
preko Vrbasa, Gornjeg Sehera iii Sehitluka ... Govorila bi u:r.
put svome saputniku da je u partizanima dobro, i kako je
cijela Banjaluka sko~ila na noge da pomogne partizane i ·partizanske porodice. »0 svakome vodimo ra~una, ne treba se
pla5iti, nije potrebno da se u partizanima brinete za va5e familijec. Tako bi uvjeravala skromna, neustra5iva Vahida; ri·
jecima jednostavnim, katkad malo i oporim.
Koliko sam se i sam poradovao kada me je jula 1941, poslije prelaza u ilegalnost, ona posjetila i donijela mi poruku
druga Starog da se i ja spremim za izlazak. Bilo je to kod
krojal!ice Roter, gdje se, pored ostalih, kiio i drug Stari.
S obzirom na svoje porijeklo, ova nije bila sumnjiva. Mnoge
drugarice, pod izgovorom da dolaze »na probuc, odrZ&vale o;u
vezu sa nama. Tom prilikom mi je donijela muslimanske !enske haljine, zar i cipele sa visokim petama, da bih sto sigurnije mogao prol:i kroz grad do Sehitluka. Koliko se sna5la
da me preobuce, bila je nesretna kad je vidjela da u takvoj
odjel:i ne(:u moCi da krenem. Vratila se i saopstila to drugu
Starom, na sta joj je on preporucio da pustim brkove i tek
kad mi narastu mogu ici. Kad je d~lo vrijeme, pojavila se
Vahida i donijela mi hrane, knjige i rublje, da mi se nade
do polaska i uputila me dalje.
......:. Vahida je drugovala sa mojom starijom sestrom Ai!om, tako<!e aktivistom - ka!e Mubera Osmic. - I mene
su anga!ovale na raznim zadacima, srazmjerno mom uzrastu.
U jesen 1941. AiAa me poslala da donesem nekakvu »vunuc
od Vahic;le. Usia sam na sporedni ulaz, u djel!ju sobu, i sjela na
�seCiju. PruZajuCi mi korpu prek.rivenu peikirom Vahida rece:
»Zna§ ita, Berka, avo nije samo vuna, to je municija za partizane, a odozgo sam stavila klupcad. Berka, duio, cuvaj se
preko mosta, a i put je dalek. Ako se neito desi - tu je
malo zastala i brzo dodala - aka padnei, pa ti se prospe, ne
govori odakle nosii. Svrati kod Sandora, dace ti jedne bakand!e.c
Vahida je i svome bratu Aliji, joi djeeaku, davala slicne
zadatke. On spominje: Stavila bi mi u ruke korpu s municijom,
ovlaA zastrtu rucnikom, i nasavjetovala: »Aka te zaustave,
baci korpu u Vrbas, a u krajnjoj nevolji skoo i ti u vodu.c
Sakupljanje starih bosanskih cilima i serdZada, karakteristican je primjer njene snalaZljivosti. Nocima se to na sijelima paralo i pleli d.Zemperi, ialovi, carape ...
Za cetvrte ofanzive, krecuci se prema Satoru, odmarali
smo se u kuci strica Gavrila Principa nedaleko Bos. Grahova.
Bilo nas je mnogo. U kratkoj bundi od plisa i smectim pantalonama, sa piitoljem o pojasu, ucinila mi se ozbiljnija nego
ikad. Dok sam pjevala, sjela je uza me i poeela plakati. Zagrlila sam je i upitala zaAto place. Sjetila se Ai.ie, reee, ona
je toliko !eljela da me vidi. Cijelu noc peli smo se na Sator.
Probila se vjerovatno na drugu stranu jer je viie nisam vidjela. Da, zarezala bih njeno ime svuda, kao ito mi se ona usjekla u sjecanje: beskrajno pozrtvovana, nesebicna, skromna, sa
neiscrpnom energijom.
- Smjelo izvodi akciju za akcijom . . . PonaAala se pri
tome- sjeca se Duianka Kovacevic- kao da nikakva opasnost njoj ne prijeti nego treba samo druge da zastiti. Svoju
kucu, u kojoj je zivot dotad tekao mirno, taka reci preko noci
je pretvorila u skladiite hrane, obuce, odjece, sanitetskog materijala, oruzja, oruda • . . Tu je organizovala i pravu radionicu
rublja. »Prostrana kuca sa sobama debelih zidova i gustim
zavjesama na prozorima, koji ni usred ljeta nisu propuitali
vrucinu, u kojoj je mirno i udobno tekao zivot relativno obezbijedene porodice, postala je vdan centar mnogih koji su ilegalno zivjeli i radili u Banjaluci. Duia cjelokupnog tog rada
bila je Vahida, kci patrijarhalnog kadije, cijoj je snazi i !eljama davno postao tijesan zar i uska perspektiva muslimanske
djevojke koju joj je namijenila patrijarhalna sredina i obicaji.
U sav svoj posao unosila je sestrinsku ljubav i brigu za sva202
�•
kog l!ovjeka. Nikada nisam vidjela Vahidu da se pred necim
zbuniJa. Kao da je bila stvorena za to bumo, uskome§ano doba, kao da joj je ono pomoglo da oslobodi do kraja svoju neiscrpnu snagu i vjeru u bolji iivot.« (:.Kraji§ke brigade« - DuAanka Kovacevic).
Njena dovitljivost i smisao za organizovanje ilegalnih
akcija postaju tih dana gotovo poslovil!ni. Dogovorila bi se
recimo sa trgovcima Jevrejima, dok im radnje jo§ nisu bile
oduzete, da joj dadnu vel:e kolicine robe po neznatnoj cijeni,
tek da se naplati: sapun, sel:er, braAno, cetkice za zube . . .
Jedna njena akcija ostaee nezaboravna; nije to bilo po zadatku nego po njenoj vlastitoj inicijativi i odluci. U doba masovnog ubijanja i odvodenja u logore Srba i Jevreja, Vahida
obilazi po gradu srpske i jevrejske porodice, upozorava ih da
l:e im neprijatelj oduzeti svu imovinu i istice koliko je vazno
i korisno ako neAto od toga dadnu za ustanike. Tim putem
je obezbijedila radio-aparate i mnoge druge stvari. Kad smo
u gradu organizovali sanitetske tecajeve, ona je pribavila sanitetski materijal i za tecajeve i za sumu. U jesen 1941. u svojoj
avliji ogradenoj visokim tarabama pripremala je velike koli·cine pekmeza. »Na cetiri vatre, cetiri kazanac - kako kaze
kadinica. »lmal:emo pekmeza dok god traje rat« primijetila je,
a Vahida je doceka: »Nel:emo ga, stara, ni okusiti! Ovo l:e il:i
tamo gdje treba.«
Oko smjestaja !judi koji su hili u ilegalnosti cinila je
· prave podvige. Pribavljala im je zarove i drugu odjel:u, a
kod nje bi se nasli i kljucevi velikog broja ilegalnih stanova.
Iza policijskog casa nikada niko nije ostao nesmjesten; sve
je to ona regulisala. Sjecam se jednog detalja: Porodica Bojkovski odselila je u Beograd i Vahida je dobavila kljuc toga
stana. Najednom smo se ja i Rada Vranjesevic naAle u trosobnom stanu! Obilazila nas je i, da bi drugi stanari culi,
glasno govorila: »Moram im zalijevati cvijece.« Jednom, dok
smo u zaru silazile niz stepenice, naisla je zena nekog ustaskog
funkcionera. Vahida se odmah snasla. Pocela je na nas da
vil!e kako ne znamo cistiti parketel Naravno, u taj stan vise
se nismo smjele vratiti. I pored l!estih premetacina ustaske
policije, ona je u radu imala veliku poddku svoje majke, dok
se kadija, da· bi »sacuvao autoritet«, pravio da nista ne pri:..
mjecuje.
203
�•
. .J~om $am se ipak uvjerila da on zna mnogo· viie ·nego
st.o to pokazuje. .Bila sam uhapsena. Prozori :l:atvorske sobe
gledali su na kapiju Vahidine kuce. Trebaio Je da obavijestim
ne~oga da sam u zatvoru, pa sam dugo tekala ne bi li $e
pojavio ko od njenih. Nai§ao je stari, Vahidin otac. Odlucila
sam se. Obratila sam se njemu: »Molim vas, kadija, recite Vahidi da je Du5anka u zatwru.« Prosao je ne obziruci se, kao
da nista nije cuo, i otiSao u grad. Medutim, brzo se vratio.
Vahida mi je kasnije pricala da joj je rekao: »Eno ti druge u
zatvoru. Red je da je obides jer i tebi je tamo mjesto.« Bio je
to, istina, grub nacin, ali pokazuje da je bio spreman da
pomogne. Jednom sam ga u njihovoj kuci pri susretu pozdra.,.
vila sa dobar dan. Odmah je otiSao u Vahidinu sobu i posa-:vjetovao: »Opomeni onu Kovacevicku, kad vee hoda u zaru,
da ne vice dobar dan.« Takav njegov stav znacio je odobravanje cijelog tog rada, izvjesno slaganje sa Pokretom. To
govori koliko je on bio covjecan i pored svoje naprasite n.a~
ravi i zaostalih shvatanja9).
»Pred polazak vidjele smo se i pozdravilelll) sa Vahidom
Maglajlic - pise D. Kovacevic u knjizi »KrajiSke brigade«.
- Posljednji put prokontrolisala je da li smo pravilno. obukle
zar i metnule pecu, dala nam stotinu savjeta i si.tnica koje
nam mogu zatrebati, zasuzila i zastidila se suza. Sa gruboscu
kojom je uvijek poku5avala da sakrije svoju covjecnost i do-:brotu, rekla nam je da nista ne znamo, nazvala nas »Vlahfnjamac i dugo ostala u kapiji, gledajuci za nama. Zarove
nam je dala iz svoje kuce, uz pristanak majke, stare kadinice,
koja je bez razmiSljanja zamijenila udobni mir svoje starosti
8) Kadija Maglajlic je bio covjek strogih vjerskih na~la i via~
stitih principa. Ni Ekrem, njegov najstariji sin, nije smio da zapali
pred ocem. Kao lief Serijatskog suda bio je vrlo cijenjen i ugledan.
Odmah 1941•. ustalie su ga penzionisale kao »nepocudnogc. Kod
komunista mu je smetalo samo to lito ne vjeruju u boga. Ali posllje
prvih strijeljanjii Srba, njegovo uvjerenje se poljuljalo 1 gotovo
preko noei okrenuo se Pokretu: Popustio je pod dugodilinjim utje:..
cajem svoje djece, a narocito Vahide. Cak je 1942. godine postao ,.1
clan Gradskog odbora NOF-a. Tokom 1942; bio je 1 U konclogoru u
Bos. Gradiliki. Kada se vratio, docekala ga je tako .re6i sv~ Banja,.
luka; obilazlli su ga najvidenijl muslimani .•• (Op~ MB)..
10) Dulianka 1 Rada Vranjelievic.
''"4
�za svakodnevni nemir §to su u ku~u unijeli sinovi i ~eri-ko
'ulUnisti, gonjeni od policije ...•
»Rastati se sa njima bilo je tako tesko - povjerila se
Vahida Temki Alibegovi~. - Suzddavala sam se da ne zapla~em i pretvarala se da sam vesela. Do vi<!enja, dok i ja ne
doc!em, kazala sam ...«
- Iz Tuzle, gdje sam bila sekretar Mjesnog komiteta
KPJ, morala sam u septembru 1941. da bjeZim jer su me na
ulici prepoznali agenti- prica Jovanka Covic.- Obu~ena u
zar, hitno sam partijskim putem prebacena vozom u B. Luku,
gdje je moja prva veza bila Vahida. Toplo me je prihvatila i
smjestila kod sebe u kucu. Kod nje sam ostala nekoliko dana,
Qok mi nije obezbijedila stan i povezala me sa drugom Starim i mjesnom organizacijom. U njenoj kuci su se upravo krile
Rada Vranjesevic i DuAanka Kova~evi~. ~ekajuci da se prebace na oslobodenju teritoriju. Nismo mi bile jedine koje su
se tih dana nalazile kod Vahide. Tunas je svakodnevno bilo po
petoro-sestoro. Svima se na§lo mjesta za spavanje, hrana i sve
ostalo. Za mene je pribavila kompletnu odjeeu, od cipela do
ve§a, i sve sto je potrebno da bih se mogla neupadljivo kretati po gradu.
Vahidina »starac, sna!na i krupna iena, samo je kuhala,
hljebove mijesila i sjedeei za sofrom razvijala jufke za pitu.
Po cijeli dan je bila zauzeta spremanjem hrane za mnogobrojnu familiju i ilegalce koji su se nalazili u ku~i iii povremeno dolazili. Cak su i u Crnu kucu svakog dana slali hranu
za sedamnaest osoba: Njeni uhapseni sinovi Dzevad i Osman
poru~ili su da ima mnogo zatvorenih Srba koje niko ne obilazi, a ustase ih uopste ne hrane, i da treba sto vise hrane donositi. I talco se grab kantama nosio, i kukuruze od po deset
kila . . . »A da im nije dosadno - kako re~e kadinica - jer
mladi su i sami u sobi, jo§ im napeci kitira i kospi. Prostri onu
bo§~u i, bome, valja je natrpati!c Sve je trebalo zgotoviti a
da ni§ta ne primijeti stari kadija. ~ito, mnoge stvari je vidio,
prave~i se da ih ne vidi. Desetine i desetine na§ih ljudi oni
su prihvatili, omogucili im da se sklone, uputili ih dalje. Vrilo
je tu kao u kosnici. Danas mi se ~ini prosto nevjerovatno kako
se sve to moglo nesmetano da se odvija pod nosom ustaike
po.lic:ije. U Banjaluci je bilo jo§ takvih kuca, ali ova se, zahvaljujuci Vahidi i -~jenom utjecaju, stavila sva u sluibu ustan-
205
�ka: Sve §to se u ku~i na§lo, bilo je na raspolaganju . na§em
pokretu, ljudima koji su se sticajem okolnosti tu na8li.
Kad god se sjetim Vahide, njen lik neodvojivo velem za
njenu majku, kadinicu, kako smo je zvali. Divna je to zena.
Smiren ~ovjek. Sve sto je radila, ~inila je mirno, bez srkleta.
Prosto je prijalo biti u njenoj blizini. Ni traga od straha, pa
i kad se u sobi na spratu nalazio sakriven i njen sin Munib,
iza vrata zaklonjenih velikim ormarom. Drugi sinovi su joj vee
bili u partizanima. Pri~alo se kako je kadinica na jednom
mevludu pred masom ljudi hrabro odgovorila na javnu klevetu da •partizani ~ine zlocine«. •Partizani to ne rade usprotivila se- moja djeca su tamo, a oni to ne bi ucinili.c
Bila je Vahida ziva i energicna zena. Nevjerovatno spretna i snalazljiva. Do kraja spremna na sve, samo da se zadatak izvr5i. Pri tom i te kako oprezna, vodeci racuna da se ne
desi nesto nepredvideno. Sje~am se, u parku je imala sastanak
sa drugom Duskom - •Slovencem«, kako smo ga zvali. Trebalo je prenijeti neku poruku. Vahida je bila u zaru, a on je
drzao sesir u ruci. Medutim, Dusko se zbunio i pruZio joj
ruku, zaboravivsi da se muslimanka ne rukuje. Ona se brzo
snasla. •Dragi efendija ... « oslovila ga je, a malo zatim, obazrijevsi se, tiho ga izgrdila: » ••• Ti vrag, stQ mi pruza5 ruku!«
Mene je prekorila sto sam joj se javila u prolazu, kad to nije
bilo neophodno. Sretale smo se ~esre i oddavale vezu, sve
dok krajem oktobra nisam otisla na slobodnu Cemernicu.
Kad sam 10. X 1941. poslije provale na sastanku sa domobranskim oficirima, koji su bill spremni da salju partizanima, morala hitno da se sklonim, dosla mi je Vahida i prividno bez ikakvog uzbudenja, kratko mi je rekla: •Donijela
sam ti zar, obuci ga i smjesta podi na ulicu. Pogrbi se, napravi se starom prosjakinjom, drZ.i parce hljeba u ruci i drhti.
Ne obziri se nina koga. Ispred tebe ce ici drug na biciklu. Idi
sokacima, samo za njim. Kad budete izvan ustaske zone i
posljednje njema~ke strde na izlazu iz grada, on ce ti prici
i reci §ta dalje da radiA.« Plan je izvanredno smi§ljen. Agenti
su uzbudeno pretrdivali svaku ku~u, dvoriAte, baste niz Vrbas, ali nikog nisu uspjeli da uhvate. Pored nas su promicali,
kao poludjele zvijeri u potrazi za plijenom, ali na druga i
·mene, staru zgrbljenu tenu, niko nije ni pogledao.
206
�Kada je moj drug11) oti8ao u partizane, pre§la sam u roditeljsku kucu - pril:a sestra Muniba. - Bila je to za mene
sasvim nova atmosfera, puna napetosti. U kuci se samo radilo
i nekud zurilo. Ono sto je uslijedilo, upecatilo mi se u dusu
za sav zivot. Najprije je uhapsen brat Dzevad. Kako nismo
znali kud su ga odveli, Vahida je po§la u grad da se o njemu
raspita. Htjela je da kupi i posude u kojem bi mu odnosili
hranu. Ali ubrzo se vratila, ne§to uznemirena, nesvr§ena posla. Predosjetili smo: Nesto neol:ekivano se desilo. Putem ju
je sreo agent Kolonic i oslovio: »Gdje si ti, Maglajlicko, otkad
te trdimo!« »Pa ja sam kod kuce i niko me nije traZio«.
»Trebalo bi da dodes u redarstvo radi neke izjave« dodao je
toboz nehajno i otisao. .Zeljela je da se sa nama posavjetuje.
Sta da radi? »Da te hoce hapsiti, odveo bi te odmah« primijetio je neko od ukucana. I Vahida, da bi otklonila sumnju,
ode da se prijavi.
Bez ikakvog razgovora ustase su je predali strazaru. Jos
uvijek je mislila da je on vodi radi izjave. Tek kad su z~
njom zakljucana vrata, shvatila je da je prevarena. Zalupala
je sakama i povikala: »Ja nisam dosla da me hapsite.« »Badava vice§ ... Svuci se i sjedi sa nama« dobacila joj je jedna
zatvorenica.
- Ni u zatvoru se nije zbunila, nastavila je i tamo svoj
rad- kaze Temka Alibegovic. - Jednom ju je ustasa sprovodio u klozet upravo kad je tamo doveden i moj komsija
Sasa Bole. U meduvremenu usta§e su nekud odazvani i Vahida je iskoristila trenutak da mu ispril:a kako je stalno saslusavaju i da nije ni§ta priznala. »Ako prije izades, Sa§a,
- napomenula je - reci svima da se ne boje jer necu nikoga
otkriti. Neka i dalje slobodno rade.« I meni je, poslije bjekstva mog muza, porul:ila iz ustaskog redarstva da ce mi kucu
pretresati, da se na vrijeme sklonim. Bila je u pravu: Jos
iste noci dosli su mi agenti.
- Vahida je tada hila jedina u specijalno izolovanoj samici - prica Safet Fejzic. - U to vrijeme i ja sam lezao
u istom zatvoru, celija do l:elije. I ovdje je ispoljila svoju
vanrednu snaldljivost. Jedna djevojka pocela je provaljivati
omladinsku organizaciju »preko Vrbasac. Na hodniku, u pro·
u) Fadil Serle iz Bos. Dubice -
narodni heroj.
207
�lazu, Vahida JDl Je uspjela reCi da bi ovoj trebalo nekako
zaprijetiti, da dalje ne provaljuje. Ne rekajuCi na!u inicijativu, ubrzo je sama ~ela simulirati bolove u stomaku; oko
njene celije zaw su se okupili ustUki agenti. Za to vrijeme
zatvorenik Bow Radman, omladinski rukovodilac iz BudZaka,
uvukao se u eeliju one djevojke i opomenuo je. I zbilja, poslije toga zatvorila je usta. Jednoga dana doc!e ustaSki istx:.aZitelj Bogojevski i zaprijeti nam da l:e nas sve poubijati ako
mu ne kafemo ko je govorio sa onom djevojkom. Svi smo,
naravno, izjavili da ne znamo. U stvari, za to smo znali samo
ja, Bow i Vahida.
- Cak ni u policiji nije izgubila prisustvo duha - sjeea
se Teufik Maglajlic. - Da bi se povezala sa nekim iz Higijenskog zavoda, sama sebi je izazvala krvarenje. Odvezli su
je na pregled. Vidjevm se sa Trhuljem, prenj.jela mu je zadatke koje zbog hapsenja nije stigla da izvrsi. Radilo se o
organizovanju antifa8isti{:kih grupa u ustanovama i skolama.
U samici je ostala dugo. Ali, nije mirovala. Dokopati se slf)bode, ta misao stalno ju je progonila. Poslala mi je svoj plan
bjekstva: Odre<!enog dana, kada je budu sprovodili na Prijeki sud u Zagreb, istim vozom l:e krenuti grupa omladinaca.
Na stanici Omarska oni ce izazvati paniku, a Vahida bi u
meteiu pokuSala da pobjegne. Kad nas je Kozarski odred
izvjestio da se ova zamisao ne moie sprovesti 1.\ Zivot, Vahida
je zatraZila da je prebace na prvi sprat zatvora. Na intervenciju gradana - videnijih muslimana, podstaknutih od nekih komunista, ona je zaista prebal:ena iz samice na prvi kat.
I ovaj put se pokazalo koliko je me<!u sugradanima bila obljubljena i utjecajna.
- Ubrzo iza nje uhapsena sam i ja - pril:a Zumra Cejvan. - Susrele smo se slul:ajno na zatvorskom hodniku kad
su je poveli na saslu5anje. Za momenat ostale smo same i
ona mi dosapnu da niSta ne priznam, da je to najbolji nal:in
ddanja pred neprijateljem. PotuiDa mi se da je mnogo terete,
ali da ce se vee izvuci. Kad je pobjegla, medu agentima je
nastala panika. Bila je nedjelja, osim defurnih niko se nije
l:uo. I odjednom, za tili {:as, gotovo svi su bill na okupu. Optuiivali su jedni druge sto im je tako opasan komunista pobjegao. »Sad nitko od vas nece odavde izacic prosiktao je
agent upadajul:i u moju sobu. Tog dana istins~ . sam blla
srecna.
208
�......:. u zatvoru je ostala dva mjeseca - pri~a dalje seatra
Muniba. - Za ~itavo to vrijeme uspijevala je da odrti veiu
sa nama. Policijska stanica je blla uz ndu ku~u. s desna;
odijeljena samo jednim visokim zidom, a usta!ko redarsivo
sa zatvorom, nalijevo, preko nekoliko balta kroz koje pr~
ti~ rjecrca Crkvena, pritoka Vrbasa. Danima je nUa' mati
bri!no gledala u njezin daskama zakovani prozor; bio nam
je tako blizu ali i tako daleko.
Dozvolili su da joj odnesemo jastuk, odjecu i hranu. Cak
su dozvolili da joj s vremena na vrijeme i moje dijete dO..
damo. Bila je to Vahidina !elja, §to je umjela i da iakoristi:
MaliAanu je stavljala pisamce u ~mar i tako smo se danima
dopisivali. Na njen zahtjev donosili smo joj mosurove s malo
namotanog konca. Ona bi u mosur utisnula ceduljicu i dobacila ga kroz prozor na!oj susjedi Jevrejki. Cim bi tu !en~
ugledala, kako s bokalom ide u na!e dvorute, uzimala sam
dugum i polazila na pumpu. To~eci vodu, ova mi je spretno
uru~ivala Vahidina minijaturna pisma. Jo§ jedna starija !cna
iz komtiluka, »Majkicac, bila nam je »po§tarc. Kad god su je
odvodili u bolnicu na previjanje, vje§ala je -o prozor bijelu
krpu - znak za nasi Bila je to jedina prilika da je neko od
nas vidi. Tada sam u zaru izlazila na ulice ne bih li je susrela.
Narooito me zaboljelo kad sam je jednom ugledala kako sva
pogurena s naporom koral:a, jer su joj usta!e kipucu vodu
medu noge prolili. Pa i tada je na!la snage da mi neprimjetno
mahne rukom. A ruka joj je bila sva crna; neki agent joj je
preko prstiju divlja~ki prilupio vrata.
A onda, dobili smo posljednju ceduljicu: Zamolila me je
da je 20. decembra, u subotu, sa~ekam s fijakerom u ozna~eno vrijeme na mostil:u iznad Crkvene. U blizini zatvora.
Tratila je da ponesem zar za njenu sobnu drugaricu. Ona je
zar v~ imala, u njemu je uhap§ena. U slu~aju da sve bude
u redu, ugovorila je da se pred susret sagnem i ve!em cipelu.
Na sve je mislila. I na! brat Alija se toga sjeca: •Ujutro oko
osam sati, na dan njenog bjekstva, odnio sam joj kao i obimo
doru~ak na glavni ulaz i, dok sam l:ekao da mi stra!ar vrati
sude od ju~er, Vahida mi je s uli~nog prozora svoje ~elije
glavom dala znak da obidem zatvor i stanem ispod njenog
prozora koji gleda u dvori§te. I, kao i toliko puta dotada,
spustila mi je na kanapu cedulju sa dvije poruke: da l:e v~
~eras bje!ati, opisano sa svim detaljima; i upozorenje . Muu -
~ene
herojt
·209
�-et~pi ·sabitoviCu da i on bjeii. Iako je sve bllo priprem-
ljeno,: fijaker nije izi§ao. U mec:!uvremenu nam je javljeno
!Ja. ce u ponedeljak ustaski agent Paternoster na zauzimanje
nekih gradana pustiti zatvorenike. Ali Vahida nije ~ekala da
je ·Paternoster oslobodi, jer mu nije vjerovala, nego je u nedjelju uve~e iskoristila prvi pogodan trenutak i pobjegla. Te
vel:eri smo, puni · neizvjesnosti, sjedili, okupljeni u kuhinji.
Iza sedam sati neko ubrzano i sndno zalupa na prozor. »Vahidalc za~usmo joj glas i brat NedZib ugleda njih dvije, a
ja zgrabih · zar i izletih iz kuce. Smjesta smo se sklonile u
susjedno dvoriSte da Danici obu~emo zar. Sljapkala je u raskvdenim cipelama i ja joj dadoh svoje papu~e s nogu. Nd
sllsjed Ibrahim, bdtovan slu~ajno se zadesio u svom dvoriStu
i · sve vidio. Zamolila sam ga da ide iza njih, da vidi kako {:e
·proci · preko mosta. V ahida je posla trotoarom, noseci svoju
·Zutu komu torbu, a Danica drugom stranom ulice. Izmicale
:su .g radom, ispred same polici1ske stanice, i zamakle u zim:&ku nol:. Strahujul:i od potjere, nastojali smo da zametnemo
trag koji je vodio od ispod ndih prozora: Mlada braca NedZib · i · Alija, onako poluodjeveni, tr~ali su oko kul:e kroz
;okolne ba5te, pravel:i nove tragove, i stresali snijeg sa grana.
»De!urali smo ,__ kaze Alija - motreci kad l:e se u hjenoj
.Celiji upaliti svjetlo. Nakon sat vremena velika grupa ustasa
i · agenata provalili su nam vrata i nasrnuli uz psovke ...
Kuca na ·osami, za~as su je opkolili! Trojicu brace su nam
tada odveli.«
Ibrahim nam je po povratku ispri~ao da je Danica uz
put izgubila papu~u i otisla s jednom nogom 11 C!arapi. Ta noc
nam · je hila duga. Ko bi znao sta se dogad.a s onu stranu Vr-basa!? Smirili smo se tek u rano jutro, kad je dosla Nazifa
:Ha:dziisakovic i sve majci ispri~ala. I danas se Nazifa toga
·11jeca: »lfe ve~eri nisu uspjele da se prebace na slobodnu teri:..
toriju i moj brat Zaim doveo ih je pred zoru na5oj kuci u
·-Gornjem Seheru. Tu su proboravile dan. Odmah. me zamo:ma da, ~iin svane, odnesem njenoj majci pismo. Upozorila
··m.e da ponesem kanticu, pa ako me neko upita kuda l:u, da
:ka:Zem: »Idem kupiti mlijeka od kadinice.« U pismu je tra~tila od majke da joj po meni posalje potrebnu odjeeu i obul:u,
a.i meru da dA nesto njene odjel:e. Dirnula me njena dobtota.
Iako' je blla izmul:ena, u napetom is~ekivanju da se sto prije
skloni iz okupiranog grada, njenom oku nije promakla .m oja
.:
�osk:udica. Govorila mi je o ciljevima na!e borbe, da i dalje
treba nastaviti sa radom i zalaganjem. Bila je nesvakida5nja;
plemenita !ena.c .Poslali smo joj odjecu za Aumu. Javila nam
se po nekom seljak:u tek u kasno ljeto 1942. iz Kotor-Vare>Ai.
Tra!ila je konca, dugmadi, toplih ~arapa, gusti ~eialj i neito
slatko. Bilo je to posljednje ito smo mogli za nju da u~inimo.
- Novembra 1941. de>Ala sam u B. Luku sa drugom Durom Pucarom-Starim, da radim ilegalno kao ~Ian KPJ pri~a Danica Marie. Preko njega sam se povezala sa Zagom Umi~viC koja je tada bila partijski rukovodilac u gradu.
Tu sam upoznala niz aktivista, sa kojima sam saradivala, kao
i pokojnu Mu Karabegovic, koja mi je mnogo pomogla da
se snadem u ilegalnim uslovima. Od nje sam saznala za Vahidu Maglajlic. Istakla je niz njenih vrlina i ugled ito ga
u!iva medu naprednim gradanima.
Vee 3. decembra i ja sam uhapiena; dvojica ustaia iz
Bos. Grahova prepoznali su me u Gajevoj ulici kod hotel-Palasa i i odmah odveli u ustaiki logor, a odatle me isto v~e
prebacili u ustaiki zatvor. Prvo sam se susrela sa Havkom
Sarac. Sa njom sam u istoj sobi ostala par dana. Rekla mi
je da se ovdje, u podrumu u samici, nalazi Vahida, da je mu~e i amatraju teikim politlckim krivcem. Poslije nekoliko
dana odvojili su me od Havke i smjestili u drugu sobu gdje
sam zatekla Vahidu. Upravo tog jutra i nju su prebacili iz
samice, na intervenciju nekih gradana, kako mi ona r~e1').
Bila je sva izmucena: otecenih nogu, i lica ispijena, blijeda,
sa velikim modrim podoenjacima i zavijenog vrata, :&bog · angine. i tragova ustaikog davljenja. Stavila sam joj do znanja
da sam cula za nju. Odmah se interesovala za pojedine aktivnosti u gradu i ja sam je informisala o mnogim drugovima i
prilikama, koliko sam znala. Medu nama se razvilo prijateljstvo. U ovoj sobi provele smo zajcdno neito oko dvanaest
dana. Bila je svjesna te!ine svog polo!aja, ali nijednog mo·
menta nisam osjetila da se demoralisala. Do kraja je bila
energiena i vedra. Od nje je potekao prijedlog da bjezimo, po
svaku cijenu, jer su nam ustaie nagovijestile da eemo biti
upul:ene u Zagreb ria prijeki sud. Rekla mi. je da se joi u
11) VahJda je uspjela da se pove!e sa partijskom organizacijom
u grv.du i sama je nizom sugestija, uticala na tok svog izbavljenja, op. MB.
· ·
·
·
211
�samici bavila miilju o bjekstvu, ali taJbO je to bilo neizvodivo.
U ovoj sobi. me4utim, moguCe je to Jakie izvesti. I tako smo
pob!le 1 pripremama Ona je u tome pokazal.a izvanrednu
snalatljivost i hrabrost. Dobro je prouMla poloiaj zatvora i
stnnu na koju treba krenuti ••• Nala &ilija - nekadalnja
kuhinja u jednom od stanova Gruberoviea kuee - imala je
samo jedan prozor; gledao je u ustalko dvoriite. Vrata ostave
bila au zakovana daskama, isto i prozor u ostavi. koji bje§e
okrenut baAtama. Upomo, iz dana u dan, Vahida je prstima
rasklimavala ekser po ekser na ~ zakovanim vratima,
ave dok nije uspjela da ih iRupa. Da prikrije olabavljene i
ovlal prislonjene eksere, vjeSala je o njih dijelove odjeee.
Polto au otvorena vrata, njeni utmuti i pomodreli prsti naatavili su da izvla~e ~vie sa zakovanog prozora ostave na.Ae jedine nade. Ostalo nam je j~ samo da ~kamo na pravi
trenutak. I on je, najzad, dab<>.
Uv~ 21. decembra, uofi planiranog odvo4enja na prijeki sud, ustaAe su slavile neki svoj praznik. Dok je ustaSki
stra!ar ietao s procelja zgrade, Vahida je lako uklonila daske i, proturivAi glavu kroz prozor, dobro osmotrila naokolo
a zatim izbacila jastuk. Kako je i dalje sve bilo tiho, skocila
je prva na jastuk, sa svojom neodvojivom torbom u ruci, a ja
za njom. Snijeg je padao i zasipao tragove. Bilo je oko pola
oaam. Preko prvih taraba pretr~e smo do rj~ice Crkvene,
lijeve pritoke Vrbasa, pregazile je i nastavile da bjetimo
preko bdta koje je Vahida odli~no poznavala. Ona se izula
i sa cipelama u ruci pregazila vodu, a moje cipele, sasvim
raskvdene, ostale su u toj jumjavi negdje u snijegu. Obrele
smo se pod prozorima njene kuce. »Pobjegle smo, dajte brzo
zarove da idemo daljec obratila se, zadihana, strahovito iznenat1enim ukucanima. Brzo smo se obukle i nastavile bjekstvo kroz grad, s mukom usporavajuci korake da ne izazovemo
sumnju. Iza svakog ugla vrebala je opasnost. Ubrzanije smo
proJle pored Ka8tel-tvrt1ave; ta jaka neprijateljska utvrda,
omet1ena visokim z.idinama, nadvisila se iznad smaragdnozelenog Vrbasa i izaz.ivala jezu u ljudima. Trebalo je jo! proCi
kraj poja~ane ustdko-njema~ke stra!e na mostu. lza toga
smo sigurnije kora~ale manje osvijetljenim ulicama put Gornjeg-Sehera.
Jo! isto v~e ~tigle 8mo kuCi na!eg akiiVist~ Dalka, koga
smo obje poznavale. Kad nas je ugledao, stra!no se upla!io.
212
�U kuCi je bilo mnogo !ena; drugarica mu se poradala. Odmah
nas je smjestio u italu sa kravama. Upozorile smo gada moramo ito prije izbjeci na oslobodenu teritoriju. Ubrzo nam je
doveo. omladinca Zaima i ovaj nas je smjesta poveo prema
Poniru. Die smo neito viJe od sata, uzbrdo, po dubokom · snijegu koji je svu nol: padao. Odjednom, pri snije!nom bjelasanju ugledasmo neku priliku kako imugnu u grmlje iznad
nas. Pomislili smo na ustaAku patrolu i polegli u snijeg. Ostali
smo tako le!eci do. ~etiri sata izjutra i vratili se opet u Gornji
Seher, Zaimu u kucu, gdje nas je sakrio. On je odmah oti§ao
u grad i vratio se sa Zagom Umil:evic. Zaga nas je povezala
sa nekim Velom.. Ovaj je jo§ iste v~eri, 22. decembra, krenuo sa nama na Ponir gdje smo stigle u svanuce. Tu smo
srele Karla Rojca, komandira ~ete za vezu sa gradom, i ostal~
drugove. Tek tu smo odahnule i prvi put se odmorile, a zatim
smo upul:ene u Tisovac. Odatle je Vahida oti§la na Cemernicu
u partizansku bolnicu koja se nalazila pored §taba bataljona
u brvnarama usred Aume. Jedno vrijeme bila je politi~ki radnik na terenu Cemernice i Manja~e. Posljednji put smo se
srele za vrijeme ofanzive na Kozari. Bila je neustrdiv i nezaboravan ~ovjek i komunista.
- Na partizanskom slobodnom terenu, na Cemernici,
srela sam po drugi put Vahidu - sjel:a se Sida Marjanovic.
- Samo dva dana ranije pobjegla je iz zatvora. Do§la je u
suknji i gojzericama. Nije stigla ni da ponese sve ono §to je
tako · briZljivo mjesecima spremala. Blijeda i umorna, izgledala mi je mnogo slabija nego u oktobru kad sam je prvi put
vidjela. Zatvor je u~inio svoje. I mada !eljne da joj postavimo
pregrit pitanja, pustile smo je da se odmori i naspava snom
d~ijim od onog u Crnoj kuci. Sutradan je traZila da radi,
.ali joj nismo dale: »Mi cemo oko ranjenika, a ti pri~aj §ta
ima u Banjaluci«. Mara, Nada, Zorica, Du§anka, ja i cijela
na§a duga drvena bajta, §to smo je zvali bolnicom, slu§ali smo
gnjevnu Vahidu. A ona je pri~ala o dobrom ddanju komunista po zatvorima, o zloglasnim sredstvima mu~enja i opisivala svoj smjeli bijeg.
Prvi do~ek Nove 1942. godine provele smo zajedno. U'
telji da prijatno iznenadimo ranjenike, a i one na frontu,
grupa nas Banjalu~ana pripremila je program. Ni nas nisu
.zaboravili drugovi koji su ~uvali strafe na Poniru, Karanu,
1U3
�~
Uputili su nam mnogo dobrih ielja i poldonili po koji
paldil: duhana, koju ~tiju cigareta, braina, ~ Glavni
aranieri Mtave proslave bill su Mara Mitrov i Vahida. One
su odluffie: do ponoCi pjesma, a ta&lo u 12 sati dijelil:e se
svima lipov blj. »Ovo je izuzetakc rekle su nam. Vahida nas
je prozivala za pjesmu i recitaciju, kao konferansije, a onda
nas je i sluZila. Jedna drugarica nalivala je blj, a ona sipala
iel:er. 0 tom artiklu vodila je strogo rabma jer, ko zna kada
l:e nova potiljka stil:i iz grada!? Znala je da pijemo viJe gorak
nego sladak blj, no to joj nije bilo nimalo vamo. Atmosfera
d~eka, vedro raspolo!enje, pjesma i sigurna vjera da l:e SP.
iduca Nova godina d~ekati u gradu, to je bilo bitno, to je
tako tivo i jedinstveno strujalo bajtom •..
U ndem partizanskom logoru na Cemernici s ishranom
je bilo vrlo teSko- pribl Jovanka Covil:.- Rijetko kad smo
imali soli. Jell smo hljeb od zobenog braina, a kukuruzni je
za nas bio prava poslastica. Sve sto bi nde jedinice zarobile,
iJlo je po pravilu u bolnicu za ranjenike. Pa i pomoe iz B.
Luke i drugih mjesta, upucena preko »Vezac - najl!eSi:e seljaka i, dalje, preko naSih isturenih jedinica - stizala je do
nas prilicno mdava. Ponekad tu pomol: ne bismo ni vidjeli.
BaA tih dana, kad je Vahida ovamo dospjela, javili su nam
da je poslat paket sa tahan-halvom. Ali, od toga ne bi niSta!
Neko se osladio. Pomalo smo i ljuti na drugove koji su pojeli.
Vahida nas je gledala, sva zapanjena, pa rel!e: »Sasvim je
svejedno, da li ste pojeli vi ill oni .. . c Bill su to naSi prvi
mjeseci u partizanima, glad smo tesko podnosili, i stalno smo
govorili o hrani.
U januaru 1942. neprijateljska posada, bojeei se napada,
napustila je Skender Vakuf mjestance pod obroncima Cememice. Odmah smo se uputili tamo sa stabom bataljona i
agitpropom, i smjestili se po kul:ama naAih simpatizera. Cak i
Skender Vakuf izgledao je prijatan poslije sume i dall!ara
u kojima smo datad boravili.
- I tako u jednom danu - sjeca se Sida Marjanovic. Cemernica posta raskrsnica puteva. Vahida i Jovanka Covic
uputiSe se odmah u Skender Vakuf, Nada Ma!ar i Ankica
Bubil: u odred u Ribnik, a Bosa i ja krenusmo preko Vrbasa
u Manjal!u. Rekose nam drugovi Ata treba da radimo, kakva
nas teska isku§enja l!ekaju. Cetnil!ka rovarenja svakim danom bivala su sve otvorenija. Podmukla zvjerstva izbijala su
214
�~88
u selu
~88
u
~ti,
tog~
vodu, na strati •.. Eto, zbOg: svega
i ovaj na! r88tanak bio je·pomalo sjetan.. Kada l:emoti da li
(:emo se joi ikada vidjeti? Stra!no okrutna bila je zima .l942.
u neprohodnim, gladnim vrletima Manja~. Surova po hlad~
nol:i, ogromnim koli&ama snijega, neima!tini,. Uslovi . za .ma
kakav rad, pogotovu nas djevojaka, sa nepismenim i nepovjer~.
ljivim st~arima, bill su vile nego telki. Drenovic i 'l'eiano.:vil:13), sa bradonjama koji su prelazili iz Srbije i moWi se
po Zmijanju, iznenada su upadali u sela, prijetili, hapsi~~
odvodili ... Strah se kao mora uvla~io pod drvene. kro~jar~
ra!trkanih, ubogih sela. Na sastancima je bivalo sve manje
ljudi i lena, sve slabije su se odzivali.
Pocetkom maja prikljucili smo se mi :.Manjacani« pro-.
tucetnickom bataljonu koji je iz centralne Bosne prelazip.
Krajinu. Bila je prijatna majska nol: kada smo se na Han:.
Kolima, vise same Banjaluke cija su se , svjetla nazirala
daljini, sreli sa dragim prijateljima koje tako dugo nislllo
vidjeli. Negdje u sredini kolone nsJle smo · Vahidu. Nosila
je tek rodeno dijete Jovanke - :.2ute« koja je slaba; ka()
kakva sjena, iSla za njom. Uvrstile smo se mec1u njih u zelji
da bar po koju rijec porazgovaramo. No, Vahidu Dismo niogle
odvojiti od djeteta. Tepala mu je, uspavljivala ga, da ne b~
zaplakalo i odalo hod vijugave duge kolone koja je pronuca:Ia
bez suma. Jovanka Covil: kaze: :.Vahidu sam ponovo srela
kod Bocca kada se na5 protucetnicki bataljon prebacivao pre·
ko Vrbasa, probijajul:i se uz danonol:ne borbe prema Kozari.
Neito ranije sam se porodila i sva iscrpljena kretala se : s
djetetom. Nikad ne mogu zaboraviti tadanju Vahidinu brigti
i pa!nju prema meni. Prufila mi je pravu sestrinsku pomoc~
dijete mi nosila ... Jedne nol:i dok smo se tiho kretali u,
koloni, svaki cas ocekujuci borbu, ona mi pru!i dijete i pio::sapta: »Evo ti gal Bojim se ispustil:u ga kad zapuca, ~i s~
majka!« Ove izvanredne !ene vee odavno nema, ali ja i . da.o
nas intimno osjel:am dug prema njoj«.
Zaobilazel:i Prijedor - sjel:a se dalje Sida Marjanovic negdje pred osvit stigli smo u Kozarac. Tu na obroncima
Kozare bilo je tivo kao u kakvom partizanskom logoru. P.ro~
slavljeni kozaracki odred sisao je u to mjestance da bi zauze0o
polo!aj pred napad na Prijedor. Nikad necu zaboraviti te
8usrete sa Kozarcanima, vedrim, borbenim, i sa citavom· gru-
u
u
''} Cetnl~ke »vojvodec.
. ...
\
21S
�pom Banjalu&na koji su izaiii preko Lijev&-polja i za koje
nismo ni mali da su vee u partizanima. Neko od njih nam
rele da je tu iznad Kozarca i Lutka14); Vahidina i moja d.rugarica. Cijeli taj dan i n~ presjedjele smo sve tri u Lutkinoj
bolnici,. »pretresajuac Banjaluku, dop4aje, ljude, priaajuCi o
partizanskim dogodovitinama: i onim Ito nose tugu i onim
vedrim, lijepim trenucima koje se pamte otavog tivota.
Sutradan, Prijedor je oslobo4en. Kurir je donio poruku
da i Vahida side u grad; njeno veliko iskustvo sa gradskim
!enama bilo je i ovdje potrebno.
- Obradovali smo joj se u naJem Operativnom !tabu za
Bos. krajinu, u oslobo4enom Podgrmebl kod LuJci Palanke
- sjeea se Vaso Butozan. - Vjerovali smo da l:e sa nama
i ostati. Bila je odu.Aevljena slobodnom teritorijom, radom i
drianjem naroda. Nije se dugo odmarala. Postala je nestrpljiva. Tra!ila je da je uputimo na rad. Sjeeam se koliko je
bila zadovoljna kad smo je poslali do §taba nde ~ete »Petar
Vojnovicc u selo Petrovice, da opet radi medu borcima i sa
narodom. Kao i ostali Dati pozadinski politi~ki radnici, i ona
je tijesno saradivala sa vojnim jedinicama na svom terenu.
Nije ni pomislila da l:e na toj du!nosti ubrzo poginuti.
U ljeto 1942. sastale smo se u Podgrme~u u LuJci Palanci
-:- sjeea se Du§anka Cumura. - Bila je nesnosna vruCina, a
ja sam na sebi imala hla~e od debelog sukna, uz to jo.§ zakrpane, i debelu koiulju: Radovale smo se mnogo tom susretu,
vezala nas 'je, osim ostalog i rodna Banja Luka. Najednom
nie je Vahida upitala: »Pa zar ti nemd nikakve suknje ni
haljirie, umjesto tih debelih hla~a? Zar ti nije vruce na ovoj
!ezi?« Odgovorila sam joj da nemam. »Pa zar nisi dobila ni.§ta
od tekstila prilikom oslobodenja Prijedora?c Cutaia sam. I,
odjednom; Vahida me uvede u sobu kuce gdje je stanovala,
odveza svoju torbu i izvadi kornad lijepog sivog .§tofa. Dobila
ga je od drugova da napravi sebi haljinu iii kostim. Iz torbe
je izvukla centimetar, uzela mi mjeru i odsjekla komad §tofa.
»Eto, obje cemo imati suknje. A sada cemo naci ne§to i za
bluzuc ·rekia je i po~ela opet preturati po torbi. Izvukla je
dva komada neke Aarerie tkanine. »Ovaj sa crvenim cvjeti.
..
&t) Lutvija SmaUagt~ -
216
pogtnula od
~tnika
1942. Iodine.
�cima dacu tebi, to .pristaje mladosti. Volim .da vidim na&e
omladinke lijepo obu~ene.c . Znala je da odlazim na nov.U
dumost. . ~ OK SKOJ-a za Klju~ i Mrkonji~. i da se necemo
tako skorp vidjeti. Sa~na mi je salila suknju i bluzu. Pobri~
nula se jo§ i da od intendanta dobijem cic za ljetnu haljinu,
i da iiu' se sasije u vojnoj krojid!nici. »Morala sam te dobro
opremiti,' ide§ u nepoznat kraj, ·ti-eba tek da se t1poznai sa
novim i:trugovima« govorila mi je na polasku; srdacno se
opraStaju~i. ViAe je nisam vidjela, ali mi je duboko u sjeca~
nju ostao ovaj njen humani i topli gest. Bila je ne samo lena
borac-revohicionar nego i covjek sa mnogo ljubaVi i razumijevanja za !jude.
~ Sa. Vahidol;Xl m~ je upoznala Rada Vranjeievic, pred
rat, k.ad ..slim !.tao :uciteljica slu!beno dolazila u B. Luku sjediite VJ,"b11ske ~anovine - pri~a Duianka Stiiovic. - Znala
sam o njoj s.~o to da je dobra dnlgarica iz stare musliman~
ske poro~ice. Pon~>Va sam je srela. 1942. u Benkovcu u Podgrmecu. :ana je u dru§tvu Rlilde Vranj~evic. Radile smo otada
skupa na .terenu sa !enama; Rada nam je davala savjete i
upu~. ZapllZ:iJa sam Vahidinu ostroumnost i energiju. Posjedoval~ je. ~ ~i,n1,1 cJ,"tu duhovitosti kojom je reagirala na zapa~
zene t)epravilp.oslj, i to 0 a neuvredljiv, nevjerovatno taktican
na~in. ~vld, , u razgovoru, Ni sebe nije. stedjela, svoje pi,"Qpuste j.li gr:eske u radu, .lito n~ se gdjekad potkradalo z})og
nezqanja .i neisk~tva. Rijecnik njen bio je obojen goy0 rom
banjaluckog kraja, sa svom slikovitoM:u .staro-muslimansltog
patrijarhalnog iFa!avanja, sto je njen humor cinilo joA zivljim i~~jim.
Po Radinoj preporuci citale smo i tumacile !enama broiure u vezi sa njihovim obuhvatanjem u Antifasisticki front;
obicno pri Aivanju rublja i odijela za borce iii na posijelima
dok pletu vunenu odjecu. Pored ozbiljnih 4iskusija i zadataka, tu .su padale i Vahidine duhovite primjedbe kojima smo
se neltad. od. srca smijali. Ta njena duhovitost bila je drugarska, okrepljujuea.. Inace, Vahida je bila veoma. humana. I,
§to je. slucaj u muslimanskim porodicama, posebno je bila
odana svojoj majci.. Tu nje!nu.ljubav prema. majci izra!avala
je tim v~e•..ito od nje nije dobijala nikakvih vijesti. Bila je
uvijek spremna da savjesno izvdava .svaki zadatak; iako je
bas nju, kao muslimanku to ..surovo vrijeme naglo · dovelo. u
217
�jednu sasvim drugal:iju livotnu situaciju. 0 tome sam naroato razmiiljala tad mi je, - poito smo vee nekoliko dana
jell hranu iz kazana, na koju smo se telko privikavali samo
laljivo rekla: •Eh. da mi je sada sjesti za kadini&u 80fru!c.
V e(: smo se odavno sprijateljile. Cesto smo skupa We na
konferencije, obilazile kuee naSih aktivistkinja ... Bila je fizifki izdriljiva. Znale smo pje!aoti po cio dan. Predavale
smo i na 1rursu A.F2-a u Benakovcu; ~ smo osvitale u
diskusijama o politi.Brlm novostima, o n.Uem radu, a ona bi
ujutro istim elanom, istom energijom krenula na dnevne zadatke. Uvijek je nalazila jezik sporazumijevanja, probijala je
led tom svojom neposredno§Cu i vedrinom, pa ju je svako
volio. Jednom smo, tako, pje!aCile ka Duboviku. Iznenada
pred nas je istr~ala iena i sva uznemirena pozvala nas objnim glasom: »Odite, molim vas, pomozite mi da spasim sinal<~
Sa koliko topline je Vahida prula postelji na kojoj je u bunilu leZ&o mladic! Nismo imale nekog iskustva sa bolesnicima
ali, videCi ocajne roditelje ukraj kreveta svoga jedinca, potrudile smo se da uommo sve Mo znamo. NasluCivale smo
da je, mo!da, tifus jer upravo se ~eo pojavljivati. Vahida
se sjetila sirceta od rub, ali ga tu nigdje nije bilo, pa smo
bolesniku na glavu i pluca stavile obloge od turiije-kiselih
jabuka. Dobro smo ga utoplile, da se od mokrih krpa ne prehladi, podigle mu uzglavlje i nasavjetovale oca i majku da
mu daju laku hranu i da tine isto & i mi. A ako na4eml)
ljekara, poslacemo ga. Mladic je ostao u vruCici, neito manje
buncajuci, ali smo zapazile da se roditelji nadaju ozdravljenju. Ne znam kako, ali mladic je bez ikakvih lijekova prebolio bez posljedica. Roditelji su vjerovali da je to nda zasluga,
pa su nas stalno po nekom pozdravljali.
Cesto smo razgovarale o svojim limim brigama. Kad god
bismo spomenule ode porodice, sjeta joj kao oblak prekrije
lice. Nije to mogla da sakrije. Trudila se da ih ne spominje,
da savlada tugu za bracom i majkom koja je, kod onolike
~eljadi, sada mo!da usamljena. Nastojala sam da joj njemoAeu i pamjom bar na neki na~in olaldam to osje(:anje, i to
neprimjetno, jer nije podnosila da bilo u ~mu bude izuzetak.
Lebla je jednom bolesna od gripa. Prilimo je oslabila i izgubila apetit. Nisam znala 8me da je obradujem. I, sjetih se
njene !elje, nedavno u iali izgovorene, pa stadoh premisljati
kako da joj na~inim njene - hurmafice. Osim cmog pieni~-
218
�nog · brdna, .masti i nekoliko grama ~era, ito je ostalo jo•
~d moje bolesti, niSta viSe nisam imala. Taj Aeeer sam
dobila za ~aj, pa polto ~aja nije bilo nisam ga ni potroola. Od toga sam, ipak, na~inila zasladenu zapriku u obliku hurmdica. Tek tada morala sam je ubjedivati da ovo nije
neki »grijehc, pogotovo, jer se radilo o tako maloj koli~ini.
Mi smo, naime, strogo pazile da ne jedemo niSta izuzetno.
Svi smo jell istu hranu s kazana. I tek sto smo nde »kola~ec
spustile pod nacve, da se blade, naido!e drugovi Pucar-Stari,
Osman Karabegovic i Veljo Stojnic. Dok smo razgovarali,
drug Stari je stalno lupkao nogom po nacvama, pa se i meni
~inilo: sad ce otud da tandrkne posudica i iz nje se otkotrljaju »hurma.§icec. Vjerujem, i ona se, kao i ja, preznojavala;
ne toliko zbog tih nekoliko jedva zasladenih komadica vee
zbog toga kako su i nesvjesno sklonjeni. Kad su drugovi otiAli, osjecale smo se nelagodno. Bilo nam je !ao sto im nismo
ponudile. Vise ni moja radost da je obradujem ni njena Zelja
za »hurma.§icamac nisu bile kao ranije. Danas mi je drago
sto sam tako postupila; bili su to poslednji »kola~ic koje je
Vahida jela. Ubrzo, uslijedila je ~etvrta ofanziva ...
- Nas 1. krajiSki proleterski bataljon Zdravka Celara
vracao se krajem ljeta 1942. iz Hrvatske u Krajinu - pri~a
Safet Fejzic. - NeSto ranije pro~ulo se da je bataljon sav
izginuo i B. Copic je tad ispjevao pjesmu »Mrtvi proleteric.
Narod Podgrme~a. sav razdragan, do~kivao nas je s vezenim
peskirima i darovima, pocev od Budimlic J apre pa sve do
Lusci Palanke. Sa obiljem ponuda: pita, mlijeka, jabuka ...
I sve je to Vahida organizovala. Svi smo se oko nje okupili.
Sjela je sa nama borcima i upijala svaku na.§u rije~ dok smo
joj pri~ali o putu kroz centralnu Bosnu i o tamo8njoj ~etni~
koj izdaji, o inu~kom ubistvu na.§ih drugova koje je i ona
poznavala. Medu ~etni~kim !rtvama bio je i njen brat Nediib. A zatim pri~ala je ona nama o oslobo<1enim krajevima
Podgrm_ ca, o uspjesima: »Postoje kod nas i poSte, skole, bole
nice . . . Ljudi se osjecaju kao da je potpuna sloboda, ~ak su
se po~eli i zeniti ...« NasmijeAila se i dodala: »Ovo nam je
postao novi problem.c
- Ponovo sam je srela u Podgrme~u. u selu Lipniku gdje
je bila poslata za ~lana Sreskog komiteta Sanski Most - kaze
Jela Perovic. - Tu smo krace vreme radile zajedno. Imala
je uspeha ba.§ zbog svoje neposrednosti, .posebno. sa ~enama.
219
�Poverila .mi· se da voli rad sa !enama, i to ba! sa srpskim,
jer su jednostavnije i lak§e im se pribli!ava. I one su nju volele zbog njene duhovitosti i otvorenosti. »U Podgrmel:u ...:.._
sjeea se i Z. Cejvan - Vahida se osjeeala sretna sto je slo'bodna, zadovoljna ito radi sa !enama: i Srpkinjama i musli.:.
mankama. Bio je to velik posao u vrijeme kada se Partija
svim silama borila za bratstvo i jedinstvo naroda«. Iako je
navikla na udoban !ivot, nije joj padalo tesko kad se ponekad moralo ostati i bez obroka i noCivati po tavanima seoskih
stala. Takve zgode uvek je za&javala salom iii kakvom
umesnom dosetkom. Vrlo t:esto smo se sa njom od svega srca
nasmejali. Sve je u odnosima ljudi bilo prikriveno i neiskre:no odmah je izvrgavala ruglu i niko se nije na nju ljutio.
Kad je osloboden Cazin radila je tamo sa muslimanskim !enama. Pricala mi je da ih je na konferencijama ru!ila ito se
kriju, ito su zaostale, a mu!karce je psovala sto su grubi. i
prosti sa !enama. Smatrala je da ona to mo!e kao muslimanka i zacudo, ka!e, nisu se zbog toga na nju ljutili.
Neposredno iza oslobot!enja Biha~a i Unske doline, 4. XI.
1942 - ka!e Hajro Kapetanovic - Okru!ni komitet, ciji sam
sekretar bio, poslao je Vahidu na teren Cazinske krajine da
radi politiCki, posebno sa !enama. Vahida je za vrlo kratko
vrijeme upoznala stanovniStvo toga kraja i uspjesno radila i
u varosici Cazinu i u selima. Mo!e se reCi da su tada !ene
Cazinske krajine po prvi put stupile u organizovan politil:ki
!ivot.
Djelovati ovdje, bilo je vrlo tesko i slo!eno za sve poUtil:ke radnike. Naoru!ane grupice razbijenih neprijateljskih
jedinica, tzv. »Zelenafic, krile su se po selima tek oslobodene
teritorije i u zgodnim prilikama iznenada napadale politil:ke
radnike. Ovi su zbog ·toga bili u stalnoj opasnosti. »Pa ipak,
Vahida je uvijek iJla bez oje zdtite - ka!e Z. Cejvan. ....:....
Rijetko smo se odvajale; skupa smo dosle i u oslobo.eni Bihac i Cazin. Za kurire je bila majka: su8ila ih je da se ne
prehlade, krpila ih, kad bi dospjela i - peglala im.« Ako se
uzme u obzir da je cijeli ovaj kraj bio vrlo zaostao, da je tu
carevalo siroma8tvo, neznanje, sujevjerje i sijaset predrasuda, da je ovdje vladalo mnogo!enstvo i da se naroeito !ena
nalazila u podrec!enom polo!aju, mogu se jo§ bolje ocijenitl
te8koee na koje su udarali ndi drugovi. Vahidin politicki rad
220
�od nepuna tri mjeseca, kao i djelovanje drugarica Jele Ani..
lice, Ajie Malicevic i drugih, ostavio je tu vidnog tra.ga: Svakim danom !ene su se sve masovnije ukljucivale u raznovrsne
aktivnosti NO fronta.
- Ako se tome doda - ka!e Hakija Pozderac - da su
okupator i usta!e posebno nastojali da odvoje muslimane od
NOB-e, mo!e se sagledati kakav je odgovoran zadatak stajao
i pred Vahidom koja je, puna poleta i volje, mila ideje te
borbe. I sad duboko u sebi nosim njene osjecajne rijeCi, upucene sa puno razumijevanja i covjeenosti inuslimankama Cazinske krajine. Palo joj je u du!nost da sa njima zapoene prve
politicke razgovore; u zarovima su joj dolazile na. sastanke:
Svuda je rado docekivana. I Cim bi !ene cule da je p0novo u
njihovom selu, iskupile bi se sve; cak i stariji mu§karci!
Zene su uzdisale: »Oh, kako je draga ova naia Vahidal Kako
je pametna i dobra! Vala, svaka joj je rijec na mjestu.c Sa
kakvim je samo !arom govorila ovim neukim !en:ama o naioj borbi, o bratstvu i jedinstvu . . . Sve svoje vrijeme po..:.
svetila je narodu: Bila ona u kuci iii na putu, ma gdje, intenzivno je politicki radila. Nije tra!ila samo veliki skup; i pojedincima je sa isto toliko ubjedljivosti izlagala ciljeve NOB-e,
obja5njavala liniju naie Partije. Kad covjek danas baci pogled na Cizinsku krajinu, u periodu od novembra 1942. do
pocetka IV neprijateljske ofanzive, mora da se sjeti poletne,
rac:tine i narodu vjerne Vahide. I danas po ovim selima ljudi
i !ene sjecaju se svoje Vahide, koja im je otvarala oei i ukazivala na bolju sutrainjicu. Svuda po Cazinskoj krajini, od
Tr!ca do Bu!ima i od Pi.§taliila do Vrnograca, poznato je
i po§tovano Vahidino ime.
- Tokom rata ce~e sam odlazila u zabacene krajeve Ca;...
zinske krajine - sjeca se Ru!a Maglajlic. _.:... U Maloj Kladu§i, Podzvizdu, Gati, uvidjela sam kolika je bila snaga njt>nog duha. Svaka !ena ju je znala, ponavljala njene rijeci. U
kuci gdje bih se naila bilo je uvijek mnogo !ena. Cuv§i da
sam Maglajlicka, prosto su me zasipale pricama o njoj: kako
je razgovorna, cista . . . u jednoj obitelji, vidjela sam, cuvali
su u uglu obje§en rucnik kojim se ona brisala.
- Po oslobodenju Cazina u naioj sredini pojavila se Vahida, u sivim suknenim pantalonama i kratkoj dolam.ici ~
prica Nadtija Orilanovic. - Ocekivao ju je te!ak rad sa !e221
�aama Cazimlre kraj:De. PoCela je ~: sn.ko DIOC
spayala je a drugGj k:aCi, da bi upllN!Ia sn.ko porod:aa ~
oaMI'..b i prih:.mJa R frnama Kad je stekJa i:re pllN!nslWO
i r.!J:iia~;e tena. organ;.zonla je Jroo.fenuc::je u fann:nnje
prv-.i1 odbora AFZ-a. t: DOvembna smo. ua njellu inic:jativu,
.
okupili feDe i Vabida im je govorila o maC:aju prikupljanja
pomoCi za ranjenike a lr.Jiaekoj bo!JCci.. IzabraJe smo tad i
delegate za prvu ZemaJjsku koofen!Dciju AF2-a: bila sam to
ja i yA jedna drugarica Plaiio me ovaj. u meoe welilrl put
i oeobitan doga4aj. a i z:ima. Ali &ri1o mi .e: ako Vahida
sa mnom ide, Diita mi .e De JDOie desiti. Pred polazak sastale
smo .e a mojoj kuCi.. Prvi put sam obakla pantalooe i gojR!rice. i Vabida je na raeun toga mriilja]a ia1e.. Uzele smo
pripremljeue pakete b.r.me za bon:e u B. Petrovca... lspred
Komande mjesta Ceka1a su D3S zaprefna kola. Cijelim pateln
duvao je hladan vjetar, mijega joS nije bilo. lile smo preko
Rekavica; most na Gni bio je poruien, pa smo .e prebacile
kerepom. i mi i oaia kola, i pred veCe stigle u Bihat. Tu
nam .e prikljufila joi jedna lena; na konfereDciji je ooa jedina bila u zaru. Sutradan, u autobusu je ostalo joS samo
jedno slobodno mjesto i ponudeno je Vahidi., ali ona ga je
ustuplla meni i krenula kamionom. Zao joj je bilo Sto sam
njema Kad smo iduCeg dana oko podne stigle u B. Petrovac
i prijavile se, Vahida mi reee: .OVdje ima jedan beg. on nema
delegata na spavanju, kako bi bilo da odemo njemu?! Mis1im
da nas neee dobro primiti. pripremite .e na to. ali mi b!mo
njih vee pridobitic. U toj kuCi primljene smo bladno. ODako
ozeble ostavili IA1 nas a bodnilrn. Vahidu to nije zbanilo.
Vodila je glavnu rijee i u razgovoru dala im do manja da joj
je otac kadija. Ubrzo, beg se predomislio, pa su nas pozvali
u toplu kuhinju i posluiili cajem. Pripremili su nam udobno
spavanje u sobi. a sutradan nas nesebieno ugostili
Naile smo se u svebno ukra!enoj dvorani Sokolane me4u 166 delegata i nekoliko stotina gostiju iz okupiranib i oslobo4enih krajeva cijele naie zemlje. Ustala je da govori i
Vahida: Pozivala je majke da ialju svoju djecu u borbu, sve
fene, da Ito masovnije u~ju u NOB-i. Izme4u dvadesetak
!ella izabranih u Centralni odbor AFZ-a, bila je i ona. VraCale
amo se zapre:tnim kolima. Cijelim putem ispoljavala je- svoje
oduJevljenje. • • Pred vere, u Bi.baeu, nalle smo se sa knjiU!vnikom Skenderom Kulenovi~m. •Kako si uspjela ove Ca-
�zinke povesti na konferenciju?c upitao je Vahidu. »Meni izgleda lako, a njih pitaj kako su one uspjele; mo!da je bilo i
suza.« Ostala je u Bihacu, a mi smo krenule u Cazin da prikupimo ito viAe zavoja, posteljine i hrane za ranjenike. Kad
smo se pojavile sa punim kolima, dot:ekala nas je sva sretna,
pa smo skupa otiJle u bolnicu. Uskoro se opet vratila u Cazin
i pripn!mila odlazak !ena na prvi polititki kurs u B. Petrovcu.
- Bihac je osloboden i nas dvoje zajedno smo po~li da
formiramo NO odbore u selima: Vinica, Cekrlije, Carkici i
Veliko Zalo!je- sjeca se Jusuf Lipovaca.- Na javnim skupovima po prvi put su se pojavile i muslimanke; nikad do
tada one nisu dale svoj glas na izborima, niti su se za ita
pitale. Vahida im je govorila o zvjerstvima okupatora, usta~a
i cetnika. »Ja nisam mogla mirno posmatrati sve sto se oko
mene zbiva, vee sam se odazvala pozivu KPJ i krenula u
borbu. N~a vojska nije bila naoru!ana, ali je borbom do~la
do oru!ja i dalje se uspjesno bori ... « Objasnjavala je ulogu
narodnih predstavnika u novoj narodnoj vlasti i natin biranja. PaZljivo su je slu!ali; nikome se nije kuci !urilo. Cuo
sam, neke !ene ~apucu: »Blago ti je njoj kad ovako zna da
govoril Da sam malo mlada, i ja bih sa njom krenula u partizane.c
Kad smo do§li u Veliko Zalozje, odveo sam Vahidu svojoj
kul:i. Povela je razgovor s mojim ocem-hodZom i jednim susjedom. Tako su saznali da joj je otac kadija. Razgovaralo se
cak i o reis-ul-ulemi Maglajlil:u, prema kome je moj otac gajio simpatije. Cim je s mojom majkom i zenom Vahida presla
u sobu, susjed se obratio mom ocu: »Dijete, po svoj prilici,
ovi se ne sale! Ja bih rekao da l:e oni napra~iti i cetnike i
usta!e i Niiemce. VidiA, bolan, kako ova kadijina l:erka prica
-da se mo!e i gladan ratovati, pa noeivati na zemlji ... Ja
tebi kuem: Cija busija onoga i megdan!« Sutradan, putem
za; Bihac, pohvalila mi se kako je skoro svu noc prepricala
-sa !enama, a da nisu ni osjetile kud im vrijeme ode. Vidala
ae po gradu; stalno zabavljena tim radom sa zenama.
Noeu 27-28. januara 1943. napustili smo Bihal: i krenuli preko Ripackog klanca ... Vahidu sam susreo na Gorijevcu~ Pitala me kuda idemo. Kad joj rekoh da se povlacimo,
.ona sjetno primijeti: »Posla sam u Cazin i, eto, ko zna .kada
t:u tamo doCi.« Stigli smo do sela Lipe i tu je _os~la. Sjecam
�je · se, siinpatiaie, rllZgovome, u sine<!im pantalonimla- ·1 kiatkoj burid.i od pm&;
- Otp~ela je IV ofanziva. Pred nad.irailjem neprijatelja
stanovniitvo je napu§talo oslobod:ene krajeve skupa sa nasom
vojskom - sjeea se Hajro Kapetanovic. ~ Nakon ito su se
na§e jed.inice povukle i iz Bihaca, Vahida je ·pokaiala veliku
brigu oko evakuacije, usputnog prihvatanja i ishrane izbjeglica sa bihackog okruga i Banije. Pridru;ila ~ zatim Osmoj
ltrajiJkoj brigad.i i sa njom u~estvovala u borbama kod Drvara. Sa ovom jedinicom probila se preko zaledenog Satora
i vratila se ponovo u Podgrm~ . . .
·
- Od Peeigrada smo se povlaffie skupa sa duga~kim kolonama izbjeglica iz Banije i Korduna - ka!e Zumra Cejvan.
- Trebalo je tada vidjeti Vahidu! Svakome je htjela da pomogne. Ni nocu, poslije napomog dana, nije se odmarala. Prvo bi nas smjestila. Za sebe nije brinula. •Imam ja dosta rezervec salila se. Djeca u zbjegu bila su jadna i nemoena. Od
dugog i teskog puta noge im prepune rana iz kojih t~e krv
i mijesa se sa blatnjavom _cestom. Sa mnogo ljubavi je Vahida previjala ta mala neduma stvorenja. Kako je sanio bila
nesretna sto ne mo!e i viSe da im pomognel Pretrpjeli smo
bombardovanje u Bihacu, izvukli se iz poru§enog grada i
preko Drvilra doili u Glamo~. Mnogo je !alila sto nije u borbenoj jedinici: bio je to njen san. Cinilo joj se: ·Samo ti otvorenoj borbi, licem u lice sa neprijateljem, mo!e da da svu
sebe. U Livnu se, bar privremeno, pridrutila borcima II krajiske brigade.
- Kad sam je srela u Livnu, kao dame je sunce ogrijalo
- ka!e NadZija Omanovic.- Znala sam: pobrinuce se dame
sa djetetom negdje smjesti. U Livnu je ostala svega deset dana, ali za to vrijeme u~inila je mnogo. Okupila je !ene na
~aj iivanja i pletenja, koristice i tu priliku da sa njima porazgovara o mnogo~emu. Narocrto se zauzela da o~isti zapustenu bolnicu, opere ranjenike i da im obezbijedi ~isti ve!.
Satima je bdjela nad njima.
- Poslije ~etvrte ofanzive, u kojoj se vrlo namuffia na
Sator planini jer je bila i bolesna, ponovo se naila na dumosti u Podgrm~u _:_ sjeea se Jela Perovil:. - Srele &mo se u
selu Haiani kod Soje Copic, majke B. Copica, koju je ona
224
�Brllta Alija i Osman sa sestrom Muntbom 'kraj Vdht- ·
dinog groba u selu Velika RuUk4 1963. godine;
cenila i volela, pa je tu rado navracala. Bila je u pantalonama, kao i uvek, sa lepim novim -piitoljem o pojasu; sva
srecna !to ga ima. Trebalo je da ode na srez Bos. Novi. To joj
je bila davna§nja ~elja jer kraj je dobar i pitom, a ~ene sve
aktivne u NOP-u i njoj zbog toga drage i prijatne; mililo joj
se da radi sa, njima. Radosna ito ide, i uvek puna duha, na
polasku se naialila: »Drago mi je ito cu tamo raditi;; samo,
tao mi je ako poginem, bilo bi !teta da ovako dobar piitolj
dopane u ruke nekom fa§isti.« Nije bilo nikakvog izgleda da
ce poginuti, ali uskoro ae to ipak desilo- u Velikoj RuiJkoj,
kada su Nemci iznenada prodrli na oslobodenu teritoriju a'
na.§t. borci, opkoljeni, morali. se .borbom probijati •• ~ · · ·
- I 'u novskom srezu Vahida je zapden.a kao ·vrijedan i
sposoban politicki radnik- kale Ahmet Sehovic:- 2ene su
se bavile raznim zadacima, a svugdje i u svako doba hila je
vedra Vahida uz njih. S proljel:a 1943. u Podgrmeeu je stacionirala IV divizija sa Soiom na .~elu; oko RuiJke bila je
smje!tena XII krajiJka brigada. Kada se }ednog ranog april11 - Zene heroJI
225
�~.og
jutra Wa puenjava od Dubovika, niko nije ra~unao da
ne~eg ozbiljnijeg; iako su nam stizali podaci da
Nijemci ~ine iznenadne prodore. Ova pucnjava je u stvari najavljivala prepad na ~itav novski srez.
l:e doei do
- Kasno poslije podne 31. marta - sjel:a se Sida Marjanovil: - stigla je nda Dvanaesta brigada u Rui!ku. I Vahida se slu~ajno naJla u tom selu. I, k~o i prije sto smo ~i
nile, odvojile smo se u posebnu sobu gdje su spavale seoske
djevojke i gdje je mirisalo na bosiok i dunje. Bile smo opet
tri: Vahida, Zora Kova~evil:, pomol:nik politkoma ~ete i ja.
Salile smo se na ra~un najmladeg politkoma sa maJinkom, na
ra~un Vahidinih pantalona skinutih sa nekog podebljeg svabe,
pri~ale, a vrijeme je prolazilo neosjetno. Sjel:am se, kasno
smo legle; nije pro5ao ni sat-dva, a plotuni pu§aka i rafali
masinki odjednom su zaparali povrh ruiskih kul:a. Poskakali
smo, onako obu~eni, svi na dvoriste. Vahida, sa svojom torborn. Uvrh samog brda, u osvitu zore, krivudala je neprijateljska kolona zatvarajul:i nam obru~. Neopa!eno, izmedu nasih predstraza, poduzeli su na nas ofanzivu iz tri pravca: Novog, Otoke i Krupe. U tren oka nastala je borba prsa u prsa,
borba na zivot ill smrt. Na.§ neravnopravni polozaj u udolini
zahtijevao je da se pod cijenu utava dokopamo Osredka,
uzvisine koja je dominirala selom. I mi smo se peli. Kretali
smo se_uz potok :koji se pruZao duz brda. Negdje skoro na
samoj ~uki ~uh k,ako mi Petar Mel:ava11i) re~e: Ljubica je
zaos~la, pomozi joj.c Ostavila sam Vahidu i Zoru i posla u
susret na5oj brigadnoj bolni~arki koja je vel: uveliko oboljela
od tifusa. Njih dvije posle su dalje, naprijed, nas dvije ostale
smo, desetak metara pozadi. Momenti, kao i uvijek u tim
prilikama, bili su presudni. Jedan tren, nekoliko tr~ecih koraka prema- groblju, }troz koje je ozna~en proboj, bili su dovoljni da se ostane .u fivotu. One koji su zate~eni iza tog
uskog koridor~, zahvatila je unakrsna paljba neprijatelj~kih
puskomitraljeza. · Dva~eset d111gova, dvadeset divnih fivota,
medu njima Vah,ida i Zo~a. _
:flaJli su tu smrt. JureCi zt nama,
nE;prijatelj _se .· -kod- ·poginulih nije zadr!avao.
.
'
'
.u, ll) Narodni heroji.Meeava 1 Soia _..;. Josip Ma!ar, nerazdvojai drugovi; · poginuli su 1944. _ borbama za Travnik; prvi . u tenku.
u
dtu~ n~ polo!aju.
�- Istoga dana oko podne, blizu kul:e J o§ana Gaka kale Ahmet Sehovil:- ja i Soia1') nai§li smo na mrtvu Vahidu. Ostala je zgr~ena u jarku, sa kosom preko lica, kao da
spava. Zemlji okrenuta. Metak joj je uno na lijevu plel:ku
i kroz srce izdao na grudi. Ko§ulja, zelena engleska, bila joj
je skroz raskop~ana. ~ito, Nijemci su je pretralivali. Umrla
je po svoj prilici trenutno. Bez bola. U toku naredne nol:i
jedna na!a ~eta dospjela je do groblja i tu sahranila mrtve
drugove.
227
��DANICA MA TERIG
��DANICA MA TERIC
����- -- - - - - - - - - - - - ---
·---·
. ~ .:·.:
. r
::
DANICA MATEBIC
Roc!ena je 1921. godine u Drvaru, selo Trnlni~a Brijeg, kao
dijete poluproletera. Zbog oskudice rano je morala u najam u Slavoniju, gdje je ostala od 1931-1936. godine. Samouka.
Odrasla u radni~koj porodiel l sredini, postepeno je pollti~kl sazrijevala.
U ustanku 1941. aktivno u~tvuje od 27. jula; bila je Ban
prvog Odbora fonda• u Drvaru. Tih dana primljena je l u SKOJ;
v~ krajem godine Ban je Sreskog komlteta SKOJ-a. U Partiju
je uAla !ebruara 1942. godine, a krajem te zime postaje l Ban
prvog Sreskog narodnooslobodila&og odbora u Drvaru. Te najplodnlje godine svoga iivota naglo se pollti~kl razvila l afirmisala svestranom aktivnoAru, i u KPJ 1 u antifatisti~klm organiza-
~tvrto
*) Organ! za snabdijevanje ustanika hranom,
- kupill su dobrovoljne priloge u narodu.
odje~om,
obuoom
231
�cljama. o femu sviedole 1 njene funkclje: Clan je Opftinakog komlteta KPJ, Ban Opitlnskog 1 Sreskog odbora AFZ-a i Narodnog
fronta, a v~ krajem novembra i Ban Sreskog komiteta KPJ.
P~tkom februara 1943. otilla je po zadatku KPJ u tek formiranu Desetu krajiiku brlgadu. za zamjenika politkomesara Tre&! l!ete Cetvrtog bataljona.
Vee aprila 1943. mul!en!W je umorena od l!etnika u selu Vrpolju kod Knina: Posllje neuspJelog napada Cetvrtog bataljona na
jako b!tni&o uporilte, ostala je sama da komanduje svojom odsjeb!nom a !atim opkoljenom &!tom. Zaroblli au je telko ranjenu.
dok je vatrom Atitila odstupnicu svojim borclma. Pokazala se, kao
i uvijek do tada, brabra 1 odlufo.a. Svjesno se !rtvovala, misl~i.
samo na povjereni joj zadatak.
Za Narodnog heroja proglaAena je novembra 1953. godlne.
Njenl posmrtni ostacl preneseni su iz Vrpolja 1956. godlne,
kada je 4. jull proglalen za Dan borca, u zajedni~ku grobnicu boraca NOR-a u Kninu.
,.
'l32
�Danice se njen stri~evic Pero sjeea iz najranijeg djetinjstva. - Bili sino - kde 'on - bliski, kao djeca od dva brata.
Zivjeli smo u zadruzi, samo kuca moga oea bila je udaljenija
Oc:l grada, na · visoravni Podovini1), dok su Dani~ini -stano-vali
na brdu povi!e .bolruce, . na Tniinica Brijegu, u • zaseoku ·zvanom Golubic. Zimi, kada bi napadali snjegovi iii naiilo nevrijeme, gotovo svakodnevno sam kod njih ·Svraeao prl povr~tku iz ikole. Sa njom i njenom braeom bib· ru~ao, ~rao,
a-~esto i prenocio.
..
Kao curica bila je umiljata, lijepa i uredna. Uvijek ~ista
robica na _ joj. Omiljena i u rodu i kod susjeda! Rano ih je
n
zades.ila rievolja. Imala je oko pet godina kad joj se otac Jovan,
1927. g., raibolio i um.ro .od nagle su!ice kao fizi~ki radnik ' u
~elulozi. ·Ostavio ih je nezbrinute; ~etiri sina i dvije kceri.
Neimdtina pritisla. Dovijali su se, mlijeko prodavali . . . Ne
prOcte dugo, u pohode im stile ujak Nikola Tadic koji je; kao
ratno siro~e iz prvog svjetskog rata, bio preko Crvenog· krsta
smjeilten u Slavoniju i tamo odrastao. Ujak je vidio teilko
sianje u kuCi. i odlu~i da.· nejaku Danicu povede sa· sobom,
da se kod njega'prehrani. Tu!an je rastanak bio na rodnom
ogp.jiiltu, pred punom kucom komJija i rodbine. I pla~a je
bilo! Svima nama· teiko. .Gorko nam palo sto· odlazi u tudi
svijet. U Drvaru se' rijetko dogadalo da neko ode daleko, · i ·to
joi dijete, pogotovo !ensko.. Gledali smo je uplakanu, kako
na ooi navla~i rubove Jriarame · ispod koje vire dva repica
sme4ih pletenica. Osvree se niz brijeg silazeci, a kikljlca joj
se oko nogu mota.
l
- Ra~unala sam ......:.. kde Dani~ majka - da bi on
moje dijete gledao bolje nego svoje, ali vee poslije nekoliko
dana ujak ju je dao nekoj !eni, u selo Predavac kod Bjelo. vara, u najamni rad.
1)
Atalevac.
233
�- .JedDOm sam a sastala sa tim tovjebm - prib .Kata
Koprivnjak - i OD mi je predlotio da mala primim sebi..
Smedokosa djevoj&a duguljasta lica i Jlftkramo e:a .............,.
drib oaju odmah mi a nasmijeJila i veseJo polla sa IIIIKliD.
Sa svima a brzo upomala, a pooajbolje s mojcJm Mvwugoctiinjom kCerkom Ljubicom. Pogled joj je bio veseo. a njeiDo
lice vedro. Ljubica ju je jako zavoljela. Zi:vjeJe sa u ljubavi
i slozi, kao RStre.
PrihvaCaJa R svakog posla oko JmCe. Svuda je odrr.mjao
njen ugodni gJas. Utivala je da gooi krave na palu .•• Katbd
bi je povukla telja i za igrom. Maroa'- je pralja bila; kad
god sam rublje prala, sa IDDOID je il1a -Da vodu i na glavi t .
rito DOSila, da a vidi kako je i ooa ~ ve1ib.. ~ joj je
iiao od rake; ito god sam joj ~ undila bi marljivo.
Ponajvile a bavi1a trgovanjem; na pijacu je iila sa mnom,
nekad s Ljubicom, ltasoije sama.. Telt ito ae IUDCe pro8pe 01'8nicama, stizala je orolenim stazama u Bjelovar. Cim rasproda
puter, jaja, sir, !uri s praznim korpama pravo k nama na
njivu l prijanja uz motiku.. Jol dijete, a mala je izvadati
lale! Sati su JWD brzo teldi, bez dosade. Sve susjetke su je
zavoljele jer je sa svima bila dobr.L Svacte nije poctnatala
Prijateljica bai nije imala, jer je Disam pultaJa dalje ocl
sebe. U zims1te ve&ri sastajale smo ae sad kod ove sad kod
one, pa bi ajale perje. Moja Danica - tako sam je zvala uvijek mi je zabavljala dru!tvo.
·
·
Dya..puta. je njen stariji brat Dane dolazio u posjetu, da
vidi seku ka1ro tivi. I pisao! Pita ka1ro mala, moll da ae svi
skupa slikamo za uspomenu. Danica ga je jako voljela. Kasnije je javio. da Ce doo po nju jer je vee narasla .cura. ~
koju godinu 11100 ee i da ae ucla, lakJe .kod kuCe. Ovdje. ~
je momci trie uzeti kad nema niita. Telko mi je palo, aU
sam pomislila: pa tako je, . on Ce ae bolje postarati za niui
BUo joj je teiko da .na.s ostavi, othranjivala sam je, ·pa
me je ljubila kao rodenu majku, a navikla ae i na susjede.
Svi su joj spremili neki dar. KuQ nam je ostala pusta i
!alosna. Dugo- nimlo mogli da je zaboravimo. Stalno sam je
«ekivala. Javila mi se dva-tri ·puta i Od· nje vi!e ni traga
ni glasa.
.
..
Ta vjetrovita nedjelja u jesen 1936. - pJ'Wa. dalje
Danian stri~eviC Pero- posebno mi je ostala u~ sjeQnju, jer
-
�smo vl!e' '·ptita U%alud i!ll pred nju na !eljezni~ku stanicu:
Bilo ·-nas je d08ta: djeca od retiri brata, oko· dvadeset me).;
niaka'teural I joi;poznanika i komlijal Kad su se pred ~e
na·pre>ZOtU' vaza pojavill ona · i brat joj Dane~ potekle. su suzi!
od dragosti. Pred nama je stajala odrasla djevojka, slavonski
obu~ena, jedra i zdrava. Tek se zadjevojmla. Po~eli smo pril~iti i ljubiti:se. Sjecala se ndih imena, ali .je likove pozaboravljala; pitala je ko je ko. Ponialo se ustezala. ~eli smo
se smijati i ubrzo se i ona osloboctila is nama zbli!ila, .p a smo
u grupi poili kuCi. U selu su izlazili da je vide. Natiskali se,
puna kueal I njoj je bilo za~udo §to je salijeeu i u nju pilje.
Zbog slavonskog · naglaska podugo smo je zadirkivali.
Odu§evljena §to je ponovo me4u svojima, brzo se · prilagodila.
Kad smo se sprijateljili, pri~ala mi je kako joj je tamo bilo
napomo. Znao sam otprije za njeZina pisma braci; u svakom
listu reznula je za svojima, za zavi~ajem, ali se na svoje prilike ruje !alila. I pored silnih obaveza u polju, u kuci, oko
iivine, sama se tamo opismenila, a Uz Slavonce koji imaju
kultumije navike zivota, stekla · je iskustvo u voc1enju domacinstva, tako· da je u mnogo ~emu odskakala od ndih !ena l
slu!ila im za primjer. I ovdje je u ktici spremala, kuvala,
zemlju obtac1ivala, ali bilo je lalde: nisu imali mnogo te
zemlje. Majka se u meduvremenu, preudala u udaljenije selo
Trubar, i Danica je sada sva bila 2aokupljena privrec1ivanjem
za porodicu. Sa mlac1om sestroJD J:okom okopavala je ~
ruze onome ko ima volove, a ovaj bi im za uzvrat uzorao
njivu.
- Svakako se dovijala da bi namakla sve !to treba u
)tucu - kate Damca Kecman ~ jer od prodaje mlijeka i
mdave ljetine nije se moglo !ivjeti. Kopala je na njivi da
joj sdiju bluzu ill suknju, jer nije lmala mdine. Nikakvog
posla se nije stidila. Ula je da riba i pere vel po selu i gradu'.
Tako je pomalo i rtiho namicala. Tkala ~e pelkire sa lararp.a,
torbe, i plahte od lana i konoplje. Nau~ila je sve vjeltine kod
Slavonke. I' nov nal!in tkanja. Cudno nam bilo da ~ipku mi
tari tka, a: Jni smo je heklale. Divili smo se ~ipkastim rub~
rna koje je brzinom isplitala na tari. Dolazife smo da vidimo
i kopiramo. Nismo vjerovale da ona kao sirota to -sve zna.
Rado nam je pokazivala. Kad .je Obrad :Kurbalija. dobavio
stroj za predenje vune, i!la je njegovima i pokazivala im kako
�~-- rukuje. Niko osim nje to nije znao. Kod. nu se znalo sam07
za preslicu -i vreteno. Postala je poznata i ugledna. Cijenili
su je. :Wa je po prelu i sijelu. Nikad se ni s. kim nije zavadila~
Momci su je stalno obletali. Bila je najljepia cijevoika u-naiemselu.
- .Kao sestre. od strica bile smn vrln bliske, ialto nils' -ja
u rodu .bilo mnogo, a ona od mene mla4a- kale njena stri~evka Milka. -- Kad smo poodrasle; · kad ·se vratila · ir ·sela
Pt:edavca, posta1e smo nerazdvojne;: Iako smo stanovale odijelj~o, .zemlju -smo. obrattivale -zajedni~ki. Nekad •.amo okOp~vale kukuruz na njivama u Drv~, _ -neka(j radile gore ...
a
~le smo: pdnjake u br~, na Ataievcu, gdje su pod iu~JJ~m bile naie male kolibe. Ljeti smo skupa tjerale ovce na
im>~~ _ po qva m~a . gore ostajale. U prvi mrak smo izlai
zAe pr~ •~ku, , ·ml,lZle . ovce, razlijevale mlijeko i obirale
Mimak. _ ,Z{lj~po smo .•sakupljale sijeno. Radila je .sa mnont
svojski, cim se rosa digne pa sve do mraka. Iile smo skupau maline. i jagode, Kod ov~ca smo prele vunu i. plele carape
raznoyr:snih, ~ra, Svuda.:oko nas tiiina. Pusto. Najviie smo o
~p~imaJ udaji razgovarale. I Danica je .sebi spremala ruho.
Nije .Jurila da se uda, htjela je da to bude neito ozbiljnije,
da na4e pravoga covjeka. Pred sam rat zavoljela · je · radnika
Branka Delica. Voljeli su se ozbiljno: Sastajali su ·se i dogovarali da se uzmu. Kuci joj je dolazio. Ali, rat ih je omeo.
Skupa su poginuli i skupa sahranjeni; on kao komandir voda.
- Tih dana itrajkovi u celulozi i Pilani potresali su duhove - sjeca se Pero Materic. - Hap§eni su rac;lnici-komunisti, medu njima i mno~ Danici.ni ro4aci. »Vecina drvarskih
radnika - Op. MB - iivjeli su u svojim selima, baveci se
i te~&im poslom, pa se po kucama sve iivlje komentarisalo
0 nadnic!lmli f .0 poslodavcu, sve ceice su se-cule -rijeei: radmcka klasa, svijest, borba •.. Danica je to sve paZljivo. sluiala i razmiiljala. U fabrici ceiuloze, u SIPAD-ovim2) pilan_ama i u ieljeznickoj. radionici uveliko se osjecao rad partijske organizacije, malobrojne ali jake. Njen uticaj se naroCito
ispoljio u radu , URS-ovog sindikata l ·u stvaranju ogranaka
I)
iwo.
236
SIPAD -
Sumsko industrljako preduzeee akcionarako dru-
�»Selja~ke sloge« po selima ... « Jovo Kecman') je sa namaskojevcima organizovao jedan takav ogranak, da bismo legalnim djelovanjem okupljali seosku omladinu. !mali smo tamburdki or.kestar i priredivali zabave na koje je i Danica dolazila. Gostovanje banjalu~kog kulturno umjetni~kog dru!tva
»Pelagic« 1939. godine bio je prvorazredan dogadaj za Drvar.
Crvene zastave na vozu, odwevljen docek, govori, ushicenje
radnih ·ljudi, sve se to pamti zauvijek. Ispred radni~kog doma
bilo je najvi§e seoske omladine. Tr~ali su po hranu, i Danica
sa nji.ma. Stolovi pred domom bili su prepuni kajmaka, sira,
mlijeka •.. .Za vrijeme programa u dom se nije moglo ni priviriti od svijeta. Zandarmi su nas na kraju rastjerali ... Neki
su uhap§eni. Boreci se. za opstanak jo! kao dijete, Danica je
osjetila te!ak zivot siromdnih i nije joj bilo te§ko da se svjesno opredijeli za borbu koja se sve vi§e blizila.
Uskoro su starija braea otisla u vojsku. Danica se tada
dosta napatila, zaradujuci sa sestrom Jokom za ostale ukucan,e. Mlac:li ,brat Vlado izucavao je krojacki zanat, a Nikola
je iSao u osnovnu skolu. Jos teze joj je bilo u proljeee 1941,
kada su Dane i Mirko pali u njema~ko ropstvo, a ona ostala
sama da se brine o mladoj i neiskusnoj braci. Sjecam se, kad
su Italijani do§li u Drvar, govorio sam joj da se cuva, bojao
sam se da je ne uhvate. »Znd Pero - kazala je - pored toga
§to sam duma da svoj dio dam za borbu, moram ne§to uciniti
i umjesto brace, i za njih se boriti.«
Kapitulaciju Drvar pamti i po veliki.m koli~inama oruzja
i municije koju je biv§a jugoslovenska vojska odbacivala u
jarke duz ·puteva. Sanduci puni metaka, pwke, oprema, brzo
su nestajali po seoski.m tavani.ma, trapovima, ispod dubra, za
gredom u stali, u sijenu, u §umi pod drvetom . . . Svuda je
nect.ijno doprla poruka komunista: »Sakrijte i sacuvajte,. trebace!c Prvi su paradno .umadirali Italijani, pa je. u dolinu
stigla manja prethodnica Nijemaca, kad su oti§li, osilile su
se ustaSe. Nekoliko kamiona s videnijim Srbima vee je nestalo· u no~i. A onda je Drvarom zaplamtio .27. julL Narod
:se cligao na ustanak. Danica je citav taj dan hila sa borcima;
prilivata1a ranjene, previjala ih, tanku odjecu parala . u zavoje .• ~ 1 u pripremama je ucestvovala; ~eti ustanika · u Ja.,.
dovrli.ku ~osila je hranu, i>oruke . . .
'
a
u
~
heroj.
..Tovo·xecman, radnlk Zelj. radionice u Drvaru -
Jiarodnl
237
�USTANICKI DANI
- Tog vruceg avgustovskog dana 1941. iAle smo ja i Danica od kuce do kuce da pozivamo !ene Drvara na njihovu
prvu konferenciju - pri~ Rahela Albahari. - Organizovale
su je intelektualke komunisti: Bosa Jurin~i(:, Mira. Mora~a.
Jela Bi~anic i druge. Ustanak je tiroko zatalasao i gradi(: i sva
okolna sela; na sve strane komunisti su organizovali probudeni narod za borbu protiv okupatora i ustda . . . Pele smo
se uz brduce do prednjih zaselaka Trninica Brijega, kroz.
Aumicu zarudjelih drenjaka, i iz sveg grla pjevale:
»Vee gubi ae !aloana prolloat,
Vee svanjiva nam novi dan .. ,«
•Hajd jos jedanput!« molila me ko zna po koji put da
ponovim pjesmu. Zaustavljajuci se svugdje pomalo, objasnjavale smo Zenama cilj tog naseg prvog skupa. Svi su je poz.navali. Vrata su nam predusretljivo otvarali i radosno je
oslovljavali •Zdravo Danice!« A ona im se obracala neposredno, kratko i jezgrovito. Nije bila rje~ita, ali svojim suseljanima bliska. Sa nesto skrtih rije~i sndno je na njih uticala;.
Odziv je bio velik, •Kantina« je bila prepuna lena.
- Njena ustani~ka aktivnost - sjeca se Stevo Trikic posebno se razvila u Kantini, staroj kuci preko puta Cinovni~kog doma, gdje su zene iz grada i okolnih sela prvi put
masovno po~ele raditi za ustanike. Trebalo je snabdijevati
t!ete koje su dan i noc ~uvale prilaze Drvani na polozajima~
Plo~e prema GrahovtJ, Ostrelj - spram Bos. Petrovca i u
Mokronogama, Prekaji - spram Livna i Glamo~a. Trebal()
ile brinuti i o ranjenim ustanicima u bolnici. . . Danica je
kao ~lan Odbora fonda bila· jedan od organizatora zarhasnog
posla snabdijevanja l:eta odjel:om i obucom. U Ka~tini je pod
svojim nadzorom imala nekoliko tivacih matina,- a i 's ama se.
prihvatala sivanja. Znala je da rasporedi posao! Neke !ene~
mahom gradske, krpile su hla~e. bluze, a neke su krojile.
Druge, vecinom zene sa sela, prele su i plele. Cesto bi ~ u· za•·
selak odnijela punu vrecu klubaka ispredene vune, sazvala.
u nekom dvorutu !ene koje bi uzimale predivo i .za)lek~ika
dana·· donosile joj gotove dzempere, ~:·arape . . . Kantin'a' ti'Q:.
i'
~38
�dan~. postala prava mala tvo!IDca ocljel:e i
~tab te ak_ivnosti ~a otav kraj; bila je
t
9kupU~Ja i dogovota drvarskih !ena. ·
obuee :za gerilee i
i
politi~ki
centar
Dani~in rad nije se iscrpljivao u tome. Okupljerum zenama i omladJ.nkama, pa bila to i mala grupa, znala je reci:
»Dobro bi bilo da se ovo pr~itac i pruZila nekoj od pismenijih iapirografisani »Gerilacc') ili »Radio vijestic. Sta se
puta na njivi pohvalio zenski glas: »Danica mi dala da ~i
tam .•.« Uspjela je da okupi tene, nar~ito u svom zaseoku
Materi~i.
Vee 25. septembra Italijani su prodrli u slobodni Drvar
nakon vi.Sednevnih zestokih borbi s ustanicima. Danima prije
toga, radnici i omladina su iz grada evakuisali u brda raznovrsnu grat1u, alat, namirnice, demontirana su postrojenja
u Celulozi i Pilani, a zatim je fabrika spaljena.
- U zbjegu pod iumom u Ata§evcu, gdje smo se sklonili
od Italijana, na prvi pogled sam je zavoljela - kate Danica
Trikic. - Zapazila sam je po optimisti~kom ddanju. To me
je njoj i privuklo. Svu no(; je gorjela Celuloza i Pilana, eksplodirali kotlovi i ogroman plamen osvjetljavao svu dolinu, a s
njenog lica nije silazio osmijeh. Saznanje da su radnici oteli
okupatoru plijen ispred nosa, ispunjavalo ju je ponosom. Okupljeni ljudi, u strahu i neizvjesnosti, nagat1ali su ita ce dalje
biti, a ona ih hrabri dok u radni~koj koloniji i njena kul:a gori.
- Uprkos okupatorskim stratama, patrolama i §pijunazi,
SKOJ je te jeseni i zime organizovao u gradu i okolnim selima
politi~ki i prosvjetni rad s omladinom kate Rahela Albal;lari. - Cesto smo se okupljali u Dani~inoj kul:i u Materica
zaseoku. Sve mlat1e zene i ajevojke dolazile su na »sijeloc sa
ru~nim radom. Komunisti ·su pod novim, ilegalnh:n uslovima
povezivali rodoljube ... Otpor okupatorskoj sili i tehnici ne...
kima se ~inio beznadeZ&n. Moralo se uporno politi~ki djelovati. U popodnevnim satima, sve do ranog jesenjeg sumraka,
kad se bliZio i omrznuti policijski ~as, trajao je analfabetski
t~aj. Prorat1ivali smo tu i politi~ki materijal; razbijali smo
kolebljvost i s\unnju u vlastite snage, objainjavali trenutno
zati§je i ukazivali na perspektivu borbe protiv okupatora.
:Raskrinkavali smo·propagandni trik da su »Italijani zaititnicf
Srbac. Danica je redovno okupljala omladinu, a mi skojevci
•) •Gerllac« je "i941. u ustanku_ izlazio u DrVaru:
239.
/
'
�=
;z ~ ..,.._-?j m111 ~ ~ a !.JW4e
.!!b." im.
~ ~ : rAm-...cJe. ita JIDIJ ::tcin:aii ::z aiai::tiec . - :mila
nle.W,.r-Gea ~
1f.cJ ~~
W.. .M a;ce siD:ibe a
~ ~ :ezm sam 7!=: -.qmca ~a ~ ~ kDii
~~e ::rr~ ~~e::'!n~e ;areaa ~ £a :n:e :a!:••c•oa i
~~: ~ .-::G ~ =:v:ea !De ~ ~ je wr..i.:ea.,
:a..c.; !ii ~:e- ;r~ _zeiaaa. :. '1 ~ ~ 11a .il"1
...-~ ;e ~:e!G-n:a ~J;.;;V~ --ae=-c =:..:a :e ..&::m i a::sai"!:1'~ za no!' .e ~-n:a : :m:Gg".: ~ 3i::m Je ~
lLa
.?..ef"..£.~T..C:
;
;a.
?Awn.........
~ WSlitiGJ:
~ JIDIJ ; ract;s::w
~nrr.:u.e~
-
~ sa<a-u SCfl 'l!C:ia~ ~ ~ lfa:eor"Ca b~±.;. S7~ z:w1r;·i-<, -~-~
od pn-11 wOtiL!l
u.
zg:a.Ca ~
s;~
::.cca
za:=1 .sic;;la sa ...,.. · ae::x-=.a 0::::0 aa:i i
.e i liara ~..C-Cr-~- Zawt:ii::a» s .
~
SrJ..J-a. a
J':U:...
1~ ~
pc.p::C=-e
~.c---: 2:0
d;e-T-;..;aQ i rc·ae-ea, kad
u
ex:;.::;;
soCici, nas
ma;:Q. st!opl
rJuU i saJU, i+.J> ~: »D;ee;) l::f:.;a.. Ta.:.:;an::c a oci "i'eC iD&i
r.a Y'!Tar..d;,.&. ct.a7a kc.JA1a c..dc:zdo ~;aioL Svi S1D0 se zban;:i, a I1an;ca naredi: •lzvlaate sve iz o.~ pa na sto. bao!
A~.~ ita upitaju, rea eemo da se jedna od nas udaje.c Za
trf!n rAta, preko onm papira i o!m'i:ica nasJaga se tamara
tadafa, kaputa. . • Dr.A:>ro smo proSli s obzaom na uCestale
rac;;j~ i bajke po .e!.ima. Drugom pr.Jikom. partijc:i su imali
sw.~j sastanak u naJoj kuCi i pred noe me ~ da tao
r.r.· 6.M
~
~ ~:e;a
•kr.~jl!"".rka
r...dnesem poruku sekretaru Sreskog komiteta Obradu
M'albaiiL1J u zaselak :Sagrade. U'sprotivila sam se. sva ljuta.
j1:r mi je dr.~jad~lo da uvijek mene Jalju. Ko kuda, ja svuda!
•:Ot'isam ja sama, velim, net idu i drugi.c Tada mi Danica
odr!a ewor i i.lprativii me u ~ oka dovrSi: »Mi ne mo.
~.Kmo wo pismo po svakome poslati, moramo ga dati komunl•U .. ,c Bila je tako razloma i strpljiva. pa sam uvidjela da
je u pravu.
- Meni se full - pn.jeea se sestra Joka - da je najaktivnije p<>Ula raditi kad su Italijani ponova ok:upirali Drvar. Kuta nam je izgorjela u radni~koj koloniji, nilta nije·
') Istaknutl komuru.ta Drvara, m1ad1 radnik, poglnuo 1M3.
l:Jan PK SICOJ-• za Bos.
240
krailnu.
a.
�ostalo vee ono robe na nama, pa smo stanovali kojekuda i
stotinu puta bje!ali . . . Mama ju je odvracala od borbe, ali
Danica je ostala uporna:
»>dem! Idem s ndom vojskom, pa ako je i poginutil<~
»IdeA gola, bosa, drugi se pored ognjista griju« ne da joj
ona mira.
»Joj, marne, pa Ata ako poginem?! U!ivacete vi, koji osta·
nete!c
Privremeno smo stanovali u zaseoku Pejici, kilometar od
grada, i ona je odatle gotovo svakodnevno izlazila na slobodnu
teritoriju: odnosila izvjestaje Gradskog aktiva SKOJ-a i sa.:
nitetski materijal, a vracala se s propagandnim materijalom i
uputstvima za rad. To njeno stalno kretanje postalo j"e sumnjivo ~etnicima. Prvih dana februara 1942. komandir jedne od
partizanskih ~eta, Mile Kecman, pre§ao je ~etnicima ProkazujuCi Talijanima aktiviste, i Danici je zaprijetio preko
na!e gazdarice da se ostavi rada iii da se odavde gubi. Vratila se uve~e iz Sipovljana, sa nekog sastanka, i mama joj
odmah o~ita: »Ostavi se posla, bolje je nego da luta.§ od kuce
do kuce.c Ali ona joj samo zamisljeno r~e: »Moram icil
Ako je birati, ja radije necu dolaziti u ovu kucu.c Rano izjutra pokupila je svoju odjecu i otisla kod stri~evica na Ata-:sevac. Nije nam se vracala sve do juna, kada su Talijani
otisli. Silazila je radi mnogih ilegalnih veza i da bi oko grada
pokupila dobrovoljne priloge. Naj~esl:e je isla u zaseoke oko
Titove pecine. Tu su joj Mile Kecman i njegova grupa te
zime napravili zasjedu. S lecima je sk<>Ola u nabujali Unac
i uspjela da pobjegne. Jednom smo ja i brat dobili propusnicu
i otiSli gore u pojate po hranu za krave. Danica je iskoristila
naJ povratak i sve uz sijeno sisla s nama do iznad prekajske
l:uprije, a odatle krenula sama ka pecini.
- BaJ tih februarskih dana - sjeca se njen stri~evic
Pero - Danica je kao neumorna skojevka primljena u Partiju; sastanku u Gruborovoj k~ci pod Misijama prisustvovali
smo: Obrad MalbaAic, Milan Trninic, Milka Krneta, ja i jo!
neki. Otada je bila jos aktivnija, i u radu s omladiriom j sa
!enama, i u Sreskom NOO-u, u koji je brzo izabrana.
·
- Kao predsjednik seoskog NOO-a za Trninica Brijeg -sjel:a se Bla!o Simisic - dobro sam poznavao Oani.~in rad u
novembru 1941, jer je bila u Odboru fonda za nekoliko ' 'sela.
!
11 - 2ene berojt
• .,
241
' ~. ~
�:Pokazala se od svih najvrednijal Ovaj odbor je prikupljao
branu, .odjeeu i plahte od kojih su !ene krojile borcima bijele
kab&nice. Skojevci i kandidati Partije takmi~ili su se ko (:e
li~o vUe priloga dati, ko vise po selu sakupiti. Posao smo
obi~p.o rasporedivali po zaseocima; Danica je zadu!ena za Pejice · i Materice •u !icic, do samoga grada, sa kojima je. i
ina~e odriavala vezu. Tu je bilo najopasnije. Kupilo se petkom i subotom, po danu, od glavice luka do biljca i sitne
odje~e. A nol:u uoo nedjelje omladina je nosila priloge u parti,ianske logore; uprtili bi na leda svoje sareno tkane torbice
od p~ desetak kilograma i i§li u grupicama zaobilazno preko
~a Sipovljana i Mokronoga, u Pelovac, Razvale, Atdevac i
druga .skrovita mjesta u brdima. Cuvali smo se italijanskih
topova. Dogledom su osmatrali okolinu i tukli sve sto im je
bilo sumnjivo. Svoj •gradski dioc priloga Danica je po noci
donosil~ \,1' sjediste Odbora fonda i skupa sa nama prenosila
dalje. italijani su nas ometali. Malo malo, pa blokiraju sela
ili ; zasj~nu pod sumu, da bi uhvatili rukovodioce. Kad im
·to iijalovi, pokupe dvjesta-trista ljudi i dde ih u zatvoru
sve dok ~etirlci medu njima ne prepoznaju •sumnjivec, koje
otpremaju u logore iii na prisilni rad u Njemacku.
Sv~e noCi spavao sam u sumi u Jadovniku. I mnogi drugi
odbornicil Nasije~e~o grana na snijeg, legnemo kraj vatre,
a ;kad se probudimo nesto zeravice nam !mirka sa dna rupe.
J~~om mi je oko kuce osvanulo pet stotina Italijana, a ja
~u.tra pod podom, u mraku podrumoca, sa svom mnozinom
prikupljenog materijala. I sezdeset bombi •kragujevkic! Na
hladnoj zemlji prostira~ i sto.. Odjednom me presta drhtavica
t ja odSarafih bombu ... Ali, imao sam srece! Nisu si§li. Eto,
spo~enuh to se vidi kako je te}t jednoj djevojci bilo tesko
raditi. Krila se i ona.
·
Italijanski okupator se ovog puta ugnijezdio u Drvaru i
Odomal:io. Svu jesen, zimu i proljece! Ali, dalje od varoiUce
iiisu'·smjeli. Ni u pljacku hrane nisu mogli bez borbe. Obru~
l?"~rtizanske blokade polako ali cV'rsto se stezao oko njih. Jedvdjeme su bili potpuno odsjeceni od svojih garnizona u
Kninu, Bos. ·Petrovcti i drugini mjestima: Zii to vrijeme u ~i
tavoj .okolini. po svim selima, rasle su antifasisticke organi;ael]e naroda i po~eli 'da djeluju prvi odbori mlade narodne
~IJistf. 1 _.:! par~~e..J~~i·9~~~- po~~jate ~ . sv~ brojnije ...
$e
zat4n
rio
242
�- Cim su Italijani u!li u Drvar, aktivistlPnja Persa R~
okupila je nas tJ:ideset omladinki iz tri sela: Drvar Selo,
Trninica Brijeg i $ipovljani, da bi se obuOle rWtovanju oru!jem - ka!e Milka Tomazovic. - Mec:!u nama i Danica. Sastajale smo se pod Aumom u kuci odane ~ne.:Joke ,GruborQ:ve,
Dolazile smo tu dva puta nedjeljno, ~tvrtkom i ~tkom,_ puna
tri mjeseca. Podu~avao nas je .borac Du!an Letic.~ Ostajale
smo i po · dva-tri sata. !male smo samo jednu · pu5ku." ·Leijc
nam je metu ~esto razvaljivao, da bi se svaka iznova uvjezbala. Nau~ile smo da gac:!amo, da rasklapamo i ~istimo oru!je,
pa tr~anje, pravilan korak i druge osnovne vojni~ke radnje.
Danica ·nikad nije izostala. Cim doc:!e, pri~a nam o Italijanima: kud se sve krecu, dolaze li, odlaze ... Do 1942. godine
i ona je bila »U !ici«, bodljikavoj !ici, kojom su ogradili Drvar
i dio okolnih sela. »Kako se provla~iA?« pitali smo je. »To
su moje stvari« odgovarala je smje§kajuci se zadovoljno; Uzi.;.
mala je pu!ku i !urila da nam poka!e §ta zna. »Kad li ce
doCi vrijeme da ovo znanje stvarno pokazemo!« uzdahnula je
jednom.
Omladinska pozadinska ~eta brojala je u cjelihi oko Aezdeset mladica i djevojaka, ali je bila podijeljena na desetine
i vodove. Posebna ~eta stvorena je i u Ata§evcu. U prvo vrij_eme smo u toin sastavu Wi na radne akcije,. a kasnije smo
prerasli u radne brigade koje su u ljeto 1942. sabirale ljetinu
i u Drvaru i u Podgrme~u i u Sani~koj dolini. Sve ove djevojke otiAle su tokom NOB-e u »prave brigade«. Iz na§e grupe
su vremenom regrutovani sve sami rukovodioci. Ja sani bila
komandant radne brigade u Podgrme~u.
.. .·. · ·'
. Ova na§a ~eta zena ru!ila je u novembru 1941. cestu na
Prosje~enom KUku, na Kamenici, put Bos. Grahova. ISle smo
sasvim same, o~m dana uzastopno, obi~no oko deset .easova
uve~e. a vracale se kad ~ujemo pijevce u selu. Skrivala
je okuka i reflektor je svu noc samo Aetao preko nas. Preka:pali smo cestu na ~etiri mjesta i na o§trim krivinama: si'u§il!
potporne zidove, duge po osam metara. Izvaljivali smo kolo;;.
brane i otiskivali ih niz provaliju u plitku RadUkliju. Bib> ie
hladno; prsti su se lijepili za kamen, a zemlja pod pijukcim
kao kremen. Duvao je o§tar vjetar. Na izvidnicu- smo slali
redom po dvoje najjacrh. Danica se §alila i smijala radeCi
sa nama. Kada smo kasnije u slobodnom Drvaru popravljall
ovu istu cestu, nas po §ezdeset omladinki dodavale ·smo jednll
~ic
·rias
...
�clrugoj odo:zdo tameD po bmen i to a IIIEOpi:sivim elantwn i
med-.JSOboom pain;om. Ko ~ p.>b:o;ao Sft Dale akcije~ ISla
je a nama 1 a Ju:nwv :::; Oitl'el;. ~ liDO pnSopali Petronaw cestu i otpilaYali DaD~~ da parlitanjcap oJakiamo akcije iz zasjede_
- Povela je jedDom ilene i om'ad:rtke ua prijeYoj PloCe
- sjeea se i Flora Aibahari.- Svn noe smo ruSile cestu, pje•ale. i lotile vatre. PonijeJe smo trijeSCa i s1ame. i stavljale
po tavanima kuCa uz eestu., kako tr.smo !h, ako Italijani naidu,
lakie spat;JL Takmitile smo se. Danica nas je rasporedivala i
nadgJedala •Prionite. brzo, brzo ... da ito viJe prekopamo..
bodrila nas je. I zaista. radiJe smo neumorno.
- Potkraj 1941. godine dolazila je u selo Trubar tod
oblha Pere Rodiea, u ~tku samo u rod, u posjetu majci
- •jeea se Nine Bodie.. - Trubar se nalazi u uskoj dolini
iz:medu pJanin.sJrih masiva Like, Bobare, Metle i VuCj8ka, koji
ga odvajaju od drvanke kotline. S"-uda uokolo bio je italijan.sk.i okupator, a utic:aj lickih ~tnika jak! Tt5ko je bilo
okupiti i omladinu, a kamoli ostali narod. Vee tada nam je
pritala kako se omladioa Drvara organizuje i radi, iako su
tamo bile jake italijanske mage, a ~tnici otvoreno istupili
kao saradnici okupatora. Na.Se iene paZJ.jivo su sh1Sale o dogadajima u Drvaru. U Trubaru je Zivio domaCi pop llija, povezan sa zloglasnim popom Dujieem, ~tni&im •vojvodom:c,
a kako ,je sa mnogim seljacima bio u srodstvu, retniStvo se
tod nas proiirilo. MoMa je Danica imala zadatak da ovdje
pollti~ki djeluje, a moMa je to Cinila sama uzgred. U na.Sem
selu je bai tada formiran i seoski NOO. Poreli su nam dolaztti poll~ki radnicl. Tokom 1942. ~ je navraCala i organizovanije radila. Uvijek a dosta politi~kog materijala u svojoj selja~koj tkanoj torbici. Na konferencijama nam je govorila o liniji KPJ, kako da se Ito smi§ljenije poma.Ze partizanima u borbi protiv okupatora. Budila je u na8oj omladini
borbeni moral; pozivala omladinke da ne Zale svoje ruho,
da Ito bolje snabdiju borce, posebno bijelim kabanicama, kako bi neprimijeeeni na cestama uniitili Ito vi§e tudinskih kolona i transporta. I kod nas je carevalo staro, patrijarhalno
•hvatanje o ieni: Sta l:e lena ·u borbi? Nije njoj mjesto tamo
vel: u kuci, kod ognji.Ata i kolijevke, na poljilna . . . Zene
•
�pokrenuti bilo je vrlo telko. Trebalo je, uoplte, ~itav narod
politi~ki mobilisati, raskrinkati ~etnike.
»Do§la je pastorka Pere Rodica pa i ona agituje za partizane ...« govorili su stariji ljudi. Pero je prije rata na
SIPAD-ovoj ekonomiji muzao krave i bio veliki lald!ija. Danicu je primao kao svoje dijete.
Bila je Danica jako ozbiljna, mnilo se, vile nego ito treba.
Uvijek u selja~koj nolnji. »Materica djevojke !ive u gradu,
a nose se po selja~ki« ~uo sam kako pri~aju. Maramu, naj~elce bijelu, voljela je da povezuje ispod brade. To ju je C!inilo starijom. Pa i njena sna!na grac1a i ozbiljnost davali su
joj grublji izgled, prikrivali !enstvenost. Bila je osrednjeg
rasta. Uvijek ~ista i uljudna.
- U rano proljece 1942. - ka!e Danica Trikic - polla
sam sa Danicom iz Atalevca u Sipovljane, da formiramo prvi
odbor AFZ-a. Kod nas na visovima le!ao je jol .dubok snijeg,
i kad smo krenule ja se malo pokolebah. »Dano- velim joj
- ne moZemo preci, vratimo se.« Ona ni da ~uje! Jedva smo
se probile kroz nevrijeme, a dolje - snijeg vel: okopniol Uz
put mi se pohvalila da ima bombu i piltolj. Sazvale smo sve
!ene u selu; oko trideset ih se skupilo u kuci Urola Tadi§a.
Po noei, zbog Italijana i ~etnika. Danica im je vrlo lijepo
govorila zalto osnivamo taj odbor, zalto i !ene treba da poma!u NOV, da njeguju ranjenike . . . Bio je to prvi seoski
odbor !ena na naloj opltini. Danica je nadzirala i t,:ad analfabetskih te~ajeva za zene i djevojke, koji su tada stvarani
po svim selima i zaseocima. Obilazile smo i udaljenija sela,
na drugim opltinama, i Danica je uvijek bila neumoma i u
svemu uporna.
- Tih dana, na sastanku Sreskog odbora, dobile smo zadatak da odemo u udaljena sela Mokronoge, Prekaju i Ljeskovicu - sjeca se Milka Tomazovic - i da tamo organizujemo seoske odbore AFZ-a. Gladne i tako rel:.i gole i bose,
pjela~ile smo samo u naracima do kasno u ve~e. Umome.
Obuca nam za noge primrzla. Jedne priglavke pletemo . po
noci, druge deremo po danul Kad ima, obujemo i dvoje odjednom. Uz put smo se brinule hoee li nam !ene dol:.i, hoce
li se masovno okupiti.. A one su zaista dolazile, u manjim i
vel:im grupama, i pa!ljivo nas slulale. Danica je ubjedljivo i
osjecajno govorila. Borci nece moci pu~ati na neprijatelja,
245
�iObidnjavala je; ako 1m ne damo obucu i ne ·nahranimo ih.
Mi govorimo, a !ene plal!u. Istupalo se bez narOOite pripreme
mnogo ra~ljanja. Srceml Uspjele smo.
ODBORNIK
~ Upoznao sam · je u junu 1942. vee kao odbornika Sreskog NOO-a - pril!a Dragan Rodic. - J o§ dok je bila sekretar pari.ijske .celije na Tminica Brijegu, negdje krajem
zime, pokazala se potpuno politil!ki dorasla, pa je tih dana
birana u prvi Sreskinarodnooslobodilacki odbor, na skupstini
u selu Boboljuscima, u kolibama ustanil!kog borca Nikole Tr,...
ninica. Bila je prva !ena iz ovog kraja l!lan narodne vlasti,
i to njenog najvi!eg organa. _
:Prvar je u junu mjesecu, iza povlal!enja Italijana, opet
pol!injao slobodno da di!e. Mlada narodna vlast imala je pune
ruke posla. Na sve strane je vrilo kao u kosnici. Okupator je,
ne!to prijetnjom i laznom propagandom, ne!to silom, pokre_n_uo iz l!arsije gotovo sve . porodice sa sobom u Knin. Trebalo
je iza njega ocistiti grad, poru!ene zgrade .popraviti a prazne
prostorije osposobiti za potrebe vlasti i antifdistil!kih orga'nizacija. Radni bataljoni omladine danonocno su s pjesmom
i!li na razne zadatke: prenosili su daske i drugu grac:!u u okolne !ume gdje su ubrzano podizane male partizanske bolnice,
tajni podzemni magacini hrane, vojni logori . . . Sve nagliji
rast borbenih jedinica iziskivao je i povecanu brigu naroda:
jos masovnije su zene pol!ele da izrac:!uju odjecu i obucu, vise
hrane je trebalo sakupiti i prenijeti do partizanskih polozaja
ili tajnih skladista. Trebalo je borcima uzorati i posijati zemlju, okopati kukuruze, obraditi napu5tenu zemlju oko Martin
Broda i Kulen Vakufa ... Uza sve to, valjalo je narod i ucitL
I ul!ilo se, po grupicama, konferencijama i zborovima, od azbuke do politil!ke abecede: §ta je rat, fasizam, cetni!tvo, demokratija, socijalizam! Na sve strane nic~de su l!italacke grupe, kru!oci, teoretski sastanci. 2ena starija, poslije mu!e, uzima pisalj~cu u ruku i uz cac:!avl plamen smolaste borove tre·ske sril!e slova! Dojul!era!nji pru!ni radnik, ili gaterista, k~
val!, sada je l:>orac; odbornik, stra!ar , ..
Danica je na sjednice dolazila redovito i svim svojim bi;..
cem ucestvovala u radu odbora. Zrelo je diskutovala i. uvijek
246
�iniata realan, pametan prijedlog. k&ko da··s e problemi rlJE:lti
Umjela je da zapda pojave na terenu, pa nam je znhla dati
j dobar pregled situacije. Pozriavala je svoju sredinu i umj.ela
je da istakne goruca pitanja.
U julu smo doZivjeli ne§to nezaboravno: Stigli su naril.
'ranjenici proleterskih brigada!6) Prvi put u ove krajeve dolaze borci Srbijanci, Crnogorci, Hercegovci, poslije iscrpljuju:..
cih danonocnih madeva i okr§aja sa neprijateljima, promrzli,
bolesni, izranjavani, i Krajina ih prihvata kao svoje najro4enije. Stotine ih je tada smjesteno u na§e male Aumske botnice, na brzinu su improvizirana nova bolni~ka odjeljenja i
u gradu i po selima. Sve prostorije Cinovni~kog doma bile su
pune, pa i Kantina; u toplim zvjezdanim nocima ranjenici
su leiali na svojim nosilima i u basti doma pod lipama.
Tom do~eku su prethodile velike pripreme. Na sjednici
Sreskog odbora potanko smo raspravljali kako da ranjene proletere prihvatimo, ishranimo i njegu.jemo, da bi se §to prije
zalije~ili i vratili u borbu. Danica je tada sa !arkim zanosom
radila na organizaciji do~eka, smje§taju i ishrani ranjenika.
Dala je svom do~eku svoj veliki udio. Uspjela je u putpu11ostJ.
Hrane je bilo u izobilju. Antifdisticke organizacije omladine
i lena danima su se taki:ni~ile ko ce ljepAe i toplije prihvatiti
proslavljene borce proletere: i ranjene i promrzle, i tifusarerekonvalescente, i sve one nemocne i bolesne drugove. Samih
pita bilo je toliko da su ih !ene mijesile vani na soframa i
jufke razastirale po livadama kraj Unca. I danas taj · doZiv:..
ljaj preZivjeli ratnici nose duboko u srcu. Bio je to joi nevideni izraz bratstva i jedinstva naroda. NeAto, dotad nezapamceno! •Nesto sli~no, ali daleko ble4e, video sam samo u f>ev4eliji, davno, kada su se ndi borci vracali sa solunskog frontac pri~ao je ~ika Risto Stefanovic, ekonom Vrhovnog Ataba.
•Kao da smo svom najbli!em dosli u goste - sjeea se jedan
od proletera - izgledalo nam je sve kao prelijepi san, poslije
hladnog i odbojnog drzanja ljudi u neprijateljskim sredina:ma.c Ovdje, u Drvaru, narod im je hrlio u susret sirom otvo:rena srca i ruku pretrpanih darovima. Sva okolina se ovamo
slegla. Ljudi i zene drhtali su od srece i ganuca. Sve §to su
najbolje imali u kuci donosili su tih dana u grad: odbornici
su silazili s tovarima hrane na konjima i s prepunim kolima,
1) Glavnina snaga NOV 1 POJ, sa Vrhovnim stabom na ~lu,
povukla se poslije III neprijateljske ofanzive u Bos. krajinu.
247
�omladina u kolonama sa nabijenim torbama na Je4ima, len4!
kam8rama d!empera, farapa, rublja . . . Davalo se Sakom i
kapom, od ljeinika, meda i duvana do mekog bijelog ~
biljca i ~ ovce. 0 ljubavi govore i oni !uti buketiei poljakog cvijeCa, zadjenuti s vezenim ruancima konjima za oglave, kad su lakii ranjenici u dugom redu polako dojahali pred
Sokolanu i nedovdenu pravoslavnu crkvu, gdje je odrian veliki miting. Govorili su i ranjeni proleteri i naii drugovi. Bila
je to veli~tvena manifestacija bratstva i jedinstva, manifestacija privrlenosti ovog naroda NOB-i.
Pa i iduCih dana. i nedjelja, kad je trebalo organizovati
danonoena de!urstva kod ranjenika, OJCenje prostorija, pranje veia i zavoja, donolenje svjeie hrane, Danica se kao odbornik Sreskog NOO-a pokazala dorasla i tom zadatku. OdlikDvala se disciplinom i odgovomoK11; svaki zadatak savjesno
je prihvatala i izvriavala ga do kraja. Za nju nije bilo nikakvih prepreka da ostvari ono & se od nje tratilo.
1
. - Kao odbornik Danica je - sjeea se Flora Albahari stalno bila na terenu, uvijek po konferencijama i zborovima.
Uvijek vrijedna, pravedna i stroga! Kad smo raspore4ivali novae pogorjelim porodicama, §to nam je dodijelio Vrhovni !tab,
prisustvovala je sjednici ndeg OpMinskog NOO-a u biv5oj
kafani •Zelen-gajc. Zalagala se da pare prime najugro!enije
porodice, !ene ~ji su muievi nastradali u ustanku, a one ostale same sa malom djecom.
. Preko nabrane pamu~ne suknje »kikljec nosila je §arenu
muJku ko§ulju, odozgo dugu vojni~ku bluzu, stegnutu u struku ko!nim opasa~em, a na nogama laki opanci. Ljeti je skidala svilenkastu maramu sa smettih pletenica i hodala gologlava. U jednoj od uli~nih prostorija Savica dvospratnice,
imale smo sjedi§te Sreskog odbora AF2-a, u kojem sam bila
tehni~ki sekretar. 2ene su ovamo dolazile radi dogovora i
neprekidno donosile priloge za NOV. Veliki ormar bio je krcat raznovrsnom odjecom. Danicu je, kao ~lana na§eg odbora,
veoma zanimalo stanje robe i njeno oda§iljanje Komandi mjesta iii jedinicama koje su se u prolazu povezivale sa nama.
Ako je sve i.§lo kako treba, prijatno je bilo vidjeti zadovoljstvo u njenim plavim o~ima, bistrim i pametnim. Svjetlucale
su odlu~no§cu ispod upadno visoka ~ela. Na jednom sastanku
me je kritikovala da »nije vrijeme za udaju« - ipak sam se
248
�udala -:- i za kaznu me poslala na Grahovo, da obilazim odbore AF~-a. Ni sebe ona nije itedjela, pa je i od drugih trapla samoodricanje.
.
- •Kud ce !ena u narodnu vlastc ~udili su se pojedini
seljaci kad je Danica u jesen 1942. na javnom glasanju ponovo . izabrana u Sreski NOO skupa s omiljenim Jandrijom
Tomi.cem •Cicemc 7), Komandantom drvarskog podru~ja- kate Stevo. Trikic. - Zadatke vlasti ostvarivala je uglavnom kroz
organizaciju !ena. Bio sam Komandant mjesta u Drvaru i
znam koliko su !ene doprinijele snabdijevanju vojske i u~vd
i:enju narodne vlasti. Prvi politi~ki koraci jedne seoske djevojke nisu mogli proci bez komentara po selima. U p~etk~
je bilo i neshvatanja. Neupuceni su se ~ak pitali kako to da
Danica kao djevojka radi sa !enama a ne s omladinom. Ona
se na to nije obazirala. Ozbiljna i uljudna, upomo je slijedila
svoj put.
- Na velikom zgari§tu Celuloze i Pilane u Drvaru, pravom groblju !eljeza i betona-'- sjeca se Vojin Bjeljac- preostala je zgrada nekada§nje Zeljezni~ke radionice sa kupolom
peCi, demolirana ali upotrebljiva! Glavni itab za Bosansku
krajinu- Slavko Rodic i Kosta Nac!- pozvao me iz vojske,
kao livca, da ovdje organizujem radionicu za izradu bombi
sli~nih •kragujevkamac. Majstori su pravili kalupe, a radnici
odlijevali bombe. Nakon lijevanja trebalo ih je ~istiti od pijeska i brusiti, ali nismo ima1i radne snage za to; ono malo
radnika, njih oko dvadeset i pet, neprekidno je bilo zauzeto
lijevanjem. U pomoe nam je pritekla omladina, veCinom !enska! U po~tku su dolazili svaki drugi dan, a docnije neprekidno, i danju i noeu, u smjenama po 40-50. Dovodila ih je
Danica, novembra i decembra 1942, pa sve dok nije otiila u
Desetu brigadu. Bila je brigadir. Koliko mi je puta kazala:
•Daj ti samo nama, mi cemo to na vrijeme zavditi, neeemo
izostati iza vas .•. «
Pojave se u narodnoj no§nji, povezane raznobojnim maramama. Uvijek sa pjesmom i crvenom zastavom. Kao veselo
jato ptica! Za~as unesu vedrinu u sivilo na§e radioni~ke hale
bez prozora i vrata, u kojoj je stalno duvala promaja. Posje7) J. Tomic, zemljoradnik, bivAi crvenoarmejac, poginuo u desantu na Drvar 25. V 1944. •Cicc - otac.
249
�daju obiCDo na pod, po grupama, ob gomi)a tek- odlivenih
bombi, i takmit!e .e uz smijeh i pjesmu. u te clme radDici bi
moogo vile uradili nego obimo.. Cesto za&ajemo urrik: •Neka
IWald ovaj komad ubije :oeprijatelja! Neka upamte da IRl ovo
nale bombe iz Drvara!c Danica ih je. orzbiljna i puna ~
vomom, rasporedivala i :oeprimjetDo nadzirala bko se posao
odvija. Kretala .e od grope do grope i uvijek imova objalnjavala na8n i smisao ovog pos1a, jet' se cwnladina sta1Do smjenjivala dolazeCi sa svih strana. Kada smo proizvodnju ubrzali.
radilo se i napolju bez obzira na DeVrijeme. Nije se gledalo
ko l:e koliko i ita uraditi vee su svi zapinjali ito su vile moglt
Gotove bombe slali smo na konjima i kolima u KmjeuSu.
I u pripremanju zaprega i u njihovom odaSiljanju Danica je
ut!estvovala kao odbornik Sreskog NOO-e. Obilazili su nas
KoU PopoviC i drugi rukovodioci.
Sjeeam se, imali smo zvono; naili smo ga na zgariftu
erkve u Sklopu, koju su ustaJe 1941. spalile. Zvono smo po-
stavili na visoki stubac pored kojeg su omtadinke .deturale,
spremne na uzbunu u slu~ju nailaska aviona. Zabavljalo ih
je da zvonjenjem daju signal i kada bi odlazile kuO. Puna
razumijevanja za te njihove vragolije, ali sama nekako zamiJljena, Danica bi se u sumrak stapala s raspjevanom ~tom
djevojaka i ~vala sa njima izmedu poernjelih zidina, ispod onog na.Aeg usamljenog fabrickog dimnjaka na Cijem se
vrhu stalno lepriala ervena zastava.
U DFSETOJ BRIGADI
- Devetog februara 1943, u jeku eetvrte ofanzive - sjeea
se Rahela Albahari - postrojene redove mladica i djevojaka
tspred Komande podrucja zasipale su krupne pahuljice snijega. Partijski i skojevski rukovodioci sa sreza Drvar polazili su u novoformiranu Desetu krajiSku brigadu! ~edu njima i Danica, Marija Bursae i mnoge druge drugarice. I ranije su mnoge od nas traZile da idu u vojsku, ·ali komitet nije
.odobrio.
Sekretar Okru.mog komiteta. Vaso Trikic se sjeea:
- Pred ofanzivu VS je donio odluku da se formira Deseta krajiska brigada i da se komunisti u nju masovno upute,
kako bi se ito prije osposobila za borbu. Mnogi koinunisti
Drvara otiili su tada po zadatku Partije na Odgo'varajuce po-
�:Uti~ke, kulturnO-prosvjetDe f vojne dutD0sti :u brigadu. -Li~o
pravio spisak; . po organizacijama smo odredlli: ti r til
I pored toga mnogi omladinci su »imigriralic. »DeAavalo se
- kale Lazo Materil: - da mla4e skojevce izvu~em iz stroja
i naredim im da se vrate kucama, ali ~im im okrenem le4a,
oni brte-bolje opet ulaze u stroj.« Danica je vatreno agito:vala mectu omladinom. Dobrovoljaca je bilo na pretek. U Sreski komitet je uAla krajem novembra i za to kratko vrijeme
zapuio sam je kao vrlo ozbiljnu djevojku, jednostavnu i
·skromnu. Zene su je mnogo voljele. »NaJa Danica - govorile
su - nije se pohasila ito je bila u svijetulc Rijetko kad su
komunisti odjednom tako masovno i organizovano iAli u neltu jedinicu. I!lo se s najvecim entuzijazmom. Glavnina na!ih
·anaga, sa VS na ~elu, bila je na putu ka Crnoj Gori. Trebalo je braniti ndu slobodnu teritoriju. A u brigadi ni dese·tak redovnih boraca; sve omladinci nevje!ti oruzju, ali puni
nevidenog elana. U stroju mnogo drugarica! I boraca rekonvalescenata, koji au izostali iza svojih jedinica, pa starijih ljudi domacina. Za nilade je to bio izuzetan dogadaj. OprastaU
·su se sa rodnim ognji§tem, bdtom, kravom ... Po prvi put· se
napu§ta selo, svrstava u borbene redove! I sam sam bio uzbucten. Osjecao sam: zadatak je ispunjen!
- U svom govoru Veljo Stojnic i Bogdan Pecanac 6bratili su nam se isklju~ivo kao komunistima - kaZe dalje Rahela- predo~li su nam te§koce, posebno, povjerenje Partije
koja nas §alje na nove duZnosti. Rano smo krenuli, pjetke, po
vijavici, preko Plo~a ka selu Isjeku u Bosansko Grahovo. Na
~elu. kolone harmonika i zastave. Svi smo pjevali. Bez pre.kida. Za nas su to bili prvi ja~i napori, posebno za drugarice,
ali nijedna u tom madu nije htjela ni u ~emu da zaostane;
upinjale smo se da drtimo korak sa drugovima. Danica je
prepjevala do Isjeka - sjeca se Mika Tomazovic. - Vodila
.je naprijed. »Sigurno ce Danici spram glavi biti, jer toliko
.pjeva« - ~uo se pogdjekoji §apat. Jako je bila zagrijana· za
bQrbu. »Cini mi se, ne mogu se neprijatelju osvetiti dok ne
uzmem puAku u rukec govorila je. lmala je bijelu bundicu od
·neobojenog domal:eg sukna, obrubljenu crnim samtom, a preleo nje opasa~ s pistoljem. I crvenu maramu na glavilc Stigli
·smo pred mrak. A narednih dana, poslije kratke vojne obuke,
·r&spOrecteni smo u bataljone.
·
'Am
251
�O;Jd -
je ~ 11 mar.;: ~ pccriiJ:iW&il bepiw•
=.
~
-e¢a G ~ ~ ~- je zadatalr da ae
(drie ~~ aastarri l l sril:a e--n i cia - bc:wti l*it»a&e
nrcr:n
za akc;;~ t:iee&;a ~ tenDa od &cn;n Sacl*no je
da ae tetQci pr~ zarr.A~ia ae ...Xjaju. Danica je bo
p-~k Jwm u•a me g-:.oor.:i.a 0 sial:~ partijsb oqanizaeje 11 svc.;.IJ) jed:cXi . • • Kana ~ Ona Jl;uric:a. koja
je 11 Je-D 1ML sa mnom okcp:;ala omlacfum, i ern amouvjereua djev!l;ka part;.ski nWrvocClac: Bi1a je zrel.ija i isJaam;ja.. •Zapaz:o sam je na sastanrima 11 Staha bripde kaf.e Pero PL!por.C.. - B:.lo je dosta i
ra bataljcma koji
su se pokazali slab;p od nje. Pn<tula je bon:ima pMitiCb
svijest i borbeni moraL Zalagala 1e za dobar odDos sa grahovskim stanovniitvom. meiu kojim smo boravili. ustajala
euergitno protiv pljaCke •.• Ooa je b:Ja pravi polititar!c Tih
dana - kaf.e Bahela - CeiCe smo ae sastaja]e. SjeC:am se
~ livadice na kojoj smo 5e i mi vjeibale 11 gadanju; medu
nama je bilo i brkajlija dobrovoljaca. koji su sluiili joS u
austrougarskoj vojsci. zbog tega su Desetu i proEJali •Brbta
brigadac. Prvo su nam ae podsjehivali. a domaJo. iivi su se
pojtdali kad u gadanju promaie.. Danica je h.ladDotrvDo i
t...
dobro ga4ala. Otzesita i preozbiljna. sa ravno zategnutom kosom, izgJedaJa mi je neito grublja. Tih dana bolje sam je
upoznala i prosto nisam mogla vjerovati da je tako bli.zak
00\rjek. Ule smo skupa kod seoskih 7.ena i uz duge razgovore
prate se i vei otkuhavale. Pa ipak, gotovo svi ti naSi razgovori bill su o borbi ••.
Sa Danicom sam bio povezan partijskom linijom jer sam postavljen za pomoCnika komesara Cetvrtog bataljona u kome je Danica bila zamjenik
komesara ~ete. Bila je i Nan bataljonskog komiteta KPJ koji
su obirno saBnjavali svi komesari i njihovi pom.oCnici. Zeni
nije bilo lako biti komesar! Ali bistra i vrijedna, ona se uprkos svemu brzo sna!Ja i uzdizala. Kao sekretar retne partijske celije vodila je brigu o partijskom radu i sastancima, o
SKOJ-u i omladini, i o kulturno-zabavnom Zivotu. Uz pomoe
komesara ~ete odriavala je politi~ke konferencije. Bdjela je
nad odnosima i brinula 0 ljudima. zbog rega su je i nazivali
•llfiteljica Danica Matericc. Takva uloga jedne samouke seo•ke djevojke dobija u vrijednosti kad se uzmu u obzir sve
-
taU Lazo MateriC -
2&2
�one surove okolnosti: Desetu brigadu, stvorenu kad je ofanZiva. vee pusto.tila, neprijatelj je odmah u za~etku gonio pred
sobom. ·Sve druge jedinice otiile su dalje. Deseta je ostala
sama na terenima od Satora do Knina i od Dinare do Like.
Sastavljena od dijelova drvarskog, grahovskog i petrova~kog
odreda, bila je popunjena starijim ljudima znatno vi§e nego
ostale brigade. Vrzmali su se oko svojih kuca, u rodnom
kraju, sve dok ih komunisti nisu po~eli pripremati za pokret
u Srbiju. I politi~ rad je. bio time ote!an. Mnogo nepismenihl Snabdijevanje te§ko, hrane nema; po mjesec i po dana
hljeba nismo jeli. Komunikacije nikakve. A borbe se redaju
bez prekida: na Kamenici, Ti~evu, Golubicu, Strmici ...
--'- U partijskoj celiji se tada na§lo samo nas ~etiri ~lana
- ka!e Trivo Bauk - i to Rajko Kukolj - komesar ~ete,
Danica, Salic i ja. O!tre borbe se vode, a borci, ljudi stariji,
ostavili familije, prvi put su u brigadi i odmah upali u okr§aje ... Cesto smo mijenjali boravi§te i tu je iskrsavala briga
oko smje§taja, prehrane i snabdijevanja. Na tim pitanjima
se i te kako mogla cijeniti sposobnost jedne djevojke rukovodioca. A ta djevojka je bila ozbiljan rukovodilac. Cesto sam
je zaticao, onim brkajlijama obja§njava kako treba neprijatelja tuCi, a sebe i svog druga ~uvati. Za svaku borbu ih je
spremala i bodrila. Jednako je bila umjema i sa starijima 1
mladima, pa je stekla velik ugled medu svima, i borcima i
rukovodiocima u ~eti. Pravi partizanski komesarl Du§a od
~ovjeka! Bio sam sa njom u borbi na Badnju, Jelinu Polju i
Deralama - jugozapadnim obroncima Dinare. Sva tri puta,
kao komandir voda, na§ao sam se blizu Danice. Vidio sam
kako se u strelja~kom stroju hrabro bori. Javljala se i za
bomba§a. Svoje rij~i je potvrdivala li~nim primjerom. Djelom je dokazivala svoju borbenost. Borila se uz nas i na
Mra~aju, u Strmici, ukopavala se sa nama u snijegu na vrhuncima Metle, gdje smo danonocno cuvali polo!aje iznad
Kamenice ...
- Jedan moj susret s Danicom- ka!e Stevo Trikic bje§e uzbudljiv i posebno ga pamtim. Za ofanzive smo odstupali iz Drvara i pod Ti~evom je formiran Samostalni bataljon
Komande podru~ja, sa zadatkom da obezbjeduje ranjenike drvarskih bolnica i vojnih jedinica, sve dok ih omladina na
noailima ne prebaci preko Trubara za Doljane u Lici. Najte!i
253
�je bio prelu preko ceste Drvar-Grahovo, . kojom je stalno
proticala njemal!ka motorizacija. NeAto je moralo da se u&i;
I tako, jedne februarske noCi oko dva po ponoei, .moj .SamOf!
stalni bataljon krenuo je od Jadovnika put sela Resanovaca,
da bi se povezali s bataljonima Desete brigade i zajednil!ki
:Presjekli prolai neprijatelju. Danica je kao kurir svog bata...
ljona vee u zoru izbila na cestu kod spaljenih Resanovaca i
l!ekala nas. Cim nas je ugledala, potrl!ala nam je u susret
uskom prtinom kroz visok snijeg. Sva zajapurena od iurbe.
lmala je na sebi zelene italijanske hlal!e i vunene l!arape, po-.
suvra~ene preko cokula. Na glavi titovku. Uli smo u koloni,
ja naprijed na konju. »Treba hitno iCi do ndih bataljona rel!e zadihano i rukama pokaza na planinske vrhove - prvi
bataljon je tu, drugi tamo ... Nijemci pritiskuju na oba, strah
lias je da ne zaobidu. Trebalo bi ih zadr!ati, da nam ne presijeku odstupnicu.c Uzeh dogled. Gledam: Nijemcil Podosmo
opet, ona pored mene ide i govori: »Krenula sam prije pola
sata, tamo sam ih ostavila. Vodila se borba .. . Najvjerovatnije, na§i su ih skinuli, obukli se, pa ostale ho~e na trik da
uhvate.« »Danica, bolan, pa i §ljemove imaju!c Ona zastade.
Zasta sva kolona. Odjednom svi polegosmo; osuli su po nama
minobacal!kom i artiljerijskom vatrom. Skooih s konja. Izbi
l tenk iz grm.ova. Bili su, dakle, Nijem.cil
Neprijatelj je svom silom navalio i bataljon se povukao
prem.a Kulen Vakufu, gdje je ostao do zavrietka ofanzive.
- Tih dana - spom.inje Mara Materic - njena ~eta je
vodila borbu blizu Srba na granici Like. Danica je l!ula da
su tu nedaleko izbjeglice iz Drvara i do§la je da se raspita
ko je sve Ziv, i za svoje- za m.am.u. »Evo Danicer« povikasmo
svi, a ona ide, sm.ije se. Zal!as s~o se oko nje okupili. Lijepo
su joj pristajale samtane pantalone boje m.eda i kapa _$& tri
roga. Na rukavu je im.ala kom.esarske oznake: cr\rena tisl>#-8~
prugil, a iznad nje petokraka sa srpom i l!ekicem. 0 ramenu joj
pu§ka »talijankac. »Kako ndi?c upitao je stari leo. »Ne boj
se, leo,- Deseta je tu, Brkata ce sve vas osloboditil Ne sekirajte se, blizu je slob()dalc hrabrila je izbjeglice koji su se
zabrinuli za povratak kul:ama.. Te noei le!ale sm.o skupa. na.
nekom tavanu kod Srba i pril!ale ... Ustala je rano. Zadria~
vall sm.o je . da jo§ ostane, ali nje.n odgovor je bio. _, kratak i
ubjedljiv: »Moram iCilc
·· ·•
9!;.4
�- Ni u vojsci Danica nije sasvim prekinula svoie rflJlije
funkcije. Kao partijsk.i rukovodilac u ~eti ~ se povezivala
sa komitetima na terenu i sa njima se dogovaralll o srnjdtaju
i snabdijevanju svoje jedinice, ili o politi&om radu u narodu. U martu 1943 - ka!e Jovo Relji~ - dva-tri puta je
dolazila iz brigade na sastanke plenuma Sreskog NQO-a. Jed~og ~astank& posebno se sj~am: Na dnevnom. redu bila je
rekvizicija i snabdijevanje vojske, obrada napu.§tene zemlje,
pomo~ neobezbijedenim bora~kim porodicama . . . Danica je
diskutovala; zahvalila se odbornicima na trudu u ispomaganju njene brigade i po!alila se na tdk~e u snabdijevanju na
tom dinarskom podru~ju. Osudila je pojedince koji su za malo
po~zali oru!je u saobra~anju s ~etni~kim simpatizetima. Svojim prisustvom nam je uveli~ala sjednicu. Odavala je lik
prave !ene borca. Osj~ali smo po!tovanje prema svakom vojnikl,l, a posebno prema !eni, drugaricil
- U martu 1943. stanovale srno u razru!enoj i opustjeloj
radnit!koj koloniji ja i mama same - prit!a sestra Joka jer su i bra~a Nine i Vlado bili u Desetoj brigadi. J ednom,
pred ve~e, Danica nas je iznenadila. Do!la je u pantalonama
i kratkoj bijeloj suknenoj dolami. Spavale srno sve tri na
golom podu; ni ita pr:ostrijeti, ni t!ime se pokriti! Nijemci su
nam, . prolaz~i kroz Drvar, sve stvari opljat!kalL Ula je sa
nekim drugom u sela oko Bihaca, da dotjera goveda za brigadui.pa svratila da vidi §ta je sa nama, jer smo se za ofanzive povlat!ile preko nebrojenih sela. »Sada ne !alim da po~em, kad ste se vee jednom bar vas dvije vratile kuci« uzdahnula je. Bilo nam je to zadnj.e videnje.
Pro!lo je i viAe od mjesec dana. Jednog proljecnjeg jutra
okopavala sam s omladinkama iz Trninic Brijega boracke kukuruze kod Kurbalijinog mlina. Uz put smo ispitale kako je
u gradu, jer u dolini su opet bili Nijemci i ~etnici. Odmah su
nam pri!li domaCi t!etnici, medu njima Dragan Tomic iz Sipovljana, koji je ubio Danicu. Nosili su njenu pusku po Dr'ifaru 'i izrugivali se, pokazuju je golu na slici. Jedan od njib,
izazivajuci, glasno re~e: »Da sam ja na mjestu Materica, razp.io bih tog malog na noktima!« Tomic se odmah negdje izgubio, a nakon sat vreinena doznasmo da je t!is.teci oru.Zje
poginuo. I brat Vlado nam je pogin1,1o .u borbi protiv. t!etnika,
1944. kod Utica.
�SMRT LEGENDA
- Aprila 1943. imali smo obavjeJtenje - ka!e Lazo MateriC · - da se u zgradi osnovne lkole u zaseoku KijevuB) kod
Knina nalaze domobrani. Uslijedio je dogovor sa itabom Split:
skog odreda, da napadnemo ovu zgradu. Njihove jedinice udarite sa jugo~e, a mi sa sjeverozapadne strane i tako b!mo
selo odsjeCi od Knina. Cetvrta krajilk:a l:e napasti Padane, a
dijelovi Desete Strmicu.
U praskozorje nali su s obronaka Dinare uo8li u daljini
siluete, ali to nisu bill ~kivani Spli~ani. A upravo to ~
kvanje sadejstva naJe je zavaralo. Mialili su: ita je jedna
ikola, za~as l:e je likvidirati! Nadali su se Splitskom odredu,
a iznenada, s le4a, ~eli su pucati Italijani i ~tnici. Sa jugoistoka pomoa nije bilo . . . nan· je osvojio i ~o se bilo
povlaoti. Bataljon je desetkovan; oko sedamnaest Ito poginulih Ito zarobljenih. Ta~no se ne zna, mrtvi nisu iznesenl
Mislim da ih je zarobljeno sedam, me4u njima ona i neki
Delle') iz Drvar Sela. Pojedinci su odvedeni u Italiju i kasnije
su se vratili. Taj poraz straino je odjeknuo ...
- Jasno se sj~am bitke na Vrpolju- kale Nine Rodic
- jer smo tada temeljito analizirali veliki gubitak; stradali
su nam u toj bici mnogi borci i dragocjeni partijski kadrovi
- niz poznatih komunista. Citav jedan vod poginulih i zarobljenih drugova! Danica je me4u prvima juriiala. Zarobili
su je i mu~ill. Na njoj su se doma~i ~etnici svetili partizanima
za svoje neuspjehe. Ta smrt je kod sviju nas izazvala jo§
v~u mr!nju; bill smo otada nepomirljiviji u njihovom proganjanju i uniitavanju. Vjerujem da se borci naie Desete i
danas sj~aju Dani~ine hrabrosti, njenog primjera borca-djevojke.
0 smrti Dani£inoj isplela se vi!estruka legenda. Zarobill
su je - pri~ali su jedni - tesko ranjenu, u agoniji, i takvu
je mu~ili. Pa i kad su je zlostavljanjem dotukli, okupljali su
se i nad njom i!ivljavali, skrnavel:i ~ak i njeno mrtvo tijelo.
Odjeeu su joj po Kninu nosali i pokazivali gradanstvu cetnici
Dane Kecman i ostali. Mitraljezac Dani~ine ~ete Duro Kralj,
koji je skupa sa njom zarobljen a docnije pusten, pri~ao je
') Zaselak u selu Vrpolju.
') Dani& vjerenik- vidi str. 7.
256
�da je Trefa ~eta, u kojoj je Panica bila, imala najteti polo!aj
u napadu na ikolu u Vrpolju, gdje 8e nalazio i itab zloglasnih
6etnika Mane Rokvi~a i Brarie Bogunovi~a. Borba je otpo~ela ~tvrtog aprila izmet1u tri i ~tiri sata po ponoei. JoA
u toku noo Dani~ina ~eta izgubila je vezu sa Prvom i Drugom ~etom. Bill su u dilemi da li da se povuku dok se veza
ne uspostavi. Iako veza nije uspostavljena, komandir ~ete je
naredio da se ne smije odstupati nego se polo!aji na svaki
na~in moraju zadr!ati.
Usamljena ~eta odupirala se dok je mogla, a naposljetku
se p~ela povlaoti. Danica je uzmicala medu najzadnjima, ititeo vatrom ostale, i tako se naAla u srediitu drugog voda kad
je bio opkoljen sa ~vih strana. I dok su ostali vodovi i dalje
odstupali, ovaj je ostao bespomol:an. Pokuiali su da se probiju pored zida i stigli do brisanog prostora koji je bio pod
jakom mitraljeskom vatrom. Dalje se nije moglo. Vod je
proreietan. Zarobljeni su mitraljezac Duro Kralj, njegov pomol:nik Tica i Danica. Kralj kale: »Pri samom zarobljavanju
lutajuci metak pogodio je Danicu u potiljak. Ostala je na
mjestu mrtva. Tako im !iva nije pala u ruke. Cetnici su joj
pritr~ali, prvi »vojvodac Mane Rokvi~, zapjenjen od bijesa
ito je Zivu nisu dokopali.« Duro i njegovog pomo~nika su vezali i otjerali u ikolu. Istoga dana pokupili su ljeieve partizana, natovarili ih na selja~ka kola i dotjerali pred ikoht. Na
vrhu se nalazila mrtva Danica Materic u uniformi od bijelog
sukna, sa crvenom oznakom pomoenika komesara ~ete.
Po pri~anju drugih, ~etnici i Italijani su je odveli u Knin
i tamo svirepo zlostavljali. I to javno, na trgu. Oiiiali su je
i nagu vodili kroz grad. Dugo su je mu~ili, da bi tom svirepoicu zaplaAili stanovirlitvo. Umrla je u najteZim mukania, ali
je do posljednjeg ~asa ostala hrabra i ponosna. Otkud ova
legenda? Mo!da su u samom Kninu mu~ili neku drugu partizanku? A mo!da se sve to odnosi upravo na Danicu? Jer
Vrpolje je nadogled Kninu. Najvjerovatnije, bila je smrtno
ranjena i sve se ipak odigralo u selu Vrpolju. Nikud je dalje
nisu odvukli. Nosali su okolo samo njenu okl'Vavljenu odjecu·,
kao svoj sramni trofej.
- Duboko u iumi iznad kninske ravnice- sje~a se Rahela Albahari - zanoeili smo u snijegu, bez vatre. Iz bladne
pomr~~e ~emjivo smo gledali treperava, :il~fvama, gotovo
1'l -
Zene heroJl
�zaboravljena svjeUa grada. U napad smo posli jos po mraku.
Ubrzano smo sisli nekom stazicom u koloni na odstpjanju.
Prosto smo se _
sjurilil Danica je iSla naprijed_ sa sv.9jom ~e
tom, ja pozadi. Zaustavili smo se na~as povrh sela, radi predaha, a tu su nam se i pravci granali; jedan dio bataljona
kretao je desno, drugi lijevo . . . Trebalo je da se spojimo sa
Dalmatincima. Ona je otprije znala plan napada i ovdje me
je sa~ekala. PropuAtajuCi svoje borce ispred sebe, po§la mi je
u susret. Doc1e, poljubi me i mirno veli: »Ovdje cemo serastati.« Nisam tome pridavala neki zna~aj, u borbi smo navikli na svakodnevna rastajanja i sastajanja. Pogledom i stiskom ruke, viAe nego rije~ima, pozeljele smo srecu jedna drugoj. Zagrlile smo se i poljubile. »Mi cemo ovuda« pokaza mi
rukom pravac i, odjednom, skide s ramena sarenu seosku torbicu zagasitih boja, koju je sa_ma pred rat izatkala. Unutra
nesto Radio-vijesti, letaka i rukopisa. Bez rije~i je oka~ila
torbicu o moje rame, okrenula se i otisla. Tada nisam mislila na pobude ovog, da kdem, simboli~nog gesta. Tu torbicu i sad ~uvam.
U nizini ozelenjelo. Sa starim puAkomitraljezom nac1oh se
ispod rascvale kajsijice. Osula je strasna paljba. Pucali su
na nas ~etnici civili iz svojih kuca. DaniC.ina ~eta na ~istini.
Borci tr~e i padaju . . . Kroz neko vrijeme od Knina zabruja8e tenkovi i mi smo se povukli. Nema Danice, nema ... Culi
smo za njenu pogibiju. Ostala je sa nekoliko drugova da cuva
odstupnicu svojoj ~eti i pucala do zadnjeg metka. Uhvaceni
su samo ona i dva borca. Nevjerovatno, koliko se u cijeloj
brigadi komentarisao ovaj dogac1aj, koliko su se borci interesovali za svaku pojedinost njenog juna~kog ddanja! Slusali
smo da su je silovali, na grudima joj nozem urezivali petokraku zvijezdu, dojke sjekli . . . Poslije su je, pricalo se, izloZili javno, na pijaci u Kninu ili Vrpolju. Ta smrt je na nase
borce ~udesno djelovala. Poeeli su druga~ije da se odnoseprema svim zenama u vojsci. Oni isti stariji ljudi, koji su s
pritajenim nepovjerenjem i potcjenjivanjem gledali na mlac1e,.
naroC.ito zenu, sada su s postovanjem i ljubavlju razgovarali
o Danici. Ta muceni~ka smrt u~inila je njeno ime jos vise
IPOznatim i cijenjenim. Porasla je vrijednost i ostalim drugaricama. Sasvim se rasprsilo ono neshvatanje i nevjerica
kad je Danica tek postavljena za zamjenika .komesara, onemisli da je zensko nesreca u ceti; sto da mu bezvrijedno stvo-
258
�renje, mlada seljanka, komandujel Svojim drianjem i radom,
svojom smrcu, Danica je doprinijela ru.§enju starih obi~aja i
predrasuda o !eni. Pa i po povratku kucama, ratnici su jo4
dugo prepri~avali njenu herojsku smrt.
BORICEMO SE DO POSLJEDNJEG
P~etkom aprila 1943. sjeca se Esad Bibanovic pozvao me zamjenik komesara Cetvrtog bataljona Lazo Materic i saop!tio mi da ~eta Danice Materic, ojoj sam partijskoj celiji pripadao, ima zad~tak da likvidira stalno retni~ko
upori.Ste u skoli Golubicu. Napomenuo mi je jos samo da od
nas komunista zavisi hoce li zadatak biti izvrsen i da ce u
ovom napadu u~estvovati cijela nasa brigada u sadejstvu sa
nekim dalmatinskim jedinicama.
Odspavali smo nekoliko sati i krenuli u ~urnu nol:. Nakon pola sata hoda po~ela je padati kisa, sve jare i ja~e.
Bluze su nam prokisle. Spu§tajul:i se sa dinarskih obronaka
ka jugu, provlaC.ili smo se kroz guste sikare; s granja je kapalo pravo za vrat i kapi se slijevahu niz leda u cipele i opanke. »Tisina« prenosi veza. Zaustavili smo se ispred neke kuce
u o~ekivanju seljaka vodi~a; trebalo je da nas provede zaobilaznim i sigurnim puteljcima do skole. Pas je zavijao. Po~ese se javljati i psi iz susjednih naselja.
Prelazili smo vece i manje ogradne zidove, preko livada,
kroz vocnjake, a zatim preko zna~ajne ceste Grahovo--Knin
koja presijeca selo, pa koritom neke presahle rjeoce zvanim
»jaruga«. Metar duboka, obrasla Sibljem i raznovrsnim drvecem, jaruga sa~injava prirodan zeleni tunel. Kretali smo se
uspravno, sem kad bi nai.Sli na polegla stabla i panjeve. Izmorenim nogama godilo je meko dno od trave i lanjskog li~a.
U pomr~ini smo se d.dali za ruke. Katkad nam munja osvijetli put. Veza pozuruje. Blizu je cilj. U krugu, sto ga na~i
nismo nas tridesetak partizana, stoje komandir ~ete i Danica;
tra!e da se izdvoje bombasi, a zatim im saopstavaju zadatak{
Privuci se do skole i kroz prozor ubaciti bombe. Nas ostale su
pozvali da poslije eksplozije juri.Samo. Cutali smo; svima je
bilo jasno. U najvecoj tisini krenusmo ka skoli. Jaruga sve
plica. Opet sapat sa ~ela kolone: tiho ... tihol Osjecali smo,
otrovno gnijezdo je sasvim blizu. Napokon smo stali i ~ekal~.
l'P
�Dugo. Kao da se i vrijeme zaustavilo! Postajali smo nervozni .
.Zii&ll smo!.. to Se bomba§i pii:vlac:!e ... Odjednom se c:!uo pu-
~ahj. Pred sam.im ciljem primijetio ih je retnic:!ki strazar i
l!'ao' milk· za ·uzbunu. Odmah su iz svih oru!ja !estoko osuli
po nama. Iza zazidanih prozora ove lkole-bunkera vrebalo nas
je najmanje pedeset c:!etnika, odli<~no naoru!anih i bombama i
pulkomitraljezima. Zac:!usmo nec:!iji prodoran glas urr-a-a-a, a
zatim svi povikasmo urr-a-a ... U svoj toj vici i prasku bombi
izdvajao se jedan jedini !enski glas, glas Danice Materiel Iz
sveg' ·glasa · nas je pozivala: »Naprijed partizani . . . naprijed
ktiljmta, ur-a-a ...«
· . . ·~ 'StraSriim otporom su ih iznenadill c:!etnici :_ kale Lazo
!4ateric. - Bio je tu Mane Rokvic sa dosta poznatih grahovskih i drvarskih c:!etnika. Danica je bacala homhe, hvatala
"c:!etni~ke bomhe u letu i vracala ih. I oni su nase bOmbe vra·~alL ' Bil~ "je nevjerovatno uporna. »Zalomi, pucaj . . . Juris!«
komandovala je.
'·.. - U praskozorje, na pedesetak metara vidimo skolu k~~e Esad Bihanovic. - Tada je komandir povikao: :.Zauz"mite kucel tJ selo!« Pocelo je prehacivanje udesno, sve cistinoin, u •zaselak Milak. Uplaseni paljbom i vikom, seljaci su
veli •hili na nogama. Nastade straJna horha I Tukli smo skolu
iia uglova kamenih kuca i stala, i dovikivali se s c:!etnicima;
poziva1i smo ih da se predaju, garantujuci im hezhjednost, a
( oni . su nas zvali na predaju i zahtijevali da najprije poubijamo komesare i komuniste, a ostalima nece nista. Vee je
i -svlmulo. Suncan proljetni dan! Bomha§i koji su se privukli do same lkole, koristeei poljske zidove »meda§ec, i dalje
su hacali homhe; Od nase vatre cetnici nisu mogli ni da provire kroz otvore; c:!inilo se, nasumce pucaju. Urjede rasporedeni i kamuflirani, mi smo hili u povoljnijem polobju. Ipak,
nista se vise nije moglo postici nego sto se postiglo. Povreineno smo .poku!iavali da im skolu na juriS zauzmemo, ali
-oni hi .po nama osuli stra!inom paljhom iz svih oru!ja. Komandir povice: jtiri!i! - ali tek ito krenemo ki!ia meta.ka nas
'VratL Danica se spretno premjestala iza kamenih dvori!inih
.Ograda; pretrcavala je brisanim prostorom od grupe do grupe
i dogovarala se sa horcima, a zatim je ugledah kako gada s
jednog·od zaposjednutih prozora.
·
'
. . $unce je povisoko odskoc:!ilo a jo!i se c:!ula pucnjava i detonacija. .U daljirii, desno od nas, nalazili su se dijelovi. na§e
.,. ,
..
260
�a
brigade,
lijevo. jedan bataljon ~tinskog p~J;QI(
o,qreda. Z~ smo po puenjavi da .svi oni vode iest()k,e ;~~r~~
IZnenada, peki od nas primijetiie neprijatelJ.ske ~olqn~a...~
Knina. Zrakasto se kreeu prema nama, u tri pravca. I tenkovil
:Nastade komeianje me<1ti borcima. Cetnifko ~~je :ie..p9-:
jafalo crm _su. osjetili pomoe. Naii bomba.Ai. su se. poy~ae~.
IstrfavajuCi iza svojih zaldona, za nekoliko . minuta...81Jlo. ~
naili svi na okupu, u mrtvom uglu iza kuce u kojoj .se borila
Danica, izuzev nekolicine koji su ostali da dr!e polo!&j. ud,~a
je i. ona, oz'biljna i mirna. Na brzinu pofesmo, rasp_ravl$a~
ita da se poduzme. NaJa grupa je vee bila duboko u nepri~
jateljsko~ frontu; svakog fasa oko zaseoka
mog~q za~
tvoriti obruf. Ohrabreni intervencijom iz Knina i naAim p~
vlafenjem, fetnici su iskakali lz !kole i ~uzimali .poJo!&ie ,.,H
Nai dogovor bi kratak: Videci da smo u klopci, jedap ;po~ta~
riji borac predloti da se predamo. Neki su samo zabrinut~
cutali. Tad Danica odlucno istupi. »Ko poku!a da se precia .obratila nam se povi!enim glasom - na lieu mjesta ..CU. g~·
ubitil Boricemo se do posljednjeg, ali predati se. necemol•.
Nasta tajac. Dotada je nisam pobli!e poznavao. Zadivila me
njena odvablost i energicnost. Vecina nas, narooto komunista, nije bila za predaju. »Najpametnije je da se povlacimo<~
javio se vodnik prvog voda i mi odlufismo. da se prebaoujemq
puteljkom ka podn.ozju Dinare. lllekoliko drugova.. kojt sq
prvi poku!ali, poginulo je na stazi: Puteljak je bio na ni!an-q
fetnifkog pu!komitraljesca, a i . sa !kolskog prozora nas..,j~
tukao mitraljez. Vodnik prvog voda tad predlozi. da . se po,.,
ku8a sa prebacivanjem uz brdo Mali Veljuh ka Dinari; g<r.
tovo do vrha se nizu naizmjenifno omanji i oveci zidovi sto
su ozidala skolska djeca. Podrzao sam vodnika i naglasio . d~
je bolje da nas polovina izgine odstupajuci nego da . svi bu~
demo uni!teni iii zarobljeni. Na prvi pogled se ~nilo ·d!l. j~
i ovom stranom nemoguce izbjeci poraz. Povoljno ju je ocb
jenilo samo oko dobrog vojnika. Danica se s ovim prayce~
nije sloZila; smatrala je da ce nas cetnici »prikivati« -qz br.4o.
Osim toga, ona je bila jo§ uvijek u nadi da. ce n~...
naSi
pomoei kad osjete da smo u bezizlaznom polozaju, premda je
bilo <X:ito da se povlafe brzim tempom; borba se naglo p,r~
nosila duboko iza naiih leda. Na lijevo i desno kPlo napadali
su fetnici i Italijani .velikim snagama. Sve je t~ _bi~o _nepre~-:
videno, s obzirom na munjevitost kojoin je trebaio da -likvi.:.
se
261
�dilamo letDi&a upori!ta u Vrpolju i GolubiCu.lledutim, vqdi lukav vojnik. baci svoju torbic:u i vi.lmu: Za
IIIDOID! Vjetlo je i hitro preslrakao zidove ••• Krenuh za njim,
a iza meoe drug sa lrojim se nikad viAe Disam vidio. U po
brda letniei nas primijetile i otvorile vatru. U grupicama su
a izvlaOli iz lkole i prebacivali jednom udolinom, da bi nam
presjeJdi put. Pohuili smo. Za nekoliko sati brzog hoda naSli
....., nale kako se odmaraju u obroDcima Dinare.
0 sudbini Danice i ostalih drugova ne mam niita sigurno. Cuo sam od mjeltana da je i ona sa nekolicinom boraca pokuJa1a odstupati uz isto brdo, ali drugom stazom i
prekamo. Cetnici su v~ bill na vrbu Malog Veljuha i polako
a spu!tali prema zaseoku. Otprilike Qa · sredini brda, u jednoj uvalici, pogo4eua je metkom iz pulke malog ~
kurira, pravo u grudi ispod srca. Casak prije toga, ne mogavli podnijeti ni pomisao da bude zarobljena, polrulala je
da od!arafi bombu, ali zmo ju je preduhitrilo. To su ~tnici
pribli seljacima. Dvojicu zarobljenih partizana prildju8li su
bradonjama u !koli, ali oni su uspjeli da pobjegnu i da se
vrate u svoju jedinicu.
Legendu o njenoj smrti upotpunio je i DuJan Kurbalija.
- Kao liOiog prijatelja njene porodice - kUe on -'godinama me vuklo da saznam kako je poginula i gdje su joj
posmrtni ostaci. Prilika mi se prutila iza rata, kad sam se
poslom vraeao iz Knina. Sa mnom je bio Dani& brat Nikola
i nek.i drugovi, bivti borci Desete kraji!ke brigade. U Golu•
bieu smo se zadriali i razgovarali sa seljacima. Iako se sve
davno zbilo, pokuSali smo po sjeeanju ~vidaca da rekonstrui.§emo taj tragiOli dogadaj.
Prvu smo sreli i zaustavili jednu stariju !enu sa vu8jom
vode na ledima. Ispri~ala nam je da je ovdje tada bilo pokopano ~trdeset ljudi. Za~as se oko nas okupila poveea grupa
mjeAtana. Mnogi od njih, kao ~vici, !ivo su se sj~: •Kako ne bi znali, sinko, partizanski bataljon juruao je na ikolul
Dosta ih je izginulo. Neki su !ivi uhvaeeni. Naro8to smo
upamtili da je i jedna !enska zarobljena. Cetnici su je driali
po strani, podalje od §kole, uz neko grmlje, gdje su nama
seljacima zabranili da prilazimo. Zabranili su svako posmatranje i rastjerali prisutni svijet. Prvo su je redom silovali... •
- Tu je jedna grupa ~tnika na najzvjerskiji na& zlostavljala Danicu, jer je bila lena, komunista, partizankal--
Dik. iskulan
�aj~a
se Jovo Mille, taddnji sekretar SK u Grahovu. - Na
rv.ne nllOne su je mu~ili i sramotili, dok nije podlegla. Bestitlno su gazili djevoja~ki stid i ~ast, izlalul:i je najdubljem
poni!enju, osobito jer je imala komesarske znake na sebi. I
to kao !enal Sjecam se jasno, o tome smo bili odmah obavije!teni iz Knina. DrZala se vrlo hrabro, ito je muatelje dovodila do bijesa. Na njenim mukama naroato su se i!ivljavali ~etnici iz njenog i susjednih sela, Mimo Prpa i drugi, koji
su Danicu poznavali od malena, kao i ostalu porodicu Materica, koja je dala partizanske rukovodioce iz tog kraja. Njen
stri~evi{: Ilija bio je komesar Desete u formiranju, a brigada
se neprekidno tukla sa ~etnicima popa f>ujica iz okoliae
Knina ...
- Kod plitke jame s tu i tamo ogoljenim kostima, ~iji je
izgled malo podsjecao na negda!nju rupa~u zajedni~ku grobnicu- kale D. Kurbalija- ~uli smo kraj pri~e:
• . • . Onda su nas, ljudi i zene, silom dotjerali i naredili
nam da gledamo: Djevojka je bila pod starom kru!kom, ledima prislonjena Ull': suvo stablo, kao da sjedi. U besvjesnom
stanjul Klonule glave. Potpuno gola, svezana konopcem preko
raskrvavljenih grudi. Sva iznaka!ena od gazenja, upljuvana i
rd~upana. Polu!iva. Ni nalik na ljudsko stvorenje! Naokolo
po travi le!ala je razbacana njezina krvava odjeca. Strdno
i pogledati. Odvracali smo ~i. Svaki ~as su izdavali druk~ije naredbe: da gledamo, da ne gledamo! Neke seljake su
primorali da kopaju rake za njihove mrtvace, druge su nagonili da pretra!e cijeli teren i lje!eve izginulih partizana
prikupe na raskr!ce, pred §kolu. Na!li smo 22 mu!ka lje!a.
Do!ao je Jovan Borovnica sa svojim volovskim kolima, pa
smo ih potrpali i odvezli do ovece rupe iz koje se nekad vadio
!ljunak; na dvjesta je metara od golubicke stanice, blizu glavne ceste, na mjestu zvanom Skok. Djevojku su onako polu!ivu, ili mrtvu, ostavili dugo pod drvetom; dok svi nisu pokopani. Nju su bacili najzadnju.c
263
�:;
�DRAGICA PRA VICA
����DRAGICA PRAVICA
Rodena je 28. oktobra 1919. u Bjelai!u kod Trebinja, u imu~
nijoj seoskoj porodici. Kao odlii!na ui!enica dubrovai!ke gimnazije,
upisala se u jesen 1939. na Filozofski fakultet u Beogradu, Prirodno-matematski odsjek. Jo§ kao ui!enica pri§la je naprednom
pokretu i aktivno radila u omladinskim organizacijama, tako da
je ve~ 1938. bila i!lan Sreskog komiteta SKOJ-a u Trebinju. Kao
student se takolie, svestrano i sa zarom, ang8Zovala u studentskom
pokretu 1 poi!etkom 1940. postala je i!lan KPJ.
Jedan je od organizatora i rukovodilaca Ustanka u Ju!noj Hercegovini. Tokom 1941. i prve polovine 19421. godine, imala je niz
znai!ajnih 1 odgovornih funkcija u NOP-u: Bila je i!lan 1 sekretar
SK KPJ Trebinje, sekretar sreskog i okru!nog komiteta SKOJ-a,
i!lan OK za Hercegovinu i, kao poslednje, sekretar okru!nog komiteta za ju!nu Hercegovinu.
287
�Krajem maja 1942. u vrijeme ~ neprijateljske ofanzive.
uhvattli su je ~cl 1 posllje zlostavljanja predali ltalljanima u
Dubrovnlku. Ovl su Je. od 12-16. juna podvr&U svim u!asima
svojih ltlsljedivanjac 1 kako fm nlje nllta otkrila 1 priznala, vPI:
se berojskl 1 prkosno dr!ala. osudill su je na smrt 1 vrattli ~tni
clma. U selu Ljubomlru, poviJe TreblnJa. ~tnicl su je stavljall na
neopls1ve muke. Operacijom mu~ja rukovodlo je :.vojvodac Savo
Kova~ do rata !andarm na dvoru Petra Karadordevla. Svojlm
nadljudsklm dr!anjem brabroa61 1 dostojanstvom Dragica je zapanjlla svoje muBtelje 1 zadlvlla sav slobodarski narod Airom
Hercegovine 1 cljele nale zemlje. lzrasla Je u legendarnu flgun•
naJe revoluclje I
Strijeljana je 27. juna 1942. u selu Ljubomlru, a za Narodnog
heroja je proglalena osmog juna 1945. godlne.
Na mramomoj spomen-ploB u aull Beogradskog unlverziteta
zaplsano je 1 njeno lme.
268
�-
Svima koji su je poznavali ostao je u secanju mio lik
i prijatna, lepa pojava, isto koliko i devojka-borac, aktivan
u~esnik
u onom bumom zbivanju uoo rata i u danima ustanka - piSe Milenko Sotra. - Visoka i vitka, svetlo-plavih
uvojaka i o~iju kao vedro jumja~ko nebo, sa ne~im otmenim
u pondanju, previAe ozbiljna za svoje mlade godine. Njeni
su je zvali - Draga; i mi smo je tako oslovljavali, u susretima, u radu. I samo ime je dosta govorilo.
Sreo sam je prvi put u leto trideset devete. Po nalogu
Mira Poparet) iSao sam u Trebinje sa nekim lecima za Asima
Zu¢evica2) i pismom za Mica Aleksica, a istovremeno - da
dobijem dve-tri blanko objave za besplatnu vomju !elezni"Com, od druga Krpe, koji je kao rezervni podnarednik tada
radio n~ nekoj vojnoj komandi u Trebinju ... Na glavnoj
ulici •korzoc je bio prepun. Omladina, kao i u Mostaru, u
Stocu, u svim ndim gradicima- za vrelih jumja~kih ve~eri
§etala je i !agorila. Drug s univerziteta, s kojim sam i§ao, zastao je sa devojkama. »Ovo je sestra Rada Pravice« rekao mi
je. Razume se, mi smo malo s visine gledali na gimnazijalke,
iako smo do pre godinu dana i sami bili gimnazijalci. »Idem
da se upiSem na filozofiju - kazala je- i drugovi su mi to
savjetovali«. Naglasila je ono- drugovil
To §to se Draga zainteresovala i zbli!ila sa naprednim
pokretom, treba nesumnjivo zahvaliti njenom bratu ·Radi.
Kad je ona zavriila gimnaziju, Rade je vee bio apsolvent na
pravnom fakultetu. Bio je nerazdvojan prijatelj Mira Popare.
Sa Vladom Vujovicem, Cedom Kru§evcom, Tomom Sekerezom, Sreekom Bukvicem .i nizom drugih omladinaca iz Tre') Miro Popara - Narodni heroj, student prava, i!lan KPJ od
1936. Strijeljan ·jula 1942. u Nevcsinju.
. . · · I) Asim · Zupi!evil: - Narodni ·heroj, poginuo decembra 1942. ....;.
Ravnoj Gori.
.
na
26~
�binja. BIWe i
Dih flhadenata
:a
Gacb.
pripadao je stariioi emeraaJi .....edBeopad-..... uuiw:aitetu. U to 'ft'alle aqa-
~-~-~~:aa~~~~~
ill oblastima.. Glavna leplna fonDa nda bo-ansko-belc:ego...tkih studeuata bilo je lrultumo-umjetDitko druiho •Petar
Kotitc. Mi llen:egovci. joi potetkom 1938. omovaJi liiDO OIDJadinsku sekciju u okriru udruienja •Nerelvacy Ciji • DOISioci
bili ug.ledni i uticajni ljudi iz beogndske lariije i driavnog
aparata, poreklom Hercegovci
U jesen trideset devete sreo sam Drago na jedDom sastanku •Petra Koaeac; pdpremao se letak koji je trebalo da
potpi!u svi napredni bosansko.-berceguvaCki studenti. Naill
smo .e i na sastanku omladinske sekcije •Neretvec, u m.Iendankoj ulici. Ona tre odmah po dolasku na univerzitet svom
magom bacila na posao. Javljala se za ~ i smelo diskutovala.
naporedo sa starijim drugovima; ja sam se pomalo aadio kako
brucoi usuduje da ra3pravlja tao stari iskusni aktiviHa. Jednom sam je sreo zajedno sa mojom drugaricom; vraale su se sa sastanka iz Doma studentkinja, u ulici Kraljice
Marije. Drugarica mi ~ da je Dragica redovno tamo, eetvrtkom, i da se vee ra&ma mec!u istalmutije i najaktivnije
studentkinje ... U suterenu Pravnog fakulteta hor •Petra KoMac pripremao je honke recitacije, pod rukovodstvom »Buiac - M. BuJatlije. I tamo se Draga mogla Sl'eSti.
Privla8la je pamju starijih drugova, ne samo svojim zalaganjem nego i lepotom. I udvarali su joj se, sigurno, na jedan dt.kretan druganki nal!in. Ona je bila svesna svega, i
moMa je zbog toga izgledala isu~ ozbiljno.
I pored drultvenog rada nije zanemarila ueenje. Miro
Popara m1 je govorio, s onim njegovim ljudskim, zadovoljnim
amelkom:
•Ova Draga, pos' joj cacm, energija velika. Diplorniraee
Je taj
pre mene ...«
Da, ona je i na fakultetu, na biologiji, redovno polagala
sve t.pite sa visokim ocenama, za ona tri~etiri semestra, koliko je stigla da proslu!a pre no Ito je naBla ratna oluja.
P~etkom marta 1941. cekao sam drugaricu pred Domom
studentkinja i 1 njom je naiila Draga. Bio sam proteran u
avoje rodno mesto, ali sam do§ao nazad na dan-dva da obavim
neke poslove. »Pripremamo proslavu Osmoga marta« pricale
su. •Sta ima novo u Hercegovini, miri§e li i tamo na rat?«
2'70
�pitala je Draga. Interesovala. se za Mira, za Marka Minica i
ostale d.rugove; Ona je 6vrsto bila priiasla za rodni kraj, za
topli hercegova~ki krA i juZn.ja<!ko podneblje Trebinja.
- Nadomak Trebinja, s desnu stranu puta za Dubrovnik,
na kamenjar je prileglo selo Bjela<! - opisuje Tahir Had~ovic:
- Oko kuca kamene podzide, izmectu njih zadr!ana zemlj a,
obractena vrijednim rukama; nesto ra8tana, krompira i duvana, a uz · kuce koze i pokoja krava. Stanovnici Trebinjske
Sume i Podbrcta, kako se zove kraj u kome je i rodno selo Dragi~ino, stasiti su Hercegovci, opaljeni suncem, radini i tivahni,
nau<!eni odmalena da rade i da svaki posao zaliju znojem.
Tako je bilo i u Bjela~u. 2ivot je ove ljude nau<!io da cijene
~ovje<!nost, postenje i pravdu. Tako je odgojena i Dragica ·Draga.
U bratu koji je bio nekoliko godina stariji od nje, na8la
je vaspita<!a. Kad se upisala u dubrovacku gimnaziju, on je
vee tamo bio na skolovanju. Mnogo je voljela Rada, sa njim
se ponosila. Victali su se najcesce zajedno. Susretali smo se 1
sastajali vrlo cesto pred rat; u razgovoru sa njima sticao se
utisak da veoma cijene i poStuju jedno drugo.
- Porodicu Dragice Pravice poznajem iz djetinjstva kaie Risto RaSevic- jer smo iz susjednih sela. U Bjelac sam
jos kao dijete dolazio kod kumova, njenih roctaka i blitih komAija, kuca uz kucu. Njezin otac pokojni Risto Pravica - zvani
•Konzulc, bio je bogatiji covjek u tome kraju; imali su dobre
parcele u Trebinjskom polju i natapali su ih vodom pomocu
drvenih tockova. Risto i Milica, njena majka koju sada svak
zove ababa Milicac, bill su pismeni i redovno su atali; imali
su skromnu biblioteku, a k tomu pretplaceni i na novine, sto
je bila rijetkost u ovome kraju.
Bila je to ugledna i cijenjena porodica. Dvoje djece su
slali na studije: Rada i Dragu. Rade je bio rijetko cijenjen
i voljen od naroda. A Dragica, vesela i pristupa<!na djevojka,
dolazila je na seoska sijela i veselja, pjevala je i igrala sa
nama. Uz nju se nije moglo ~amovati i biti ozbiljan. Odatle
sam je i upamtio, jer je inace stalno bila odsutna ...
- Na8a roditeljska kuca u Bjela<!u - prica sestra Zorka,
udata KoliC - jedna je od deset kuca Pravica koje sa<!injavaju
na8e selo.
271
�Otac nam je bio napredan zemljoradnik, iako s dva razreda osnovne skole. Iako se tada u ndim selima smatralo ·da
§kola nije za !ensku djecu, on je sve nas skolovao, nastoje8 da
steknemo bar srednje obrazovanje. Mnogo je cijenio manje.
Zalagao se i za skolovanje ostale seoske djece. Dane i dane je
izgubio hodajuCi po selima trebinjskog kraja i sakupljaju¢i
dobrovoljne priloge za novu skolsku zgradu u Du!ima. Dragica je, kao i mi ostali, pohadala osnovnu ikolu u manastir\1
Du!i, oko tri kilometra dalje od nde kuce. Svakodnevno pje-
Dragica Prcwica 1cao cfG1c
u Dubrovniku 1938. godltae
sai!enje nije joj smetalo da bude odlii:na ui!enica. Bistrinu je,
vjerujem, kao i mnoge druge osobine: upomost, pravii!nost i
odlui!nost naslijedila od oca, koga su zbog svega toga nazivali »Konzul«. Sjecam se kako su ga redovno pozivlili da
prisustvuje diobama, pitali za savjet i, uopste; mnogo cijenili
njegovo m.iSljenje. Bio je pretplaeen na strui!nu i naprednu
stampu. Sto se politike tii!e, sjecam se, bio je :.vjei!ita opozicijac. Majka - otresita, napredna, bistra lena!
......
�Pet godina sam starija od Drage, pa sam se sa njom
ophodila za!titni~ki. Kao najmlactu, svi smo je u kuCi posebno
voljeli. Bila je neobi~no tivahna, plavih pletenica. boje· zrelog
!ita. Bile smo o!alo§cene kad ih je n~a majka odrezala zbog.
nekih krastica §to su se pojavile ~ Draginoj glavi. Otada je·
nosila kosu kratko podli§anu. Voljela je !ivotinje, nar~ito
ma~ke koje je sakupljala po selu. Voljela je pilice, janjce. pra§cice i sve malo, a kada je poodrasla, silno je voljela· djeC\L.
Satima se s njima zabavljala, tepala im, mazila ih.
·
Kao i nas starije, roditelji su se trudili da i nju i!~luju..
Mectutim, 1939. kad je Draga bila vee u ·gimnaziji, umre nai
otac. · Brat Rade, koji se tada nalazio u Beogradu, morao: je
da promijeni studije; pre§ao je sa tehni~kog na pravni fakW,:.
tet. Tako je mogao i da studira i da odlazi kuCi na dule vri-;
jeme, kako bi nam se vi§e posvetio i majci pomogao.· Sada su
Rade i majka hili :tglave porodice«. Rada smo svi mnogo voljeli i kao jedinca i kao ~ovjeka koji nam je imponovao svojim
dr!anjem i pogledima na !ivol Dvije su nam udate sestr4t
bile u Americi, a nas tri, ovdje, takocte smo se udale. Sestra
Danica je s muzem !ivjela u Dubrovniku i Drage je, boraveci
kod nje, poha(lala tamo gimnaziju.
-
Nisam mogla da pratim njen razvoj u djetinjstvu ...:....
sestra Danica, udata Dragoljevic - osim za kraCih ljet:.
nih odmora u roditeljskoj kuci. Ipak, dva slu~aja su mi ostala
u sjecanju. Oba se odnose na bolovanje, jer Dragica je ka(k
dijete bila njemog zdravlja i ~esto je bolovala. Ponekad smG
mislili da nece ostati !iva. A ona je i u najte!oj boljci znala da
.bude vesela.
Jednoni je bolovala od §arlaha, pa je slabo ~1,1la. U sehi
se govorilo da ce ostati vje~ito gluha. Majka je o~ajavala, .It:
mala Dragica se na ra~un svoje bolesti §alila ...
»Sta bi bilo bolje, da ostanem gluha ili da budem nijema?«
pitala je majku.
»Ne govori o tome, ceri moja! Ne valja ni jednoni·drugo.«
»Ako ostanem gluha,- nastavljala je Dragica, smijuljecf:
se - necu uvijek ~uti kada mi zapovjedi§ da ne§to '¥'&dim.«
»E, onda je bolje da bude§ nijema ... Bolje ce§ Jne sluiatb•
prihvatila je majka §alu, o~iju puni~ suza.
Dragica se slatko nasmijala. Nasmijala se i majka1 prvl.
p1,1t otkako. joj se mjezimica razboljela. Drugi ,put jo). .se .ukrupri~a
18 - Zene berojl
�tila jedna noga. Majka je zbog toga bila tu!na. Cesto je u
potaji plakala. Dragica je to primijetila.
•Sta ti je, mame, bona? Zdto pla~e.§c
•Ta noga ... « promucala je majka poti§teno.
• Valjda se boji! da se neeu moci udati i da necu moci
raditi. Ne boj sel Nemoj plakati, necu umrijeti od gladi. Nabavicu Aivacu maAinu i siti, a kad Rade zavrsi skolu i ozeni
se, zabavlja<!u njegovu djecu.«
To je majku jos vise rasplakalo. •Nije mi drago sto je
ova mala ovako pametna« goVIOrila je, kuckajuci prstom u
drven predmet. PoSto je zavdila osnovu skolu, Dragica zatra!i da ide u gimnaziju. •Volio bih i ja, ali ne mogu, drago
dijete, skolujem Zorku i Rada ... Ostani jos kod kuce, mazda
ce dogodine biti bolje« tjeSio ju je otac.
•Ne brini, o<!e! Molicu Milana i Danicu da me oni prime.
S~o . malo cu im jesti, samo ovolicko« obiljeZila je palcem
vdak ka!iprsta. Primili smo je, naravno, pa je gimnaziju pohadala u Dubrovniku. U gradu se vrlo brzo sna8la. Dobro
je umla. !mala je mnogo drugarica, kojima je bilo stalo do
njenog misljenja. Pitale su je za savjet o novoj haljini, cipelama, ta8ni ... Tome sam se cesto smijala, jer Dragica je tek
bil~ .dosla sa sela. Inace, ona se nije modirala, ali je uvijek
bi~a uredna.
u slobodnom vremenu mnogo je citala, stivo nije birala:
dnevnu stampu, knjige, casopise . . . Sjecam se da su joj se
drugarice smijale sto cita dnevnu stampu; smatralo se da je
to mu8ki posao, »oni se bave politikom«. Citala je i danju i
nocu i kad jede i kad se odmara. VideCi svjetlo u njenoj sobi,
ustajala sam i poku§avala gasiti. Ali, uvijek bih naiSla na
·otpor. »Neka, Danice, ovo je meni najbolji odmor. Kad zadrijemam, sama cu ugasiti« branila se ona. Ako bih ipak utrnula,
.za koji minut se opet moglo vidjeti svjetlo. A meni je nje
bilo zao; bila je-vrlo nje!na zdravlja. Za objedom isto tako:
jede i · Citalc
»Dragice, stavicu ti otrova u jelo. Neces ni primijetiti«
·salila sam se.
»Stavi, stavi, uz lijepu knjigu sve se probavi« smijala
se ona.
· I u kuci 'je bila vrijedna. Uvijek mi je pomagala da zavr!im do'mace pOBlove. Neke je znala da obavlja bolje od mene,
~74
�bila je pedantnija. Kada bih po§la u· posjetu roditeljima i pitala mu!a koliko mogu ostati, odgovarao je u sali: »Koliko
hoce§, mene Dragica bolje pazi nego ti. Ona sve zna.« lsto tako
vrijedna bila je i u roditeljskoj kuCi. Kao u~enica, ·kasnije kao
studentica, obavljala je preko ferija sve selja~ke poslove: ra~
dila u polju, iSla u drva ...
Jo§ u §kolskoj klupi i.nlala je razvijen osjecaj za pravdu.
Bila je vrlo dobar dak pa je kcerka direktora banke uvijek
dolazila, da je Dragica podu~ava. »Dragica je najbolja u razredu« pri~ala mi je ona. Ali, Draga je ipak dobijala slabije
ocjene. Jednom je s nastave do§la rasplakana.
:.Sta je? Zdto pla~e§?c
•Od nemoCi, Dane ... Ne mogu to viSe trpjeti! Ja bolje
odgovaram, a ona i ostala ~inovni~ka djeca dobivaju bolje
ocjene. Nije mi krivo zbog slabijih ocjena; nepravdu ne mogu
trpjeti! A pla~em zbog nemoci!«
Kad viSe nije mogla da izddi, pozvala je direktora §kole
da pred njim odgovara. Ostale ucenice su je poddale. Tog
dana kuci se vratila vesela. »Neka, - govorila je ljubeci me
- pokazala sam im da bolje znam. Ocjena nije vaZila, ali vazno
je da se covjek bori a ne da pla~e ... «
Cesto se drutila sa Tinom Sokoli, jedinicom ruskih emigranata. Draga tad nije bila ni pod ~ijim politi~kim utjecajem, ~itala je samo rezimsku stampu i knjige dostupne svakome. Ali, uroc1eni smisao za polemisanje i radoznalost, nagonio ju je da pokrece diskusije o carizmu, revoluciji, izbjeglicama . . . Mala Tina branila je cara i napadala rusku revo-·
luciju. Dragica je to jedva ~ekala; izazivala bi Tinu, sve dok
je ne bi rasplakala.
•Dragice, zdto se sa njom druZiS, kad se ne podnosite?
Zasto je vrijec1d? «
•Ne druZim se radi nje nego radi njene marne. Mama joj
je dobra zena. Uvijek govori o starome kraju i pla~e za svojom
domovinom.«
·
Za~udo, Tinini roditelji su mnogo voljeli Dragicu. Pitala
sam se da li im je Tina o tim svac1ama uop§te govorila. .
1937. godine bila je u osmom razredu. Oko podne dosla.
je iz skole i odmah legla. •Nesto sam bolesna, imam temperaturu ... « Htjedoh da zovem ljekara, ali nije dozvolila. Tek poslije nekoliko dana pozvala sam doktora NikSica. Cekajuci ga,
razgovarale smo.
tr
�»Glupo li je ovako, kada &>vjek krepavac izrek.la se odjednom. Pogledala sam.je zaprepd~o.
. - - .. .. .
·Sta je .. .11 Bojil $e?k.
:.Ne, ne bojim ~ ... Ali, zalsta. je glupo. kada rov.jek
ovako krepava i - wnrel Covjek tz:eba da pogine kao ~ov
jek!c
To mi je dan danji vetika utjeha. Nije wnrla nego je
poginula, »kao ~ovjekc, onako kako je !eljela.
-:- l{od s~e SeJtre Danice Draga je stanovala sedam
godina - kde Z9rka. -:- Kod mene je provela zadnju, zavr~avajuci osmi razred i maturu. Tada je najintenzivnije radila:
izgradivala se, agitovala medu svojim vrinjacima. . . Svakodnevno je u kucu dovodila svoje mnogobrojne drugove i medu njima vodila glavnu rijec; raspravljala vatreno i agresivno,.
ubjedivala ... I nocu je mogla tu da ih okupi, tim prije ito.
smo stanovali van dohvata »javnog mnijenjac, na Lapadu u
vili_»Micika« - gdje smo na raspolaganju imali cijelu kucu~
$talni g<>5ti su joj bili Mi.§o Simoni i Ivan Vuku!ic. Kad bi semladi ljudi raziSli, nastavljala je rasprave u krugu porodic~
i ndih najbli!ih prijatelja; obicno o borbi protiv fdizma, o
potrebi priznavanja SSSR-a ... Ona bi nas podstakla, pa smo.
diskutovali i do kasno uvece. Nd prijatelj, jedan od naprednijih grac1ana, mada vee zreo eovjek, priznao nam je: »Ta.
djevojka me nauCila kako da mislim.c
Nije zaboravljala ni. radnike iz trebinjske okoline koji
su se spu5~ali ovamo na posao, narocito u luku Grui; Wa je
tamo s nekolicinom drugova i okupljala ih u grupice, davala
im savjete i obavje~tenja. Pojedinci su je i kod kuee sacekiv~
li, pa cak i materijalnu pomoc od nje trdili. Naj~e§ce smo.
znali za te njene akcije i sastanke, ali nismo »istrativali«. Imali smo u nju povjerenja.
Svakoga ljeta ndli bi se svi zajedno u rodnom Bjelatu.
Zege su jenjavale noeu pod odrinom, gdje smo sv.i spavali i
dugo, dugo u no{: smijali se, radovali i dobptavali svoje male
tajne. Kad bi toplina iz kr~a ipak ovladala, prskali smo jedno
drugo vodom i neobuzdanom igrom uznemiravali susjede. Ali
niko se nije bunio. Tu je nda Draga kolovoda. Bila je nda miljenica, istinska maza kojoj smo pru!ali sve §to smo mogli.
Za vrijeme izbora slub.la sam Rada kako po naiem srezu
govori, u ime komunista, da se glasa za opoziciju. Saznala
278
�sam da je Sava Kova~E!viC-Mizara dolazio naAoj kuci na neki
dogovor a Radom i da ga je joJ nekoliko puta posjeOvao. Sjecam se RAdovog i maj&og poluglasnog razgovora povodom
Savinog dolaska.« On je, majko nai drug - objainjavao joj je
Rade. - Sava je veliki narodni ~ovjek.« I kasnije su Rade i
Drage ~estO spominjali Savu Kova~evica, pa kad sam ~ula za
njegovu pogibiju na Sutjesci, shvatila sam njihove rij~i.
- Vidim je, kao da sjedi' na klupi preda mnom, negdje
u srednjem redu - kate njena nastavnica Hristina Mille· ovisoka, s kosama plavo-kestenjastim i ~ima §to odra!avahu
jedno istlinsko duhovno interesovanje.
Kad sam jednom dijelila re.ferate iz knji!evnosti, ona
se sama ponudila da napi§e prikaz romana napredne spisateljke Agnes Smedlej »Samac, koji tretira problem emancipacije
!ene. S velikim uspjehom je izlagala pred razredom o ovom,
tada malo poznatom djelu. Dala je vanrednu analizu odnosa
medu licima i ~tav tretman romana livo i zrelo postavila.
Pohvalila sam njenu samoinicijativu · i rekla da je to jedan
od najboljih referata u razredu. !mala je velike sklonosti za
knjizevnost, liv afinitet pr'ema velikim klasicima svjetske literature, §to je pokazivalo njen kvalitet. Saznavala je br!e od
mnogih drugih i br!e dozrijevala. »Ona je zaista - kako r~e
njen §kolski drug - predstavljala najbolji izdanak svoje generacije, omladinku koja zra~i ljepotom duha, snagom uma i
nepokolebljivosl:u u botbi za · pobjedu velikih-ideja slobode i
socijalne pravde ...«
0 izboru fakulteta konsultovala .se sa bratom. Ali; opet
se u ostroj formi postavilo pitanje sredstava, neophodnih za
izddavanje. :oKako . ces, Dragice, studirati? Nemai novaca, a
nema ko ni da te poma!e ... « brinuli su se njeni. »Nemojte,
molim vas, da se sekirate. Radil:u, §ta bilol«
- Kada sam· je 1938. godine prvi put sreo u Trebinju
.;...... pri~ Vlado Segrt -- smjesta sam u njoj upoznao vrlo ener""
gi~nu i razboritu zenu. Odmah, poslije kral:eg razgovora, pitala
me kako da otp~ne sa radom za vrijeme svojih §kolskih ferija, jer sam u tome •kraj'U bio jedan od partijskih radnika i
ona mi je dosla \Tezom.
·
Njenog brata Rada upoznao sam jo§ ranije, · negdje 1936.
kao studenta koji je bio vrlo popularan u Trebinju i Trebinj-
277
�Sumi. i koji je tada bo student radio sa jstaknutim
zemljoradnickim prvacima u ovome kraju. a sa kojima smo mi
_ omunisti oddavali veze. Ovi ljudi su u ustanlrn priili NOP-u
k
i svi su primljeoi u Partiju. a lllDOCi od njih sui plginuti u
SOB-i
Nakon kraCeg ViemeDa uslijedio je i moj drugi SUSJ'el
1 Dragicom u Trebinju. u prisustvu stolarst.ag radnika Asima
~ koji je radio s omJadjnom.. Tom prilikom je iznosila
niz utisaka i stavljala prijedloge kako bi se bolje organizovao
rad om]adinske organizacije i SKOJ-a. Tada sam vidio da je
neumoma u svom radu i veliki optimista.. Godine 1939, kada
je, u dogovoru sa Mirom Poparom i Savom Kov-KeviCem, od
mjemog komiteta u Trebinju formiran sresJri komitet SKOJ-a,
Dragicu smo birali u taj komitet; zaduf.ena je da radi sa ienama. Kao ~Ian komiteta stizala je u sve krajeve sreza.
Bila je to prava energija od Zelle! Vrlo prodorna, brza.
lako su i drugi trebinjski studenti bill vrlo napredni i stavljali se na raspolaganje NOP-u, odnosno Partiji, Dragica je
prednjaala i daleko, daleko se izdizala iznad njih. Svaki svoj
dan. proveden u Trebinju, ona je iskoristila da djeluje kao
politi~ki radnik, 8me je stekla veliku popularnost, tako da je
u julskom u.stanku 1941. Dragi~o ime bilo poznato Sirom
Hercegovine.
skoj
- Veoma neposredno, u~tljivo, sjeeam se Dragice
·pravice iz Doma studentkinja u BGD-u - pria Neda Botinovic. - Upala mi je u ~i svojom lijepom pojavom. Visoka, tanka, pravilno grac1ena, lijepog lica i iskricavih ~iju,
bila je lik koji sam sobom osvaja.
Uprava Ud.r\denja studentkinja, koja je upravljala Domom, strogo je vodila raCun.a o cjelokupnom Zivotu svoje ustanove. Poslovalo se dobro, pa smo i finansijski i materijalno
dobro stajali. Vodilo se strogo racuna i o vladanju studentkinja, o urednom dola!enju i odla!enju, kao i oddavanju savriene cistoee. BrucoAkinje su prihvatane organizovano; svakoj
novoj studentkinji prilazile smo ponaosob. Nastojale smo da
nikome ne damo povoda za bilo kakve primjedbe. Zbog toga
od strane vlasti nismo bile uopUe kontrolisane. To je Partiji
omogucilo da ovdje nesmetano djeluje kroz sve forme rada.
Svakog cetvrtk.a oddavale smo radne sastanke i pretresale
ne samo opita domska pitanja nego se bavile svakom druga-
"'8
�ricom poimeni~no, kako bismo joj na vrijeme uka~ale na pojave koje treba ukloniti.
U takvu atmosferu do§la nam je Dragica. Spadala _je
r'ne<tu one studentkinje koje nije trebalo »obradivati«. N:~j>ro:
tiv, vee od svog dolaska u Dom, bila je jedna od onih koje su
kao aktivistkinj~ u omladinskom pokretu svojim priinj'ei:om
utjecale na druge. U Domu se nije angazovala sain:o n'a· jed.:
nom, recimo, kulturno-propagandnom polju rada. Svud.a; 'gdje
je trebalo da se podupre rad Partije, ona se nasla. A vidovi
partijskog djelovanja bill su raznovrsni. Uklju~ivanje sfudeh;,;,
tkinja urad stru~nih udruzenja na Univerzitetu i u s'Ve akcije
studentskog pokreta, do demonstracija, bio je tako<te zadatak
djevojaka-komunista u na8em Domu. Dragica se u svi:!tnu tottie
stoprocentno angazovala. Svuda se ~ula · njena rije~; svudc£
zapazala njena aktivnost. u diskusijama rostra i beskomprd.:;
misna, iznosila je otvoreno svoje stavove, primjedbe i prijedloge. Zbog njene plahovite ostrine i simpati~ne - rekla bih
- ko~opernosti, morali smo je ponekad -sti§avati. Zbog :svoje
vedrine, ljepote i plahovitosti bila je voljena i veoma omiljena
medu nama. Sjecam se, ~esto nam je pri~ala o svome bratu
Radu, koga je mnogo voljela.
Zbog konspiracije, s obzirom na zadatak koji sam Vrsila
u Tehnici, izasla sam 1939. iz Doma. Preporu~eno mi je d~ se
ne izldem ni u javnim akcijama. Te godine, trebalo ji! da
pribavim podatke kako su protekle poznate demonstracije
14. decembra. Dosia sam u Dom kod upravnice Mile Dimic i
upravo se na8la u holu kad su se studentkinje vracale .. ·. ·Iako
ih je bilo mnogo, sjecam se samo Dragice. Utr~ala je sva zbunjena, zaprepascena, kao da jos ne shvata §ta se te ve~eri na
beogradskim ulicama dogodilo. Gotovo bez daha, s ·gnusanjem
je po~ela qa pri~a o pucanju u demonstrante ... Pored nje je
na ulici bio i jedan lijepo obu~eni mladic, a ona je glasno
s ostalim uzvikivala da je zlocin i sramota pucati u ·goloruki
narod. Dala je maha svom raspolozenju, svome osjecanju. Lijepo obu~eni mladic uhvatio ju je pod ruku! Mislila je da je
to drug, u~esnik u demonstraciji, sve dok u njegovoj ruci nije,
ugledala piStolj. Po~ela je da se otima. Ovaj je pozvao u porno(:
svoga kolegu-agenta.
•Otela sam im se, kad smo uz put naisli na grupu drugova,
i pobjegla« ~ rekla je i, razvedrivsi se, dodala: »Ni. sama ne
znam odakle mi snaga di im se otmeml«
279
�Decembarski dogadaji nisu je zaplalili. Naprotiv, izazvall
su kod nje novu rijelenost za joi aktivniji rad. Obilazila je
ranjeDe drugove i drugarice, i de!urala kod njih, urestvovala
u novim protestnim demonstracijama ... U te§kim trenucima
nikad ae nije kolebala. Zaoltravanje politi~ke situacije i sve
j a nuilje vlastodr!aca, joi viJe je podsticalo njenu prkosnu
otpornost.
Poslije kapitulacije ndla sam se u nikiiCkom srezu i doznala da je ona na partijskom radu u Hercegovini. Preko drugova smo se dogovorile da se na4emo, ali smele su nas ratne
prilike a kasnije njena berojska pogibija, ito je odjeknulo cijelom naJom zemljom. To ito sam ~a, odgovaralo je Dragi,
koju sam poznavala iz studentskih dana: samosvjesnu, ponomu djevojku-komunistu koja zna ita boee i zaito se bori.
- Omladinska kulturno-um.jetni~ka grupa iz Lopara, u
okviru .seoske Citaonice, oddala je 10. juna 1940. priredbu u
.fizi~koj sali Pravnog fakulteta - kale Stevo Popovic. - NaJ
nastup pripremio je Majo-Cvijetin Mijatovil: preko »Petra
KoCil:ac. Primljeni smo odli~o: Bila je to manifestacija sloge i
·•aradnje napredne seoske i studentske omladine kojom su
rukovodili komunisti. Ostali smo tamo dva-tri dana. Dragica
.Pravica je, kao jedan od prirediva~a toga programa, neprekidno bila s nama. Ta njema, lijepa djevojka pomogla nam
je da se snademo prvi put u velegradu, vodila nas okolo i pokazivala nam znamenitosti . .. Sa nama se i slikala ispred glavne po!te. Impresionirao nas je njen odnos prema nama seljacim' neukim, i neobavije~tenim o gradskom po~ju. Poaebnu je pdnju obral:ala djevojkama-seljankama, jer su se
te§ko snalazile. Za tih nekoliko dana sa nama se lijepo srodlla. Veliko je za nas bilo -student! I zato nas je odu§evilo
da nam jedna obrazovana djevojka ukazuje toliku pamju.
- Bolje sam je upoznao - We Tahir Had!ovil: - tek
po njenom dolasku na studije. Stanovali smo ublizu pa smo se
~esto vidali. Sav svoj mladala~ iar, svoja napredna stremljenja i osjel:anja, Dragica je unijela i u novu sredinu. Uvijek
ozbiljna i .zaposlena, usredsredila se cijelim bil:em na izvr§avanje zadataka. U njoj je napredni studentski pokret u to vrijeme dobio vrijednog i odanog ~lana.
280
�Posljednje godine pred rat u grad na TrebiAnjici do!li su
studenti da provedu odmor kod kuce. Do.§li su i Dragica, Mustafa Zu~evil:, Kasim Budalica i drugi napredni studenti medu kojima je bilo i ~lanova KPJ. Odmah su, skupa sa ruk~
vodstvom u Trebinju, pristup.ili okupljanju i povezilvanju
radni~ke i srednji>Skolske omladine. U gradu i okolini bio
je tih dana na okupu veliki broj daka i dosta radni~ke omladine. Pod vidom izleta, van grada su odr!avani sastanci. Dragica je posebno bila zadu!ena da radi sa omladinkama; orga.nizovala je te izlete, ,pripremala programe. Svi govori imali
su za cilj da pripreme omladinu za otpor fdisti~kim i profaAisti~kim pojavama ida se !igoiu nosioci tih pojava u mjestu.
Podsticane su misli o borbi protiv prijetel:e njema~ke agresije
i o neophodnosti oslonca na Sovjetski Savez. Voljela je da
raspravlja, dokazuje, a da bi to sve potkrijepila, odnekud bi
izvukla kinjigu i ~injala da ~ita ... Neosjetno je zap~injala
razgovor o odredenoj temi, pa bi i razgovor i ~tanje protekli
kao prijatna zabava, nadovezujul:i se na pjesmu i §alu. I brojni
seoski omladinci bi se za~as okupili oko nas.
Poslije 27. marta 1941. vecina nas vratila se u svoje mjesto. Vratila se i Dragica.
- Dvanaestog aprila osvanulo je u Trebinju tmurno,ki§ovito jutro - pri~a Slobodan Sakota. - Sklanjajul:i se od frankovaca, kako smo tada nazi vall ustde, nas pet omladinaca;
Rato i Milenko Sotra, Milo§ Pudar, Rodoljub Andric i ja, stigli
smo uo~i tog dana iz Capljine. Htjeli smo se ovdje javiti u
dobrovoljce .••
Ustaie su vel: razoru!avale ~apljinski odred, a okupatori
su sa svih strana, negdje pograni~no negdje dublje, zaposjeli
zemlju. Preko Radio-Zagreba Kvaternik progla§ava NDH, a
Ma~ek poziva hrvatski narod na •red i poslu§nostc. Vijesti
o teskoj · situaciji na sjeveru zemlje, mijeAale su se sa kontradiktorniril izjavama o Nedil:evom napredovanju i povla~enju
vojske preko Gr~ke i Albanije.
Dok smo sa Bo!om Pejovil:em8) i Asimom Zu~evil:em na
trgu razgovarali sa irebinjskim omladincima, naisla je Draga
u dru§tvu nekoliko mladil:a i djevojaka, odjevena u svijetli
kiAni mantil. PriAla nam je jednostavno i prisno. Imala je
•) Bo!o Pejovic. -
poginuo 1945.. u
bor~l s
odmetnicima.
281
�tople plave o8 i lijepo vajana usta na inteligentuom lieu. Kasnije sam saznao da je tada bila clan Sreskog Jromiteta KPJ
zadldena za rad sa omladinom. SetajuCi glavnom ulicom i oko
pijace, razgovarali smo sa njom o situaciji u Capljini i u stolaCIrom srezu. i reldi joj kako smo doili da se javimo u dobrovoljce, ali nas u Komandi mjesta nisu btjeli primiti Slrupa sa
Dragicom, odluCili smo da za tu akciju mobi.l.iJemo i omladinu
Trebinja i da sa veeom grupom ponovo odemo u Komandu
mjesta.
Skupilo se odmab nas tridesetoro, ito lromunista ito simpatizera, veC:inom c!aka., studenata i radnika. Ali do komandanta nismo mogli ni doCi, a sreski naeelnik nas je upitao
zaito bunimo omladinu. :.Mofete iCi!c bilo je sve ito nam je
odgovoreno.
Ispribli smo to Dragici i drugovima, i izrazili felju da
odemo u Nikiic i tamo pokuAmo otil:i u dobrovoljce. I tu su
nam pomogli Dragica i trebinjski omladinci.
V ozovi su neredovno saobral:ali, morali smo eekati, pa smo
svi, toga suncanog jutra, sjeli na poljanu ukraj pruge i razgovarali. Dragica medu nama; za uti joj zabaeena meka grgurava kosa. Ni jedan od nas, siguran sam, nije ni pomiSljao
da je u blizini mlade i lijepe djevojke. Gledali smo je kao
druga. Ona je u svom drianju imala jednu finu crtu skomnosti i prisnosti. I docnije, kad sam slubo o njenom prkosnom drianju u zatvorima, sjetio sam se tih naSih prvih susreta; kako smo bill Cedni i asti u medusobnim odnosima!
- U tim aprilskim danima ndla sam se opet kod majkesjel:a se Zorka Kolle. - I Drage je bila tu. UCekivale smo
Rada i strijepile da ga ne odvedu u ropstvo. Stalno je nekuda
odlazila . . . Vracala se oteeenih, raskrvavljenih nogu. Kad bi
je majka pitala gdje se tako izranjavala, izgovarala se da je
ilia brati kupine. Meni je jedne veteri kazala, u povjerenju,
kako je prepjeiaffi.a od sela Zubaca do Poljica na Popovom
polju, i to sve precacima. Pricajuci, milovala mi je djecu. Cinilo mi se da je te veeeri sveeano i tu!no raspolozena i - nekako odsutna. Na momente bi mislima odlutala, kao da je
zbog necega zabrinuta. I ranije sam je vidjela zami§ljenu, ali
mi se nikad nije ucinila tako l':udna. Nijesam htjela da je
pitam ita joj je. Bojala sam se, dove§cu je u poloZa.j da mi ne
moie reci istinu, a znala sam, ako je potrebno povjerice mi se
i sama. Nijesam dugo.cekala:
282
�»Zorko, uskoro l:e buknuti narodni ustanak. Sigurno je
da okupator nije do§ao u zemlju da nam donese dobro i srel:u
nego da nas opljal!ka i porobi. Zbog toga l:e se narod podici
protiv okupatora i svih onih koji budu uz njega.«
»A ita l:em.o m.i, s malom djecom? Sta l:u ja s ovim pili:.:
l:ima?«
:tl pokraj njih moie§, ako hoce§, valjati narodu. Cuvaj
i po§teno podi!i. ovu djecu, pazi majku, ul!ini sve §to mozei
za drugove. Mozda cemo ti katkad navratiti, mozda ce mnogi
drugovi morati da navrate tvojoj kuci. Ti eel! tu moci da nam
bude§ od koristi, primice§ ih, sklonice§ ih od neprijateljskih
ol!iju.«
Znam kako je voljela tu moju djecu, moga muza, sve nas·,
Gledala sam je bez rijeM, briZna za njen i Radov zivot. Naslucivala sam kako ce taj put slobodi biti tegoban. Uskoro sam
se vratila u okupirani, strahovito potisteni Dubrovnik. Rade
i Drage ostali su u Bjelal!u do 28. maja, kada su usta§e strijeljale prvih trinaest Srba. •rada ih je Tahir Hadzovic, dobar
drug i komunista, upozorio da se sklone, jer usta§e spremaju
op§ti pokolj srpskog naroda. Odmah su se sklonili u jednu
§umicu.
. . - Mnogi iz grada i neposredne o~oline poku!!ali su da
se za§tite u brdima - k&Ze. Tahir. - Neki su otiSli u Herceg
Novi, italijansko okupaciono podrucje. Tamo su se, u crnim
PI'edjulskim danima, zatekli Rade i Draga, ali kratko su boravili; po napadu Njemacke na SSSR vratili su se opet u
Trebinjsku Sumu.
- Prvoga juna - kale Zorka - prije nego se razdanilo,
Rade i Drage bili su kod mene u Dubrovniku. Ostali su do
24. juna uvel!e, ne izlazeci iz kuce. Po njihovoj zelji uklonila
sam se s ukucanima u okolinu grada. Obilazili smo ih samo
uvece, odnosili im hranu i stampu, a pri povratku se pondali
kao da u kuci nema nikoga. Preko nekog usta§e, bivseg sporta§a, moj muz je uredio da dobiju odreske »urednih prijava«,
propisno zigosanih i sa datumom. UstaSa je povjerovao tvrdnjama moga muza da su Rade i Drage ovdje samo kao nasi
rodaci, koji se :tne bave politikom«, i da su cak »naklonjeni
hrvatskoj vlasti«.
Stan nam se tada nalazio na Stradunu, usred grada. Jedno~ smo im moj muz, djeca i ja dosli u posjetu. Dan je bio
.
-
283
�vrul:, ali prozore nijesmo otvarali; razgovarali smo le!el:i n!i
posteljama. Plakala sam; znala sam da l:e uskoro nekuda poei;
strijepila sam da se mo!da nikada vile nel:emo vidjeti. Pla!Ua
sam se na~ito za Radov !ivot; makar i nepravedno, ali u toj
na!oj ·opitoj ljubavi prema njemu, odvajali smo ga kao jedinca
od ostalih. Bio je on i Dragina velika ljubav, ·a· bio je i njen
u~itelj. Na njega se ugledala, on ju je uveo u krug komunista
i zadojio idejom marksizma-lenjinizma.
CUjajul:i na moje suze, Rade se nasmijao: »Nemoj da mi
se tu pona!a! kao neki propali aristokratal Nel:u valjda da
se pla!im za ovo svoje malo ko!e. Budi junaklc Drage je dopunila:
·. - •MislB · da je te!ko poginuti za slobodu? · Vidii; ·i ti sa
tom sitnom djecom mora! da se sklanjai i krijei? Zar nije
poni!avajul:e da tuc1in u tvojoj rodenoj kuo zapovijeda?l Bolje
je slavno poginuti nego ovako, pod tuc1inom, krepavatilc
Ti razgovori su mi utrli suze, iako nijesu odagnali stri~
jepnju. Nol:u u~i 25. juna po njih je doAao kurir. Napustill
su stan na Stradunu i u pratnji kurira prebacili se sa barkom
na ostrvce Lokrum. Otuda su posli ~amcem na vesla i iskrcali
se negdje ispod Konavaljskih stijena, blizu crnogorske granice.
O~ekujuo vezu, tu su proveli cijeli dan i no(: bez jela i vode,
a u zoru 26. i1i 27. juna ·bili su u Herceg-Novom.
· - Devetog jula ponovo sam je sreo na Bijeloj Gori, nad
Begovim Koritima, kod ljetnih koliba Radovana Sakotil:a') ..:..._
pri~a Slobodan Sakata. - Tu smo se, nas trinaestoro rasturenih Hercegovaca, ponovo. sakupili i u dogovoru sa Savom
Kova~evicem oddali slistan:ak. Tu smo u prostOj brvnari. ria
crnogori~nom granju i nol:ili, a sjutradan, 10. jula, odr!ali smo
savjetovanje. lzabrali smo skrovitiju kolibu, dublje u Aumi~
uz stazu sto vodi Za Nudol. Uputio sam se tamo sa Dragicom i
u hodu se dogovorismo i o dnevnom redu, otprilike:
Vanjska i unutra!nja politi~ka situacija
Stanje na trebinjskom srezu
Zadaci: raspodjela terena, na& oddavanja veza . ·..
Vee smo bili blizu kolibe kad sam joj predlozio da ·ona
rukovodi sastahkom. Odbila je. TraZila je da to u~inim ja.
4)
284
R. Sakotic - Narodni heroj, poglnuo maja 194fl. kod Postojne.
�t
Primijetio sam da je to nezgodno, jer osim f>oke Sk<X!ajica i
mene, svi su oni Trebinjci i bolje poznaju prilike . . . Ostala
je pri svome i ja sam bio spreman da _ref~ri!empo prV~j ta~~~:
Ona je otvorila sastanak i predlo!ila mene da rukovocfun.
Sunce bje§e izronilo, §uma probudila glasovima ptica. Nitko
!las nije uzneniiravao.. Radili smo pet-§est -sati, _11 sastavu;
Dragica i Rade Pravica, Stevo :Bratic, f>oko Skoajic, Mico
Aleksic, Radovan i Vuka SakotU:, Branko Katie, Vojo Osmokovic, Bozo Pejovic, Smilja Ninkovic, Ratko Krunic i ja. u
vrlo Zivoj diskusiji podijelili smo sporazumno ~itav teren trebinjskog sreza; ni dio nije ostao bez jednog ill dva komunista.
llianili ~ se kod Radovana 1 hrane je bilo dovoljno: jagnje-:
tine, sira, kajmaka, pa ipak smo od gorskog zraka i vode svaki
~as gladnili. lstog dana popodne krenula 'je grupa za KljakQvicu, a sjutradan Stevo Bratic u Zubce, da ispita situaciju q
DZivaru pa da nam javi. Na5 petoro, medu nama Dragica i
Rade, ostali smo jo§ na Bijeloj Gori.
..
Stigao je 11. jula i Asim Zup~evil:, pa smo i sa njim
oddall sastanak. Govorio je uglavnom sa :Dragicom i Radom
o organizovanju »Tehnikec za umnoiavanje partijskog i propagandnog materijala~
·
··
Dragica i Rade su povremeno vodili briZne razgovore o
majci, sestrama i rodbini, koji su ostali pod NDH. Rade je
bio rezervni oficir; Imao je kod sebe sekciju, i svaki w smo
je razgledali. Pokazivao mi je kojim putem cemo se najlak§e
prebacivati. Do mog odredi.ita trebalo je dva puta preci prugu
i cestu, §io su ddali ltalijani i usta§e. Vel: smo postajali ner'7
vozni, o~ekujuci vezu od Steve Bratica. Na prijedlog Rade
po§li smo do Save. Bila je nedelja, 13. juli.
Zatekli smo ga gdje sjedi za prostim drvenim stolom, na
kome su lezali njegov nagan i bomb.a. Ne§to je ~itao i b.ilje!io. Kad smo se sa Savom pozdravili, prvo mu je bilo da
nam saop§ti odluku PK o ustanku: »Danas u Crnoj Gori poBnje ustanaklc Rece kako je kurir zakuilio s odlukom za
Grahovo, pa ce borba kod njih otpoceti istom sjutra. IzloZili
SmO mu zaklju~ke na§eg savjetovanja i napomenuli da O~e
kujemo vezu od Steve Bratica. S obzirom na novonastalu situaciju u ·crnoj Gori: rece nam da odmah krenemo na svoja
ooredl§ta. Pred nas je postavio zadatak: Ru!iti komunikacije
u pravcu Dubrovnika i omesti Italijane 11 slanju pojacanja iz
primorskog pojasa.
se
�Bade i Dragica su, poznavajuCi teren i ljude, uze1i na
sebe da ispitaju kako l:emo Branko Katie i ja produZiti dalje~
Zapazili smo da narod ovdje narooto cijeni Rada i da sluia
Jijegovu rij~. Rastali smo se od Dragice, Rada i Bote 17. jula
i poili na svoj teren. Otada sam sa njom kontaktirao samo
putem kurira, sve do kraja septembra ...
- Po zadatku sam oti!ao u Povri - pri~a Tahir HadZovic.
Trebalo je pozivati stanovniftvo na otpor. U tom kraju nisam poznavao nikog osim Budimira Ukropinel) iz Baonina,
uglednog i naprednog seljaka, starog poznanika Dragice i
Rada. Ljudi nepovjerljivi. Ja im nepoznat, a uz to - musliman! :.Zna§ ti ita je, vele oni, neka medu nas do4u na!i ljudi!
Gdje je Rade Pravica? Neka on do4e!c
0 svojim zapaZa!ljima sam izvjestio Zaima HadZoviealiJ,
sekretara Sreskog komiteta. U Bihovima, nedaleko Trebinja,
odrZali smo sastanak partijske l:elije. Prema · zaklju&u tog
sastanka, Kasim Budalica, Asim Zup~evic i ja posli smo u
Begova Korita da uspostavimo vezu sa Savom Kova~evicem,
koji je jo§ od prije rata bio partijski vezan za ovaj kraj, i da
ga obavijestimo o stanju u Trebinjskoj Sumi.
Za nekoliko dana, kad smo se mi vee bill vratili, sti.Ze iz
Dzivarskog Poljica seljak i saopsti da Dragica Pravica !elida
se nade sa nekim od Nanova Partije. OtiAao sam ja. Ndao
sam je u kuci njenog ro4aka Rista Runjevca-Marica. U ovoj
kuci, u Poljicu, bila je njena baza. Odatle je odlazila na teren
i tu je, kad su je izdali, bila i uhvacena. •A gdje je Kasim?«
prvo me upitala. Sjecam se dobro tog razgovora; o svemu se
raspitivala. Razmotrili smo stanje u Podbrdu i Trebinjskoj
Sumi i na kraju smo se dogovorili da joj ja udesim sastanak
sa Zaimom Ha<Hovicem.
·
Neposredno pred ustanak, opet sam se sa njom sastao.
Isli smo zajedno u Ordje. Uz put smo razgovarali o :.petoj
kolonic pa, odmarajuci se pod jasenom, nastavismo pri~u o
radu obavjestajne sll1Zbe i o tome kakvim se sve sredstvima
neprijatelj sluZi da bi saznao ono sto mu treba. Tada mi je
Draga pri~ala o jednoj zeni iz Sovjetske revolucije. Tu zenu
su uhvatili kontrarevolucionari i optl1Zili je da radi za bolj-
•) Budimir Ukropina - ubijen od
Zaim Had!ovic - ubijen 1942. -
1)
' ..
286
~etnika 1~.
-
�sevike,
d~
je njihov spijun. Ona nije ni!ta priznala ... Dok je
pri~ala. Draii~ine o~i su sjale uzbudenjem i odlu~noscu.
»To je pravo ddanje revolucionara pred neprijateljeml
- zaklju~ila je. Kad zna§ za§to se boris i kad su ti jasni i smisao i ciljevi te borbe. Ta !ena nije mislila o svome Zivotu, a
bila je siguma da ce je ubiti.« Za trenutak zasta. Osjetih da
duboko preZivljava ... »Da, ta !ena je razmi§ljala samo o
jednome, o onome §to je za nju u svemu tome bilo najvece:
Da u· je izvdila zadatak i ispunila svoj dug? Nije li pogrijesila sto je dozvolila da je uhvate? Mo!e li bar njeno dostojno
dr!anje da doprinese borbi?c
Ostala mi je u sjecanju ta Drag.iana pri~a. a jos vi§e ono
njeno duboko pre!ivljavanje, §to joj se ~italo na lieu i odzvanjalo u boji glasa. Kad smo ponovo k.renuli, cutala je. Nisam
je prekidao.
- BliZi kontakt sa njom imao sam jula 1941. - kde
Jovo Grkavac. - Dan je bio sparan, omorina pritisla dusu.
Zelio sam sto prije da dodem u Ljubovo; Susreli smo se srdacno i odmah je po~eo slobodan razgovor. U Ljubovu smo imali
dogovor o pokretanju masa u borbu ... Zatekao sam tu Doka
Puticu i J ovu Ljubibratica. Dragica nas je informisala o prilikama na ovom terenu; upoznata je bila sa svim pojavama,
jer je ovdje radila na organizovanju ustanka. Odavde joj je
bila majka, pa su ona i Rade ovamo dolazili jos kao djeca. U
Bjela~u se nisu zadr!avali jer selo je blizu grada, pod still;.
nom prismotrom neprijatelja. Kao partijski radnik imala je
mnogo uspjeha na terenu PovrSi i Sume. Dogovorili smo se da
treba sto prije formirati gerilske grupe u selima gdje jo§ nisu
postojale. Posebno smo se saglasili o prijemu !judi u KPJ i
SKOJ. Rade je govorio da bi trebalo sve zdrave snage vezati
za pok.ret, a Dragica je, u jednom trenutku, dodala:
»Ne mote svako biti komunista, ali mote biti rodoljub i
pomoei nas u nuoj borbi. Komunisti moraju biti najbolji !judi
i zato u Partiju treba primati najodanije i najprovjerenije ... «
Kasnije, u setnji po selu, pitala me o raspolozenju naroda
i o uticaju Partije u selima oko Ljubomira, gdje sam djelovao
kao komunista. Za neke ljude narooto se raspitivala.
»Sta misliS, J ovo, hoce li biti uglednijih ljudi iz tvoga
kraja, koji ce stati na pozicije neprijatelja?c
287
�•Hoce, Dragice, bice ihlc
•A da li ste vi komunisti ita uradili da te ljude ve~m.o
za nas, da im objasnimo ita mi !elimo i protiv koga se borim~«
.
.
.
•
Ovo me pitanje malo zbunilo. Stvarno, kako se kasnije i
pokazalo, imali smo pogreino miiljenje o nelrim ljudima. lspostavilo se da su mnogi od njih t':vrsto vezani za pok.ret.' U mno 7
gim sam· se prilikama sjecao njenih rijet':i. Uvijek mi je pred
ot':ima bilo njeno naglaiavanje da komunisti moraju biti neu;.
morni u objainjavanju, da ljude treba ubijediti u ·ispravnost
na5e borbe. Osjetio sam da je rijetka !ena. Pravi revolucionar
i partijski radnik. Imala je, kao i njen brat, Airoko gledanje
na pojave oko nas. Takticna, uvijek je o nekoj pojavi dobro
razmislila, pa tek onda o njoj sudila. lmala je obit':aj da iZiaganje pot':ne sa: •Sluiaj, dru!e, ja mislim . ; ·.c
Dragica je neumorno, ko zna po koji put, objainjavala
prirodu faiizma . . . Purpur zalazeceg sunca prelamao se na
kamenim gromadama iznad uzavrelog kda. Polako smo se
razilazili ... Culo. se jo.i samo blejanje ovaca i vika t':obana
pri spuitanju niz strme litice. Na rastanku je hila vesela.
Uvjeravala nas je.u uspjeh naieg rada:
•Narod je uz nas i zato je potrebno ulo!iti sve· snage da
opravdamo to povjerenje. Kucnuo je pravi t':as, drugovilc
- Sretao sam je u Trebinju i na obli!njim izletiJtima
Rupe i Blace, gdje smo skupno odlazili, ali bih izdvojio nd
prvi ratni susret - kale Mico Aleksic. - Jula ill avgusta
1941. partizanska komanda trebinjskog sreza zadu!ila me da
uspostavim vezu sa Sumskim bataljonom koji je bio lociran u
selu Du!i kod Trebinja. Stab se nalazio u dobro kamufliranom
Aatoru usred tvrdog •skoljac - kamenjara, obraslog Aumom.
Kad su mi se oei privikle na polumrak, zapazio sam prvo Rada
Pravicu, a na dvjema slamaricama sjedili su: Dragica, Jovo
Ljubibratic pa f>oko Putica i j.os neki drugovi. Do ulaza su
se nalazila dva sanduka: na jednom mala pisaca maSina i iapirograf, ana drugom nekakve knjige i materijal za umnota..
vanje.
Poveo se razgovor o predstojecim zadacima ... Vecina se
slagala .da u pojedinim nastupanjima ne treba prenagljivati.
Dragica je hila za energit':nije mjere i akcije. »Jedno. Ui. drugo govorila je - nama i1i neprijateljimalc Energicnost je hila
288
�njena karakteristika. Ako je sinatrtila da je' u pravu, zastupala je svoje miiljenje energi~no i sve dotle, dok nadlezno
partijsko ill vojno rukovOdst-vo ne bi donijelo svoj st-av. lsto
tako je postupila i u maju 1942. kad su ~etnici otvoreno posli
na nas, zajedno s okupatorom i usta!ama. Kad je, poslije
dugih raspri o pokretima partizanskih jedinica, na kraju donesena odluka da se svi nekompromitovani kadrovi vrate
kucama, a ostali da ostanu okupljeni u malim gerilsk.im odredima, Dragica se povinovala toj odluci. Iako je zastupala suprotno miiljenjel »Svi treba da se povu~emo u Bosnu- govorila je - pa onda da se vratimo oceli~eni borbama i puni
ratnog iskustva •.. «
Mada je njen prijedlog nije prihvacen, postupila je po direktivi: ostala je ilegalac, gerilac.
- Znao sam je samo iz videnja- kaze Veljko Mariesa trebinjskih ulica i iz sela Dzivara, gdje joj je sestra bila
tldata, sve do jednog julskog dana ...
»Poru~ila Dragica Pravica da dodesc rekose mi neki su ·
seljani. Na.§ao sam se u jednoj stall u DZivaru. Da je odranije
nisam vidao, pomislio bih da je to neka seljanka; bila je u
selja~koj nosnji na5ega kraja. Sa njom je tu sjedilo jos nekoliko drugova. Poveo se razgovor o obi~nim stvarima, a zatim
je Dragica govorila o okupaciji i ustanku, o borbi i slobodi . ..
Poslije uspjesnog napada na Talijane u Rupnom Dolu,
sto je izvela na.§a DZivarsko-Povrska ~eta, vratili smo se
umorni u sliva&u skolu, gdje nam se i st-ab nalazio. Jedva
smo ~ekali da se malo odmorimo. Uto se medu nama pojavila
Dragical Interesovala se za akciju. »Jeste li »Zabarimac o~i
tali bukvicu? upitala je veselo. Njeno raspoloienje za~as je
preslo i na nas. Zaboravili smo na san. Pri polasku, zamolila je
mene i Milana Petkovica da podemo za njom. U jednoj u~ionici
produzila je razgovor sve o Partiji, njenim zadacima i ciljevima. A zatim nas je upitala da li bismo i mi htjeli postati
f.tomunisti i da li bismo mogli odgovoriti toj du!nosti.
»U borbi, koliko gOd hoces! Ali, mi smo seljaci; tesko nam
je u~iti. A komunisti moraju biti i dobri politi~ari!c Tim rije~a smo, o~rilike, izrazili svoju bojazan.
»Kada se hoee, sve se mole. Polako, mo!ete i to savladati«
hrabrila nas je Dragica.
111 - Zene berojl
289
�Tek nakon toga nam je saopltila da smo predloteni za
k&ndidate KPJ i ~estitala nam. Cini mi se da nikad ~
primio iskreniju ~estitku, nikad ~ bio toliko radostan. Ali,.
ia radost je bila pomijel~ sa strahom; ~ast je to, ali i - velika obaveza! Mor.ali smo u~itil Odmah nam je dala nekolikG
brolurica. Kasnije se interesovala Ita ~itamo, da li razumijemo, a u njenoj torbici se uvijek nalla pokoja nova broSurica
Ito nam je, kao uzgred, davala na mt;anje.
- Znao sam da je Dragi~in brat Radovan napredan
omladinac- pri~a Krsto Petkovi¢. - Prilazio je nama seljacima i razgovarao otvoreno o svim telkocama. . . Uvijek je
za nas nalazio pokoju utjelnu rij~.
Jednom prije rata, u Trebinju, upoznao me s Dragicom.
»Zdravo Krsto« pozdravila me na rastanku. Kao da smo se
mnogo godina poznavali! Dugo i dugo sam mislio na tu toliko
jednostavnu djevojku.
Na jednom sastanku sa videnijim seljacima iz sela Poljic<l
i Dzivara, u ljeto 1941, kada je trebalo pripremiti !jude za
ustanak, jedan seoski gazdica nelto je vrdao i prigovarao:
»Lako je vama komunistima borbu voditi kad vi imate u glavi.
pa motete nas seljake zavoditi ... «
Svima nam je krv udarila u glavu ali smo ocutali, ~e
kujuci kraj njegovog drskog izazovnog istupanja. Dragica se.
po svome obi~aju, nije mogla uzddati.
»Ti si agent neprijatelja, Peta kolona ...« viknula je glasom punim srdzbe. Po zavrienom sastanku drugovi su je upozorili da bi trebala biti takticnija. »Taktizirajte vi, ali ja vam
kdem da kod toga ~ovjeka nisu ~isti poslovi. On vee ima
vezu sa okupatorima« branila se ona. Tako je i bilo. Ovaj
seljak je postao poznati ~etni~ki saradnik, a sin mu je biG
~etnik.
Uvijek je reagovala neposredno i otvoreno, na lieu mjesta..
Svoje osjecanje nije mogla da skriva. Sjecam se njenog ponalanja poslije nale prve diverzije. Zadatak da u najvecoj;
tajnosti dignemo u va2:duh most u Dobokoj Ljutoj, s uspjehom
je izvrlen i sutradan smo opet bill kod svojih kuca. Toga dana, oko 11 sati, u dvorilte moje kuce u Dtivaru dolla je Dragica sa seoskim u~iteljem, mladim ali neodlu~nim ~vjekom~
Dok je on uplalen pitao ko je to u~inio, Dragica se smijala..
Kad sam je kasnije za to prekorio, relda je:
.
~.
,
�»Radosna sam! Zadovoljna zbog uspjeha prve akcije. Ne
mogu da prikrijem radost.c A zatim se do u detalje interesovala· za ovu borbu.
Isto tako mogla je da zapazi na ~ovjeku kakvog je raspolo~enja. Ako bi primijetila da su ljudi tumi, neraspoloieni.
prilazila im je i pokubvala pomoCi. Pred jednu akciju,_ grupa
od petnaest boraca svratila je kod moje majke; medu' njima
i ja sa dva brata. Sa nama je bila i Dragica. Ne§to smo jeli, a
zatim je majka donijela vina. Polako smo pili i razgovarali.
Cinilo se da je sve normalno, dok me Dragica nije upitala;
»Za.§to ti je majka tuba?«
»Ne znam, zar je tu!na?c
Nije ni sa~ekala moj odgovor, vee joj se obratila:
»Sta ti je, majko ...?«
»Ni§ta! Boli me glava ... «
I njih dvije su se izdvojile. Podugo su razgovarale.
»Majka se za djecu zabrinula. Tri sina joj, kaie, idu u
akciju. Ali sad sam je malo razveselila« saop§tila nam je Dragica prilazeci stolu. A majka? Donijela je jos jedan bokal vina.
stala pored nas i, §to je grlo nosi, nazdravila:
»Zdravi ste djecol 2ao mi je sto sam wako stara, jer bib
i ja i§la s vamil«
Doslo mi je da zapla~em. Teskom mukom sam se suzdr!avao. Dragica je razgovarala na sebi svojstven na&: Prisko-:~ila je majci i po~ela da je grli i ljubi. Pri tome je bilo. tesko
razabrati da li pla~e ill se smije. Otada su njih dvije postale
velike prijateljice. Cesto su se §alile.
»Sta ce§ ti, zensko, s vojskom?c pitala ju je moja majka.
»I mi !ene mozemo dosta doprinijeti borbi. Zemlja je i
na5a koliko i mu§ka. I jos vise! A kad je oslobodimo, moracemc)
se razracunati i sa mu5karcima, oteti od njih naia prava« ob:.
jasnila je Dragica smijuci se.
Ovo su, mo~da, sve blijedi detalji. Da sam je vidio sam<>
par puta, vjerujem, tih susreta bib se vise sjecao. Ovako, bila
je uvijek sa nama; obicna, dio nas.
Ipak, u sjecanju mi se duboko usjekao momenat kad su
je, pocetkom juna, izvodili iz zatvora u Grabu kod Trebinja.
Malu seosku skolu od kamena cetnici su pretvorili u tamnicu.
·Zp.ali smo da .nju nar<>Oto muce. Kroz resetke na. prozoru,
...
Ul
�Vidjeli smo je izmu~enu ali uvijek prkosnu. Koristila je svaku
priliku da nam rukom ill glavom, bilo kakvom kretnjom, poialje znake ohrabrenja.
Iz zatvora je izaAla u pratnji pet-lest ~etnika. Naokolo
su se vrtili talijanski oficiri. Kora~ala je lagano, uspravna, ni
u koga nije gledala. Da nismo vidjeli u konop utegnute ruke.
pomislili bismo da je posla negdje u ietnju. Iz zaguiljive tame
svojih celija pratili smo cijeli prizor. Kao da je to znala, Dragica se na dvoriSnim vratima, okrenula prema natim prozorima i, dignuvSi zavezane ruke u vis, kliknula: »Smrt faiizmu, drugovi! Ne bojte se ni.§ta! Pobjeda je nasa«.
OtiSla je ~vrsta, samopouzdano mirna, dignute glave. Cinilo se da je vedra. U celijama je dugo vladao muk. I oni
zatvorenici-seljaci, koje smo smatrali kolebljivcima, govorili
su kasnije: »Hrabra ova na8a Dragica! Pravi komunistaf.
- Pozutjele su vee bile sume, gotovo opao list, Zita i
sijena. podignuta, ali ovaj put nije oko kuce, kao za mirnih
''\rreinena, sve bilo sredeno. Ukraj dvoriSta, jos u klipovima leze
na\briinu obrani kukuruzi ... Sve mi je to palo u o~i- kaze
·sestta Zorka"""'"" kada sam tog kasnog oktobarskog dana dosla
u Bjelal:. U kuci zatekoh samo majku i jednu djevoj~icu koja
'joj je potnagala. I nikog vise od nas djece, nikog od tolike
~eljadi! Svuda ratna pustos, svuda prisutno tesko osjecanje
oku{pacije. Na licima prolaznika, kao m/}ra, ogleda se duboka
zahtmutt>st Iako u nasem selu ustaie jos nijesu ~inile pokolj,
·nego samo trazile Rada i Dragicu, u vazduhu se osjecala opa"~nost · . ·
, .. Sjutradan rano, banuse odnekud Rade i Drage. Bili su
vedri i l)oslovni, kao nekad u djetinjstvu, kad su zurili u skolu ili, se iz nje vracali s dobrim vijestima; da su znali svoje
iadalkE! iii nesto vazno naucrli. Takvi su mi se ul:inili dok smo
s~ · radosn'O, ali na brzinu, pcizdravljali. Obavijestise nas da ce
odmah za njima doci na sastanak jos neki drugovi. Brzo sam
·i)otnogla majci da za sve njih pripremimo hranu. Tih neko·uto minuta Rade i Drage su se zabavljali s mojom djecom.
Utom stigose drugovi, medli kojima poznadoh Vlada Derica
· i Doka Puticu. Sjecam se, po njihovom dolasku u selo, oko
na8e kuce skupilo se sve sto je moglo da dode; pa i stari i
.bolesni, sto bi narod rekao, puzeCi su dolazili. Cijelo selo, sva
_okolina se slegla; Ni saDia ne znam kako su mogli da se skupe
�tako- za till <!as! Tad sam prvi puta <!ula Rada kako govori,
narodu. Govorio je prvi, a iza njega ostali. Drage je n,a kraju
pojedina<!no razgovarala sa mje§tanima • . . Slu~ajuci ih, hila
sam bezmjerno potresena, a i ponosna na voljenoga brata i
ndu Dragu. Moram priznati, sve !to su mi oni ranije kaziva~
nije toliko na mene djelovalo kao ovaj gotovo sve<!ani trenutak ·
narodnoga zbora kome se obracao m.oj brat. Ni slutio nije da
je tim rije<!ima i mene pokrenuo.
Jedne noci do!ao Rade, probudio majku i rekao joj da
i mene rano probudi, kako bib se prvim prevoznim sredstvQm
prebacila kuci, a ona odmah neka bjeZi k njima u ~umu. Dobil.i
su, re<!e, obavijest da ce Talijani izvr!iti premeta<!inu sela.
Sjutradan, u Dubrovniku, jedva sam ubijedila policajca, svog skolskog druga da je nalog za moje hapsenje podmetnut
iz zlobe, jer sam udata za Hrvata, i politikom se ne bavim.
Kontakt s mojim krajem oddavala sam otada preko kurira,
koji su se ovamo vje!to prebacivali iz partizanskog . taba u
!
Slivnici. Ta veza je trajala sve do Treee ofanzive, kada sam
doznala za tragediju svoje porodice: Majka, sestra Danica i
njen mui, a odmah zatim Rade i Draga hili su zarobljeni.
- Krajem septembra formiran je TreCi partizanski bata~
Ijon - nazvan »Sumac; pristupilo se stvaranju ceta, sto je i
meni kao komesaru bataljona bio zadatak - prica Slobodan
Sakota. - Dragica je tad hila zadu!ena i na mom doskordnjem terenu, pa je tako doslo do naseg ponovnog susreta u
Povrsi blizu sela Ljubove. Bila je u seoskoj nosnji. Sa njom
brat Rade i jos nekoliko omladinaca. Upoznao sam je s ovda8njim prilikama i koje sam sve ljude primio u Partiju i.
SKOJ ... Cijeli razgovor se vodio oko aktuelnih politic~ih Zlil..:
dataka.
· .
·
Ponovo smo .se sreli krajem oktobra u Desin-Selu. U . kuci
Dure Skere odr!ali smo sresku partijsku konferenciju. Tra~.
jala je dva dana. lspred OK prisustvovao je Miro Popara, a
sa njim je dosao i Sava Kovacevic. Osim Dragice, bio je tu
i Rade Pravica, Asim Zup<!evic, Jovo Ljubibratic, Zaim HadZovic, Doko Skocajic, Vlado Segrt, Stevo Bratic, Mico Aleksic i ja. Pored izlaganja opste politi<!ke situacije, naro<!ito. je
razmatrano stanje na trebinjskom srezu; partijska organizacija je brojala 60 <!lanova, a bataljon, koji je obuhvatao . trebinjski i ljubinjsk.i srez, imao je 14 ceta. Na kraju je. izabran
29:t.
�DOVi Sreski komitet: za sekretara Doko Skoeajic a za Clanove
Dragica Pravica, Vlado Segrt, Jovo LjubibratiC i Zaim HacHoviC. Dragica je hila posebno zaduie.na za sektor omladine
i Zella; hila je vee sekretar SK SKOJ-a. Sjedi.Ste novoizabranog komiteta nalazilo se u selu Slivnica - predio PovrSi, a
itab bataljona u Zagori, na suprotnom kraju, zbog ~ga su
moji susreti sa Dragicom urjedali
Oktobra 1941. odlukom KPJ upueen je iz Cme Gore na
partijski rad u trebinjski srez Vojin PopoviC- konspirativno
Petar Bo!ovic i njegovo se ime ~ pominje uz Dragi&o.
Vojo se sjeea: •Dragica je tada bila sekretar Sreskog komiteta KPJ. Zakazan je sastanak komiteta na kome je ona saopltila da eu odsada ja biti sekretar i prepustila mi da rukovodim sastankom.c Clanovi komiteta su bill i Asim Zupeevic
i Rade Pravica.
- Kako sam se imenadio vidjevii je ponova u uslovima
ustanka - ka!e Risto Ra§evic. - Kakva razlika od one nekadaAnje Dragice! Bio je to, sada, lik strogog vojnog komandanta. Ne zna da se nasmije! Nevjerovatna promjena! Sjeeam
se trenutaka kad je hila i pretjerano ozbiljna; ako je odluka
pala, ona je krajnjom strogoseu insistirala da se zadatak mora
izvrfiti. Nije trpila diskusije.
Evo zgode ~iji smo akteri, potkraj novembra, bill ja i Duro
Skero, a §to nas se duboko dojmilo. Usta§ki logornik u Trebinju, neki Saric, prolazio je ponekad za Dubrovnik. Nas dvojica pribavismo podatke o broju i boji kola, i kada idu •.•
U glavi smo vee razradili plan. Dosavsi jednom kod »Petra
Bozovieac - Vojina Popovica i Rade Pravice, izlotismo im
sve i upitasmo: »Da ga ubijemo?c
»Da ... ali, kako mislite to izvesti?c
»Ima pogodno mjesto uz cestu, zvano »Gluva smokvac,
pripremieemo zasjedu.c
Oni pristaju, odobravaju nam do kraja, samo, k8Zu: »Cekaeemo jos na Dragiculc
A ja i Duro spremili torbe, hljebac ubacill .. .
»Ujutro cemo o tome, rano, ima jos poslova ...« veli nam
Draga kad je stigla. A sutradan, zove:
»De su Risto i Duro ... Necemo poduzimati niSta!c
Kao da nam je obojici glavu otkinula! Najgore smo mislili o sebi, da se u nas nema povjerenja. Nesto kasnije, le!eCi
�u zasjedi; obojica smo !ikrgutali zubima· dok su ustdina kola
nesmetano prolazila. »Uspjeli bil - jadali smo se me4usobno
- Ne, nego bi ga joj i !iva dovelilc
·
»Ubiti Sarica - obja§njavala nam je Draga kasnije zna~i izazvati neprijatelja, a nemamo snaga da ga do~ekamo,
da branimo sela. Nemamo ra~una da zbog njega Zz-tvujemo
ni koko&njac u selu. Kada nam situacija bude bolja, necemo
ga !itedjeti.« Stalo joj je bilo da nas ubijedi, da pravilno shvatimo tu odluku. 0 tome smo odmah razgovarali sa ostalim
drugovima i svi smo se sloZili da se kod nje ne lomi preko
koljena. 0 svemu bi ona dobro promislila.
Uskoro je Draga morala da ide iz PovrSi i Slivnice u
Sumu Trebinjsku, u Mionjice, sto je iziskivalo oprez i dobrog
poznavaoca· puta; trebalo je prelaziti cestu i prugu. Tako je
meni palo u dio da je pratim; b10 sam upravo kandidat KPJ.
Tri sata smo pjesa~ili . . . Bila je nevjerovatno otpoma;
mogla je, ~inilo mi se, tri dana i tri noci pjesaciti a ne jesti.
Uz put smo pri~ali ... Pitala me o slu!benicima u bivsoj opstini, gdje sam nekad radio kakvi su to ljudi - da li njihova
ddanje danas odgovara. Bilo je to vrijeme okupljanja naroda,
kad su formirane partizanske ~ete i bataljoni ..•
»Znas, Risto, zandari, opstinski i sreski na~elnici, to je
oslonac bivseg reZima, to su ustanove na koje se monarhija
oslanja. Nemoj ti, da tebi sto smeta . . . Ne znaci da u tom
neprijateljskom sljamu nema i dobrih ljudi, a medu zandarima i - komunistal«
»Kako Risto, bogati, na§i !judi govore o ratu, o snazi njemacke ratne m&Sine, - pitala me u hodu - kako vi o tome
mislite, kako i sta pricate ljudima? Strogo vodite racuna o
svojim rije~ima, nemojte da budete proroei. Pricajte, ali pazite koliko su ljudi dorasU da shvate. Nama je pobjeda siguma, ali ljudi su zainteresovani koliko ce rat trajati, kada
(:e se zavrSiti i sta ce biti poslije rata. Borba ce biti teska;
faSi.zam je surov, bice mnogo krvi ... Ne upustajte se u prognoziranja. Nije nemoguce da ·cemo iz brda gledati kako nam
sela gore, a necemo moCi niSta uciniti .• ·.«
Citav jedan sat pri~ala mi je o osovini Rim-Berlin. Nije
umanjivala njen znacaj vee isticala snagu i silu sa kojom cemo
imati velikog boja i okrsaja. Jedno je pitanje koliko sam tada
bio dorastao . da sve to shvatim, a drugo, kako je realno ona
29&
�gl~ l1
politiata zbivanjL A ona je zaista ~lo politi&i
mislila.
Stroga je bila, ali je nalazila vremena, bar na dva Qrinuta, da se ~adrti kod druga, borca, bilo da se ovaj pr~hladio
ili ga zub zabolio, i da ga upita sta mu je. Njeno yrijeme su
ispunjavali »Vj~itic sastanci, pje8aoonja, brige o izrastajucim
partizanskim jedinicama, o tek za~etoj narodnoj vlasti ... Koliko neprospavanih noei! Bila je jedan od njih pet-sest rukovodilaca, ltojima je sve to leZalo na pleCima.
·
Dopirali smo do iznad mora, na kote i obronke Konavlja.
Obla~ila je narodnu noinju ovdaSnjih !ena i dje:vojaka: suk..
nju, bluzu i dZemper, a preko toga sukneni prsluk ~z rukava, curdiju. Nekad bi na glavu stavljala maramu, a nekad
okruglu kapu za koju se zakaci marama u vidu mreZice. Uvijek je opanke obuvala.
·
NA RADOVAN-ZDRIJELU
- Ponovo smo se susreli pred naiu prvu akciju protiv
okupatora - sjeca se Tahir HadZovic - pred napad Povrske
cete na Talijane u Radovan-2drijelu prirodnom tjesnacu negdje na pola puta izmedu Trebinja i Dubrovnika. Bila je to
Dragicina prva borba. Mrak pracen kiSom bio nam je dobar
saveznik kada smo pod komandom Petra Bozovica krenuli u
napad. Citavu no{: smo ru8ili i potpuno razrusili ~eljeznicku
prugu Trebinje-Hum i onu od Dubrovnika i Herceg-Novog,
kao i cestu, a u rano svitanje postavljali smo zasjedu s obje
strane puta: Rade i Dragica su hili zajedno sa mnom, s mojim vodom, pored razrovanog dijela ceste. Nasuprot nama,
zasjeli su f>oko Putica - komandir Sumske cete i Bo~o Damjanovic sa svojim borcima. lmali smo samo jedan puskomitraljez, na f>okinoj strani. Bill smo obavije8teni da je kolona
Talijana krenula iz Dubrovnika prema Bileci i da ce im tamo
Sava Kovacevic »pripremiti doeekc. Dato je naredenje da se
ne puca u tenkove prije no sto to ucini f>oko. Usredsredenom
paZiljom motrili smo cestu koja se utapala u sivilu kiSnog
jutra. Neprekidno je padalo. Napregnutost od iS~ekivanja dostigla je vrhunac. Na osmatracnici je bila Dragica ... Dna je
javila: Idu Talijani. U neko doba naiAao je prvi motociklista.
Neko 9<1 nas iz nestrpljenja okin\1 i odmah to uOniie i PStali.
-·
-·------------·-
�l]to:rn pristigoie
~ dijelovi kolone . . . NdavSi se u unakrsnoj
vatri, neprijatelj poku§a da se vrati, ali ga mi opkolismo. Petar Bo~ovic im povika: »Baeajte orujelc
Bio je to poeetak zama.§nih borbi . . . Akcija je naiJla na
veliki odjek mectu stanovniJtvom; poeeo je masovan priliv u
jec:li.nice. Saobracaj se ni za mj~ec dana nije mogao usposta..:
viti. Krajem decembra kod Zavale je napadnuta velika italijanska kolona, kad su poSli da poprave i osiguraju poru§enu
prugu, za.robljeno je 50-60 Italijana.
-
Jos jedan detalj ne q1ogu da zaboravim kaze Risto
- U Radovan~Zdrijelu smo 18. decembra 1941. u
~jedi sa~ekali i likvidirali prethodnicu italijanske motori..
zovane kolone. Kamiope, . dva tenka i motocikl smo uniJtiU,
a 42 zarobljena Italijana odveli u sjediste Vojno-pozadinskog
centra u Slivnicu. U seoskim kazanima skuhali smo dosta
krompira ... Draga i Rade odvojiJe nas desetak boraca i ona
R~evic.
re~e:
~Cujte, drugovi, ove Talijane treba dobro ispitati: koji
su od njih radnici i pripadnici redovne vojske, a koji f~isti.
One crnokosuljce treba odmah na p2godan na~in izdvojiti i
likvidirati. Ostale treba gledati dvojaki.m o~ima: sa obi~nim
vojnicima treba da radimo i mislimo kako cemo pomoci KP
Italije. Moramo se brinuti o nasem dugu internacionalnoj so.
lidarnosti!c
·
Prije nekoliko sati smo se mectusobno borili, a tek §to
smo siJli s ceste, evo, oni sa nama sjede i - skupa jedemo
kro,mpire! Svakome po krompir, velikil A Talijanima doda..
tak: jos po krompir, mali, kako nam je Draga naredila. Kako
je Draga §iroko mislila! A u n~oj svijesti potajno je klju...
~alo: :Mi krvarimo, a »koko§ar~« u pozadini sjede! I jos privilegije imaju!
Bade Pravica je u tom sukobu lakse ranjen. On je s
grupom boraca sa~ekao talijansko poja~anje; htjeli su da vide
kako ce okupator reagirati kad sazna za gubitke. Nemas kuda
s njiml To je Dragu uzrujalo. Bila je vidno zabrinuta. Uvijek
je govorila: »Ne smijemo olako da dajemo !ivotec.
- Negdje .u oktobru 1941. pripremili smo formiranje OK
SKOJ-a. Kao sekretar SK KPJ za Bileeu - sjeca se Tripo
Sarena,c - raspravljao sam s Mirom Poparom; Petrom Bo~
297
�t-.n-.A"?-:t.. z..~·v..u:r. ~...:wac,.n:JCIL::
£~~ ~- .2:1'~ :C. ~ r".d..-"1'1'""~
y.a wS:m..
s. pnipcil"•-
g_r Ha.
#12: "Z:~~~ ~~ 11 %IC' ~ P-a•:ca. ~~~a ~.~.:~: ~ 'IESWSgi:aaa.. ~-'ut"
jll! ..,...
,.. :
,-.~~
r...z:a.~ j£: JiCZtJa--- S:zi::a c:"ww r .&..
m~ ~-.ftiU: ~ ~ra - ~---· ~~ :i I i i ! •
?'.Cn··--:.- ~~ ~ j£: G ~ :lf=:l ~ A
1£.::'~ JI:G. ..,.~
s::rr.: a£:. ]IL-.,
~-
rz-_;...
z-.c-:.
:~.!'":. Jf: ; p:-'..1.::::
~
r: :fi<.!!!Y
...
z:::a::::
-s::.
Fa--.c.:
a::Y.~ ~~ iid:1a•ill1: S15!z:)p ~ b2 SY-~ i .KPJ. z.i:l? is:.:p :!Jma.. da k a~
JOC.;,;;:r.....-, .P!'~AC-- • ~ ~ ~ ;u•hei:eja
pr!Ofi b!::.::.~?!:i K.-;,~-:c 2:n :iialb::£ •
~ i oC::Iab sa
::.,•.::::a~~ U ~7.:': !T2a
r::je':b :;r.:~lr:a daR~~
:.:;:-'~.1 A t=:z.~.em Da J::21i1em pod!~ SaJi:n!o:i s::l lE3 S'r"~,:-..;.. !~~-!;~ U s:a:::Jrak p!\J.!AS! R g!as: •I:Ie ~c ~
=...
K..i!,.
Je
Jl'.l p.'~
a=
k-:..::i1taru k:X:l X:.~ oea, ~~ je on.j pck!::c:lo
~_:; Y-:.;i%1 P-Jpor..t-:a~..ar• i jed:la J:::.ada iBm.
.,-~:a i nasc:;:;_;ana. B::a je u p:~~oj Daiz:;i. ll:aJtna
~ DI"Ae ..,-.~He d_;ev-;;h u ok.o::ni gradt7n.. Pr:·~mo duca.
raYY.;o prJICLrezana k<:JA Df!Clirno joj je lepriala na '\"jetru, .5"-..o
jf: ~kakh pr.Jdvlai:'..:."> niec-:~ Ev~ Odmah je st4JF..la u rug'h'K, k¥.1 eta n:je pjeSal-J.a oc1 tllbLjeue Trebm}ske Same..
~avlj<sla je tivo... ·~Cna. tempenmentna i malo
pr~,.t;J.e ~.:s+.a• ~eta sam se llirinih rijeC:i. Svi bsoiji sa.A'~...i, a .froeo sam je prek.o dvadeset puta, potvrdhiali sa to
rr.a.~je. Euergi.Cnost i inteligencija su. C:ini mi .e. bile glavDe
IJr~..ne QSO'"Jbine.. U svakom razgovoru brzo se snalazila. Baspra·;ijala je o radu o Partiji, s mrinjom je govorila o Deprijatklj•.t, zanr6.Ja se pobjedama, a zatim isto ta1ro tempelamentWJ prihvatala lalu. Ako bi joj traZio s1abost. polazieCi od sadUnj(~ Ukustva, bila je to naglost. Partijske zadatke izvr..
'-'vala je di.sciplinovano. Svoja mi§jenja je zastupala eoergjC-oo i upo:~mo, ali ako je ne.Sto vee usvojeno, cma je to poUtvovano izvriavala. PoStovala je odluke veCiDe, kao i svi mi.
Jedne od pomenutih veCeri te kame jeseni, ~ju6 sutrainji redovni sastanak, sjedili smo u fatniCkoj Jkoli. Kroz
hladnu JWovitu n.oC pristizali su drugovi s terena. Sitne kapi
dobovale su po prozorima, au toploj sobi bilo je ugodno. Vo-dio se uobi&jeni razgovor o svemu i sva&mu. • • Naravno,
najvlJe o borbi. Neko je zapjevao. Po&la je pjesma, pa §ala •••
za
u.-.,::;a.
�Cinilo ·se da je rat negdje daleko, daleko. Treptaje petrolejke
pojal!avale su salve smijeha. Dragica je bila raspolorena.
»A da vam ja, drugovi, pril:am kako sam do~la u dodir
sa Partijomc predlo!ila je, smijuCi se od srca. Bili smo spremni
da je sl~o. Prvo je pogledala po sobi, kao da nekoga trati.
»Mogu! Ovdje nema Mira Popare. Znate, Miro me je doveo
u vezu sa Partijom, uticao na mene i sao~tio mi da sam
primljena.
Jednoga dana prilazi mi Miro na ulici u Trebinju i kaie:
»Dragice, hocemo li malo ~etati i pril:ati?c Pogledala sam ga
zacudeno, jer, ja sam ga vrlo slabo poznavala. Pomislila sam,
on tako poku~ava da se sastanemo i dikujemo; ja djevojka,
on mladic! Po~la sam. Miro je cijelo vrijeme govorio o polohju radnika i radnih seljaka, o trgovcima-zelendima, politiearima-~pekulantima . . . J edva sam se suzddavala da ne
prsnem u grohotan smijeh. Mladic hoce da dikuje, mislila
sam, a cijelo vrijeme pril:a o politici. Mogao je isto tako i o
ispitima! A Miro je govorio i govorio .. . Malo-pomalo, pol:ela
sam povezivati dijelove tog govora i vidjeh: pametno je, istinito, iz dna duse! Da to nije ...? Poonjala sam da po~ljam
na SKOJ i Partiju. Ne, nije brze-bolje sam odbacivala tu misao; gdje bih ja, obil:na djevojka, studentica ... Zar bi mene
primili?! Ne! Ne vjerujem! Za Partiju trebaju posebni ljudi;
ljudi nad ljudima!
»Ti me ne sl~aS« opomenuo me Miro nekoliko puta. »Slusam . . . zanimljivo jec govorila sam, i dalje obuzeta svojim
mislima. Vee tada je Miro u mojim ol:ima postao drugi covjek.
lmpresionirao mel U Beogradu, na studijama, ti kontakti su
bili sve l:e~ci; dobivala sam i izvrsavala razne zadatke, sretna
sto mogu biti od pomoci komunistima.c
- Pol:etkom 1942. postala je clan OK za Ju!nu Hercegovinu i, sjecam se, dolazila je na niz sastanaka Sreskog komiteta u Trebinju - kaie Vlado Segrt.
Po~to sam pol:etkom 1942. po zadatku oti.§ao u sjevemu
Hercegovinu, s Dragicom sam se dopisivao. Pisala mi je o
akcijama koje su vodili u istol:noj i jumoj Hercegovini, o
pobjedama partizana, i da se svakog sastanka Sreskog komiteta sjecala mene. Tratila je da joj p~m kako sam se sndao
u novoj sredini i o situaciji kod mene.
·
299
�Posljednji put sam je vidio krajem aprila u selu Fatnici.
Kao komandant Sjevemo-hercegovaBtog odreda d.oiao sam bio
na vojno-politiBto savjetovanje u Operativni itab za Hercegovinu, gdje su stigli i aaru>vi CK KPJ. Jedne v~ri, za vrijeme konferisanja, Miro Popara mi me da ee i Dragica vereras doCi. Utom se Dragica pojavila na vratima. Tako smo
se radosno sreli i poieljeli, da smo skoro otavu nol: pri~ •..
Ja sam je upoznao sa stanjem na sjeveru, govorio o naSim
akcijama, o dolasku Prve proleterske brigade. PriWa mi je
dugo o tragienoj pogibiji njenog druga l>oke Putice koji je,
samo na par dana pred smrt, bio postavljen za komandanta
Operativnog Staba ... Nol: je brzo protekla i tako je do5ao dan
u kome je slijedio rastanak. Dragica je otiSla u pravcu Trebinja a ja u pravcu Nevesinja. Mislili smo da eemo se ubrzo
ponovo vidjeti, ali Treea neprijateljska ofanziva i izdaja retnika u julnoj Hercegovini onemoguCila je tamoSn.jim jedinicama da se probiju prema glavni.il.i Vrhovnog Staba koji se
kretao put Bosne.
Svi izvjeftaji, koji su nam docnije stizali iz Hercegovine,
govorili su o herojskoj smrti Dragice Pravice, o nj!mQm neustra8ivom drianju .. . Sa njenim junaStvom smo tada, mi Clanovi Staba X hercegoval:ke brigade, upoznali druga Tita i
Vrbovni Stab.
- Jedanaestog januara okupili smo se u Slivnici- prica
Slobodan Sakota - iz SK Dragica Pravica i Vojo Popovic
kao sekretar, a iz Staba bataljona »Sumac komandant Vlado
f>eric, zamjenik politkomesara Rade Pravica i ja. Svi smo zajedno krenuli preko DZivara i Zubaca na savjetovanje u
Operativni Stab u Lastvu. Komandant tog Staba bio je Sava
Koval:evic-Mizara a komesar Petar DrapSin - tada pomat
pod imenom Petar Die. U me<luvremenu se na.§ bataljon sasvim u~vrstio . .. Ali, vee se osjel:ala razbija~ka aktivnost reakcionarnih elemenata, kao §to je bio Novica Kraljevi(: - pro-fesor subotickog Pravnog fakulteta, koji je od prvog dana saradivao s okupatorom. Ovo napominjem da bi se vidjelo zbog
cega se na savjetovanju Operativnog staba u Lastvi. pored
ostalog naroCita pa.Znja posvetila poku.Saju rovarenja doma(:ih
neprijatelja-Cetnika.
Krajem janu~a Stab bataljona je premje§ten u Slivnicu,
i tokom februara i prve PQlovine marta ~e saDl ~ . ~tao
300
�.a Dragicotn. Vee tada je u cijelom tom kraju uZivala veliki
ugled. lako relativno veoma mlada, uspjela je da stekne
ugled u narodu; pa ~ak i kod starih patrijarhalnih seljaka
rodoljuba. Na seoskim konferencijama pomno su je slu§ali i
'vodili ra~una o njenoj rije~i.
Krajem marta otiJao sam sa jednim kombinovanim bataljonom u napad na Bora~ i viSe se nisam vracao na trebinjski
srez. Sreo sam je zadnji put u Fatnici potkraj aprila . . . ViSe
nije nosila seosko odijelo. Sjecam se, svidjela joj se moja crvena dolamica, pa sam joj je dao. Gotovo sva teritorija isto~ne
Hercegovine bila je tad u nasim rukama. O.c;tali su blokirani
samo neprijateljski garnizoni u gradovima. Ona je, kao i svi
mi, bila razdragana zbog na§ih pobjeda na Bor~u i drugim
stranama. Zbog toga je, valjda, i nosim u sjecanju zivu i
nasmijanu.
Od stotine i hiljade susreta - kaze Du§an Grk -dvije decenije tesko se sjetiti detalja, pa bili oni neuzbudljivi. A ja sam tada sretao Dragicu . . . Cuo sam
jos prije, ali u burnim danima rata, u teskim ustani~kim danima, njeno ime sve ce§Ce se spominjalo ... Uporedo
sa imenima rukovodilaca Ustanka, istaknutih komunista, usta;nickim dijelom Hercegovine spominjalo se i jedno zensko ime
- Dragica Pravica. Nije to bila mala stvar! Jer, onda nije
bilo dnevne stampe, radija i drugih sredstava brze informacije
i propagande. Ono sto se o Dragici culo bio je samo rezultat
njenog revolucionarnog rada. Mogla se sresti na partijskim
sastancima u Fatnici, u partizanskim stabovima u Lastvi i Zagori, na savjetovanju u citavom trebinjskom i ljubinjskom
kraju, pa sve do Grahova u Crnoj Gori. Cesce sam je vidao
u Zagori-opstina Ljubomir, gdje se nalazio stab Jumog hercegovackog odreda, ciji sam clan bio. Navracala je najcesce
u omladinski udarni vod naseg odreda, sa kojim je uspostavila prisan kontakt, pa su je mladi udarnici satima i satima
slusali dok im je govorila o Partiji, socijalizmu ...
poslije
kada i
za nju
-........ U selu Miru§ama nedaleko Bilece, vrsio sam duZnost
komandira Miru8ke partizanske cete. Komanda se nalazila u
zgradici ieljeznickog stajalista. Jedne tamne januarske nol:i
...._ sje{:a se Nikola Komneni~ - probudio me kurir:
301
�•Druie komandire, traii te jedna drugarica. sa dvojicom
drugova.c
Pomalo sanjiv iza.§ao sam pred zgradu i ugled,ao tri siluete. Prva mi je priSla Dragica.
•Ja sam Draglca Pravica rekla je tiho- treba mi pratnja
do Baljaka, sutra moram u Fatnicu.c
·
•Dobro, drugarice Dragice, to nije teSkoc uzvratio sam
veselo, napomenuvfi da ee je moji borci otpratiti do Balja&e
partizanske ~te. a BaljCani ee je provesti dalje. PoSla je u
Fatnicu - selo izmedu Plane i Divina, gdje je trebalo da
odrZi konferenciju sa Zenama. Koliko se sjeCam, u Fatnici se
nalazilo i nekoliko clanova Operativnog !taba. Razvitak ustanka je ovdje iSao vrlo brzo ... Vee tada smo u svojim rukama
imali veliki dio teritorije. Neprijateljski garnizoni u BileCi i
Trebinju bill su medusobno sasvim odsjeeeni. Nde rete i ba•
taljoni operisali su vrlo uspjeSilo i na liniji Bil~acko
-Nevesinje-Mostar.
NoCila je u ndoj strdari.
•Sigurno si gladna, Dragice? upitah, tek da se napravim.
gostoprimljiv. »Vjeruj mi da jesamc priznala je. Jedan od
boraca danese malo kajmaka i jeanena hljeba. Razgovor se
poveo o borbama . . . Priala je o uspjeAnom napadu na italijanske faiiste u Radovan-2drijelu, kako su zaplijenjene velike koli&e oruZja, municije i hrane, o uspjesima Orjenskog
partizanskog bataljona koji je tih dana operisao u Konavlima,
Boki i oko Herceg-Novog. Izlotila nam je vrlo ubjedljivo,
politicku i vojnu situaciju u zemlji, podvlaceCi nde uspjehe u
Hercegovini. Na kraju je ponosno izjavila:
»Tako raste i jaca narodna vojska, drugovi!c
Bila je vrlo lijepa. !mala je osobito lijepu zlatasto-smedu
boju tena; preplanula od sunca i vjetra. Dok nam je govorila,
skinula je s glave sal. ~e8ljala se jednostavno: poluduga kosa
joj pozadi skupljena i vezana. Na nogama bijele carape, nazuvci i opanci. Preko kratkog kaputa piStolj.
Mrstila se govoreci o domaCim izdajnicima. Isticala je
koliko je vaZilo vaspitavati mlade ljude. Njene rijeei nisu bile
zvonke fraze nego puna istina o Zivotu. Misli su joj se skladno
vezivale jedna na drugu . . . Sjeeam se, jedan borac se cudio
»koliko Dragica mo~e da govori a da se nigdje ne zabunic.
Moji borci su bill radosni sto se tako neocekivano ndla medu
nama. 0 Dragici smo sluAali price i price . . . Znali smo. da je
302
�jedan -od orga!ljzatora Ust~ u Hercegovini, ali nismo znali
da je tako skromna i pris.tupa~na.
Osvanulo je prohladno jutro. Sunce je .§krto obasjalo
okolne bregove i ponovo se uvuklo u lanac gustih obla~ina.
Dragica je rano ustala i razgovarala s drugovima iz moje ~ete.
Pri§ao sam i ja, odredio nekoliko hrabrih boraca da je prate
do Baljaka i s njom se rukovao. Sa . svima se pozdravila ponaosob. Nasav& se u. kamenjaru iznad stanice, mahnula nam
je rukom i veselo skoknula s kamena ... Gledali smo za njima
5!Ve dok se nisu izgubili u miruskoj strani.
- NjeZilo februarsko sunce obasjalo je tog jutra manastir Dobri~evo na vrhu breruljka, ogoljelo drvece i sivi kamen. A dolje, iznad tihe, kao kristal bistre TrebiSnjice, valjali
su se snopovi magle.
·
Vdio sam duznost zamjenika komesara Bileckog partizanskog bataljona- ispri~ao je Jovo Vujnovic. -· Komanda
se ovdje smjestila s grupom boraca, a ostali su obezbjedivali
polozaje duz komunikacije Bileca-Trebinje. U rukama nam
je tad bilo ~itavo ovo podru~je. U Dobri~evu smo vee dwe.
Probudio sam se rano i is~ekivao naredenje za neku akciju,
jer, nikad se ne zna sta nosi novi dan! Ali, ovog puta sam bio
prijatno iznenaden.
»Dolazi Dragica, spremi se za razgovor. Nju sve interesuje; pitace za stanje na terenu . . .« re~e mi jedan drug.
Za Dragicu sam ~uo ranije, ali je nisam li~no poznavao.
Bio sam radoznao da vidim zenu borca i partijskog funkcionera. Uskoro je stigla.
Pri~ala nam je o borbama u Hercegovini, isticala pojedine akcije i uspjehe. Na mene je ostavila dubok utisak. I
kad je govorila o ozbiljnim stvarima, na lieu joj je podrhtavao osmijeh. Neka naro~ito snaina toplina izbijala je iz njenih rij~i. Svaka njena misao hila je jasna i prihvatljiva; bilo
da je govorila o omladinskim strazama, o potrebi ~uvanja sela
ill o utjecaju neprijateljskih elemenata ... Zatim sam je upoznao s prilikama na podru~ju bataljona, u pojedinim selima,
i s ddanjem boraca ...
»A da li u sela idete ~esto, druze? - pitala me. - Da
li se narodu objdnjava politi~ka i vojna situacija? Ne smijemo se zanositi samo vojni~kim uspjesima. Potrebno je raditi sa omladinom, sa cijelim narodom, ali stalno •.. • Poslije
803
�sastanka obi.Ali smo manastir, taj napuAtei'li srednjevjekovni
spomenik. Razgledala je freske i objamjavala nam da su to
:vrijedna umjetni~ka djela.
»Eto, vidite, kako su kaluderi znali da Zive. <h'dje im je
bilo lijepoc rekla je smije§e(:i se. U tom momentu, zapazih,
pogledala je na dvori!te. Osjecao sam da ne§to ~ekuje. Kasnije sam saznao da se nadala svom vjereniku f>oki Putici,
no:;;~!lostavljenom komandantu Operativnog Ataba. :.2ao mi
je sto ce i va5 bataljon morati da napusti ovako lijepo mjestoc dobacila nam je dok smo izlazili i glasno se nasmijala.
Nekoliko ~asaka kasnije jedan drug me poveo na stranu i
saopstio mi da je ubijen f>oko Putica. Cetni<!ki izrodi su ga
ubili 21. februara negdje u Ljubomiru.
»lzgubili smo f>oka. Ubise ga izrodi. Nikom o ovome ne
govori; upoznat je samo komandni kadar jedinica.c
U trenutku sam bio dusevno skrhan. Utopio sam se u
tugu, iako sam znao da to ne bib smio. Dva dana prije Drs ·
ginog dolaska medu nas oprostio sam se s f>okom; tada smo
se i poljubili. Poslije ovog te§kog saznanja udaljio sam se od
Dragice. Nisam mogao gledati njenu veselost, a znati da f>oka
nema vi§e medu nama. A ona je i dalje Zivo razgovarala s
borcima iz bataljona . ..
Ostatak dana potrajao je kao vjel!nost. Mu~ila me misao
}tako ce Dragicu bolno pogoditi vijest o smrti f>okinoj.
- Za Dragicu P.ravicu se jos prije rata govorilo da je
komunista - kaze Luka Vucinil:. - Zato se nisam iznenadio
kad sam je vidio na jednom savjetovanju komandanata i komesara bataljona sa podrucja privremenog Operativnog Ataba
za istocnu Hercegovinu i dio Crne Gore, na cijem je ~elu bio
Sava Kovacevic. Bilo je to u Lastvi, negdje polovinom januara
1942. Raspravljalo se o situaciji na tom terenu, posebno, u
Ljubomiru i u nizu sela izmedu Bilece i Trebinja. Nairne, u
tom kraju je djelovao biv§i iandarm Savo Kova~, cetnicki
»vojvodac i viSe njegovih rodaka. Zastupao sam miSljenje
da stanje u Ljubomiru nije najbolje, da moramo biti oprezni.
:.Nemoj tako, druze Luka! Mi se u Ljubomirce moiemo
pouzdatic pobijala je Dragica moje mi§ljenje. PokuAavao sam
da je ubijedim, ali nisam uspijevao. lstog miSljenja kao Dra._
gica bio je i Sava Koval!evic. U toku diskusije u sobu je u!aO
kurir i pozvao komandanta Savu. Ovaj je izaSao, ali se ubrz:o
�vratio, bolje re&no, ulet.io u sobu; vrata .su se za njim a treskom zalupila. Onako u. trku je vikao:
•Drugovi, ranjen je Majo Bendera~'7). Mu~ki ga ranila
»peta kolonac u Ljubomiru ... c
•Sta? Maja? Naiega Majalc vrisnula je Dragica.
•Drugovi, bill amo pogremo informiaani o stanju u Ljubomiruc nastavljao je Sava.
•Eto, nismo jos ~eli ozbiljno da se bijemo, ave~ gubimo
najbolje drugove ...c Ogor~eno je govorila Dragica. Svima
nam je bilo tesko. Ali, dok amo mi, muJkarci, uspijevali da
aakrijemo Woat i ardlbu, Dragica se nije mogla auzdriati;
na momente je izgledala izbezumljena. Dalji tok dogovora bio
je prekidan njenim upadicama:
»Treba odmah bandu likvidirati. Nikome milosti ... «
Iz nje je izvirala ljubav prema ~ovjeku, drugu. I viSe
od toga! Svaki borac za nju je bio brat ro<!eni. Vidjelo se to
iz njenih poatupaka. •Svaki ~ovjek nam je dragocjenc ponavljala je. Nije to bio izraz, da kaiem, prakti~nog- vojni~kog
gledanja. Iz nje je govorio pravi covjek, bila je to istinska
ljubav za ljude.
Pola sata kasnije do§ao je i kurir iz Zavoda - predio
Cepelica, Panik, Miruie. i jo§ neka sela u bileckom kraju i obavijestio Savu da Talijani pripremaju prodor iz Bil~e
preko Zavo<!a u pravcu Trebinja.
· •Za vas je dogovor zavrienc - o~ratio se Sava meni i
Vladi Tomanovicu, koji je tada postavljen za komandanta
Bileckog partizanskog bataljona, - •na front, i da vidim
kako ce se Zavodani ponijeti u ovom momentu ... «
:.Da li ee i kod vas biti kao u Ljubomiru ...?« pitala me
Dragica, jer sam tada bio komesar Oraiko-Panicke ~ete.
»Neee, sigurnolc odgovorio sam, poznavajuci dobra prilike u naiim selima.
•Dobra c:iru!e Luka, za Ljubomir si bio u pravu. Nadam
se da si i u ovome. Sarno, zapamti: klasne neprijatelje treba
nemilosrdno uniitavati. Njima ne treba vjerovati.« Jo§ uvije.k
je bila uzbudena.
Sljed~eg dana prihvatili smo borbu. Prodor okupatora
je sprij~en. Pored brojnog lakog oru!ja. u naAim rukama se
nadose i dva topa.
·
'I) Majo Benderac kod Treblnja.
so- Zene berojl
Narodni beroj, poginuo 10. aprila 1942.
�Posij~nji put smo se sreli krajem februara u Branom
Dolu, gdje je moja jedinica ddala poloiaj. Doznali smo da .s u
cetnici u Ljubomiru ubili jednog od naAih rukovodeeih ljudi
f>oka Puticu. 0 tome smo odmah poslali obavijest u Lastvu.
Reagovanje smo ocekivali potkraj sljedeceg. dana. Met1utim,
nde predstraze vee u ranu zoru primijetise grupu ljudi, kako·
se preko snjezne visoravni probija ka liniji fronta. U daljini
sam prepoznao stasitu figuru Save Kovacevica. Bio je strasan.
Natu§tio se! Kao cmi oblak pun gromova! Dragica koja je isla.
sa njim bila je potresena i tuma.
Za pogibiju su doznali juce i odmah krenuli. Od Lastve·
do Branog Dola putovali su cijelu noc, iako udaljenost nije
tako velika; ali teren je brdovit, a tada je bio jos i snijegom.
zatrpan. Na Branom Dolu su se vrlo malo zaddali. Odmah su
krenuli dalje, u pravcu Ljubomira. Odmicali su zumim korakom. Jos dugo se na snijegu ocrtava1a stasita figura SaveKovaceviea i visoki, vitki lik Dragice Pravice.
- Negdje pocetkom 1942. u Fatnici- gdje smo odrZava]i
sastanke OK, gdje se nalazio Operativni stab i dolazili rukovodeci drugovi iz svih krajeva Hercegovine - sreo sam Dragu. lznenadio sam se koliko se bila izmenila - piSe MilenkoSotra. - Nosila je opanke i bele vunene carape. Odeca joj
je bila poluvojnicka-poluseljacka. Nesto smo se salili na racun
toga, pominjuci i :.narodnjastvo«. Ona krhka, neZn.a studentkinja hila je sada vojnik; cudnovato, grube vunene carape i
tkanina, zajedno sa revolverom na opasacu, davali su joj nek\1'.
posebnu privlacnost, moZda i vecu nego nekada ona marinska
jaknica u struk i okovratnik od zeca na zimskom kaputicu.
Tu u Fatnici pitao sam je kako je bilo u Ljubomiru, kuda
je iSla sa Savom Kovacevicem, posle pogibije f>oka Putice.
Znao sam da je Putica, kapetan-avijaticar bivse jugoslovenske·
vojske, postao njen verenik, uoci samoga rata, i da ga je
volela iskrenom ljubavlju, pogotovo - sto je bio komunista.
Kad je formirana Sumska partizanska ceta, Putica je bio njen
komandir ... Cetnici su ga ubili .mucki, iz zasede, i J?raga jehtela da i ona licno osveti druga i prijatelja. Pricala je o tome
sa neskrivenim ponosom; svojom rukom streljala je iz pi§tolja
izdajnike koje je Sava Mizara osudio na smrt. To je Dragici
odgovaralo, njenom bolu, to je nekako iSlo i sa onim vr~menom kod nas, u Hercegovini, s onim radikaUzmom.
·
306
�-:- U februaru je prisustvovala partijskom: sayj~tovanju
Ljupom.iru · k,oje je, s malim prekidima, tr..ajalo 24 sata
- sjeca se Jovo Grkavac. ~ Oosli.su d11.1govi; Sava· Kova~evi(s,
Miro Popara, Petar DrapsinB), Cile Koval:evic, Vlado Toma.novic9), Petar Bozovic, kao i rukovodstvo Ljubomirskog bataljona. Bilo je to poslije smrti f>oke Putice. U. seoskoj; kuCi
blizu skole iskupilo se nas cetrdesetero, u razliCitoj odjeci i
raznog doba starosti. Sa SavoiQ, Mirom i Petrom do!li su . i
neki nepoznati drugovi: komesari i ko:rnandanti nekih. jedi~
nica iz Crne Gore i Hercegovine.
..
V~e njih je istupilo za govomicom . . . Dragica je -diskutovala o na8im vojnim i politil:kim uspjesjma, i naglabvala
da treba paziti i na izvj~sne slabosti Ato su se pojavljivale n•
terenu. Zahtijevala je da. se ostro kazne glavni l:e.toil:ki banditi. Bila je uzbudena; vidjelo se da savladava lil:ni bol, da.
.hoce da ga izlijeCi radom i borbom.
Savjetovanjem su rukovodili naizmjenicno Miro i Sava.
Dragica je sjedila izmedu Save 1 Petra Drap!ina. .Pa!ljivo •je'
pratila svakog govorriika; Na kraju smo diskutovali i m.i, mladi komunisti. Ostro smo istupili. Sjala je od odu8ev.ljenja kad
su mladi govorili, treptala od radosti, gledajuCi kako mladi
komunisti izrastaju kao borci i politicari. Njene bistre oei ~
govorile da je dotivljavala ono .o cemu je sanjala i da svoje
rijel:i i snove danonocnom borbom pretvara u djelo.
Na rastanku Dragica se pozdravljala sa svima, pa je i
meni l:vrsto stisla ruku: »Zdravo, Jovo, pa sad s- novim ·5nagama na rad! Obratite vise paznte oii\ladini i politickoj iigjtaciji.«
· ·
..
~ ~~lu
- Petog aprila, bila je subota vece, nda I udama cebt
izvr!lila je akciju na neke petokolona!le u nekim •selima DZivara - sjeca se Huso Budalica. - Trojicu smo lihvatili; · !l
jedan nam je pobjegao. U borbi je poginuo omladinaC: Datlro
Urlic iz Dubrovnika. Sutradan s~o ga sahranili na· groblju it
Selu Poljicu. Dragica· je oddala kral:i govor i, postO sn1o ·~
postrojili pored groba, svi smo otpjevali posmrtni inari. ·Meni
se ta slika duboko urezala u svijest. Bila je to prva sahrana
u l:eti, nda prva Z&lost poslije mnogih radosti i. uspj~ha; · I'lll:
8)
1)
Petar DrapAm·.-.:.. Narocfnt heroj; pogmuo. 101•. , _~,:· .· ; ·
Vlado Tomanovic - Narodni heroj, poginuo 2. juna>i~ · ·.•:L
�Trebinja je tukla artiljerija i neprijatelj je krenuo na nas.
Nda Udarna ~eta odbila je napad. Dragica je· u tim trenuci.ma
bila dio nas, jedan od boraca nde ~ete.
- Posebno pamtim njeno istupanje na prvoj okruZnoj
konferenciji SKOJ-a za ist~nu Hercegovinu 21. aprila u Fatnici- ka!e Tripo Sarenac.- Najveea u~ionica u Akoli lijepo
je uredena; Branko Sotra izlijepio je zidove parolama, raznim amblemima i zastavama. U radnom predsjedniftvu od
pet ~lanova bila je Dragica. Iza glavnog referata dolao je red
na nju, podnijela je koreferat: •Omladina ju~e, danas i sutra•.
Temperamentno je govorila o budenju ~itavog naroda,
posebno !ena, omladinki koje ulazeC.i u NO borbu, p~ju da
mijenjaju svoj polo!aj u drultvu ... A zatim je govorila, kao
da sanjari: •Ali, ovo je samo p~etak onoga Ito treba da dode.
JoA dosta predrasuda treba da nestane ... Joi omladinka nije
.slobodna ... Jedino socijalizam moze dati ndoj !eni punu
ljudsku slobodu.«
- Nije mnogo pro!ivela - pile Milenko Sotra. - Ali za
to kratko vreme, u ustanku, uzrasla je zajedno sa Partijom i
pokretom. U aprilu 1942. kad je vee citava Hercegovina bila
u plamenu, formirana su dva hercegovacka odreda: severni
i: ju!ni; krajem aprila formirana su i dva okru!n.a komiteta.
Kao sekretar SK u Stocu, do§ao sam na sastanak u selo Zagoiu~ poVi.se Popova Polja. »Tu, u seoskoj kuCi, na kojoj se
sada· nalazi spomen-ploca u znak secanja na taj dogadaj sponi.inje i Tripo Sarenac - Dragicu smo izabrali za sekretara komiteta za juZilu Hercegovinu. Predlo!io ju je Pavle
Kovacevic, sekretar Oblasnog komiteta.« Bili su prisutni delegati CK KPJ i SKOJ-a: Milentije Popovic, Mile Radosavljevic i Ljubinka Milosavljevic, i Vaso Miskin10)-Crni, k.ao
predstavnik PK. Draga je dolla ispred trebinjske organiza.cije, tamo je vee bila izabrana za sekretara komiteta. JoA u
Fatnici sam video da nju drug Crni mnogo ceni.
Trebalo je izabrati sekretara; iznosili smo, svak na svoj
nacin, biografije. Draga je kratko i jednostavno rekla o sebi
i n;rlrno odgovorila na dva-tri pitanja koja su drugovi postalt) Vaso Miskin Sa,rajev\1.
Narodni heroj, bravar, umro 8. jula 1945. u
�viii. Zatim smo glasali, ispisujul:i na hartiji ime. Nju smo iza~ ' '
bralil Svi listiCi bez jednog, glasili su na njeno ime.
- Preslo se na diskusiju. Predstojao je veliki posao, za.
daci nisu bill nimalo jednostavni. Raspravljali smo o narednim zadacima, - kale Tripo Sarenac - najvi§e o mjerama
protiv »pete kolonec, kako smo nazivali l!etnlcke elemente,
Cija se pojacana aktivnost osjetila na terenu. Jedan od zakljucaka je nalagao da protiv »pete kolonec moramo voditi
energicnu borbu. »Ja sam tako uvijek govorila ...« podvlaCila je Dragica. Tada jos nismo bill svjesni koliko je dalek~
bila oti§la cetnicka izdaja. Ubrzo je izbilo »djelo na vidjelo<~;
poceli su sistematski napad.i na komuniste i partizanske, gerilske odrede. Medu prvim trtvama na8la se i Dragica Pravica.
- Uskoro je naisla velika italijanska ofanziva, kojoj se
prikljucio i na8 aktivni, unutra8nji neprijatelj - cetnici produtava M. Sotra. - Novoizabrani OK nije stigao da se
opet sastane; to je bio prvi i poslednji sastanak u Zagori. I
poslednje videnje sa Dragom.
Negde u Bosni, u poznu jesen 1942. drug Crni, partijski
rukovod.ilac brigade, prutio mi je jedan izvestaj iz Hercegovine. »Procitaj kako je Draga zavrSilac napomenuo je. Nati
drugovi koji su ilegalno radili na terenu, pisali su opsirno o
sudbini Rade i Dragice Pravice; i kako su ih Italijani na
kraju, kao neku posebnu nagradu predali cetnicima. Bila je
to surova stvarnost revolucije.
- Sticajem okolnosti dosla sam 1941. iz Li.tve u Jugoslaviju- ispricala je Mina Kovacevic.- Udala sam se za pravnika Spasoja Spail:a11), koga sam upoznala u Parizu. Tako sam
kao strankinja, ne poznavajul:i prilike i obicaje, niti jezik
svoje nove otadtbine, krenula sa svojim drugom u oslobodilacki rat Jugoslovena.
Bila je zima 1942. kada sam prvi put srela Dragicu Pravicu u partizanskom §tabu, na .samoj ivici sela Graba u
opstini Zubci. Dotada sam cesto sluAala o njoj. Dojahala je
na konju, kao neka amazonka. Ruticasta marama priddavala
joj je talasastu kosu, plavu i sjajnu. Vezala je maramu na
zatiljku, kao sto cine ljeti djevojke iz Sume Trebinjske. Na
nogama je imala vunene seljacke carape, nazuvke i opanke.
11) Dr Spasoje Spall: - komesar bataljona »Luka Vukalovlcc.
strljeljan od ~tnlka maja 1942.
30~
�BtJa je odjevena u Jirolru vunenu suknju i tamnu dolainiCU:
Zapazila sam njene izrazito lijepe, plave i sjajne 00, uokvirene gustim trepavicama Iz njene pojave zra&o je neSto prkomo-samovoljno, ito je u ovim revolucionarnim danima prijatno djelovalo. Kao i uvijek, kad dodu »tijesna vremena~,
Jjudi su gledali u hrabre i odvame s povjerenjem. Ste~ sam
utisak da je i sa Dragicom bilo isto. Svi su je cijenili, poltovali i voljeli.
To v~. kad je doila u nal itab, konferisala je s drugovima. Poslije je sa mnom poila na spavanje u lrueu moga
svekra, djeda Sime. Cim je djed wo ko je i <!ija je Dragica,
odmah se raspolouo. Raspitivao se za njene, pricao o svome
linu i kCerima u Americi i sam nam spremio ve<!eru.
Kao ito su obimo svi cinili videl:i da sam strankinja, a
Ito zbog rdavog izgovora nisam mogla skriti, i Dragica me
odmah pitala o mom porijeklu: o roditeljima, skolovanju, na&u tivota, o narodu . . . Tu n.oC smo mnogo pri<!ale. Bila je
veoma zainteresovana, pa sam se trudila da je ito sire obavijestim' o svemu . . . I kako je Crvena armija U.Sla u Litvu,
baA prije mog odlaska iz zemlje. Ona je meni pricala o svojim studijama. Ja sam, kao joA nelSkusna aktivistkinja, tek
pol!ela raditi sa omladinom i zenama u opstini Zubci. Upucivala me kako da ih Ato bolje organizujem. Lagano rni je sve
to tumacila, pa sam je dobro razumjela. Mnogo sto-sta, za
mene komplikovano, postalo je uprostenije. Kao da sam time
dobila krila. Pitala sam je za porodicu. Govorila je o svima,
a najviie o jedinom bratu Radi. 0 njemu je Dragica govorila
sa njemoAcu i velikom brigom. Kasnije smo se <!esce vidale.
Kad god je dolazila u nai kraj, prenoeila bi u mojoj sobici.
Kad je jednom opet dosla u Zubce, saopstila mi je: »Ti
si sada kandidat KPJ ... « Mnogo je na mene uticala. Ona je
za mene bila olicenje svih vrlina koje sam sm&trala neophodnim za na8u borbu. Prema meni je imala gotovo sestrinski
stav, bila njeina, vjerovatno i zbog toga ito sam morala sve
savladivati: od jezika do shvatanja nove sredine ...
· U !ivom sjecanju rni je ostao sastanak zena sa cijelog
podru<!ja oslobo<lene i neoslobodene ju!ne Hercegovine. U
maju 1942. sastanak je oddan u Zagori. Mi iz Zubaca pje;iacile smo do Slivnice, tu smo se spojile sa Dragiclnom grupom i sve zajedno produiile u Zagoru. Dani vee otoplili, .Suma
ollstala. Bilo je pravo hercegova<!ko proljece. Savjetovanje je
"10
�odr!ano u Akoli. DoAlo je mnogo zena. Upoznala sam tada
mnoge drugarice. Bila je tu Dragica Bajkovi~, Ljubica Milo~evi~, pa srednjoAkolka Radojka Kr~mar iz Mostara, koja je
kasnije trag~no poginula. Iz tog skupa izranjaju mi sada
mnogi likovi, ali sviana se imena ne sjeeam: Danka Kova~e
vic- Pavlova Zena, Fatima Tikvina iz Mostara, Ranka Stefanovic i tolike druge ... Referat je dr!ao Pavle Kova~evic,
a zatim je rij~ uzela Dragica. Ona je medu nama vodila
glavnu rije~ i njena diskusija najviAe je zapazena. Kako je
samo umjela privuCi opAtu pa!nju, zadobiti povjerenje zena!
Na savjetovanju smo ostale dva-tri dana. Vratile smo se u
Zubce, ali nije proslo ni nekoliko dana, uslijedila je vee veoma
teska situacija. Pocela je Treea ofanziva i povla~enje na8ih
snaga ka Bosni. Bili smo opkoljeru od okupatora i ~etnika . . .
U vrlo tes.kim uslovima povla~ili smo se put Trebinjske Sume. Na tom terenu smo se spojili sa ostalim jedinicama i svi,
nas nekoliko stotina, zaustavili se kod mjesta Slanog na rijeci
TrebiSnjici. Sa nama, u partizanskoj koloni bila je i Dragica.
Kod TrebiSnjice smo se odmorili. Tu pored rijeke odr!ano je
savjetovanje vojnih i partijskih rukovodilaca. Odjednom, kao
da sad gledam, nastala je rasprava: Jedni su bill za to da se
u ovakvoj situaciji rasturimo u grupe i Zivimo ilegalno, a
oni koji nisu kompromitovani da odu kucama i sklone oru!je;
drugi, medu kojima je i Dragica bila, branili su stav da se
treba pod oruzjem, ovako skupno probijati prema drugim nasim snagama. Nadvladalo je miSljenje prvih i mi smo se podijelili u grupe .. , Dragica je otisla sa Sumljanima, a kratko
vrijeme iza -toga, razbijeni, rastureni u grupice padali smo neprijatelju u ruke ...
- Tih majskih dana, sun~anih i svjezih, neprijatelj je
poceo ofimzivu i na na8e snage u j\lZnoj Hercegovini - ispri~ao je Uros Seepanovic. - Jedan dio komandnog kaclra nasih
jedinica znao je da se zbog toga priprema zna~ajan sastanak.
Uskoro smo pozvani da prisustvujemo vojno-politickom skupu
koji je na brzinu zakazan. Bili su tu komunisti Podbrcske i
Sumske ·partizanske ~ete Sedmog bataljona i jedan dio komunista Orjenskog bataljona. Situacija na terenu vrlo teska, konfuzna ... Neprijatelj je vee operisao i napadao nas sa nekoliko strana. Ofanziva ~etnika vee je uveliko hvatala maha, a
veza sa Operativnim stabom i Oblasnim komitetom bila je
prekinuta.
311
�Zul!no se raspravljalo ...
Dragiea je sluJala diskutante onom pamjom kojom l!ovjek
u delikatnim trenueima prati sve oko sebe. Osj~alo se da
duboko razmifija. Ustala je: preko vojnil!ke bluze uprtal!, na
opasa~u pi!tolj. Odmjerena u pokretima, sasvim stalofeno je
izlotila svoje miAljenje. Na momente je pravila pauze i tajae
se l!inio joA dublji Prisutni su je pomno sluJali. Svi pogledi
I)OCivali su na njenom lieu. A na tom izra!ajnom lieu opazao
se umor i zabrinutosl Mnogo je pjeAal!ila tih dana ... Prilike
su nalagale veliku ozbiljnost i ona je govorila ozbiljno, sa odgovomo.§cu rukovodioca; o nzvoju Ustanka, o nastojanju neprijatelja da nas opkoli i zbije u uski krug manevrisanja ...
Naglasila je da imamo velik broj hrabrih boraea, da moramo
izdr!ati napore . . . Bila je uvjerena da ~emo se povezati sa
Operativnim Atabom. Branila je tezu da treba i~i u pravcu
sjevera i jediniee dovesti u vezu sa snagama Prve proleterske
koja je vodila borbe oko Gaeka. Predlagala je da na terenu
ostane nekoliko nekompromitovanih komunista-ilegalaea. Svi
mi: komandanti i njihovi zamjeniei, komesari, zamjeniei komesara, komandiri, svi komunisti, sluJali smo njene rijel!i koje
su imale snagu ubjedljivosti Da · se njen prijedlog usvojio,
sigumo je da bismo iz Hereegovine tada izvukli brigadu boraea; jer, tu su se nalazila dva udarna bataljona s dobrim
naort!Zanjem i iskustvom iz bitaka u konavlima i Boki. T~i
bataljon se mogao formirati od boraea Povrike, Podbr~ke i
Sumske l!ete.
- U toj mul!noj atmosferi - sje~a se i' Nikola Komneni~
- sreo sam je ponovo u J11Znom here. odredu koji je operisao
na liniji Cavtat-Konavle-Gruda. Bill smo odsjel!eni od Operativnog Ataba i nismo imali veze sa na§im snagama koje su
operisale na putevima Gaek&-Nevesinje-Mostar. A u jedinieama prilil!an broj novopridoslih boraea, politil!ki nezrelih i
dezorijentisanih u ovoj teAkoj situaciji Zato je i .zakazan sastanak vojno-politil!kih rukovodilaea. Nai!avsi pri povlal!enju
sa nekim drugovima, Dragica me prepoznala i pozvala na taj
sastanak. Dok smo skupa iAli u Staro Siano, gdje je pomenuti
sastanak zbog hitnosti odr!an usputno, ubjec:!ivala me je da
~mo se povezati sa Operativnim stabom, da cemo pr~ u
kontraofanzivu i Talijane natjerati u njihove garnizone. Medutim, u Starom Slanom smo, kao l!lanovi KPJ, dobili posebne
zadatke i morali da odemo svaki na svoju stranu ... Dragica
�je poslom otiJla u selo Glavsku. Sve se razvijalo brzo ... Dok
se jedan dio ndih snaga probijao ka Operativnom !tabu, drug! dio je ostao na ovom haotii!nom terenu. U toj psihozi potpune neizvjesnosti, kad nas je, otcijepljene i izolovane, na
svakom koraku vrebala opasnost, Dragicu au uhvatili i!etnici
i predali je Talijanima. Doznali smo da je svezana ponosno
poAla kroz Trebinje, obra(:ajum se prolaznicima na ulici:
• Vidite li, moji Trebinjci, kakav me oloJ pJ:edaje okupatoru. Dol:i (:e vrijeme ovi l:e izrodi odgovarati pred narodnim sudom ...«
- Preko veze sam dobivala pisma od Dragice - kaie
sestra Danica. - Bila su puna topline, hrabrila su i umirivala. A onda, krajem maja, poslJednji susret. S mu!em sam
poAla u partizane i srela majku u selu Poljicu; sklonila se
kod rodbine, jer su Talijani vel: zaposjeli i i!uvali most na
Dratin-Dolu kod rodnog nam Bjelai!a . . . Cetnici su uveliko
nadirali. Narod se povlai!io ka Slivnici i put Mionil:a-Trebinjske Sume. Kolona izmorenih lica te!ko se kretala ... Pomagala sam majci pri hodu, a ona je uzdisala za Dragicom i
Radom: •f>e su moja djecac? Na glad i umor nije ni pomiiljala.
U Mioni(:ima gu!va . . . Partizani i civili • . . Sve se izmijeJalo. Sire se glasovi o presudnoj odluci: Oni koji nisu kompromitovani da se vrate kul:ama, a ostali u manjim gerilskim
odredima da nastave Zivot u §umi i da vde diverzije dok ne
pr()(!e udru!ena ofanziva i!etnika, usta§a i okupatora. Cefnii!ka izdaja je otvorena i potpunal Vui!emo se umorni od
grupe do grupe ne bi li vidjeli nekoga svoga. •Mamelc zai!usmo iznenadan uzvik i vee nam je u susret tri!ala mlada
cijevojka; o pasu joj pi§tolj, na glavi marama. Prepoznali smo
je tek kad je prula. Prigrlila je majkul •Gdje ce§, majko?c
•f>e ce§ ti, !alosna ti majka?lc I, umjesto da Dragicu
poljubi, ona je ujede.
•Sta je, mame, zaJto me ujedaJ?c pitala je Drage, smijul:i se.
•Bolje da te ja zubima zakoljem nego da te oni krvnici
mui!e ...«
•Ali ne boj se, mame, ti i!uvaj sebe, a od mene ita god
bude, nece mi biti te!ko . . . Nel:e me boljeti. Ja sam komunista .• .«
313
�»A de je Rade?c, nastavila je majka da raspituje.
»Mame, rekla sam ti da paziJ na sebe. Rade je na sigul'nom mjestu. Ne boj se ... «
s majkom sam se ovdje krila dva-tri dana, a onda su nas
uhvatili ~etnici i sproveli u trebinjski zatvor, gdje smo provele
tri mjeseca. Poslije su nas predali Talijanima, a ovi nas prebaci.Se u koncentracioni logor. na Prevlaci kod Herceg-Novog.
- Krajem maja - sje~a se Risto Rasevi~ - kada su Ta~
lijani i ~etnici uveliko nastupali iz Crne Gore, a nase snage se
bile povukle u Bosnu, Dragica je do5la u selo Povdko Poljice,
nedaleko Trebinja, da se tu skloni kod roc1aka. Sama se vra~
tila u svoj kraj, i pored toga sto su je neki drugovi odvra~ali
da to ne ~ini. Odbila je na5 poziv da ostane sa nama u Sumi
Trebinjskoj, gdje je bio Sreski komitet KPJ.
Oti.Sla je s ubjet1enjem da ~e u brdovitom i nepristupa~nom
kraju PovrSi biti najsigurnija i da ce moci viSe uraditi. Ali,
ni kafa se pred njom nije ohladila, a domacin se vratio sa ~et
nicima koji su je odmah zgrabili za gu5u; ~ian se na_vratima
pojavila, rodak Jela~ic oti.Sao je po ~etnike. A ona je imala
neograni~eno povjerenje u njega. Otada poeinju njezine strasne muke u rukama razularenih krvnika i njezina polagana
herojska smrt.
- Trebinjski zatvor je svaki dan ipOstajao sve puniji, kaze sestra Danica - tjeskoba u celijama sve v~a. Jednoga:
dana doznasmo da su ovamo dovedeni Dragica i Rade. Ubrzo
su preba~eni u Dubrovnik. Majka je o~ajavala. Ostale zatvorenice su je tjeSile:
»Ne brini, predali su ih Talijanima, a ovi su ih sigurno
odveli u koncentracioni logor. Da su ih mislili ubiti, ubili bl
ih odmah.c
Svaka druga utjeha ~a se nevjerovatnom. Iza nekog
vremena doznale smo da se Draga i Rade nalaze sa nama pod
istim krovom. Ali domalo su iznova odvedeni u nepoznatom
pravcu. Majka je to znala. Znala je i da Dragicu jako •mUce.
»Sad je gotovo!« rekla je. »Spasice se oni«, tje5ili smo je, iako
ni sami nismo u to vjerovali. »Ako su ubijeni, bar se viSe ne
mu~ec, umirivala je ona samu sebe.
314
�.sta eu! to je bila njihova zelja ..• Imali su ~kolu, mogli
su dobiti sluZbu, sve ... Pametni su bill, mogli su odlucivati«,
imala ·je obi~aj da kale u razgovoru sa zatvorenicima.
Nde slutnje su se ubrzo obistinile. Sestra jedne zatvorenice donese nam vijest da su Dragica i Rade strijeljani uo~i
Vidovdana. Tako su ~etnici proslavili praznik! Od majke smo
krili, jer se, negdje u dubini d~e, joi uvijek potajno nadala da
su zivi. U' to smo se uvjerili prilikom ndeg transportovanja
za Herceg-Novi. Sestra Zorka je nekako uspjela da se ·probije
do nas. Prvo maj~ino pitanje je bilo:
•Znadei li ~togod o Dragici i Radu?c
•Ne brini! Internirani su u Italijuc, slagala je Zorka.
Tek na Prevlaci majka je doznala istinu. Jedna nova zatvorenica hvalila je ndu Zorku jer joj je pomogla u dubrova~
kom zatvoru: •Jadna Zorka, ,pomaie, kao da joj nisu ubili brata i sestru.« Celijom se razlegap vrisak ... Viie se nije moglo
kriti, lpak, hrabro je podnijela udarac. Jedna od zatvorenica,
doznavsi da su joj strijeljali muZa, vriskala je dugo i bolno.
Karabinjeri su se uzbunili; jedni su prijetili, drugi saZaljivo
prolll4trali zenu, a d.obar dio njih ironicno se cerekao.
•Suti, molim tel Nemoj da ti se d~ani svete. Imd djecu
veliku, u njih se uzdaj. Evo, vidi mene, nemam ~ovjeka a i
dvoje djece sam vee izgubila. Ali necu kukati, da mi se duimani svete; podnosicu bol onako kako bi djeca !eljela ... «, progovorila je majka Draginim rje~nikom.
0 tome kako .se Drage ponijela u zatvoru, saznali smo
nesto od nde najstarije sestre. Odmah poslije hvatanja, Dragu
su doveli u zatvor u Zubce. Cim je za to ~ula, Mara joj je donijela nelito hrane. Cetnici su dozvolili posjetu; nije u pitanju
bilo milosrc:!e, taj susret je trebalo da za.plalii sestru. A ova je
razumljivo, hila ~abrinuta.
•Sta je, sestro, ita si se snuZdila? - do~ekala ju je Dragica. - Nemoj da se sekira§. Pazi zdravlje, djecu. Ti njih imd,
u njih se uzdaj ...«
Razgovarale su jos malo; Dragica je hrabrila sestru, umjesto da bude obratno, a zatim je zapjevala. Cetnickim zatvorom
zaorila se pjesma, borbena, partizanska. Pritr~ali su ~etnici i
odstranili sestru ali, umjesto pla~a, sada se u njenim o~ima
vidjela · odlu~ost. •Ohrabrila me Dragical Zar mole covjek
315
�&wjeka aaako da ohrabri?lc pitala a &sin. A Dntgici je to
i prilifilo.
J'uoa mjeleca bDa I8Dl •
u &bri&om zalVOiu u Belu
Grab- prib JliDa ~-Sa mojim drugam Spaojem
nalaztla AID lie U takozvaDoj •IIObi martic. Ubrzo R uaia aoba
po&1a puniti. Doveli m najprije Bega Badovi& iz Cme Gore.
partijskog iDstruktora za Zubce, pa Bada VukaloviCa, Gojka
RatJwviCa. Miloia Kisina, KmmJa iz Zubaca, kao i druge ajih
11e imeDa vile De sjeCam. Tih daDa doveli m i Veljka Bendereea, Sava Rajmibl ••• Svi m strijeljani od i!etDika. Odmah
iza njih doveli m Dragicu BajkovK, pa Dragicu Pravicu sa Stevom BratiCem. Svi smo predosj«ali ita nas feka.
Kad se Dragica pojavila, uHnilo mi se da je s njom u naiu
memljivu Celiju uJla svjetina. Ja AID u nju neograni~ vje-rovala. Ni ranije, pa ni tada, ona nije potcjenjivala opasnllflti.
nije 11e zavaravala.
•Iako mam ita me reka, ne blim Ito sam uJla u borbu.
Zivot 11e daje za slobodu. Znam, ubiee me! Tebe neee osuditi na
smrt, ti si strankinja. Budi kao Ito si dosad hila. Ti ees serazvijati, pa nastavi borbu •••c
Dok je govorila, na lieu joj se nije odraZavala ni ialost ni
tuga ni strah. Bila je mirna. Dosljedna sebi i rijea i djelu.
Mislim, drukaja nije ni umjela da bude. otkako sam je srel~
takva je bila u svim svojim postupcima; pa i sada, kad je svaki
w ~kivala kraj. U ndoj sobi smrti ona je odriavala duh
vedrine. Organizovali smo ovaj mali kolektiv, sve met1u sobom
dijelili Cistili smo, koliko nam je to bilo moguce, i sebe i
eeliju. Trijebili uJi. Svakoga dana pjevali smo partizanske i
revolucioname pjesme. Pjevali prkosno, okupatoru pod nosom,
gotovo radosnol Gotovo smo i zaboravile da nam je smrt tak<>
blizu.
Jedno popodne do<!o§e po Dragicu i Steva Bratica. •Spre-mite se - vikali su - spremite se za polazak!c Dragi~in brat
Rade bio je u to vrijeme u trebinjskom zatvoru. Oblareci se,
Dragica je izvadila dva nov~anika: jedan vezen a drugi ob~an.
od k~e. Prutila ih je meni:
•Znam, strijeljace mel Uzmi ovo i predaj, molim te, svome djeveru DuJanu, kad do<!e. Kati mu neka za ove pare kupi
hrane i doturi mome bratu Radu u Trebinje. Ako- neko 'Pre!ivi, neka ove nov~anike preda mojoj majci za uspomenu.c
�Govorila je mirno, sabrano, kao da se radio maloj, svakiddnjoj poruci. Prema bratu se odnosila tako bri!no, roditeljski. On i majka bill su, mislim, njene najv~e i najbolnije ljubavi u tim tragi~nim trenucima. Svaki.put, kad bi Ra~ spomenula, u njenom glasu sam osjetila zebnju:
»Samo neka njega ne ubijul Neka bar on ostane majci!
Sebe je svjesno pre!alila. Pozdravila se sa nama. Srce i
grlo mi se steglo. Pored svih napora da se savladam, umakle
su mi suze. Kako bih glasno zaplakalal Ali bojala sam se, osramoticu se. I to .pred njom, koja po<!e ponosno uzdignute glave,
prezrivo gledajuci ~etnike. Bez straha gledajuCi smrti u oO.
Te nov~anike sam predala djeveru kad nam je donio
hranu. On je u~inio kako je Dragica !eljela, negdje ih je sakrio. Poslije rata predali smo ih :bragi~j majci; bili su nagrl!eni od ~eva.
Docnije sam u trebinjskom zatvoru srela njenu majku
Milieu i sestru Danicu, koja se od majke nije odvajala. I da
mi nisu kazali, odmah bih je prepoznala po Dragici, koja je na
majku nevjerovatno licila. Baba Milica je vee znala kakvom su
mu~enju izvrgnuta njena djeca, ali se odli~no drzala. Krila je
suze »da se neprijatelj ne bi zlurado veselioc. Kad bismo ostajale nasamo, tepala je svome najmladem djetetu, svojoj Dragi:
»0, moja gujo ljuta, kako li ceil majci muke izdr!ati!c Uvijek je svoju mjezimicu nazivala ljutom gujom. To je bila
tu!na miloiita, bolno tepanje svome djetetu u ovim neljudskim
uslovima ..• Ciljala je mozda starica na Dragi~inu prkosnost,
a bila je ponosna na njenu ~vrstinu, uvjerena da nece pokleknuti. Kad govorim o Dragici, svaki put pomislim na njenu
majku, na koju nije li~ila samo izgledom nego i karakterom.
Mnoge primjere bih mogla navesti. Jedan mise duboko urezao
u pamcenje:
U trebinjskom zatvoru smo mi !ene bile na spratu, muskarci u prizemlju; njihov prozor ~uvao je karabinjer. Bili su
pod mnogo stroZijim re!imom nego !ene: Jell su samo zatvorsku hranu, izvana im se nije smjelo niiita nositi. Ni posjete
nisu mogli primati. Mi smo spolja dobijale hranu i preobuku,
svaki dan su nas izvodili u dvoriiite, pola sata u »iietnjuc, dok
je muiikarcima i to bilo uskraceno. Smiiiljale smo kako da im
pomognemo, da 1m doturimo hrane, cigarete, vijesti . . . Dok
smo ietale, nas su drugovi vidjeli, mi njih ne, pogotovo jer se
317
�z:boJc ~.:...;en~ JaiC)e pr:.=:z;:; pew a. Tada a
baha
...-
~~e::;-
,Jtaci :,.;dec:o ~ ::hz:Jiit;:. ja C::a ...trakc ~ k:arab::n~
dr-4Ji::::a i:n:::l ... P::_._e::::e i ~jes:i •• .a
da:a s;Le JII:Xl. kao : c:CX:xa..: ~~- ~-2J!P!i:j dYor ..... ~~4 .liE::ca R ~ Jua; :Qaia:ta c;:_ je :mao pomalo
~ C..;ezx; kako c::llle oOraCa:
Cw1a sam da Yi a BaJ:;: i:;epo pjeY"a:e i !grate; cio vam
na:rod., ka:Za i:~ •balac. A ft'O. pagJeda~..e.. i mi znadem.>
da iCJ'aiDO!c
C:m je to rek1a, baha :lllliea staYi rake ua k:Wwe i cmako
uupr.a pea da skaCe. tnJpb. kao da igra ko:O.. lgru je narot".to kar.Jrirala, da bi. privuk1a atlaiaaewu paicj:L :sa lieu joj
treperi OSU::jeh.. Bek1o bi lie da je bs br.ge. puna naivDog
na!;a, kao da joj a srcu Dije beskrajDa zebnja za djemm.
I>ragicom i Radom, pa i drugorima ko;i maida ovaj cas izdrianju sUaiDa la'vJUt.U muienja. Karabinjer' je SYU palnju preruo na baba-Milicu.. Zaista ih je zahavljala ova starica! Bez
obzira na svoje godine. ua knlpiaiCu i telku IDOru tamniee,
igra ona tako IIDijej;Do da su okupatori-straiari, zacenjujuCi seod smijeha, UZivali u oepredvideooj predstavi. A mi smo. proIazeei pored nutikog puwn:a., DeSmetano ubacivale Sto smo
imale. Videa da smo svriile svoj posao, vee omojeDa., haba
Milica je igraJa kao da je kriia dobila! Ispocl cme marame. povezaee, izviruje sijeda koa.. Od igre se zajapurili obrazi, a oa
iHd pobjednifkim sjajem. Kao da je na svadbi a ne u strainom trebinjskom zatvoru, u brizi za sudbinu svoje djece. nad
fijim glavama je vee lebdjela smrtna presuda. lgra baha Milica
u tom tijemom prostoru, ogradenom tako, da se pogled nigdje
ne mofe da odmori, osim na krajiCku plavog neba hen:egov~kog. I danas, kad god sretnem baha Milieu, u svijesti mi
iskrsne DragiCin lik. Obadvije su imale istu lijepu osobinu
rovjeka koji ne pada, ne Jdeca pred teSkoCama..
Ostala sam • babom Milicom oko nedjelju dana, a onda su
po moga druga Spasoja i mene doSli Italijani. Poveli su nas na
Lapad, u Dubrovniku, i zatvorili u takozvani •Kazbekc. Bio je
to u stvari podrum nekadainjeg bara •Kazbekac, Ito su okupatori pretvorili u zatvor. Bilo je tamno i prljavo. Zaudaralo
a T-
ilaca~.e
'i'~
je na vlagu. Svuda oko nas smeee i 4ubre. Ovdje sam upoznala
Dadu Novakovie iz Cavtata, koja mi ~ da SU; pred mojo
318
�clolazak, odavde odveli Dragicu i Rada, da ih predaju ~etni
cima na izvr!ienje kazne. Pri~ala je koliko su oboje bill izmu~
ceai. Radu su jo!i· ranije· sve zube .polomili. Dragica mu je $VU
hranu, sto im je donijela sestra Zorka, sitnila, vadila iz ribe
kostice, da bi mogao progutati. On sam niSta viSe nije mogao
jesti. Usta i cijelo tijelo krvnici su mu pretvorili u rane.
U tom zatvoru su imali obi~aj da sve zene isljeduju gole.
Skidali su i stare i mlade! Tako su postupali i sa Dragicom.
Naposljetku su joj rekli da joj nema zivota, da se spremi, jer
ce i nju i Rada .predati ~etnicima. Nije iJ?Okazala ni straha ni
tuge. Znala je da ovaj put ide na strati§te. Iza!lla je podignute
glave. Suzu nije pustila kad se lpOSljednji put pozdravljala sa
zatvorenicama.
VidjevSi jednom kako iz smeca u tom vl&Znom podrumu
viri nesto sareno, sjetila sam se da bi to moglo biti par~e Dragine odjeee. Izvukla sam. Zaista, bila je jedna njena vezena
nazuvka. Poznala sam je. Znam po kazivanju Dadinom da ih
je ski~ala pred odlazak. Prebrala sam smece i nasla drugu.
Kada su nas karabinjeri provodili na umivanje, oprala sam ih,
a kasnije osu8ila na zatvorskom prozoru. Ra~unala sam, ako
ostanem ziva, predaeu ih nekom njenom za Wij)Omenu.
Kad su me, 1poslije strijeljanja Rada i Dragice, i moga mub
na Mosku, poslije mnogih zatvora i tortura doveli u zatvor na
Prevlaku, u neku vrstu internacije, ponovo sam srela Dragicinu
majku. Nije znala da su joj djeca strijeljana. A da je i od nekog
cula, ne bi opet bila uvjerena; toliko su je puta htjeli namu~iti,
saop§tavajuci joj njihovu smrt. Zbog toga me UIPitala: •Znas
li mi !ita za djecu?« Nisam imala srca ni hrabrosti da k&Zem
istinu, .pa sam okoliSala: •Ne znam mnogo, znam samo da su
u zatvoru u Ljubomiru ...«
Danica je i ovdje bila s majkom. Krijuci od baba-Milice,
dala sam joj one Dragi&e nazuvke. Donijela sam im uspomenu na njihovu toliko namu~enu mjezimicu, njihovu Dragu.
- Oko 10. juna - sjeea se Huso Budalica - dovedena je
u sreski zatvor u Trebinju. Smjestili su je u celiju nedaleko
sobe u kojoj se nalazilo nas nekoliko partizana.. Nju su zasebno »izvodili 'u setnju«, u jedno malo zatvorsko dvprute,
u vrijeme kad ~o mi bill u svojim sobama. Izgledala je dostojanstveno. Cesto je pjevusila i nije ~ uopste obazirala na
819
�svakojake uvrede i proatalduke Italijana-stra!ara. Jednog jutra
poveli su je za Dubrovnik, a ona nam je zvonko doviknula:
aZdravo drugovil DrZite se dobrol NaJa borba ee biti kruniaana uspjehom!«
Poslije ~tiri dana vratili su je s tog aprepoznavanjac i
sasluAavanja, ali nije iza toga proilo malo, izveli su je opet,
skupa sa bratom i Stevom Braticem, i predali ~ctnicima. Ovi
su ih odmah odveli u Ljubomir. Po trebinjskom zatvoru aedugo prepri~valo, a saznalo se od italijanskih vojnika, kako je
Dragica na sasluianju u Dubrovniku nekom njihovom viJem
oficiru pljunula u lice.
-
Smrt fa!izmu! -
Cetnici su priieljkivali da od brata i sestre iznude priznanja, Ito bi im olaklalo da rpohvataju ostale organizatore i
predvodnike ustanka.•l) Znali su da ee Dragicu zaboljeti kad
joj pokaiu izmrcvarenog Rada. Dovukli su je u Trebinje i
suoOU sa bratom: lzmu~ sav u krvi, on se jedva drtao na
nogama ... Ali, na njihov zlo&l ona je odgovorila jol veeom
mrinjom.
aRadite, gadovi, Ito god hoeetel - govorila je onim svojim. nelto promuklim glasom.- Jednom eete, ipak, platiti za
svel«
.
·
I nju su ~ da mu~, ali sve je bUo uzalud ... Oni koji
su se svuda hvalisali da se bore •za krst ~a.sni i slobodu z1at...
nu«, smWjali su sve paklenije muke. Sada cute! - mis1ili su
- Obojel Ali Rade je mulkarac, sna!an ~vjek, mnogo moie
da izdrti. Ona ce morati da popusti; slaba je, mriava. . Zapjevaee, najzad, pjesm.u koju mi tratimo. I zapjevala je, ali ne
onu pjesmu koju su ~vali vee prkosnu, partizansku.
Za dobiveno orulje, za nesmetanu pljaBru po slobodarskoj
Hercegovini, ~tnici su Dragicu izruSli italijanskim fa§istima
Kod njih ee ona najzad progovoriti, rabmali su, imaju oni za
to vee oprobane metode.
Ko~ Dragica onom istom, vjeato tihom. ulicom, lmrai!a
polako zbog tih utrnutih tabsma, zbog bolova u udovima, u grudima, u glavi; zbog gvozdenih narukvica nad prekdteoim pe11) Ovdje su korlltem
Ceprca~~
i
J
�•
II
It
••
anicama, i zbog mu~kih udara s leda: iakama, cokulama, kuildacima.
»Dragalc pri~uje se glas neke od Akolskih drugarica.
•Beitijo!c umijeAa se ponovo onaj surovi glas ...
I sve se najednom pomuti: mora kao da viSe nema ... Sive
.kamene zgrade naglo potamne, kamena ulica postaje tvrda ...
lde ona pravo, ne osvrce se, ali zna da su joj za ledima cijevi
·italijanskih faAista. TUIPi udari svakog ~asa je ~jeeaju da
:ne ide viSe u ikolu, ni u Aetnju, ni na more, vee tam.o . . . u
.jtab njihove »Armatec. Prisjeea se svog zavjeta, rij~i koje je
·drugovima izgovorila jos davno, prije ustanka:
»Ne zelim umrijeti obi~nom smrcu, kao drugi svijet, nego
.bih voljela da poginem za neito veliko, za ideale, za .pravdu
i slobodu!c
:
U stabu, pesnica bi se opet podigla na pozdrav, ali ruke
~u sputane. Srce nisu mogli vezati! Mdava, izmucena djevojka,
.koja je ovamo doveden!l da prizna ono Ato pred ~etnicima nije
htjela, vee na ulazu u zgradu partizanski pozdravlja faiiste.
Onima koji l:e je mu~iti izri~e neumitnu presudu:
»Smrt faiizmu!«
_ Faiisti su zaista isprobali na njoj najgroznije metode mu~enja ... Iz bezbrojnih rana po cije!om tijelu slijevala .ae krv,
tjsta kao zastava za koju je odolijevala mukama, ali kad su
vee bili sigurni da ce ta slaba~ka rillada zena, na kra}u krajeva,
pokleknuti, umjesto priznanja ~uli su samo:
»Smrt fasizmu!«
»Smrt fasizmu1«'- bile su i prve i posljednje rij~i koje
je Dragica izgovorila u stabu »Armate«. Fasisti~ki general je
naposljetku slegao ramenima. »Cudo od zene«, rekao je i naredio da je vrate ~etnicima.
- Dok zivim sjeeal:u se 12. juna, tog nesreenog· petb
.i jutra, kada su ih doveli u Dubrovnik da im sude - kazuje
sestra Zorka. - Toga dana po&jao je ~etvorodnevni ·prOCe~J
prvo sli~an »«naikeratic, a zatim, jezivim inkvizitorskim sude:o
.pjima otpadnicima od vjere. Samo po pogledima prolaznika,. pe
drianju prijatelja, osjetila sam da se nesto dogal!a; .nitko.·st
sa mnom nije zadriavao u razgovoru, svi su nekuda zurili, svi
.izbjegavali da me u oi'H pogledaju. Tek kasnije mi je bilo jasno
'ltakav ih' je razlog na to nagonio. :Na pijaCi ~- osjeti)._ kako
,
:21 -
Zene herojl
�me vrebaju pogledi agenata, pa sam izlazila sve rjede. Dan za
danom u strasnoj neizvjesnosti, i - na vrata mi pokuca karabinjer 1 pruii pismo, pisano Draginom rukom. Osjetih kako
gubim boju, nikako da smirim drhtave prste, a on rece: »Licite
~ogo na vasu sestru, pogodio sam da je za vas.«
Posljednje pismo Dragice Pravice
Draga moja Zorka,
Ja i Rade smo u zatvoru kod Talijana u Lapadu u Ka7.beku. - Rade je pun u!ii a nema u !ito da se presvuce, zato
mu odmah cim dobije!i ovo pismo po!ialji ve!i i kakve Perove
pantalone i kaput i maramice. Isto ·tako po!ialji i meni vel
i haljinu. Po!ialji nam sapuna i pe!lkir. Po!ialji nam obojema
kakve cipele jer smo oboje bosi i nemamo §ta da obujemo.
Ovo po!ialji odmah sutra jer mo~da neeemo ovdje ostati nego
jo!i malo. - Isto tako po!ialji 1 !ito za jelo, a ako moze!i 1
kakvu deku i jastuk Radu za spavanje. - Po!ialji odmah!!!~
Kako ste vi svi sa zdravljem?- Kako su Duro i Ivo?Poljubi ih mjesto nas. - Danica i majka su bile u zatvoru
u Trebinju, !ita je sa njima sada ne znam. - Nemoj ni!ita da
se sekira!i nego posalji odmah sve !ito moie!i. Svih Vas puno vole i pozdravljaju
Va!ii
Drage i Rade.
Gosp. madal mi je dozvolio da Ti mogu ovo javiti
D. •
Vee iz prvih redaka shvatila sam da mi Draga piAe po odobrenju zatvorske uprave. lako sam zbog njih bila tuina, u
ovom casu izvjesnosti da su Zivi, prevladala je sreca. Vee sam
naivno povjerovala da vlasti moida ne znaju niAta o njihovom
partijskom radu i da su u povoljnom polozaju, dok im je dozvoljeno da mi se jave. Ni sanjala nijesam da je to gest zatvor. ske uprave prema osudenima na smrt, da im se time ispunjava
j)C>Sljednja lelja.
• Tekst posljednjeg plsma Drag!ce Pravtce, upul!enoa sestrl ZorltL
Prema dokumentu br. rea. 39203/80, Arhlv NOB 114uzeja Revolucije
BiB, sarajevo.
122
�Adresa na koverti poslednjeg Dragianog ptsma, koje
je uputila sestri Zorki 16. ;una 1942. god u Dubrovnik.
Ucinila sam kako mi je Drage u pismu trliZila. Na brzinu
sam nabacala dva kofera robe, dvije mreze napunila hranom,
uzela cebad i jastuke pas muiem krenula autom u »Kazbekc.
Bilo je vee osam sati uveee. Nisu nam dozvolili da se s njima
vidimo. Raspitivala sam se da li im i sutra mogu donijeti hranu,
uvjerena da cu ih nekako ugledati i, bar pogledom, porazgovarati. Ujutro, sat prije zakazanog vremena, dosla sam opet
pred »Kazbek«. Na ulazu je stajao drugi vratat-karabinjer.
»Va§i su jutros rano odvedeni, ne znam kudac, odgovorio je na
moje pitanje. Bila sam zaprepa§Cena. Mimikom pokaza oficira
koji nam je prilazio: »Njega mozete pitatilc Osjetih kako malaksavam, kako rastu bol i ocaj, kako od te strahovite zebnje
tonem. Kuda su ih odveli? Zbog cega su me tako kasno obavijestili, kad su vee nekoliko dana bili ovdje?! Sve mi se to
munjevito motalo po svijesti, pa sam smrvljena, s cekerima u
rukama, promucala oficiru: »Sta je ... Gdje su moji, brat i sestra Pravica?« Iako neprijatelj, moram priznati, pogledao me
s po§tovanjem. Da li se to u njemu probudio djelic covjeka za
moj bol, ili je cijenio herojsko drianje moje sestre i brata na
323
�tom njihovom sudenju? •Zalim - ~e - ne znam kuda su ·
odvedeni. I da znam, to vam po svojoj slu!benoj dumosti nEt
bih mogao reei. Obratite se naAoj komandi u hotel •Imperijal~:·
- generalu Amiku.c
···
Razne intervencije i svi moji pokuAaji da me general pri_;
mi, bili su bezuspjemi Ni. za kakav prijem nije htio ni da,·
~je nego mi je, otprilike, poruoo:· .
•Neka ne brine za sudbinu svoga brata i sestre. Sudili su
im talijanski sudovi, kao i ostaloj njenoj familiji. Recite joj da
ce i ona, i to vrlo brzo, doci pod udar talijanskog zakona koji_.
se ne sali. Kazite joj i to, da cu se ja li~no starati da taj zakon ·
bude striktno primijenjen!c
U meni je ipak tinjala nada dace ih naSi spasiti, iii, da su
osudeni na dugogodiSnje tamnovanje koje ce prekratiti dan
slobode. Za to vrijeme po. Dubrovniku su se slobodno, ruku
pod ruku, setali trebinjski ~etnici na ~elu s Novicom Kraljevicem . . . Bila je vrucina, trideseti jun, pa sam djecu izvela
van. Odjednom mi je pristwpio jedan ~ovjek, zapravo zvijer;..
-~ovjek, koga dotad nikad nijesam vidjela. Cini~kim osmijehom i gr:masom na lieu, predstavio se: •Ja sam doktor Novica
Kraljevic!c Za~udila sam se, ne shvatajuci zbog ~ega mi nepoznati kazuje svoje ime, ali nijesam stigla ni da progovorim, a
on je vee produZio:
' ..·
•Znas li ti, bijednice jedna, ti se seta§, a tvoga brata
lopova i tvoju sestru kurvu mi smo strijeljali! Ti si toliko be..:
zobrazna pa se i ne stidis takve svoje porodice nego se pokraj
svega toga otvoreno §etaS, ko jedna kurva! Pobrinucu se ja
i za tebe, sto prije!c
Nije me porazio ni njegov rje~nik niti vijest. Ta ~etnicka
!ivotinja, mislila sam, hoce samo da mi veci jad nanese, jer
zna da su moji svi u zatvoru; kao §to su nam i drugi izdajnicl..
porucili ranije. Potrudih se da mu ne pruzim zadovoljstvo da
se iZivljava na mojoj nevolji; hladno i drsko, koliko god sam
mogla da se ugledam na njegov cinizam, odgovorih na napa.d.
To moje ddanje, a mislio je da znam za strijeljanje, jos viSe
ga je razjarilo. Kreeuci svome drustvu, koje ga je cekalo na
trotoaru, doviknuo je prijeteci mi prstom:
·
•Ovo je jos gora zmija od one! Treba je jo§ gore muciti~
Platices ti nama!«
~24
�Ne znajuci l!ime da uzvratim ovom na.pasniku, odjednom
,sam, mahinalno, isplazila jezik, okrenula lec!a i uzdignute gla-
ve produzila s djecom kuci, praveci se ravnodu5nom, dok mi
je od uzbudenja treperio svaki nerv. Mrinjom zatrovani glaa
vijao je jo~ uvijek za mnom bijesno, kao parodija patriotizma
time se kitio ovaj okupatorski slugan: •lzdajico srpskoga naroda, platices mi!« Uslijedile su •juna~ke« psovke i meni i
strijeljanima.
Pojedinosti o njihovom mul!enju i herojskom drianju kruWe su Dubrovnikom. Od okupatorskih i l!etnil!kih oficira, pa
preko njihovih ljubavnica, dopirale su do dubrova~kih sje:deljki, odakle su preno§ene u narod. Tako sam i ja domala za
,;mnoge strahote toga mu~enja. Mnogi mje§tani su mi kazivali
.kako su se italijanske sudije divile njihovom drianju; moga
·Rada su, kazu, nazivali partizanskim generalom i l!udili se da
partizani medu sobom imaju jake intelektualce, a ne samo rad.,.
nike i seljake.
Dragicu su, isljedujuci je, svla~ili golu i narec!ivali svojim
:vojnicima da joj s okrvavljenog tijela ~upaju dlake.
'
•Stidite li se vi sada?« pitao je isljednik.
»Zbog cega ja da se stidim vdih nedjela? Vi ste predstav~
nici zemlje koja pretenduje da bude kulturna, pa · sada, ko
1reba da se stidi? Ko je kulturan, a ko nekulturan?«
I pred generala je stala sa stisnutom pesnicom i pozdraVila: »Smrt fasizmu!« Ovaj je uzdrhtao i naredio da je izvedu.
Mnogo vremena bi mi trebalo da op~em Ma sann povodom riji".hovog sudenja, mul!enja i strijeljanja sve slu5ala ... Bila sam
tada nesretna, ali zbog svega toga i ponosna.
U rane jutarnje sate 17. juna, kad jos nije bilo svijeta p0
Ulicama, njih troje su kroz Trebinje sprovedeni l!etnicima .. '.
U jazbini zlotvora nastao je satanski pir.t3) Memljivoni
odajom izvijala se vitka polunaga silueta ... Pod krvavom rukom ubice, koga je kao i nju rodila scyska majka! Zilavi korbal!, ta zezena zmija, lijepila se, ur~zana u njena lec!a, grudi
i lice. Ujedala sve mul!kije, sve dublje. Ali zrtva kao da i ne
pomislja na klonuce, jos manje da izusti rijec priznanja i mol~e za milost. Odolijeva partizanka, kao ito je odolijevala ranije
:
11) Ovdje
su koriilteni fragmenti ;stare reportaZe C. Cegatcli>
325
�mu~iteljima, kao ito nije posustala ni pred italijanskim
specijalistima za fizi~ka zlostavljanja. Tijelo joj posve utmulo,
samo o~i, kad se susretnu sa zakrvavljenim, grabljivim pogledom, sijevnu poput munje. Mu~itelja vee oblijeva znoj, a ona
ni da jaukne
Sad ce, dosjetio se, pribjeei davoljem sredstvu. Ona to
neee moci da izddi; ill ce moliti iii umrijeti u najgroznijim
mukama. To sredstvo je - gusti rastvor soli. Zalijevao je ranu
po ranu. Trajalo je dugo, ~inilo se beskona~no. Od ujeda tijelo
se gr~ilo. Ali, od nje se nije mogla izvuci ni jedna jedina rije~.
Sarno su ol:i, bolom prelivene, svjetlucale o§tro, kao sr~a.
Na visoko, krvlju umrljano ~elo, pao je pramen svilaste,
talasaste kose. Cupati tu meku, krvlju umrljanu kosu! Ne! To
je vee isprobano. Ali ... Kad plamen lizne lobanju propiStace
komunistkinja da se do neba cuje! Kolja~ se najzad dosjetio,
ono ito ni Italijanima nije uspjelo! Sad ce, mislio je, izaci pred
svog komandanta i reei da je sve u redu - crvena je ptica
propjevala. Prljave zidove muciliSta osvijetlila je buktinja djevojacke kose. Taj crveni jezik lizao je lobanju i Dragica je vee
osjeeala kako joj glava nije viSe glava vee ognjiSte ... Obamrla
je, ali nije molila. Shvatio je i mucitelj da od hvalisanja neee
biti niSta; neee biti ni viSeg cina ni kraljevskog ordena. Sad
je vee i samom cetnickom komandantu postalo jasno da od ove
djevojke neee izvuci ni rijecil
»Ja znam da cu umrijeti- govorila je.- Neka bar um.;
rem casno, kao Ato umiru komunisti.c
Nastavili su da ih muce, ali se iz njenih usta jauk nije cuo,
niz blijede, beskrvne obraze nije kanula ni jedna suza. Vee
toliko je onemol:ala, da je jedva mogla i da govori. Pa ipak,
naprezala se da i pred smrt zapjeva svome bratu, da mu ublaZi
cememe ~asove svr!:etka. Tek bi se, s vremena na vrijeme, ~u
lo, promuklo, bolno iskidano:
istim
Sred pu§aka, bajoneta, strafe oko nas,
Hrabro stupa na§a ~eta kroz bilecki kras
Cuje se od;ek koraka, po kamenju hercegovskom
Hej, haj, hoj •••
»Treba da im poka!emo - govorila je bratu - da smo i
sada ono ito smo bill u borbi!c Pred sam kraj, cetnicki ko-
326
�mandant je jo§ jednom poku§ao da joj izvuce rij~i kajanja.
Ali dobio je dostojan odgovor: prije no sto ce poci u smrt, Dragica je svome dzelatu pljunula u lice.
- Poslije onog savjetovanja u Slivnici, 5. maja, oti§ao
sam u Crnu Goru- prica Jovo Grkavac.- Kad sam se vratio u predio ljubomirskih brda, Dragicu, Rada i Steva Bratica
vee su bili uhvatili cetnicki izrodi ... Posto su ih provodili kroz
mnoge svoje zatvore-brloge, dopremili su ih u selo ·Ljubomir.
• I mene su tra!ili, kao ilegalca u okolnim brdima, i da bi me
brie otkrili, zatvorili su moju sestru Zoru. Likovali su sto im
je Dragica dopala saka. »Nema vilie komunista!c, govorili su
l podvrgli je najuzasnijim mukama. Htjeli su da zaoplase na5e
simpatizere. Od sestre Zore, a i od ostalih drugova koje su
cetnici sticajem prilika pu§tali iz zatvora, saznao sam da je
njeno ddanje bilo uistinu nadljudsko.
Kad god su zlikovci ulazili u l:eliju, pozdravljala ih je sa:
»Smrt fasizmu!« Nije bilo dana da je nisu tukle strvine »vojvoda« Savo Kovac, Stevo i Komnen Kovac i drugi izrodi. U
pajvecim mukama nazivala ih je slugama okupatora i izdaj·
nic:oma srpskog naroda. Govorila im je da je Partija jaca od
svih cetnika i svih faliista skupa. Zora mi je kazivala da je
Dragica prkosila i da je prosto neshvatljivo kako se mogla
driati toliko prisebno dok su je udarali nogama, kundacima,
jjtapovima, ispresavijanom zicom, i davali joj da pije razmucenu so. Sva je bila modral Na glavi joj nije ostao ni pramen
kose; sve su joj dzelati pocupali, bacajuci je po zatvorskoj celiji iz co§ka u cosak.
.
Vijest o njenom drianju brzo je prohujala kroz narod ...
Ljudi su se divili tom juna§tvu. Razmi§ljali smo kako da spasemo i nju i drugove, stvarali smo planove . . . Posto se Zora
kao bivsa zatvorenica morala svakoga dana javljati cetnickoj
komandi, odlucili smo da Dragici i drugovima preko nje po§aljemo pismo. Javili smo im da s nesto ljudi mislimo napasti
zatvorske cuvare, a da oni tad poku5aju pobjeci. Na terenu
smo imali grupu ilegalaca i mogli smo da organizujemo neAto
ljudstva za tu akciju, iako je stanje bilo te§ko; cetnici su nam
pozatvarali veliki broj partijaca i simpatizera. Zloglasni ~
nicki zatvori bili su puni na5ih ljudi.
ProcitavAi pismo, Dragica je smogla samo rijeci: »Pozdravi
sve drugove. VidiS, ja ne mogu s mjesta maknuti a kamoli bje321
�~ati. Dotukli su me, gadovi!c .Stvarno, bila je fizicki sru!ena.
ali jos uvijek prisebna. Zora je pricala, .placuci da su i Steva
mucili do bezumlja. I s Radom je bilo slicno. IZivljavanja nad
Pr.agicom trajala su desetak dana; divljanje nije prestajalo sve
dok je nisu konacno likvidirali. Smislili 9lllO i novi 1plan spasavanja, ali cetnici su pojacali obezbjedenje zatvora; kao da su
predosjecali da se nesto sprema. Bojali su se naroda, jer nam
je bio jos viSe privden upoznavsi njihovo pravo lice. Drugovi
$u junacki odolijevali; kako zlikovci od njih nisu mogli niSta
saznati, ubrzali su im kraj.
. .- Saznao sam neke detalje od oeevidaca, njih trojice prica Risto Ralievic. - SkoJevac Vlado Vukalovic imao je 17
godina kad su ga cetnici uhvatilL U zatvoru je neko vrijeme
bi.o skupa sa Dragicom, njenim bratom Radom i Stevom Bra;icem u.selu Ugarci - ~tina Ljubomir.
·
: ...:.... Do~o ja u zatvor - ·p rica on- a Drage pita: •K~ji si
~i, za§to si u zatvoru? Ti si mlad, djeeak,. oni bi te rado ubili,
ali ne smiju od naroda . . . Ponasaj se kao' riesvjesno dijete,
;priznaj ni§ta.« To mi je pomoglo da sam ostao Ziv. Pret:ti)io
sam batine, ne priznao ni§ta i'- pustili me! Predocavala mi j(!
~tame ceka: •Prebice te, metace te na razne muke, ali sve je
prolazno, treba pretl'piti ... Sigurno ce8 .ostati!c To mi je bila
i>omoc kako da se drzim! •
·
.
' .
. .
IzvodiU su je cesto ... Vraca se i s vr.ata jedva progovara:
•Strali su me!« Uzme cigar, .p a kad potegne spali prste i zali-;
jepi cigaretu za onu nisku tavanicu. Opet j~. tako, odvedo~ .. ,
Zadugo je. nema. A onda, dolazi, mrtva satrana. Proslo je poia
,ciia dok je progovorila. »f>e je.. duvan?c pita mtiklo. Poslije
pr.Vog dima, ne gledaju6i ni u . kog~ _.ied,y a sastavlja rlj~i:
•Brate; oprosti, ne mogu ni lt~ti sta su -od mene noeas
radili . ·. . Rade, izvini . · . desetin.a ih - e ·na meni izmijenilo!c
s
Najteze joj je bilo lito je pol1iZenje na oeigled brata. •lzvini;
Rade, lito sam gola ... Vidi sta cine od m~n.e!c Ponayljala j~
~esto- te uzdahe .izvinjenja.
; r ;
·
Omladinca Mi.Su Tomanovica ~ poginuo je u V ofanziVi
J:)artizan. __,... cetnici su prisililo :mobilisali, pa je kod. njih'
neko vrijeme bio struar u selu •Dom~evo: Bd tih da:na,' sre+
8inom jula; le!ao sam 'zatvoren ti podrumu·· seosk~ osnovne
ik()l&. Iznenada, neko mi kroz prozor~ic .u. mokar pepeo ~•
pe
�4poclu itbacl komad hljebal Jo.§ vile sam bio iznenaden, kad
sam svaki put dobijao - drugu vrstu hljebal Uskoro me novi
.stra!ar i%veo u klozet:
»Poznajei li ti, Risto, Dragicu Pravicu? - upitao me. Bila je ovdje. Ja sam joj donosio cigara i duvana ...«
»Kako si smio?c za~udio sam se.
»lsto, kao i tebi hljeba.c
Otkrio mi je svoju tajnu: U selu je bio pomat kao »teika
:sirotinjac, nisu mu pridavali vamosti ni partizani ni ~etnici.
A on; svaki dan bi doiao u drugu kucu, u vrijeme ru~ka, i kao
alu~ajno &tao viJe stola. Tad su mu davali hljeba, »da ne piljic,
i. on ga je kl'Uoin odnosio Dragici.
•Q-o.o; Risto, Ata su od nje radilil Jo-o.j, sve joj kose po~
~upali .:.. Gola sva! Jesi li ~Ian Partije? - pitaju a kad
iin odgovori, oni dojure i §akom je ~epaju za kosu; iigule od~
jednom ~itave pramenove. Kad je odavde odvedena, ·ni ·dlake
na glavi nij~ iJnala. Ostala joj gola glava! Bila je kostur, zavijen u !ivu ranul Ni dojki viJe. nije imala, samo koiica visilc
•Dobr6, kako su ti dozvolili da udei?c .pitao sam Mi!u.
»Na mehe niko ne gleda, kao da i ne rpostojim. Naideni
pored nje.i bacim joj hljeb i cigare.« :
Bo!o Muruic, koga su ~lei takode silom odveli, blo je
·docnije r1lkovodilac u NOV. On mi je pri~ao: .
»Risto, nemam rij~i da izrazim njezino ddanje ... ·Kako
im' je do9pjela u !ake?
·
·
Kada je Savo ·Kova~ doznao da ovo boje Italijanima vile
rrlsu zahinlljivi, zatrdio je od njihove komande u Trebinju da
mu ih preda '•na dalji nadlezni postupakc, da im ori »SUdicl
Tako su Dragica, njen brat i Stevo BratiC bili iZrureni ~et:.:.
~cinia »Vo'j:Vode« Sav~ -Kova~a:. kolja~ima hjegove c~ne troj~
;te. koju ~e predvodio Luka ~undic iz sela·Borloviea. ·· ·.
'··': · Od 't>ra'gice ·su 't:razfu "da Citk~ije liegaice, ilegalne baze, da
im kaie ko su sve t:lanovi komiteta. Ona je upotno cutalat
syaltim:a~hom iz~ljall
_sv~ ~v1Ja f.riovifa ~mti~nja . . . A:
8\raKi rijen 'dan bib je.podvig za·'sebe.-: .:
.
Vidio s~m svojim _o~ima: V:ez~li jo) l}lke _
ispod _koljena, ti
klup~e savijena, ,pfbVtik1i gvoZdenu :§tarigii i' 'ta.ko ha.pravili
i'dan1. stiwljajuci ga itine(!u dva stola: Tret>alo je okretati ...
Os~fie' 'grane. zanovijeti. ·o§tre 'liu ' i · tvrde kao ·zeljeio. Oiii 1h
jo,l :noam..-zaO!t{el : l>osjedaju oko. •rdnjatt, ~·tim: .tiljcima je
su
329
�bodu po najosjetljivijim dijelovima tijela i tako okreCu oko·
one stange. Sva je bila u ranama. ISarana plavim brazdama;
od silnih udaraca ~ilom. Cesto je padala u nesvijest. Polijevali
su je vodom i nastavljali ... Jos samo njene svijetle oci i duboko disanje odavali su znake Zi.vota. Nije zajaukala. Niko je
nije cuo! Ali, nazivala ih je pravim imenima: »Zlikovci, razbojnici ....platicete ovo. »Poslije svakog mucenja, Bundic bi
se potuZio svojim poznanicima: »Partizanska kufka neee niSta
da prizna, iako smo je boli na hiljadu mjesta!« Golu je skinu.
Njeno nago tijelo izloze podsmijehu ... Pozivali su pijane ltalijane da je siluju. Bila je to vee izoblicena, drhtava rana;
nigdje zdravog mjesta na kozi, ni prst da se stavi.
»Jesi li clan Partije?c pitaju, a ona im odsjeee: »Jesam,
to mi sluZi na caste, i zaspe ih, kao strijelama, rijecima punim
mrinje. Oni ne mogu da izdrie, da je slu8aju, vee vicu: »Zaputi
joj usta!c Odjekuje kamena seoska kuca- cetnicki stab, udaljen sedam-osam metara od zatvora - stale. I dalje je uporDO'
cutala! Tada su nastajale jos strdnije muke ~ ..
Na kraju, pala je presuda - smrt strijeljanjeml lzvriila ju
je ceta Komnena Kovaca, komandira ljubomirske cetnicke cete.
- Jednoga jutra izveli su ih na gubiliAte pod osojem, preko od
,polja kod Ugaraka. Kad su ga poveli, Rade Pravica je uzviknuo: »lzdajnici jedni, sve cete ovo platiti! Mi cemo biti
osvel:eni!c
Dragici nisu dali da govori. Svakome su namijenili po dva
metka. Dok su ih vezane ostavili, izmicuci se par koraka za
strijeljanje, Dragica je prikupila posljednji dah snage i uzviknula: »Krvnici, fdisti, ako ubijate nas, ne ubijate Partijul Zivjela komunisticka Partija!c
Na komandu »pali!c Rade i Stevo odmah su pali na zemlju.
Dragica se samo zateturala i sjela. Posto su na nju ispaljena jol
dva metka, sru§ila se i ona pored svojih drugova, dajuci joJ.
znake zivota.
- Dok su na njih zemlju bacali - kaze Jovo Grkavac culo se njeno mrmljanje ... Cetnik Bundic, zaprepa8ten, dreknuo je:
»BjeZi.te, vidite li da mi nju ne mozemo ubiti!c
Sutradan su poslali grupu ljudi da nabacaju viAe zemlje
na ta mucenicka tijela; kao da su ih se i mrtvih pla§ilil Citavim svojim bicem, svojim neumomim radom, silinom svog re330
�volucionarnog utjecaja na ljude i prilike oko sebe, Dragica je
pokazala da je pravi vaspitanik nase Partije, pravi borac i junak koji nikada nije uzmicao. Svoju dumost komuniste izvdila
je najljudskije, po~teno i do kraja.
Nekadasnji skojevac Miroslav Zotovic ne moze nikako da
nade dovoljno snainu, onu pravu rijei!, za sve sto je proZivio u
svom posljednjem videnju sa Dragom; i kazano i pisano slovo
pada nemocno pred strahotom tih satanskih prizora ...
Uhvatili su ga i uveli u mrai!ni podrum jedne od »boljih
kuca u selu Ljubomiru. Zagusljiva, neciScena izba sluZila je
kao stala za goveda. Puna smrdljive slame. I vasiju! Pregradena rusevnim zidom na dva odjeljka; na jednom mjestu kamenje se odronilo, iii ga je neko izvalio, i kroz tu rupu zatvorenici su stupali u kontakt ... Jezu je ulijevao i kamen »zrtvenik«, sav krvlju ukapan. Draga i Rade camili su zajedno, tu,
preko puta. Ona neprekidno ophrvana nesvjesticom, groznicava, u vatri. Sva u ranama. Tjeme joj golo, s rijetkim skocanjenim cuperc:ma ...
Gledao ju je bez daha, uzasnut, i odjednom mu u svijesti
iskrsnu privlai!ni lik djevojke sekretara SKOJ-a: Stoji za stolom radnog predsjedniStva i obraca im se u prohladnoj skoli .. •.
Na glavi ima sarenu maramu, lijepa pod svjetlom1 petrolejke.
Kraj decembra. U selu Grabu-Zubci sresko savjetovanje
SKOJA-a! Gledali su u nju netremice, zaneseno slu!iali pro:!ivljene rijei!i, iako mnogi od njih mokri i prozebli od daleka
puta po susnjezici, od provlacenja i puzanja kroz zasjede . . .
Ona je i pocela i zavrsila skup, ulila im novu snagu; na polasku
su se osjeeali radosniji, »zagrijani i suncem, koje je izronilo, i
odulievljenjem za borbu. Bio je to prelomni sastanak, raskid sa
sektastvom, mirovanjem . .. U oplitini Ljubomir bilo je tad samo pet-8est skojevaca ...
•Sta je ostalo od one krasne djevojke, pune mladalackog
fara, koju sam jos nedavno tako pazljivo slusao i divio joj se?l
- pekla ga je umrtvljena misao. - Sta je ostalo, sta je ostalo?!c Bio je to sada Zivi lje§ u kome je jos samo prkosio njen
snami dub.
Kroz l'UipU na zidu dodavali su im hranu. Nije mogla sama
da jede. Brat je poku~avao da je hrani. Nije mogla ni da govori.
Jei!ala je, u vrul:ici. Jednom je ipak uspio da sa njom progovori, napolju, kad su ih izveli na vazduh. Bila je toliko ~
331
�-inrcvarena, nije siguran da ga je prepoznala. U .svom odjelj}QI
nalazio se prvo sam sa Stevom Braticem, a kasnije i sa dru~
gim zatvorenicima koji su se ovdje stalno smjenjivali ... Stevo
je bio obrazovan i kulturan oovjek, intelektualac, Olan sreskog
komiteta KPJ :ta Trebinje. Prije nego ito su ga uhvatili, du!e
je boravio na terenu Ljubomira.
Cetnicki »vojvodac Savo Kova~, koji je rukovodio ovim
mq~enjima, poku§ao je da nahu§ka seljake, obmanjujuci ih da
je· Draga radila protiv njih, ali veeina ljudi je sa strahopofto..
1f_anjem izgovarala njeno ime.
·
. Uoci Vidovdana 27. juna cetnici su pri:premali slavlje .. ·~
B.u tada se pojavio stabni kurir i poveo Stevu Bratica. Za2.
d,riao ga je oko pet minuta i vratio. »Sta je bilo?« pitao sam
ga sav utucen. Srecan cia ga nisu tukli, da nije dobio ·cokulom
u glavu, on mi re~e kako je ~etnicki oficir prvi pu~a bio »fin~
- samo mu je uzeo prsten s ruke. Stevo je razdragan, pun
nade u bolji ishod tamnovanja. Jos smo nas dvojica vodili
~azgovor, kad me ~ovnu§e. »Vuci se kuc~l« naredio je komandir.
Znao sam da se cetrucka posaaa smjenjuje pred vece, a posto
sam bio »domacic, upit8h ga mogu li da sacekam i krenem Sa
wima iz moga sela. ·Strahovao 'sam da me drugi cetnici ri~
·ubifu.' Da bih se do veeeri sacuvao, ·zavukao sam se u ne~
"i-upu ispod kamenja i tu pritajio. ZaCuh :glas cetnickog komanL
<Ura: »Dob:r:ovoljci, naprijed!~ i yidim; itvode ih vezane: Rad~
·i Draga skwpa, Stevo p<)sebno.. Si!li su niza stranu, pa prekO
polja .. .'Isla je polu8vjesna; oslonjena na 'Rada; on ju -je vukaOj
·pridiiavao, takoreci nosiO. Ubrzo sam CUO puc'nje i ·znao da Sd
~~lhove ·mQke prestale. ·
'. · .
··
. ·'
,.;
..-
~-
;~
,.. .. . ..
PAMET DA TI STANE
.
.
. ..
Dani su mi prGlazUi pod cetni~Jtom pris~otrom; s~
.vala sam u jednoj kucici kod njihovog itaba, izr koje Bani i;lo.
hodno izlazi;la u ·okolinu, ali ;syaki. dan·11am se mnrala javijati
u »!itabc _;_ kazuje dr Dana Pecanac. - Slali su me po:Vremeno
...·-okoli:mu sela J§dje .je harao ctifus.:Bijeqa ·Be iUI.stavtla :na ·bije.du· ••·. Rlt.i tifU5l. A ja ·u :zloglasnonL~nitkom-:zatvotu: u:Lidt
bominL Maju ·je ~ slicio ,junL'. ~ ·Ja 'Cl'Iljeg ne pamtim. Mia1Wl
-s&m·da·goi'El ne mot~ bitt; ·
~'J
I
·"'{
;
-
r.
•
.•
'
;',
. .
·';
_·,
•
.
�Jednom, kad sam poAla da se prijavim, u Atabu sam za~ula
ciku, pjesmu i pucnje. Rat, tifus, i pjesma! Pijana, raskalalena pjesmal Oko jednospratne kuce, u kojoj je b!o Atab, gorjele su vatre, okretali se ra!njevi . . . U kuci se §irio zagu.§ljiv
miris masti; neke lene pekle su ultipke.
.
»Sta se dogodilo? Zdto pjevaju?c upitah kriAom, tobolenehajno, stariju seljanku.
»Doveli su Dragicu Praviculc
Dragicu Pravicul?! Poznavala sam je sa studija, iz videnja,
Ito se kale. No, njen brat Rade bio mi je dobro poznat; bill
smo prijatelji, mogu re<:i kao brat i sestra. Zarobljen je u
prvoj ve<:oj borbi s cetnicima, u Zvijerini podno Sitnice, kada
su zarobili moju bolnicu.
»Uhvatill Dragicu Pravicu ... Dragicu Pravicu ...« vrmnalo mi se po glavi i tuklo sve jace. Kao u magli, obamrla, pro§la
sam izmedu cetnika i prijavila se. Slijedila je noc bcz sna; dvi~
je, tri noci kosmara . . . Zaokupljale su me erne misli ...
»Gdje je Dragica?c pitala sam seljanku u koju sam imala
povjerenja.
.. »Ovdje je. Mu~e je s~raAno ...« Pricala je o nevjerovatnim
mucenjima. Zene cetnika-seljaka nisu mogli da izdrze, da tf)gledaju, sklanjale su se,
»A ona, kocopema: Ne znam! Gadovi! I ni§ta vi§e, prica
~ljanka, snebivajuci . se cetnickoj niskosti.
Jos jedna noc mi umjesto sna donese prividenja .. .
..
»Ustaj, ajde!« poceo je neko, iznenada, da me gura okp
Pola noci. »Kuda?c wpitala sam zbunjeno.
»Ajde! Zove te ona ... tvoja ... «, govorio je povisoki bradonja, gurajuci me opankom.
·
~Koja, moja?c
»Ona! Ustaj i ne pricaj!c
Noe je bila tiha, vedra. Mjesec je sjao, a ja sam drhtala.
Strah ill svjelina noci? I jedno i drugol
Zaustavili smo se ispred jednospratne seoske kuce, gdje je
atralario cetnik. Zazveeao je lanac, skljocnuo katanac i, ugurana sam u mramu prostoriju. Zapahnuo me miris ·svjezebalege i smrad ustajalog dubreta. · Skrti mjesecevi zraci, sto
prodirahu kroz rasuAena vrata, bill su vrlo slab izvor svjetlol)ti. Stajala sam neodlu~no u toj jazbini bez prozora. U jednom uglu pol:eh da nazirem siluete krava ...
�•Dane, ja sam te zvalac, zafuh slabai;an g1as iz drugos
agla..
•Dragice?!c
•Ja sam, trebai mi!c
Straiar je euo ~or i rastvorio vrata. Na mjeseCini se ~
zala jeziva slika: Bade i Dragica! On sjedi na nabijenoj ilovaCi,
Da3lonjen na lijevu ruJru. dok desnom na krilu pridriava Drag:Bnu g!avu. Dragicu nisam mogla prepoznati. Gdje su njene
lijope plave kose? Sve se na njoj skorjelo o:i sasu5ene krvi..
Odjeea je sliCila nekoj bezobliCnoj masi. Da plaCem? Ona ni;je
plakala! Da je hrabrim? Kako? Stegnuto grlo ne propu!ta ni
jednu rijel:, sva tegoba se skupila u grlu. PlaC?! Samo plakati
mogu.
•Dane, muee me. Ne mogu viJe izdriati. Ne dam band!
da se sladi . . . Donesi mi, molim te kakvog otrova. Ti si slobodnija, moZei. lli bar met ... Kroz grede proturi.c
S kim da se posavjetujem? A kud bi to i Onila, iako sam
vidjela da joj je telko. I, umjesto da ja brabrim nju. ona je
hrabrila mene. Kako? Sta je govorila? lskreno da kaZem. ne
znam! Bilo je jezivo! Bilo je ... To je bilo - pamet da ti stanel
A stajala je, zaista!
Poslije dva dana vidjela sam ih u jednoj seoskoj kuCi;
neko od ~etnika je htio da pokaZe svoju •dobrotuc. Kolike
ironije! Doveli su ih da se ogriju. lli je to, moZda, bio neki
t.akt!~ki potez!? Na niskoj stolioci, uz dimljivo ognjiite, sjedio
je Hade. Do njegovih nogu sklu¢ala se Dragica Glava joj
~iva na bratovljevim grudima lscrpljena je, jo§ uvijek
krvava, uprljana ... Oko vrata se dobro vidjela modra oteklina, kao ogrlica, mu~enicka ogrlica od krvi i mesa. Jasni znaci
poku!aja vjebnja ill davljenja. I zastra§ivanja?! Nisu htjeli da
je usmrte jednostavno. Mogla je joA samo da prkosi §utnjom;
bar tako mi se ~inilo. Volja je jedno, a Zivotna snaga drugo.
Dragica je hila pri kraju Zivotne snage. Popila je nekoliko
gutljaja ponudenog mlijeka i vi§e nije ni pogledala u ~adavi
lon~il:. Naravno, sve se odvijalo pod prismotrom ~tni~kih
stra!ara.
Ubrzo sam kroz prozor ugledala dvadesetak dobro naoru!anih ~etnika, a medu njima Dragicu, Rada ... Bratil:a s daljine
nisam prepoznala. Moje slutnje ubrzo su se obistinile. Cetnicl
au ~eli u grupaana da se vral:aju ..•
334
�• Vidje li je, boga joj njezinac, govorio je hrapav glas
ispod prozora.
»Nije uvlacila jezik, sunce joj brko«, povlac:tivao je drugi.
"11A pjesme ... Dozlaboga, da ima i tri srca!c
Krvnici su se divili hrabrosti svoje irtve. Psovkama su
tjerali strah. Strah od mrtve djevoJke ... Naisla je druga grupa cetnika:
•Jesi li cuo sta je govorila kad smo je zakopavali?c
•Nisam razumio.c
•Bacam zemlju na nju, a ona jos sapce: •Zi-vi-la Ko-mu-nis-ti-cka par-ti-jac, rastavljao je cetnik slogove. •Dok nije
izdahnula, to je govorila.«
Doznala sam viSe nego sam htjela. Dragicu su ubili. Jos
zivu su je zatrpavali zemljom! Poginula je junacki. I posljednjim dahom, dahom izdisaja, iskazivala je svoju neunistivu vjeru:
•Zivjela Komunisticka partija!c
335
��LEPA RADIC
Z2 - Zene hc>ro.ll
����LEPA RADIC
R~ena
je krajem (25) decembra 1925. godine u selu Bistrlca
pod Kozarom, srez Bosanska Gradi!ka. Otac Sveto, siroma§nt ze-
mljoradnik, nije mogao ni da izdriava svoje troje djece, a kamoll
da ih §koluje. Tako su njih dvije sestre, Lepa i Dara, odrasle u
sve§tenickoj porodici svoga djeda. Obje su osnovnu §kolu pohac!ale
u Bistrici i skupa zavriile iensku zanatsku §kolu u B. Gradi§ki,
1939. godine. Prvi razred ove strufule !ikole Lepa je zavr!iila 1935.
godine u Bos. Krupi, bQraveei kod svoga strica Voje. Do rata je
ostala kod kuce.
Uz strica Vladetu, naprednog radnika-elektricara, uvedena je
jo!i kao djevojcica u borbu za bolji tivot. Pored Lepe, u ustanak na
Kozari 1941. godine oWlo je jol pet Clanova stare porodice RadiC.
335
�Kao bolntfarka i borac Grbovacke fete Lepa je provela fetirl mjeseca u kozarskom odredu Mladena Stojanovtca.
U Partiju je primljena aprila 1942. godine na Kozari.
U junu iste godine, u jeku kozarske ofanzive, prella je po zadatku KP u Podgrmee. Otada pa sve do svoje smrti radila je politicki sa omladinom I !enama u Duboviku, srez Bos. Krupa, kao
clan opAtlnskog komlteta SKOJ-a i KPJ.
Sredinom februara 1943. godine, u IV ofanzivi, zarobili su je
Nijemcl u planini Grmee skupa sa zbjegom koji je vodila i objesill
u Bos. Krupi.
Za Narodnog heroja proglaAena je 20. XU 1951. godine.
·o
�PREKINUTA REC
. Na maloj zaravni kod Krupe na Uni, jo! stoje ta ~etiri.
$tara bagrema. Jedan od njih, istureniji prema obali, ima posebnu proslost. U njegovoj krosnji bez cvetova ugasio se poslednji pogled jedne mlade Kozar~anke. Na krivom, sad ve6
osu8enom bagremovom ogranku prestao je njen zivot u osamnaestoj godini.
'
- I ovaj februarski dan je tmuran, kao i onaj kada si tako
uporno cutala pred Nemcima. Bagrem sene beli. Nema cvetova. Dar.a, tvoja sestra, i ja - razmislja setno Dragoje Lukia
,.;.:_ stojimo tu kraj tvoje humke. Tiho je. Satno Una dole nepr~
stano !umi.
· Sestra je priljubila obraz na hladnu kamenu plo~u tvog
8pomenika i ne!no miluje tvoje ime uklesano u tvrdi menner.
Dosli smo u Krupu da vidimo i baba Darinku koja ovde zivi
od oslobodenja. Rat se zavdio davrio i Krupa je sada lep grad..
Izgradene su mnoge kuce i baba zivi kod sina Voje, tvoga
strica, u jednoj takvoj kuci, u novoj ulici. Svaki dan dolazf
·
ovde i neguje cvece. Ona zna kakvo si ti cvece volela.
· Stojim naslonjen na gvozdenu ogradu pod starim bagretnom, zanesen poplavom secanja. Tuga je stegla i grlo i du§u.
U meni trepere svi nasi susreti, sve nde igre kraj ceste i rat
koji nam je oteo detinjstvo. Gledam na sestrinoj ruci onaj
mali prsten od zlata, dala si joj ga na poslednjem rastanku.
Bila je ofariziva kad ste se susrele na jednoj grmeckoj prtini.
Zagrljerie, dugo ste plakale. Sa prsta pomodrelog od zime skiimla si prsten i rekla: »Uzmi viticu, Daro, udaces se sigurno
~rije mene.« I posle ste svaka za ::.vojom kolonom.
·
· · U tvojoj porodici, koja viAe nije onako velika kao onda
:kad . sma bill deca, video sam !est partizanskih spomenica 1
�jedan Orden heroja. Tri su pri~ene na somotskom jastul!il:u. Spomenica i Orden heroja tebi pripadaju. Jastuce nije
u tvojoj kul:i, kul:e viSe i nema. Izgorela je 1942. u
ofamivi. Na njenim temeljima podignuta je skola sto nosi tvoje
ime. Sada sva bistricka deca razdragano tree po crkvenom gaju, oko skole, gde smo se i mi cesto igrali bnurke.
Tvoj orden sam video u na&oj Gradi.§ki koja viSe nije
onakva kao onda kada je Sveto, tvoj otac, dovlacio bukove
cepanice iz Prosare i prodavao ih s mukom, da bi platio skolarinu za tebe i Daru. Na5 grad je sada lepsi i veei. U njemu su,
na malom keju kraj obale, sakupljene sve one tufne uspomene
tvog razreda i citave generacije koju je rat uni.§tio; sacuvana je
i slika tvojih dvanaest drugarica, zagrljenih, u sarenoj nosnji
Ato su je same izradile. Bio je to tvoj peti razred na ekskurziji
u Su5aku; tvoje najbolje drugarice, l!ija je sudbina ista kao
i tvoja.
Setale ste kejom pod kestenovima i va& zvonki glas osvajao je gimnazijalce. Volele ste, kao i sve devojcice na svetu, da
setate sa mladicima u ti.Sini v~eri. Svojc prve sastanke zakazivale ste preko cedulja, krisom doturenih ispod skolskih klupa. I to nikome nije smetalo sve dok nije dosao rat, kada smo
1 mi, jos deca, morali postati odrasli.
Jedna skolska godina imenada je prekinuta i za tebe u
na&em gradu viSe nije bilo mesta. Omiljeno setali.§te ostalo je
pusto. Obalom se viSe nijc cuo smeh, a sa druge strane reke,
iza zidina Stare Gradiske, sve cesce su dopirali stravicni krici.
Neka teska tama, a to nije bila gusta posavska magla, pritiskala je sve, i grad kao da je tonuo sve dublje u zamucenu
reku. 2ivot u njemu polako je zamirao.
Na malom trgu kraj keja jos uvek stoji onaj stari, zarc!ali
elektricni stub. Na njemu su obesene tri najbolje tvoje skolske
drugarice. Mira Raca, Desa i Mira Bambural: imale su tog zimskog jutra, kad su bose dovedene na trg, po sesnaest godina.
Stara uciteljica Dragica Radulovil: uvek zastane pod tim stuborn, kao da bi htela proveriti znanje svojih ucenica. A hrabro
su se one drzale, videla je i ona. 2ao joj sto, vee stara, ne moze
doci u Krupu da donese buket ruza tebi, svojoj dragoj i uvek
nasmejanoj ucenici iz domal:inske skole.
Znam koliko si volela nail grad na obali Save, ali te ville
privlacila mirna Bistrica, selo pod !lumom na dubickoj cesti. U
.3-12
�l!:i
:.'
·~!
61-
:.l
I!
J.
~
r
njoj si roc:!ena i najlepsi deo detinjstva provela pored baba
Darinke koja, eto, jos uvek !ivi. Baba sa svojih 96 godina sve
pamti. Sel:a se i tvoje prve haljinice sa crvenim cvetovima,
koju si isprljala u blatu, dole u Milavi. Dotr~ala si kuci i plakala sve dok se haljina nije osu§ila.
A kada si malo poodrasla, volela si da sediS na klupici
pod lipom iznad dedove ku~e i mastas ~itaju~i :.deset zabra•
njenih knjigac, koje je Vladeta donosio iz Banjaluke. Ti mala
nestasna devojcice, prva si u selu pro~itala :.Gvozdenu petuc
i omiljeni roman :.Matic. Bila si sasvim mala kada si mu napisala svoje prvo pismo: »Dragi ciko, doc:!i, otelila nam se
Goluba i do§ao je u selo novi pope. Tada ti je on poslao »Bera~e pamukac. I tvoj deda Milo§ bio je pop u Bistrici, umro je
1929. godine, ne znam da li si ga upamtila. Strica Vladetu si
najvise volela. Njemu si poveravala sve svoje male de~je tajne.
Pisala si mu u Banjaluku i !alila se na babu kad bi od nje
ponekad dobila batine. Za vreme raspusta on je dolazio ku~i
sa svojim drugovima, da provede odmor. Tih letnjih dana kod
vas su se okupljali: moj stric Panto - ucitelj, Rade - student
iz Beograda, Enver Siljak - radnik. I on je poginuo u ratu.
Odlikovan je Ordenom heroja Moj deda Marko, koji je sa tvojim dedom bio nerazdvojan u prvom svetskom ratu, dolazio je
cesto u va5u ku~u kao dragi gost. I njega su ubili usta§e u
.Jasenovcu u sedamdesetoj godini. S njime smo uvek dolazili
i mi, stric Panto i ja. Vladeta je znao da sve goste uvck lepo
zabavi. Kako je samo dugo i lepo umeo da prica! Celo selo ga
je volelo, a deca posebno. Bio je i dobar lovac. Tr~ali smo za
njim po barama i donosili ono sto je ulovio. Kada je pecao
ribu, nije nam dozvoljavao da se pribli.Zimo obali. A mi smo,
daleko uzvodno, bacali kamen~ice iz zbunja u zelji da nateramo ribe na njegovu udicu. U tvojoj kuci sam prvi put video
film; Vladeta ga je prikazao selu. Slusao sam i radio i prolazio
pozadi kutije da vidim odakle govori rovek. Svi su mi se smejali, a on je strpljivo i dugo objasnjavao.
U velikoj porodici, tebi kao najmlac:!oj opra§tani su cesto
deeji nestasluci i mali grehovi. Na gozbi, kakvih je dosta bilo
u tvojoj kuci, u procelju je sedeo pop. Ti si sluzila swpu. Pri·
bliZavajuci se stolu glasno si pitala baba-Darinku, kao naj·
iskusniju domacicu: »Bako, kome cu okrenuti rep?c U zelji da
ti pomogne, i ne razmiSljaju~i o posledicama, baka je odgo-
343
�wrila: •Popuj 8ine, on je naj&taiijic A kada si prsnuvii u Slileb:
posula popa SUpom, baba je pcM!ela da se krsti. Ugrabivti tre-·
nutak izletela si napolje, jedva zadriavajuCi svoj praskavi kikotdok je pop, kome baba dugo nije smela pogledati u oO, ostao
malo uvre4en. Za ru~ak si »kaZnjenac, pa smo ti Dara i ja
doneli ·komad plenienog hleba nama:umog pekmemm. lzgleda. da baba tu na5u kra4u nije ni primetila.
A onda je doiao rat .•.
. Kada su Nemci prolazili cestom kraj tvoje kuce, ti, koja
nilta nisi propultala da pogledd, izlazila si sasvim blizu njih
i-atiskala pesnice. Grdila si ih a oni su ti mahali, misleCi da ih ·.
pcndravlju. Penjala si se i na zvonik, da ih bolje osmotrii.
: . ' Jedne vereri Vladeta te poveo u Jankovica gaj. Cistila si
puJke uz metalni sjaj m~ine. I on je otiSao. Pokazao ti je
rokom Kozaru: »Tamo ce& me naci.c OtiSao je i stric Voja:
1: strina Jovanka i otac Sveta. Sve si ih ispratila.
·
Jednog jutra dosle su ustaSe. Padao je sneg, a oni su ubi- ·
ja1i ljude u selu. Baba Darinki su vezali ruke. Tebe i Daru ·
vezali su zajedno. Tvoja majka je morala da pone~e i trogo-di§nju Milieu, Jovankinu kcer. Zatvorili su vas u hladni Gvo-..
jil:a podrum. Ti i Milica bile ste najmla4i taoci u Gradi.SkL
'1\lkli su vas. Vladeta je tad n~isao piSmo Zvonku Sukicu,._
ustdkom logorniku, i zapretio mu. Znao je ustua da se Vladeta ne §ali i prestali su da vas tuku. Partizanske veze ubrzo su.
~as izbavile i prebacile preko Petnaestog kilometra.
:
. Decembra 1941. godine nisi se vratila klici. Sa Darom si.
ot~l.a pravo u Grbavce, partizansko gnezdo pod Kozarom. Ta-:
d~ i nastaje novo poglavlje tvoga zivota. U grbova~koj ceti, ·
rnec:tu prvim omladinkama, bila si ·prva devojcica. U ambulanti
Drugog kraji.Skog odreda bila si najmlac:fa bolnicarka. Mladen.
$tojanovic, komandant i lekar, uCio te kako se previjaju ranjenici. Shvatala si brzo. I kada je bilo najteze, kao te prve
ratne zime, znala si svojom mladalackom vedrinom da ohra:bris drugove. U dubini sume, iznad prijedorske Bistrice, bila
je baraka za ranjenike. Nocu, pored uvrnute petrolejke, ti s~
tin ublazav'ala bolove. Dezurajuci, primetila si da se Trivun
KukiC sezd~setogodisnji partizan, iako tesko ranjen u desnu
tUku, svako veee moli bogu, krsteci se uz velike napore levi..:_
com. Na tvoju molbu da se ·ne napreze, prestao je da se krsti
samo pacl ilslovom da se ti moliS za njega.- Obecala si mu. M<>-'.
�ma~ si 'se; til itfega i .i!lca je bio zadovoijaii. :viAe.riikad nlje ni;
"})Okub6 'cia' se prekrsti. ·
·
·,
u svojoj sedamnaestoj godini, u drugoj godini rata, tu u
dubini Kozare prmujena si u Partiju. Kandidatski sta! u tvom:
.slucaju nije bio ipOtreban: Kao mladi komunista obilazila si sva
iela pod Kozarom. U meni i danas treperi tvoj glas od one
veceri kada lfi i!itala prve radio-vesti na5oj tek formiranoj om~
ladinskoj i!ett Napustila si vee hila ambulantu i svim svojim
-!arom bacila se na · nove zadatke.
U naj~e§cem plamenu borbi pod Kozarom- pre§la si prekd
Sane u Pcidgrrilee. ·Tam.o te cekala ista omladina kao §to je hila
i: n~a kozaracka l dok je besnela ofanziva p<)d Kozarom, jula
1942. godine, ti si :sa ·oniladinom orgailizovala na ravnici Puo~
nik prvu ratnu !etvu. Stcitine omladinki injelo je nocu pred
bunkerima jedro klasje Zita. A tamo, preko Sane, ·neprestanOje grmelo .. Tvoja Kozara, di'ugovi i porodica bill su u obructi
sto se sve v~e stezao. u jednoj noci, na proboju, poginuli su
i otac Sveto i tvoj jedini brat Milan koji je imao samo trinaest
_gQdina i Vladeta stric koga si narocito volela. Vladeta je pao
junackom smrcu: Bio je zamenik komandanta bataljona i na.
proboju je §titio zene i decu.
Januara 1943. godine do§la si u Srtpsku .J:asenicu na smotrt1
Cetvrte krajiske divizije. To je bila i tvoja divizija, P'!lna Ko-,
:zarcana, kojom je komandovao Sob. Na smotru .si dovela svo~
ju .omladinu ·da vldi Tita i preda
poklone. Bio je to naj~
lep§i trenutak u tvom .Zivotu i u zivotu· cele borbene mladosti
ovoga kraja. Video sam ti suzne oci dok su utabanim snegom,
cvrstim korakom, gazili Krajisnicl Tito je stajao na tribini l
otnhidina je pevala njemu i brigadama:
pozdravljlio.
Prvoj, Drugoj i Petoj. A onda su brigade ot~le na p<>lozaje.
· Otpo~ela je ~vee bila- nova ofanziva ; .. · . ·
.
:: i Na · sastanku bp~tinskog komiteta u Duboviku podeljeni
su zadaci. Jake nemacke snage zaposele su prilate Grmecu, au
njemu su bile partizanske bolnice, oskudni magacini hrane,
zbegovi naroda i decji domovi. Povela si sto i p~ge_s~t d_llsa _sv~
Zim tragom Druge i Pete brigade . . . Puta 'nije bilo: Sarno
·Grmee i duboki neprohodni sneg. Tvoja kolona nailazila ie na
'Pi'izore. ~to ih sarno strasan rat 'za sobom
da ostavi. Nei:na
k'amere na s\Tetu koja bi ·to mogla dapredstavi: Sczdesef
:Sa decom zastali su da se malo odmore ·i -·~ Svi su se smrzlif
mu
Tvoja
moze
zeria
345
�Ukc.t'Ji se kao lrlpovi. I hrana u zaveiljajima, bleb i sir, sve
se skamenilo. Jedna majka sedela je naslonjcoa na bukvu sa
detetom na grudima. Lice joj joi c:rveno. ali hlacfnn. belivoblo.
Samo njeno trogodiinje dete se micalo. Borci su u :oemoj tiSini
uzeli maHi;ma iz h1adnog narufja i zagreva1i ga pod svojim
finjelima; svaki borac ga je DOSio kraj svoga sn:a.. Te DOCi
Peta brigada je imala jedan od svojih najZ.eiCih okriaja na
proboju obrufa • Vra!je divizijec. Brigada je proSla. Za njom
su mnogi ostali mrtvi Maliian je spasen ••. U proleCe su majkama Potkalinja borci predali svog najmla4eg druga.
Tih dana bila si neumorna. Od sto prikupljeoih &riava
napravila si sa tenama stotinu nosila za ranjene i promrzle
drugove. Ali u jeku najieJCih borbi, kada su otave btigade
patile od halucinacija, i tvoj zbeg je iznenada opkoljen u snegu
do pojasa. lspucala si na Nemce sve metke iz puSke i iz piltolja, ali time nisi bila u stanju da odbranii ni sebe ni zbeg
koji si vodila.
U pratnji dobro naoru!anih i opremljenih nemafkih vojnika, nemol:no si gledala gladnu i promrzlu kolonu. Kako sf
im relela jo~ jednom pomol:i; pridriati majku iz Dubovika koja
je vukla sa sobom dvoje nejake dece, a ni sama viSe nije imala
mage da se kreee ... Ali odasvuda su te vrebala hladna §vapska lica.
Posle tri dana dovezli su te automobilom do starog bagrema. Ko zna po koji put su ti obeCali Zivot, ako kaie8 ko su izme4u prisutnih komunisti. A tvoj neZni pogled j~ jednom jeobuhvatio izmuceni zbeg, opkoljen cevima nemackih 8majsera;.
bio je sada mnogo veei od onog ito si ga prcdvodila kroz.
Grmee.
Bez reei, laganim korakom, uputila si se pod bagrem. Stalasi pod ve~ala i obratila se zarobljenom narodu ... Ali omca jeprekinula tvoju poslednju reeenicu.
MALA LEPA
Srednju !ensku strucnu §kolu u Bosanskoj Gradi§ki pohac!ale su dvije sestre Radic: Lepa i Dara. Bila sam im nastavnica - .p rica Dragica Radulovic.
348
�Ndu ikolu, u odnosu na gimnaziju, smatrali su drugorazrednom. Lepu je to mul!ilo. Mnogo je o tome razmiSljala. Zato
je svojim drugaricama stalno napominjala koliko je va!no da
dobro ul!e sve predmete i da se sto bolje pondaju. Borila se za
ugled ikole u kojoj je i ona ul!enica. Mada po prirodi vesela
i duhovita, znala je, da bude i vrlo ozbiljna. Mnogo se unosila
u nde skolske poslove. 0 tome svjedol!e brojni primjeri.
. Ucenice nisu nosile rul!ni rad kuci; ostavljale bi ga de!urnoj, a ova je to spremala na odre(!eno mjesto u u~ionici i sljedeeeg dana vracala vlasnicama. Ddavalo se da dijelove kroja,
rukav, le(!a, poradi aljkavosti zagube. Lepa je na de!urstvu
bila vrlo pedantna: Radove je primala po spisku i istim redom
ih slagala u kutije, Sto smo na njen .predlog i nabavili. Zahvaljujuci njenom zalaganju, djevojke su otada postale urednije.
Leya im je iz dana u dan nato skretala pa!nju.
BUa je vrlo pravima i nije se ustrucavala da svakoj drugarici kate u o~i sta o njoj misli. Voljela je sve drugarice,. a
sama je, usljed svoje divne prirode, bila kod njih obljubljena.
Povjeravale su joj i svoje najveee tajne.
Jednom je zakazan ljekarski pregled svih u~enica. Sve
su obeeale da ce doci, izuzev siromdne djevoj~ice !fete. Kad
su je upitali za razlog, cutala je. Na kraju nastave, izmec!u trideset ul!enica izabrala je Lepu i povjerila joj se: na pregled ne
mote doei jer - nema ko§uljel Lepa je taj problem rije§ila
bez huke: skinula je odmah ko§ulju sa sebe i dala je Ifeti. Sutradan se i ova pojavila kod ljekara. Lepa nije stala na tome.
Zajedno s uciteljicama pokrenula je akciju i od ul!enica prikupila dobrovoljni prilog, a zatim kupila materijal i skupa
sa njima sdila i izvezla Ifeti dvije kosulje.
Bila je odlicna ucenica. Vrlo pa!ljivo je slu8ala izlaganja
u~iteljica i profesora. Voljela je nd jezik. Rado je citala pjesme cika Jove Zmaja i Vladimira Nazora, i stvamo ih razumijevala. U l!asovima odmora bila je pravo dijete. Druga Lepal
Spremna da drugaricama izvme rukave mantila, ili da ih zaveze! Kad su polazile kuci- nastajao je smijeh i pravi urnebes. Sve su jednoglasno uzvikivale: :.To je djelo nde male
Lepe!oc Od dragosti su je zvale :.mala Lepaoc.
Radovala se ekskurzijama u Zagreb i Rijeku; sanjarila o
vo!nji u liftu, na !eljeznici, o penjanju na zagrebal!ku katedralu, odakle ce moei da vidi l!itav grad. Za vrijeme putovanja
347
�stvarala }e tivast -u vagoiiu. Safilarse t ·p:t~a o &voin •Novom
Varosuc- kraju GradiSke u kome je stanovala: •Novi Varb§t
kuce u dva reda, kad pogledam, ko Zagreb izgleda!C DrugariC4i
su pjesmu sloZilo prihvatale. i. Slilijale se toj. USpo:redbi; ~nalEJ
.su da je to siroma5ni di.O vatosi~e. ·-Kako :se•- voz ptibliZavao
Rijeci, njeno nesti'pljenje·bivalo je veee: Radovala 8e moru l
kupanju. u Su5aku je blla srecna; Niko· u vodi' nije bio doze
od rije, .prva je ulazila a poslednja izlazila. Gnjurala je kolegice i u~ila ih plivati.
· · ··
·
- · Mnogo je voljela sVoje rodifelje i porodicu uop§te~ ·Oc:t njill
nije niSta traZila, ako je znala da joj nemaju & dati. Voljela:
je sestru Daru, ali 8e na nju znata .i da naljuti: ako ·dobro n&
~i iii ako je neuredna. Posebno je voljela brata; kupovala mu
je poklone kad god bi iSla kuci u 8elo. Obla~ila se uvijek pri..':
kladno i skromno, a nadasve, urednol Nastavnil:ki kolektiv jOJ
je poklanjao ·rimogo pa.Znje jer je u L~j' vidio ne samo odli~nog daka vee i dobrog saradnika.
- · ·
, .. .
POZADINSKI ~RADNIK
· Otac joj bjese ·siromasan:, nije mogao dalje da je ~koluje
pa je povukao kuci, iako .ne !po· njezinoj volji jel' je iudjela da
dode do svog komada hljeba: Prema·lmjizi je pokazivala ljubav;
·::
jos od ranog djetinjstva.
-U meduvremenu, strie Vladeta · je •i ria hju dosta utjecao;
Koo sviju rias· budio je borberii dub . .::.. :. pri~a Lepina striiur
Jovimka. - Kad -je buknuo ustanak, · otisli .smo 'u partizanei
ja, njen otac i dva strica, Zbog toga su' je ~tiStase uhap6ile sku.:..
pa s majkom; sestrom i bratom-. i dvadeSet,... dana ~ddali u zat\l'oru. Pustena je -devetnaestog dec£ttnbra; a· vee 23. ·dosla: )~
k nama u surnu sa svojom starijoin seStroin flarom. ·
..
Prva du!nost jof je bila · d a se osP<>sobi za bOlili~arku, za~
jedno sa mnom, u Bistrid na·ptijed6rs~mn teremi .. : .~a toj
duznosti je ostala cetiii ' mjeseca ~ -... ' .. . ' . . ... i .
. . -. ~
· · .;_ Prvo kao bolnic'arka, a zathn: i ·kao-~ borac · Gii>Ova~k~
~et~ . Kozarskog odreda .Mla~ena Stbjan6vi~~. bila je ~e<>!ii~n~
nrabr·a - sjeca se ·Petar Vojriovic~ ......;;,·trl:fuita ~ je · e _
n mali broj
pO(iv:ga i u borbarrfa ~ete i u diverzan:tSkim akclj~ma. l1 me<tu:-;
vrenienu je pokaz.ala Jaku--voljti da ·se ¢Uti~ki · izgrad'ttje,- §tci
.
�.:
i
~
~
ilu-drilgow zapl!Zili.' .Kada j:e::l-6;-·maja 194~. _upueena u Ornank\t
kOd .Prij_edo.ta; :istakla se i kao- po:~:adinski~politield :r;adnik.
Mnogo je tad ti,op~jela brojnom ja~ju svoje partizllMke
jedinice.
. · ·
__ :Tog p_ro1je¢a,•.z;a ~ju-iprvog.,i_posljednjeg .u ratu, Lepa je
JX?Stala tlaiL Par~ije~ -Pret}lo~~ ~ .z_a t:o _pr~premala .•. _ . ·..::
: . . ;_,. ti selu
Mica
r - ~ru~vo<lila' Lmnovit~ pod Kozarom ..,.:,... prieakoje.suVrhQ.~~
Sam nek~- vrij~~e ideoio§kim .·radom skoje')TSk~
grupe od
do pet lijepih,.kr§nih
odisale~etiri
djevojak~
~d.Oscu. L.zdravljeln. Palo mi je. to u zad~ia~ kao -~lanu KP,,
Bio je mart-.:,..apr,il _
19.42. go<ilne. Za- vorile smose u jednu malu
t
.$.0AU ru $,koli i tq.u~n~; J;>ored vrtljiv~.Jijepe Pare nadulovic 's a
;~r¢m v~tre~iiJl o~iiJl~•.sj~ala pi Stoja_Janjici Bora Kust>njjR,
-~ 'do · njih ti.lla play~st.neda Lepa_. Preradivale smo Prv·q .i
Drugu ·glavti Istorije sKPb·. Na na~e »~de<,>losko uzdizanje« yp...
lio je da dode drug So~, 1 ) govoreci: »IJa cu ·u SKOJ!~ Na:.
_v_!se..pu~ •.. pomaga~ omladin~aJ'Da. q ucenju i _ispiti}.i:aQ ih, a one. su se._stidile, Objalinjavao .im je i aktuelne_doga:<taje.., . Ostajali smo ra&pravljajuCi i,pq dva sata,
. .
·, · . Lepa. je uvijek bila. mil1la i stalozena, Cutaia je i sami>pailjivo. slu5ala. Kao da je sve to .prosto upijala, J5,:upila u sebe.
~Cinilo. mf se. cia je fPOVUcena i poihalo stidljiva, Bil~ je j~k9'
lacria ·i redovna na sastancima, kao i ostale nje:P.e drtigarice.
Svaka od njih imala. je »svoj teren«, grupu sela u kojirila
'iu
omiad.i.Il.om Politicki radile; Lepa je odlazila u Podgrace,
~.&
stranu .:Kozare, pr~ma Savi.
. ...
· · .Rad kruzoka ·je trajao sve do velike, strasne kozarske ofan·zive u junu .1942. kada smo se, poslije osam do desct zajf.dnickih sastanaka, rasuli : : .
.
.
. .
_y~;:~ca~> j~
saonu
- ·Jedan bataljon ~Qzarskog ()dreda - sje~a se dalje P..
Vojnovic ...:..... probio se iz obru~a u juiu 1942. i tom prilikom je
·i Lepa Sa m~$om na~:oda presla ~ Podgrmee. Dobila je zadatak
'da radi Sa omhidii:tom u selima Donji i GOrnji Petrovici i Du::.
boyik. p politi~kom raciu. se pokazala vrlo aktivna i umjema,.
'ia.ko.d.a je 'ia kratko vrijeme 'po~ala clan opstinskog komiteta
.KJ=>J Srednjem.OupQviku, srezBosanska Krupa. lako je bil.a
1erenski polit~clti radnik, LeP.a·..je. ~esto od . svoje. volje uzimala
. _: : [ . .
. .
.
.
.. .
.
.
. . ..· ;
u
:~
;.
1)
~
Narodni heroj Josip Maiar.· _ ..·
~
�pu!ku u ruke i puna radosnog nestrpljenja iSla s borcima u
akcije. Ucestvovala je u napadu na Bosanski Novi, .Krupu, Ca(!avicu, Otoku ... Navodim to samo kao primjer. U mnogo bitaka je Lepa sa nama bila!
- Tih jl.mskih dana - prisjeea se i Ahmet Sehovi~ mnogi su nam borci i civili pristizali sa Kozare, i skupno l
pojedinacno. Kad sam dosao na teren RuiSke, kao clan okruZnog komiteta za Podgrmec, imali smo zadatak da prihvatamo
i zbrinjavamo izbjegli narod . . . Tu, u RuiSkoj zatekao sam i
Lepu. Bila je to visoka brineta, ozbiljna za svoje godine. Njena
pojava odavala je vrlo energicnu fenu .. Kako je samo bila
lijepa! Rijetko koji borac se nije za njom okrenuo!
S obzirom na njen raniji rad na Kozari, uputili smo je u
opStinski komitet Dubovik. Postigla je tu mnogo; narocito u
okupljanju onih snaga koje su jos bile po strani od na5e borbe.
Narod ju je prihvatio i volio.
- Upoznala sam je u .selu Srednji Dubovik - prica Nevenka Novakovic - u tamosnjem komitetu. Rasporedena je
u selo Donje Petrovice, politicki najteze na opstini, da radi sa
omladinom i zenama. Veoma brzo se sna8la u novoj sredini
PribliZila se seoskoj omladini. Ovaj kraj poznavala je od ranije
jer ju je njen stric Vojo, Iugar, cesto vodio sa sobom dok je
jos kao ucenica boravila kod njega u Kru.pi.
Svakodnevno je okupljala omladinu u nase prve masovne
organizacije USAOJ i AFZ i tu se pokazala bliska i neposredna. U Donjim Petrovicima u aktiv SKOJ-a privukla je sirl
krug naprednije omladine. Odlicno je organizovala seoske konferencije mladih; sama je istupala i govorila im o bratstvu
i jedinstvu, o herojskoj borbi omladine Kozare, u kojoj je i
sama ucestvovala. Pozivala ih je da dobrovoljno i u sto vecem
broju idu u prve krajiske brigade. Na desetine rnladica i djevojaka javljalo se u krajiSke jedinice, cemu je Lepa mnogo
doprinijela isticul:i primjere hrabrosti iz kozarskih borbi, podsjeeajuci na zlocine ustasa i okupatora nad narodom Bosanske
krajine. Ovo je tim znacajnije sto je Lepa djelovala medu seljacima na koje su svoj razomi utjecaj vrsila dvojica domacih
cetnika. To je otezavalo rad nasim aktivistuna. Pa i u tim
okolnostima njoj je poslo za rukom da angaiuje masu omladine u svim akcijama USAOJ-a.
150
�Sastanke su odriavali obi~no n~u. u seoskim ku~ama,
mada je stalno prijetila opasnost da upadnu ~etni~ki provokatori, Mo im je katkad i uspijevalo. Dio opstine Srednji Dubovik grani~io je sa neprijateljskim polo!ajima, spram sela
Ostruinica i. Badi~, i njihove patrole su upadale u Gomje i
Donje Petrovi~e. plja~kale seoska doma~instva, tukli !ene i
djecu, i prijetili da ~e ih sve likvidirati ukoliko budu pomagali
partizane. I propagandu su pri tom sirili.
lako svjesna stalne opasnosti, su~ena sa svim tesko~ama,
Lepa je hrabro izvrAavala zadatke opstinskog komiteta Partije
i SKOJ-a. Odlazila je i u poluosloboc!ena sela, pje§acila na
desetine kilometara, nocu, usamljenim seoskim putevima, do
zabacenih kuca i zaselaka gdje su odriavali sastanke. Poznajem te prilike jer sam tada ondje bila sekretar SK SKOJ-a.
Kaicav je utjecaj Lepa imala na podgrmecke djevojke, vidi
se iz rije8 Save Strbac: •U jesen 1942. pozvani smo na sresku
omladinsku konferenciju u Benakovcu. Dosli smo oko devet
izjutra, svi kao cep mokri; pljusak se na nas sru~io. Lo!ili smo
vatre oko skole i sklanjajul:i se od mu5kih pogleda, mi zenske
skidale smo i cijedile suknje ...
Lepu sam vidjela u skolskoj ucionici. Kad je Aleksa Trtica
otvorio sastanak, izaSla je ona i govorila o buducnosti omladine i o v&Znosti omladine u borbi. Kao lutkica je bila. Mladal
Poslije izvjestaja delegata, opet je istupila. Kad ona govori,
cisto si oduievljen, sve te nesto tjera na rad iako do tada ni
0 cemu pojma nisi imao.
Po podne smo ranije zavdili, da kuci ne okasnimo. Putem
smo sve o njoj pricali i uzdisali: »Da mi je docekati da onako
govorim ko Lepa!c Sad smo i mi naioj omladini u selu Suvaji
govori11 kako cemo zivjeti kad se oslobodimo i kako ima jedna
lijepa i pametna drugarica.«
Zbog skromnosti i neobicno lijepog opho4enja, narod u
na§im selima je Lepu narocito volio i zaista cijenio. Po prirodi
je bila tiha, ali u radu upoma i odvazna. lako skolovana, djevojka iz grada, snalazila se i u poslovima koje nikad prije nije
obavljala. Ucestvovala je u organizovanju omladinskih radnih
brigada i zajedno sa njima zela !ito ispred neprijatelja kod
Krupe i u selima Gomji Petrovil:i, Ostrt1Znica i Barica.
Pred samu ofanzivu sestra Dara joj §alje pismo. Poziva
je da dode k njoj u srez Bos. Novi, gdje je bila na bolovanju,
351
�da se malo odmori, jer' je uvijek pisala cia je sbha i ,......,... od
:DdpaVaDja Lepra joj odgovara:
•Bado bili do&1a da se vidimo. jer jedi:oo Tebe ia' i - .
ali posao mi De dozvoljava. .Ne mogu da napustim tereD. Kad
·god sam slobodna, sjed.im u svojoj maloj sem;Jwj mbici, ......._
ram se i ~ljam o Daiem nekadainjem iivota i o bntu
MUanu, koji sada negdje tnme u Jaseoovcu, u svojoj peiDaestoj godini •••c
.
Misli m joj stalDo bile zaokupljene radom i gotovo nii:im
-drugim.
Svoju pravu vrijednost Lepa je pokazala u '9'rijeme ietvt te
·ofamive, k.ao ~Ian Staba za evakuaciju stanovniitYa, ranjeoib,
hrane 1 stoke sa opitine Srednji Dubovik. Bila je jedan od
organizatora zbjegova ito su januara i februara 1943. stvarani
u plaruni GllDeC. &poljila je tada izvanrednu brabrost i maWljlvost. I ovdje joj je posluZilo i.skustvo sa Kozan!. Najf.eS{e
bitke ila podruCju Pocigrmei2 ~e su 19. januara. Naie jedi.nice m se Zestoko opirale, ali m bile prisiljene da se povuku
'u planinu. Narod je potiskivan iz sela ••• Domovi m ostajali
pusti. Grmee je oZivio ••• Postao je i postelja i ognjiSte. Lepil
je do kraja ostala na terenu za koji je bila zaduiena, sve dok
kolone ueprijatelja nisu ~ prodirati duboko u GnDee.
:ncta i
- Bio sam zaduien za evakuaciju ilta i stanovniStva, bo
1 Lepa - kaZe Petar Vulin. - Devetog februara zadnji put
sam se sa njom sastao. Bila je puna vedrine i, kao i uvijek,
lpremna da ~eku pride toplo, sa povjerenjem. Preiazili smo
selo Petrovica, pa ispod Kekiea Glavice put Jasenice, kad, na
samoj glavici poviSe nas, ugledasmo neprijatelja Lepa naglo
1e!e za kamen i rere: »Cekaj, Petre, da bar jednog udesim!c
Ispucala je tri-<:etiri metka iz svoje pu§ke, a zatim smo krenulL
lila je sa mnom sve do Jasenice, do kuee Petra Rotike. Tu
mw se rastali: ja sam produZio prema Medugorju, vile Suvaje,
·dok je ona otiSla prema Ravnom Dolu gdje je bio zbjeg. Tu
'je i uhvaCena.
.
Pri odstupanju u planinu bila je s narodom, hrclbrila ga
1 uvjeravala da ee naie brigade zaustaviti r~ i $a01vati
ranjene borce i izbjeglice. Kada su prelazili cestu u selu Jasenica ispod G~ mec1u izbjeglicama je nutala veli)qa panika
.Ni~ke trupe 1 motorizacija, najsa~enije ~~ i ~
�~ticeni
bombarderima, napadali su s ciljem da presijeku put
jedinicama NOV koje su obezbjedivale ranjenike i narod, Z~
najzesl:eg bombardov!lllja, Lepa je na cesti sa grupom parti..
:1:ana sti8avala metez i uzbunu. Ne samo rijecima nego i licnim
drzanjem nastojala je da un1iri prestravljene izbjeglice. Dok
su pri jednom naletu aviona meci i geleri sipali oko nje, sjedila
je posve mirno na kamenu. Iako su je borci upozoravali na
opasnost, nije se ni pomakla. Znala je da se bjezeci vi8e strada
i da bi fasisti time mogli i nase polozaje lakse otkriti.
I kad su u Grmec u8li, Lepa je mislila samo na svoju
obavezu, na duznost clana Staba za evakuacijn; bez predaha
jc obilazila rastrkane grupe promrzlih !judi, isla od zbjega
do zbjega, d~ pomogne gdje moze, da smiri blagim dodirom
ruke i osmijehom, da kaZe razumnu i toplu rijec obeshrabrenima.
A kada se neprijatelj poceo priblizavati zbjegovima, Lepa
se dobrovoljno javila u Drugu krajisku brigadu. Zazeljela je
u jednom trenutku da se bori uz svoje stare drugove ... Ucinilo joj se da ce tu biti korisnija. Medutim, na kracem dogovoru komunista u Grmecu, sto je organizovao okruzni komitet,
rijeseno je da se ona vrati u zbjegove i da tamo i dalje djeluje
kao clan Staba i kao komunista. Odluceno je da se narod razbaca u sto manje skupine, kako bi se izbjegle vece zrtve, jer
neprijatelj je u podgrmeckim selima bio svirep prema stanovniStvu.
Tako je bilo potrebnije, i tako je Lepa i ucinila: podredila
je sve zadatku Partije.
U OBRUCU
- Prvi put sam je vidio kada <.:e sa jednom grupom boraca
probila iz vatrenog obruca kczarske ofanzive, a poslednii put
u obrucu u Grmecu, za cetvrte ofanzive - sjeca se Ahmet
Sehovic. - U okruinom komitetu sam bio zaduien za evakuaciju. U sledenu planinu, zasutu dubokim snijegom, kretali su
s oskudnim zavezljajima nedogledni redovi zena, djece, staraca. Za svaku od ovih grupa partijski smo zaduzivali pojedine
drugove, da ih vode i da se o njima brinu. I Lepa je pod svojom :.komandom« imala oko sto i pedeset d~a.
23 - Zene beroJI
�Sreo sam je u Grmci!u~ Uprkos hladnoci, gladi i smrtnoj
opasnosti, i narod i Lepa su mi izgledali dosta svjezi i zivahni.
Cak i kad smo obavije§teni da neprijatelj, praveei klinove.
k nama prodire, oni situaeiju nisu smatrali bezizlamom. Bitno
je bilo odriati moral. A ona je tako upomo objamjavala ...
I bodrila. Snagu svog vjerovanja prenosila je i na ljude oko
sebe. A koliko je samo te snage bilo potrebnol Kada se toliko
patilol Na sve strane!
!Sao sam, vee kao invalid bez noge, 2 ) sa priStabskim jedinicama Pete kozarske i Druge kraji§ke brigade. Prolazio sam
kroz niz zbjegova: iz Jasenice, Benakovca, Gudavca ... Zbili
pod same vrhove planinske. Prizori - stravicni! Sjeeam se.
posjedali ljudi i zene oko rupe u snijegu, vatra im odavno propala i ugasila se, i - tako se ukocili! Sjede! Na svakom lieu
grimasa: •osmijeh« im se zalediol Kao u muzeju vo§tanih
figura. U grupi od dvjesta ljudi, sto i pedeset smrznutih. Mlad
horae uhvati me za ruku: •Joj, druie Seho, vidil Ono mi je
mati, sestre ... « Sve mu je mrtvo ostalo u Grmecu. Od pet
clanova obitelji, ostajao je cesto samo jedan borac. Ljudi su
postajali izbezumljeni od bola. I juri§ vi§e nije bio polet vee
ocajnicki krik.
Kod jame zvane Suvajcina vidio sam preko stotinu strijeljanih. Same zene i djecal Jedno dojence poleglo po sisi mrtve
majke, ruka mu visi slomljena. Uzasni prizori!
se
- Posljednje noci, kad ce biti zarobljena, cula je da se
nalazim u njenoj blizini- prica Jovanka Radic. - Dosia je
da me vidi. Zaddavala sam je da sa mnom ostane. Znala
sam: ta noc je odlucujuca za sve nas. Kazala je da je partijski
zaduzena za sto i pedeset zena i djece, da je za njih odgovoma.
Mora biti sa njima. I muzu svoje sestre Gojku Bjelajcu, kad ju
je pozvao da ide sa njegovom cetom, odgovorila je isto: Nece
da napusti narod, ostace do kraja sa narodom ... Po§to sam ja
i dalje navaljivala, nagovarala je da pode sa nama, ukazivala
joj da ce biti sigurnija sa vojskom, pomenula mi je kako je
susrela komandanta Durina ...s) On joj je prigovorio da u
..
I) Ahmet Sehovil: je izgubio nogu u napadu na Sanski Most
u proljece 1942. godine.
1)
Dura<! Predojevic -
Durin komandant II kraji§ke brigade.
�-ovim neizvjesnim trenucima ona takvom zeljom bjezi od svoga
zadatka. Iste noci probili smo obru~, ali Lepa je ostala. Opko:Ijena je i zarobljena skupa sa narodom ...
- Kada ·se Peta i Druga kraji§ka brigada sa podru~ja Ravnog Dola uz najzescu borbu [probijala iz obru~a - sjeea se Petar Vojnovic - Lapa je u toj mrzloj februarskoj noei iSla za
borciana; na ~elu svojih sto i pedeset zena, staraca, djece. Neprijatelj je s leda nadirao, zaobilazio ... Odjednom, opkoljen je
i njen i ostali rastureni zbjegovi, nekoliko hiljada lica.
Nasla se usamljena sa puskom u ruci. Jedina s oruijem.
Zaleei Lepu i bojeei se za nju, ljudi su joj dovikivali da skine
uniformu, jer su Nijemci, ustaSe i ~etnici vee medu narodom,
ubice je. A ona ih je, na to, pozivala da se bore golim rukama,
govorila im da je bolje poginuti nego se prepustiti neprijatelju u ruke. Kad je ostala bez i jednog metka, nasrnuli su na
nju da je zivu dograbe. Uhvatila se u kostac sa nekoliko Nijemaca, kundakom ih udarala, ali su je savladali i svezali.
Dok su je sa hiljadama izbjeglica sprovodili u·Krwpu, cijelim tputem se opirala ... Prijetila im, da ne smiju zlostavljati
bespomocne Ijude jer ce odgovarati pred narodnim sudom ...
Zbog toga su je odmah izdvojili i u hodu poceli bjesomu~no
udarati, gaziti ...
Kada su je u Krupi odvodili u svoju Koonandu, kroz gustu
masu [pOtiStenog naroda, obratila mu se odlu~nim glasom:
»Bori se, narode, za svoju slobodu! Nedaj se zlikovcima
u ruke! Mene neka ubiju, ima me ko osvetiti!«
Posrcuci pod udarcima i dalje je vikala: »2ivjeli partizani!
Zivjela Crvena armija!«
Na samom gubiliStu Nijemci su od Lepe posljednji put zatrazili da otkrije ~lanove Partije i rukovodioce medu zarobljenim zbjegovima i u okupiranim selima, kao cijenu za svoj Zivot.
»Ja nisam izdajnik svoga naroda, a oni ce se sami otkriti
kada budu unistavali zlikovce kao sto ste vi, do posljednjegc,
odgovorila im je.
- Mu~ila sam sebe pitanjima: Kako su je otkrili? ZaSto?
kaze Jovanka Radic. - Mozda ju je odala vojni~ka odjeea?
·IIi, mozda ju je neko prokazao da je komunista? Za njEmu smrt
sam doznala tek poslije pete ofanzive, od jedne seljanke iz
.:~
35S
��, Palanke, kod koje su prenocili neprijateljski vojnici. Gledali
: su kako je vje~ana partizanka! Bilo im je, pricali su, bo dje~ vojke; ddala se juriacki i opirala gadostima Svaba.
'
Posta mi jasno: otvoreno se suprotstavljajuci nasilju, i.epa
im se sama predstavila! Mnogi iz zbjega vratili su se kucama.
Prica je iSla od usta do usta . ; . Kao i ova, prica omladinke
iz sela Ha~ana:
»lako je vidjela da joj se spremaju vje~ala, Lepa, kao ni
Smilja Copic,4 ) nije pokleknula pred fa~istima vee im je izgO. vorila sve sto je te~ko osjecala: njihov teror nad narodom ...
Rekla im je da ce n~a pobjeda doci, da nece svu omladinu zakopati. Dok joj je nametana omca, poslednje rijeei su joj bile:
»2ivio Tito! Smrt fas:zmu!« al' ju je njemacki krvozednik stisnuo oko vrata i nije dao da izgovori jo~ sto je htjela. I tako je
nasa Lopa, tek sto je ne~punila 17 godina, u najljepsem cvijetu
mladosti zavrsila sa Zivotom, boreei se za slobodu ...«
- Prilikom sprovodenja pohvatanih zbjegova, neki Ijudi
su pobjegli - sjeca se Ahmet Sehovic - i docnije nam pricali
pojedinosti. Svi su sa po~tovanjem govorili o Lepoj: kako je
pozrtvovano i hrabro istupala .. ;
Medu Nijemcima »Vrazije« i »Prine Eugen« divizije, .bilo
jemnogo »Volksdojcera« koji su na na~em jeziku vrijedali zarobljenike, a ona im je, dosljedna sebi, odgovarala. Odtmah tamo, gdje su ih pohvatali, poceli su da siluju, maltretiraju i ubijaju. Lepa je svojim tijelom zaklanjala zene i djecu. »Ubijte
mene, taj narod nije niSta kriv«, govorila im je. Svapski vojnik se priblizi nekoj zeni, starcu, a ona skoci i udari ga. Vezali
su je. Onemogucili je da istupa. Ali, ostala joj je rijec, puna
mdnje.
Sproveli su je sa citavim zbjegom u Krupu. Putem su je
strasno kundacili . . . Dosia je sva iscrpljena i iznemogla, ali
ponosna. Dan-dva su je ddali u zatvoru, a zatim joj je sudio
Prijeki vojni sud, na lieu mjesta. Pokusala je da manifestira
i ddi govor, ali su joj odmah natakli omcu na vrat.
·
.Fotografisali su je prije i poslije vjesanja i objavili te slike
u svojim ilustracijama. Opisali su citav slucaj kao primjer
necuvenog fanatizma bandita, zene-komuniste, koja je do kraja
') Sestra Branka. Copica - istaknuta aktivistkinja
Podgrm~a.
357
�Njemacki vojnik, koji je namakao omeu, pao je pogotfen u Zagrebu na Savskoj cesti. U njegovoj torbici
partizan iz Korduna prona!lao je fotografij·u; na poletfini je pisalo: »Lepa Radic uhvacena partizanka.-.
�.ostala vjerna svojim idealima. Htjeli su da poka~u s kim se
sve oni natezu i gnjave na :.va5ljivom Balkanuc. Ta neprijateljska ilustracija je doprinijela da se o Lepinoj hrabrosti jo!
viSe sa:ma i cuje.
RADIJE CU ZIVOT DA DAM
Sta kazu ocevici?
- Sjecam se vrlo dobro - :prica Huse Music - i.Sao sam
svojoj kuci ... Na samoj raskrsnici stajala je grupa mjestana
i posmatrala zarobljene izbjeglice koji su sjedili oko vatre pod
bagremima; mislim da su bili iz Velikog Radica i Suvaje. U
tom momentu su naiSla jedna laka kola i unutra dvije druga'rice; jedna od njih je hila Lepa, a druga, koliko znam, bila je
neka Nada. Kola su se na raskdl:u zaustavila. Prislo im je
lice u uniformi i progovorilo cistim srpskohrvatskim jezikom.
Jedan od prisutnih njemackih oficira nesto je rekao na njemackom, a ovaj je to prevodio djevojkama: pitao ih je dal' l:e
da idu dalje sa njima i jos neke rijeci ... Lepa je na to ostro
reagovala.
·
:.Radije cu zivot da dam nego s varna da idem«, odsjekla
im je kratko.
Na takav njen odgovor, odmah su je izveli iz kola, sve..
zanu telefonskim kablom, bez cipeJa, samo u vunenim cara~
pama i vojnickim hlacama, i priveli pod bagremc. !mala je neustrasiv pogled; kao da nije u rukama svojih dzelata. U prolazu im je jos nesto rekla, ali nisam mogao da cujem, nastao je
zamor medu Nijemcima ... Za jedan ogranak svezali su kono..
pac, iii telefonsku zicu, podmetnuli sanduk . .. Prisao je, mi:..
slim, ustasa i stavio joj omcu oko vrata. Jos su je nesto pitali,
u posljednjem momentu, a ona je uzviknula svojim cistim glasom: »Smrt fasizmu!c Sljedel:u rijec nije mogla do kraja da
izgovori ...
Sto se tice pomenute drugarice Nade, ona nije objesena,
vel: je dalje otisla, u kolima, mislim u pravcu Bosanskog No.vog. Lepa je ostala na samom raskrsl:u.
- Dovedena je pred njemacku :.Qrts..komanduc; u kul:l
Muje Kadil:a kod mosta, do rampe - kazuje Hamdija Sertovic.
359
�- Uporedo sa njom iSla je drugarica Fadila Mabie Jo6 je bilo
naroda; neki su iSli iapred Svaba koji su bill pod iljemovima.
a neki za njima. Mi djeca, radoznali, po§1i smo da vidimo kuda
ee sa ovim svijetom. Odmah se govorkalo da su Svabe povele
partizane na vjdanje.
Svi smo se okupili oko bagrema s kojeg je visio Strik.
Ugledasmo onu partizanku, sama se vee popela ... Tada je nastala neka prepirka; nismo mogli sve blti, reke>Se da joj Svabe
nude slobodu, ako se pokaje! Zaiagorili su ... Najednom, zabulmo djevojku kako vire:
• ... Vi ste psi, vama ee suditi narod! Smrt fa.Sistima!c
Vidjeli smo jos samo: naglo joj je klonula glava i pomalo
se njihala ... Udarili smo u pla~ i razbjeZali se.
Husein J. Kadic imao je 14 godina kada se vracao s igre
kod tunela. - Susreo sam - sjeea se on - grupu ljudi u raznim unilormama. Tu Jh je bilo i gradski i selja~Jd obucenih;
oko njih 8vapski vojnici pod sljemovima. Bilo je i usta.Sa.
lspred njih sam vidio dvije svt-zane djevojke. U jednoj od
njih sam odmah prepoznao Fadilu Mabie, svoju kom5inicu.
Ovu drugu nisam znao; ruke su joj bile vezane na stomaku.
Radoznao, posao sam za njima, da vidim kuda ce i sta ce s ovim
narodom. Najednom su zastali kod rampe blizu zeljeznicke
stanice, spram tunela, i posli u bagrem-nasade. lspod drveta
je vee bio postavljen sanduk iii stolica, ne sjeeam se sta. Tada
su Svabe pozvale jednu od djevojaka da se popne i da vice:
!ivio Hitler, Ante Pavelic . . . Bices slobodna, rekli su, samo
kafi: zivila Njemacka i NDH. Jos su je nesto pitali, raspravljali
s njom ... Ona se okretala i gurala ih od sebe, nesto im govorila, namrstena, i svadala se. Rekli su joj neka se .pokaje, da
~e je osloboditi, a ona im je odgovarala da ne trazi slobodu od
njih, da ce nju osvetiti partizani; a narod ce suditi psima fasistianal Jos je stosta govorila, tacno sene sjeeam, znam samo da
je vikala malo promuklim glasom: »Smrt lasistima! Zivjela
Crvena armija ...« Naglo su joj izmakli onaj prcdmet na kom
je stajala ... Vrisnuo sam i pobjegao.
Poslije dva-tri dana prolazio sam onuda i vidio kako jo§
uvijek visi . . . Ostavili su je tako cetiri-pet dana. Od straha
·viAe nisam smio tamo ni da pridem. Saznao sam da je ta djevojka bila - drugarica Lepal
'
360
�Spomenik pod bagTemom na kome ie Lepa obje§ena,
na ~eljeznil!koi stanici u Bosanskoj Krupi.
�000
- Tvoj apomenik u parku, pod bagremom, zasut je uvek
cveeem. Kraj njega 5etaju majke sa decom, a malo podalje,
deeaci se eesto igraju loptom. Cetiri stara bagrema ogradena
su lepom cvrstom ogradom, a oko njih raste Citava Su.ma mladih bagremova.
Ulicom nad slapovima Une, Sto tvoje ime nosi, treperi danas smeh mladih. Omlad.ina u Bihaeu se zabavlja u tvom Sahovskom klubu, a devojke se uce zanatu u krojackoj zadruzi
sa tvojim imenom. Dom uCenika u Bosanskoj Gradi.Ski vezan~
je za tvoj lik. I jedna nova ~kola u tvojoj avliji! Bistrica je·
puna sunca. Devojke se, kao ti nekad, raduju nebu i livadama. ,
skrivenim ~cama, rascvetalim voekama i tuznim vrbama'
na ~j obali. Raduju se sreei i ljubavi, prelu i m01ricima ;
.Raduju se .Zivotu!
- Na tvoj rodendan - razmiSlja Dragoje Lukic - zamo. lieu ucitelje bistrickih daka da jedan ~kolski cas bude tebi po-:
sveeen. lspricacu im pricu sto je napisao tvoj kratki fivot. A
kad skolsko zvono oglasi kraj easa, poveSi:u decu u gaj da im.
pokaiem granu na starom orahu, na kojoj smo se eesto u pro-~
Ieee ljuijali.
·
362
�RADA VRANJESEVIC
����RADA VRANJESEVIC
Rodena je 25. maja 1914. godine u Rekavicama - srez Banjaluka, u sve§tenickoj porodici. Osnovnu §kolu je zavr§ila u Glogovcu,
srez Prnjavor, niiu gimnaziju u Derventi i Banjaluci, a trgovacku
akademiju 1938. godine u Skoplju.
Rano je politicki &azrela: jos 1933. pripadala je naprednoj
omladinskoj grupi pod rukovodstvom skojevske grupe, a 1934, u
svojoj 20. godini postala je clan SKOJ-a, kao <1ak Trg. akademije
u Banjaluci, odakle je izbacena zbog politickog rada.
Tek 1939. dobiva namje§tenje u Savezu nabavljackih zadruga
driavnih sluzbenika u Beogradu. Povezuje se sa sindikalnom organizactjom privatnlh namjestenika •SBOTICc-em i intenzivno ucestvuje u svim njegovim akcijama. U KPJ je primljena 1940. godine. u decembru 1940. izbija dugotrajnl strajk u Savezu nabav-
�lja~kih zadruga, oji je 1 Rada organizator, ito se zavriava velik:im
demonstracijama 14. xn. Sa drugim ltrajka~ je tad izbal!ena
iz slu!be i uhapiena. Do 1. maja 1941. sva se, bez prekida, posve~je Uegalnom radu u partijskoj i:eliji »SBOTlCc-a.
U NOP stupa 1941. 1 tokom ljeta radi ilegalno u partijskoj
organizaciji Banjaluke, a u septembru, po nalogu KPJ, odlazi na
oslobodenu teritoriju Podgrm~ gdje postaje Ban prvog Okruinog komdeta KPJ 1 sekretar OK SKOJ-a. Ubrzo je pod njeniin
rukovodstvom organizaclja SKOJ-a i omladine postala vrlo jaka
1 aktivna: mnogi njeni uspjesi tokom 1942. vezanl su za Radino ime..
P~etkom novembra 1942. postaje Ban biroa Oblasnog komlteta
KPJ za Bos. krajinu: komunisti novskog i biha~kog sreza, Kozare f_
Podgrm~a znaju ita je Rada uOnila za jaeanje njihovih partijskih organizacija. Kao strpljiv 1 uporan politick! radnik bavila senaoko sltnim radom koji je davao nesagledive rezultate. Posebno sebrinula o uzdizanju ljudi; desetine I desetine 1h je limo vaspitala
da budu komunistl.
Kao predsjednica Oblasnog odbora AF2-a, najpoznatija je1 najpopulamija 7.ena u Bosanskoj krajini Velike su njene zaslugeza uspjeian razvoj AFZ-a u tom kraju. Bila je i Clan Centralnolf
odbora AFZ-a za Jugoslaviju. Izabrana je u ZAVNOBiH na njegovom prvom zasjedanju.
U desantu na Drvar, 25. maja 1944. godine, zarobili su je njemacki padobranci, a vee 26. maja 17Jutra ubili su je kad je pokwala da bje~. Njenl posmrtnl ostacl nalaze se na Spasovinskom
groblju u Drvaru. Za izvanredne zasluge za Pokret prije rata l u
NOB-1, za pokazano herojstvo, proglaiena je narodnlm herojem
27. jula 1951. godine.
366
�- Bill su prvi dani prolj~a 1932. godine - sjeea se Safet
Fillpovic. - Banjaluckim ulicama prolazile su grupe seljaka sa
Kocicevog Zmijanja i odlazile pred Sresko nacelstvo i Bansku
upravu trateei hljeba. Dok sam tako niZe hotela Palas posmatrao jednu grupu seljaka, koja se vracala i glasno protestovala, priAla mi je sasvim neosjetno Rada. Iako se dotad licno
nismo IJ>Oznavali, zapocela je sa mnom razgovor o nevoljama
ljud.i, o bijedi koja vlada, o dr~avi koja o tome nt- vodi nikakvu
brigu ... Dugo smo pricali. Bila je jos mlada, mnoge stvari nijc
ni mogla da shvati, ali sam v~ tada u njoj osjetio plemenito
srce.
Upisala se u banjalucku preparandiju. I njena familija je
tako zeljela. Cesto se twila da joj to nikako ne lezi, da se te§ko
prilagodava toj sredini i da bi ~eljela da ide u neku drugu
ikolu. U razgovoru sam joj pominjao koliki znacaj imaju uci·
telji u prevaspitavanju naroda i kakvu veliku ulogu mogu odigrati u budenju seoskih masa, u borbi za napredak. Sve je to
ona shvatala, ali se nije mogla pomiriti da odmah .poslije zavrietka preparandije ide na selo, valjda i zbog toga sto je najviAe vremena provela na selu, gdje se rodila i gdje joj je otac
boravio kao svestenik. Kada je u Banjaluci otvorena trgovacka
akademija, Rada je presla u ovu skolu. Bila je sva sretna. Veselila se kao ·pravo dijete i govorila da ce sada biti bolji dak.
Na trgovackoj akademiji pokojni Ivica Mabr,t) naprednl
i borbeni omladinac Banjaluke, koji je vee tada bio clan
SKOJ-a, zajedno sa Radom okupio je grupu napredne omladine
i !Prvi udario temelje rada na ovoj §koli.
Od 1932-1935. godine rad s omladinom postao je mnogo
intenzivniji. Tome je mnogo doprinijelo obnavljanje SKOJ-a
i fonniranje komiteta SKOJ-a za grad Banjaluku. Ovdje je vee
1)
Ivica Mabr, narodnl heroj Banjaluke.
367
�..
tada bio prilicno velik broj radnicke, studentske i srednjoskolske omladine koja se pocela okupljati oko RKD »Pelagic«,
RKD »Boracc i oko raznih literarnih i drugih srednjoskolskih
organizacija. U gradu su bile tri srednje skole: Gimnazija,
Pre,?arandija (Uciteljska skola) i Trgovacka akademija. Mjesni
komiteL KPJ i SKOJ-a organizovao je i mnoge omladinske
grupe; sa njima smo preradivali materijale iz istorije radnickog pokreta, razvitka drustva i drugo. Ove grupe su mnogo
citale i naprednu belet_ristiku. Polito nij~ bilo IDf!Ogo prilnjeraka, knjige su kolale od druga do druga. U jednoj od tih
grupa bile su: Rui~ Oljaca, Lepa Perovic, Dusan~a llic i Rada;'
sa njima sam odrzao nekoliko sastanaka u stanu porodice ()ljaJ
ca na o~ali Vrbasa. Vee tada je Rada mnogo citala i pokazivala
ve~iko interesovanje za probleme radnickog pokreta. Medutim,
odlukom CK KPJ, SKOJ je rasformiran i dosta ovih g~a
ostalo je napusteno, ali mnogi mladi ljudi nastavih su rad u
raznim napredrum organizacijama.
- Kao najistaknutiji i naj.popularniji omladinski rukov~
dioci onoga vremena, ostali su mi u sjecanju Osman Karabe-:.·
govic i Ivica Mazar. Sjecam se- kaze Bosko Siljegovic ~ na .
raznim sastancima se govorilo o 1p0trebi daljeg prosirivanja
na.prednog omladinskog uticaja, kako bi se joli s:re obuhvatlla
sva srednjosko1 ska omladina. Govorilo se i o Trg. akademiji~
Na Radu se vee tada racunalo kao na jednu od najistaknutij.ih
omladinki u toj skoli. Ostala mi je u zivom sjecanju kao tih i
neeujan radnik, bez iceg posebno uociljivog, ali i kao vrlo s;xr
soban organizator i vrijedan aktivista. Narocito mi se usjelda
u pamcenje slika Rade - omladinke koja je nekako prije i
bde od mnogih nasih drugarica rascistila sa sovinizmom, malogradanskim predrasudama i optereeenjima. Bila je iz sr.ps~e
svestenicke porodice, a voljeJa se i ~ajbliZe drugovala sa poznatim komunistom Safetom FiE~povicem, sto je bilo neobi01o
i smjelo za shvatanja tadasnjeg dru§tva,
~
- Pokojna Rada i sestra joj Nevenka ___, prica Dorde Vra-:
njesevic - zadojene su jos kao ~jevojcice idejom slobode -iPreko svog ujaka Branka Zagorca, koji je sa Princtpom l?io 1i sarajevskom atentatu. Branko je tada tri godine odlezao u haps~
i puliten je oktobra 1917. godine. U Pragu je diplomirao i doc.nije bio profesor na Gradanskoj Skoli :u. Banjaluci. Bio . je to
.
.
368
�ZoTica Mitrov, Ilija Mojsovski i Rada Vranje8evic na
terasi - krovv. llijine kv.ce v. Skopljv. 1937. godine.
U -
Zene herolf
�istaknut intelektualac i napredan l!ovjek. Progonili su ga, pa
je kasnije oti!ao u Vrgorac u Dalmaciju2).
Zivio sam tada i sl\lZbovao kao sve~tenik u Han-Kolima.
sa sjediMem u Rekavicama, devet kilometara od Gornjeg Sehera prema Manjal!i. Brankov otac je u ovom selu bio trgo.vac i Branko je l!esto dolazio k nama, stupajuei tako u prisan
kontakt sa mojom djecom. Otada se Rada stalno druiila sa
takvim licioma, koja su hila na cmoj listi tada§njeg rezima.
Zbog toga je i sama doziv ljavala niz n~prijatnosti ...
Neki Lekie, Cmogorac, reakcionaran profesor, SMio ju
je na popravnom ispitu iz matematike u II razredu Uciteljske
ikole koju je najprije pohadala. Pr~la je zatim u Trg. akademiju. Promijenila je i nekoliko mjesta, ali zbog politil!ke
aktivnosti nigdje se nije mogla skrasi~i • •.
- Negdje tridesetprve na Vrbasu sam upoznao te dvije
·6estre, Radu i N evenku; bilo je· pred vel!e na sedri, gdje sam
doplovio sa Ruzom Oljacom, a nedaleko njihove kuee na obali
kojoj se uspinjalo jednim puteljkom. Vozao sam ih u l!amcupril!a Ivica Makor.- Docnije sam se drl1Zio sa Nevenkom koja
'je hila ul!iteljica u Glogovcu, zaseoku sela Strpci kod Pmjavora. Ppsjeeivali smo je ja i Rada skupa, na biciklima, pa smo
:tako sve troje hili u svakodnevnoj blizini. Prosto su zeljele
idru5wo naprednih ljudi, jer su vee i same bile napredne. Ra;(ia se druzila sa Ruzom, a upoznao sam je i sa Vilkom Vinter;halterom i Veljkom f>ordevieem, pa smo sacinjavali jedno dru;,tvo. lako je Nevenka hila starija, Rada je za svoje godine
!ozbiljnije djelovala.
Sreo sam je jednom, 1933, kad je iSla s nastave u cmoj
kecelji sa ta8nom pod rukom. »Cestitaj mi, primljena sam tr
SKOJ c oslovila me sva radosna. ISla je, mislim, u drugi razred
Trg. akademije. Sa :.Fricomc3) se vee zabavljala. I to je bilo
nekako odmah ozbiljno. Nikad prije toga nije rekla: r.Ovaj mi
se svida, onaj ...« To nije bilo obil!no zabavljanje; l!itali su,
izgradivali se. Vrijeme im nije ututanj pro~Io.
- Sa starijom sestrom Nevenkom do~la je 1931. u kueu
Branka Vukovica, sa kojim su bile u nekom srodstvu, i tu
Godine 1957. iza§la su njegova »Sabrana djela«.
') Safet Filipovie je tada vile bio poznat pod llegalnim nadimkom »Fricc.
I)
370
�sam je upoznao - kaze Veljko DorcieviC. - Tada sam· v~ bio
.Clan MK KPJ u Banjaluci i ovamo sam cesce navracao, jer mi
je Branko bio licni prijatelj, a i cinio nam je razne usluge. U
pocetku sam vise vodio razgovore sa starijom sestrom, koja je
bila uciteljica, u cilju pridobijanja za pokret. Radi nisam poklanjao paznje. Smatrao sam je djetetom. Ona je, meciuti.m,
stalno zeljela i trazila da sa mnom razgovara. Jednog dana
dugo smo setali. Dok je pozutjelo li.SCe opadalo s kestenova i
meko nam se wplitalo u korake, dugo i dugo sam sa njom pricao o radnickom pokretu, o smislu borbe protiv diktature,
jer vladao je strasan teror, o nacionalnom pitanju ... »Kako
:vi to mislite da cete sru5iti ovaj rezim i pobijediti?c pitala me.
Nisam znao to prakticno da joj objasnim, ali sam govorio da je
pravda na nasoj strani. Preporucio sam joj naq>rednu literaturu.: »Marksisticko shvatanje istorijec i drugo. A zatim sam
]oj rekao sa mnogo obzira: »Rado, sad moram ici, imam jo§
nekog posla ...« Sigurno joj se ucinilo da ja tu setnju smatram
kao sastanak dvoje mladih, pa mi je rekla: »Treba da se razumijemo. Znam da imas djevojku i ne treba da to krij~ od
mene. Ti se meni ne svicias kao mu5karac, vee zelim od tebe
~a cujem ko su komunisti i zasto se oni bore«. Ostao sam zabezeknut. Nikako nisam mogao da spojim njenu djetinju fizionomiju sa tim rezonovanjem. Utisak je bio takav da sam ga i
do danas sacuvao. Bila je neobicna za to doba.
Ostao sam sa njom uvijek dobar drug i prijatelj. Zalazio
sam i u njihovu kui:u, davao sam joj literaturu, razgovarao sa
njom. Ali sam stalno mislio da je premlada, da je krhke fizicke grade, pa sam se ustrucavao da joj povjeravam akcije.
Prosao je dugi niz godina dok sam Radu ponovo »susreo«.
Vrsio sam duznost komesara partizanskog aerodroma u Medenom Polju kod Bosanskog Petrovca. Uveli smo i svoj telefon,
i tako odrtavali vezu sa Vrhovnim stabom i obliZnjim komandama mjesta. Na tim zicama svakodnevno su se vodili obicni
partizansko-intentantski razgovori: »Jesi li nabavio kravu? Stize li krompir? - Po5alji mi konja ... « Dan-dva pred Desant na Drvar, slicne razgovore prekinula je Komanda mjesta
il Petrovcu i u slu~alici zacuh njezan zenski glas: »De, pogodi
ko je?« Nabrojao sam neke drugove iz partizana, a onda naglo
zastah. Rada! Tesko da bi se ikada sam prisjetio. »Vidis, Veljko,
kada smo ono .p o Banjaluci razgovarali, nismo znali da cemo
24°
371
�baJ mi biti ti, ta generacija koja
~e sprovoditi u djelo revoluciju o kojoj smo samo sanjali ... Maitali, kao o dalekoj buduCnostilc Bila je tada ~Ian Oblasnog komiteta. Kazala mi je da
je na putu za Drvar i da ce rpo svrsenom poslu svratiti kod
mene u Medeno Polje. Osjetio sam koliko joj je drago sto sazn.
ovdje. Poslije tog razgovora ostao sam i po drugi put iznena4en. Nastojao sam da sa likom one male djevojcice u Banjaluci ~jim ovu njenu veliku energiju i njenu funkciju.
- Radu VranjeAevic sam upoznala jo§ kao djevoj~icu, kao
pionira naprednog pokreta iz 1934-35. Njen lik sam gotovo
stopila sa tim vremenom, vezala ga za mladost banjalu~kog
omladinskog pokreta - ka!e Lepa Perovic. - Prije mog odlaska iz B. Luke na slu!bu u Srbiji, upoznala sam neke od najstarijih ljudi radnickog pokreta: Veselina Masle§u, Filipovica
i druge, a kasnije i neke omladince i omladinke, medu njima
Radu Vranjesevic i Rmu Olja~u. Istina, Rada je bila mlac'!a
od ostalih. Vrlo mlada se vezala sa tom naprednom sredinom.
Kasnije, kad god bi me zadaci iii prosto zelja, naveli u moj
kraj, zapazala sam kako taj pokret nao~igled brzo, kao vatra
raste, kako se siri. Obuhvatao je DP.Vjerovatno brzo - nevjerovatno za dana§nje pojmove o onom vremenu i onim teskim
politickim uslovima - gotovo svu banjalucku omladinu. Iz
svog kraja odem upoznata sa mnogim mladim likovima koje je
pokret obuhvatio, a kad se ponovo vratim, vidim da je sve
manji broj banjalu~kih porodica, bez obzira na ~liticku pripadnost, iz kojih poneki omladinac nije obuhvacen naprednom
idejom. Oko partijskog jezgra, koje sam spomenula, u omladinskom pokretu se okupljalo i vezalo sve napredno. Mogu toslobodno reci, ocevidac sam tog munjevitog rasta pokreta u
banjaluckom kraju.
U tim svojim odl8Zenjima i doldenjima sretala sam i Radu. Ostavljala je utisak blagosti i odmjerenosti. Ko je bolje
nije poznavao, povjerovao bi da je tom svojom, moglo bi se
reei prividnom, povucenoscu bila sva okrenuta svojoj licnosti.
Ali; bio je to samo utisak. Kod nje nije postojao ni najmanji
znak egoi.mna. Ta njena blaga, povucena priroda bila je odraz
unutrasnje mirnoee covjeka koji je u sebi ra5cistio sa mnogim
zabludama i predrasudama ranijeg zastarjelog shvatanja drustva i zivota uop5te. Bio je to znak da je pred nama covjek koji
372
�zna sta hoee, covjek koji zna da ~ini sve ono sto odgovara njegovom zivotnom shvatanju. Radin ideal bio je napredni omladinski ·pokret - Partija. Mnogim razgovorima i diskusijama,
mnogim akcijama u kojima je u~stvovala radeci u Pokretu,
dokazala je da je za svoje godine rano sazrela. lmponovalo je
biti u njenom drustvu. I sama sam voljela, kad god su to prilike dozvoljavale, da budem sa njom i neko vrijeme prisno
smo drugovale. Njen otac je vee bio formiran gradanski politicar; pripadao je Zemljoradni~koj stranci koja je tada bila
u opoziciji. Rada je umjela da u kuci nade zajednicki jezik, da
s ocem uspostavi dobar odnos, odnos koji nije bio kompromisan. Otac je znao da je Rada komunista, • a iako nije bio ni
p
simpatizer komunista, mislim da nas je, u prvom redu kroz
njenu vee formiranu licnost, postovao. lako je Rada tada imala
tek 17-18 godina, umjela je i svoje drugovanje sa Safetom
u porodici da sredi. Porodicnih trzavica nije bilo, mi ih nismo
zapazali. Bila je to Radina umjesnost, crta njenog karaktera.
Ona, mlada djevojka, uspjela je da utice na oca, zrelog covjeka, oformljenog politi~ara. To svjedoci da je Rada bila izrazito odmjerena, takticna i da se snalazila u najslozenijim ljudskim odnosima. Bez pretjerivanja mogu reci: bila je vee zavrsen covjek! Zbog tih osobina, ponavljam, imponovalo mi je
njeno drustvo, iako je od mene bila znatno mlada. To su moje
impresije sto sam u mnogim kratkim i dugim susretima ponijela o Radi Vranjesevic.
- Cesto je dolazila u stan Perovieevih - sjeca se Rahela
Albahari. - Kao da je i sad vidim: prolazi kroz dvoriste male
kueice, a ja je, prekidajuei zacas igru s Dusicom Perovic, pratim pogledom preko kriSke crnoga hljeba namazane pekmezom,
kako nestaje iza vrata. Kad bi Lepa - koja je poslije otpustanja iz drzavne sluzbe zivjela u Srbiji - dolazila kuci, sa Radom je ovamo ponekad navracala i Dusanka Kovacevic. Za nas
djecu i omladinu banjalucku, komunisti su u ono vrijeme bill
veliki autoritet; o njima se u na5oj sredini govorilo s uv8Zavanjem pa i ljubavlju. Radu sam katkad vidala i na korzu. l
odatle mi je u sjecanju ostala lijepa, skromna, tiha i mila.
Davao se neki sovjetski film; glumica u glavnoj ulozi imala jQ
kratko podsisanu kosu i Rada mi je po izgledu, drzanju i n,e..
ltoj unutra5njoj ljepoti mnogo licila na tu glumicu.
373
�0 00
.
- Radu poznajem iz djetinjstva - pri~a Dusanka Sti:.
§.ovic. - Po ocevima smo i neki rod. Drugove iz prve mladosti
baj~e8ce pamtimo po nekom nadimku ili osobini, lJO nekoj Ziyotnoj zgodi. Katkad ustanovimo da su te nase rane impresije
bile sasvim na mjestu; kod pojedinaca se bas te osobine iskri!'ltali.Su 1 podvuku. Rada mi je ostala u sjecanju po jednoj diskusiji! Prvi put sam prisustvova1a razgovoru takve vrste, i
to slucajno. Bilo je u Prijedoru, u stanu njenog strica Branka,
direktora prijedorske gimnazije, iz koje su tih dana premje~teni ·mnogi profesori zbog svog naprednog stava. 0 tome je
ona, jos djevojce, diskutova1a sa stricom na »ravnoj nozic. Prvi
put sam ~ula kako se otvoreno kritikuje i osuduje nenarodna
v1adavina: sta sve rade »rezimlije«, zandari i batinasi nad
omladinom i na.prednim intelektualcima po naredenju vlastodrzaca. Danas tek mogu da ocijenim kako je Rada na tu temu
mala da diskutuje i da razgovor prozme naprednim idejama.
lako veoma mlada, umjeJa je u toj polemici da dominira; ne
povi.Senim g1asom iii pozom nego ba8 svojim mirnim, jasnim
izlaganjem, svojom zrelom razloznoscu. Vidjela sam da je i
stric zbog toga posoovao njeno misljenje - iako to otvoreno
nijc smio da prizna - i diskutovao sa svojom sinovicom kao sa
sebi ravnom. Istom tad sam osjetila Radu. Takvi trcnuci se
trajno u svijest urezuju. Da nije bilo tog snaznog utiska, ja bih
je mazda nosila u sjeeanju kao milu, njeznu rodaku, ne mnogo stariju od mene, koja mi je i takva.bila interesantna i svojim ophodenjem mi imponovala. Ovako, osjetila sam je kao l:ovjeka koji je rano, mogu reci isuvise rano, stekao svoje - ja!
Covjeka, koji je vee tako rano znao da brani svoj stav. Takva
je i svima nama, njenim vrsnjakinjama, imponovala. Tako me
je Rada kao licnost vezala uza se i njoj dugujem svoje politicko opredjeljenje. Osjecala sam: Rada je covjekl Pravi covjek! 0 njoj, o njenom karakteru, dugo sam tad razgovarala
s mojim ocem.
lspracaj .premjestenih profesora pretvorio se u pravi protest rezimu ... u mnostvu prisutnih mjestana hili su i dr 1\fla.:.
den Stojanovic, Muharem Suljanovic, Esad Midzic i mnogi
drugi. Dok sam slusala Radinog strica Branka Vranjesevicli
kak!» se suznih ol:iju oprasta od svojih nastavnika i kolega, l
dok · je govorio jedan maturant, sjetih se Radinih rije~i:
• ••. protiv vladajucih i njihovog .akta uperenog na prijedor~
874
�sku gimnaziju i napredne nastavnike, po kazni razhacane u
razna mjesta duz cijele Jugoslavije ... « Taj ispra~aj dugo
pamtio i prepricavao u narodu i daleko van Prijedora. Bio je
to podstrek naprednoj misli, dostojan odgovor svima onima
koji su je gu5ili.
Jednom sam pozvana kod Radine tetke Milice VranjeAevil:
u B. Luku. Radu sam zatekla u tetkinoj sohi; upravo se nadnosila nad jednu nepomicnu drugaricu. lme su joj krili. Rada
mi je ohjasnila da je ova tesko izmrcvarena u policiji i zamolila me da tog dana ostanem pokraj nje. Ta zena je zaista hila
tesko povrije<!ena; ni mokriti nije mogla. Cinile smo sve §to
smo znale da joj olaksamo muke. Morale smo je pomicati i podizati; sama nije mogla ni da se pokrene. Soha je hila do dvorista, iza gimnazije, jer za povrije<!enu drugaricu se nije smjelo
znati. Sa koliko se samo paznjc i njemosti Rada hrinula za sve
~to je ovoj trehalo! Shvatila sam kolika je njena ljuhav za
~ovjeka. Kako je human i drugarski odnos imala prema ljudima! Dani topli, a izmrcYarena djevojka se muci u toj zamracenoj sohici gdje ni sunce nije smjelo da prodre. Bdjela
sam nad njom i razmiSljala o ljudskom zivotu, o pravdi i nepravdi, o nasilju, i u meni se dizao revolt protiv svega neljudskog, protiv reZima koji »U ime kralja i naroda« radi protiv
naroda.
Drugom prilikom pozvale su me Rada i njene sestre u
goste. 2ivjeli su tada u selu Glogovcu kraj Prnjavora gdje su
sluzhovali Radin otac - svestenik i sestra Nevenka - uciteljica. Majka im je hila starinskih shvatanja, a uz to i lahilnih nerava, pa hi zacas planula, ali se pod utiskom hlagih rijeci Radinog oca hrzo stiSavala. Kao iza olujnog oblaka kad sine sunce, u kuci hi opet sve hilo u redu. Zbog toga smo se svi,
pa i Rada, trudili da ne izazivamo majcinu nervozu. Jednom
miRada rece da zamolim njenu majku neka nas pusti u »setnju«; znale smo, meni kao gostu to n~e uskratiti. Bilo je srehrno mjesecevo vece. u toploj noci culi su se :popci i zuka
nevidljivih insekata. Cim smo iza5le, Rada mi sapnu da odmah
treha da idemo na grohljc. Osjetila sam laku jezu od te pomisli;
ali sam se ustrucavala da to pred njom priznam. Potrudih se
da odagnam neprijatno osj~anje, pa smo tiho koracale izme<!u
spomenika i krstaca. Usred grohlja cekalo je nekoliko ljudi l
Rada im pride. Odmah sam shvatila da je to konspirativni sa-
se
375
�Jttanak. pa sam ostala u prikrajku. Oni su medu sobom neSto
.vrlo disk.retno razgovarali, a zatim je Rada uzela od njih neke
hartije. Cula sam kako je dogovoreno da se nac1u za nekoliko
dana u Banjaluci
U tim kontaktima sa Radom, :prateei njene diskusije s
ocem i sestrom Nevenkom, znala sam po cijele nol:i razmiSljati.
lako tada nisam poznavala, ito se kale, ni abecedu marksizma,
osjel:ala sam: pravedno je sve ito govore! Posebno sam zapazila
koliko je razumijevanja imao Radin otac za te napredne di•kusije svoje kceri. Nikada izmedu njih nije doslo do sukoba.
Cak mi se ~inilo da se on namjemo pravi »nevjeStc, kako i nju
i sebe ne bi doveo u nezgodnu situaciju. Nije ju sputavao u naprednom miSljenju i akcijama, nije joj prigovarao sto druguje
sa najistaknutijim banjalu~kim komunistima. Rada je prema
njemu zauzvrat bila pafljiva, njema kci; cijenila ga je i u
ljubavi izdvajala od ostalih u porodici. Bilo joj je jako ZaO
lito su ga ustase intemirale u Srbiju; vjerovala je da bi on sigumo sa njom iza8ao u partizane.
Otac Radin, prota Dor·de, odli~an moj i zivotni i poliprijatelj - sjeca se dr Branko Cubrilovic4 ) - vaspitavao
je svoju decu da budu ljudi. Stara porodica Vranjesevil:, iz
Krupe na Vrbasu, davala je narodu prve ucitelje i svestenike.
Isto taka, i dobre tezake. Tu tradiciju narodnih ljudi oplodio
Je u svom porodicnom krugu prota f)orde. Uvek je on licno
sluzio primerom ne samo narodu nego i svojim potomcima, po~tenjem, radinoscu, jasnim i l:vrstim karakterom.
Medu decom odlikovala se Rada. Poznavao sam je iz malih
d~jih dana, jer sam kao prijatelj a i lekar njihove kuce tamo
l:esto zalazio. Jos u Strpcima- srez Pmjavor prota Vranjesevil: u8ao je u zivot tamo8njih seljaka i kao Kocicev pristalica
osnovao je, posle prvog svetskog rata, i politi~ki pokret - Savez zemljoradnika. U tim prvim okr8ajima prote Dorda sa raznim rezimima, mala Rada je sticala i prva politicka saznanja.
Oznacen i proklamovan kao P!Ota republikanac, otac je ujedno
i ucitelj dece, a narocito dinamicne, uvek zamiSljene i bledolike Rade.
-
ti~ki
•) •Cubroc - 1939. g. ministar poljoprivrede, kad je u vladu
uila HSS i SZS (op. M. B.).
176
�Znai!ajno je spomenuti Radino duboko prijateljstvo sa Safetom Filipovil:em istaknutim politii!kim radnikom i clanom
.KPJ. Jednom se poveo razgovor sa protom Dordem, kako on
kao pravoslavni svejtenik i i!lan Srpske zemljoradnicke stranke (SZS) gleda na odnose Rade i Safeta. On se osmehnuo i
rekao: »Pa, kako bih mogao da gledam na odnose mladih
ljudi?! Ta osel:anja nikog od nas nisu mimoi§la u mladosti.c
Znao je da Rada pri:pada naprednom omladinskom pokretu i
da je clan SKOJ-a, a kasnije i clan KPJ. Medutim, njihovi odnosi i gled.iSta, koliko sam opazio, nisu se nikada sukobljavali
bilo po kojrnn pitanju. Cini mi se da je Radin otac veoma voleo svoju kl:er i da je kroz ta osel:anja prihvatao njenu aktivnost. On je tu njenu angazovanost smatrao ville kao rezultat budenja naprednih omladinskih snaga u borbi za slobodu
i prava naroda Jugoslavije.
Svakako da je Rada imala velikog uticaja na svog oca, a i njemu je imponovala njena politicka aktivnost.
Rada je cesto dolazila u stan svoje tetke Milice, uciteljice,
oceve sestre koja je tada stanovala vi!!e gostionice Jove Dimitrijevil:a u B. Luci. Mi, politicki istomi!!ljenici njenog oca, i!esto smo navral:ali u ovu gostionicu na razgovor, a kasnije bismo i sami odlazili kod · Radine tetke na kavu. Kao po nekom
dogovoru, zaticali smo i Radu kako sedi sa drugaricama i drugovima. Kako su ovi susreti bili cesti, siguran sam da je Rada
stan svoje tetke koristila za svoje sastanke s omladincima. Po
tonu tih razgovora zakljucujem da je Rada bila vod ove grupe;
ostali su veoma respektovali njena miSljenja. Sastanci te
odu!!evljene omladine bili su redovna pojava u tetkinom stanu,
nedeljama i mesecima. Sel:am se sastanka u njihovoj kul:i, o
kandidaciji za izbore protiv Jeftil:a, 1935, kada je sve na8e
razgovore Rada vatreno pratila, prosto gutala nase a,ozicione
planove. Posl\lZivala je umesto majke Ande koja je lezala ne~to bolesna. Za izbore 1933. kad je Udr\lZena opozicija ponovo
izasla sa jednom listom - V. Macek - protiv Stojadinovil:a,
komunisti su se opet angazovali u 'Pl"edizbornoj agitaciji, istu<pajul:i tako ilegalno protiv rezima. 5) Verovali smo da nam tu
6) Safet Filipovic: »Ja sam ispred part., organizacije B. Luke,
&a jo§ nekim drugovima, bio angaZovan u predizbornoj agitaciji 1
dolazio u vezu sa opozocionarima.c
377
�r~e sigumi putevi u agitaciji, gde 5U O¥'e mlade maee DOSile
zar.avu naprednih ideja. Sve su to b:la .lica koja smo Cesto
sretali na •iol!;ci kavec kod sestre prate Dorda.. U jednom razgovoru i:zmedu mene i dr Filipa Coodr'..i.a,5) - jedooc od vo4a HSS, - ita i:e biti sa tzv. :Sarodnim spora:zumom,') ako mi
iz SZS ne wrpemo u svojoj akciji za narodna prava, 011 jerek.ao: • Vidii li Radu i Safeta~? Ako mi ne uspemo, ODi i:e to
svakak.o uCiniti ... Jednoga dana, svakako!c On je takode verovao u vitalnost ovih ornladinaca Pred rat, u vreme jaeanja
Narodnog fronta, svi ovi omladjnci uCestvovali su u rasturanju
•Koei.Cevog razvitkac i »Seljaekog pravac, organa SZS u kojima su katkad saradivali kornunisti. k.ao i lista ..Narodna pravdac koji je izdavao Mjesni komitet KPJ B. Luke. Jedoom sam
od B. Zagorca. njenog uja)[a. dobio sto brojeva .,SeJjaCkog
pravac i sve dao Radi. a ona je to preko svojih veza rasparCa.l.a
za nekoliko dana.
Stotine crtica iz njenog Zivota vee su poboravljene. ali
ovo ito sam rekao urezalo se u moje seeanje kao svetao primer
poEtiCke delatnosti Rade-omladinke koja je svoju mladost, kao
docnije i svoj Zivot, dala za na8u novu Jugoslaviju.
U SKOPLJU
- Rade i njene porodice sjeeam se na.roBto jasno poslije
njihove porodiene tragedije. Plivaujuci niz struju Radin jedini
brat utopio se u Vrbasu, ito je uzbudilo crtav grad - prica
Mara Mitrov.- Zatim. po tome Mo je i njeno ime pominjano
prilikom srednjoskolskih demonstracija i Mrajkova protiv
re!ima 1935. kada je u Banjaluku dolazio ljoticevac Hodjera.
Bilo je svac1a i prepirki izmedu profesora i c1aka. I DuSanka
Koval:evic je tada izba~ena iz ikole, a i Rada koja je otputo-
•> Safet Filipovic: »L!mo sam se poznavao sa dr Condri~ pa
sam s njim, skupa sa jo§ nekim drugovima, vodio razgovore o zajednl~kom istupanju na izborima 1935. godine.c
1) Udndena opozicija: Demokratska, Radiltalna, Zemljora~
nl~ka I Jugoslcvenska nacionalna stranka, sklopila je 1937. u Bgd-u
Blok narodnog sporazuma sa Selja~ko-demokrat5kom .koalicijom u
Zgb-u: HSS - Hrvatskom seljal:kom strankom i SDS - Samostal~
nom demokratskom strankom.
�vala, mislim, najprije u Beograd a odatle u Skoplje. Du!anka
je oti.Sla u Sisak; gradani su joj dobrovoljnim prilozima poma-.
gali da se tamo §koluje, jer je hila siroma.Sna. Radi je otac
slao novae. 0 njoj se pricalo kao o istaknutom komunisti, kome
je zbog politickog rada onemoguceno da pohada skolu u B.
Luci.
,
U maju 1936. doselila sam sa porodicom u f>evdeliju, gdje
moj muz radio kao veterinar. Djeca su mi radi skolovanja
stanovala u Skoplju, pa sam im dva-tri .p uta mjesecno odlazila vozom ..•
~e
- U Skoplju sam privatno polagao sedmi razred gimnazije- kaze Vojo Mitrov. - Tako sam se, u §kolskoj godini
1936-37. skupa sa sestrom Zoricom nastanio kod porodice aktivnog oficira u bl!zini parka. Jednog predvecerja, u septernbru, posjetio nas je nas brat Danko pred svoj odlazak u Spa-.
niju, kamo se spremao kao dobrovoljac. Zelio je da se sa nama
oprosti, mada za njegove namjere nisruo znali. Doveo nam je
jednu vitku djevojku. Kako smo se samo obradovali saznav§l
da je i ona Banjalucanka; sada smo ovdje svi hili Banjalucani!
Posebno drago nam je bilo §to je na.Sa nova .poznanica ona
Rada o kojoj smo vee slu!ali, kako je zbog naprednih ideja
izbacena iz Trgovacke akademije u B. Luci i kako je presla
ovamo da bi zavrsila skolu. I ona je hila jako zadovoljna ovim
susretom. Otada smo ja i sestra gotovo svakodnevno hili sa
Radom. Nisam u to vrijeme bio organizovan i nisu mi poznate
pojedinosti, ali znam da je politicki radila sa naprednim dacima i druzila se sa mladim komunistima u Trg. akademiji;
imala je tu i drugarica koje su je obilazile. Na§ stan je koristila za razne sastanke. Mi smo ponekad hili prisutni, vodecl
racuna da ne ucestvujemo u onome sto se raspravljalo, a najce§ce smo ih ostavljali same. Evo, kako se Zorica toga sjel:a:
•Bila sam u §estom razredu. Znala sam da je vrlo aktivna i
da oko sebe okuplja omladinu, ali ona mi iz svoje visoke konspirativnosti nikad nije povjerila §ta radi. Uvijek je hila strogo pravedna. I, uvijek mi je imponovala svojim ddanjem. Kad
god mi se desilo da ne znam kako da postupim, pitala sam se:
Sta bi Rada sada ucinila? Najce§ce su joj dolazili neki drugovi
iZ njenog razreda; sjecam se samo imena Stojan i Ljubica. S
jednim od kolega diskutovala je o borbi u Spaniji, a ovaj je
379
�izjavio: :.I ja bih se borio, kad bi k.od nas doilo do revolucije.•
Ja sam na to primijetila: :.ldeja je ideja, bez obzira gdje se
bori!c Rada je sa tim odgovorom bila veoma zadovoljna i pohvalila me, ~ je meni bilo 11&1'08to drago. ~. Rade se sje.
cam kao vrlo druZeljubive i vesele djevojke. Ponekad su me
ona i njeni drugovi vodili na predavanja; ne znam da li je to
bilo u sindikatu ill u nekoj drugoj organizaciji Teme SQ., cini
mi se, bile iz dru.Stvenih nauka. Osjeealo se da je ona u toj
sredini srednjoskolaca po stupnju izgradnje bila najzrelija i
najodgovornija.c
I Bosko Siljegovic je Radu sreo u Skoplju, 1937-38, gdje
je bio na studijama. :.Kretala se- kaie on- u dru!tvu naprednih studenata. Omladinska odganizacija skopskog fakulteta ubrajala je Radu medu najnaprednije srednjoskolke. Smatrana je kao najodgovornija drugarica na }toju se moglo racunati. Bilo je ocevidno da je smjela i hrabra, sto je bilo znacajno mjerilo za komunistu u tom vremenu. Njeno drZ&nje u politickim akcijama bilo je pomalo u raskoraku sa njenom fizi~
kom snagom i izgledom. Njena snaga i smjelost proizlazili su iz
svjesnog idejnog uvjerenja borca za bolji i pravedniji zivot.
Jednog dana napredna studentska i radnicka omladina
Skoplja organizovala je zajednicki izlet u okolinu manastira
Nerezi. Uvece smo se vracali biciklima. Rada je sjedila na biciklu sa llijom Ki.Sicem, studentom fllozofije, koji je kasnije
poginuo u NOB-i. 2andarmi, koji su pratili nai rad i priredbe
na izletu, nisu mogli taj put naci nikakvu zakonsku zamjerku
i zakacku nego da »saobracajni tpropisi ne dozvoljavaju vomju
biciklom udvoje«. Povodom toga nastalo je objasnjavanje izmedu nas i zandarma. Radin glas se najvi5e cuo. Ubjedljivo
je branila nase pravo. Naravno, to je utjecalo na ondaSnje
vlasti kada su nam odmjeravale kaznu za •kdcnje saobracajnih ,propisac.
..
U ratu sam je sreo tek 1943, negdje u ljeto, u okolini
Drvara. Bila je poznat i sposoban partijski funkcioner. Cudnovato, nikada prije nije taka sicu5no i njemo djelovala. Nekako
sitna u vojnickoj uniformi, s revolverom i bombama oko pasa,
licila mi je na djevojcicu. Cinilo mi se da je to sve za njen
rast pretesko. Za njenu smrt sam cuo poslije desanta na Drvar.
Kad god se pomene taj desant, iz moga sjeeanja izroni sitni.
njezni, a po herojstvu veliki lik Rade Vranje5evic.
~UtO
�.-
...
·~
- Znam da je sarai!'ivala- kaie dalje Vojo Mitrov- sa
advokatskim pripravriikom, zvanim »Vaso Gluvi«, koji je bio
-~Ian KPJ i dolazio joj na razgovore, kao i sa studentom Alijom
koji je tek bio dosao sa robije. Alija je bio bez jedne noge;
stanovao je u siromasnoj kucici na periferiji Sko.plja, mislim u
pravcu za Tetovo. Sakupljali smo se u Alijinom stanu i tu
nas je zatekla policija. Smatrali su da je to neki ilegalni sastanak. Iako sam bio najmanje »kriv«, na meni su se :aslomila
kola•, jer nisam imao dackog statusa. Protjeran sam u Devdeiiju. Sestra mi je ostala sama i Rada ju je odmah pozvala da
kod nje stanuje. Dijelile su dvokrevetnu sobu i hranile se kod
gaZdarice Makedonke. Zorica se -sjeea: »Uvijek je bilo smijeha
kad smo jele, jer hrana je bila veoma zapaaprena pa smo kihale,
kasljale i suzile.«
- Jednog dana - pri~a Mara Mitrov - dobijemo pismo
od veterinara Markova, prijatelja moga mu!a, u kome nam
javlja da je nas sin Vojo uhapsen u Skaplju. » ... Cudim se da
ti, kao stari nacionalista, imas sina komunistu . . . Kako to da
se tvoje dijete odalo tome ... Tvoj sin druguje sa jednim zloglasnim komunistom Radom Vranje8evic ... Ali, izdejstvovao
sam da se pusti - pisao je nas prijatelj - samo, mora da napusti Skaplje i ne smije viSe ovamo da se povrati.«
Stanovali smo na carinarnici, vi8e leljeznicke pruge, i sjecam se kad se odozdo pojavio Vojo sa koferom u ruci. Kroz
dva dana i Rada je do§la k nama, i ostala desetak dana da se
odn!l.ori. Ali ni ovdje nije mirovala. Jednom je trebalo da se
posalje nesto po vezi u Skoplje. Nasa kcerka Zorica imala je
tek 16 godina i njen otac ih je upozoravao da ne uvlace djevojku u opasnosti. lpak, Zoricu su poslali i ona je odnijela
pismo.
Bila je osjecajna. Jednog popodneva sjedili smo u basti 1
u razgovoru ona rece: »Joj, sto mi je zao sto moji roditelji
stare!« U akcijama i drugarstvu sa mojom djecom, Rada je i
meni postala bliska; sa njom sam bila prijatelj, a naSle smo
11e i u tzajec:IIill:kom. radu ..•
- Nesto docnije- kde Vojo- Rada i ja smo se na8li
u Velesu. Ona je ovdje imala sastanak sa pjesnikom Koc~
�Racinom.ll) Odsjeli smo i prenoCili kod njegove tadainje drugarice, studentkinje zvane •Selec. U uskoj strmoj ulil:ici Koea
je imao svoju grncarsku radnju i sjeeam se da nam ju je pokazivao. Upravo je bio doiao sa robije. Drugom priliko~ Ra~
i Zorica su posjetile bolesnu Sele i ana im je citala jednu ocJ
Racinovih najljepiiih pjesama »Tutunoberacitec. Ovdj~ nismo
dugo ostali, jer nas je na ulici ponovo uhvatila policija-i odmah
poslala nazad: mene u Devdeliju a Radu i moju sestru u Skoplje. 2andari su nas sproveli na zeljeznil:ku stanicu · i Citavo
vrijeme l:uvali. Radin voz je iJao prvi. Nikad neeu zaboravitj
taj prizor: Rada se penje na posljednji prag otvorenog vagona
i, u momentu kada voz polazi, pozdravlja nas stisnutom pesni...
com naoNgled mnogobrojnog svijeta na peronu. Iz m~. su otQ
posmatrali i desetak zandarma i agenata. I .u tim,, da k&Ze~
»Sitnimc, sukobima sa policijom, agentima i iandarima, ana je
bila hrabra. Ddala se dostojanstveno. Ignorisala ih je i rijecima i stavom. Ali je bila i borbena, l:ak izazovna, kad se opirala njihovim »mjeramac, i sm~ljeno ih je poniZavala. Ovome
sam se divio tim vise, lito sam znao njen stav prema hap.lienju.
Ona se zaroblTenistva nije samo plasila; kao slobodan covjek,
ana se sa njim nije mogla da pomiri, jer ropstvo je borca pr~
tvaralo u pasivni objekat, sprecavalo ga da se bori.
Mnogo je zavoljela Makedonce zbog nacina kako su nas
primili, kao i zbog njihove revolucionamosti koja se ispoljavala · narocito u nac!onalnom pitanju. Govorila nam je da je
sretna lito je upoznala Makedoniju i citav taj kolektiv napred•
nih, borbenih i jednodulinih ljudi. Do kraja svoga boravka q
Skoplju, ana je toplo i iskreno dozivljavala »divne makedonske drugove«.
U prvom redu bila je ozbiljan revolucionar, ali trudila se
ida zavrsi skolu. GovoriJa nam je dace tako biti sposobnija da
vise doprinese Partiji. Zeljela je da se posveti revolucionarnom partijskom radu. Doslo je i proljeee ... Blizili su se ispiti.
Cesto bi navecer dolazila kod nas i radila iikolske zadatke kojih je bilo mnogo.
Ljude je mnogo voljela; sa njima je uvijek zeljela da pOdijeli i brige i radosti. Narocito jasno se sjel:am njene spa-.
sobnosti da se uiivljava u sve lito cini, da se oduiievljava· ~
8)
Kosta Apostolov Solev, 'pjesnik revolucionar, poglnuo 1943.
- .
.
godlne u NOB-L
�sve znacajno oko sehe. !mala je ono prefinjeno, strastveno
osjecanje za ljepote i vrijednosti zivota. Umjela je da zapazi
i da osjeti prave vrijednosti, i u covjeku i van njega. Mogla
je uvijek necim da se zanese: lijepom slikom, muzikoon, knjigom, cvijetom, uspjehom neke akcije, a nadasve covjekom i da
nade smisla i radosti i u naoko sitnim stvarima i pojavama.
- Dosia je u Skoplje negdje sredinom tli pri kraju skolske 1936/37. godine kada smo hili u trecem, i ostala da zavrsi
taj i cetvrti razred Trgovacke akademije - prica Ilija Mojsovski. - Na8li smo se u· istom razredu. Devojke su sedele
u svojim cmim keceljama u prvim klu.pama, mi pozadi. Od
rpocetka je ulivala poverenje. Zato ne mogu da se setim kako
smo se zapravo upoznali. Izazivala je simpatije svojim prosto
cvrkutavim govorom, s tim hosanskim naglaskom. U pocetku
je stanovala kod neke skolske drugarice.
Ja i ostali drugovi iz trg. akademije hili smo napredni,
ali sve je to hilo nekako divlje. Osecali smo se Makedoncima!
Bilo je tu daka iz cele Jugoslavije. Zhlizavali smo se u zajednickim istupima: hilo protiv nastavnika hilo u raznim diskusijama u literamoj druzini »Njegos«. Uz te i takve razgovore
Rada i ja smo posli k meni, kao drugovi, i ona je izrazila zelju
da se preseli k nama. Moja majka, krojacica, izdrzavala je mene i sestru koja je vee hila zavrsila trg. akademiju i trazila
zaposlenje. Doci do dinara bilo je tesko. Zato smo povremeno
ddali ponekog stanara. I Rada je ostala sa nama, na stanu
i hrani.
Kod nas mladih hilo je najjace izrazeno tzv. »Makedonsko
pitanje«.
Mada sam i od drugih slusao tumacenja »Makedonskog.
tpitanja«, mogu da kazem da nam je upravo Rada najprikladnije, najtoplije i najsuptilnije u tome podrsku i moralnu snagu
davala, iako je govorila sl'lpski. Ona je vladala tim prohlemom.
»Makedonci mogu da ostvare svoja nacionalna stremljenja: da
imaju svoju ddavu, jezik, knjiZevnost ... da im se priznaju
svi oni elementi koji ih inace cine nacijom« - govorila nam je
i tumacila to naucno, raskrinkavala hurzoaski poredak i velikosrpsku dominaciju. Nije se tada upotrehljavao termin »Partijac
vee :tradnH':ki pokretc, »klasno opredeljenjec itd.
383
�Delovala je jako ozbiljno, ali u Akoli se ponaSala kao pravf
dak. Ucestvovala je u nestaAlucima. Seeam se profesora Zagor•
1kog. starog C:oveka, malo konfuznog, koji nam je predava•
istoriju. Kod njega na casu uvek galama; olovku smo mu iz
ruke uzimali! Jednom se dogovorismo da budemo mirni. Da se
muva cuje! Sedeo sam u poslednjoj klupi i uredovao kod muskaraca, a Rada kod devojaka. Ude Zagorski, a redar saopsti
ko je prisutan i sede. Svi prelistavaju ud.Zbenike, gledaju preda
se. On oseea- nesto fali! Ali. ne doseea se. »Hm-m-m-m, Ata
vam je?c Tisina. Tad se razjario: »Sve, ali ovo ne, a-a-a, ovo
ne mogu!« Onda se na mene ustremio: »Ti si m.i ga tu ovo·
uredio!« Navikao je bio da nas ucutkuje i zapisuje. Rada je
uiivala u efektu sale. Drugi profesor zamolio je ucenika Boru
Martinovica da mu odnese sat kod sajdZije. Ovaj se vratio:
i basom, kojim je inace ·p evao u horu, reee: »Ostavio sam ga,
puknuo mu jaj.«9) Rada se zahihotala i sve nas zasmejala, stc.
je potrajalo oko pola casa. Knji.Zevnost joj je dobra iSla. lmala
je malo kubure sa strucnim predmetima. »f>avo ih nosio, dokle
cemo sa tim da se mucimo«, znala bi reei
Inace, izvanredno se bila uklopila u na8u porodicu. Prizemna kuca na broju 12 u illici Kneza Miroslava, imala je malo
dvoriste obraslo lozom, divljom i pitomom, bunar i zasebnu
kuhinjicu, tako nisku da smo se unutra jedva mogli uspraviti.
Leti smo se okupljali za stolom ispod loze, na klupama, okru~eni raznovrsnim i bujnim rastinjem i cvecem u saksijama. Na
ravnom krovu-terasici smo se suncali. Rada je svoju sobicu
delila sa mojom sestrom. U bastici kod bunara proveli smo
mnogo prijatnih casova. Volela je sedeljke. Pevamo, pricamo,
salimo se. I to je trajalo satima. Imali smo mali domaci hor.
I u skoli smo pevali i svirali. Nije mogla nista da 'posmatra
mimo, u svemu bi potpuno ucestvovala. Upotrebljavali smo.
daleko viSe nego danas, rec komunizam, mastali o jedna:kosti.
o besklasnom drustvu i o Sovjetskom Savezu kao o bajci.
Drugovala je sa kolegom Stojanom Nikolovom, koji je stanovao stotinak metara od nas. Nikolov je imao siroka poznan..;
stva sa istaknutijim komunistima i Rada se prek() njega i sa
njima povezala, kao sa Koeom Racinom, a posebno sa fakultetom koji je bio nosilac naprednog pokreta. Uopste uzev, po_.
'> Srafic.
384
�kret u Skoplju bio je tada slab. Sa Stojanom je odlazila i advokatu Stefanovu, poznatom komunisti, koji je 1941. godine
streljan ad Bugara; Cini mi se da je svaki svoj trenutak upotrebila za delovanje. Na§a da~ka veselja, iureve, priredbe
iskoristila je, skupa sa drugovima, za idejni uticaj. Novoj sre-dini se potpuno pril~gpdila. Nisu je smatrali strancem. Nikom
ni na pamet nije palo da pita otkuda je dosla i za8to. Povezala
se sa sirokim krugom istaknutih naprednih ljudi i odmah se
uklopila, sna8la i stvorila krug prijatelja. Kao da je ko zna
kakve preyoruke imafa, a stvarno nije. Sarna je to postigla.
U susednom selu Sindelici ~veo je lep i simpatican radnik
Alija Alijevic,10) koji je nesretn:im slu~ajem izgubio nogu do
kuka. Tek je bio do!iao iz Mitrovice, gde je o.dlezao na robiji
godinu dana zbog »antinarodne delatnosti«. U maju mesecu,
o raspustu pred maturu, pozvani smo kod njega :ma izlet«:
Rada, ja i moja drugarica, Vojo Mitrov i Stojan Nikolov. U
svojoj staroj kucici, u sobi sa minderima i cilimima, Alija nam
je pri~ao 0 zatvorskom zivotu i tegobama, 0 drugarstvu, 0 u~
nju ... Budno smo ga slu!iali i, za svaki slu~aj, na papiru se
igrali »pomorske bitke«. Zatim smo tiho pevali: .. crven je istok
i zapad .. . « Tog dana vratili smo se mirno. Sutradan smo opet
do!ili. I tad, usred razgovora, utr~a mali Alijin brat i pro~
puta: »Policija!c Tek !ito Alija: izusti »Ne bojte se«, upadose
njih trojica, jedan u uniformi, narediSe »ruke u vis« i poce!ie
da pretresaju i nas i sobu. To je du!e potrajalo. »Sta traZite,
ja saan svoje odlezao ... « negoduje Alija a oni prete: ,.Ako tte-ba, i kucu cemo ti sruSiti.« ,.1 platicete«, ne da se Alija. Kad
su sve isprevrtali, izdvojili su na stranu mene i Nikolova skupa, a Radu i ostale ponaosob. Ispitivali su ih pojedina~no, a
zatim doveli nas trojicu. Pitaju mene: ,.Qtkud ga zna§?c
Stvarno, secao sam ga se ·sa literarnih sastanaka kao delegata
iz Medrese, koju je Alija zavdio. »Sta, i odmah si ga zavoleo?"
»Nije rena da ga volemc, velim i svi prsnuse u smeh. Osuli su
pretnjama ... Radu su poveli sa sobom u kolima i na pola puta
je izbacili van. Hteli su da nas rasprse. Na ulazu u Skoplje, kod
kumanovske tro!iarine gde se obi~no vriila kontrola prevoza,
Rada je 'Vee pola sata stajala i raspravljala sa zandarmima kad
smo naiSli ja i Stojan. Nije ponela da~ku knjiZicu i upinjala
se da im razjasni svoj polozaj, a oni, gedZe, niSta! Rekoh im da
10)
A . Alijevic -
IS - Zene herojl
poginuo.
..
.
~
.,;
.385
�je ona kod 1nene na stanu. Oni, opet - nista! Mi navalili da
.je puste. Povedose je prema »kvartu« a mi u stopu za njim~
N ajzad su je pustili. Otada: smo stalno strapill.
Maturu smo pripremali svi skupa, u grupi. Po cele noci
smo ucili, cas kod mene cas kod drugih. I zbog oca joj je bilo
stalo da zavr5i skolu. Posle mature smo se dopisivali jos neko
vreme.
-
Dok je 1937. boravila u Skoplju, nalazio sam se na izkazne u Sremskoj Mitrovici - sjeca se Safet .F ilipovic. - Jednoga dana medu ostalim ka~njenicima i ja sam
prozvan za posjetu. U prvi mahsam mislio da mi je dosao ne;k o od moje :porodice, ali iznenadenje je bilo veliko: u redovima
.posjetilaca stajala je - Rada! Posla je iz Skoplja i u vozu se
upoznala s majkom jednog druga koji je ovdje takode izdrza~ao kaznu, pa su dosle zajedno. ·»Nisam mogla proci kroz Mitrovicu a da se ne svratim« - rekla je. Isto je ucinila u zimu
'1"936. dok sam lezao u istramoin zatvoru u Crnoj kul:i u Banjaluci. Izdejstvovala je posjetu preko nekog svog rodaka - javhog tuzioca, iako su je od toga odvracali. Rada je opcenito hila
pazljiva prema ljudima, pogotovo kad su se nalazili u teskom
pOlo~aju.
.
dr~avanju
,
Kada je 1937. zavrsila trg. akademiju, dugo nije mogla do'biti zaposlenje i zivjela je kod svojih roditelja u selu Glo'govac- Strpci kod Prnjavora. »Tamo je sa mnom- sjeca se
njen otac - cesto diskutovala o politici. Dugo u noci citala je
knjige, narocito izdanja »Nolita«. Sve je, mislim, procitala!
Oni su, komunisti, fakticki imali dosta literature i Rada je do
~nje lakse dolazila, pa je. imala jak uticaj i na sestru Nevenku.
Knjige sam im 1935. i sam sakrivao ... Vise puta, kad je bilo
:kriticno, Nevenka mi je davala citav naramak zabranjene lite.r ature govoreci: »Evo, sakri«. Ona je .imala jedan tezak sukob
s vlascu, kao uciteljica, htjeli su je i »skinuti«. Prema nama
starima Rada je vrlo njezna hila. »Kako smo, oce Duka?« pi.tala me obicno dolazeei s vana i, stavsi iza mojih leda, obavi· jala mi ruke oko vrata.« Povremeno je odlazila u Banjaluku i
.
:Sve vrijeme provodila u krugu drugova; pohadala je razna pre'davanja i priredbe »Pelagica«, KAB-a, »Borca«. Kuci u selo
'vracala se s koferom punim knjiga, koje su zatim kruZile po
selu, najviSe medu mladima.
!186
�U BEOGRADU
Po~etkom
1939. dobila je napokon mjesto u Savezu ~inov
zadruga u Beogradu. To ju je naro~ito veselilo: otil:i iz
sela i zapo~eti samostalan zivot. Odmah po dolasku stupila. je
u vezu sa naa>rednim ljudima i upisala se u »SBOTICc sindikat bankarskih sluzbenika. »SBOTICc je u to vrijeme bio jedno od zarista naq>rednog sindikalnog pokreta. U njegovim redo·vima su djelovali mnogi Clanovi KPJ. Nakon svih peripetija:
.izbacivanja iz skole, boravka u Skoplju, dugog cekanja na po'sao, usia je u jednu takvu sredinu! Cesto mi je pisala kako je
sretna. Sredinom 1939. dosao sam i ja .u Beograd. Bila je nekako izmijenjena, nasla je sebe u tom novom radu, njene zelje
·i sposobnosti su dosle do izrazaja. Veliki dio svog vremena pro·vodila je u prostorijama ove organizacije, na raznim sjednicama i konferencijaoma.
·
Sjecam se njenog prvog u~esl:a u demonstracijama. 're
nol:i, u jesen 1939, zajedno smo dosli na zborno mjesto na Sla.viji. Nesto ranije, iduci ulicama, otkrili smo jedno drugom da
su nocas demonstracije. Jedno vrijeme bio sam vezan za partijsku celiju »SBOTIC«-a i sa njenim ~lanovima sam tada iSao
na razne akcije. A i Rada je kao njen aktivan ~Ian dobijala
T.adatke. - Snazno je dozivjela te demonstracije, pogotovo,
zbog njihove siline. Sva ustreptala, iznosila mi je kasnije svojc
utiske o u~esnicima, o napadima zandal'JDa i agenata, o pucanju ... Sa jednom grupom jc bila jurena, preskakali su neki
·zid ... Nazvala je to svojim borbenim krstenjem.
- Ucestvovala je u nizu ·politi~kih akcija i demonstracija
·- sjeca se dalje Safet Filipovil: - pocev od one povodom
·strajka radnika fabrike aviona i one 8. septembra 1940. pri dolasku Sovjetske delegacije, pa sve do demonstracija 27. marta
1941. KPJ je uvijek radila na uspostavljanju diplomatskih od.nosa izmedu Jugoslavije i SSSR-a. I prvi dolazak Sovjetske
delegacije trebalo je do~ekati sa vidnim manifestacijama. Medutim, rezim je sve ucinio da do toga ne dode. Ogromnu masu
okupljenih radnika, studenata i gradana - otiskivali su sto dap
lje od zeljezni~ke stanice. 2andarmi su nas gurali sve dalje,
da ne bismo vidjeli stani~ni ulaz, a i da sovjetski ljudi ne vide
'okupljeni narod. Kroz Nemanjinu ulicu smo s velikom masom
svijeta i mi bili doprli na stanicu, ali su nas odatle istjerali
:ni~kih
25•
387
�agenti i zandarmi; nas desetak oti.Sli smo preko puta i sjeli
pred jednu kafanu, zadovoljni §to smo izabrali tako lijepo
mjesto. Ali, nab radost ne potraja dugo. lspred kafane se odjednom zaustavio auto, ispalo je nekoliko agenata i razjurilo
·nas. Povukli smo se Balkanskom ulicom do pred hotel »Pragc.
Delegaciju su odmah po njenom dolasku odveli najkracim putem do hotela »Srpski kraljc. Sve one koji su se skupili u
Balkanskoj ulici i poku§ali da se, uz povike ~Zivio SSSRc, probiju na Terazije, spr~ili su gusti kordoni zandarmerije. Razbili su nas u nekoliko grupa. Jedna povel:a grupa, u kojoj je
hila i Rada, uspjela je da se docepa Terazija, ali i tamo su nai§li na zandai1IIle. »Zna§ §ta sam vidjela? U ovoj ozbiljnoj situaciji bilo mi je smijesno - pricala mi je kasnije. - Pred hotel »Balkanom« stajao je jedan otvoreni agentski auto, a u njemu dvije drugarice s buketima cvijeea! Trebale su ga predati
sovjetskoj delegaciji! Umjesto toga, sjede u policijskom autu
i cekaju da ih odvedu u zatvorl«
- U mec1uvremenu preselili smo se u Backu, gdje se moj
muZ bavio privatnom praksom - kaze Mara Mitrov. - Kada
se 1940. Zorica upisala na fakultet, bila je nekoliko dana kod
Rade, dok ne nac1e stan. Rada je imala garsonjeru i tada je
stanovala skupa sa svojim drugom »Fricomc. Cesto sam joj
odlazila tokom 1939-1940. godine, kada sam nastojala da se
Danko pusti iz logora u Francuskoj, gdje su bile intemirane
mec1unarodne brigade. U Beograd sam dolazila dva puta mjesecno na sastanke Odbora za .pomol: §panskim borcima. Ona
nije hila u odboru, ali je hila vrlo aktivna u grupama, u iznal8Zenju veza i u organizaciji same .pomoci. Tako je preko Crvenog krsta sprovedeno sakupljanje i slanje paketa za »Spancec
- Jugoslavene, sve dok Jugoslavenska vlada nije stavila zabranu, sto je tada bio jedinstven slucaj u svijetu. Sastanak na§eg Odbora za pomoc §panskim borcima odrzavali smo strogo
ilegalno. Rada nam je u tome pomagala. Po njenom uputstvu,
nasli bi se tajno u odrec1enom privatnom stanu, u toliko i toliko
sati, gazdarica bi nam davala kljuc, a sama bi odlazila u kino.
U Odboru sam sarac1ivala sa Du§kom NikoliSem ciji je brat.
dr Gojko NikoliS bio §panski horae i takoc1e sa nnlazio u logoru
u Francuskoj. Okupljali smo se i u restoranu »Kc~sinac.
�Centar za na8e dogovore bila je studentska »Ba~ka menzac
u kojoj su svo osoblje sa~injavali studenti. Tu su se hranili svi.
i Srbijanci i Bosanci. Tamo je i Rada sa mnom odlazila i pri·
mala razna zadt1Zenja: naci stan, prenijeti poruku, pomoei da
se nesto sakupi .•. Organizovala je i Siroko sakupljanje potpisa
za »Manifest« simpatija nueg naroda prema §panskim borcima.
Rada je bila u toku svih dogadaja i zbivanja. Sjeeam se
kako je medu prijateljima raspa~avala naprednu literaturu
i vodila marksisticku propagandu. Kad je pocela da pristi!e
i da se .prevodi sovjetska i ostala literatura, odvela me kod
knji.Zara koji je ddao radnju ispod »Balkanac, kod poznatog
restorana »Tri burencetac, i rekla mu: »Evo, bilo kada gospoda
da dade, dajte joj sto god ima novo, cim stigne iz Rusije.c Bill
su to prevodi na srpskohrvatskom jeziku, a i razne brosurice
na stranim jezicima. Knji!ar je bio ljevicar i samo po vez.i je
izdavao knjige.
- Najvecu radost donvjela je pocetkom 1940.- sjeea se
Safet Filipovic - kad je primljena u ~lanstvo KPJ. Odmah me
je nasla i obavijestila. Oci su joj bile pune suza; nije mogla
mnogo ni da govori. Stalno je ponavljala: »Ovo je moj najsrecniji dan u zivotu!c Od pokojnog Vule Antica, s kojim sam
zakratko bio partijski povezan, saznao sam da ce Rada biti primljena, ali joj to nisam rekao. Otada pa sve do 1. maja 1941.
Rada je aktivno radila u partijskoj celiji »SBOTIC4t-a i sudjelovala u legalnom zivotu ove organizacije. Sva se bila predala
tom poslu. Kao i u Banjaluci u skoli, taka i svom radu u ustanovi, u Savezu, nije posveeivala neke narocite paznje. Dobijao
se utisak da bi zeljela samo partijski da radi. Stalno je citala
marksisti~ku literaturu, razne partijske materijale, proglase
CK KPJ i PK Srbije, i nastojala da ih sto temeljitije prouci.
Cesto smo neke stvari zajedno proradivali, diskutovali o stavovima, o liniji KPJ u onom burnom predvecerju drugog svjetskog rata. Za svaki partijski ili neki drugi sastanak Rada bi
se pripremala i stalno nesto zapitkivala. Govorila je: »Hocu,
kad na sastanak idem, da su mi stvari jasne, da i ja mogu
diskutovati.c
- Pljustala je novembarska kUla kada smo po dubokom
seoskom blatu stigli do kuce Radinih roditelja u Srpcu - prica
389
�Slobodanka Gajic. - Tu sam 1938. sa svojim drugom hila na
odmoru kod rodaka, pa smo mogli posetiti i Radu. Za mene je
to bio prvi susret sa njom, ali nezaboravan: neposredan i pri.,;
jatan kontakt! Primila nas je u kuhinji gde smo sedeei na se-"
ciji dugo razgovarali. Sva treperava, o svakoj stvari je pricala
s odu!evljenjem, svetlih oNju, i unosila se u ono sto govor~
Njena glatka kosa, muska kosuljica i dzemperic delovali su
skromno ali vrlo uredno. Zanimala se za drugove i zalila se na
dosadu ...
Kad sam se septembra 1939. zaposlila u Savezu nabavljackih zadruga, 11 ) zatekla sam tamo i Radu. Radila je kao sluzbenik knjigovodstva na prvom katu, a ja na cetvrtom u »Zadruinom osiguranju«. Partija je u to vreme hila narocito aktivna u organizovanju marksistickih krl!Zoka. Licno je »obradivan« svaki pojedinac. Kod nas su kru!okom rukovodili Rada
i drug Habus. Sastajali smo se u njenom stanu u Krunskoj
ulici, obicno nas pet, §est, jer zbog stroge konspiracije nastojalo se da kruzoci budu sto manji. Izucavali smo Istoriju
SKPb. Najvise je od svih nas znala i citala. !mala je i sire literature. Trudila se da bude spremna za svaki sastanak. Prethodno bi po nekoliko puta proradila materijal i tako nam
pomagala da ga i mi savladamo. Skromna, nikad se u misljenju
nije nametala. Dugo se na kruzocima ostajalo; po dva, dva i po
.s ata. Za to vreme Rada je u svojoj skromnoj, a opet lepo uredenoj, garsonjeri stvarala izvanrednu atmosferu, prijateljsku
i drugarsku; cak nam je kafu kuvala na plinskom resou. Sarna
je ovde pripremala jelo sebi i sestri, jer je bila nezna zdravlja
i osetljiva na ishranu. Do »Trel:e glave« smo dosli. Menjali smo
dane sastanaka dok se najzad, sticajem okolnosti i novih burnih dogadaja, sve nije izmenilo.
Teska ekonomska kriza zahvatila je cetrdesete godine citavu zemlju. Politicka situacija hila je do krajnosti zaostrena i
napeta. Partija je organizovala niz strajkova sa zahtevom za
poboljsanje zivota, za povisicu plate u srazmeri sa porastom
skupoce, za demokratizaciju zemlje; mobilisala je mase u borbu
protiv sve veee fa§isticke opasnosti, za slobodu i nezavisnost.
Najveei straj cinovnika organizovao je 14. decembra »SBOTICc
- sindikat privatnih namestenika. U §trajkackom odboru hila
je i Rada. Ona je inace tiho, neposredno i nenametljivC\, ali
11)
r
390
Savez nabavljackih zadruga ddavnih sluibenika.
�veoma intenzivno, radila i' u organizovanje strajka ulofila sav
svoj zar i pregalastvo. Morala je to ~initi nekad i u radnoni
vremenu, a drugovi su svr8avali njene poslove· kako se ne bl
osetilo da je nema. U celokupnom radu i iivotu nase ustanove
ona se itekako osecala, prosto je zracila. Svi su je znali. Vrlo
brzo je uspostavljala kontakt sa ljudima. Iz onoga sto mi je
prica1a o svojoj porodjci, vidim da je imala vrlo lep, intiman
i prijateljski kontakt s ocem koji za njen rad nije pitao, ali je
mnogo toga znao i razumevao. Veoma je voleo i cenio svoju
kcer. Bio je njen precutni saveznik, roditelj koji razume ideje
svoga deteta. Zbog njene borbenosti i politicke aktivnosti uvek
ju je oslovljavao »sine moj«. Narocito mi je ostala u pameti
kao devojka puna elana, koja sagoreva na poslu. Kad god smo
diskutovali iii raspravljali o bilo cemu, ona se isticala zreloscq
i poznavanjcm stvari, unoseci u svoje izlaganje sav zar i temperament svoje mladosti i onaj nemirni, buntovnicki dub·
Krajine.
Iako nas nisu mogli pomoci najaktivniji i politicki idejno
najjaCi drugovi, revizori, jer ·su bill na terenu, strajk je uspeo.
Bilo je medu nama vrlo dobrih kadrova: Klajn, Sava Drljevic,
Jovo Teric, inzenjer 2:iZic ... Pripreme su bile sjajno sprove-.
dene. Kao da gledam Radu kako se s jednom grupom dnigova
penje od sprata do sprata, kako prolaze redom kroz sva odelenja i pozivaju nas. Neumorno su objasnjavali da ranije postavljeni zahtevi za povisicu plate nisu usvojeni i da se mora
pribeci novim zahtevima putem strajka. Ocekivali smo ih i;
kako su nailazili, napustali smo posao i silazili dole u hoi
zgrade gde je jedna drugarica ddala govor, izlagala nam plan
ove velike akcije. Odatle smo otisli u sindikat - staru zgradu
u centru Beograda do palate »Albanija«, gde je bilo sediste
»SBOTIC«-a. Tu smo se dogovorili da od strajka necemo odustati po cenu gubljenja zaposlenja. Opet se govorilo o politickoj situaciji, o ulozi radriicke klase u dru8tvu ... Rada je rezonovala pametno i trezveno, sa puno odlucnosti. Odatle smo izisli na ulice i puni odu8evljenja po cici-zimi demonstrirali. PoJicija nas je ganjala pendrecima, bezali smo i uvlacili se u
kapije. Nasa manifestacija je rasturena. Policija je pohapsil~
najistaknutije strajkace za koje je smatrala da su organizatori,
a ostali strajkaci izbaceni su sa posla. I Rada je uhap8ena. P~
sle ovoga nisam je vidala; zabranjeno mi je da se sastajem sa
391
�u~esnicima Atrajka, jer je u mom stanu bila pokrajinska partijska tehnika, a policiju nismo ni~im smeli navesti na trag~
Tada smo se svi rasturili kojekuda da bi se tek ·posle oslo·
bo4enja vratili u na8u ustanovu i prebrojali se: me4u nama
·malobrojnima Rade viAe nije bilo.
Zbog svog politickog rada imala je neprilika i u sluzbi.
Odlukom Poslovnog fonda odbora od 2~. X 1940. k&Znjena je
pismenim ukorom.
Za vrijeme velikog §trajka u Savezu cinovnickih zadruga
.,..... k&Ze Safet Filipovic - bila je stalno po raznim sastancima
me4u drugovima iz ustanove. Strajk je uspio, ali su se prego.
yori otegli. Jednog dana agenti su je na.Sli u prostorijama
»SBOTICc-a i uhapsili. U zatvoru je ostala desetak dana i na
intervenciju dr Branka Cubrilovica, tadasnjeg ministra poljo.
privrede, pustena je na slobodu. •Pricala nam je - sjeea se
Mara Mitrov - da joj je otac pomogao preko svojih veza da
iza4e iz zatvora. Otac je bio. tolerantan u to vrijeme; nije bio
zagrijan za nasu stranu, ali je sutio i pomagao. Dolazio je kod
Rade u stan i sa njom i njenim drugovima diskutirao. Bio se
sa svim pomirio. Sjecam se kako nam je Rada govorila: •Stari
je divan, on pomaze .. .«
- Jednom u povjerenju - sjeea se prota Dor4e - moj
prijatelj Savo Delic mi rece: »Biljim se da ce ti Radu zatvQr~ti. . . Stalno se druzi sa onima, tamo ... Smatrao sam za duznost da te upozorim, da je to danas suvise riskantno.« Kad sam
sa Radom o tome govorio, uzvratila mi je: »Ne brini ti nista ... « U decembru dobijem telegram od kcerke Ljube: »Rada
u zatvoru!« Odmah krenem u Beograd pa kod Cubre i pitam ga
sta je na stvari. :.Eto, §to si ti cuo i ja sam! Nego, hajde kod
Upravnika grada ...« Odem i na4em Upravnikovog zamjenika
Dragog J ovanovica. Uh, sto me taj covjek strasno docekao ...
Valjda zato §to sam bio senator?! »Sramota je da su djeca najistaknutijih roditelja protiv danasnjice!« predbacio mi je on,
spomenuvsi i moju Radu i sinove Ivana Ribara. Vratim se
()pet Cubri. »Sta da radim?c pitam ga. On tad zovne Upravnika grada g. DrinCica, a ovaj upravnika zatvora. Molio sam ga
da je pusti i, zbilja, on mi odmah dade cedulju. Odveli su me
u kaznionu, tpoznatu beogradsku Glavnjacu. Poslije cekanja
kod sefa odjeljenja, do4e Rada.
292
�»Ja, tata, neeu sama napolje! Ako ~e svi, u redu, ako ne,
ni ja sama vane bile su joj prve rije~i. Sta sam mogao,
<lam joj obeeanje i povedem je sa sobom. Najprije napi!em pi.smo Cubri, a zatim kao senator odem sa jednom deputacijom
i .pronadem roditelje zatvorenih drugova, pa smo svi iili Lazici
Markovi~u, ministru pravde. Lazo nas je vrlo fino primio i
saslt!Sao, ali ... »Nem~an sam - veli - otidite Predsjedniku
Cvetkovi~u ... Sarno vi ajte, ja cu udesiti . .. c Tamo primljen
nisam bio. I bez toga, u roku od cetiri-pet dana ·pusteni su i
-ostali uhapsenici.
Davao sam joj novae za izdriavanje i za njene najnublije
potrebe, ali ona nije nikad nista od mene trazila. Znam da je
strajka~ima davala pomoc ...
.n~u
- Posto je izgubila sluzbu - sjeca se Safet Filipovic roditelji su nastojali da se Rada vrati u Glogovac, ali ona je
hila strahovito upoma da to ne u~ini. Govorila je: »Sta ~u na
selu, pogotovo sada kad sam se uklopila u rad. Ostacu ovdje,
nekako ce se zivjeti, a mozda vremenom i neki posao dobiti.c
Ona i mlada joj sestra, zubotehnicarka Ljuba, skupa su stanovale. Tako je ostala i produzila da radt Pod rukovodstvom
<iruga Tempa - Svetozara Vukmanovica, sluiila je kao veza
izmedu CK KPJ i PK Cme Gore; nekoliko puta prenosila je
Uegalni partijski materijal u NikAic. Bile su to prili~ne koli.Cine materijala; kofere nije mogla sama ni da nosi nego bi me
tamolila da ih skupa prenesemo do stanice u voz. Vracala se
jako zadovoljna sto je posao dobro obavila i pominjala do u
<letalje sve zgode i nezgode na ,putu, razgovore u NikAicu ...
Dosao je 27. mart 1941, njena posljednja akcija u Beogradu. Poslije sestog aprila i bombardovanja prijestonice,
kratko je boravila u Banjaluci i opet se vratila. Beograd je
na.pustila sumorna, kao sto su hili sumorni i prvi dani okupadje. Na voz se islo u Zemun. Zajedno smo se odvezli fijakerom,
jer smo ponijeli i stvari. Putem je stalno okretala glavu i s puno tuge u ocima i glasu, govorila: »Da 1i cemo se ikad u njega
vratiti?c Razaranje Beograda i op5te rasulo ucinilo je na nju
jak utisak, ali nije postala malodusna; imala je vjeru u KPJ
i narod. Jedva smo se sa stvarima ugurali u voz; guzve stra.sne, svuda, i na stanicama i u vozu. U Bos. Gradiski, pri polasku autobusa za Banjaluku, imao sam incident sa jednim
393
�reakcionarom koga sam otprije poznavao, a koji je postaoo
ustaski agent. Svi putnici su usli u autobus i sjeli. Onda jedosao ovaj ustaski agent i poceo vikati: »Ko je Srbip. neka
izlazi, da ostali sjednu, pa ako za njih ostane jos mjesta neka.
idu pozadi.« Naklapao je jos mnogo sto-sta. Izmedu mene i njega doslo je do prepirke i galame, i ja sam na kraju zavrsio u
zatvoru. Tu sam proveo cijeli dan. Na8ao sam tamo prilican
broj uhapsenih gradana GradiSke, Srha i muslimana. U meduvremenu sam voden u Srez na saslusanje. Slucaj je htio da je
u neke svatove dosla grupa Banjalucana; culi su da sam u
zatvoru i nekako su izdejstvovali kod kotarskog predstojnika
da me pusti. Kod autobuske stanice zatekao sam Radu. »Stoo
nisi otputovala?« bile su mi prve rijeei. »Nisam mogla, cekahi
sam da vidim sta ce s tobom hiti.(( Vee se pocelo smrkavati kad
smo sjeli u autobus, sada hez ustaskog redoslijeda, i dosli u
Banjaluku; hilo je tacno prvog maja. Rada se odmah ukljucila
u rad hanjalucke partijske organizacije. U gradu smo se, pod
strogo ilegalnim uslovima zivota i rada, vidali sve do 22. juna,
dana napada fa5isticke Njemacke na SSSR.
- Za mene je hila olicenje zene-borca, koju zbog naprednog stava izbacuju iz skole, koju ,policija proganja jer je :tnezgodna« za postojeci rezim - kaze Lela Filipovic. - Sve je to
ucinilo da moja masta od nje stvori idealan lik zcne. Po meni,
ona je bila neobicno snazna i otporna figura Kako sam se.
iznenadila kad sam je vidjela! Bilo je to 1940. u Beogradu kod
mojih rodaka, gdje se sklonila od hapsenja. U sobi sam zatekla
njeznu, kratko podsiSanu djevojku u haljini s crveno-crnim
prugama. Prepoznala sam je po fotografijama. Odmah sam zapazila njene blage, umne oci. lsticale su se na cijelom lieu.
Raspitivala se o Banjaluci, sve ju je interesovalo. Mislim, hila
je tada zaposlena u prodavnici »Soko« hlizu »Folitike«. Bila je
dugogodisnja intimna drugarica Safeta Filipovica, pastorka
moje majke, i utoliko je moje zanimanje za nju hilo veee.
Pocetkom juna Safeta je neprestano traZila policija. Za
njim je nastala ~rava hajka. Krio se u naselju »Potokc nekoliko ulica dalje od nas. Tamo sam mu nosila hranu i razna
ohavjestenja. Agenti su nas stalno uznemiravali; iz dana u dan
sve su nam pretresali i pregledali od tavana do podruma. Sva•
kog dana kuca je bila opkoljena. A zatim nedjelju dana uop§te
394
�niSu dolazili. Jedne noei Safet _je _osjetio da nije siguran na
starome mjestu, i jos istu noc se vratio kuci preko basta. Mama
ga je smjestila na tavan. Iz velikog sanduka istresla je vunu
i sklonila ga tu, za svaki slu~aj, dok mu se ne osigura novi
smjestaj.
Sutradan u zoru dosla je Rada i popela se gore k njemu:
Ali, vee u rano jutro, opet su se pojavili agenti i traZili da
pretresu stan. Sjeeam se: otac je i dalje mimo sjedio, a mMna;
sa~uvavsi prisehnost, posla je. sa njima od sohe do sohe. »lzvo.;.
lite« govorila je otvarajuci im cak i vrata od nusprostorija:
Kad su stigli do tavanskih stepenica~ sasvim mimo i glasno je
kazala da cuju i oni gore: »>zvolite, izvolite i na tavan, pogl~
dajte ... « Svi mi, dole, hili smo nervno skrhani. A gore, jednO.
od njih sakrilo se u vunu a drugo stalo iza grede, kako u slu.;.
caju otkrivanja ne hi ohadvoje stradali. Agenti su trenutak
premisljali, a zatim se okrenuli i izasli. Rada je odmah n~u.,
stila kul:u, a Safet je opet promijenio stan. Znam da je sa njim
cesto dijelila sve otpasnosti ilegalnog rada. Juna mjeseca Safet
je ipak uhvacen, u Kljucu, i odveden u logor. Otada je Rada
cesto k nama dolazila, ohucena u zar, ru~ala sa n3ma, sjedila ...
Kod nas je prenijela neke stvari i namirnice sto je na hrzinu
uspjela da spase iz svoje kul:e, posto su joj roditelji deportovani
u Srhiju, a kul:a zapecacena. Sklonila je kod nas i radio-aparat.
Dala nam je i nesto literature, sjeeam se, i roman »Kako sekalio celik«, napomenuvsi da procitamo hrzo jer knjiga mora
il:i dalje.
Kao manje kompromitovana, odlazila sam Safetu u logor
Jastreharsko i Danicu. Uvijek kada hih se spremala u posjetu;
H.ada mi je dolazila sva hrizna i donosila za Safeta pakete i
usmene poruke. Docnije sam i ja odlazila u njen stan, hilo da
me je sama pozivala iii su me do nje slali drugovi. Stanovala
je u starohosanskoj kul:i kod radnika Hikmeta hlizu Cme kuce,
Uoci svog odlaska u partizane, dosla nam je da se pozdravimo. Zovnula sam je · u sohu i, da mama ne cuje, zamolila da
i ja podem. »Nemoj hiti luda - usprotivila se ona - ostani!
Bices potrehna i ovdje . . . Mi l:emo vee u jesen oslohoditi Banjaluku!« Kasnije mi je hilo neohicno krivo sto nisam sa njom
krenula. Pokazalo se da nema hogzna sta od odjece, da se za
iiuniu nije narocito pripremila. Moja sestra je imala kompletnu
skijasku opremu, hila je iste velicine kao i Rada, pa je nastal()
�isprobavanje. Konatno se ispred nas pro§etala u vindjakni l
novim smedim •Apanericama«. •JoA cubiti elegantna u §umic
.smijala se.
- Desetog jula, po prilici oko Aest sati - sjeea se Radin
-otac - u stan mi dode Becir Galija§evic, moj drug iz stranke,
i na brzinu nam reee da ce nas joA veeeras obici ustaAka komi•
flija, da se spremimo i da mozemo ponijeti samo pedeset kila
stvari. Svi smo bili na okupu, jer iza §est sati Srbi nisu smjeli
da izlaze van. Upravo smo dovrsavali veceru. Kad je Becir
otiAao, Rada je neko vrijeme cutala, a onda se naglo diZe od
stola i rece: •Tata, ja necu ovdje ostati ... Za mene ne brini.
Idem, javicu se.« Poljubila se sa svima i izaAla u no{:. Samo je
u otvorenim vratima zastala i uzdahnula: •E, moja mila maj•
ko!« Dosia je komisija i nas su odveli Ja sam zatvoren u Ka..
:Stel-tvr4avu. Sutradan mi je k{:i Nevenka, koja se bila udala,
donijela rucak i dosapnula: »Ne brini, ona je bila kod mene, a
sad je kod Vahide Maglajlic. U zaru je.c
Jedanaestog jula uvece deportovani smo preko Capraga u
Arandelovac u Srbiju: nas oboje starih, Ljuba, Nevenka i zet.
!mao sam prilicno novca i prije polaska sam dao kceri Ne.:.
venki da ga negdje skloni. Rada je znala za taj novae i, mislim;
utrosen je za sumu. Kuca je zapeeacena. lpak, Rada se noeu
heopazeno provlacila u stan kroz prozorcic od klozeta. Otuda je
uspjela da 1znese gotovo svu tekstilnu robu; imali smo mnogo
i muskog i zenskog vesa, posteljnog rublja ... Ona je sve prenijela kod Vahide Maglajlic, a odatle su snabdijevani partizani. Zadnje pismo poslala nam je decembra 1941. iz Srpske
.Jasenice, srez Bosanska Krupa. Pisala je da joj je dobro, da
zali sto i mi nismo tamo, i opisivala nam zivot u partizanima.
Kad je dosla sloboda, i mi se vratili kuci, umjesto Rade nasao
sam samo njezine knjige. Mnogo knjiga! I to sasvim slucajno:
popeo sam se na tavan da uzmem svoje crkvene knjige, koje
sam ostavio u nekom sanduku. U jednom rogu-gredi, prekrivena paucinom i prasinom, lezala je vel:a kolicina cisto komunisticke litografisane literature o kojoj pojma nisam imao, a
koju je Rada tamo davno sakrila.
· - Kao skojevka s Radom sam cesto po zadatku odlazila u
razne banjalutke mahale, krajem proljel:a i pocetkom ljeta
"396
�1941. - pril!a Zumra Cejvan. - Ali, najbolje se sjeeam kratkog sastanka u Gomjem Seheru kod mosta, u kuci Ahmeta.
-radnika duhanske tvornice. Na!le smo se ranije i skupa oti!le.
U Seheru se U(pravo krila nekolicina vojnika bivse jugoslavenske vojske u rasulu, jer su im donedavno oko grada bill polo.
taji. Domacica nas je na to upozorila i Rada je zbog toga
's kratila sastanak. Okupilo se desetak neukih zena, domacica
i radnica. Rada im je govorila sta sve fa!izam donosi, o obporu
okupatoru i o potrebi budenja i okupljanja svih zena. Na
kraju smo se dogovorile da se odrli jos ovakvih sastanaka. . · ·
Dok smo se vracale drvoredom divljih kestenova, Radu je
zanimalo sta ja mislim o tom skupu i §ta sam sve zapazila.
Obje smo bile odu§evljene omladinkom Grozdom Bilanovic,
koja je, netremice gledajuci Radu, prosto gutala svaku njenu
rijel! i postavljala joj bezbroj pitanja. Pridobiti ma i jednog no.
vog simpatizera, za Radu je predstavljalo velE{U vrijednost.
Govorila mi je kako komunisti moraju briZljivo pripremati
ljude za otpor. Otada sam je samo povremeno victala; nestajala
je i opet se pojavljivala, uvijek u zaru.
Ne samo mene, sve nas koji smo je poznavali, osvojila je
avojom ljupkom ·pojavom i izuzetnim prefinjenim nacinom
ophodenja. Pa i izgled! Sjecam se onih njenih finih ruk\1 i
vrata - kao izvajanog. Podsjecala me na umjetnicke figurice
od porculana.
Pred rat, kada smo ja i ostala banjalul!ka omladina, ne
razumijevajuCi jos su5tinu i ciljeve komunista, gledali i na
spoljasnjost ljudi, Rada nas je privukla i svojom cistocom, svojom urednoscu. Rezimska propaganda nam je punila usi pred~
stavljajuci narocito lik zene-komuniste kao zapustenu, traljavu
i grubu muskobanju. Ona je, medutim, bila olicenje i zivi pri~
mjer nel!eg sasvim suprotnog. Nje!na, blaga, mila! Sva je odi;.
sala dobrotom, toplinom i stalozenoscu. A bila je to istovremeno energicna priroda. Jak dub! Za nas je to mnogo, mnogo
znal!ilo. Sjeeam se, kada je za okupacije vee morala da hoda u
zaru, bilo joj je stalo da zar bude lijep i da obuje lijape cipele.
Prije izlaska na ulicu, po nekoliko puta bi se ogledala, da vidi
pristaje li joj sve dobro. Zapazila sam kako se uopste ne pla!i
da ce je agenti prapoznati. U novoj odjeei se vrlo brzo sna!la
i vjeito kretala.
SQ7
�Prema ljudima se odnosila sa mnogo takta: Umjela nas je
.kritikovati oprezno i mirno, vodeei rafuna o raznolikim navi.kama i odgoju gradske omladine. Mnoge banjalucke ~erie i
-omladinke priAle su komunistima privucene Radinim liCnim
-osobinama.
Septembra 1942, iza jedne od kozarskih ofanziva, ponova
-sam srela Radu na slobodnoj teritoriji Podgrmel:a. Tu u Drugoj kraji.Skoj brigadi naAla sam mnogo poznanika, medu njima
i Vahidu Maglajlic. Vahida me odvela u Okl'UZni komitet; Rada
je tih dana bila na terenu, a kad se vratila, oduAevl.la se mojim
dolaskom. Raspitivala se za Banjaluku, za rad i drugove koji
su tamo ostali. Posebno ju je zanimalo kako sam se prebacila
u Aumu. U sjedistu OK imala je krasnu sob:.cu, slicnu kutijici.
Drugovi iz »Tehnikec, slikarka Nada Novakovic i drugi, izma.ljali su joj po zidovima slike. I ta sobica je dokaz koliko su je
!judi voljeli. U istom krevetu smo spavale oko mjesec dana.
Bila sam slabo obucena i Rada mi je od svoje odjei:e izdvojila
crvenu kariranu bluzu, debelu suknju i tople carape. Sve rjede
saom je sretala, ali uvijek srdacnu, spremnu da strpljivo i sa
razumijevanjem sasluAa sve nase ispovijesti, i tuzne i radosne.
I danas o njoj razmisljam uvijek kada mislim na prave komuniste, na heroje nde revolucije koji su sav svoj zivot vezali
za ideju.
- Godinama prije nego smo se upoznale, poznavala sam
.Radu - .prica Dusanka Kovacevic. - Prolazila je svaki dan
pokraj moje kuce ozbiljna crnomanjasta djevojka, ..dak trgo_vacke akademije. U skromnoj c1ackoj kecelji sa bijelom kragnom djelovala je cisto, ozbiljno i mirno. Bilo je to vrijeme
ndih prvih saznanja o radnickom pokretu i komunistima. Krug
Jjudi medu kojima se kretala, ulijevao mi je poAtovanje, a ona
mi je izgledala samostalna i sigurna sa svojim kru:pnim ozbilj.nim ocima i inteligentnim pogledom i licem. Nisam ni slutila
da ce nasi zivoti biti snamo povezani u najokrutnijim danima
i godinama borbe.
Nas ponovni susret i formalno upoznavanje desilo se 1941.
u Banjaluci. Bile smo u istoj partijskoj organizaciji. Sasvim
spontano, iz rada u pokretu, nikld je i jedno od najcvr!Cih prijateljstava koje sam imala .u svome iivotu. Vic1ale smo se svakodnevno. Neprimjetno se u naie odnose ugradila prisnost mla·
�dih djevojaka povezanih zajedni~kom borbom, povjerenjem i
uzajamnim postovanjern. U mnogo ~emu smo se razlikovale:
.ona je hila realna, logi~na, sa zrelim i odrettenim stavovima u
mnogim zivotnim .pitanjima. Iskusna i odlu~na. Meni je tada
nedostajalo, i za rad i za svakodnevni zivot, mnogo vi~e zrelosti
i iskustva. Brzo sam se navikla da svoje misli i postupke pro.vjeravam kod Rade, sa povjerenjem koje se ima prema sestri
i iskrenom prijatelju. Pocela sam da razmi!Hjam kako bi se
Rada ponasala u ovoj ili onoj mojoj situaciji. A bilo je to
.vrijeme kad su na mlada • leca jedne generacije pale istorijske
p
duznosti i odgovornosti.
Okupirana Banjaluka dozivljavala je svoje prvo ratno ljeto: Pra~ljivim ulicama tutnje tenkovi i kamioni puni njema~
kih vojnika. Uz paradni korak i njemacku himnu, u sred grada,
jutrom se dize i uvece spu~ta njemacka zastava. Grupe Jevreja,
obiljezene zutom trakom, rade na rasci~cavanju rusevina iza
bombardovanja. Jevrejske zene pospremaju vojne logore Nijemaca i ustasa. Za okupatorske bezvrijedne marke njemacki
vojnici prazne trgovine. »Komesari« usta5ke vlasti preuzimaju
jevrejske radnje. Sve snage usta~ke vlasti bacene su na orga.nizovanje policije i usta5kih odreda. Napredni studenti i ttaci
·r ade na cestama pod ustaskom strazom. Vrbas nosi ljeseve
mu~ki pobijenih srpskih seljaka; djeca preplaseno bjeze sa
~bala u ~ijim vrbacima se zaplicu unakazeni mrtvaci.
U banjaluckoj policiji nalazi se provjereni kadar agenata.
Oni isti, koji su u ime kraljevske Jugoslavije progonili komuniste i druge napredne gradane, sada to cine u ime Pavelica i
» Velike Hrvatske«. BriZljivo cuvani sp!skovi komunista i njihovih simpatizera preuzeti su kao dragocjeno blago iz arhive
·stare Jugoslavije. Od o;>ste propagande protiv Jevreja, Srba
i komunista preslo se na organizovanije istrebljivanje i progon.
·vozovi su odnosili protjerane Srbe i Jevreje, a njihova ubijanje kr5ilo je svaki otpor i nadu preostalih. Progon komunista
j njihovih simpatizera nije isao lako! Pdpremljeni za dogadaje,
.komunisti su na udarce odgovarali organizovanom borbom i
.otporom. Broj komunista na ulicama grada smanjivao se, sve
..viAe ih je odlazilo u ilegalnost. U junu 1941. najveci broj kom- romitovanih i policiji poznatih komunista vee se nalazilo u
p
raznim dijelovima Krajine zbog organizovanja ustanka.
399
�Rada i ja smo kao Nanovi Mjesnog komiteta KPJ ostale u
Banjaluci; skrivale smo se u raznim kucama, a po gradu sekretale u zaru ... Prije prelaska u ilegalnost Rada je zivjela sa.
porodicom: majkom, ocem i dvije sestre. Jedne noci iznenadile
su ih usta§e. Jutro ih je ndlo na banjalul:kom polju sa malim
zavezljajima, sa onoliko stvari koliko su mogli u rukama da
ponesu. Bila je to grupa uplasenih, nesrecnih ljudi kojima je
preko noci otet krov nad glavom, sigurnost i pravo da zivetamo gdje su rodeni. Rada je u toj grupi provela jedno prijepodne. lskoristila je dolazak gradana kojima je dozvoljeno da
se oproste sa rodacima, pa je i ona otiSla da vidi roditelje i
sestre. Cesto mi je pricala o toj noci: o dolasku usta§a, o drzanju pojedinih ljudi i porodica u logoru .. . Bila je ogorl:ena na
pona§anje nekih ljudi koji su (pOkusavali da se dodvore ustasama, da bi se po svaku cijenu izvukli, na sebicnost bogatih
pojedinaca koji ni u tim momentima, kada se radilo o zivotu~
nisu mogli da prezale nakit i skupocjeni namjestaj i koji su s~
brecali na siromasne »da je njima lako, jer tako i tako niSta
nemaju«.
Za~pol:eo je nas zajednicki Zivot beskucnika: dani provedeni u njivama kukuruza na periferiji grada, hodanje u zaru
po mahalaana, neizvjesnost sto nas je morila ako do policijskog
l:asa ne bismo imale kakvo-takvo skloniSte. 0 nasem smjestaju
brinula se najvise Vahida Maglajlic. S nevjerovatnom snal&Zljivoscu rjesavala je pitanje ilegalnih stanova, ne samo za nas
nego i za niz drugova koje je trazila policija.
Nas rad se sastojao u stvaranju partijskih i skojevskih
organizacija sirom grada; sa njima smo odrzavale sastanke
zbog prikupljanja oruzja, sanitetskog materijala, otpremanja
ljudi u .partizane i veza s partijskim rukovodstvom na ustanickoj teritoriji.. Proglas CK KPJ - IPOZiv na ustanak, ovdje nas
je zatekao. Trebalo je organizovati odrede, spremne za diverzantske akcije i odlazak u partizane. Rada je organizovala sanitetski kurs za grupu skojevki, pa smo i mi ucile osnovno
o njezi ranjenika. Banjaluka se dizala na ustanak. Njeni najbolji kadrovi vee su ddali oruzje u rukama. u noci su odjekivali .p ucnji ... Kao teski udarac primila je napredna Banjaluka hapsenje !vice Mahra. Bio je sekretar Oblasnog komiteta SKOJ-a za Bos. krajinu, poznat i omiljen medu banjalul:kom naprednom omladinom. Bio je prva zrtva iz redova
400
�komunisticke omladine. Ustase se nisu usudile da ga strijcljaju u rodnom gradu; sproveli su ga u Glinu i tamo ubili. U
zatvorima su lezale stotine talaca. Po~injale su godine koncent.racionih logora, mucenja u policiji, godine gladi i nesigurnosti
Sve vei:i broj grac1ana vezao je svoje nade za krajiSke planine
u koje su sa oruzjem odlazila njihova djeca.
Rada je bas tih dana rasla u mojim ocima: inicijativom,
sigurnoscu i strpljenjem. Bavila se najraznovrsnijim poslovima, sitnim i krupnim problemima; Ucila je da vezuje pe~u
i koraca u zaru, brinula se o partizanskim porodicama, vodila
razgovore sa simpatizerima, primala pojedince u clanstvo
Partije . . .
Bilo je sve teze zivjeti i raditi u gradu gdje su nas dobro
poznavali, sve teze pronaliziti stan. Dva-tri puta smo prenocile
u njivama, jer su porodice kod kojih smo mogle da stanujemo
bile izlozene premetacinama i nadzoru policije. Po~etkom septembra boravile smo u maloj prizemnoj kucici Muharema Alijagica, posluzitelja u Sumskoj upravi. Njegova zena Temka hila
je prema nama neobicno pazljiva. Po citav dan je boravila na
ma!oj livadi, naoko zabavljena oko krave, a u stvari budno
je pratila sve sto se dogac1a na ulici i obavjestavala nas o kretanju poEcije i ostalom. Tih dana Muharema je, kao kurira,
drug Duro Pucar poslao u oslobodeni Drvar i Grahovo. Vratio
se ubrzo, sav odu5evljen. Donio je nekoliko letaka i sao.?stenja
POB-a, Ill) izmec1u ostalog i tekst partizanske zakletve. U kobnoj tismi besane noci, prekidanoj stektanjem mitraljeza i teskim koracima policijskih patrola, u siromasnoj kucici s mirisom vlage i zemlje, naucile smo Rada i ja zakletvu slobodc:
»Zaklinj£tm se svojom cascu, i cascu svoga naroda, da necu
iapustiti iz ruku oruzje .. .«
- Radu sam prvi put vidjela jula 1941. u Banjaluci, gdje
sam po nalogu druga Starog hila rasporec!ena na partijski rad
- ispricala je Zaga Umicevic. - Ona i Dusanka Kovacevic,
dotada5nji Clanovi MK KPJ, nisu viSe smjele tame da se zaddavaju; obje su kao Banjalucanke bile poznate grad.anima a
uz to vee i kompromitovane kao .politicki radnici. Trebalo je
dame »uvedu« urad. Sastanak je odrian u toku prijepodneva
na Hisetima, kod jednog naseg simpatizera. Dosie su u odr~
'I) Partizanskog obavje§tajnog biroa.
• - 2ene heroJt
401
�deno vrijeme, obje pokrivene zarom, obje mlade, vedre i nasmijane. 0 Du§anki sam vee slu§ala. Jos u srednjoj skoli se
· isticala revolucionarnim radom. 0 Radi nisam mnogo znala.
·Vee pri prvom susretu impresionirao me njen pogled: mek,
povjerljiv, a istovremeno ozbiljan. Te krupne erne o~i bile su
vrlo izra.Zajne na blijedom lieu.
Obje su se trudile da mi §to bolje objasne situaeiju u gra,du, da me upozore na eventualne opasnosti i upute na nase
ljude: prvenstveno Vahidu Maglajlic, Zumru Cejvan, Misu
Stupara, Rahmiju Kadenica, Zdravu Kordu i mnoge druge.
Rada mi je, sjecam se, obja§njavala do koje mjere je nuzna
konspiraeija. »Neka §to manje ljudi bude upoznato s odredenim
· ,planovima i akeijama - savjetovala mi je - jer ako vee neko
mora da padne neka ih bude sto manje. Pokret se siri i postaje
· sve masovniji. SimJPatizera ima oronogo Eto, Dusanka i ja kretale smo se gotovo slobodno.« Bile su pune optimizma, vidljivo
obradovane sto ce otici na slobodnu teritoriju. A u isti mah,
nastojale su da mi nekako indirektno kazu kako taj zivot u
koji ulazim, i pored svih svojih opasnosti, ima i privlacnosti.
. Doznala sam i za pojedinosti njihovog ilegalnog zivota. Govo. rile su mi prisno i toplo o svemu ~to su smatrale da treba reci.
A zatim su otisle, da ih vise ne sretnem u okupiranoj Banjaluei. Iza sebe su ostavile dah vedrine, vjere i mladala~kog
optimizma.
U SUSRET NOVIM BORBAMA
- Pozvao nas je drug Stari - sjeca se Dusanka Koval!evic - i saopstio nam da treba da idemo na oslobodenu teritoriju Drvara. Koliko god je bila Velika nasa radost toliko
smo se osjecale nelagodno; kao da idemo »na gotovo <. Nasa
· predstava o slobodnoj teritoriji bila je maglovita, pomalo ro. manticna. Odlazak su nam organizovali Vahida Maglajlic · i
Muharem. Isle smo vozom do Prijedora, obje u zarovima. Radu
· je vodio obucar Sandor, kao svoju sestru a mene Muharem.
- Krajem ljeta · 1941. radila sam u Prijedoru kao u~ite
ljica- pri~a Dusanka StiSovic. - Nijemei i ustase navelik~ su
•utvrdivali svoju vlast«. Zbog usta5kih divljanja partijska ornizaeija je nase drugove ilegalee ~esto povremeno smjestala kod
402
�naprednijih porodica ili nekompromitovanih aktivista, pa i kod
onih koji su hili u srodstvu sa folksdojcerima, a gdje su okupatori za svoje oficire iznajmljivali ili rekvirirali jednu od
dvije sohe. Nijemci tada jos nisu ni sanjali da hi se neko od
komunista usudio nastaniti u njihovoj hlizini, cak u istom stanu! A ustase su se ustrucavale da vrse racije tamo gdje je
smje!ltena vojska njihovog pokrovitelja Hitlera. Takav slucaj
je hio i sa kucom Dare Gasic. Muharem Suljanovlc13) je hio
sluzbenik kod Gasica i tu kucu je koristio za smjestaj ilegalaca,
a kako se Darin pastorak uoci rata ozenio kcerkom folksdojcera, to je Muharemu dohro kamuflirao rad;
Jednom sam hitno pozvana u kucu Dare Gasic. Kod nje
sam zatekla oca njene snahe, tpoznatog kulturbundovca Rajsa.
U njegovom prisustvu, naravno, nisam smjela da pitam · zhog
cega me zovu nego sam sjedila kao na iglama i nestrpljivb ocekivala da on ode. Ali, vrijeme je prolazilo, kafu smo odavno
popili, a on je jos uvijek sjedio. Naposljetku sam uvidjela da
se nema kud, digla sam se i posla kuci. Dara je izasla za mnom
da me isprati. Na stepenistu ona me naglo povuce u sporedni
kraj hodnika i bez rijeci me ugura u jednu sobu i povede do
ormara. Iza ormara sjedila je Rada Vranjesevic. Para .je morala odmah da se nade kraj »prijatelja«, a Raqa mi na przinu isprica kako je sa Du5ankom Kovacevic ilegalno stigla
iz Banjaluke i da moraju sto prije da se prehace preko rijeke
Sane na teren Podgrmeca. Rece da su slabo obucenei zamoli
me da im nesto toplo nabavim. Odmah sam otisla S~eti Vukil:u
- trgovcu i on mi je dao materijal od cega sam nocu sasila
suknje, bluze i drugo. Sutradan sam sve to predala RadL Pitala me za novosti. Rekoh joj da su drugovi iz . K()za~I.tog
itaha trazili od mene plan Prijedorsko-novske .sume.· Taj p_lan
sam dobila od oca, koji je tad sluZio u Sumskoj upravi, f pp~lala
ga po stabnom kuriru 'Medarevicu. Bilo joj je drago da .i moj
•
.J
otac pomaze patriote. Na brzinu smo se •pozdravile. »Dobr.~ .se
cuvaj! - posavjetovala me. - Nikome nista ne govori;' sv'uda
ima nE:Wrijateljskih agenata«.
- ··
- Septembra 1941. u kul:u nam je dosao Muharem Suljanovic - sjeca se Ivanka Gasil:. ----' Meni i mojoj majci Dari,rekao je da ocekuje dvije drugarice za kojima je ;potjez:a; 'Odlu~
~ ··-----
.
1~) Sekretar MK KPJ u Prljed.oru- kasnije prqva~j~q, i.l.l·Zenici, krajem rata, strijeljan.
· · · · · · ' ' '· · ·· ·
18•
-_,I
·.•
...
�~eno je da jedna stanuje kod Mice Vrhovac ill Mire Cikote, a
druga u . na5oj kuci, dok se ne uspostavi veza sa oslobodenom
teritorijom. Muharem nas je upozorio da budemo jako o;:>rezne
jer ako hi te drugarice bile uhvacene, otisli bi nam iivoti.
Jedno jutro Muharem nam je doveo drugaricu Vranje8evic.
Preko dana hila je zatvorena u sobi, a uv~e je sjedila skupa sa
nama i razgovarala. Boravila je tu petnaestak dana. Tiha,
skromna, puna ideala! Cesto nam je govorila o NOB-i, o fasizmu i slobodi, 0 lijepim danima koji ce doci; da ce onaj ko
dozivi dan oslobodenja biti veoma srel:an, ali ona nije sigurna da ce ga dozivjeti, pa ipak svjesno odlazi u borbu. Pitali smo je sta ce da radi u partizanima i ona nam je objasnila
da ce organizovati zene i kako je potrebno da i zene sudjeluju
u ratu i da ne smiju ostati izvan ovih dogadaja.
Sutradan po njihovom dolasku i smjestaju uha:psen je Muharem Suljanovic, pa smo se upla5ili provale. Ali Muharem je
bio neobicno cvrst; i pored zlostavljanja i mucenja niSta nije
odao. U meduvremenu duZnost sekretara MK preuzela je Mira
Cikota. Ubrzo nam je porucila da Rada treba da se slika za
legitimaciju. Odmah su joj pronasli zar, neko je dosao po nju
i odveo je na slikanje, kroz nekoliko dana, kad su slike bile
gotove, Mira me pozvala svojoj kuci i saopstila mi da je veza
uspostavljena: »Dusanka i Rada veceras treba da krenu za
Grmee. Du5anka ce pred v~e k vama doci .. . « Oko 18 sati
dosla je Mira noseci korpu sa zarovima. Dusanka i Rada su se
obukle i ona im je objasnila plan prebacivanja: »Nedaleko Gasica kuce, pred zgradom Sekcije, cekace vas jedna drugarica sa
upaljenom cigaretom u ruci. Podite za njom ... U Aleksandrovoj ulici cekace vas Du!lko Brkovic i slijedite ga sve do rijeke
Sane gdje vas ocekuje camac ... « Upozorila ih je da se nedaleko Prijedora nalazi Zegerski most, cuva ga neprijateljska
straza, i ako ih strazar zaustavi, da kdu kako su posle do Cerica kuca u Miljakovce, upravo je bio ramazan.
Kad se dobro smrklo, oko 21 sat, Mira mi rece da pogledam kroz prozor: u sjenci kromjate lipe stajala je drugarica s.
upaljenom cigaretom. Sa Radom i Du5ankom smo se pozdravilei zllZeljele im srel:an put. Po§to su vel: iza!lle, Mira me posla
da ih neprimjetno pratim do st&nice i vidim kako ce stici d~
glavne ulice ...
�- Iz Prijedora smo sa kuririma krenule dalje za Podgr- kaze Dusanka Kova~evil:. - Na izlazu iz grad a trebalo
je prel:i most na rjecici Gomjenici. lspod zarova smo nosile
ruksake s odijelom, sanitetskim materijalom i ne~to metaka~
Pred nama na pedesetak metara isla je Nevenka Pucar, naoko
bezbrizno pjevusel:i. Zaustavila se kod strazara i s njim za·
po~ela razgovor, zaklanjajuci nas dok smo prolazile. U prvom
selu skinule smo zarove i slobodne udahnule vazduh predve.:.
cerja pun tisine i spokojstva. Svu nol: smo pjesacile kroz zaspala sela, nepoznate gajeve i !iumarke, u susret novim borbama.
Kukuruzne njive pocele su ~utjeti, a Grmec je cas bio vedar i obasjan suncem, cas tonuo u plavicastu maglu rane jeseni.
Nailazile smo na nase !itabove, poluorganizovane partizanske
odrede, na tek zacete partijske organizacije . .. Nase snage su
se iz Drvara povlacile pred nadmol:nijim snagama okupatora.
Nekoliko dana smo se zadrzale kod !itaba Krajiskog odreda ciji
je komandant bio· Danko Mitrov. Tu smo stekle i prva poznanstva sa ljudima Podgrmeca: porodicom Karica i Majkil:a iz
Majkic Japre, Vulina iz Gudavca, Rasetama iz Potkalinja, Vejnovicima iz Ruiske i mnogim drugim. Rada je insistirala da
nol:u cuvamo strazu kao i ostali partizani. Ucile smo rukovati
oruzjem. Vee smo po~ele odlaziti u sela i organizovati politickl
rad. U oktobru 1941. formiran je Okruzni komitet KPJ za Podgrmec i Rada i ja smo postale njegovi clanovi. Rada je dobro
poznavala selo, uslove zivota, i lako je uspostavljala veze sa
ljudtma. Satima je mogla da se zadrzi u razgovoru sa jednim
covjekom ili zenom, da im strpljivo tumaci nasu politicku liniju, da jednostavno i logicno objasnjava smisao nase borbe.
Odmah u pocetku stvarala je ~vrste licne veze i prijateljstva.
Za nju narod nije bio bezlican niti politicki rad samo organizovana konferencija. Mislim da je bali u radu sa malim grupama
i pojedincima Rada najvise dolazila do izrazaja.
Sjel:am se konferencija po selima: tek po njihovom zavr§etku nastajali su dugi razgovori i diskusije sa pojedinim lju·
dima. Iako fizicki slaba, hila je u stanju da izdrii i daleke
puteve i nocne sastanke, da povrh svega pa~ljivo slu!ia i razmislja o ljudima i da se bori za svoje stavove 1 uvjerenja. Vel:ina
tih prvih konferencija proslo bi bez prisustva zena. U najvel:oj
sobi u selu, obicno u prostoriji s ognjiStem, okupili hi se mu•
me~
�Akarci i posjedali na pod. Osim iena - ukucana drugih tu nijebilo. Ali ni ove nisu punopravno ucestvovale; stajale su naj~~ negdje u uglu i prisutni su im se obracali za kojekak.ve·
~luge, ill su ih domacini slali djeci. Rada je razgovor obitno
poCinjala time da i iene imaju Ata da rade, da treba da se
"Qore. Vee tada smo imale posebne razgovore sa ienama: obra~ale smo im se za -pomoe ranjenicima, pripremale smo sa njima
&,kcije pletenja za vojsku. Kada je 1942. osnovan Antifa!isticki
front iena, vee smo poznavale dosta seoskih zena, sposobnih
da rade u toj organizaciji. Osim skojevki i nekoliko partijki,
poznavale smo desetine seljanki koje su se izdvajale borbeno~u i bistrinom. Za nepun mjesec dana u svim selima Podgrmeea formirani su odbori zena. Za taj rad je u OK bila zadu!ena Rada i rukovodila je organizacijom zena Bosanske krajine sve do svoje pogibije.
Iz tamnih dubina ropstva zasvijetlile su nove snage: skojevke na politickim kursevima i u brigadama, djevojke u omladinskim radnim brigadama, zene borci, bolnicarke, kosci, odbornici i politicari! Na konferencijama i zborovima progovorile
su prvi put seoske zene, odvame i bistre. Svoje radosti i tuge
utkale su u peAkir i obojke za partizana, u zastavu brigada i
batal-jona, u urec:!enje sale za partijsku konferenciju, u stih
ttdne krajiAke melodije. Probuc:!ena zena Krajine izvr8ila je ne
samo svoju ljubav prema zemlji i borbi, nego i SV•lje sposobnosti stvaranja i osjeeanja. Jednom, -povodom izlozbe radova
za vojsku sto su podgrmecke zene ·priredile u LuS<:i-Palanci_.
Rada im je rekla: »2eljela bih da sam hiljadu .puta bolja; tek
tad bih osjeeala da imam pravo da rukovodim ovim narodom.c
U njoj je snazno zivjelo osjeeanje odgovomosti, zelja da
opravda povjerenje Partije i naroda. Uvijr:k joj se cinilo da
nije uradila sve sto treba, da je moglo biti bolje i viAe. Kao da
jE! sebe zbog neceg k8Znjavala, ili samu sebe pobjec:!ivala, preuzimala je najteze zadatke. Okrtdnom komitetu Podgrmeca
pripadala su i neka sela bihackog sreza - Hrgari, L~a ... Donjih se moglo doci preko Grmeea. Bio je to dug i naporan put;.
cia bi se presao, bilo je potrebno sedam sati hoda, od toga oko
~tiri sata kroz sumu. Od svih clanova komiteta Rada se naj<!vrsce vezala za taj teren. Katkad je i ·po najzescoj zimi i snijegu odlazila, jer je zakazala sastanak. a nije htjela da ga odgodi. .Voljela je odlaske u vojne jedinice. Neprestano je ieljela
�da se nade tamo gdje je te~ko, opasno, da siroko i svestrano.
zivi i radi. Ponekad je zalila sto je shvataju kao rukovodioca:
»Sektora zena«. »Ne mogu tako da shvatam svoj zadatak! Uostalom, nisu zene izdvojen sektor, one se bore sa l!itavim narodom« - govorila bi. Narol!ito je insistirala da se ~to vik zena primi u KPJ, da budu birane u rukovodstva, u NOF i u
odbore mi'rodne vlasti.
U junu 1942. smo se razdvojile. Ja sa.m otiSla u OK Drvar,
a ona je ostala u Podgrmecu. Sada nas je dijelio Grmel!. Dopisivale smo se veoma cesto. Nestnpljivo sam cekala kurira. Sre- .
tale smo se ponekad na sastancima, razmijenile bi iskustva i ·
zajednil!k.i prozivljavale gubitke drugova i drugarica, radovale
se nasim uspjesima i pobjedama. Pocetkom januara 1943. otiSla
sam u brigadu i sa njom prosla l!etvrtu i petu ofanzivu. Daleko od Krajine, koja je za mene postala pojam zavicaja i ·
rodne kuce, najcesce sam mislila na svoju sestru Zoru i na
Radu.
Preko Krajine je pre~la ofanziva, pusto~eci ko zna po
koji put ove divne krajeve. Cestama u snijegu kretal~ su se
kolone izbjeglica. Harao je tifus. Grmec je postao ocajnicko
skloniste hiljada porodica. Kraj vatri tifusara umirala su djeca
i ranjenici. Teze od borbe bilo je tad voditi racuna o zbjegovima, o njihovoj ishrani i zastiti. A Rada je na tom poslu bila
danonocno, cvrsto povezana sa stotinama divnih krajiskih komunista i odbornika koji su u tim danima znali samo za rad i
borbu, sto je jedino smrt mogla da prek.ine.
U jesen 1943. ponovo smo se srele. Godina dana, koliko se
nismo vidjele, ucinila nas je zrelijim i cutljivijim. »Zore nema- rekla mi je tiho i tuzno- sa njom je sahranjena iVa-·
hida.« Za trenutak sam zamislila selo Ruisku u proljece, kad
se livade zazelene i razvigoran budi ~umu i vocke. U takvom
jednom danu sahranjene su u zajednil!ku grobnicu moja sestra
Zora, Vahida Maglajlic i jo~ nekoliko drugova. Trava je pokrila hiljadE" poginulih mladica i djevojaka. Bili su dio nase
~ladosti, nasih teznji; bili smo im duznici.
Sretale smo se jos nekoliko puta; posljednji put kada sam
pripremala okruznu partijsku konferenciju na terenu OK B.
Luka, l!iji sam bila sekretar. Dosia je ne~to ranije iz Obi. ko~teta i pomagala mi da napi~em referat. Unosila se u svaku
407
�misao, u svaku r~enicu: »Htjela bih da tvoj referat bude najbolji!c Rastale smo se toplije nego obicno. •Iduci sastanak u
B. Lucie kazala je. I ja sam to ~vrsto vjerovala. Bila je 1944.
godina, pobjeda je hila na pomolu.
Na 25. maja nalazila sam se u Okru!nom komitetu u Sipragarna, selu ispod Vla5ica. U rano jutro iznad nas su u jatima
poceli da prelaze avioni. ISli su u gustim rojevima, nebo je
iznad nas pocrnjelo. A kasnije, iz daljine se cula potmula grmljavina. Pocela je Sedma ofanziva . . . Vee sutradan iz tog
pravca su nai§li kuriri i ohavijestili nas o dogadajima u Drvaru. Jedan od njih, moj dohar poznanik, uzeo me za ruku:
»Tamo je hila i Rada - rekao je. - Poginula jelc
- Radu sam ponovo srela februara 1942. na oslobolienoj teritoriji u Skender-Vakufu, na Ohlasnoj partijskoj konferenciji koja je okupila delegate iz cijele Bosanske krajine i
centralne Bosne- kllZe Zaga Umicevic.- Ovoga puta mise
ucinilo da viSe nije sitna rasta. I ona i Du§anka izgledale su
ml, u pantalonama i poluvojnickim jaknama, izraslije i jace.
Svaki njihov pokret odisao je sigurnoscu i cvrstinom. Gledajuci ih takve, jake i samouvjerene, po!eljela sam da ostanem
u partizanima, da se viSe ne vracam u porohljenu Banjaluku
gdje je, i pored uspjeha koje smo tamo imali, i vazduh hio drugaciji, gdje je sve hilo skuceno i tijesno. Govorile su mi o radu
sa !enama Podgrmeca, o uspjesima koje su postigle okupljajuci
ih oko NOP-a, o djevojkama koje su svoje dugo pripremano ruho prekrajale horcima da bi im se konacno i same pridruZile.
One su meni pricale o Podgrm~u. a ja njima o Banjaluci. Zanimalo ih je sve sto se ovdje desavalo. A novosti nije hilo
malo.
Sutradan, na konferenciji koja je sumirala prve rezultate
borhe u Bos. Krajini i dala pregled stanja u prvim odredima,
narodntm odhorima, omladinskoj i zenskoj organizaciji, Rada
je govorila o radu sa zenama. Bile su to ponovo rij~i optimizma i duhoke vjere u pohjedu. Uvece smo zajedno otisle na
konaci.Ste, da veci dio noci provedemo u razgovoru. Rada je
voljela svoj rad i taj narod koji je dohro poznavala; njena ljubav se osjecala u svakoj izgovorenoj rijeci.
Dugo sam mislila o dvjema partizankama, clanovima OK
KPJ za Podgrmec; misao o njima, njihovoj vedrini i sigurnosti, nije me napustala cijelim putem kroz snjema bespuca sto
�su me vodila ka podjarmljenom gradu. Iako su ova dva susreta
hila kratka, tako reci u prolazu, jo§ dugo sam zivjela pod uti~
kom njene sna~ne licnosti, njenih rijeci i postupaka. Kasnije,
i.mala sam sreeu da jos holje upoznam svu vrijednost ove jake
i pametne zene od koje sam primala mnogo savjeta od neocjenjive vrijednosti za moj daljnji politicki rad. U godini 1943.
dala mi se prilika da vi§e hudem sa njom: hila sam sekretar ·
Ohlasnog komiteta SKOJ-a za Bos. krajinu a ona clan Ohlasnog komiteta KPJ. Vrlo cesto putevi su nam se sastajali na
terenu, u selima gdje je Rada odriavala sastanke sa clanovima Partije a ja s omladinom. Po ohavljenom poslu odlazile
hismo zajedno na konak, da dugo u noc ostanemo hudni, iznoseei utiske o svemu sto nam se tokom dana desavalo. Nikad
nel:u zahoraviti te duge zimske veceri kada smo na prtini
ohasjanoj mjesecinom iii uz skiljavo svjetlo lojanice razgovarale o svemu sto nas je ~ivo interesovalo. Jako je voljela da
prica o ljudima sa koji.ma je radila, o njihovim osohinama i
mogucnostima, i rado je o tome izmjenjivala misli. Ona je !jude voljela i radila sa njima vrlo pazljivo i uspjesno. Bio je
oprohani metod osvajanja !judi, cemu je Partija jos prije,. a
pogotovo u toku rata, ucila svoj kadar: Boriti se za svakog
covjeka, pridohiti ga po svaku cijenu. Govorila je kako u co":'
vjeku treha iznalaziti ono najholje: Komunista mora da pronac!e put do onog najljudskijeg i najljepseg u covjeku. Svojih
principa ona se striktno drzala i u praksi. Sa svakim pojedincem radila je strpljivo i polako. I kad danas mislim o Radi,
ja upravo mislim o njoj takvoj: o revolucionaru koji je znao
da pride svakom pojedinom covjeku, da ga podiZe i vodi racuna o njemu, revolucionaru koji je hio strog, kritican i principijelan, a istovremeno hlizak i pristupacan.
Jedan sastanak upeeatljivo mi je potvrdio njene velike
sposohnosti. Pocela je zima 1943. godine. Negdje na Kupresu
odrzavao se seoski partijski sastanak koji je trehalo da odmjeri
tezinu greske jednoga druga. U maloj polumracnoj seoskoj izhi
skupilo se preko desetak sto mladih sto starijih !judi. Drug,
cija se greska razmatrala, upomo je negirao svoju krivicu
uprkos ocevidnim cinjenicama. Bil'> je neprijatno slusati te
kontradikcije u koje je stalno upadao. Rada je slusala, pazljivo
posmatrala, a kad je uzela rijec, tisinu tjeskohne atmosfere
razhi cvrst ali topao glas:
40!'
�· •Ako ne rekne§ pravu istinu, nisi prevario samo Partiju
nego samoga sebe. Partija je satkana na istini i u njoj ne
moze da bude niko ko ce da la!e. Lagati Partiju znaci prije
svega lagati sebe! Ali, Partiji nije stalo do toga da kamjava.
Ljudi grije§e i ne moze da bude drugacije. Najvamije je da
sagledaju gre§ku i da je isprave ... c
U zagu§ljivoj tjeskobi seoske sobe Rada je jo§ dugo govorila o Partiji, o njenoj cistoti, o liku komuniste ... Ljudi su
netremice slu5ali tu djevojku sitna rasta i blijeda lica na kome su sjale velike erne oN. Sve se oko nje pretvorilo u uho,
niko se nije pomakao za sve vrijeme njenog govora. A ona je
na svoj sistematski i pazljiv nacin trazila puteve do njihove
svijesti. Na kraju sastanka, poslije priznanja ucinjene gre5ke,
ljudi su jo§ dugo sjedili zbijeni jedan pored drugog i simbolicno predstavljali snagu i cvrstinu koju je ta zcna sa svoje·
licnosti prenijela na njih. Imala sam utisak da je sa svih nas
skinut neki teret, da smo olak§ani za nesto sto nas je te§ko
pritiskivalo. Vedri i zadovoljni razi§li smo se u zimsku noc.
Ovakvi sastanci, na koje me je cesto pozivala, predstavljall
su za mene pravi dozivljaj. Jo§ dugo poslije, razgovarale bismo
o svemu §to smo zapazile, a ona nikada nije propustala da saslu§a i moje mi§ljenje. Uvijek je vodila racuna da probleme.
omladinske organizacije, cime sam bila zaokupljena, ne sagle-.
davam usko, samo s omladinskog aspekta. Zato me pozivala na
partijske sastanke, kad god je za to imala priliku.
U radu sa zenama imala je uspjeha. Uvijek uredna i pedantna, bez obzira u kakvim se uslovima nalazila, ona je zenama imponovala i znala da im bude bliska. Dobro je poznavala sve detalje seoskog zivota, lako se uklapala u njega i tako
djelovala. Dirljiva je bila njena zelja da nekako promijeni
ustaljeni nacin zivota u zaostalim selima. Kad bi, recimo, vidj~
la zenu da pod mlaz mlijeka, koje hol:e da procijedi, podmece
okrajak svoje pocrnjele seljacke kosulje - sto se tada jo§ ci-.
nilo u zabitim selima Kupresa - nije o tome tog l!asa ni§ta
govorila. Tek kasnije pocela bi da pril!a kako u selu gdje je
boravila zene lijepo oddavaju kucu i pripremaju neka nova
jela od mlijeka koje cijede kroz posebne bijele krpe. Ovako,
kroz pricu, ona bi zenu dovela do saznanja da moze ljepse
~ bolje da zivi, i lakse da podize svoju djecu. Polazeci od njenih,
:potreba i njenog intimnog svijeta, Rada je zeni tumacila ci...
ljeve nase Partije.
. .
. .
�Sj~am se dana provedenih u sjedl.Stu Oblasnog komiteta
KPJ u Lusci Palanci i Ribniku. U casovima predaha pricala
mi je o svome radu u beogradskoj partijskoj organizaciji. Vrlo ·
.Cesto je spominjala drugove sa kojima je radila i koji su, kao
i :ona, u jednom casu bili izdani i uhapseni. Sa tugom i pono:Som se sjeeala drugova koji su tada, neposredno pred rat, pobijeni u Glavnjaci; jedan je narocito bio mucen, sa njega su,
doslovce, skidali kaiseve koze, pa ilpak nije izdao. 0 sebi nije
nista rekla. A znalo se da je i njen »list« sa saslusanja ostao
prazan. Za majku su je vezala njezna osjecanja. Njene misli
su cesto bile wpucene i voljenom covjeku, koji se tada nalazio
u zarobljenl.Stvu. Sjeeam se, cesto je izr8Zavala zabrinutost za
njega, njegovo zdravlje, i za mogucnosti njegovog politickog
djelovanja. Vijesti o njegovom radu, tamo, iza bodljikavih ziea, i o tome da je ostao vjeran Partiji i princilpima za koje su
se zajednicki borili, radovale su je i ispunjavale ponosom. Bila je srecna kad se vratio da nastavi borbu, dajuci citavog sebe zemlji koja je plaantjela u ognju revolucije.
- U velikom, ogradenom dvoristu •crkve na Kamenu«,
kao najpodesnijem mjestu u Duboviku ispod Grmeca, zakazan je zbor seljaka na Svetoga Savu 27. januara 1942. godine
- spominje tadanji skojevac Stevo Culibrk. - Ali mecava je
tako gusto zasilpala da je bilo nemoguce ostati na~polju. Morala
su biti otvorena crkvena vrata i zbor je odrzan unutra. Iako
su puteve skrili smetovi, a snijeg do pojasa, crkva je bila
dupkom puna. Dosli su uglavnom muskarci.
Ispred oltara stala je njezna mlada drugarica i mirno po.Cela da govori: najprije o Svetom Savi kao borcu protiv Turaka, kao prosvjetitelju srpskom koji je vodio borbu za nacionalno oslobodenje. A zatim je to tako lijepo i dovitljivo povezala sa nasom borbom protiv fasizma: Crkve zatvorene, svestenici otjerani, ali narod se bori za slobodu . .. Svi rodoljubi
treba da ustanu protiv neprijatelja! Kazala je da je i ona Srp-.
kinja, kcerka svestenika i, onim svojim finim smislom za logicno ubjedivanje, tumacila zasto se vodi NOB-a. Pod kamenim svodovima vladao je tajac. Ljudi su je slusali kao da je U..,
turgija! Zatim je govorio Simo Bjelajac, predsjednik apstine,
koji je docnije postao vijecnik AVNOJ-a.
4J"
�U januaru je na§ simpatizer Milan Cugalj, bivsi biljeinik
otocke opstine a tada sekretar opstine Dubovik, bio pozvaoRadu, Simu i mene na veeeru u svoju kucu ispod Lisca. Sobica
topla, sa gradskim namjestajem, na podu crveni cilim i na prozoru zavjesa. Na stolu, ispred svakoga od nas, po tanjir I
»escajg«. Rada je bila odusevljena. »Sto ti je prijatan sobicak« pohvalila je domacina. Zeljna domace topline, ocito je11Zivala u prizoru tihe porodicne udobnosti. Bila je to za nas
prava rijetkost! Razgovarali smo dugo . . . !mala je obicaj da
svoja izlaganja propraca odmjerenim kretanjima ispruzene sake, kao da sijece. Osjecao sam se obogacen njenim mislima i
iskustvom. Torbica joj je uvijek bila puna brosura: »Proleterska klasa i Partija« i drugih.
- Pocetkom maja 1942. dosla sam sa nekoliko drugova t
drugarica u partizane - prisjeca se Du8anka Stisovic. - U
Komandi Lusci Palanke nasla sam Radu u dru8tvu Sefketa
Maglajlica i Milorada Mijatovica. lskoristile smo nesto vremena da bih je obavijestila o njenima i o mojima, a zatim je mene·
i Anku Marjanovic uputila na teren Srpske Jasenice, da radimo sa zenama, a ljekare omladince, koji su sa nama dosli~
u podgrmecku bolnicu.
Cesto smo se sretale na tom terenu, koji je ona redovnoobilazila. Slusala sam je toliko puta na zborovima i konferencijama. Obilazila je cesto i aktive AFZ-a. Svuda se Rada vidala, ali nije bila samo fizicki prisutna. Cijelim svojim bicem
je ucestvovala u svakoj akciji ... Sjeeam se, Oblasni komitet i
Operativni stab za Bos. krajinu zad11Zili su me da organizujem djeciji dom za partizansku djecu koja su ostala sirocad
iii su ih po logorima odvojili od roditelja i poslali u ustaski
djecji logor Jastrebsko kod Zagreba, odakle su ih na§i oslobodili. Uz narocito zalaganje druga I>ure Pucara, ovu djecu
smo smjestili u skolu u Risovcu i zastitili od bombardovanja.
Uz pomoc AFZ-a i Narodnog odbora osposobili smo dom u
koji je odmah smjesteno oko stotinu djece od 5-15 godina.
Bila su to mahom djeca sa Kozare, cesto tako mala i smetena
od svega sto su prepatila, da nisu znala ni cija su ni kako sezovu. Taj dom, koji smo morali premjestati s jedne na drugu
slobodnu teritoriju, posjetio je i drug Tito prilikom smotre
IV divizije u Srpskoj Jasenici. Pored mnogih drugih istak412
�nutih rukovodilaca doom je posjecivala i Rada. Htjela je da bude svuda prisutna, pa i mectu na5im maliSanima. Zurila je svu<la da stigne, sto viSe od sebe da da, kao da je naslucivala da
<:e kratko !ivjeti. Otimala je od !ivota i vremena - za novi
tivot, za novo vrijeme koje dolazi.
Poslije raznih skupova, ako se nije moralo suviSe brzo
rastajati, l:esto smo sa drugaricama ostajale da prenocimo. Jednom takvom prilikom ona mi je priznala: •Eto, koliko puta smo
se u Zivotu sretale, radile, a sve u nekoj jurnjavi ... Nlkad ne
imadosmo vremena da medu sobom, kao sto treba, porazgovaramo o nama samima.« Obgrlila me oko ramena. Mozda je
osjetila kako mnogo toga hoeu da joj kazem, o mojim nekadasnjim razmisljanjima, o tome sta joj kao partijskom i politil:kom radniku dugujem, pa mi se obratila: •Cim sam te prvi
put srela, imala sam u tebe povjerenje. Vidim, nisam se prevarila.« A ja sam je kraj sebe osjecala njeznu, malu, a duhom
tako jaku, nadmocniju. Govorila je o zadovoljstvu koje nalazi
u radu, o ljepoti rada i kako cemo, tek kad se oslobodimo,
osjetiti radosti zivota.
U maju 1944. godine pozvali su me omladinski rukovodioci Kosta Bosnic, Braco Nemet i Stojan Bjelajac da do1em u
Drvar zbog tehnil:kih pri.prema za Drugi kongres USAOJ-a.
Pri povratku u Podgrmel:, na svoj posao u Oblasni NOO, negdje oko Bravskog srela sam Radu. Porazgovarale smo u tim
jutarnjim fasovima: opet o poslu, o djecjim domovima, omladini i zenama ... Rece kako uskoro mora i k nama doci. Pozvala sam je da odmah krenemo zajedno, ali ona mi objasni
da neodlomo mora stici u Drvar. Nismo slutile da posljednji
put ide ovom cestom, ovim krajem, kojim je toliko puta prepjesal:ila i projahala.
Sjeeam se Rade iz Gorinja, gdje je u jesen 1942. bio Oblami komitet - kaze Dragica Vukovic. - U sjedistu komiteta
<lolazile su aktivistkinje AF2-a i politkomesari sa vojno-politickih kurseva. Na jednom takvom kursu radila sam sa starim komunistom Zorom Nikolic. Rada je ljude pdmala stalozeno i mirno, davala im zadatke, obja5njavala. Bila je blago
stvorenje, uvijek spremna da za covjeka nesto ucini. Brinula
se o nama kad bi dosli gladni i umorni. Jednom je trebalo
413
�da se ide u sela Podgrmeca, po zadacima AF2-a14). I Zora.
. Nikolic je po tom planu rasporedena da ide u neke krajeve,
ali Rada to nije dozvolila; objasnila je drugaricama da je Zora iscrpljena, da je to za nju prevelik §trapac i da bi na tom
putu mogla imati samo naprilika, jer ni teren nije poznavala.
I Zori je dodijeljen drugi zadatak.
- Pocetkom novembra 1942. - sjeea se Rada Lukac oddana je sreska konferencija AF2-a u B. Petrovcu, u oveeoj
prostoriji kod apoteke. Rada je bila uporna da zademo u svaku
mahalu, da obavijestimo i dovedemo zene. 2ene su dosle u zarovima. Opismenjene aktivistkinje jedva su cekale takav sastanak; s rado§cu su dolazile da ne§to cuju i razmijene iskustva. Rada se i licno angazovala da se one iz udaljenijih sela
. smjeste po kucama, a Petrovcanke su ih rado primile. Govorilo se o zadacima AF2-a. I, umjesto da da uopstene savjete,
Rada nam je zivo opisala rad seljanke Danice Medan15), istaknute i omiljene aktivistkinje iz Podgrmeca: Mnoge zene premisljaju c~me sve da pomognu vojsku. Danica je okupljala mobe i zene su tu proizvodile citave kamare .odjece i obuce. u
· teskoj oskudici snalazile su se i za hranu kako su znale: pekle
su tikve, da se zene pocaste dok rade. Seoske zene su same·
pravile i kozune za vojsku. Borci na polozajima bili su ushiceni takvim poklonima . . .
- Stezala je ljuta krajiska zima decembra 1942. - sjeca
se Rahela Albahari. - Poslije Prve zemaljske konferencije
· AF2-a, u Bosanskom Petrovcu su se jos nalazile mnoge nase
· istaknute zene - rukovodioci: Cana Babovic, Mitra Mitrovic,
Vanda Novosel, Lula Planojevic ... Stanovale su u kucici s
drvenom ogradom i malim cvijetnjakom jesenjeg cvijeca koje
je jos odolijevalo studeni. Bila sam rukovodilac na kursu
AF2-a; kursistkinje su .stanovale .i ucile u bosanskoj kuci sa
cardakom i visokim krovom od sindre. Sjecam se, Rada je cesto ovamo navracala, kao i u kucicu s vrtom jesenjeg cvijeca.
14)
Na jednom od tih zadataka poginula je sestra Branka Co-
pica.
15) Danica Medan iz Srpske Jasenice, predsjednica Okru!nog
odbora AFZ-a za Podgrmec. Poginula 1943. u Grmeeu, ·u IV ofan-·
d~
. I
'4
�I ja sam cesto tamo i§la po upute za rad. Bila sam jo~ neiskusna, mlada, i tamo me, a da ni sebi nisam htjela priznati,
vukla ljubav i radoznalost za na§e najistaknutije drugarice.
Jednom, zatekla sam Canu samu; sjedila je pored peci i zavijala list hercegovackog duvana u cigaretu slicnu tompusu. Dok
je sa mnom razgovarala bila je, kao i uvijek, nasmijana. Pu, sila je, pa je i meni pruzila tu cigaretu-tompus. Nikad dotad
nisam zapalila, ali nisam mogla odbiti, pogotovo, jer je od
· Cane. C!m sam povukla, vi§e nisam znala o cemu smo govorile; toliko me §tipalo za grlo i jezik, ali sam »junacki« uvlacila dimove, kasljuci kao da sam nazebla. Cana se tad necem
. glasno nasmijala ... Spasio me Radin dolazak pa sam odbacila
opusak i udahnula svjez vazduh.
- Te ostre zime 1943, u cetvrtoj ofanzivi, povlacila sam
se sa IV krajiskom brigadom preko Satora - prica Dusanka
Pi~olic. Vee poderani oputnja§i svaki cas mi se klizu pod
. umornim nogama. Iznenada dobijam nekakve cirpele i vrlo sam
sretna. Penjemo se zaleden~m rpadinama, kroz studen i magle,
umorni i gladni. Svuda oko nas zaglavljeni konji u dubokom
snijegu. Jedva koracam jer, nazalost, tesko dobivene cilpele su
tijesne. Odjednom, pod nekim drvetom vidim Radu sa grupom drugova. Pozdravljamo se i ona me pita zasto tako tesko
hodam. I .ne cuvsi do kraja moj odgovor, skide svoje cipele
i pruzi mi: »PokuSa.j obuti, meni su prevelike.« Ja se proti. vim, njene cipele su i ljepse i bolje, ali Rada ipak navlaci moje
ci.pele i govori: »Vidis, tvoje mi potpuno odgovaraju, kao da
. su pravlje?-~ za moju nogu!«
Cesto sam u toku rata sretala Radu. Na konferenciji zena
Krajine izabrana je za sekretara Oblasnog odbora AFZ-a•o).
· Jedno vrijeme taj odbor je ~mao sjediSte u Sanici. Kao sekre~ tar Rada je bila u . stalnom kontaktu sa nasim Okruznim od. borom zena i mnogo nam je .pomagala u radu. Insistirala je da
·.u sto veeem broju sela oformimo seoske odbore AF2-a, a posto.· jece da ucvrstimo. I ona je sa nama odlazila na sastanke odbo. ra i licno oddavala vezu sa ·pojedinim seljankama koje su
bile aktivnije. U tome radu sa zenama cesto ·smo morali da se
. hvatamo u kostac i sa ·mnogi:m konzervativnim shvatanjima.
~ Cesto se desavalo .da muskarac zabrani zeni da radi u AFZ-u,
· ··
18)
PredSjednica je blla Soja COpil:.
415
�da odlazi na konferencije . . . . Tako smo u jednom selu kod
Kljuca imali dobar odbor AF2-a kojim je rukovodila otresita,
ljep\lSkasta seljanka. Bila je pismena i bistra, a uz to spremna
da radi jer je voljela NOP. Mu! joj vee duze vrijeme nije bio
u selu. Vrlo marljiva se pokazala i njen odbor je bio jedan
od najboljih u tom kraju. Ali, odjednom, pojavio se muz i zabranio zeni da odlazi na sastankel Posto je vee upoznala ovu
aktivistkinju, Rada se uporno trudila da ubijedi muia u ispravnost puta kojim ide njegova zena. Ang&Zovala je cak i
partijsku organizaciju i pojedine odbornike iz sela. Odlazeci,
i nama je stavila u zadatak da se izborimo za tu zenu, da se
ponovo aktivira. Zaista, u tome se i uspjelo!
Eto, takva je hila Rada! Istinski horae za prava zene i
njeno ukljucivanje u drustveni i politicki zivot. Svojim radom
i primjerom pokazivala nam je kako treba prilaziti zenama,
kako ih treba uzdizati i prosvjecivati. Svuda i na svakom mjestu, na sastancima ·p artijskih organizacija, seo3kim konferencijama, sastancima raznih odbora, Rada se zalagala da se sprovede u zivot stav na8e Partije: sto masovnije ukljucivati Zene u NOP.
Kao clan Oblasnog komiteta dolazila je na sjednice naseg
Okruinog komiteta KPJ. Sa njom zajedno isla sam na sastanke sreskih komiteta i partijskih celija. Cini mi se da je tposebnu p&Znju posvei:ivala mladim komunistima i zenama. Kad
smo mi, mladi komunisti, sa strahom primali izvjesna zadu!enja, ona je uvijek hila spremna da nam pomogne svojim savjetom, sugestijom, objasnjenjem.
Vera Babic kaze: »U zimu 1944. cesto nam je dolazila u
Drvar na sastanke Okruznog odbora AF2-a cija sam predsjednica hila. Njeno prisustvo nam je ulijevalo sigurnost. I kad nas
je kritikovala, ta kritika je hila konstruktivna, davala nam je
perspektive. Odmah bismo pravile plan rada, jer nas je sve
sto smo od nje saznavale prosto mobilisalo da radimo br!e
i bolje, da politicki jos sire obuhvatimo zene nasega kraja.
I svaki put, kad bi Rada dosla mectu nas, u nama se budio
radni elan. Cijelim svojim bicem, nacinom prilaska i ljudima
i radu, prosto je razvezivala nase latentne sposobnosti. Videa
je onako njeinu, tihu, a odlucnu i sigurnu u tim nemirnim
danima, uporectivala sam je sa onim vanrednim likovima Zena-revolucionara iz literature. Kao da je imala dugogodi.lnje
416
�iskustvo revolucionara-ilegalca! Bila je tako spretna, gotovo
n~ujna u svom organizatorskom radu, pa sam zbog te njene
umje~nosti i sama, kao !ena, hila ponosna.c
Sjeeam se proslave 8. marta 1944. u Ribniku - pri~a dalje
D~anka Pirolil:. - Sa Radom smo se dogovorile ·da organizu·
jemo sve~anu akademiju. Naglasila je da sve~anost treba da
bude na visini, jer ce prisustvovati i svi na~i rukovodioci koji
se nalaze u Ribniku. A hili su tu i Oblasni komitet i Stab V
korpusa i mnogi drugovi iz ZAVNOBIH-a. Sve smo sredili, samo je ostalo pitanje: ko cc pripremiti referat? Rada zadu!uje
mene. Opirem se, bojim se da istupim na tako svecanom skupu.
I danas su mi u sjeeanju njene rij~i: ,.Mora~ se osamostaljivati! Krajnje je vrijeme da se i mi zene pocnemo oslobadati
straha i ,potcinjenog polozaja. Treba smjelo da istupamo, kao i
n~i drugovi. Ja cu ti pomoc1.« Pomogla mi je da na.pi!em re·
ferat. Do~ao je i osmi mart. Akademija pocinje, a ja se osje<:am nelagodno. Ali, Rada je u prvom redu; pogledom i smi·
je§kom ulijeva covjeku snagu i povjerenje. Dok sam citala referat, hrabrio me njen pogled, njeno diskretno klimanje
glavom.
Svecanost se uspjesno zavrsila i Rada me pozvala k sebi
na spavanje. U komitetu je imala malu pregradenu sobu. Razgovaramo dugo u noc. Tu sa mnom viSe nije clan Oblasnog
komiteta; tu je Rada-zena, prisna i iskrena prijateljica, sa ko·
jom je prijatno razgovarati i o mnogocemu drugom. Pricamo
o Banjaluci, knjiZevnim djelima koja smo procitale, filmovima koje smo gledale, o porodicama i rodacima koji su iza
nas ostali u okupiranom gradu ... Drugovi iza pregrade se ljute ~to im pricom i smijehom remetimo san, a mi i dalje neumomo cavrljamo kao da smo svjesne da nam je to posljednje
videnje.
- Poslije du!eg prekida opet smo se n~le tek negdje u
ljeto 1943. na oslobodenoj teritoriji - sjeea se Safet Filipovic. - Prvi na8 duZi susret bio je u Mrkonjic Gradu, za vrijeme Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a. Zbog priprema je doAla
ne!to ranije.
:.Rada se vee viAe dana nalazila u ovom starinskom bosanskom gradil:u; organizovala je smjeStaj delegata i urec1i·
vanje sv~ane dvorane- ka!e Vera Babic.- Svratila sam ta·
'¥1 -
Zene herojl
�mo da vidim kako ce izgledati mje&1o na kome ce se 26. i 27.
novembra oformiti na8 prvi BiH parlamenat. Lijepa drugarica,
odmjerena u gestu tiho se kretala po toj velikoj prostoriji,
ceM:e zastajkujuci da bi ~la u svaku pojedinost ukra§avanja,
da bi omladinkama koje su se trudile blago stavila primjedbe.
Imala je toliko smisla za organizaciju! Bez mnogo pri~e, sve
je i.Slo po predvidenom planu.c
Tada smo prvi i posljednji put du!e hili skupa - sjel:a
se Safet F. - i Rada mi je nadugo i na8iroko pri~ala o Ustanku: o narodu, borcima, o pojedincima. Sva je hila zaokupljena
tim istorijskim zbivanjima. Na zasjedanju je hila u radnom
predsjedni.Stvu i govorila je ispred zena. Kako je osjecala
Ustanak i borbu pod rukovodstvom KPJ najbolju sliku daju
rijeN koje mi je uputila iz Ribnika, iz sjedista Obi. komiteta,
u pismu datiranom 31. januara 1944:
•Nas ustanak u cjelini veli~anstven je, ali kad uzmemo 1
pojedina~no njezine ul!esnike mnogi zadivljuju. Nevjerovatan polet i snaga prozeo je duhove ljudske i oni do jul!er
neznatni danas ~uda ~ine. - Pril!ao mi je neki dan jedan ranjeni partizan kako je vlastitim rukama davio nedotul!enog
od bombe Svabu u tenku. - Tako djelo i snaga pojedinca rada
se samo u snaznom pokretu kao sto je kod nas ustanak.«
I nastavlja: »Gdje i kako iskoristiti svoje sposobnosti, koje danas moram u potpunosti dati za ovu oslobodila~ku borbu,
veoma je znacajno.«
Najveca sreca bi je obuzimala kad je vidjela rezultate
svoga rada. Voljela je da se stalno krece, da bude na terenu,
medu ljudima, borcima. U istom pismu kate:
»Prilicno sam se dugo zaddala u sjedistu. - Tu uz drugove dosta naucim i to je najbolja skola, ali volim teren. Nekako sam licno zadovoljnija kad drugi.ma pruzam pomoc u
radu i osjetim da od toga imam uspjeha, onda sam uvjerena
da u ovoj ogromnoj borbi nije zagubljen jedan mali atomic ja- ito me raduje. Sutra putujem u centralnu Bosnu. Veseli
me da cu poslije tako dugog vremena opet vidjeti stare znance.
Tamo sam provela djetinjstvo, poznajem dosta ljudi pa me interesuje kako i kojim putem su ti moji znanci kroz ustanak
prosli. Svakako, bice ih i l!etnika! Bila mi je zelja da se s Tohom poduze ispri~am, moj stari druze, ali vidis kako je kod
nas u ustanku: zurba, brzina ... I to je neophodno ...«
418
�Rada za go'flornicom kao delegat na Prvom zasjedanju
Zavnobih-a novembra 1943. godine u Mrkonjic-Gradu.
Govori u ime · !ena, <!Zan je radnog predsjedniAtva.
·
..
"
' .' i ~
! j:-
2'1•
�- Dolazila je nekoliko puta u Drvar na sastanke OK
KPJ ciji je politicki sekretar tada bio Vaso Trikic, a organizaeioni ja- ispricao je Vojo Kreco.- U periodu 1943-44 iz
Obi. komiteta jedino ona nas je obilazila. Prenosila nam je direktive rukovodstva i pomagala nam da rije8imo probleme naie partijske organizacije. Narocito !elim da istaknem da je
Rada kao partijski radnik u!ivala izuzetan ugled, da je bila
jedan od najistaknutijih i najboljih aktivista koje je vaspitala
Partija. Po svojoj partijnosti, drugarstvu i organizatorskim
th;osobnostima, spadala je u red rijetkih zena partijskih radt\ika. Ukazivala nam je veliku pomoc u rje~avanju politickih
pitanja okruga i, uop~te, u postavljanju konkretnih tekucih
partijskih 2;adataka.
' U na~em sjediAtu ispod Titove peeine, u kuci odbjeglog
pcelara Ridla, cesto smo sa njom diskutovali o medunarodnim
zbivanjima i o nasim gorucim temama: snabdijevanju vojske,
~du NOO-a, o radu komandi mjesta i podrucja kao vojno-poiadinskih vlasti, i o problemu ishrane stanovniAtva Drvara.
tnstruktor se tada bavio svim pitanjima partijske politike; Rada je o njima diskutovala i predusretljivo usvajala neka nasa
glediAta. Bila je jednostavna. Rijedak covjekl Kulturan i
~osten.
- U rano proljel:e 1944. na§la sam se sa Radom u okolini
Drvara- ka!e Zaga UmicevU:. - Jedan dan ostao mi je u
~je!oj uspomeni, mozda i zbog toga sto je obilje!io moje
posljednje videnje sa tom milom, hrabrom djevojkom. Sjedile
shlo s aktivistkinjama, zenama iz nekoliko sela, u jednom od
iascvalih sljivara. Pred nama su se u svoj svojoj ljepoti pruzale drvarske njive: uz konje i volove kretale su se djevojke
i;svojim crvenim maramama i raznobojnim suknjama podsjeCale na bulke, tu i tamo razasute po nje!no-zelenoj tratini. Sve
j~ tu neodoljivo podsjeealo na skori kraj rata. Tome su bill
tismjereni i zadaci AF2-a o cemu se toga dana i raspravljalo. Trebalo je ucvrstiti NO odbore a organizaeiju lena preorijentisati na mimodopske zadatke. Rada je bila vedra i raspolozena, blila se i zadirkivala sa mladim !enama. NaroCito
joj se svidio predlog jedne od njih da moju emu suknju od
glota na lieu mjesta izvezu sarama. »Ko je to vidio!? Cura, pa
nosi emu suknju! To je samo za babe!« - poeele su odjednom
�sve da vi~u. Rada se nasmijE$ila i iz rpotaje rpogledavala na
svoju suknju koja je nedavno do!ivjela istu sudbinu. U till
t'as odnekud su se prondle i igle i sareni konci. Nekoliko !ena
dohvatilo je porub moje suknje i za tren oka, na opSte zadovoljstvo rpoprimio je veseliji izgled. Zatim su !ene i djevojke
poskakale u kolo i savijale ga dui mekog zelenog cillma ~r~5enog ljupkim grm~icima jagor~evine. I Rada je igrala · i pjevala u tom S&renom kolu mladosti.
·
RaziSle smo se svaka na svoj kraj, sigume da cemo -8e
uskoro vidjeti. Ali, samo nekoliko nedjelja kasnije, ona ]e
ubijena ... Vijest o njenoj pogibiji zatekla me u Lu5ci Palanci
i duboko porazila. Tesko mi je bilo povjerovati da je viSe nema. Jos dugo mi se pri~injalo da je ipak negdje prisutna, tu,
me(!u nama; sa svojom snagom, vjerom i nepokolebljivim aptimizmom za novi Zivot.
- Susretali smo se u Ribniku, Klju~u i u Sanskom Mostu
na Oblasnom partijskom savjetovanju - sjeea se Safet Fillpovic - i, ,posljednji put, na nekoliko dana prije Desanta. Sa
dva druga vracao sam se iz Drvara za Ribnik. Na putu izme(!u
Bravska i Klju~a, u planini Paunovac, sreli smo Radu samu na
konju. Isla je na teren Drvara. Sjeli smo na travu pokraj ceste
i tu sa njom ostali u razgovoru neko vrijeme. Bio je lijep
majski dan. Bli!ilo se v~e. a sve viSe se bliiio i dan na§e
pobjede. Cekala me je, r~e, u Klju~u. ali nije mogla duie da
ostane, zurilo joj se. Predlo!io sam joj da ide samo do Petrovca
i da pozuri, jer noc ce a ona sama. Primijetio sam da ima i
temperaturu. Prije neki dan, u Klju~u. ljekarka An(!elinovic
mi je rekla da se Rada prehladila i da njeno zdravlje nije najbolje. Rada mi to nije ni spomenula, ali sam ja sebi stavio u
zadatak da prvom prilikom sa njom o tome porazgovaram. Sada, ovdje, nije bilo mjesto. »Kad se vratim u Ribnik, u~ini(:u
to odmah«, mislio sam u sebi. Pozdravila se prvo sa drugovima i dok su oni iSii do kola pomagao sam joj da tizja§e konja, ponovio da se !uri do Petrovca, i sa njom sam se aprostio;
nisam tada ni .pomislio, da je zauvijek.
- Pred sam Desant dosla je Rada k nama da obi(!e sve
komande mjesta i podru~ja na okrugu Drvara- ka!e V~
Trikic.- Ja sam je pratio, obilazeei sa njom te ustanove. Sa
421
�njom sam dolazio u doticaj sluibeno svega nekoliko puta. Na
mene je ostavila jak utisak njena izuzetna ozbiljnost. Bila je
jako savjesna u radu. Kad daje kriticke ocjene, ne pada u vatni, ne vil:e, vee razumom i logikom stvari obja§njava. I ja
sam od nje uCio. Od nje sam naucio da se trudim da ulazim
u razloge ljudskih postupaka i gresaka. Kako je samo bila pametila! A skromna!
Tacno uoci Desanta zatekli smo se u selu Prekaji, gdje su
nas .drugovi iz Komande mjesta zaddavali da prenocimo i
ostanemo na njihovoj svecanosti u cast Titovog rodendana. Ali
Rada nije htjela da ostane. 2urila je da sto prije krenemo; zeljela je da prisustvuje svecanom primanju u Drvaru. Osim toga, jos smo imali u planu da poslije 25. maja oddimo sastanke
sa komandama mjesta u Petrovcu i l.l selu Lipi, a ona je zeJjela da to bude bez veceg zastoja. I tako, u jedan sat po ponoci,
polako smo dopjesacili do sjedi.Sta na8eg komiteta u Vodevica
kuci preko puta Celuloze, gdje je Rada prenocila.
ZA CASNU SMRT
- Slucaj je htio da se nasla sa nama i tog dramaticnog
maja- prica Vojo Kreco.- oko pet-sest sati izjutra, kad
su sirene objavile da njemacki avioni kruze iznad Drvara, Ra..(\a, Vaso i ja zurno smo izasli iz sjedista OK i sklonili se u
rov pozadi zgrade. Bio je pored potoka u rascvjetanom sljiviku, dubok jedan metar. Iako nas je Komanda mjesta uoci
tog dana obavijestila da se ocekuje zestoko bombardovanje,
nismo bili zabrinuti. I ranije su bacali bombe, i od po petsto
kila, kao recimo na partijsku skolu u zaseoku Podbrina. Sjedeci u vlaznoj zemlji gledali smo u bijele cvjetice i 8alili se,
kao da smo nastavljali nasu salu od jucer kada je u Okru!nom
bilo zivo kao u kosnici. Na krajiccima bistrog plavetnila u rascvalim niskim granama nista nismo vidjeli. Culi smo samo
strahovite eksplozije. Nepun sat po dolasku aviona, niSta ne
sluteei, izasli smo sve troje iz rova i prosli kroz ka~piju zgrade
do izlaza na ulicu. Ali s desna, u pravcu OK SKOJ-a i Titove
peeine, ugledasmo na cesti citav stroj padobranaca. Brzo smo
.se. vratili u dvoriSte. Radu sam posljednji put vidio na izlaznim
vratima. Krenula je uz stepenice da se preobuce jer je na sebi
~5.
4.22
�imala uniformu: sivkasto-plavo odijelo i kapu od istog vojnickog stofa sa svjeze prisivenom zvijezdom. I obavezni opasa~
s revolverom. Mislila je vjerovatno i na spasavanje partijske
arhive koju je neprijatelj kasnije svu zaplijenio, ali zabavljen
sobom, nije stigao odmah da je iskoristi. Iz sekunda u sekund
situacija ja bivala drugacija. Djelici sekunde dobijali su nepro. cjenjivu vrijednost! Znam samo da je Vaso munjevito potrcao
uz potok, a ja sam sunuo kroz sljivik. Presrela su me dva pa. dobranca. U trku sam cuo »Halt!« i bacio se u rov. »Fertig!c
uzviknuse i odose. Kasnije sam izisao i 'pomalo puzeei uvukao
se u odvodni mlinski kanal, a tek u noci pregazio Unac.
Najprije su pobili sve muskarce u uniformi; one koji su
im, na snu iznenadeni, prvi pali u ruke. A kad im se hvatanje
Tita i Vrhovnog staba u nedogled oteglo, svom jaroscu su se
okomili na goloruki narod ... Rada je zeljela da se iScupa iz
tog ropstva i zato je otisla u smrtl
- Kad smo se razbjezali iz polozaja kako smo stajali sjeca se Vaso Trikic- ja sam jurnuo pored bivse Krecine mesare, pa kroz Celulozu i zaselak Trikici u Drvar-selo, i od devet sati ucestvovao u borbi; bio sam sa bataljonom HI licke
brigade, sa Poljancem. Vojo se sakrio u mlinski kanal potoka
·Drvare, sto je tekao nize kuce trgovca Tadica. Rada je odjurila
desno, niz Unac, ka sjeverozapadu grada, gdje su je ubrzo za. robili njemacki padobranci.
Drvar je krvario ... Vee visoko isplovilo sunce jedva se
naziralo kroz dim paljevina i prasinu razaranja. Tek pomalo
se razmicala gusta zav.i esa vjestacke magle i stisavala prva
zestoka borba ranog jutra kada su Nijemci sa svih strana varosice potjerali na Sobica groblje zarobljene zene, djecu, starce.
Tjerali su ih padobranci zvjerskog izgleda, na svakog kivni
zbog otpora NOV; omrlnja im je izbijala iz svakog gesta, iz svake rijeci-4psovke. Naokolo su se culi mitraljeski rafali i odjeci
eksplozija ... Neki borci iz pratecih ceta i raznih komandi, jo§
poluobuceni, sklanjali su se gdje su stigli i prihvatali borbu ...
Druge, koji to nisu uspjeli da ucine, odmah su pohvatali 1
grupno strijeljali. Niko nije zajauknuo niti zatrazio milost. U
smrt se iSlo podignute glave, mimo, ill se klicalo Partiji, Titu,
Sovjetskom Savezu ...
�- Zarobljena sam oko osam sati skupa.sa lij~om Stefanovicem u rovu kod potoka Vrbovca, nedaleko sjediSta Opitinskog komiteta KPJ,1'1) ciji sam sekretar bila- prica Sm.iljana Moraca. - Nijemci su nas potjerali prema po§ti i zaustavili u Tadica Aljiviku uz samu cestu. Sa svih strana pristizale su grupice zarobljenog naroda. Tu sam srela Radu Vranje§evic. Uhvacena je joA prije sedam sati. Bila je potiAtena kao
i svi ostali. Na nQgama je irmala lute bakandZice sa posuvracenim bijelim carapama i nov dugi smed kaput. Zapao mi je
za oko, jer niko tada kaputa nije imao. Kratko podAiAana. Vitka, do mriavosti. Cutke smo satjerani u Sokolanu. Tu su poceli da bjesne: udarali su nas, gurali i bezbroj puta upitali:
»Gdje je Tito?c Opet, i opet: :tGdje je Tito?« Sliku Titovu na
zidu svu su rafali izre§etali. Izbezumljenim o~ima su zvjerali
casu Titovu fotografiju u·svojoj ruci casu pravcu Peeine. Na
pozornici i po stolicama su razastrli velike mape Drvara i neprekidno u njih buljili, raspravljajuci neAto. Sokolana se po. 1rtepeno punila . . . Sve vi§e lena, djece, starih !judi! Sve poznata lica, blijeda i zabrinuta. Dognali su i Veru Babic s dvogodiAnjom kcerkicom - bila je samo u kombineu i bluzi - pa
Joku i Dimitra Dodiga, Maru i Micu Peeanac, Milku MalbaAic ... Mari Petkovic je jednogodiAnje dijete na rukama poginulo a cetvorogodiAnji sincic ranjen u nogu, niko ni s kim nije
smio da razgovara, jer su nas odmah tukli. Rada je stajala
pognute glave, jako zamiAljena. Dotad sam je vidala kad je
dolazila u Lu~ica kucu na sastanke Sreskog komiteta, i uvijek
mi se ~inila ozbiljna i zamiAljena.
Do podne su nas 40-50 zarobljenika-talaca potjerali na
Sobica groblje. Jacima su dali da nose po dlacic pijeska; ina
Radu su natovarili vrecicu. Najbolje su prosli oni u sredini
kolone; nas, s krajeva, svaki cas su gurali i udarali cokulama
i kundacima. Klecnem, a dzacic spadne! Sporazumijevali smo
se mimikom, pogledima iii cepanjem nogu. Groblje je na brezuljku usred Drvara, prosarano drenjcima i sispcima, opaS$llO
metar i po visokom betonskom ogradom. Do zuba naorulani
padobranci ~itav dan su se tu, na naAe o~i, bijesno utvrdivali.
Groznicavo su se pripremali za odbranu. Tjerali su pohvatani
narod da im prenosi ranjenike do sanitetskih aviona a nase ranjenike su ubijali. Ljudi su se snalazili kako su mogli: KriAom
n) Kornitet je bio u Lucil:a-kuN.
�su sa sebe cijepali kolulje i drugu odjeeu; na brzinu previjali
svoje drugove i izmedu se ih krill. Bitka je trajala, nije se
znalo kome ce sreea. Svuda ljeAevi ... Mnoitvo izginulog i ranjenog naroda! Mrtvih boracal Tri~etiri zarobljena partizana
ranjene su ovamo donijeli. U divljoj mrinji zbog tako silovi. tog otpora pokuJali su da ih ponize: Vezivali su im na leda
~ko kamenje i druge predmete i natjerivali ih da na ljute
rane ustanu i pozdrave ih. Ovi se ni pomakli nisu i smjesta
su postrijeljani. Razjareni neuspjehom i !rtvama, divlja~ki su
po nama udarali stapovima, kundacima ... Nekolicinu ljudi su
na taj na~in ubili; i Boika Keomana, jedinca, nao~igled majke
i !ene mu Milke. Tjerali su nas da sakupljamo razasute padobrane i oru!je, municiju, hranu, sanitetsk.i materijal, ito su 1m
bacali iz aviona , ..
- Dospjela sam i ja na groblje sa grupom zarobljenika,
pohvatanih u ; odrumu velike celuloske zgrade u kojoj je bop
ravio Prateei bataljon Vrhovnog §tab•- pri~ Mileva Vidovic. - Tu je vee bila masa naroda, veeinom zene i ljudi iz
okolnih sela. Mnogi od njih posjedali su na zelene hum~ice izmedu kamenih i drvenih krsta~a. Me<tu njima sam prepoznala
Veru Babic i Smiljanu Mora~u, i priila im. Sa njima je sjedila nepoznata !ena. Odmah je privukla moju pa!nju; mo!da
4 zbog svoje gradske odjeeel Sndno me se dojmilo njeno
sktomno drianje. Ni danas ne mogu rij~ima da iskdem zaito
mi se tako duboko urezala u duiu. BUa je potiitena. Zamiiljena. N~im snamo zaokupljena. Samo je cutala. Izrazila nam je
bojazan da bi je ~etnici mogli prepoznati. Upitala sam Veru ko
je to i ona mi reee da je ta lena istaknuti partijski funkcioner ...
U~i tog jutra medu omladinom Drvara i okoline vladala
je sv~ana u!urbanost: pripremali smo se da radnim akcija.ma
i veseljem proslavimo Titov rodendan. Bile su to mahom djevojke; odrasliji muikarci su medu civilima bili rijetkost! Dogovoreno je da radna ~eta iz Podova, rano, prije nego se narod
probudi, o~isti ulice za sv~anost. Mnoge omladinke sve~anije
su se obukle, ali u ovoj strainoj stisci, u strepnji od silovanja,
na brzinu su se kamuflirale crnim maramama i prega~ama starijih lena, obmotavale se zavojima . . . Svukla sam i ja svoju
bijelu bluzu od padobranske svile i mainice s pletenica, i preruiila se u oronulu lenu, privijajuci uza se svog malog brata.
425
�- Za~udila sam se otkud ona sad medu nama?! Nikog
drugog od n~ih istaknutih drugova tu nije bilo - k~e Vera
Babic.18) - Kad me ugledala osjetih kako joj je zao djeteta
na mojim rukama. »Zar sui tebe uhvatili!?c Pogledala sam je
i, .umjesto odgovora, pomisllia kako je dugo nisam vidjela, a
otkud se sad stvori!? Ali nisam htjela da je pitam, da na nju
ne bi skrenula paznju prisutnih koji je, kako zapazih, nisu poznavali. Prol:itala je l:udenje u mojim ol:ima i sama mi tiho
ispril:ala: »Jutros, l:ujem avione, mislim zuje stalno, pa izadcm. Vani ni trke, ni panike, ni uzbudenja ... Silazim upravo
. niz stepenice Okruznog, kad spazih Nijemce .. . Bilo mi je jasno zbog l:ega su tako uranili!c
Dok smo zbijeni sjedili na groblju, oko nas se ~ula pucnjava i ponadasmo se da ce nas na§i osloboditi. Bilo nas je fu
samo nekoliko komunista, mahom zena pozadinskih radnica.
NeSto ranije donijeli su nekoliko ranjenih boraca i civila, medu njima omladinku Zoru Zeljkovic,lD) ~lana OK SKOJ-ateAko ranjenu u obje noge. Sjeeam se kako je ta divna djevojka
bila neobil:no vedra, uprkos ranama, jer je bila svjesna herojskog podviga svojih drugova iz komiteta koji je tog jutra, boreei se bez uzmaka, cio izginuo. Ona nam je svima podigla moral. Nismo znali sta se sve dogada u Drvaru, sta je sa Vrhovnim stabom. Na svim licima kao da lebdi pitanje: »Je li ziv
drug Tito?c Bilo je oko devet sati kad su Nijemci kao divljl
u.pali medu nas i po~eli da izvode jednu po jednu na ispit. Uvijek s istim pitanjem: »Gdje je Tito?c Odahnuli smo. Zna~i,
Vrhovni stab nije uniSten, nisu uhvatili druga Tita! Nase patnje su sada imale nekog smisla. U nama je stalno tinjala nada:
Vera Babic je razmjenom oslobo<!ena.
Zora, ranjena u obje noge, ruke i lelia, prvo se sklonila u
ozimu raz (stopala i dlanovi su joj bill gelerima razne!leni) a zatim
na laktovima i koljenima otpuzala ka potoku Drvari i sakrila se u
vrbe na obali. Zeli ju je stra!lno morila, a nije mogla do vode. Oko
podne ugledala je nekog civila i pozvala ga: »Brate, pomozi mil•
Ovaj se ubrzo vratio sa Nijemcima i oni su je odnijell na Sobica
groblje. Tu je, u pojati, bila !lest dana. Kad su Englezi bombardovait
Drvar, jedna bomba je pala na pojatu i geleri su Zori odsjekli obje
noge ispod koljena. Previjala se u stra!lnim mukama .•• Pri!li ~
Nijemcl i ubili s dva metka u lelia, »dane smeta!• Ol!evidac Smilj,__
l).a Morafa, koja je kasnije razmjenom oslobo<!ena.
1B)
18)
42.6
�n~i ce nas osloboditil Ne dobivsi IPravog odgovora, postali su
. jos bezobzirniji i razdruljiviji. Tukli su nas. Tog .prijepodneva
~u nas sve stjerali u obliznju pojatu. Upadali su i odvla~ili
mlade zene i djevojke do svjetlosnog traka, zagledali im lica;
.koja im se svidjela, izvodili su je napolje. Mnoge od njih nikad
..se viSe nisu vratile. Cijeli taj prvi dan smjenjivala su se ispitivanja i zvjerstva. Mislim da se ni oni koje pritjeraju uza zid,
za strijeljanje, ne osjeeaju teze. Uzasno je bilo posmatrati kako
postupaju sa n~im ranjenicima i ostalim narodom, a osjecati
se bespomocan. Tada mi je Rada rekla: •Treba ispitati kako
<>davde da pobjegnemo. Sada, po danu, ja cu osmotriti, a nocas
-da bjezimo.« Pogladila mi je kcerkicu i dodala: •Ti s djetetom
ne mozei u osmatranje, ja cu ici, a nocas cemo bjezati!c
- Spustila se i noc, nevjerovatno mra~na, kao •u rogue;
u zraku se jos nije bila slegla vjesta~ka magla, prasina i dim
- sjeea se Smiljana Mora~a-Grubor. - Dusmanski su nas
stjerali u iskopani rov podno zida. Tu smo polegli. Gazeei po
nama, namjestali su iznad nas baca~e, masinke . . . Ponova je
buknuo strasan okrsaj. Svu noc je grmjelo. Napadala je Sesta
li~ka brigada. I Oficirska skola se tu noe borila. Sve se prolamalo. Naokolo su jos gorjele kuce i svijetleci meci parali tamu.
Vidjeh kako zarobljenik iz strane Misije- pla~e! Po brdima
su n~i signalizirali raketama, a i Nijemci su povremeno raketama osvjetljavali groblje, zbog ranjenika, i njihov sjaj nam
nije dao da bjezimo. Ubijali su svoje teske ranjenike. Nanizani
jedan do drugog duz zida, stojecki su pucali preko nasih glava
i ranjeni ili mrtvi padali po nama; tek nas odjednom u tmini
polije nesto vruce, ljepljivo. u tim trenucima Rada je meni,
Veri Babic i nekolicini skojevki predlozila da bjezimo. Poslije
izvjesnih dogovaranja i saopstavanja, slozile smo se da je bje!ati nemoguce. A nasi su bili tako blizu! Ispod zidica im se
sapat cuo; privlaNli su se i ginuli. U jednom mGmentu zatisja,
Nijemci su se po~eli odmicati od zida i silaziti ka cesti, ali su
ih partizani prosto zasuli mino-bacackim granatama.
- Po zestini tog napada sudili smo: oslobodice nas I ka!e Vera Babic.- Sve nase ranjene drugove Nijemci su stavili uz zidove groblja, da nasima budu meta. Zvizde meci, gine
se na obadvije strane, a sto je najbolnije- ginu nasi od nnsih!
Cijelu tu krvavu noc bill smo prisilna meta i !iva z~tita; od
427
�nalih tijela neprijatelj je stvorio zaklone. Vile glave mi njema~ki mitraljez, u rukama k~erkica, steZem je, osjeeam: ~as.
pla~e, ~as zamre od zagluAne vatre. Svuda oko nas vri kao u
kotlu. Prskaju granate, odbija se i mrvi kamenje, pa i te prsko-·
tine ranjavaju nale. Mislim da sam ipak bila u nekom mrtvom
uglu, kad sam tu borbu s djetetom pretivjela. Pri&jalo mi se·
da je to samo neki jeziv san. Nikad, ~ini mi se, ne bih mogla
opisati to svoje du§evno stanje, pod tim otvorenim nebom, u
tom od borbe u!arenom grobljanskom prostoru. Odjednom,.
Rada je dopuzala do mene. Na lieu, uz uho, osjetih njen dah::
»Vera, ostani tu, nemoj se micati. Tu sis djetetom najsigurnija.
Ja odoh da vidim kakva je sad situacija ... Ne brini, d~i ~u
po tebe i malu.c Stalno je brinula za moju djevoj~icu. To m.i
je davalo snage. lako su svuda oko nas bili Nijemci, ona jestalno bauljala naokolo; odlazila je od mene nekoliko puta i u
tom izvidanju ostajala, ~inilo mi se, i po pola sata. Vee :nislim nema je, poginula je, kad eto je, vraca se! Bauljaju~i tako,.
dolazila je u blizinu nalih, ali dalje se nije moglo. Da nije mislila na nas ostale, mozda bi tada sama i pobjegla. 0 tome da-·
nas ~esto razmi!ljam i dolazim do uvjerenja: nije htjela sama
da se spasava! Da je znala kako ce se sve to razvijati, moida
bi i oti!la. Ali ko bi to mogao znati?! Cudim se kako je tu no~,
u tom tumaranju, Nijemci nisu uhvatili! A i ne ~udim se, bill
su i oni u paklenoj stisci.
Nikad tuzniji nismo bili nego kad je svanulo. Nijemci su
jo§ uvijek ddali poloiaj na Sobi~a groblju, a nbi su se povukli. Dan je bio na§ najveei neprijatelj. Sto su na& taj put.
mogli za nas da ucine, ucinili su nocu. Kako je strahovito ponizavajuca bila i sama ·pomisao na mucenje prethodnog danat
A svitao je jo§ jedan tezak, neizvjestan dan. Previjali smoranjene. U tom casu to nam je bilo najteze. Radilo se bezvoljno,
ni od smrti se nije zaziralo. Samo bi jo§ katkad odjeknuo pokoji pucanj. Sigurno su opet nekog na§eg strijeljali?! Odjednom pade komanda: »Svi u pojatu!c »Sta hoce od nas?c nijem()
smo se pitali. Neko zavika: »Popali~e nas u pojati!c Negdje
za§tekta mitraljez. Neke zene koje poslije mene utjera§e u
tpojatu, cujem, govore:
»Ubi!e onu malu drugaricu!c
»Koju?c
428
�»Onu, malu, s kratkom zalizanom kosom. Onu, ne znam
ni cija je, bje!ala je ...«
2ignulo me u srcu. Shvatila sam: Ubill su Radu! Bjezala
je ... Ubili Radu!!
- Nijemci su imali gomile mrtvih - sjeca se Smiljana
Moraca. - Bili su jako razdra!ljivi; derali su se, psovali, udarali sve oko sebe ... Primoravali su nas da sabiremo lje§eve i
s njih sk.idamo sve, do ve§a. Na§i muskarci su pod ki§om udaraca kopali rake za njihove mrtve. Na8e izginule ljude i !ene
na brzinu smo tropali u rupe od bombi i ovlas ih zatropavali.
Mrtvaci su se za dan izoblicili, tesko ih je bilo prepoznati. Iznenada su nas potjerali u Sobica pojatu, kojih dvadesetak metara dalje. Isli smo u grupama. Po nama se bljestavo rasipalo
sunce; na pragu je bilo ljeto, a i dani slobode. Odjedn()m, vee
blizu same pojate, Rada se naglo izdvojila iz mase i brzo potrcala niz brdo, cistinom, ka potoku i gradu. Pripucase . .. Sru~ila se na mjestu mrtva. Ni desetak metara nije presla. Prisao
je Nijemac i gurnuo je nogom. Ostala je da lezi na pjeskovitoj
nizbrdici povi.Se Sobica i Kecmanovih kuca, uz ozelenjeni trn
divlje ruze. Znam mjesto gdje je pala. U blizini je, cini mise,
i zatrpana, u jednoj od bombinih jama. Tri mjeseca kasnije,
kada su Nijemci napustili Drvar, prisustvovao sam iskopavanju
i sveeanoj sahrani posmrtnih ostataka Rade Vranjesevic i ostalih zrtava Desanta. Njene ostatke smo prepoznali po dijelovima
odjeee: zute ctpele i smedi kaput! Kolima su sve kosti prenesene do zajednicke grobnice na Spasovini.
- Pred svanuce odjednom se sve umirilo- sjeca se i Mileva Vidovic. - Neispavani, isprepadani i bunovni, nismo ni
l)rimijetili kada je svanulo. U neko doba razdrmala nas je vika:
»Halt! ... Halt!« Ugledasmo malu vitku !enu kako svom snagom trci niz brdo; pe§evi kaiputa lepdaju joj oko nogu. Pucnjevi se razlijezu ... Svi smo bez daha posmatrali, strijepili za
svaki njen sekund. »Jo§ samo malo!c oteo se djeeji uzvik. Malo,
jo§ malo - hila nam je jedina misao. Hoce li im umaCi!?
Pucaju, pucaju . . . Odjednom se srusila. A imala je jos tako
malo do potoka obraslog u vrbe, do Vrbovca. ~oTo je Rada!c
prosapta neko. Bilo nam je stra8no.
429
�Znala je Rada ko je i kako postupa nacisticki okupator;
nije htjela niti je po svojoj prirodi mogla da se pokorava njegovim naredenjima, po svaku cijenu da sacuva svoj Zivot! Nijemogla opet u tu pojatu iz koje su cijeli protekli dan izvlacili
mlade, lijepe zene i djevojke ... Otuda i njena upoma nastojanja u toku cijelog prethodnog dana i noci, da pronat1e izlaz
prema partizanima. Otuda njena cvrsta odluka da bjezi, makar
i po danu. DrugaCije nije htjela, nije mogla da ucini. Odlucila
se za casnu smrt.
430
�DORDINA-DINA
VRBICA
����DORDINA-DINA VRBICA
Rodena je u Podgorici 24. aprila 1913. godine. Tu je 1932. za.:.
\'liila trg. akademiju ali, kao politil:ki kompromitovana, tek po~
slije tri godine l:ekanja (1935) dobiva zaposlenje u Flnansijskoj di.:.
rekciji u Sarajevu. U meduvremenu radl u Duvanskoj stanicl rl
rodnom gradu kao obil:na radnica. I otuda je otpwtaju zbog revo..
lucionamog rada. Clan je SKOJ-a od 1932. godinc, a u KPJ je
primljena 1934. godine. Odmah po dolasku u Sarajevo povezuje se
sa partijskom i skojevskom organizacijom. Aktivno radi i u omla-'
-dinskoj sekciji »Zenskog pokreta«. U Fin. direkciji je radila svega
10 mjeseci. Poeetkom marta 1936. je uhapsena. U zatvoru je pod
lstragom odle!ala oko pet i po mjeseci; hrabro se dl'Zala 'i u nedostatku dokaza pwtena je bez sudenja. Vratila se u. Podgoricu, a
utim se upisala na Ekonomsko komercijalnu visoku !lkolu u za;.
grebu. I ovdje je bila ukljul:ena u ilegalni partijski rad kao l' d
akcije naprednog studentskog pokreta. Po drugi put pada u ruke
:as -
2ene herojl
�pollclji prillkom dijeljenja letaka 11. maja 1937. Muce je gore nege>
u Sarajevu, da bi preko nje prodrli u zagrebacku partijsku orga-·
nizaciju. Dina 1 ovdje ostaje dosljedna sebi: hrabra 1 istrajna u
rutanju. Na glavnom pretresu u Okru!nom sudu u Zagrebu 5. aprila 1938. osudcna je po cl. 4. Zakona o zaUiti ddave sa 1 mjesec
zatvora i 300 din. novcano, uslovno na godinu dana.
Poslije sudenja Dina odlazi u Beograd i nastavlja §kolovanje
na Ekonomskom fakultetu, kao i partijsko-politicki rad, ovoga puta medu studentima i radnicima. Tu je ponovo hapAena. Preko ferija aktivno ucestvuje u idejno-politickom radu i razlicitim politickim akcijama u Crnoj Gori. Vee 1938. god. clan je PK SKOJ-a
u Crnoj Gori, a 1939, dok je rukovodila partijskom komisijom zena
pri PK, smatrana je jednom od najizraslijih iena komunista u
Crnoj Gori.
U martu 1941. vraca se u Podgoricu, gdje ju je zatekla kapitulacija. Sudjeluje u pripremanju ustanka, kao i u ustanku u Crnoj
Gori. Pocetkom jeseni 1941. radi ilegalno u SandZaku, clan je grupe
diverzanata, a zatim se vraca opet u Crnu Goru (krajem oktobra)
1 radi ilegalno na podgorickom terenu kao clan OK KPJ i PK
SKOJ-a. Kao partijski instruktor obilazi i cettnjski srez i Katunsku nahiju ... U proljece 1942, za vrijeme Trece neprijateljske ofanzive, Dina se povlaci sa crnogorskim partizanskim jedinicama u
Bos. krajinu. Od jula mjeseca 1942. do maja 1943. radi na glamoekom srezu kao clan SK KPJ- zaduzena za agitaciju i propagandu
1 rad sa zenama. Na I Zemaljskoj konferenciji AFZ-a birana je u
Centralni odbor za Jugoslaviju. Velike su njene zasluge u omasovljenju politickih organlzacija na terenu Glamoca, posebno KPJ, i
za vaspitanje mladih kadrova; svojom moralnom cvrstinom narotito im pomaze u teskim danima cetvrte ofanzive. U maju 1943. na
svoj licni zahtjev odlazi sa Drugom krajiskom brlgadom u centralnu Bosnu, kao clan politodjela, da bi se povezala sa cmogorskim
jedlnicama. Na tom putu je i poginula 29. maja 1943. od minobacaCke granate na rijeci Blatnici kod Tesllca. Njeni posmrtni ostacl
·dopremljeni su 19:>7. god. iz Teslica u Titograd i tu sahranjeni u
:grobnici narodnih heroja na Gorid.
Dina Vrbica, dugogodiAnji revoluclonar l neumorn1 partijskl
Tadnik, · spada u red onih odusevljenih, strasnih iena komunista.
Svojom izuzetnom licnoscu i ljudskom toplinom, isto koliko i lirokim znanjem 1 bogatim politickim iskustvom, ostala je postovana
1 omiljena svuda gdje je radila 1 borila se.
434
�Teski dani austrijske okupacije, dani velike neimdtine,
pritiskivali su i jednu nezasticenu mladu udovicu sa petoro
djece. Rano su, 1916. godine, ostali bez hranitelja. Dina je
imala tek dvije godine, a najmladi Migo - cetiri mjeseca. P~
rodica je gladovala. Majka je kupovala konac, dugmad, igle,
sapun, petrolej i iSla od sela do sela, cesto i dan, dva hoda, da
bi to razmijenila za kukuruz, krompir ill drugu hranu. Danima
su djeca ostajala sama.
- Dina je bila dobra i pametna - kde njena majka
Anda. - Jako osjetljiva! Mnogo je voljela porodicu. Sa pet
godina posla je u skolu. Htjela je Ea sestrom Bosom. Niko nije
mogao da je odvrati. Jednom podoh kod uciteljice da je pitam
kako male uce. Iznenadila sam se kad sam cula da je Dina
odlicna, iako nije imala ni knjiga ni svezaka. Tako je zavr5ila
i malu maturu. I u kuCi je bila jako vrijedna. Prihvati se svih
poslova i citavu kucu digne i preuredi. Cesto je morala i kravu
da cuva.
- Dina je bila prilicno !ustra i temperamentna, za razliku
od mirne i stalozenije Bose- kaze brat Migo.- Jos od ranih
dana kod nje je bilo karakteristicno istinsko i ostro reagovanje
protiv svake, pa i najsitnije nepravde. Jednom se potukla sa
nekim mangupima koji su napastovali manju djecu. Dosia je
kuci krvava, ali je i ona njih okrvavila. Citavim svojim bicem
instiktivno se odupirala nepravdi i nedostojnim postupcima.
Zbog ovih osobina sam je jako cijenio. Nije dozvoljavala da
mu§karci poni!avaju zene i da se stavljaju ispred njih.
Jos u srednjoj skoli Dina se ukljucila urad napredne omladine. Poslije male mature upisala se u tek otvorenu Trgovacku akademiju u Podgorici. Vee u treeem razredu viSe od pol~
vine ucenika pripadalo je napxednom pokretu. ZahvaljujuCi i
...
435
�toj i sljedeCim generacijama, Akademija je ubrzo postala jed-
na od najnaprednijih lkola u Cmoj Gori ·Na Dinu i njene
vrlnjake najveei utjecaj za marksistiCku orijentaciju imao je.
mislim, prolesor Bla!o Rai~vil:-Meeava. :.Jo! od svoga profesora dobijala je zabranjene knjige na Citanje - sjeea se majka. - Dru!enje sa muJkarcima amatralo se sramotorn, a moja
Dina uvijek je bila sa drugovima. Komfije su je ogovarale, ali
ona se na to nije obazirala. Kao da se nicega nije pWila! SjeU!n se, jednoga jutra oWla je od kuce, napomenuv& da ide
tetki koja je stanovala izvan grada. Vratila se tek iduceg dana.
I nata ja ne bib saznala da za koji dan nije dosao neki covjek
i donio Dinin kiSobran. Zaboravila ga je, reee, u Beranama.
Kasnije sam saznala da joj to nije bilo prvi put da omrkne u
Podgorici a osvane u Beranama ill nekom drugom mjestu. Donosila mi je u kucu nekakve pakete; nijesam znala sta je u
njima, ali sam predosjel:ala opasnost. Kad je naiSla policija,
na!la sam se na muci kako sve to da sklonim. Srecom, na vrijeme sam ih vidjela i uz pomoc mog malog bratanica uspjela
sam da sve to posakrivam. Dina se kasnije smijala kao dijete.
:.Dobro si izvrsila zadatak!« pohvalila me. Bill su to leci, pisaca masina i drugi materijal.c
- Godine 1932. zavrsila je Trg. akademiju, ali zadugo nije mogla naci z81poslenje - pri(!a dalje brat. - Bila je prinudena da radi kao obi(!na monopolska radnica u Duvanskoj stanici u Podgorici. Ni tu nije mirovala. Njena aktivnost sad
naro(!ito dolazi do izrazaja. Nova sredina pokazala se kaozahvalno polje rada i Dina, po zadatku Partije, djeluje medu
radnicima. U sezoni, u vrijeme otkupa duvana, stanica je brojala i preko hiljadu radnika. Na prebiranju i klasiranju duvana
tadilo se pod teskim, nehigijenskim uslovima sest-sed.am mjeseci. Dina je tada bila malo u kuci. Na posao je odlazila prije
pet sati izjutra, a vracala se poslije dva sata po podne. Brzobi ru(!ala i odmah odlazila na sastanke ill zborove. Sa njom
je bilo zaposleno jo§ nekoliko njenih skolskih drugarica, pa
su neke od njih u slobodnim casovima dolazile kod nas i proucavale sa nama ilegalni materijal. Dina je k nama cesto dovodila Ljubicu Popovic, nesto mladu od sebe, jer je bila siromdna, nije imala stana. Mama je vjeeito strahovala da nam se
zbog tog okupljanja sto ne dogodi, pa smo Ljubicu od nje krill.
438
�Medu monopolskim radnicama Dina je brzo stekla popularnost. Oko sebe je odmah okupila nekoliko mladih, naprednih
radnica, a kasnije se taj krug znatno prosirio. lzrastao je tu
prili~no velik broj na~Prednih zena. Mnoge od njih bile su veoma smjele, uprkos policijskom rezimu koji je vladao u stanicl
I tarabe su znale da presko~e, kad bi im zaklju~ali dvorimla
vrata, da bi na poziv KP sudjelovale u demonstracijama. Nl
prijetnje otpustanjem nisu mogle da zaustave na8 utjecaj i radnice se masovno organizuju . . . Zahvaljujuci, u prvom reduj
ovim naprednim zenama, imali smo tamo jednu od najja~ih
sindikalnih organizacija.
- Godine 1934. - sjeca se Lidija Jovanovic - svratila
sam kod jedne od nasih najstarijih partijki. Bila je to Bozana
Vu~inic, komunista od 1926. godine. Tom prilikom pokazala mi
je sliku jedne vrlo mlade djevojke njemih crta lica. Pod viso-:
kian ~elom vesele oci i nasmijesene pune usne. Pricala mi je
da je to mlada skojevka, od koje mozemo -o~eldvati da izrastt• u
dobrog komunistu. Ova mlada djevojka, Dina, puna zivota, jo§
u svojim najmlac1im godinama bila je aktivna u na..t>rednom
omladinskom pokretu u Podgorici . . .
·
- Ondasnje vlasti - pri~a dalje Migo - uocavaju njen
rad i ubrzo biva otJpustena, kad je sa svojim drugaricama organizovala strajk za poviSicu plate. Pobpuno komproniitovana
odlazi u Beograd. Otuda su je poslali u Sarajevo za racunovoc1\1
u Finansijskoj direkciji. Tu je marta 1936, prvi put uhaJI)sena:
Na mene je to strasno djelovalo. Cim sam u Peci zavrsio razred, posjetio sam je i ponio joj voca. Razgovarali smo nekoliko
ln.inuta kroz resetke u prisustvu strazara.
. .
:- Kad sam jete, 1935. godine za vrijeme .rasJ>usta posje-:,
tila - sjeca se Dinina sestra Bosa Durovic - potuZila mi se
da su je ve¢ ;,;apazili, da policija na nju motri i da joj dalji
Opstanak u Sarajevu vee postaje nemoguc. ·cak mi je, za vri.,.:
jeme jedne setnje po gradu, pokazala policijskog agenta koji
je svuda prati iz dana u dan. Otada smo se rijetko vic1ale, jei:
je ona samo povremeno dolazila kuci u Podgoricu.
'
43'1
�U SARAJEVU
- Jedne ljetne v~eri 1935. godine sjedio sam i razgovarao
sa vlasnicima stana u cijem se Apajzu nala:dla pokrajinska partijska Tehnika - prica Fico Cengic. - bilo je to u velikoj
zgradi do »Beba vile« u Kovacicima. Iznenada, na vratima se
pojavila krupna mlada djevojka, poznanica mojih domacina.
Svratila je u posjetu. »Dina Vrbica« - predstavila mi se, i raz~
govor je poceo. Ispricala je da je dosla iz Cme Gore, da u Sarajevu stanuje kod rodaka potpukovnika Vrbice i da se zaposlila u Finansijskoj direkciji. Iz profesionalne radoznalosti poceo sam da je ispitujem, ali oprezno i neupadljivo. Malo-pomalo
pribliiili smo se i cak sam je u laganoj setnji ispratio preko
mosta, sve do Koseva. Predosjecao sam da je preda mnom komunista, ali pravila konspiracije nisu mi dozvoljavala da to
i utvrdim.
Kasnije sam se o njoj raspitivao. lmali smo vezu sa PK
Cme Gore i preko Luke Frkovica, koga sam zadu~io da to izvidi, saznao sam ko je Dina. I tek ond:1 ona se sa nama povezala. Oddao sam sa njom sastanak blizu »HASKc-ovog igra~
liSta na Grbavici. Interesovalo me gdje bi se ana mogla politicki anga~ovati. Ocijenio sam da bi bila najpodesnija za omladinsku sekciju u »2enskom pokretu« i za drustvo »Trezvenost«.
Kazala mi je da dosad nije radila u slicnim organizacijama.
Kao dak djelovala je samo u sekcijama ~kolskih udru,;enja.
Spremno je prihvatila svoj prvi zadatak u Sarajevu i vee
ubrzo pronasla me da mi se pohvali. Nije znala moju funkciju,
osim da sam partijac. Srela me na bivsem korzu, kada sam se
pred vece vracao sa posla iz stamparije. Ocima mi je dala znak
da ~eli razgovarati i po~m smo prema mostu na Miljacki. »Evo,
uspjeli smo ... « rekla je sva radosna i pruzila mi svjez broj
z.Jugoslovenskog lista« od 4. oktobra 1935. god. Procitao sam
saopstenje o osnivackoj skupstini omladinske sekcije 2enskog
pokreta:
»U ponedeljak 7. ov. mj. u 6 c. oddace se predavanje na
Narodnom univerzitetu o osnivanju zenske omladinske sekcije
pri 2enskom pokretu. Na§a ~enska omladina u Sarajevu, zainteresovana radom 2enskog pokreta i osjecajuci potrebu da i
sama saraduje svojim mladim snagama, obratila se na na§ Pokret sa zeljom da se osnuje omladinska sekcija. Stoga ov•: pre438
�davanje ima za cilj da pozove svu omladinu, iz svih staleb,
koja bi zelila da saraduje pri Zenskom pokretu u omladinskoj
sekciji, a u isto vrijeme da objasni taj rad i njegovu potrebu.c
»Zeljela bih da dobijem jo§ kakvu direktivu, da vidim ita
treba da radim ... c, zamolila me tada. Joi dva-tri puta sretao
sam je kod ovog ili onog druga. Kod Sonje Antonic imali smo
par sastanaka. Dok sam ondje jednom otvarao »bezazlenuc
filatelisticku postu iz Beca, u stvari stipsom pisanu poruku
Centralnog komiteta, Sonja mi je ispricala o »jednoj Crnogorkic i napomenula: »Ona ce doci ovamo, zakazala sam ... c
Pravio sam se nevje§t. Organizaciju, u pravom smislu te rijeei,
nisi tada mogao da osjetii: ona to i jest i nije! Po liniji SKOJ-a
Dina je bila direktno povezana sa Leom Luiicem, sekretarom
Mjesnog komiteta, koji je docnije provalio organizaciju. Sa
Partijom se povezala preko mene i od mene je dobijala :partijske direktive. Cuvao sam je na licnoj vezi zbog raznih zadataka, a i zbog bojazni od provala. Tim viAe, jer nije bila kompromitovana. Njezin stric, potpukovnik Vrbica, slu~io joj je
kao odlicno zalede.
- Radile smo zajedno u Finansijskoj direkciji, na drugom
spratu - sjeea se Sonja Antonic. - Bile smo dnevnicari, racunski pripravnici, sa 900 dinara plate, od cega smo za mebliranu sobu placale mjesecno po 250 dinara. Dina je stanovala
kod nekih siroma.Snih ljudi na Mjedenici i tamo sam je cesto
posjeeivala. U Direkciji smo rjede dolazile u dodir; bojale smo
se da ne izgubimo sluibu ako se dozna za na§u aktivnost u
radnickom pokretu. Jedino se sjeeam da smo, zajedno sa ostalim dnevnicarima, negodovale zbog niskih plata i trdile da
nas prevedu u cinovnike, ito nismo ni do~ivjele.
Ali zato, cim bismo iza§le iz Direkcije, pocinjao je naA
dru§tveno politicki rad. Dinu je Partija zaduZila da djeluje
medu omladinom. Ja sam tada u Zenskom pokretu bila sekretar a dr Smilja Kriic predsjednica. Smilja je davala veliku
podr§ku radu Omladinske sekcije, cija je predsjednica bila
Dina. Zbog toga se rad u njoj toliko razmahao da nije mogao
ostati dugo nezapazen od sarajevske policije. Sjecam se, policijski agenti su opominjali dr Smilju Kr8ic da pazi ita omladina radi. Zbog toga je u Zenskom pokretu nastao gotovo
rascjep, jer su se neke gradanke u.plaiile i napustile ga M~
439
�~utim; Zenski pokret je i dalje nastavio da radi kroz svoju
omladinsku sekciju, sve do svog raspu8tanja, odnosno Dininog
bap!enja. Nairne, ubrzo poslije hap§enja Dine i Bjanke Papo,
~abranjen je rad Zenskom pokretu i njegovoj omladinskoj
s.ekciji, sa obrazlozenjem da djeluju »prokomunisticki«. Otada
je omlad.ina produZila svoju aktivnost ilegalno i u drugim
formaana.
U ranu jesen 1935. godine - sjeea se dr Jelena Nikoli~
dan izmamio je mnogo svijeta na nedjeljni izlet _
u
okolinu Sarajeva. Uvijek smo se radovali tim izletima. Pored,
uZivanja u zelenilu i ljepoti prirode, posebnu radost nam je
cinilo to §to smo se mogli slobodnije sastajati i bez straha izrazavati svoje misli, a da pri tom ne obratimo na sebe painju
policije. Omladina je polemikom i borbenim •pjesmama davala
odu5ka svojim revolucionarnim stremljenjima i osjeeanjima.
Na§a radost hila je jo§ veea kad se uspjelo obici nekoliko seoskih kuca ili privu~i u svoje grupice seoske omladince, koje
smo na najjednostavniji nacin upoznavali sa borbom radnicke
klase kod nas i u svijetu, uzimajuci za primjer savez radnika
i s~aljaka u Oktobarskoj revoluciji. Vr,acali smo se tad zadovoljni sami sobom, kao da smo izvr§ili neki veei revolucionarni
:iadatak.
, U takvoj atmosferi i ovog izleta, pala mi je u oci g~a
omladine: ne§to su Zivo raspravljali, a kasnije poceli ida pjevaju. Razabrali smo rijeci i melodiju pjesme: »Smjelo, pod
crvenim znakom«, »Ustajte vi zemaljsko roblje«, pa refren
•Da zivej, zivej truda . ..« i bill smo sigurni da su to na§i drugovi. Otvoreno smo im priSli. Mec:tu njima se nalazila i Dina
Vrbica, koja je hila glavni inspirator i rukovodilac ove grupe.
Vidjeli smo da su je svi postovali i voljeli, a i nama je hila
Qd ovog prvog susreta bliska i draga. Odmah smo se pribli.Zile
i sprijateljile. Pricala mi je da cesto, gotovo svake nedjelje,.
ide na izlete sa omladinom. Ovdje su se mnogi mladi ljudi
osposobljavali .za idejno-4p0liticku aktivnost u svojoj sredini..
Odmah mi je rekla da je osnovana i Omladinska sekcija pri
Zenskom .pokretu i pozvala me na njihove sastanke.
Rado sam se odazvala Dininom pozivu i do§la na sastanaku Sekciju. U sali se okupilo oko 30-40 djevojaka i mladica:
Ugodno . sam se iznenadila videci koliko je tu bilo srednjo-
~ sun~an
•40
�.
)
•'
lkolske t· radnl~ke omladine, uprkos jak.om policijskom teroru~
Razgovori su odisali napred.nim idejama.
Dina mi se jed.nom ,poialila da je policija, doznavti za
njihov rad, pozvala na odgovornost dr Smiljanu KrSic i biv§u
pred.sjed.nicu Zenskog pokreta naprednu ljekarku dr Maiu
2ivanovic. Odmah je ipoSjetila Smiljanu kod njene kitce da bi
saznala za8to su pozivane, i ova joj je u.pricala kako policija
prijeti da f:e raspustiti i omladinsku sekciju i Zenski pokret ako
ne prestanu sa komunistickim radom.
•To bi bila velika !teta, jer bismo tako izgubili mogucnost
Aireg legalnog rada s omladinomc, zabrinula se Dina.
•Zato morate apreznije raditi«, upozorila je Smiljana.
Do!la je i zima. Na jed.nom sastanku Dina je pred.lozila
da omladina sakuplja Zimsku pomoc. Predlog j~ bio odmah
prihvacen · i · doskora je sproved.ena akcija pod okriljem Zenskog pokreta. Na iduc~m sastanku Dina nas je izvijestila da jedobro uspjelo: prik1.11pljeno je dosia novca, odjeee i ziveZnih namirnica, i odmah razdijeljeno siromdnim porodicama. Pomenula sam joj, u cetiri oka, da ovu akciju iskoristi i za ipomoc':
1?orodicama uhapfenih drugova, kao i sironiasnim porodicama
na8ih silria>atizera. Oila me zagrli i r~e kako to vee radi i pri
tom obja8njava tim ljudima da im priloge §alje Crvena pomoc,·
pa dodatf,e: »Drug Pero Pe§ut, sekretar Crvene pomoci, dao
mi je vee adrese i direktivu za to.« Otada smo bile jo§ blize;
uvidjela sam da je Dina za to kratko vrijeme uhvatila dubljU:
vezu sa na§om organizadjom. Pricala mi je kako su se •na§e
P<>rodice« mnogo obradovale, ne toliko m'aterijalnoj _pomoci
koliko zbog toga sto nisu zaboravljene u ono mucno doba di..vljackih pi'Ogon·a-svega napredno-g~ -·
Prisustvovala' sam eesto pred.avanjima ·sekcije. Morali su
ih drzati u· prisustvu agenata policije; bili su dutni da im pri-:
j$ve svako predavanje. Diskusija je L pored toga bila :uvijek
~va i zaniomljiva. Teme su uvijek bile socijalno..politickog ka~_
:tl,lktera. Sjeeam se pted.avanja ·»_ jed.nak rad ....:... jednaka pla..;;
Za
ta«, koje je oddala dr Ma8a 2ivanovic. Tema je bila aktuelna;J
jer- su radnice za isti -trud dobijale mnogo manju -)platu negom:u§karcl. Ja sam izloiila:- •Polo!aj zene i--njena uloga u dru-·
At;vuc i . »A-bortus kao socijalni iproblemc. Ukoliko bi predava~
$.lvi§e strucno izlagao, Dina i rtjeni najbOiji aktivisti znali su·
da :o- vjeltQ ·u. d.~usiji•pr_e'V'edu.-c na~ po.liti~ jezik. -Diskusija"_
t
,.t.n.
�je, tako, l!esto bila interesantnija od predavanja. »Glavno j~
da rni policiji prijavimo teme kao strucne i nepolitil!ke, a one
se uvijek mogu tretirati sa na§eg stanovi!tac objasnila rni je
Dina. Zadivila me njena snaluljivost, neob1l!na bistrina i odanost borbi radnicke klase, pa rni je takva ostala u najljepioj.
uspomeni.
- Godine 1934. i 1936. ve~u me uspomenom na nekolikodivnih djevojaka, koje su po nalogu KP pr~le Zenskom pokretu u cilju osnivanja omladinske sekcije- sjeea se dr Srniljana Kr8ic. - Predlog ovih omladinki prihvatila sam s odusevljenjem i ucinila sve da im se prue potrebne mogucnosti.
Vee i zato, jer je ba8 u to vrijeme aktivnost Zenskog pokreta
malaksavala, gubeci onu popularnost koju je mivala u prvim
godinama poslije prvog svjetskog rata. Mjere, koje su vlasti
preduzimale protiv svih iole naprednih pokreta, nisu mimoiSleni Zenski pokret. Jos i sada se sjeeam tih djevojackih likova:
Dusanke Bobanovic, Dine Vrbice, Bjanke Papo, Jelene Nikolic! Sonje Antonic. One su sacinjavale jezgro omladinske sekcijeZenskog .pokreta, sve do 1936. godine. Ovo omladinsko jezgroubrzo se tako omasovilo da su njihove prostorije u bivsoJ
Jefticevoj palati, u Dalmatinskoj ulici, u svako doba bile puneomladine. Omladina je, naoko, bila prihvatila program Zenskog
pokreta, isticuci kao svoj narociti zadatak sirenje pismenosti
me<!u ~enama u Sarajevu. Kasnije se ispostavilo da su najpovjerljiviji clanovi prikupljali pomoc za porodice nastradale od
rezima. Bila je to crvena pomoc. Ovo ih je 1936. godine dovelodo hapsenja.
Dina je, kao rukovodilac Omladinske sekcije bila vrlo takticna i pogodna za saradnju. Odrzavali su i citalal!ke grupe.
Na sastancima citalackih grupa koje su brojale i do ·petnaest
osoba obra<!ivana su djela sovjetskih knj~evnika: Gorkog, pa
Ostrovskog - »Kako se kalio celikc, iii roman »Samac od
Smedlejeve i djelo »0 brakuc od Kolontajeve. Stavovi i nazori
ovih knj~evnica sa odu§evljenjem su prihvatani. Bilo je stvarno potrebno nesto uciniti da se neki stavovi iz ovih knjiga u
kojima se propagira slobodna ljubav, na neki naCin kanaliSu
na druga, u to doba mnogo vamija, politicka pitanja. Dina
Vrbica je veoma dobro osjeeala nastalu situaciju. Buduci da
je u mene imala veliko povjerenje, cesto IJle pozivala na sa-
�stanke, u cilju izgradivanja stavova o ovim pitanjima, jer jesvaka razuzdanost mogla stetiti moralnom liku ovih mladih
ljudi i naprednom omladinskom pokretu.
Omladinska sekcija o!ivjela je rad Zenskog pokreta novini
raznovrsnim oblicima drustvenog rada. Uvjezbavali su horskek-ecitacije i borbene pjesme. Osnovane sui zidne novine; infor•
misale su o najaktuelnijim dogadajima u svijetu, s akcentozn
na opasnost fasizma i prijetnju rata. Horske recitacije izvoClile
su same omladinke, a za novine su trazile i dobijale saradnju
mnogih naprednih kulturnih radnika Sarajeva. Tu treba spomenuti Jovana Kr8ica, Masu Zivanovic, Marcela Snajdera.,.
Same su angazovale i predava~e za najaktuelnije teme. Dobro.
se sjecam predavanja 0 omladinskim pitanjima, sto su oddali
Ilija Grbic, dr Zon i drugi.
Pri kraju tog perioda u Jugoslaviji se vee veoma jakoosjecao utjecaj fa8izma i njegovog terora. Nastalo je nemilosrdno proganjanje svih naprednih ljudi. Zenski pokret je po~eo da se osipa. Svega nekoliko veoma svjesnih zena i djevojaka istrajalo je u svojim nastojanjima, ne osvrcuci se na
opasnosti i proganjanja. Medu njima su se narocito isticale:
Vojislava Jankovic uciteljica iz Sarajeva, Mira Vasiljevic cinovnica, Jela Ostojic novinar i druge. Ja sam na polozaju
predsjednice Zenskog pokreta ostaJa sve do 1937. kada je .o va
organizacija od strane re!ima zabranjena. Ovih nekoliko zena,
iako su bile veoma svjesne i aktivne, sigurno ne bi mogle mnogo u~initi da nije bilo omladinki, ciji su se redovi takode prorijedili, ali koje su isto tako ostale veoma istrajne.
Medu prvima, koje o;u 1936. uhapsene, nalazila se i Dina
Vrbica. Mucili su je na sve moguce nacine, ali je izddala veoma hrabro, tako da zbog nje niko nije stradao. Veoma dobrose sjeeam nedjelje u mjesecu julu, kada je Dina izasla iz. zatvora. Veoma slaba i iscroljena! Prvu svoju posjetu u~inila je
meni. Tada je prvi put preda mnom izgovorila rije~ Partija. U
policiji su je - pri~ala mi je - tjerali da prizna kako sam ja
znala da se u omladinskoj sekciji krije celija KPJ. Prema tome,
samo njezinoj izddljivosti i ustrajnosti mogu da zahvalim sto;
osim uobi~ajenog sikaniranja od strane re!ima, nisam ozbiljnostradala. Istoga dana Dina je preko Beograda otputovala za
Podgoricu i ja je viSe nikad nisam vidjela
443:
�:·, · ~ U proljeee 1936. ......., sjeea :Se 'FiCo: :Cengtc.- ..;..;; do~lo je: do
provale i hap8enja mnogih drugova. Dina je uhap§ena u martu-,
kada su mucenja bila najteza. Zanimljiv je moj susret sa njom
l}_ policiji, u zloglasnoj »Beledijic 1) - sta:roj austrougarskoj
a
karauli koja se nalazi do gradske Vijecnice. Pored cita"log
sistema samica i skupnih celija na }Jrv'om i drugorn .katu, ria
mansardi ovog glomaznog zdarija bilo je muciliSte. Tu se nala.:.
zila greda · za vjesanje, lanci, kUke, ludacka kosulja i drugj
ozelatski rekviziti. Upravo su me sveg iZmrcvareno~ vukli ii
!«:! strasne prostorije, kad ispred vrata ugledah Dinu. Stajala
je ramenom oslonjena o zid, u crvenom dZemperu i sme<1oj suk~
nji. Grudi joj .se nadimaju, dok joj agenti cvrsto dde unazad
zavmute ruke. Vjerovatno je tek dovedena, izgledala je svjd~
alf sa izrazom iznena<1enja i zruprepascenja na lijepom xnJ.adom
lieu uokvirenom njegovanom tamnom ko5om: Sva pretvorena u
uho i -oko! Sa stieprijoni je oeekivala 'sta ee dalje biti. Vidl mene deformisana, a: naokolo prijeteea, zvjerska lica: Ciin .
joj :~ci ugledao, naglo zinuh i potom snazrio stisnuh zube. Ra:,;.
zumjela je moju nijemu porukti: Cutati! sam.o euta:ti! Iako sam
bio kao pijan, zamagljena vida, za trenutak, tek koliko su iiam
se pogledi sreli, ·njen Iik mi se neizbrisivti ureza6 u sjecanje?
Cijela njena figura, de plitkih 5medih cipela! MoZda je -te
zbog kriticnosti momenta, zb6g moje napregnute zelje da je
U:pozorim i ohrabrim! Doveli ·- su·je bili cia slusa kroz vrata 'i
udesili da ona i vidi »isle<!ivanje«. Taj metod polfcije spadaG
je u najteZi vid ipSihicke torture. Sjeeam se, 1929. godine u
ovom· istom zatvoru meni je bilo podn~ljivije da fizicki tnpi.m
nego da slusam: Sa tamom je ~injala :vriska i huka ·na t8va;
flici., · kae vr5~j, · a ·po hodnicilll& trckaranje, ;l!lveket . klju~~va i
lanaca. Tako, do zore! I ev~, sa4a Dinu· pokuA~vaju da slo~
!lao omladinku koj~ ,9e po prvi put nalla~ u zatvoru pod istra-:
gom. Pa ipak, niSta nije priutala. Lelal.a je sa ~Qla "tJ ·»je<li-:
nici«. Mucili su je, ali bez: otljeda; nisu -smjell.tbog strica., am
4okaza pt.otiv .nje nije .bilo. Tako je puitena .b ez sudenja; . ., --,
·- .... -j
.~' · ..;.... Pocetkom ·marta . 1936, kad sam uhapJena, :bile ::.smn
~etiri"1let dana .u z:ajedni&oj .celiji 'u Hasan"'kuli;l) -.nrlslim -u
sam
. ·· ·r
,...
-
• .-.
• .. . i) Hasan -Kula. ·· ·
I)
Beledija -
HaSari..,;Kula.
···-_,
�~dev~tkf« ~ 'Pri~a Cilika Hajnrih. ....:... Cvrsta se pokazala! Nt-mal6 nije· ocajavala. Sjeeam se, bila sam iscrpljena i bolesna
1 Dina se rnnogo oko mene starala. Stavljala mi je obloge na
glavu, .pazila da le!l,m mimo ... Odveli su me na ljekarski pregled i viSe me nisu vracali u l:eliju. Ponova sam je vidjela kod
~arkaia, gdje sam pozvana na sasluiavanje. Srele smo se upravo u momentu kad su je izvodili. Izgledala je jako iscrpljena,
blijeda i izguzvana, ogmuta poveeom vunenom maramom. U
prolazu smo se sam6 pogledale.
- Jedno rpopodne, dok sam se odmarala u svom stanu u
Ullci Kralja Tomislava - kaze Sonja Antoni{: - u okviru vra.ta pojavila se Dina. Skoeila sam od iznenadenja.
· •Da, pustili su me. Nisu imali nikakvih dokaza da bi me
predali sudu. Nikoga nisam odala. Nisam im niSta priznalal«
- objasnila je, pro~itavii pitanje na mom lieu.
Sjela je na seeiju. Blijeda, tjelesno iscrpljena, i jos uvijek
zbunjena. Kao osamucena.
•Tesko je bilo, Sonja, mjesecima izdriati boravak u samici,
sva mucenja ... Ali Lpak mi je drago, i fPOnosna sam, sto sam
sve to mogla da ipOdnesem. Danima i nocima su me tukli, d()
besvijesti, polijevali vodom i nastavljali .. . U usta su mi trpali
prljavu krpu, potira~u, da bi priguSili jauk. Najteze je bilo u
pocetku. Sad sam ponosna, jer mi je savjest cista; od mene
niita nisu doznali.«
Razgovor je preiao na budul:nost. Tu je Dina ozivjela. O~i
~ joj sijale dok je ocrtavala svoj budul:i revolucionarni rad.
(}ovorila je da ide u Zagreb, na studije, gdje l:e imati prilike
da djeluje u jakoj partijskoj organizaciji. Planove svoga rada
iznosila je sa puno duhovne snage i mladalackog elana. Dok
~am je slusala, ucinila mi se nestvama, kao vizija. Sva je
lebdjela u budul:nosti, kao da je posla da osvoji cijeli svijet.
Samapouzdanje je izbijalo iz svake njene rije~i. Tada me je
najviSe zadivila. Otkuda joj tolika zivotna energija? - pitala
sam se. - Otkuda tolika vjera u revoluciju i odusevljenje za
rad? Kao da nije prije nepun sat napustila policijski zatvor i
l.IlUciliSta, nego kao da je dosla.iz neke partijske ikole. Dina je
jos iste v~eri otputovala.
- Kad su je pustili- kaze Dinina sestra Bosa- vratila
Je kUl:i. Nasi roaaci i brat odveli su je na Durmitor da se mal()
oporavi. Ulla.~na je bila .baA u vrijeme kada je izbila i pro-
443
�vala u Crnoj Gori. 0 njenom dr!anju na sarajevskoj J,)olicijl
poznato je mnogim drugovima ... Bila ·je to za nju velika re..
volucionarna skola. U tamnici se prekalila. Uprkos ranama 1
iscrpljenom tijelu, stekla je jos veeu snagu. »Meni je C:udn()
kako je ziva ostala - sjeea se naia mama - a ona tako razgo-vorljiva i duhom snama kao da je nesto lijepo dozivjela.c 0
muC:enju je nerado govorila; o tome su govorili oziljci od Ianaca
po nogama i rukama. Tabani su joj se ljustili od batinanja.
Mucili su je mnogo, cak i na vjesala stavljali, ali niSta nije
odala. Cesto mi je pricala 0 nacinu zivota u zatvoru; kako se
sa zatvorenicima sporazumijevala kuckanjem o zid, iii, kako
su za pojedine dogovore upotrebljavali cijevi od kanalizacije ...
Iako se bavila pretemo revolucionarnim radom, Dina je
bila i dobra domacica; hitra u kucnom poslu i vrlo vrijedna.
Cak je nalazila vremena i za sebe nesto da prekroji i saiije. I
da naveze! Jos i danas imamo sacuvane neke njene rucne radove. U zatvoru je isporila svoju pletenu crvenu haljinu i isple..
Ia dzempere, od kojih je jeCism meni poklonila. Sjeeam se, bila
su na njemu cetvrtasta dugmad; napravila ih je od drap kartona i vrlo lijepo su izgledala na toj crvenoj osnovi. U jesen
1936. otisla je u Zagreb i upisala se na Ekonomsko-komercijalnu visoku skolu.
U ZAGREBU
- Bilo je to poznanstvo kao i sva poznanstva naprednib
studenata i drugova koji su nas, a da cesto ni osjetili nijesmo
kako ni kad, privodili naprednom pokretu, stvarali od nas
komuniste - sjeca se Nada Jovovic. - Poha<iala sam Trgovacku akademiju u Zagrebu. Kao i ostali napredni studentJ
Crnogorci, radila je i ona sa nama srednjoskolcima iz Crne GOre. Otada se sjecam Dine, druga Bakica i drugih komunista ...
Sjecam se svojih prvih sastanaka, koje smo obicno odriavali na
Tuskancu. Sastajali smo se povodom neke akcije, iii da prora<tujemo ilegalni materijal, da cujemo i objasnimo politicku
situaciju. Gotovo uvijek, Dl\ tim sirokim sastancima napredne
omladine, pokraj drugih istaknutih komunista bila je i Dina.
- Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Dina Vrbica je
1938. godine bila vee student starijeg godiSta, a ja pocetnik 446
�kaze Milica Hir51. - Kako sam u Akcionom odboru fakulteta
bila predstavnik studenata prve godine, zajedno sa Dimitrijem
·Durbabicem,3) sa njom sam cesto dolazila u dodir. Ona i Marica Pataki bile su tu specijalno zaduzene za rad sa studentima
prve godine. Brinule su se da se sto vise studenata ukljuci u
razne kulturno-drustvene djelatnosti vezane uz pokret. Dina
je imala jak utjecaj na mene. Ta cvrsta, mirna djevojka govo·
rila je malo i tiho, ali sam neke njene rijeei upamtila za citav
.zivot. Cesto, pred neku akciju, znala mi je reci:
»Ako te uhvate, nemoj ni za zivu glavu nista da priznd.
Priznanjem mozes samo ndkoditi i sebi i drugima.«
A kad me je policija stvarno uhvatila, drzala sam se Dininih rijeci. Ponavljala sam uporno: »Nisam. Ne znam .. .c Brzo
su me pustili, ali bila sam potiStena. Boljela me spoznaja da
medu nama postoji neki izdajica, jer kako bi inace policija
d.oznala da sam ja dijelila letke, kad nikoga nisu uhvatili na
djelu. Dva dana iz opreza nisam dolazila na fakultet. Treceg
dana, prvo mi je bilo da se potuzim Dini.
•Nije to niSta, mala - umirila me ona i zastitnicki potapsala po ramenu - mi moramo biti cvrsti, ne smijemo do.zvoliti da nas ovakve stvari pokolebaju.«
Od tih rijeci odmah mi je bilo lakse. No, nisam ja bila
jedina na koju je Dina tako djelovaJa. Svi su je postovali. Medu studentima moje godir>e dovoljno je bilo reci: Dina predlaze da pogledamo taj i taj film, da posjetimo neko predavanje
i slicno, pa da odziv bude velik. Cesto sam je vidjela u kulturnom udruzenju studenata pacifista, koje je tada bilo veoma
aktivno, a imalo je prostorije u Preradovicevoj ulici. Tamo su
-oddavali usmene novine, predavanja i marksisticke tecajeve,
pa se okupljalo veoma mnogo studenata. Tu su objasnjavali
medunarodnu situaciju, govorilo se o dogadajima u Spaniji,
Njemackoj, Japanu, i Dina je cesto ucestvov:tla u diskusijama.
Iz tog sireg kruga okupJienih studenata sve viSe ih se uvodilo
u organizovani rad.
Dina je tesko zivjela. Dobro je poznavala oskudicu koju su
trpjeli siromasni studenti. Zato je cesto znala reci nekome od
onih koji su po svojem uvjerenju bili uz nas, ali nisu imali
odvaznosti za akciju:
1)
Poginuo u NOB-1.
447
�•Vid.ii kako bijedDo Zivil, a ipak De bini prstum malrnuo,.
.nilta De bi riskirao.c Takve ooa nije razumjela, mje ih b'pje)a,
jer sama nije bila takva. Dina je uvijek bila &i)remna da bez
mnogo rijeCi poduzme sve i sve Utvuje za cilj koji je sa tolilu~
pouzdanja i ljubavi gledaJa pred sobom.
- Dinu sam upoznao joi u Titogradu, kada je ima1a sedamnaest godina- pribl Veljko DwiiiC..- Vutali smo se u
Srednjoj ekonomskoj ikoli; poha&lla je jedan razred ispred
mene. Vel: tada se kretala u grupi daka koji su kasnije svi sudjelovali u Pokretu. Medu njima i narodni heroj '\ldoje-KeSa
DuroviC, koji mi je na fakultetu u Zagrebu postao najbolji
prijatelj.
Ponova sam je sreo 1936. na Ekonomskom Iakultetu u Zagrebu. Upravo sam se bio •-ratio iz zatvora. Voljela je da slu5a
o Adi Ciganliji, o sudu, o drianju pojedinih drugova . . . Sve
ju je zanimalo, do detalja. Dok amo priCali, njeno lice izra~avalo je neku neobicnu radost i ponos. Kao da je osjeCala kako
neAt<> raste u nama i oko nas. To je rastao I1U pokreL
Kad smo se na sastancima pripremali za rame akcije,
ona se uvijek javljala prva, i to za najte!e zadatke. Bilo je
akcija u kojima su mogli sudjelovati samo muSkarci, jer se
predvidala tuca. No, Dina nije dozvoljavala da se pravi ikakva razlika izmedu nje ; drugova. Obicno bi izjavila da ta
akcija i nije tako opasna, kao lito se nama cini, da se ona nimalo ne boji ida i ona mo~e uciniti sve Ato se i od nas traii.
Toliko je bila hrabra da smo joj znali reei: »Dina, ti si kao
vucica ...«
A bila je i vesela djevojka, uvijek raspolozena. Sjeeam ~
poslije neke guzve s policijom, nasla se medu nama: jednom
rukom pridruvala je suknju, sto joj se poderala na bedru, a
~rugom igrala sa ledma. Smotala ih je, stavila na usne i pu)lala u njih kao u trubu. »Dina - primijetio sam - un.iStila si
suknju.c »Pa neka, bali me briga!« A moralo ju je biti briga;
bila je to mozda njena jedina suknja. Pa ipak, kad god se sabirala pomoc za siroma8ne studente, ona je davala od sebe. Njena nesebicnost bila je tolika da je danima znala ostajati bez
veeere, samo da bi drugima mogla da pomogne. Znala j~ biti
i vrlo ozbiljna, pa i stroga. Svakome bi uvijek rekla u lice sve
ito misli. Medu studentima je dolazilo. do 111ucnih situacija, kad
�t,>i sc neko pokazao slab i kolebljiv. Dina je takve otvoreno
korila:
:.Kakav si ti komunista!? Nije za tebe revolucija!«
Na fakultetu se upoznala sa LjubiSom Miodragovicem,•)
svojim buduc~m muzem. Dina, LjubiSa, Ke§a Durovic, njegova
djevojka Vasiljka Lazovic i ja bili smo nerazdruzivi. Nas petoro bili smo povezani neraskidivim prijateljstvom. Nekada
smo zajedno odlazili u kino. Sjecam se, gledali smo neki zurnal: Hitler je govorio na mitingu. Dina to nije mogla da podnese. •Fazi bande!« viknula je i pocela zviZdati. LjubiSa se nasmijao- bio je !aljivdZija - i rekao: •Ti ce§, Dina, osvetiti
Evropu.« Zajedno smo odlazili i u kulturno drustvo •Laveen«,
gdje su se okwpljali Crnogorci. U to vrijeme osnivana su brojna
kulturna dru§tva, u kojima se okupljala sva ljevicarska ornla-
dina.
U ·proljece 1937. godine sproveli smo jednu znacajnu akciju. Zadatak je bio da idemo kroz Paromlinsku ulicu, od kuce
do kuce, i dijelimo letke. Kao i obicno, iSli smo u parovima: s
jedne strane ul:ce Kesa i Vasiljka, a s druge, ispred njih, Dina
i ja. Direktiva je glasila: dijeliti po kucama! Ali, meni i Dini
se ucinilo da ima mnogo letaka, pa za§to da ih ne dije1imo i
prolaznicima na ulici. Kad smo izalili iz jedne kuce, pred vratima nas je do:ekao policajac. Rekao sam Dini: »Bjezi!« i stao
draziti policajca, samo da on pojuri za mnom, pa da mu Dina
lak!e umakne. Bio je neka ogromna ljudeskara i kad me htio·
dohvatiti, hitro sam mu izmakao i doviknu(): »Koliko god si
debeo i velik, preskocicu te.« Pojurio je za mnom u jednu sporednu ulicu, ali nije uspio da me uhvati. Onda se vratio natrag
i pojurio za Dinom. Pr:mijetio sam da je ona skrenula u drugu
sporednu ulicicu. Malo sam se pritajio, dok hajka ne proc1e, a
2;atim sam se uputio u tu ulicicu da vidim !ta je sa Dinom. Ali
nisam viSe nasao ni nje ni po1icajca. Ta ulica je bila :.slijepa«,..
oa Dina nije uspjela pobjeci. 0 tom hap!enju postoji policijski
dokument u Arhivi CK SK Hrvatske. Sve je taeno tamo zapisano, jedino je laz da sam ja napao policajca. Sarno sam ga
drazio i dobacivao mu. U tom dokumentu nema moga imena,
j~r ga Dina nije rekla. Spominju me kao •decka u pumpericama:c; Sutradan sam po!ao drugu Voji Biljanovicu da muja4) Narodni heroj.
29- Zene heroJI
449'
�Dina i njen LjubUa u Beogradu pred rat
vim da je Dina uh~ena. Njegova gazdarica me dol!ekala sva
~la§ena. »Nema ga rekla je - uhapsen je! Tukao se sa
njima, ali im nije mogao wnal:i. Tratili su neke pumperice.c
A te pumperice - bile su na menil Odmah sam krenuo kuci da
se presvucem, a pumperice sam poslao na saj~te.
Mnogo studenata je tada zatvoreno, jer ona akcija sa lecima hila je masovna, a hapsili su i nasumce. Dok su na policiji
svakog uhapsenog studenta, osobito Cmogorce, pitali: »Im.aS li
pumperice?« ja sam ostao na slobodi. To mogu zahvaliti samo
Dini, od koje nisu uapjeli ni rijel!i da izvuku. Koliko se sjeeam,
Dina je tada izvedena pred sud i osudena na uvjetnu kaznu.
Kad je pu!tena, tivjela je jos tete nego ranije, stalno na oprezu.
Zatim je oti!la u Beograd, a ja sam nekako u isto vrijeme bio
pozvan u vojsku. Tako se na§e studentsko dru!tvo razl§lo.
Sudena je na osnovu zloglasnog Zakona o za§titi drtave.
Sa tog sudenja sacuvan je i materijal koji dokazuje da Dina
lii!ta nije priznala. Sve je pocelo od ovog letka:
450
�HRVATSKI NARODEI
Okovi se opet ste~u. 9. ov. mjeseca ubijeno je iz zasjede od
zandara sedam sinova hrvatskog naroda, a na desetke ih je ranjeno. Kad su se sa autobusima vracali iz Senja
sa do~eka »Trebevica«, proresetani su tanetima slugu krvavog
beogradskog rezima. Poginuli su, jer su manifestirali slomu
borbu hrvatskog naroda za nacionalnu slobodu i socijalnu
.pravdu.
Ovo posljednje umorstvo dokazuje da je velikosrpski beogradski rezim spreman i nadalje prolijevati hrvatsku krv da
ocuva svoju hegemoniju. StojadinoviC-Koro&~eva vlada daleko je od onih obecanja koja je dala nakon izbora da bi st~ala
borbeni nalet narodnih masa. Ona naanjerava da iskoristi
stnpljenje hrvatskog naroda i da postepenim uvodenjem reakcionarnih mjera i terorom opet obnovi zloglasnu ~estojanuarsku
diktaturu.
Prolivena krv navjestava nam dolazak nove krvave diktature i jo§ bjesnjeg terora. Neka nam ove nove zrtve budu
opomena i ipoziv na odlu~ni otpor i nepopustljivu borbu protiv
narodnih neprijatelja, iprotiv ubojica hrvatskih narodnih
boraca.
Hrvatska antifasisticka omladina sagla§uje se sa protestnim strajkom kojega je na sveu~ilistu proglasio Interklub, i poziva svu hrvatsku omladinu i demokratsku omladinu svih
drugih potla~enih naroda da ustane slomo protiv beogradskih
vlastoddaca.
Koro~cevih
SLAVA PALIM BORCIMA ZA NARODNU SLOBODU 1
SOCIJALNU PRAVDUI
DOLE KRVAVI VELIKOSRPSKI RE2IM TERORA I
NASILJA!
2IVJELA OSLOBODILACKA BORBA HRVATSKOG
NARODAI
OSTVARIMO JEDINSTVO SVIH NARODNIH SNAGAt
HRVATSKA ANTIFASISTICKA OMLADINA
U prijavi Uprave policije u Zagrebu Ddavnom tuZiocu
Driavnog suda za zdtitu driave od 18. V 1937. godine navodi
1e Dinina •krivica« odnosno kako je do~lo do njenog hapAenja.
..
451
�•Prilikom obilaska svog rejona na Paromlinskoj cesti, policajac Hecimovil: Dane naisao je 11. maja oko 20,45 1::. na grupu
od 4-5 lica koja su si stojeci na mestu dodavala neke letke.
Jedna devojka medu njima imala je crvenu vestu. Cim su primetili strazara, naglo su se u raznim pravcima rasturili, dok
je jedna devojka zajedno sa jednim nepoznatim mladicem,
odvojivsi se od grupe, prod11Zila ubrzanim korakom Paromlin-.
skom cestom. Skrenula je u prvu ulicu koja je s ovom kriZala,
u Vrbasku, ali nije znala da je to cor-sokak. :aDosavsi do kraja,
stala je usplahireno da se ogleda kuda bi umakla, ali strazar joj
se vee primicao i tako je uhapsena.« »Posto se naime ona prilikom hapsenja opirala, strazaru nije bilo moguce da odrnah
izvdi pregled okolnog terena vee je to ucinio nakon sto je
Vrbicu sproveo na policiju. Pregledajuci mesto na kome ju je
pre toga uhapsio, nasao je odmah uz ogradu bastlce smotak od
25 kom. t.ih istih letaka.«
Kao svjedoci se navode jedan bral::ni par i njihova prijateljica, slucajni prolaznici, kojima je Dina na ulici dala letke.
:aNa upit strazara gde su joj leci, Dordina je izjavila da nikakvih letaka nije imala. To isto tvrdila je i u pocetku same
istrage, no posto je saznala da su leci, koje je pri bjezanju·
odbacila, nadeni, priznala je da joj je na uglu Paromlinske i
Vrbaske ul. prisao neki mladi¢ i gurnuo u ruke letke. Kad je
docnije vidjela da su ilegalne sadrzine, odbacila ih je.«
• ... Odakle vam taj letak? Tko je onaj mladic s kojim ste
ga delili i s kim ste sve u pogledu komunizma veze imali? «
pitali su Dinu 12. maja u Upravi zagrebacke policije.
Od Dine nisu niSta doznali.
Ina Okruznom sudu 4. juna 1937. Dina je ponovila svoje
ranije iskaze i zavrsila: »Krivom se niukoliko ne osjecam, pa
molim da se svaki daljni postupak protiv mene obustavi.
Osumnjicenog Vojislava Biljanovica dobro poznajem jos iz.
Crne Gore i s njime sam se nalazila ovdje u Zagrebu, kada sam
tu dosla. Najvise smo se vidali vani na ulici, a on me je jedanput-dvaput i kuci posjetio. Nasi sastanci su hili cisto prijateljske prirode, a nisu imali nikakve veze sa bilo kakvim ilegalnim
radom.«
Sud ju je tad uz uslove pustio na slobodu. Dina se dosljedno branila i na glavnom pretresu 5. aprila 1938. god. kada je
po 1::1. 4. Zakona o zastiti drZave progla.iena krivom i osudena
�11a 1 mjesec zatvora i 300 dinara novcano, uslovno na godinu
dana.
- Na zagrehackoj policiji podvrgavana je strahovitcm
mucenju - kaze Dinina sestra Bosa. - Pricala mi je da joj
je tu hilo mnogo teze nego u Sarajevu; stavljali su je na joi
vece muke, da hi joj iznudili priznanje. Najtezc od svega joj
je hilo, sto je ostala u samici vlse od mjese:: dana. Celija je
hila tako mracna da se niSta u njoj nije vidjelo. Nije mogla
ni da radi ni da cita, pa joj je vrijeme vrlo sporo prolazilo.
Sati su joj, kako sama rece, hili vjecnost; dolazila je gotovo do
ludila. Pravila je od hljeha piljke i igrajuci se skracivala vrijeme. U samici je napisala pjesmu koja najholje ilustruje postupke policije nad njom.
(Po sjeeanju)
U SAMICI
Soba mracna, prljava, placna.
U uglu kibla, u drugom dvije daske, erne su od desetogodi§jneg
gliba.
Na njima blijeda, ispijena, kao kakva avet sjedi zena i ~eka , ..
Ceka!? Dragana? Mozda ponekad i o njemu sanja.
N e! Ona ~eka deset da izbije;
Ceka da radio, kulturna tvorevina dvadesetog vijeka
uz orkestar simfonije, sakrije udarce pendreka
f mukle krikove: »Ne znam«, »Nije«.
Ah, ta prokleta naprava!
Grcevito stisnuta pesn!ca u zraku se klati:
»lz-um taj prokleti treba zakopati!
Al' ne! N e zakopajte ga !judi!
Jer, zar ta ista naprava
na jednom dijelu zemljine planete
veseljem ne napaja milione ljudi?
Soba mracna, prljava, platna.
U uglu kibla, u drugom dvije daske, erne se od desetogodiln1eg
gliba.
Na njima blifeda, ispijena, kao kakva avet sjedi !ena i ~eka. r•
Ceka, da grubi glas strazara sa vrata dreknc:
•Komuno stara, hajdemo gore na kat, da ti lijeamo srcu rane.
453
�Mi imamo jednog novog batu,
on ce da ti miluje tabane.
A kada ti bude u k1"Vi okupan vel,
onda, golubice, pri~acel, pri~aceJ.c
Blije8te se u mraku stisnuti zubi:
•Satramo ih ljudi!
Te podle sluge kapitala.
A onda i s ostalog dijela zemljine planete
nestcce sviju zala.c
Zagreb, maja 1937. god..
- Tog lijepog ljetnjeg dana 1937. odrian je pomen belvederskim !rtvama - sje~ se Aco Vukotic. - Godinu dana ranije odigrao se krvavi »Belvederski dogac1ajc kada su !andarmi pucali u goloruki narod koji je predvoc1en komunistima demonstrirao protiv re!ima. Mrtvi su pokopani, a u !ivima je
ostao revolt.
Mi skojevci, sa grupom omladinaca i radnika, krenuli smo
sa Cetinja da prisustvujemo pomenu. Sli~ne grupe krctale su
se sa svih strana prema mjestu zvanom Belvedere i slijevale
se kao planinski potoci u prostrano crkveno dvori§te opasano
kamenom ogradom. Sa onima koji su doAli iz Podgorice stigla
je i Dina Vrbica. Tada sam je prvi put vidio. Lijepa, rasna
djevojka! Obu~ena samo u laganu suknju i bluzu, s gumenjacima na nogama. Od dugog pje§a~enja i vrucine na sljepoo~nicama joj se slijepila sjajna cma kosa. Ostavljala je utisak
sna!ne, energi~ne i vitalne !ene. Neodoljivo je privlal:ila i sa
svima vrlo brzo uspostavljala kontakt.
Po okolnim bre!uljcima i stijenama krstarile su patrole,
a groblje je opkoljavao odred !andarmerije, naoru!an puAkama
i bajonetima. Nalazili smo se u zatvorenom krugu. Prijetila je
opasnost novog konfiikta. I tada . . . Dok su se ljudi joA okupJjali i vrsile prilpreme za pomen, na koji nije pozvan pop,
do§ao je jedan visi policijski ~inovnik. PriJao je nekim ljudima,
starijim i pomalo bojailjivim, i zahtijevao da se cbred obavi
u miru i tiSini, i to samo vjerski ceremonijal. Naglasio je da
se n.e smiju oddati nikakvi govori i da se svemu tome ne
smije dati nikakav politil:ki zna~aj. I tada je, revoltirana i uzbuc1ena, odnekud iskol:ila Dina. Stala jc ispred njega i sna!no
.v iknula: »Nema te sile koja mene !ivu mo!e sprijel:iti da danaa
454
�govorim na grobovima palih drugova. To cu uraditi, a vi pucajte!c ViSe ga nije ni pogledala. I oddala je govorl
Iako je jedan dio prisutnih dosao iz plemenskih i roc1ackih
pobuda, ·p omen se pretvorio u veliku politicku manifestaciju.
I to zahvaljujuci skojevcima i Dinil Bila je vrlo o§tra. Govorila je protiv rezima i osudila zlocinacki postUipak. Na kraju
je uzviknula da ce se nastaviti za.poceto djelo zbog kojeg su
drugovi pali. Zandarmi se nisu ni pomakli. Slu§ali su vatrene
rijeCi ove ponosne djevojke i kao opcinjeni ostali mimi. I tako,
umjesto pomena sa sve§tenkom, tog dana maniiestovala je napredna crnogorska omladina.
- Poslije suc1enja Dina je zajedno sa svojim drugom Ljubi.Som Miodragovicem otiSla u Beograd i tamo su nastavili sa
skolovanjem - kaze sestra Bosa. - Za vrijeme studija dola~
zila je katkad kuci u Podgoricu gdje su zivjeli mama i braca,
i ostajala po nekoliko mjeseci. Nas dvije rijetko smo se vic1ale;
ja sam vee bila udata i kao uciteljica radila sam na Cetinju.
- Bili smo skupa samo na kratko vrijeme Jpreko ferija ......,.
sjeea se i brat Migo. - Pricala mi je tad o radnickom i zadru!nom pokretu u Hrvatskoj, o borbi protiv frankovaca, o svome
Ljubi.Si ... Kasnije sam ga upoznao: Bio je inteligentan, fin i
tih covjek! Govorila mi je da ga voli, ali izm~u brata i sestre
takvi razgovori su nespretni i nedovdeni Tek kasnije sam
uvidio koliko je to bio velik i cedan odnos. Godine 1938. ill
1939. na§li smo se i na jednom partijskom sastanku. Inace, u
na§im susretima ostalo je sve nekako nedoreeeno. Zbog kons:piracije, suzdr!avali smo se da govorimo cak i o svome radu. Tek
kad je poginula postalo mi je jasno da jedno drugom nismo r~
)ill sve ono §to smo zeljeli, a toga je bilo mnogo. Suvise cesto
smo raspravljali o zvanienim stvarima, a vrlo malo kao brat
i sestra, kao l:ovjek sa covjekom. Zeljna Dine ostala je i mama.
:.Kad je povremeno dolazila kuci - kate ona - nastojala sam
da je sto du!e zadrzim, da se odmori i oporavi, ali ona vi§e nije
imala vremena. To vise nije bila ona nesta§na Dina nego pravi
covjek. Moja pametna djevojka posvetila se nel:emu §to joj je
bilo iznad svega. Iako sam zeljela da sacuvam i nju i ostalu
svoju djecu, bila sam ponosna Ato je takva.c
- Cesto sam je sretala mladu i bujnu, kada se vracala sa
studija iz Beograda- sjeca se Lidija Jovanovic.- Voljela je
4!;5
�svoga druga sa fakulteta. o kom~ mi je mnogo priCaJa. Taak
partijski rad nije lomio njen mladalafki dub, naprotiv, davalo
je to njenom !ivotu puniji sadrlaj. Ona je na porodimi Zivot
gledala sa stanoviSta komunisti&og morala, sa puno prefinjenog i iskrenog drugarstva.
- Ostala mi je u sjeeanju sa Univerzi~ u Beogradu,
kada smo se sretale od slufaja do slueaja na ilegalnom radu kale Danica Marinovic. - Pamtim je kao cijenjenu zreliju
drugaricu koja je svojim radom, pa i drianjem, na nas vaspitno djelovala, ne toliko rijeeju koliko primjerom, pa se bez
buke i pogovora odbacivalo sve nepoieljno, sve sto bi str5alo.
Tiha u govoru, nasmije~na, sa jamicama na obrazima, o:stala
mi je pred ocima iz tih na8ih studentskih dana. Zdrava, mlada
llijepal Pozrtvovana u radu.
- Zadaci • situacije u kojima smo se nalazili rasijavali su
nas po zemlji na sve strane- kaze Lepa Perovil:. - ISli smo
tamo-ovamo, odlazili-dolazili, da odmah krenemo dalje . .
Jednom rijeci, sa pokretom najcesce nismo rasli na istom
mjestu nego na bezbroj mjesta. Ni ba Dinom nisam rasla ali
sam, cim smo se srele, osjetila u njoj covjeka. Bilo je to 1937.
godine, u toku mog ilegalnog rada u Beogradu, u jcku razvo1a
naprednog pokreta. Jedno vrijeme zajedno smo stanovale. Bilo
je to doba rasta Partije, kada SE. sa ponosom sanjalo i bez
straha za zivot zelilo biti flan KPJ.
Sjei:am se kako me je Dina, kad sam se umoma vracala
s posla, toplo docekivala. Zivjelo se te!iko. Ni ona nije zivjela
bolje od mene. lpak, s vremena na vrijeme, dobijala je poneito od kuce. Jednom je, nepredvic1eno, primila od svojih nek.l
novae i iznenada predlozila:
»Ajde, da za ovo kupimo ne~to tebi!c
Rano sam otiiila iz prilicno brojne porodice. Ma koliko se
!eljelo, tu se svakom djetetu nije moglo pruziti ni najnumije.
Zbog toga smo, narocito mi stariji, rano odlazili u svijet. Rano
se ostajalo bez topline domal:eg ognji.Sta. Otuda skrivena ce!nja sa dobrotom, brigom ... Zbog toga me je taka d1o1boko dirnula Dinina spremnost da mi pomogne. Nije vaZno, cak se
vlAe 1 ne sjecam, sta je Dina mislila da mi kupi, na sta smo
novae potrosile. VaZno je da se toga momenta sjeeam za cio
�Grupa skojevskih. i partijskih. rukovodilaca iz Prve proleterske divizije, snimljeno u cen'ralnoJ Bosni u proljece l943. godine. Dina u sredini sjedi. lznad nje stoji brat Migo.
�tivot, tim prije, Ato je i ona tada veoma oskudijevala. Eto, zivjele smo zajedno nekoliko mjeseci. I prije toga, a narocito
poslije, mnogo smo diskutovale o svemu i svacemu, ali ni.Sta
me tako kao ovaj trenutak nije vezalo za f>inu.
Rastale smo se nenadano 1941, upravo kada su mene uhapsili. Kad su me poslije dva mjeseca pustili iz zatvora, uo~
bombardovanja Beograda, f>inu vise nisam zatekla. 0 njoj sam
se stalno raspitivala. Tako se raspituje za one koji nas ve!u za
cijeli zivot. Zbog toga bib mogla re~i: nije znacajan samo genijalan covjek, nauenik, umjetnik, .politicar ... Ima ljudi za koje
bib rekla da su olicenje prirot1ene ljudske dobrote, koja se sa
njima rat1a i sve oko sebe mobiliSe na lijepo i dobro. Sa takvim ljudima ne treba provesti vijek pa da ih trajno .p onesemo
u srcu i sjecanju. Kada sje~anjem dotaknem Dinu Vrbicu, znam
~a se neki ljudski susreti ne mogu susretima nazvati, jer nisu
trenutak nego ljudsko trajanje koje se kratkotrajnom vremenskom mjerom ne moze mjeriti. To je f>inal
- Preko ferija 1940--41. doAla sam ku~i u Podgoricu i zadr!ana sam na partijskom radu- prica Nada Jovovi~. - Malo kasnije dosla je i f>ina. Ona je tada hila Clan PK, a ja clan
SK SKOJ-a. Krsto Popivoda nam je odr!ao dvadesetodnevni
kurs za rukovodioce SKOJ-a. Svi smo tada prorat1ivali poglavlja iz lstorije SKPB. Taj i drugi ·partijski materijali umnozavani su jedno vrijeme na pisa~oj ma§ini u stanu f>ininom.
Sj~am se, sa tim brosurama i ilegalnom stampom iAli smo na
Cemovsko polje; tu smo hili najslobodniji. Da bismo se kamuflirali, izgonili smo krave na pasu. Sobom smo nosili si.mite sa
kajmakom i tako, »Oboru!anic simitima i partijskim materijalima, cuvaju~i stoku, na Cemovskom polju smo ucili i met1usobno se ispitivali. Obicno smo hili skupa: f>ina, Ljubica Popovi~, Nilevi~ zvani »Cako« i ja.
Ve~ se hila udala. Ponekad sam je zadirkivala za mula.
Nikad nije htjela da kazuje iii poka!e koliko ga voli. Bio je
to inace skladan brak, ciju smo odanu, veliku ljubav mogli da
uoeimo i ocijenimo tek poslije pogibije njenog druga. Po nacinu
kako je . tu smrt primila, po tome kako je u svom.e djetetu
htjela da sacuva njegovu uspomenu, uvidjeli smo sta je on za
f>inu znacio.
458
�::.:
....
--.
,;
'.!
..
;.
- U jesen 1940. Dina je apsolvirala na fakultetu u Beogradu i otada pa negdje do kraja februara 1941. bila je stalno
kod kuce - kde sestra Bosa. - U tom vremenu testo je po
nekim partijskim zadacima dolazila na Cetinje i ostajala kod
nas da prenoci, a nekad se isti dan vracala. LjubiSa je bio u
Beogradu i stalno ju je zvao da dode, da bi se vjen~ali Znam
da joj je slao depesu za depesom. Ali ona je to odlagala; vremena su bila mucna, rat je vee bio na pomolu. Mi smo je tako
reei natjerali, a naro~ito moj mu! Lazar, da pode i da se
vjenca. Neposredno pred rat, po~etkom marta 1941, Dina 1
LjubiAa su se u Beogradu vjentali. Skupa su do!Hi prvo kod
mene i ostali tri-cetiri dana, a zatim su otisli u Podgoricu.
LjubiAu sam tada prvi put vidjela. Mnogo mi se svidio. Imao
je u sebi neceg finog, plemenitog, duboko ljudskog, sli~nog
Dini. On nas je tako prigrlio i zavolio, kao da nas oduvijek
poznaje, kao da je medu nama odrastao; a takode i mi njega.
•Od prvog dana NOB-e Dina je medu partizanima - pisala je Rada Vranje5evic XI 1943. u listu •Zena danasc. Druktije nije ni moglo biti. Ova borba, sada oru!ana, bila je
nastavak borbe protiv fa5izma u kojoj je ucestvovala vee viAe
godina prije rata ... Tiha, ali uporna, neumorno je okupljala
zene po radni~kim cetvrtima u Beogradu, po siromasnim stanovima namjestenica, u svojoj skromnoj studentskoj sobici. A
kad je planuo julski ustanak u njenoj Crnoj Gori, na5la se u
'svome narodu . ..«
- Kao vojnik starojugoslovenske vojske prolazio sam u
proljeee 1941. sa svojom jedinicom kroz Podgoricu prema albanskoj granici - sjeea se Veljko DuriSic. - Tu sam izr'le-nada susreo Ljubisu Miodragovica. Bio je zabrinut i potiSten.
Upitao sam ga kako je. • Tesko - r~e - !ivim ilegalno. {)ina i
ja smo u stalnoj opasnosti.c Po§ao sam s njim k Dini, da je
pozdravlm, a nisam ni slutio da ce to biti na5 posljednji pozdrav.
- Ponovo sam je srela- sjeea se Lidija Jovanovic- ball
u vrijeme kada je nasa Partija do maksimuma mobilisala svoje tlanstvo u budnosti i opreznosti: Jugoslavija je bila napadnuta i izdana, a na na5im granicama prema Albaniji jo§ neko•
liko dana vodile su se ogorcene borbe, podr!avane od komuni459
�sta t p<>Menih rodoljuba. Po§la je sa mnom da rastura proglu
CK KPJ kojim su ~lanovi Partije i vojska pozivani da se hrabro bore i obavje!tavani o izvdenom izdajstvu i neizbje!noj
kapitulaciji Jugoslavije, da u tom momentu komunisti trei:>a da
budu oni koji ce upozoriti na§ narod i omoguciti mu da sa~uva
i prikupi ondje, da ce borba s okupatorom tek otpo~eti . . . I
pored strahovitog bombardovanja morale smo da se prov1a~imo do same granice, kroz redove §pijuna i oficira koji su
upravo namjerno vdili sabotuu. A bilo je to na8e prvo ratnoiskustvo. U njoj ·sam imala dobrog i smjelog druga.
- Rat ih je zatekao u Podgorici - kaZe Dinina sestra Bosa.- Ljubi~a je morao poci na granicu da trazi svoju jedinicu.
U tom kratkotrajnom ratu bio je zarobljen, ali poslije izvjesnog vremena uspio je da pobjegne i da se prebaci kod svojih
u Prijepolje. Dina je u Cmoj Gori u~estvovala u ustanku; iz
Podgorice je pobjegla preko Gorice, pod italijanskorn vatrom
A zatim je i ona presla u SandZak i ostala tamo sve do Ljubisine pogibije. Njegovu smrt je dozivjela kao stra~an udarac,
bila je to velika ljubav. Kada sam i ja negdje krajem oktobra
1941. s dvoje djece iza~la u partizane, Dina je dosla da se vidi
sa mnom. Pricala mi je opiUrno o svemu, i kako je uspjela da
,pobjegne sa onog zlosrel:nog mjesta ... Pokusacu da to po njenim rije~ima op~em: Desilo se poslije spla~njavanja ustanka
u SandZaku. Jedna manja grupa drugova iz Prijepolja i okoJine, u kojoj su njih dvoje bili organizatori, vdila je razne diverzantske akcije u svome kraju. Mislim, bilo ih je osam! Cetiri-pet noei uzastopce vr~ili su te akcije i za sve to vrijeme
nisu oka sklopili. Blli su strahovito iscr.pljeni. Poslije zadnje
akcije, 20. oktobra negdje oko pola noci, privukla su se do
gumna u jednom selu kod Prijepolja i legli u svjeze ovdenu
11lamu. Mislili su da su neopdeni. Odmah su ~vrsto zagpali, a
da nikog nisu ostavili da strazari. Ta neopreznost in je ko!tala
zivota. Neki seljak iz istog sela primijetio ih je i oti§ao u grad
da obavijesti komandu. Ubrzo je ~e:ta do zuba naoruzanih Italijana opkolila gumno ·i na.pravila kordon. Drugovi su spavall
dubokim snom! Tek kad su se nekolicina vojnika popeli na
gumno i §cepali ih za ruke, ovi su se probudili i ma§ili se
ondja, ali bilo je kasno. Dinin krik prekinuli su pucnji. Odgurnula je vojnika koji je s ·pu!kom poletio na nju, skoeila s po-
46G
�visokog gumna, i probiv§i kordon, bosa i gotovo polugola bjeiala br:.Sanim prostorom pet minuta pod mitraljeskom vatrom.
Umakla je u obliznju sumu. Jos jedan drug uspio je da se iicupa Talijanima iz ruku; sta je sa njim bilo, nije mi poznato.
LjubiSu su sa ostalima uhvatili i tu, na lieu mjesta, strijeljali
Osmi clan grupe poginuo je na samoj ivici sume. Veliko je cudo kako Dinu nijesu u bjezanju ubili. Bila je takva vatra, kao
da se bije najzesci boj.
Tada smo se posljednji put vidjele. Ostala sam u Bjelopavlicima, a ona se po zadatku Partije prebacila na rad u Katunsku Nahiju, gdje je boravila sve do povlacenja nasih jedinica u Bosnu.
~
~
- Nesto duze bio sam sa Dinom 1941. poslije ustanka kaze Aco Vukotic. -Vee je i zima stegla kad je dosla na cetinjski srez kao partijski instruktor. ·Isli smo po selima, odrzavali sastanke, pozivali na bunu .. . Gdje god se pojavila, djelovala je odvazno i sugestivno. Ulijevala je ljudima povjerenje
A i po fizickom izgledu, jaka i lijepa zena, odgovarala je crnogorskim nazorima i pojmovima. Tada sam shvatio kako se citav jedan zivot posvecuje revoluciji. Svaki Dinin trenutak, svaka rijec, upucena djetetu ili odraslom, hila je u znaku borbe.
Pa i medu starim, oprobanim revolucionarima ona je upadala u
oci. Buktala je od snage i vjere u pobjedu. Dina - plameno
srce! Ali, isto tako, bila je i zena Puna zenstvenosti, topline i
njeznosti, Saucestvovala je u tragediji drugova, saosjecajno govorila i tjesila. Pa.mt!m jednu noc: ZanoCili smo kod zene kojoj
je sin poginuo na Pljevljima. Svim svojim srcem Dina je osjetila preveliki bol maj~e i do kasno u noc pricala joj, tjesila je.
Majcinu tugu znala je da poveze sa idejom revolucije, ne frazom nego ljudskom toplinom. lake svestrano obrazovana, u sebi
je zadrzala zdrav narodni duh. Kod nje je covjek uvijek roogao da nade i politicki i moralni oslonac. Dina je bila svestran
lik revolucionara. Harmonicno je nosila i njegovala divne osobine narodnog borca i zene.
t
1
::
~:
I'
r.
i1
Poslije ustanka srela sam Dinu u Crnoj Gori - spominje Danica Marinovic. - Radila je ilegalno na podgorickom
terenu. Mislim da je vee bila ~Ian OK KPJ za Podgoricu i clan
:PK SKOJ-a. DoSla je u obilazak omladinskih organizacij:.t ha:
�-- ,, ,
~··~~.:;, -!i .r:~
,.,. ... ;:r-.
·~
., /-~
:·
: ...... ::;.-::~
~ ~
1' ,~..... ~ =-~~ ~::D~:~
,_ .,_,.. ::;.,..-_ ,..._..r. ;: __
., , ~v.: rr:
.!:._ ..
~..;..
•1..
;: ~
::4---,;p=
7--~ ~~-!:'"- :&IE.-~·2: ~ - .:::i:
~
~~
::5 . - - ~
101
;:;;A ~~
;--~= =-~-'::!'!:- ~ ~
=
~
/_...,,.~,· ~ ~ :_..:...·.·• .,..._. _ ~-·-·• :;"&:;a:~~ a:.~
_
#
"/_;.
~
,
,,.,,
os:·
_.;~> ~~
~
"Y.
-_.>.
~ ~ ~i"_:~ ~~ ::::::IIIC""""~ ~?":FU<
; A.-=:.:--?-==--~ =...z:.,_,~
.=...
~
/.4 ' " · ' / " ' / , : : . , .
Y1< ~ ~~'
,._,/ »
~,.,..
r ,r.~..r~
!/""~ ,1"
s. tm
?!"'...r.~~
~r, ;·r~;
Fe
e::::s& ::;~ :::::5ID:I DiD
T" ~"."!!X::L li.
.:;a=;=a;-
~...rr..;;. ; ~A~:~~ ~---··r ·*IM E
~ ~e
_ ~-=~
J:/"~"" }p::-rt'"" : .... ..s.:s· : :r.""~;. ~~~-elL :J!!!!: ..e:~~ :::oa:-.,..~1- _t...-L ;__,.. ;tr.J'" ~...-.:... l. ::;.:~.. JmizGl ...:.::_~ :W::ma:!il_er:u.
..
#
',IJ/' ;,. j ~.-...e :Y~.i yJ--4:;:.4-
i-,...,,,
a .t: ~ -. ~.. wew• :.:our.
+I ~-~~_; ~
;,,·w~ ~ 1'l: J". ~ ft l. -=-~ JCm:)l.. .J1Ii :c:S:a. * ::o::;.e ;:n1'" ;. , ...... , ,:. ~ /·", r---..:.r.z..a -fa~ )' ±S ttp: ·~
!.I; ;
•/,·, .. ~~ ,...~ ft ~ :-'~ ~~ ;nll{!il.......l sat. a£~ je
,..,,1, :/~ ,,,.., ;;,,.-, ft ~.. ~....t'4""..nie.m ;ac::__ae·,..;rmr ·~
' ·I"'IA. ., ,.,.,,..., ~..-.... ~~ ~ ~ ;ama ;;acz::X:L:r..
~ ,,.., 1 •:, , *'•· /;~,. 'r,:-.I'A yA .,-~ k~ X ~_::::.. 3i::a ~
It'
f..-r•J'/;.; ;:a:""~'"'"":~~ :0 !Z1C ~ Je po*'f'll" VH'~-'~ i ~- •..,.~..= i:;~ sr....:._ ~~ ~ :llaia
~t~o.,., , , 1.J~ 1"11 ',/ K- -~ fl"n'JIIl-':::; u...a:=:r..<a. T akft je abi dasl:etDa
, , ~ 1. ,1(-s, •• ,.h.Off.
f, .,.-. II
t/,
' 1~11,11
{ Stt'lllf IJ11 ,
lit Jlf I, 1111 ""
II
hl!rfJizmu 1
~Jdm
poclvizima
U
na!oJ
m~alo
vt•alo o naUovje&nskom junaitvu i zrtva,,,. ,,,,,,. lutJ• •u kat1 ~lanovi Parttje ~ stajale u borbenim
1•·dllvl,,,., ,,. l~vi'AIIvanju parttjskih zadataka, ZrtvujuCi za ideJII I "'"' ttlljmiiiJ" t naJ•vJctllje- svoju djecu! Revoluciju, koja
J••
ltdlf~t uu,.umnet !rtve, u svoj njenoj surovosti osjetila je
IIIM)k~t, •II J~
ve~ltl'anstvenim samoprijegorom svoju ljubav
,.,.
l1l vuv~tlla 11lulmdl t narodu.
J'uti,• Ikurn 104 2. 1odtne kada je okupator uz pomoc ~etnika
prl•lllu
parUzanake jedtnloe na povla~enje prema Nik-
ru••"
4ftI
�lieu, opet smo se srele- piAe dalje Lidija Jovanovic.- Padao
je mrak. Borci su se spremali za polazak. Odjednom osjetih
~vrst zagrljaj neeijih ruku. Okrenula sam se: bila je to Dina.
Izmijenila se, n~to okrupnjala, a na lieu joj se ispoljavalo neAto neobicno, sto sebi nijesa.m znala da objasnim. Te noci iAle
smo zajedno. Koracale smo u tami i odriavale vezu. Kazivala
mi. je sapatom:
,. ... Prve dane Trinaestojulskog ustanka bila sam sa naAima u borbi u Cmoj Gori. Poslije sam sa moiim drugom po~la
u Sand!ak. Radili smo ilegalno, a krajem 1941. nas Aest drugova !ormirali smo diverzantsku grupu . . . A zatim, opet u
omladinskom rukovodstvu u Cmoj Gori ... Ja cu brzo roditi.
Nijesam dosad smjela s tobom da se sastanem i da ti ispricam
pojedine stvari koje me tiste ... a opet, tako sam sretnal Toliko sam zeljela da imam dijete. Biti majka, to mora da je vrlo
lijepo?! Da si me vidjela prije, ti bi mi rekla, znam, siguma
sam, da pod ovakvim uslovima ne mogu i ne smijem da rodim,
jer borba nije zavdena, ona tek poCinje, pa kako cu? Ali ja
na ovo nijesam htjela da mislim, nijesam mogla. Pa to je LjubiAino dijete!c
U njoj se borio svjestan komunista, koji shvata kakva nam
t~ka i duga borba predstoji. Njen je zadatak da iz borbe ne
izostane, a materinstvom je jos unaprijed osuc!ena na patnje,
a mo!da i na smrt svoju i svoga djeteta. Dina je krila svoju
tajnu, bojeei se da neko ne pomisli da ona sada vise n~e moci
da izvriava zadatke. Bojala se .prijekora, jer stvarnost je tada
bila okrutna i gruba. •Pa - mislila je ona - ovo ce se svditi
za nekoliko dana, a onda ce opet moci da se radi.«
Dani hladni. Bataljoni, preformirani u J asenovom Polju,
krenuli su prema Pivi. Dina je sustala. Pni put ju je snaga
izd.ala. Vodile su se ogorcene borbe ... Neprijateljski obru~
stezao se oko nasih jedinica. Planinama su odjekivale eks.plozije bombi i bacackih granata, naizmjenicno mitraljezi i pucnjevi .p waka. Pod pritiskom, nase jedinice su odstwpale. Usred
straha, mdnje i bola, u jednom predahu, u odstupanju, rodilo
se dijete ljubavi.
Trebalo je prikupiti sve snage da na§e jedinice prodru
prema Bosni. Dina je bila borac: u jednoj ruci joj puska, a sada, u drugoj, malo, tek roc!eno dijete. Bila je potrebna tiAina,
nijedan sum da sene ~uje, jer neprijatelja treba zaobici. A di-
463
�jete je plakalo. Uzalud ga je Dina privijala uza se. Borila se sa.
sohom: Da ga nosi? Koliko ce jo& okr5aja biti!? Da ga ostavi?
A gdje? Sela ni kuca tu nije hilo. VrijeiJle je odmicalo, trebal<J
se !uriti . . . Dijete u njenim rukama, sada, u jeku horbe, na
frontu, u okr5aju, hilo je suv~no i neshvatljivo za pojmove
boraca. Zar njih nekoliko nijesu rekli da ga ostavi?!
Ostaviti svoje dijete?l Ubiti gal Dijete voljenog druga, diCJ
svoga srca ~upati i pogaziti! Pretesko je. U rukama joj djetence, pokraj nje drugovi koji moraju iivjeti, horiti se. Ona jtf
hila majka! Ali ona je i komunista! Ona mora hiti u njihovim
~edovima. Teiko, surovo, ali istinito: Ostavlja svoje dijetet
Nije htjela, nije mogla da izostane. I ovoga puta komunista je•
u njoj nadjacao!
Jos jednom privi Dina malo nejako dijete na svoje grudf
i poljuhi ga. Dade ga jednoj od drugarica, koja je hila poznata:
po svojoj hrahrosti i odlucnosti, pa neka ona sa njim radi sta:
hoce. Sarno da se sto prije svrii i da se ide dalje sa ovog, za·
nju nesretnog mjesta. Njeno i inace smalaksalo tijelo pridda_;
vala je posljednja snaga. Misliti ... Sada se ne moze mislitiF
Sada se mora ici dalje, dalje, i horiti se. I Dina je posla. Nizal~
su se horhe ... Iz Gorja Grandici, Vrhnica, oko Foce, usiljeni
mari prema istocnoj Bosni ... Na5e jedinice stvarale su svojur
~lohodnu teritor1ju. Borila se hrahro partizanka Dina, iSla na-!
prijed, a u dnu njenog majcinskog srca tinjala je nada i velika;
cemja: Da li je zivo njeno malo dijete?
- Iako je ljeto hilo na pomolu - sjel:a se Danica Milu-;
tinovic - to jutro hilo je hladno. Prelazili smo valovitu viso-'
ravan, ohruhljenu sumom. Dohro se sjel:am tog mjesta. Goran~
sko! Tu, na jednom proplanku, ugledah zen5ku siluetu poleglut
po konju. Prepoznah Dinu. Nije jahala. Dina je gotovo leZala!
na konju. Mislila sam, ranjena je, pa upitah Daru Milacic, ko- ·
ja je iSla ispred mene: »Sta je ono s Dinom?c •Jutros rano je:
rodila« reee mi ona. Najezila sam se od te vijesti. Znala samt
sta je porodilji i djetetu u tim prilikama potrehno Znala sam
da novorodence treha okupati i poviti, da je u toploti, nahra•·
niti, a mi tada nijesmo imali ni najosno.vnije za goli ljudsld
~stanak zdravog, odraslog covjeka horca, koji je navikao da.
podnosi nevolje. A sto je jos teze, nijesmo imali ni najnuinije.
~a. ranjenike. Nijesam joj vidjela dijete, .n i ko ga je nosio.,
�~djela
sam .sarno f>inu i saosj~ala sa njenom nevoljom. Iako
sa svih strana gruvali topovi, iako smo se povla~ili pod;
vatrom, sjei:am se, sve vrijeme smo bile zaokupljene Dinom~
Sta ce ona sada? Kako li ce da pre!ivi, kad od poroda nije
prele!ala ni jedan dan, ni jedan sat? I
su
- Vidio sam je pri povlacenju iz Crne Gore ...:..... sj~a se
Migo - i to u vrlo te§kim momentima za sve nas, a za nju
Qlo!da i najteZim. Evo §ta sam zapisao u dnevniku, na brzinu
i vrlo oskudno:
' Utorak, 9. juna 1942. - ... :aBobac - Slobodan Selil: mi
r~e da je f>ina u Goranskom u bolnici, a mi smo u selu Sivcu,
udaljeno oko pola sata. Dobio sam odobrenje komesara bataljona da je obidem. Odmah sam se na§ao sa f>inom. Ona je pred
porodajem. Dala mi je kra~i nepromocivi kaput, a ja sam tu
ostavio dugacki zimski kaput koj1 .mi je otezao. Bolnica je
smje§tcna u ku~i Muja Socice.
. . . Sutradan, izmedu tri i po i 4 h izjutra, na§i su je za:palili, jer su Talijani nastu.pali rano, §alju~i u prethodnicu cetnike. Te noci, od 9. na 10. juna, oko jedan sat, f>ina je rodila
~erkicu i odmah ujutro po§la sa dijelovima bolnice prema Vucevu. Do Vuceva se nismo sreli ...
Petak, 19~ juna- Na§ bataljon je ostao na Prepeli§tu-katun, a ja sam produzio za Vucevo kako bismo dobili ne§to hrane od intendanture VS. Stigli smo v~ u prvi mrak. Tu na
Vucevu je Cep.tralna boln!ca. Na§ao sam se sa f>inom. U ocajnom je polozaju. Mnogo je zalim, iako ona mozda misli da ne
orinem dovoljno o njoj. Ali, njoj je te§ko pomoi:i. Tra.Zili su da
ide u pozadinu, iii da dijete ostavi ... Bolnica ostaje u konspiraciji, negdje u pecinama, a f>ini se tu ne ostaje. Htjela bi sa
jedinicama! Ali ni jedna jedinica ne bi htjela da primi 1
dljete ...
Subota, 20. juna - Za Curevo, po hranu. Na§ao sam se sa
Bla.Zom J ovanovicem i jo§ nekim drugovima, i razgovarao o
Dini. Nisu mi mogli pomoci. Dobili smo nalog za trideset ovaciL
Uz Vu~evo, natrag prema jedinicama V brigade, ka IV ba...
~at
f.
is
;:
~
~aljonu.
·
Nedjelja, 21. juna -
Ustajemo rano i spremamo se za po-.
kret. Milovan Saranovic komandant bataljona ide u rekvizi·
~iju sa jednim vodom boraca. PeriJa sa komorom jo§ nije sUJO - 2ene heroJl
46!\.
�gao. Pla§i me da se Dinina stvar ne izjalovi, jer ispala je dobra prilika: Treba da ostavi dijete !eni nekog seljaka flana
KP. Rekvizicija je izvriena. Pokret. Oko podne opet na Vufevu.
koje je skoro sasvim napufteno. Ostali su jos samo teski ranjenici. Sve sam obiSao dok sam, jedva, na§ao Dinu. Doveo sam
sa sobom jednog druga i njegovu zenu, koji su se prihvatili
da prime Dinino dijete. Dina je time bila potresena. Pa ipak,
sve se lijepo svriilo. Ovo je bila jedina i najbolja prilika da se
sa~uva i uzgoji Dinina djevojMca. Ovom ~ovjeku dali smo dvije
krave iz komore bolnice ... Oblaci, kiSa, magla, pucnjava i
fetnici na Prepeli~no ...
Ponedeljak, 22. juna- GodiSnjica napada na SSSR. Povla~enje prema Curevu, niz Koritnik. Dina je sa Treeom sand!a~kom brigadom ...
Nlsmo se vidjeli sve do Glamo~kog polja 7. novembra 1942;
prilikom proslave 25. godiSnjice Oktobarske revolucije. To nam
je bio poslednji susret.
- Sticaj tragi~nih okolnosti bio je takav da o Dini mog\1
opAirnije reei neku rij~ - prica Nada Jovovic. - Desilo se
nesto prije trece ofanzive, prije na§eg teskog povla~enja za
Bosnu. Mislim da kod nas ne postoji vise nijedno odraslo lice
koje iz iskustva iii iz strucne i druge literature, iii iz dnevne
Atampe, nije upoznato sa tim teskim vremenom. Ali malo se
zna da smo mi u isto to vrijeme ra§~iScavali sa mnogim optereeenjima ranijeg burioaskog shvatanja druStva. Nije se to
dru5tvo mijenjalo samo po nazivu, po formi, mijenjao se na!
!ivot po sustini svojoj, iz temelja, a to nije mog1o proci bezbolno. Svi mi borci, svaki od nas, nosili smo u srcima i glavama svojim, kako smo najbolje znali i mogli, ideju Marksa l
Lenjina. Toj marksistickoj prizmi podrettivali smo sva na§a
htijenja, sva nastojanja, svu borbenu mladost. To je nas, naro~ito mlade borce, ~inilo ne samo »ortodoksnim borcimac kako bi se danas reklo - nego i borcima ponosnim, spremnim
da iskreno i bez racunice zrtvujemo sebe i sve sto nam je u
!ivotu najmiiije, kako bismo za cijeli na§ narod izborili tu veliku sutrasnjicu. Mi partizani znali smo samo tako i nikako
drukcije da rasudujemo i radimo. Jer kako bi se inace· razumjelo zbog ~ega sam tada - iako saan Dinu ne samo cijenila kao iskrenog prijatelja i komunistu nego i voljela kao dru-
...
�garicu sa kojom me je vezivalo vi..Segodisnje drugovanje osjetila gorcinu jer je dozvolila da ostane trudna. Mi u tome
nijesmo mogle razumjeti neke na§e drugarice, kao da su samo
one bile vinovnici ra(!anja covjeka u tako surovim uslovima, I
na njih smo se ljutile. 2eljeli smo da sav licni zivot podredimo .
tom na§em jedinom, velikom zadatku - borbi! Cinilo nam se
da je ra(!anje !ivota u tim neljudskim prilikama ljudska ironija, da je to atak na na§e ce.;;to natprirodne napore da se odupremo nadmocnijem neprijatelju. Zbog toga smo bili nemilosrdni prema sebi samima. Nijesmo mogli u sebi da na(!emo
snage za pravdanje tih »prQpusta«, pa radilo se i o drugaricama
Dininog kova, o ljudima koji su cijelim svojim dotada§njim
tivotom, radom i borbom bezbroj puta dokazali bezmjernu
odanost Partiji i njeni.m ciljevima, a cija imena, cije zrtve, cine
cast ne samo Partiji kojoj su pripadali, ne samo nasoj borbenoj
velicini nego i cijelom narodu iz koga su izrasli. I ja sam bila
udata. Zbog svega navedenog bjebla sam tako reci od svoga
druga, kako i sebe ne bih osu(!ivala. Smatrala sam, ni..Sta manje,
nego da je to pitanje casti proleterske! Eto, kako sam ja tada
rasu(!ivala!
Zbog toga, kad smo se srele, osjetih se nelagodno; tim vi§e, jer me je ona u Partiju uvodila. Spavale smo tu noc zajedno i op!iirno mi je pricala o pogibiji svoga druga u SandZaku. Rece kako je krila svoje stanje, jer u blizini se nalazila
dr Sasa Bozovic, koja je mogla da je oslobodi trudnoce. Htjela je, narocito sad kad joj je drug mrtav, da od njega ima bar
to dijete. Krila je sve dok se vee jasno nisu poceli op&Zati znaci trudnoce. A tada se sve priznavalo samo od sebe. Rodice,
racunala je, odgojice dijete voljenog covjeka. Slu5ala sam je pa,
iako sam je voljela, prigovorih joj §to je tako postupila. Smatrala sam da tako ne mozemo .postupati mi predratni komunisti, jer mi smo prema svojim gre§kama hili o§triji, a ja sam
to smatrala greskom. Zbog toga se u meni osjecanje srdzbe
mije§alo s osjeeanjem tuge.
Pro§lo je nekoliko mjeseci. Odstupali smo prema Bosnl
Dinu sam srela u jednoj bolnici, gdje je bila komesar. Onako
krupna, bremenita, upravo je ribala patos. Situacija veoma kritiena! Napadali su nas dobro naoru!ani neprijatelji: Gruvali '
su topovi, §tektali mitraljezi. Gusto su eksplodirale granate · I ·•
.
cijeli . rostor ispunile dimom i mirisom baruta. U tom mete!u, :
p
4$'i '
�pola sata nakon ito je oribala patos, poradala se Dina u toj
velikoj seoskoj kuci gdje je i komanda bila. Topovske granate
rikom su padale oko nje. Zidovi su se tresli i plafon se osipao.
Nije bilo vremena da tu odle!i bar neki cas. Moralo se dalje.
Morala je odmah na konja. lei smjesta, sto dalje, iii se prepustiti sigumoj smrti. Sta da se radi sa djetetom?! Propa8ce i
ono i majkal Ako se odmah neSto ne preduzme, kasnije ce biti
teie i djetetu i majci. Gledace ·muke i smrt svoga djeteta, a time ce mozda i svoj zivot dovesti u pitanje. Racunali smo: Svakim casom, svakim danom, njena ljubav prema djetetu hire.
veea, snamija, njene uspomene sve brojnije. Te uspomene ne.
mogu bit1 radosne, okolnosti su takve. Djetetu prijeti siguma
smrt. I to straina smrt od gladi i zime. A gubitak ce, sto kasJ:lije, biti sve tezi. Trebalo je taj tragicni bezizlaz sto bezbolnije
rije§iti. Tako se racunalo.
l
Prikupili smo izmedu sebe neke pmje od poderanih ko§uljai u njih uvili Dinino dijete. I niSta vi§e! Ni da se okupa, ni
prepovije, ni nahrani! Bilo je planinsko hladno vrijeme i pokret. Nije se moglo saeekati ni posteljica porodilji da izade,
niti da predahne, da se odmori od porodajnih muka. Od svega
toea. dijete je bilo iscrpljeno. lsli smo na Tjentiite, popeli se na
Vucevo i ponovo natrag. I sve pod borbom! Istom na Tjenti§tu
f)ina je odlezala dva-tri dana. Tu je i posteljicu izbacila. Cudim se kako je prezivjela. Tada je odluceno, ne o djecjoj sudbini, nju su vee borba i te neprilike odlucile, nego da to bude
nekako bezbolnije. Tako se mislilo. Kao najboljoj Dininoj prijateljici, prisao mi je jedan istaknuti nas rukovodilac. Po lieu
mu vidim, briZan je, nesto mu je tesko. Mislim: situacija je
takva, rukovodioci imaju stotinu briga, vi§e nego mi ostali.
On me gleda ozbiljno:
»Ti si sa Dinom dobra, idi, govori sa njom. To dijete treba sto prije ukloniti, da se ne gledaju i njEme i njego've muke.
Tako je odluceno! Idi, ubijedi je. Ti to izvdi!c
:Kako dane primim zadatak?l Kako da ga ne primim, kad
~:~am se u pod!lvijesti, u principu, sa njim slagala! Taj zadatak
ainatrala sam zapovijescu. I, sve sam upotrijebila da Dini pred-·
'•ako je potrebno to dijete likvidirati, ne samo u njego i u opstem interesu..U suprotnom, izgubicemo mo-:
a mozda jos nekoga izbaciti iz borbenog stroja.
�.1~1:
J. ~:r:
J.~:
.-.::::..
....._
....
··,-
-...
..
.,.e·
·
:aMaju§no je, jo§ nesvjesno, isto kao da nije ni iza§lo i.z
tvoje utrobe - govorila sam. - Dijete cemo u ovim uslovima
·svakako izgubiti ... I jo§ kako izgubitil Bice i tebi i nama svima teie!c
Govorila sani, ubjedivala sam Dinu. Plakala je, a i mene
su u grlu pekle nevidljive suze. Naposljetku, slozila se sa odlukom. Pruila mi je dijete! Svoje dijete! Bljeda od smrti. UzeIa sam djetence, jo§ svo crveno, i posla. Na sebi sam osjetila
skamenjen pogled 'majke, au rukama driala sudbinu novorO:denog, naseg ~o":jeka. Dijete kome je Dina dala Zivot bilo
·u mojim rukama! Sjecam se, kao da sad gledam, ostala je skrtiAena:, smrvljena, kao da se smanjila pored ognjista. Dijete je
vee bilo sasvim iscrpljeno. N edovoljno umotano, neprepovijeno,
nenahranjeno, piskutljivo je plakalo. Driim ga na rukama, prebacim preko ruke, izadem. napolje, mislim: :.Sad cui Moram sada!« a onda se slE!dim: »Ne mogul To dijete je Dinino! Pa to
je dijete!? Treba.lo g~ je samo ~alo kvrcnuti po glavi, stegnuti
' j~e i .....:.... bilo bi gotovo. Zamisljam Dinu kako .pla~e kraj ognH:Ata. Zami.Sljam sebe kao ~labic~, ito se odajem takvim osjE!tanjima.
· . .
·
..
Rosi ranaljetna;'kt§;l. ffiadno je. Zalazim sve· dublj~· h
sumu. Premecem dijete po rokama, s lijeve na desnu i obratno.
Modro je od studeni u onim ·prnjicama. PodvlaC.im ga pod bluzu, da se uza me zagrije. Nek mu je bar toplo, dok ga ... Ono
se slabasno oglasi, pisnu. Iznureno je kao i mi, i jos viSe, zbog
tako tananog zivota. Nema snage ni da pla~e. Odlu~ujem:
»Sad cu gale
Ali ruke nikako, nikako da u~ine taj naizgled mali pokret,
·.koji ni snage ne trdi.
.
.'
.
»Da ga bacim u jamu? Da mu pla~ ne ~ujeml Pa to je ·nemoguce!«
Onda ponovo odlu~ih, ali u drugoj varijanti:
.
»Ostavicu ga
~ljul Zbog ~ega da ga baA ovako . ne
'.unistim? I onako ce smrt brzo doci ... Ono jos ru~ega nije
sv]esno.c
.
. . ,;
Razmi.Sljam tako, ubjedujem sebe, tjesim se. Htjela bib
da budem dosljedna, da budem komunista koji izvriava zadatke. Dijete se utisalo. Da nije umrlo? To bi bUo najbolje?l
.Dodirnem mu polako lice prstom, a ono pomakne glavom, kao
" mu neSto smeta.:
da
· ··
' ·'.
je
u
�Ostar.Ia sam p pxf Dek:i fbc:L ~ ruba ,ielbe jamr_ Da
liakar i tako, i'ZYrii!a sam pri:!::jeci z:acb!:alt'
I. pv.umo brnba sa samom sobom, boriJa sa snjeiis:L Badia
je, zapt:rl"ijesti se moraj;a izyriQ po cijeml ~ B-::ia ....
Yojn!k. V rag bi p mao. giDe 11e ua svUoj str.mi.. g:m. Dajmladi drugovi: puika. bacaC. bomha ifiiDI:Ai im glavu. r.J1aa - - Umiru u mukama A sad. to!..:.m teikofa z:boc maJenoc djeteta!
Ali d~jete, to je ipak neito drugo. Idem tako, idem u tom ~
1p0!ofenju kui:i u kojoj je oaaJa Dina. To je Dai partiaanslci
ltab. Vidim je, sjedi pored ognj.iita u istom polaiaju u kame
sam je ostavi1a.. OsjeCam, beq)amo plal!e. Kad sam uSia. bo
da se joi viie uvukla u sebe. Uvukla je g1avu u ramena, ~
rim oCima gleda u oganj. Vee sam povjerovala, :oe zapaia me.
Ali ona me, onako pognuta, odjedoom os1ovi:
•Je li gotovo?c
.
Bio je to glu objnika, promukao, tih.
~r'.m ~~
»Nije! Nijesam .••c
»Svrii vee jednom!- b1h kratlro- Sta ~?c i zagnjuri
Ike u dlanove.
U me4uvremenu sam sjela. Sada sam se bez rijeCi podigJa
ilzalla. Napolju sretoh »Djedac- MilutinoviCa.
»Bi li ti likvidirao Dinino dijete?c
Pogledao me iskosa. •Ne bih!c
Kratko je presudio i ja odluOh u sebi:
»E, kad neeeJ ti, neeu ni ja!c
Kao da mi pade nevidljiv teret s pleea. Bilo mi je lakAel
Prelomila sam, upravo ra!Mstila ne!to sama sa sobom. Djedu
sam cijenila kao komunistu. Bio je od mene stariji komunista,
blo je partijski rukovodilac. On je znao fta treba! Zna~i, ne
treba tako. Bila sam sretna, jer se sve u meni opiralo tom
&u.
Zurim. Vracam se na mjesto gdje sam dijete ostavila. Vile
nlje imalo boju novoroden~eta. Bilo je modro od studeni i
mokro od kapljica Ato su klizile s liAca. Ni plakalo nije. Stavila
sam ga u njec:fra, po!urila da ga predam Dini.
Kad sam uAla, Dina se osvmula. Pru!ila sam ruke:
»Evo ti gale
Izgubila je boju !iva ~ovjeka. Zatreperile su crte lica. Da
ll od suzddanog pla~a. od radosti, tuge, ~aja, straha? Ne
.470
�znam. Gledale su me njene Airom otvorene ol:i, kao da pipaju,
tra!e, kao da hoce da se uvjere ne sanjaju li to, nije li privic'!enje. 0, kako ga je samo uzela, otrgla iz mojih ruku, kako prigrlila, pritisla uza se, kao da je srela davno voljeno bice ...
Sva se unijela u taj zagrljaj, sva pretopila u materinstvo. lstom
sada, sasvim sam shvatila! Vidjela sam golo materinstvo. Javilo se tu preda mnom, u svoj svojoj ljepoti i tragil:nosti, materinstvo koje sve pa i smrt pobjec'!ujel Shvatila sam kako bib,
da se druk~ije zbilo, sada i ja sa njom te§ko patila, kako bib
se kajala.
U logoru su svi spavali. Dina se savila, sasvim polako,
gotovo ne mil:uci se, i ~itavim tijelom pokuAavala da zagrije
malo prokislo bice. Svaki joj pokret n~ujan, da ne bi privukla pa!nju drugova i poremetila im kratkotrajni predah.
Spavalo se malo i borci su opet do!li. Ol:ekivale su se nove
borbe ...
Bila je na Vul:evu kad su nai§li Dragi§a Ivanovic i Migo
Vrbica. Oni su od ratnog plijena !zdvojili dvije krave, za onu
kucu koja se ·Primi staranja o djetetu do boljih vremena. Tu,
na Vul:evu, nai§li smo na kolibu, na izdigu. U kolibi su DragiJa,
Migo i Dina zatekli samo jednog starca; zvao se Radovic, ro. dom iz Mratinja. Kad je l:uo o ~emu je rij~, zal:udio se: •Ja,
drugovi, osim moje babe, nemam nikog mlac'!eg u kuci. Kako
cu?«
Dina je stajala skamenjena, ruku opu§tenih niza se. Vidjela je: nema se kud, nema izbora, mora se ostaviti. Bilo je
previAe slabo, propa§ce od gladi i studeni. Ovako, ima bar nadu
. da joj ostane iivo. Tu smo se ponovo rastale.
MEDU BOSANCIMA
- Tek §to je Glamol: osloboc'!en 12. jula 1942. do§li su nam
proleteri sa VS na ~elu, s masom te§kih ranjenika i pre~ivjellm
, •lgmancima«, bolesnim i promrzlim- sjel:a se Milo§ Vranjel.
- Upravo sam tamo bio do§ao za sekretara SK. Centralni komitet odmah nam je stavio na raspolaganje izvjestan broj iznemoglih i iscrpljenih drugova koji ipak nisu bili za bolnicu
i le!anje. Rasporec'!eni su po selima da se okrijepe.
471
�Cutljiva i potiJtena, pojavila 5e Dina u ndem sjedi§tti.
Naizgled smalaksala, ne toliko fizil!ki koliko duham. Ul!inila
ini se kao l!ovjek osut!en, a pomiren sa sudbinom. Ali, kratak
razgovor ubrzo je pokazao sasvim drugu du!u i karakter. (>
aebi tada nije izustila ni rijel!i. · Znali sma da je propatila u
proleterskim jedinicama, u dimanal:nim mar§evima i barbama
i)a ipak ndla je snage da u novaj sredini nastavi rad. Vezaria
za partijsku l:eliju u gradu, tu se oporavljala i admah radila
·lenama Kad se ·malo osna!ila, prosirila je djelakrug rada i na
podrul!je cijele op§tine. Birana je zatim i u sreski i okrll.bii
.odbor· AFZ-a. Na sastanke ovih odbora·dolazila je i Rada Vra.nj~vic sa Miram Moral!om. Zene u op§tin!iikim odbarima f>in4l
je zagrijala za prikupljanje i izrad\1 odje~ i obuce za partizane. Tkale su i sukno. Neprekidno se prikupljala, jer ranjeru.<:i su stalna prolazili u g~pama, :PA· i l:i!Jlve. bolnice.
Kao dugogodi§nji partijski funkcioner, l!ovjek kaji je 'fie
.. jednom bio pred klasn,im neprijateljem,· Dina· je ·pokazaia bo.gata iskustvo u radu. -Njena pomol: nam je· bila dragocjena
Zbog toga smo je ubrzo ukljul!ij.i u OpstiJlski komitet, a u nd;vembru u!la je i u Sreski komitet KPJ. U uslovima kada smo
~z. polupismenog seoskog elementa. regrutovali kadrove •$
~OJ i Partiju, i uporno ih· vespitavali; Dina se borila prativ
''.sya~ovrsnih slabos.t i i maJoduA119sti,. Sv:e J!lladi,. nezreli. ljudi
aka nje! Ali ana je Ijude dobra poznavala, znala je sta ad k.og,a
~ze .da ol!ekuje.. Sirinom sv~jih paglec!,;t .s.va}tadnevna se supratstavljala ~eznanju i pre<ftasudapta. Med:'lJ. komunistim!l·le
bila jaka popularna. Omiljena. Svaki. .l!as su je zivkali: •tJ\·na ... Dina ... Hal:ema f>inu!« Partijska l:elija u Hasanbegavcima zahtijevala da im dode ona fnika dntgi. Kad bi kak~og
slabil:a dabral:udna prekarila: •Gram te ubia, kakav si mi ti
komunistal« ovaj se ne bi uvrijedia v~ svojslq PQstidio. Uspjela je da se veze za mase i svugdje sti je prihvatali kao svoju.
Duboko su se avdje uvrije!ila starinska shvatanja a zeni, i tim
.vrednije je pastovanje . naroda koje je sama sebi pribavila.
'RazmiSljaa sam o tome: bilo je 'i drugih rukavodilaca, starlh
l. iskusnih komunista, ali neke od njih slusalo se sama po
direktivi. f>ini su ljudi svoju ·. du!u atvarali. Mase rijetka gfi..
jese; u njaj su asjetile pravo ljudsko ·'bice, du!evno i toplo.
'Ocijenili -su je kao ~ovjeka, jer blla je drug u ve.likom ~~
~enju te rijea.
·
·
·
'·
sa
ie
472
�.~ ·
»Eto, drUgarice, doveo ine tvoj drug . da ·se malo o~Qmolim te da se operemc kazala mi je blago jednog
popodneva snamo gradena Crnogorka, prava goritakinja, stO'jeei na mom kucnom pragu - sjeea se Grozda Vrga. - Uprav'o
']e dosla sa terena, u mokrim uglibljenim opanciina, blatnjavih
' ~arapa, sva iznurena. Porasla kosa pala joj po ovratniku do1a·hlice od ugasito sivog doinaceg · sukna, a oko koljena joj ~e
opUstila zvonolika vlazna teget suknja. Sa lica, iz citave njerte
l>ojave, citao se stra8an umor. Taj pri:Zor nikad riecu zaborS:-..
·'viti. Moj muz Slavko doveo ju je da spava kod mene 'i nap0..
'menuo: •Ovu drugaricu treba sto prije smjestitbc Ona i B~.i:i
gradankQ Ruta ·Matic doiile sti da kod nas paliticki ra~e. • ~tuta
1je · radila u samom Glamoeu,- a ·Dina je isla
teren i' pbcitavom srezu kruZila.
. .. . .
.. ·. i
i : · '· Cim se ·malo·odmotilai .jela, pocela je·sa mnom. razgovor.
cRaspitivala· se kakve su ovdje !eae, koje od nji,h bi moghnda
~~d£d na koga se tnoze:cobratiti; pa objasnila: :•Znd,.trebarda
IJie {)forme·odbori AFZ..a.« Bila ie prva zena ,clan KP IJa ·ltQjC)JP
•:sam' doA!a u.dodir. .Nije mi .t~ rekla,- ali !Wn. odmah . osjetila da
( je: ima zafstaprekaljeni: horae, ·!enp ,slobodna avugdj.,e da istuP;..
~~duCih dana, svom sna~e ba~ila na rad.,U tek o$lobodeMlP
.~l{llilotu · bilo· je -dost~ teskoea u .ratbl• .J a,·.kao· rnjestallka,::»Q()maeac i •poznafa medu ienama, m.ogla.samjoj biti od Pom~..
·:t ·f>ina je odlicno·umjela· da se ria 01ene· osloni ~ da sa ~
oStvari ·.potpunu saradnju. J)tada m1 se u svem~ obracala. ' ·.1·
Uskoro nas je obradovala: »Naici ce Krajiske brigade, tiN-·
p~ . ili . do~ekati!c Bio. je to ne.vi4en dQl;ek,-, 2ene su preqnjacile
\l . organizovanju priJi..vatanja vojske: .P: t_9m iz~'!lc~nom lq!J,W
,~~rod je docekivao proletere .sa !lw:a;ma, smijehom. i ·pjesmow.
~jesala se tuga sa .r ado. l:u! Na pijaci Qk9 ppredanih. to.Pov!ls
,. nar.od i borci su zaigrall kolo i grornko zapjeyali:~ ·
··
\, . ~ »Oj glamoeko ravno polje~ cv;!8 majke ~d nevolje • " .« ., ~~
r · > A ~ene ·su plakale i ha trgu, propinjuci -se, kitile -tijeld
.
•
:haUbica priglavcima,- d.Zemperima, ·ruCnicima . ; . ·
Ubl'Zo je d~la i bOlhica Vrhovnog §taba. Tteobalo .je oM. *titi prostorije, snijesiiti . ranjenike, prikupljati hranu i angiirtovati zene na· poslovima 1i -centralnoj apoteci, §najderaju, kti~iunjama . . . »Pi"eberite rtlblje, izriesite ·sve sto je' tanko i : 11~
':iajte u zavoje« pozivali su~ komunisti na§e zetie. A ·one !!iit ·fier.vem- snagom dale - posao... Cak i'{)ne, ·ko.je ·nedjeljom ·i 'Sv~
na
··
~
1 ... i
nm
(. :
na
�com nikad nisu uzimale iglu u ruke, sada nisu znale za po&ak.
Stalno se moglo ~uti: •Dina kazala ... « •Dina poru~ila!« Njen
na~in ophodenja budio je u nama postovanje i veliko povjt!renje. Nastojala je da nam bude §to bliZa i jednostavnija, i da
ne povrijedi osjetljivost nijedne zene. Ni znala nisam da me
je, radel:i sa mnom, uveliko pripremala za Partiju i da me je
u meduvremenu i kandidovala. Uv~e. kad bi se ranije vratila,
iako umorna, sjela bi ill legla na sel:iju u kuhinji i na.Sla vremena da sa mnom ~ita letke i da mi pri~a o poretku i Partiji. Poucavala me je §ta treba da ~inim da bib za na.Se akcije
pridobila sto viAe lena. Donosila mi je i brosure koje su zatim
iJle od ruke do ruke. Oddavale smo ~italacke grupe sa lenarna u Glamo~u i okolnim selima: Dulil:an, Brdo, Kamen ..• J.
Dina je prisustvovala.
Dolazila je cesto gladna, mokra i prozebla. Kad sam joj
nudila: •Ajde, prvo jedi ... «, branila se: •Pusti me samo malo
da se spustim i odmorim.« Kad god se na.Sla u gradu, bila je
kod mene. Mnogo §ta tada jos nisam shvatala, ali osjel:ala sam
njenu bliskost. Zdle smo jednom u intimne razgovore i ona
mi je pricala o sebi. Mnogo je propatila, i kundacenja i tegoban
·tivot revolucionara, ali sve je lakie podnijela nego odvajanje
oo •onako malog, nejakog djeteta«. Taj rastanak bio joj je
najbolniji. Taj momenat joj je najtefe pao. Zarplakala se ...
No, ubrzo je ndla snage da opet govori o drugome, da me
pita zelim li postati clan KP i da me ohrabri: »>md sve uslove za tole
Po svim selima oformljeni su odbori !ena. U~estale su konferencije, sastanci, zborovi. Razmahao se rad. Prosto se raZbuktao. Nismo birali kada l:emo spavati a kad hodati. Radilo se
·danonol:no. Cupale smo vunu, prele, plele i tkale. Nosile pregdtima. Organizovale smo ishranu drugova u partijskoj skoU
u Busiji na Samaru; zene su kuhale u hotelu i jelo 1m tamo od.nosile. Dina je sa nama oddala i opstinsku konferenciju AF2-a
Birale smo je, sa jos dvije drugarice, za svog delegata na Prvu
. zemaljsku konferenciju AF2-a. Organizovale smo i prvu pri. redbu u hotelu •Male§evil:c, u cemu su Dina i R11Za imale mat.nog udjela. Dina ·mi je stavila u zadatak da kao predsjednica
..op4tinskog odbora otvorim na§u priredbu. Horom od tridesetak
!ena rukovodio je moj muf. Prvi put smo pjevali: • Vi padoste
.,!rtvom, vi dadoste sve ... « U sali prepunoj lena zapazila sam
�drugove iz VS i CK KPJ, me<1u njima Canu Babovic i Mitru
.Mitrovic.
Krajem decemhra zamrzllm cestama po~eo je da nam pristi.Ze narod Banije, hje!eci ispred i:etvrte ofanzive. Do~ekivali
.smo ih, smje~tali, hranili ... Kao da ih gledam modre i sko~ene,
u redu pred kazanom, kako pruZilju zgu!van ~e~ir s glave ill
gumeni opanak da im naspemo koji topli gutljaj, jer ne mogu
da sai:ekaju dok drugi oslobode posuc!e. Sakupljali smo i pokopavali njihovu mrtvu djecu. Dina se svugdje nasla, duhoko
povezana sa patnjom ovog naroda. •Mi cemo sahraniti dijete
- govorila mi je - jer majka mora u ~etiri izjutra sa ostallma
dalje po ovoj crkavici.« Neka zena u kucu nam donijela me<1u
dojkama golo novoroden~e i nije htjela meni da povjeri, sve
dok ju Dina strasnim navaljivanjem nije na to privoljela. Dru.gom prilikom Dina se iznenada pojavila na vratima i sva sret. na viknula: •Grozdo, donijela sam ti sina!c U narucju je stezala novorodence, zamotano u njen kaput; Za njom, sva presavijena, teturala je majka drhteei u groznici. Vracajuci se sa
terena Dina je ovu zenu ugledala u jaruzi pokraj puta, gdje
:se hila sklonila i porodila. Te radosti u ndoj kuci!
Posljednji put spavala je kod mene pred Novu godinu. Te
noei sam morala na zadatak, a ona je ostala da se odmori. Stigla je samo da mi kale da cemo se pred ofanzivom povla~i~i
prema Crnoj Gori i ohjasnila kako da sa sklad~ta evaku~emo
sukno, a i holnicu koja je bila 6 km dalje u selu Vrbi. Nije
dospjela da mi saap4ti prijem u KPJ, Mo joj je, kako sam sa.znala, hilo u planu.
- lzuzetno veliki oslonac Sreskom komitetu hila je Dina
.u zimu 1942-1943, u danima ofanzive, jer nije prezala od te. Jkoca kojih je bilo na pretek - kale Milo~ Vranje~. - U odijelu od grubog sukna, sa koznom torbicom o ramenu i p~to
ljem o pasu, obilazila je ·pj~ice srez i odriavala sastanke sa
· partijskim celijama i konferencije sa zenama. Pred IV ofan.zivu preko Glamoi:a su prosle sve bolnice i ranjenici koji su
,se zatekli u Bos. krajini, jer je put Livno-Duvno bio otvoren.
.Imali smo preko i:etiri hiljade ranjenika! I petnaest hiljada izbjeglica sa Banije i Korduna! •U roku 24 sata na Glamo~u ne
,~je ostati nijedan ranjenikc, naredio nam je depe§om VS.
•Niko ne smije umrijeti od gladic, upozorionas je i Ivan Milu47~
�tinovi~. I izbjeglice je, zna~i, trebalo zbrinuti, a kraj siromaAan! Oduzimali smo od gla.mo~kih seljaka i davali Baniji. hbjeglice smo smjeitali po doma~instvima. Stari aktivisti znaju
Ita je tada zna~ilo odrtati moral kod mladih ~lanova KP, me-~u izbjeglicama i u narodu.
U februaru Sreski komitet je imao sastanak: odlu~ili smbda se svi ~lanovi komiteta na~u u narodu, u svim krajevima
sreza. Dina je sa Dmitrom Gajanom otiAla ·u opstinu Vagai4.
ispod Satora. Kada su Nijemci prodrli od MliniSta u Gl~p
·oni su tamo ostali odsjereni, pa su se i na Sator peli. Pri ·pdvratku, skupa su dosli do sela Nuaglalice i Dina je odatle poJla sa Dalmatincima, ali uskoro se vratila.
·
·'
Ofanziva je protutnjala i krajem marta opet smo se sastalL
'Na Dini, koja je svega i svasta prozivjela, nisu se o;>azali tfi·govi stradanja. Iako je ceznula za Crnom Gorom, nije htjelll
·cia ide bez odobrenja· partijskog rukovodstva·. "Cekala 'je!
I radila!! Trebalo je okupiti komuniste i normalizovati pollticki zivot na terenu. Poduzeli smo sve da na!i glamo~ki bat~:..
'ljon, u X diviziji, nadopunimo ljudstvom i formiramo bi'igach:i.
Dina je opet neumorno obilazila selai .partijske jedinice, da'!ii
·ni u~vrstila, ojacala pdliticki moral l priapremila za nove akcije.
U tome je pokazala zadivljuju~u izdriljivost. Sv\.tda je Un~
sila duh discipline 'i samopozrtvovanja. Izbjegavala je kukarije
'i pricanje" o licnim stvarima. Osvjedooo ·sam se u njenu ht»~rost. Nije bilo lako hodati po terert'U. Svuda je mogla nabasati
·na naoruzanu · us.talku· miliciju. · Neposredno iza ofanzive tAH
smo skupa iz staba bataljona prema Dubravama; udaljeno
4 km od tada okupiranog Glamoca. Na domaku sela otvorila se
borba: u.Staska· milicija .krenula je u · pljacku, ali jedna ~eta
·glamoCkog bataljona prepreMla im je put. Na otvorenoj kosi
·iliSalo je tik preko nas. Dina je, uspravna i . mirna, hladnokrvnr>
siAla u selo. Ostao sam ·p od jakim utiskom: zena, a tako smjelat
Osjetili smo: ·poslije ·ofan2ive· Glamoc joj je postao tijes~
·okviri mali za rtjene mogu~nosti. A proleteri su otiAli dalje. 'J.
'fezila je starim drugovima. Nismo ooekivali da ee joj iskl'Snuti
mogutnost da ode. Iznenada, u Prijanima se sastala sa Vladotb.
·popovi~em i Arsom Jovanovicem, koje je znala otprije. Obni·'tila im se kao partijskim funkcionerima, ·zamolila ih da ide~
I drago nam je i lao bilo kad nain ·je, sva sretna:, de>Ua sa
'llovostima: •Odobrio mi drug Vlado, MiloAe, odlazi f)lnaht ·1 ~
t76
�- Iz Bome, negdje pol!etkom 1943, javila se pismom kul:i
.....:,;, kde sestra Bosa. - Poslala ga je vjerovatno po nekoj vezi
iz glamol!kog sreza, da ga baci na po§tu u Kninu. Bilo je adre-sovano na na§u majku i stiglo joj je redovnom postom. Koliko
~e sjel:am, pisala je kako joj djevojcica raste, kako je vrlo lije-pa i da na oca lil!i. Ona vel: i o zetu sanja. U masti je zivjela sa
svojim djetetom . . . Pisala je dalje da l:emo se ubrzo vidjeti,
Ato je u prenosnom smislu znal!ilo da je blizu sloboda. Za brata
Miga nas je obavjestavala da je »Lalicac- njegov nadimak iz
djetinjstva - dobro, i da je vel: pravi covjek postao. Pisala je
tako, dvosmisleno, da bismo znali da su oboje zivi i da bi nam
~lila vjeru u skoru slobodu. Potpisala se sa: »Voli vas va§a
kuma.« »Kuma« - bio je njen nadimak jos iz dje~jih dana.
- Pol!etkom novembra 1942. godine- pri~a Sacir Maslic
sa Dinom sam obiSao tek osnovanu organizaciju u selu Ka~en blizu Glamoca, ona u ime SKOJ-a a ja ispred Komande
mjesta. Mlade clanove trebalo je u~iti §ta je komunista. A Dina
je hila zreo covjek, iskusan revolucionar. Isli smo pjesice i uz
put zivo pricali ... Uzbudivala se govorel:i o svome djetetu. To
nie se duboko dojmilo. •Voljela bib ga vidieti, Sacire, pa ma~ar odmah umrla!c Bolno je to rekla. Ono Sal:ire izgovarala je
po cmogorski, sa naglaskom na prvom slogu. Pokazao sam joj
31>ismo moga brata Omera,6) koji je tada b:o clan OK Sarajevo.
•Eh, fino ti brat piSec, primijetila je saosjel:ajno, osmjehnuvsi. ·
'Se. A njen osmijeh bio je - samo malo razvuci usne. I kad je
hila najrazdraganija, odisala je ozbiljnosl:u. Da li to zbog nje-·
nih licnih nedaca iii atmosfere rata, ne znam. Kod nje nije
l:)i!o besposlenog govora.
U jeku V ofanzive posla je za Cmu Goru sa dva bataljona prethodnicom - Druge krajiske brigade. Bio je mjesec maj.
Neko vrijeme ostala je u Oblasnom komitetu u selu Janjski
Vagan. Tu, u sjedistu Komande podrucja, gdje sam tada radio,
zadnji put sam susreo Dinu, ·p reobrazenu i veselu. Nikad je
takvu nisam vidio! PuS~etina je pritisla. Dugacka, teska njemacka pt.lSka! Opazila je da imam zgodnu malu pusku i zamolila me: •Daj mi, Sacire, tu malu pt.lSku da imam uspomenu od
Ihuslimana iz Bosne.« Uh, divan je to drug bio! Kod pojedi-
1)
Orner Maslil: - narodnl heroj.
477
�naca, koji su krivo shvatili Dininu ~e!nju za svojim krajem,
bilo je nepravilnih ocjena i stavova Medutim, kod svih proletera osjetio sam tu ~e!nju da se vrate svojim jedinicama.
- Te§ko je izdvojiti neku pojedinost iz njene raznovrsne
aktivnosti - kaze Dmitar Gajanovic - jer njen svakodnevni
rad i drzanje bio je stalni primjer za druge. Kao clanovi istog
komiteta, cesto smo se nasli skupa na zadatku. Bila je puna
zivota; iako iscrpljena od puta i dusevnih potresa, nalazila je
snage i da se nasali. Uvijek se sva i potpuno predavala radu.
U svakoj prilici je tezila da odrii na visini pravi lik komuniste. Vatreno i Zivo je diskutovala. Zaokupila bi potpuno pa!nju slusalaca i na njih prenosila svoje odusevljenje i vjeru u
pobjedu. Sa istim uspjehom je govorila na narodnim zborovima i na uzim teoretskim sastancima, kojima je cesto prisustvovala. Narocito mnogo je radila na ideoloskom obrazovanju
clanova Partije. Cesto je obilazila djecji dom u selu Stekerovci,
gdje je bilo smjesteno dvjesta djece sa Kozare i Krajine. U
domu je radila uciteljica Nevenka Kundacina i Dina ju je,
uz jos nekoliko zena, pripremala za KP. Bila je veliki majstor
u prilazenju ljudima; temperamentno i sa strascu ih je pridobijala za NOP.
Jedne noci, pri povratku sa neke priredbe u selu Radaslijama kod Glamoca, .progovorila je o sebi: o studentskim danima, o radu KP i SKOJ-a prije rata ... Otada nam je ~esto
pricala o ilegalnom radu u Zagrebu i sa naro~itim zadovoljstvom je isticala cvrstinu i odlucnost zagrebacke partijske
organizacije, sto je na nas uvijek ostavljalo snaian utisak.
Uoci bozica odriali smo konferenciju u Stekerovcima. Govorio je Du§an Cubic,6 ) a kratko je istupila i Dina. Te veeeri za
borbu nam se prijavilo sezdeset dobrovoljaca. Dina se odu!evila tim nasim uspjehom.
- Teren glamockog sreza, sa partijskog stanovi§ta, bio je
karakteristican po mladosti partijskih i skojevskih organiza-.
cija; u nekim selima cak radili su sam.o aktivisti NOP-a sjel:a se Ilija Kostic. - Dina je u Sreskom komitetu bila zaduzena za rad sa zenama, ali je inace hila neumorni i iskusni partijski radnik, pa rna koji sektor iii problemi bili u pitanju. Bio
sam tada clan Oru!nog komiteta u Jajcu, a prije njenog od-
'>
A78
Narodni beroj.
�laska i sekretar. Mnogo je pomogla da se politicke organizacije
ucvrste i osposobe za izvdavanje svakovrsnih zadataka. Sve je_
to ucinilo da Dina za vrlo kratko vrijeme postane ne samo
cljenjen i omiljen partijski radnik medu aktivistima nego i
vrlo poznata na citavom ovom podrucju. Prisna i iskrena u
odnosu sa ljudima uopAte, ona je vrlo umjemo i uporno stvarala
kontakte i veze na terenu. Zbog toga se istakla kao licnost ne
samo na •svom« srezu. Vrlo rjecita, dobar govornik, a uz to odlican poznavalac situacije, i domace i u svijetu, ona je na brojnim sastancima prenosila svoja bogata iskustva. Time je bila
priznata kao istankuti rukovodilac ina citavom okrugu Jajce.
Organizacije su je vrlo ~esto traiile da dode na njihove sastanke.
Zene i omladina su je zvali •nasa Crnogorka«. Brzo se proculo da je ona istaknuti horae protiv rezima u staroj Jugoslaviji, kao i o njenom junackom drianju u zloglasnim zatvorima Sarajeva i Zagreba. Tako je Dina postala jos popularnija
kao komunista i drustveno-politicki radnik. Za vrlo kratko
vrijeme ona je ovdje dala znacajan doprinos i u izvrsavanju
svih zadataka i u izboru i vaspitanju domacih partijskih
kadrova.
Ali, o Dini nije dovoljno govoriti samo kao o velikom borcu i partijskom radniku. Ne moze a da ·se ne istakne i druga
strana njenog Zivota - Dina majka! I njena ljubav prema
djetetu koje je ostalo negdje daleko, daleko od kraja gdje je
radila i borila se majkal Potresan je to primjer: usred rata
jedan komunista ogledao sene samo kao revolucionar, predan
svim svojim bicem stvari revolucije, nego i kao plemeniti rodi:telj. Iako je ostavljeno dijete potpuno zaokupilo Dinu, ona je
bila dovoljno jaka da to nikad ne iznosi u prvi plan. Kada je
bila sa nama, drugovima iz komiteta, nije govorila o svojoj
tuzi i bolovima; ni jednog trenutka nije dozvolila da zbog toga
zapostavi svoj rad. Zato se o njenim intimnim stvarima nikad
nije moglo sve saznati.
Posto je ocijenila prilike u Glamocu, i zakljucila da viSe
nije neophodna, insistirala je da ide, da potraZi svoje dijete.
Nisu joj dozvoljavali, jer nisu htjeli da ostanu bez takvog rukovodioca kakav je Dina bila. Kad su je, najzad, pustili, nadala
~ da ce doci u blizinu mjesta gdje je ostalo njeno dijete i da
ce ga mozda pronaci. Ali i ovoga puta, kao prekaljeni revoluclonar, krenula je samo pod jednim uslovom: da ide na stalno,
neprekidno izvriavanje zadataka NOP-a.
·
479
�- U Glamol! je do!hi iz Treee sandZaeke brigade - sj~a1
-se Rados Raicevil:. - Smedokosa lijepa zena-borac, markant-'
nih crta! Cim je stigla, na njeriom lieu zapazio sam sjetu. U1
mtimnorn, licnom susretu govorila je tiho. Vidjelo se, za neeim·
~ezne. U akciji, ta sjeta bi iAcezavala. I kao da je u stalnim'
naporima svjesno traZila zaborav, bila je neumoma radriica?
Kao clan OK za Jajce, cesto sam bio sa njom ina sastancinia'
njenog Sreskog komiteta; bila je zadu!ena za agitaciju i pro·.::
pagandu i za rad sa zenama. Bila je stariji i iskusniji komuni-'
sta od ostalih u komitetu i takvu su je i primali. Od nje su'
traZili savjete i pomoc, i iskreno izjavljivali da ona zna vi§e;
i ·bolje od njih. A ona im je zaista svestrano i svesrdno pozna-'
_gala. Tamo&nji komunisti su vjerovali da im mozda niko take'
ljudski ne umije pomagati kao Dina. Bili su to mladi ljudi l
zene; u njoj su gledali svoj ideal i poddavali je rijeeju, gestom, pa l:ak i odjecom.
Vrlo brzo je uspostavljala kontakt sa seljal!kim masama.
posebno sa zenama. Pravi masovik! Gdje god je Dina djelovaia;
vrlo brzo stvarani su zenski aktivi. Njena je zasluga sto je u
tom nekad zapustenom kraju veliki broj zena postao aktivan.
Nije bilo sela ni zaseoka u kome je nisu svojatali i voljeli.
Svojom pojavom i ddanjem odmah je osvojila cijeli kraj. Zvali
su je »krsna, lijepa Cmogorka«. Nije ona samo politicki utj~
cala na zene da se uzdignu i ukljuce u NOB nego ih je kao:
prosvjetni i kulturni radnik ucila higijeni, domacinstvu, cuvanju zdravlja, pa i rane kako da previju. Sve §to je sama skO.:
lorn i zivotom naucila, htjela je da prenese na drugoga, a ~
gotovo ovdje, u kraju koji je dotada ubijala bijeda neznanja'
Nastojala je da se zena: otrgne iz te strahovite zaostalosti. Pri~
lazila im je ne samo razumom nego i toplim ljudskim srcem:
·pa su je i one najzaostalije razumjele, zavoljele i bile spremne
da je u svemu slijede. Bila je dobar agitator uopste. Narod je
ubrzo sam tra!io njenu rijec i uvaiavao je. Mislim da je to na.:.
rodno povjerenje najdraia nagrada covjeku za njegova plemenita nastojanja, Za Kraji§nike Dina je predstavljala lik iz na-'
iodne poezije. Pridavali su joj osobine muskarca; u borbi to
je znacilo pohvalu. Cuo sam gdje govore: »Njoj sve pristaje;
kao i musku! Ona moze da nosi i pti!ku i mitraljez!c.
Postali smo odlicni prijatelji. Uol!io sam da se za sve to
vrijeme strahovito du§evno raza.pinjala izmedu teZnje da osta~
�u kraju koji ju je voiio, gdje je blia potrebna, 1 ~ ti8
odlaskom. Od OK je ~esto tr&Zila da joj se dozvoli da ode u j.dinicu koja bi eventualno kretala prema Cmoj Gori.
•Eto - govorila je - srce me vul:e u moju jec;liplc:u, a lao
mi je da na.pustim ovaj kraj.«
Nijesam vjerovao da mi kazuje pravi razlog i jednom prilikom odlueno sam zatraZio da mi kllZe ita je posrijedi Saznao
sam tad njenu licnu tragediju. Prvo mi je opis.ala kako joj je
poginuo muZ, a za svoju djevojcicu ~esto puta je ponovila:
•Lici na njegal Ona me vezuje za njega, daje mi snaau
da sve podnesem.c
Tako jak, tako ocajno velik bio je njen materinski nagon.
To mi je iskreno priznala. Tihim glasom, gotovo kao da iapuce,
povjerila mi je kako su je ubijedili da ostavi to voljeno dijete,
ali kako se odmah pokajala:
• Vuce me srce da je vidim. To mi je sve ito mi je od
njega ostalo!c
Znaci, zbog djeteta je !eljela da ide sa brigadom koja se
kreee put Crne Gore! Bila je odlucna da podnese sve teskoce,
da se bori i sve od sebe da, samo da pronade i vidi svoje dijett;.
Zivjela je u uvjerenju da je napredno, da lici na njenog m\lZa.
Mutala je o svojoj djevojcici, o njenom vaspitanju ... A kro~
svoja materinska osjeeanja mislila je o svome mrtvom drugu,
htjela je u tim razgovorima da docara njegov lik, htjela je da
dijete lici na njega. Vidjelo se koliko ga je voljela, a bila je
ponosna da bi tu ljubav drukcije iskazala.
Po~tkom marta otiiao sam u Podgrmee za komesara Dvanaeste, Meeavine brigade. Nakon dvadesetak dana moja jedinica je dosla u rejon Drvara. Tu nadoh Dinu u Drugoj krajiikoj brigadi. Sreli smo se kao svoji. Pitam je:
•Dino, kuda? Jesi li dezertirala?l«
•Nijesam dezertirala, ali mi se cini: da me nijesu pustill
morala bih pobjeci. Cula sam da krajiske jedinice idu prema
Cmoj Gori i podoh i ja da trafim dijete.c
Uvijek je govorila ono §to mislil To sam kod nje cijenio
i volio je zbog te iskrenosti. Ponekad smo se na nekom pitanju
i sukobili, ali to nije ostavljalo traga na naiem iskrenom drugarstvu. Rastali smo se uvjereni da cemo se ponovo vidjeti
Drugovi su mi, puni tuge, pricali o njenoj smrti; posebno
f>urin, komandant Druge krajiike brigade. Sva brigada !aUla
ne
~~---·~~
�je »"Ujep~ dobiu, krinu Crnogorkuc. Kad sam se vratio u Gla.m<X!, sav narod raspitivao se za Dininu snirt. Po tome §to su
svi htjeli da cuju, po na~inu kako su primali njenu smrt, uvjerio sam se koliko su je voljeli, cijenili i Uilili. Neprestano smo
odgovarali na pitanja: »Sta, zar je morala poginuti? Gdje je
·poginula? Kako? lzgubismo mi na§u Dinu!c Toliko o Dini:
divnoj !eni, majci, borcu. A ~ini mi se, danima bi se moglo
o njoj govoriti. Takva je bilal
- Kad sam je opet srela; u Glamo~u - prica Nevenka
·Jovovic - iz svake njene rij~i izbijala je silna zelja za djetetom. Kajala se i prebacivala sebi §to ga je ostavila. Kao da
je zaboravila sve nedace k.oje smo prezivljavalil Sada joj se ~i
nilo, a to je njena ~einja za djetetom podsticala, da ga je mogla
.prenijeti do Krajine. Zami!ljala je kako sada izgleda i vjerovala da li~i na njenog muZa. Vukla ju je zelja da ga vidi.
Morala je da ga vidi! Nasamo, zamolila me:
»Ako poginem, a ti ostane§, molim te uzmi inoje dijete. Ti
zna§ gdje smo ga ostavili. Kasnije ce se vee neko naci od moje
porodice, ako neko preZivi, da mi to dijete podigne.c
Obecala sain joj. Izvukla je odnekud svoju staru fotografiju. Sjecam se, slikana je u nekim starim pantalonama. •Ovo
ce§ dati inojoj djevojcici, da vidi kako joj je majka izgledala.c
Bila sam u Dininoj blizini kad je poginula. Predali su mi
njene stvari: torbu, revolver i jo§ neke sitnice, da sa~uvam i
'uru~im nekom od njenih. Ubrzo sam sve to predala njenom
bratu Migu. Nijesmo tada ni znali da joj je mala umrla odmah
poslije naseg povlal:enja za Bosnu, iako smo se tome nadali.
Ostala je njena fotografija, namijenjena djevoj~ici i uspomene
kod brata Miga; i ni!ta viSe, osim njenih ljudskih i herojskih
djela. Poginula je noseci duboko u sebi neiskazanu zeljU: da
zagrli svoje dijete koje je vee odavno bilo mrtvo.
Ljubica Mihic pisala je Migu Vrbici:
Gljev, 1.
xn
1943.
Dragi dru!e,
... Sa Dinom sam se poznavala od pro!le godine. Ona je
bila clan OK za Glamo~, a ja · u politodjeht Cetvrte kraji!ke
~-=<rade koja se nalazila na njenom sektoru. Najviie smo se
�zbli!ile ovog prolj~a: Nde snage su ·bile u telk-om polo!aju.V ofanziva - i osjecale · smo se kao neki krivci pred starim
drugovima, jer Zivimo ilpak laldim ~ivotom dok se oni bore na
Zivot i smrt.
Kada je moja divizija, V kraji§ka, trebalo da krene u pravcu Hercegovine i Crne Gore, rekla mi je da ce energicno traZiti
da pode sa nama. Jedan od glavnih razloga bila je njena mala
kcerka. Htjela je i da dode medu rproletere, da bi intenziviuje
mogla da radi i da napreduje. Najzad je uspjela, dodijeljena je
u ,politodjel II.krajiAke brigade.
· · · ·
· ·
Divizija je trebalo da se prebaci preko rijeke Bosne, izme-.
du 2epca i Zavidovica, ali nam nije uspjelo. Vracali. smo se
ispod Teslica i na rijeci Blatnici, iapod sela Toletnica - sektor
izmedu Teslica, Prnjavora i Gornjeg Vakufa- iznenadila nas
je zasjeda Crne legije i usta§a. Dina je bila sa. ~tabom brigade.
Uli su prilicno neaprezno, kolosijekom, u koloni. Granata od
bacaca pala je medu njih. Dina je bila na mjestu mrtva. T dva
kurira. Zamjenik komesara brigade uniro je ·p<)slije kratkog
vremena, a pet-!est boraca te§ko je ranjeno. Bilo je desetak
zrtava. Poslije smo neprijatelja razbili i mogli smo sve poginule da sahranimo. Bila sam tu, ali da Ti iskreno kdem, Iiisam mogla da idem na lice nesr~e. Dinu sam mnogo voljela,
te§ko mi je bilo da je vidim mrtvu, nisam mogla da prisustvujem sahrani. Uvece smo pro§li tuda i jedan drug nii je·
pokazao mjesto gdje je zakopana: U jednoj ba§ti pored ceste,
selo sa lijeve strane Blatnice, kad se ide prema Mladikovini,
ka Prnjavoru. Bilo je to 29. maja.
Kad se sastanemo, moei cu mnogo bolje da ti sve to. objasn.ini.. Tehe znam iz njenih pril!a ... Htjela je daTi pi§e, ali veze
su bile vrlo slabe, nije se moglo. Sturo je ovo sto sam napiSala."
I>inu sam dobro znala i mnogo bih mogla da Ti ·pricam. Razumijeni Tvoja osjeeanja; nju treba bliti, a pogotovo Ti. Mnoge
Te je voljela, kako samo moze da voli sestra brata komunistu,
za koga je ucinila da bude takav ...
Mnogo Te pozdravlja Ljubica
- Petnaest godina nakon f>inine smrti --.kde Migo .:_ na
osnovu ovog pisma i jos nekih sitnijih detalja, pronasao sam
njene kosti. Lezala je pored rijeke Blatnice sve do 1953. g. kada je sa ostacima osta~ drugova prene~na 1,1 zajedQicku
••
�grobnicu u TesH~. a odatle su 1957. njent ostacl dopremljent
u grobnicu narodnfh heroja na Gorlci u Titogradu.
- Cetvrta ofanziva tek §to se zavdila - sjeea se Durad
Predoievic »Durin«. - ffiadno kao i zimus. pa sneg sa onih
visokih bosanskih planina nikako da okopni. Kraj isood Grme~a. Tu se ulogorila na§a Druga kraii§ka brlgada. Sti.Ze naredenie: »Pokret!c Kuda? Za centralnu Bosnu. · drul!ovima da
pomoanemo! Glavnina na§ih snaga vodila je te§ke borbe u petoi ofanzivi. Peta diviziia, u l!iieni sastavu se nalazila i Dru~~ta
kraii§ka. vee je ubrzano mar§ov.a la ka rijeci Bosni. Zadatak je
bio da divizija preko istpl!ne Bosne pol!e u susret glavnini sna·
fla i Vrhovnom .§tabu koii je vel: odlucio da se iz obrul!a u
dolini Tare, Pive_i Sutieske .probiie nazad u istol!nu Bosnu a
zatim u Bosansku krajinu. OsjetivSi to, .neoriiatelj je rusio
mostove na reci Bosni i danonocno napadao diviziju.
Krenusmo iz sela Ha§ana. pa preko Drvara ... Sa nama su
Vlada Potiovic i Ivo Lola Ribar: Kolona partizana otegla se
tzmec!U: pHmina. Sve heki kaanenjar; vrleti, pa ·kozie staze. Kod
Glamoca na jednom uZVisen:iu.· 'l!ini · mi se Glavica se zove,
~ekala nas· ie Dina Vrbica. · lsnril!ala· nam je. o situaeiji nil GlamiK!u: ~de ie nenrijateii.~kolikP. su niil·snage·r kakve namere
irna~ z;vahna· !"""''~· · Stasita; V.\so'Ka: ·lnt.eresovala se ~~tde je
· Vlada PopOvic: Htela ·;e · sa niim da raz~tovata: verovatilo a
SandZaku i borbi u cm· ; Gori. Ali Vla:da · i ·Lola oti§li su sa·
o
rn-Pt.hodJi;.-nm. ie"'.,;m delom n:a~e hr;ltade koia je vee nro§la
Priiane. Pribeli i Va!!ani. pa nreko Vrbasa za eentralnu"Bomu:
Dina krenu sa ~tabom ·brigade, .kao l!lan politodjel~.- Ubrzo je
i medu Kraiimicima. t borcima i· rukovodiocima, stekla §iroki
krtllf ·p rijatelja. Svoiom skromno§cu, a posebno svoiim o-otimizmom. bila ·je primer ratnog partiiskog· radnika:Te§ki dani
nepreltidnih · borbi nisu · joj smetali da· se · fivo ·interesuje i pomde politi~ki rad u ·brigadi; a 'posebno kulttimu ·aktivnost
medu borcima. Za sve vreme. samo: je" o slobodi pricala; o socijalitihlt; ·o·ril.dnil!kOj ddaai:. .. Odu§evila me svojim poznavanjem marksi11ma. Borci su je slusali kao sto deca slu§aju svoju
u.Bteljicu. Kad ·god. ·zastanenio; Diria ·okupi ·barce- i prica im
a buducnosti, o hetoizrriu · na§ih ljudi; o nama 1 onima protiv
Jmjih· se borimo. Stvamo; l:iila .je prekaljeru revohicionar. Kultuma:J Odlic:an drug, a lznad svega 'plemetiit8 Jena i hrabai-
•••
... t
�borac. 0 njoj mi je mnogo pri~ao i ·Pero Radovi~.') rukovoail:ac
tada§njeg politodjela na§e brigade. Obi~no ga nisam upitkivao. Onako, u razgovoru, tek bi po~eo da pri~a:
· · »Zar ne znd?l Ona je ~Ian KPJ od pre rata! Znam je jo§
otada! I ranije je mnogo radila. Disciplinovana je bila. .Strogo
moralna Zena! I kao da su svi njeni ideali bili da po:q1ogne radni~koj klasi, stalno je pricala o novim, boljim dru§tv~ odnosima koji ce jednoga dana da se ostvare. Bila je veliki agi~
tator. Radila je tajno, ali je bila .popularna u cijelom kraju.
Ljudi su voljeli da razgovaraju sa njom, da je slu§aju~ jer ~u
znali dace od nje dosta nau~iti.«
Kod Vijenca pre~osmo Vrbas i do~osmo do mjesta ~vanog
Stare Kuce. Danima smo pjeJacili do Koricana, a zatim do
Sip!aga. Odatle, po naret1enju Vrhovnog §taba, krenusmo za
is~nu Bosnu ... Trebalo je pomoci jedinicama na Sutjesci.
PribliZismo se rijeci Bosni. Teren §wpovit, »privla~i oblakec
kako narod kde. Od ki§a, koje su danima obilno padale, rijeka
nabujala i zamutila se; nismo mogli da je pregazimo. A sve
prelaze zaposjeo neprijatelj. Brigada se bori, ali ne uspjeva da
pret1e. Nemadosmo kud i, da bi zaobilaznim putem do§li na cilj,
vratili smo se preko plllJline Manjace u selo Blatnicu ...
Kolona se razvukla kotlinom nabujale rj~ice; f>ina je sa
§tabom, na celu. Koracamo. Ona pored nas. Vrlo je prisna. Kad
primijeti nekog da je neraspolo!en, kao slucajno se na<1e kraj
njega i neosjetno zapodjene razgovor, o bilo cemu. Tek, borac
zaboravi na nedace. Poslije pride drugome. Tako cio dan.
•Stvarno, f>ina predstavlja veliku moralnu ,podr~ku na!im
borcimac, javi se opet Pero, pa zacuta. Kolona ide dalje. U
uskom klancu, u zasjedi, saceka nas neprijatelj. Dva bataljona
Nijemaca i bataljon domobrana i cetnika. Dobro naoru!ani,
siti. A mi umorni i :pokisli, ali hrabri i spremni za borbu. Zapucase puske, mitraljezi, nema~ki tapovi i minobacaci. Cinilo
se, dolina se pretvorila u pakao. Sarno dim, mitis baruta i jauci. J edna mina pade stotinu metara daleko od cela kolone.
Druga, u celo kolone. Jedan borac ne sti!e ni slova da izusti;
samo rdiri ruke i pade. Poginu jo§ jedan ~ovjek ... r-Sk1anjajte
se!« povika komandant bataljona. Odjednom, sve mise zamagli
pred oCima. Ne§to snamu grunu, vazduh me o!inu po citavom
1) K8sriij~· pogtnuo
u :Nos~..
��
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žene heroji
Subject
The topic of the resource
Žene heroji
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Mila Beoković
Source
A related resource from which the described resource is derived
Historijski muzej Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Svjetlost, Sarajevo
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1967
Rights
Information about rights held in and over the resource
Svjetlost, Sarajevo
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
45-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
486 str.
Bosna i Hercegovina
Narodnooslobodilačka borba
NOB
žene borci
žene heroji
-
https://afzarhiv.org/files/original/ccd21fc4533046baeba0b767565370f1.pdf
51c8aacb6cd2d9824108db986526efc3
PDF Text
Text
I
NARODN.OOSLOBODILACKOJ
BORBI
1941-1945® GODINE
SJECANJA UCESNIKA
Slilm na omotu
ISMET MUJEZINOVlc
,,SVJETLOST«, OOUR IZDAVACKA DJELATNOST, SARAJEVO
1977.
�RUKOPISE PRIPREMIO INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVO
UVOD
Redakcija:
Dr ZDRAVKO ANTONIC
NEVENKA BAJIC
Dr DRAGO BOROVCANIN
Dr RASIM HUREM (Glavni urednik)
Mr DUBRAVKA sKARICA
Recenzenti
Dr NIKOLA BABIC
MILORAD GAJIC
edu mnogim knjigama, edicijama, zbornicima sjecanja itd. o narodnooslobodilackoj i uopste revolucionarnoj borbi koje su do sada izdate, ili su u pripremi, pojavljuje se i ovaj zbornik - ,Zene B i H u narodnooslobodilackoj borbi 1941-1945.". Ovom knjigom ispunjava
se jedna velika praznina u inace bogatoj literaturi, kako memoarskoj, taka i naucno-istrazivackoj, posvecenoj istoriji i
razvoju Komunisticke partije, radnickog pokreta, narodnooslobodilacke borbe i revolucije na nasem tlu. Da li se ova
knjiga pojavljuje na vrijeme, ili sa nekim zakasnjenjem, nije
ni bitno jer nista ovoj ediciji ne maze da oduzme od njenog
znacaja, pa cak bih rekao, i aktuelnosti u smislu uticanja i na
danasnji politicki zivot.
Ovaj zbornik radova i sjecanja, pretezno zena, neobicno
je koristan zato sto ce dopimiti sliku revolucionarne borbe
koju je Komunisticka partija Jugoslavije vodila od svog osnivanja, a posebno u toku narodnooslobodilackog rata za nacionalno i socijalno oslobodenje. Doduse, sve sto je danas napisano o narodnoslobodilackom ratu napisano je u sustini i o
ucescu zena u njemu. Medutim, sirina narodnoslobodilackog
pokreta nije mogla biti svenarodna bez ucesca zena, isto kao
sto revolucionarne promjene ne bi bile taka duboke da u isto
vrijeme nisu sadrzavale u sebi korjenitu izmjenu u drustvenom i politickom polozaju zene, odnosno ostvarivanje njene
pune drustvene ravnopravnosti. 0 svemu tome govori ova
knjiga.
Kroz svoje priloge zene svih nasih naroda, svih krajeva,
zene iz gradova, posebno one sa nekad zaostalog sela, kroz
svoja sjecanja ozivljavaju dane revolucije i narodnooslobodilackog rata. Bili su to dani kada je u revoluciji, kroz borbu
za nacionalnu slobodu i nezavisnost, izvrsen duboki preobrazaj
od starog burzoaskog drustva u novo socijalisticko drustvo u
kame radni ljudi upravljaju svojom sudbinom. Za zenu je to
bilo i vise. Bilo je to ru5enje svijeta koji ju je drzao u potci-
M
Odgovorni urednik
JASMINA MUSABEGOVIC
v
�njenosti i ropstvu a ana je revolucijom prelw njegovih rusevina zakoraCila u svijet, drustvo, u kame je dobijala sva politicka i druga prava.
U tome je i aktuelnost ave knjige. Ona nas podsjeca na
doba kada smo vrsili taj preobrazaj sa oruzjem u ruci u jednom strasno te5kom ratu. Podsjeca da u tim najtezim danima
zene nisu bile pasivne i pokorne nego da su se pokgzale sposobnim i doraslim duznostima koje su im povjerene u svim
oblastima zivota i borbe.
Komunisticka partija Bosne i Hercegovine vodila je zene
u njihovoj borbi za ravnopravnost. Vodila ih je i u narodnooslobodilackoj borbi i revoluciji u kojoj su zene Bosne i Hercegovine iznijele visestruki teret na svojim plecima: kao vojnici, kao ruke - pomocnice partizanskim odredima i jedinicama narodnooslobodilacke vojske. Vodila ih je i uvela u politicki zivot, u svoje organizacije antifasistickog fronta, dala
im je u ruke orude vlasti - ucesce u narodnooslobodilackim
odborima.
Organizovan narodnooslobodilacki pokret nije · se ustrucavao ni bojao da zeni povjeri svaku od tih funkcija. Zato je
knjiga ,Zene B i H u narodnooslobodilackoj borbi od 1941.
do 1945." vrijedna paznje i veoma aktuelna i danas jer nas,
pored podsjecanja na slavne dane nase istorije i ulogu i junastvo zene u njima, u isto vrijeme primorava da razmisljamo
da li se u savremenim uslovima, kada je to mnogo lak.Se, dovoljno angazujemo na punom i stvarnom ucescu zena u izgradnji samoupravnog drustva kao Sto smo to radili u ratu.
Ovaj zbornik mogao bi da nas podsjeti da li i .koliko se
na nekim podrucjima zaostaje, a i da nas podstakne da sto
brze otklanjamo smetnje koje otezavaju puna i ravnopravno
ucesce zena u svim oblastima drustvenog zivota od politike do
narodne odbrane. To mora da bude stalna briga i duznost svih
organizovanih snaga drustva na celu sa Savezom komunista.
Znacaj knjige ,Zene B i H u narodnooslobodilackoj borbi
1941-1945." je i u tome sto zavreduje da postane nadahnuce
i podstrek mladim generacijama u njihovoj borbi za dalje
ostvarivanje takvih samoupravnih socijalistickih odnosa koji
ce biti samo tada potpuni aka zena u njima ravnopravno ucestvuje. Sadrzina objavljenih radova i sjecanja, na staro doba i zivot i borbu zene tada, objektivno usmjerava svaku novu mladu generaciju koja stupa u zivot na to da
onemogucava svaki i najmanji pokusaj ozivljavanja konzervativnih odnosa i starog patrijarhalnog shvatanja 0 zeni i rijenom mjestu u porodici, u radnoj organizaciji, u politici i uopste u javnom zivotu.
Sarajevo, januara·1977.
RATO DUGONJIC
VI
�Josip Broz-Tito
GOVOR NA PRVOJ ZEMALJSKOJ KONFERENCIJI
ANTIFASISTICKOG FRONTA ZENA*
rugarice! Predajem vam pozdrave u ime Vrhovnog staba i u
ime boraca, komandira, komandanata i politickih komesara
nase junacke Narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. (,Zivjela vojska!") Ja sam neobicno srecan sto mogu
da prisustvujem ovoj historijskoj skupstini Antifasistickog fronta zena
i da vidim delegate nasih junackih zena Jugoslavije, koje su u ovoj
dugotrajnoj natcovjecanskoj borbi dale toliko zrtava i primjera heroizma, da se time mozemo ponositi i sa ponosom se smatrati saveznicima
nase velike ruske brace, sovjetskog naroda i herojskih sovjetskih zena.
(,Zivjeli")
Vasa danasnja skupstina ima veliki historijski znacaj. Antifasisticki pokret zena postoji u Jugoslaviji vee odavno, ali nikada nije mogao
u svojoj punoj organizacionoj formi doci do takvog izrazaja kao sto
je danas dosao. To je zasluga nasih slavnih boraca, onih koji su dali
svoje zivote, svoju krv, i onih koji se bore u svim dijelovima nase napacene zemlje. Zene Jugoslavije pokazale su svoj heroizam jos u ono
vrijeme kad se tek zaCinjao antifasisticki pokret zena, 1936. godine,
tezeci da budu u prvim redovima borbe za ugnjetene i izrabljivane narode Jugoslavije. Danas Antifasisticki front zena ima viSestruki znacaj.
Zene se bore danas rame uz rame sa muskarcima za slobodu naroda
Jugoslavlje, protiv zvjerskih okupatorskih osvajaca i protiv njihovih domacih slugu. One se bore za slobodu i nezavisnost svojih naroda, one se
bore protiv fasistiokih sistema, si·stema srednjovjekovnog ropstva, kakav
postoji u Njemackoj. One se bore za nezavisnost svojih naroda, a to je
sastavni dio velike borbe za njihovu ravnopravnost, koju su nasim zenama, u granicama Jugoslavije, osporavali, ne dajuci im ni pravo glasa,
ni pravo odlucivanja o pitanjima drustvenog zivota. U ovoj borbi one
se bore danas za ravnopravnost zena. U ovoj nejednakoj, natcovjecanskoj borbi one su dokazale da su imale pravo traziti svoju ravnopravnost, one su to dokazale svojim zivotima, svojom krvlju na polju bitke
sa njemackim, talijanskim i madarskim fasistima i ostalim osvajaCima.
D
1
* Oddan 5. decembra 1942. u Bosanskom Petrovcu. Preuzeto iz knjige
Josip Broz Tito, Borba za osloboaenje Jugoslavije 1941-1945, Kultura, Beograd
1947, str. 119-124.
�Kceri nasih naroda stale su u prve redove Narodnooslobodilacke
vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Nasa pozadina je, vise nego
iSta drugo, dokaz koliko su one svjesne ovog historijskog momenta, kad
se odlucuje sudbina ~it~vog coyj_ecar:stva, kad se o~lucuj~ s!-1-dbi:r:a _zena.
I bas zato, ova danasnJa skupstma }rna ogroman histonJSki znacaJ. Nase zene, nase kceri, majke, ucestvuju s puskom u ruci u narodnooslobodilackoj borbi. Ja se ponosim sto stojim na. celu tar:nije u koj?j im~
ogroman broj zena. (Aplauz). Ja mogu kazati da su zene u OVOJ borbi
po svom heroizn;u, P? sv9joj izddljivosti bile i )_es'':. n_a prvo:n n;jes~u
i u prvim redovima, I nasim narod1ma JugoslaviJe cmi cast sto IIDaJU
takve kceri.
Drugarice! Jasno je da na ~ene ~ ovoj borbi pav~a _ogr~m~ ~i~
tereta - kako u pozadini, tako cesto I na frontu. Vasi smovi, ocev1 1
braca su, razumije se, vojnici na bojistu, a vi ste u pozadini isto tako
vazan faktor. Sve ono sto danas Cini nasa vojska jeste devedeset odsto
zasluga i nasih junackih zena Jugoslavije. Borba koju mi vodimo iziskuje ogromne Zrtve, a te zrtve padaju svom tezinom na nase zene, na nase
majke i kceri, koje gube svoje najmilije. Nasa do~adasnja borba progutala je mnogo krasnih drugarica, krasnih boraca - kceri nasih naroda. Mnoge su pale od krvnicke ruke okupatora, mnoge su pale od
krvnicke ruke ustasa i cetnika Draze Mihailovica, mnoge su obescascene,
zloSitaVIljane ,i uhijene. Sla:va p<l'lim heroJima na:seg muroda! (,;Sla:va im! ")
Smrt izdajnicima! (,Smrt!")
Ali zrtve koje daje nas narod, nase zene, nisu pokolebale vjeru
zena u ishod ove borbe, u pobjedu ove pravedne borbe. Naprotiv, ja
podvlaCim ovdje da su nase zene najviSe dale za tu borbu; u pozadini
one su najcvrsce i najprije mogle naCi pravi put. To govore primjeri
onih zena iz onih mjesta, iz onih sela i krajeva koji· su hili pod uticajem
ustasa, pod uticajem Draze Mihailov:ica. I to je ono sto mora da _nas
ispuni ponosom i vjerom: nase zene nisu usle U OVU borbu slucaJnO,
nesvjesno, spontano, vee svjesno, svjesne historijskog zbivanja, svjesne
da borba koja se vodi za oslobodenje naseg naroda, jeste borba za
srecniju buducnost nasih naroda i srecniju buducnost samih zena.
(Aplauz.).
Zene Jugoslavije, koje su u ovoj borbi sa takvim samoprijegorom
dale takve zrtve, one sto tako upurno stoje u prvim redovima narodnooslobodilacke borbe, imaju pravo da ovdje, danas, jedanput zauvijek,
utvrde jednu Cinjenicu: da ova borba mora donijeti ploda i za zene
naroda Jugoslavije, da nikada viSe niko nece moCi istrgnuti te skupo
placene plodove iz njihovih rulku! (Atpbuz.). Za ovu stvar nasih zena
stajace nasa Narodnooslobodilacka vojska i sve zene koje se nalaze u
prvim redovima velike borbe.
Mozda neko na strani sanja da ce u Jugoslaviji poslije rata poceti
opet sve po starom, pa ce zene prijeCi u kuhinju i nece odluCivati ni
o cemu. Ali, zene su, drugovi i drugarice, polozile ispit zrelosti; one su
pokazale da su sposobne ne samo da rade kod kucanstva, nego i da se
bore s puskom u ruci, da mogu i da vladaju (,Tako je!") i da dde
vlast u rukama. I ova skupstina je dokaz da nase zene ozbiljno primaju
sudbinu naroda i svoju sudbinu u svoje ruke. Antifasisticki front zena,
koji je uspio da ujedini zene za velike ciljeve borbe, za konacnu pobjedu nad okupatorom i njegovim slugama, ima cilj da dovede zene
do ~onacnog oslobodenja, da izvojuje njihovu gradansku ravnopravnost,
drustvenu ravnopravnost.
~red nama, dru~ovi} dtugarice, stoje velike i teske borbe. Cinjeni~a da Je _ogromna vecma zenana nasoj strani davala nam je i dace nam
1 ubuduce podstreka da jos jace i cvrsce zbijemo svoje redove da iz?rzimo sv~ t~sk?9e: U tesk9j bo~bi kakvu jos imamo da vodimo, ~azumi
Je. se, Aptifasi.sticki front zena 1ma pred sobom velike i teske zadatke.
VI ste, drugance, dosad pokazale svoju veliku ljubav i razumijevanje za
borbu, za nase drugove i drugarice na bojiStu. Vi ste davale sto ste
n;o!?l~, ali ipak jos nisu iskoriscene sve mogucnosti koje se daju iskonstitl, da bi nasi drugovi i drugarice, nasi borci, imali sve sto im treba.
Zat<;>. st~ se vi .?vdj~ i sasta~e, zat~ c~t.e vi postaviti svoj rad jos organizovamJ~ I sa yise Sisterr:_a, I u.smJ~nti ga na to da nasa vojska dobije
maksi;n_um. s}o se moze dati. MI u varna gledamo glavni oslonac u
pozadm1. VI ~ene treb.a _ne samo ?a se brinete o svojim zadacima prema
~ron~u ne?io _I o poz~dmi, ~a b~_?~Im ?kom pratite da sene ugnijez;di nepriJatelJ, koJI J~ ugro~en zaJednickim mteresima svih slobodoljubivih snaga Jug?slaviJe. I t.aJ z~datak pada na vas. Nasim borcima treba odijela,
treba carapa - z1ma Je - treba rukavica, hrane i jos mnogo i mnogo
~e~.a ~_;ugog . .'~o, najviSe zavisi od vas, drugarice. Vi ste desna ruka Antif~~Istlckog. VIJ~_ca na~odpog oslobodenja Jugoslavije. Vi ste najmasovniJ~ org~mzaCIJa, naJveca snaga u pozadini, koja moze mnogo da da,
koJa moze mnogo da pomogne.
_lma jos r:~n?go i .m:r:ogo _zena koje su pod teretom okupatora, koje
ce~aJu. vvasu riJec, koJe cekaJU vda dodete do njih i da ih pozovete u
zaJ~dmck~ borbu. ~ogu da kazem da sam vanredno zadovoljan rezultatlma koJ.e .st~ postigle. na nasoj. oslobodenoj teritoriji. Vi ste postigle
mnogo, ah JOS mnogo I mnogo rmamo da uradimo da hi se zene u
drugim oblastima okupile oko Antifasistickog fronta' zena.
Zene Jugoslavije imaju pravo i duznost im je da se bore, jer one
na oltar ove pravedne borbe daju ono sto im je najdraze - svoje sino~e, svoje kceri. Ja sam uvjeren, drugarice, da nam plodove ove borbe
koJa se danas vodi nece nikada niko moCi oteti. Ja sam uvjeren da cete
i dalje u nasoj borbi stoicki podnositi sve oskudice i da necete poklek~uti ni pred kakvim teskocama, da cete izddati zajedno sa nama, zaJedno s Narodnooslobodilackom vojskom do konacne pobjede, koja ja vam ovdje mogu reCi- nece biti daleko.
Danas - i same to znate - fasisticki osvajaCi, fasisticki mracnjaci do.Zivljavaju poraz z~ porazom na bojiStu velike, prostrane sovjetske
zemlJe. (Aplauz.). HeroJslka Crvena armija lomi i 1krsi fasi,sti"'Ske bandi:te
i .~ve_j e bli!.i i. ?lizi dar:. kad ce konacno dod do sloma ove, to boze nepobJedn'le, faslJsticke armiJe. Ja mogu da kazem .da u dzinoViSikoj bor'bi :koju
vode sovjetski narodi, sovjetske zene daju bezbroj primjera nezapamcenog heroizma i izddljivosti. Zato jos jedanput ovdje moram da podvucem da se nasi narodi mogu ponositi sto i nase zene stoje isto tako
istrajno, isto tako izddljivo u ovoj teskoj i nejednakoj borbi. Treba da
se ponosimo time sto narodi Sovjetskog Saveza (,Zivjeli!"), sto Sovjetski Savez zna i cijeni veliku ulogu zena Jugoslavije u nasoj narodnooslobodilackoj borbi. (Aplauz.)
Na koncu bih htio da kazem jos to da je Antifasisticki front zena
koji postoji vee odavno, a sada je dobio i svoju organizacionu formu:
v
2
3
�Olga Marasovic
jedna od organizacija koja j.e zai~ta vponikla o~o~do, blago~areci cest?
puta nezapamcenoj upornostl sam1h zena. Ja m1shm, drugance, da Anti~
fasisticki front zena predstavlja takvu organizaciju, takvu snagu sa k?·
jom cemo zaista smjelo moci da idemo u .susret svim te~kocama koJe
stoje pred nama. Zelim vam, drage drugance, mnogo uspJeha u vase:t;n
daljem radu i zelim da vas rad hude plodonos.an, da hude na dohr?hit
nase, narodnooslohodilacke horhe, na dohroh1t na~e konacne pohJede
i nase zajednicke holje huducnosti.
Da zivi Antifasisticki front zena!
Da zive herojske zene Sovjetskog Saveza!
Da zivi Sovjetski Savez!
Smrt fasizmu - slohoda narodu!
STANODAVKEJEDNEILEGALKE
ohjeda nase oru:Zane horhe ne hi se ostvarila da u njene toko~
ve nisu utkane misli, zelje, horha i zrtve ogromne vecine nasih ljudi. U histri tok revolucije, cija je matica hila Komunisticka partija Jugoslavije, sa svih strana slivale su se teznje i akcije rodoljuhivih ljudi, zena i omladine narastajuci u nezadrzivu snagu naroda, koji je pohijedio i ako je protiv sehe imao daleko nadmocnijeg
neprijatelja.
Nema potrehe upo:redivati velicinu doprinosa pohjedi revolucije
onih koji su se horili sa puskom u ruci i onih koji su u pozadini i1i na
okupiranoj teritoriji, svojim radom i akcijama, stvarali uslove da oruzana horha hude sto efikasnija, da partizanska vojska lakse pohjeduje
neprijatelja.
Nije se ginulo ~samo na hojnom polju. Zatvori i logori progutali
su ogromne zrtve. Takva smrt za ucesnike NOP-a hila je jos teza, jer
je zavisila od iskljucive volje okupatora. Od njega je zavisilo kada ce
hiti izvrseno strijeljanje, kada ce zivot prestati. Covjek je .bio hespomocan u cekanju trenutka kada ce svojim zivotom dokazati kako voli
svoju zemlju, svoj narod.
Na hojnom polju je to sasvim drukcije. Iako je neprijatelj bio
tehnicki i brojcano uvijek u nadmoenosti, ginuo je i on. I on je svojim
zivotom - tom skupom cijenom - placao svoja necovjecna djela. Njegovu bolju tehnicku opremljenost i brojnu nadmocnost, kompenzirala
je u mnogim bitkama partizanska ratna vjestina i vojna pronicljivost,
a nadasve ljuhav prema slobodi i svome narodu. I horci na frontu i pripadnici NOP-a na okupiranoj teritoriji su znali da se slohoda placa zivotom, da hez zrtava nema boljeg zivota. u okupiranim gradovima bilo
je jasno da se i najmanji i najsitniji doprinos NOB-u najcesce placa
najskupljom cijenom. Pa ipak, ljudi su tamo gdje su se zatekli, gdje
su zivjeli i radili, postajali svojom svjesnom akcijom pripadnici NOP-a,
pripadnici revolucije, stvarajuci tako jedan neraskidivi lanac borbe sa
svima onima koji su na bilo koji nacin doprinosili toj horbi.
U okupiranim gradovima zene su davale svoj doprinos jacanju
ilegalnog pokreta, radile i borile se onako i onoliko koliko je od njih
tra:Zeno, koliko je jezgro tog ilegalnog pokreta bilo u mogucnosti da
ih organizaciono poveze. Stavise, one su i samoinicijativno radile ono
P
4
5
�tajna da je i ta treca kuca Radosavljevica sigunna baz NO:P-a. U dvoriSte te male prizemne bosanske kuee spustali su se partizanski kuriri
sa Romanije. Preruseni u seljacko odijelo sa tipicnim :romanijskim saloVlima oko glave, oni su u samaricama svojih konja donosili partizansku
Stampu i uzicku ,Borbu" i u njima odnosili sanitetski materijal i druge
porucene stvari iz grada. Sve se to kod Zore nasluCivalo iako se o tome
nije nik,ada govorilo. Tako su se preko nje ukrstruli mnog[ partizanski i
partijslk,i konci. Ona je cutke i savjesno obavljala svoj posao, sreena sto
je kao domaeica i majka, svrsavajuCi svoje ,svakodnevne poslove, davala
dragocjeni doprinos narodnooslohodilackoj horbi u kojoj je ucestvovala
Citava njena i Lazina porodica.
Zora je slobodu docekala bez svog druga Laze. Njega su kao pripadnika NOP-a ntkrHi. U 1ogom je dozi.vio sudbinu ogromne veCine
logorasa.
sto su smatrale da kovisti NOP-u pa su postajale sretne kada je to bivalo zapazeno i koriSteno kao licna karta za organizovano pri;stupanje NOP-u.
U mojim sjecanj.ima cesto su prisutne dvije drugarke, obicne i
jecLnostavne zene, koje sam kao ilegalac sretala u Sarajevu i Mostaru.
Medu njima su i one koje su mi bile stanodavke, i koje su, u onim
teskim ratnim danima, kada je i najmanja saradnja~za NOP bila dovoljna kao inkriminacija za zatvor, logor, pa cak i ISmrt, bile spremne da
svjesno podijele, zajedno sa mnom i svojom djecom, sve konsekvence
koje su proizlazile iz mog ilega1nog partijskog rada.
Hi,ljadu devet stotina cetrdeset prve godine Zora RadosavljeviC
je sa muzem Larom i dvoje djece stamovala u prizemnom stanu dvor.isne zgrade u ulici Jugoslovenske armije. Njenog brata, kojeg je mnogo voljela, vee su bile ustase odvele u logor. Bilo .je izvjesno da viSe
nije ziv.
Zoru sam poznavala jos kao gimnazijalku iz Bijeljine, ali to nije
bio razlog sto mi je ona hila prva ,gazdarica" kao ilegalki. Slucajni
susret na ulici u okupiranom Sarajevu odmah je otkrio njeno polliticko
opredjeljenje. Tesko .se sada sjetiti poslije viSe od trideset godina sta je
to meni neopozivo govorilo da je Zora ne samo nas covjek nego i covjek
koji se nudi da bude Olt'ganizovani saradnik NOP-a. Tako sam se nasla
u njenoj kuCi :da, zajedno sa njom i njenim ukucanima, dijelim oskudne
ratne zalogaje, kada je njenoj djeci dobra ishrana ·"Qila uslov normalnog
fiZJickog razvoja.
Zivot je hio takav da se uvijek nije moglo voditi racnna o eventualnim posljedicama nasih ponekad nesmotrenih postupaka. Iako pro.tiv
pravila konspiracije ilegalnog rada desavalo ·se, ne doduse uv:ijek nasom
nepaznjom, da se u kuCi Zore RadosavljeVIic nade, najedanput, po nekoliko ilegalaca. Tamo je cesto navraoao jos 1941. godine Vladimirr Pede
Valter. Dolazio je kao ilega:lac i Dane Olbina. Nije se sasvim otvoreno
gov01:~i,lo da ja tamo staJllujem, ali se to sa:svim lako moglo pretpostaviti.
Tako se desavalo da je stan Zore RadosavljeVIie, koristen kao stan
jednog ilegalca, u isto vl1ijeme postao i obavje5tajni punkt za ilegalce
koji su tamo navraeaH. Zora je prenosila savjesno i brizno njihove uzajamrte poruke, ponekad prsmene, ,ponekad usmene.
IPired djecom je nalazila ubjedljive razloge zasto kroz kueu cesto
prolaze ljudi koji prije rata n!isu bili poznati ka:o rodbina iH kueni prijatelji. To je trebalo stalmo ponavljati .kako bi u ·slucaju dolaska policije
iskazi djece hili identicni i za polidju prihvatljivi.
Zora je u takvom svom zivotu i radu savladava:la duboku bol koju
je nosila za i12gubljenirm bratom. U svemu je imaJla podrsku svoga muza
Laze. Jedno drugome nisu mnogo pricali o .tome kako je ko a:ngazovan
u NOP-u, ali se znalo da su o!badvoje aktivni. Takode smo znale da je
Lazin brat Vlajko vrlo aktivam. pdpadnik NOP-a, da on vee od pocertka
okupacije ide tim s•toparrna. u Cadordzinoj ulici zivjele <SU dvi'je Lazirie
sestre. RadmHa, profesor, i Kova, u6itelj.ica. Za Lazu i Zoru nije bila
6
7
Mil'ka Krsulj je bila majka dvoje djece. Stanovala je na Pothrastovima, u kuei okruzenoj bastom i cvijetnjakom. Bila je vrlo racionaJna
i dobra domaeica. Basta je hila uvijek primjerno obradena, pa se ratna
nemastina u njenoj .kuCi mnogo ma:nje osjecala. Hranila je kozu tako
da u to ratno vrijeme nismo bili liSeni ni mlijeka. U kavezima uz hastensku ogradu bilo je uvije:k pitomih zeceva. Zbog toga ~se ni u mesu nije
oskudijevalo.
Milka je hila mnogo veza:na za svoga druga Ivicu. On je bio pripadnik NOP-a. Tako se i ona opredijelila za narodnoosloboditlacku borbu, iako do tada poli.tika nije bila predmet njenog posebnog interesovanja.
Osrednjeg rasta, uV'ijek vesela i nasmijana, bila je bezgranicno dobra. Trudila se da svakome ilegalcu koji dode u njenu kueu pruzi bar
za trenutak osjecaj toplog kuenog ognjista. Pri tome je uvijek bila svjesna opasnosti koje su pvijetile njoj i njenoj porodici.
Novu 1942. godinu Vladimir ,Perie, Dane Olbina i ja docekali smo
u njenoj kuCi pi8JuCi proglrus Gradskog komiteta KPJ za Sarajevo. Posl1ije
obavljenog posla ostalo je vremena i za razonodu. Za one ratne uslove
Milka nam je priredila vrlo bogatu trpezu, sretna da nam harem tako
moze priuStiti nesto od n!OvogodiSnje atmosfere.
Kada ·Se K:osta Nad prebacivao preko Sarajeva u Bosarrsku krajinu, dovela sam ga kod srvoje ,ga.z:darice" Milke. Dobro ga je osmotrila,
bilo joj je jasno da je dosao iz partizana. Pozvala me je u drugu sobu
da mi saopsti sta je rijesila da skuha za veceru, gdje ee mu napraviti
postelju, sta ee mu izdvojiti .iz IviCine garderobe da holje izgleda. Bila
je sreena sto se Kosta poslije partizanskih uslova, osjecao prijatno u
sredini porodice ciji je stub Cinila tako vrijedna i prijatna domacica.
U ranu zoru 16. jula 1942. godine, poslije mog bijega iz bolnice,
ponovo sam dosla u moj s.tari sta:n kod Milke i Ivice. Nisa:m imala knd.
Prozor njihove sobe bio je otvoren. Prohudila sarm ih. Prva je na prowr
izasla Milka. Nikada neeu zaboraviti izraz na njenom lieu. Za trenutak
jako iznenadena, a potom sretna sto me opet vidi. Znala sam da ee po-
�*
**
licija povodom moga bijega organizovati potjeru po gradu. Kod Milke
i Ivice osjeeala sam se bezbjednom. Cuvali su me i lijecili jos skoro mjesec dana. Iz njihove kuee otisla sam u Mostar.
Milka je zajedno sa svim svojim ukueanima docekala slobodu. Nesretnim slucajem poginula je u jednoj saobraeajnoj nesreei.
U evidenciji Gradskog komiteta KPJ Mostar postojala je citava
lista stanova za smjestaj ilegalaca. Moje prvo ,ilegalno stanovanje", po
odluci sekretara Gradskog komiteta KPJ, bilo je kod porodice Muslibegoviea, na Carini. U kuCi je hila majka, :lena vee u godinama, i dvije
keerke, Munta i Derva. Stariji brat je vee bio u logoru.
Iako sam vrlo cesto svracala u muslimanske porodice, tada mi se
pruzila prilika da prvi put stanujem u takvoj porodici. Moji ukueani su
svojim gostoprimstvom, toplinom i neposrednoscu, ucinili da njihova
kuea odmah postane i mojom. U njihovom ophodenju prema meni nije
bilo nista smiSljeno ili namjesteno. Okruzivale su me ljubavlju i paznjom
prosto radi toga sto su hili dobri i neposredni ljudi, sto su se vezale za
NOP, sto su znale da je to njihov doprinos narodnooslobodilackoj borbi.
Majka se u kuei slusala. Laganih pokreta, uzdr:Zanih rijeci kada se
govorilo ko je kakav u komsiluku (skoro svi su hili vezani za NOP), objektivno je znala da ocjenjuje ljude i dogadaje. Uz to je voljela da se
sali, smatrajuci da ce razne sale i dosjetke stvoriti u kuCi prijatniju atmosferu. Obavljala je i sve poslove van kuee. Munta je hila glavna domacica. Zadovoljstvo je bilo gledati kako joj kucni poslovi idu od ruke.
Ona i Derva, jednostavne djevojke, sa oskudnim osnovnim obrazovanjem, u rat su usle kada je bilo vrijeme da zasnuju svoju porodicu. Rat
je prekinuo te djevojacke snove i zivjelo .se sa jedinom miSlju kada ee se
rat zavrsiti pobjedom partizana. Sa odusevljenjem su pricale o dobrim vijestima koje su cule u gradu ili u komsiluku.
Avgust 1942. za mene je bio nepodnosljivo topao. Moji domacini
su bili vee navikli da sa manje tegoba podnose vrucine svog rodnog
grada. Da nocu u kuci ne bude suviSe toplo, spavalo se na avliji, koja je
od drugih, komsijskih, hila ogradena dosta dotrajalim kamenim zidom.
On nije mogao da sakrije sve ono sto se u nasoj avliji desavalo. Ukucani,
osim mene, spavali su kao u polusnu, stalno na oprezu, da se nesto neprijatno ne de.si.
iK.uca Muslibegovica je meni hila prava skola. Tu sam se ucila kako
da govorim karakteristicnim mostarskim naglaskom, upotrebljavam u govoru turcizme koji su bili u vrlo cestoj upotrebi, kako treba nositi zar i
feredzu ( dio zenske garderobe koji se zadrzao u Mostaru), kako se uopste
kretati, pa da se niCim ne odskace iz mostarske sredine. Moj najbolji
ucitelj u svemu hila je Munta. Pred zenama koje su navracale u kucu
vrlo domiSijato je davala o meni podatke kao rodici koja je dosla u
goste iz provincije.
Poslije nekoliko mjeseci, konspiracije radi, trehalo je mijenjati
stan. Moje ,gazdarice" su ostale tuzne S.to sam morala da ih napustim.
One su dobile novu ,goscu", a mene su drugovi smjestili kod sestara
Basagic u Zaliku.
Porodicu Basagic cinile .su tri sestre: Hajrija, Fija i Behta. Jedan
brat je vee tada poginuo kao partizanski kurir, a drugi, stariji, Hido bio
je u Mostarskom partizanskom bataljonu. Fija je radila u opstinskom
sudu, a Hajrija i Behka su studirale. Behka je cesto bila kod tetke u .selu
ViSiCima kod Capljine. U kuci je hila i djevojcica Sala, koju su sestre
Basagic uzele od roditelja da je podignu i daju u skolu. Kada sam ja
dosla, Sali je objasnjeno da sam njihova rodica. Tako je Sala u meni
stekla tetku i tetkom me je uvijek oslovljavala.
Tesko je pobrojati sve epitete koji su pripadali sestrama Basagic.
Malo se razlikovala jedna od druge. Tihe, vrijedne, razumne i dobre,
koje je zivot privikao nedacama svjesno, svojom logicnom miSlju i ljudskom ljepotom opredijelile su se za NOP. Tako je bilo i sa braeom.
Mene su prihvatile kao sestru pa sam se ja tako i ponasala. StaviSe, za nekoliko dana ja sam se u njihovoj kuci najviSe pitala. Tako su
one htjele, a ja se tome nisam protivila. Tesko mi je padalo sto zbog
rnoga prisustva u njihovoj kuCi nije bilo preporucljivo da se prihvataju
veCih zadataka van kuce i sto su pred svojim drugaricama i drugovima,
za koje su nasluCivale da su pripadnici NOP-a, morali da izigravaju politicki potpuno nezainteresovane osobe.
Jednom prilikom policija je upala u kucu. Trazila je njihovu rodicu iz VlSica. U stanu se slucajno zatekao i Svetozar Vukmanov,ic-Tempo, koji je trebao da se prebaci u Vrhovni stab u Prozor. Proslo je nekoliko minuta dok nismo saznali koga zapravo policija trazi. Za uzbudenje i strah su postojali puni razlozi. Dva ,teska ilegalca" za koje su
samo sestre Basagic znale da su komunisti, nalazili su se u njihovoj
kuei. Divila sam se prisebnosti svih ukucana. U razgovoru sa policijom
sestre Basagic pokazale su iskustvo vee oprobanih ilegalaca, pripadnika
NOP-a. Zahvaljujuci njihovom, Tempovom i mom dr:Zanju, policija nije,
u kuCi, zapazila niSta sumnjivo.
Pouceni ovim slucajem, niko od drugova ilegalaca nij.e vise navracao u ovu kucu, a uskoro sam i ja odselila u drugi stan.
Poslije izvjesnog vremena Hajrija je, povodom jedne provale, uhapsena i kuCi se viSe nije vratila. Hido je poginuo u partizanima, a Fija
je nekoliko godina poslije rata umrla kao teski srcani bolesnik. Od citave porodice ostala je samo Behka.
8
9
Moj novi stanodavac hila je porodica Hadrovic iz Cernice. Majka
Dudija je hila dusa porodice. Najstariji sin Meho radio je u trgovini ziveznih namirnica, a sestra Tima i Binak, kao i brat Safa, ostali su kod
kuce sa jedinom miSlju da jednog dana odu u partizane.
Majka je u citavoj kuci uzivala posebno postovanje. Ona se pitala
da li ce u kucu primiti jednu partizanku. Odmah je pfi.stala. 0 meni nije
znala drugo osim da sam komunista, a to je za nju bilo dovoljno. Za to
kratko ratno vrijeme rijec ,komunista" je postala personifikacija svega
postenog i ljudskog. Svaka druga legitimacija hila je suvisna.
Sijede kovrdzave kose, sa samijom na glavi, plavih blagih ociju,
laganih pokreta, majka Dudija se trudila da svojim kuharskim vjesti-
�Uglje5a Danilovic
nama i materinskom ljubavlju sto viSe ugodi svojoj djeoi. Mene nije
niCim od njih odvajala.
Zvali .su me Bevahirom. Moj duzi staz stanovanja u muslimanskim
mostarskim porodicama uCi111io je da se ni ja rri'sam mnogo odvajala
izgledom od obi6nih djevojaka po mostarsk.Jim mahalama.
Svojim ponasanjem i pojavom majka je odavala zenu koja se sva
posvetila djeci i porodic:i. Medutim, u njenom srou ~stalo je jos mnogo
mjesta za svu postenu omladinu, za drugarice i drugove njene djece za partizane i sv,e one koji ce jednog dana postati partizani.
Bila je pobozna. PPilikom svake molitve i klanjanja nije zaboravljala partizane. Molila je Arlaha da ih pomogne da sto prije pobijede. Sa
svojom djecom docekala je slobodu.
PITANJE RAVNOPRAVNOSTI ZENA U POLITIC! KPJ
omuni:stiCka partija Jugoslavije od svoga osnivanja u svojoj
poHt~Okoj praksi posvechrala je odredenu paznju pitanju borbe zena za njihovu ravnopravnost. Ona je, dosljedno marksisti6kom pogledu na svijet, gledala na to pHanje kao na dio borbe
za opstu ravnopravnost ljudi, a protiv ugnjetavanja oovjeka covjekom.
P11incipijelan stav u pogledu ravnopravnosti zena bio je usvojen u naprednom radnickom pokretu vee u daba Marksa i Engelsa. No, postojale
su ve1ike razlike u dijelov,ima pokreta u g1edanju na to pitanJe, narocitJo
od pojave reformizma. Te razHke su iSle od deklarativnog usvajanja
principa o ravnopravnosti zena do konkretne borbe za njegovu realizaciju u prak.Jsi. U svojim dje1ima Marks i Engels su stajali na stanovis,tu
da je ,zen:sko pitanje" klasno pitanje, posebno su istical.i tdke forme
eksploatacije zena i djece u kapitalistickom drustvu, govoriH 0 potrebi
borbe protiv te ekisploatacije, kao jednom od prvih zadata:ka klasnog
radniekog pokreta. U pogledu kontkretne borbe za ravnopravnost zena
postojale su razHke i u Komuni,stiokoj partiji Jugoslavije, u raznim pepiodima njenog razvitka. Mada se nikada nije odustajalo od nacelnog
stava, stepen angazovano:sti u ovom pitanju zavisio je od stanja u samoj
Partiji, od poHtioke strategije i taktike u datom vremenu, od teorretske
i politicke zrelo:sti pojedillnih organizacija, kao i konkretnih uslova u kojima je Partija djelovala. U cjelini se moze reCi da je sve do 1937. godine
ovaj rad bio povremeno zanemanivan, neujednaeen, sa dosta kolebanja
i lutanja. Tek od dolaska novog rukovodstva na celo Pa11tije, sa Tioom
kao generalillim sekretarom, dolazi i u ovom pitanju do jasne lrrnije,
cvrstih stavova i obaveza Oiiganizacija i clanova KP hiko ce se prema
tome odnos~ti i postupati.
PPilazeci revolucionarnom pokretu, mi mladi clanovi KP, uOili smo
kao abecedu marksizma, izmedu ostalog, i osnovne pojmove o potlacenom polozaju zene u kapitalistickom drustvu. Ucili smo da zena treba
da bude ravnopravna sa muskarcem u sva:kom pogledu, da korijeni
njene neravnopravno.sti lere u klasnoj organizaciji drustva, da je ta neravnopravnost istorijsika kategodja i kao takva prolazna i promjenljiva.
Lepeza neravnopravno Siti zena u kapi,ta.Jizmu veoma je s•irOika: nejednakost na poslu, u plati, u politickim i gradans'kim praVIima, u bracnim
odnosima, u porodici i sl. Ucili smo da ce borba za likvidaciju pojedinih
obldka neravnopravnosti razllcHo trajati. Neke ce biti moguce otldon.iti
K
Uspomene koje me vezu za period mog ilegalnog djelovanja u revoluciji su ostale za mene nezaboravne i najmilije ..Tada sam najneposrednije osjetila .i vidjela kako je revo~ucija postala zivotno djelo ogromne mase ljudi, kako su oni cesto bez ikakvog politickog znanja, svojim
nepogresivim narodnim instJinktom, bi1i Vlezauri za postenje, za covjecnost, za brat'stvo, za pravednu borbu - jednom rijecju, za revoluciju.
1
10
11
�~ec
u o'k~iri~a kla.snog drus~va! a neke ce se duze zadrzati i poslije njegovog U~IvdanJa: Ah, .o~ usvaJanJa teoretskog stava do njegove realizacije
u praks1 cest<: J~ yehkr ra.spon. Odredene konzervativne predstave 0 zeni
U:~ smo stekh JO~ kao dJeca u porodici i drustvu u kame smo rasli i
b~ce P.otrebno duze vremen~ da mnogo toga u svojoj svijesti promijemmo 1 prev!adar;no. A zato Je potrebno ne samo vaspitanje nego i odreaena snaga l volJa.
. . ,po~ozaj ~e:qe u ,?ru~tyu ~~~i~i od. raznih fakt~ra i okolnosti, usljed
koJI~ taJ J?OlozaJ mo~~ vbiti t~z1 1h laks1. On zavisi od ekonomske razvijeno~t~ sredm.e,. od pohtickog srstema, od snage konzervativnih pogleda, od
re~~gr<:zn?sti I ~:t:J.O?o drugog. Medutim, na stanoviStu da treba iz osnova
miJenJat; J?Ol~zaJ ze!le u drustvu stajali su ne samo komunistri nego i
~apredm lJUdi.. 0 sv1m tim uslovima i okolnostima moralo se voditi racuna a~o se htjelo da borba za raznopravnost zene bude konkretna, efikasna 1 plodonosna.
.U predratnoj Jugoslaviji, zemlji zaostaloj u svakom pogledu vlad:=to Je ne sa:r:n?v ~op.italiza~ nego. i jedan nedemokratski i krajnje 'reakcwn~ran po~~tic~~ s1stem .I zato Je polazaj zene u njoj bio gori nego u
d~ug1m razyiJeniJim zemlJama. Posebno su bile teske prilike u onim sred~nama_, ~OJC SU Se tek oslobadale feudalnih okvira i stega, kao sto je
bw slu~.aJ sa bosansk~hercegovackim selom. Na nasem selu je dominirala patnJalh:=tlna. po:rodic:a, a ~e.oska porodicna zadruga tek se raslojavala;
TI?nog.e nav1k~ 1 yo.gledi nosih su pecat srednjeg vijeka, a pritisak religwzm~ dogmi ~10. Je ogron;.an. ~roizvodne snage bosanskohercegovackog
sela bil~ ~? ~ra]nJe. nerazVIJen~ l nosile su pecat naturalne privrede. Napora~ ~Ipcki r~~ bw Je glavm faktor proizvodnje. Ishrana ljudi i opsti
uslovi Zivota bih su n_a gr~n!9i odr~anj~ i iscrpljivali su radnu snagu.
Z~a na selru ?d t?ga Je. naJVIse trpJela, ]er je na nju bio svaljen dobar
dw .tereta. :t:~lJopnvredn~h r~dova, pored brige o dofnacinstvu, djeci i sl.,
a nJena fizwka snaga bila Je manja. Ovome svemu vreba dodati nepismenost, ~eprosvij~c~nost, nehigijenske uslove, postojanje stalnih zariSt~ zarazmh boles~I, sto se. ?arocito reflektovalo u masovnom umiranju
djeCe. Takve su .bile matenjalne prilike u kojima je zivjela zena na selu.
Za zenu u to vrijeme i u selu, a najveCim dijelom i u gradu posto.
Jale S"}! posebne nor~e vladanja i ponasanja u porodioi i drustvu.' Ona se
u. kuci mora~a vlad~t1 kao da je gradanin drugog reda. Udavala se i zasm~ala poro~Icu,.pnje svega, po volji svojih roditelja. U braku i imovinskn~ odn:osima rn:aia j~ manja prava od muskarca i po ohicajima i po
b~rzoa~kim. za~omn;.a. Zenska djeca su manje iSla u Skole i procenat ne!nsn;e~uh bw Je veci nego kod muske djece, a neka zanimanja bila su
IsklJuc~na za zene. Pod ovakvim uslovima zivjela je ogramna veCina zena, ~ sto su neke te o·kove raskinule bio je samo izuzetak od opsteg
prav:tla.
·v Nan;>cito je biov~e~ak. polozaj zene Muslimanke u gradovima a jos
VIse u svehm~. Sarna cmJ.emca da se ona morala kriti, davao joj je pecat
od dru~t~:a Izolovanog I bespravnog bica. Konzervativne muslimanske
sn~ge, J~S od .vremen.a Turske vi Austrije, vodile su zilavu borbu protiv
opismenJavanJa m~sh~anske zenske djece. One su to cinile i za vrijeme .stare Jug~slaviJe I u tome u najvecoj mjeri uspijevale. Sa tim otJ?O~IJJ?-~ sr~~:tah sn;o se i mi za vrJjeme rata i u prvim godinama sociJahsti~e .1zg~adn~e. No, :t:rilike nisu bile mnogo bolje ni u drugim nacionalmm 1 VJerskim sredmama gdje su korijeni relig1oznosti i konzer-
12
13
vativizma bili dosta duboki. Razlike su postojale viSe u spoljnim manifestacijama nego u sustini. Sve ovo o cemu govorim nije bila neka daleka proslost nego realnost stare Jugoslavije u kojoj je zivjela i borila
se predratna generacija. Ove djelimicne ilustracije neravnopravnosti
zena u proslosti ne iznosim zato da bih Dime iscrpio ovu temu, nego
samo zato da istaknem u kakvom je izuzetno teskom polozaju zivjela
zena i kako su bili teski us1ovd njenog oslobodenja i emancipacije.
No treba reci i to da su u toj istoj Jugoslavij.i postojale snage
koje su 'se borile protiv takvog stanja. Postojao je i pokre~ za rayn~
pravnost zena. On je bio razlicite. sm:ge, u raznim. vr~~e?skrm penodima, a sacinjavale su ga dosta broJne zenske orgamzaciJe I -yeoma raznorodni idejni i politicki elementi. Na celu toga pokreta staJale su u pocetku ,feministkinje" i ,sifrozetkinje", najcesce intelektualke, svjesne
pripadnice burzoaske klase, koje su borbu za izvjesna zenska prava vodile izolovano od klasne i politicke borbe i cesto je usmjocavale kao
front protiv muskog pola. Ali, pored njih u pokretu su ucestvoval~ i
z,ene gradanke, domacice, sluzbenice, kao clanov.i. razni~ P<:tpormh,
kulturnih i drugih drustava. Sam pokret u prvo vnJeme mJe bw masovan, niti je zahvatao osnovne mase zena: radnice i zene sela. Tek od
1938. godine, kada se u njega ukljucuju i .J?ostaju g~~vn.i akte~i ze?~ komunisti i simpatizeri Komunisticke partiJe, on miJenJa svoJU fizwnomiju i snagu.
Nisam se bavio istorijatom pokreta zena i zato ne bih zelio da
izricem neke cvrste tvrdnje, ali mi se cini da je nasa Partija, u ra_nij:m
periodu, pored pravilne kritike slabosti ?voga pokreta,. njego.ve IdeJp~
orijentacije i organizacione uskosti, zauz1mala prema nJemu 1 sekta~.ki
stav. Polazeci od cinjenice da su rukovodioci pokreta zena propOVIJedali politicku neutralnost, stajaliv na st.~noyiStu klasl?-og rr:i.ra, istic~li
kao svoj glavni cilj pravo glasa zene, CIJem~o se da J.e to c1st<;> burzoaska akcija koja samo unosi zabunu medu zene _radmce !vrdnJam~ da
je moguce postici ravnopravnost zena bez promJene burzoaskog sistema i klasne borbe. Pri tome se gubilo iz vida da je taj pokret okupljao
odredeni broj drustveno aktivnih zena. i d~ je on vobje~tiv_no ~sio stare
politicke i drustvene odnose, bez obzira sta su zeljeh nJegovi rukovodioci. Sektasko stanoviste prema pokretu zena bilo je odraz sektaske
linije i u drugim pitanjima (na~Jonalnom,. seljackom i dr.). ~ .st\~ari,
pod plastom ,,ciste klasne borbe zanemanvala se bor?~ za djehmicne
ciljeve i pribavljanje politickih saveznika. Takvom pohtikom se I?rep~
stao feministickoj demagogiji jedan broj postenih i dobronamjermh
aktivistkinja. Istina, Centralni komitet je u godina:ma 1934-19~.5. nas~?
jao da ovu sektasku liniju izmijeni i u tom sklopu dao onJentaciJU
i na sire okupljanje i pokretanje zena u borbu. Ovo. Je narocito doslo do
izrazaja u akciji stvaranja narod~i~ frontova, posh]; VII .kong::~sa ~o:
minterne. No, rezultati te nove hmJe u odnosu na zene msu bill vehkr
i do njih se tesko dolazilo. Sjecam se da smo mi na Univerzitetu, u
godinama 1933-1936. jos uvijek gledali na pokret zena kao na manevar budoaskih intelektualki.
Promjena odnosa Partije prema svim masovnim organizacijama,
u kojima se mogla voditi borba za makar i sitnije .~konomske i P?l~
ticke ciljeve, dosla je sa novim rukovodstvom vPartiJe .u. 19.37;. ¥odn~1.
Od tada se mijenja i nas odnos prema pokretu zena. KntikUJUCI I da~Je
njegovu uskost i bliZoasku ideologiju, komunistkinje se u njemu aktiv-
�no angazuju i postepeno preuZJimaju rukovodecu ulogu. Akciju pobeta
zena..od. tada sve viS.e preuzimaju i vode veCinom mlade zene, clanovi
Pa!tiJe. 1 S~OJ-~, koJe se ukljucuju u zenska drustva, angazuju u zenskim hstov!ma 1. ~I. N~kolil~o go~ina pred sam rat, pokvet zena dobija
:nasovnev·d:menz1J~; N]ega 1 d~lJe saCinjavaju razne organizacije zena
1 or:. ne cmi ~ek:u cvrsto. _orgamZJovanu cjelinu. Ali se njegova aktivnost
o.dviJa .u akcajama,. u koJima ucestvuje hiljade ze:pa, a intenzitet te a:k:tlvnosti ~ s~klav~u. J:e. sa__. opstom P?l<itickom aktivnoscu u zemlji. Tako
se orgamzuJu sm 1h UZI skupovi zena, dr.Ze zborovi, skU;pljaju potpisi
~a pravo glasa zena, zene se pozil.vaju na opste politicke zborove i sl.
~ene ~e, na t~j nacin, sia:oko rungazuju ne samo na parolama za prava
~ena I za. opstu ravnc:p:av~ost zena, neg? i za poboljsanje polozaja
zena radmca,. za porno~ zem s~la (u P::?SVJetnom, kulturnom i drugom
p~gl~du), a Is to ta~o I za ~psve pohticke s1obode, protiv skupoce, za
mir I odbranu zemlJe, a protiV fasizma i rata. Ovom aktivnoscu se znat~o sirio bo::beni f!ont protiv reaikcije, fasizma, protiv konzerva,tivizma
~ zaostalost1. .Na celu t'<;>ga. fro~ta stajala je Komunisnic:k:a partija zaJedno sa drugim progres'lVmm ljudima.
Aktlvnost Partije u pokretanju zena odvijala· se u Bosni i Hercegovini, ali sa izvjesnim usporavanjem u odnosu na ostale centre. Uzro:k:
tome je s.to j.~ ovdje kasnije doslo do obnove partij,ske organizacije.
Sa !<:~nsohdaciJOm novog Pokrajinskog partijskog rukovodstva u 1939.
~.odma, ovo~e radu se poklanja mnogo veca paznja. Pocev od PokraJmskog .~om~~eta! preiko ob!as:t;ih komiteta, do partijskih celija, borba
za mobilizaciJU I pokretanJe zena postaje jedam od vazlllih zadataka.
!<~muni.s~i su bili duzni da se na ovom pitanju u punoj mjeri angaZUJU, ah. 1s~o tako ?a u svome 1!cnom ponasanju i dr.Zanju prema zeni
b:~du pnmJ~ ostahn;a. Uz komitete su stvarane posebne grupe, komiSIJe, sastavlJ~ne od zena clanova Partije i simpati,zerki za rad sa zen~~a. Rad tih g:upa P<;>lazio je od opstih ciljeva Partije, u to vrijeme,
ah je posebno bao USillJe!Ten prema zenama. Neko od clanova komiteta
?io je zad~zen da radii sa sv:im komisijama i da o tome mdu obavjestava partliJsko rukovodstvo. Celije su radile na slican naCin. Rad sa
zenama bio je jedan od sektora partijskog rada. Radilo se slicno kao
i n.a li~iji si!ldirkata. Glavna briga posveCivana je on:im krugovima zena
koJe msu ~Ile obuvhva~ene sindikalnom organizacijom: domacice, intelektualke, zene sluzbemce. Na selo se teze prodiralo, ali i to je postavljeno kao sasv:im od!Teaen zadatak.
1
1! gradskim centrima Sarajevu, B. Luci i Mostaru postignuti su
u godmama 1939-1941. veoma znacajni rezultati, o kojima sire govore
d::~garice u ~)Voj knjizi. Isti ta'kvi rezultati postizani su i u nekim manJlill gradovima, kao npr. u Bijeljini i drugdje. Ta aktivnost je bila
raznovrsna i bogata kao i u Citavoj zemlji.
Ovaj masovni, na si,rokom planu zasnovan politicki md, rezultirao
.
Je neprekidnim jacanjem naseg idejnog uticaja u sve sirem krugu zena.
To ..se ?gledalo, pored os<talog, i u sve vecem ucdeu zena u akcijama
koJI~ ~e neposlfednov r~k<;>VIodila Parti~a .. _!edna od ta:kvih akcija koja
~asl~~UJe pos~~~u paznJu Jeste rad na hmJI Narodne pomoCi, tj. pomoCi
':, brlZl za pohticke zatvorenike. Istaknucu ovdje samo kao primjer ono
~to se na ~orne radilo u Sarajevu, gdje je taj rad medu zenama bio zaIsta znacajan .. Na njegovom celu stajala je nezarboravna drugarica, vanredan komumsta Hana Ozmo. Njena kancelarija bila je mjesto gdje su
navracali komrmirsti, bivsi robijasi, kad su izlazili . sa . robije. ~reko
Harre su dobijali prve informacije: veze i :pomoc ..ona Je l;Hila ?rrgamza~tor
slanja paketa u Sremsku Mitrovwu, odrzavala Je :r~z~. 1 br.n~ula. se za
porodice, organizovala skupljanJe. novca. _Jedn<;>m riJeCJU, radila Je kao
profesionalac na to:me. poslu. RIZ1:k~val~ Jev·pn tom~ da b.ude hapse_na,
da izgu<hi zaposlenJe I dovede u pitanJe zivot SV?Je .broJne porodic.e.
Hana na tome poslu nije bila sama. Angazovala Je s1ro.k krug drugih
Z!erra, climova i neclanova Partijre.
Znacajne aikcije medu zenama vodene su za pomoc Spaniji. Prilikom strajkova u gradovima vodene su akcije medu zenama za .s.kupljanje pomoCi strajkasima, sto je imalo ne samo ka~<ykter matenJalne
pomoCi nego i bilo izraz solidarnosti za bo:r~u rad::noke klase. Nasta~
jalo se da se a1kcije za a.J<:tiv.izaciju zena UVIJek pnlagode konkretnoJ
.
. .
si tuaciji i trenutJku.
No treba istalknu!ti da smo se mi u ovom poslu sukobljavah I sa
nizom p~teskoca i problema. Nek~ te~koce su bile sl:l?jektJivnog, a dru~
Qbjektivnog karaik:tera. Kao subJektiVIllo, t.~eba, pnJ~ s:rega.'. pom~nuti
da je mali broj zena bio obuhvacen partiJ.s~om ~rg<_l'mzaciJO~, cemu
je uzrok bio u teskocama ilegalnog rada, ah I l??'SlJedi~.a s~ktasrk?g od~
nosa prema zeni. Mali broj zena clanova ParNJe znaci<;> Jt:; n;ah broJ
aktivisfkinja u pokretu zena, koje su mogle ~a se. u :punoJ, mJen yosvete
ovom poslu. Jedan broj zena Cl~nov~ PartiJre bw Je vee angazovan u
sindikalnom i drugom radu pa Im Je ostaJalo malo vremena ~a
al<:tivnost. Bdlo je drugarica koje su vse prema OVOJ? ,l?oslu odn?sile .~ek
taski nerado su se na njemu angazovale, smatraJUCI ga manJe vnjedn:im ~ odnosu na o'stale sektore partijske i poHHoke a:ktivnosti. Mi sn;o
morali ost,nirje kritikova~ti takve drugarice .zbog takv:og o~n~sa. PoJedine partijrske celije i neki. kJom!te.ti. nedovolJno s~ se! ka~ cJ.el;na, angazovali na ovome zadatku I u CJehm su ga prepustah poJedmim drugaricama iii gmpama, a ovo je imalo kao posljedicu da je taj r.ad bio nepovezarn sa ostalom polirtickom .a1kt~vnoscu i za~o ponekad _Jednostran
Hi pogrda1n. Zato su se ovim pitanJem poza:ba;"Ile V pokraJI~~ka konferendja KP za B i H u julu 1940. i V .~e~alJrska konfer~nCIJa KP u
oktobru iste godine. Na obje konferenoiJe Je zauzet odlucan stav da
je potrebno posvetiti ve6u paznju radu sa z~n~ma. i ot.~loniti po~~zane
slabosti, jer je to nalagala spoljna i unutrasnJa sl.fuaOIJa vu. ze~lJI. v
iNa pocetku clanka sam pomenuo ~ .kakvom su :P?loz~J~ bile ~ene
u ogromnoj ve6irni u Bosni i Hercegovm1. Zato su bih tes:ki. uslovi ~a
njihova pokretanje i angazovanje. Nije potrebn<;>. na~lasa':ati. kako JC
bilo tesko nepismenu zenu uciniti svjesnom svop~ lJ~dskih I gradanskih prava. Nije bilo lako pro?ijati ?~deme rehgwzn:Ih stega, ~?nzer~
vativnog morala i predrarsuda I unosit~ savren:ene .Po.gle~e na Ziv?t I
ljudske odrnose. A sa tim brojnim ostacima proslosti bilo .Je. optereceno
oitavo staro dmstvo. Rea'kcionari svih v:rsta supr<;>~st~vlJah s~ ~e budenju zene, ne ustezuCi se pri tome da slobo~oummJ~. z.ene nazi:'aJu pogrdnim imenima i da ih optuzuju kako, toboZJe, razbiJaJu porodwu, moral i slicno. Cim su .se komunistkinje jace angazovale na o.vo~e po.slu,
rezimska policija i drugi organi vlasti poceli su da p~eduz~maJU m1e:~
da se ta aktivnost medu zenama sprijeCi i onemogu<:SI. Om su ova~ SIroki pokret zena k~alifikovali kao vjestaaki .is~orsir~m~ ark9iju Komunisticke partije. Policija je pocela da zabranJUJe poJedma zenska d~
stva. Medutim, sve te mjere nisu mogle sam pokret da zaustave. Koh-
o:ru
14
15
�ko su orga~ni vlasti postajaM tigorozniji i bezobzirniji, utoli!ko su se
nase drugarice viSe dovijale kako da te mjere izbjegnu i izigraju.
Veoma znacajnu ulogu u razvijanju rada medu zenama odigrale
su m!a~e aktivistkinje, clanovi SKOJ-a i simpatizerke, studentkinje,
s~~dnJOS'kol1ke, radnice, uoitel1jke, koje su se sa veliikom kurazi i entu·
ZIJa~mom. angazova_le na ovome velikom i plemenitom poslu. One su
~VOJU aktiVnc;>.st pnlagodavale . ~redini, uzrastu, pozitivnim tradicijama
I sl. U ~redn]Jm skolama razVIJao se rad na idejnom uzdizanju i polit~ckom budenju srednjoskolki, preko raznih aktivnosti, kao sto su bile
l'I!~ra~e druzine, ferijalni sav~z, skauti i drugo. Studentkinje su najVIse ~jel:JVale p:eko Studen~skih drustava. U skolama, U gradovima, a
sve vise 1. na. seh~.a, .~tvaram s~ horovi, diletantske grupe, organizovana
predavanJa, Izleti 1 SIJela, a pn svemu tome vodilo se racuna da ta aktivnost hude korisna, da omladini i starijim, i zenama i muskarcima
da sto realniju sliku postojeceg stanja i potrehu njegovog mijenjanja.
Ov~j. predrat~i pionirsk! rad medu zenama imao je neprocjenjivog znacaJa za n;isu revolucwnarnu horbu i dalji drustveni razvitak.
Be~ toga rada .tesko hi bilo realizovati i ohjasniti .one krupne rezultate
koJe smo post1gli u pokretanju i mohilizaciji zena u ratu i revoluciji
i na poslijeratnoj izgradnji zemlje.
·
'
Zene Bosne i Hercegovine, kao i citave Jugoslavije, horile su se
ravnc;>pr~vno. sa mus~arcir:~;J.a u :atu i revoluciji i imaju jednake zasluge
~a? I.P~IhoviV dru~ov1 muskva~c1 za pohjedonosni zavrsetak rata i sociJahsticki drustvem preohrazaJ. One su ucestvovale na svim sektorirna
horhe: u il~galnoiD: radu u gradovirna i neoslohodenoj teritoriji sa pusk?m u ruc1 u partizanskim odredirna, u organizaciji zivota i obezihjedenJu. slol;>?dne te::Horije. Cak hi se rnoglo reC:i da su one neke zadatke
uspjeSmJe ohavljale nego rnuskarci.
V~c u .Predvecerje r~ta, kada se Partija pripremala za eventualni
rat, pnstupilo s~. stva!anJu, odnosno predvidena su rezervna partijska
rukovodstva, u CIJern Je sastavu trehalo da hude sto vise zena. Ovo stoga sto se !llislil'? da ce rnuskarci hiti pozvani u vojsku. Kada se priSlo
nep~~redmrn pnprernarna ustanka, jos sli se viSe uzirnale drugarice u
partiJska rukoyod~~va; P~cetkorn ?.ruz~nih borhi veCina partijskih ruk?vods!ava se IZIDIJem!~· Jer su. vecma clanova izasli na teren kao orgam~~ton usta?ka. Na .nJthovo IDJesto dosli su rnladi drugovi i drugarice.
~l.Icne prornjene desile su se i u partijskirn celijarna. Na ove nove partiJs·k~ kadrove pali su sloze~>i i odgovorni zadaci. Poznato je da hi se
bez .Ile.g~lne horhe u gradovm;a i neoslohodenoj teritoriji tesko rnogao
zarnis~Iti <;!lakav v tok NOR. T,Irn putern su odrzavane veze i vrsena je
koo:dmac!Ja ~ruza~e horhe u. prvo vrijerne, odakle su stalno priticali
nov1 horc1, pnkuplJana rnatenJalna pornoc, podaci o neprijatelju i sl.
Tu su ~e u P'?cetku nalazila :partijska i vojna rukovodstva ustanka.
•v Bilo hi Iluzorno da se 1 pokusa da se u jednorn clanku iscrpnije
op1se sav ~naj ogro~ni dop:inos ~oji su zene Bosne i Hercegovine dale
u narodnoJ. re'::?luciJI. To h1 za~tiJevalo da se opiSe sta je u tome pogledu uradw c1tav narod. Ja cu, stoga, pokusati da ovdje sarno su:narno nav:;Iernv neke o;! aktivnosti n.~ kojirna su se najviSe angazovale
zene, naroc1to zene nas1h sela u koJirna se odvijala narodnooslohodi- ·
lacka. horh~. Nas narodnooslobodilacki rat irnao je svenarodni karakter, tJ. u nJega su se dohrovoljno ukljucile najsire rnase. Prirodno je
da su se rnajke, zene i sestre onih ljudi koji su, na poziv KPJ, krenuli
16
17
na ustanak smatrale, ta'kode, ucesmCirna te borbe. Neke od njih su i
same uzirnale pusku iii rna kakvo orude za borbu i zajedno sa svojirn
drugovima rnuskarcirna posle na neprijatelja. Druge su ostale da zarnijene rnuskarce u :poslovirna koje su oni do tada vodili. Ti poslovi su
hili od presudne vaznosti za oruzanu horhu.
Prije svega, zene sela su prirnile na 'Svoja pleca sav teret poljoprivredpih radova. Starci i djeca, koji su jos ostali u selima, malo su
irn u tome rnogli pornoCi. Trebalo je zasijati, ohraditi i poznjeti poljoprivredne kulture, trebalo je odriati stoku, jer hez toga hi hila nemoguca prehrana partizanske v;ojske i naroda, a bez hrane ne hi
bilo rnoguee voditi ni oruzanu borbu. Partizanskirn borcirna trebalo
je pored hrane ohezbijediti odjecu i obucu. Taj zadatak takode je,
pretezno, pao na z·enu. ,Prije nego sto su stvorene partizanske bolnice
zene sela 1su irnale zadatak da prihvataju, prenose i njeguju ranjenike.
Poslije stvaranja bolnica zene sela su trehale da obezbijede prehranu i
namirnice, narocito za teze ranjenike, a u :slucajevirna neprijateljs.ke
ofanzive da ih ·sklanjaju u skloniSta i zernunice. Mnogi partizani koji
•su rane preboljeli, sa nezaboravnorn zahvalnoscu sjecaju se rnajCinske
i sestrinske ljubavi sa 'kojorn 1su njegovani i cuvani. Briga oko ranjenika je jedno veliko poglavlje aktivnosti zena sela.
Uhistva, paljevine i pustosenja, 'koja je cinio okupator i njegove
sluge za Citavo vrijerne narodnooslobodilaoke borbe, ostavljali >su porodice bez hrane i krova nad glavorn, djecu bez roditelja, starce bez
hranhelja. Sve te zrtve trebalo je prihvatiti i odrzati u zivotu. Briga,
prije svega o djeci, lhio je u tada5njim us1ovirna veoma tezruk i odgovoran
zadata~k. Mi srno u revoluciju kretali radi covjelka i njegov.og boljeg zivota i zato srno se borili za sva'ki ljudski zivot. Djece, ratne sirocadi,
hivalo je sve viSe, ukoliko je rat dulje trajao. U prihvatandu i zastiti
ove djece najviSe su uCinile zene, jer su najv:iSe i mogle tim nejakirn
zrtvarna rata da zamijene porodicu.
U vodenju ratnih operacija irna i takvih poslova koje ne rnoraju
dhavljati sarno naoruzani borci. Prevoz hrane i drugih potreba za vojsku, rusenje za neprijatelja vaznih kornunikacija i ohjekata, ka:o i
izgradnju potrebnih objekata V·rsila ·su nevojna lica. Tu 1Su, opet, u
prvorn planu zene ..Porusena naselja su po dva i tri puta, obnavljana
u toku rata. Na zavrsetku rata najpreCi zadatak je bio obnova porusenih sela, ciji je broj bio ogrornan, i preseljenje !judi iz zernunica. Taj
posao, u dobroj mjeri, dbavljale su zene, jer su muskarci jos rnorali
da drie pusku u ruci da bi sacuvali revoluciju i slohodu od novih rnogucih nasilnika.
Uspjeh oruzanog U!stan'ka u jednoj visenadonalnoj sredini, kakva
je hila Bosna i Hercegovina, zavisio je u najvecoj mjeri od toga kako
ce se prerna njernu odnositi ·sve nacionalnosti. To nije bio samo jedan
nacelan .stav koji su zastupali kornunisti, nego je to potvrdivalo i
cjelokupno s~tarije i nov.ije i1storijsko iskustvo na tlu ove zernlje. Uspjesi ili neuspjesi svih huna i ustanaka, a njih je bilo viSe, zavisili su
bas od tcga odnosa. U i1zgradivanju bratstva i jedinstva naroda Bosne
j_ Hercegovine rnnogo su ucinile zene. Po ISVojoj prirodi zene 'SU cesto
bile osjetljive rna sve zlocine i necovjestva koje su Cinili okupator i
njegove sluge, ustase i cetnici. Iako rnnoge od njih ni!su rnogle da razurniju· sve vijugave puteve rata i revolucije, iako su b.ile odgojene
pod uticajern religije i u nacionalnoj izolaciji, rnoglo hi se reci da su
2 2ene BiH u NOB 1941-1945.
�zene ~sve tri nadonalnosti ibile manje podlozne 1kvislinSikoj propagandi.
Nisu slucajno vee u 1941. godini organizovani brojni skupovi zena
koje :su svoj gla:s dizale protiv sovini,stickog divljanja i klanja.
Razumije <Se da su u sv:im ,pomenutim aktivnostima pored zena
uce~stvovali i musrkarci, ali je teziSte bilo na zenama.
Veliku ulogu u ovom radu imale 'SU zene rpredratnih clanova
Partije i S:KJOJ-a, 1ka:o i dmge zene a'ktivi~stkinje, op kojih su u prvom
momentu ~regrutovan:i ~kadrovi. !Mnoge su bili rukovodioci ilegalnih organizacija 1Partije i drugih ilegalnih organizacija.
Svoj nacela:n stav u odnosu na ravnopravnost !Zena NOP nije !Sarno na rijeCima zastUJpao nego odmah sprovodio i u rpraksi. Zena je
ravnopravno sa muSil<arcem ucestvovala u izgradnji vee prvih organa
narodne vla:sti i u izgradivanju novih drustvenih odnosa. Ona je ibiva:la i bivala birana u prve narodnooslobodilacke odbore. Ona je
ucestvovala u rjesavanju svih vaznih rpitanja, a koja 1su ~se odnosila na
organizaciju slobodnog zivota i pomaganje narodnooslobodilacke borbe. Ona je ucestvovala u zastiti oslohodene teritorije od !llt':~prijatelja i
njegovih spijuna i pomagaca.
Za Citavo vrijeme rata i neposredno poslije · osloibodenja velika
je paznja rpoklanjana organizaciji zena - Antifasistickom frontu zena.
Mi smo zene organilzovali u sve drustveno-politicke organizacije, zajedno sa illUSkarcima, no, bas IZato StO je OSDOVna masa zena tek Sada
ulazila u puni politiCiki zivot i upravljanje drustvenim rposlovima bila
je potrebna i posebna organizacija :lena. Na ovome zadat'ku radile su
zene clanovi KPJ i druge a'ktivist'kinje, kao i 21ene iz borbenih jedinica.
Za vrijeme bovbenog zatiSja ili odmora, partizanke obilaze sela, oddavaju posebne Sikupove zena na ikojima im govore o ciljevima NOB-a.
Centralni komitet i Vrhovni stab vodili su neprekidnu ibrigu o sto
veeem ukljucivanju ZCilla u pokret. Uz njihovu pomoe i inicijativu u
proljeee 1942. godine u Foci organizovana je rprva konferencija :lena
istocne Bosne. Na toj konferenciji ucestvovao je veliki ibroj zena Muslimanki. Kada se zna ka'kve je muke i stradanja rprosao muslimanski
narod, bas u ovim 1
krajevima, za vrijeme cetnicke strahovlade, onda je
jasno da je ovaj odziv Muslimanki !lla nas ~poziv :bio ~siguran znak povjerenja u narodnooslobodilaoku borbu. Drugi i jos znacajniji skup
zena organizovan je u Bihaeu u zimi 1942. godine. Na oiba ova skupa
ucestvovali su predsta:vnici OK i Vhrovnog sta:ba.
Medutim, nije bilo dovoljno samo zeni priznati rpoliticka i gradanska prava, nego je bilo rpotrebno da se ona osposobi da ta rprava
u punoj mjeri kori:sti. iDa hi mogla da postane svjesta:n graditelj novag drustva, :lena je morala uzdizati svoj obrazovni i rkuhurni nivo.
Zato se vee na sldbodnoj teritoriji od 1941. godine priSlo organizaCIJI skola i raznih kurseva na kojima su u najveeoj mjeri okupljene
zene. P,ri tome mi SIDO glavnu brigu pokJanjaJi zenskoj omladini, ali
nismo zapostavljali ni starije zene domaCice.
time se maze objarsni,ti ovako ma:sovno prirpadniStvo zena narodnooslobodilaokom pokretu? U svim nerazvijenim sredinama bilo je
o?uvijek pravilo da su 'Se politilka i ratovanje smatrali musrkim poslovima. Taka je bivalo i u rproslosti nase zemlje. Sto mlada generacija
stupa u prve redove svih drustvenih ~promjena i rpreobrazaja, to je,
rekao bih, prirodni zaikon .ljiUJds!kog ra.zvit'ka. A1i masnvno arktivno
ucesee zena u politiokoj !i: oruzanoj borbi, kao sto je bio slucaj kod
1
nas, bez sumnje je nov fenomen. Za njegovo objasnjenje potrebno je,
svaka'ko, imati u vidu viSe faktora. hta:knuo bib samo neke, po mom
misljenju, najvaznije.
Prvo, to je fenomen narodne revolucije same po sebi. Lenjin,
taj nenadmasni genije revolucije, cesto je govorio da 'Se snaga revolucije i njen:i oblici ne mogu mjeriti uobicajenim mjerilima. U njoj nastupaju, nove drustvene snage, na:stupa erupcija svih ;prigusivanih atpara i nezadovoljstva potlacenih klasa i slojeva i odlucnost za promjenom prezivjelih drustvenih odnosa. Revolucija je vrijeme kada se
svidaju svi stari racuni i postavljaju temelji novih odnosa. U pokret
i tPOliticki zivot stupaju i one drustvene :snage koje 'Su vijekovima iz
toga bile i~skljucene i nJihova se svijest naglo ,budi. Na:stupaju proleteri, seljaci, gradska sirotinja, ugnjetavane nacionalnosti, a u svemu
tome i zene.
Drugi faktor je specifican karakter nase revolucije. Vee rsam rekao da je ana :bila rsvenarodna i da je po1krenula siroke mase. Pocela
kao narodnooslobodilacki rat protiv porobljavanja, istrebljenja, pljacke i nasilja, ana 'je od samog rpocetka nosila i ~sve elemente socijalne
revolucije. To je doslo odatle sto su se drustvene klase 1staroga drustva
razlicito ponijele prema ratu i okupaciji. Bur:loazija svih nacionalnosti, u svojoj veCirri, ponijela ~se lmpitulantski i potonula u blato nacionalne izdaje. Jedan dio je prihvatio okupatora kao gospodara i
krenuo u saradnju sa njim, a drugi dio cekao da se sudbina o:kupacije zemlje rijdi na ratiStu veliikih :sila. Radrricka klasa, seljastvo i
patriot1s1 elementi, sa iK<omunistickom pavtijom na celu, primili su
ld.
na svoja pleea sav teret oslo!bodilaokog mta. Prirodno je da su u
takvom razvitku borbe sve klase 'bile zainteresovane kakva ee biti
sutrasnjica. Budoazija je htjela da sacuva 1stari, 1klasni poredak, a
do juce ugnjetene tk:lase i nacionalnosti nisu ib:ile spremne da to dozvole, da ugnjetavanje od strane tudina zamijene <SUtra klasnim i nacionalnim ugnjetavanjem.
Zene radnice, seljan'ke, druge radne zene dijelile su sve terete
klasne eksploatacije i nacionalnog porobljavanja u staroj ddavi i nije
ni1kakvo cudo da su svoje mjesto nasle na strani onih snaga koje su
se borile da se to staro viSe ne povrati. :Proces 1budenja ,j emancipacije
:lena davno je otpoceo i neprekidno trajao, medutim, aktivizacija zena
u revoluciji nije rezultat samo toga procesa nego klasne i nacionalne
bovbe u cjelini.
Za punije o!bjasnjenje ma'SOV1nog ucesea :lena treba sigurno uzeti
jos neke elemente. To je borbena tradicija nasih naroda koji su morali vijekovima da se bore za svoj opstanak na ovom nemirnom balkanskom podrucju. U tim rborbama ucestvovale su, na ovaj ili onaj
naCin, i same zene. iDalje, neposredni ciljevi koje je revolucija rjesavala sazrijevali SU postepeno. Oni su hili bliski i razumljivi ljudima,
jer se radilo o njihovim neposrednim interesima: o nacionalnoj slobodi, o ravnopravnos1Ji, o borbi protiv eksploatacije, o tome da narod sam odlucuje o svojoj sudbini i sl. No, sigurno da je jedan od
najznacajnijih faktora bio i to da se Komunisticka partija iskreno i
dosljedno zalagala da zene porkrene· u politicki zivot, u borbu za promjenu starih prezivjelih odnosa, nasuprot burzoaskim partijama, koje
su tezile da zenski pol zauvijek iskljuce iz politickog zivota.
1
18
19
�Na tin:. temeljima borbe za ravnopravnost zena ostvarenim u
?ruzanom ?1Jelub I!a~e reyolucije, razvija se snazni proc~s emancipacije
zden~ u sv1m o ICima 1zgradnje naseg socijalistiokog samoupravnog
ru:stva.
~e~a. nikakve sumnje da se stvarna ravnopravnost zene maze
?bezbi}ed1t1 s~mo! ~~ko se budu rje5avali oni problemi koji opterecuju
z:m.~ .1 name~u JOJ dvostruke obaveze. To su, prije svega bri a 0
:fJeci 1 ~omacm~tvu: Sarno pod uslovima da i muskarci prim~ na gsebe
Jed~n dw }e .bn!?e 1 ~a se u drustvu ti pmblemi dosljedno rje5avaju
maze se .osek~vati ~a .ce proces oslobodenja i emancipacije ici do svog~
~~nog rJesc:nJ~. ~ls.hm da su danas ekonomski uslovi zreli, a politwka .opredJelJenJa Jasna da se na ovom putu i·de bde i dosljednije
Nob s~urno je i to da ce socijalizam, kao prelazni period od klasnog
u es as~o drustvo, ostaviti ponesto i iz ave oblasti za iducu etapu
za komumzam.
'
v
Dana Begic
1
OSVRT NA NAPREDNI POKRET ZENA U BOSNI
I HERCEGOVINI IZMEDU DVA SVJETSKA RATA
v
asovno ucesce zena Bosne i Hercegovine u oslobodilackom
ratu i revoluciji od 1941-1945. godine nametalo je istrazivacima i istoricarima zadatak da utvrde i rasvijetle aktivnost
i zivot zena u Bosni i Hercegovini unazad nekoliko .decenija, kako bi,
osim konstatacije o tradicionalnom patriotizmu u borbi protiv tudina
i vjekovne borhe za bolji zivot, sagledali i utvrdili i druge elemente koji su uticali na herojsko ddanje i masovno ucesce zena u narodnooslobodilackom ratu i revoluciji.
Dostupni izvori i utvrdene cinjenice ukazuju da horba zena za
socijalno .i ekonomsko oslobodenje od njenih pocetaka nije bila periferna a ni lokalna drustvena pojava, vee organizovani napor i kontinuitetna borba, sa viSe ili manje uspjeha, od prvih godina dvadesetog
vijeka, od formiranja radnicke ,klase u Bosni i Hercegovini, prvih radniokih strajkova, pa do revolucionarnih socijalnih i ekonomskih promjena. Borba za oslobodenje zene protiv ustaljenih vjekovnih normi
u porodici i drustvu kretala se i razvijala pod raznim idejnim uticajima i strujanjima, zavisno od ekonomskog polozaja zena u drustvu
i privredi na selu, u kuci. iNaslijedeni obicaji i konfesionalne norme bile su dosta izrazene tdkom razvitka pokreta zena. Otuda se u borbi
za drustveno-ekonomsko i politicko oslobodenje zene unose i razlicita shvatanja, programi i ciljevi borbe sa znatnim odjekom svih onih
previranja koja su se desavala u ostalim evropskim zemljama sa mnogo razvijenijim politiOkim i drustvenim sistemom u poredenju sa tadasnjim bosanskohercegovackim drustvenim ·prilikama.
Jos su polovinom XIX stoljeca osnivaci marksizma uocili mje,sto
i ulogu zene u modernom kapitalistickom drustvu i analizom utvrdili
da je problem drustveno-ekonomskog i politickog polozaja zena iklasno
pitanje, te da je ono sastavni dio klasne borbe koju vodi radni&a
klasa. Ta konstatacija je definisana i u ,Komunistickom manifestu".
Sva kasnija previranja i akcije u borhi za bolji polozaj zene u drustvu
dbuhvatice prvenstveno dva pitanja, i to: boi'bu za politicku ravnopravnost zene u drustvu davanjem prava glasa da maze da bira i da
bude birana, i drugo: bol'bu za ekonomsku ravnopravnost zena pod
parolom: ,Za jednak rad jedna~ka nagrada."
I, zaista, prvi organizovani istupi zena u Bosni i Hercegovini hili
su u okviru akcija ·koje je vodila nerazvijena radnioka klasa protiv
M
20
21
�austro-ugarske ikolonijalne eksploatacije i njenog za:konodavstva. Te
akcije su na pocetku borbe imale ekonomski a kasnije sve viSe politicki karakter. Njima je, prije sedam decenija, zapocela borba za pravedniji polozaj zena u bosanS>kohercegovackom drustvu. Medu radnicima organizatorima <i ucesnicima strajkova, potpisnicima peticija za
bolje uslove rada i vece nagradivanje nalazile su se i zene radnice iz
sarajev·ske tekstilne i duvanske industrije. Tako je peticiju sarajevskih
radnika od 21. VIII 1905. godine potpisala tekstiiJ.na radnica Eliza SimiC. Ona je bil~ i medu <sa;zivaCi:r:na ~ organizatorima prvog radnickog
~bora 1905. god1rne u SaraJevu. StraJk radnica u sarajevskoj Fabrici
cilima 1905. godine nije prestao ni onda .Imda je policija zatvorila veCinu njegovih organizatora. ·U majskim demonstracijama 1906. godine
koje su bile uvod u Generalni strajk, sarajevsike radnice iz Cilimare
i tvornice duvana <SU padale pod udarcima policije i ko1pitama policijskih konja, ali nisu odustale od borbe. Generalni strajk u tkome 'SU zene
radnice masovno ucestvovale zavrsen je kao rezultat uspjesne borbe
radnicke klase u BiH. Osnivanjem Socijaldemokratske stranke BiH,
politi6ka borba za drustveno-ekonoms,J\Ji polozaj zena postaje sve organizovanija. Radnice, lbez razHke na vjeru, uClanjuju se u sindikalne
organizacije, a mnoge postaju clanovi mjesnih organizacija i povjerenistava SDS BiH u Sarajevu, Tuzli.
<Prvi svjetski tat je tes,ko pogodio zenu i u gradu .i na selu. Zato
se vode akcije za novcane potpore zenama ciji su muzevi bili mobilisani u ratu. U tom cilju, urz: pomoc preostta11irh aiktiiVista j,z SDS B:iH,
osnovan je i poseban odbor rezervistickih zena. U ovom periodu doslo
je i ~o antiratnih aikcija medu zenama seljankama. Poznata je pobuna
seosk1h zena pod vodstvom seljanke Ane Njego iz okoline Sarajeva
krajem 1917. godine.
P~lo~aj zena i djece za vrijeme p~vog svjetskog rata po grado.
VIma bw Je veoma teza'k. ,,Glas slobode , organ SDS BiH u broju od
30. novembra 1918. godine je o tome pisao: ,U fabrikama, radionicama
i rudnicima, pored izvjesnog broja starih radnika, danas rade zarobljenic~, ~enske i djeca .. Z~roblj.eni~i rade. za hranu (glavna hrana je
~~pa 1 tlkva) a zenske 1 djeca ImaJu nevJerovatno malene nadnice koJima mogu provoditi vrlo kukavan zivot na ovoj skupoci."
1Pred kraj rata radnicke i sindikalne organizacije u BiH radile
Sl;lv ~a svom obnavljanju i sve intenzivnijem u'kljucivanju zena u radmc:kl pokret. Pocetkom 1918. godine, u Sarajevu je formiran Zens](li
~o~ija!istic~i agitacioni odlbor ciji je zadatak bio da aktivira politicki
1 .sm~1kalm _n~d meau zenama. 24. marta te iste godine ovaj odbor orgamzuJe ,Vehkl sastanak zena sarajevslkih radnica i siromasnih radnickih ~e~a" na .kojoj je usvojena rezolucija gdje se ikonstatuje:" da je
danasnJe stanJe ratom stvoreno za zene radnika za sve radnicke i siromasne zene postalo izvorom ·bijede i oskudice 'u svemu i svakog drugog zla. Radnice moraju da rade za niske nadnice koje su vrlo malene
a reze~visticke zene moraju da zive od vrlo rniskih potpora, koje mnogo
za~~taJu .za pot~or~ma u Austriji i Ugarskoj. VeCina zena i djevojaka
koJ~ma Je hramtelJ odveden u vojsku da bi mogli ishraniti sebe i
SVOJ~ djecu prisiljeni su stupati u razne poslove, a u svim tim poslovi~1a zenska se radna snaga manje placa nego muska. Siromasne su
~er;e u ~v?. dob~ ~zlo~ene stotinama neprilika, koje im njihov bijedni
I zalosm z1vot JOS v1se zagorcavaju." U istoj rezoluciji sa izrazava
v
22
23
velika radost sto su siroke mase zena pocele .stupati u socijalisticke
organizacije i sto je ova konferencija tako do?ro uspjela .. v .
Ukljucivanje radnika Bosne i Hercego-ym~ u .ra~n;ck.l pokret postajalo je sve brojnije, o cemu se konstatuJe 1 u IZVJestaJu SDS B1H,
koji je podnesen n.a VI .. i .za~}j~cnom kongresu .S!ranke u l~or_ne se
kaze: ,da je zenskl SOCljahsti~kl pokret ·~ Bo~m 1.. H~r~~g?vm~ V~lo
a<ktivan, da je marta 1918. godi!le nab~an zensk~ vsociJahsticki ~g~tac10~
ni odbor i da je to rezultat vehke pobjede radmcke ~lase .. ova] .zenvski
socijalisticki agitacioni odbor je pokaz';lo mnogo ag:~n~st~ pa Je ca~
i znatan clio mus'hmarllslkih zena m~gamzovan u sociJahs•tiCiku orgamzaciju. Z:enski dan u Sarajevu je sa v~Hkim u~pj~h~r;r:t prireden ?4.
marta 1918. godine i 6. aprila 1919. godme vkao I djeC~Jl dan ~ apnlu
1918. godi:ne." I u os;taHtm gradovima, ka;o sto su BanJa. 1uka 1 TuZJla,
bilo je uspjeha u organizovanju zena radnica. U T~zh se sar_no za
jedan dan u radnicku organizaciju up~salo oko. 12~. zena _radn~ca. U
to doiba za zene je clanarina, U radmm orgamzaCIJama, IZnosila 30
helera, a za muskarce 50 helera.
Tek formirane radni6ke organizacije u Bosni i Hercegovini :posvecuju paznju proslavi 8. marta, Dana zena, i !im.e vpokazuju s-yoJU S?lidarno'st sa radnicama iz osta;log naprednog covJecanstva ..Pn_'I yut Je
organizovana proslava 1913. godine, ali se 8. mart pr?slav;? JOS .1.914:
i 1918. godine. 0 tim uspjesnim proslavama donos1 opsirne ':1Jesti
,Glas slobode", organ SiDS BiH. U jedn?m Clanku se .kaze: ,da 1 ako
nije postojala razvijena radnicka klasa, 1pa1k su polu~1sme~e bosanske
radnice i zene, proslavljajuCi ovaj dan, pokazale SVOJU sohdarnost s.~
zahtjevima radnica sirom svijeta za mir, za ravnopravnost, za bolJI
zivot".
Nepismenost i neprosvijece~?st zena ~osne i l!e.rvcegovine b.ili
su kocnica i prepreka na putu nJihovog d;ystv~no·pohtiCko~ okuplJanja i organizovanja. 1Prema popisu stanovmstva 1z 1910. godme u BiH
je bilo pismenih zena p~ -yjerskoj pripadnos!i: musli~anki 637, pravoslavnih 13 167 i katolkmJa 26 375. Bosansk1 sabor Je. tek 19~1. godine, poslije dU.Zih diskusija, usvojio Za:ko~ o obaveznoJ. nasta:vi u ?Snovnim skolama za svu musku i zensku djecu od 7 godma bez obz1ra
na vjeru i naciona1nost. Ovaj zak.on, ~~vojen Roslije ~0 i vi~e g~d.i~a
austrougarske okupacije, nisu ynh-yatih vodeci ..mushmanski. poht19~
ri. ,.Muslimanski klub" iz SaraJeva Je preko SVOJih predstavmka traz10
u Saboru da se zenska muslimanska djeca oslobode obavezne nastave,
sto je od strane vlasti i usvojeno. Tako ce jos dugo Muslimarrka u Bosni i Hercegovini ostati nC~Pismena i nepros-yijecen~. Pa iak? _nepisme~a,
Muslimanka je ibila prisiljena da se zaposlJava 1 da rad1 1zvan kuce,
a time je istovremeno zapocela vi. njena du~og~diSnja borba za puno
oslobodenje i ravnopravan polozaJ sa ostahm zenama sve do oslobodenja, odnosno do sikidanja zara i feredze tek na osnovu Zakona u
novoj Jugoslaviji.
Kada je 1918. godine doslo do ujedinjenja. s.vih ju&os~o:rensk~h
zemalja u jednu drzavu, Kraljevinu SHS, dolaZI I do VUJedi?JavanJ~
jugoslovenskog radniOkog pokreta. U tom sklopu s~ vrse pnpreme 1
za ujedinjavanje zenskog socijalistickog pokret~ te Je 13. apn.l.a 15H9.
godine u sali Radni~kog doma u Sarajev_u odrza_r:a konferenciJa ~en~
socijalistkinja na kojoj su prisutne clamce domJele o?I':ku 0 UJed1njavanju u jedinstveni zenski socijalisticki pokret. NedJelJu dana kas-
�nije, ~e . i~te. godine, u Be<:gradu j~. o.dr.Za!la zajednicka konferencija
na koJOJ Je 1zabran odbor zena sociJahsta 1 donesena odluka o formi~an)u p~krajinskih ~~k~etarijata ze~a. Na ovoj konferenciji prihvacen
Je 1 Stacut zena so~~Jahsta (k<:»mumsta) koji je usvojen i na Osnivac~om koJ?;gresu partiJ.~ ~1.. ~pnla 19.19. godine. U Statutu zena sodjah:>ta stOJI: ,Zene ~.ociJahsti 1 ikomumsti usvajaju maksimalni i minimalm ~~ogram partiJe k?munista Jugoslavije i smatraju sebe kao dio
par.t;Js~e komune. U 1sto doba one iskljucuju sva.ku zasebnu organi~aciJU zena a. se?e smatraju teh:t~ickim izvrsnim odborom u agitaciji
1 orgam~~wanJU z~na. lj tom sm1slu konferencija zena - socijalista
Jugos~av:Je . donos1 ovaJ Statut po kome ce se obavljati cjelokupni
prakt1cm dw rada zenskog socijalistickog (tkomunistiCkog) pokreta".
Ovim statutom, socijalisticki pokret zena je dobio ujedno i svoj
program, te ce njegova aktivnost od tada biti usmjerena programom
SRPJ(k) sve do donosenja Zakona o zastiti ddave, kada KPJ prelazi
u ilegalnost.
'
. Poslije odrzavanja konferencije zena socijalista u Beogradu, u
~ar!'lJevu Je 11. se:I?tembra 1919. godine odrzana konferencija na kojoj
~e 1zabran PokraJmski sekretarijat zena socijalista. (tkomunista). Da
Je .ov'!- or~anizacija ~~na socijalis·tkinja radila sa uspjehom, vidi se
IZ I~VJestaJa Sekr~tanJata po'krajinskog izvrsnog odbora SRPJ(k) od
2~: JUna .1920. g?dme, uv kom.e se kaze da se pokret zena povoljno razVIJa u BtH, da clanova zena 1ma oko 1 200, a od toga samo u Sarajevu
pr~ko 450. lYljes:r:e organizacije zena socijalistkinja postojale su u ~sa
raJevu, BanJaluci, Mostaru, Tuzli, Zenici, Jajcu, Derventi i Bosanskom
Brodu.
. Vl~dajuci ikrugo~i. i. rezimi l! staroj Jugoslaviji su smatrali da je
~Jesto .zene u. por:<?diCI. 1. kod djece te da joj zato nije potrebna ni
skola m k':ahf1~ac9a, !II•ti su potrebna odredena politicka prava. Dva
ustava, kohko 1h Je bilo doneseno, (prvi poznat kao Vidovdanski iz
1921, a drugi Oktroisani iz 1931. godine) nisu pruzali nikakvu zakonsku mv~gucnost z~ni Jugosl!'lvije da ucestvuje u politickom i e:konomsko:n zivotu ze~lJe. Z~k~O~Jen tak~ i~a Ust~~a, zakonodavac je diktirao
drus_tveno-pravm. polozaJ .~ene k.o JI Je znacw punu neravnopravnost i
U eko?omskom 1 U pobtickom I drustvenom zivotu). U tada vazecim
zakomm~ (k~o .npr~ Gradans~om zakoniku, Zakonu o braku i drugim),
to se naJbOlJe 1zra~!'lvalo. ~h, K~aljevina Jugoslavija je, bez obzira na
ustavne proklalfl;~CIJ.e o !'!IJesvtu ze!le u drustvu i ddavi, svojim sistemof!l eksploa~ac9e Iz~lacila. zenu IZ .kuce u radionice i fabrike, te se
broJ zaposlemh zena IZ godme u godmu osjetno povecavao.
~abran?m ra~a .KPJ ?ije_ se ugasila aktivnost zena komunista.
?ene c:Ianovi K~J 1.. simpatizen nastavljaju i dalje da rade u raznim
1legalmm orgamzaCIJama zahtijevajuci politicku i ekonomsku ravnopravnost u drustvu.
Zabranom rada KPJ nije se ugasila aktivnost zena komunista.
?ene c_lahovi K~J i.. simpa:tizeri nastavljaju i dalje da rade u raznim
1legalmm orgamzaCIJama zahtijevajuCi politioku i ekonomsku ravnopravnost u drustvu.
Odmah, J?O zav~setku p~vog svjetskog rata, osnivaju se i razna
kultu~no:p.rOSVJ~tna. I konfesiOnalna • udruzenja zena, ciji SU krajnji
~adac1 vb1l~ p~d1zanJe kulturno-prosvJetnog nivoa zena. Takva drustva
1 udruzenJa mcala su na inicijativu pojedinaca i grupa, a u svoje up-
ravne odbore okupljali su uglavnom gradski dio zena, i to intelektualke
i domacice. Mnoga od ovih drustava i udruzenja uclanjuju se u orga-
24
25
nizaciju: Jugoslovenski zenski list iii u Feministicku alijansu, koja je
imala i svoj list ,Zens,ki pokret" .. 1922. !?!odine postojale s~ or!?!an!~~cije
Zenskog pokreta u Tuzli, DoboJU, PnJedoru, Mostaru 1 BIJelJmi, a
docnije nesto i u Sarajevu i Banjaluci. Sva ova udruzenja i drustva zena u Bosni i Hercegovini, kao i sire u Jugoslaviji, stalno su isticala
svoju politicku neutralnost i ne_vezivanje za bil? kakv~ polit~c~e. pr?grame i politiCke ideje. U prv1m godmama dJelovanJa femimstickih
organizacija culi su se i pojedinacni glasovi ,da bi se zene borile sa
veCim izgledom na uspjeh za dobivanje prava glasa kao i za ostale
svoje zahtjeve kada bi se nalazile u politickim strankama nego pod
zastavom politicke neutralnosti". Medutim, rukovodstvo ovog gradanskog feministickog pokreta i dalje je stajalo prividno na ~o~icijama
politicke neutralnosti, mada ih je direktno podr.Zavala postoJeca vlast.
tPored ovih drustava u BiH su djelovala nacionalna kulturno-prosvjetna drustva: Prosvjeta, Gajret, Napredak i dr. koja su osnivala
zenske odbore u veCim mjestima BiH, a ovi su djelovali u okviru
programa rada svog maticnog drustva. Glavni zadatak ze!lskih o.dbora
nacionalnih drustava je ibio podizanje opsteg kulturnog 1 prosvJetnog
nivoa zene, a posebno zene na selu. Drustvo Prosvjeta je osniv~lo
skole za seoske domacice i one su radile .punih deset godina u mnog1m
selima u Bosni i Hercegovini. U prosvjeCivanju zenske djece i omladine
ova nacionalna drustva su uCinila znatan napor otvarajuCi dacke internate posebno za zensku omladinu, zatim dacke trpeze, te time
omogucila vecem broju djevojaka da zavrse srednje skole i studije
i da kao intelektualke kasnije svojim radom pomognu podizanje opsteg
nivoa naroda, pa samim tim i zena. Napori ovih drustava na podizanju
opste pismenosti medu zenama nisu mo~li b~ti potpuno realiz.ova!li,
jer su vlasti 1929. godine zabranile rad pnvatmm kulturno-prosvjetmm
drustvima i udruzenjima, oddavanje bilo kakvih analfabetskih tecaja
i sl. Tako je rad na opismenjavanju naroda, koji su razvijala pomenuta
nacionalna drustva, bio obustavljen.
VeCina politickih partija u Kraljevini Jugoslaviji nije unosila u
S'ViOj program zahtjev .za poli!ioka. i ekonoms~a prava. ze1_1~ niti SU
partijski pomagali aktivnost zensk1h gradansk1h orgamzaciJa. Demokratska stranka, Zemljoradnicka, Republikanska i Socijalisticka p~r:
tija Jugoslavije su prilikom osnivanja u svome programu postavih
zahtjev za ravnopravnost ljudi i zena. Ali, dalje od toga se nije islo.
:l<JPJ se odmah, na Osnivackom kongresu 1919. godine, u svom
programu jasno opredijelila za punu politicku i ekonomsku ravnopravnost zene. U takvoj orijentaciji KPJ je u redovima zena trazila
i nalazila sebi odane saradnike za sire sprovodenje svoga programa.
Ali, to ne znaci da se KPJ u vremenskim razmacima nije morala da
bori da se u redovima clanstava izgradi jedan pravilniji odnos prema
pitanju rada sa zenama. Jedna kraca analiza vaznijih partijskih dokumenata za period od jedne decenije potvrdice gornju konstataciju.
Na IV kongresu :l<JPJ 1928. godine oddanom u Drezdenu prihvacena je Rezolucija o pitanju zena u kojoj se konstatuje da: ,posljednjih godina brzim tempom raste znacaj zena za produkciju Jugoslavije
zato sto zene predstavljaju daleko jeftiniju i manje svjesnu radnu snagu". Na Kongresu je konstatovano da se u vremenu od 1921. godine do
�1926. smanjio procenat zaposlenosti muske radne snage, dok se procenat zaposlenosti zenske radne snage povecao za 97%, tako da radnice
sacinjavaju 27% industrijskog proletarijata Jugoslavije. Razlog ovakvog velikog angazovanja zena u industriji lezao je u nejednakom ekonoms.kom nagradivanju, u desetcasovnom radnom vremenu, uglavnom
mlad1h radnica od 16 do 22 godine starosti. RaspravljajuCi o polozaju
zena, u Rezoluciji IV kongresa KJPJ je istaknuto da za rad sa zenama
u radu partijskih organizacija postoji praksa Ba se pitanjem zena
iskljucivo bave zene. IV kongres je postavio zadatak da se pri centrali
KPJ obrazuje komisija za rad medu zenama koje ce svoju aktivnost
usmjeriti ka prido:bijanju zena radnica.
Na IV zemaljskoj konferenciji KPJ u decembru 1934. godine, koja
je odriana u Ljubljani, konstatovano je da su se organizacije KPJ oporavile od udaraca sestojanuarske diktature i medu ostalim zadacama
u zakljuccima Zemaljske konferencije je podvuceno da se rad medu
zenama treba smatrati kao vazan sektor partijs,kog rada i da se ne
smije zapostavljati. Nekoliko mjeseci kasnije u junskom plenumu Centralnog komiteta KJPJ, koji je adrian u Splitu 9. i 10. juna 1935. godine, razmatrana je situacija u vezi sa odrianim petomajskim skupstinskim iZJborima, analizirani su rezultati u stvaranju Narodnog fronta
slobode, te pod tackom 11 ponovo stavljeno Zemaljskom birou u zadatak stvaranje centralne komisije za rad sa zenama i pokretanje toga
rada sa ,mrtve tacke".
iPosvecujuCi paznju pitanju angazovanja zena u borbi za program
partije u partijskoj stampi tih godina je objavljeno viSe dire'ktivnih clanaka kao npr. ,JPred 8-mi mart", 11Za 1Prvi maj", ,za ucesce zena u opstinskim izborima 1936. godine". Na znacajan preokret u radu sa zenama uticalo je i odriavanje VH kongresa Kominterne i zadaci koje je
Kongres postavio svim komunistickim partijama u borbi protiv fasizma, stvaranjem Narodnog fronta slobode. U svom referatu Dimitrov
je ukazao na znacaj akupljanja zena u siroki antifasisticki front, te
na glavne smjernice za siri rad komunistickih partija medu zenama.
Naprijed iznesene cinjenice potvrduju da je KPJ, iako u dubokoj
ilegalnosti, na svim vaznijim sastancima i plenumima pokretala pitanje
rada sa zenama i diskutovala o formama i metodu rada. To je i urodilo odredenim rezultatima u toku tih godina.
U Bosni i Hercegovini taj novi duh u radu sa zenama osjecao se
sredinom tridesetih godina na konkretnim akcijama. Medu prvim aktivistkinjama susrecemo imena studentkinja iz Bosne i Hercegovine koje
se angazuju u postojecim zenskim organizacijama i udruzenjima. Na ovo
nas upucuje i mali lbroj dokumenata iz policijskih arhiva Drinske i
Vrbaske banovine koji su pratili kretanje intelektualki. DolazeCi u svoJa rodna mjesta napredne studerrtkinje su uticale na pojedince da preko
postojecih zenskih drustava otpocne rad sa zenama u duhu partijskih
zadataka. Taj rad otpocinje u gradovima Banjaluka, Bijeljina, Sarajevo,
Tuzla. Odriavaju se razna predavanja u okviru Udruzenja jugoslovenske
akademije omladine ili u okviru KAB-a. Prve antifasisticke akcije sastoje
se u prikupljanju pomoci za nase borce u Spaniji, u radu na organizaciji Crvene pomoCi, i akcijama za pravo glasa zena. OsjecajuCi novi
duh u radu organizacija Zenskog pokreta, vladajuca administracija je
na ovu aktivnost odgovarala i odredenim reakcijama. Vlast je pratila
aktiviranje i rad koji se odvijao medu zenama. Nastojala je da onemo-
26
27
guci ovaj rad saljuCi uputstva nadleznim organizacijama i informacije
da se pazi na organizaciju Zenski pokret. U raspisu Banske uprave
Vrbaske banovine od aprila 1936. godine nadlezni organi upozoravaju
,na obnovu .Zenskog pokreta u postojeCim zenskim organizacijama kao
na novu komunisticku direktivu". Dva mjeseca docnije ista Banska
uprava salje novi raspis gdje se ponovo stavlja do znanja: ,da ce komunisti specijalno podupirati akciju SKOJ-a i sprovodenje akcije za
zensko pravo glasa i ravnopravnost zen a".
Prva veca manifestacija Zenskog pokreta Banjaluke bio je politicki
~bor zena za pravo glasa adrian 20. oktobra 1935. godine. Na zboru
je istaknuta potreba okupljanja zena u Zenskom pokretu i analizirano
stanje radnica i tezak polozaj u kome se one nalaze po preduzeCima.
Usvojena je rezolucija u kojoj je trazeno:" da se u novi iZJborni zakon
unese jednako opste, tajno i pasivno pravo glasa za sve mus'karce i
zene". Sa ~bora je upucen telegram tadasnjem predsjedniku vlade Milanu Stojadinovicu u kome stoji: ,Zene sakupljene na skupstini u Banjoj Luci shvacajuCi da za svjesno ispunjavanje svojih gradanskih duznosti treba da imaju uticaja na formiranje drustva i driave, traze da
se u novi izborni zakon uvede opste i tajno pravo glasa za sve gradane
jednako za muske i zenske." Tog istog dana kad je adrian zbor zena u
Banjaluci i u Beogradu je adrian veliki ZJbor udruzenih zena u Inzinjerskom domu na kame je donijet sadriajno isti protestni telegram
upucen predsjedniku vlade.
Radi lakseg ostvarivanja svoga programa, K;PJ je preko svojih aktivistkinja, oktobra 1936. godine, pomogla izlazenje casopisa za zene pod
nazivom ,Zena danas". Ovaj casopis je redovno izlazio do septembra
1940. godine kao legalni zagovornik mnogih akcija za zene po gradovima
i selima. Casopis je u Bosni i Hercegovini bio uspjesno rasturan. Zbog
njegove popularnosti, redakcija lista ,Zena danas" iz Beograda je trazila, pocetkom 193'8. godine, od aktivistkinja i simpatizera KPJ u Sarajevu da formiraju jednu podredakciju koja bi pripremila clanke za jedan cijeli broj lista ,Zena danas" posvecen problemima i zivotu zene u
Bosni i Hercegovini. U Sarajevu je formirana redakcija u koju su usle:
Hana Ozmo, Zora Ser, Milena Vasic, Marija Kos i Cilika Hajnrih. To!kom ljeta 1938. (:Janice sarajevske podredakcije radile su na prikurpljanju clanaka o zivotu i polozaju zene, te je ovaj broj lista ,Zena danas"
stampan u Beogradu, oktobra 1938. godine. Pojava ovog bosanskog broja lista ,Zena danas" predstavlja znacajan uspjeh za sarajevske aktivistkinje i simpatizere KPJ ako imamo u vidu cinjenicu da je organizaciju Zenski pokret zalbranio rezim te iste godine. Autori clanka u
ovom broju bili su dr Jovan Krsic, Ante Martinovic, Hana Ozmo, Marija Kos, dr Smilja Krsic, Jovanka Siljak, Smilja Korac i dr.
Poslije 1936. godine, naroCito nakon hapsenja veceg broja komunista, ozivljava rad organizacije Crvena pomoc koji se sastoji u prikupljanju novcanih priloga i paketa za jugoslovens'ke borce ucesnike spanskog gradanskog rata i za poliricke zatvorenike u Mitrovici, BHeCi i
Lepoglavi. K;PJ u 1BiH se oslanja u radu Crvene pomoCi, uglavnom na
napredne studentkinje i siri krug zena koje uspjesno izvrsavaju zadatke na prikupljanju novcanih i materijalnih priloga. Narocito je bio dobra organizovan rad Crvene pomoCi u gradovima: Sarajevu, Tuzli, Banjaluci i Bijeljini. Poslije poznate provale sarajevske organizacije 1936.
godine, preko Crvene pomoCi zene stalno rade na prikupljanju priloga
�zc:
politi~k~ zatvorenik~ .. ~rvena pomoc organizuje pisanje protestnog
p1sma ~m1stru u~utr~snJih :poslova u Beograd u kome majke i zene
zatvoremh komur:1sta rz. SaraJ~va uk~~~ju na .sve strahote koje oni podnose u zloglasnOJ saraJevskOJ BelediJI. U p1smu se zahtijevalo da se
pre!ll.~ zatyorenim komun~stima, medu kojima je bilo i sedam zena,
:pohciJske 1 zakonske vlast1 odnose kao prema politickim zatvorenicima
1 da. se prestan: sa mucenjem i sikaniranjem sve dotle dok se nalaze
pod Istragom. Pismo je potpisalo 90 zena i majki i~ Sarajeva.
U Bijeljini studentkinje organizuju, uz pomoc Akademskog studentskog udruzer;t.ja, ak~iju za prikupljanje novcanih i materijalnih priloga za zatvoremke koJI se nalaze u mitrovackoj kaznionici i bijeljinsko~ ~atvoru. U Banjaluci studentkinje i radnice organizuju uz pom'?c MJesnog komitetc:, a putem Crvene pomoci, prikupljanje novcanih
pnloga, a pakete za JUgoslovenske dobrovoljce u Spaniji salju preko
Crvenog krsta. Nosioci rada Crvene pomoCi u Tuzli su bile uglavnom
zene radr;t.ice iii zene radnika. Tokom 1~36/1937. godine aktivistkinje
Tuzle ~alJu redovno za spanske dobrovolJce pakete od pola kilograma
hrar;te I_Putem Crvenog krsta otpremaju ih u Spaniju. Ponekad bi se sa~upilo ~ d'? 40 paketa mjesecno, ~ rad organizacije Crvena pomoe tekao
Je kontmmrano sve do 1941. godme.
.
Ovakvoj aktivizaciji naprednih zena doprinosila je i opsta situaciJa u zemlji. Prilikom sprovodenja finansijskog zakona za budzet za
1934/1~35. g~odinu vlada je dobila siroka ovlastenja da srprovede racionalnu stednJU budzeta. Jedan od prvih prijedloga bio je da se udate
zene, radi stednje, uklone iz dr.Zavne sluzbe. Povodom toga dnevna stampa j~ redovno d?nosila clan.ke za iii protiv takve intervencije, ali je ova
namJera vlade 1zazvala vehku zabrinutost kod svih zaposlenih zena i
nj~hovih porodica. u Jugoslaviji uopste. Zbog toga je organizacija Zenski pokret u S~raJevu od;rzala posebnu konferenciju na kojoj je istakla
svoJe neslaganJe sa takvim prijedlogom vlade jer bi isti imao nemile
po~ljedice
zaposler:e zene. "l! znak protesta pro~i.v redukcije zena iz
drzavn~. sluzb.e,. Zensk1 pokret. Je, sa ove konferenCIJe, uputio protestnu
rezol~ciJU mmistarskom savJetu u Beograd trazeei da se prijedlog
povuce.
.. Kvoristile ~~vs~ sve _n~oguee forme samo da bi se postojeee organiz~CIJe zer:a pol.Iticki ~·ktivirale. Tako se Zenski pokret u Sarajevu, sredmom t:Idesetih godma, posebno angazovao na organizovanju proslave
?,ar:~ ~Ira; U to.m cilj~. odrian~ su akademije koje su imale antifas~s~IC:ki ka:akter I na koJima su Istupali napredni intelektualci, knjizevmci I clamce odbora. Kako je pri organizaciji Zenski pokret u Sarajevu bilo sve vise omladine, to je odluceno da se formira posebna omladinska sekcija ciji ee zadatak biti da okuplja omladinu svih nacionalnosti i da putem predavanja usmjerava njihov rad ka osnovnim zivotnim
pitanjima. Predsjednik omladinske sekcije pri Zenskom pokretu u Sarajeyu bila je. Georgina-Dina Vrbica, narodni heroj iz NOB-a, a sekretar
B~.anka Levi. Teme nekoliko. odrzanih predavanja najbolje ee potvrditi
UJihov ~rakter: ,Ekonomski problemi omladine", ,Uloga zene u demokratiji", ,0 radnici muslimanki", ,Nagli porast venericnih bolesti" i sl.
_ Tokom ljeta 1936. godine organizacija Zenski pokret je na zahtjev
Ju?osloven~ke unije lige za mir radila na prikupljanju potpisa zena SaraJeva protiv rata, a za mir, te je potpise upuCivala predsjedniku vlade
u Beogradu. Medu krupnijim akcijama pocetkom 1937. godine je odda-
z:
28
29
vanje seminara za clanove Odbora u okviru organizacije Zenski pokret
u Sarajevu. Seminar je redovno posjeCivalo 30-40 slusalaca, a imao je
zadatak da objasnjava savremeni polozaj zene i probleme u vezi sa
ratom.
Vee smo istakli da je prva veea akcija Zenskog pokreta u Banjaluci bila organizacija zbora za pravo glasa zena. Aktivnost Zenskog pokreta u Banjaluci odvijala se putem raznih formi gdje su zene i djevojke
bez razHke na nacionalnost, u prostorijama drustva, slusale predavanja i prisustvovale raznim priredbama. Zenski pokret Banjaluke posvetio je narocitu paznju borbi za politicka prava zena, njenom prosvjeCivanju i kulturnom uzdizanju. Ovakav program rada naiSao je medu
banjaluckim zenama na odusevljenje, o cemu su se narocito isticale
studentkinje i zenska omladina.
Partija je tih godina radila na popularizaciji 8. marta - Dana
zena. U tom cilju posebnu ulogu je odigrao list ,Zena danas", u kome je,
putem clanaka, istorijski objasnjavan znacaj 8. marta. Kako je ovaj
datum u Bosni i Hercegovini jos od prije prvog svjetskog rata imao tradiciju, to je sredinom tridesetih godina, sa vee stecenim iskustvom, nastavljeno organizovanje proslava ovoga dana. Time je istovremeno prosirivan krug zainteresovanih zena za njihove probleme, ne samo kod
nas nego uopste u svijetu.
1Po direktivama Partije proslave 8. marta su se odvijale u vidu
organizovanja manjih sijela po kueama, u mahalama, selima i gradskim
kvartovima. Na ovim proslavama su se obicno citali i preradivali clanci iz lista ,Zena danas" ili iz partijske stampe. Proslave 8. marta, od
1937. godine do 1941. tj. do pocetka rata, organizovane su u Sarajevu,
Banjaluci, Doboju, Bijeljini, Brckom, Prijedoru, Stocu, Mostaru i Bosanskoj Dubici. Partija je stampala i posebne proglase i letke koji su
bili posveeeni 8. martu i upueivani kao poziv radnicima i drugim zenama u borbi protiv skupoee, terora, za poboljsanje radnickih nadnica,
za slobodu sindikalnog pokreta, protiv koncentracionih logora, kao i
protiv imperijalistickog rata.
U istoriji naprednog Zenskog pokreta u Bosni i Hercegovini bio
je jos jedan datum kada su sindikalno organizovane radnice, napredne
zene i intelektualke, wojim prisustvom na proslavama demonstrirale
svoju klasnu pripadnost, istrazivajuei istovremeno i nezadovoljstvo prerna vladajueem rezimu. Bile su to proslave 1. maja, praznika rada. U
gradovima: Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Banjaluci, Prijedoru, Bijeljini, Doboju, Brckom u prvomajskim proslavama ucestvovale su zene i zenska
omladina te se i na taj nacin provodila direkt.iva Partije da se sto sire
obuhvate svi slojevi radnog naroda u borbi protiv rezima.
Izbijanjem drugog svjetskog. rata KPJ zapocinje sire pripreme za
odbranu zemlje u koje se sve viSe ukljucuju zene. U junu 1939. godine
na Zemaljskom savjetovanju KPJ odrzanom pod Smarnom Gorom u
Sloveniji, Josip Broz Tito je o tome, pored ostalog, rekao: ,U vezi sa
ratom i sve veCim progonima pred nas se postavlja vazna zadaea, osigurati spretnim organizacionim mjerama kontinuitet rukovodstva i cvrstu povezanost svih dijelova Partije. Vee danas treba obezbijediti sve
forume od mobilizacije i hapsenja. Zato moramo sto hitnije podiCi i
izgraditi nove, neprijatelju nepoznate kadrove, a narocito zene. Ne smije
biti ni jednog foruma bez zenskih clanova. Ako su veeina drugova do
sada potcjenjivali vaznost uvlacenja zena u KPJ, onda sada moraju
�postati svjesni cinjenice da je danas stvaranje zenskih kadrova nas najvazniji organizacioni zadatak".
I na V zemaljskoj konferenciji KPJ, koja je odr.Zana godinu dana
kasnije u Zagrebu, Vida Tomsic je u referatu o pitanju zena i rezultatima dotadasnjeg rada istakla uspjeh u radu Partije na okupljanju i aktiviranju zena u Jugoslaviji u periodu od 1937~1940. godine. Konferencija je potvrdila pravilan stav KPJ da je pitanje iena clio proleterske
revolucije i da rad medu zenama postaje sve vazniji sektor rada za
KPJ u ovom periodu. U tom smislu je i tadasnja partijska stampa, meau ostalim i list ,Komunist", insistirala na sirem angazovanju zena i
njihovom okupljanju u borbi protiv rata, zatim da su one glavna radna
snaga u pozadini, s obzirom da ostaju na njivi, na ulici, kao i u porodici bez hranioca. List je isticao da je znacaj rada sa zenama od sudbonosne vaznosti zJbog ratne opasnosti.
SprovodeCi ove zadatke partijska organizacija u Bosni i Hercegovini je uspjela da rad zenskih organizacija prilagodi ovim zadacima.
Tako se putem organizacija Crvenog krsta organizuju tecajevi za prvu
pomoc. Kursevi su odr.Zavani u Banjaluci, Tuzli, Bijeljini i Sarajevu.
U Banjaluci rukovodilac kursa bila je dr Danica Perovic. Odrzana su
takva dva kursa koje je pohadalo oko 40 zena. U Tuzli, u zgradi tuzlanske gimnazije, odrzana su takode dva kursa za prvu pomoc. Kurseve
je pohadalo 50 polaznica, zena i djevojaka, a rukovodilac je bio dr
Mustafa Mujbegovic. U Bijeljini su se kursevi prve pomoCi drzali u
okviru Crvenoga krsta i drustva Kola srpskih sestara. Predavac na ovim
kursevima bio je dr Voji1slav Keomanovic-Dedo.
U akciji za pravo glasa zena, koju je organizovala KPJ u drugoj
polovini 1939. godine, ucestvovalo je hiljadu zena i djevojaka sirom cijele Jugoslavije. Do ove akcije je doslo poslije obrazovanja vlade Cvetkovic-Macek i obecanja koje je vlada dala narodu da ce se donijeti novi
izborni zakon u zemlji. \U Bos1ni i Hercegovini Partija je izvrsila pripreme za odr.Zavanje zborova za pravo glasa zena u Sarajevu, Tuzli, Bijeljini i Banjaluci. Odr.Zana su samo dva zbora, i to u Banjaluci i Bijeljini, dok je zborove u Sarajevu i Tuzli policija zabranila. Racuna se da
je na teritoriji Jugoslavije u tom periodu odr2ano ukupno 50 zborova
za pravo glasa zena.
U Banjaluci je zbor odr2an 19. govembra 1939. godine. Prema izvjestaju organizacije Zenskog pdkreta u Banjaluci, zboru je prisustvovalo oko 1 500 osoba, od kojih su polovina bili muskarci. Na zboru za
pravo glasa zena ispoljilo se puno jedinstvo ucesnika. Govornici su bili:
Stanka Subic-Todorovic, predsjednica Zenskog pokreta Banjaluke, prota Dusan Kecmanovic ispred Samostalne demokratske stranke, Pavo
Radan, delegat Mjesnog medustrukovnog odbora, ing. Svetozar Vojsic,
delegat Zemljoradnicke stranke, Mara Gajic, radnica i Stoja Tesanovic,
seljanka iz Krupe na Vrbasu. iPotpise za pravo glasa zena prikupljali
su i aktivisti i simpatizeri KiPJ. Prema jednom izvjestaju, sa teritorije
Banjaluke i Bosanske krajine upuceno je predsjedniku vlade oko 600
karata i dopisnica sa potpisima i zahtjevima za pravo glasa zena.
U Bijeljini je prvo odrzan prosireni pripremni sastanak sa oko
30 zena, radi donosenja odluke o organizovanju zbora i daljem radu u
akciji za pravo glasa. Nosioci ove aktivnosti bili su clanovi omladinskih
sekcija, mahom studentkinje i mlade radnice-aktivisti KPJ - koje su
radile u okviru postojeCih zenskih drustava. Na ovom pripremnom sa-
30
31
stanlm je zakljuceno da se oddi zbor za citav bijeljinski srez i da se
prikupljaju potpisi gradana za pravo glasa zena. 10. decembra 1939.
godine oddan je veliki Libor zena za pravo glasa ga kome su govorili:
Milica Popovic (domaCica iz Bijeljine), Olga Marasovic (pravnik), Milka
caldarovic (uciteljica), Sena Resic (domacica), koja je govorila u ime
zena Mu:slimaniki, za,tim dr Voji~slav Kecmanovk-Dedo (IU .ime Udruzene opozicije), te Trifko Marjanovic (ucitelj) u ime Udruzenja uCitelja
sreza Bijeljina. Zboru je prisustvovalo preko 300 lica.
Organizatori zbora u Sarajevu bili su aktivisti KPJ: Hana Ozmo,
Zora Ser, Marija Kos i Cilika Hajnrih. Prikupljeno je viSe hiljada potpisa koji su upuceni u Beograd. Odrzavanje zbora zabranio je ban Drinske banovine.
U Tuzli su takode aktivisti Partije prikupljali potpise i izvrSili pripreme za oddavanje zbora, ali su vlasti isti zabranile.
Prve organizovane sindikalne akcije zena radnica u Bosni i Hercegovini pocinju sredinom 1936, kada se po direktivi Partije vrsi formiranje i obnavljanje klasnih strukovnih organizacija. Jula mjeseca 1936.
godine u Sarajevu se osniva pododbor saveza tekstilnih radnika u koji
se uclanjuju radnice tekstilne industrije. Racuna se da je u sarajevskoj
tekstilnoj industriji bilo zaposleno oko 1 200 radnica {,Cilimara", ,Kljuc"
i viSe sitnih preduzeca) Ciji je radni dan trajao od 8 do 10 casova. Osnivanje ovog pododbora pada u vrijeme jacanja sindikalnog pokreta
uopste, sto je radnicama omogucavalo poboljsanje ekonoms'kog polozaja
kroz organizovanu klasnu borbu. Pocelo se prvo od predstavki, koje su
upuCivane Berzi rada u Sarajevo, sa za:htjevom za porvecan}e plata.
Njihovom naporu pridruzila se i organizacija Zenski pokret u Sarajevu,
koja je svojevremeno iznosila u javnim predavanjima tezak polozaj zaposlenih radnica u tekstilnoj industriji, posebno radnica Muslimanki,
koje jedva zaraduju 40 para po satu.
Pored broja zaposlenih radnica koje su registrovali okruzni uredi
za osiguranje radnika u Sarajevu, Banjaluci, Tuzli i Mostaru, u BiH je
bio vrlo veliki broj sezonskih radnica koje nisu bile socijalno osigurane.
Narocito je ovo bilo znacajno za otkupne i duvanske stanice po Hercegovini, gdje se u vrijeme sezone broj uposlenih zena i radnica •kretao
izmedu 4-4 500.
Jedan od veCih strajkova zena radnica bio je 1938. godine strajk
u tvornici ,Kljuc", koji je trajao 44 dana i u kome su zene trazile povecanje satnice za 25 para. Strajk je poslije viSe intervencija sa uspjehom zavrsen i radnice su postigle svoje prve rezultate.
Konferencija radnika i radnica tekstilne industrije koja je oddana
19. novembra 1939. godine u Radnickom domu u Sarajevu, spada u znacajnije akcije zena radnica. Glavno pitanje :bio je polozaj zene radnice
u tekstilnoj industriji i povecanje plana. Kako je Partija bila neposredni organizator ove konferencije, istupanje radnica iz pojedinih tvornica
(,Kljuc", ,Cilimara", ,Globus", ,1Lik", ,Merima" itd.) predstavlja istovremeno organizovanu smotru radnicke solidarnosti i snazan izraz klasnog negodovanja protiv eksploatisanja zena radnica. Ekonomske akci;e,
koje su izvedene i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine, imale st.
punu pomoc tada vee organizaciono sredene i kadrovski ojacane KPJ,
koja je preko radnicke stampe (,Glas", ,Radnicki tjednik") omogucavala radnicima i radnicama da u svojoj borbi budu sto uporniji. Otuda
�u partijskoj stampi nalazi:no n:;~~vne iz;rjes~aje iz Bosne iv ~ercego":ine
iz veCih i manjih preduzeca koJI mform1su Javnost o polozaJU radmca.
Taka je u prvoj polovini 1940. godine odrzan veliki strajk zena radnica
u tekstilnoj tvornici platna DD ,Vitkovic" u Mostaru, zatim strajk u
stanici duvana u Ljubuskom z:bog otpustanja sa posla 20 radnica, zatim
kretanje medu radnicama u SoHnu kod Brakog u tvornici pletene robe
i carapa (u sistemu tvornica ,Bata"). U decembni 1940. godine izvrsene
su pripreme za strajk radnica svalja bijelog rublja u Sarajevu, a direktno je ovim strajkom rukovodila sindikalna komisija Mjesnog komiteta
KPJ Sarajevo. Sve ove ekonomske akcije su znacile sprovodenje direktiva KPJ o odlucnijem i boljem klasnom organizovanju zena radnica za
svoja prava.
Izbijanjem drugog svjetskog rata u nasoj zemlji dolazi do naglog
poskupljenja zivotnih namirnica. Organizacije KPJ su radile na pokreta·
nju borbe protiv skupoce, aktivirajuCi na tom planu sindikalne, zenske
i omladinske organizacije. U Bosni i Hercegovini organizacije zena su
povele akciju protiv skupoce uglavnom u onim gradovima gdje je pitanje snabdijevanja bilo najbolnije ·i najteze, kao n~ primjer u Sarajevu,
Mostaru, Tuzli i Prijedoru.
U Tuzli je 1939. godine Mjesni komitet KPJ organizovao mjeseca
septembra demonstracije radnickih zena koje su bile uperene djelomicno protiv mobilizacije radni·ka i rudara, a zatim i protiv rata i skupoce.
Pred vojnim okrugom i pred z:gradom opstine demonstiralo je vise od
200 zena. Policija je pokusala rasturiti demonstracije, a goloruke zene
u odbrani svoje licnosti su upotrebljavale drvene nanule. Posta je policija ipak uspjela da rasturi demonstracije u centru grada, zene su se
uputile ka radnicko-rudarskom kvartu Tusanj, gdje je sakupljenim zenama govorio Ratko Vokic, Clan KPJ.
Velike demonstracije protiv skupoce organizovane su u Mostaru
24. avgusta 1940. godine, gdje je preko 2 000 radnika, radnica, omladine
i zena demonstriralo protiv skupoce i ratnih spekulanata. Naoruzana
policija i zandarmi su napali demonstrante otvorivsi puscanu vatru.
U Prijedoru .sprovodeci direktive Partije, Mjesna organizacija je
u proljece 1941. godine organizovala demonstracije zaposlenih radnica
i zena u Tvornici keksa sa parolama protiv skupoce, protiv ratnih spekulanata, protiv podizanja cijena.
U istom periodu i u Banjaluci se vade akcije protiv skupoce. Zene
radnice i cinovnice trazile su od vlasti osnivanje komisije za odredivanje i kontrolu cijena pri Gradskoj optSini Banjaluka.
Iz ovog kraceg pregleda o nastanku i razvitku naprednog zenskog
pokreta do izbijanja drugog svjetskog rata vidi se kontinuitet u vodenju
tih akcija. Atmosfera za rad sa zenama i organizacijama zena bila je
izuzetno povoljna kako u pogledu politicke, tako i ekonomske stvarnosti.
Iako nije imao jedinstvenu organizacionu formu, napredni zenski
pokret u Bosni i Hercegovini se stvarao i razvijao od akcije do akcije,
koje su u datom momentu i vremenu najviSe odgovarale interesima samih zena, Komunisticke partije Jugoslavije i radnicke klase, odnosno
sirim interesima zemlje. Taj pokret se razvio i djelovao u onim gradovima i naseljima u kojima su djelovale ilegalne organizacije KPJ, a to
su: Sarajevo, Banjaluka, Mostar, Prijedor, Bihac, Bosanski Novi, Tuzla,
Bijeljina, Brcko i dr. To je upravo i potvrda teze da je KPJ bila organi-
zator i rukovodilac mnogih akcija zena i da su njeni clanovi i sipmatizeri bili nosioci antirfasistickog duha u pokretu zena od sredine 30-tih godina do 1941. godine.
I zato, masovno ucesce zena Bosne i Hercegovine u narodnooslo'bodilackom ratu i revoluciji je prirodni nastavak jedne aktivnosti ciji je
organizator bila radnicka klasa sa naprednim progresivnim snagama i
Partijom na celu. Tako su zene sela i gradova u Bosni i Hercegovini
svojlm brojnim ucescem u NO:B-u pokazale ne samo visoko rodoljublje
i hrabrost vee i zreli politicki duh ciji korijeni leze u revolucionarnom
radnickom pokretu i antifasistickim akcijama izmedu dva svjetska rata.
32
33
3 :lene BiH u NOB 1941-1945.
�pored opstedrustvenih teskoca, jos jedan razlog koji je uticao da se zena
vezuje za,ideje radnickog pokreta i proleterske revolucije. Posebno je
istaknuta odgovornost Partije kao cjeline, a ne samo zenskih kadrova
za rad medu zenama.
ViSe nego ikada do tada podvucena su ne samo pitanja zena u
radnom odnosu - zastita materinstva zaposlene zene, za jednak rad
jednaka plata, pravo na rad itd. - nego i ostala p[tanja u kojima se
ogleda nejednakost i ropstvo zena - dvojni moral u drustvu i porodici, nekaznjeno zavodnistvo, kupovanje zena, prostitucija, mnogozenstvo, nejednak tretman bracnog i vanbracnog djeteta - a mnoga od tih
pitanja hila su i te kako aktuelna za polozaj zena u Bosni i Hercegovini, u kojoj su postojali svi oblici diskriminacije zena - od nasljeda,
koje je ostavila turska feudalna vladavina, do tegoba proleterke zaposlene pod nejednakim uslovima u fabrikama i drugim institucijama. PovezujuCi dvostrukim nitima interese radnih zena sa interesima radnicke
klase i revolucionarnog pokreta, Partija je odvajala mase zena od bur2oaskog feministickog pokreta, Ciji reformizam u okviru klasnog drustva
nije mogao ni zastupati ni ostvariti interese siromasnih slojeva zena ogromne mase seljanki, domacica, radnica, i intelektu'alki.
Kao rezultat zakljucaka V zemaljske konferencije i Pokrajinske
konferencije za Bosnu i Hercegovinu doslo je, u drugoj polovini 1940.
godine, do masovnijeg prijema zena u KPJ i SKOJ. U tom periodu i u
toku 1941. godine primljeno je u KPJ viSe zena nego za sve vrijeme od
prelaska Partije u ilegalnost, to znaci za period od skoro dvadeset
go dina.
,Prema prikupljenim podacima, do kraja 1940. godine primljeno je
u Bosni i Hercegovini oko 20 zena u clanstvo KPJ. Nesta viSe djevojaka
bilo je u clanstvu SKOJ-a. VeCina nov.o.primljenih clanica KPJ bile su
uzdignutije revolucionarke, dotada vanpartijski komunisti, koje su imale
sve uslove da postanu clanovi kadrovske partije kakva je tada hila KPJ.
Mnoge od njih prosle su kroz borbene okrsaje u akcijama SKOJ-a, omladinskog i radnickog pokreta. Pri Pokrajinskom komitetu stvorena je i
Komisija za zene. Zene clanovi Partije i SKOJ-a, i pored male brojnosti, odigrale su znacajnu ulogu u toku revolucije, kako u ilegalnom
radu u okupiranim gradovima, tako i redovima Narodnooslobodilacke
vojske i na oslobodenoj teritoriji. Isto tako, antifasistkinje i simpatizerke radnickog pokreta, ciji je broj neprestano rastao, predstavljale su
nezamjenjivu snagu revolucionarnog i narodnooslobodilackog pokreta dajuCi nevidene zrtve u borbi za slobodu. Iz njihovih redova formirane
su nove Clanice Partije i SKOJ-a, i to br2im tempom nego ranije, jer
su svi ovi kadrovi izrastali iz revolucionarnih borbi i jer sektastvu u
odnosu na zene, u tim danima kada su sve narodne snage bile potrebne
za borbu, nije bilo mjesta.
Pored organizacionih mjera koje su dovele do veceg prijema zena
u KPJ i SKOJ, jasne analize polozaja zena i zadataka komunista u barhi za izmjenu polozaja zena u drustvu, treba naglasiti, s jedne strane,
znacaj koji je Partija pridavala masovnom ucescu zena u revolucionarnoj borbi i revoluciji i, s druge, veliko povjerenje u mogucnosti i sposobnosti zena da se have svim drustvenim poslovima kao i muskarci.
Vazno je naglasi't:i da ravnopravnost mus•karca i zene u programu
Komunisticke partije nije nikada hila formulisana drukcije nego kao
pravo zene da utice, da se bori i da odgovara za bolji zivot naroda i
36
37
napredak zemlje. Partija je pozivala zene u borbeni stroj izjednacujuCi
ih po obavezama i pravima sa muskarcima. Nije se radilo o tome da se
zene kao potlaceni elemenat zastite i povlaste, nego o tome da se probudi crrjihovo samopm]z,danje i da .1m se omogu.Ci da se .bore za svoje i za
opste narodne interese. Zenama nisu stvarane nikakve iluzije o tome
da ce revolucija i socijalizam nezavisno od njih donijeti ravnopravnost,
nego je jasno receno da ce zene u borbenom stroju socijalisticke revolucije izvojevati svoju ravnopravnost. To nije bilo prolijevanje suza nad
sudbinom potlacenih zena, nego jasan program, na cije je ostvarivanje
Partija pozivala zene vjerujuCi u njihovu jednakost, u njihove snage i
sposobnosti.
Narocito bih htjela da istaknem da okupljanje zena u narodnooslobodilaoki poikret nije hi,1o rrri tezi ni mukotrpniji 'I'ad od politicikog .rada u
masama uopste. Na putu okupljanja zena u NOB nije stajala zaostala
svijest zena, nego konzervativizam uopste, obicaji, navike i tradicije primitivnog, patrijarhalnog drustva. U vrlo kratkom roku pokazalo se kakve sve politicke, patriotske, radne, borbene i revolucionarne 1snage i tezhje nose u sebi ogromne mase zena. Sve je utoliko impresivnije sto su
se u matici revolucionarnih zbivanja nasle seoske zene, u velikom bmju
nepismene, bez ikakvog iskustva u drustvenim poslovima, bez tradicija
rna u kakvom, a pogotovo politickom organizovanju.
Intenzivan politicki rad i obuhvatanje zena u raznim akcijama, a
iznad svega povjerenje u sposobnost zena, za kratko vrijeme su ucinili
da zene ravnopravno ucestvuju i na najtezim poslovima i u borbama
narodnooslobodilackog pokreta i njegove vojske.
Jos prije pocetka ustanka, u nizu nasih gradova oddavani su ilegalni kursevi prve pomoCi i ukazivanja pomoCi ranjenicima, ciji su ucesnici bile skojevke i mlade antifasistkinje. Kursevi su odr2avani u Sarajevu, Bijeljini, Banjaluci, Prijedoru i drugim mjestima. Kasnije su se
prosirili i na slobodnu teritoriju 1 njima su obuhvatane mlade seljanke.
Medu njima se naslo stotine hrabrih ratnih bolnicarki na svim bojistima u nasoj zemlji.
Jstaknuta je uloga zene u radu ilegalnog pokreta u okupiranim
gradovima.
Odmah u pocetku ustanka, kada je najveci broj starijih komunista
odlazio iz gradova radi pripreme oruzane borbe, na njihovo mjesto u
partijske komitete i skojevska rukovodstva dolazile su zene. Mnogobrojni poslovi politioke propagande, prebacivanja na oslobodenu teritoriju,
skupljanje vojnog i sanitetskog materijala, povezivanje sa viSim partijskim rukovodstvima, sakrivanje ilegalaca, obavje5tavanje o hapsenjima,
.pomoc uhapsenim i njihovim porodicama, kao i organizovanje masovnih akcija protiv progona, skupoce itd. - zasluga su mnogobrojnih
ilegalnih partijskih i skojevskih radnica i hiljada antifasistkinja spremnih da podnesu najvece zrtve. Stotine znanih i neznanih, priznatih i nepriznatih heroja medu zenama u to doba pokazuju u kojoj mjeri je u
njima zivjelo osjecanje da su sposobne i za najvece napore i mucenja, a
da ne naruse partijsku direktivu o dr2anju pred neprijateljem.
Uspjesne akcije ilegalnog pokreta u gradovima navele su ustaske
vlasti u Banjoj Luci i Bihacu, kao .i nekiim drugim mjestima, da pripremaju naredbu o zabrani nosenja zara, jer su hili svjesni antifasistickog poJ.ueta medu zenama, kao i toga da je :zar postao uporiste mnogih partijskih i skojevskih Hegalnih aktivistkinja.
�Na ~sloboaenu teritoriju dolazile su svakodnevno zene kojima je
opstanak1t1 okupiranim gradovima postao nemoguc pa su se po direktivama Partije prebacivale na slobodnu teritoriju iii u vojne jedinice. U
veCini okruznih i sreskih komiteta, u pocetku ustanka, kao njihovi clanovi bile su i zene. Najcesce su bile zaduzene za rad sa zenama i omladinom, organizujuCi aktive i odbore zena i omladine koji su kasnije
prerasli u najmasovnije organizacije Narodnooslobodilackog fronta. Ali
rad sa zenama nije bio iskljucivo posao drugarica. Jacati Partiju i SKOJ
clanstvom iz redova zena i omladine bio je svakodnevni radni zadatak
partijskih i skojevskih organizacija i njihovih clanova. Jedna od redovnih tacaka dnevnog reda partijskih organizacija bio je rad meau zenama, odnosno rad Antifasistickog fronta zena. U svim celijama hila
su posebna zaduzenja za rad meau zenama. u tom pogledu treba naroCito istaCi dosljedan rad Partije u drvarskom, podgrmeckom i kozarskom okrugu. Za vrlo kratko vrijeme, u Partiju, SKOJ i njihova
rukovodstva birane su i najistaknutije seoske zene i omladinke.
Idejni i eticki stavovi koje je proklamovala KP i bila njihov nasilac uticali lu da se veCina zena aktivnih u narodnooslobodilackom pokretu ideoloski opredijeli za komuniste. Unutar AFZ-a, koji je kao masovna
vanpartijska organizacija okupljao zene bez obzira na vjeru, nacionalnost
politicku pripadnost, socijalno porijeklo, itd, gotovo da se nije moglo
govoriti o pripadnicima nekih drugih politickih i idejnih struja. Bez
obzira na brojnu uclanjenost u Partiju i SKOJ, koja nije zavisila samo
od zelja zena da se uclane u ove organizacije nego i od ocjena partijskih
organizacija, u kojima su kriteriji prema prijemu zena hili ostriji, ogromna masa aktivnih zena nije imala drugu politicku pripadnost, one
su se najveCim dijelom osjecale komunistima. Saznanje da su komunisti
jedini koji proklamuju ravnopravnost zena imala . je u tom pogledu
znacajno mjesto. Vizija jedne nove buducnosti zivljenja hila je neodvojiva od KPJ i njene rukovodece uloge u revoluciji.
Iako nije hila dominantna, tema ravnopravnosti zena hila je stalno
prisutna u radu sa zenama i po~itiakom rClldu UJopste. U suS!tini tog novog
saznanja, koje je razvijalo snagu i ponos zena, nije bilo niceg sifrazetskog, niceg feministickog. Sva njihova snaga hila je posvecena djelu
slobode kojoj je takvo masovno uce5ce zena dalo ne samo svenarodni
karakter nego i jednu novu dimenziju - pored nacionalne slobode i ravnopravnosti, osloboaenja klase - jos i ukidanje diskriminacije prema
polu. Same zene su razrijeSile i dilemu oko svog ucesca u borbi sa oruzjem u ruci - mnoge su zahtijevale da idu u vojne jedinice. Vee u jesen
1941. godine, djevojke iz okoline Drvara i sela Trninic 1Brijeg, Drvar Selo i Sipovljani, njih trideset, zavrsile su vojno-politicki kurs. Na vojno-politickim kursevima u Podgrmecu veoma brzo su pocele da ucestvuju
i djevojke. Sarno na jednom takvom kursu, pocetkom 1942. godine, osposobljena je ceta od 75 devojaka. Na zahtjev zena iz drvarskog kraja koje su ucestvovale u izradi bombi odr.tan je za njih kurs za bombase.
Ovo su samo neki primjeri inicijative zena da se u svim ratnim naporima izjednace sa ostalim borcima. Zene su u najkracem vremenu prelamale u sebi mnogo od onoga sto se kao tipicno zensko formiralo pod
u~~cajem vijekova i obicaja. OkrecuCi leaa tradiciji koja je sputavala
nJihove snage - one su moralno, fizicki i psiholoski postale drukcije,
ne u smislu da su sticale osobine muskaraca kako se to cesto misli,
n.ego su postajale ono sto je :bilo potrebno slobodi naroda i revoluciji.
revoluciji su zene i djevojke nasle nesto sto je vaznije od licne sudbine ilapisane u istoriju zene, ali su nagonski trazile izlaz iz sudbine svojih
majki i baba. Prvi put u istoriji, valjda, zena je izgradivala svoj sopstveni ideal zene, nezavisno od toga kakvu ·zenu .zeli muskarac. Taj ideal
gradila je mjerilima revolucije i pobjede nad neprijateljem. Vrijednost,
kao sto su odanost narodu, hrabrost, znanje, preduzimljivost, potiskivala su stara mjerila koja su od zene trazila poslusnost, nemijesanje
u muske poslove, zatvorenost u kuCi itd. Muskarci su se manje rnijenjali, mnogi od njih su prihvatili tu novu zenu, drugaricu, kao nuznu ali
i prolaznu ratnu pojavu, dio surove ratne stvarnosti. Zene su zbog svog
istorijskog polozaja bile zainteresovanije za dublju izmjenu svijeta u kojem ce zivjeti nakon osloboaenja.
Izlazeci u drustveni zivot i potvrdujuci pred drustvom svoje sposcibnosti i snagu - zene su postajale i svjesne sinetnji na putu kojim
idu. Nije slucajno sto je bas tada nepismenost posta:Ia teret zeni, zapreka u koristenju svojih prava i svojih mogucnosti. Hiljade nepismenih
seljanki bez ikakvog pritiska ukljucivale su se u analfabetske tecajeve,
na zdravstvene kl1rseve, odlazile su na kulturne priredbe satima · udaljene od njihovih sela.
U Partiji su ilene vidjele garanciju da ce se mnoge stvari u njihovom zivotu izmijeniti. Revolucija je mijenjala mnoge do tada ustaljene
oblike zivota. U partijskim i skojevskim organizacijama, osim o iborbenim zadacima, raspravljalo se gotovo svakodnevno i o moralnom liku
komunista, ukljucujuCi u moraine osobine i odnos prema zeni. TuCi
zenu, braniti djevojci iii zeni da ide na konferencije, radne akcije, u
borbu, zabranjivati pohadanje analbbetskih tecajeva - sve je to u svijesti masa dobijalo pecat proslosti, zaostalosti, ometanja borbe i reakcionarnosti.
·
Posto je drustvena emandpacija zena iSla br.te od porodicne, zena
je tnufuo postajala horae proti'v konzervativ.izma porodice, potCinjenog
polozaja u njoj, tradicionalizma. U mnogim sredinama, cak i takvim
u kojima je muskarac stupao u redove narodnooslobodilackog pokreta,
bilo je pokusaja da se u porodici sacuvaju stari odnosi da zene ostanu
po strani, pri svojim uo!bicajenim d.uznostima, pasivne u odnosu na
drustvena ;zbivanja. Te ibrane, medutim, nisu mogle . viSe da se odrze.
Oslanjajuci se na progresivne snage drustva rukovodenog komun!stickom partijom, zene su postajale sudionici u svim akcijama, ne obaziruCi se na konzervClltivi1zam i U(p11kos konzervaJtci.vcima.
·
Zena: se nije mogla promijeniti, ·postati horae i heroj bez iborbe
sa svojom sopstvenom istorijom i bez borbe sa patrijarhalnim drustvom.
Muskarci su mogli ratovati i postajati heroji bez potrebe da promijene
odnose prema zeni. Zena nije mogla stupiti u borbene redove bez iborbe
sa kon:zervativizmom porodice i nasljedem proslosti. ZaJto se u revoluciji
.nije radilo samo o tome da se zena izvuce iz zaostalosti i da se. promijeni njena svijest, nego je hila potrebna izmjena svijesti citavog drustva.
Borba protiv konzervativizma i reakcije postala je istovjetni interes za narodnooslobodilacki pokret u cjelini i za zene, kojima je bio
smetnja za ukljucivanje u borbu. Takvo siroko prihvatanje zenskih rnasa u aktivni politicki zivot i borbu nije bio posljedica odjednorn promijenjene svijesti o pot:relbi oslabodenja :lena od pravne, ekonomske i
u
38
39
�politicke nejednakosti, njenog oslobodenja od tutorstva muskarca u
porodici. Najvazniji uticaj izvrSila je objektivna potreba da se mobilisu sve snage u borbi protiv neprijatelja. A nacelo ravnopravnosti sluzilo je najprogresivn.ijim s:t;laga~a revolucij~, .sa kom!lnistima na celu,
da otvaraju perspektiVU traJnostl novog polozaJa zene 1 onda kada ratne
potrebe to ne budu iziskivale. Ravnopravnost zena prestala je biti program jos u toku rata, zahvaljujuci ucescu :lena u :bo:r;,bi. Svojim ucescem
u revoluciji sa puskom u ruci i u drugim vidovima revolucionarne borbe zene su od programa napravile realnost koju viSe niko, i da je htio,
ne bi mogao osporiti.
v
II
Za stvaranje bratstva i jedinstva nasih naroda imaju velike zasluge i zene. U narodnooslobodilackom pokretu zene su vidjele put za
spas svoje djece. Shvatajuci dwboko da nacionalni i vjerski razdor i mrlnja znace propast za sve nase narode, vee 1941. godine, sa konferencije
koju su odr.Zale 2'1. avgusta u oslobodenom Drvaru, zene Drvarske kotline upucuju pismo hraJbrim vojnicima nasih narodnooslobodilackih gerilskih odreda - u kome, izmedu ostalog, borce pozivaju da suzdr.Ze
,svoj gnjev, svoju zelju za osvetom kada je u pitanju mirni i posteni
hrvatski i muslimanski svijet koji nije htio i koji nije skrivio zlocine
nad srpskim narodom i koji danas zajedno sa nama stupa u borbu
protiv zajednickog neprijatelja, protiv krvolocnog fasizma i njegovih
placenih sluga".
.Jz istog perioda datira i Rezolucija sa zbora zena na teritoriji
opstine RujiSka (1Podgrmec), u kojoj se kaze:
.
,Mi, napacene zene i djevojke sa sela, okupile · smo se danas prvi
put da slobodno govorimo o sebi, da kazemo nase misljenje o narodnoj
borbi, da ka:lemo da mi ucestvujemo u njoj, jer uvidamo da ce jedino
borba donijeti spas nasem napacenom narodu.
IMi znamo da je i ovaj nas ZJbor i ova nasa sloiboda samo jedan
clio one velike narodne sl01bode koja ce doCi sa 'PObjedom naseg oru:lja.
!U nasoj Bosni, u kojoj su neprijatelji hratstva naroda bacili iskru
bratoubilacke mrlnje medu iSrbe, Hrvate i Muslimane, palo je mnogo
zrtava sa jedne i sa druge strane.
IMi znamo da klanje i ubijanje hoce fasisti. Mi znamo da je nasa
Narodnooslobodilacka vojska nosilac pobjede i bratstva, nosilac borbe
protiv klanja i wbijanja. IMi pozivamo 1borce nase, nasu rponosnu narodnu
vojsku da bez milosti iskorijeni sve one zloCince i placenike koji su
proljevali nevinu narodnu krv.
Ali vas isto tako zaklinjemo suzama koje smo prolile nad nasim
zgazenim pravima i slobodom, nad nasim popaljenim selima i poklanim
zrtvama, zaklinjemo vas patnjama koje smo podnijeli, da svoje svijetlo
oruzje, da svoju cast Narodnooslobodilacke vojske hikada ne okaljate
krvlju nase brace druge vjere koji nisu nMta skrivili, da ne dopustite
da na nasu vojsku padne prokletstvo hiljada nesretnih majki druge
vjere nad grobovima njihove nejake djece koju ste vi uniStili".
Ova pisma napisana su nakon uzasnih nasilja koja su ustaski zlocinci izvrsili u tim krajevima. >Prisutne na ovim konferencijama bile su,
uglavnom, srpske seljanke koje su :prve bile izlozene paljevini sela, uni-
40
41
stavanju svojih najblizih rodaka, svoje djece. Ova pisma govore koliko
su zenama politicki jasne i prihvatljive ideje bratstva i jedinstva, koliko
su bile sigurne da je moguce udruziti sve majke kada su u pitanju
djeca.
StupajuCi u politicki zivot zene su postajale uticajan politicki faktor i nosilac novih ideja ne samo medu zenama nego i u citavom narodu. 0 znacaju okupljanja :lena sa tog stanoviSta govori i drug Tito u
jednom pismu Kardelju za vrijeme 1boravka Vrhovnog staba u Foci
(23. februfa 1942. godine).
,Inace ovdje smo razvili tako intenzivan politicki rad da nadmasuje u mnogome rad u Uzicu i drugim mjestima gdje smo do sada bili,
narocito po zenskoj liniji ima mnogo uspjeha. Ne samo medu gradankama, nego jos viSe medu seljankama. Ovdje smo uspjeli da postignemo
da rade zajedno IMuslimanke i Srpkinje. U nedelju smo odr:lali zenski
zbor na kome su bile prisutne delegatkinje iz citave oslobodene teritorije, a ponajviSe seljakinja. Zbor je sjajno uspio, jer je 1bilo preko 500
zena. Tu je stvoren ant:iJfasisticki savez :lena za Bosnu i Hercegovinu.
Najinteresantnije je to da se u ovim najza:bacenijim bosanskim selima
seljakinje masovno odusevljavaju za narodnooslobodilacku borbu. Partizani imaju veliki ugled kod :lena i one ce nam mnogo pomoci da suzbiju kod muzeva cetnicku propagandu. U samoj Foci uspjelo se odmah
prvih dana po dolasku okupiti 90% :lena koje dolaze na sastanke."
Okupatori i domaCi izdajnici nisu uspjeli da od zena stvore aktivno orude nacionalnog i vjerskog razdora i bratoubilackog rata, bilo da
se radi o ustaskom ili cetnickom pokretu. Obratno, zene su vrlo brzo
shvatile da ne mogu ostati van borbe za jedinstvo naroda protiv okupatora i izdajnika. I najkraci boravak partizanskih jedinica u pojedinim
selima i gradovima znacio je rpristupanje novih aktivista i saradnika
narodnooslobodilackog rpokreta. Brzom opredjeljivanju zena doprinosili su znatno i uslovi rata i okupacije. Sredstva ratne tehnike i fasisticka varvarstva brisala su sve razlike izmedu fronta i pozadine. Zene su sa citavim narodom sticale iskustva o pravim neprijateljima, jer
su se nalazile u svim :Zaristima ratnih Z!bivanja.
Tesko je reCi koji je od orblika angazovanja zena u INOB-u bio
najtezi. I ilegalni rad, i rborba sa puskom u ruci. i rad u partizanskom
sanitetu, kao i rad na oslobodenoj teritoriji imali su karakter ratovanja.
tPrvi organizacioni oblik okupljanja zena hili su atkivi iii odbori
:lena koje su u pocetku stvarali stabovi ustanickih jedinica sa zadatkom da se brinu za ishranu i odijevanje vojske. Takvi odbori nikli su,
na primjer, u Hercegovini odmah rpo stvaranju oslobodene teritorije
1941. godine. Zavisno od stanja partijske organizacije, oni su hili viSe
iii manje i politicka tijela za rad medu zenama. Gdje god je posvecena
odgovarajuca paznja :politickom uzdizanju tih zena, one ~su ostale saradnici NOP-a i onda kada je oslobodena teritorija ponovo zauzeta od neprijatelja. One su bile obavjestajci, kuriri, prikupljale potre~ne stva~i za
partizane, itd. Stotine :lena istocne Hercegovine hapsene su. 1 pr.oganJa.ne
kao pristalice partizana, odvedene u zatvore u DUJbrovmku 1 drug1m
mjestima.
Odbori :lena, odnosno, Antifasisticki front zena stvaran je odozdo,
u selima i oslobodenim mjestima i vrlo brzo je obuhvatao mase zena.
Rad medu zenama bio je neposredni zadatak partijskih organizacija i
�svih partijskih rukovodst~va. s-:ak~ partijski .sa~tan~k im~o j~ n~ dne:vnom redu i pitanje o~l?amzovanJa ~~na, kao 1 plt~nJe ~zdizanJ': .~en~loh
kadrova, njihovog pnJe:na u .;~artlJU, predlagan~e naJ.sp_os~bmph zer:a
u odbore narodne vlastl, partiJSka rukovodstva 1td. CmJemca Je da Je
oslobodena teritorija najveCim dijelom obuhvatala sela, pa su se tu
razvijale i najmasovnije organizacije Antifasistickog fronta. :lena. Masovno ukljucivanje seoskih zena u redove narodnooslobodilackog pokreta imalo je neocjenjiv znacaj kako sa stanoviSta potreba vojske, tako
i onemogucavanja neprijatelja .da dode ~o ~amirnic<: i .drugih po~re~a
za svoje jedinice. Obrada zemlJe, sakuplJanJe hrane 1 nJeno sklanJ~nJe
pred neprijateljem, ib~ig~ za rv':njeni~e, z~ djecu - to s~ s~:r;no neb od
znacajnih poslova koJe Je vrs10 ·~FZ .zaJedno sa o~g.amzaCIJ~r_r;av omladine, narodnim odborima itd. SvoJU pnpadnost borb1 1 revoluc.IJI zene ~u
ispoljavale kako ogromnim radnim elanom, tako i masovmm herOI~
mom u teskim trenucima neprijateljskih prodora na oslobodenu tentoriju kao, na primjer, za vrijeme ofanzive na Kozaru, desanta na Drvar
itd. Zene Semberije izravnale su se po hra:brosti sa najboljim borcima
za vrijeme VI neprijateljske ofanzive. Po njihovim selima, u bazama
bile su sklonjene stotine ranjenih partizana. Daninia su fasisti na najsvirepiji nacin mucili zene i djecu da ·bi iznudili od njih podatke 0 bazama. Vjesali su ih na drvece, sjekli im dojke, ubijali djecu pred ocima
majki - baze su ostale neotkrivene.
Kada je u drugoj polovini 1943. godine istocna •Bosna ponovo
oslobodena, organizacije zena su se bde razvile. U oslobodenoj Tuzli
22. oktabra odrzana je Okruzna konferencija Antifasistickog fronta zena. Njeni delegati govorili su u ime dvadeset hiljada organizovanih zena
istocne Bosne.
Tako je bilo sirom Bosne i Hercegovine.
U ediciji ,Hercegovina u narodnooslobodilackoj lborbi" govori se
o jednom od najveCih podviga ilegalnog narodnooslobodilackog pokreta
u Mostaru u kome su velikti ulogu imale zene. Citiramo neke dijelove:
,Poslije hitke na Sutjesci veCina prezivjelih boraca Mostarskog .bataljona okupila se u poveleskim selima i odatle se spustila u Mostar ...
Pored 60 boraca iz bataljona, krilo se isto toliko drugova i drugarica
koje je trazila policija. Tom prilikom Mjesni komitet 1Partije i SKOJ-a,
naroCito org~nizacija A:FZ-a i od:bori narodne pomoCi, svestrario su se
angazovali. Gotovo nije lbilo kuce aktivista i simpatizera u kojoj se neko
nije krio."
U jednom clanku koji je objavila ,Nova zena'' organ Glavnog adbora AFZ-a Bosne i Hercegovine, piSe: ,1Svako oslobodenje Livna, a
ono je za cetiri godine rata dozivjelo cetiri puta taj radosni cas, svaki
bmava:k crnogorskih, sandZaaNih .i svbijanskih ,proletera, dalmatii[1Sikih
brigada i krajiskih udarnika, povecao je broj ovih jedinica iz Livna i
sela oko njega. Gotovo svi muskarci iz ovih sela koja su imala prije rata oko 700 kuca, njih vise od 1 200, javilo se u razne partizanske
jedinice. Zene i omladinke orale su, proizvodile hranu, obeZJbjedivale
svoju vojsku, a kroz njihova sela proslo je za cetiri godine viSe hiljada
partizana i na hiljade izbjeglica iz Banije i Korduna. Oko 2 500 zena i
djevojaka ucestvovale su u toku rata u prenosenju ranjenika u udaljene
bolnice. U vojnim jedinicama ucestvovalo je vise od 200 zena sa puskom
u ruci. Najvise ih je stupilo u brigade za vrijeme prvog i drugog oslo-
bodenja Livna. Jz Livna i okolice javilo se u partizane 60 djevojaka
Muslimanki. NajviSe ih je stupilo u bataljon ,Vojin Zirojevic", koji
je, nakon formiranja Desete hercegovacke brigade krajem 1942. godine,
usao u njen sastav. Mnoge od djevojaka koje su stupile u ovaj ibataljon
poginl11e su u mnogobrojnim bitkama koje je vodila ova brigada".
Zene su u pocetku ustanka u oruzane jedinice ulazile u prvom
redu ka9 aktivistkinje NOP-a sa okupirane teritorije, i to onda kada im
je opstanak bio ugrozen provalom policije, kada je prijetila opasnost da
budu uhapsene, rpa su morale 'biti povucene na slobodnu teritoriju ili
u vojne jedinice. Za svo vrijeme rata u vojne jedinice ulazile su zene
za vrijeme neprijateljskih ofanziva na slobodnu teritoriju. To su bile
aktivistkinje narodnooslobodilackog pokreta, Clanice KPJ i SKOJ-a, clanovi narodnooslobodilackih odbora, aktivistkinje AFZ-a. Osim tog naCina
ulazenja u borbu sa puSilmm u ruci bilo je i dmgih - zene i djevoj!kekoje su zavrsile sanitetske tecajeve dolazile su u jedinice kao ibolnicarke,
sanitetski referenti itd.
,
U pocetku ustanka nije ibilo odredenog stava u vezi sa ulaskom
zena u odrede i ibrigade. U ,1Proleteru" broj 14----,15 {za mart-april 1942.
godine) u clanku ,Vaznost ucesca zena u danasnjoj narodnooslobodilackoj borbl" izmedu ostalog pise:
,Kod mnogih nasih partijaca postoje neka nazadnjacka i nakaradna gledista da zene ne mogu ucestvovati sa oruzjem u borbi, da one
ne tre:ba da vrse razne funkcije u stabovima itd. To su gledista pete
kolone koja hoce da onemoguCi aktivno ucestvovanje zena u borbi ...
a tome nasjedaju mnogi nasi drugovi ...
Zene su do sada kazale da su isto tako sposobne snositi sve teskoce partizanskog ratovanja kao i muskarci. Zato treba zenama omoguCiti puno ucesce u toj bor'bi, kao i muskarcima .. .
Od 1942. godine na vojno-politickim kursevima koji su odr:lani na
oslobodenoj teritoriji bile su ucesnici i zene. One su nakon kurseva
rasporedivane na razne duznosti u vojnim jedinicama.
Prema pribliznim procjenama u raznim oblicima aktivnosti narodnooslobodilackog pokreta ucestvovalo je od 1941-1945. godine oko
pola miliona zena Bosne i Hercegovine. Prema podacima sakupljenim
u Savezu boraca Republike 9 057 zena deportovane su kao aktivisti i
saradnici narodnooslo!bodilackog pokreta u koncentracione logore, od
cega su 3 263 zene ubijene ili umrle od gladi i bolesti. Od ukupno 103 354
zrtava fasistickog terora u Bosni i Hercegovini, zena je 34 530, a djece
do 13 godina 20 920.
11 838 Bosanki i Hercegovki borile su se sa puskom u ruci, a na
raznim frontovima poginulo je 1 787 bosansko-hercegovackih partizanki.
U clanku ,;Nasa zena u narodnooslobodilackom ratu" objavljenom
u prvom broju lista bosansko-hercegovackih zena ,Nova zena", Duro
Pucar pise: ,Velike su :lrtve koje je nas narod ulozio u ovom oslobodilackom ratu, a narocito su velike zrtve bosanskohercegovackih zena
koje su od prvog dana, sa muzevima, sa bracom i ocevima stale rame
uz rame, uzele pusku u ruku i posle u neravni boj sa neprijateljem.
Posle su da brane svoj krov nad glavom, svoju zemlju, svoju cast i svoju slobodu. Mnoge zene koje su do juce bile majke i kucanice, radnice
u polju, danas su borci na frontu. Nema ni jednog posla, rna kako bio
tezak i naporan, koje nase zene ne bi uspjesno obavile. One danas rade
11
42
43
�Samija Slipicevic-Bubic
kao bolnicarke i njeguju bolesne i ranjene borce. One kose, oru i siju
i oibavljaju sve poljoprivredne poslove. One isto tako us:pjesno rade na
kidanju i popravljanju cesta i pruga. One na svojim pleCima vuku hra-
ZENE MOSTARA U PRVIM GODINAMA RATA
nu za vojsku na frontu onim stazama kojima nikakvo prevozno sredstvo
ne moze proci. One :predu, pletu i tkaju i time ublazavaju oskudicu nase
vojske. Zene sa uspjehom rade na suzbijanju bolesti koje su neminovne
u svakom ratu. 'Sve te zrtve i svi ti napori koji .su do sada cinjeni i koji
se neprestano cine jesu plemenita djela nasih :Zena na dobroibit sviju i
cijelog naroda".
N
'
44
45
apredni radnicki po'kre:t: u Mostaru bio je dosta jak. Od
samih pocetaka, okupljajuci se u Radnickom domu, u njemu
su ucestvovale i zene. Od 1937. godine po direktivi l<JPJ pocelo se masovnije raditi i napredne snage okupljati oko URS-ovih sindikata. U rad sindikata sve masovnije se ukljucuju i zene, jer je u gradu
bilo viSe preduzeca sa pretezno zenskom radnom snagom, kao sto su
Tvornica platna ,Vitkovic", Tvornica duhana, Tvornica sapuna i Otkupna stanica duhana, a velik broj zena bio je zaposlen po privatnim krojackim i frizerskim radnjama.
Preko sindikalnog pokreta zena je dolazila do spoznaje da je njezin polozaj daleko tezi od polozaja ostalih radnika, jer je manje placena za isti rad, jer nije imala ni neka osnovna prava, a viSe je eksploatisana nego muskarci, pa su i akcije koje su vodili sindikati obuhvatale
sve veCi broj zena - radnica. Takvi su, na primjer, strajkovi krojaca,
te strajkovi radnica Tvornice platna ,Vitkovic", Tvornice duhana, Tvornice sapuna. Preko sindikata zene su sticale i izvjesno opste i politicko
obrazovanje preko kurseva u Radnickom domu. Organizovanijim radom
poceli smo obuhvatati 1939. godine i nezaposlene zene. IR.ad sa zenama
odvijao se u vidu sijela. Prvo sijelo odrzano je u mojoj kuci, gdje je bilo
preko 30 zena iz kvarta Carine. Na ovim sijelima zene su se upoznavale
sa politickom situacijom u svijetu, a preradivali su se i izvjesni materijali, kao ,Zena u socijalizmu", citao se list ,Zena danas" i ostalo sto je
tada za ovu svrhu bilo namijenjeno.
Drugo ovakvo sijelo je odrzano u Ilickoj uHci u kuci Mume Sinanovica gdje je bilo oko 20 zena. Ovom sijelu prisustvovale su vecinom
zene Hrvatice. Trece i cetvrto sijelo odr.Zano je u Donjoj mahali u Imsiragica kuci i kuci Jusufa Bijavice. Poslije toga sijelo je odrzano u kvartu Luka u 'kuCi Jusufa Jusufovica, krojaca. Sva ova .sijela su hila brojno
posjecena. Ucestvovalo se u ra.zgovoru. Zene su se interesovale za mnoga
pitanja, pa i za politicka.
Ovakav smo rad nastavili sve do 1941. godine. Na ovim sijelima
odredene drugarice su govorile o politickoj situaciji. Medu zenama Muslimankama govorila je pored Muslimanke i Hrvatica, sto su zene sa
simpatijama prihvatile. :Za rad sa zenama u kvartovima !bile su zaduzene Anda Knezevic, Darinka Bitanga i Samija Bu;bic.
�Kao sto je Partija djelovala u gradu, tako su se pronalazile i forme
za djelovanje na okolna sela. Jedna od formi je hila i organizovanje
omladinskih izleta u okolna sela. Na ovim izletima okupljali smo pored
omladine i zene, sa kojima se, takode, razgovaralo o rpolitickoj situaciji.
Tako su 1939. i 1940. godine organizovani izleti u Humilisane, Jarak~
Vlinu, Bunu, Jasenku, Blaga:j, gdje su se pored omladine masovno oda:m-vali i zene i muskarci.
Jak uticaj i djelovanje Partije hilo je i preko Gajretove odnosno
Muslimanske hihlioteke, kasnije, od 1940. godine Narodne bihlioteke.
U njoj je bilo uclanjeno dosta :lena ne samo intelektualki nego i ostalih.
Pored kulturno-prosvjetnog rada u Bihlioteci su hili organizovani i razni
kursevi, kao kurs prve pomoCi, domaCinski lmrs, a preko svega toga
medu zenama se djelovalo politicki.
.
.
..
Ovakvo djelovanje medu zenama naslo JC od~aza u syim akciJama
koje je provodila Partija. Naprijed_ sm~ napomenuh d~ su zene masovno
ucestvovale U strajkovima, a tako IStO I U demonstraCIJama U Septembru
1940. godine. Moze se slobodno reCi da su oko pol<;>:Vinu uces~i~a u
demonstracijama saCinjavale ~en~, pa_ su neke od. nJ_I_h to~ pr~l.Ik~m
pretukli zandarmi, a n~~e su brl~. 1 nt~Jene. Uhrz? pos'~IJe ov~hv UJshjedile
su i druge demonstraciJe, na koJima Je takode bw vehk broJ zena.
Rat i okupacija zahtijevali su i nove forme rada, veeu budnost
i konspiraciju. I pored represalija k?j~ su pro':'?di.li Ta.lij~r;ti i u~t~~e,
zene se nisu pokolebale, nego su se JOS masovmJe I aktivmJe ukljucile
u NOP, i to i Muslimanke i Hrvatice i Srpkinje. Iako je vrlo mali broj
zena bio u clanstvu Partije, mnoge od njih su djelovale kao komunisti i
prenosile uticaj Partije na mase.
Sve je to uslovilo da su se od prvih dana okupacije preko zene
odvijalemnoge akcije oko priprema i slanja odreda, sakupljanja Crvene
pomoCi, i tako dalje. Mnoge su kuee hili punktovi za skupljanje oruzja
i drugog materijala. 0 tome su se uglavnom brinule zene.
Treeeg decembra 1941. godine Partija organizuje politicko-ekonomsku akciju, gdje masovno ucestvuju zene grada Mostara. To je hila iskljuCivo akcija :lena, koja je do kraja uspjela. Skup :lena je bio na Tepi,
tj. pijaci. Zene su uporno trazile repu zvanu viktorija, koje nije bilo dovo,ljno, a taJkode i maJs:noee koje nlije bilo uopste. Nezadovoljne odgovorom trznog nadzornika uputile snio se prema opCini uzvikujuCi: ,Hoeemo hljeba, hoeemo repe, hoeemo masnoee." Ni u opCini nismo dobili
bolji odgovor. Nisu mogl'i pomoCi jer je, navodno, nacelnilk Butlliill bio
bolestan. OtiSle smo njegovoj kuCi i dalje demonstrirajuei.
Avlija i sokak u kojem je stanovao Butum u Brankovcu - sada
Osmana Dikiea ulica, bila je ispunjena zenama sa praznim cekerima i
loncima. Iznenaden i uplasen tolikim brojem i uzvicima :lena nacelnik
Butum jc izasao u pidzami na tavan ( tako se u bosanskim kueama
zove unutrasnja terasa okrenuta dvoriStu) i drseuCi od straha zenama
se obratio rijecima: ,Seke moje, hajte kueama biee na Te;pi u roku
dan-dva i repe i masnoee."
Zene su i dalje demonstrirale trazeCi odnosne artikle za prehranu
dovikujuCi mu da su njihova djeca gladna, da on ima svega i da ih ne
razumije. Nismo mu vjerovale, nego su zene otiSle u ekonomat na staroj
zeljeznickoj stanici, gdje su mimo magazinera Ilke Barbariea prodrle
u magazin i u revol1tu parale vreee i prosiJpaJle brasno, seeer, ulje
i suhe sljive. Magaziner se lkao od stt<raha sklonio (inace je bio
simpatizer NOP-a) tako da su zene nesmetano radile sta su htjele.
Iz magazina su se zene uputile na hasce. Tamo su cupale prasu
i kupus, i to i u nasih simpatizera i u drugih poljoprivrednika, da se
nadv_nasim si~~pat~zerin::a ?e hi vrSile represalije, kao i da se akcija
u oCima nepnJatelja pnkaze kao ekonomska. U svojoj biti ona je hila
duboko politicka. Akcija je trajala od 7 sati ujutro do oko 11 sati i
tek tada su se zene raziSle svojim kueama. Policija je stajala i posmatrala. Sve zene su bile u zarovima i feredzama. U ovoj akciji ucestvovalo
je oko 300 zena.
IPoliticko djelovanje prije rata medu zenama imalo je velikog odraza tako da nam ni kasnije nije bilo tesko mobilisati zene ni za kakvu
akc~ju. ~ee poce~kom 1~41. godine,_ po direktivi ,Partije, organizuju se
samtetski kursevi po SVIID kvartovima. Isto tako zene se dobrovoljno
1941. godine javljaju u Protivhemijsku zastitu (PHZ).
U masovnim demonstracijama 27. marta 1941. godine zene su u
velikom broju ucestvovale.
Vee u aprilu i maju 1941. godine zene sakrivaju oruzje kao i
ilegalce.
'
. ' Juna i jula 1941. godine prebacivale smo zene Jevrejke iz Sarajeva
I Tuzle u Mostar. Ovu akciju smo vrsile u zarovima i za svaku od njih
hio je pripremljen zar i propusnica koja je glasila na zenu Muslimanku
i~ Mostara. Isto tako prilikom interniranja :lena ,Srpkinja u koncentracwne logore Makrac, Glinu, Dvor na Uni i druge, zene Mostara pokazale
su svoju solidarnost. Ukrcavale su se u vozove kojima su zene odvodene
u logore i u putu im dodavale hranu i novae.
. Vee 1941. godine formiraju se odbori zena za Desnu i Lijevu obalu,
kao I pododbori po kvartovima. U odborima su bile zene koje su rukovodile pododborima, a svaka zena iz pododbora imala je svoju grupu
:lena na koje je prenosila zadatke. Na taj nacin se djelovalo politicki
medu zenama i omogueavalo provodenje svih partijskih direktiva. Odborom zena Desne obale Neretve rukovodila je Bisera Puzie, a Lijevom
Samija Bubie.
. . Izmed? mnogiJ:l zadataka i akcija koje su sprovodile zene, lbio je
I taJ da ~u zene Ca~me uzele u zadatak da izvezu zastavu koju ee poslati
za 1. maJ 1942. godme Mostarskom partizanskom odredu koji se tih dana
t~ebao ~ormirati osamostaljivanjem i reorganizacijom Konjickog bataljona Sjevernohercegovackog NOP odreda. Odredile su grupu zena koje
ee to raditi. Medu njima su :bile Zora Keselj, Fahra Fejie, Dobrila Carie
Samija Bubie, Dika Hadzie, te Rada Mulabakija, u Cijoj se je kuCi za~
stava i vezla. Tesko se dolazilo do materijala, ali se ugalvnom nabavio
i zastava je na vrijeme izvezena.
. v• ZeJ?-e Sl;l, }ak<;>de, pomagale }tr~jkove d~ka u Trgovackoj akademiji
1 UcitelJskoJ skoh. I zbog hapsenJa daka zene grada su organizovale
demonstracije pred policijom i Talijanskom komandom. Tom prilikom
policajci i Talijani su tukli i rastjerivali zene. One su ipak uspjele da se
djeca izvuku iz zatvora. Ova akcija je hila aprila mjeseca 1942. godine
au njoj je ucestvovalo preko 50 zena.
'
46
47
�Zaga Umicevic
GODINE 1941. S BANJALUCKIM ZENAMA
mom boravku u Banjoj Luci, koji je trajao od jula 1941. godine pa do maja 1942, nosim vrlo upecatljJva sjecanja, prvenstveno na zene- djevojke i majke, one od sesnaest do sezdeset godina, raznih zanimanja i nacionalnosti, raznih nazora, pogleda na
svijet i razlicitog vaspitanja. Sve su one, a bilo ih je na stotine, u jednom
trenutku postale beskompromisni borci protiv okupatora i domaCih izdajnika. Sve svoje snage, ljubav, odanost, upornost i pozrtvovanje stavljale su na raspolaganje ciljevima narodnooslobodilacke borbe, Partije.
Naoko mirno, one su obavljale svoj svakodnevni posao: kuvale su, spremale, podizale djecu, radile po kancelarijama, odlazile u ucionice, za
katedre, aH su imale pred sobom jasno opredijeljen put i m~~o: syaki
dan nesto uciniti da se doprinese pobjedi nad mrskim nepnJatelJem.
Fasiste su sigurno viSe mrzili nego oni na oslobodenoj teritoriji. Svakoga su dana bili vred njihovim oCima, svakoga dana i casa lbila su
prisutna nedjela koja su cinili: hapsenja, mucenja i ubijanja njihovih
bliskih i dragih, znanih i neznanih. One .su, te :banja:lucke zene, majke
i djevojke, nesebicno, svaki dan i svaki cas, prinosile zrtve slob6di i
boljem zivotu, ali to nisu smatrale zrtvom vee svojom duznoscu. To
je lbio sastavni, nerazdvojni dio njihovog zivota, uslov njihovog postojanja.
Danas kada razmislja:rn o tom vremenu od koga me dijeli 35 godina, zalim sto nisam imala vise zivotnog iskustva, sto nisam viSe znala
jer mi se Cini da je, ipak, propalo dosta inicijativa onih hrabrih zena
i djevojaka.
iK.oncem juna, Zajko nizdarevic, clan Mjesnog komiteta Komunisticke partije za Bosanski Novi, koji je jos djelovao u ovom gradu,
donio mi je, u selo Javornik na Baniji, gdje sam se tada krila, direktivu
Dure Pucara-Starog da treba odmah da dodem radi ilegalnog partijskog rada u Banju Luku. Te iste noci sam se pre!bacila preko Une u
Bosanski Novi. Prenocila sam u kuCi Ferida-Fede Dedica, a sutradan,
preobucena u zar, u pratnji Zajka Dizdarevica, vozom otputovala u
Banju Luku. Tu smo se oboje istoga dana javili dn.tgu Starom.
Bio je vruc ljetni dan. Ja prvi put u zaru, i to stofanom. CekajuCi
odredeno vrijeme da se nademo sa drugom Starim, hodali smo po
Gornjem Seheru. Mene je zar stezao. Znoj me oblijevao od vruCine i od
muke sto mi je kmz pecu sve izgledalo crno, mucno i mracno. Osjetila
0
48
49
sam da ne mogu viSe u zaru da se krecem. Dogovorila sam se sa Zajkom da ga skinem. Ali gdje? Popela sam se u neki vocnjak, skinula zar
i oslobodena, osjetila sam odjednom radost. Neko dijete koje .se tuda
igralo odjednom povice: ,Gledaj, ona je skinula zar ... " Zajko i ja se
pozurismo da nas djeCija vika ne ada. To je bio moj prvi susret sa okupiranom Banjom Lukom.
Odmah sam se, poslije razgovora sa Durom Pucarom, koji je bio
sekretar Oblasnog komiteta Partije za Bosansku krajinu, a zivio ilegalno u Banjoj Luci, povezala sa Dusankom Kovacevic i Radom Vranjesevic, koje su se gradom kretale u zarovima. U tom simbolu vjekovne
potlacenosti zene ohavljale smo zadatke Partije za potpuno oslobodenje
covjeka. Nas tri, zatim Rahmija Kadenic i Dusko Bole, kao sekretar,
sacinjavali smo tada Mjesni komitet KPJ u iBanjoj Luci. Istovremeno
sam vrsila duznost sekretara Mjesnog komiteta SKDJ-a.
Posta su se Rada Vranjesevic i Dusanka Kovacevic kao i Dusko
Bole morali prebaciti u rpartizane, duznost sekretara Mjesnog komiteta Partlje preuzela je Jovanka Covic. Pored nas dvije i Rahmije, koji
je has nekako tada bio uhapsen, u Mjesni komitet je ubrzo usao Ivan
Zic, a onda i Ibro :Sarac. A kada je Jovanka Covic, poslije pokusaja da
je uhapse, morala napustiti :Banju Luku, preuzela sam duznost sekretara Mjesnog komiteta KJPJ. Ja sam na toj duznosti u Banjoj Luci
ostala sve do maja 1942. godine, kada sam morala otiCi iz grada jer su
me uveliko trazili.
U tom periodu ustaske vlasti zavele su teror i tbezakonje u gradu.
Narod je strahovao i niko nije bio siguran da nece, u rna kom momentu, i na njega doci red za zatvor ili logor. Bas u tom vremenu pripadnici narodnooslobodilackog pokreta u Banjoj Luci smjelo su obavljali svoje zadatke. Komunisti su, bez obzira na teror, na postojanje
velikog broja agenata, policajaca ustasa i okupatorske vojske, radili na
informisanju gradana, prikupljanju priloga svih moguCih vrsta, od novca i raznih materijala do municije i oruzja. Banja Luka je po mahalama, bastama, iza kapija, zatvorenih prozora, U kucama pa cak l JaVnim ustanovama, .zivjela jednim drugim zivotom, koji se osjecao u
svakom damaru porobljenog grada. Sastanci su odriavani po kucama a
zadaci su se vrlo cesto prenosili u prolazu, na ulici. Banjaluckim ulicama hodali su rpremseni ilegalci, organizacija ilegalnog rada pokrivala
je, poput mreze, cijelu Banju Luku. ,Partija radi kao sat!" konstatovala je Ustaska nadzorna sluzba u gradu, 15. novemhra 1941. godine,
i to poslije vala masovnog hapsenja i slanja komunista i saradnika
NOP-a u logore.
I pored stalnog hapsenja komunista, kao i odlazenja u partizane,
banjalucka partijska organizacija je neprekidno \brojala dvadesetak
clanova, a skojevski aktivi oko 40 do 50 omladinaca i omladinki. Na
mjesto onih koji su odlazili u partizane ili koji su odvodeni u logore
ili su ubijani, dolazili hi drugi, stalno je pristizala rijeka onih koji su
bili na strani Partije.
U gradu su postojale partijske celije, i to: u centru grada, u Petom
kvartu (naselje na desnoj strani Vrbasa), u Gornjem Seheru, na Hisetima, u Bojica Hanu i pri Sluzbenickoj menzi, dok nije zabranjen njen
rad. Nesta kasnije partijska organizacija formirana je i u Uredu za
kolonizaciju. Svaka od ovih partijskih celija ·imala je svog sekretara,
koji je bio direktno vezan za Mjesni komitet. Gotovo stalno najmanje
4 :l:ene BiH u NOB 1941-1945.
�polovinu clanova Partije i SKOJ-a sacinjavale su zene. U periodu o
kome aovorim clanovi Partije hile su: Jovanka Covic, Dusanka Cumura,
Fahrij~ FejzagiC, Z~ba Galijasevic, Nafa HarambasiC, Dus.anka Kov~~~
vic, Mileva Ljubotma, Zdrava !Korda, Bosa Kapor, Vah1da MaglaJhc,
Milena MllosavljeviC, Danica Marie, Jela Perovic, Nada .Podgornik, Zaga
Umicevic i Rada Vranjesev,ic. Pored njih naJbrajam i neike Slkojeva.~e:
Semsa GalijaseviC, Mara Kapor, Gordana Kovacevfc, Zora Kovacevic,
Dusanka Perovic, Lutka SmailagiC, Desa Stupar i druge. Vjerovatno
ovdje nedostaje poneko ime. Dugi vremenski period ucinio je svoje,
iako bi bio dug nas zivih da nijedno ime iz tih dana ne prepustimo
zaboravu.
Za Citavo vrijeme mog boravka u okupiranoj Banjoj Luci, ilegalni
narodnooslobodilacki pokret i nasa Partija imali su medu zenama i
omladinom najodanije pristalice, neumorne i predane radnike. Na njih
se Partija oslanjala u izvrsavanju najdelikatnijih i najtezih zadataka.
Upoznala sam veHk hroij :lena, maj:kli i djevojalka koje su neustrasivo
oibavljale sve zadatke koje im je ~Partija postavljala. Moja djelatnost u
Banjoj Luci odvijala se, velikim dijelom, uz pomoc .tih junackih i hrabrih :lena. Pored clanova iPartije, narodnih heroja Rade Vranjesevic
Vahide Maglajlic i vee na:brojanih drugarica, ovdje je djelovala citava
plejada anonimnih junaka - :lena, koje su, najcesce pod zarom, obavljale kurirske funkcije, prikupljale hranu, odjecu, oruzje, pripremale
stanove za ilegalce, kuvale i nosile hranu zatvorenicima.
Pri Mjesnom komitetu 'Partije djelovao je, vee u najranijem
riodu ilegalnog NOP-a, Odbor Narodne pomoCi u kome su, takode, djelovale zene. Preko njega prikupljali su se dobrovoljni prilozi za porodice ciji su sinovi iii hranitelji otiSli u partizane iii za pohapsene drugove i drugarice. Po kvartovima odbor je formirao grupe aktivista koji
su organizovali mrezu saradnika po pojedinim ulicama. ~Preko tih saradnika prikupljali su se prilozi, a sabirna mjesta su se nalazila u pojedinim kucama. Iako i sa:mi u oskudici, gradani su nesebi,cno davali novae, odjecu, hranu, lijekove i drugo. Sjecam se s koliko je hladnokrvnosti i hrabrosti Vahida Maglaljic prikupljeni materijal slala partizanima. Ona je usred dana primala kurire i seljake s oslobodene teritorije, tovarila na konje hranu, sanitetski materijal i sve drugo sto je
bilo potrebno i sama je svoje dugo cuvano i prikupljano djevojacko
ruho prekrojila za ranjene drugove. U tome joj je pomagala i njena
majka, kadinica Maglajlic.
~Veza sa okolnim jedinicama odrzavana je preko partizanskog Voda za vezu, koji se nalazio najcesce u selu Poniru, u blizini Banje Luke.
Sa oslobodene teritorije mi smo dobijali vijesti o stanju na terenu,
direktive od Oblasnog komiteta KPJ za Bosansku krajinu, letke i drugi
materijal. Takode smo obavjestavani sta je nasim jedinicama najpotrebnije kao i to koje ljude treba spremiti za oslobodenu teritoriju.
Istovremeno smo iz Banje Luke slali informacije o kretanju neprijatelja, o stanju u gradu, hapsenjima itd. Kao kuriri izmedu grada i punktova gdje su stizali drugovi iz Voda za vezu, radile su iNafa Harambasic, Grozda Bilanovic, Zumra Cejvan, Nevenka Cumura, Nevenka Dadasovic, Gordana Kovacevic, Mileva Ljubotina, Mara i Bosa Kapor, Dusanka PeroviC, Havka Sarac i druge. ,Preko tih kanala organizovano su
odlazili pojedini drugovi i drugarice u partizane.
pe-
so
51
Za vrijeme svog ilegalnog boravka u Banjoj Luci, Duro Pucar-Stari oddavao je vezu sa nekim gradovima Bosne i Hercegovine - Prijedorom, Bihacom, Sarajevom i taiko dalje. Za oddavanje ovih veza opet
su bi,le najrpo1Jrebnije zene kao ;kruriri. Ta<ko su se u toj ulm:i nasle
Zdrava Korda i Zumra Cejvan, lwje su is,le u Prijedm, do:k je Bosa
Kapor iSla u Sarajevo itd. Kurirske zadatke obavljale su i Mara Opacic,
Havka Sarac i druge.
U gradu je jedan od nasih zadataka bio smjestaj kompromitovanih drugova i drugarica. I to su najuspjesnije rjesavale zene. I pored
toga sto su mnoge od njih imale djecu, one su, uz veliki rizik, primale
i smjestale nase drugove i drugarice. U moje se sjecanje jasno usjeklo
nekoliko situacija kada je mene, sekretara Mjesnog komiteta Partije,
trebalo prihvatiti, sakriti. UCinile su to zene. Ispricacu neke od tih situacija.
1Pasa, udovica kadije :Harambasica, blaga i mirna zena, na koju je
pala duznost da sama, u tim vremenima podize i skoluje troje djece
svega se odricala samo da hi svojoj djeci nesto pruzila. Najstarija kci
Nafa upravo je maturirala. Te godine u jesen ona se hila upisala na
Farmaceutski fakultet u Zagrebu. Srednja, Biba, hila je u sesnaestoj godini, a najmladi djecak Braco, jedva da je napunio trinaest godina Znala je da sam ilegalka, da sam sekretar Mjesnog komitet Partije i da
je opasno ddati takvu osobu u svojoj .kuci. Znala je da bi u slucaju
provale stradili i oni za koje zivi - njena djeca. Svega je toga Pasa
hila svjesna, ali za svih onih pet-sest mjeseci, koliko sam probavila u
njenom toplom domu, ona nije nikada ispoljila strah ili zelju da napustim njenu kucu, nikada me nije niCim odvajala od .svojih kceri i sina
mjezimca. Stavise, kada bismo njena kcerka Nafa, koja je tada bila
clan :Pa:rtije i ja slucajno, u mladalaokoj nehajnosti nesto od pisanih materijala nesmotreno ostavile negdje u kuCi iii kada bi neko ndto donio,
a nas nije bilo, ona hi brzo sklanjala, trpajuCi u njedra i1i sakrivala na
skrovita mjesta. Kada je njena kCi Nafa uhapsena u Zagrebu, maja
1942. godine, mirno mi je rekla:
- Treba da se skloniS odavde, da se izbjegne drugo zlo!
I kad pisem o kadinici Pas·i Harambasic, sjecam se ttrenutaka drugovanja sa njenom kcerkom Nafom, za koju nijedan zadatak nije bio
neizvodljiv, niti tezak. Komunikativna po prirodi, znala je brzo da uspostavi kontakte s kim je to bilo potrebno ili nabavi u najkracem roku
ono sto je bilo potrebno za partizane.
Ostao mi je u sjecanju jedan dogadaj, koji je ukazivao na nasu
mladalacku nesmotrenost: jednog proljetnjeg popodneva, poslije uspjesno obavljenog zadatka, Zdrava :Korda, takode clan Partije, Nafa
Harambasic i ja, prolazeCi pokraj fotografske radnje, zazeljele smo da
se uslikamo. Sto naumismo, to i ostvarismo. Uslikale smo se zajednicki i slika je nekim kanalima dospjela policiji u ruke. Mi je nismo nikada vidjele. Prenpostavljam i ne mogu da se otmem utisku ·da je to
bio jedan od razloga za hapsenje Nafe Harambasic, a kasnije i Zdrave
Korde.
Radmila Zic zivjela je u Banjoj Luci sa svojim muzem Ivom, profesorom gimnazije koji je bio zajedno .sa mnom clan Mjesnog komiteta .:KJPJ. Nekada je dovoljan samo jedan dogadaj pa da neko ostane
u sjecanju za Citav zivot. Tako je bilo i sa Radmilom Zic. Bio je hladan
aprilski dan, 1942. godine. Po raskvasenim ulicama topio se snijeg. Ci-
�tav dan sam naporno radila. Nisam bila stigla da za sebe obezbijedim prenociSte, a za nekoliko minuta isticao je policijski sat. A nad
se na ulici poslije policijskog sata i biti uhvacen, znacilo je sigurni
zatvor. Razmisljala sam brzo kome da zakucam na vrata, ko od simpa:tizera strunuje u blizi,ni. SHgoh, truko, pred S 1tan Zioovih i pozvoniih.
Otvorila mi je Radmila, gostoljubiva kao .i uvijek. Rekoh joj da ne mogu
nad prenodste, a vee je lblizu policijski sat. Ivo, mjen muz, cutao je.
Dva sinCica, Rikard i Romeo, stajali su i gledali u nas, a mala ViSnja
je spavala u kolijevci. Rada jednim pogledom obuhvati svoju djecu,
a onda cvrstim glasom, kome se niko ne bi mogao suprotstaviti rece:
- Ostajd ovdje! Moras da se odmoris! Ja necu spavati, pazicu.
Ako bilo sta bude, mozes pobjeCi kroz prozor. Pokazaeu ti kuda ...
Ovakvo reagovanje Rade Zic, majke troje nejake djece, tada sam
smatrala potpuno normalnim. Bila sam sama i nisam nosila odgovornost za porodicu i nejac. Velicine te zrtve postala sam svjesna tek nekoliko godina kasnije, kada sam i sama postala majka.
Ljeposava Opacic. Bio je maj 1942. godine. Medu ustasama i policijom nastalo je uzbudenje i pometnja. Dva dana prije presli su prvi
avijaticari, Franjo Kluz i Rudi Cajavec, partizanima u oslobodeni Prijedor. Ni dana viSe ne smijem ostati u gradu. Traze me agenti. Raspisana je za mnom i potjernica. Obavijestena sam da ustase znaju da se
krecem u zaru, da imam legitimaciju na ime Munire Kulenovie, znaju,
dakle, moje pravo i moje ilegalno ime. Treba izid iz grada. Zdrava
Korda mi je saopstila da se mogu prebaciti rano ujutro s Malte u Bojiea Hanu. Trebalo je iz centra grada, iz stana Franje Hofbauera, otiei
na Maltu, na kraj grada. Znaci, trebalo je preCi neopazice viSe od dva
kilometra preko Citave Banje Luke. Zdrava i ja donijele smo odluku da
idem alejom, a ne glavnom ulicom, da to bude odmah poslije podne i
da idem bez zara. Dogovorile smo se, takode, da se sto ibolje i elegantnije obucem. Pretpostavljale smo da postoji manja opasnost da me prepoznaju, jer su znali da se krecem u zaru. Cule smo da su vee neke
zene, odjevene u zar, legitimisali na ulici. Isto tako, mislile smo, ustase
nece ni pomisliti da bih se, usred dana, usudila proCi Banjom Lukom.
Obukla sam kostim dr Gertrude Stern, .banjalucke ljekarke, koja nam
je, prije nego sto je otisla u partizane, ostavila na raspolaganje svoju
garderobu. Obula sam i njene cipele s potpeticom. U njima sam, kasnije, presla s partizanima c.itavu centralnu Bosnu i ~slavoniju. Zamijenila sam ih na neobican nacin; pri nasem napadu na Bosanski Kobas,
kada smo se vratili iz Slavonije. Od svakog borca iz nase gerilske grupe,
koja je brojala dvadesetak ljudi, dobila sam po jedan par cipela broj
37, iz prodavnice ,Bata". Posto nije bilo dobro da idem sama, mislile
smo da bi to bilo suviSe upadno, pa je sa mnom, bez oklijevanja, krenula Ljeposava Opacie, s kojom je prethodno Zdrava razgovarala. Bila
je to sredovjecna zena. Imala je tri kceri i sina. Jedna kcerka, Mara,
obavljala. je razne zadatke u ilegalnom pokretu. Ljeposava me je jedva
poznavala, ali joj je bilo poznato da me policija trazi. Razgovarajud
mirno sa mnom, dried me ispod ruke ka:o da smo u setnji, iSla je dugom, tek prolistalom banjaluckom alejom bez ikakvog .kolebanja i nervoze.
Kada pisem ove rijeci, zivo se sjecam divne drugarice Zdrave
Korde. Rodene smo u istom selu - Svodni. Bila je dijete sedmoclane
porodice zeljeznicara Mile Korde, najmlada od pet sestara. Zavrsila je
gimnazi~u
52
53
aprila 1941. godine. Mnogo je voljela citati, njen krug interesovanJa bio je vrlo sirok. Zdravu je covjek morao voljeti. Bila je
takav komunista koji je svojom hrabroscu, svojom vjerom u pobjedu,
nadahnjivao omladinu za akcije, za djela. Sjecam .se uvijek njene jednostavnosti, skromnosti, njene dobrote i spremnosti da uradi sve sto
je bilo potrebno. Svoje misli je znala precizno i jasno formulisati, kad
je govorila, sabesjedniku je gledala pravo u oCi, govorila je tiho, uvjerljivo i ·bez gestikulacija. Ni u najtezim trenucima nije posumnjala u
nasu pobjedu, nikad je nije napustao zivotni optimizam i vedrina.
Stalno je zivjela u ubjedenju da je nekomp11omitovana, da je agenti ne
poznaju i da policija o njoj ne zna niSta. Majka Duja ju je molila da
dode kod nje u selo, da se malo skloni, ali to Zdrava nije htjela. Nije
mogla ostaviti pa:rtijske zadatke. Bila je .stalozenija i ozbiljnija nego
sto bi se to ocekivalo od osamnaestogodisnje djevojke.
Kad danas razmiSljam o svom izlasku u partizane, iz okupirane
Banje Luke, sigurna sam da to bez Zdrave ne ibih mogla uCiniti. Ka.da
je vidjela da ovdje vise ni casa ne mogu ostati, uspostavila je vezu sa
simpatizerom i saradnikom I'brom PraCicem, koji je radio u Uredu zo
kolonizaciju. Sarno dva dana ranije odletio je avionom u partizane direktor Ureda Rudi Cajavec, a pet je nasih drugova - clanova Partije
koji su radili u tom Uredu, sa punim kamionom materijala preslo na
oslobodenu teritoriju preko Lijevca Polja. Zdrava je, planirajuCi moje
bjekstvo, nasla 'kucu na Malti u kojoj .sam mogla prenociti da bih
ujutro rano, kolima Ureda za kolonizaciju, krenula na oslobodenu teritoriju. Slucaj je htio da su ustase trebale doznati na koji se naCin kamion pun razne opreme sa pet ljudi prebacio partizanima. Taj zadatak
trebalo je da obave dvojica namjestenika iz Ureda od kojih je jedan
bio I.bro Pracic, nas saradnik. Po dogovoru s Ibrom, trebalo je da na
Malti sacekam taj automobil, da pridem onom drugom covjeku i upitam ga da li se mogu s njima poves:ti do Karajzovaca u Lijevce Polje.
Plan je bio smion, ali je uspio. U ta dva dana najkriticnijeg perioda
mog iboravka u 1Banjoj Lud, ·kada su me trazili na sve strane, Zdrava je
dolazila i nekoliko puta u stan Franje Hofbauera, u kome sam se naIazila da bi me izvijestila o svemu sto je ucinila u pogledu mog odlaska
u partizane. Na moja upozorenja da se sama cuva, odgovarala bi da za
nju nema opasnosti. I kada sam se, uz pomoe .Ljeposave Opacie, prebacila u malu kueu na Malti, dosla je ovamo, rano ujutro idueeg dana
da me isprati. Gledala je kroz prozor kada sam izlazila iz kuee, kada
sam prilazila automobilu i konacno sjedala u njega. To je .bilo moje
posljednje videnje sa Zdravom Kordom. Uhapsena je samo nekoliko
dana poslije mog izlaska. iK.asnije sam od prezivjelih uhapsenika cula
da se na policiji herojski dr:lala. Ubijena je u zatvoru.
Iz tog vremena pamtim jos jednu drugaricu - Steficu - Bebu
Roter. Bila je krojacica i njen lijepo uredeni krojacki salon bio je gostoljubivo otvoren za sastanke Mjesnog komiteta KPJ, za nase ilegalce
- rukovodioce. U njenom stanu boravili su ilegalno Vaso Butozan,
Duro Pucar, Danica Marie, Adela 6unaric. KoristeCi se okolnoscu da
je u njen salon dolazilo mnogo musterija, moglo se kod nje svraeati
a da se ne izazove sumnja policije. Nikada nije odbila pomoe kada je
trebalo da oddim sastanak u njenom salonu i kada smo trazili da neko
od ilegalaca kod nje stanuje. 'S divljenjem je govorila o hladnokrvnom
�drzanju :Dure Pucara-Starog u najkomplikovanijim situacijama. Nad
drugovima koje je prihvatila bdjela je sa najvecom odgovornoscu.
Sjecam se jednog slucaja. Trebalo je da se prebacim u partizane.
Pozdravila sam se s njom. Znala je da odlazim. Medutim, kana! kojim smo trebali otiCi otkriven je. Pravovremeno su me o tome obavijestili taka da nisam pala policiji u ruke. Kada sam se vratila iz
Gornjeg Sehera, otiSla sam Bebi Rater. Ona se istin~ki obradovala mom
povratku i nagovarala me da kod nje ostanem. Uopste se nije plasila
za sebe u trenutku kada su me najvise proganjali u Banjoj Luci, kada
su me agenti trazili na sve strane. Nije pomisljala na to da ibi me mogli
pratiti i taka doznati moje skroviste.
Pri Mjesnom komitetu KPJ organizovan je i odbor za sakupljanje sanitetskog materijala i pripremanje kadrova za sanitet partizanskih jedinica i oslobodenu teritoriju. I ovaj su posao, uglavnom, organizovale i nosile zene. One su, prikupljanjem priloga od saradnika ili
kupovinom lijekova posredstvom simpatizera, slale na oslobodenu teritoriju vece kolicine sanitetskog materijala. Znacajnu ulogu u prikupljanju lijekova i sanitetskog materijala odigrala je grupa u ibolnici
koju su sacinjavale dr Danica Perovic, dr Gertruda Stern, dr Suzana
Canji, dr Mirjana Beleskin i apotekarka Vera Babic. U Higijenskom
zavodu organizovana je, takode, jedna grupa koju su sacinjavali Havka
Sarac, Razija msceviC, Zlata Smajlagic i drugi. U pocetku su se sakupljali lijekovi, zavoji i os:tali sanitetski materijal, koji je iz bolnice
prebacivan kod Lujze Lipovac, a od njene kuce su ga odnosili dalje
kuriri, uglavnom zene. Uspostavljanjem veze sa Mjesnim komitetom,
ilegalni rad u banjaluckoj bolnici dobio je sire razmjere i odvijao se
po unaprijed pripremljenom planu. U bolnicu je slat i ibilten koji je
stampan u tehnici Mjesnog komiteta. Rad u bolnici je pod jesen 1941.
dobio jos organizovaniju formu. Radi ilustracije navodim primjer epidemije svraba medu borci:ma. Dr Danica ,P.eroviC je tada iz holnice
na osloibodenu teritoriju poslala na kilograme sumpora i masti. Takav
rad u bolnici trajao je i u prvoj polovini 1942. godini. ;Pocetkom te
godine, dr Stern se prebacila u jedinicu, a u kracem roku su takode
otiSli u partizane dr Danica Perovic i dr Ihsan Zukanovic. Poslije toga
pocelo je u bolnici hapsenje taka da su zaostali clanovi grupe, koji
nisu stigli da se prebace u jedinice, pohapseni.
Mjesni komitet je s jeseni 1941. godine organizovao i skracene sanitetske kurseve za djevojke, i to u Bojica Hanu, u Petom kvartu i na
Hisetima. Rukovodioci, a uglavnom i predavaCi ovih kurseva bile su
Jela Perovic, Dusanka Cumura i ja. Dakle, rukovodioci, predavaci i slusaoci bile su djevojke. Kursevi su trajali po nekoliko dana, a na svakom
je oddano po 10 predavanja, uglavnom prakticnog karaktera iz oblasti
prve pomoCi, zbrinjavanja ranjenika i organizacije sanitetske sluzbe u
jedinici. Skora sve kursistkinje, a njih je 24 zavrsilo kurs u gradu,
kasnije su izasle u partizane. Mnoge od njih postale su sanitetski referenti iii zdravstveni ili politicki radnici u pozadini. Mnoge su od ovih
djevojaka ostavile svoje mlade zivote spasavajuCi ranjene drugove.
Jedne se sjecam vrlo upecatljivo. Bila je to Lutka Smailagic,
osamnaestogodiSnja ucenica, maturantkinja, zapravo, koja je te, 1941.
godine, kao i citava njena generacija, dobila ;Pavelicevu spomen-svjedodzbu i spremala se za medicinski studij. Bilo je ljeto 1941. godine
kada smo se prvi put srele. Stanovala sam neko vrijeme u njenoj kuci,
54
55
i to neposredno poslije dolaska u Banju Luku. Nosila je zavoj na glavi
kao uspomenu na tragican izlet u Jajce. Taj izlet je za banjalucku omladinu organizovala majka priznatog ustase Viktora GutiCa. Po preporuci skojevske organizacije, na izlet je poslo nekoliko djevojaka skojevki i aktivista lbanjalucke gimnazije, i to - Lutka-Lutvija Smaihgic,
Emilija Rebac, 'Sida Jelic, RU.Za Kuzenkijevic, Zdrava Korda i druge.
Autobus se prevrnuo u Vrbas, jer je safer bio premoren od nocnog
prevozenja protjeranih Srba. Tom prilikom je poginula Emilija Rebac,
a Lutka je ranjena. Bio je to za izmucenu i napacenu Banju Luku veliki
udarac. Vee tih dana Lutka je odlucila da odgodi svoj san o studiju
medicine, znala je da su njene mlade snage potrebnije na drugom
mjestu, u borbenim redovima. Pocela je, uz sestru Zlatu, koja je bila
medicinska sestra, da uci osnovne stvari o njezi ranjenika i prvoj
pomoci. Bila je to lijepa, prelijepa plavokosa djevojka, krupnih, nasmijanih ociju, brzih pokreta, uvijek vedra, spremna za igru i pjesmu. Uz
to je bila i veoma vrijedna. Obavljala je sve kucne poslove u petoclanoj porodici, jer su obje starije sestre radile. Stizala je na sve. Njena
kuca je bila uvijek puna drugarica, puna mladosti i veselja. Stizala je
da uradi i sve poslove koje joj je skojevska organizacija stavljala u
zadatak. Znala je svakoga pokrenuti u akciju. UCila je pismenosti djevojke koje to nisu imale prilike nauCiti. Drugovala je s njima. Voljele
su je jer je hila otvorena i iskrena. iPod kraj 1941. godine otisla je u
partizane i svoj prvi posao partizanke bolnicarke pocela u planini Cemernici. Kasnije je presla u partizansku bolnicu na Kozari.
Za vrijeme kozarske ofanzive fasisti su pronasli ranjenike koje
je njegovala ratna bolnicarka Lutka. U mladalackim snovima ona je
zeljela da bude ljekar. •Poginula je u borbi za ranjene drugove.
Mjesni komitet organizovao je i kuvanje i donosenje hrane u Crnu kucu, gdje su hili zatvoreni komunisti i 11odoljubi. I to su iskljuCivo
obavljale zene. Ovako organizovana pomoc zatvorenim drugovima bila
je od velike koristi naroCito onim simpatizerima i saradnicima NOP-a
koji nisu nikoga imali u iBanjoj Luci. Kakvo je stanje tada vladalo u
Crnoj kud, najbolje svjedoci izvjestaj ljekara ustaskog zatvora od 1. februara 1942. godine. U njemu se, izmedu ostalog kaze: ,,Kruh je slab
i smijesne velicine, tako da se na ljudima koji su primorani jesti hranu
iz zatvora, maze odmah na prvi pogled opaziti mrsavljenje i kad bi
tako potrajalo, ljudi ce oslabiti u tolikoj mjeri da ce lijecnicka pomoc
biti uzaludna."
Putem hrane prenosene su i vijesti iz grada u zatvor. Tako su
zene donosile tim putem o'bavjestenja koja su bila za partijsku organizaciju dragocjena. Mjesni komitet je tako informisan o drhmju pojedinaca pred policijom, odakle su stizala i upozorenja o tome koje drugarice i drugove traze radi hapsenja. Ja sam, na primjer, tako saznala,
preko nasih zatvorenih drugova, dame ustase traze.
U ovom razdoblju znatno je bila razvijena politicka djelatnost.
Preko sastanaka ili pojedinacnih razgovora, clanovi Partije i aktivisti,
blagovremeno su upoznavali gradane o zbivanjima u svijetu i u nasoj
zemlji. Raskrinkavana je ustaska propaganda i objasnjavani ciljevi i
zadaci NOB-a. Na razne nacine ometana je mobilizacija obveznika u
oruzane snage NDH kao i odvodenje radnika u Njemacku. Gradani,
pozivani u domolbranstvo ili na rad u Njemacku, najcesce bi odlazili u
partizanc ili prelazili u ilegalnost.
�U ovom vremenu i pored ogromnih poteskoca djelovala je partizanska tehnika u kojoj su, od drugarica, radile Havka Sarac i Zumra
Cejvan. Na pisacoj maSiini i sapirografu umnozeno je nelkoM:ko hilj<~Jda
letaka i proglasa, radio-vijesti i drugih materijala koji su preradivani
u partijskim celijama, medu grupama aktivista i simpatizera. Izmedu
ostalih, stampani su i leci u kojima su pozivani vojni obveznici da se
odazivaju na mobilizaciju, radnici da ne idu u Njemacku i taka dalje.
U nekoliko navrata imali smo vrlo uspjesne akcij~ prikupljanja kancelarijskog materijala - papira, matrica, vrpci za pisacu masinu itd.
Jos jednu je akciju vrijedno zabiljeziti. Bila je od velikog znacaja
za ilegalni NOP, a .Unvedena je pod rulkovod:Sitvom Mjesnog komilteta KPJ,
a uz pomoc simpatizera Ismete Demirovic. To je hila izvodenje iz grada
poznatog agenta Ratimira Paternostera i njegovo privodenje pred narodni sud. Ratimir ,Paternoster je izmedu 1937. i 1939. godine ucestvovao u nekim akcijama naprednog i revolucionarnog pokreta u Banjoj
Luci, ali je kasnije prestao sa tom aktivnoscu. Odmah poslije okupacije
stavio se u sluzbu Nijemcima i ustasama. Posta je znao mnoge ljude,
ucinio je ustasama velike usluge. Taka je, na primjer, prokazao komuniste JSafeta Filipovica i Radenka Stojnica, koji su djelovali na kljuckom terenu. Oni su uhapseni i odvedeni u J asenovac onda kada su Partiji hili najpotrebniji. On je, izmedu ostalog, bio organizator i ucesnik
u pokusaju hapsenja sekretara MK KPJ za Banju Luku, Jovanke Covic
u Sluzbenickoj menzi, a bio je inicijator hapsenja i sa Nijemcima ucesnik u ubistvu Brace 1P.otkonjaka. Jednom je, u cekaonici rza po.sjete ustaskog zatvora, zapazio Ismetu Demirovic, suprugu :Saliha Demirovica,
sluzbenika Ravnateljstva suma, koji je tih dana pritvoren kao saradnik
NOP-a. Odmah joj se poceo udvarati. Rukovodstvo ilegalnog NOP-a poznavalo je odnose u policiji i ustaskoj nadzornoj sluzbi i odlucilo je da
Paternosterovo razocaranje koje je nastalo kao rezultat neostvarenih
ambicija kod ustasa, iskoristi. Ismeti Demirovic, saradniku NOP-a, data
je u zadatak da prihvati udvaranje i da dalje djeluje prema dogovoru.
Ismeta se primila ovog teskog zadatka i pocela da se sastaje sa Paternostemm. Paternosteru su rpo.stavljeni zadaci da pusti iz zatvora uhapsene drugove, sto je on vrlo nevjesto izveo, taka da je akcija ;propala. MisleCi da rukovodioci NOP-a ne znaju za sve njegove zlocine, a razocaran u
svoje ustaske i njemacke naredbodavce, a vjerovatno i ibog ljubavi
koju je osjecao prema Ismeti, on je pristao da ode na oslobodenu partizansku teritoriju. Tu ga je vojni sud osudio na smrt.
;Pocetkom januara mjeseca 1942. godine iz Banje Luke je, zahvaljujuci aktivistkinji Hatidzi Maslo, izveden u partizane doktor Klajnhapel. U akciji za prebacivanje ovog ljekara na oslobodenu teritoriju ucestvovala je grupa parti<zana iz Treceg odreda, kao i grupa aktivista ilegalnog NOP-a iz grada. Hatidza Maslo, supruga jednog od partizanskih
rukovodilaca u okolini Banje Luke, Idriza Masle, iznajmila je, 6. januara 1942. godine, u sest casova ujutro fijaker od Mustafe Katane i pod
izgovorom da joj je otac tesko bolestan, izvela iz grada doktora Klajnhapla u pravcu Gornjeg Sehera gdje su joj stanovali roditelji. Kada je
fijaker stigao do Sitara, prema ranije utvrdenom planu, pojavili su se
partizani i zaroibili doktora. Posredstvom fijakeriste supruzi Klajnhapla
poslata je obavijest da su joj muza zarobili partizani. Sa doktorom, na
oslobodeni teritorij, izasla je i Hatidza Maslo. 1Bila je horae i pozadin-
56
57
ski radnik. U kozarskoj ofanzivi je zarobljena i odvedena u Bosansku
GradiSku, gdje je ubijena.
iNegdje u martu 1942. godine, poslije februarskog pokolja Srba u
okolini Banje Luke (Sargovac, Motike) zabiljezena je jos jedna manifestacija banjaluckih zena. Poslije ovog zlocinackog akta, gdje je hladnim oruzjem likvidirano 1500 ljudi, zena i djece, digao je glas citav
narod, a posebno muslimanski zivalj. U cilju zastrasivanja Muslimana,
ustase su pocele masovno zatvarati napredne Muslimane. Ova nije uplasilo muslimanski zivalj, koji sa jos viSe uspjeha nastavlja sa akcijama
protiv ustasa. Pod rukovodstvom a:ktivista ilegalnog INOP-a, oko 500
zena Muslimanki, pod zarovima organizovalo je demonstracije po gradu, zahtijevajuCi pustanje njihove djece i brace iz zatvora.
Iz ovog perioda nosim duboko u sjecanju i lik omladinke Nazife
Isakovic. Zivjela je u maloj kuCi u Gornjem Seheru sa svojim bratom
Zaimom, koji je tada bio Clan Partije. Naza je donosila izvjestaje i poruke od Zaima nama, a od nas je preuzimalala stvari koje je trebalo
prenijeti u Gornji Seher da bi se prebacile partizanima. Birala je najlJepse rijeci kada je govorila o svom bratu. NiSta na svijetu nije postojalo sto ne bi za njega ucinila. ,Sarno da mu se stogod ne desi govorila je cesto, ,Dajte meni da za njega uradim sve sto treba, samo
da se on sacuva .. .".
Koji god bi joj zadatak brat povjerio, ana bi ga izvrsavala. Prenosila je oruzje za partizane, vazne poruke, hila je spremna da sve
uradi. ,,Jedino sto ne bih mogla uciniti, a to je da skinem zar" - govorila mi je cesto. Divila sam se toj djevojci, koja je, slijedeCi put svoga
brata, clana Partije, hila zaista primjer pozrtvovanja i odanosti.
Srela sam je negdje 1944. godine u partizanima, razumije se, bez
zara. Njena plava kosa je leprsala na vjetru, a velike plave oci su veselo
gledale svijet oko sebe. Obratih joj se:
- Nazo, sta je bilo sa zarom? Sjecas li se sta si mi govorila u
Banjoj Luci?
- Nisam znala da je taka divno gledati svijet bez pece. Nikad
viSe ne bih mogla na sebe staviti zar i pecu ...
Upitah je za Zaima. Njene su se oci ucas ispunile suzama. Tuzno
mi je rekla:
- Zaima viSe nema ...
Ova je samo jedan djelic iz jednog vremena koji govori o zen~ma
na okupiranoj teritoriji. Bilo bi mi drago aka sam bar malo uspJela
da prikazem njihovu spremnost i zrtve, iako se sigurno izlazem opasnosti da mnoge zene i ne spomenem. Tome je razlog zaboravnost, a
i to sto sam, kao ilegalac, nastojala da pamtim samo ono sto je nuzno.
Kad razmiSljam o tim danima, mnogo toga navire u sjecanje, aH nisam
u stanju da to sve napiSem, nedostaju mi rijeci da se izrazim. Htjela
sam da kazem mnogo, a znam da sam kazala malo o onim najmladim
i najstarijim. Trebalo bi jos mnogo reCi o onim divnim zenama koje
su se svakog dana brizno preispitivale da li su svaki zadatak, svaku
stvar koju su morale uciniti za pokret toga dana zaista i uradile.
Hrabrost, domiSljatost, spremnost, pozrtvovanje, vjeru u pobjedu,
lj,UJbav za posao koj:i mde, sve to sto S'U zene Banje Lu!ke prilozi,le borbi
svoje napacene zemlje, sve je to toliko veliko, taka uspjesno zato sto
su znale zasto se bore, sto su bile uvjerene da mora doci bolji zivot.
�Dokija Brkic-JoviciC i
Rajka MariC-Karisik
UCESCE ZENA SELA GUCEVA U NOB-u
o kapitulaciji vojske stare Jugoslavije kroz Gucevo su prolazile manje grupice vojnika. Jedni su hili pod oruzjem, a
drugi nisu. I vojnici iz naseg sela, po flOVratku svojim kucama, donijeli su oruzje: puske, bombe i sl., koje su odmah posakrivali. Donijeli su i vojnicka odijela koja su zene prefarbale pa su tako
nosena.
iPocetkom ljeta 1941. godine u nase selo je dosao Danilo Dokic i
sa ljudima iz sela oddao sastanak na kome ih je upoznao o mjerama
koje predUJZima KjPJ za pr.iJpremanje ustan!ka. Komunisti su imali
uticaja na veCi broj ljudi u Gucevu i prije rata. Danilo je istakao i
potrebu prikupljanja i cuvanja oruija, cuvanja ljudi da ne budu odvedeni u logor iii ufbijeni jer ce ustanak ubrzo poceti. Do ustanka je
brzo doslo. Formirana je odmah u gucevska ceta.
Zadaci zena 1bili su u pocetku da spremaju hra:nu i nose je na
polozaje oko Rogatice. Tako su u selu Gucevo radile dvije pekare za
hljeb. Rad u pekarama obavljale su zene. One su spremale i ostalu hra.
nu i nosile na polozaje. Hrana je spremana i nosena kako za gucevsku
cetu, tako isto i za ostale borce, na polozajima oko Rogatice. Te zadatke
je izvrsavala i omladina, narocito zenska.
Nesta kasnije, kada su partizanske jedinice organizovale zajednicku ishranu, zene Guceva su se organizovale da skupljaju zito, krompir,
pasulj i drugo sto je tre'balo za voj.sku. Pored toga, one preduzimaju
akciju na pletenju dzempera, salova, carapa i drugih odjevnih predmeta za vojsku. Narocito su mnogo radile na sakupljanju hrane, zavoja
i drugih potreba za partizanske bolnice.
Kada je pocetkom 1942. godine doslo do odvajanja cetnika od
partizana, zene, kao i svi muskarci naseg sela, ostale su cvrsto uz Komunisticku partiju i narodnooslobodilacki pokret. Nije ni jedno domaCinstvo otislo na stranu neprijatelja. Prema tome, i zene sela Guceva
cvrsto su vezane za narodnooslobodilacki pokret. U naletu trece neprijateljske ofanzive svi mjestani sela Guceva su po direktivi rukovodstva NOP-a napustili svoje domove i povukli se sa gucevskom cetom
u pravcu Gorazda, gdje su se tada nalazile partizanske jedinice. Iako
smo napustili domove, mi smo opet uz borce spremale i nosile hranu
na polozaje, koji su hili na Gnili, Jabuci i oko Gorazda. Kako je neprijatelj bio mnogo jaci, nije se mogao polozaj oddati. Jedan lbroj
P
58
59
djevojaka je krenuo sa cetom u sastavu Beogradskog bataljona i povukao se u pravcu Crne Gore.
,p 0 povratku ·partizanskih jedinica na Romaniju dobivamo zadatak da se povucemo kucama i da i dalje radimo za pokret. Tada su se
i porodice vratile. ku~~~ma. Medu!im, sel<;> s~ p~tpuno opljackali n~pri
jatelji. No, orgamzaCIJa S~veza ze~~ _koJ_a Je ~1lo osnova~':l u 9-ucev_u
krajem januara 1942. godme otpocmJe 1legalm rad. NepnJatelJima Je
bilo pozhato da je nase selo partizansko i da u njega dolaze clanovi
"Okruznog komlteta K,PJ za Romaniju Grujo NovakoviC, Veso RackoviC
i drugi, pa je otpoceo veCi pritisak na selo. Cetnici su poceli tuCi i muciti zene da odaju svoje sinove, odnosno muzeve, sestre, da odaju
bracu i da se oda]u drugovi i da se kaze gdje su clanovi Okruznog komiteta. Zene ovoga sela, uprkos svim mucenjima i prijetnjama, nisu
se pokolebale nego su jos viSe radile i stajale uz Partiju i narodnooslobodilacki pokret. Rukovodilac Saveza zena hila je Jovicic Vinka, koja
je postala i clan KPJ 1942. godine. Ona je sve zadatke primljene od partijske organizacije prenosila na ostale zene. Osnovni zadaci zena u to
vtijeme bili su agitacija i propaganda, rad sa zenama i u drugim selima, suzbijanje neprijateljskog djelovanja, izvjestajna sluzba . o kre~a
nju neprijatelja i saznanju njihovih namJera. Veza i rad sa 1legalmm
radnicima u Rogatici odvija:li su se, takode, preko zena.
'Pored ovih zadataka stajali su i fizicki teski poslovi, jer zene su
morale da obraduju zemlju: oranje, kopanje, kosenje, susenje voca.
Izvodile su akcije na pomaganju u obradi zemlje onim porodicama
ciji su borci izginuli u narodnooslobodilackoj .borbi.
U maju 1943. godine formiran je aktiv SKOJ-a u Gucevu, veCinom
od djevojaka koje su radile sa omladinom u selu, kao i okolnim selima, u cilju povezivanja i pomaganja narodnooslobodilackog pokreta.
U jesen 1943. godine osnovana je i organizacija AFZ-a u selu i
izabran seoski odbor AFZ-a. Za predsjednika odbora izabrana je Mileva
Cerovic. Na sastanku zena prilikom formiranja organizacije je hila prisutna Mileva Scepanovic iz Romanijskog partizanskog odreda. Jedan
od zadataka bio je politicko-ideolosko uzdizanje zena. Redovno smo
preradivale partijski materijal i Citale vijesti koje su dolazile sa terena
i fronta. Od starih zena najredovnije su dolazile na sastanke Anda Karisik i Jelka i Goja Jovicic. Iako stare, one su bile neustrasive i sve zadatke obavljale sa puno volje. Kako je nasa organizacija hila vrlo aktivna, to se vremenom pocelo da radi i sa zenama drugih sela: Dobrasina, Podgaj, SenkoviCi, Varosiste, Zilicina i Socice.
Prvo povezivanje sa simpatizerima iz Rogatice obavila je Darinka
Jovicic, koja je povezala doktora Sefika Sadikovica sa Ljubojem JoviCicem. Kasnije se veza postigla i sa drom Alijom TomiCem, Aksam1jama, Remzijom KJres'Om i Hasanom PHavom. Ti zadaci su najcesce obavljani preko Darinke, Jelke i Ruzice JoviCic i Ande KariSik.
One su prenosile izvjestaje i vijesti sa terena do njih u gradu, a sakrivali su ih u opanke, carape, pletenice i postavu od odjece i tako bi
prolazile pored ustaske straze. Iznosile bi iz grada razni sanitetski materijal i lijekove za borce kao i izvjestaje o namjerama ustasa i njihovom kretanju. One su bile izlozene velikoj opasnosti, jer cesto su
iznosile i falsifikovane legitimacije za clanove Okruznog komiteta KPJ
za Romaniju, da mogu pod tudim imenom raditi i izvrsava:ti partijske
zadatke.
�. U novembru 1944. godine na Oblasnom
t" k
·
.
k'?J~ je odriano u Vlasenici ucestvovale su ~Ie;s ~m s~~Je.tovapJu
Hamida Malkoc-Cadra
UJIC. One su po dolasku u selo prenijele zadatke
a .erovic .I Milka
kojima su bili: Objasnjavanje politicke situaci. sa savf~t~van).a medu
se onemoguci da se napustaju sela da se 0 bJe du .zem J1 ~ SVIJetu, da
i da bude dosta hrane za narod i v~ 'sku
r~ UJe ze~1 sto bolje
Ja
rapa i dzempera za borce riku l'ar!·e d. Organ~z~vano. Je pletenje catizera za brigade itd. Kaclap su leln· ~1
ob7v~mh pnloga od simpasavjetovanju, nastavili su sa jos ja~f s:zna 1
sd ?rugarice bile na
mjdtanima. Odvodili su ih u cetniCk kerorod na zenama i ostalim
cili na razne naCine sve s nam ·erome 0 J?an e, t~m? ih tukli i murad. Sve smo to hra:bro izdr.Z 1 J N' . da Ih zaplase 1 onemoguce im
pokolebala n.iti bilo koga izdai!.e. 1 Jednog trenutka ni jedna se nije
Na kra JU se moze reci da
v
G v
sve zadatke koje su dobivale na ~~. zene . uceva u to~u cijelog NOB-a
dale znacajan doprinos uspjehu nas~~~dB~~bro obaviJale. One su tako
RAD PARTIJSKE ORGANIZACIJE U FABRICI DUHANA
U MOSTARU
tvornici duhana u Mostaru u godinama pred II svjetski
rat djelovala je sindikalna organizacija koja je i pored ostre
presije uprave preduzeca i policije imala izvjesnih uspjeha
u borbi za poboljsanje zivotnih i radnih uslova radnika. Ti uspjesi bi
svakako hili jos i veci da taj period nije karakterisala i frakcionaska
borba u samim redovima sindikata.
Neposredno pred drugi svjetski rat, narocito poslije V zemaljske
konferencije KPJ, odr.Zane 1940. godine, K:PJ je obratila veliku paznju
organizovanom, politickom radu medu zenama. Partijska organizacija
Mostara stavila je u zadatak komunistima da djeluju idejno-politicki
medu zenama, a narocito u nekoliko fabrika i preduzeca u kojima je
bila zaposlena pretezno zenska radna snaga. ZahvaljujuCi organizovanom djelovanju :KJPJ i uticaju pojedinih zaduzenih clanova KPJ da politicki i idejno djeluju u fabrici duhana, ukljucila sam se, neposredno
pred rat, u napredni, revolucionarni, radnicki pokret Mostara. 1940. i
1941. godine ucestvovala sam u svim demonstracijama koje je Mjesni
komitet KPJ Mostara organizovao prvo u borbi protiv fasizacije zemlje, a zatim protiv rata i okupacije nase zemlje.
Po okupaciji nase zemlje KPJ je pocela sa pripremama za ustanak. Formiran je odbor za prvu pomoc u cijem radu su ucestvovale:
Fadila Bilava, Behva Orucevic, Ferda Karadza, Marica Cvitkovic~Pave
lic, Sana Bilic, Esefa BiliC, Zulejha sehic, ja i drugi.
U junu mjesecu organizovan je kurs za bolnicarke, koji su pohadale nas sest radnica iz Falbrike duhana i Duhanske stanice. Mene je
na taj kurs uputila jedna drugarica koja je bila clan Partije. Kurs se
odr.Zavao dva puta sedmicno i na njemu smo ucili o osnovama preventive i medicine. Prvi sastanak odrzan je na Balinovcu. Od drugarica
koje su pohadale taj kurs kasnije je stvoreno skojevsko jezgro. Nekako
u isto vrijeme formiran je i partijski aktiv za Fabriku duhana i Duhansku IS<tanicu ciji iSU clanovi hili: Haso FazHnovic, Sana BiMc, Slava
Balac, Refka Kosic, Avdo Hodzic i ja. Prvi sastanak smo odr.Zali u
kvartu ,Luka", u kuci JusUJfa Cevre, sekretara Mjesnog komiteta KPJ
za Mostar. Na tom sastanku bilo je najviSe govora o stvaranju skojevske organizacije, kao i o jacanju organizacije Narodne pomoci. Govorilo se i o potrebi da se nabavlja sanitetski materijal, a nama, s obzirom
da smo radili u Fabrici duhana, dat je zadatak da iznosimo cigarete iz
U
60
61
�preduzeca. U to vrijerne pada i forrniranje pododbora AFZ-a za Fabriku
duhana i Duhansku stanicu, u cijern radu su ucestvovale: Stoja J>alarneta, Bisera Sukalic, Tidza Santic, Mejra Solkovic, Fata Gusanac,
Ajna Jelin, f>ulzara Balic. U pocetku je pododbororn rukovodila Bisera
Puzic-Tausan, a po njenorn izlasku u partizane, rukovodenje sam ja
preuzela po zadatku Partije.
U prirnanju ornladinaca i ornladinki u SKQJ rni srno izgradili citav sistern. Da bi neko rnogao da ude u tu organizaciju, rnorao je da
pokaze dosta hrabrosti i snalazljivosti. Taka je jedan ornladinac rnorao
da razbije viSe desetina ulicrrih sijalica, ili da iznese iz Fabrike neki
rnaterijal za partizane, pa da tek onda racuna na prijern u SKOJ. Medutirn, ni to nije bilo sasvirn dovoljno, pa su se takvi rnladiCi i djevojke podvrgavali i posebnorn ispitu hrabrosti. Neko od starijih zakazao
bi ornladincu koji je trebao da bude prirnljen u SKOJ sastanak na
najopasnijern rnjestu i prethodno rnu rekao da treba da izvrsi neki
rizican zadatak - prenosenje ilegalnog rnaterijala, rnunicije i slicno.
Ako ·bi taj ornladinac dosao na sastana:k i izrazio, rbez predornisljanja,
sprernnost da izvr.Si svaki zadatak, i to pokaze na djelu, onda bi rnu se
saopstavalo da je prirnljen u SKOJ.
·
U sjecanju rni je jedan sastanak koji srno odrzali krajern 1941.
godine. Prije toga pisao rni je neki drug, koga tada nisarn poznavala
i rekao rni da treba da se naderno na odredenorn rnjestu i onda da poderno na izvr5enje jednog zadatka. OtiSli srno na periferiju Mostara,
u kvart koji se zove Zalik, u kucu Basagica. Tu je oddan sastanak
korne je pored ostalih prisustvovao Salko Pezo, tada sekretar Mjesnog
korniteta SKOJ-a i rukovodioci SKOJ-a po skolarna. Tu se govorilo o
zadacirna ornladine, o brizi prerna ilegalcirna, njihovorn srnjestaju, provodenju kroz grad itd. Bilo je rijeCi i o diverzijarna koje bi izvr.Sili
ornladinci, kao i o prikupljanju sanitetskog i drugog rnaterijala. Srednjoskolci su tu dali, bez rezerve, obecanje da ce bojkotovati nastavu
u skolama, da ce dizati odjecu ustaskoj ornladini, razbijati sijalice u
gradu i slicno. Ornladinci iz Rudnika dobili su zadatak da vrse sabotaze
u jarni, da kvare strojeve i elektricne instalacije; skojevci sa zeljeznice
rekli su da ce i dalje nastaviti sa kvarenjern lokornotiva, vagona i zeIjeznickih postrojenja. Mi iz Fabrike duhana dobili srno zadatak da
iznosirno cigarete. Na torn opasnorn poslu ucestvovale su uglavnorn
zene. Kada su se pojavile prve krade, uprava Fa:brike je poo.Strila i
onaka ostre rnjere bezbjednosti. Broj kontrola se povecao, niko nije
rnogao ni uCi ni izaCi iz tvornickog kruga a da ne bude terneljito pretresen. Kada srrio konstatovali da rnuskarci, zbog detaljnijih predleda
na kapiji, ne bi tre:balo da vr.Se ave zadatke, odlucili smo da to Cine
iskljucivo zene. Posto nas je na kapiji pretresala jedna starija zena
koja nije tada radila za narodnooslobodilacki pokret, partijska organizacija je donijela odluku da se s njorn razgovara da odredenirn
radrnicarna, rkoje su i:~norsile dgarete, ,,rprogleda kroz prste". Na taj naoin
srno uspjeli najprije da nagovorirno zenu, a zatirn srno, gotovo bez ikakvih srnetnji, iznosili rvelike 'kolicine cigareta i ostalog materijala, koji
je bio potreban narodnooslobodilackorn pokretu. Sav materijal smo odnosili u arnbulantu preduzeca i predavali ga Muji Kapetanovicu, koji je
tu radio, i ·koji ga je odatle predavao slijedecoj vezi. Na ovirn zadacirna
radila sam kontinuirano sve do moga izlaska u partizane - )942. godine.
I ored toga sto je izvrsavanje ovih zadataka tr~zil~ .Pu;m odv~z
ost i Festa dovodilo ljude u opasne situacije, orgamza~IJa Jb svkkllrn
nom dobivala sve veCi broj sirnpatizera i clanova koJ; su ez . o.eb a n'a trazili da ucestvuju u nasirn akcijarna. Sjecarn se _Jed:~wg pnmJe: ~oji veorna dobro ilustruje raspolozenje rnladica i dJeV~Jaka lrerna
~arodnooslobodilackorn pokretu. Jedna djevojka naprav1lak Je dne u gre.Sku zbog koje je ornladinska organizacija d~nijel,a odlu u V'h VIe ona
javno bojkotuje. Bojkot se sastojao u tome s~o n~ko od nas; c ano.la
i sirn atizera nije srnio da se druzi s torn dJ~VoJkorn. To Je. ostav1 o
tako ;nazan utisark na n ju da se ona, za neikobko dana, ~bnutlla. r:arna
trazeCi da izvrsi bilo kakav, pa i najopasniji, zadatak. Mid skov JOJ k~
zali da cerno sa njorn razgovarati sarno onda kada n~rn o aze . a Je
njena greska hila slucajna i da z.eli da izv_rs':va sve nas~. Iad~tk~ Ibo~
veze. Sutradan je ta ista djevojka, nepnrnJetn?, premJe a IZ a n .. ~
hiljadu cigareta spretno i~'bjegavsi opasnost koJa J~ ':reb~·lt na
Sva ozarena satekala nas je na kapiji i kazala da Je I~V~SI a za a a I
da rnoli da skinerno bojkot. Eto ta~vi trenuci predstvljah su u pravorn
smislu borbeno kaljenje rnladih skojevaca.
.
rNije rnanje zanirnljiv ni nacin na koji je Partija saops~adala naJboljirn ornladincirna da su prirnljeni u njene.. redove: .Ja se I. anas s':
izvjesnirn uzbudenjern sjecarn dogadaja vkOJI .sudb1I; vezkm za ~~{
ri ·ern u Partiju. Na jednorn sastanku receno J~ a v~u us ?ro rnor
~a Jprihvatirn jedan veorna opasan zadatak koJI traz.1 rnaks;kurn l'h~r
brosti pa i sprernnosti na zivotnu opasnost. Drugov1 bsu rn1 d'a 1 d a
0 to~e treba doibro da razrnislirn, da sarna. pr~d svo ?rn utvr Irn
a
Ii sam u otpunosti sprernna da se prihvatirn :zvrsenJa .~og za.da~~:'l·
D · k .. p u slijedili iza toga predstavljali su casove naJmtenzn~_J:llJ1h
am 'siJ~~j~ 0 tome kakav bi to rnogao biti zadatak ka?a se. tra~I tollkz::ijesenosti da se on prihvati. Ali je iznad sv~ga lebdJel~ pitadnJe d!l
li cu rnoCi da ga iz·v:r'S'irn. Ta neir2lvesnoS't, rna kobko nelago: ·~ak ono,~I
Ia ·e divno uvjerenje da .Partija racuna na rnene, d~ rn1 ca povJerav~ jedan delikatan zadatak. Oc~kiva~je da se konac~o Jazna kak~i":'
je to zadatak forrnira ko~.':c!10 ~ .covJe~u stav, pornaze · a se utvr 1
istinska ljubav prerna PartlJI I nasoJ borb1.
d ;t
t
k
Onda sam, jednoga dana, obavijestena da o~ern na sas ana n!l
korne cu najzad doznati o kakvorn se zadatk~ rad1. Torn. sastanku pnsustvovali su Ljubo Bresan, tada sekretar MJes.~?g k<;>~1t~ta ~PJ, zatirn Mladen Knezevic, Olga Marasovic, Hamo S1s~rak. 1 JOs. nekiP. T~~a
art1Je.
0 stena odluka da treba da udern u MJesm korn1tet
1· •
~ ~0 J~os~e pzadatak na koji su me priprernali drugoyi. .Kad 3'~rn saznala
za ~jeg1, vidjela sam da je to iskusenje, p~~d r:~1ZVJesnoscu z~takka,
konacno ucvrstilo uvjerenje da rad za PartlJU niJe poznavao m a vo
kolebanje, nikakvu neodlucnost.
d
l?-Jt:
62
63
�Anita sam se zvala,
Pupoljak ruze sam bila,
Cetrnaest godina sam imala
N i mrava nisam zgazila ...
Nada ManojloviC
ZENE BIJELJINE U PRVOJ RATNOJ GODINI
ec uoci drugog svjetskog rata zene Bijeljine i cijele Semlberije pocele su aktivnije ulaziti. u _:politicki .~ivot zemlje:. Kada
im se u 1941. godini Komumst1cka partlJa JugoslaviJe obratila - racunajuci na njih kao zna~ajan _faktor ~ ??rbi protiy o~up~
tora i njegovih slugu, a za slobodu 1 bolJU sutrasnJ~cu - ?asia Je Sl·
guran oslonac ne u malom broju zena naseg grada 1 okolmh sela. Postavlja se pitanje otkuda to?
ZahvaljujuCi sretnoj okolnosti da su u nasoj sredini ~~nikli i djelovali stari revolucionari Alija Alijagic i Rodoljub Colakov1c, slobo_dar:
ske, socijalisticke i ideje marksizma pocele su rela~iv~o rano :p_rod1rat1
i u ove nase krajeve. U godinama kada se Komumstlcka )'a~;:IJa J_ugoslavije pocela osjetnije oporavlj~t~ ~~ u~ar~a ~?narhc;>fas1stlcke diktature, u nasem gradu se, zahvalJUJUCI uticaJu 1 mtenz1vno~ rad_u Partije, sirio krug ljudi koji su se poceli ir;~eres<;>vati_ za ~arksizaill: 1 l!svajati ga kao svoju ideologiju. Medu nJima Je b1la nJetko koJa zena.
1933. godine, kada su komunisti Bijeljine organizovali prvu ozbiljniju akdju - bacanje letaik:a koji su interpret'kali st~vove ..~z p~o
grama KPJ - dvije zene su direktno ucestvovale u tO] akClJl. Bile
su to radnice Hajrija Alijagic i Suhreta Topic.
Znatnije ucesce veceg broja zena u politickom zivotu ~~ada pocelo se osjecati tek od 1936. godine pa nadalje. Upravo u vnJeme kada
se Komunisticka partija Jugoslavije organizaciono ucvrstila i sredila i
zene naseg grada pocele su pokretati konkretne politicke akcije. U organizovanju ovih akcija isticale su se prvenstveno radnice okupljene
oko URS-ovih sindikata, i to: Mira Mijojlic, Dana Markovic, Olga Vukotic, Radojka Kesic, Stana Knezevic, Vida Perkovic; kao i napredne
studentkinje i prosvjetne radnice: Olga Marasovic, Radojka Lakic, Zora
Marinkovic, sestre Dragica i Nevenka Filipovic, Herta Baum, Stojanka
Popovic, Olga Kecmanovic, Judita Hajon, Dara Bogdanovic, Seka Luger, Nada Manojlovic.
Jedna od prvih politickih akcija zena grada Bijeljine hila je prikupljanje pomoCi republikanskoj Spaniji. U tu svrhu organiz~vana je
priredba posvecena borbi spanskog naroda. Sa pozornice vehke sale
hotela ,Drine" zvonko su odjekivali stihovi koje je recitovala poznata
beogradska umjetnica Mila Dimic:
V
64
65
Stihovi su hili bunt pjesnika protiv fasisticke celicne pticurine koja je
masovno kosila nevinu djecu Spanije.
Driiga znacajna, mozda najznacajnija politicka akcija zenske omladine Bijeljine, prije rata, hila je konferencija posvecena borbi zena
za pravo glasa. Uz masovno ucesce zena konferencija je oddana 1939.
godine, takode u sali hotela ,Drina", uz prisustvo zvanicnog predstavnika vlasti. Bio je tr urvi javni politicki dogovor zena u istoriji ovoga
kraja. Sa konferencije su zene odlazile ozarenih lica, ponosne, uz zive
komentare o izgledima na bolju sutrasnjicu. Ta njihova nadanja su
hila razumljiva, jer do tada ogromna veCina njih nije se mijesala u,
politiku i nije znala da postoji jedno ucenje, Marksovo ucenje, o slobodi licnosti, 0 pravednijem drustvenom ,poretku, u kome ce biti humaniji odnosi medu ljudima, a to znaci i drukciji polozaj zene u drustvu,
braku, porodici. Dusa organizacije ove konferencije hila je Olga Marasovic.
Da bi mogla vrsiti jaci uticaj na zenske mase, Partija je preko
spomenutih aktivistkinja pronalazila razne forme rada. U tom smislu
su pri gradanskim zenskim drustvima ,Kolu srpskih sestara" i ,Kneginji Zorki" bile organizoane omladinske · sekcije. Sekciju ,Kola srpskih sestara" vodila je Radojka LakiC, vee poznata kao komunista, a
sekciju ,Kneginje Zorke" Zora Marinkovic, strucna uciteljica, tiha, odmjerena djevojka, koja se druzila sa komunistima.
Sekcije su radile na budenju politicke svijesti zena, na njihovom
zdravstvenom i ekonomskom prosvjeCivanju, na pomoci socijalno ugrozenoj zeni, majci.
,Kneginja Zorka" je, na primjer, kao humanitarno gradansko
drustvo otvorila dacku kuhinju za siromasne dake i dake vozare. Aktivistkinje sekcije su po spisku na smjenu dezurale, servirale, pomagale
u kuhinji. Kuhinja je radila u podrumu gimnazije, koji je predstavljao
i zgodan kutak za rad kruzoka sekcije.
Preko sekcije ,Kola srpskih sestara" zene komunisti, i ne samo
one, nego i pojedine studentkinje, koje su se sa njima druzile, dolazile
su u kontakJt sa ucenicama ,starijih ra~reda Zenske s·tnu6ne Slkole, brudu
6m ik'Valif~kovanim ra:dnicama, u:po~nava1e ih sa idejama socijwHzma
i marksizma. Doturanjem lijepe knjige, razgovorom o politickoj situaciji, 0 knjizi, 0 zivotu, zabavi, ljubavi, braku, zene intelektualke postajale su prisnije sa zenama radnicama.
Za uspjesan rad ovih sekcija mozemo dijelom zahvaliti i srecnoj
okolnosti da su predsjednice ,Kola srpskih sestara" i ,Kneginje Zorke"
bile Joka Aleksic i Natalija StaniSic, dvije veoma ugledne i cijenjene
zene u gradu. Obadvije su bile poznate javne, kulturne radnice, obrazovane zene, demokratski nastrojene sa puno razumijevanja za progresivnu omladinu i njena stremljenja. Bila je upravo milina raditi sa
takvim zenama.
lPored njih, u gradu je zivjelo jos nekoliko uglednih zena, sa kojima je zenska omladina mogla naCi zajednicki jezik. Hila je to Rahela
Papo, majka poznate komunistkinje Berte, Masa Kecmanovic, supruga
5 :Zene BiH u NOB 1941-1945.
�Dede iKecmanov'ica, rodena Ceihiirrrja, zadojena demolkirausikirrn idejama
Tome Masarika, Alisa Perendija, supruga prvog predsjednika Narodnooslobodilackog odbora grada Bijeljine, Bozana CurCic, simpaticna Dalmatinka, uvijek nasmijana i spremna za saradnju, Muharembegovica, napredna MUJslirrnan!ka, koja se ponasa!la i olblacila kao prava Evropljanka, noseCi uvijek podignutu pecu na glavi. Tu je i Nata Vojakovic
i Gospa Ristic, dvije drage i plemenite zene, kojeo su siroke ruke pomagale sirotinju, a od prvog dana rata bile nase aktivne saradnice.
Mladost naseg grada znala se i veseliti. Za razonodu su organizevane priredbe sa prigodnim programom, koje su se najviSe odriavale
u prostorijama Radnickog doma. Na njima bi ucestvovao i poznati recitativni hor grada. Hor je bio sastavljen od radnicke i intelektualne
omladine, a predstavljao je znacajnu formu rada u podizanju borbenog,
kulturnog i umjetnickog duha omladine. Sa svojim odabranim repertoarorn nastupao je u gradu, cesto odlazio u sela i na izlete, gdje su
njegovi Clanovi kontaktirali sa seoskorn omladinom. Probe hora su
odrzavane u prostorijama zenJsikie stru6ne Sikole dva puta nedjelj·no.
Divni stihovi socijalne, revolucionarne, nacionaln~ poezije odjekivali
su ne samo u prostorijama skole nego i u cijeloj tzv. ,Srpskoj ulici",
taka da su se prolaznici zaustavljali i osluskivali.
. . . Nosimo, nosimo za drugog,
Za drugog su nase kicme
I pakleni kruzni hod,
Nosimo, kicma se svija,
Od tovara nosimo ...
U razvijanju kulturno-zabavnog zivota u gradu vidnu ulogu je
imalo i amatersko drustvo ,Scena". Zenska napredna omladina se i u
njemu aktivirala. Nezaboravne su role uciteljice Koviljke Ristie, iz Nusieevog repertoara, odigrane sa puna talenta, kao i rola Keti Zajdl iz
,Mature", koju je vanredno kreirala studentkinja Dragica Krnie.
I na kraju treba reCi da se djelatnost napredne zenske omladine
u predratnom periodu nije iscrpljivala samo preko spomenutih formi
rada. Radilo se veoma ozbiljno i na teoretskom i na ideoloskom uzdizanju aktivistkinja. Vee 1938-1939. godine formirani su kruzoci od po
tri Clana, na kojima se izucavao: razvitak drustva od Filipa Filipoviea,
Politicka ekonomija od Segela, Dijalekticki materijalizam od Talhajmera. Kruzoci su odriavani po kueama, a njima je rukovodila Olga
Marasovic. Po svoj prilici to su rriorali biti skojevski kruzoci, ali nam
tonikada nije receno.
nosla je 1941. godina. Nekoliko dana poslije Beograda okupator
je bombardovao vojni aerodrom kod Bijeljine. U gradu se javila panika
i strah od dolaska fasista. Uskoro, grad je bio okupiran. Vlast je preuzela njemacka komanda. Sirom su otvorene jevrejske i neke srpske
radnje, odakle je olos poceo nemilice razvlaciti robu, tiskajuCi se uz
psovku i prasak prozora. Pucnjem u zrak strazar bi rastjerivao masu.
Nastalo je maltretiranje neduznih Jevreja. Muskarce su odvodili na
rad u logor, a zene u Sokolski dom da ribaju i peru prozore. Bio je
ogranicen cas kretanja. U strahu pred njemackom silom grad se povukao u sebe.
Vee polovinom aprila mjeseca, uz zvanicnu pornpu, u Bijeljinu je
usia ,hrvatska" vojska i preuzela vlast. U biti se nije nista izmijenilo.
Maltretiranja gradana su nastavljena. Zene su bile posebno ugrozene naroCito. Jevrejke i Srpkinje. Svaki dan je donosio skoro iste novosti: protjerano toliko seljaka, zatvoreno toliko gradana, opljackane te
i te radnje. Grad se pomalo navikao na uslove zivota pod okupatorom.
Ali je i smiSljao kako da mu se odupre.
Osvanuo je 22. juni 1941. godine - napad Njemacke na SSSR.
Svi drugovi koje bi vlast mogla osumnjiciti, po direktivi Mjesnog komiteta Komunisticke partije, napustaju grad. OtiSli su na sela da pripremaju narod na otpor protiv okupatora i njegovih sluga. Ali, preko
pojedinaca ani oddavaju vezu sa gradom. Upozoravaju da je potrebno narod obavjestavati o dogadajima na istocnom frontu, o pravim namjerama okupatora koji zeli da zavadi Srbe i Muslimane pa da
duze vlada, o tome da KPJ priprema narod na ustanak. U tom smislu
drugovi iz sume preporucuju da se slusa Radio-Moskva i London da
se po mogucnosti vijesti piSu i raznose po gradu, ili da se usmeno
prenose .
Negdje pocetkom jula, jednog jutra me na bijeljinskoj pijaci
oslovi neki mladie sa crnim naocarima. Na moje iznenadenje i pitanje
otkud on ovdje, rekao mi je da sutim i upitao me gdje stanujem. Saznavsi za moju adresu, izgubio se medu snasama. Poslije dva-tri sata
stajao je, preko puta kuee Peee Miloseviea, pred opancarskom radnjom, covjek u smedem odijelu, u izrazito zutoj kosulji sa e:elenom
kravatom, s(;l fesom na glavi i crnim naocalama. Mahnula sam mu s
prozora i Zaga, PeCina kci, i ja smo izasle pred rijega na stepenice.
Majci sam objasnila da je to moj drug sa Beogradskog univerziteta
Mahmut Basatlija, zvani Bus. Ispricao nam je da dolazi iz Sarajeva
poslom. Pokazivao nam je legitimacije, hrvatsku i njemacku, i salio se
na racun hrvatske driave. Kada ga je moja majka sa zabrinutoseu
upitala sta ee biti sa ovim narodom i cemu sve ovo vodi, rekao je:
,Ne brinite, majko, Rusi su zaratili, za sest mjeseci rat ee biti gotov,
Njemacka ee ga izgubiti." Kada se vee digao, na velikom rucnom satu
upala mi je u oci mala slicica njegove djevojke i na moje pitanje gdje
je ana i sta radi rece mi da su ona i Radojka Lakie ilegalke u Sarajevu.
Kreeu se u zaru, spretne su kao prave ,Turkinje" dodade u sali i ode.
Razgovor sa Busam za mene je mnogo znaCio.
Poslije odlaska veCine drugova u sumu, u partijskom i skojevskom
rukovodstvu ostale su mahom zene, omladinke. Svojom aktivnoseu su
se isticale Mira Mijojlie, Tifa Lipnicevie, Zora Vucelja, Milena Stojisavljevic. Mjesna organizacija tada je radila na sprovodenju u zivot
svih zadataka koji su tada stajali pred partijskom orgnizacijom, a
to su:
1. slusanje, usmeno prenosenje i umnozavanje radio-vijesti,
2. informisanje gradana o dogadajima u svijetu i kod nas - usmeno ili pismeno,
3. snabdijevanje partizana odjecom, obuoom, .sanitetskim materijalom,
1
66
67
�4. obavjestavanje partizana o snagama i kretanju neprijatelja,
5. prikupljanje sanitetskog i drugog materijala,
6. prikupljanje oruzja i municije.
U izvrsavanju zadataka partijsko rukovodstvo, kao i pojedinci
komunisti, oslanjali su se uglavnom na zene - prvenstveno majke
partizana. Za odasiljanje prikupljenog materijala q gradu su postojala
tri glavna punkta. To su kuce: Zore Pajkanovic, majke cetiri partizana,
Ane Mijojlic, majke tri partizana, Gine Cvjetinovic-Capan, majke dva
partizana.
Pored ova tri glavna punkta postojala je mreza drugih manjih
sabiraliSta, odakle je dio materijala iSao u glavne punktove, a jedan
dio preko pojedinaca koji su imali direkJtmru vezu sa pa,J1tizanima. Majke partizana su uvlacile u akciju svoje povjerljive komsinice i prijateljice.
Sa puno organizacionog smisla, odgovornosti i ljubavi, zene su
savjesno, na vrijeme i sa uspjehom izvrsavale povjerene im zadatke.
Kao djeca su se radovale kada bi ispred ociju neprijatelja neopazeno
stigao materijal na pravo mjesto. A poneka uspjela oruzana akcija
partizana hila je zalivena suzama radosnicama. Mozemo slobodno reCi
da se grad, negdje od polovine ljeta do kraja decembra, preko konkretnih akcija poceo opredjeljivati za NOP. Okupator i njegove sluge su
mogli osjetiti da bijeljinsko srce kuca protiv njega, a za one koji dizu
ustanak.
Postavlja se pitanje otkuda su se tako rano gradani Bijeljine, a
posebno zene, poceli opredjeljivati za NOP?
Kada se Hitlerova soldateska srucila na nasu zemlju, poznato je
da Komunisticka partija Jugoslavije nije hila nespremna. Platforma
sa kojom se obracala narodu u organizovanju ustanka hila je prihvatljiva za svakog postenog covjeka, pa i zenu, bez obzira na njihovu
politicku, vjersku, klasnu pripadnost. Trebalo je samo da se Partija
zeni obrati, da joj ukaze povjerenje, pa da bude zauvijek pokrenuta
vijekovima sputavana ogromna energija i snaga koja je negdje duboko
u biti zene tinjala. Sagledavsi opravdanost i velicinu borbe koju vodi
Komunisticka partija, zena je srcem, a i razumom, osjetila da je njeno
mjesto tu u toj borbi. Partija i njeno ucenje postalo je za zenu simbol
neceg najuzviSenijeg, najljudskijeg, jer je jedino ta Partija povela bitku
da se zemlja oslobodi, da covjek postane covjekom.
U prvim danima ustanka trebalo je ozbiljnije raditi kako bi se
zeni objasnila platforma ustanka. Tek poslije toga poceo je proces
opredjeljivanja za ili protiv NOP-a.
Medu zenama grada taj proces je iSao relativno brzo. Tome je
doprinijelo vise faktora:
a) raniji uporan rad Partije medu zenama,
b) slobodarski duh i borbena tradicija koju je imao ovaj nas kraj,
c) odredeni kulturni nivo zitelja ovoga grada,
d) teznja ka zivljenju u miru, slozi i ljubavi,
e) odbojnost prema svakom nasilju, ubistvu, pljacki.
Okupator i njegove sluge, eksponenti NDH, nisu mogli ostati
ravnodusni prema ovom procesu opredjeljivanja, koji se ogledao u
68
69
uspjelim akcijama Partije u gradu i prvim oruzanim akcijama partizana u okolnim selima. Zato oni vee u avgustu pribjegavaju hapsenju
veceg broja gradana - preko stotinu. Karakteristicno je da medu
uhapsenima ima i Muslimana.
U oktobru mjesecu dolazi do ponovnog hapsenja. Tom prilikom
je pala Zora Vucelja, sekretar Gradskog komiteta SKOJ-a i Mirjana
Mijojlic, Clan Gradskog komiteta KPJ. Sjecam se da su mi gradani
pricali kako je poznati ustaski zlikovac Tolj jednog pazarnog dana
vodio Miru bosu po gradu. Mira je isla dva koraka ispred njega, a on
je posmatrao lica prolaznika koji su iSli njoj u susret. Uskoro su Mira
i Zora transportovane u Glinu pred ustaski prijeki sud.
iPotreseni i dijelom osakaceni zatvaranjem pojedinih dobrih drugarica i drugova, preostali komunisti na slobodi nastavljaju rad nesmanjenim tempom. Iako je zatvaranje Mire i Zore opominjalo na opreznost, zanesena mladost nije se na to mnogo obazirala.
Tako Tifa Lipnicevic, student medicine i Milena Stojisavljevic,
s~udent prava, svojim radom i neustrasivoscu pridobivaju simpatije i
spremnost na saradnju ne samo omladine nego i ozbiljnijih ljudi i .Zena.
Tifa, puna zanosa i energije, zadojena idejama velikih revolucionara jos u Bijeljinskoj gimnaziji i na Beogradskom univerzitetu, stalno je u pokretu. Krstari gradom. Zna je gotovo svaki covjek u gradu.
Pomalo je neoprezna. Ta neopreznost joj se osvetila negdje krajem decembra 1941. godine, kada i ana pada u ruke neprijatelja. Neprijatelj
je imao korpus delikti. Nairne, policajac joj je iz ruke istrgao cedulju
kojom je obavjestavala par'tiizane o broju pusa!ka, metwka koje im je
upravo poslala. Desilo se to u momentu kada je Tifa, opazivsi iza leda policajca, htjela cedulju da zagnjuri u snijeg.
Nastaju teski dani za Tifu. Saslusanja i tortura po najsurovijim
metodama ustaskih zlikovaca. Ali, Tifa, ta krhka djevojka visokog
cela, pametnih, milih, krupnih, crnih ociju, ostaje nijema kao stijena.
Naucila je ona jos u dackim klupama napredne Bijeljinske gimnazije
i u studentskim demonstracijama po ulicama Beograda kako se komunista dr:li pred klasnim neprijateljem. Cijelo vrijeme tamnovanja ona
prkosi Toljevim razularenim zlikovcima.
u gluvoj noci 19. februara 1942. godine grupa partizana preobucena u domobranske uniforme, tako reCi bez metka, oslobada svoju
drugaricu iz zatvora. Vijest se kao munja pronijela gradom. Radovanju
nije bilo kraja. Istina, radovanje se pomijesalo sa tugom, jer je iste
noci na Majevici u Vukosavcima, mucki napadnut stab Majevickog partizanskog odreda i ubijen njegov komandant Ivan Markovic-Irac i komesar Fadil J ahic-Spanac.
iPoslije ovog velikog gubitka, za Partiju i partizane, nastala je
teska situacija kako na terenu Majevice i Semberije, tako i u gradu.
Okupator se poradovao ovom dogadaju. Posao je u potragu za
razbijenim partizanima. Poslije mjesec dana i vise, pocetkom aprila
1942. godine Tifa, zajedno sa Milenom Stojisavljevic, biva ponovo uhapsena. Nadene su kod kuce Mijatovica u Suhom .Polju. Tako je Tifa
ponovo pala, sada kao partizanka, u sake zlikovaca sa jos neiscijeljenim
ranama na njenom mladom tijelu i teskom svjezom ranom u srcu za
poginulim drugovima. Ubrzo su obadvije njih transportovane u ustaski
zatvor u Slavonski Brod.
�:Poslije dogadaja na Vukosavcirna i hapsenja Tife u aprilu rnjesecu zatvoren je veci broj ornladine, uglednih gradana i seljaka. Meau zatvorenicirna se nasao ne mali broj zenske ornladine. To su: Koviljka Jaksic, Dusanka i Milica Bokan, Radojka KesiC, Olga VukotiC,
Hasna Dzajic, Zaga Milosevic, Milena Rebic sa majkom Micom, Defka
Hamzic, Stana Knezevic, Jelena Pantelic, Ivanka Mijatovic, Zora Svitlic,
Cvija rumenih obraza i druge. Tu je i desetak seiljanki iz Kojcinovca,
Glogovca, Patkovace, Ugljevika. Sjecam se likova i imena nekih od
njih: Joje Gospavi·c, Mileve Savic, MH:ke Zelenovic, .tetike Gine i ndene
kcerke Cvijete, Saje Savic, Anke AzinoviC. Bilo nas je oko tridesetak
u sobi.
Ponekad smo zametale razgovor o dogadajima kod nas i u svijetu, o nasoj borbi, o tome ko su partizani a ko cetnici. Zene sa sela
nisu mnogo govorile, ali svaka im je hila mudra. Ocito je bilo da su
gotovo sve zbog saradnje sa partizanima dospjele u zatvor.
U dubokom sjecanju mi je ostao lik Milke Zelenovic iz Glogovca.
Upala je u sobu postarija zena u zelenoj marami, grubih crta lica sa
trbuhom gotovo do zuba. Ispricala nam je kako su je u Janji mucili,
iznudivajuCi priznanje gdje su parizani.
Hila sam iznenadena hrahroscu, pametnim rezonovanjem i smirenim pricanjem ove zene. Misli je izlagala jezgrovitim narodnim jezikom.
Poslije nekoliko dana ta Milka se prije vremena porodila na podu bijelji.nskog za.trvora. Na:jednom dko ponoCi oujemo jau!k. Zene rekose "puko Milki vodenjak", a onda oko 2 sata nastase strasni bolovi.
Tek pred zoru rodila je musko dijete. U zatvoru je nastalo slavlje. Svi
su darivali dijete. Mi:Lka je na intervem.cijru Dede Keomanovica, koji
je sa veCim brojem gradana i seljaka tada bio u zatvoru, prebacena u
bolnicu. Iz bolnice su je poslije nekoliko dana, zajedno sa djetetom,
oslobodili partizani. Jos u toku rata cula sam da su Milku u:bili cetnici
u VI neprijateljskoj ofanzivi.
Tifu LipniceviC i Milenu Stojisavljevic sam vidjela u ustaskom
zatvoru u Slavonskom Brodu, negdje drugom polovinom maja mjeseca
1942. godine. Posto smo Zaga Milosevic i ja odlezale viSe od mjesec i po
dana u bijeljinskom zatvoru - 15 dana u samici, ostalo u zenskoj
sohi - sprovedene smo u ustaski zatvor u Slavonski Brod navodno
radi suocenja sa Tifom.
Provedose nas kroz grad vezane, dva policajca i dva oruznika.
U kupeu nas dvije djevoj'ke .sa cetiri cuvara NDH. Stigosmo u Slavonski Brod negdje oko 2 sata poslije pola noCi. Nasi pratioci nas predadose u "sigurnije ruke". Posto dezurni sluzbenik uze podatke, strazar nas uz zveket kljuceva uhaci u celiju. Znam da je hio mrldi mrak
i da smo gazili preko nekih ljudskih tijela i padali. Kroz prozorske
resetke suterenske celije dopirao je tracak svjetlosti sa ulice. PipajuCi
sjedosmo na nesto drveno i pricajuCi docekasmo zoru. Najednom cusmo viku strazara i neki zagor. Odvodili su one preko kojih smo padale ulazeCi u celiju.
Jutro je. Kroz neki uski koridor pustiSe nas do vode i klozeta.
Zapanjile smo se kad ugledasmo Tifu i Milenu. Sa Tifom izmijenjasmo
poglede, dok je Milena sva cupava i razharusena umivajuCi se hila
nagnuta nad nekim starim lavorom. Ona je simulirala ludu zenu i kao
takva je kasnije prehacena u Stenjevac, dusevnu holnicu kraj Zagreha.
Vee sutradan neko kucnu na vrata celije i j3;vi; Tifa nije ni~.ta
rekla. Bio je to zenski glas. Mi ne odgovaramo .. M1sln:w provo~C:CIJa.
u noCi cujemo partizansku pjesmu, a po~om J:mk~~Je. Nas, JOS ne
saslusavaju. TreCi dan, ponovo isti glas, "T1fa mJe ~1sta rekl<;t · Dogovaramo se kako cemo se drzati ako nas budu teretile ..cetvrti ~!'ln ~a
slusanje jedne. - P.eti d~n sa~~usa~je druge. SaslusanJe uz pnJetnJU,
.
ali hez torture, jer TI:fa za1sta niJ~ ~nsta rekla.
U ·hrodskom zatvoru Zaga 1 Ja smo ostale JOS dese.t.ak. dan.~. ~uo
cenja sa Tifom nije hilo: Za nas dvije je stigla interv~nCIJa .Iz BIJelJme.
.Dan prije naseg odlaska vidjele smo ponovo Ttfu u 1stom onom
koridoru. Sjedila je na nekom huretu iscrpljena, hlij~da, s,a puno t~~e
u ocima. Mimikom nam je saopstila da zna. da se m1 vracam.o ~ BIJ~
ljinu a da ce ona hiti strijeljana. Na sami dan odlaska pntrcala Je
vrati~a nase celije i kroz poveliku supljinu kljuc~onic~ pruzi},a nam
kaziprst u znak pozdrava. ,1Pozdravite drugove, pohJeda Je nasa , rekla
je slahim glasom.
..
.
d'
1
rPri povratku u Bijeljinu od strazara koJI ?as J~. spr.~vo IO sazn~ e
smo da je djevojka koja nam je javila da T1fa mJe msta rekla h~la
sremska partizanka koja je simuli~ala ludu ~enu. Tek tad3; smo shyatile
da je ona pjevala partizanske pJesme, koJe s~ odzvanJ~le o z1dove
ustaskog mucilista. Svake noCi smjenjivala se pJes~a s.a Ja~komk,l'ddk
su tu hrahru i prkosnu sremsku partizanku ustask1 zhkovc1 tu I o
iznemoglosti.
70
71
�Nail Redzic
MAJKA DEVLA I OSAM ZIDARA *
U
z pomoe fasistickih okupatora, aprila 1941 vlast u Hrvatsko) i Bosni. i Hercegovini preuzeli su najso'vinistickiji hrva..
tsk~ el~mentr. Proglasena je Nezavisna ))rzava Hrvatska, a
od diJel~va Like 1 B?s<1:13ske kraji~e ~ormir~n3l j~ ~stas~a Velika zupa
Krhava 1 Psat, sa SJedistem u Bihacu. ToJ zupi Je pnpao i krupski
s~~z. Kao i vu drugi~, tako i u kru~skom srezu, odmah nakon okupa~1J~'. po :t;tes~o k_~smJe nego u drugim srezovima, otpoceli su progoni
I fiz1cka hkv1dacip Sr;ha.
.
Uporno i. hezohzirno, hajka na Srhe primala je sve masovniji ohhk. Ve~ ~ ~a)u ustaski stozernik Viktor Gutie u susjednom Sanskom
Mostu Je IZJavw:
v· , · · · N~~a viSe srl?ske vojske! Nema vise Srhije! Nema gedza
nasih krvopiJa, nestalo Je ciganske dinasitije Karadordeviea a i kod
nas - uskoro d.rymovi ce pozeljet ,Srhalja' al ,Srhalja viSe ~ece hiti'.
Izda.<? sam drasticne naredh~ za n~ih<?vo potpuno ekonomsko uniStenje,
a shjede v~ove ~';\ potpuno IStrebljenJe. Ne hudite slahi ni spram jed~oga. _Drzi~e UVIJek na umu da su to hili nasi grohari, i uniStavajte
1h g?Je . stignete, a hlagoslov naseg poglavnika i moj neee vam uzmanJkati."
. .Po~lije o':e zlocinacke poruke ustaskog stozernika, sudhina Srha
!nla J~ JO~ cr.nJa. Atmosfera, ionako vee zatrovana, postala je jos gora
.sve Je VIse Izgledalo da je situacija hezizlazna. U krajevima gdje nije
II~ _l:frvata,I ili ~u ~iii u manjini, kao i krupskom srezu, ustaski prvaci
trazih su saradmke I medu Muslimanima.
I"Organizatori i osni:r:'lci usta~ke vlasti u ovom kraju pozivali su
Mu.s. Imane d~ se k~o ,cistokrvn: H_rvati" uvrste u vojne odrede Pavehce;e ~Istas~e dr~.ave. Kod. naJveceg hroja su naiSii na otpor, ali
se naslo ~ takvi~ kOJ1 su se pnhvatali oruzja i pristali da pod ustaskim
~nako:t:? 1 s puskom u ruci uzmu aktivnog ucesea u masovnom unik~avfkJU ~1:1ha nad podrucju krupskog sreza. Ne hirajuCi sredstva ustasI z ~ ovci ~u o m~h, u. pocetku, preuzeli sve da produhe jaz izmedu
Mushmana I Srha 1 da Jedne protiv drugih gurnu u sto veee krvopro-
b
zavod,~B~~~~~~l9~l, k_~ft:st~~~f;mff9 .u
NOB, zbornirk sjecanja, Vojnoizdavacki
Godme 1941. u Bosanskoj Krupi je bilo svega nekoliko hrvatskih porodica.
72
73
lice. U tom su im pomogli najzagrizeniji i zakleti neprijatelji hratstva
na jednoj i na drugoj strani.
Ipak, veCina Muslimana nije htjela da se dobrovoljno prihvati
oruzja, pa su i oni, velikim dijelom, hili na meti ustasama, koje su ih
maltretirale, sumnjicile i ddale pod neprekidnom prismotrom. Na taj
naCin je najveCi hroj Muslimana na izvjestan nacin hio natjeran da
se ddi po strani i da vodi racuna samo o svojoj imovini i vlastitom
zivotu, kao i o zivotima svojih najhlizih. Zhog toga je veliki hroj mjestana takvo stanje primao kao jedinu alternativu.
Drzeei u pokornosti i strahu Srhe i Muslimane, i sve ,neposlusne" Hrvate, divljanje ustasa primalo je sve cudoviSnije razmjere. Mnogo Ijudi su vee dotad uhili i mnogo ee jos uhiti. Isprva su progonili i
uhijali ,samo one sa spiska", a onda sve redom - sve one do kojih
su mogli doprijeti. Imovno stanje, polozaj, godine zivota, zanimanje i
slicno nisu ustase uopste interesovali. Starog Sujiea, koji je zivio na
ohliznjem hrdu Lipiku, u kucici za koju hi se prije moglo reci da je
koliba gotovo slijepog i potpuno nepokretnog, prenijele su njegove
kceri ~d kuce do stratista, a onda su ga tu, taka nemocna, ustase likvidirale poslije nekolik:o casaka.
Jedini putokaz da se uhija hila je to da li je neko Srhin. Biii
su to dani strave i uzasa, dani kada je Ijudski zivot hio jeftiniji od
puscanog metka. U te dane ustase su, iz okolnih sela, dovodile na desetine i stotine mirnih seljaka, koje su pohvatale na njivama iii u
kucama, i odvodile ih ravno nad vee iskopane rake, gdje su imali ,posehnu milost'' oni koji su uhijani vatrenim oruzjem. Tih dana je Bosanska Krupa hila pakao. Ona je to hila za Srhe, ali i za Muslimane.
Bili su to dani kada svaki covjek upoznaje samog sehe. Bio je to zivotni :i:srpit za Muslimane, od Iwj<ih se veeilna nij,e slagala s talwim postupkom. Ali je, ipak, samo manji hroj smogao hrahrosti da interveniSe kod ustaskih vlasti sa zahtjevom da prestane uhijanje nevinih
ljudi. Zhog toga kada jednom, u dalekoj buducnosti, neko hude citao
istoriju ovoga kraja, vjerujem da u njoj neee hiti potresnijih stranica
od onih na kojima se hude opisivao heroizam onih Ijudi, ohicno dotad neprimjeCivanih, koji su smatrali kao svoju Ijudsku duznost da
u najtezim situacijama, stavljajuci sebe u nezavidnu situaciju, pomognu svojim sugradanima. CovjeCiji zivot ustasama nikad nije puno znaCio, a osobito tih dana, kada je pogrom Srha dostigao kulminaciju
i kada je svaki ustasa krojio zakone prema svojim izopacenim arsinima. Ipak, uvijek je hila onih koji su, stavljajuei na kocku svoj
zivot, spasavali prijatelje, susjede poznanike iii, jednostavno, one na
koje su slucajno na'ilazili i mogli im pomoci.
Mnogi ce Muslimani iz Bosanske Krupe i okoline uvijek ostati u
sjeeanju svojih potomaka i sugradana po hrahrosti i postenom ddanju u tim teskim danima, kad je vee i samo neutralan i pasivan stav
nekoga od nj:ih izazvao kod ustasa podoZJrenje i sumnjicenje da je
prosrpski ili prokomunisticki nastrojen. Vee i to je hila dovoljno da se
nades u opasnosti, koju cesto ne vidiS, ali je ona svuda, tu, pored tebe,
neprekidna, utoliko jos strasnija.
Iako mnogi Muslimani iz Bosanske Krupe i okoline zasluzuju da
se o njima piSe, ovdje ee hiti rijeCi o jednoj starici - Muslimanki
Devli Besirovic, koja je smogla snage da se izdigne, da nadvlada samu sebe, da se oslohodi svih predrasuda i da, ne misled na sehe i na
�:livot svoje djeee, pritekne u pomoc osmorici Srba u situaeiji kada
ih je od smrti dijelilo samo nekoliko casova. Bili su to zidari iz sela
Krslja i Vedovice kod Bosanskog Novog, koji su u tim najdramaticnijim danima, kada je pobijeno na hiljade nevinih ljudi zidali kucu
njenom sinu Dervi·su2 • Dvojici starijih zi;dara i ,n;jihov.im pomocnioima
ostace u trajnom sjecanju divni lik ove povucene :lene, koja je sve
stavila na koeku da bi spasla osam zivota, osam nevinih ljudi i omo~
gucila im da se zivi vrate svojim najmilijima.
Sve je pocelo posljednjeg dana zidanja kuce, a sedmog dana masovnog klanja Srba. Dotad zauzete veCim brigama, ustase su ostavile
na miru zidare koji su vrijedno radili svoj posao i zeljno cekali cas
da ugrabe mogucnost i izvuku se iz Krupe, da odu u svoje selo uda~jeno tridesetak kilometara. Tog, posljednjeg dana rada, na gradevinu
Je dosao Ibrahim Saric, u pratnji dvojice ustasa, i svih osam zidara
spr~v~o pravo u bivsi Sokolski dom, gdje su dotad, uglavnom, ustase
I:kvidm~le pohvatane Srbe. Kad je za to saznala, Devla je odmah upu~Ila muza ustaskom taborniku, da ovaj oslobodi njihove majstore, ali
J~ pokusaj mu:la bio uzaludan. Niko nije htio da cuje za oslobodenje
zidara pa ni u drugom pokusaju. Molbe i preklinjal).ja ostali su uzaludni. Stavise, bilo je i prijetnji i opomena da ce im sinovi odgovarati
sto su dotad stitili Srbe i nisu ih prijavili ustaskim vlas.tima.
Videci da muz, u dva pokusaja, niSta nije mogao uciniti Devla
se odlucila da licno pokusa, Ona se nije mogla pomiriti s time' da nevini ljudi stradaju. Te iste radnike ona je danima hranila, a oni su
predano radili na izgradnji kuce njenom najstarijem sinu. ZanemarujuCi vlastitu sigurnost i sigurnost svoje djeee, jer je ustasa Ibrahim
sve glasnije prijetio, Devla je bila rijesena da ucini sve kako bi spasla
osam .nedu:lnih ljl!.d~. Sva o?ajna je iSla od jednog do drugog ustaskog
fun.kewnera moleei Ih za milost za osmoricu ljudi. NiSta nije pomoglo.
Nap~d se .odluCi1la na posldedm.ji polkusaj. Nasla je :lenu ustaskog porucmka Himze Hadzica i s njom i njenim djetetom otiSla u ustasku
komandu, koja je 'bila u istoj zgradi u kojoj su ubijali Srbe. Bez velike
J?-ade za u~pj~h, ovdje ju je cekalo iznenadenje. Ustasa HadziC pristao
~e da p~~tl zidare: D<;t.li)e J?evla bila dovol~no u:bjedljiva i odlucna pa
je HadZIC po~ustiO, Ih Je bilo p:esu~no pnsustvo njegove zene, ili je
pak sve to bilo samo obmana I pnvremena odgoda likvidaeije ovih
ljudi - ostace zauvijek tajna. 3
. iMa.da jev ~obila .obecanje da ce zidari biti pusteni, Devla nije
htjela m da euJe da Ide a da odmah svih osam majstora ne povede
kuCi: Dok je. ona ~l?o.rno zahtije~ala da se odmah oslobode majstori,
ustasa Ibrahim Sane Je tome pruzao otpor i sve glasnije prijetio.
iDevlina. upornost je, ipak, :pobijedila i zidari su pusteni, ali pod
vrlo nepovolJmm uslovom. Zahtjev je bio da rade nekoliko sati koliko je jos preostalo do zavrsetka kuce, a onda odmah da idu iz 'Krupe - sto je znacilo ponovni povratak na stratiSte, a nikako konacan
sp~s. Da je J?evla prihvatila. taj zahtjev i da se s tim uslovima pomirila,
svih osam zidara ponovo hi .se naslo u ru'kama ustaskih zlikovaca. Sig~u;no je da hi v:e~ .~i .rprol~s1kru kroz .grad, iduci na ieljezn:i:Cikru stanicu,
bih ponovo uhvacem I mozda odmah na lieu mjesta i ubijeni. Pored
toga, u to vrijeme su vozovi iSli neredovno, pruga je cesto rusena, a
oko grada se ustanak sve viSe razbuktavao. Uostalom, ni u Bosanskom
Novom, za Srbe, situacija nije bila puno bolja.
Ipak, Devla je prividno pristala na Hadziceve uslove. Odvela je
majstore na gradevinu, gdje je i sama ostala do prvog mraka, a onda
je pocela nova drama o.ko .spasavanja zidara. I opet je Devla hila glav·
ni junak.
Odmah u pocetku postavilo se pitanje: sta da se radi sa osmoricom ljudi kojima iz sata u sat prijeti sve veca opasnost? Medu njima
je bilo pedesetogodisnjaka, ali i mladica - gotovo djece - vrsnjaka
Devlinih sinova. Pomisao na svoju djeeu davala je Devli novu snagu.
Odlucila je da se zidari iste noCi sakriju u pojatu (sjenik), koja je hila
puna svjezeg sijena, i da tu cekaju prvu povoljnu priliku, a kada se
ona ukaze, da pobjegnu iz Bosanske Krupe, koja je tih dana licila na
uzareni kotao.
UzimajuCi sve u svoje ruke, Devla je smatrala da na taj nacin
najbolje stiti i svoje sinove da oni ne dodu pod udar ustasa.
Za osmoricu ljudi, koji su vee jednom bez suda <hili na smrt osudeni, nastale su nove muke. Dani i noCi straha i neizvjesnosti nastali
su i za porodicu Besirevic. Ako bi se saznalo za sakrivene Srbe, znacilo bi to sigurnu propast i za jedne i za druge.
Skriveni u sijenu, zidari su provodili dane koji su im izgledali
duzi od godine, a smjenu dana i noCi raspoznavali su samo po tome sto
im je hrana donosena u prvi mrak. ·Pa ni tada hranu nije bilo moguce
doturiti svako vece, jer su ustase u neposrednoj blizini u nekoliko mahova organizovale zasjede, i ne znajuCi ko im se u neposrednoj blizini
nalazi. Jednom prilikom su ustase cak i sijeno nosile iz iste pojate,
ali nista sumnjivo nisu primijetile. Jedino je ustasa Himzo Hadzic dolazio u ovu kucu, znao je za skrivene zidare, pa je cak s njima i razgovarao. Medutim, nije im nista uradio niti poslao druge ustase da ih
pohapse zbog obecanja porodici Besirevic, a mozda racunajuCi da ce
oni kad-tad Lpak pasiti ustasama u rulke. On nije mislio da ce porodica
Besirevic organizovati i izlazak zidara iz Krupe na slobodnu teritoriju.
Skriveni u sijenu, nadohvat ruku ustasa, zidari su u pojati proveli jedanaest dana i jedanaest noci. Na kraju, dosla je i posljednja noc,
koja je za ove ljude znacila ponovno rodenje.
Da bi se zidari izvukli na slobodnu teritoriju, cekala se tamna
noc u kojoj ce strazari4 biti pouzdani ljudi.
u prvim casovima dvanaeste noCi na stra.:lu su postavljeni pouzdani ljudi, a uz to i iDevlini rodaci: Muharem i Sade Besirevic, zatim
njen sin Hajrudin i komsija Besir Nasic. Sa svakim od njih ona je
posebno razgovarala da bi hila sto sigurnija da ce zidari slobodno
umaei IZ njihovog skroviSta. Grupa je preuzela strazarcenje na periferiji grada prema Vucijaku. A muz Devlin Mustafa je potokom Vucijakom doveo zidare do straze, tu su se pozdravili i rastali. Osmorica
zidara su se ubrzo ispod Lipika uputili u obliznju sumu, u kojoj su
se u toku noCi mogli osjecati bezbjednim. Posto nisu najbolje poznavali teren, zoru su sacekali u du'bini sume, a onda su se ujutro preba-
2
Kasnije mitraljezac i vodnik u Drugoj proleterskoj brigadi.
' Ustasa HadziC Himzo ubijen je u ratu.
74
75
' Pored zandarma i domabrana, u te dane sttazu su ddali i civili, koji su
imali obavezu da svaku noc odlaze na strazu, iii da nekom plate ko ce za njih
strazari ti.
�Momcilo Radovic
cili u ustanicko selo Veliki RadiC. NaisH su na ustanike, koji su im pomogli da se prebace u njihova selo Krslje i Sedovan, nedaleko od Bosanskog Novog. Na zalost, svoje selo su pronasli, ali ne i svoje kuce
i ukucane. Umjesto kuca nasli su zgrariSta, a ukucani su pobjegli ispred ustasa. IzuzimajuCi dvojicu najstarijih majstora, ostali su se latili oruzja, otiSli u borbu i borili se do konacnog oslobodenja zemlje.5
Zajedno s njima borila su se i tri Uevlina sina.
t
Danas Devla ima osamdeset godina i zivi u svojoj kuCi u Bosanskoj Krupi. Raduje se svakoj posjeti svojih sinova, koji ne zive u Krupi,
ali isto taka i posjeti prezivjelih zidara Srba. Oni ni danas, poslije trideset godina, ne zaboravljaju junastvo ave povucene i skromne starice,
koja je u najtezim danima te strasne, ali u isto vrijeme i velike 1941.
godine, pokazala put kojim treba iCi.
ZENE KONJICKOG KRAJA U NOB-u
ripreme ustanka u konjickom kraju izvele su organizacije
J<,PJ Konjica i Mostara. Organizovani ustanak poceo je septembarskih dana 1941. godine. Komunisti Konjica i Mostara
poveli su oruzanu borbu koja od prvih dana dobija potpuno organizovan i masovan karakter sa jasno izrazenim ciljevima: oslobodenje zemlje, unistenje okupatora i njegovih saradnika, razvijanje i jacanje hratstva i jedinSitva. KPJ je imala stal1no vodecu ulogu, ;rukovodila je svim
akcijama i cjelokupnim radom na vee stvorenoj slobodnoj teritoriji.
Ciljevi i zadaci borbe jos viSe su z'blizili narode konjickog kraja, Muslimane, Hrvate i Srbe u zajednicku i masovnu borbu.
Brzo je formiran Konjicki partizanski bataljon od boraca iz konjiOkog kraja, Mostara i drugih .klrajeva Hercegovillle. Brzo je postao
jedan od najcvrsCih u Hercegovini. U bataljonu je hila dosta clanova
KPJ i SKOJ-a. Priliv boraca bio je sve veCi, dolazili su radnici, seljaci,
daci, studenti.
U toku cijele borbe, koliko je trajala u ovom kraju, organizovano
su djelovale KPJ, SKDJ, IAFZ, kao i mreza narodnooslobodilackih adbora. U toku ratne 1941-1942. oformila se velika slobodna teritorija
koja je zahvatala podrucje ad Konjica do Nevesinja. Na ovoj teritoriji
organizovano djeluje narodna vlast preko svojih slobodno izabranih
seoskih, opstinskih i Sreskog narodnooslobodilackog odbora u Glavaticevu. •Svi pokusaji neprijatelja da povrate ovu teritoriju bili su bezuspjesni. Borci i narod, svi skupa, branili su svoju slobodu od ostalih
napada brojnijeg, jaceg i opremljenijeg neprijatelja.
U ovim i svim drugim akcijama istakle su se zene svojim nesebicnim radom i pozrtvovanjem. Aktivno su ucestvovale u svim vidovima rada i borbe ne izostajuci iza svojih drugova. Aktivno su radile
starice, majke, djevojke, shvativsi borbu kao svoju borbu - borbu za
oslobodenje svog doma, svog ognjiSta i svoje porodice. Ta borba i aktivnost vodena je stalno, tj. ad 1941. do 1945. godine u svim krajevima
prostranog konjickog podrucja, a borbe u ovom kraju bile su gotovo
neprekidne. Sa zenama Konjlica su akDivno uoestvovale i zene iz Mostara
i drugih krajeva IHercegovine. Takve su bile Samija Bubic, Bisera Puzic,
Mida .Cadra i druge. One su u najviSe slucajeva bile organizatori aktivnosti zena ovog kraja. Zene su bile borci u bataljonu i drugim jedinicama koje su djelovale u ovom kraju, odbornici u organima narodne vlasti,
P
5
Osmorica zidara koje je spasila Devla Besirevic hili su: Ostoja Mikan
(umro 1943), njegovi sinovi Stojan i Dragan, koji su hili partizani a danas kolonisti u Novom Kozarcu u Banatu, Dorde Milkan {poginuo kao partizan 1943) i
Ljutica Novakovic (u ratu hio odhornik, danas zivi u Novom Kozarcu), svi iz
Krsalja, i hraca Milan i Slavko Oljaca i Vid Bjeljac, iz Vedovice - sva trojica
poginuli 1943.
76
77
�ru:kovodioci KPJ i SKOJ-a, bolnicarke - njegovale su svoje bolesne i
ranjene drugove. Bile su i ilegalci, stalno .su radile na kanalima veze odrzavajuCi na taj nacin vezu .sa jedinicama koje su djelovale na ovom
podrucju i sa Konjicom, koji je bio pod vlascu neprijatelja. Ciljevi i zadaci zenana oslobodenom podrucju hjepo se vide irz P<rog1lasa odh01ra zena Bora6kog jezera od oktobra 1941. godine:
,Majke, sestre i zene!
Vi koje ste uvwrjedene, uovi'ljene i ozaloscene s'kupa sa svima
nama i sa hiljade i hiljade nasih drugarica treba da danas pomognete
nasu borbu za slobodu i za osvetu nasih nevinih sinova, brace i muzeva ... Mi zene i djevojke organizovale smo sve da potpomognemo nasu vojsku, zato prilazemo sve nase darove u nas zajednicki hram Slobode. Iz svih sela svaki dan primamo darove, pa cak i iz onih sela
koja su vrlo daleko od nasih. Vee do sada primili smo stotinu pari
carapa, dzempera, vune i ostalog materijala. Zene i djevojke borackojezerskog okruga1 skupa pletu rukavice, dzempere, peru i krpe za nase
vojnike. Mi nemamo fabrika i masina - mi imamo vrijedne ruke, siroko srce i moCi cemo obezbijediti nasu vojsku.
Mi se obracamo svim postenim zenama bez razlike vjere, mi ne
trebamo niSta da zalimo za svoju slobodu, jer znamo da, smo mogle
bez svega ostati i da bi se sada drugi sirio po nasim kucama.
Primite pozdrave od svih :lena i djevojaka iz oslobodenih krajeva.
ZBNSKI ODBOR BORACKOG OKRUGA"
Zene su muCili neprijatelji na zvjerski naCin kao sto je to radila
Francetica legija krajem 1941. godine, poslije izvedene akcije Konjickog
bataljona i napada na neprijateljski voz nedaleko od Konjica. Tada su
postale irtve zene - majke sa svojom djecom u CelebiCima i Donjem
Selu. Njih su Francetica legionari :live sa djecom bacali u kuce i palili.
Slicno su bile mucene zene i u :Konjicu, kada je izvrsena velika racija
22. 4. 1942. godine. Medu pohapsenim zenama bile su Hiba Alagic, Nata
PokrajCic, Bosiljka Tomasevic, Dobrila Tomasevic i druge .. Uhapsene
su bile izlozene najvecoj torturi, ali su sve junacki podnosile mucenja.
Tako je Hiba Alagic bila u zatvoru i pocetkom jula 1942. godine, kada
je takoder bila izlozena mucenjima zajedno sa borcima Mostarskog bataljona. Zene - borci ostale su vjerne svojoj lborbi i revoluciji i kada
su ocima gledale u puscane cijevi i kame cetnickih zlikovaca juna 1942.
godine, kada su na podmukli i podli nacin vrsili ubijanja, kao i kasnije,
aprila 1944. godine, kada su cetnici Veljka Remetica na zvjerski naCin
mucili bolnicarke i zene - poznate borce Mostarskog odreda u selu
Grusci. Tada su postale zrtve cetnickog nasilja Olga :PreviSic, Mila
Andric i jos nekoliko bolnicarki iz okoline i Mostara.
Zene konjickog kraja na slobodnoj teritoriji 1941. i 1942. godine
osnovale su svoj odbor u Cijem su sastavu bile: Olga :PreviSic - predsjednik, Zora Dragic - sekretar i clanovi Samija Bubic, Bisera Puzic,
Melanija :Draganic, Angelina Lambie, Stana Saric i Mileva SariC.
1
Narastanje Konjickog bataljona pruzalo je sansu da Bataljon preraste u
NOP oclred u kom slucaju ·bi za njegovu teritoriju bila oformljena okruzna
rukovodstva drustveno-politiokih organizacija NOP-a, ali do formiranja okruga
pod tim nazivom nije doslo - primjedba Redakcije.
78
79
Odbor :lena antifasistkinja organizovao je tecajeve za nepismene
zene u Borcima, Glavaticevu i susjednim selima. U tecajevima je radilo
od 30-50 zena. Narocito je svoju aktivnost razvila Zora Dragic, mlada
uciteljica iz Bijele. Sa zenama su odr:lavani zdravstveni tecajevi, gdje se
narocito istice dr Safet Mujic, koji je iSao po susjednim selima i odrzavao predavanja iz prve pomoCi, sve dok se nalazio u ovom kraju.
Omladinke su bile posebno angazovane u pletenju odjevnih predmeta
za borce ( dzempera, carapa, salova, rukavica it d.). Organizovale su
pranje rublja za borce i ranjenike na vee stvorenoj slobodnoj teritoriji. U ovom radu narocito su se istakle svojom aktivnoscu: Milica Crnogorac, starica od 60 godina, majka dva sina prvoborca, te Saja Didik,
Hana Hovan, Janja Vulic a, posebno, Mula Cesir, starija :lena iz Razica,
koja je i kasnije cuvala borce - ilegalce, ranjenike i bolesnike, narocito u vrljeme IV i V ofanzive.
Zene Boraka pruzale su svestranu pomoc borcima i ranjenicima
Konjickog bataljona u toku 1941. i 1942. godine, pa i kasnije. U selu
je, bila smjestena bolnica Bataljona u poznatoj ,Santica viii". Trebalo
je dosta rada i napora oko bolesnih .i ranjenih horaca, ali i tada nije
izostala aktivnost zena i djevojaka ovog kraja narocito: Angelina Lambic-Draganic, Stana 'Saric, Ljubica Saric, Vida, Mileva i Durda Draganic. One su svojom aktivnoscu nastavile svoj rad dalje. Nije niSta
bio manji rad ni Cvije Micevic, Fimije Spasojevic, Danice Saric, inace
ucesnice V neprijateljske ofanzive, Cvije Simic i Anike Sinikovic, koja
je stalno radila i pomagala lNOB u ovom kraju.
Bilo je dosta zena stalnih saradnika NOB-a koje su djelovale u pojedinim selima i krajevima cija je aktivnost narocito poznata: u Bijeloj Stoja Lazarevic, stalno je radila na vezi izmedu Boraka i Konjica,
zatim Esma Ramie takoder iz Bijele, Nafa Ahmetovic iz Podorasca,
Dika Gurkovic iz Dzepa,. zatim Mejra Duvnjak i Stoja Magazin, takoder
iz Dzepa, Fatima Nuhbegovic, poznata aktivistkinja iz Repovaca i Bradine, Malina Cecez iz nonjeg Sela i Desa Cecez. Poznata je bila i aktivnost Ande Draganic, majke dvojice boraca, Stane Pendo, iz Bjelovcine, Mile Dordic, borca III sandzacke brigade od 1942. godine, iz BradiJne. Danica Kujund~ic iz Celelbica sa .svo]'ih 16-17 godina, stalno je
pomagala NOB, a zatim kao horae X hercegovacke brigade borila se
u svim njenim akcijama u toku IV i V ofanzive sve do oslobodenja
zemlje.
U Konjicu, koji je za cijelo vrijeme rata bio u rukama neprijatelja, sem jula 1942. godine, kada je za krace vrijeme bio osloboden od
proleterskih brigada, stalno se razvijao i jacao narodnooslobodilacki
pokret. Radila je ilegalna organizacija KPJ i SKOJ-a, koje su bile glav·
ni inicijatori i organizatori svih akcija u gradu i okolini. Ove organi·
zacije stalno su odr:lavale vezu sa borackim jedinicama koje su djelovale na ovom podrucju. Uloga zena u ovim akcijama takoder je bila
svestrana. Jedna od poznatih akcija bila je pocetkom 1942. godine. Tada
je vladala velika glad u gradu i niSta se nije moglo nabaviti od zivotnih
namirnica. Zene su tada izvele poznate demonstracije u kojima je ucestvovalo od 50-60 zena. Sakupile su se u starom dijelu grada, zatim
su krenule ulicama protestujuci zbog nedostatka namirnica i sve skupa
dosle do Sreskog nacelstva u gradu, gdje su demonstrirale. Ova njihova akcija je i jos vise zblizila zene Konjica u njihovom daljem
radu.
�U svom radu naroCito su se istakle: Mulija Sunagie - stara zena,
majlka dvojice ~oraca, ~~jta BegteseviC, Zrba Beg~a~evi.e .- ma~ka dvojke :boraca, MeJra Ded1c-K!rvavac - poznata aikitlvirs1Jkm•Ja, maJka !bo.rca, Saliha Jeldkovie-Rizvanbegovie, Zagorka rBrborie, Slavojka Rudan, Fata Begtasevie, •Semsa Vajzovie, Anika SinikoviC i Cvija Jurie, Ferida Alajbegovie, DiSa Algie, Muskija rBegie, Hata P.irkie, Ljubica BelSa i Zora Delie ilegalno su radile u gradu zatNOB, te je njihova
aktivnost postala uocljiva neprijatelju, pa su morale napustiti Konjic
i otiCi na slobodnu teritoriju u jedinicu. Na vezi izmedu Konjica i
Dzepa svojim radom istakla se Stana Zivak, koja je stalno radila na
odriavanju Veze sa poznatim ilegalcima u Konjicu. Od poznatih aktivista u gradu bila je Koviljka Bjelie, koja je na razne naCine pomagala
NOB, dostavljajuCi preko sigurnih veza hranu, oruzje i municiju za
borce.
Aktivnost zena na podrucju Neretvice narocito pocinje brie da
se razvija u toku 1942. godine i ta se aktivnost nastavila sve do oslobodenja nase zemlje. Ova aktivnost jos vise se razvija po oslobodenju
ovih krajeva u toku 1942. godine, tj. dolaskom proleterskih jedinica u
ovaj kraj. Doslo je do osnivanja partijske i skojevske organizacije, osnivaju se narodnooslobodilacki odbori skoro u svim selima. Svojom
aktivnoseu isticu se mlade skojevke: Fatima Alikadie, Raza Buturovie,
Fahrija Alikadie, Sakira Buturovie, Safija Buturovie i druge. One su
naroCito razvile svoju aktivnost za vrijeme IV neprijateljske ofanzive
u smjestaju, njegovanju i prenosenju bolesnih i ranjenih boraca, a bilo
ih je koje su posle sa jedinieama, medu kojima i Raza Buturovie, inace
ucesnica u borbama u toku V neprijateljske ofanzive.
Ucesee zena konjickog kraja u NOB-u bilo je i masovno i svestrano. Ipak svojom aktivnoseu istaklo se nekoliko zena - boraea
ciju aktivnost i rad treba posebno istaCi, a to su:
,
Olga ·Previsie, prije pocetka ustanka radila je na Borackom jezeru sa muzem Vinkom PreviSieem u planinarskoj kuCi ,,Prijatelj prirode". Svojim skromnim i umjesnim ponasanjem zadobila je povjerenje i postovanje ljudi svoga kraja, te je zahvaljujuCi njenoj aktivnosrti u istom objelkrtu uihvaeena i razoruz<ma prva grupa zandarrma pocetkom septembra 1941. godine, sto je istovremeno predstavljalo i pocetak oruzane borbe u ovom kraju. Od tada Olga je stalno i aktivno
radila za NOB. Njena aktivnost na slobodnoj teritoriji bila je jednaka
sa aktivnoseu boraea Konjicko-mostarskog bataljona Ciji je horae bila
sve do svoje smrti. Olga je kao horae prosla i IV i V neprijateljsku
ofanzivu. Vrativsi se sa Sutjeske oslabljena, iserpljena i bolesljiva i
dalje je nastavila rad u bolnici Mostarskog bataljona i Mostarskog
NOP odreda sve do aprila 1944. godine, kada su je uhvatili cetnici Remetiea i na zvjerski naCin ubili u Glavaticevu.
Zora Dragie, mlada skojevka i clan KPJ, odmah je nastavila svoju
aktivnost u ljeto 1941. godine u Bijeloj i Zora postaje jedan od prvih
boraea novoformiranog bataljona. Svoju aktivnost usmjerila je na stvaranje prve organizacije zena, na tecajeve za opismenjavanje zena i na
zdravstvene tecajeve. Aktivno ucestvuje u partijskom radu Konjickog
bataljona, postaje Clan Biroa :KPJ Konjickog rbataljona. Vjerna svojim drugovima - borcima napusta svoj kraj juna 1942. godine, ubrzo
postaJe horae X heroegovaoke brigade. Vrsi'la je duznosrt pomocnika komesara cete i na toj duznosti poginula je 1943. godine po povratku sa
Sutjeske u Miljevini.
.
Zulejha Begeta t~koder. je aktivno radila za NOB. Postaje aktivm horae X hercegovacke bngade, radila je kao bolnicarka u jedinici
zatim pri komandi mjesta u Ljubuskom.
'
. ~ngeli~~v Lambie ~adila je kao bolnicarka u prvoj partizanskoj
bolm.ci ISonJickog b.a~al~ona na _Borcima u ,Santiea viii". Radila je sa
ostahm ze~ama .ak~IVIS~Ima do JU~a 19~2. godine. Tada je po duznosti
ost~la da cuva 1 ~JeguJe bo~esne ~ ranJe~e borce u cemu je pokazala
veh~u humanost, 1 kao skoJevka 1 kao clan KPJ. Docekavsi povratak
svoJih d~~gov~ - rb?raca u proljeee 1943. godine Angelina nastavlja
put sa nJima I taka Je ucestvovala u borbama u toku V neprijateljske
ofanzive. Nastavila je svoju aktivnost i kao horae i bolnicarka u Mostarskom NOP odredu sve do oslobodenja 1945. godine.
.
Cvij~ Jurie radila je kao ilegalae u Konjicu, u cemu je imala vehkog u.SPJ:ha, a t~ ~e mog~a os~variti zahvaljujuCi povoljnom mjestu
~adila Je. ~ SV?JOJ ~afafl:I, te Je .mogla saznati mnoge vazne pojedinostl o nepnJ~telJu~ nJegovim namJerama i akcijama, sto je blagovremen?, preko s~gurm~. veza, obavjestavala druge aktiviste radi preduzimanJa potrebmh akeiJa. Zbog svog aktivnog rada, cesto je zatvarana i
maltretirana od strane neprijatelja.
..Ljubic;a. BelSa kao mlada skojevka aktivno je ilegalno radila u
KonJieu,, ah Je .mor~la napu~titi grad i. poCi u Konjicki bataljon, gdje
su se vee nalazila nJena braea Zvonko 1 Slavko. Skupa sa borcima Konjickog bataljona posla je jula 1942. godine sa ovog kraja te ee kao
bo_rae. X here~goyack~ brigade uzeti aktivnog ucesea u Kraji~i i drugim
mJest!ma, gd~e J~ djelovala ova jedinica. Ljubiea je prosla i IV i V
o~al?-~r~u. Vrs~la ~~. razne odgovorne. drustveno-politicke duznosti u jedmie1 1 na tentonJ1 sve do oslobodenJa nase zemlje.
A;Jila ·~n~~~e hila je i ka~ horae i k.ao drug dobra poznata na slobodnoJ tentOriJ1 u toku 1941. l 1942. godme. Uzela je ucesea u borbama
u tok~ v ?eprijateljske ofanzive, gdje je radila kao bolnicarka, sto je
nastavila 1 po zavrsetku ofanzive sve dok je cetnici Remetiea nisu
uhvatili sa bolesnicima u Grusci aprila 1944. godine kada su je na
zvjerski naCin ubili.
'
.
~vo je hi? pokusaj da se bar krace prikaze djelovanje zena cija
Je aktivn?st b1la svestrana, te se nije mogla odvojiti od neprestane
masovne I svestrane borbe naroda, ovoga kraja.
80
81
6 :Zene BiH u NOB 1941-1945.
�Halima Maglaj lie-Hadzihalilovic
NARODNI HEROJ VAHIDA MAGLAJLIC
alo je Banjalucana koji ne znaju kadiju Maglajlica i njegovu
porodicu u kojoj su se susretala patrijarhalna i napredna
•shvatanja. To ipak nije smetalo da devetoro brace i sestara,
zajedno sa roditeljima, nadu zajednicki jezik i postanu saradnici u borbi protiv neprijatelja.
Prvo kadijino dijete Vahida rodena je 17. aprila 1907. godne. U
djetinjstvu i ranoj mladosti ispoljavala je izuzetnu fizicku i duhovnu
snagu. Njena razboritost, marljivost i istrajnost hili su protkani izuzetnom vedrinom, cime je plijenila sve oko sebe. Postala je snazna i
uticajna licnost u porodici i drustvu. Neravnopravnost zena je osjecala
dublje nego njene vrsnjakinje iz slicnih sredina. Zato se trudila da
stekne solidno obrazovanje, smatrajuCi da ce to umanjiti razlike izmedu nje i njene brace i izmijeniti odnos prema njoj kao zeni.
Zavrsila je Zensku strucnu skolu kad je malo Muslimanki sticalo
i najelementarnija znanja u osnovnoj skoli. U zelji za znanjem htjela
je u Zagreb, u Strucnu uCiteljsku skolu. Nastali su dani iskusenja.
Trebalo je postupiti kako razum i zelja nalazu, ili poslusati oca koji
je mislio da zensko dijete ne treba slati od kuce. Pred ocevim autoritetom ana se, ipak, bar za neko vrijeme, pomirila da zivi zivotom koji
joj je od rodenja namijenjen, kojim su uglavnom tada zivjele i ostale
muslimanske djevojke.
I pored toga, ana se nije prepustala stihiji i nije odustajala od
teznje za necim novim, ljepsim, sadriajnijim.
Pod uticajem brace Ekrema, Dzevada i Muniba, naprednih omladinaca i komunista, opredijelila se za radnicki pokret, prihvatala nove
ideje i postala njihov kreator. NaroCito se zalagala za emancipaciju
:lena, postala sekretar, a zatim predsjednica Zenskog pokreta u Banjaluci.
U napredne zenske organizacije Vahidu je dovela licna pobuna
protiv zivota koji joj je namijenjen, zelja za slobodom, znanjem i akcijom. Sposobna i inteligentna, duboko osjecajna, brzo je uocila vezu
izmedu borbe za oslobodenje zena i radniCkog pokreta. Radnicki dam
i predavanja koja su odrzavana u njemu omogucili su joj da prosiri vidike. Knjige i borbene pjesme zamijenile su mahalska sijela i razgovore u kojima je prolazio u dobroj mjeri drustveni zivot muslimanskih
zena.
M
82
83
Nje? dru~~veni ra~v bio je sl?~tavan obavezama prema porodici.
T~e?alo JC n.osit~ zar,. knsom ?dla~Itl na sastanke i drugovati sa komumstima. l! tun casovn~a ya~1da J~. zbacivala zar, prenosila se u svijet
kratkotraJne slobode 1 ucenJa, SVIJet za koji je htjela da zivi i hila
spremna da umre .
.Poslij~ <;kupacije, Magla~lica kuca, u kojoj se zivjelo udobno, postaJa J~ zna9aJa!l centar mnog1ma koji su ilegalno zivjeli i radili u BanJaluci. Dusa Cjelokupnog tog rada hila je Vahida.
Kucu je, taka reCi, preko noci pretvorila u skladiSte hrane obuce
<;>d~ec~, sanitetskog materijala, oruzja i ponasala se kao da joj' ne pri~
JCtl mkakva opasnost.
Dva V~h~~Hn.a brata vee su b~~i u partizanima, a jedan u ustaskom
zatvoru .. PohciJa _Je, k<; ~r:a po. ~?Jl pu~, premetala kucu, ali Vahida je,
kao da JC prkosila ~hZim pollOIJe, s1knvala Hegalce, brinula o njima i
o~premala 1~ u.pa~t1zane .. ~ve sto se .u ~uci naslo bilo je na raspolaga~JU ~~~P-~ 1 l]ud1ma koJI :su se stlcaJem okolnosti tu lllasli. Zarove
J~ UVIJek 1mala u rez~rvi, a .obez?Jedivala je i kljuceve nekih ilegalmh stanova u gradu. N1kada mko mJe ostao nezbrinut.
U svojoj kuci je organizovala i pravu radionicu rublja za borce.
Pr~~rajala j~ :Ijevojacko ruho. koje je godinama spremala za svoj bud~c1 dam, c1hme sa poda zaJedno sa majkom osipala, a vunu koriS~1la za J?let~nje dzempera, carapa, i drugih odjevnih predmeta, potrebmh part1zamma.
U doba masovnog ubijanja Srba; kada su i ljudi sa zutim trakama
o.ko ruku odvo?epi u l~gore, Vahida je u zaru obilazila grad, prikupljala hranu, .odJecu, radw-aparate, sanitetski materijal i novcane priloge za borce 1 partizanske porodice, hrabrila i sirila ideju otpora protiv
okupatora.
.
Maja mjeseca 1941. godine i formalno je postala clan KPJ. Vahida
Je tako r~dila dapju i. nocu, sve do onog oktobarskog jutra 1941. godin~: kada Je uhapsena 1 strpana u ustaski zatvor. Mucenjima i batinjanju
mJe po~~egla. Hra:bri_la je z~ne s ~?j!ma je. ?ila u ~atvoru: ,Ne mogu oni
nama msta. Zaty~raJU, mu~e, ubiJaJU. Ub1ce stotme, a hiljade ce ustati
na o~por. ~~vet1cemo vsvak: _uzda~, sv,~ku kap krvi! Slu.Sajte kako nasi
pucaJ~! Bhz1 su ?ego sto m1 1 slut1mo. Usta.Se su to primijetile i Vahidu
1zdvoJil.e 1;1 sam1cu. J?ok je ~i~a u sa:n.ici, ugledni gradani Banjaluke,
pod utiCaJem komumsta, vrs1h su pntlsak na ustasku policiju da se
Vahida premjesti iz samice.
Uoci. odvodenja u Zagreb, na Prijeki ustaski sud, 20. decembra
1941. godme, Vahida i Danica Marie su odlucile da pobjegnu skokom
kroz prozor))ok je us~ask~ ~~razar setao s druge strane zgrade, one su
op~ezn~.skocile, pregazile r]ec1cu Crkvenu i preko basta dotrcale Vahidi!!OJ kuc1. Brz<; su ~e presvukle i produzile kroz grad, oprezno, da ne
Izaz<;>vu sumnJu. St1gle su upucene u partizanski odred u Cemernici.
Vah1da)e ne~to kasnije otiSla na Kozaru i Podgrmec. Svugdje je vrijedno radila. Njegovala je ranjenike, radila sa zenama i organizovala masovnu pom_oc :'ojsci. U ~nogim mjestima Podgrmeca osnivanje prvih
~dbora ~F~-~ JC nera~dvoJno vezano za Vahidino ime. U srpskim, mushma?-s~nn 1h ~rv~tsk~~ selima,. ona. je doceki:'a:r;a s podjednakom ljuba~~Jll; .1 v~vug.dje Je S1j~la rodolj.ublje. I u najtezim casovima znala je
nac1 nJeCI koJe su u src1ma drug1h rasplamsavale odusevljenje za borbu.
�Prisustvovala je i Prvoj konferenciji Antifasistickog fronta z~na
Jugoslavije u Bosanskom Petrovcu i izabrana u Centralni odbor AFZ-a.
,Pri kraju cetvrte neprijateljske ofanzive, aprila 1943. godine, u RuiSkoj, u ranu zoru, Vahida je pala pokosena iz neprijateljskog mitraljeza.
Za izvanredne zasluge proglasena je narodnim herojem.
,SjecajuCi se Vahide i njenih prvih saznanj@. o komunistima i
radnickom pokretu ne mogu a da se ne sjetim kako sam kao mlad komunista cesto dolazio u sukob s ocem", kaze Ekrem Maglajlic. ,Vahida
mi je tada prilazila i pitala sta jato unosim u kucu. Da bih olaksao sebi,
a ujedno pridobio mladu bracu i sestru za radnicki pokret, Vahidi sam
objasnio u cemu je sukob izmedu oca i mene, i postepeno, dajuCi joj
literaturu i objasnjavajuCi smisao i svrhu bo:cbe radnog naroda, uveo je
u red boraca radnickog pokreta. To je bio pocetak njenog saznanja o
radnickom pokretu i radu KPJ. Pod uticajem komunista iz nase sire
porodice, ona se kasnije potpuno opredijelila za napredni radnicki
pokret ... "
,Nase drugarstvo je pocelo u doba Vahidine aktivnosti u Zenskarn pokretu", prica Dusanka Kovacevic. ,Bila je ·nevjerovatna njena
zelja za znanjem i ucenjem. Cesto smo nocu citale. U blizini kreveta
dr:Zala je desetine knjiga iz oblasti e:konomije, filozofije, pdrodnih nauka.
Citale smo zajedno Bebelovu ,Zenu i socijalizam". Jednog dana sa ustrucavanjem mi je pokazala svoj prvi clanak. Naslov mu je bio: ,Istina
o zivotu Muslimanke". Bio je to nevjest Clanak, ali snazan svojom iskrenoscu i poniranjem u sustinu problema.
U toku okupacije Vahida je smjelo i odvazno obavljala niz znacajnih poslova. Njen smisao za organizaciju je dostizao nesvakidasnje
razmjere.
U sav svoj posao unosila je sestrinsku ljubav i brigu za svakog
covjeka. Nikada nisam vidjela Vahidu da se pred neCim zbunila. Kao da
je bila stvorena za to burno, uskomesano doba, kao da joj je ono pomoglo da oslobodi do kraja svoju neiscrpnu snagu j vjeru u bolji
zivot ... "
,Prije nego sto sam Vahidu upoznala, mnogo sam o njoj slusala
i pripremala se na svakodnevne kontakte s njom, uslovljene mojim
ulaskom u njihovu porodicu" - sjeca se Ruza Maglajlic. ,Avgusta 1939.
godine dosla sam kao profesor na sluzbu u Banjaluku. Nisam se, kako
ono kazu, ni okrenula u gradu, a ona me je vee uvela u rad Zenskog
pokreta, ciji je bila predsjednik.
Njeno djelovanje iSlo je za tim da svim moguCim metodama probudi svijest kod zena o njihovoj ravnopravnosti i teskom polozaju, kako
u porodici i braku, tako i u drustvu. U svim nastojanjima bila je uporna i dosljedna. Koristila se zivim rijecima, literaturom, predavanjima
i licnim kontaktima, sluzeCi se uvijek primjerima iz svakidasnjeg zivota.
U prvim damima rwta od brace i oca palmpHa je sve vumemo sto hi
nasla, isparala i podijelila zenama da pletu pulovere i carape za borce. Iz kuce je iznijela skoro sve posteljno rublje. Sanduke sa svojim ruhom potpuno je ispraznila. DomaCi svileni bez, namijenjen za posteljinu,
iskrojila je u zavoje i sterilizovala prije upuCivanja u partizansku bolnicu.
Rastale smo se krajem juna 1941. godine i nikad se viSe nismo
vidjele. Za vrijeme rata cesce sam dolazila u zabacene krajeve Cazinske
krajine. U Maloj Kladusi, Podzvizdu, Geti ... uvidala sam kolika je bila
84
85
snaga njenog duha i rijeci. Svaka zena je zapamtila Vahidu i ponavljala
je njene rijeci. Mnoge su se ukljuCile u rad odbora AFZ-a i posle na
razne tecajeve zahvaljujuCi Vahidinom uticaju."
Svoje sjecanje na Vahidu poceo je Safet Fejzic rijecima: ,Bila je
uvijek pouzdana. U maju 1941. godine, kada me je primila u KPJ, Rada
Vranjesevic mi je saopstila da mi je KPJ, na prijedlog druga Starog,
povjeril~ odgovornu duznost upravnika cinovnicke menze. Povjerila mi
je, takode, da je tog dana primila u Partiju Vahidu i da cu preko Vahide odr:Zavati vezu s njom. Ova menza, u stvari, bila je glavna kurirska veza sa pokrajinskim komitetom iz Sarajeva, sa Kozarom, centralnom Bosnom i okolinom Banjaluke (Ponirom). Ovdje je stizala i
sva posta za druga Starog, koju sam licno primao.
Jula 1941. godine kada sam izabran u Mjesni komitet Banjaluke,
stalno sam odrzavao vezu izmedu druga Starog, Rade VranjeseviC i Dusanke Kovacevic, ito preko Vahide.
Ona je imala, takode, znacajnu ulogu i u odr:Zavanju kurirskih veza u gradu. Obucena u zar, oddavala je veze, ne samo u gradu nego
i izvan njega. Ponovo sa1111 se, a i posljednji put, sa Vahidom sreo tek
decembra 1942. godine, u .Lusoi Palamki, ·kwda se Prvi kraj'iski pwleterski bataljon ,Zd·raviko Cela1r" vmtio iz Slavonije. Narod Podgrmeca nas
je docekivao razdragano i sa raznim ponudama. Sve je to Vahida organizovala. Svi smo se okupili oko nje. Gutala je svaku rijec dok smo
pricali o putu kroz centralnu Bosnu, o cetnickoj izdaji, o muckom ubistvu drugova medu kojima je bio i njen mladi brat Nedzib.
Ona je pricala o os'lobodenim kra'jevima u Podgrmeou, o posil:ignutim uspjesima. ,Kod nas postoje poste, skole i bolnice ... Ljudi se osjecaju kao da je potpuno oslobodenje, cak su se poceli i zeniti". u sali je
dodala: ,Ovo nam je postao nov problem ... "
,Vahidin lik ostao mi je duboko u sjecanju", istice Zumra Cejvan.
,Bila je jedna od najaktivnijih clanica Zenskog pokreta". Takvu sam je
upoznala 1940. godine u Banjaluci. Htjela bih ovdje, koliko-toliko, da
osvijetlim njen lik, ali to mi je dosta tesko, jer tako izuzetnog druga,
borca i radnika viSe nikad nisam srela. Posjedovala je sve osobine i
odlike pravog komuniste i narodnog borca. Od Vahide sam prvi put
cula partizansku pjesmu. Dok smo u njenoj sobi sredivale prikupljeni
materijal za borce, tiho je zapjevala: ,Po sumama i gorama ... " Pjesmu
je cula od boraca kad je kriSom odlazila na Sehitluke. Dok je pjevusila,
Vahida je hila uzbudena i oci su joj zasuzile . .Zeljela je da se bori s
puskom u ruci, ali je Partija od nje trazila da ostane u gradu. Kuca
joj je bila pored same policije, a ona je bez prekida radila, kao da
im prkosi.
Vahida i ja ponovo smo se srele 1942. godine u Podgrmecu, gdje
je bila politicki radnik na terenu. Bila je sretna sto je slobodna i zadovoljna sto radi sa zenama. I Muslimankama i Srpkinjama. To je bio
odgovoran posao u vrijeme kada se KPJ svim silama borila za bratstvo i
jedinstvo.
Rijetko smo se odvajale. Zajedno smo otiSle u oslobodeni Bihac
i Cazin. U teskim danima cetvrte ofanzive trebalo je vidjeti Vahidu. Svakome je htjela da pomogne. Ni nocu se nije odmarala. Gledala je da
nas najprije smjesti i da nas udomi. Za sebe nije brinula. ,Imam ja
dosta rezerve", govorila je vedro se osmjehujuci.
�Izvukli smo se iz bombargovanog Bihaca i preko Drvara dosli u
Glamoc. Vahida je mnogo zalila sto nije u borbenoj jedinici, jer je to
bio njen san. Cinilo joj se da samo u otvorenoj borbi, licem u lice sa
neprijateljem, maze dati svu sebe. Zelja joj se ispunila u Livnu, kad
je stupila u Drugu krajisku brigadu."
,Vahida je drugovala sa mojom starijom sestrom Aisom, koja je
takode bila ilegalni radnik. Moje saznanje o ~~:amahu predstojece
revolucije i njenim ciljevima je raslo i uskoro su me angazovali na razliCitim zadacima, vodeCi racuna o mojim godinama i sposobnostima",
iznosi u svom sjecanju Mubera Osmic.
,AiSa me poslala, u jesen 1941. godine, da donesem nekakvu ,vunu" od Vahide. Usia sam na sporedni ulaz u djeCiju sobu i sjela na
seCiju. PruzajuCi mi korpu prekrivenu peskirom, Vahida rece: Znas sta,
Berka, ovo nije samo vuna, to je municija za partizane, a odozgo sam
stavila klupcad. Berka, duso, cuvaj se preko mosta, a i put je dalek.
Ako se nesto desi ... Tu je malo zastala i ubrzo dodala ... ako padnes,
pa ti se prospe, ne govori odakle nosiS. Usput svrati kod Sandora,
dace ti jedne bakandze."
,Srela sam je u partizanima, za vrijeme cetvrte ofanzive, i tada
mi se ucinila ozbiljnija nego ikad ranije. Bila je u kratkoj bundi od
plisa, u smedim pantalonama, s piStoljem.
U pokretu prema Satoru odmorili smo se u kuCi strica Gavrila
Principa. Bilo nas je mnogo. Dok sam pjevala, Vahida je sjela uza me i
pocela plakati. Zagrlila sam je i upitala zasto place. Sjetila se AiSe, koja
je toliko zeljela da me vidi.
Cijelu noc smo marsirali da savladamo ledom okovani Sator. Vahida je izdr:Zala ogromne napore, u svojstvu politickog radnika otisla
na drugu stranu i vise je nisam vidjela.
Urezala bih tako duboko njeno ime svuda, kao sto ona zivi u mom
sjecanju: beskrajno pozrtvovana, nesebicna, skromna, sa neiscrpnom
energijom i zeljom da se sve ono sto je dostojno zivljenja i divljenja, u
covjeku i za covjeka, nade u svaCijoj buducnosti ... "
,Nikad nije gubila prisustvo duha", istice Danica Marie. ,Sa Durom Pucarom-Starim dosla sam, novembra 1941. godine, u Banjaluku,
da ilegalno radim kao clan KPJ. Dok sam boravila, u Banjaluci, upoznala sam niz aktivista, s kojima sam saradivala, kao na primjer, sa
pokojnom AiSom Karabegovic, koja mi je mnogo pomogla da se snadem u ilegalnom radu. Od nje sam saznala za Vahidu Maglajlic, jer mi
je o njoj mnogo pricala. Od AiSe sam, takode, saznala da je Vahida
uhapsena.
Ubrzo, 3. decembra 1941, mene su, takode, uhapsili dvojica ustasa
iz Bosanskog Grahova, koji su me prepoznali u Gajevoj ulici, kod hotela
,Palas", odmah odveli u njihov logor, a odatle u ustaski zatvor, gdje se
nalazila Vahida.
U zatvoru sam nasla Havku Saric, koja mi je rekla da se u podrumu, u samici, nalazi Vahida, da je muce i smatraju teskim politickim
krivcem. Poslije nekoliko dana mene su odvojili od Havke i smjestili
u drugu sobu, gdje sam zatekla Vahidu. I nju su upravo tog jutra premjestili ovamo iz samice, na intervenciju, kako mi je ona pricala, Ismete Kulenovic iz Banjaluke. Tu je otpocelo moje licno poznanstvo sa
Vahidom. Bila je sva izmucena, otecenih nogu i lica, ispijena, blijeda,
velikih modrih podocnjaka, zavijenog vrata, posljedica ustaskog mucenja.
86
87
Odmah smo se sprijateljile. Vahidi sam priznala da sam cula za
njenu aktivnost. Ona se interesovala za pojedine aktiviste u gradu. Informisala sam je o mnogim drugovima za koje sam znala, o prilikama
u Banjaluci. Zajedno smo provele nesto oko dvanaest dana. Vahida je
bila svjesna tezine svog polozaja, ali ni jednog momenta nisam osjetila
da se demoralisala. Do kraja je ostala energicna i vedra. Predlozila
je da bjezimo, jer su nam ustase stavile do znanja da cemo biti upucene
u Zagreb, na Prijeki ustaski sud. Tada mi je priznala da se jos u samici
bavila miSlju o bjekstvu, ali da je to bilo neizvodljivo. Iz zatvorske
sobe, medutim, to je bilo lakse izvesti. Zajednicki smo se pocele pripremati da pobjegnemo iz kandzi smrti. Vahida je u tome pokazala izvanrednu snalazljivost i hrabrost. Dobro je proucila polozaj zatvora i stranu na koju treba bjezati ...
Nasa celija, nekadasnja kuhinja jednog od stanova Gruberovica
kuce, imala je samo jedan prozor, okrenut prema ustaskom dvoriStu.
Vrata ostave i prozor prema basti bili su zakovani daskama. Vahida je
uporno, iz dana u dan, prstima rasklimavala eksere na zakovanim vra{ima dok ih nije podesila da se lako mogu iScupati. 0 oslabljene eksere
u vratima je vjesala dijelove odjece da prikrije tragove . . . Poslije su
njeni utrnuli i pomodreli prsti nastavili da klimaju i izvlace eksere iz
zakovanog prozora ostave, nase jedine nade. Zatim smo cekale pravi
trenutak. On je, najzad dosao ...
Uoci odvodenja na Prijeki sud, uvece 20. decembra 1941. godine,
ustase su slavile neki praznik. Dok je ustaski strazar setao s druge strane zgrade, Vahida je uklonila daske s prozora ostave, pogledala okolo
i napolje izbacila jastuk. Posto niko nije primijetio pad jastuka, Vahida je prva skoCila, dr:ZeCi torbu u ruci, a za njom i ja. Potrcale
smo, preskocile neke tarabe i zadihane stigle do rjecice Crkvene.
Snijeg je gusto padao i zasipao nase tragove. Pregazile smo skoro zaledenu rjeciou i bjezale dalje, preko basta koje je Vahida
odlicno poznavala. Odjednom sam primijetila da sam bosa, da su moje
raskvasene cipele ostale negdje u snijegu. Vahida je bila snalazljiva pa
se izula i sa cipelama u ruci pregazila vodu. Premorene i ozeble do~rcale smo pod pro:wre njezine kuce. ,Pobjegle smo, dajte brzo zarove da
1demo dalje", povikala je zadihana Vahida iznenadenim ukucanima. Brzo
smo se presvukle i nastavile kroz grad, s naporom usporavajuCi korake
da ne izazovemo sumnju. Uzbudene smo prosle pored pojacane ustasko-njemacke strafe na mostu preko Vrbasa. Poslije smo sigurnije produzile manje osvijetljenim ulicama prema Gornjem Seheru. Iste veceri smo
stigle u kucu aktiviste Dalke, koga smo obje poznavale.
Ne8to viSe od sat vremena iSle smo uzbrdo, po dubokom snijegu,
koji je cijelu noc padao. Odjednom smo, pri snijeznom bjelasanju, ugledale da se neko sklonio u grmlje iznad nas. Pomislile smo na ustasku
patrolu i odmah legle u snijeg. Ostale smo tako lezeCi do cetiri sata ujutro i vratile se u Gornji Seher, u kucu Zaima HadziisakoviCa, te sakrivene provele dan.
Ujutro je Zaim otiSao u grad i vratio se sa Zagom Umicevic. Ona
nas je upoznala sa nc:kim Velom Mileticem, koji nas je uvece, 22. decembra 1941. godine, poveo na Ponir, gdje smo stigle u svanuce. Tu
smo srele Karla Rojca, komandira cete za vezu sa gradom, i ostale drugove, istinski od:;1hnule i prvi put se odmorile,
�IPoslije nekoliko dana upucene smo u Tisovac, odakle je Vahida
otiSla u Cemernicu, u partizansku bolnicu. Izvjesno vrijeme je radila kao
politicki radnik na terenu Cemernice i Manjace. Poslije rastanka u Tisovcu, opet smo se srele tek u aprilu 1942. godine, prilikom odlaska
nasih jedinica iz centralne Bosne u Kozaru.
Nas posljednji kraci susret, za vrijeme ofanzive na Kozari, nije
mogao biti drugaciji nego srdacan, jer je Vahida na~ mene ostavila nezaboravan utisak kao neustrasiv covjek, komunista i veliki drug ... "
,Vahida je bila pravi drug u nevolji", .sjeca se Jovanka Covic. ,Iz
Tuzle, gdje sam bila sekretar Mjesnog komiteta KPJ, morala sam da
bjezim u septem:bru 1941. godine, jer su me na ulici prepoznali agenti
i pokusali da uhapse. Odjevena u zar, upucena sam hitno, partijskim vezama, u Banjaluku i javila se Vahidi. Toplo me je primila i smjestila
u svoju kucu. Tu sam ostala nekoliko dana, dok mi nije obezbijeden
drugi stan i dok nisam, preko Vahide, uspostavila vezu sa Durom Pucarom Starim i mjesnom organizacijom KPJ. U Vahidinoj kuCi, u to
vrijeme, krile su se Rada Vranjesevic i Dusanka Kovacevic i cekale
povoljan trenutak da odu na oslobodenu teritoriju. .
Tih dana nismo mi bile jedine u Vahidinoj kuCi. Svakodnevno nas
je tu bilo po petero-sestero. Za sve je bilo mjesta za spavanje, hrane i
ostalog. Vahida nas je umjdno razmjestila! Za mene je pronasla kompletnu odjecu, od cipela do vesa, i sve sto mi je bilo potrebno da se
neupadljivo krecem po gradu. Danas mi izgleda prosto nevjerovatno
kako je to sve moglo da se nesmetano cini pred nosom ustaske policije. U Banjaluci je bilo jos takvih kuca, ali porodica Maglajlica, zahvaljujuCi Vahidi i njenom uticaju, u potpunosti se angazovala u borbi protiv
neprijatelja. Sve sto se u kuCi naslo bilo je na raspolaganju nasem narodnooslobodilackom pokretu i ljudima koji su se . sticajem okolnosti
nasli u gradu na Vrbasu.
J a sam izasla na sldbodnu Cemernicu kra:jem oktobra, gdje se, u
sredini sume, u brvnarama, pored staba, nalazila partizanska bolnica.
Krajem decembra i Vahida je dosla u nas partizanski logor. Ishrana je
predstavljala ozbiljan problem. Rijetki su bili dani kad smo imali soli. Jeli smo hljeb od zobenog brasna, a kukuruzni je bio prava poslastica.
Sve sto su nase jedinice zaplijenile, davalo se, po pravilu, ranjenicima
u bolnici.
Skender-Vakuf, mjestance pod obroncima Cemernice, bio je slobodan januara 1942. godine. Mi smo se odmah, sa Stabom bataljona
i agitpropom, uputili tamo i smjestili u kucama nasih simpatizera. Vahida i ja smo zajedno. Skender-Vakuf je izgledao prijatan poslije Cemernice i dascara u kojima smo boravili. OtiSla sam u Maslovare krajem
januara 1942. godine za politickog komesara bolnice u Borijama. Vahidu sam srela ponovo kod Bocca kada je nas Udarni bataljon prelazio
preko Vrbasa, vodio danonocne borbe i povlacio se prema Kozari.
Nikada ne mogu zaboraviti Vahidinu paznju i brigu prema meni.
Bila sam se nesto ranije porodila i pod najtezim uslovima, sva iscrpljena, nosila dijete u povoju. Vahida mi je pruzila pravu sestrinsku pomoc.
Dijete mi je nosila ...
J ednom, nocu, kada smo se tiho kretali u koloni i svaki cas ocekivali borbu, ona mi pruzi dijete i prosaputa: Evo ti ga, bojim se
cu
ga ispustiti kad zapuca ... ti si majka!
da
.
Vahid~ sam posljednji put vidjela u oslobodenom Prijedoru. Ove
1zvanredne zene odavno nema, ali i danas intimno osjecam neki dug
prema njoj, iako mi ni vrijeme ni prilike nisu dali da joj uzvratim
bar djelic, za njeno plemenito drugarstvo ... "
'
,;Mada smo stanovale u neposrednoj blizini, moj prvi susret sa Vahido~ bio je nes.vaki~~snji i neuobicajen", istice Sida Marjanovic. ,Nisn~o_Jedna drll:goJ pruzile ruku ~ znak upoznavanja. Nismo se ni upitale.
Pnv1dno·
!kakyog uzbu?enJa,. kratko mi je rekla: Donijela sam ti
~ar .. C?buc1 gav~ smJ~sta r:od1 na uhcu. Pogrbi se, napravi se starom prosJakmJom, drz1 parce hlJeba u ruci i drhti. Ispred tebe ce iCi drug na
?iciklu: Kad budete i:zvan ustaske zone i njemacke posljednje straze na
IZlazu 1Z ~:a~a, on ce ~i reCi sta treba dalje da radiS. Plan je bio izvanredno smislJen. Agentl su uzbudeno pretrazivali svaku kucu, baste uz
V~?as: Nikog nislf uspjel~ .uhvatiti. Pored nas su prolazili kao poludjele
ZV1Jen kad tragaJU za phJenom, ali na druga na biciklu i mene, staru
zgrbljenu zenu, niko nije obracao paznju.
Na partizanskom slobodnom terenu - na Cemernici - po drugi
P.lit sam ~.~ela Yahidu. Bio je kraj decembra. Dosia je u suknji i gojzencama. N1Je st1gla da ponese sve ono sto je mjesecima brizljivo spremala. Sarno. dva dana ranije pobjegla je iz ustaskog zatvora. Blijeda i
umor~a! 1zgledala mi je mnogo slabija nego u oktobru, kad sam je prvi
puvt V1~Jel~. Zatvo~ je uCini_? svoje. I mada zeljne da joj postavimo pregrst p1tanJa, pust1le smo Je da se odmori i naspava drukcijim snom
od,.ono~ u zatvoru. Sutradan je trazila da radi, ali joj nismo dale govorec1: M1 c.emo 0~0 ran~er;tik~, ~ ti pri~aj sta ima u Banjaluci. Mara,
Nad~, Zanca, vD~sanka 1 _Ja 1 C1Jela nasa drvena bajta, koju smo zvali
bolmco:n, ~lusah sm.? gnJevnu V~hidu. A ona je pricala o nepokolebljivom drzanJlf komur;t~sta '7 zatvonma, o zloglasnim sredstvima mucenja,
o svo~ SIDJelom b1Jegu 1z zatvora ... Novu 1942. godinu provele smo
sve zaJedno.
Bi~o nas je previSe u bol~ici i trebalo je mijenjati zaduzenja. I
..ce~~rmca taka post~?e raskrsmca puteva. Vahida Maglajlic i Jovanka
Cov1c odmah se uput1se u Skender-Vakuf, a Nada Mazar i Ankica Babic
u odred, u. Ri?nik. Bosa i ja krenusmo preko Vrbasa u Manjacu. Nas
rasta.n~k. b~o _Je pomalo sjetan. U sebi smo mislile da li cemo se opet
srest1 1 VldJeti?
.
iPo~~t~o~n maja 1942. godine prikljucili smo se Udarnom batalJonu koJI Je IZ centralne Bosne prelazio u Krajinu. Negdje u sredini kolone. _nasi~ s;mo Vahidu. Nosila je tek rodeno dijete drugarice Jovanke
Cov1c, koJa Je slaba, kao kakva sjena, isla za njom.
"£!. osvit dana smo stigle u Kozarac. Sutradan, 16. maja 1942. godine, Pn~~~o: je osl~boden. Kurir je donio poruku da Vahida side u grad,
na _p.ohti~ki rad. NJeno ogromno iskustvo u radu sa zenama iz grada bilo Je konsno. I tako smo se ponovo rastale.
Skoro godinu dana Vahida je provela u politickom radu na tere~m Pod~rm~ca. _Y;drim smijehom, govorljivoscu, jednostavnoscu i
pnstupu ljudima 1 zenama, ona je brzo stekla ogromnu popularnost.
Kasno poslije podne, pocetkom aprila 1943. godine Dvanaesta krapska _brigada je stigla u RuiSku. Vahida se nasla u tome selu. Nije pro~ao m sat-dv~ a p~otuni pusaka i rafali masinki odjednom su zaparali
1zmedu seosk1h kuca. Na samom brdu, u osvitu zore, krivudala je nepri-
?ez
88
89
�jateljska kalona zatvarajuCi obruc. Bili smo u nepovoljnom polozaju, u
dolini, pa smo zeljeli da se domognemo Osredka, uzviSenja koje je dominiralo selom. Kao i uvijek u takvim prilikama, trenuci odlucuju o ishodu borbe. Nekoliko trceCih koraka, prema groblju kuda je oznacen
proboj, bili su dovoljni da se ostane u zivotu. Drugarice i drugove izvan tog uskog prolaza zahvatila je unakrsna paljba neprijateljskih puskomitraljeza. Njih dvadeset je palo, a medu njima Vahida ... "
,Sa Vahidom sam se prvi put sreo u Bukica kuCi prica Vele Miletic. Dosao sam kao komandir voda u ceti za vezu. Iznenadila me svojom neposrednoscu i razgovorom kao da se odavno poznajemo. Taka
je interesantno pricala da sam je mogao slusati nekoliko dana i noCi,
a da ne osjetim kako vrijeme prolazi. Ali, to sebi nismo mogli dozvoliti. Zurili smo svak na svoju stranu. Pokupio sam materijal koji je Vahida donijela za partizane. Sve je bilo rasporedeno u posebne pakete i naznaceno sta kame pripada. Drugove je od ranije poznavala, znala im
zelje, pa je tako i poklon namjenjivala. Nekim je cak poslala i po parce butera, sto je tada bila prava rijetkost. Onakva kakva je bila, neposredna, plemenita, cijelim svojim bicem odana narodnooslobodilackom
pokretu, postala mi je tako bliska da sam se s njom· rastao kao sa odavno poznatim i najblizim drugom. Od tada je uvijek slala pakete sa napomenom: Vele ova podaj ...
Drugi sastanak je uslijedio u Sitarima, kod Adema Bajagilovica.
TreCi put smo se sreli kod Zaima i Nazife Hadziisakovic. Dosao sam dobivsi Vahidino pismo. Pisala je: Vele, dodi ti licno kod Zaima. Trebalo
je da sto prije Vahidu i Danicu odvedem na oslobodenu teritoriju. Cekale su me sa nestrpljenjem, pogotovu sto sam malo i zakasnio. U uslovima u kojima su se one nalazile nije bilo nimalo lako cekati. Svaki
minut mogao je biti koban. Spremajuci se da krene, Vahida je, izmedu
ostalog, rekla: Mnogo sam debela, kako li ce mi stajati pantalone?
Zato je lako, gore kilogrami brzo spadaju - dodao sam.
Kad smo sreli nase straze i dali znak raspoznavanja, Vahida je
sva ustreptala rekla: Prvi put sam vidjela naseg vojnika, osjecam se kao
u drugoj dr:lavi. U nasem logoru smo vecerali. Za vrijeme vecere Vahida je pricala o zakletvi nad Lenjinovim odrom. Od nje sam prvi put
cuo za Kalinjina, Ordzonikidzea, Kirova, Vorosilova, Timosenka, Budonija ... Zao mi je bilo sto smo poslije vecere morali nastaviti put.
Z:elio sam da je dugo slusam. Pricala je osjecajno, za to birala pogodan
momenat i gledala koga ima pred sobom. Vah1da je boravila dva dana na
Poniru i produzila na Cemernicu, a Danica je ostala u ceti. Jedne veceri,
kada su se nasi drugovi vratili sa Cemernice, donijeli su mi paket od
Vahide. Napisala je i ovih nekoliko rijeci: ,Druze Vele, posto se ti izlazes
raznim teskim situacijama, saljem ti topli ves, cuvaj se da ne ozebes .. .'
Kad god sam odlazio na Cemernicu, radovao sam se susretu s Vahidom.
Gdje god sam bio, uvijek sam se interesovao za nju.
Kada sam se vratio iz Crne Gore, cuo sam da je pala u borbi protiv neprijatelja. Nisam vjerovao. Cinilo mi se da ona ne moze nikada poginuti. Ali, morao sam se pomiriti sa tuznom istinom da Vahide vise nema.
I danas, kad sjecanja naviru, divim se Vahidinoj fizickoj i duhovnoj snazi pred kojom nije bilo prepreka u ostvarivanju plemenitog
cilja ... "
90
91
,Sekretar prve partijske celije kod nas bila je Vahida", kaze Slavko Popovic. ,Prvi put sam je sreo pocetkom januara 1942. godine. Na
konferenciji, kojoj su prisustvovali muskarci, zene i omladina, Vahida
je govorila o ciljevima narodnooslobodilacke borbe, a posebno o ulozi
zene u borbi. u sjecanju mi posebno zivi i zbog toga sto je ona hila
prva zena politicki radnik, koja je zapocela razgovor o fanatizmu i zapostavljanju nasih zena u odnosu na muskarce. Poznavala je mentalitet
nasih zena, znala im se pribliziti i kroz razne forme rada brzo se afirmisala. U svakoj prilici je isticala ulogu KPJ i NOB-a i organizovala
konkretne akcije.
Skupove je koristila i za igru i obicno bila kolovoda. Ona nas je
naucila kako se igra kozaracko kola.
Za vrijeme Vahidinog boravka u Skender-Vakufu je formirana
prva teritorijalna partijska celija od domaCih kadrova. Tada mi je Vahida saopstila da sam kandidat za clana KPJ, a posto je ona rukovodila
tom organizacijom, kasnije me primila u KPJ.
Iz Skender-Vakufa je otiSla prije cetnickog puca, krajem aprila ili
pocetkom maja 1942. godine. ViSe je nisam vidio ...
,Za nju nije bilo prepreka", sjeca se Zivka Podgorac Kukolj. ,Svako od nas docarava svog idola, a moj stvarni idol hila je i ostala Vahida.
Nije lako opisati Iicnost u kojoj se steklo bezbroj divnih ljudskih osobina. Priroda ju je obdarila takvim duhom kojim je sijala plemenitost. Zato joj nije bilo tesko okupiti zene nasega kraja. Dovoljno je
bilo da je jednom vide i cuju i da se same okupljaju oko nje.
Upoznala sam je u Skender-Vakufu, januara 1941. godine. Pobjegla
je iz ustaskog zatvora u Banjaluci i kao politicki radnik dosla u nas
kraj. Za Vahidu nije bilo vazno da Ii se nalazi u muslimanskoj iii srpskoj kuci. Prema svakome je hila podjednako ljubazna i svugdje podjednako cijenjena.
S njom sam bila svakoga dana. I danas sam fascinirana cinjenicom da jedna :lena, ponikla u staroj muslimanskoj porodici i odrasla u
dobrim materijalnim uslovima, nije poznavala prepreke u borbi za ostvarenje svojih ideja. Ni glad, ni hladnoca, ni nesanica, ni strah od neprijatelja za Vahidu nisu bili prepreka. Druzeci se s njom pocela sam i
misliti kao ona. I mene je Vahida primila u Partiju.
Za zene Skender-Vakufa Vahida je pojam samoprijegora, plemenitosti i pozrtvovanosti, a za mene i viSe od toga. Moji prvi koraci u
borbi protiv neprijatelja, u drustveno-politickom radu i licnom razvoju blisko su vezani za Vahidino ime ... "
,Nista joj nije bilo tesko", sjeca se Jovanka Trkulja. ,Po dolasku
u Skender-Vakuf odlazila je u nase kuce i pojedinacno razgovarala sa
zenama, obilazila okolna sela i oko sebe okupljala zene. Nama je izgledalo da to cini sa lakocom. Ali, u posao je unosila cijelu sebe. Nikada
joj niSta nije bilo tesko. Odlicno se snalazila u svim situacijama.
Kada je na jednoj konferenciji upuCivala zene kako i na koji nacm da pomazu narodnooslobodilacki pokret, jedna Muslimanka je upitala: ,A sta ce nam ljudi reCi.' Posto je poznavala mentalitet tih zena, Vahida joj, nimalo iznenadena, odgovori: ,I ja sam Muslimanka, i to kadijina kCi iz Banjaluke, pa sam dosla da se borim.' Poslije konferencije
pomenuta :lena joj pride i upita: ,Jesi li ti bas karijina seer ili se saliS?'
,Zar ti meni ne vjerujes?'- rece Vahida. ,Ama vjerujem ja tebi! A pitam
onaka', dodade zena. Kad se udaljila od Vahide, obrati se ostalim ze-
�nama: ,Vala, kad moze ona ovolilw raditi, sto mi da ne mozemo? Niko
je nije tjerao da se bori, pa i pati sa nama. Mogla je uzivati u svojoj
kuci u rahatluku.'
Licno sam bila radosna kad sam radila zajedno sa Vahidom. Uzivala sam s1usajuCi je kad govori, ko ma koji put, o NOP-<U, o ciljevima
nase borbe i ulozi zena u toj borbi. Uvijek sam od nje nesto naucila .. .''
,Sa Vahidom sam se upoznao po oslobodenjU; Bihaca", prica, izmedu ostalog, JusUJf Lipovaca. ,Zajedno smo radili na formiranju narodnooslobodilackih odbora u selima. Kada smo dosli u Velika Zalozje,
odveo sam Vahidu svojoj kuCi, gdje je povela razgovor sa mojim ocem
- hodzom - i jednim susjedom. Taiko su -sa2Jmdi da .joj je otac kadija.
Kada je Vahida otiSla u sobu sa mojom majkom i zenom, nas susjed je
govorio: ,Dijete, ovi se ne sale. Po svoj prilici, ovi se ne pokoravaju
nikome. Ja bih rekao da ce ani naprasiti i cetnike, i ustase, i Nijemce.
Vidis bolan, kako ova kadijina seer prica da se maze i gladan ratovati,
noCivati na zemlji ... Ja tebi kazem - cija busija, onaga i megdan' ... "
,;Neposredno poslije oslobodenja Bihaca i unske doline, novembra
1942. godine, Vahida je dosla, po zadatku Partije, na teren Cazinske krajine da politicki radi medu zenama", istice Hakija ·Pozderac.
,Uslovi za rad bili su veoma teski. Zaostalost muslimanske zene
ovoga kraja, koja je vijekovima bila izrabljivana i u neravnopravnom
polozaju, predstavljala je osnovnu teskocu za mladu Banjalucanku. Ako
se tome dada da je neprijatelj (okupator i ustase) aktivno djelovao u
ovim ~krajevima, sve do njihovog oslo:bodenja, i narocito nastojao da
odvoji Muslimane od NOB-a, tek tada se maze sagledati kakav je odgovoran zadatak stajao i pred Vahidom, koja je, puna poleta, volje,
vedrine i tople rijeci za covjeka, sirila ideje te borbe.
Kad covjek danas baci pogled na dane nase slavne narodnooslobodilacke epopeje, od novembra 1942. godine do pocetka IV neprijateljske afanzive, vezane za Cazinsku krajinu, mora se sjetiti Partiji privr:Zene Vahide. Njoj je palo u duznost da zapocne prve politicke razgovore sa
zenama Muslimankama, koje su u zarovima dolazile na sastanke da cuju Vahidu.
Koliko su mi se duboko u sjecanje urezali utisci koje su na mene
ostavile Vahidine rijeci, pune topline i covjecnosti, pune razumijevanja
i osjecanja, upucene Muslimankama Cazinske krajine!
Sve svoje vrijeme je posvetila samo radu medu narodom. Njen
boravak u kuCi, na putu, svugdje - znacio je intenzivan politicki rad.
Nije trazila samo veliki skup da politicki djeluje.
U mjestima Cazinske krajine, od Trzca do Buzima, od PiStalina do
Vrnograca, poznato je i postovano Vahidino ime ... "
,Po oslobodenju Cazina, Vahida se pojavila u nasoj sredini", sjeca
se Nadzlja Omanovic. ,Ocekivao ju je tezak rad sa zenama Cazinske
krajine. Kada je stekla sire poznanstvo i simpatije zena, organizovala je
konferenciju za formiranje prvih odbora Antifasistickog fronta zena. Na
konferenciji Vahida je govorila o znacaju prikupljanja pomoCi ranjenicima u bolnici u Bihacu. Tada je izvrsen i izbor delegata za Prvu zemaljsku konferenciju AntiJfasistickog fronta :lena. Izabrane smo ja i
jos jedna ·drugarica. Kada se priblizio dan odlaska u Petrovac, pocele
smo vrsiti pripreme. Plasio me je veliki put i neobican dogadaj, tim
viSe sto je bila zima, ali bilo mi je veliko ohrabrenje to sto ce i Vahida
ici sa nama. Cinilo mi se, ako Vahida ide sa mnom, niSta mi sene maze
dogoditi.
92
93
Dva dana prije konferencije, krenule smo u Petrovac. Pred polazak smo se sastale u mojoj kuci. Prvi put sam obukla pantalone, debele carape i gojzerice, a Vahida je smiSijala sale na racun moje odjece.
Uzele smo pakete hrane koje smo namijenile borcima u .Petrovcu
i nesto poslije dvanaest sati posle pred Komandu mjesta, gdje su nas
cekala zaprezna kola. Cijelim putem je duvao hladan vjetar. Snijega jos
nije bilo. U Bihac smo isle preiko Rekavica. K:a1ko je mos·t na Un:i bio
porusen; prebacile smo se kerepom, i mi i nasa kola, te pred vece stigle u Bihac, gdje smo prenocile. Sutradan nam se prikljucila jos jedna
drugarica u zaru koja mi se dobra usjekla u sjecanje, jer je jedina na
konferenciji bila u zaru.
Iz Bihaca smo imale na raspolaganju autobus i kamion. U autobusu je bilo ostalo samo jedno slobodno mjesto, koje je ponudeno Vahidi. Ona ga je ustupila meni, jer joj je bilo zao sto sam njezna, a ona
je krenula kamionom.
Autobus je stigao u ~Petrovac oko podne, dan prije konferencije.
Sacekala sam kamion kojim je Vahida putovala. Smjestile smo se zajedno u kucu jednog bega.
Sestog decembra 1942. godine nasle smo se medu delegatima i gostima iz okupiranih i oslobodenih krajeva. I Vahida je govorila i pozvala majke da salju djecu u narodnooslobodilacku borbu. Obtacala se
zenama da sto masovnije ucestvuju u NOB-u. Medu 20 :lena, izabranih
u Centralni odbor AFZ-a Jugoslavije, izabrana je i Vahida ... "
,Prije rata Vahidu sam sretala na predavanjima, priredbama, izletima i drugim manifestacijama Kluba akademicara Kulturno-umjetnickog drustva Pelagic, Zenskog pokreta, Prijatelja prirode i dr.'' sjecajuCi
se Vahide istakla je Jela Perovic. ,Bila je uvijek otvorena, direktna i
originalna u izrazavanju, osrednjeg rasta, sportskog izgleda, cvrsto
gradena.
Srele smo se na oslobodenoj teritoriji u Podgrmecu, u selu Lipniku, 1942. godine, gdje je bila poslana za clana Sreskog komiteta KPJ za
Sanski Most. Tu smo, krace, zajedno radile. Iako je ovaj srez vazio kao
vrlo tezak za politicki rad, a jos je bio i pasivan, ona se brzo snasla u
radu sa zenama, i to bas zbog svoje neposrednosti u pristupanju. Znala se vrlo brzo na svaki nivo spustiti, a to je bilo vazno za uspjeh u
radu. Govorila mi je da voli da radi sa zenama, a i one su nju voljele
zbog njene duhovitosti i otvorenosti. Bila je vrlo snalazljiva na terenu
koji je pasivan, pa se moralo ponekad ostati bez obroka i noCivati po
tavanima seoskih stala. Iako je navikla na udoban zivot u svojoj kuCi, to
joj nije tesko padalo i uvijek je takve zgode zacinjavala salama i kakvom umjesnom dosjetkom.
Kad je osloboden Cazin, otiSla je u Cazinsku krajinu. Poslije cetvrte ofanzive, u kojoj se, pricala mi je, namucila na Sator-planini, jer
je bila bolesna, poslata je ponovo u Podgrmec, taka da smo se srele
u selu Hasanima. Nosila je pantalone, kao i uvijek, a o pojasu jedan
lijep, nov piStolj. Ne sjecam se ko joj ga je dao, ali bila je sva srecna
sto ga ima. Trebalo je da ode, da radi u srezu Bosanski Novi. To joj
je bila davnasnja zelja. Tada smo se rastale i vise se nismo vidjele. Na
polasku mi je rekla, radosna sto ide tamo: ,Drago mi je sto cu tamo raditi, samo mi je :lao aka poginem. Steta bi bilo da ovako dobar piStolj
dopadne u ruke nekom fasisti.' Tada nije bilo nikakvog izgleda, da ce
ona uskoro poginuti ... "
�,Nlje se probila kroz obruc", prica Ahmed SehoviC-Seho. ,U Podgrmecu, s proljeca 1943. godine, nalazila se Cetvrta krajiska divizija,
sa sosom na celu. Oko RujiSke je bila smjdtena Dvanaesta krajiska
brigada. Kada se jednog ranog aprilskog jutra cula pucnjava od Dubovika, niko nije racunao da ce doCi do neceg ozbiljnijeg, iako su postojali
podaci da Nijemci cine iznenadne prodore. Pucnjava je nagovjdtavala
prepad na Citav novski srez.
Nijemci su brzo nadirali. Stab Dvanaeste brigade bio je opkoljen.
Partizani su prihvatili borbu i dugo davali otpor da se obruc ne bi zatvorio. U tolm noCi neke jedinice su se probile kroz neprijateljske linije.
Sa Zorom Kovacevic i nekim drugovima iz jedinice i Staba Vahida
je pokusala da umakne iz obruca. Kretali su se uz potok koji je tekao
u podnozju brda. Primjeceni su i pokoseni iz neprijateljslmg miitraljeza.
Istoga dana, oko podne, blizu kuce Josana Gaka, Sosa i ja naiSli smo na
Vahidu. Bila je u jarku, zgrcena, licem okrenuta zemlji i prekrivenom
kosom, kao da spava. Metak joj je prosao kroz srce i naCinio veliku
ranu. Nijemci su je, oCigledno, pretresli, jer je njena zelena engleska kosulja bila potpuno ras'kopcana."
Ruza Oljaca
SANITET ROMANIJSKOG ODREDA
va dana prije oslobodenja Sokoca stigle smo drugarica Ljerka DubresiC i ja sa grupom drugova u pratnji kurira ,Hodze"
(Avdo Hodzic- ,Hodza", narodni heroj, kurir pokrajinskog
komiteta KPJ, poginuo kao komesar cete u petoj neprijateljskoj ofanzivi) u Romanijski partizanski odred.
Komandant odreda SlaviSa Vajner ,Cica" dao je Ljerki i meni zadatak da organizujemo odredsku bolnicu u Bijelim Vodama. Odred nije
imao ljekara, nego medioinara Envera Laksica (poginuo 1944. g.) koji je
prvu pomoc ranjenicima pruzao na polozaju. Ranjenici su bili smjesteni
u stali na obronku sume izvan Bijelih Voda da bi se u slucaju nuzde sto
lakse evakuisali. Teski ranjenici su lezali na podu zastrtom slamom, a
lakse ranjeni Rajko i Radovan sjedili su pred stalom i pjevali uz gusle.
Dok smo previjale zatecene vee su pristizali novi ranjenici s radosnom
vijesti da je osloboden Sokolac. Odlucile smo ranjenike smjestiti u kuce.
DomaCini u Bijelim Vodama iako su se bojali da ce ih ustase iz okolnih
sela ,sazditi", u toku prve noci odlucili su da prime ranjenike u svoje
domove. U selu je bila jedna velika nedovrsena zgrada i vrijedni seljani
je za kratko vrijeme dovrsiSe, tako da smo vee pocetkom septem'bra u
nju smjestili ranjenike. Uslovi za njegu ranjenika sad su hili povoljni,
svaki je imao svoj krevet, samo nismo imali ljekara. Mi smo ih njegovale kako smo najbolje umjele, a njima su rane cudesno zacjeljivale zahvaljujuci neobicno zdravoj prirodi i visokom moralu ljudi sa Romanije. Laksi ranjenici su po cio dan pjevali, s pjesmom nove docekivali
i prezdravljene ispracali:
D
,Veseli se goro Romanijo
junak ti je rane prebolio .. . "
94
95
Ranjenici su opjevali sve bitke odreda u deset narodnih pjesama.
Narod Romanije ukazao je mnogo topline borcima i postovanje
bolnicarkama. Bolnica je bila okruze:Q.a paznjom i ljubavi. Od prvih
dana ustanka omladinke su prale zavoje i rublje ranjenicima, plele dzempere i carape, domacice spremale hranu, a domaCini obavljali mnoge poslove neophodne za zivot bolnice. U tome se naroCito isticala porodica
Trifka Krsmanovica, tako da se ne maze reci da li je od sebe viSe dala
majka Sava, njene kceri Danica, Dragica i Milena, sinovi iii njihov otac.
�Moral i borbene tradicije rornanijskog covjeka poznate od davnina i opjevane. ~ na~<;>dnoj pjesJ?i pokazale ~u ~.e ?~ prvih d.ana ust;;mka
na velikoj vism1. SviJest da ranJemka treba IZmJetl IZ borbe 1 ukazat1 rnu
svu paznju bila je visoka i ponosna. Narod se okupljao oko svoje hoinice, dolazili su ljudi i zene iz najudaljenijih sela da obidu i daruju
svoje ranjenike, cuju radio-vijesti, i traze pornoc za sebe pa i za svoju stoku.
:Svake sedrnice dolazili su kuriri iz Sarajeva, Hodza i Dovadzija
(Mustafa Dovadzija, narodni heroj, kurir PK KPJ, poginuo aprila 1942.
godine) donosili pune ruksake sanitetskog rnaterijala, a ranjenicirna sitne poklone - cesljice, olovke, nozice, pa i bornbone. Pri svakorn odlasku obecavali su da ce dovesti ljekara.
Romanijska bolnica je bila i skola za sanitetske kadrove. Tokom
septembra stab Odreda je uputio oko dvadeset rnladica da svrse kurs
prve pomoci. Po zavrsenoj obuci bili su rasporedeni po vodovima i cetama. Postepeno su iz Sarajeva pristizale drugarice i bez obzira sto
nisu imale strucne medicinske sprerne, one su svim zarorn svoje mladosti, ljubavi za borbu i ranjene borce i osjecanja odgovornosti, brzo
nauCile njegovati ranjenike, a zatim su upuCivane u odrede istocne
Bosne. Pocetkom septembra iz Sarajeva je stigla Hana Altarac, radnica. Nazvala sam je Vuja po svojoj sestri koju su cetnici strijeljali u
selu BrajiCima novembra 1941. u Srbiji. ,Vuja", iako nije imala ni kurs
prve pomoCi, postala je jedna od najboljih bolnicarki i ostala u sanitetskoj sluzbi do oslobodenja. U toku oktobra dobili smo od staba
Odreda dlrektivu da teske ranjenike uputimo u cetnicku bolnicu u Vlasenicu koja je imala dva ljekara. S ranjenicima je otisla i drugarica
,Vuja" sa zadatkom da pored rada sa svima ranjenicima i propagandno
djeluje. Tokom septernbra stigle su i omladinke Nada i Ljilja Dursun.
Nada je uskoro upucena na novu duznost, a Ljilja je ostala u bolnici
do januara 1942. kada je upucena u Ozrenski odred. Tokom septembra
u bolnicu je iz Kndine stigla medicinska sestra Marga, kasnije udata
Zafirovski. Znanjem i savjetima mnogo nam je pornogla, ali je vee pocetkom oktobra s Ljerkom i Enverom upucena u Trnovo.
U oktobru je bolnica bila odlicno srnjestena u skolskoj zgradi u
Dobrodolima. Sanitetski materijal i dalje je obilno stizao iz Sarajeva.
Ekonom bolnice bila je Danica Kabiljo, pravnik iz Sarajeva. Ona je u
novembru organizovala bolnicu u Han-Pijesku. Velilm pomoc u njezi
ranjenika pruzali su Doko Lizdek, 'Peko Radovic, Maksim Vojinovic i
Gojko Kovacevic. !Svi su bili iz okolnih sela, a vojsku su sluzili u bolnickoj ceti Jugoslovenske vojske. Hranu je uspjesno po ukusu ranjenika spremao K:rsrto J o'lovic. Imali smo sv~C~ga, i kajmaka i meda, jer
su nam seljaci svakodnevno nesebicno donosili.
Povodom oslobodenja Knezine organizovali smo veliku zabavu
s kratkim politickim referatom koji je oddao Mika Fliker (poginuo
1942. g.) nacelnik staba, i 'kulturno-zabavnim programom, a poslije je
nastalo narodno veselje. Uspjeh je bio neocekivano veliki pa srno, ovim
podstaknuti, oddali jos jedanaest slicnih priredbi do 6. J. 1942. Tako
je nasa bolnica postala i svojevrsni kulturni centar.
Kratko vrijeme u toku novernbra bolnica je bila smjestena u Podromaniji. Iz Sarajeva su stigle drugarice Rena Papo, Nada (poginula
1942. g.) i Milica. Sve tri su bile veoma pozrtvovane i savjesne bolnicarke. Rena je upucena u Bircanski partizanski odred, a Nada i Milica
su radile u odredskoj bolnici do aprila 1942. godine. U Podrornaniji smo
bili stijesnjeni pa smo ubrzo premjesteni u Kulu, gdje smo bili smjesteni u dvije velike zgrade. Kako se nasa slobodna teritorija prosirila
i spojila sa Uzickom Republikom te5ke ranjenike srno upuCivali u bolnicu u Uzice. U drugoj polovini decembra iz Srbije je stigla dr Lipman
(poginula 1943. g.) sa svoje dvoje djece, Anicom i Jovicom, a koncem
decembra stigli su dr Dragan Jovanovic i dr Dejan Popovic (poginuo
u petoj 'ofanzivi, 1943. g.).
Do druge neprijateljske ofanzive bolnica Rornanijskog odreda boravila je u nekoliko sela, ali ljudi iz svih sela oslobodene teritorije prihvatili su je sa velikom ljubavi i paznjom.
96
97
7 :Zene BiH u NOB 1941-1945.
�Zora RoganoviC-Krusevac
ANTIFASISTICKI FRONT ZENA GRADSKE OPSTINE
TREBINJE
radsku opstinu Trebinje, jos od austrougarske, pored grada,
koji taj status ima od ranije, cinila su >okolna naselja: Go-rica, Podglivlje, AJrs'laillagica Most, Necvi•jece, Police, Hru;pjela, Zasad, Mostaci, Drazindo, Tvrdos i Gomiljani. Ovakva teritorijalna
podjela je ostala sve do poslije II svjetskog rata. Jos u doba austrougarske bilo je pokusaja stvaranja organizacije zena. Prva organizacija
:lena u trebinjskoj opstini stvorena je ipak tek negdje 1919. godine. Pri
ovoj organizaciji je funkcionisala strucna djevojacka skola, u kojoj su
djevojcice poslije zavrsene osnovne skole ucile 0 domaCinstvu i sivenju.
Taka se u NOB ipak moglo osloniti na neku tradiciju organizovanosti
:lena u Trebinju.
Po kapitulaciji vojske Kraljevine Jugoslavije Trebinje se naslo na
talijanskom okupacionom podrucju i od tada u njemu stacionira garnizon od najmanje jednog puka. Krajem maja talijanska komanda je
civilnu vlast formalno predala svojim saradnicima ustasama. Trebinje
je taka, sa jos nekim srezovima Hercegovine, sa izvjesnim zakasnjenjem uslo u sastav takozvane Nezavisne Dr:lave Hrvatske. U skladu sa
okupatorskim namjerama o raspirivanju medunacionalne mr:lnje i medusobnog unistavanja ovo je, u junu 1941. godine, bilo praceno taborom masovnih hapsenja, ubijanja i zlostavljanja srpskog stanovniStva.
Kao ,saradnice ko:muni•sta" ustase su tada i ndto kasnije uhapsile i
otpremile u koncentracioni logor Jasenovac Bosiljku (Bobu) OsmokroviC, Andelku Krusevac, Kristu Vujin, Zoru i Spomenku Vujin, Bosiljku
KovaceviC i Maru Stijacic i svih sedam ih tamo ubili. Ovaj logor su prezivjele Persa Simovic i Mila Perkovic, koje su u logoru provele po tri
mjeseca, te sestre Finka i Ana Dubelier, uhapsene kao Jevrejke.
Mjesno povjerenistvo KPJ sa rukovodiocem Mujom Zubcevicem
radi na okupljanju naprednih :lena i formira odbor :lena za pomoc postradalim od ustaskih zloCina. Prvim odborom :lena obuhvacene su
mnoge zene grada i okolnih sela gradske opstine Trebinje. U uzi, rukovodeCi odbor, izabrane su: Jelka Pucaric, predsjednica; Danica Babic,
potpredsjednica; Mara ·Pavlovic, sekretar i Ljubica Komad, blagajnica.
Poslije Proglasa CK KPJ osjeca se aktivniji i masovniji rad medu
zenama. U pripremama i organizovanju narodnog ustanka u gradu Trebinju najaktivnije su se angazovali: Mujo Zubcevic, Dragica Pravica,
G
98
99
Zaim Hadzovic, Asim Zubcevic, Stevo BratiC i ostali. Oni su nas upuCivali sta treba da radimo i davali nam zadatke.
. . U pocetku smo se trudile da sakupljamo i krijemo oruzje i muniCIJU, koJe ce da zatreba u odredenom momentu. Jos prije dizanja ustanka bilo je sakupljeno 10 pusaka, 3 revolvera i nesto municije. Kad je
buknuo ustanak u nasem srezu, ovo oruzje je data u Povrs. Inace, pokret se nije mogao zamisliti bez pomoCi iz grada i okolnih mjesta.
hiko je teror neprijatelja bio sve veCi, radilo se uveliko na organizovanju ilegalnog rada. Odbor :lena ( tako smo ga zvali) prerasta u
gradski odbor i masovno pokrece zene u ilegalnim akcijama. Sakupljaju se dobrovoljni prilozi u novcu i hrani; u pisacem, sanitetskom i
drugom materijalu. Od starih carsafa se prave velike kolicine zavoja.
Puni dzakovi se salju od veze do veze i na razne nacine otpremaju u
Povrs, Lastvu, Rapti, Ljubomir. Mara Pavlovic organizuje da se prave
petokrake i siju titovke za nasu vojsku. Sve se to otprema vezom.
Sav materijal manje-vise stize u kucu Jelke rPucaric, a i oruzje.
!avo Parijez ga iznosi u Podglivlje, a odatle vezom dalje. Krajem 1941.
godine uspostavljena je i veza sa drugovima, prisilno mobilisanim u
domobranstvo, pa su i oni nesmetano iznosili iz grada prikupljeni materijal i dostavljali na vezu. U kuCi Danice Babic, u centru grada, koristi se pisaca masina i sapirograf za obradu propagandnog materijala,
izvjestaja, brosura i rsl. Ta!koder i u ku6i Hinlke Krusevac u MostaCima
postoji pisaca masina i sva tehnika za umnozavanje propagandnog materijala, koji je rasturan po gradu i ostalim mjestima opstine Trebinje.
?dlaz~k _u jedinice .NOV i f,OJ veceg broja drugarica, od kojih su
~e~e. I noswci '.'Spomemce 1941 , da se bore s puskom u ruci, bio je
JO~ Jedan dopnnos narodnooslobodilackoj borbi. Prva medu njima u
toJ borbi pala je Desanka Bulajic 23. maja 1942. godine kod Savnika.
. Ov~ka': masovan i i~egalan rad :lena i medu zenama traje sve do
:poJave cetm~a 194~. godme. Tada su se mnoge zene morale zaobiCi,
Jer su mnogi od nJihove rodbine, pa i najblizi (muzevi, braca, sinovi)
postali cetnici, te su se i one preorijentisale. Nastaju veoma teski dani
~ u. aprilu 19~2. ~odine d.~la~i do provale u SKOJ-u grada. Nastaju hap~
senJa, odvodi u mternaCIJe I koncentracione logore na :Prevlaku i Mamulu.
. u nekoliko talasa, uglavnom u ljeto 1942. godine i uz pomoc cetmka. u. o,va dv~ talijanska koncentraciona logora iz gradske opstine
TrebmJe II~termra~e su. 21 zena:v s~~da. Zubce_vic, i Mi.lica ·Pravica, majke narodmh heroJa Asima Zubcevica I Dragice Prav1ce, Radojka Bratic, Danica Dragoljevic-tPravica, Gospava Gadzo, Stana Ivkovic-Oslic
~urda, Nada i Sl~y~~ Kruni.c, Anet~, Ilinka, Jova_nka i ~adojka Peti~
JeVI~, Zork~ RadoJICic, !Dobnla, Darmka, Nevena I VeselJka Rajicevic,
Dam'Ca Pahrkuca, te Persa i NjegoslaV'a Simovic. Dvije od njih su birle
funkcioneri Antifasistickog fronta :lena, cetiri clanovi SKJOJ-a sve uostalom, aktivni saradnici NOP-a.
'
'
Sreski ljekar dr :Petar Rundo i njegova supruga Ljubica su bili
stalni saradnici NOP-a. Oni su dugo zivjeli u Trebinju. Odmah je prihvatao sve simpatizere NOP-a i lijeCio ih besplatno, davao sanitetski
materijal obilato. On i njegov asistent, student medicine Mujo Zubcevic, inace sekretar .Povjerenistva KPJ za Trebinje, pozvani su 2. aprila
1942. godine u nzivar da previju ranjenike. Posli su sa punim autom
sanitetskog materijala i obavili povjereni zadatak. Ali, po povratku su
�Posto je u Trebinju bila zvanicna vlast NDH, kao i njena vojska,
cetnici u gradu nisu imali nikakvih kulturnih manifestacija. Zato su u
nekoliko mahova koristili Dom Kulture u MostaCima, u citaonici, kako ju
je stanovniStvo Mostaca zvalo i sagradilo je odmah poslije I svjetskog
rata. Politicka predavanja su drzale cetnicke vode Petar Bubre5ko i
Toso Perovic. Slali su svoje ljude od kuce do kuce i prijetili da ce svako
ko ne dode biti interniran na Mamulu. Odbor AFZ-a Mostaca je obavjestavao sve simpatizere NOP-a da ne idu. Iako bi neki muskarac otisao, to je bilo zbog velikog straha, ali nikad nijedna zena nije otiSla.
Porodica Muharema Hadziahmetovica hila je vrijedan saradnik
NOP-a, jer je hranila, primala i sakrivala saradnike NOP-a sve od 1941.
godine do samog oslobodenja. Muho je imao jednu veliku ladu, jer su
preko njeke TrebiSnjice imali zemlju za obradu. Sestre Hatidza i Ifeta
Hadziahmetovic, kceri Muhove, bile su spremne da u svako doba noCi
prevoze ilegalne radnike NOP-a s jedne strane rijeke na drugu. U to
vrijeme je TrebiSnjica cesto hila ogromna. Na ovom dijelu nije bila
gazna u toku cijele godine. Most na Drazindolu stalno su cuvale talijanske, ustaske, cetnicke, a od 1943. i njemacke straze. Tako je bilo i na
mostu u Trebinju. Ova lada nikad nije otkrivena a radila je cijeli rat,
narocito 1943. i 1944. godine, kada se masovno odlazilo u partizane.
Opstinski odbor AFZ-a i seoski odbori AFZ-a cesto su oddavali
sastanke i na njima ucili preradujuCi materijale koje su dobivali od
sreskog i oblasnog odbora AFZ-a, kao npr. o znacaju 8. marta; o ulozi
zena u revoluciji, o borbi zena za ravnopravan polozaj u drustvu i sl.
U Mostace je dolazila na sastanke zena ispred Oblasnog odbora AFZ-a
neka drugarica Pirika1 (zaboravila sam joj prezime), ddala predavanja
i donosila direktive za rad sa zenama.
Rad organizacije \AFZ-a ibio je sve organizovaniji i saddajniji. Tako
isto i ostalih organizacija narodnooslobodilackom pokretu. Iskustvo je
upuCivalo na potpuniju konspiraciju organizacija i istovremeno na potrebu masovnijeg ucesca u a:koijama. Diferendjacija u redovima saradnika
okupatara i izvjesnos•t pobjede pojacavali su priliv novih aktivista. Udara,
kao sto je bio onaj u proljece 1942. godine, nije viSe bilo, diferencijacija se preselila u redove saradnika okupatora, a ponovni uspon pokreta bio je postepen ali konstantan. Zbog svega toga gubici su bili nesto
manji iako je rad za NOP bio sve masovniji, a nasrtaji neprijatelja
jaci. U posljednjoj nasoj ratnoj godini njemacki okupator je sa nase
opstine internirao sest zena-aktivista: Maru Parijez, Jovanku i Zorku
Ninkovic, Desanku Kolak, Nevzetu Resulovic i Danicu Mijanovic. Posljednje dvije, medutim, uspjele su da u toku transportovanja za Njemacku, iz zatvora u Slavonskom Brodu, gdje su bile privremeno zatvorene, sa jos nekim zatvorenicima pobjegnu i ukljuce se u jedinice Narodnooslobodilacke vojske. U novembru 1943. cetnici su strijeljali Vidosavu Iliskovic-Mileusnic, a zaklali Jovanku Kurtovic-Vulesevic. U jedinicama Narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda poginule
su: Radojka Petrijevic 25. III. 1944. kod Kalinovika, Marica Korol 6.
XI 1944. kod Blagaja i Tatjana Rebic 6. V 1945. kod Ilirske Bistrice
(dok su Ljubicu Tupanjanin strijeljale ustase u Sarajevu marta 1945.
godine).
ih uhvatile ustase i zatvorile ih. Muja Zubcevica su predali Italijanirna;
oni su ga internirali na Marnulu i tarno strijeljali. A dr Petar Rundo je
rnnogo rnucen u ustaskorn zatvoru i na kraju ubijen. Ostala je njegova
supruga Ljubica sa cetvoro djece, najstarije od 10 godina, a najrnlade
od mjesec dana i sa 500 kuna u kuci. Gradski odbor zena je preuzeo
brigu o ovoj porodici sve do oslobodenja Trebinja. Sakupljani su im
dobrovoljni prilozi u hrani i novcu, a svi simpatizeri NOP-a su objerucke prihvalili ovu akciju i pomoc. Tako je ova porodica u svojoj
tragediji nasla oslonac u organizaciji zena i punu podrsku za osnovno
egzistiranje.
Dolaskom cetnika na vlast juna mjeseca 1942. godine pocinju progoni mnogih porodica, a posebno se traga za organizatorima ustanka.
Tako u ruke cetnika pada Zaim Hadzovic. Dragica Pravica dolazi u
Dzivar da predani kako bi se nocu prebacila dalje. Tu je otkrivena,
opkoljena i uhvacena.
Gradski odbor zena nije prekidao svoju aktivnost i svoj rad za
NOP. Na terenu je u strogoj ilegalnosti ostalo viSe ilegalaca. Sreski
komitet KPJ je davao smjernice sta da se radi u novonastaloj situaciji;
da se radi na razbijanju cetnistva, na umnozavanju i rasturanju propagandnog materijala i sl. Akcija je nastavljena. Sakupljani su dobrovoljni prilozi u novcu i hrani, pakovani paketi za internirce u gradu
Trebinju i porodicama strijeljanih iii onih koji se nalaze u zatvoru.
Vjesto su se koristili i umnozavali leci upuceni neprijatelju. Zora
Kisin-Radanovic i Beba Pavlovic-Bilanovic nocu su se povlacile ulicama
i sokacima i na pragove kuca cetnickih i ustaskih voda ostavljali letke.
Sutradan bi nastala cijela hajka po gradu i trazilo bi se obezbjedenje
od okupatora. Zatim bi nastalo zatiSje, pa bi opet dolazilo do prijetnji;
stizala bi pisma od izdajnika, leci i sl. Time je svaka. akcija postajala
rizicna za zivot. Trebalo je brinuti i o drugovima, koji su hili u strogom ilegalstvu. Tako su se skupljali dobrovoljni prilozi u hrani, odjeci
i obuCi i upuCivane Jovanu Grakovcu, Mirku Krunicu, Luki .Popovcu i
dr. Ta veza sa ilegalcima odrzavana je preko kurira.
Krajem 1942. godine dolazi do preimenovanja i poboljsanja rada
u organizaciji zena. Gradski odbor zena prerasta u Opstins·ki odbor
AFZ-a za gradsku opstinu Trebinje. Na duznostima predsjednice, potpredsjednice, sekretara i blagajnice ostale su iste drugarice. U Odbor
su izabrane i sljedece: Zora Roganovic, Desanka Pavlovic, Danica Gerun, Ruza Vreca, Anda Sakota, Ljubica Ratkovic i SaCira Cerimagic.
Odmah su formirani i seoski odbori AFZ-a tamo gdje je bilo moguce.
Tako su formiran:i:
1. Seoski odbor AFZ-a za Mostace u koji su usle: Jovanka Savic,
Desanka Kebeljic, Gospava Sorajic, Hatidza Hadziahmetovic, Ljuba
Mucovic i Duka Kebeljic.
2. U seoski odbor AFZ-a za Zasad usle su: Petra Bubalo, Marija
Sekerez, Nada Krunic, Sofija Gurovic i Anda Vulovic.
3. U seoski odbor AFZ-a za Drazindo izabrane su: Jovanka Milinic,
Desanka Nogulic, Munevera Viden i Ilinka Vulasevic.
4. U seoski odbor AFZ-a za Podglivlje iza~brane su: Mara Parijez,
Jovanka Ninkovic, Desa Kolak i Nada Mijanovic. Ovi odbori su prosirivali svoj rad sa svim zenama, simpatizerima NOP-a, za koje su znali
da im se moze priCi.
100
101
' Pirika $iber iz Mostara, primj. Red.
�Safija Redzepovic
1Poslije V neprijateljske ofanzive, juna mjeseea 1943. godine, u
Mostace su na konjima dopremljena dva ranjena druga borea: Momcilo
AvdaloviC i Velija Arslanagic. Smjesteni su vrlo konspirativno. Njegu
i svu brigu oko njih preuzele su zene iz organizaeije AFZ-a. Cak se
uspjelo i da im se ukaze ljekarska pomoc. Ranjeni borci su poslije
9 mjeseci ozdravili i putem veze ponovo otiSli u NOV-u.
Krajem 1943. godine stab X hereegovacke uda.t"ne brigade uputio
je zahtjev Opstinskom odboru AFZ-a da za brigadu izradi zastavu. Upucen je nacrt zastave, i uputstvo od kakvog materijala da se izradi. Angazovana je Jelka ,puearic, vrlo podesna za to, krojacica, inace predsjednica Opstinskog odbora AFZ-a. Ona je skrojila zastavu od ervene cohe,
70 em duzine - 40 em sirine, u obliku trougla. Zastavu je vezla SaCira
Cerimagic, clan Opstinskog odbora AFZ-a, a pomogao joj_je Arslan Arslanagic, terzija. Zastava je radena sa dva liea i s natp1som: Stab X
hereegovacke udarne brigade i amblemima: srp i cekic i zvijezda petokraka. Vez je raden punjenim bodom sa zlatom i srmom. To je bio
obiman posao. Kad je bila gotova, Borislava Kovacevic je prosla ustaske, cetnicke i njemacke straze na kapiji, pronijela zastavu i predala
je na vezu za Mostace. Uz zastavu je bio izvje5taj Hpsitnskog odbora
AFZ-a da je zastava dar brigadi od zena, koje su je stvorile putem dobrovoljnih priloga.
Kad je Trebinje oslobodeno 4. oktobra 1944. godine, odmah poCinje najraznovrsnija aktivnost organizacije zena, a zene Trebinja masovno prihvataju tekovine naseg NOB-a i ideje nase revolucije.:
Na tom putu date su velike ljudske i materijalne zrtve. Zene Trebinja ( ovdje je rijec o tadasnjoj gradskoj opstini), pored vee pomenutih u koneentracione logore interniranih i tamo djelimicno pobijenih,
njemacki i talijanski okupatori sa njihovim saradnicima cetnicima i ustasama u toku cetiri godine okupacije hapsili su i ·krace i duze vremena
ddali u zatvorima jos oko pedeset zena aktivista NOP-a nase opstine:
Danica, Sava, Stana i Zora Aleksic, Danica i Jovanka Babic, Katica
Belas, Bosa i Mara Cuckovic, Cvijeta i Stana Curie, Ljubica Curic"Komad,
Darinka DeretiC, Ivka DuCic, Sefika Dzanovic, Milosava FetahagiC-Aleksic, Dobrila Grkovic·BulajiC, Sofija Gurovic, Mara Hadzovic-Pavlovic,
Ljubica Jeremic, Jovanka Kapor, Milojka Koprivica, Marica Kovacevic, Ana Kukuric, Jelica LeCic, Anda Ljubibratic, Jovanka Milinic, Danica MiljanoviC, Desa i Ljeposava Miljkovic, Smiljka Ninkovic, Emica
ObuCina, Saveta PaviC, Jelka Pucaric, Desanka Pavlovic, Gorjana Ratkovic, Kimeta Redzic, Zora Roganovic, Ljubica Rundo, Enisa i Razija
Sarajlic, Zora Spanacevic, Nedelj1ka S!ken!der-Kovacevic, Gospava So:rajic, Vesa Stamatovic, Jovanka Savic, Anda Vulovic i Smiljka Vukasovic.
VeCina od njih hapsena je viSe puta, dvije cak po devet puta.
Mucenja, batinanja i zlostavljanja pratila su svako od ovih hapsenja.
Uprkos tome, nije zabiljezen ni jedan slucaj izdaje rada organizacije, ni
pojedinacnog odavanja saradnika.
ZENE BOSANSKODUBICKOG SREZA U
NARODNOOSLOBODILACKOJBORBI
ilo je ljeto 1941. godine. Jednoga dan?; obavijestila me ~al<:
Pralica da treba da se nademo pored nJeke Une prema Pilam
kod stovariSta drveta. U odredeno vrijeme na to mjesto stigli su Osman Zubovic i Uzeir Zubovic-Lembika i kazali nam da treba
da krenemo u Hrvatsku Dubicu kod kuce Duke Trninica. U Trninica
kuCi treba da se odrzi sastanak na koji ce doci jedan od drugova, ali
nam zbog uslova ilegalnog rada nije receno o kame se drugu radi.
Upozorili su nas da ne idemo u grupi, vee pojedinacno, a narocito prilikom prelaska mosta na Uni jer da ustaske vlasti prate kretanje u
gradu.
Kada sam stigla kuCi, Trninica, vee su bile stigle omladinke iz
Bosanske Dubice: Bahra Seri:c, Zulejiha Talic, Zehra Beitovic, i Lala
Pralica. Na sastanku u kuCi Trninica bio je prisutan i Bosko Siljegovic Fadil Saric i Osman Zubovic. Bosko nas je upoznao da smo primlje~e u organizaciju SKOJ-a, a onda nam govorio o ulozi skojevske organizacije u predstojecoj borbi, o borbi za bratstvo i jedinstvo, bor?i
za bolji zivot, borbi protiv okupatora i njegovih slugu. Okupator Je
zajednicki neprijatelj svih nasih naroda i nas zadatak je da radimo i
objasnjavamo narodu potrebu pruzanja otpora neprijatelju. Upoznao
nas je o borbi koja predstoji. Istovremeno nam je stavio u zadatak
da citamo marksisticku literaturu. Odmah poslije sastanka pocele smo
da radimo. Citale smo sve sto smo uspjele da dobijemo i taka sticale
prva saznanja o zivotnim uslovima radnika i njihovoj borbi za bolji
zivot. Ostalo. mi je u sjecanju da sam procitala knjigu ,Beraci pamuka".
Obaveza je bila da nakon svake procitane knjige ili neke brosure treba
napisati kratak osvrt kako bi se moglo zakljuciti kako je shvaceno ono
sto je procitano.
Taka je otpoceo nas rad u okupiranoj Bas. Dubici. Svaka od nas
imala je i odredene zadatke koje je dobijala i izvrsavala. Nasi glavni
punktovi bili su kuce porodica Serica, Zubovica, a narocito kuca Ruseina Hatipovica preko koje je odrzavana veza sa selima Spilji, Verije i
Mrazovci. Prikupljano je oruzje i drugi neophodni ma:terijal i upuCivan u Komru. Na tome su najviSe radi1e Zulejha Ta~lic, Advija Hatipovic, Hida Hatipovic i Smilja Turudija. Za Smilju sam kasnije saznala
da je u to vrijeme bila clan KPJ, a radila je u nekoj trgovackoj radnji
u gradu.
B
102
103
�Poslije zavrsene skole zaposlila sam se u knjizari kod Bozica. Tako sam imala uslove da povremeno, kada se ukaze prilika, doturam razni materijal i predajem zenama koje su sa sela dolazile u grad. Nasa
veza isla je prema selima Mestanickog podrucja. Sakupljale smo i druge neophodne predmete i slali na sela. Znam da su se po kucama plele
carape i puloveri. Na tome se narocito isticala Aneta DimitrijeviC, ciji
je sin Bozo bio u partizanima u Kozari. Njene dvije kcerke Radana
i Bozana Dimitrijevie poginule su 1942. godine u Kozari.
Radilo se i po ostalim kueama kao kod Seriea, Zuboviea, Ahmeta
Celama, Saferoviea i Hatipoviea, ali u strogoj ilegalnosti, jer su iz Bos.
Dubice vee prvih dana borbe otisli u rpartizane Idriz Cejvan, Fadil Serie, Avdo Cuk, Paso Dizdar, Smail Serie, Izudin Causevie, Uzeir Zubov,ie
- Lembika, Husein Hatipovie, te jos neki omladinci, kasnije istaknuti borci i rukovodioci u krajiskim partazanskim jedinicama.
Pocetkom maja 1943. godine nas nekoliko omladinki iz Bosanske
Dubioe, vee u to1ku noCi stigli smo u selo SreHije, gdje smo se sUJs'rele
sa drugaricom, odbornikom NOO, koja nam je rekla da moramo krenuti u sjediste Opstinskog narodno-oslobodilackog odbora koje se nalazilo u selu Vojskovi neposredno uz Kozaru. Stigli sino pred jednu seosku kueu na kojoj je bilo ispisano: ,Narodno-oslobodilacki odbor
opsttine MeManica". Pred ovom ku6om stajao je rpartizanski st\razar.
P.rvi put smo ovdje i vidimo da pos,toji prava organrzacija vlasti sa
partizanskim strazarima. Sve nam je to neobicno, ali nas obuzima neka
posebna radost, jer je nestalo onoga svakodnevnog straha od hapsenja
koji smo prezivljavali u gradu dork smo ru njemu zivjeli.
Nije proslo dugo vremena stigao je predsjednik odbora Miladin
Zlojtro. Srdacno nas je primio. Ova toplina prijema i drugarstva koju
je prema nama prilikom prvog susreta pokazao Miladin nas je odusevila. Radovali smo se, a imali smo osjeeaj kao da nam suze naviru
na oci. Suze radosnice, koje se samo u ratu mogu tako snazno osjetiti.
Miladin nam je saopstio da cemo se morati javiti u stab Kozarskog odreda koji se u to vrijeme nalazio u selu Resanovcima pod Kozarom prema Bos. GradiSkoj. Krenuli smo prema odredu sa jednim
drugom koga je odredio Miladin. Prilazimo mjestu gdje se nalazio
stab odreda i primjecujemo partizane gdje Ciste oruzje. Ima ih viSe.
RazliCito su obuceni, vee kako je koji sta imao. Ali svi su imali jedan
zajednicki simbol, olicenje zajednickih ciljeva i borbe. Bila je to crvena petokraka zvijezda na kapama.
Kako se Vlise pri:bl1izavamo, tako sve glasnije cujemo radio. Neobicno nam je i zbog toga sto se nalazimo na obroncima Kozare i sto je
rat, a mi u gradu nismo imali prilike niti smjeli da slusamo tako slobodno radio kao sto je to sada ovdje u Kozari moguee. Uzbudeni smo
i nestrpljivi. Sve nam je novo i sve je zanimljivo.
U stabu Odreda bili su Marin Dragan, komandant i Milan Vrhovac, komesar Odreda. Primio nas je Milan Vrhovac. Izvanredno nas je
doceikao i 1sa nama razgovarao. Ona'ko toplo i pazlJivo lkako je to roogao i znao predratni ucitelj i komunista. Tu smo imali prilike da upoznamo jos drugova i drugarica, starih boraca, medu kojima i Micu Vrhovac, predratnu ucitel'jiou, sada borca i komuni'stu u Odredu.
Srdacno su nas svi primili. Interesovali su se o tome kako je u
Bos. Dubici, kako zivi narod pod neprijateljskom okupacijom i o us-
104
105
lovima pod kojima djeluju saradnici pokreta u gradu. Ispricali smo
onoliko koliko smo znali i sto je bilo zanimljivo.
Komesar Odreda Milan Vrhovac nam je rekao da se u jednoj ceti
Odreda nalazi komesar Serie Smail iz Bos. Dubice i preporucio nam da
podemo u neku od ceta. Krunuli smo u selo Grbavce gdje se nalazila
jedna ceta ciji je komandir bio Rajko Gavrilovie, a komesar Smail SeriC. U ceti je bilo i drugarica, ali sam, na zalost, zaboravila njihova
imena. Tu sam u~oznala i Miru Sinik, omladinskog rukovodioca, sekretara Sreskog kom1teta SKOJ-a za srez Bos. GradiSku. Bila je jos mlada,
oko devetnaest godina, ali iza sebe je imala dvije ratne godine koje je
provela u partizanima i u radu sa omladinom na terenu. Uvijek vesela,
a kada govori o zadacima koji stoje pred omladinom sva se unosila u
probleme koji su stajali pred omladinskom organizacijom. U ceti sam
upo~nala i jednu divnu drugaricu radom iz Prijedora, koja je kasnije
pogmula u borbi, ali sam, na zalost, njeno ime zaboravila. Ni moj borava~ u ovoj ceti nije dugo trajao. Stiglo je naredenje od Okruznog
kom1teta KPJ za Kozaru da sam odredena na kurs za rukovodioce organizacije AFZ-a. Saopsteno mi je to u prisustvu Mire Sinik i Smilje
Batoz. Smilja je radila na organizovanju odbora AFZ-a.
Kurs je odr:Zan u selu Kosueoj na bosanskodubickom srezu. Koliko mi je ostalo u sjecanju, na kursu su bile: Bora Batoz Milka Bukva
Stoj~ Knezevic, Kosa Tomas, Stanka Meded, te jos nek~ druga,r'ice s;
drug1~ vsr~z_ov~ kozars.kog pod~ucja. Pore.d ostalih dolazila nam je Rada
VranJesevic, 1staknutJI bmac 1 rukovodl'lac organizacije .Zena koja je
poginula 1944. godine prilikom desanta na Drvar.
Predavanja su bila uglavnom o ciljevima i zadacima narodnooslobodilacke borbe i ulozi organizacije zena sa tezistem organizacije odb?ra .~FZ-a _na terenu Kozara. Bio je to period obnavljanja rada orgamzaciJe AFZ-a u Potkozarskim selima, odnosno njenog organizacionog
ucvrsCivanja i obnavljanja njihovih odbora.
1Podrucje bosanskodubiokog sreza, kao i neki dijelovi prijedorskog, bosanskonovskog i bosanskogradiSkog sreza, bili su u toku kozarskih ofanziva, ljeta i jeseni 1942. godine, takoreCi, opustili. Tu se
posebno istic::Io podrucje bosanskodubickog sreza, gdje je najvise stradalo stanovmstva. Masovno su stradali odrasli muskarci koji su odvedeni u ustaS:ke JogO're i tamo na zvjersfki .nacin uni1steni. Taiko su se u
selima pretezno nasle zene sa djecom i zenskom omladinom. Kuce i
ostali gospodarski objekti bili su spaljeni. Prezivjele porodice nakon
povr~tka iz zarobljeniStva nastanjivale su se na zgariStima, popravljale
porusene i popaljene kuce i nastavile sa obnavljanjem .Zivota. Udruziv~lo se po nekoliko porodica i zivjelo zajedno u primitivno napravljemm barakama na zgariStima svojih domacinskih objekata. Do proljeca
1943. godine uglavnom su se povratile sve prezivjele porodice u sela.
Veliki broj zena i djece iz Ravni (Ravljanska opstina) iselio se u Potkozarska sela na mostanicku i knezopoljsku opstinu i tu proveo ratne
godine aktivno ucestvujuci u pokretu.
U takvim uslovima otpocelo se sa radom na formiranju seoskih,
opstinskih i sreskog odbora AFZ-a. U svakom selu gdje je bilo stanovnistva formiran je odbor AFZ-a, a uskoro iza toga i opstinski odbori
na opstinama pounjskoj, knezickoj, knezopoljskoj, mostani6koj i ravljanskoj, koliko je tada bilo opstina na srezu.
�Mi koje smo bile na kursu nakon zavrsenih predavanja krenu~e
smo na teren u sela gdje smo otpocele rad sa zenama. Za mene, koJa
sam dosla iz grada, susret sa zenama sa sela bio je izvanreda~ dozivljaj. Bila sam taka toplo i prijateljski primljena da sam se osJec~la
kao kod svojih rodHelja. Nezaihorav!Ile su uspomene na mnoge maJke
sa kojima sam se susretala na zgariStima njihovih kuca koje ~u se
roditeljski odnosile prema meni. Cinil~ mi se da su ~~ pr~m~ mem ~ao
drugarici iz grada, inace Muslima~k.I, p~seb~o pnJatelJski <;>?nos:Ie.
Stalno su me okruzivale svojom paznJom zeleci da.. se. medu nJima sto
ugodnije osjecam. Pozivale su !lle, da dade;?. kod ,~Jih I p_;ost? se, ka~a
dodem u selo otimale kod koJe cu prenociti, doci na rucak 1 sl. To Je
bilo ono iskr~no prijatelj~tvo ~ l~ubav l?ren.-:a covjeku,. borvcu i rukovodiocu bez obzira na to IZ koJe Je sredme 1 narodnosti dosao. Za kozarske iene i narod slobodno mogu da kazem, bratstvo i jedinstvo medu narodima potvrdivalo se u svakodr:evn?j borbi i zadacima za n~
rodnooslobodilacki pokret. Tu medu tim zenama svako ko se bono
za slobodu mogao se prijatno osjecati i imati mnogo prijate.lj~ .. Tes~~
je i izgleda nemoguce naCi rijeci kojima .bi se I?ogla opisati I ~~raziti
ona ljubav i paznja sto su zene PotkozarJa ukazivale prema SVOJim saborcima.
Uskoro poslije zavrsenog kursa odrzana je sreska_ konfere~cija
AFZ-a za srez Bas. Dubicu. Izabran je Sreski odbor AFZ-a u koJI su
usle: Kosa Tomas, Milka Bukva, Stoja Knezevic, Safija Redzepovic, te
jos neke drugarice cija sam imena zabc:ra':ila. Vr~il~ s~I? duz~?st sekretara odbora. SjediSte naseg odbora hila Je u MlJecamc.I u ~~~I .Kosa
Rade. Tu se nalazio i Sreski komitet KPJ za Bas. Dubicu CIJI Je sekretar blo Rade Kantar, a clanovi Sima Stojakovic, Milorad B.anja.c,
zvani Bude Velimir Trubarac, koji je u isto vrijeme bio i predsjedmk
Sreskog n~rodnooslobodilackog odbo~a, t~ .~usan . ·Bosi.ocic, sekr~tar
Sreskog komiteta SKOJ-a. Sa nama Je naJVIS~ ra~10 M1}orad Banpc,
koji je u komitetu odgovarao za sektor orgamzaCIJe AFZ-a.
Redovno smo odrzavale sastanke Sreskog odbora na kojima su
analizirani problemi organizacije na terenu,. utv_;div~n! zadaci i odlaz~k
na teren u sela. Zadaci su se bez pogovora Izvrsavah I svaka ad nas Je,
nakon povratka sa terena, hila obavezna da pod~esve izvjestaj .o stanju
na odredenom podrucju, sta je tamo uradeno I sta preostaJe da se
uradi.
Zadaci organizacije AFZ-a proisticali su iz o:pst.i? z~dataka 'kote
je zahtijevala narodnooslobodilacka borba. Karakte~Ist1cno J~ za P?drucje bosanskodubicikog sre!la bHo da su s.koro na sVI!n zaidacima b1'l~ angazovane zene i zenska omladina. Posebnu ulc:gu odigrale s~ vomlad~nske
radne cet·e, :batal'jonii i omladhrs!ke mdne bngade. III. dub~cka bng~da
je nosila ime narodnog heroja Sovjetsl~og S~veza ,~OJ~, Kosn.-:od~.mJa~
skaje", i X mostanicka narodnog heroJa ,,Mile Mecave . :z:ammlJIV9 Je
da su ove omladinske radne brigade bile uglavnom sastavlJene od zena
i zenske omladine. Mi smo putem odbora AFZ-a insistirali da sve sposobne mlade zene budu ukljucene u omladinske radne cet~. ~eduti~,
nisu hili rijetki slucajevi da su se u radnim cetama nalaz1le I.. stan~e
zene preko 50 i viSe godina. Zajedno su iSle na sve radne akciJe koJe
su ove radne cete izvodile.
Zadaci radnih ceta bili su svakodnevni. Radilo se na proljetnoj i
jesenjoj sjetvi, na obradi i sabiranju ljetine, kao i na drugim poslovima.
106
107
Najvise se radilo kolektivno na svim zadacima. Narodnooslobodila¢ki
odbori postavljali su odredene zadatke, a zene su ih u sklopu radnih
ceta izvrsavale. Druge radne snage, osim zenske, nije ni bilo. One su
izvrsavale i najteze zadatke. Prekopavale su puteve i pravile prepreke
kako bi onemogucile i usporile pokrete neprijateljske motorizacije, uglavnom tenkova. Sluzile su i kao isturene straze na odredenim mjestima
prema neprijateljskim uporistima prateCi pokrete neprijatelja i na taj
nacin obezbjedivale narod u selima ad iznenadenja. Radilo se i na veoma
vaznom zadatku, kopanju skloniSta, odnosno zemunica za smjestaj prehrambenih artikala i naroda, zena i djece.
·Poznate su masovne akcije radnih brigada na zetvi psenice u Dubickoj Ravni ljeta 1943. godine, zatim berba kukuruza takode u Dubickoj Ravni jeseni iste godine. U ovim akcijama oteto je ad neprijatelja
veoma mnogo psenice i kukuruza, jer je u toku rata bila poznata parola
- ni zrna zita okupatoru. Organizacija zena ne samo da je skrivala zito
po selima nego ga je otimala i ad neprijatelja, ispred neprijateljskih
mitraljeza, zanjuCi psenicu nedaleko ad neprijateljskih bunkera.
· Isto taka poznate su masovne akcije radnih ceta, bataljona i brigada na prenosenju zita iz Meduvoda, sa Vranovca, iz Pucara i Kutureva, te iz Gornjih Podgradaca prema rijeci Sani i preko Mrakovice i
Kozare za Kozarac i Prijedor. Sa torbama na ledima, bosonoge i slabo
obucene, zene su prelazile na desetine kilometara samo da bi na odredeno mjesto prenijele zito i hranu za partizanske jedinice. Kao da nije
postojao zamor, iSla se sa pjesmom, a kada su se vracale u svoja sela,
cekao ih je novi zadatak.
Nista nije moglo da sprijeci zene da aktivno ucestvuju u svakodnevnim ratnim zadacima. One su bile aktivne i na veoma odgovornim
duznostima u odborima AFZ-a i organima vlasti. Posebno mi je ostala
u sjecanju Anda Knezevic, sekretar Okruznog komiteta SKOJ-a za Kozaru, inace dak prijedorske gimnazije, koja je uspjesno organizovala skojevsku i omladinsku organizaciju na Kozari, koja nije znala ni za umor
ni za strah. Djelovala je odvazno i hrabro. Uvijek se nasla tamo gdje se
radilo o organizovanoj omladinskoj radnoj akciji. Upoznala sam je upravo kada je bila na celu omladinske radne brigade koja je izvodila
akciju na zetvi psenice u Dubickoj Ravni.
Sa podrucja bosanskodubickog sreza posebno su se isticale: Bora
Batos, sekretar Okruznog odbora AFZ-a za Kozaru, Knezevic Stoja, clan
Sreskog narodnooslobodilackog odbora, Bosa Dimic, sekretar Opstinskog komiteta K!PJ na ravljanskoj opstini, Persa Madzar, sekretar Opstinskog komiteta KPJ na knezickoj opstini, Radosava Tica, sekretar
Sreskog komiteta SKOJ-a, Nevenka Janjuz, Clan Sreskog komiteta
SK:OJ-a, Stanka Meded, clan Sreskog odbora AFZ-a, Kosa Tomas, predsjednik Sreskog odbora AFZ-a, Dusanka Ostojic, clan Okruznog odbora
AFZ-a, Anda Kerikez, Rasa MHojlic i Rosa Petrovic, S'elklretari opsN[)yskih
komiteta SKOJ-a, zatim Vaja Vlaisevic i Vida Reljanovic iz Vojskove,
Marica Jugovic iz Pucara, Persa Bulic iz Bjelajaca, Dusanka Lovric iz
Verije, Milka Bukva, clan Sreskog odbora AFZ-a i mnoge druge cija
sam imena, na zalost, zaboravila.
Nisu bili rijetki slucajevi da su seoske narodnooslobodilacke adbore uglavnom saCinjavale zene. One su istovremeno bile i u narodnooslobodilackom odboru, u odboru AFZ-a, u organizaciji USAOJ-a, u
partijskoj organizaciji. Samo nekoliko spomenutih :lena koje su se na-
�lazile na odgovornim funkcijama u narodnooslobodilackim odborima,
opstinskim i sreskim komitetima KPJ i SKOJ-a i odborima AFZ-a to
najbolje ilustruje.
Sve se radilo sa bezgranicnom ljubavlju i sa pjesmom. Svakodnevno su nicale nove pjesme koje su opjevale neki od znacajnijih dogadaja.
Pjesma nas je bodrila i vodila iz akcije u akciju.
Jedan .o~ veoma v~~nih ratnih zadataka bilo tje i opismenjavanje.
U 1943. godm1 pa sve vnJeme rata skoro u svakom selu radili su analfabetski tecajevi na kojima su se opismenjavale zene i zenska omladina.
Bio je to veoma tezak i naporan rad. Zene su preko dana radile najteze
fizicke poslove, a zatim su po noCi prema slabom osvjetljenju ucile da
pisu prva slova i sricu prve rijeci. Mnoge su i to uspjesno savladale.
Ostalo mi je u sjecanju kako su bile zainteresovane kada smo im citali
raz_ni m!lte~~jal .o. ulozi .zen~ u r~tll:, objasnjav~li pojedine dogadaje, citah radiO-VIJesti 1 sl. Bilo Je slucaJeva da su zene u selima zahtijevale
da im ~ekoliko puta procitam neki materijal samo da bi ga sto bolje
zapamt1le.
Tu na bosanskodubickom srezu primljena sam u KPJ. To je za
mene bilo posebno priznanje, jer sam nakon relativno kratkog vremena
po izlasku iz Bos. Dubice na oslobodenu teritoriju primljena u Part~~u. S~ol?~tio ~i je to yaso ~rkulja, istakavsi clanovima KPJ nase partiJs~~ ce}IJe da J~ Sres.ki ko!m.tet d~o sa~las~o~t da me prime u Partiju.
Znacllo Je to vehko pnznanJe 1 povJerenJe, ah 1 obavezu.
.Pod kraj jeseni 1943. godine upucena sam zajedno sa jos nekim
d~u9ovima i drugaricama sa Kozare na partijski kurs u Mrkonjic Grad.
SJecam se da su na kurs posli Duka Trninic i Jovica Kos, partijski ru~ovodioci u. bataljonima XI krajiSkokozarske brigade, te Dragica Bajahca. Krenuh smo u oslobodeni Mrkonjic Grad. Bilo je jos drugova i
d:;tgarica sa ~ozare .medu kojim~ je bila i Desa Topic sa bosanskogradiskog podrucJa, te Jedna druganca sa bosanskonovskog sreza ali sam
joj zaboravila ime.
'
Rukovodilac partijskog kursa u Mrkonjic-Gradu bio je Ljubo BaJ;>ic. Bilo j~ _viSe p:~d.ava~a. Pre?av~la nam je i Dusanka Kovacevic, koja
Je u to vnJeme, cm1 m1 se, b1la clan Oblasnog komiteta KPJ za Bos.
krajinu. Kurs je odrzan neposredno pred odrzavanje Prvog zasjedanja
ZAVNOBiH-a, koje je odrzano u MrkonjH2~Gra;~~l.
Nakon zavrsenog kursa krenuli smo nazad na Kozaru. ISli smo
preko Sanskog Mosta, koji je bio osloboden. Zadrzali smo se jedne noci
u gradu. Te veceri neka od jedinica 8. krajiske brigade imala je kulturno-umjetnicki program u domu na kome smo i mi prisustvovali. Tu sam
saznala i za jednu veoma tuinu vijest. Doznala sam da je komesar 8.
krajiSke brigade istaknuti horae i rukovodilac Avdo Cuk poginuo. Upravo u njegovu cast, u znak sjecanja na hrabrog komesara brigade, u
programu je hila i jedna tacka, (skec) posvecena poginulom komesaru
Avdi Cuku.
iPrije odlaska na kurs u Mrkonjic Grad bila sam na Oblasnoj
konferenciji AFZ-a za Bos. krajinu, koja je oddana u selu Hasanima u
Podgrmecu. Od istaknutih zena rukovodilaca bila je Kata Pejinovic, sa
kojom sam se prvi put upoznala. Tu je bila i Dusanka Kovacevic, te
mnoge istaknute zene i borci i rukovodioci. Mene su predvidjeli da govorim na ovoj konferenciji o bratstvu i jedinstvu. Sjecam se da su mi
nasli i dimije koje sam za ovu priliku obukla. Zajedno smo pripremale
108
109
tekst govora koji sam oddala na konferenciji. Bila sam mlada i uzbu~ena 1?~ ~!lm se malo zbunila. O~rabrio .me je Duro Pucar Stari sa nekohko nJeCI, tako da sam nastav1la sa 1zlaganjem. Sa podrucja Kozare
bilo je dosta zena na ovoj konferenciji. Nasu grupu vodila je Bora Batos.
Put je bio dug i naporan. Posebno je bilo tesko preci rijeku Sanu izmedu Prijedora i Bos. Novog, jer je na ovome pravcu neprijatelj krstario
zeljeznickom i cestovnom komunikacijom. Uspjesno smo presle i pri odlasku i povratku sa konferencije. Moj rad da organizujem zene trajao je
sve do 1944. godine, kada sam upucena na uciteljski kurs u oslobodeni
Prijedor.
Pripala mi je cast da budem i medu prvim zenama uciteljicama u
vrijeme dok se jos vodio rat. Na Kozari je otpoceo novi rat protiv nepismenosti. Uciteljski kurs odrzan je u Prijedoru. Rukovodilac kursa bio
je profesor Spiro Kulisic. Jedan od predavaca na kursu je Kasim Hadzimustafic. Tu je bila. i Erna Mulahalilovic, po nacionalnosti Jevrejka.
Ona je bila organizator jedne veoma uspjesno izvedene priredbe u Prijedoru. Izveli smo recital ,Titov naprijed". Ucestvovali su slusaoci
uciteljskog kursa. Program je veoma dobro uspio.
Za v.rijeme trajanja kursa pisala sam o pogibiji djece na mjestu
zvanom L1cka Kosa nedaleko od Bos. Dubice. Bio je to tezak zlocin koji
su pocinile ustase nad djecom u jednom selu kod Bos. Dubice. Taj
clanak bio je objavljen na nasim ,Zidnim novinama", koje su izlazile u
prostorijama kursa .
iNa ovom kursu pretezno su bile zene. Iz Prijedora su bile: Senija
Cikota, Tamija Murselovic, Zdravka Stojanovic, Anka Marjanovic-Causevic, te jos jedna drugarica, kojoj sam zaboravila prezime. Imala je jako
dugu kosu.
Nakon zavrsenog uCiteljskog kursa upucena sam na duznost u
selo Jablanicu, srez Bos. GradiSka. Dosia sam na duznost kao partizanska uciteljica sa partizanskom kapom i petokrakom zvijezdom. Rat je
jos trajao, a na Kozari su otvorene osnovne skole i poCinjale sa skolovanjem djece. Medu skolskom djecom bilo je i odraslih kojima je rat
onemoguCio redo;vno skolovanje.
Na duznosti partizanske uciteljice u Jablanici zateklo me je i
oslobodenje zemlje maja 1945. godine. Tada mi je saopsteno da treba
da krenem u Bos. Dubicu na novu duznost. Moje rodno mjesto Bos.
Duhica, u koje se vracam posHje dvije ratme godine bilo je oslobodeno.
Radovala sam se ovome povratku nadajuci se da cu se susresti sa mnogim poznatim drugaricama sa kojima sam zajedno ilegalno radila. Medutim, mnoge od njih nisu docekale slobodu, str>ijeljane su, objesene iii
stradale u ustaskim logorima.
U Bos. Dubici 1944. godine objesene su: Seric Bahra, Bejtovic
Zehra, Jahic Murisa, Mataruga Koviljka-Keka, Andelka Ornek, Vikica Ornek i Pezic Majda. Zajedno sa djevojkama, oml~dinkama, Vikicom i
Andelkom Ornek, objeseni su njihovi roditelji, otac i majka. Na jednom
vjesalu objesena je citava porodica, a objesene su i siljegovic Nevenka
i njena majka.
Zbog toga sto su aktivno radile i borile se za slobodu zajedno su
objesene omladinke Muslimanke- Bahra, Zehra, Murisa, Majda i njihove drugarice Hrvatice- Vikica i Andelka i Srpkinje Andelka, Nevenka,
Koviljka i mnoge druge. Tu u svome rodnom mjestu ne docekavsi slo-
�bodu svojim zivotima dokazale su lmko se bori, radi i zrtvuje zivot za
bratstvo i jedinstvo i slobodu .
. Odve~~ne su u ustaske logore: Seric Semsa, Seric Nevzeta, Seric
Fad~~a, Pez1c Berka,. fubovi~ Nevzeta, Tihic Murisa, Ceric Devsa, Vojnikov~c .Men.s_ur~, _Dehc ~~emma, Bozic Francika, dvije sestre MirkoviC,
Lev1. S1demJa : nJe~~ d~~Je sestre, Vera An tonic, Milenka (zaboravila sam
prez1me), zat1m ucitelJICe Nevenka Mataruga i Dusanka Bilic. Sve su
one stradale u ustaskim logorima ili spaljene na krecanama kod BaCina.
Neda Dracina i Marica Farago-TrniniC ubijene su na dubickom
groblju.
. . Rat su prezivjele samo Zulejha Talic, Hida Hatipovic, Smilja TurudiJ.a, Lala Pralica i Kalabic Fatima. Fatima je bila aktivni borac NOV-a
zaJedno sa svojim bratom Kalabic Ademom, koji je poginuo u kozarskoj ofanzivi ljeta 1942. godine. Kao horae, Fatima je ranjena i duze
vremena lijecena na Siciliji.
Tako su. se borile zene i omladinke bosanskodubickog podrucja,
zene PotkozarJa.
Olga Marasovic
RADOJKA LAKIC
v
staski hici jednog maglovitog oktobarskog jutra 1941. godine
u Sarajevu - na Vracima - mjestu gdje su strijeljani sarajevski rodoljubi i komunisti, prekinuli su otkucaje jednog velikog srca. Strijeljana je Radojka Lakic, koja je svim svojim bicem i
plemenitom licnoscu bila vjerna Komunistickoj partiji i sluzila joj od
dana kada je pocela da misH, da se opredjeljuje, kada je postala svjesna
da je covjeJk <i da mora da pode pllitem za .rooji je oUJla da idu komuoii1S1ti.
Znala je kakve teskoce, nevolje i stradanja ocekuju komuniste na tom
putu, ali ju je to jos viSe uvjeravalo da je upravo taj put najcasniji. Za
njega se cvrsto opredijelila i pred sebe nije stavljala nikakve druge alternative. '
:Kakav je bio zivotni put Radojke Lakic? Rodena je oktobra mjeseca 1917. godine u Skender-Vakufu, u uciteljskoj porodici. Rasia je kao
jedinka, orortiZena ljlliba'VIlju svojih roditelja. Bila je jos dijete k3Jda je
dosla u Bijeljinu. Kao gimnazijalka nasla se u redovima napredne skolske omladine, koja je svojim opredjeljenjima i akcijama nastavila revolucionarnu tradiciju svoga grada. Odmah se aktivno angazovala u
radu dackih literarnih sekcija. Preko tih formi rada napredna omladina Bijeljinske gimnazije razvijala je svoju borbenu aktivnost i sticala
prve osnovne pojmove iz revolucionarne teorije marksizma. Preko literarnih i kulturno-zabavnih priredaba tih gimnazijskih sekcija povezivala
se dacka omladina sa radnickom.
Radojka je sa svojom neposrednoscu i skromnoscu brzo ostvarila
siroke drugarske i prijateljske kontakte sa svojim vrsnjacima i postala
masovnik koga se slusalo, za kim se iSlo. Ni jedna dacka akcija nije se
mogla zamisliti bez Radojke. Od strajka do organizovanja sko.lske
kuhinje.
Poslije zavrsene gimnazije upisala se na Filozofski fakultet u Beogradu. Kao ,brucos" ukljucila se u pokret Narodnih studenata. Ucestvovala je u recitativnom horu na Univerzitetu, koji je vodio tada istaknuti muzicar, komunista, Vojislav Vuckovic. To je bila vrlo interesantna
forma kulturno-politickog djelovanja. Po umjetnickoj formi nova, po sadrzaju revolucionarna. U horu su se recitovale pjesme nasih autora,
koje su imale izrazito socijalnu notu. Radojka je imala u horu svoje
solo partije i svojim altom punim topline kod slusalaca je izazivala duboke emocije.
U
110
111
�Radila je i u drustvu bosanskohercegovackih studenata ,Petar Kocic" a na svom fakultetu bila je u centralnom odboru studenata. Pred
rat '1940. godine napustila je studije i zaposlila se u Beogradu u Posti
2. Nesta prije toga ostvario se njen dugo prizeljkivani san. Postala
je clan KPJ.
Poznavale smo se i drugovale jos iz gimnazijskih klupa. Bili smo
zajedno na Beogradskom univerzitetu. Zbog toga shlatram svojom duznoscu da pomognem da se bar djelimicno ozivi lik nase drugarice Radojke.
Osrednjeg rasta, jake fizicke konstrukcije, sa tragovima na lieu
prezivjele bolesti u djetinjstvu, osobine su, koje se ne bi mogle uvrstiti
u one sto djevojku Cine lijepom. Medutim, njen vedar duh, divne plave
oci, nadsvodene pravi1no izvijenim obrvama, zlatnoplava kovrdzava kosa,
izrazito bijeli zubi i punacka usta, na kojima je skoro uvijek lebdio
osmijeh su njenom citavom izgledu davali osnovni ton.
Uvijek nasmijana, cinilo se da je sretna. To je bila djevojka koja
je od zivota za sebe vrlo malo trazila. IzvoriSte njene srece i zadovoljstva bila je svijest da pripada revolucionarnom pokretu i sva se tome
predala.
Njena cedna mladost, njen djevojacki nemir, njeno saznanje da zivot u kome se zivjelo treba uciniti boljim i srecnijim, stopili su se kod
nje u jedan cilj - da se sva posveti revolucionarnim idejama i borbi
koju je nosila i vodila Komunisticka partija Jugoslavije.
Medutim, intimne duge djevojacke price u domu studentkinja u
Beogradu, kao da su otkrivale jos jednu, pomalo sjetnu Radojku. Vidjelo se da joj je tesko sto sa roditeljima nije nalazila zajednicki jezik.
Ona je nepovratno posla na put borbe, a roditelji su strepili da taj put
moze njihovu jedinicu jako skupo kostati. Zbog toga je dolazilo do
cestih nesporazuma preko kojih bi Radojka presla da roditelji nisu
bezuslovno trazili da prekine sa revolucionarnim pokretom i da se odvoji od drugova i drugarica koje je ona tako voljela. Radojka to nije
mogla i nije htjela da prihvati. Da bi se po>tpnno osamostali:la, prekinula
je studije i zaposlila se. U svojoj skoro poslovicnoj dobroti i skromnosti, smatrala je da njeni roditelji nisu duzni da je izdrzavaju kada
ona za uzvrat ne moze da zivi zivotom koji odgovara njihovim kriterijima. No, bez obzira na to sto je Radojka svojim radom obezbjedivala
svoju egzistenciju, problem odnosa sa roditeljima cinio ju je cesto sjetnom. Zivjela je pod jednim psiholoskim opterecenjem znajuci da je
roditelji vole, da zbog toga pate, ali nije mogla da normalne porodicne
odnose plati tako skupom cijenom - odricanjem od svoga zivotnog cilja.
Radojka je bila pretjerano samokritican covjek. An?lizirala je svoj
rad i postupke, sve iz zelje da preovlada nedostatke koje je kod sebe
opazala. Jednom prilikom u Bijeljini je jedan radnik nasao na glavnoj
ulici ilegalni list ,Proleter". Odnio ga je u Radnicki dom i predao drugu
za koga je pretpostavljao da ce kompromitujuCi materijal dati u sigurne ruke. Tim povodom nije bilo nikakvih posljedica. Sutradan sam
od Radojke cula da je ona nekom nesmo·trenoscu izgubila taj broj
,Proletera". Zbog toga je bila jako deprimirana. Stalno je pitala kako
da se to njoj desi kada se sa duznom paznjom odnosila prema ilegalnom materijalu. Tog slucaja se dugo sjecala i cesto ga spominjala u
zgodama kada smo preispitivali da li su nasi postupci i istupi bili u
skladu sa pravilima konspiracije.
U prvim danima svog ozbiljnijeg politickog rada, kao rukovodilac
omladins~e sekcije ,Kola sq~skih sektara" u Bijeljini Radojka je upor-
112
113
no nastojala da pronade nacm kako bi omladinke privela na revolucion.a~ne pozicije, a da to 1?-e izazove podozrenje uprave drustva. Dogovo~l'h smo se kako da rad1mo, ka'ko da na sjednicama upravnog odbora
1s.tl::pa~o nastojed da u nasim istupima ne bude ni jedne rijeci koja
b1 dame~ Upravnog odbora upudvala na cilj naseg angazovanja u radu
gradanslo~ drustaya. Moralo se rad.iti. vrlo smisrljeno sa na:stojanjem da
nas omladmke pnhvate kao svog 1stmskog predstavnika u obavljanju
svih poslova u drustvu.
Bila je neobicno hrabra i ostalo mi je duboko u sjecanju njeno
ucdce u studentskim i radnickim demonstracijama u Beogradu. Niko
od nas studenata nije tako glasno mogao da uzvikuje dogovorene parole .. Nje~ pr~d?.rni glas vi i~drt!~ivost pomagali su da i mi gonjeni zandarmima. 1 pohClJOill lakse IzdrZlillO demonstriranje po Vee unaprijed odredemm beogradskim ulicama. Radojka nas je nekom neodoljivom snagom vukla naprijed. Uvijek poslije zavrsenih demonstracija trebalo je
da se svaka grupa demonstranata nade na zakazanom rrijestu kako bi
~e s~znalo koga je policija uspjela da uhapsi. Jednom prilikom Radojka
Je ~t1gla sa malim zakasnjenjem nasmijana, ali zatvorenog oka od udarca zandarskog pendreka. Bilo joj je strasno krivo sto je primila udarce
ne zb~g ~o;g~ sto ju je t? b?ljelo: .nego ~to nije bila jos brza i spretnija
pa da Ih lZbjedne. Govonla je: Njihova Je da tuku, a nase da demonstriramo i budemo snalatljiviji od njih.
. . U delikatnim situacijama, kada se moglo pretpostaviti da je poliCIJa na dobrom tragu, Radojkina smirenost i hladnokrvnost unosili su
SJ?okojstvo ~ sigurnost. Covjek se pored Radojke osjecao siguran i bezbjedan_. V~~Jda i zbog toga smo je svi voljeli. Njena neposrednost, dobrota 1 UVIJek vedar duh cinili su da dani u kojima smo Radojku sretali budu ispunjeni posebno prijatnim osjecanjima.
Svi koji- su je poznavali dozivljavali su Radojku kao stabilnu i
pouzdanu licnost, koja nikada u meduljudskim odnosima nece stvarati
:proble~e: To su bi~a vremena kada je n~sa Partija bila ilegalna, izlozena teskim progomma. Stalna preokupaCIJa nas mladih komunista bila
je mi~ao da li cemo u slucaju hapsenja izdrtati i ne odati drugove. U
~adojku smo svi bili sigurni, sigurniji nego u sebe. Zbog toga smo imah ~ot~ebe ?a s njom ~ ? najkonspirativnijim stvarima razgovaramo,
znaJUCI da ce to u Radojki ostati okamenjeno.
'
lz su!tine njen~ ljudske lj~pote izvirale su moraine norme kojih
se .ona dr.zal~, a ~?Je su mnog1ma od nas izgledale i previse stroge.
Istma, ~o Je b1lo VnJ~me ~ad~. se sa puna. brige i~gradivao profil mladog
ko~umste, ka~a. se t1m pltanJlma poklanJala vehka paznja. Meni se cini
da Je to RadoJki smetalo da prozivi sa vecom radoscu sve ono sto se
p~ozivljava u djevojastvu kad mladost trazi svoje. Mi, njene drugarice,
b~le smo. sretne kada smo saznale da je i ona nasla mladiCa takvih osob.m~ koJe .su odgo:-rarale i njenim osjecanjima i njenim moralnim zahtjevim~. BI.la nam Je u neku ruku ispovjednik. Njoj smo se povjeravale,
bez bojazm da ce to bilo ko saznati. Nase djevojacke tajne Radojka je
cuvala kao ,zatvorena kutija."
v Poslije ~apit~ulac!je · Ju.goslavij~ Rad_o~ka je :p_o direktivi Partije
dosla u. SaraJevo 1 radlla u 1legalnoJ tehmc1 PokraJmskog komiteta za
Bosnu 1 Hercegovinu. Nesto kasnije bila je sekretar jedne partijske or8 Zene BiH u NOB 1941-1945.
�ganizacije na terenu Bascarsije. Svojorn snalazljivoscu, hrabroscu i iskustvorn vee oprobanog ilegalca rnogla je prihvatiti i sa uspjehorn obaviti svaki zadatak.
Nasi susreti u okupiranorn Sarajevu prosli su skoro bez rijeci. Putevi u nasern ilegalnorn radu se nisu ukrstali. Stroga pravila konspiracije nisu preporucivala da se stari drugovi i prijatelji bez potrebe u
ilegalnom radu sastaju i druze. Bilo bi vrlo nezgodno svojirn postupcirna pruziti priliku policiji da pro~\iri krug ,surnnjivih lica" koje ce
stalno dr:lati na oku. Zbog toga su se sve rnanifestacije naseg drugarstva
morale da svedu na neprirnjetan osrnijeh, na varnicu u oku. Tako je
bilo kada srno se srele u sarajevskorn trarnvaju. Jednorn prilikorn sam
je srela i na ulici. To je bio posljednji nas susret - bez rijeci. Bila je
u zaru. Is:pod erne ko:prene nJi,sarn mogla da vidirn ni tako rnio izraz
njenih oCiju i njen karakteristican osrnijeh.
Jednoga oktobarskog dana 1941. godine saznali srno strasnu vijest.
Iako je bila pod zarorn, jedan ju je konfident vjerovatno Bijeljinac, prepoznao na ulici. Zajedno sa dva agenta savladao je fizicku snagu djevojke koja je davala ogorcen otpor. Tako se Radojka nasla u sarajevskorn
ustaskorn zatvoru. Prijeki pokretni sud joj je izrekao srnrtnu presudu.
Svjeze odstarnpani ustaski plakati obavjestavali su da je strijeljana
Radojka Lakic. Prirnili srno srnrt nase drugarice sa dubokirn bolorn, ali
i sa osjecanjern ponosa. Pouzdano srno znali pojedinosti o njenorn herojskorn ddanju pred ustaskorn policijorn. Niko od Radojkinih drugova
i saradnika nije rnorao zbog njenog hapsenja da se povlaCi sa ilegalnog
rada. Bili su sigurni da ce za policiju tako dragocjeni podaci o ilegalnorn radu Partije u Sarajevu ostati duboka tajna, da ce je Radojka sa
ljubavlju cuvati do posljednjeg daha svog zivota.
Prilikorn hapsenja kod nje je pronaden kornprornitujuCi rnaterijal: Proglas CK KPJ i IV glava istorije SKPb. Policiji je to bio dokaz
da je denuncljant koji je prokazao Radojku dobra vrsio svoj posao.
Uzasne batine i danoll!ocna mucenja nisu urodila za poliOiju nikakvirn
rezultatorn. Naprotiv, uzasavali su se od saznanja kako divne i revoluciji odane sinove irna Kornunisticka partija. Do bjesnila ih je dovodila
Radojkina tvrdnja da joj je kornprornitujuCi rnaterijal policija podrnetnula.
:Pred strijeljanje, ispred postrojenog ustaskog voda, zazeljela je
da zapali cigaretu. Zatvorski ljekar dr Kundurovic prinio joj je upaljenu
sibicu. Iako je radio u policiji, sa postovanjern i sirnpatijarna se odnosio prerna kornunistirna koji su se pred policijorn hrabro dr:lali. Drhtao
je. Prirnijetivsi kako rnu se tresu ruke, Radojka ga je upita,la: ,Zasto,
doktore, drhtite. Mene ce strijeljati a ne vas."
Nekoliko trenutaka kasnije ustaski plotun prekinuo je Radojkine posljednje uzvike: ,Zivjela Kornunisticka partija Jugoslavije! Srnrt
fasizrnu- sloboda narodu!"
Tako je u revoluciji dat jos jedan dragocjen zivot u kojern je bilo
sve ustreptalo od ljubavi za slobodorn i svojirn narodorn. Mi, njeni
drugovi, ostali srno ponosni i sa velikorn obavezorn da slijedirno njen
prirnjer.
Milena MilosavjeviC
MEDUUSTANICKE VEZE OKO BANJE LUKE
,D
o rc:ta hi'La ~am profes?! na sred_njote~rriakoj slkoli u Banjoj
Luc1. Medutirn, okupaCIJOrn zernlJe apnla 1941. godine, a po. se_bn,? dol~skorn ustasa n~. vlast, ja sam, kao Srpkinja bila
odstranJena Iz s~ole I odrnah po dobiJenorn otkazu krenula sam u svoje
rodno se.l.o ~ot~xane, ~cu Petru i rnajci Durdiji. Moj odlazak iz Banje
Luke us.hjed~o Je P?lovmo.rn ~~j': 1941. g?dine. Nisarn radila viSe sa djeco.rn,vah IDOJ~ aktn;~ost r.po~mJe 1} rnaJU .~?41. god~ne. Koncern rnaja
s.trgose do .kuce IDOJih rod1telJa braca Lastnc1, Jegor 1 Branko. Poznavah srno se rz Banje Luke. Nisu jos ni sjeli, odrnah me upitase:
- Milena, kakva je situacija ovdje?
- K6 i svugdje gdje su okupator i ustase.
.
Z~t;irn su me pitali o oruzju i rnuniciji, da li su ljudi to sakupili
1 skl.omh. Rekla. san: i~ da oruzJa ~igurno irna, ali kod koga i koliko,
to ms~rn zn~~a, Jer J~ ~!h ?ana brio 1zdato veorna strogo naredenje oko
p~edaJe oru~Ja, :n:un.ICIJe. 1__oprerne ustc:~kirn ~ njernackirn vojnirn vlastrrna. Mnogr su ljudr, boJeCI se represahJa, koJe su bile u naredbi navedene, predavali sto su irnali.
" . Ostali..s~ k?d nas n~koliko sati i tada su me zarnolili da irn nadern
C?VJeka koJI ~e 1h od:ves~I do sela Branesaca, do kuce Mitrovih, jer oni
msu P.OZJ?aval.r put: P;tah su ka.kv<;> _jev raspolo~enj~. .U selima naseljenirn
UkraJmcrma 1 PolJacirna. Da br bilr sto bezbJedmJI, zarnolila sam oca
da ode kod Milana Cvijanovica, takode seljaka iz Potocana, da ih 0 ~
od:vede. Kad se vrn~lo srn~.acil?, on~ su krenuli ~': Branesce prijekirn seasku~ .putern? -~rzec1 se. nJIVa 1 polJa, kuda su nJetko ljudi nocu zalazili.
Braca Lastnc1 su do JUla 1941. godine dolazili jos cetiri-pet puta i uvijek irn je vodic bio Milan Cvijanovic.
. ~~r~d brace ~astrica, .I?ocetkorn jula 1941. godine stigli su i Niko
Junncrc IV R~nko S1pka. I nJihov dolazak irnao je za cilj da se upoznaju
s r~spoloze?:Jern naroda za ustanak, zeljeli su da saznaju sta je sa skrive-?~rn oruzJern, kakva su mjerstva ustasa nad srpskirn zivljern itd.
Pnhkorn r~zgovora sa rnnorn bili su prisutni i otac i rnajka. Jednog
trenutka Nrko se obrati morn ocu i upita ga:
114
115
-
E, starino, hocerno li se tuCi protiv ustasa i Nijernaca?
Hocemo, ali sa cim - golim rukama, valjda, gdje je oruzje?
Otecemo ga od njih - odvrati Niko.
�- Tanko ce to biti, moj mladicu, golim rukama se ne otimaju
puske.
_ Ima skrivenog oruzja - opet ce Niko - kad ga uzmemo u
ruke, sa njim cemo otimati ono koje nam nedostaje.
.
.
.
Dok su Niko i otae vodili dijalog, iza ocevih leaa staJala Je maJ~~
Duraija i onako stidljivo, vjerovatno bojeCi se da, ne uvrijedi oea 1h
Niku, dobaci:
- Djeeo, sto se god pocne, to se i zavrsi.
.
- Ta:ko je, tako je - skoci Niko od nekog pos~bn.og odusevlJenja. Raspolozenje za otpor bilo je ogromno kod sv1h ljudi. Bojazan da
nema dovoljno oruzja, bila je stalna tema razgovora.
J ednoga dana Niko i Ranko su mi dali ve~~ u selu DrugoviCill"l:a. sa
Nenadom, Predragom i Veljom Bundalom, koJ1ma se. mo.~u obratit1 u
svako doba 0 svim pitanjima koja su vezana za orgamzae1JU ustanka u
ovom kraju ili prenosenju veze i izvjestaja.
¥.
Nije proslo dugo, a Veljko je stigao nasoj kuci da tu saceka Z1vu
Preradovica i Danku Mitrova, koje je odveo preko Yrbasa n~ s~st~n~k.
Gdje je taj sastanak odrzan u j~lu ~jesyee~ 1941, to ~e zn~m, ah m1shm
da je mogao biti ?.drtan _1;1 kue1 .~·fie~ SulJ.ka. (To b1 Veljko mogao da
zna, jer je vodio nJ1h dvoJteu u L1Jevee PolJe).
,
..
.
Pored brace Lastrica, Nike i Ranka, u nasu kuc;u dolaz~h s~ 1z
Banje Luke Doraevici. Veljko je nekoliko put:;t. d.olazw, svraea? 1 za
Vijacane odlazio Zivi i Braci. Kada m~ je zap~1Jet~la opasno~t, Ja sam
licno otisla u Banju Luku i preko nJegove dJeVoJke, sada ~~ne. yere
Javor (Jeger), dobila laznu propusnicu i aut?busol? Grada~~e~1ea s~
njim dosla u Potocane. Veljko je tih dana bw sknven u V1Jaeans~OJ
skoli u ostavi, kod uciteljiee Danice RepiC. Kad je Vera J~-yor uspJe~a
naba~iti i lazni pasos, Veljko je iz Vijace otiSao u Dalmae1JU, u Spht.
Odlaskom Veljkinim iz Banje Luke trebalo je da i dalje stiz~ veza
za Vijacane, Zivi i drugovima. Ubrzo je otiSao moj bra!. f?orae M1lo~~v
ljevic u Banju Luku i donio poruku od Vere J~~~r. Z1v1. Pr~_rad?v1eu:
Tu poruku sam morala ja da odnesem. Kako su Z1vm1 rod1telJI otJ~ran~
u logor Pakrae, ( otae mu je bio svesteni.k), Zivo i Braeo nis~ 1;nah
svog stalnog prebiyalista. ~uca. j.~. ~ila op~J.ackana, pa onda Z";I?eeaeen.a:
a Zivo i Braco, vee poznat1 pohe1J1 1 za vnJeme stare JugoslaviJe - b:h
su tada jos poznatiji ustaskoj zandarmeriji i policiji. Njihov ?oravak b1·J
je, tako reCi, ilegalan u Vijacanima i okolnim selima. Sp~_vah su ~ gro?lju, po zbunovima, U stajama, selim~ i poneka~ U kue1 ~od ~1.gUrlllh
prijatelja. Taka je uoCi odlaska Doramog ~ BanJU Lu~~ dos~o Z1vo nasoj kuci. Tek sto je sjeo, zacula se oko Ljubev J~~k?v1ea ku~e ~eka lupa i bat eokula, sto je bio znak da su tu us~ase 1h zandarm!. N1smo se
dvoumili. Zivu sam provela kroz kukuruz~ 1 odv~la ga na. st~lu, da _se
skloni u sijeno. Kad je nestalo galame 1 lupanJa oko L]ubme ku~e,
ugledali smo i Ljubu kako s~. pri':,l.a~i nasoj. vk~Ci, ~a n~~ prenese. ~ta
se zbilo kod njega. To je uv1Jek e1mo u shemm s1tuae1Jam~ .. ~spneao
nam je da su se ndto ustase i zandarmi iz .Prnjavor~ u~nemmh. I dok
smo mi sjedili na sijenu, u Krajini se cula Jaka g~ml]avma topova. Jednag trenutka neko od nas, ja ili Ljubo, upitasmo Zivu:
- Gdje ono, Zivo, pueaju topovi!
- Kozara se digla i mi moramo - rekao nam je Zivo.
116
117
Ostao je do kasno u noc i ponovo ga je Milan Cvijanovic odveo
za selo Vrsane, kod Radovana RepiCa. Milan je poznavao svaku stazu
kroz polja i sumarke i bio najsigurnijl vodic.
Kad mi je Dorae dao poruku, ponovo sam i sama pozvala Milana
da me vodi u Vrsane, gdje cu kod Radovana Repica moCi da saznam
gdje je Zivo. Krenuli smo. Rosa je bila jaka, a mi smo morali preko
njiva. Kad smo stigli u Vrsane, bila je skoro prosla noc, ali se u Radovanovoj · kuCi nije jos spavalo. Tu sam zatekla Zivu i Braeu i Danicu
Repic, Radovanovu sestru, uCiteljicu iz Vijacana. Pored njih troje bila
je jos i jedna omladinlka iz Banje Luike, roaena Radovanova. Tru sarm se
malo odmorila i nasamo Zivi predala poruku od Vere. Vecerali smo
i Mila nas je rasporedi,la da spavamo.
Neg.dje iza pola nod, neko zalupa na vrata, viouCi:
- Otvori, otvori . . .
•
p,rvo se snaae Radovanlova zooa Mila. Skoci i otvori vrata, i kao sva
sretna sto dobi ponocne ,goste", povika:
'
- 0, otkud taka kasno. Izvolite unutra, vi ste gladni, umorni i
pospani. Sarno sjednite, sad cu ja da spremim na brzinu.
Voaa patrole upita.
- Ima li koga u kuCi sem vasih.
- Oh, gospodine, nema, ima samo moja roaaka i nasi, 1zvolite
pogledati.
.
Cujem kako skripucu stoliee, sjedaju, a Mila ih nudi rakijom. I
dok je Mila spremala da nesto jedu uz rakiju, Ziva i Braeo su bili daleko prema Vijacanima. Iskocili su kroz prozor i pobjegli. Kad su se
zandarmi i ustase pogostili, otvorise vrata na nasoj sobi i odose.
Jedan detalj bio je vrlo interesantan za mene u tim teskim danima. Kada su 13. jula 1941. godine potjerali pravoslavne svestenike za
Pakrae, izasli smo da se pozdravimo sa popom Vasilijem PreradoviCem,
iz sela Sarinaea. U kafani kod Ignjatica u Potocanima zatekli smo popa
Vasilija i njegovu suprugu Kosu. Sjedili su sa ljudima u kafani, a njihovi pratioci su bili vani. Cim ja uaoh u kafanu, Vasilije mi se obrati:
- Mi:lena, hocete li dizati ustanak?
- Hocemo - rekoh mu!
- Ako se ja ne vratim ziv ovamo, u mojoj stali ima skrivenih 12
pusaka, to prenesi Zivi.
Rastali smo se i viSe se nismo nikad ni vidjeli. Zivi sam prenijela
njegovu poruku i puske su naaene i otpremljene tamo gdje treba.
Pored navedenih drugova moram jos istaknuti, a on to i zasluzuje,
naseg mjestanina Stanka Sljivica. On je za mene bio izuzetna licnost
tih predustanickih dana. Bio je stalno u pokretu. Cas je u Vijacanima,
cas u Branescima, cas u Josavci, a nije bio rijedak gost tih dana ni u
Banjoj Luci i Prnjavoru. Komunisti su mu povjeravali teske zadatke,
a on ih je izvrsavao. To je bio covjek koji je imao neobicno veliko povjerenje u snagu ustanka. Svaki put kada bi navratio kraj nas, uvijek je
imao sta da kaze. Kao da ga i sada gledam kako ide niza stranu nasoj
kuci, a izgledao je kao da hoce da poleti. U dvoriSte bi ulazio rasirenih
ruku kada bi spazio nekog od nasih ukucana. I kad bi ga ugledala
veselog i punog radosti, znala sam da nasi nove i dobre vijesti.
�Esma EminagiC-Hercegovac
Jedne veciri banu u nase dvoriSte i povika glasno:
- Pocelo je!
- Sta- upitah ga?
- Ljubic je ozivio, PivaseviCi se digli.
- Cula si, valjda, da je Vojo Mitrov sa grt;p~m. naoruzamh Je?no ucmekao u Branescima. Ljubic i Cavka su oziVJeh ---;- p17na n~s. Je
su~a J a sam sa njima. Dolazim iz sume da odnesem I?!lsku 1 J?UniCIJU
i da ;e javim svojima. To je bio !renutak kada je u moJim grud1ma srce
jace kucalo, radosti nije bilo krap.
. ..
,
lzgubio se u mrkloj noCi, a ja sam ostala sa ro~hte~JI~a .sva srec~;
sto se ostvaruje san komunista i drugova tako mem bhsklh I poznati .
v
•
TESANJSKE SKOJEVKE
•
U
118
119
Tesnju je KPJ vee pred drugi svjetski rat vodila organizovanu akciju na okupljanju svih naprednih snaga, posebno omladine, u borbi protiv nenarodnog rezima i rastuceg uticaja fa-
sizma.
Pored formi rada ogranicenih na manji broj simpatizera, ova aktivnost je, narocilto na kuU!turno•zalbavnom planru, oikupljaia relat'ivno si
rok krug omladine. U ovoj sredini koju je karakterisala tradicija i konzervaN·vizam, s o1bzi1rom na naeionainu, odnosno, religioznru strukturu
grads'kog stanovnistrva (,gdje sru, irz:uzimajuci pet do sest s1rpsikih i neko.J:j..
ko jevrejskih porodica, 1Jivjeli iskljucivo Muslimani a nepolkrivene muslimanske djevojke predstavljale su pravi izuzetak), znacajno je istaci da
je u krugu napredne omladine, gotovo ravnopravno, bila zastupljena · i
zenska omladina. Razumije se, to su iskljucivo bile djevojke koje su
pohadale razne srednje skole izvan Tesnja a za vrijeme ferija skupljale
se u rodnom gradu.
Pored razmjene napredne literature i organizovanja diskusija, jedna od osnovnih formi djelovanja, u to vrijeme, bile su kulturno-zabavne priredbe, organizovane ponekad u zajednici sa aktivistima iz Teslica,
Doboja i Gracanice. Ove priredbe su po svom sadr:laju imale veoma
snazan revolucionarnopropagandni karakter. Koliko je njihova sadr:lina
hila izazov za postojeCi rezim, potvrduje i to sto je neposredno poslije
jedne od tih priredbi uslijedilo prvo hapsenje pojedinih aktivista u
Tesnju 1940. godine. Ono je, bez sumnje, uticalo na jos intenzivnije revolucionisanje, ali i na diferencijaciju medu mladima. I tada, izvjestan broj omladinki je bio medu akterima u ovim akcijama.
U maju 1941. godine, prve omladinke Tdnja primljene su u organizaciju SKOJ-a ~Raza Hadzismajlovic-DujkoviC i Esma Eminagic-Hercegovac). Prijem nam je saopstio Huso Hodzic, sekretar partijske
celije i partijski aktivista, neposredno poslije organizovanog durdevdanskog izleta.
Intenzivna aktivnost neposredno prije aprilskog rata imala je velikog odraza na stvaranje organizovanog otpora protiv okupatora. Partijska organizacija na celu sa Husom Hodzicem, vee tada, pored odredenih konkretnih aktivnosti-informisanja 0 znacajnim dogadajima i
stavovima KJPJ, skupljanja Crvene pomoCi, konsolidovanja i zbijanja
�redova omladine i slicno - vodila je permanentnu aktivnost u pravcu
stvaranja uslova i odredenih punktova za borbu protiv okupatora i
njegovih ustaskih slugu, odnosno radila je na pripremanju za oruzani
otpor, do koga je neminovno moralo doci.
Razbijanje i onemogucavanje organizovanja i rada zen~ke :usta~ke
mladezi bili su jedan od prvih poteza na tom planu. Data Je d1rekt_1va
da se pojedine napredne omladinke formalno ukljttce u ovu orgamzaciju radi njenog podrivanja. To je rezultiralo Cinjenicom da ova organizacija uopste nije zazivjela u nasoj sredini. ZahvaljuCi uticaju cianova SKOJ-a i drugih naprednih omladinki koje su bile pod uticajem
skojevske organizacije, organizacija zenske ustaske mladezi je. i::nala
zanemarujuce mali broj pristalica koji su prihvatili ?kup<;ttor~. 1 Ideologiju ustastva. Njihova izolacija i potpuno onemogucavanJe mJe predstavljalo vise ozbiljan problem. Ovakvi pojedinci morali su se zadovoljiti potkazivanjem i drugim sitnijim uslugama okupatoru.
Inace, mislim da je zanimljivo reCi nekoliko rijeci o veorna s~e
cificnoj taktici koju su vodile ustaske vlasti u Tesnju prerna aktivistirna NOP-a, koju je, bez surnnje, inicirao Adernaga Mesic, doglavnik
Ante ~Pavelica. Nairne, nizorn poteza, cak i prerna nekirna od nas koje
srno bile osumnjicene ne sarno kao idejni protivnici okupatora i ustaske vlasti nego kao i pristalice odredenih akcija, prilikorn ponavljanih saslusanja i kraCih hapsen:ja redovno je naglasavano njihova dobronarnjerno nastojanje da sprijece ntjpozeljne pos,ljedice i 1ntervenciju
Gestapoa u jednoj ov;:tkvoj sredini; apelovali su na nas da rni ,balavice" ne zelirno valjda da dovedemo u .pitanje sigurnost svojih porodica
itd. Razurnije se bilo narn je potpuno jasno da ovi ,dobronarnjerni"
savjeti umjesto ostrih represalija, nisu bili sarno odraz atrnosfere farnilijarnosti, inace tipicne za ovu sredinu, jos rnanje sentimentalnosti
prerna nasoj rnladosti, nego je stvarni rnotiv ovakvog ponasanja bio,
prije svega, nastojanje da se pred javnoscu prikrije pravo stanje stvari
- ziva revolucionarna aktivnost - u ataru Pavelicevog doglavnika.
Blagovrernenorn stvaranju punktova za pornoc ustanickirn jedinicarna u sanitetskorn i drugorn rnaterijalu poklanjali srno posebnu paznju. Tako rni je sekretar partijske celije, odrnah na pocetku okupacije,
saopstio da treba da podnesern rnolbu za zaposlenje na upraznjeno
rnjesto cinovnika u zdravstvenoj stanici. ZahvaljujuCi prethodnoj intervenciji ja sam, zaista, to rnjesto i dobila da bi me kasnije, negdje
pocetkom 1943. godine, ,naslijedila" Raza Hadzismajlovic, takode skojev'ka. To najbolje i>lustJruje lmliko je hrige poklanjano obezbjedenju
kontinuiteta uslova za akciju u ovom pogledu.
Ovo zaposlenje omogucavalo nam je da obezbjedujemo, kada je
trebalo, dragocjeni sanitetski materijal i lijekove, posebno vakcinu
protiv tifusa. Saznanje da svakom dozom ove dragocjene tecnosti spasavamo zivote nasih drugova uCinilo je da nismo poznavali prepreke
kada je trebalo do nje doci. Na ovom zadatku veliki doprinos dala je
Raska Spahic-Ajanovic, jer joj je status medicinske sestre u istoj zdravstvenoj ustanovi to omogucavao. Ona je prvobitno radila kao simpatizer NOP-a, a vee negdje u jesen 1942. godine primili smo je u SKOJ.
Skupljeni materijal prenosila sam, najcesce, iz zdravstvene stanice u
drvenim kutijama u kojima se, putem paste, transportovala krv u
Do?oj radi laboratorijske analize (krv je bila u posebnim epruvetama
koJe su se pakovale u ove drvene kutije). U s·lucaju da budem otkri·
120
121
vena, mogla sam reCi da to nosim na postu.
U sj.ecanju m~ je ,?stal~ sinuadja u kojoj sam se nasla u ljelto
1942. godme, obavlJaJUCI ovaJ zadatak. Kad sam dosla na posao saznala. ~all! da je u~apsen ~oj sef dr Hirsler, Jevrej, koji je radio na
suzbiJanJu endemiJskog sifihsa, bolnicarka Milena i Mustafa Hafizovic, obucar iz Tesnja. Njihova hapsenje za nas Hegalne radnike bilo je
veoma zagonetno. rPouzdano smo znali da hapsenje dra Hirslera i pomenute bolnicarke moze biti bazirano samo na dezinformaciji, ali je
to mogla da bude i zamka za nas aktiviste. Za mene je ·to predstavljalo
posebno iskusenje jer sam sa drom Hirslerom radila i znala da se on
dis~ancirao od svake pomisli da pomaze pokret, izrazavajuCi strah da
ga ]a ne dovedem u neku nepriliku, ali sam sa Mustafom Hafizovicem
~oji je bio zais.ta aktivist NOP-a, neposredno prije njegovog hapsenja:
Imala ~ontakt Jer sam _od njega p_reuzela sapirograf koji sam zajedno
sa nek1m drug1m stvanma dostav1la preko veze Husi Hodzicu u Vitkbvac~u cetll:. B~s z_ato mucilo me je pitanje, da 'li je njegovo hapsenje
u vez1 sa ov:m sap1rografom. ·Iskusenje za mene je bilo tim vece jer
sa~. uprc;.vo__ Imala skupljenu vakcinu protiv tifusa koja je stajala pod
J?OJim p~sa~I::U st<;>l?.m u amb.!flanti. rNo, dileme nije bilo. OcekujuCi da
ce. se pOJaviti po~ICIJa,v ~ate~IJa~ sam privre:neno sklonila na sigurnije
mJesto, a sva moJa pazm'Ja bl'la Je skoncentrvsama na to da ne dozvolim
da dragocjena tecnost propadne. Talko Je proMo ~r.adno vriJeme, a
u mojoj kancelariji se nije pojavila policija.
Naravno, nije bilo iskljuceno da me cekaju kod kuce. No ja sam
?dlucila ponijeti vak~inu kuci i poslati je partizanima pod s~aku ciJenu. >Posla sam zaob1laznim putem preko ,srpske varosi" sa vakcinom
zap!'l~?van<;>m na uobicajeni nacin. Kod kuce me, na srecu, nije cekala
pohCIJa, ah sam zatekla uplakanu majku, koja je u meduvremenu saznal<l: za haps~nje moga sefa, pa je pretpostavljala da se to i meni dogodil_~· !Jz nJenu pomoc, na brzinu sam u basti zakopala lijekove i
kasmJe 1h, kad se normalizovala situacija, dostavila nasima.
Lijekove .smo u odredenim prilikama otpremali do veze u Tuzlu.
!ako su ne!:?dJe marta ili ap~ila 1943. g. vecu kolicinu sakupljenih liJ~~ova odmJele u Tuzlu skojevke Raza Hadzismajlovic i Semsa DerVIC. Krenule su vozom u uniformama zenske ustaske mladezi i razu:U:~je se. sa odgova_rajuCim propusnicama. ZahvaljujuCi toj okolnosti i
nJihovoJ spretnost1, sve nastale komplikacije prilikom pretresa voza
bile su otklonjene.
Od_las~~m prve grupe clanova KPJ i SKOJ-a iz Tesnja u partizans~e Jed;m.~e 21.!llarta 1942. godine (tad je, prakticno, otiSla cijela
partijska cehja za1edno sa _sekretarom,) cjelokupni ilegalni rad pao
Jv~ na tad J.?alobrojnu orga;mzaciju SKOJ-a koju su sacinjavale iskljuCIVO omlad:nke. Brzo poslije ordla:ska ove grupe, posliije -izla:ska iz zat
~ora Ju~apsen z'bog rada Ill pokretu u Sarajevu) dosao je Kemal AlicehaJ~c 1 preuzeo rukovodstvo organizacijom SK!OJ-a. Za kratko vrijeme
po nJegovom dolasku, rformirano je mjesno rukovodstvo SKOJ-a od
tri ~lan!l: od kojih .su dvije bile djevojke (Semsa Galijasevic i Esma
Emma~;c). Sems~ Je ubrzo zamijenila Raza Hadzismajlovic, posto je
ona ot1sla u BanJU Luku. U ovom sastavu, mjesno rukovodstvo je djelovalo sve do odlasa<a u partizane.
�Tokorn 1942. godine organizacija SKOJ-a se sirila i jacala, srazrnjerno sve vecern broju omladink'i. Za raz1iku od, u pocetJku, olbjeiktivno uslovljene orijentacije sarno na onaj krug djevojaka koje su _PO
skoli generacijski bile vezane, pod konac 1942. i pocetkorn 1943. godme
poCinjerno vezivati sve viSe i ornladinke iz_van toga kr!-:1?~· sto se pokazalo kao veorna dobra. Tako u SKOJ pnmamo Meh1c1c Ifetu, mladu
sluzavku sa kojom je radila Fahra Ajanovic, skojevka, prethodno je
pripremajuCi kroz opisme~j~vanje, te.VMiru Simic, dje~ojku }z srp.ske
patrijarhalne porodice, koJOJ sam pnsla na. nen~metlJIV nacm. pndobijajuCi njeno povjerenj~ postepeno i tako. Je. pnpremala z.a pnJ~~ u
SKOJ. Tako smo bile b1tku za svakog poJedmca. Veoma Je znacaJno
istaci da nijedna od djevojaka kojima smo prisli i ukljucili ih u pokret
nije iznevjerila niti odbila da izyrs~ dati zada.tak.
..
. .
Razumije se, put omasovlJenJa u uslov1ma okupaCIJe bw Je vezan
za sve vece podozrenje i budnost neprijatelja, s~o je i~iskivalo l?uno
strpljenja i pojedinacnog rada. Svakodnevna akt1vnost 1 rad na. Ic;ieoloskom obrazovanju, koji su zahtijevali kontakt izmedu djevojaka 1 mladica - aktivista, kamlllflirani su ,emotivnim vezama i zabavljanjem".
Tako sam sjecam se, uz ostale dogovore o zadacima, dok smo se setali 'kao ,;a1jubljeni IPM". s:icala .se ~emom. Osnov;e.lenjirr;'~:zrn~pap.ame:t.
To je bila skola U kojOJ Je trema 1mala Jednu dimenZlJU VISe, Jer Je
trebalo opravdati napor koji je ovaj divni drug ulagao u prenosenJu
znanja, pamteCi slozene definicije na jedan tako neobican nacin. N~,
entuzijazam i saznanje da je ovo jedan od preduslova za to da kohko-toliko i teoretski budem na visini zadatka, razbijala je i ovu objektivnu barijeru.
Skojevke i druge omladinke sa kojima smo radile bile su, kao i
svuda, stalno angazovane i na onim, na izgled, tako malim stvarima,
kao sto je pletenje carapa i dzempera za partizane.
Neposredno poslije cetnickog puca i nastale situacije u kojoj su
se nasli partijski kadrovi, ilegalno su u okolini Tesnja boravili Edhem
Pobric i Adem Hercegovac, sa kojima je organizacija SKOJ-a hila u
stalnom kontaktu, primajuci i realizujuCi niz konkretnih zadataka,
ukljucujuci obaveze nase organizacije da obezbijedi sve stvari yot;.ebne
njima dvojici sve do njihovog odlaska sa ovog. ~er~?a. ~rgamza~IJ~ se
slicno angazovala i prilikom boravka Zage U~1cev~c, koJ~ se stiCaJem
okolnosti nasla na ovom terenu. Konstantan v1d djelovanJa medu skojevkama hilo je ideo1osko obrawvanje. Nekad i cijele noei u ?rupa~a
smo proucavali odredeni materijal. Velika, sta~a begovska ku~a moph
roditelja, s obzirom na svoju unutrasnj~ ~rh~tekturu,. sa sv1m .omm
budzacima, hila je kao stvorena za sklanJanJe 1legalne literature 1 drugog materijala vezanog za naS!u aikt1vnost. fusjedovali ;smo i :nesto oruzja. Ja sam imala, istina, minijaturni piStolj, ali ipa~ pistolj: ,Ucili smo
se rukovanju oruzjem, cak i puskom, sto smo mogh ostvant1 na org~
nizovanim ,izletima" izvan Tesnja u obliznjem selu Vukovo, a ,pohgon" nam je bio na imanju druga Krdzalica, jednog od nasih aktivista.
I u ostvarivanju kontakta sa viSim rukovodstvom i aktivistima na
drugim podrucjima radi zajednickih akcija, djevojke, clanovi SKOJ-a,
imale su znacajnu ulogu. Tako sam u jednoj p;ilici putovala u Tuz!u
radi uspostavljanja kontakta sa Okruznim kom1teto!ll SKOJ-a .. ~a. b.1?
mogla izvrsiti ovaj zadatak, izdejstvovala sam uputmcu za speCIJahsticki pregled, koji sam morala i formalno obaviti. Znam da je i Mujesira
122
123
Hadzismajlovic, takode, u v1se navrata odlazila u Zepce i neka druga
mjesta radi slicnih zadataka.
U uslovima nepostojanja partijske organizacije u tom periodu u
Tesnju, posto su, kako sam ranije rekla, svi clanovi partijske celije
otiSli u partizane {dok je Abdurahman Tupara, takode clan KPJ napustio Tesanj vrlo brzo poslije njihovog odlaska), rukovodstvo SKOJ-a
bilo je ~puceno na to da se u granicama svojih mogucnosti angazuje
i sire na svim aktuelnim zbivanjima i reaguje na njih adekvatnim akcijama. Tako je rnobilizacija Muslimana u Ademaginu miliciju, negdje
koncem 1942. ili pocetkom 1943. godine, koja je hila popracena velikom
propagandom ustaskih vlasti uz izdasna demagoska obecanja, hila predmet posebne paznje ovog rukovodstva. Tako smo donijeli odluku da,
u cilju razbijanja ove mobilizacije, napisemo letak. Svako od nas dobio
je zaduzenje da napiSe svoju verziju letka u duhu dogovorenih stavova.
Sjecam se da smo o ovim pojedinacno napisanim verzijama diskutovali, lezeCi u snijegu na imanju saradnika NOP-a Mahmuta Galijasev,iCa, da bismo hili sto manje upadljivi i imali pregled eventualnih
kretanja oko nas. Prihvaceni tekst letka imao je naslov ,Mi Muslimani".
Delikatno zaduzenje da obezbijedi prekucavanje na pisacoj masini
tog letka dobila je Raza Hadzismajlovic, na cijoj je vezi od ranije bio
Mehmedalija Kahvic, koji je vrsio duznost pomocnika predstojnika
kotara. I zaista, on je prihvatio ovaj veoma riskantan zadatak da otkuca
letak, i to na masini u kancelariji samog predstojnika kotara, na nase
izricito insistiranje. Umnozavanje letka na sapirografu organizovala je,
takode, skojevka Mujesira Hadzismajlovic, koja je radila kao gradevinski tehnicar u Tehnickom odjeljku. Letak je umnozen u nekoliko
stotina primjeraka i podijeljen sirom tesanjskog podrucja, ukljucujuci,
razumije se, i sela. Medu prvima, letak je zatekao na svom radnom
stolu predstojnik kotara. Kao sto se moglo i pretpostaviti, uslijedila
je istraga koja, zahvaljujuci cvrstini aktera, nije dovela ni do kakvih
rezultata. Sam letak je svojom saddinom predstavljao pun pogodak,
jer se inace vee dosta izraZeni pasivni otpor, u mjestu i neposrednoj
okolirri, prema ustaskoj vlasti i okJUpatoru jos v·ise produJbio.
J>osto je u vise navrata odlazak u partizane jednog broja clanova
SKOJ-a prolongiran odredenom situacijom i stavom Okruznog komiteta
SKOJ-a, koncem juna 1943. godine iz Tesnja je u partizanske jedinice
otiSla veca grupa clanova SKOJ-a, ukljucujuCi cijelo mjesno rukovodstvo, zbog toga sto smo hili osumnjiceni te bi dalji ostanak bio rizican.
Time nije napusten ovaj vazan punkt NOP-a. Izvjestan broj clanova
SKOJ-a, iskusnih ilegalnih radnika {Mujesira Hadzismajlovic, Raska
Spahic, Nurka Cehajic) ostao je u Tesnju, sto je predstavljalo garanciju kontinuiteta u radu i daljem omasovljenju pokreta. Nas izlazak
iz okupiranog Tesnja bio je dobra organizovan. Na osnovu prethodno
uspostavljenog kontakta sa stabom Druge krajiSke brigade, koja se
nalazila na terenu centralne Bosne, dogovoreno je da ce stab brigade
poslati jednu cetu nama u susret. Sa cetom smo se sastali u selu Rastusa, u blizini Teslica. U ovoj grupi od 14 ljudi bilo je sedam omladinki, od kojih sest clanova SKOJ-a. U grupi su bile Raza Hadzismajlovic,
Mira Simic, Semsa Dervic, Esma Donlagic, Fahra Ajanovic, Ifeta Mehicic i Esma EminagiC.
Krenuli smo, pred vece, u manjim grupama (po troje, cetvero)
obuceni kao da irdemo u uobi·cajenu settnju. PotreJbnu odjeou, na utvr-
�.Mara Adzovic-Sparavalo
deno mjesto, iznijela nam je iz grada najmanje upadljiva i nek~:t;np::o
mitovana Ifeta MehiCic. Da bi saznanje o nasem od~asku ushJedil~
sto kasnije, a mi se sto viSe udaljili od eventualne potJere, gotovo s.vl
smo svoje kod kuce obavije~tili da necemo te no~i d_?Ci ~a spavanJe,
motiviSuCi to raznim izgovonma. Tako rasporedem sacekah smo mrak
u pojedinim njivama, u pravcu naseg kret~nja, lezeCi u travi. Na ?tkucavanje sa 1sahat~kule utvrden:og sata, kiretah smo prem~ zbornoi_H mJestu,
u selo Ravne iznad Tesnja. Posta smo se preobukh, krenuh smo sa
Muhom D:Zafi6em.;Dzafom, koji je bio ~as vodic, inace vaktiv~sta i v~o~a
odan pokretu. On nas je trebao dovest1 do sda Rastuse, gdJe nas Je cekala pomenuta ceta.
,Jako smo inace svi bili uzbudeni i razdragani, najimpresivniji
trenutak za m;ne, a .;je~ovatno i ~a sv.e <;>~t~le~ bio je susret !la P?Il"!-~:
nutom zbornom mjestu 1zmedu Mire rS1m1c 1 ~Jenog. ?rata Kol:: ~~ImiCI
su u ilegalnom radu, sto je i sasvim razumlJivo, b1~1 na .:azhcitil!l ~e:
zama. Jedno o drugom, u pogledu ilegalnog rada, msu ms~a znah _n~ti
su jedno drugom povjerili da odlaze u partizane. I danas m1 odzvanJaJU
u usima njihovi uzvici:
- Zar i ti, Kojo?
- Kome si ostavila baku, Miro?
Ovim detaljem htjela sam da ilustrujem na ka:kvom je visokom
stepenu bila konspiracija u nasoj organizaciji.
Kad se stiSalo uzbudenje, krenuli smo sretni da je to konacno
put koji nas vodi medu drugove sa kojima ~e~o, zajednvo .sa pusk<?~
u ruci, da dokazujemo svoju pripadnost i pnvrzenost nasoJ revoluciJI.
:ZENSKA O.MLADINA SU.ME TREBINJSKE
U NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI
ekose mi: ,Hajde, Maro, napiSi nesto o ucescu zenske omladine u narodnooslobodilackom ratu na svom terenu". Mislim, napisaeu. Dadoh potpis i odmah se pokajah. Nije lako
pisati o necemu sto se dogadalo prije 34 godine. Zbog toga sam uzela
samo onaj dio Sume za koji me bilo zaduzio Opstinski komitet SKOJ-a.
Ukoliko ovo slucajno izadje, neka mi svi oproste ako sam ispustila
nesto va:Zno, a sjetila se manje vaznog.
No, sve sto se u ratu radilo bilo je vazno kad se zna pod kakvim
se uslovima radilo i sa koliko jakim neprijateljima se borilo. Omladinke
Sume trebinjske kao i omladinke cijelog svijeta radovale su se proljeeu,
najljepsem godiSnjem dobu. rSanjale su 9 ljubavi i sreei i svemu sto
samo mlade i bezbrizne mogu da pozele. Tako su sa nestrpljenjem cekale i proljeee 1941. godine, ne sluteei sta im ono, u stvari, sve donosi.
Cak i kad su stariji govorili o moguenostima rata, mi, onaka mlade,
prosto nismo mogle da povjerujemo da i nas ceka sudbina vee porobljenih zemalja Evrope. Muskarci su vee odavno u rezervi, omladinke
su preuzele teske radove na obradivanju zemlje. To je jos i bilo podnosljivo, jer jos nije poceo rat. Ali, uskoro dode i taj dan. Opet se nadamo, cekamo oceve, braeu, momke da nam dodu iz rata kao pobjednici, a ono najednom glas: Jugoslavija je porobljena.
Muskarci koje okupatori nisu odveli u zarobljeniStvo dolaze iznemogli kueama. Neki sa oruzjem, a neki bez oruzja. Mi mlade ne znamo nista drugo, vidimo ih takve i placemo. Naslo se i onih koji su
govorili: ,,Nije vrijeme da se place, treba se organizovati, pripremati
za ustanak, nabavljati oruzje, boriti se protiv okupatora, jer ako se
sami ne oslobodimo, niko nam slobodu neee donijeti na tanjiru. Da
znate, u ovom ratu i zene ee se boriti skupa sa nama muskarcima."
Kod nas su to bili: f.>oko Putica, Risto Vreea, Dragica Pravica i
ostali. Oni su hili komunisti, mi omladinke to nismo znale. A, prvi put
smo tada i cule za komuniste. :rSve nam novo, ali oni nam objasnjavaju,
okupljaju nas, pricaju nam kako se treba boriti protiv okupatora. I
prosto da ne povjerujemo. Do juce nam roditelji nisu dozvoljavali ni
na obicno seljacko sijelo, a sada mnogi nemaju niSta protiv ustanka i
ne brane cak ni nama omladinkama da ucestvujemo u ratu. Na Dragicu
smo ponosne zato sto je i ona omladinka. Kad vidimo kako joj stariji
R
124
125
�postavljaju pitanja, a ona spremno odgovara svima, divimo joj se i sve
bismo htjele da budemo kao i ona. I niSta nam nije tdko, radimo sve
sto od nas rukovodioci zahtijevaju. Sa takvim zarom kakav je samo
omladini svojstven.
U Trebinju i okolini, kao i u Popovu polju pocese ustase bacati
narod u jame. Mi omladinke smo redovno cuvale straze isto kao i muskarci. Muskarci odlaze u na!bavku oruzja. Meni otac uonio jednu pusku,
kupio tri za duvan. To mi je u zivotu bio najdrazi poklon. Ucimo rukovati oruzjem i redovno imamo vjezbe. Takmicimo se ko ee bolje kao
i u svemu drugom. Radujemo se svakom postignutom rezultatu. Posebno se radujemo formiranju omladinske organizacije - NOSOBiH.
Istina, ne prilaze nam svi, ali ono sto je prislo prvih dana nikada se nije
pokolebalo. Dolazi nam Mileva Milieevie, Danica Pupie i Ana Bubalo.
One gimnazijalke, pa nam pomazu i objasnjavaju nam sve sto nam nije
jasno. U to vrijeme smo vee i podijeljeni. Cetnici saraduju sa okupatorom, dok se partizani bore protiv njih. Sto su jedinice masovnije,
sve viSe ima da se radi. Zenska omladina veze petokrake, plete carape,
skuplja hranu, sanitetskri materijal, pribor za pisanje i sve ostalo sto
treba za borce.
,
Dok su se braea i rodaci za vrijeme rata dijelili, jedan postajao
partizan, drugi cetnik, u isto vrijeme je bilo i obrnutih slucajeva. Ljudi
slicnih pogleda postajali su jedna porodica. Tri omladinke Vusokava,
Ljuha i Stana Rasevie, u sporazumu sa majkom prihvataju u svoj dom
dva brata Jeremiju i Dusana, koji nisu imali nikoga svoga. Prihvataju
ih zato da bi ih mogle opremati u akcije ri da vode o njima brigu kao
o rodenoj braci. Tako su skupa ostali u zajednickom domaCinstvu sve
dok Jeremiju i Dusana nisu cetnici bacili u Vidusku jamu.
U proljeee 1942. godine bilo je i kod nas na terenu mnogo porodica kojima nema ko da obraduje zemlju. Tada smo osnovali prve racine jedinice. Za komandira racine jedinice iza:brana je Ana Sparavalo.
Pored brige o borcima, racine jedinice obraduju zemlju svima onima
kojima nema ko da obradi. Takode se moralo voditi racuna o cistoCi,
zbog zaraznih bolesti. Sve se obavlja zajednicki. Skojevci su po noei
pisali parole: ,CISTOCA JE POLA ZDRA VLJA; DOLJE PJEGAVI TIFUS;
DOlJE PETA KOLONA; DOLJE SESTA KOLONA (USI); itd. itd. Stari
ne mogu da se nacude sta je sve u stanju omladina da uradi. Prva omladinka poginula nam je vee decembra mjeseca 1941. godine. Jelena
Adzovie je imala samo 19 godina. ,Poginula je kad su Talijani bombardovali selo rPetrovice. Nairne, okupator je bio doznao da su se tamo
oddavali sastanci i donosile odluke kuda da se ide u akoije i sta da
se radi. Okupator, dakle, vee ima svoje dousnike. Tom prilikom ranjena
je i njena starija sestra Danica.
U .proljece 1942. godine pr·vi put smo slavili i 8. mart. 0 znacaju
8. marta okupljenim zenama govorila je Mileva MiliceviC, a ja sam
procitala prigodni letak i nove vijesti. Tako omladinke rukovode i organizacijom :Zena. Omladinke su i u NOO, radnim cetama, a u omladinskoj organizaciji - zna se. Pored ostalih zadataka omladina dijeli prikupljenu hranu i porodicama koje nemaju niSta ili nisu u moguenosti
da nabave. Sve svoje zadatke i akcije izvrsavale smo sa pjesmom. Za
nas nije bilo niSta nemoguee. Svaka je uspjesna akcija hila propracena pjesmom. Posebno mi je u sjeeanju ostala jedna:
Vidje li, Mara sumske partizane?
Razvili su crvene barjake.
Pod barjake skupljaju junake,
Sve seljake i mladane dake.
0 ramenu nose puske lake,
Na kapama zvijezde petokrake.
Znas li, Mara, kad ce u boj poCi?
Ej, da hoce kroz Dedice proci,
Da vidimo, da ih ispratimo,
,Smrt fasizmu" - da ih pozdravimo.
Da junacko vidimo im lice,
Okitimo cvijetom ljubicice.
Kao da smo u slobodi, slavili smo i 1. maj 1942. godine. Uvece, 30.
aprila, na svakom vrhu gorjele su vatre. Moju grupu zapao je Trijebanj.
Brdo kod samog Huma. Vidimo i cujemo Talijane ispod nas. Kada se
umracilo, upalismo vatru i ispalismo poneki metak. Oni pocese pucati
na nas iz mitraljeza i bacaca, a mi pobjegosmo. Ipak smo im prvo otpjevali ,Avanti popolo", naravno, u dobrom zaklonu. Uvece je u skoli u
Dedicima odrzan prigodan program. Dogovorili smo se da u zoru .idemo
u Slivnicu na neku siru proslavu. Medutim, oko pola noCi pocela je
p~dati kiSa, tako da nismo mogli otiei. I na ra:cun toga odmah je pala
pJesma.
Kisa pada, drugarice,
N e mozemo do Slivnice ...
iNa Durdevdan (6. maja) ispraeamo jednu grupu novih boraca. Oni
odmah idu u Konavle. Tamo se formira jos jedan udarni bataljon. Opet
ih pratimo pjesmom.
Osjecamo da jacaju snage neprijatelja, cak i svoju propagandu
sire medu narodom. Ubacuju letke. Pozivaju borce da pridu njima. Vidimo da ee cetnici doCi ina nas teren. Zbog toga, koncem maja, okupilo
nas se dosta omladine, narocito zenske. Pozvali nas sa sireg terena Sume,
dosli smo u Klikovice. Tu nam Mirko Kolak objasnjava da se raspusta
organizacija NOSOBiH-a posto cetnici dolaze na nas teren. Neupueeni se
cude. Uglavnom svi sutimo. Ali to je bilo samo zbog toga sto su nam se
u organizaciji NOSOBiH-a uvukli pojedinci za koje smo mislili da ee postati nasi. Medutim, viSe su na njih uticali neprijatelji. Aktiv SKOJ-a je
potom u punoj konspiraciji okupljen. Isto vece oddavamo sastanak u
Dedicima. Tu nam opet Mirko objasnjava da budemo jos oprezniji,
budniji nego ikad. Podijelio nam je teren i dao nove zadatke.
Cim su cetnici preuzeli vlast, poceli su da zatvaraju 'i hvataju borce.
Pune .se podrumi Dzodza i Basiea i u Dedicima. Podrumi u zemlji
bez zraka, bez prozora. Kad sam ja uhapsena gotovo da nisam u zatvo..
ru prepoznala drugove sa kojima sam se do juce borila radujuCi se svakom uspjehu. Tada smo u zatvoru samo nas tri omladinke: Anda Grce,
Mara Skero i ja. Neke muskarce predadose Talijanima, neke pobacase
u Vidusku jamu, a nas tri uskoro pustiSe kueama. Znamo da su uhvatili i Dragicu Pravicu. Nju su poslije mucenja ubili zajedno sa njenim
bratom Radom u Ljubomiru, jer i tamo postoje zatvori kao i u ostalim
mjestima.
v•
126
127
�Pod vlascu cetnika rad je mnogo otezan. I pored svega, redovno
oddavamo sastanke partijske celije. Pod vrlo teskim uslovima, ali uvijek
sigurni u nasu pobjedu. Organizacija SKOJ-a, takode, radi, najvise dva
sela skupa da se ne bi primijetilo sastajanje. Selo Arbanaoka pUJno omladine. Tamo je bilo milina otiCi i odrzati sastanak. Nase Citavo selo puno zenske omladine. Ako ne stignem za 8 dana da oddim sa njima sastanak, dolaze, traze me i pitaju sta da se radi. Takva su i djeca bila
u tom selu. Radojka Milakovic i Dusanka ljutile su se ako njih ne pozovemo kad oddavamo sastanak SKOJ-a. Prigovaraju nam da nesto
krijemo.
u ljeto ponovo cetnici hapse porodice boraca koji se nisu predali,
misled da ce tako lrukSe da ih pohvataju. Sada se zatvor nalazi u DediCima, u kuCi Laze Mercepa, koji je prije rata odselio u Derventu. Pored ostalih, u zatvoru su i omladinke Jovana i Dara, sestre Rista Vrece,
Anica, sestra J.ova, Nilkole i Pere Jalovice, Radojka, sesiJra Mirka i
LjUJba Ko~kara, Danica, sestra Laza Mi,laJkovica, Mara Sikora, Burova hraticina, Jovana, sestra Boja Kurulica, Darinka i Gospava, sestre Mirka,
Zarka i Ljuba Sparavalo, te Anda, sestra Milana i J ova Grca. Ostale su u
zatvoru 15-20 dana, a onda je jednog dana dosla grupa boraca na celu
sa Ristorn Vrecom i provalila u zatvor. Oslobodili su porodice i pregovararaju sa cetnicima. Toga dana su bili jaci od njih. Cetnici im obecavaju slobodu ako ostanu kod svojih kuca. Kad su izvrsili svoj zadatak,
borci su odlrzali, za nas nezruboravno, sijelo u Sikoh u Dedidma. OtisH su
ponovo pjevajuCi kao sto su i dosli. Naravno, ne svojim kucama. 1 Dolaskom ove grupe boraca omladina 'i ovom akcijom u nasem kraju dobiva jos veCi polet i sa jos viSe zadovoljstva izvrsava postavljene zadatke.
Uglavnom tako je tekao rad do februara mjeseca 1943. godine.
Tada ponovo pocinju masovna zatvaranja. Pored boraca, zena i staraca
opet je najviSe omladine. Uhapsili su omladinke: Radojku i Darinku
Kolak, Anicu Jalovicu, Milevu Milicevic, Maru skero, Stanu Rasevic,
Jovanku i Saru Curtovic, Vukosavu i Zoru Gerun, Ljubicu Vrecu, Maru
( Spirovu) Sparavalo, Maricu Vlatkovic, Darinku Sekerez i mene. Sada
su se vee cetnici bili specijalizirali za mucenje. Muce nas na samo njima svojstven nacin. Tu su batinasi.. Komandanti ih tako i prozivaju. A
oni uvijek spremni, sa pendrecima, kundacima, toljagama, sakama, nogama i, cim prije stignu. Omladinke padaju u nesvijest. I pored svega,
SKOJ i Partiju ne izdaju. Cak nijedna baza nije otkrivena, iako se u dosta slucajeva za njih znalo. To su znale cak i djevojcice od 9-10 godina.
Sve smo isprebijane, a hrane nema. Ako nam sto od kuce donesu, dobro
je. Nekim nema ko ni da danese. Zato dijelimo ono sto imamo. Ipak u
najtezim danima uvijek se nadamo u nasu pobjedu. Kad saznamo o
nekom uspjehu NOV-a odmah nam je lakse. Cetnici nas nagone da im ribamo prostorije, da donosimo vodu. Posrcemo pod teskim burilima, ali
moramo. Da imamo mogucnosti, gotovo bismo prekratile te svoje muke.
I dok smo mi u zatvoru, cetnici dovode nase sestre na njihova sijela.
Idu po njih sa oruzjem i one moraju da podu sa njima. Tako su i moje
sestre odvodili.
1
Po povlacenju partizanske glavnine, u Hercegovini zaostali borci su se
postepeno okupili u grupe i aktivirali. Potkraj ljeta 1942. od njih je formiran
Samostalni partizanski bataljon ,Sloboda". Sa svega 40-tak boraca on se u Popovu
i okolini Trebinja odrzao do proljeca 1943. godine - primjedba Redakcije.
Negdje u martu mjesecu sprovode nas u manastir Duzi, svezane po
dvije skupa. Sjecam se, dosle smo do Taleze. Iznemogle i ranjavih tabana nismo mogle dalje. Tu smo pocinule. Nailazi jedna grupa ustasa
i pozdravlja se sa nasim sprovodnicima. Smiju se sa njima, a nas gledaju kako lose izgledamo. Boli nas to kao i dobijeni udarci, ali sta mozemo. Stigle smo u Duzi. Smjestili su nas u jedno malo odjeljenje bez
prozora, samo malo stakla na vratima. Tu smo se poslagale kao sardine~
Gledaju has cetnioi i prijete: ,Lako vam je bi,lo u Dedi6ma! Mi ovdje
znamo da pecemo. I jos peglamo i gulimo kozu", ponose se. Saznajemo
da su to stvarno radiH. Ponovo nastaju ispitivanja i mucenja. Sad je viSe
prostora, a za nas viSe posla. Ako sve prostorije nisu dobro oribane, cak i
strazarnice, opet dobijamo batine. Ipak mi je bilo najteze kad sam prvi
put opraJa zavoje Branka Zotovica. Kad sam, pored izgorjelog mesa,
nasla male koscice od zglobova iz prsta sa noga. Kasnije sam i na to
navikla. Drago mi je bilo njemu da pomognem, ali je zaista bilo jezivo
pogledati te zavoje. Mozete zamisliti kako su izgledale te rane.
.
Pozvali su me 1. aprila da se spremim i izadem. Kad sam izasla,
nasla sam 6 drugova, takode spremnih, svezanih po dva zajedno. Kod
same kapije, citaju nam: ,U ime kralja i otadzbine osudeni ste na smrt
streljanjem, koje ce se izvrsiti u Bileci." Strpani u hajvan-vagon putujemo u Bilecu. Kroz Lastvu procvjetalo voce. Kruske, jabuke, breskve.
Ja gledam behar i mislim: ,I mi smo ovako, u najljepsem cvijetu mladosti, i eto - ginemo." Malo mi se oci orosiSe suzama, a moj sekretar partijske celije Danilo Adzovic pita: ,Maro, places li to?" Ja rekoh: ,Ne
placem, vee mi od vjetra oci suze." On mi opsova posteno pa kaze:
,Komunisti tako ne rade", i poce da pjeva:
Kud Narodna vojska prode .. ."
Iako vlaznih ociju, odmah sam mu se pridruzila. Nikola Jalovica nastavi:
Nasa borba zahtijeva
kad se gine da se pjeva
a cetnicka crna ruka
kad se gine da se kuka ...
128
129
Nismo do kraja ni izgovorili rijeci, dobismo po nekoliko kundaka,
pane mogosmo dalje. Sarno se dogovaramo sta ce ko da vikne na strijeljanju, da ne bi svi jedno te isto uzviknuli. Stigosmo u Bilecu pred logor. Stojimo onako iscrpljeni. Bruce nas, vrijedaju i pljuju. Cak i samaraju. Meni· se obrati Dusan Dukic, pravnik, rodom iz Like, sada zivi
u Vindzoru - Kanada i pita me: ,Hoces li, drugarice, da te prebacim
na Divin? Eno tamo vasih, sigurno bi te postavili za komesara ili sekretara aktiva!" Kad. cusmo da ·su nasi tako blizu, obradovasmo se. ,Pa
i ako nas ubiju; nije vazno." Stvarno, zacusmo pucanje. Ispred nas
prolazi kamion pun ranjenika, Talijana, cetnika i ustasa. Mi vidimo
prolaze gotovo ispred nas.
Ne znamo zbog cega; vjerova,tno su se bojali da ce partizani zauzeti Bilecu, odmah nas vratiSe u Duzi. Ni u zatvor nas nisu uveli. Ni saslu.
savali. Iz te grupe samo nas je danas dvoje zivo.
9 :lene BiH u NOB 1941-1945.
�nj~hovom ~dar;ju mog~. da predu ~ partizane ako zele, pa nam neki i
pr:Iaze. Om koJI ne :m1~u z~og svoJih nedjela nastoje da i postene zadrze ..~za se. I:r;.ak post~m y;1laze nama. Tada vee ne smiju da ostaju po
manJl~. nruselJima,. vee lbJe~e. u naseljooija rmjesta i :gra:dove. IrZ Dedica
su presh n~ H~m 1 ~ Treb~nJe. S<~;da se na terenu IakSe radilo. Posto je
svaka •. pa 1. naJma~Ja pobJed~, :r;Jes:rr:o.m opjevana, tako smo pjevali i
o ranJavanJu. DVOJICa batmasa 1zgub1h su ruke a mi smo im odmah
zapjevale:
'
:Ponovo smo u Duzima u istom zatvoru. Trndesetog aprila uvece
vezase nam cetnici vrata lancima i rekose ,Sutra je vas praznik. Ko zna
sta sve moze varna da padne na pamet?" Smra:cilo se i mi gledamo kroz
malo staklo. Vidimo, na brdu, preko TrebiSnjice, gore vatre. Zapalila
omladina povodom 1. maja. Radujemo se. Neka vide banditi da nismo
ni u zatvoru sami. Kad mi je sestra Ana dolazila u posjetu, ispricala
mi je da je omladina i u nasem selu zapalila vatrut pred samim nosom
cetnika. Cim sam to cula, lakSe sam podnosila bolove. Eto i takve sitnice su nam pricinjavale zadovoljstvo. Kad su vidjeli vatre, cetnici su
prijetili da ce nam dovesti jos nase omladine. Medutim, do toga nije
doslo, vee su i nas 16. maja pustili iz zatvora. 2
Odmah po izlasku nastavljamo rad za NOP. Istina, ne sa onakvom
snagom kao prije mucenja, jer su ostali tragovi iznemoglosti, ali sa
istim zanosom. Na nasem terenu veCinu cini srpsko stanovniStvo, ali
bratstvo i jedinstvo smo shvatili onako kako treba. Sarno kad se sjetim kolilko smo oijemJiH Mruta Bi1lobrka i Grgu Rloscica, koji su radHi na
nasem terenu. Koliko smo se borile da izvucemo Sulja Cerimagica iz
cetnickih ruku kad smo saznale da je nas. Njega su_ hili uhvatili cetnici.
Bio je krojac, pa su ga drzali u bataljonu da im sije uniforme i ostalo. Kad smo preko veze saznale da je posten covjek i da zeli da ide u
partizane, borile smo se, obezbijedile mu vezu, nabavile mu obucu. Kad
smo ga povezali sa drugovima, radovale smo se kao da nam je rodeni
brat. Nismo ni mislile koje je vjere. Vazno nam je bilo samo da je
posten covjek i da zeli da se bori protiv zajednickog neprijatelja. Teska
je hila 1943. godina. Posebno u vrijeme V neprijateljske ofanzive, ali i
pored svih zatvaranja, mucenja, proganjanja, omladina se nikada nije
pokolebala.
lKad nam je dosao terenski odred3 u selo, toliko smo bile sretne
kao da smo konacno oslobodeni. Sad nam je hila i organizacija brojnija.
Neke omladinke su se pokazale u radu dobre pa smo i njih primile u
organizaciju SKOJ-a, iako neke jos nisu bile napunile 15 godina. Zdrave,
mlade, poletne. Za njih nije postojao zadatak koji nisu bile u stanju
izvrsiti. Sto su akcije nasih boraca bile brojnije, to su i omladinke imale vise posla. Iz napadnutih vozova omladinke su nosile zaplijenjeni
materijal na odredena mjesta i nista im nije bilo tesko ni daleko.
Jedan dolazak terenskog bataljona (,Rade Pravica") u moje selo
necu nikada zaboraviti. Lezim u "jednoj kolibici bolesna od cetnickih
batina, neki drugovi dolaze i obilaze me, a neki u selu pjevaju pjesmu
,Bolna lezi omladinka Mara ... " Znam da ta pjesma nije namijenjena
meni, ali imam osjecaj koji sada ne mogu opisati. Dugo sam plakala.
Poneki cetnici vee izbjegavaju akcije, nece da idu u borbu protiv
NOV-a. Zbog toga poimenicno pozivamo one koji po nasem saznanju o
Otpala je Pupiceva ruka
ona sto je komuniste tukla.
Oj, Lazare, gdje je tvoja ruka,
ona sto je komuniste tukla.
lKako k?ja .godina stiz~, nadamo s.e da je posljednja ratna godina.
Tako _nal!l st1ze 1 1944. godma. U stvan, na nasem terenu tako je ovog
pu~a 1 ~~lo posto s:n? 4. okto?ra oslobodeni. Ali, ostala je jos grupa
omh ~OJ1 m~u ~SpJeh da pobjegnu sa Svabama, a nisu smjeli da se
pre~~JU ~artizamma, jer su. hili razbojnici i ubice. Zvali smo ih ,skripan .v Om su davn? osudem .od naroda, zbog toga se kriju. Omladinke
pomazu Kll'!:OJ-u, 1du sa VO]skom, pretresaju terene, cuvaju nocne i
dneyne stra~e,. a pored tog~ obavljaju poljske radove posto je mnogo
n;t~skarac~ 1zgmulo, ~ z~mlJva se mora obradivati. Na slobodnoj teritoriJ1 omladma se sastaJe, 1zvrsava postavljene zadatke, sprema se na nove
podvige i ucestvuje u svim akcijama koje se izvode na obnovi porusenih zgrada, putova i dr.
Ponosna na borbu svog naroda i na svoje ucesce u NOB omladina
doc~kuj.e i ~onacno oslobodenje Jugoslavije 15. maj 1945. g~dine. Medutim: mk? Je rat zavrsen 15: maja !94.5. godine, pojedine drugarice gi~u ?- Jll;lu 1. ~v.gu~tu 1_945. godme od sknpara. Tako 16. jula 1945. godine
skr;pan uh1J~JU 1 moJ~ sestru Anu Sparavalo. Mlada sestra Bozica uspjela Je da ranJena pobjegne. Nekako u isto vrijeme ubijaju i Vukosavu
Milidzan, omladinku iz sela Nevade. Njenu stariju sestru Jovanku ubile
su ustase u Jasenovcu. Prezivjele omladinke istim elanom kao i za vrijeme NOR-a ucestvuju u svim radnim akcijama sirom Jugoslavije.
Ja sam opisala rad omladine samo jednog malog dijela Trehinjske
sume. ~~talo je Podb.rde, IPovrs,. ~·Obani, Suma preko pruge do wanice
Dalma~1Je. Tamo ~u 1~~0 postoJah zatvori, tamo je isto tako postojala
omJadmska orgamzaC1Ja, tamo SU, takode, omJadinke ucestvovale U
NOR-u. Prezivjeli hi trebalo da opiSu i njihovu borbu.
2
Petnaestog maja 1943. godine njema6ke trupe su pocele operaciju ,svarc"
- poznatu kao bitku na Sutjesci. U tom okviru trebalo je, u s'kladu sa njemackim predvidanjem ispadanja Italije iz rata, pored uniStenja Operativne grupe
divizija NOVJ sa Vrhovnim stabom na ce1u, da se u Hercegovini i Crnoj Gori
razoruzaju i cetnici, kao moguCi faktor iznenadenja. Taj nesporazum s okupatorom, iako brzo izgladen, bio je razlog iznenadnom splasnjavanju cetnickog
terora- primjedba Redakcije.
' U jesen 1943. bio je to surnski NOP odred, uskoro preimenovan u sumsku
cetu ,Rade Pravica" Juznohercegovackog NOP odreda, koja je vee pocet'kom 1944.
prerasla u istoimeni bataljon. Bataljon ,Rade Pravica" djelovao je na ovom terenu
do pred konacno oslobodenje Trebinja. - primjedba Redakoije.
130
131
�Mevla Jakupovic
PRVI DANI U PARTIZANIMA*
claTistvo komunistiOke partije Jugoslavtije primljena sam
1940. godine. Tada su clanovi Partije PO?tali i Frida Laufer
i Ludmila Pandzo. Sjecam se, tom prilikom se diskutovalo
o prijemu u Partiju Soke Popov i jos nekih drugarica, ali su one kasnije
primljene. Sastanci organizacije odrtavani su u Tusnju i Tuzli. Ponekad
su ti sastanci odrtavani kod mene, u mojoj kuCi na brdu Piskavici iznad Tusnja. Tamo smo zivjeli ja i moj suprug Mrki (Jusuf Jakupovic,
poginuo kao sekretar Okruznog komiteta Partije za Majevicu 1942. godine), a hili su nam tu i roditelji. Borili smo se i sa svojim porodicnim
problemima. Mnogo je teze bilo onim zenama koje su imale djecu. Moj
suprug je bio profesionalni partijski radnik, a ja udata u porodicu gdje
je trebalo slusati svekra i svekrvu, brinuti se o kuCi, a ni obaveze prema
Partiji nisu bile male. Jer, kod nas su dolazili mnogi clanovi Partije,
tu su proucavali odredene materijale i pravili razne planove. Izmedu
ostalih, dolazili su Cvijetin Mijatovic-Majo, Pasaga Mandzic, Franjo Herljevic, Muharem Merdzic, Enver Kurt, Vojo Knezevic, a jednom je dolazio i Duro Pucar. I, dok su oni radili i dogovarali se, ja sam morala da
im obezbjedujem nesto za hranu. A to nije bilo lako, jer smo hili jako
siromasni.
Kada je 1941. godine izbio rat, i ja sam prenosila ilegalni materijal, hila sam kurir, donosila sam hranu ilegalcima. Ta sam zaduzenja
u Tuzli dobijala neposredno od Mjesne organizacije Komunisticke partije. Bila sam tada u stalnoj vezi sa Fridom Laufer, Enverom Siljkom,
Vojom Knezevicem i Tosom Vujasinovicem. Ulicama su lutale ,marice"
i policija je hapsila komuniste. Kada je Njemacka napala SSSR, mi zene smo znale sta cemo raditi. Ludmila Pandzo radila je u tuzlanskoj
posti i hila zaduzena da izvjestava i prikuplja informacije od znacaja za
nas pokret. Frida Laufer je imala zadatak da prikuplja razne materijale
itd. Nakon izvjesnog vremena mi smo se povukle u ilegalnost, a policija je odmah zapocela hajku na nas; cak su i putem oglasa izvjestavali
da nas traze. I ja sam dosla na spisak policije i viSe se nisam mogla
kretati slobodno, ali sam i dalje nastavila sa radom. Tako sam jedanput
dobila zadatak da odem do Bolnicke ulice u Tuzli i tamo sacekam jed-
U
* Preuzeto iz · edicije ISTOcNA BOSNA U NARODNOOSLOBODILAcKOJ
BOREl, sjecanje ucesnika, Vojnoizdavacki zavod, Beograd, 1971, knj.l, str.173-176.
132
133
nog druga u seljackom odijelu i odvedem ga do skloniSta gdje su se nalazili organizatori ustanka. Bio je to Milos Zekic. Drugi put sam, opet,
dovela na odredeno mjesto Ugljesu Danilovica. (Tada je bio delegat Po·
krajinskog komiteta KPJ za BiH. U Tuzlu je dosao da hi prenio direktive o dizanju ustanka).
Na jednom od sastanaka zakljuceno je da treba ici iz Tuzle. Fridu
Laufer j~ trebalo da odvede u Doboj Enver Siljak. ( Sekretar Okruznog
komiteta SKOJ-a za Tuzlu). Ali su njih dvoje uhvaceni. Envera su kasnije strijeljali u Tuzli, a Frida je odvedena u Jasenovac, gdje je ubijena.
Tom prillkom uhvaceni su i Vojo Knezevic-Knez, Albin Herljevic i Slavica Markovic.
Prilikom odlaska iz Tuzle mi smo se podijelili u grupe. Tako sam
ja dobila zadatak da krenem u Brcko. U to vrijeme jos nije bio dignut
ustanak, vee su samo vrsene pripreme. Posto se u Brcko nije moglo ici
,s grlom u jagode", ja sam dobila laznu legitimaciju na ime Esme Halilcevic iz CeliCa kod Lopara. U Brckom je trebalo da se povezem sa
p~rtijskom organizacijom i da joj pomognem u radu. Legitimaciju
sam dobila od Fadila Hadziefendica. Bio je to odan covjek, ali, posto
je bio neosumnjicen, ostavljen je u Tuzli da radi. Preko njega su svi
nabavili lazne legitimacije.
Kada sam dosla u Brcko, pokusala sam da se smjestim kod jednog
mog rodaka, ali to nije bilo lako. Bio je to plasljiv covjek, koji nije
smio da me primi. Nisam znala sta da radim. Gorjelo mi je pod nogama.
Smjestaja nisam imala, a morala sam se sto prije povezati sa sekretarom Komiteta u Brckom, Perom Cuskicem. Na moju srecu, drugi moj rodak Halil Jerkovic me je odmah prihvatio. Od njega sam dobila i podatke o situaciji u gradu, o akcijama neprijatelja i teroru koji vlada u
okolnim selima.
Ubrzo sam se povezala i sa Perom Cuskicem. Bio je to dobar organizator i vrlo snalazljiv covjek. Radili smo skupa citav mjesec dana
na prosirenju organizacija Partije i SKOJ-a, kao i na pripremama za
dizanje ustanka u ovom kraju. Cak sam sa Perom ucestvovala u vadenju municije koja je hila bacena u Savu.
Nakon mjesec dana dobila sam poziv da se prebacim na Majevicu,
gdje su se vee nalazili Stevo Popovic, Jusuf Jakupovic, Krsto Bjeletic,
Tomislav Ramljak i drugi organizatori ustanka u ovom kraju. Nisam
znala kako da se izvucem iz Brckog. Trebalo je proCi mnoge prepreke.
U tom ocekivanju po mene je sa Majevice dosao Jovas. (Jovan Radovanovic, narodni heroj). Iznajmljenim kolima jednog naseg siinpatizera
krenuli smo prema Celicu, gdje smo stigli bez velikih teskoca. Ali tu u
Celicu smo napravili gresku. Posto smo hili ogladnjeli, kupili smo hljeba i paradajza i poceli da jedemo. Izgleda da je neko prepoznao Jovasa,
pa su ustase posle prema nama. Kada je vidio da ce biti uhvacen, J ovas
je poceo da bjezi, a ja sam ostala.
Zaokupljeni Jovasem, ustase nisu ni obratile paznju na mene. Posla sam polako, nadajuci se da cu se nekako izvuci iz ove teske situacije.
Ali, daleko nisam otiSla. Sustigli su me i upitali ko sam. Rekla sam im
da sam iz Celica, ali oni u to nisu povjerovali. Rekli su da ce da me
vode u Tuzlu. Kada smo stiglL u Lop are, ustase su usle u kafanu, a mene
su ostavili u kolima, rekavsi da sa njih ne smijem silaziti.
~li ja ih nisam poslusala. Cim su ustase zamakle, siSla sam sa
kola i prvo polako, a zatim sve brte i brte posla prema grmlju u koje
�sam se sakrila. Kada su vidjeli .da me nema, nastala je prava uzbuna.
Ovo zbog toga jer su ustase i Nijemci raspisali veliku nagradu onome
ko me pronade i ~hvati. Trazili su me od dva sata poslije podne do pola
nod. Ustase su b1le angazovale i djecu da me traze, ali ni to nije pomoglo.
·v ,!<.ada vsam ocijenila da je opasnos~ prosla, izasla sam iz mog "sklom~t~ 1 yosla u nepoz~atom pravcu. N1sam znala gdje se nalazim, teren
m1 .Je ~10 nepozn~~·. Ah trka za mno~ je ala!'mirala i nase drugove, pa
su 1 om mene trazi11. Tako sam se naJzad nasla u partizanima od kojih
se viSe nisam odvajala.
'
v
Dosavsi ~a Maj~vi<:t;t• do'bil~ sam zadata~ rda radim na pridobijanju
zena za NOP, 1 to naJpnJe u Mackovcu, a zat1m u ostalim selima. U pocet.ku )e iSlo tesko, ali ~asnije - kada su partizani poceli da oslobadaju
:poJedma .se~a - stvar Je krenula. U ovom radu meni je mnogo pomoglo
1sku~tv~ 1z 1legalnog rada u Tuzli ..Prvi nasi zadaci sastojali su se u prikuplJan)_u P?m~ci za .b?rce, .sto je. sa priblizavanjem zime postajalo sve
akt?~lmJe, Jer Je v~hk1 broJ partlzana bio bez zimske odjece i obuce.
Dosh su om .u P.~rtizan~. t;t onome sto su imali na sebi. Kada se kasnije
slobodna tentonJa pros1nla, kada su partizani zauzeli Lopare i nasi zad~ci su se povecali. Od skupljene vune zene i djevojke su plele carape,
dzempere, salove.v Takode smo pravile i petokrake zvijezde, pripremale
hranu za b<;>rc~, cuvale strazu i vrsile sve ostale poslove koji su pred
nas postavlJem.
·
v iNa sijelima na kojima se ovo radilo zenama je objasnjavan cilj
nase bo~?e ..Gov?r~no im je o. C~~enoj armiji i Sovjetskom Savezu, cita~e s~ VIJesti koJe Je stab MaJeVIckog odreda redovno izdavao. Narocito
Je bilo a~!uelno pitanje v~etnika i ~ajednicke borbe. Taj problem je narodv na~~c~to m~~g? muci<~: Nasto~alo se nekako naci sporazumni jezik
sa cetmck1m of1cmma, koJI su vee tada izbjegavali borbu sa ustasama
;;t ~ogotov? sa. Nijemci~a ..Narocito je bilo tesko onim kucama iz kojih
Je jedan Sill b10 U partlzamma, a drugi U Cetnicima.
I nisu selj;;tci bez:azl?~no postavljali ta pitanja. Nisu oni bespotrebn?. strah?vah .. Jer, cetmcka propaganda, prvo tajno, a zatim sve otvoremJe, pocela Je da prodire u sela, pa cak i da nagriza ustanicke
redove.
. . . Mi u pocetku nismo na to mnogo obracali paznju. Imali smo vazlllJih.J.?oslov.a. Trebalo .se tuci protiv okupatora i ustasa, trebalo je odbramti partizansku tentoriju. Sve su to iskoristili cetnicki komandanti
koji ~u o~voreno poceli da agituju protiv partizana, u ,koje su se uvukll
Turc1, koJe sve treba istrijebiti". Govorili su oni i protiv komunista koji
se ,bore protiv kralja", i koji hoce ,da uniste srpstvo".
'
IDo zaostravanja odnosa izmedu partizana i cetnika narocito je
d?slo n~kon ?apada na Koraj. Tom prilikom cetnici su poceli da ubijaju
~Jecu, zene 1 starce, tako da je stab Majevickog partizanskog odreda
cak sa oruzjem morao da intervenise i sprijeci pokolj .
.U tako ~apetoj s~tuacijiv sv~ je teze bilo raditi. Kretanje je bilo
svedeno na m1mmum, Jer su cetmcke patrole krstarile po selima i hva!ale, a za~i~ ubijale partizanske kurire i pozadinske radnike. U to vriJeme c~tmc1ma je poslo za rukom da uhvate, a zatim i da poubijaju grupu kunra koji su iz Birca hili upuceni na Majevicu.
~ tako zategnutoj situaciji odr:lano je partijsko i skojevsko savjetovanJe u Mackovcu .. Organizacija zena je tada imala mnogo posla. Tre-
balo je pripremiti smjestaj za sve ucesnike savjetovanja, pribaviti hranu, skuhati je i poslije toga podijeliti drugovima. Na tom savjetovanju
bilo je govora i o nasim odnosima sa cetnicima, a pojedinci su trazili
da se sa njima obracunamo oruzjem. Ali je taj prijedlog tada bio odbacen, iako smo mi znali da cetnici pripremaju napad na partizane.
Nairne, meni su neke zene govorile o tome. J a sam rekla Ircu da
cetnici spremaju napad, ali mi je on odgovorio da ja ,dizem paniku i da
on ne moze sada dizati vojsku sa polozaja da nas cuva. Mi cemo se
sami braniti". Isto to sam rekla i Spancu, ali ni on nije niSta preduzeo,
smatrajuci da jos nije doslo vrijeme vojnickog obracuna s cetnicima.
Ali, cetnici nisu cekali nista. Oni su 20. februara 1942. napali stab
Majevickog odreda i poubijali skoro sve drugove koji su se tu zatekli.
Mislili su cetnici da ce likvidacijom staba uniStiti NOP na Majevici i
Semberiji, ali su se u tome prevarili. Borba je nastavljena i s uspjehom
uz velike zrtve - okoncana.
134
135
�Dragi nasi oslobodioci i zastitnicP
Mi zene i djevojke drvarske doline, vase majke, vase kceri i sestre
mi vas toplo i zahvalno pozdravljamo sa nase danasnje velicanstvene
skupstine kao nase neustrasive spasioce i zastitnike i mi vas I:ozivamo
da istrajete u borbi sve dok narodi Ju~oslavije, sve dok narod1 Evrope
i ostalog svijeta ne osvoje punu slobodu i ravnopravnost.
Mi vas pozivamo da budete nemilosrdni prema fasistickim okupatorima i njihovim placenicima, prema nasim zakletim neprijateljima
koji su i s nama bili nemilosrdni.
Mi vas pozivamo da suzddite svoj pravedni gnjev, svoju zelju z~
osvetom, kada su u pitanju mirni i post~ni hrvatski i. muslimansk~
svijet koji nije htio i koji nije skrivio zlocme _nad ~rps~Im narod~m 1
koji danas zajedno s nama stupa u borbu prot1v zaJedmckog nepnJatelja, protiv krvolocnog fasizma i njihovih psecjih slugu.
Nase su misli, nase su zelje stalno s varna, dragi nasi borci i
zastitnici!
'
Mi smo danas zakljucile jednodusno da sarad~jemo s varna ~ ~ajednickoj borbi onako kako to. ~ajbolje m~ze~o: M1 cemo. u p~~adm1 u
svakom poslu, u svakoj tvormc1, u svakoJ uhc1, u svakoJ kuc1, preko
svojih odbora i povjerenika organizovati rad da vam pomognemo da
ne budete neobuceni, gladni i zedni, da mognete izdrzati do konacne pobjede, za koju cemo ako zatreba i mi prihvatiti puske.
Zivjeli nasi dragi junaci!
Zivjela sloboda - smrt fasizmu!
Zene i djevojke drvarske doline
Mirjana Moraca
PRVA KONFERENCIJA ZENA U DRVARU
redinom avgusta 1941. godine nalazila sam se u stabu drvarskog gerilskog odreda kao kurir za Liku. U to vrijeme je u
stab odreda stigao drug Marko Oreskovic. "Sjecam se da je za
vrijeme njegovog boravka odr.Zano nekoliko sastanaka. Stizali su drugovi sa raznih strana i duznosti i poslije nekoliko casova dogovora ra~
zilazili se da dobijene zadatke ostvare. Jednoga dana drug Marko 1
Ljubo Babic pozvali su Veru Babic, Jelu Bicenic i mene i govorili nam o
potrebi organizacije pozadine, a narocito zena, na koje ce pasti citav
rad u pozadini, jer ce svakim danom sve veCi broj muskaraca odlaziti na
front. Receno nam je da bi trebalo organizovati konferencije zena i
govoriti o tom. Tada su nam drugovi rekli da ce se prva takva konferencija zena odr.Zati za nekoliko dana u Drvaru i dali su nam konkretne zadatke u vezi s tim.
Konferencija je odr.Zana 21. avgusta 1941. godine u Radnickom
domu u Drvaru. Sa svih prilaza gradu pristizale su starice sa bijelim
boscama, mlade zene i djevojke u bijelim bluzama i crnim jelecima, narodnoj nosnji toga kraja. Neke grupe stizale su sa pjesmom i zastavama.
Ulice Drvara vrvjele su od svijeta. To je bio veliki dan za zene i djevojke
ovog kraja. Prvi put u istoriji one su se sastale da kazu svoju rijec, da
manifestuju svoju spremnost da pomognu naronooslobodilacku borbu,
da proklamuju ravnopravnost, da govore o potrebi organizacije kroz koju ce sve zene mobilisati na izvrsenje ovih zadataka.
Sala radnickog doma bila je dupke puna, a okolo zgrade, ispred
prozora, stajale su grupe koje nisu mogle uCi unutra. Konferenciju je
otvorila Duka Backonja, mlada djevojka sa Kamenice, koja je prvih
dana ustanka poklonila svu svoju djevojacku opremu za vojsku, izjavivsi
da joj to viSe ne treba, i sva se angazovala u akcijama za pomoc frontu.
Zatim je procitan referat u kome se govorilo o narodnooslobodilackoj
borbi, o ulozi dobro organizovane pozadine, o zadacima zena u ovim
sudbonosnim danima nase istorije. Konferenciji su prisustvovali i delegati sa fronta koji su prenosili pozdrave boraca i njihovu rijesenost
da se bore do konacne pobjede. :Zene i djevojke obecavale su da ce
obraditi svaki komad zemlje, da ce na svim poslovima zamijeniti muskarce i pruziti svu potrebnu pomoc frontu. Sa konferencije je upuceno
i pismo borcima na frontu, koje glasi:
S
Na kraju s'kupstine doTIJijeta je i sljedeca rezoluci'ja: 2
U casu kada narodi Jugoslavije u cvrstom jedinstvu ustaju u borbu za slobodu i ravnopravnost, u borbu protiv fasistickih okupatora
i njihovih slugu placenika, u casu kada se ostvaruje Sveslavenski front
svih naroda protiv hitlerizma- te najvece kuge covjecanstva- mi zene
i djevojke drvarske doline pozdravljamo narodnooslobodilacke borce
naseg kraja, koji su u junackom naletu ocistili nasu dolinu od ustaskih
bandita i placenika, pozdravljamo borbu nasih oceva, muzeva, sinova
i brace koji danas junacki stoje iza busija na frontovima nasim, kao
cuvari nasih ognjiSta i zivota.
Pozdravljamo ih kao ucesnike ove velike bitke koja danas zahvata
citav svijet i koja se vodi oko toga da li ce covjecanstvo sa svim svojim
najboljim tekovinama bitl baceno za desetine godina unazad pod fasistickom cizmom ili ce konacno i potpuno u ovoj sudbonosnoj borbi
izvojevati bolji zivot u slobodi, radu i blagostanju.
.
Pozdravljamo ih kao dostojne sinove nasih oceva i djedova, koji
su isto takq po zbjegovima i iza busija u nasim bosanskim klancima i
planinama branili svoju rodenu grudu i svoj rad, svoje svetinje i svoju
cast, da sve to ne bude u prah satrveno pod kopitom osvajackih hordi.
136
137
1
Zbornik dokumenata i podataka o .narodnooslobodilackom ratu jugoslovensldh naroda, Tom IV, knjiga I, str. 94.
' Original dokumenta nalazi se u arhivi CK SKH.
�,pozdravljamo ih kao junacke borce i suborce nepobjedive Crvene
armije, armije slobodnih Sovjetskih naroda, koji danas stoje na celu
borbe protiv fasistickih razbojnickih hordi i nanose im uniStavajuce
udarce.
IMi zene i djevojke, radnice, seljanke i gradanke, mi maj'ke, kceri i
sestre, mi smo prezivjele, poslije fasisticke okupacije i dolaska na vlast
fasistickih placenika i krvoloka Pavelica 'i njegovih u,staskih bandi, erne
dane zvjerstva i pustosenja.
Mi srpske ilene, mi smo najtde i najbolnije morale da osjetimo
svu tezinu i strahotu tragedije, koju je prezivio i jos uvijek prezivljava
srpski narod neoslobodenih oblasti.
Mi srpske zene znamo da dijelimo hrvatski narod, postene hrvatske muzeve grada i sela, hrvatske majke, zene, sestre i kceri, od ustaskih
razbojnika, mi znamo da su se i njima stezala srca u grcu i bolnom saosjecaju zbog zvjerski prolivene krvi nevinog srpskog naroda, zbog pokolja i stradanja nasih otaca, muzeva, sinova i nas samih.
Mi znamo da su ustaski razbojnici i njihovi fasisticki okupatori
naredbodavci skrivali nasilje nad srpskim narodom da bi nas zavedene
mogli lakse podjarmljivati, izrabljivati i uniStavati. Mi kao majke, kao
zene, kao sestre, kceri i djevojke prognanih, pozatvaranih: zvjerski ml!-~
cenih i ubijenih, vapimo za osvetom koja treba da pogod1 sve one koJI
su okrvavili iii pomogli okrvaviti nasom krvlju svoje zlocinacke ruke,
ali ne i za osvetom i za nevinim hrvatskim i muslimanskim zivljem,
koji svu tu krv nije zelio, nije htio, nije skrivio i koji danas zajedno
sa nasim narodom dize se da satre uzrocnike naseg zajednickog nesrecnog udesa- razbojnicki fa.Sizam.
Mi hrvatske zene i djevojke pruzamo sestrinsku ruku varna patnickim srpskim zenama, vasa nesreca hila je i nasa nesreca, vas bol bio
je i nas bol. Mi smo shvatile da izdajnik Pavelic i njegovi zlikovci ne
nose nasem narodu slobodu i bolju buducnost, nego da sa tom nadom
buldu6noscu odwatno trguju, da nas i:zdaju i prodaju, da su oni bacili
hrvatski narod Dalmacije i Medumurja u jaram istih fasistickih bandita, njihovih zlocina i nasilja, koja danas prozivljava srpski narod pod
njemackom okupacijom i pod svojim izrodima i izdajicama Acimovi6illna, Ljoticiana, Cilllcar Matkovicima itd.
Krv, nevina krv neduzni'h zrtava srpskog naroda trebala je da
omoguci nase cvrsto jedinstvo u borbi protiv zajednickog neprijatelja,
protiv fasistickog ropstva i tiranije.
Mi slovenske zene, koje smo morale da ostavimo sve svoje imanje,
sav svoj trud i muku, da ostavimo iza sebe puste rodne domove, da
gledariw kako nam fasisticki silnici odvode u Njemacku i prodaju nase
sinove kao robove rada, kako nam nase kceri i sestre odvode kao bijelo
roblje za Hitlerove pobjesnjele pse. Mi smo dosle u ovu vasu sirotinju
i vi ste nas primile kao svoje sestre. Vi ste nam dale potporu kakvu
samo porobljeni narod moze dati drugom narodu porobljenom od istog
dusmanina i dZelata .
. . . zene i omladinke, pomozimo nase borce na mrtvim strazama
nase slobode, pomozimo one koji danas po kisi i po suncu, danju i
nocu, kroz kursume pronase zastavu naseg spasa i naseg boljeg zivota.
Pomozimo ih da osjete, da smo uvijek u mislima sa njima kao sto su
i oni sa nama, da je njihov posao i nas posao, da je njihova pobjeda i
nasa pobjeda.
Pomozimo ih, jer buducnost za koju se danas zajednicki borimo
donijeti ce nam ne samo nacionalnu slobodu i nezavisnost, nego i slobodu nama kao zenama, oslobodit ce nase stvaralacke snage, oslobodice
nas da sva najplemenitija cuvstva koja u sebi nosimo kao majke i kao
seSitJr,e neselbi,cno darujemo svom narodu i 6itavom ljuJdiskom rodu.
Zivjeli junacki borci nase narodnooslobodilacke vojske, nasi uzdanici i zastitnici!
Zivjelo sestrinstvo srpskih, hrvatskih, slovenackih i svih slavenskih
zena u borbi protiv najveceg neprijatelja covjecanstva!
1Poslije ove prve konferencije zena u Drvaru, pocele su se odr:Zavati
i konferencije po selima, a odbori zena nicali su na sve st.rane. Njihova
aktivnost se svuda osjecala. Front je redovno bio snabdjeven hranom
koju su ovi odbori sakupljali, a skoro svakodnevno odlazile su i delegacije zena iz pojedinih sela u posjete borcima na polozaje sa poklonima za svoje branioce. I kako su pocele tada, zene i djevojke drvarske
doline, su jos intenzivnije i u vecem broju za svo vrijeme rata davaJe
svoj udio u narodnooslobodilackoj borbi. A desetine mladih drvars'kih
djevojaka kao borci krajiSkih brigada borile su se po svim krajevima
nase zemlje. Mnoge od njih ostale su na bojiStima Crne Gore, Sandzaka,
Srbije, Srema i drqgim.
138
139
�Moje dv-ije kceri Ema i Hilda bile su vee djevojke i aktivno su radile u
omladinskom pokretu, tako da su vee 1939. godine i 1940. postale clanovi
SKOJ-a. Sjeme koje je moj muz posijao nicalo je. Ja sam od 1937.
godine (do preseljenja u Beograd) ukljucena u pokret, radila sam cak
i u sindikalnim organizacijama medu zenama, iako nisam bila zaposlena.
Tada se radilo u ,trojkama", poznavala sam jos samo dva druga na vezi,
kako se u slucaju provale ne bi organizacija mogla uniStiti.
Pd izlasku iz kaznionice Majer je po partijskom zadatku presao u
Zagreb, gdje je prilikom ucestvovanja u demonstracijama ponovo uhapsen i protjeran u svoje rodno mjesto Ilijas. Kako je tamo vee bio brisan iz svih zavicajnih knjiga, to su mu vlasti dozvolile da se nastani u
Sijekovcu kod Bosanskog Broda i ogranicili mu kretanje samo na blizu
okolinu.
Po izbijanju rata Majer je bio mobilisan, medutim on je pred okupatorom zapalio jedan vojni magacin, gdje je uhvaeen i ponovo zatvoren. Odatle je uspio pobjeCi i nastavio je ilegalan rad sve do 23. XI
1941. godine, kada je uhapsen u Tvornici vagona Slavonski Brod. Pocetkom februara 1942. godine prebacuju ga ustase u Jasenovac, gde. je 5.
II 1942. godine strijeljan. Tako je zavrsio zivot jedan neustrasivi borac
za prava radnicke klase. Casno je pao covjek Cije je sjeme posijano na
plodno tlo, medu radnicku omladinu Sijekovca, Bosanskog i Slavonskog
Broda. Istaknuti komunisti: Drago Vidosevie, Fric Pavlek, Ernest Kucera
i drugi posilije Majerovog izlaska iz kazniorrice mnogo su od njega
naucili.
Vlasti su poslije ovog vrsili jos veei pritisak na porodicu Majer,
tako da su pretresi bili redovna stvar u ovoj kuei. Sestoga aprila 1943,
godine drugarica Majer sa obadvije keeri dolazi u partizane. Sve tri su
bile u Slavoniji, na Papuku. Dok je drugarica Majer ostala u radionici,
Hilda je bila u sanitetskoj jedinici, a Ema je sa operativnim jedinicama
otiSla u Moslavinu. U jesen je stigla jos jedna tuzna vijest. Prilikom
proboja kroz njemacku tenkovsku kolonu poginula je mlada skojevka
Ema Majer.
·
Smrt keeri tesko je kosnula drugaricu Majer. GovoreCi o tome
drugoj keeri Hildi, molila ju je da se pazi. Na to je Hilda odgovorila:
- Draga mama, za nasu slobodu casno je poginuti.
Drugarica Adela je nastavila sa radom u krojackoj radionici na
Papuku. Svjesna koliko je odjeee potrebno rrasim borcima, ona je nastojala da sto viSe ucini. Tako je uspjela da svakodnevno sasije po 10 kosulja, a dva puta je sasila i po 11 komada. Koliki je tu napor bio potreban,
najbolje svjedoci cinjenica da su ostale drugarice sile po 6-7 kosulja
dnevno.
Ljeto 1944. godine. U pitomoj Slavoniji vodila se borba za zetvu, za
psenicu. Ovdje u zitu, na izvrsenju zadataka obezbjedenja poginula je
Hilda Majer. Tako je treci Clan porodice Majer polozio zivot na oltar
Slobode.
Tu, toliko zeljenu slobodu docekala je jedino Majer Adela. I nastavila je i dalje raditi, nastavila put svog muza i svoje djece.
Zvonimir Cvencek
BORBENI PUT PORODICE MAJER
kromna kuea u Sijekovcu kod Bosanskog Broda postala je
prebivaliSte posljednjeg clana porodice .Majer. Prica o ovoj
porodici je dio price o istoriji nase slavne Partije, dio price
o nasoj revoluciji.
Samuel Majer je poznato ime u nasem predratnom naprednom
pokretu. To je ime covjeka koji je neumorno radio na podizanju svijesti
radnicke klase, na organizovanju sindikalnih i partijskih organizacija.
No, bolje je da otpocnemo i·z pocetka. U nedavnoj posje1ti kod njegove
supruge Majer Adele, pred nama se kao na filmu odvijao zivot ove porodice.
- Vjencali smo se 1921. godine - pocela je drugarica Majer on je vee tada akrtirvno radio u pOikretu. Meni je iz pocet!ka bilo neobicno
sto stalno cita knjige i novine. Kao bravar, radio je u Lozionici, a kasnije u Tvornici vagona u Slavonskom Brodu. Sjeeam se da su cesto kod
njega dolazili razni drugovi i uvijek su se o necemu dogovarali. Bio je
i sindikalni povjerenik u Tvornici vagona, jedan je od organizatora
cuvenog strajka u njoj, a stalno se bio pod prismotrom zandarma.
Drugarica Majer je postepeno ulazila u smisao njegovog rada, on
ju je naucio da cita knjige i novine. SjeeajuCi se toga ona kaze:
- Prva knjiga koju sam proCitala u zivotu bila je "Mati" od Maksima Gorkog. Prvo vrijeme mi je on odabirao knjige. Kasnije sam zavoljela sve knjige i ta mi je ljubav za knjigu ostala sve do danas.
Kada je 1928. godine odlazio na Kongres Partije u Njemacku, Majer je bio stavljen pod prismotru policijskih organa. Ipak uspjelo mu
je preCi granicu. Medutim, u povratku je poslao preko poste svojoj sestri
neke knjige i materijal, koji je policija uhvatila. Odmah po dolasku je
uhapsen. Nakon deset mjeseci istrage i mucenja po zatvorima osuden
je na deset godina i tri mjeseca robije.
Izdrzavajuei kaznu u Lepoglavi i Mitrovici upoznao se sa Mosom
Pija:de, sa kojim je stalno hio sve do 1939. godine, tj. do izlaska iz kaznionice. Govoreei o tome drugarica Majer se sjeea:
- Negdje 1936. ili 1937. godine prilikom mjesecnih posjeta mome
muzu upoznala sam familiju Mose Pijade i njega licno. Od tada smo
uvijek skupa dolazili u posjetu, jer sam se ja tada po partijskoj vezi
preselila u Beograd i tamo bila sve do njegovog izlaska iz zatvora.
S
140
141
�radom vee sutradan, a gdje i u koje vrijeme, trebalo je da mi b~de
javljeno. I tako, pocet~om d.ruge polovir.w septembra. 1941. godme,
oddan je kurs za buduce partlzanske bolmcarke u okup1ranom Mostaru. Svaki dan u odredeno vrijeme u kuCi porodice Krajina (koja se nalazila u Srednjoj ulici) sacekivala je omladinka Zora Krajina jednu po
jednu kursistkinju. Ne sjeeam s~ viSe svih c;>;nladinki koje su. kursu
prisustvovale, ali znam da su to b1le Zora KraJma-Sebek, Nada B1tanga-Nova1k, ·ziata Salahovie~Grelbo i Tidza Udovicie1Puzie. TTUdJila sam se da
im moje znanje prenesem. sto. bolj.e: ~ikakve pribilje~~e nisu smjel~
voditi, a ni ja nisam donos1la p1san :h b1lo ~a~av. matenpl. s:re se r~d1lo napamet. U sobi gdje se kurs odrzavao bw Je Jedan krevet 1 nekohko
stolica. Kada sam jednoga dana zamolila Zoru da mi.?~ nek~g pl~tn!l
kako bih improvizovala zavoj i J?Okaza~a .kak? se z!!V1JaJ~,POJed.m1 ~1jelovi tijela, ponudil": :r;ni je prav: zavo}, ca~ 1 ,pr~1 zavoJ . Pod1gla .Je
prekrivac sa kreveta 1 Ja sam s~ ~t;d~nJem 1spod nJ~ga ugledala ~om1!~
oruzja i nekoliko prepu?-ih VOJJ?-Icklh r!ln":ca ..I~ Jednog .smo 1~va.dll1
zavoje. Divila sam se to] mla~OJ krhkoJ dJeVOJC1. kako m1;;w, SJed~. a
vjerovatno i spava na krevetu 1spod koga se nalazllo ,sklad1ste oruzJa.
Kurs je trajao desetak dana.
.Oobro si zadatak obavila" - rekao mi je Enver na rastanku.
Tih nek~iiko rijeci znacilo je za mene najvece priznanje.
Radeei kao bolnicarka u ratu cesto sam mislila o tom kursu. Da su
sve omladinke koje su dolazile na rad u ratni sanitet imale bar toliko
znanja koliko su naucile moje kursistki.nje, bilo bi lakse i njima i ranjenicima.
Mislila sam o tome koliko je bila pravilna orijentacija partijskog
rukovodstva Mostara na te zadatke. Mostar se za borbu spremao organizovano i smiSljeno. Partizanskim odredima za borbu su bili potr~hni
ne samo borci nego i ljekari i bolnicarke. Steei bar osnovna znanJa o
pruzanju prve pomoei ranjenicima i o lijecenju, to je bio zadatak koji
je bio povjeren omladinkama. Kao i ostali, i taj je zadatak bio obavljen sa puno ozbiljnosti i odgovornosti. Jos dosta slicnih ilegalnih kurseva, bilo je organizovano u okupiranom Mostaru.
Mara Vinterhalter-Miletic
KURS ZA PARTIZANSKE BOLNICARKE
U OKUPIRANOM MOSTARU
U
roljeee, 1939. godine, organizovan je za omladinu Mostara
kurs prve pomoei. Rukovodilac, a i organizator kursa, bio je
poznati i omiljeni ljekar iz Mostara dr Feodor Lukac. I ja
sam se nalazila medu kllllrs'iiS<t'ima. Karla sam sa dmgovlima u Radnickom domu razgovarala o pohadanju kursa, savjetovali su me da ga redovno posjeeujem ida se trudim da ga dobro savladam kako bih sto vise
naucila. Na tom su naroCito insistirali komunisti Ruda Hroznicek i Jusuf Cevro. - ,Mutni oblaci nadvijaju se nad nasu zemlju, moze nam
dobro doei to sto na kursu nauciS",- govorio je Jusuf Cevro. A dr Lukac se zaista trudio da sto vise nauCimo. Znalacki je kursom rukovodio,
precizno objasnjavao, prenosio na nas svoje ogromno iskustvo ratnog
ljekara-hirurga. Poslije zavrsenog teoretskog dijela provela sam, kao i
ostali kursisti, mjesec dana u Mostarskoj bolnici na prakticnom radu.
Uz dra Lukaca, na Hirurskom odjeljenju radio je u to vrijeme napredni
mladi ljekar dr Zvonko Marie. Obojica su se nesebicno trudili da sto
viSe naucimo.
Nekoliko dana prije napada fasisticke Njemacke na Jugoslaviju,
pri zdravstvenim ustanovama u Mostaru organizovani su punktovi za
pruzanje prve pomoei. nezurali smo danonoeno i ozbiljno se pripremali
za odbranu Mostara. Kapitulacija jugoslovenske vojske prekinula je i
nasa dezurstva i ukinula puktove.
U julu 1941. godine napustila sam Mostar i zaposlila se u Drzavnoj
stampariji u Sarajevu. Vee u septembru javila mi je sestra Pava Miletie
da svakako dodem u MOis.tar, bar na 10 dana. Ddbdla sam dvonedjeljno
bolovanje i odmah krenula. Na zeljeznickoj stanici docekala me je Pava i odmah mi saopstila: ,Gee (Enver Arpadzie) te veceras ceka pred
,Ruzom". Ima nesto vazno da s tobom razgovara". Nisam je pitala o
cemu se radi, jer i da je znala ne bi mi rekla. Sve do sastanka sa Enverom misli su mi se vrtjele oko stamparije: mozda im treba hartija iii
boja iii mozda veza sa nekim od drugova iz Drzavne stamparije u Sarajevu. Poslije kraeeg raspitivanja o stanju u Sarajevu i mom radu
tamo, Enver mi rece da je odluceno da ja ddim kurs prve pomoei za
nekoliko omladinki koje se pripremaju za odlazak u partizanski odred.
Zacudih se, jer sam ja kurs pohadala davno pa sam smatrala da je moje
znanje bilo nedovoljno. Ali, ne rekoh niSta. Ako je tako odluceno, onda
nema druge, treba oddati kurs. Dogovorili smo se da kurs otpocne sa
142
143
�Fahra Mustovic-LakiSic
RAD PARTIJSKE TEHNIKE U MOSTARU ZA VRIJEME RATA
ad partijske organizacije u Mostaru za vrijeme rata ne bi se
mogao ni zamisliti bez funkcionisanja njene tehnike preko
koje je Partija organizovala Citav svoj propagandno-politicki
rad. Cinjenica da se partijska tehnika za Citavo vrijeme rata nalazila u
jednoj kuCi i da pored svih nastojanja okupatora nije otkrivena, govon
o tome sa kolikom je opreznoscu cuvana njena tajna.
Jos 1940. godine moj stariji brat Mujo dobio je zadatak od sekretara Mjesnog komiteta KPJ Jusufa Cevre da preuzme smjestaj i rad
partijske tehnike u Mostaru. Stanovali smo tada u maloj trosnoj kuCici
u Kanjinom sokaku broj 8. Kuca je imala svega dvije sobe. Kada je brat
dobio zadatak, poceli smo da izgradujemo tajno skloniste ispod staje za
stoku. Morali smo da radimo krajnje oprezno, niko van kuce nije smio
doznati sta se kod nas radi. Sjecam se da su to bile nase prve lekcije o
konspiraciji ilegalnog rada koje nam je ddao stariji brat. On je stalno
naglasavao da je od svega najvaznija stvar da znamo cuvati tajnu, jer
od nje nece zavisiti samo uspjesan rad Partije nego. i desetine drugih
zivota. On je stalno govorio da samo pod tim uslovom mozemo racunati
da stamparija nece biti otkrivena. Zato smo hili sve predvl.djeli. Tajnost
naseg zadatka iSla je cak dotle da se niko od ukucana, a svi su hili aktivisti Partije, nije smio povezivati sa komunistima, pa ni sa iole naprednijim ljudima. Dobro se sjecam da sam ja zbog toga jos 1941. godine
kao mlada skojevka dospjela u nelagodnu situaciju da, namjerno izbjegavajuci svaki kontakt sa organizacijom, budem podozriva u oCima os~alih omladinaca i omladinki koji su me poznavali. Za nas rad niko,
rzuzev sekretara Mjesnog komiteta KPJ, nije znao. Cak ni on za citavo
vrijeme nije znao gdje se nalazi skloniSte i partijska stamparija.
U malom vlaznom skloniStu ispod zemlje u kome su mogli istovremeno da rade svega troje, nalazila su se dva roto-aparata, dvije pisace
masme i saprirograf. Razumije se da su uslovi pod kojima smo radili
hili veoma nepodesni, skloniSte je bilo skuceno, vazduh je vrlo tesko
dolazio u prostorije. Unutra smo ulazili kroz mali otvor koji su skrivale drvene stepenice i debeli sloj pijeska. Za slucaj iznenadne provale
neprijatelja hili su predvideni posehni signali za obavjestavanje onih
koji hi se toga casa nalazili u stampariji. Onaj koji bi prvi primijetio
dolazak policije prekinuo bi kontakt na posebno izradenom stekeru,
tako da bi istog trenutka u sklonistu nestalo svjetla. To je bio znak da
R
144
145
oni unutra treba odmah da prestanu s radom. Bilo je viSe slucajeva
kada smo hili prinudeni da se koristimo tim signalom.
Za vrijeme rada u skloniStu praksa je hila da onaj ko se nalazi
unutra ne daje nikakav znak po zavrsetku svog posla. On je imao da
ceka sve dotle dok mu otvor ne podignu oni koji bi se nalazili van skloniSta. To je dolazilo otuda sto oni u sklonistu ne bi nikad hili sigurni
da li s~ u kuCi nalazi neko sa strane. U vezi s tim, ja se sjecam jednog
detalja koji mi se svojom stravicnoscu naroCito urezao u sjecanje. Jednom prilikom dok sam nocu radila na nekom hitnom poslu u skloniStu,
doslo je do iznenadnog kvara na elektricnoj instalaciji. Odjednom je
nestalo svjetla, u skloniStu je zavladala potpuna tama, a onda je u tili
cas planuo pozar. Bila je to krajnje nelagodna situacija. Onim gore
nisam smjela davati nikakvog znaka, jer sam se bojala da se u kuci
kojim slucajem ne nalazi neko sa strane. Ipa:k sam uspjela, zahvaljujuCi prisebnosti, da, uz velike napore, ugasim pozar. Tako sam izbjegla
sigurnu smrt u skloniStu i uspjela da spasim vrijedne predmete ilegalne
stamparije.
·
Iz opravdane opreznosti izgradili smo docnije i drugo skloniste. Takode pod zemljom, ali ovog puta pod samom kucom u kojoj smo stanovali. Uslijed opste situacije u Mostaru, u kome je ilegalni rad 1941.
godine zadavao veliku glavobolju okupatorima, nastojanja neprijateljske
policije da otkrije partijsku stampariju postojala su sve ociglednija.
Neprijatelj je vrlo dobro znao da se u srcu Mostara nalazi skriveno
skloniSte iz koga poticu leci, brosure i drugi partijski materijal koji je
svakodnevno kruzio ulicama grada, od ruke do ruke. U nasem tajnom
skroviStu takode su se poostravale mjere opreznosti. Ali i pored svega
toga, u noci izmedu sedmog i osmog maja 1942. godine doslo je do
hapsenja moga brata Muje, koji je rukovodio stamparijom. Kuca je te
·noci hila opkoljena od vise desetina italijanskih vojnika. 0 bjezanju
nije moglo biti n'i govora.
,Gdje je Mustafa Mustovic?" - pitali su italijanski oficiri.
Uhapsili su ga. Zatim su izvrsili detaljnu premetacinu po citavoj
kuci. Busili su zid, bajonetima probijali strop, zagledali u svaki cosak.
Mi smo znali da je skloniSte dobro skriveno i da ga nece lako pronaci,
ali smo drhtali od pomisli da bi im ipak moglo poCi za rukom. U jednom trenutku svima nam se sledila krv u zilama. Oficir koji je predvodio naoruzanu cetu italijanskih vojnika prisao je nasem najmladem
bratu, tada jos djecaku, i upitao ga:
,Ima li tu negdje masina? Ako nam to kazes, dobices lijepe poklone."
Mi smo s razumljivim strahovanjem ocekivali sta ce mu mali odgovoriti.
,Ima, ima! Sada cu vam pokazati"- rekao je mali.
Ocekivali smo najgore. Vee smo vidjeli italijanske vojnike kako
podizu dohro ma:sk.irani otvor naseg sk'loniSta i kako srv.i ti dtragocjeni
i skromni strojevi padaju u ruke neprijatelju. Ali na nase veliko iznenadenje, dogodilo se ono ~sto niko nije ocekivao, a najmanje prerano obradovani Italijani. Mali je, umjesto da ih povede prema skloniStu i pokaze
stamparske strojeve za koje je on dobro znao, odveo oficira do najobicnije sivace masine. Oficir je bio zaprepascen i bijesan. Udario je rnalorn samar i ljutito napustio kucu. Nasa opreznost kojom smo krili i
10 Zene BiH u NOB 1941-1945.
�Bosa Sibinovic-Mitic
cuvali skloniSte pokazala se u potpunosti opravdanom, a stamparija je
i dalje ostala neodgonetnuta tajna za neprijatelja.
U policiji su dobra znali koga su uhapsili -
rukovodioca tehnike
:ZENE GLOGOVCA U NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI
i pretpostavljali su da ce doznati za njeno mjesto. Medutim, brat i
pored svih mucenja nije priznao. Kada neprijatelju nije poslo za rukom da bilo sta dozna 0 tajni partijske tehnike, on je cvrsto vjerovao
da je zatvaranjem covjeka koji je njom rukovao rijesena Citava stvar.
Nije zbog toga njihova zaprepascenje bilo malo kada su se u gradu
istog dana pojavili leci sa propagandnom sadrzinom, ponovo izradeni u
istoj stampariji.
.
Brata su internirali u logor na Mamuli, odakle nam je on povremeno pisao. Sjecam se da je u tim njegovim pismima ,izmedu redova"
provijavala njegova briznost za nas rad. Pri tome se sluzio veoma zanimljivim dosjetkama. Tako je pisao o tome kako treba da podupremo
,odrnju" sa lozom da se toboze ne bi srusila. Mi smo odmah znali na
sto se to odnosi: na staro skloniste stamparije kome je prijetila opasnost od rusenja.
Ja sam nastavila da rad!im na tom poslu, a jedno Vlri'jeme dobijaia
sam materijal od Zore KeseLj. Susreta1i smo se ,,Pod li~pom", gdje sam
ja dobijala papir, boje i ostali materijal. Poslije toga sa mnom je odrzavala kontakt Olga Humo koja bi prenosila materijal u kolicima sa
djetetom. Izradeni materijal odnosila sam na nase ,veze" - Emini
Trbonji i Gani RadiSh;. To sam opet morala .Ciniti s posebnom opreznoscu, u feredzi, skrivena cak i od onih kojima sam predavala taj materijal. Za citavo to vrijeme niko od ovih ,veza" nije znao ko donosi taj
materijal skriven u feredzu. U tom periodu direktno sam dobijala zaqatak od Ljube Bresana, sekretara Mjesnog komiteta, nesto poslije od
Dzemala Bijedica, Ive Jerkica i Luke Kurilica.
Dogadaji su se smjenjivali jedan za drugim. U partijskoj organizaciji u Mostaru odigravale su se krupne promjene poslije iznenadnih
provala. Ali sve to nije remetilo ustaljeni rad u maloj stampariji. Zadaci su se morali izvrsavati na vrijeme, radilo se i danju i nocu. Tri
puta nedjeljno odla:zilii su u pov'jerljive ruke tajnim kanal:ima billten'i
Mjesnog komiteta, umnozavali su se proglasi Partije, pisali leci koji su
zbunjivali okupatora. Sjecam se da je jedan od najhitnijih zadataka u
jednom periodu bilo prepisivanje brosure Georgi Dimitrova ,Fa8izam
i radnicka klasa".
Citav niz ilegalnih publikacija svakodnevno se stampao u maloj
partijskoj stampariji. Nijedan dan pauze, nijedan dan predaha. Prolaze
mjeseci i najzad dolazi oslobodenje. Tajna partijske organizacije nije
bila otkrivena. Nju su sacuvali zidovi trosne kucice u Kanjinom sokaku.
ripreme za ustanak u Semberiji pocele su, kao i svuda u
Jugoslaviji, na poziv i pod rukovodstvom Komunisticke partije, odmah posle kapitulacije Jugolsavije, krajem aprila 1941.
godine. One su ovde ubrzane necuvenim terorom ustasa, koji se srucio
u prvom redu na Srbe Bosne i Hercegovine i na ostale antifasiste
koji se nisu mirili sa ,novim poretkom", koji je poceo da zavodi okupator komadanjem Jugoslavije i raspirivanjem nacionalne mrinje.
Na teror fasistickog osvajaca i domaoih kvinsliga, srpski narod Bosne i Hercegovine, zajedno sa antifasistima Hrvattma i Muslimanima,
digao se u leto 1941. na oruzani ustanak.
U opstem poletu protiv porobljivaca i domaCih izdajnika, partijska organizacija u selu Glogovcu, koje je po tradiciji bilo slobodarsko,
udaljeno samo 5 km od Bijeljine, u ravnici, pored puta Bijeljina-Janja,
u kojoj je postojao jak ustaski garnizon, medu prvima je zapocela pripremu za oruzani ustanak.
Orgarrizacija je vrlo brzo okupila oko sebe ljude od ugleda i poverenja, koji su bili patriotski raspolozeni i spremni za borbu protiv
okupatora i njegovih slugu. Medu ostalima, borbeno jezgro su od prvih
dana sacinjavali: Luka Zelenovic - Cika Luka, Vlada ,Perkovic, Cvijetin
Spasojevic-Pupic, Blago Gospavic, Dojo Perkovic, svi posteni ljudi i
ugledni domacini.
·
Uporedo sa muskarcima, rame uz rame, stupile su u borbu i zene
Glogovca, koje su do tada zivele po strani, ne mesajuCi se u muske paslove, a najmanje u politiku.
One su odmah po kapitulaciji stare Jugoslavije osetile na svojim
pleCima ratno zlo. Veliki broj Glogovcana oteran je u ropstvo i internaciju, aprila i jula, a kuce, imanja i deca su ostala na brigu majkama,
zenama i sestrama. Skora 80% kuca je ostalo bez domaCina i odraslih
muskih glava.
Od samog pocet!ka ustanka, u l~to 1941. godine, kada su u okolini
Glogovca poceli da se okupljaju prvi partizani, njih dvanaestorica iz
Bijeljine, i organizatori borbe, zene Glogovca su prihvatile te prve vesnike ustanka i predstojeCih bura. One su spremale hranu i nosile je u
Cobicevu i glogovacku sumu, gde su se borci sklanjali i okupljali posle
svojih prvih akcija.
P
146
147
�Jedna od tih p.rvih z~n~, kod~ 'SU hra'~rO st:-rpile na. put fboTbe,
tojicki podnoseCi napore 1 zrtve, 1 do kraJa dehle sudbmu narodne
~ojske do pobede narodnooslobodi.la~~e b~rbe i revolucije, b!!a j~ Andric-Savic Mileva; pored nje, treba JOS 1stac1 posebno: Gospav1c JoJU, zatim Zelenovic Milku, Paju PerkoviC, Bosiljku Perkovic, Kruniju PerkoviC, Joku Radic, Sofiju SpasojeviC, Jelu Simeunovic, Joku Simeunovic,
Nadu Savic i omladinke Zivanu MiljanoviC, Goju Sq,vic, Ljubicu Spasojevic, Desu i Soku Jakovic, Smilju Zelenovic, Vojku Zelenovic kao i
mnoge druge.
Mnoge od njih su vee s jeseni 1941. godine primljene u Partiju, a
druge ubrzo posle njih.
Njihov rad bio je vrlo svestran i
~g~<;>mno.g znacaj~.~a razv~~
narodnooslobodilacke borbe u ovom kraJU 1 c1tavoJ SembenJ1. Ostavs1
same, bez muzeva, opterecene sitnom decom, one su reskirale sve kuce, sebe, decu.
Od prvih dana ustanka one su hranile pojedince i grupe partizana,
sklanjale ih pred neprijateljem, cuvale su str.aze u s~lu, izvidale ~re
tanja neprijatelja, vrsile kurirsku sluzbu, sluzlle ka9 Javke, sakuplJale
odecu ohu6u, oruZije cuva,Je i negovale ra:njeni'ke i bolesne borce u bazama i kucama aktivno radile u AFZ-u i Partiji i vrsile svoje svakodnevne poslove u k~Ci i na imanju, kao glave i oslonac porodice.
U svemu tome ove zene su pokazivale neverovatnu upornost, hrabrost, pozrtvovanje i' snalazljivost. Bile. ~u s~os?bnev da ~ u n~jtezim okolnostima doskoce nemilosrdnom nepnJatelJU 1 sacuvaJU pnsebnost, pa
tako spasu i sebe i svoje borce.
Izmedu bezbroj slicnih situacija, dogadalo se, na primer, da cetnici i ustase iznenada banu u dvoriSte neke kuce, u kojoj se u tom trenutku nalaze partizani, i da ih zena vesto zagovori i otprati, a da oni i
ne udu u kucu, iako su dosli da izvrse pretres.
Meni se nesto slicno dogodilo u Glogovcu, u kuCi Vlade Perkovica,
gde sam se bila skloni~a _u zi~u -:-: f~~ruara 1942. ~?~ine,. z.ajedno sa Vu:
kicom Vasic, studentkmJom 1z B1JelJine. Jedne noc1 cetmc1 su. pretresah
selo i traziH part'izane, posle razbijanja ~~~red~. ~ Vuka1sovo1ma;. lup~
juCi na vrata zeleli su da udu u ~ucu da b1 1zv~s1h pr~tr~s. V~a~o Je p~1sebno istrcao u dvoriste i nastoJao, pored batma koJe Je pnmw, da 1h
spreci da udu. A mi smo sa njegovorn zenom i kcerkom i dalje lezale na
postelji.
Pojedine zene su dozivljavale te5ke lic~e tragedije, ali se nisu .demoralisale niti odrekle dalje borbe. Na pnrner, u leto 1941. godme,
jednoga dana, ustase su opkolile kucu J oje Gospavic, maj~e troje dec~,
trazeCi njenog muza, koji je bio clan Partije od pre rata, 1 druge partizane; njenog rnuza, Blagu, pronasli su iznad kuce u sumarku, gde se
bio na brzinu prikrio, i odveli, a kasnije oterali u zloglasni Jasenovac,
odakle se viSe nikada nije vratio. Joju to nije pokolebalo- ona je ostala
vrlo aktivna i hrabra sve do zavrsetka rata. Njena kuca je bila sigurno
utoCiste rukovodilaca ustanka i drugih partizana, iako je Joja bila hapsena, maltretirana i na smrt prebijana.
Kada su cetnici u zirnu 1942. godine, posle napada na stab Majevickog NOP odreda, pronasli u njenoj kuci partizane, Adema, Sejfu i Milijana, namrtvo su je pretukli, ali ona je to prezivela i nastavila i dalje
hrabro da se bori.
o?
148
149
I 1944. godine, u VII ofanzivi, Joju su cetnici opet nasrnrt pretukli,
sve joj opljackali, a ona se oporavila i izdrzala borbu do pobede. Ni trenutka se nije pokolebala, niti posustala. NiSta manji junak nije bila
Mileva Andric-SaviC, majka troje dece, ciji muz je bio odveden u zarobljeniStvo, a dva brata otiSla u partizane. Njena kuca je bila na kraju
sela, do surne, pogodna za pristup.
Svi organizatori ustanka iz ovog kraja nalazili su sigurno utociSte
u ovoj 'kuci.
Mileva je bila neustrasiva zena. Ni cetnicke batine ni zatvaranja
nisu je zaplasili niti pokolebali. Ona je posle svih tih rnaltretiranja i
dalje radila kao da joj se nista nije dogodilo.
Takva je bila i ostala do kraja rata.
Goja Filipovic, kcerka Spasojevica-Pupica, C1Ja se majka nije vratila iz internacije, zajedno sa svojom sestrom i Zivanom Miljanovic,
radila je neumorno u omladinskoj orgaganizaciji. Njih tri su bile dusa
organizacije. Goja je bila neverovatno hrabra devojka, hladnokrvna i
snalazljiva.
Posebno treba istaCi, kao vrlo hrabru i smelu zenu, zenu Doje Perkovica, predratnog clana Partije, koji se nije vratio iz internacije, majku
petoro dece. I njena kuca je predstavljala za celo vreme rata sigurnu
partizansku bazu.
Veliku smelost su pokazivale glogovacke zene u prikupljanju i kupovanju oruzja od demoralisanih neprijateljskih vojnika u Bijeljirri.
Tako je, na primer, Joja Gospavic kupila u viSe navrata u Janji, preko
svojih poznanika, od domobranskih vojnika, za novae i rakiju, dve puske, viSe rucnih bornbi, jedan piStolj i rnuniciju.
To isto su cinile i druge zene iz Glogovca.
U kurirskoj sluzbi ove zene su bile nezamenjive i nenadmasne.
One su nosile postu u BijeljJnu, Trna'V!Ll, Popove, Ljeskovac, Kojoinovac,
Pucile. Pisani rnaterijal su skrivale u kosu, preslice, nedra i na druge
nacine. ·Skoro nikada nisu bile otkrivene.
Obavestanja slt!Zba u Glogovcu, kao i u drugim selima, bila je dobro organizovana. Zene i djevojke su osmatrale ceste, cuvajuci sto.ku, preduci i pletuci. Kada su se pojavljivali ustase, dornobrani ili cetnici, one
su po deci, koja su trcala precicom, javljale u selo o opasnosti koja dolazi. One su srnelo odlazile u Bijeljinu i saznavale novosti i namere neprijatelja i o tome obavestavale partizane.
U Glogovcu nije bilo krize i oseke u narodnooslobodilackoj borbi.
U teskoj situaciji u zimu 1942. godine, kada je napadnut Majevicki odred, Glogovac je svesrdno prihvatio jedan broj boraca odreda, pruzio
irn toliko potrebnu pornoc, negu i utociSte. U tome su zene odigrale
glavnu ulogu.
NiSta manju pornoc rrije dao Glogovac 1943. godine posle V neprijateljske ofanzive, kada su upuceni ranjenici, iscrpljeni borci i tifusari,
iz raznih krajeva nasih jedinica - banijskih, dalmatinskih, krajiSkih,
srbijanskih, crnogorskih i hercegovackih, koje su ucestvovale u najslavnijoj bitki revolucije na Sutjesci, na oporavak u Semberiju i na Majevicu. Oni su ovde bili najsrdacnije primljeni i zbrinuti. Tako se kovalo
neraskidivo bratstvo medu narodima Jugoslavije.
Polovinom 1942. godine, u Glogovcu su osnovani SKOJ i organizacija zena, AFZ. Obe organizacije su odmah razvile veliku aktivnost
�i postiza1e zapazene rezultate u radu. Odzlv zena je b!o veliki. To se J
moglo oceldvati, s obzirom na njihovu prethodnu ak~.1vnost, rad Par~I
je partijskih aktivista i organizatora ustanka - VoJma Boba:a, GaJa
A~drica, Milenka Stojakovica, Slavka Micanovica, Milana Pantlca, DragiSe Maksimovica, Doke Subotica i dr.
Taj rad se naroCito rasplamsao u 1943. godini.
Krajem septembra 1943. oddani su ~ir?m Semberije P!edizbor~~
zborovi za izbor Okruznog narodnooslobodilackog odbora. NaJmasovm.JI
i najuspesniji bio je zbor Ze!]-a u Glogo:r~u .. Inicijati~a .~a.ovaj zbor P?tekla je od arotivi•S'tlkilnja AFZ-a Semiben:Je 1 ..P:odmaJev'I•ok~h sel;;t; :ro ]e
bio prvi javni politicki dogovor zena u 1stonJ1 ovoga kraJa, koJ1 Je bw
vanredno pripremljen.
Zboru je prisustvovalo do deset hiljada zena, omladinki i dece
Semberije i Podmajevice.
Zbor je poceo oko podne u hrastovo~ gaju glogovac~e sume. Celo
prepodne stizale su zene u grupama, nosec1 transparente 1 zastave: srpske hrvatske i crvene. Sve su bile svecano obucene kao za sabor. U svecan~m ruhu i crveno izvezenim znacima ;\FZ-a na grudima,.:uz b<;>rbe~u
pesmu, kao reka priticale su zene sa SV1h strana. Medu. DJ1ll~ Je. bllo
nekoliko Crnogorki i KrajiSkinja koje su -prosle V ofanz1vu. B1lo Je tu
Srpkinja, Muslimanki, Hrvatica - sve pod istim zastavama.
Zagor, upoznavanje i prepricavanje zgod31 _iz dvogo~i~nje borbe,
prestao je k?da su poceli na tribini da se sn:enJUJU govor~_rc1. s~. ~oseb~
norn paznjom zene su s~slusale govor R~dolJu?a ~olakov1ca, koJ1 Je govorio o borbama i uspes1rna Crvene arm1.1e na 1sto~nom fr<;>n~~· o bor~~
ma nase vojske, o znacaju rada u pozadini, o ~l?z~ komu~1st1~ke partl.l~
u dizanju i rukovodenju ustankom, o predstoJeCOJ pobed1. NJegove re~1
su cesto prekidane ovacijama Komunistickoj partiji i Narodnooslobodllackoj vojsci.
...
Na zboru su sumirani i analizirani rezultati borbe u SembenJl,
objasnjena je politicka situacija u svetu i kod nas i postavljeni naredni
zadaci.
Posle zbora pioniri su izveli, uz pucnjavu, svoju vezbu. A ~atirn j~
nastupilo veselje, pesma i igra, i tek u sam mrak zbor se poceo razilaziti.
Ovaj zbor je za organiz~ciju zena i d_~lji razvoj _ustan~a.u Semberij~
bio od ogromnog znacaja. Zene SembenJe su ~ob1le ve~Ik~ vpodstre~ 1
priznanje. Njima je trebalo samo da i~. se obrati Komumstic~a part1Ja,
da im ukaze poverenje, pa da bude u nJima probudena, vek_ovima sputavana, ogromna snaga, koja je bila 6v.11srto oikovan~ v~ko:vrrum .prvedrasudama interesima i ogradama. U narodnooslobodilackoJ borb1 zene su
sebi ~asle i izborile pocasno mesto i obezbedile svoj dalji drustveni i
ljudski polozaj. U ofanzivama, logorima, zatv?rima: u po~adini i .n~
streliStima sirom Jugoslavije i Evrope zauvek Je zbnsan IDit 0 manJOJ
vrednosti zene i siroko otvorena pred njom vrata novog zivota, u kome
ce doCi do izrazaja i seljanka, i radnica i intelektualka, i majka.
Posle ovog zbora nastupio je veliki polet u zenskoj organizaciji u
Semberiji. Zene su brojnije ucestvovale u orga:nizovanju konferencija i
zborrova, j<Wlio govori:le, birrane ,su u se01ske i oipS1J1nske .na:mdnoorsloibodilacke odbore, postajale su faktor u novim drustvenim odnosima.
150
151
Uporedo s tim, zene su zapocele svoju dugotrajnu borbu protiv
svog vekovnog neprijatelja - nepismenosti, neznanja i zaostalosti. Pocele su bojazljivo da piSu prva slova na tecajevima za opismenjavanje,
da ucestvuju u kulturno-zabavnim programima, da same stupaju u je"
dinice Narodnooslobodilacke vojske i da salju svoju decu u narodnu
vojsku.
Nije slucajno da je ovaj zbor usred rata odl'Zan bas u Glogovcu, u
selu od svega 600 stanovnika. Za to nije bio od presudnog uticaja njegov
geografski polozaj, vee slobodarske tradicije, i dublji politicki koreni u
ovom selu i njegova privrzenost narodnooslobodilackoj borbi. I druga
sela u Semberiji nisu dala manji doprinos pokretu i borbi od Glogovca
- Trnava, Patkovaca, Donji Brodac, Popovi, Dvorovi, KojCinovac, Golo
Brdo, Trnjaci, Medasi i dr. - ali Glogovac je ipak bio na svojstven naCin prvi medu ravnima.
Polet ustanka, masovno stupanje omladine u jedinice :Narodnooslobodilacke vojske, osnivanje novih brigada i odreda, zatalasanost snaga
ogromnog broja zena Semberije i Majevice, usporila je V:II neprijatelj'ska ofanziva, koja je pocela marta meseca 1944. godine.
Zloglasna nemacka 13. SS divizija, u kojoj su bili domaCi izrodi
svih boja i oznaka varvarski se obracunavala sa partizanskom Semberijom. Okupator i njegove sluge, uvidajuCi svoj brzi kraj, danonocno su
palili lepa semberijska sela, pljackali, ubijali odreda, odvodili ljude iz
grada i sela u logore, na strelista.
Cetnici, podivljali od mrznje i zlocina, posebno su se okomili na
rene, narocito na odbornice AFZ-a i narodnooslobodilackih odbora. Na
zloglasnim ,merdevinama" pretuceno je i umoreno stotine zena. Umiruci
na v·esalima, od puske, kame, batina, one su se herojski dl'Zale i prkosile
neprijateljima.
Nemci i domaCi izdajnici - cetnici - posebno su se svetili Trnavi
i Glogovcu. Ubijali su zverski i zlocinacki citave porodice.
U Glogovcu su cetnici streljali Vasu Miljanovica, Jovana Kojica,
Vasmja Zelenovica, - s1rna Cika-Luke Zelenoviea. Cika-Luku su kasnije
uhvatili, kada se vratio iz Srema, i streljali u Ljeskovcu. Skoro celu
porodicu Zelenovica, cika-Luku, njegovu zenu Milku i sina Vasu- cetnici su ubili u roku od mesec dana. Ostala je jedino ziva kcerka Vojka,
koja danas zivi u Pucilama.
U to vreme je takode ubijena majka Vase Miljanovica, Draginja.
Posebno je bio tezak, mucan i tragican kraj Milke Zelenovic i Draginje Miljanovic. Cetnici ne samo da su ih zverski ubili, vee su nastojali
i da ih ponize. Nad ubijenim sinovima mucene su i ponizavane, ali nisu
nista odale, a onda ih ubili. To su mogli da ucine samo pomraceni umovi. Takvu cenu slobode su placali nasi narodi.
Uprkos takvim necuvenim zverstvima neprijatelja, zene Semberije su prkosno umirale. Za cetiri godine surovog rata na terenu bijeljinske i ugljevicke opstine poginulo je 654 zena aktivista u pozadini i 243
sa puskom u ruci.
Prezivele glogoveanke ostale su do danasnjeg dana dosledne svojoj
borbi u ratu. One su i danas drustveno aktivne.
Ovih nekoliko redova o herojskom drzanju i pozrtvovanom ucescu
zena iz Glogovca u narodnooslobodilackoj borbi neka budu moj skromni
�prilog ovom teskom i slavnom vremenu u kome je Glogovac ucinio za
pobedu revolucije viSe nego sto je to ljudski bilo moguce.
Ako u ovom napisu nisam poimenicno pomenula sve zene iz Glogovca koje su sebe utkale u borbu, to nije zato sto sam namerno pravila
razliku medu njima, vee zato sto me je, posle tri i po decenije izneverilo
secanje. A ljudsko secanje je varljivo i nepouzdano, pa zato cesto i
nepravedno. Neka mi to ne bude zamereno.
Dusanka KovaceviC
SA ZENAMA BOSANSKE KRAJINE U RATU I REVOLUCIJI
apad fasisticke Njemacke na Sovjetski Savez bio je i pocetak
masovne akcije okupatorske i ustaske vlasti protiv komunista
u Banjoj Luci. Na osnovu policijske kartoteke o komunistima
i simpatizerima koju su ustaske vlasti brizljivo preuzele iz policijske
arhive stare Jugoslavije, zajedno sa nizom agenata i drugih policijskih
sluzbenika, izvrseno je 27. juna hapsenje poznatih komunista i najboljih
slmpatizera. Ali, i pored brizljivih priprema da ova akcija obuhvati sto
veCi broj ljudi, veCina komunista je izbjegla hapsenje. Nezadovoljni rezultatom pogotovo sto su se izvan mreze nasli najpoznatiji komunisti,
policija je odlucila da se posluzi trikom. PronoseCi glasove da je ·hapsenje vrseno samovoljom policije, bez odobrenja nadleznih organa ustaske vlasti, pohapseni su nakon nekoliko dana pusteni iz zatvora. Odmah zatim ponovili su akciju nada:juCi se da ce pustanje uhapsenih oslabiti opreznost komunista i da ce rezultati biti zadovoljavajuci. Medutim, drugo hapsenje imalo je jos slabiji rezultat, jer je veci broj komunlsta bio upozoren da se drzi podalje od kuca i mjesta gdje hi ih policija mogla traziti.
Ja sam se nasla u zatvoru oba puta. Prvi put sam hila odvedena u
Crnu kucu. U zajednickoj sobi hila nas je osam - Ljubica Mrkonjic,
Slavica Kremenovic, Tona i Dragica Banusic, Neda Paternoster - ostalih se ne sjecam. Bile smo vrlo nepovjerljive prema Nedi Paternoster,
jer je ona davno napustila svaku vezu sa pokretom i cak se ponasala
neprijateljski, a njen brat Ratko Paternoster stavio se u sluzbu okupatora i ustasa u prvom redu za borbu protiv komunista. Bile smo zatvorene kratko vrijeme, a onda bez ikakvog saslusanja pustene. Upozorena sam da se sklonim, ali ne racunajuCi da ce hapsenje uslijediti vee
iduceg jutra, ostala sam preko noCi kod kuce. Sjecam se, hila sam ostavila nedoCitanu knjigu ,Kako se kalio celik" i kada sam dosla iz zatvora, izvadila sam je iz skrovista i te noci dovrsila. Ujutro rano dosli su po
mene policijskim kolima agent Kolonic i jos jedan i odveli me u policiju. Ubacili su me u jednu sobu u prizemlju policijskog zatvora. Soba
je hila puna zena koje su te noci pohapsili po sumnjivim lokalima i na
ulicama pod sumnjom da se have prostitucijom. To je ucinjeno na zahtjev njemacke komande kao mjera protiv. venericnih bolesti koje su se
pocde siriti medu njemackim vojnidma. Bilo je tu polupijanih zena,
haljine su im bile prljave i i2lguzvane, zaudarale su na znoj i necistocu.
Smijale su se razuzdano, lupale na vrata i psovale, svadale se medu
N
152
153
�sobom, pricale gdje su i s kim bile. Mene s1;1.docekale ,sa. pitanjer:n: gdje
tebe uloviSe? Moj odgovor da su me uhaps1h kod kuce 1zazvao JC buru
smijeha, prostackih rijeci, gurkanja i ismijavanja.
· Po zidovima davno nekrecene sobe bili su tragovi ubijenih stjenica i njihov ruzni mil'is bio je najjaci u toj vrueoj, neprovjetrenoj
sobi. Buve su nemilosrdno ujedale, a u citavoj sobi vladalo je nervozno,
svadalacko raspolozenje. Uspela sam se na mali prozor sa gvozdenim
resetkama koji je gledao na ulicicu koja se zavrsava kapijom porodice
Maglajlie. Cekala sam da neko od porodice Maglajlie naide da bih javila
Vahidi Maglajlie gdje se nalazim. Najmanje je bilo pozeljno da to bude
stari kadija, njen otac, ali bas je on prvi naiSao. Svi mi koji smo dolazili
u Mag1ajliea kueu izbjegavali smo susrete s njim, a on se pravio da nas
ne primjeeuje. Ipak sam se odlucila da ga pozovem. Rekla sam, cini mi
se: ,Gospodine kadija, molim vas recite Vahidi da je Dusanka u zatvoru." On nije ni zastao, niti se osvrnuo u pravcu glasa. Mil'no je otisao
ulicicom u pravcu grada, taka da nisam ocekivala da ee moju poruku
prenijeti. A on je to, pricala mi je kasnije Vahida, ipak uradio. Usao )~
ljut u njenu sobu i sa praga rekao: ,Eno ti druge u zatvoru, pozun 1
tebi je tamo mjesto." Vahida mi je kroz prozor ubacila nesto voea i
novine. Tri sata kasnije jedan policajac odveo me u Crnu kueu, a otuda
dvla zandarma sa bajonetama na puSikama spToveli su me u Kastel, !9dje
je bio vojni logor, a u prizemlju su se nalazili uhapseni komunisti.
Prolaznici su sa 6uaea::l.'jem p01Smatra1i nasu povodru - djevojka u ljetnoj haljinici, sa sandalama na bosim nogama, izmedu dva do zuba naol'UZana zandarma. U Ka~s1teliu sam smjestena u jednu ogromnu soiht1, sa
visokim prozorima koje nisam mogla dohvatiti. U sobi nije bilo niti
jednog jedinog komada namjestaja, niti kakvog drugog predmeta. Bila
sam sama. Tek sam sutradan saznala da su na istom spratu smjesteni
uhapseni drugovi, koliko se sjeeam, bili su tu Sefket Maglajlie, Munib
Cerimie, Rahmija Kadenie ·i dr. Upozorili su me da trazim pravo na setnju, knjige, posjete porodice. Drugovi su narocito insistirali da budem
pustena, jer sam u tom ogromnom logoru bila jedina zena. Na spratu
iznad nas nalazili su se mobiUsani domobrani. Bilo je medu njima dosta
mladiea iz Banje Luke koji su me poznavali. Prilikom setnje po krugu,
koja nam je dozvoljena, neki od njih su me pozdravljali, pitali da li mi
je nesto potrebno, bacili poneku jabuku. Od njih nisam dozivjela nijednu ruznu rijee, nijednu psovku, ni dvosmislenu salu.
Uspomena na ov•aj za~tvor jaika je u meni i zato sto sam tu posljednji put vidjela oca. !Dosao je sa najboljim .eebetom koje ~mo .ima~i ~
kuCi, sa najboljim peskirom koji smo cuvah za goste, domo m1 voca 1
kolaca. Tada sam ga prvi put vidjela da place, mada je pokusavao da
sakrije suze. Bio je blijed, mrsav, slabo obucen, rano ostario covjek.
Znak da je uzbuden, bila je i nemirna igra jabucice u grlu i napukli glas,
kojim je valjda sjeeajuCi se svoje proleterske mladosti, strajkova u kojima je ucestvovao, rekao: ,Kad si vee posla tim putem, keeri, bolje je
casno umrijeti nego osramoeen zivjeti." Nije pristao da primi katolicku
vjeru, ne iz nekih srpskopravoslavnih razloga, nego iz ponosa. Majka mi
je Hrvatica i njoj su dozvolili da ostane sa dvoje maloljetne djece, a oca
su otjerali u Srbiju, odakle se nikad nije vratio. Ubili su ga cetnici.
Kuea u kojoj smo stanovali i koja nam je uvijek bila tijesna, sada je
imala upola manje clanova. Brat Mirko otiSao je u partizane, a ja sam,
nakon izlaska iz zatvora, presla u ilegalce.
Iz zatvora sam pustena iznenada, jednog predvecerja. Pozvao me
je jedan logorski funkcioner, taka mi je objasnio vojnik ko~i .me sproveo do njega. Iznenadila sam se kada sam pred sobom v1d]ela sv.og
gimnazijskog kolegu Miru Sliskoviea. Stajali smo jedno pred drug1m
bez pozdrava. Rece mi da je odlucio da me pusti, ali da prije toga moram potpisati izjavu da vjerujem u pobjedu hitlerovske Njemacke na~
Sovjetskim Savezom. Odbila sam navodeCi kao razlog da se ne razm;njem u ra:tove, i da moja i~jav.a ~iffurno ?eee uticati na is~o.d. ~at.a. B1la
sam uvjerena da je tO trazenJe lZJaVe nJ~go.'(,a SOp~tvena ll11C1Ja1'1Va .. S~
dva-tri samara i psovkom maj'ke komumshcke taJ se susret zavrsiO 1
pustio me da idem.
.
. . ..
. v• . v
.
Protjerivanje Srba i JevreJa, mobihzaciJ.a ant;fa~Ist·~cke omladme
U radne logore, pretvaranje skola U kasarne koJe SU C1St1le. zutom t~ak~~
obiljezene J evrejke, mobilizacija u .domobransku VOJsku,. ag:It~S1Ja
za odlazak na istocni front, vrbovanJe radne snage za ant1f~s1stic~~
Njemacku, hapsenie, stvaranje koncentracionih logora u StaroJ Grad1s'koj, Jasenovcu, odvodenje uhapsenih pred prijeke sudo~e u. Zagr~b,
Glinu itd. stvarali su nemir i uzbudenJe kod gradana. Teska Je. u tim
danima razdijeliti sudbinu Hrvata i Musliman~ od su~bine Srb;;t. 1 !evreia, iako se kod ovih drugih radilo o istrebl.i.enJU. ~anJ~. Luka J.?;l)e ·1m~~a
dvije s•udb'ine za sVI()Ije gradane, odredene _YJerom 1 naowrn~v1noscu. PnJe
svega treba imati u vidu ogromnu k~~ezwnu snag'-: radm~kog pokret~
i Komunisticke patrije koji su decempm.~ svo~a d]eloyan]a n~dr~st~!1
nacionalnu podijeljenost i vjersku netrpelJIVost 1 ostvanvah ant~fa~I_Stlc~
ku s'V!ijest i kla'Snu solidarn01st. S druge ~tr~e, ne trelba. P.ort:CJOOJ11V~tl
ni etiku malog covjeka koji ima svoja ~<;>li_ticka, mo~alna .1 lJ~dska ~)~
rila o dogadajima koji se oko njega zbiJaJu .. Neka Je to 1 etlk~ r~~Ig1J~
i fatalisticki strah od grijeha i odmazde - nJega ne. treba pot~JenJ•1va~1,
to je sastavni dio njegovih vrijev~nost! i m.entali~~ta Jedne s~ed1?e. T? Je
etika koja potvrduje pravo na z1vot 1v egzis~e?;<;IJU ~vakom cov.1ek~ 1 ne
stoji na stanoviStu da iz tudeg zla moze prmz1c1 sv:o.]e do?ro. Ako. J.e takva moralna pozicija bila nedovoljna da se usprot1v1 akt1vno nas1lJ'-: n~
sioca genocida, ona je bila ogromna mora~nav platforma za opredJelJ1vanje ljudi i za aktivnost u narodnooslobod1l~kor:n po~re~u.
..
Ali, nisu samo gradanska solidarnost, et1~a 1 patnotlzam b1h faktori koji su poistovjetiH sudbi:nu g~adana BanJe Lu~~· Na ~rata l:lrvata
i Muslimana kucao je postar sa poz1vom za regrutac1JU. za sma, z.a rezervu .za oca, agituje se, ali i uslovljava op~~an~'k porod1ce d~vanJem d_?brovoljaca za istocni front, za ust~sk_e legiJe, .skolska omladma. ne moze
biti van ustaske mla~dezi zaposlenJe 1e uslovlJeno .ne samo nacwnalnom
prip&dnoseu nego i pot~rdenom poiitickom. pripadno~et;t rez~mu. ~ije
slucajno da je samo za godinu dana okupac1.1e u BanJOJ Luc1 hapseno
300 Hrvata i 800 Muslimana.
Pocetkom jula vee je bilo tesko sresti na ulicama Banje Luke
druga ili drugaricu iz pokreta. VeCina ?rugova ve~ su se, po zadatku
Partije, prebacili u okolinu Banje Luke 1 druge kraJeve sa zadatkom da
ncestvuju u organizovahiu ustanka.
.
U zoru sam prolazila rodnim gradom. Na svakom koraku tragl'V1
rata i fasistickog nasilja. Girrui~zija .~ kojoj ~a~ uc~la hila je .s~d~ ?.i<·'macka kasarna. Mnogi profeson ko]l su u n]OJ godmama rad1h b1h su
protjerivani i proganjani kao antifasisti.
.
.
.
Duboko me je potresla smrt R~te ~ev.I, ~ktivn~.. banJalucke an~;fa·
sistkinje, profesorke biologije U banJaluckOJ gimnaZlJ1, pedagoga kOJ1
v
154
155
•
�svojim ugladenim, odmjerenim, ali odlucnim ponasanjem postizao da je
nas buntovni razred, uvijek spreman na otpore i bojkote reakcionarnih
profesma, ovoj izvanrednoj, naprednoj zeni ukazivao svoje postovanje
uced svesrdno komplikovane lekcije iz biljnog i zivotinjskog svijeta koji nas je u to doba veoma malo zanimao. Zaklana je zajedno sa svojom
sestrom Relom, cinovnicom J avnog tuzilastva.
Sretala sam poznate ucenice i druge mlade devojke, skojevke, koje
su u teskim danima okupacije i rata postale oslonac narodnooslobodilackog pokreta u gradu. Medu njima je bila moja sesnaestogodiSnja sestra
Zora, gimnazijalka, Zdrava Km:da, Lutika Smajlagic, sestre Kapocr: i
druge. Spominjem one kojih viSe nema. Sestre Kapor ubijene su u logoru u Bosanskoj GradiSci. Lutka je zavrsila kurs za bolnicarke koji je
ilegalno odr.Zan u Banjoj Luci. Dane i no6i provodila je uz ranjenike.
Boriti se za zivote ranjenih iii im olaksati zadnje casove, to je postao
smisao zivota Lutkinog. Kada su Nijemci prodrli do partizanske bolnice,
hrabra partizanska bolnicarka je poginula. Moja sestra Zora je stupila
u partizansku jedinicu 1941. godine, gdje je bila horae, a zatim partijski
rukovodilac u ceti. Poginula je 1943. godine, jednog aprilskog dana, kao
devetnaestogodisnja djevojka, stiscud u mrtvoj ruci cedulju na kojoj
je napisala: ,Za slobodu sam zivjela, za slobodu umirem."
Julskih i avgustovskih dana, u vrijeme prebacivanja komunista u
partizane, u vrijeme stvaranja ilegalnog narodnooslobodilackog pokreta,
kada su se zatvori punili rodoljubima, kada je trebalo prenijeti municiju, oruzje, lijekove, priiniiti na komuk ilegalca i proves•ti do prvih partizanskih straza - na kraju grada, pokazalo se kakvu snagu predstavljaju zene Banje Lulke za narodinooslotbodilaaki pakret. To su ne samo one
zene koje su kroz studentski i radnicki pokret davno nasle svoj put, ne
samo one koje su bile u zenskom pokretu iii nekoj drugoj naprednoj organizaciji - nego i zene radnika, majke i sestre, srednjoskolke, medicinske sestre, zene prisilno mobilisanih domobrana. One su demonstrirale protiv skupoce i nestanka zivotnih namirnica, primale u svoje kuce
ljude i zene kojima prijeti hapsenje, za vrijeme racija sklanjale srpske
i jevrejske porodice, svoje komsije, prihvatale na cuvanje stvari porodica koje su nasilno iseljavane, skupljale i nosile u zatvor hranu za zatvorenike.
U Crnu kucu, gdje su hili zatvoreni taoci ili muskarci i zene sumnjivi kao antifasisti, svaki dan se organizovano nosila hrana, koja je samo
formalno hila namijenjena pojedincima. Velika kolioina hrane govori
da je bila namijenjena vecem broju zatvorenika. U zatvoru su formirani
odbori za diobu hrane, tako da se podjednako dijelila svim zatvorenicima. Sve je to radeno u uslovima kada je snabdijevanje bilo ograniceno,
dok su zalihama zivotnih namirnica raspolagali crnoberzijanci. U gradu
je djelovala Narodna pomoc, koja je imala svestranu namjenu - pomoc borcima i zatvorenicima kao i njihovim porodicama.
Male prizemne kuce po banjaluckim mahalama, zahvaljujuci stotinama aik1Jivistkinja, bile su za oklliPatore i ustase neosvojive tvrdave.
Bile su to ·porodice Ciji su svi danovi osjecali i radili isto, ukljucujuci
i djecu.
Tesko je red koliko je u to vrijeme bilo ilegalaca u Banjoj Luci, njihov broj se mijenjao, zavisno od veza sa partizanima i mogucnosti izlaska iz grada. Rada Vranjesevic i ja promijenile smo oko desetak stanova
prije odlaska na oslobodenu teritoriju. Zene su nas primale hrabro,
spremne i da nam posluze kao veza sa pojedinim drugovima i druga-
156
157
ricama, da prenesu poruke itd. One su se osjecale dijelom tog borbenog
fronta, pune hrabrosti i humanosti.
U to vrijeme bila sam clan Mjesnog komiteta KPJ za Banju Luku,
koji je formiran nakon odlaska velikog broja drugova u partizane. U
Komitetu su se nalazili jos Rada Vranjesevic, Vaso Butozan, a sekretar
je bio Dusan Bole, Slovenac, Cija ,je cijela porodica bila na strani radnickog pokreta i tada se aktivno ukljucila u antifasisticku borbu. Kasnije, je u· Banja Luku stigla i Zaga UmiCevic, s•tudentJ.k!inja iz Bosan'S'kog
Novog, koja je postavljena za sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a.
Odr.Zali smo, koliko se sjecam, tri sastanka Komiteta - jedan u kukuruznoj njivi na kraju grada, drugi kod Vahide Maglajlic i treCi u kuci
Zdrave Korde. Nas rad se sastojao u odr.Zavanju veza sa pojedinim komunistima i simpatizerima u gradu, rasturanju propagandnog materijala, naroCito proglasa CK KPJ od 4. jula 1941. godine. Jedan dio primjeraka umnozila je Danica Susac, koja je radila u ustaskom stozeru.
Koliko se sjecam, proglas smo dobili od Dure Pucara, a donijela ga je u
Banju Luku Adela Sunaric, krojacka radnica iz Sarajeva u svojstvu
kurira PK za Bosnu i Hercegovinu. Proglas je davan pojedincima na
citanje s tim da ga predaju dalje. Neke letke i sami smo pisali, sjecam
se jednog koji je potpisao Mjesni komitet SKOJ-a, mislim da je to bilo
povodom pogibije Ivice Mazara.
Partijska organizacija prosirivala se mladim snagama, naroCito
zenama i djevojkama. u to Vlrijeme primljeni su u Partiju Havka i Ibro
Sarac, Zumra Cejvan, Zdrava Korda, Fahira Fejzagic, Muharem Alijagic,
Milena Ljubotina, a isto tako mnogo omladinaca i omladinki u SKOJ.
Bio nam je cilj da u pet rejona Banje I.Juike stvorimo partijske i s•kojevske organizacije. Radilo se na sirenju vijesti o stanju na frontovima, o
nedjelima okupatorskih zavojevaca i ustaskih vlasti, informisanju gradana o prvim uspjesima ustanka, sakupljanju pomoCi za pohapsene i
njihove porodice, na dobijanju podataka koga ustaske vlasti hapse,
organizovanju prebacivanja ilegalaca u partizane, prikupljanju odjece,
obuce, sanitetskog materijala i oruzja i njihovog otpremanja na ustanicku teritoriju.
Dr Vaso Butozan odr.Zavao je vezu sa velikim brojem ljekara, apotekara i drugog osoblja u banjaluckoj bolnici, gdje je bilo dosta simpatizera radnickog pokreta i antifasista. Tu su radili vrsni i popularni banjalucki ljekari - specijalisti dr Asim Kulenovic, dr Danica Perovic, dr
Suzana Cani, dr Mirjana Belesnin, dr Zukanovic, medicinska sestra
Zlata Smailagic, a sluzbenici bolnicke administracije hili su simpatizeri
Milenko Grahovac i Lujza Lipovac. U Higijenskom zavodu hila je namjestena kao sluzbenik Mira Vinterhalter, poznata komunistkinia. U
apoteci Cisar:la, koji je bio ,ceskog porijekla, mogli su poznati antifasisti
nabavljati razne lijekove bez recepta, u velikim kolicinama. Kljucevima
bolnicke apoteke, koliko se sjecam, raspolagala je dr Margita Herd i
preko nje se dolazilo do izvjesne koliCine lijekova. Pod zastitom ovih
antifasista mogla je opstati dr Gertruda Stern, Jevrejka, tiha, mala zena,
ali vrstan strucnjak. Izasla je u partizane sa drom Danicom Perovic
radila na organ:izovanju sanitetske sluzbe, a streljali su je fasisti ka~
ljekara Kozarskog partizanskog odreda za vrijeme neprijateljske ofanzive na Kozaru 1942. godine.
Vanrednu ulogu u tim danima imala je Vahida Maglajlic. Sakupljala je namimice, lijekove, trazila stanove za smjdtaj ilegalaca, agitovala
za narodnooslobodilacki pokret, raznosila ilegalnu stampu i letke, sHa
�pidzame za ranjenike, prenosila poruke ilegalcima, oddavala vezu izmedu Mjesnog komiteta KPJ Banje Luke i Dure Puoara-Starog za vrijeme njegovog boravka u Banjoj Luci. Cvrsto situirana porodicnim vezama i poznanstvima, narocito u musl'imanskoj sredini, koristeCi se do
maksimuma ugledom porodice, ona je, zahvaljujuCi licnim osobinama
hrabrosti, okretnosti, yreduzimlj~':'osti i dubokom osjeeanju da se borf
z~ I?:avedn~ vstv~:' ~nla u to vnJeme skoro nez~mjenljiva. Sa nekom
dir.lJIVO:U nJezn~scu 1 '! _neprestanom strah~. d~ ni]e dovoljno bezbjedan
bdj~la J~v nad s1gurposcu Dure P.t;,cara, koJ1 Je tada boravio u Banjoj
Lu~1.. ~neal~ pam. ~e .kako ,Stan . neprestano seta po maloj sobici u
koJOJ Je SIDJ~~.te~ 1 g.dJe mu prozon ne dopiru ni do koljena. ,A ona jos
poslagala seC1Je 1 mmderluke uzdu:l duvara, pa ne moze ni tri koraka
ces~i~o napraviti", ljutila se na neku svoju rodicu kod koje je bio
smJesten.
Pocetkom septembra 1941. godine Rada Vmnjesevie i ja stanovale
smo u novosagradenoj kuCici Muiharema Alijagiea, podvornika u Sumskoj upravi u Banjoj Luci. Muharem je, po nadatku Dure Pucara, krenuo ~ao kuri~ u pravcu Drvara, koji su za~IZele ustanicke snage. Dijelile
smo cut.ke bngu sa 1':1:uharemovom ?obrocudnom zenom Timkom, koja
kao da Je U .~rU~ SV?Jlh SVa~odne.vmh mavterijalnih briga stavila i sigurn~~t n~s dv1JU, 1 bngu z~. djecu 1 za muza ·O kome nije znala kuda je
otrsao 1 kada ce se vrat1t1. Muharem se pojavio nakon nekoliko dana
iznenada kao sto je i otiSao. Bio je odusevljen. Donio je ,Gerilac", mnos:o letaka, tekst partizanske zaikletve. ,Zaklinjem se svojom caseu i cascu svoga naroda ... " citala sam, u stvari, zaklinjala se pred nevidljivim
narodo!fl,.pred Pa:tiion;, svim z.aroi? svoje proleterske mladosti i svog
komumst1ckog ubjedenJa. U na1kraoem vremenu Rada i ja znale smo
na~amet tekst zakletve i ponavljali je u susretu sa drugovima i drugancama.
Izvjdtaj koji je iz Drvada donio Muiharem b'i1o je na nelk:i nacin
povezan sa daljnjim Radinim i mojim zadacima i mjestu partijskog
rada. Prije toga bilo je zakljuceno da jedna od nas treba da ide u Tuzlu, ·~ druga u Sarajevo na ilegalni rad. Iz Tuzle je vee stigla na rad u
B~nJu Luku Jovanka Covie, inace komunistkinja iz Sarajeva. StvaranJeii?-. slobo~ne. teritorije promijenio se nas raspored, te smo po zadatku
PartiJe upucem na oslobodenu teritoriju Drvara.
U prvoj polovini septembra 1941. godine krenule smo, iz Banje
Lu~~ P.rerr:a Prij.edoru, ~ zoru, u vozu punom ustasa i agenata koji su
leg1t1m1s~l_r pu~~·u~e. UmJesto nas .dvije, legitimacije su pokazivali Sand?,r Bl~~1c, ~OJ1 Je Radu predstavw kao svoju sestru, i Muharem Alijagic,v ko.11 me)e p:vedsta~io kao s~oju z~n'-: Timku i glumeei ljubomornog
muza. navlacw. ~1ze ~rm veo, pecu, koJa Je prekrivala moje lice. Sjeeam
se, m Rada m Ja msmo bile u stanju da se radujemo sto izlazimo iz
pa·kia okupacije i progona.
_Stigli .s,r:w u Prijedor, gdje je trebalo da sacekamo kurire sa kojima cemo !c1. na .osl.oboden~ teritoriju. Na samoj stanici sreli smo
~rup~ ustasa I pohcaJaca kOJ1 su sprovodili vezanog u Lance, kako smo
asmJe saznale, sekretara Opstinskog komiteta KPJ Prijedor Muharema
158
159
Suljanoviea. Nasa veza hila je Mira Cikota, koja je kasnije zamijenila
Muharema na mjestu sekretara.
Mali gradie u blizini Kozare dozivio je klanje i ubijanje hiljada
svojih gradana iz grada i okoline. Zatvor je bio pun rodoljuba i antifasista. Pa ipak je aktivnost narodnooslobodilackog pokreta hila neunistiva. Na Kozari su vee formkane cete i bataljoni boraoa protiv fasistickih okupatora i izdajnika. Prijedor je svoje nade vezao za njih poma:luei
ih svim snagama.
U gradu je postojala partijska i skojevska organizacija, a veliki
broj gradana i gradanki ucestvovali su u raznim oblicima pomaganja
narodnooslobodilacke borbe. Za nekoliko dana boravka u Prijedoru saznale smo za mnogo ponresnih ljudskih i porodicnih sudbina, upoznale
nekoliko mladih komunistkinja, hili primljeni kao ilegalci u kuCi Darinke Gasie i Jovanke Miodrag, majki koje su posle putem svojih keeri,
clanova SKOJ-a. Bilo je dirljivo sa koliko su odgovornosti one i druge
majke u Prijedoru slusale svoju nepunoljetnu djecu i saradivale na izvr~avanju svakojakih opasnih zadataka. Jedan od tih bilo je i primanje
ilegalaca koje su dovodila njihova djeca.
.
Mira Cikota, koju sam tada upoznala, hila je obrazovana mlada
zeha, majka jedne djevojcice. u pokret je usla jos prije rata i ispoljila
ozbiljnost, pouzdanost i sposobnost za politicki rad. Nas susret bio je
kratak da bi mogla nesto posebno reCi o njenim osobinama, ali i za to
kratko vrijeme shvatila sam da vlada situacijom, da se snalazi u poslu
koji je preuzela na sebe, da je odmjerena u govoru i postupcima.
Za nepunu godinu dana Mira je svojim revolucionarnim djelom i
zivotom potvrdila svoj stoicizam i svoju vjernost revoluciji. U maju
mjesecu 1942. godine docekala je veliki dan - prvo oslobodenje Prijedora, kome je i sama mnogo doprinijela obavjestavajuei partizane o
rasporedu neprijateljskih snaga, naoruzanju itd. Vidjela je snagu partizanskog oruzja i velicinu svoga grada u tim danima, kada su stotine
mladiea i djev.ojaka Prijedora stupali u partizane. Nakon pocetka neprijateljske ofanzive na Kozaru i povlacenja nasih snaga iz Prijedora krenula je u Kozaru. Uhvaoena je i osudena na smrt vjesanjem, iako je
bi;la u dmgom s'tarr1ju. Za njom je ostalo pi1smo majci koje poooaje
cijela zemlja.:
,Osuda je izrecena. Sjedim u eeliji i cekam da dodu po mene. Nisam ovdje sama. Razgovara se, pjeva se. Htjela bih vam svima reCi da
se ne zalostite. Uzivila sam se u ovo stanje, a pomisao da je ovako zavrsilo na hiljade i hiljade ljudi ublazuje moju bol i zalost za zivotom.
Cula sam da je moja draga Ljilja kod vas. Mirna sam jer mi je ona
hila jedina briga, strahovala sam da ee ona ostati daleko od vas. Sunce
moje milo, mnogo je prepatila posljednjih dana, lutajuCi i bjezeei sa
mnom. Nadam se da ee se uskoro oporaviti i da ee biti dobra djevojcioa. Znam da je svi mnogo volite, ali znam, draga mama, da sam ti zadala. i mnogo brige,, jer je ona jos mala, a sada joj se valja privikavati
na jedan novi :livot u kome neee imati mamu koja razumije svoje dijete
i stoji uvijek uz njega. UCite je na red i rad i neka ti vee sada pomaze
u malim kuenim poslovima. Poljubi mi je mnogo puta, reci joj da je
mama pozdravlja i zamoli je da bude dobra i poslusna".
Na smrt rjesenjem osudena je i mlada prijedorska sluzbenica Zdrava Stefanovie, takode uhvaeena za vrijeme kozarske ofanzive.
�Iz P:djedora nas je izve1a Nevenka AntonijeviC-Pucar preko rnosta
na rijeci Gornjenici, koji je cuvao ustaski strazar. Dok je Nevenka razgovarala s njirn, rni srno prosle. U jednoj kukuruznoj njivi oslobodile srno
se zarova.
Krenuli srno sa jos nekoliko drugova i kuririrna put Grrneca.
Septernbra 1941. godine stigle srno Rada Vranjesevic i ja na sloobdnu teritoriju Podgrrneca u Majkic Japru. Poslije zarkih ljetnih dana
provedenih ~ Banjoj Luci i Prijedoru pod zarorn, docekala · nas je priJatr:-a hladovma Grrneca, zelene njive kukuruza, spokojni rnir prirode u
prv1rn jesenjirn danirna. Ali nije bilo vrernena rnisliti o prirodi. Duz
podgrrnecke ceste sablasno su se crnjele popaljene kuce bez vrata i prozora, bez zivota. Suvaja, Jasenica, Benakovac Lusci Palanka .tri Dubovika, Lipnik i rnnoga druga sela popaljena ;u u julu i avgu~tu kada
su ustase ovdje izvrsile klanje i ubijanje Srba. Sarno u deset sela bosanskokrupske opstine ubijeno je tada 2 319 stanovnika, od toga 678
djece. Muslirnanska sela Zelinj i Arapusu u Podgrmecu spalili su u znak
odmazde, nacionalisticki-cetnicki orijentisani elernenti iz ustanitkih red~:n~a, a Muslirnan~. iz J~h sela otiSli su iz nJ.ih. Popaljena i napustena sela
vidJela sam kasmJe s1rorn Bosanske kraJme, a crna rnararna za rnene
kao d.~ je po~tala. siill:bol ~ra~iSke zen~ i rnaJk_,e. Pored popaljenih kuca
sa koJih m ~1se m snJegovi msu rnogh spratl cad, prolazila sam sa viSe
nelagodnostl nego preko seoskih grobalja. Prozori su izgledali kao iskopane oci nekadasnjih stanovnika ovih kuca, a desavalo rni se kasnije,
~a~a sal? ,urnorna i pro.~eb~a prolaziJa kraj njih, da kroz rnagle predvecerJa OSJecarn kao da VIse 1 nerna mkoga na svijetu, kao da je sve izurnrlo. U te jos tople jesenje dane, porodice su se zadriavale u rusevinarna kuca ili zivjele u stalarna da bi mogle srediti ljetinu. Bile su to vecinorn zene, djeca i starci. Odrasli muskarci boravili su u cetarna sa zadatkorn da brane sela. Oruzja je bilo malo, pa su mnogi hili naoruiani
vilarna i roguljama.
v Os~ovni po!iticki problem bio je bratstvo i jedinstvo. Nasljede
proslostl povarr:p1reno .ok~p<_~-torsko-u~tas~om n~mjerorn istrebljenja srps~?g narod<~; suzc,tvalo Je v1d1ke ustamka 1 svodllo dogadaje ne na zajedm~kuv nesrecu sv1h _na~oda, nego na ono sto su okupatori zeljeli- bratoublla~k~ borbu. ~IO Je. to dug posao koji je od kornunista zahtijevao
strp~JenJ~,: r~ZUID1J~vanJe, a u :prvorn .redu stvaranje jedinstva na djelu,
u zaJedmckoJ borb1 Srba, Mushrnana 1 Hrvata protiv okupatora i ustasa.
.s~o je snaga Partije i SKOJ-a viSe jacala, to je istina da bez bratstva 1 Jedmstva nerna opstanka dublje prodirala u narod, bez obzira na
pokusaje reakcionar~i~ !judi u ovirn selima da odvrate narod od programa. narodnooslobodilackog pokreta. Vrlo brzo rnoglo se jasno razliko~ati o~o .sto )~ bHc:.ogorcenje. srpskog naroda, nad kojim su okupatori
1.ust~se 1z':~s1h zlocm~, ~d. SVJe~n~ .akcije pojedinaca, pocetnicki orijentlsan!h, k~Jl. su ~astoJah 1skonstiti raspolozenje Srba za daljnje prod~~lJa:ranJe Jaza Izrnedu Srba, Hrvata i Muslirnana. Dok se cetnistvo u
SVIJesti srpskih rnasa javljalo u pocetku kao akcija protiv uniStavanja
~rp~k.og. ?~ro~a, vrlo brzo se pokazalo da je ono znak za raspoznavanje
SOVllllStlCklh 1 klasno neprijateljskih elernenata koji kroz sirenje vjer-
160
161
ske i nacionalne netrpeljivosti zapocinju, u stvari, svoju kontrarevolucionarnu akciju protiv naroda i Kornunisticke partije. Uhijanje rnirnog
rnuslirnanskog i hrvatskog stanovniStva, pljacka i paljevina sela, to jest
svi oni vidovi uniStavanja koje su vrsile i ustase nad Srbirna - sve
je to znacilo neposrednu pornoc okupatoru i ustasarna, koji su u ovakvim akcijarna vidjeli rnogucnost da sto sire aktiviraju hrvatske i muslimanske rnase u borbi protiv Narodnooslobodilacke vojske.
Aktije protiv pustanja zarobljenih dornobrana kao vojnika koje
je prisilno rnobilisala ustaska driava, nastojanje cetnickih elernenata
da se u vezi sa dolaskorn talijanske vojske u garnizone Bosanske krajine
stvori utisak da su oni dosli da zastite srpski narod i da se protiv njih
ne treba boriti - sve su to bile dnevne trzavice i jasni znaci da se
unutar ustanickih redova nalaze kontrarevolucionarne snage koje ne
sarno da slabe jedinstvo ,akcije nego su sprernne i na izdaju ustanka. To
znaci da je i prije oforrnljavanja cetniStva kao vojne i politicke forrnacije rnonarhije i izbjeglicke vlade ono bilo stalno prisutno kao protivnik programa narodnooslobodilackog pokreta i Kornunisticke partije
ispoljavajuci se kroz pojedinacne i grupne akcije najreakcionarnijih
elernenata u borbi protiv uticaja Partije u narodu.
Krajern 1941. godine, naroCito nakon dolaska italijanske vojske
u Liku i Bosansku krajinu, poCinje organizovana akcija okupljanja
cetnickih snaga pod parolorn da su Italijani zastitnici srpskoga naroda,
da se ustanicke snage ne rnogu boriti sa dvije velike driave, propagandorn da su italijanski okupatori bolji, da ne treba sa njirna prihvatiti
borbu itd. Tih pokusaja bilo je na drvarskorn, grahovskorn kraju, zatirn
u Podgrrnecu itd., ali bez znacajnijih rezultata u odvajanju naroda od
Partije i NOP-a.
Na slican nacin zaos1ravali su se odnosi i vodila borba pril'iikorn
izbora narodnooslobodilackih odbora u koje su nastojali uci i takvi ljudi
koji bi ,stitili" svoje selo od davanja za vojsku, od zajednickog rada i
rnedusobnog pornaganja. Narodnooslobodilacki odbori formirani su u
svirn oslobodenirn selima i rnjestirna, a u toku je bilo forrniranje opstinskih narodnooslobodilackih odbora. Sigurnost i dosljednost sa kojorn su
odbori, izabrani na javnirn skupovirna naroda, obavljali svoje slozene zadatke - ishrana vojske, obezbjedenje zaliha hrane i ostalih potreba,
organizovanje bolnica i prihvatanje ranjenika, evakuacija stanovniStva
i njegove irnovine u slucaju neprijateljskog napada, briga o obradi zernlje boraca, prihvatanje izbjeglica i rnnogobrojne druge akcije - irnali
su velikog odjeka u narodu. Vee se stvarala svijest o novoj, istinskoj narodnoj vlasti, drugacijoj od one koja je 1941. godine dovela do slorna
Jugoslavije, a koju su i u mirnirn vrernenirna ohicni !judi parntili po
bezakonju, zandarmslkorn nasilju, poreZJnicima i f.1nansima.
U borbi protiv narodnooslobodilackog pokreta reakcionarni elementi su pokusavali da sprijece okupljanje ornladine, zena, koristeCi se
argurnentima ,stoljetnog reda", koji sada kornunisti razbijaju. U neurnornoj svakodnevnoj borbi za usvajanje prograrna narodnooslobodilackog pokreta, organizovanju svakodnevnih akcija za pornoc NarodnooslobodHackoj vojsci, popunjavala je Par1Jija s,voje redove provjerenirn
kadrovirna. Veliku podrsku i najsiru bazu stekla je Partija u ustanickorn Podgrrnecu, drvarskorn okrugu, Kozari, u redovirna ornladine i
zena. Sve rnanje je bilo moguce da se porodicnirn autoritetorn sprijeci
11 Zene BiH u NOB 1941-1945.
�aktivnost .Zena i djevojaka, jer se razvijala njihova sopstvena svijest i
odgovornost. Sto su vise jacali ovi novi elementi drustvenih odnosa, to
je mam'je ostajalo mamev&rskog pros1tnra za r&d i UJticaj konzervativaca
i politickih protivnika narodnooslobodilackog pokreta. Pojam ,reakcija" u sredinama gdje se kroz politicko organizovanje cijelog naroda
vrSila ostra podjela prema doprinosu pokreta, odomacilo se kao biljeg
sramote i izdaje, pasivnosti i nevjerice u snage na:r;oda.
Negdje pred kraj jeseni 1941. godine Oblasn( komitet KPJ za Bosansku krajinu postavio je pitanje organizovanog rada sa zenama, ucesca zena u vlasti, primamja u Partiju veceg broja zena sa sela. Stvoren
je inicijativni odbor za formiranje Antifasistickog fronta zena. Rada
Vranjesevic je rukovodila ovim poslom. Prvi put se u ovim vrletnim
krajevima cula rijec slobode za zenu, za pmva zena na bolji zivot i ljudsko dostojanstvo. Rada je okupila oko sebe sirok krug zena i za kratko
vrijeme pocele su da izrastaju zene rukovodioci. Koliko se u to doba
preiko noCi probudilo iz vjeikovnog sna nepokJo'leiblj'ivih boraca medu
zenama! Sa jednostavl!loscu, prirodno, seljanka je ostavljala posao da
pokaze kuriru put ili da ode u posjetu vojsci. Nosila je darove ranjenicima, iSla na konferencije. Sa rukama prekrstenim preko pojasa ili nervozno podvlaceCi ikosu pod mammu, ne gledajuCi nikoga, zbunjena,
ali uvjerena, ddala je krajiSka seljanka svoje prve govo:r;e.
U zimu 1941. godine upoznala sam Danicu Medan, lijepu ozbiljnu
zenu seljanku iz Srpske Jasenice, Cijeg su muza ustase zajedno sa jos
150 domaCina iz tog sela sa kuluka odveli u Krupu, zaklali i bacili u
ponor. Ostala je sa dvoje nejake djece. Tada mi je pricala o radu njihove partijske organimcije, o radu :lena, pokazala mi gomilu carapa i priglavaka koje su prikupili za vojsku. Ova snazna i dostojanstvena zena,
ugledna i postovana u selu, nosila je svoju tugu ne govoreCi nikome o
njoj. Nikada nije posumnjala u snagu naroda i nijedan posao niie smatrala teskim. Hila je prva odbornica u Opstinskom narodnooslobodilackom odboru.
Kad je pocetkom 1942. godine veliki dio zapadne Bosne osloboden, rad na organizovanju :lena uzeo je pun zamah. Marta 1942. godine
formiran je Sreski odbor zena za srez Drvar, a u aprilu su u svim
drvarskim selima postojale organizacije :lena. U tom radu angazovali
su se i Sreski komitet i svi clanovi Partije.
Na terenu Podgrmeca su sredinoa:n 1942. godine bile formirane
organizacije :lena u 72 sela od 80, koliko ·ih je bilo ukupno. Na podrucju
Kljuca i Mrkonjic-Grada do kraja godine bilo je 25 seoskih odbora.
Krajem godine formirani su seoski odbori i u srezu jajackom. Uspjesno
se razvila organizacija i medu MusHmankama Cazina, Velike Kladuse i
u muslimanskim selima bosansko-krupskog sreza. U cazinskoj opstini
j e organizovano 350 Muslimank'i.
Na oslobodenoj teritoriji zapadne Bosne u toku 1942. godine organizacijama AFZ-a bilo je obuhvaceno preko 40 hiljada :lena. Sarno u
seoskim odborima, u koje su birane najaktivnije zene, bilo je oko 3 000
odbornica, medu kojima je bilo viSe od treCine clanovaKPJ. Kada se zna
da do ustanka u ovim selima nije bilo zena u clanstvu KPJ, onda je jasno koliko su za to kratko vrijeme zene pokazale svoje sposobnosti da
ulaze u politicki zivot i da se svim snagama bore za slobodu zemlje
i naroda.
162
163
Hiljade odbomica i aktivistkinja AFZ-a bile su mlade zene koje su
imale nejaku djecu. Pokusavam da se prisjetim neke koja je odbijala
da radi zbog toga sto je potrebna svojoj djeci. Ne sjecam se ni jedne.
Ne znaci da se nisu brinule, da nisu zeljele da ih stite i vole punom
materinskom ljubavlju i nagonom. One su se borile za ljepse i sretnije
materinstvo.
Kada hi trebalo od svih herojstava naseg naroda izabrati najvece
- onda'bi malo koje bilo ravno herojstvu majke u narodnooslobodilackoj borbi. Jedna starija zena iz popaljenih Resavaca, koju sam s porodicom nasla u Bosnjacima, tugovala je za sinom zarobljenikom negdje
u logorima hitlerovske Njemacke. ,Dala bih zivot samo da ga vidim s
puskom u ruci protiv Svaba i ustasa. To bi bio najljepsi partizan" sanjarila je starica snovima revolucije. ,A moj sin je u proleterskom
bataljonu" - ponosila se druga majka, dok je duboku brigu skrivala
pitanjem: ,Gdje H sad nasi proleteri razgone dusmane?"
Prekonoc su ovdje iScezli stari obicaji da se glasnim naricanjem
ozaljuju mrtvi. Bila je to dostojanstvena tuga, velicina bola ispoljavala
se u mdnji, u jos zesCim udarcima po neprijatelju. Djeca su rasla kraj
zgariSta razorenih domova, slabo obucena i hranjena. Revolucija je
izmijenila nj'ihove igre, nauCila ih da priljubljena uz zemlju slusaju
grmljavinu sa frontova, da od oca i brata borca prizeljkuju kl:io poklon
kapu partizanku, petokraku zvijezdu, olovku, da u svojim djecjim snovima zele kao najvecu srecu da postanu kuriri i pratioci slavnih komandanata.
Patrijarhalna porodica mijenjala se u svojim shvatanjima odnosa
prema drustvu i u unutrasnjim odnosima. Odnosi generacija su se mijenjali. Mladost je postajala oHcenje snage i borbenosti. Zene su s hrabroscu vojnika obavljale teske poslove potrebne frontu i same uzimale
pusku u ruku. Njihova drustvena uloga uticala je i na pojmove i norme vaspitanja djece. Ljubav prema narodu i slobodi prekonoc je mijenjala odnos zene prema vanjskim zbivanjima, dovodila ih na mjesto narodnih tribuna i boraca. Soja Copic bi zivjela u uspomenama ovog kraja kao dobra :lena i plemenita majka Branka, Rajka i Smiljke. Ali vrijeme .ie trazilo ne samo njenu djecu i sve ono najljepse sto je zasadila
u njima, trazilo je i njen izlazak u svijet. I, eto, ta maika, ko.ia je razvila
u svojoj djeci mastanja i ljubav za knjigu, i sama se latila posla - da
sastavlja govore, da predsjedava konferencijama; ona je to cinila ostajuci jednostavna, blagorodna, velika i hrabra zena i maj.ka i onda kada
je ponijela crninu, najprije za sinom Rajkom, borcem KrajiSkog proleterskog bataljona, a zatim za kcerkom Smiljkom, ciju su neiscrpnu zivotnu radost sledili zauvijek grmecki mraz i snijeg u cetvrtoj ofanzivi.
Grmecka djevojka Stana Stupar istakla se hrabroscu vojnika odmah 1941. godine, ucescem u napadu na zandarmerijsku kasarnu na putu Bosanski Novi-Bosanska Krupa. Stroga prema sebi i drugima, odlucna i hrabra, zeljela je da bude tamo gdje se stoji prsa u prsa s neprijateljem. Putevi rev.olucije odveli su je od rodnog Grmeca na Prenj i
Jablanicu, na Sutjesku i Zelengoru. Tamo negdje je i grob ove djevoj1ke
ispod Grmeca, sanitetke i hrabrog vojnika, koja je poginula u prvo.j
borbenoj li[liji, braneCi ranjenike.
Sa ljubavlju je otvarala drugaricama svoja vrata Stoja Indic iz
Lusci Palanke, razmiSljala o nasim sudbinama prateCi nas toplim pogle-
�dam plavih ociju, nocu potajno otvarala nase ranee i prala nam rublje,
a odlazeCi od nje bile smo sigurne da je negdje u nase stvari ubacila
vunene carape, posljednje parce dugo cuvanog sapuna, pa cak i soli.
Gotovo svako je selo dalo zene i djevojke borce, bolnicarke, odbornice, ucesnice u raznim akcijama, kurire i obavjestajke. Rukama punim zuljeva od nosenja ranjenika, teskih poljskih radova, prenosenja
hrane za vojsku, one su se prihvatale akcije da opletu odjecu za vojsku,
da nauce cHruti i pi1sa:ti, prihva-tale ummnu vojsi~u kada se v:racala s
fronta. Te iste ruke, sa svim osjecanjima za lijepo sto je zivjelo u njima,
uljepsavale su prostorije u kojima su se oddavale vojne, partijske i
druge konferencije. BojeCi bijela platna, one su stvarale crvene zastave
revolucije, vezle i plele ukrase, cineCi te dvorane toplijim i svecanijim.
Prihyatale su zbjegove sa Banije, djecu sa Kozare, iSle na vojnopoliticke
tecaJt:;Ve, dda}e govore, p}aka}e U tiSini llOCi i stvara}e pjesme 0 borbi.
I staJale uspravno, hrabre i odlucne, dostojne najvece borhene slave
koja se stice u borbi za slobodu zemlje i naroda.
Tokom oruzane borbe, kojoj se podredivao Citav zivot naroda,
skoro neprimjetno su se ddavale duboke promjene iza frontova na slobodnoj teritoriji. Sarno je organizovan narod mogae da da takvu podrsku vojsci, da zamijeni magazine i intendanture, da se sam pretvori u
neiscrpan rezervoar za izmirenje njezinih potreba. I da neprestano daje
nove borce, da jaca ustaniCikru armiju ljUJdstvom, da joj sa:lje najljetrse i
najhrabrije sto je doraslo u ovim slobodarskim selima. Zivjelo se u atmosferi u kojoj je hilo i tuge i ponosa, i gorke radosti zbog pobjeda izvojevanih krvlju najbolje djece.
Sjecam se kada je stigla vijest o pogibiji mnogih boraca Prvog
proleterskog bataljona Krajine, bataljona formiranog od tri cete najboljin boraca Grmeca, Kozare i Drvara. Tada je Branko Copic napisao svoju cuvenu ,Pjesmu mrtvih proletera". Usmene novine koje su priredivane svako vece u drugom selu imale su na dnevnom redu i tu pjesmu.
Mnogi ljudi koji su je culi u svom selu odlaziH bi sutradan u susjedno,
gdje je oddavana priredba, da je jos jednom cuju. Starci i djeca, omladina i sredovjecni ljudi bezglasno su tugovali, ociju svijetlih ad suza
i bolnog ponosa. Proleteri su hili nezacjeljiva rana Grmeca i Citave Krajine i zavjet nepostednoj borbi protiv okupatora i izdajnika. Srce se
grcilo pred tim bezglasnim jaukom naroda koji se pretvarao u snagu
osvete i borbe za pravdu.
Veliki znacaj za dalji razvoj organizadje zena u Bosni i Hercegovini, a posebno u Bosanskoj krajini, imala je Prva zemaljska konferencija Antifastistickog fronta zena Jugoslavije, koja je u decembru 1942.
godine oddana u Bosanskom Petrovcu. Osim 166 delegata, na Konferenciji je hila prisutno i nekoliko stotina zena sa oslobodene teritorije Bosanske krajine.
Prva Oblasna konferencija AFZ-a za Bosansku krajinu oddana je
5. septembra 1943. godine u Podgrmecu. Na konferenciji je donijeta
rezolucija i postavljeni su zadaci: dalji rad na okupljanju svih zena u
narodnooslobodilacki pokret, ucvrscenje jedinstva srpskih, hrvatskih i
muslimanskih zena, stvaranje organizacija na neoslobodenoj teritoriji,
da se poveca pomoc vojsci putem takmicenja, pomoc narodnooslobodilackim odborima u sabiranju ljetine, pomoc izbjeglicama i postradalim
krajevima, vece ucdce zena u narodnoj vlasti, suzbijanje nepismenosti
164
165
putem analfabetskih tecajeva, rad x:a opstem uzdizanju zena preko politiCko-vaspitnih kurseva 1 predavanJa.
. ..
.
Kakav je sirok krug aktivistkinja obuhvacen. orgam~aciJOm, govon
i podatak sto je, na primjer, u sanskom sre!u b1lo sredmom 19~4. go:
dine 3 695 · zena koje su aktivno radile u AFZ-u, u srezu Bosanskl N.ovi
3 000 u Bosanskoj Krupi bilo je organizovanih zena 2 984 (neorgamzovanih 251). Oruzana konferencija zena Podgr;n~ca o.dr.zana je 16. ~ep
tembra 1944. godine u prisustvu 300 delegatkmp koJe su predstavlj~le
11 hiljada organizovanih zena. Jajc~, qrmec, J<upres,. Pr~~or, ~ravmk,
MrkonjiC Grad, gradove i sela preknla Je mreza orgamzaciJa AFZ-a snazan oslonac narodne vlasti i narodne armije.
Koliko su .Zene cijenile svoju organizaciju i zeljele da u njoj rade,
govori i ovaj primjer:
Bio je mjesec septembar 1942;. god ine. IS.la s~m. sa Va~om. Trikicem
u grahovski srez radi obilaska partljske or~.amzaciJe lv~orn;ura~Ja odbo:a
AFZ-a. Tisinu rane jeseni s vremena na vnJeme narus10 b1 odjek ba~aca
iz daljine, iii jedva razumljivo stektanje nritraljez.~. ISli smo cut.e~I :svako od nas mislio je svoje, tek s vremena na vnJ.~me pro~ovonh bismo o ponecem usput, o imenu patoka, brdu, o akc1pma koje su tu vodene.
Nad nama je sijalo sunce, a na kraju horizonta sijevale su munje
iz kiSnih oblaka. I preko nas je prosao rijetki pljusak ka.o. odjek. ?aleke
oluje. Pred vece se sasvim izvedrilo. Bili smo s~oro na cilJu. Ta~IJanska
artiljerija, koja se nalazila u Grahovu, ~ukl~ Je nepre~tano I??J.aS sela
ispod planine Jadovnika. Narod se pres~ho u su:nske bajte. ~m~l~ smo u
sumrak na blatnu sumsku stazu, razgazenu bos1m nogama ljudi 1 stoke.
U neposrednoj blizini cuo se zvek suda. Zene su muzle stok~. Mnog~
djece je plakalo. Uobicajent;t ziv:o~t seoskog sumrak~ yojac~val~ sp nov1
uslovi zivota. Izmedu granJa V1djele su se prve ZVIJezde 1 OSJecala se
hladnoca nevesele jesenje noCi. U takvoj situaciji trebalo je i~t~ ~ec~ri
sazvati konferenciju zena. Bila sam umorna .od dugosat~og RJes~cenJa.
Citava situacija ovog pokislog zbjega, te~~a ljudska patnJa, .utlc.al.1 su na
mene taka da sam mislila da konferenC1JU ne treba odrzat1. Ah Je drug
Vasa, poznat u ovom kraju, vee nasao n~koliko .mladih zena i rekao. im
da sazovu konferenciju. Zene su se okupile. ~ta]'c:Ie su bosonoge na J~~
noj maloj cistini. Oko nas, sa drveca, pod laklm VJetrom, otresala se k1sa
sa mokrog liSca. Bilo je tamno i hladno.
,Drugarice" - zapocela sam -nije bas najzgodnije mj~s!ov ni vri~
jeme za konferenciju. Sazvala sam vas ~!1 ;.azg<;>var!lmo o nasoJ z.~nsko~
organizaciji". Mucila sam se da nadem r1JeC1 koJe b1 odgovarale nJihova]
situaciji i njihovom raspolozenju.
Dobra je da si i sada dosla. Mi smo naucile da je varna najpreci
drvar~ki srez a nama kad stignete" - rekla je otresita, mlada zena
koja je stajal~ preda mnom. Bila sam iznenadena. Objasnil~ su mi .da .su
prije nekoliko dana bile kod njih u selu ne~.e Drva:canke 1 govonle 1m
0 svojoj organizaciji. I .Zene tog sela nestrplJ1VO su cekale da dade neko
i kod njih i formira organizaciju zena.
__
.DUJgo je trajao sastanaik. Pazljivo i poiako Ziene su s~iSljale. k?ga
ce izabrati u odbor. Razgovor se otegao do duboko u n~c. Ne SJ.ec~m
se da se ijedna potuzila na teski zivot u zbjegu. Kao da Je svakoJ b1lo
jasno da to pitanje maze rijesiti samo borba.
�. Nemog~ce je pomenu~.i sve ~IDe znaJne i neznane junake - zene
B!lnJe Llfke 1 Bosans~e. ~r~Jme,. koJe su. se digle iznad licnog bola ·i patnJe da b1 mogle doprmiJetl pobJedr. SelJanke radnice intelektualke dom<1:Cice - kov!ll~ ~~ po~jedu ~~;rolucije u bo'rbama, ~a njivi, pletudi za
VOJSku, OstaVlJaJUCl SVOJa ogDJISta U plamenu uniStavajuCi 0110 sto bi
mogli neprijatelji koristiti.
'
. Iz takvog krvavog kol~, po~ijesanog suzama h borbenom pjesmom
rodlla se vsloboda naroda 1 prv1 put u istoriji nase zmelje _ ravno~
pra vnost zena.
Tonka HrstiC-Arapovic
KAKO SAM SE UKLJUCILA URAD ORGANIZACIJE
ANT IFASISTICKOG FRONT A ZENA SELA GRAB
oj 9uprug Stanko Hrstic je pripadao radnickom pokretu
prije rata. Bio je u odboru Crvene pomoCi zajedno sa drugovima iz Dalmacije. Osim toga, njegov brat je spanski borac,
tc njegova supruga i cijela obitelj su vezani za radnicki pokret.
Okupacijom nase zemlje i dolaskom ustasa na vlast u selu Grab
moj suprug i ja smo prezirali i javno osudili okupaciju nase zemlje
i ustasku vlast. S obzirom da je moj drug bio fotograf, to je imao raznih kcntakata sa obiteljima i osobama iz Graba i okoline i u granicama
nase mogucnosti pokusavao nagovarati da se ne ide u ustaske redove.
U toku 1941. godine je posebno sa nama bio u kontaktu Mate
Mamkotic (:i:stakrtUJtJi nepri·jalteilj UJStasa i od{itlipatorra) a irs,to taJko je u
nasem selu kao glavni oslonac za radnicki pokret bio Cedo Markotic i
Vlatko HristiC, koji su poginuli od ustasa polovinom 1941. godine. Ja,
kao i moj suprug Stanko, ucestvovali smo u rasturanju letaka 12. VI
1941. godine navecer. Letke protiv ustasa i okupatora dobili smo iz
Ljubuskog od Mirka Mucica, koji je zajedno sa narma, kao i Iko Hrstic,
na nekoliko mjesta na ,derneku~' na Humcu bacao letke. Kako je teror
ustasa poslije ove akcije pojacan (sve napredne ljude su progonili, a
posebno komuniste) to je daljnja nasa veza ostala jedino sa drugovima
iz susjedne Dalmacije. Mi smo redovno imali vezu sa Vrgorcom, odnosno drugovima iz susjednog sela Oraha. U selu Grab je jedino tada djelovao odbor Narodne pomoci. Uz sav ustaski teror i upozorenje da se
cuvamo ustasa, mi smo nabavljali oruzje, municiju i raznu vojnicku odjecu. Kako je moj suprug bio fotograf, kod njega su dolazili uniformisani domobrani i ustase, te je od pojedinih trazio da mu, umjesto novaca, daju bombe, a izgovor je bio da ce ih bacati da lovi ribu. Od ponekih hi dobio komad odjece i sliono.
Negdje u jesen 1941. godine odnijela sam nekoHko bombi, nesto
vojni6ke odjece i satorskih ~ila u selo Maoce kod akrrivisukinje MatJije
Granic, koja je svu robu morala sakriti i cekati da se pruzi prllika da je
posalje u skloniSte za partizane.
U toku 1942. godine dobivali smo iz Vrgorca izvjestaje i zadatke
koji su se sastojali uglavnom u sakupljanju municije, odjece i hrane, te
obavljanju poslova obavjestajne prirode (o snazi i naoruzanju neprijatelja i njihovom kretanju na relacijama Imotski-Ljubuski-Capljina).
M
166
167
�Zahvaljuju6i po:slo'V'ima moga S!Upruga, 'koji je dolazio u ;kontaJkit sa
uniformisanim domobranima i ustasama, uspijevali smo da se domognemo raznih vojnih poda:taka koji su bili od velike koristi za NOP.
U svim ovim akcijama ucestvovale su i drugarice aktivistkinje
NOP-a u selu Grab. Stalno smo radile na prikuplja:nju hrane, obuce, odjece, sto smo redovno slali preko drugova i drugarica iz rukovodstva
NOP-a Oraha i Vrgorca. Formiranju odbora AFZ-a u pelu Grab prisustvovale su, takode, drugarice iz Vrgorca (J oka Raos, operativni komandir
iz Vrgorca i nragica Jelavic).
Nas rad nije ostao nezapazen, te su mene 'i Hrstic I vu Nijemci
odveli i zatvorili u Ljubuski i za dva dana nisu nam dali nista jesti, jedino nam je Mara Galic iz Vrgorca pruzila kruha i vode. Nakon nekoliko dana Nijemci su nas pustili kuci. U meduvremenu stigla je posta iz
Dalmacije s tim da se proslijedi u Ljubuski. Kada su nas dvije odveli,
tu je postu odnijela moja kcerka, koja je imala samo 9 godina, i predala
je Mirku Marinkovicu u Lisice. Kada sam se vratila iz zatvora, odmah
sam pitala moju kcerku jesu li ista nasli kada su kucu pretresali, a ona
mi je rekla da je ona sve sakrila. Poslije pustanja iz zatvora odmah su
me ustase, kao i moju kcerku od 9 godina, otjerali 1.1 zatvor u Grabovo
Vrelo, gdje je bila ustaska klaonica. Odatle su nas prebacili u Veljake
i kako sam saznala to je ucinjeno na intervenciju fra Srecka Granica, jer
je u Grabovom V.relu rijetko tko prezivio. U Veljacima sam nasla u zatvoru Matiju Hrstica, Mandu Jelavic ·iz Oraha i dvije sestre Jelavic iz
Oraha. Tu me je saslusao ustasa Zec, koji me je zlostavljao i tukao. Ne
znam sta bi bilo od mene da nije intervenisala Barica Cutuk iz Veljaka.
Odatle sam, zajedno sa mojom kcerkom, otiSla u partizane.
Za to vrijeme moj suprug je bio zatvaran u Mostaru, Imotskom
i Ljubuskom, odakle je uz pomoc partijske organizacije pobjegao u
partizane.
Ja sam sa mojom malom kcerkom prebacena na otoke, a moj
suprug ie ostao u Ljubuskom partizanskom odredu na duznosti intendanta Odreda.Nakon oslobodenja Ljubuskog ukljucila sam se u rad
odbora AFZ-a.
Despa Slavnic
TUZNA KOLONA ZENA I DJECE POSLIJE PALJENJA
KORICANA I IMLJANA
ajteze i najstrasnije jutro u mom zivotu bilo je 18. decembra
1941. godine. Djeca i ostala celjad su jos spavaH, a sjeverac
z:vizdao kraj prozora noseCi snjezne pahuljke. Koricani, obavijen'i vlijavicom, il'~SU llli sluti'li sta ce ih zadesiti. Na ognjistu, uz debelu
bukovu kladu, vatra kao da je zamirala, spavali smo ~ubokim snom,
koji je najsladi kad se dijeli noc i dan. Ugard dogorjeli, tinjali su i dimili odmaknuti od klade i zara. Zeljov najavi da je neko blizu. Krupnim
glasom zalaja i odmah se poce umiljavati, kao da je prepoznao nekog
ko mu je drag. Dragoslav se razbacio na svom leziStu, jos ga nisam
uspjela ni pokriti - neko zalupa na vrata:
- Despo, otvori ja sam!
- Ilija- prepoznadoh ga. Ude, na njemu puska, fiseklije i uprtaCI. Ramena i kapa pokriveni snijegom. Skide i otrese kapu nad plamenom, koji poce da lize uz kladu, objesi s·injel i sjede. Stara majka Dada - opazi da je Ilija tu i povika ispod biljca:
- Ilija, jesi li gladan?
- Nisam, nado, nisam ... !
Jos nismo ni rijeci prozborili, a sa svih strana poce tuci artiljerija. Eksplozija dize oblake snijezne prasine. Kamenje sipa po svjeze
napadalom snijegu, koji podizu eksplozije granata ostavljajuCi crna
kola. Selo zacas bi iSarano tim zloslutnim kolima, koja su cijepala srca
djece, zena i staraca. U selu trka i panika, tesko se snalazimo, jer zene
i djeca nisu nikad ratovali, parcadi granata nikad do sada nisu fijukala
oko nasih glava. Svaki udar eksplozije unosio je nemir i strah. Nastalo
je dozivanje - kud da se bjezi i sklanja, ustase idu i sa sobom nose
smrt. Djecu jos nisam ni obukla. Tr~zim odjecu, zbunila sam se, ne mogu da pronadem, au istu gledam. Sjeverac fijuce niz Koricansku ravan i
Luke, Cije fijukanje poremeti tresak eksplo:zJije. Dada me pozuruje i sama
pronalazi djecje stvari. Ilije nema u kuci, brinem se sada i za njega. Izlazim- i ulazim iz sobe u sobu, kao da sam nesto zaboravila, a ne radim
ono sto je najvaznije - spasavanje djece. Prekide mi zbunjenost Ilijin
glas na seoskom putu:
- Sarno djecu izvodite i idite prema Potkresu!
Cim cuh njegov glas - samo djecu spasavajte i brZ:e izlazite iz
kuce, krenuh sa cetvoro djece, jedno drugom do uha, za Dadom, koja
N
168
169
�je bila zasla u sedmu deceniju zivota. Pored starosti, bila je i gojazna.
ICi ne moze, topovi stalno tuku preko Ugra. Prizor je bio stravican i
strasan. Djeca placu, psi laju, vide da se nesto desava - i njih su uznemirile eksplozije. Ljudi se dovikuju- hoce li preko Koricanskih stijena
ili preko Runjavice. Razdanjuje se, a na desetine malih kalona grabi uza
stranu. Kako je koja porodica napustala kucu, tako se i savijala u kolone ili grupno isla, isli smo u neizvjesnost. Eksplozije se redaju izmedu
nasih malih kalona, a muskarci koji su sluzili vojsku popadaju, mi u
njih buljimo sto to oni rade, a bjezat se ispred ustasa mora. C:im se
ponovo zacuje fijukanje u vazduhu, odjednom se zacuje desetine muskih glasova:
- Lijezite, izginucete, lijeZ:ite ... !
Dada s naprezanjem koraca i stalno kune Antu Parica i ludog Losu.
Losa je dolazio svaki dan u selo i stalno prijetio, a Ante je bio ustaski
starjesina, koji je kovao sudbinu Koricana. Planirao je kako ce nas
uniStiti, jer je za zivih nas zemlju izdijelio. Koraca Dada i uzdiSe, ponavljajuCi kao za sebe:
- Ante, Ante sto mi djecu rastjera i unisti sve ono, sto sam godinama tekla sa nji:rna!
Oglasise se puske sa svih strana, opkoljeni smo, pomislih. Ustase
podvriskuju, raduju se nasoj nesreCi i bjezanju. Zato i tuku po nasim
otegnutim kolonama. Nosim dvoje djece, svako na jednoj ruci i gazim
snijeg dubok do koljena, prtine nema. Zurimo da se sto prije domognemo Runjavice i onda je lako, tako zamisljamo. Sta nas i tu ceka. Dubok
snijeg, hladno zimsko jutro i eksplozije topovskih granata. Ilija pozuruje ljude i zene sa djecom, ne:rna vremena ni da dode do nas dvije sa
djecom. Treba da se svi zitelji Koricana izvuku zivi, da ne padnu u ruke
ustaskoj nemani. Granate su brZ:e od nas. Prate nas na nasem neizvjesnom i nesretnom putu. Tuku ispred nas, pored nas i iza nas. Kad koja
eksplodira, nekoje od djece vrisne u plac i povice:
- Majko, poubijace nas!
- Eno, tate nosi pusku, pobice on njih - tjdim djecu. A strah
me prozima, ako udari medu nas, niko nece ostati ziv, ni komade tijela
nam nece moCi pokUJpiti. Zadosmo u sumu, vise nas ne vide, ali po sumi
padaju granate, a nada, sirota, umorila se i doziva me:
- Snaho mila, stani, odmori se, skapaces nosec djecu!
Sumom odjekuje plac djece, zene kukaju, a ljudi ih tjese i umiruju. Sarno da se dograbiti Petrova Polja i Potkresa, niSta nam viSe
ne mogu, tamo je nasa ceta. J OS niko ne misli na ono sto dolazi. Ne razmisljamo da je dosao cas da Ante sprovede svoj plan. Selo ce sprZ:iti,
stoku opljackati, a zemlju je ranije izdijelio - nas Koricanaca viSe nece
biti. Dok tako stojimo zaneseni ja i Dada u mis1i, neko zavika;
- Gore Imljani, pogledajte, ljudi!
Dimovi se pokazase, tu su prije stigli nego u Koricane, napali su
sa pravca Meline. Crni dimovi sledise ionako ranjeno srce. Bio je to
tezak momenat i tuzno decembarsko jutro. Draga Dado, na sta ovo sve
lici - upitruh svoju svekrvu, ona uzdahnu i kroz plac rece:
- Na strasni sud, sinko moj!
Propast svijeta, o kojoj se toliko pricalo, djeco moja, dosla je
sada sa ovom prokletom usta.skom drZ:avom, koja je posla da uniStava
sve ono sto nije i ne zove se ustasko - otici ce i oni bez traga, zlo ra-
170
171
diti, a dobru se nadati, to ne mo:Ze biti. Nece nas sve pobiti i nasi nose
puske. Krenusmo, sve je teZ:e i teze. Izmorila sam se nosec djecu, sporo
odmicono. Zastajemo, treba nam predaha i da uhvatimo jos malo
snage, kad se pronese tuzna vijest:
- Ubijena Stana SlavniC-Mala sa djetetom!
To unese nemir medu zene i ljude. Ubijaju i pale, ustase se ne
sale. Sv:oj plan izvrsavaju nad golorukim zenama i djecom. Kome su
zene i djeca krivi, sto ne hvataju nase muzeve, koji puske nose, njih ne
smiju, jer se boje i svojim zivotima. Ubrzo javiSe, dok smo isli prema
Potkresu - Stanu 'i dijete Slavka Slavnica od 6 godina spalili su u stali.
Zar i to. Ko su ti ljudi koji tako rade? Jesu li to mozda, nase komsije
iz G. Koricana, sa kojim smo do rata radili i hili nerazdvojni? ISH smo
jedni kod drugih o bozicrrim praznicima, i na crkvene sabore dolazili disali smo jednom dusom. Sta je to sto je kod njih izmijenilo cudi? Zar
nas treba pobiti sto se nazivamo Srbima? Jesmo li mi zato krivi sto su
nam preci pripadali toj naciii. da nas sada ciste celicnom metlom. I to
onow na koju ih je uputio njihov stozernik Gutic. Kome sui sta skrivile
zene i djeca. Grmljavina §ranata ne prestaje, dimovi se dizu nebu pod
oblake, a puske i mitraljezi tuku na sve strane. Gore i Koricani, stotine
dimova stvaraju stravican prizor - strasni sud, kako Dada rece, na pomolu je. Pomislih, a kroz moje ozeblo i umorno tijelo prodose hladni
zmarci -- da su nas jutros lila spavanju pohvatali, gorjeli bismo zivi u
svojim kucama, koje su ovog casa bile lomace. Stojimo, ne znamo kud
cemo dalje, u kojem pravcu. C:etvoro djece na smjenu nosim, planina
obucena u bijelo zimsko ruho, kao da zove - dodite u moj ledeni zagrljaj, zagrljaj u kojem se postepeno umire. Iz tog zloslutnog razmiSljanja, trZ:e me Ilijin glas:
"'-- Evo ti sjekira da mozes nasjeCi drva i ogrijati djecu!
Osjetih se jacom, umora kao da nestade. Prode me i strah. Ilija
je tu, pusku nosi. Bice blizu nas, majka je tu, djeca su tu. Puca na sve
strane, suma jeci od eksplozija. Kalona preplasenog svijeta promice u
neizvjesnost, kuda, ni sami ne znaju. Prolaze kraj nas, niko niSta ne govori, kao da su nijemi. Dada pripaljuje cigaretu sa Ilijom njenim najstarijim si.nom, sretna je kad ga vidi zivog. Djecica upiljila pogled u oca
i pusku, koju drZ:i u desnoj ruci, spustenu kraj desne noge, i u svojoj
djeCijoj masti misle - tata ce njih pobiti sto nas gone po ovom dubokom snijegu. Idem - rece Ilija i brzo uprti pusku, poljubi se s majkom,
izljubi djecu, poljubi se i sa mnom. Dokle god cujete pucanje, nemojte
se zaustavljati, odavde do Borja je daleko, naCi cete negdje selo i kucu
koja ce vas primiti - ja odoh u cetu.
Stojimo i gledamo za njim, ode. U Dade se suze iz ociju spajaju
pod bradom i padaju na cupavu glavicu najs·tv~rijeg unuka pr.a¥os.Iava:
kojeg je baka voljela iznad svega. Place ~aJCl'Il;~ sr~ - cet1r.1 sma. 1
dvije kceri to jutro su razdvojile granate. N1ko n:~e zaJednvo, ma~ka misli ono najgore- mrtvi su negdje u dubokom smJegu. Place .:U:aJka, piacern i ja, a Ilija grabi vojnickim korakom. Kad dode na 1V1cu sume,
obazre se i mahnu rukom, kao da veli: sta jos cekate. Dada jauknu i
kroz plac rece:
- E, moj Ilija - hocu li te jos ikad ziva vidjeni!
- Hoces majko, hoed, Ilija ce doCi- rekoh joj!
�Zora Holovac
Stajali smo jos nekoliko trenutaka, dok Ilija nije zamakao duboko
u sumu. Krenusmo, snijeg dubok, prtine nema - pravac je Krusevo
Brdo. Dada i dalje place, snijeg nosen vjetrom zabada pahuljice u nase
lice i grize. Poneko dijete jaukne i odmah se ucuti. Krecemo, a sa mjesta kao dane micemo. Komknemo korak naprijed, a kao dva da nas nesto vuce nazad. Pro1aze mladi i jaci i grabe da sto prije stignu do sela. Podne, niSta djeca ne jedu, niti traze, kao da znaju da u na,sim njedrima nema
nista. Meni i Dadi i ne pada na urn da smo gladne- samo da nam je
sto prije pod krov. sto vise odmicemo, pucnjava kao da prestaje, ali
tresak granata podsjeca nas na jutarnje casove. Puske i mitraljeze, kao
da negdje u daljini cujemo. Vjetar huci kroz planine i povija ovrske
jela, omorika i bukava i sa njih obara grudve snijega, koje zasipaju nase
glave. Ne cuje se ni cwkut ptica i one su se, izgleda, uvukle u duplje,
cute i cekaju da li ce ovo zlo proci, kao da i one tuguju zbog patnji
ovog neduznog naroda.
I suton je blizu, cuje se lavez pasa, selo nije daleko. Ugledasmo i
dimove iz }Quca, koje su bile po,krivene bijelim zimskim ruhom. Prva kuca i puna izbjeglica, mladi i jaci dosli su prije i zauzeli. Domacni ih primili kao svoje. Produzavamo do sljedece, ista slika. Nema mjesta, snaho
mila, dobaci Dada, a jedva vuce svoje staracke izmorene noge. Cijeli
dan nije sjela. Pade noc, niSta se ne vidi, sem bijelog snijega, koji je
pokrio sve unaokolo -ni prtinu ne mozemo da vidimo, ali krecemo.
Stigli smo u zaseork Novkovica u Krusevu Brdu do rkuce Durda Marica,
Dadinog zeta- tu joj je sestra udana. I tu viSe od 50 izbjeglica, sve je
puno i kuce i domarske zgrade, vatre i napolju nalozene, ljudi sjede i
griju se. Dalje ne mogu, dobaci Dada i pode u kucu do sestre. Durad ju
presretne i obradovan kad vidje da smo sHgle zive sa djecom - povika,
hajte u kucu.
Te noCi u kuci tog divnog i plemenitog covjeka presjedili smo.
Niko ni.je imao mjesta za spavanje: trebalo je smjestiti pod krov viSe
od 70 dusa, djece, zena i staraca. SjedeCi smo spavali, ddeCi po dvoje
djece u krilu.
AMALIJA LEBENICNIK
R
172
173
odena je 1878. godine u S:kofjoj Loki u mn'ogoclanoj porodici rudarskog radnika. Vrlo rano i sama zaraduje gorak
hljeb u rudniku, da bi ishranila sebe i svoju mladu bracu i
sestre.
Radi u periodu kada u Sloveniji vee izrasta masovni radnicki
pokret. Amalija se brzo svrstava u red naprednih radnika i prikljucuje
socijalistickoj stranci. Ucestvuje u strajku rudara za poboljsanje zivotnih uslova.
Udaje se za rudara i u potrazi za hljebom odlaze godine 1898. u
Njemacku, i to u Rursku oblast.
U to vrijeme u Njemackoj je radnicki pokret bio organizaciono
oformljen, imao je svoje partije i sindikate, a marksizam je bio ideologija proletarijata. Oboje ubrzo postaju clanovi socijal-demokratske partije. Vode borbu za smanjenje radnog vremena, za poboljsanje nadnica
i za socijalnu pravdu. U rudnicima se radilo i po jedanaest sati, a zarada i zivotni standard bili su vrlo niski.
Njihova kuca bila je stjeciste naprednih i revolucionarnih radnika.
Vrlo cesto oni tu odrzavaju sastanke i dogovaraju se, narocito u periodu
od 1905/6. godine, kada se nad Evropom, pa prema tome i Njemackom,
nadvila opasnost od rata. Radnici, odnosno proletarijat, mobilise se za
politicke ofanzivne udare. Amalija i njen muz sa drugovima socijalistirna prvi put u toj borbi ·i strahu od rata, izlaze na ulice demonstrirajuci
otpor ratu.
Ta se borba ponavlja u feruaru i martu 1909/10, kada na ulicama
dolazi do krvavih sukoba sa policijom. U to vrijeme cesto otpustaju
radnike, sto je Amaliju i njenog muza gonilo da se sele iz mjesta u
mjesto.
Kako se ratna opasnost pojavljuje i 1911, 1912/13. godine, to se
protivratna borba, u stvari, samo nastavlja da bi 1914. godine dostigla
kulminaciju.
Kada je rukovodstvo njernacke Socijal-dcmokratske partije glasalo
za ratne kredite, drugim rijeCima, kada je nastupilo skretanje u impe~i
jalisticln tabor, Amalija i nemali broj drugova prihvataju borbu protiV
rata i ratnc politike. Kako je vee doslo, zbog unutrasnje nesloge, do
cijepanja Socijal-demokratske partije na tri stru.je, Amalija prilazi lijevom krilu.
�Smjeb, prodorna i vrlo aktivna postaje clan komiteta Partije.
Po zadatku Partije putuje vrlo cesto u razna rnjesta donoseCi brosure
i letke u kojirna se govorilo o borbi protiv rata. Na tome putu ona se
susrece sa Rozorn L'Uiklsemburg i, u stvari, po1staje njen kurir za Rurslkovestfalsku a blast.
Posebno se odusevljava Rozorn, zenom fizicki njeznorn, ali punom duhovne snage i energije, ciji se govori prosto, upijaju u Arnaliju.
Kasnije ce Rozina mucka smrt biti za Amaliju tezak udarac koji se nije
izbrisao sve do kraja zivota.
Kada se njena porodica poCinje uveeavati, Amalija prestaje da radi u rudniku. Tokom godina ona je izrodila pet sinova i dvije keerke.
U potrazi za hljebom tako brojna porodica seli se iz mjesta u mjesto,
a1'i stalno u krugu Rajnskovesltfa~s,ke oblasti. Sa sv:iiTil tim sel:idlbama bio
je upoznat komitet, odnosno to se seljenje vrsilo sa njegovim :zmanjem
i saglasnoseu Taka ona zivi u mjestima: Oberhausen, Gelsenkirchen,
Hambo'rn, Osterfeld, Najdorf, Essen~Berben, Hervest.Dor:sten i dr.
Prvi svjetski rat zatekao je Amaliju u Essen-Barbenu.
Tih dana na sastancima komiteta vade se duge diskusije oko preduzimanja mjera protiv rata. Organizuju se demonstracije na kojima i
Arnalija istupa pred masama. Ona svojim ostrim govorom raskrinkava
socijaldemokrate koji su glasali za vojne kredite i objasnjava njihovu izdaju. Demonstracije su bile ugusene, a veliki broj radnika aktivista bio
je mobilisan u vojsku. Medu njima nalazio se i njen najstariji sin. Kako
je u mjes :U ostao vrlo mali broj aktivista, Amalija mobilise, uglavnom,
zene i predvodi ih u demonstracijama protiv rata i skupoee. U njemackoj u to vrijeme hara glad i velika skupoea. Cijelu Njemacku zahvata
talas strajkova i demonstracija. Tada vee kao clan ,Spartaka" - grupe,
koja je ponikla iz lijevog krila Socijal-demokratske partije, Amalija
ucestvuj~ 1915. godine na Internacionalnoj konferenciji zena u Cimervaldu i tu se prvi put susreee sa Klarom Cetkin, osnivacem zenske proleterske organizacije. Na toj konferenciji glavna tema je bila borba protiv ratne polititke, koju ona odmah po dolasku u svoje mjesto prenasi skupovima zena.
Kako muz, taka i njen naistariji sin i keerka :postaiu spartakisti
i zajedno djeluju. Sin je bi'O moib'iHsam u rat, a k6er1ku, koju su po svojoj akthnnosti i sposobnosti ·srrnatrali Amalijinom nasljednicom, socijaldemokrati predlazu u partijsku skolu 1916. godine. Amalija se tome protivi i nc dozvoljava da je skoluju oni koii su izdali interese radnicke
klase. Neposredno iza toga keerka joj obolijeva i umire, sto je za majku
bio tezak udarac.
Da bi mogla odgovoriti sve veCim zahtjevima borbe radnicke klase, Amalija obucava sina Tomasa (Maksa), koji je tada imao dvanaest
godina, da vodi domaCinstvo. On je, kako ga ona naziva ,njena desna
ruka". U doba teske gladi zajedno sa njim odlazi u udaljena holandska sela po hranu, provlaceCi se kroz polozaje.
Pod uticajem oktobarske revolucije u zemlji raste revolucionarno
i proturatno raspolozenje. ,Spartak" mobilise radnistvo za demonstracije, dolazi do prvih politickih strajkova. Dok njen muz ucestvuje u
strajkovima, Amalija mobilise zene i prikljucuje ih strajkacima.
Jos kao mlada rudarska radnica, Amalija vrlo rano rasciseava sa
religijom. Kako je u sredini u kojoj je zivjela ·i djelovala uzivala veliki
ugled sa cijelom svojom porodicom, crkva vodi borbu da je privuce.
Jednom prilikom mjesni pop dolazi u njenu kueu i nudi joj materijalnu
pomoc samo da bi dolazila na propovijedi, ali mu ona ponosno odgovara da je ona socijali:stkillJ!ja i da S Voju svi'jest i uibjed:enje ne prodaje
za novae.
U svom naselju mobilise roditelje i djecu u borbi da vjeronauka ne
bude ob:;_vezan .r.:r:,e~met, u c~:t;m ~ us.pijeva, zatim zajedno sa spartakistima razhiJa pohticki zbor koJI mJesm fratar organizuje u crkvi i pretvara ga u 'politicku manifestaciju.
u 1918. godini, kada zemlju zahvata opCi strajk, u kome ucestvuje
m1lion radnika, Amalija tada zivi sa porodicom u Herverst-Dorstenu.
Tu je zaticc i berlinski ustanak, koji je bio ugusen ·izdajstvom socijalista, kao i propast njemacke revolucije, koju je podrila unutrasnja
borba.
Tada vee poznata kao aktivni spartakista, ona odlazi kao delegat
na Osnivacki kongres Komunisticke partije Njemacke u Berlin 29. decembra 1918. godine.
,
Otpor proletarijata i dalje se nastavlja i poslije muckog ubistva
Karla Libknehta i Klare Cetkin. Dolazi do partizanskog nacina ratovanja. Amalija tada zaduzuje svoga sina Maksa da prenosi oruzje i municiju, provlaceCi se kroz kontrarevolucionarne polozaje i da sluzi kao kurir spartakistima.
·
Kada dolazi do okupacije Rurske oblasti od strane francuskih
trupa, Amalija se sa porodicom vraea 1923. godine u domovinu.
Po dolasku u domovinu, porodica, kao sezonski radnid, sele se
iz mjesta u mjesto: Senjski rudnik, Fabrika seeera u Cupriji, rudnici
Kreka i Majevica i napokon porodica se nastanjuju u Kreki i Simin-Hanu kod Tuzle. Sinovi su vee stasali, zavrsili zanate i poceli da zaraduiu. Amalija se povezuje sa naprednim pokretom. U njenoj kuei oddavaju se sastanci na kojima prisustvuju drugovi Mitar Trlfunovic-Uco,
Ivan Markovie-Irac i dr. Uco vrlo cesto dolazi u njenu kueu. Sinovi Tom~~ (M~ks) .i Albin postaju aktivisti. U radu iv~ pomaze Amalija prenoseci brosure 1 letke do drugova. Males, kao masmbravar izraduje klisee
a Albin, kao tipograf, stampa te letke u stampariji (L~mezoviea) gdj~
radi kao sezonski radnik.
'
Go~in~ 1931. ob~ sina p~staiu clanovi Partije. U provali 1932. go.
dme hapsem su, a zatlm sudem u Beogradu sa grupom komunista. Albin
na cetiri godine, a Maks na t.ri. Kaznu izddavaju u kaznionici - Sremska Mitrovica. Amalija se iz toga razloga seli sa porodicom u Vinkovce
mjesto gdje su bili policiji manje poznati, a 1939. godine vraea se po~
novo u Simin-Han kod Tuzle.
Aprilski rat docekala je u Tuzli, u kojoj se odmah, aktivnim radom, borila za odbranu svoje domovine.
Stanuje u kuCi Goste Lazareviea, sa kojim zajedno radi. Ta kuea
sluzi kao punkt. Tu do'lazi JkuPir Perie, veza sa prvom partizanskom
grupom. Cio sakupljeni materijal ·iz Tuzle (lijekovi, oruzje, municija,
topla odjeea i dr.) prenosi se kod Amalije, a odatle nasim drugovima
u sumu.
U oktobru mjesecu, kada je grupa drugova koju je predvodio Mahmut Basatliia bila uhvaeena, otkrivena je i pohapsena i porodica Lebenicnik: Amalija, njen muz, sin Andrija, Gosto i njihova gazdarica Mitra
Lazarevie.
1
1
174
175
�Ta visoka koscata zena, sijede kose pokupljene u pundzu, sa duboko urezanim borama od patnje i borbe, na policiji se ddala hrabro i
dostojanstveno.
U tim dramaticnim danima punim neizvjesnosti nasla se u tuzlan;
skom zatvoru, zajedno sa mladim skojevkama, i majka - junak, koja
je prezivjela ve~ jedan sv_jetski rat, r;_voluc~ju, ~as~ strajko;:;;t i d~mo~
stracija. Cesto Je ponavlJala, govorec1 o nJemacko} revoluci]l: ,Bilo Je
to tuzno, toliko smo se borili i tada je sve propalo." Kada je pricala o
tim danima svoje aktivnosti, njene staracke oCi titrale su. Izbijala je iz
nje zarka ljubav za ideju koja joj je davala nevjerovatan impuls u tim
godinama, i koja je mlade podsticala na hrabro ddanje pred neprijateljem. Istorija se za nju ponovila. Sada, kada je uspjeh skoro bio na domaku, ona je zeljela samo tri dana da vidi kako ce izgledati ono zbog cega se ona borila cio zivot.
Tri dana vodena je vezana na sudenje. Sudilo se tada borbenoj
m'ladosti i starci - revolucionanki. Svjedoik, jedan primhivan covjelk,
koji je u kuCi u kojoj je zivjela Amalija, obavljao neke sitnije poslove
radi zarade, svjedoCio je tereteCi Amaliju. Ona je sve poricala ostajuci
cvrsta i ne odajuCi nijednoga druga.
I tada, 16. februara 1942. godine, ustaski prijeki pokretni sud u
Tuzli, u cijem sastavu su bila dvojica zakletih ustasa iz Paveliceve emigracije, izrekao je Amaliji smrtnu presudu. Punih tranaest dana cekala
je na ·izvrsenje smrtne peresude. u celiji je zivjelo jedanaest drugarica
raznih uzrasta i godina. U dugim nocnim casovima cuo se samo jauk
pretucenih drugova, zveket strazarskih kljuceva, bat neprijateljskih
Cizama i daleka potmula pucnjava. U svako doba dana i noCi ulazile su
ustase i gestapovci. Zeljeli su vidjeti komuniste osudene na smrt. Neuredni, cupavi, zakrvavljenih ociju, podbuli, neispavani, pravi zlikovci,
vrijedali su je pogrdnim rijecima govoreci da ce ubrzo otiCi kod sv.
Petra, da tamo siri komunizam. Gledala ih je Amalija sa prezirom i prkosno.
Tog kobnog trinaestog dana prozvao je strazar Amaliju. Vratila se
brzo. Potpisala je smrtnu presudu zajedno sa svojim sinom Andrijom.
Trazila je samo da je strijeljaju prije sina. U tom momentu rekla je da je,
cim je zapocela borbu sa klasnim neprijateljem, u toj neravnoj borbi
racunala da moze i poginuti, ali da vjeruje da ce neko od njene djece
ipak dozivjeti pobjedu. Jedino njeno zivo dijete je danas njen sin Tomas (Maks). On je kao i sin Albin odmah na poziv Komunisticke partije otisao u partizane, a muz sa grupom drugova otjeran u logor Jasenovac, gdje je ubijen.
Kada su je pitali da li hoce ispovjednika, prvo je energicno odbila,
ali se ubrzo predomislila. Zatrazila je, jer je htjela da mu kaze ono
sto misli o popovima i religiji. Vratila se sa rijecima olaksanja: - ,sve
sam mu rekla sto sam mislila".
,Dolazite da me ispovjedite, da bih okajala grijehe sto sam se cio
zivot borila za bolji zivot ljudi. Borila sam se za gla:dne, ugnjetene, za sirorhasne, za pravdu i istinu, znaci cinila sam dobra djela i zato treba
da umrem. Da li je to grijeh? Pa i Isus se zato borio i zato je razapet,
bar tako vi propovijedate. A vi popovi- ko ste i kome sluzite- Bogu?
Cutite i mirno gledate ubijanje, klanje nevinih ljudi i djece. Vi zatvarate oci pred tim, vi necete da cujete vapaj mucenih i gladnih. Cutali
ste vijekovima, i to vam nije smetalo. Zar to nije farisejstvo?"
Kada su se poslije toga otvorila vrata celije, pozvana je grubim
glasom strazara: ,Hajde, babo, ides Bogu na ispovijed". Ustala je visoko izdignute glave, pozdravila se sa drugaricama ·i krenula na posljednji
put pjevajuCi Internacionalu na njemackom jeziku, jer nije dobro znala
na maternjem. Ispracena je pogledom punim postovanja i divljenja.
OtiSla je nepovratno, ta velika zena, ne docekavsi sutrasnju zoru, ali
ostavljajuCi za sobom bogat revolucionarni rad, ugradivsi sebe u temelje revolucije.
U dvoriStu zatvora, gdje je bilo postavljeno odmah po okupaciji
streliSte, u sumraku te februarske noci odjekivali su plotuni. Toga dana
strijeljano je cetvoro drugova. u dubokoj nocnoj tiSini te strasne februarske zime 1942. godine cula se skripa zapreznih kola, zagor i smijeh
dzelata. Pirovali su nad lesevima nasih drugova. Culi su se tupi odjeci
bacenih leseva, a potom skripa zatvorske kapije i topot konja ulicom
grada, koji je Amalija voljela i za ciju slobodu se borila.
>
176
177
12 zene BiH u NOB 1941-1945.
�OdJ?ah se o~bornice razilaze svaka u svoj zaselak i dok zora svice, zene
- ]edna po ]edna - dolaze na odredeno mjesto i donose vrucu kukuruzu i o,I?-o sto ~e. u ~l!Ci naslo. Mnoge bi ostavljale svoju malu djecu samu
u kuc1 da b1 1zvrs1le zadatak. Interesi borbe za slobodu bili su iznad
svega ostalog.
, Sjecam ~e ~o?ro ~<:ad s~o 1943.v godine organizovali zetvu psenice
no~1;1 _u selu .Bistnci, gdJe su bile ustase. Jedna partizanska ceta bila je u
zastiti, -a mi smo do zore sve poznjeli. TiSina i disciplina su bili takvi
d~ s~ sa!llo srp mog~o cuti. Tek k~d smo se, noseCi snopove poznjevene
psemce Izmakle, zapJevale smo nasu borbenu kozarksu pjesmu:
Zora Pupic-Ivanovic
ZENE PODGRADACA U ORGANIMA NARODNE VLASTI
Psenica je poznjevena,
U Kozaru odnesena.
Pavelicu, ti poruci Kati,
Neka dade pokupiti vlati.
elo Bodgradac ors lolbodeno Je 20. XII 1941. god:ine. Odmruh po
oslobodenju sela osnovan je i narodnooslobodilacki odbor.
Mada su muskarci bili prvi odbornici, i tene su masovno pomagale novu narodnu vlast. NaroCito je bila aktivna skojevska i omladinska organizacija, na koje su se u prvom redu oslanjali u svom radu
Partija i odbornici.
Nakon kozarske ofanzive u ljeto 1942. godine u nasem selu su astale samo zene, nekoliko staraca, dva omladinca od 15 godina i samo
desetak djecaCica izmedu 10 i 15 godina. Zene su preuzele sva rukovodeca mjesta u vlasti, ,Partiji, SKOJ-u, USAOJ-u, naravno, u AFZ-u. U prvi
narodnooslobodilacki odbor izabrane su: Vuckovac Mara, Tandzeric Kosa, Pejic Milka, Vujic Kosa, Sinik Staka, Brkic Stoja, Beuk Gospava
i ja. Mene su izabrali za predsjednika odbora. Imale smo jednu prostoriju u centru sela, gdje je svakog dana jedna odbornica morala da dezura puna 24 sata, zajedno sa kurirom. Pukim slucajem ostala je nerazrusena pravoslavna crkva. Zvonjavom njenih zvona okupljali smo stanovnistvo na skupove na kojima smo selu objavljivali naredbe. Ne sjecam se Cija je to bila ideja, ali bila je odlicna. Imali smo i ugovorene
signale. Za sastanak odbornika zvonilo se jedanput dugo, za sastanak
omladine dva puta, a za zbor cijelog sela tri puta. U toku cijelog rata
radila sam u organima narodne vlasti, kao i u rukovodstvima drustvenopolitickih organizacija. Taka sam hila predsjednik NOO sela, zatim
clan Opstinskog NOO, clan SKOJ-a, Partije, USAOJ-a, organ OZN-e, clan
Sreskog odbora AFZ-a i clan Okruznog dopisnistva za Kozaru. To je bilo
doba prave kumulacije funkcija.
Narod je bio taka revolucionarno raspolozen da nije bilo zadat:ka
koji je pred njega postavljen a da nije bio izvrsen. Svi su bili aktivni
- od pionira do starca. Narod je bio jedinstven u ratnim naporima,
kao nikada do tada. Za njega je u tim danima postojala samo oslobodilacka borba, Tito i ParHja. Posljednji zalogaj kruha dijeljen je sa partizanima, bez obzira koja je jedinica dolazila u selo i opstinu. Sve je cinjeno da boravak partizana u nasem kraju bude sto ugodniji i zabavniji.
Kad je dolazilo vrijeme za pokret jedinica sa Kozare, bilo je boraca
koji su plakali, jer su zalili sto se s nama rastaju.
Dogadalo se mnogo puta da usred noCi primimo obavijest o dolasku partizanske brigade, za koju treba obezbijediti smjestaj i ishranu.
S
Is~~
godine smo organiz~v.ali b~rbu kukuruz~ u Dubickom polju nJek.e Save. Tu se stustilo CIJelo PotkozarJe - i staro i mlado.
?titil.a nas Je Je.d~maesta ko~arska brigada. Kukuruz je bio u zoni nepriJatelJa .. ToT? pnhkom c;>brah smo oko 5-6 vagona kukuruza i sve smo
to dotJerah u selo VoJskovu. Berbu su izvrsile gotovo iskljucivo zene
Kozare.
. , :i\iogla bih navesti stotine slicnih akcija. Posebno mi je ostalo u
SJ.~canJU ka~ smo u septen:bru 1944. godine u sastavu Trinaeste gradls~e omladmske radne bngade (Pogradacki, Turjacki i Bistricki bata~J.on) . k~enuli z.~ nasom vojskom u Lijevce polje. 'Po zauzimanju nepnJatelJskih uponsta, svaka od nas je napunila torbu sa zitom i krenule
smo k~o brigada preko Podgr::rdaca i Mr~~ovice, za Kozarac - koji je
tad,~ bw os~oboden. _0gromna Je t? razdalJma. Tu smo ostavile zito, prenocile, a UJutru odigrale kozaracko kola u centru Kozarca i krenule
nazad u Pogradce. sa ~rveJ?-OI? z~stav?llil. na ~elu, pjevajuCi borbene pjesme. Sve smo u tOJ bngadi bile zene I dJeVoJke, golih ruku i bosih nogu,
sa praznom torbom preko leda. Tek sto sm6 krenule se ceste i zasle u
sumu, a ustase su opkolile Kozarac.
. Kod _na~ n.a . Ko~ari bila j~ redovna praksa da pri napadu nasih
P.atnzans.kih J~diJ?-:ca zene budu Iza boraca na polozaju. Tu smo se nalazile ~a bismo IZlllJele mrtvog ili mnjenog druga i da bismo izvrsile evakuacii~ zarob~jene i zaplijenj.~ne ?djece, hrane i municije. Sve smo to
na led1ma nosile u Kozaru. NIJe bilo lako, ali sve se to odvijalo sa pjesmom .
. Svim__ oyim v~k.cijamav rukovo~i~a j~ nasa narodna vlast, koju su
opet u :recim ~acmJa.val~ z~~e. qps~r,J?-ski odbor je dobijao i izvrsavao
na~edenJa part1zans~Ih J~~m~ca 1 v~s1h o~gana vlasti sreskog i okru~nog odbora, kao I partiJSkih kom1teta. Zene su to saviesno i tacna izv~savale. O~e su bile sposobne da izvrse te teske zadatke i ni u cemu
msu zaostaJale za muskarcima.
1
r:o_r~d
178
179
�Jusuf Selman
ZENE BANJE LUKE U ILEGALNOM RADU 1941. GODINE
eko~ik~ godina prije. okupacije nase zemlje, a narocito pred
apnlskl rat 1941. godme, napredni zenski pokretuBanjoj.Luci
okupljao je i'strukinute akti:vistkinje radnickiog li naprednog pokreta u gradu i okolini. Medu njima su se narocito isticale zene clanovi
KPJ, ~_KO!-a i URS-ovog sindikata, kao i lijevo orijentisana inteligencija
od ko_ph cemo neke spomenuti: Irena Atijas, Antonija Banusic Dragica
B~nusi~,. Savka Barsta, Kovilj:ka Bjelajac, Mileva Bole, Anik:i~a Cijan,
Vl'da CIJan, Fahira Dedic, Vera Drca, Mara D~indic, Zubejda Dumrukcic, Fahira Fejzagic, Kata Dzin Filipovic, Lela Filipovic, Ljubica Gerovac, Sevala Hadzic, Paula Halalkic, Natalija Jovic, Dusanka Kovacevic,
Zora Kovacevic, Gordana Kovacevic, AiSa Karabegovic, Taiba Karabego~ic, Dragica Kosovic, Fina Katie, Flora Levi, Lela Levi, Muhiba rod.
DuJ~o vMaglajlic, Vahida Maglajlic, Jelena MC~Jnd>rovic, Smilja Mackonja,
H~tldza Ma~l?, Mara Mitrov, Ljubica Mrkonjic, Dragica Mrkonjic, Jela
M1keta, SmilJa Macura, Bosa Nikolic, Vuja Oljaca, Nada Oljaca Leposava Perovic, Danica Perovic, Jela Perovic, Brana Perovic Dusa~ka Perovic, Jov<:~ka Peco, Stana Pjevac, Nada Podgornik, Ve~a Podgornik,
P~ul<;t Pavlic, ~uza Rakic ud. Maglajlic, Milena Rajcic, Bosiljka Stupar,
Llub1ca Tuken~, Ra~a Vranjesevic, Nevenka Vranjesevic-Vojsic, Jelka
Vmterhalter, M1ra Vmterhalter, Bosa Zivkovic, Zora Zivkovic i druge.
v·
Vecin"; ovih zena (od kojih cetiri narodni heroji) su cijeli svoj
z1vot ugrad1le u napredni i oslobodilacki pokret ukljucujuci i njihova
nep?sredno. ucesce u NOR:'! i .soc:ijalistickoj revoluciji. Dizanjem ustanka 1 vrazvoJem ~O:S;a ushJe.dio Je masovni priliv novih aktivistkinja,
narocrto omla?mk!-~ena .k<?Je sl! . s.e izuzetn~ aktivir<;tle u ilegalnom
NOP-~ '! o~up1ranoJ B~nJOJ .~u~1 .~1 su odlaz!le u patlzanske jedinice.
OtpocmJanJem NOR-a 1 SOC1Jahstlcke .revolucije u Banioj Luci se iz
osnova izmijenila uloga i mjesto zena, kako u rukovodstvu i organizaci~ama ~~J i SKOJ-a, .tako i u organizacijama ilegalnog NOP-a u gradu 1. okohm. ~oncem Jnla 1941. godine odlaskom i7 grada Mjesnog
ko.rmt~ta K~J 1 SKOJ-a u okupiranoj Banjoj Luci je formiran novi
MJesm kom1tet KPJ u kojem su, pored ostalih radile Dusanka KovaceviC i Rada Vranjesevic.
'
. . Koncem. avgusta 1941. godine, poslije hapsenja nekoliko aktivistkmJa, u BanJu Luku je po nalogu PK KPJ BiH dosla za sekretara
Mjesnog komiteta KPJ Jovanka Covic. Uz pomoc ostalih aktivista, a
N
180
181
naroCito Dusanke Kovacevic, Rade Vranjesevic, Vahide Maglajlic, AiSe
KambegoviC Zage Umicevic i uz neposrednu pomoc Dure Pucara-Starog, sekret<l!ra Oblasnog komHeta K.PJ za Bosansku kraji.nu, Jovanka
se brzo snasla u novoj sredini. Medutim, poslije nepuna dva mjeseca
njena aktivnost u Banjoj Luci je prekinuta. Prilikom hapsenja aktivista i aktivistkinja ilegalnog NOP-a Banje Luke Jovanku Covic je policija
otkrila, ali je ona uspjela ( uz pomoc Adila Alagica, Stanislava Rimca
i Mare Dzindic), pobjeci u jedan od ,konspirativnih" stanova, u naselju
Hiseta. Tako je i ona (poput Dusanke Kovacevic i Rade VranjeseviC)
morala pre6i u st:rogu ilegalnos,t kre6uCi se po potrebi u zaru, a zatim
je sa ostalim osumnjicenim ilegalkama-cima iziSla, u drugoj polovini
oktobra 1941. godine, na oslobodenu teritoriju. Poslije toga za sekretara Mjesnog komiteta KPJ Banje Luke izabrana je Zaga Umicevic,
predratni clan KPJ, koja je u julu mjesecu 1941. godine po zadatku
Pckrajinskog komiteta KPJ za BiH rasporedena na partijski rad u
Banju Luku. Tada je, kao sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a, u kome
,su, pored tri druga, bile i tri omladinke (Zumra Cejvan, Zdravka Korda i Jela Perovic), kooptirana u Mjesni komitet KPJ. Moj prvi ,partijski kontakt" sa Zagom Umicevic uslijedio je koncem jula 1941. godine u mojoj basti na obali rijeke Vrbasa. Dosia je sama preko basta
susjeda, mimo puteva, kuda su se inace kretali ku~aci. Kad mi se pribli:Zila i upitala da li sam ja ,Crni'', odgovorio sam potvrdno, poslije
cega mi je saopstila da su je na mene uputili drugovi-ce iz Mjesnog
komiteta KPJ. Poslije medusobnog upoznavanja sjeli smo .na obalu
Vrbasa i razgovarali nesto vise od pola sata. Iako sam iz razgovora
utvrdio da Zaga zna za neke nase akcije ( odr:Zavanje veza sa odbjeglim drugovima komuni,stima, prikupljanje Narodne pomoci, skrivanje
komunista u gradu itd.) nisam bio darezljiv u davanju informacija,
ali ni ona nije hila mnogo radoznala niti uporna u propitivanju svih
detalja iz ilegalnog rada. Obostrano smo dosli do zakljucka da je u
pitanju medusobno (po pravilima konspiracije) upoznavanje i provjeravanje, te smo se tako i rastali uz saglasnost da cemo se opet naCi
za 2-3 dana na istom mjestu i u isto vrijeme.
Bez obzira sto je bez posrednika doslo do naseg upoznavanja, na
mene je i ovaj prvi, da tako kazem ,ispitivacki" sastanak sa Zagom,
ostavio izvanredni utisak. Hila je izuzetno stalozena i iz nje je zracila
mirnoca koja je ulivala sigurnost i upadljivu skromnost. Ona je nastupala sa mnogo takta i urodene uzdr:Zanosti u ophodenju, sto je u
tadasnjirn veoma teskim i ilegalnim uslovima bilo od velikog znacaja.
Njena glasna razmiSljanja o problemima obespravljenih isla su na to
da moramo pomoCi onima koji su ne samo ponizavani nego i izlozeni
fizickim uniStenjima, sto su ih provodile ustase i Nijemci u nasem
gradu. Ona se interesovala da li uhapseni drugovi imaju hrane, odjece
i postelje, da li odbjegli drugovi (komunisti) imaju odgovarajucu obucu, lijek, kako su naoruzani i sve ostalo sto treba jednom borcu. Posebno se interesovala za porodice odbjeglih i uhapsenih i na koji
nacin hi im se moglo pomoci.
TreCi dan Zaga je ponovo dosla u zakazano vrijeme na obali
Vrbasa i. od tada (kad je ona otvoreno rekla po kakvom zadatku je
dosla_u Banju Luku, a ta:koder ja njoj o dotadasnjoj nasoj aktivnosti),
pa u toku cijelog perioda naseg zajednickog rada, nikad, ni u~jednoj
prilici, nije doslo u iskusenje nase angazovanje u ilegalnom NOP-uBa-
�nje .Luke. Iako je tih julskih dana svakodnevno bilo razlicitih promje?-a, 1 v~oma I:~no ~nacajnih dogadaja, kao sto su: oslobodenje Drvara
1 arug1h manJih mJesta Bosanske krajine, sto se odrazavalo na poost,rene. progone i hapsenja komunista u gradu, Zaga je stizala na mnoga
mJesta, .na razne zadatke. Tako je, poslije naseg drugog videnja, sutradan, pnsus.tyovala. sastanku aktiva SKOJ-a u kojem su hili: Asim BuhiC,
O~er ~uk1c, .Ka1s1m .Herce~ov:ac, Rlusild DehveroVi}c (sekre:ta:r) i drr.
~ost.o Je s':.::k.1 ~dv ov1~ :s~oJevaca imao poneko zaduzenje, iznijeli su
sta Je ko uc1mo 1 sta h1 JOS mogao uraditi. Zaga je nenametljivo ukaza1~ ne samo na potrebu ovih konkretnih akcija (izvrsenja zadataka pojedmaca oko .~ahavke .ma~erijala, o~uzja i sl.) nego i na naCin donosenja
ovog materl]ala odhjeghm drugov1ma. Isto tako interesovala se za mogucnosti i~n.alazenja novih ljudi (omladinaca i omladinki) insistirajuCi
na pot~eb1 1deoloskog rada svakog ponaosob od prisutnih, a i ostalih
s~radm~a ~OP-~. Nar<;>Ci~o je insistirala na •konspirativnosti i na ubjedlJ~V nac~n .1z:wslla .pnmJere nehudnosti (slucajevi nepotrebnih hapsen.Ja) poJedimh aktlvista u g.radu, isticuCi da nije hrabrost u pricanju
o s':om ra.~u za NOP _nego u pametnom, zrelom i konspirativnom izvodenJU akCIJa. 0 zadac1ma ne treba pricati ni najbolj'em drugu aktivisti
uklj.u~ujuCi i clana porodice, ako nema potrebe da on to zna. Treb~
vodlt~ ~acunavo.mog~c~o~tima uhodenja i spijuniranja, koje vrse okupatorskl ~ ustask1 dousmc1 u g.radu i okolini - tako je govorila Zaga.
Nar~d~1h dana P?yezao sam Je s~ Muha~~mom K::rabegovicem, koji je
sa R1fa:tom Kara'l'Icem, Adernom Rizv<anovicem, Kas]mom Co.rcausevicem
LjuboJ?. N.ovkovicem i dr. ~djc:lov::c; u naselju Podgaj i Stupnica, zati~
sa arotl'V1stlma Adeanom Bapgllov1cean, Za:imom HadziisaJkovicem i Tatarom" i.z naJsdja S:iJtari itd.
"
.
Na. siic~n naCin Zaga .je postupno uspostavila neposredni kontakt
1 ~a a.ktlvls~Ima NOP-a i~.. ?s~alih stambenih ~etvrti, pa tako prosirila
M]esm ~Omltet S:fSOJ-a, ClJl Je sekretar ona hila. Isto tako, preko cla:r?va MJesnog kom1teta. ~PJ uspostavila je vezu i saradnju sa ilegalcima
1 1legalkama, a to su b1h: Dusko Bole, Rahmija KadeniC Muharem Alibeg~viC, Ante. ~~kic, ?anijel Halimic, AiSa Karabegovit, Velo Miletic,
Vah~da MaglaJhc, Dusanka Cumura, Lujza Lipovac, Ljubica Vojnovic,
Steflca Roter, Vojo Jankovic, Fahira Fejzagic, Danica Susac Milan Vukic,. :ra?ret Dedic, ~afa Harambasic, sestre Perovic i ~nogi drugi
aktiV1st1 NOP-a. Prv1h dana njene kativnosti u Ba:njoj Luci nije bilo
.po~rebe da se krije,. ali .smo ~akljucili da izbjegnemo dogovorene iii slu~aJI?-e konta~te na Javmm I?-Jes.tin;a u gradu sa osumnjicenim Banjalucamma. ~~a 1 pored toga b11lo )e lZUZ~taka. Tako se pocetkom avgusta
1941. godme ukazala potreba 1 Zaga Je zakazala sastanak clanova MK
SKOJ-a, kod Gradskog parka, koji je odrzan u hodu, trajao je svega
15-20 .~inuta. ~J?.at nam je zadatak da zajedno sa grupama skojevaca
po svOJ1ID naselJ1ma, narednog dana, prije policijskog crusa, ali svi u
~sto .vrijeme,. na vee ispis~?e njemacke propagandne plakate, na kojima
Je p1salo vehko slovo ,V sa kUikastim krstom ucrtamo bojom iii kre~or:1 upitnik sto je trebalo da znaci: cija ce biti konacna pobjeda? Bilo
Je 1 drugih slicnih pojedinacnih ili grupnih dogovora u gradu. Posto
~e bio ljetni period, to su se i sastanci, kako pojedinih aktiva SKOJ-a
1 ornladinskih udarnih g~rupa, tako i MK SKOJ-a, najcesce odrzavali van
zatvorenih prostorija. Nesto kasnije u toku jeseni i zime sastanci su
odr:lavani u krojackom salonu Stefice-Bebe Roter, cija se radnja nala-
182
183
zib. u Gajevoj ulici (viSe gradske pijace) ili u kucama clanova MK
SKOJ-a i MK KPJ (Fahire FejzagiC i Nafe HarambasiC, gdje je Zaga stanovala pod ilegalnim imenom Zekija Filipovic, a poslije Kulenovic) ili
u cinovnickoj menzi, zatim u kucama Ismete i Salka DemiroviCa, Muharema Alibegovica, lDanka Halimica, ali ipak najcesce van zatvorenih
prostorija na dogovorenim mjestima. Sve ove aktivnosti su se gotovo
svakodnevno mijenjale, jer su to diktirali i uslovljavali politicki, a narocito vojnicki, dogadaji i .prilike, kako u gradu, tako i na poluoslohodenoj ili oslobodenoj teritoriji, koje su gravitirale prema Banjoj Luci
i njenoj okolici. Gradsko podrucje Banje Luke je bilo podijeljeno po
ranijim (starinskim) nazivima stambenih naselja. Nairne, clanovi MK
KPJ i SKOJ-a imali su zadatak da saraduju i kontaktiraju sa sekretarima ili rukovodiocima omladinskih udarnih grupa po pojedinim naseljima odnosno ulicama. U vezi s tim nezavisno od mjesta stanovanja,
pojedini Clanovi Mjesnog komiteta KPJ i SKOJ-a (ukljucujuCi i <Sekretare) djelovali su na tri osnovna podrucja grada: lijevu i desnu stranu
Vrbasa, zatim Centar grada sa predgradem i naselje BojiC Han.
,
Kad je odpocela skolska 1941/42. godina u mjesecu oktobru, ilegalni NOP Banje Luke je usmjerio svoju aktivnost i na 'SVe otvorene skole
(gimnaziju, trgovacku akademiju, STS, uciteljsku i zanatsku skolu),
i za veoma kratko vrijeme oformio aktive SKiOJ-a i omladinske udarne
i Citalacke grupe. Na principu podrucne i kvartovske podjele grada Banje Luke radila je i partijska organ~zasija odnosno MK KPJ,..s t?m _ra.~li
kom sto je KPJ imala zmatno manJe clanova odnosno parti]Skih ceh]a.
Medutim, partijska organizacija imala je u odnosu na SKOJ nesto vise cianova u raznim usrtarnovama i nadllestvima tzv. NDH. I u voj111'im nadlestvima odr:lavani su lioni kontaikiti sa simpatizerima NOP-a, od kojih su dobivane razne politioke i vojne in:fomacije o kretanju neprijrutelj'Skih jedinica, kao i vojnicka, sanitetska i druga pomoc za pot_re_be pa_rtizanskih
jedinica. Politicka aktivnost ilegalnog NOP-a u BanJO] Luc1 ogledala
se, izmedu ostalog, u pridobijanju gradana i on;ladi~e ~a NOP bez obzira na socijalnu i nacionalnu pripadnost, u pnkuplJan]u Narodne pomoCi za odbjeg.le 1 uhapsene komuniste i rodoljube, skrivanju progonjenih grad.ar~~ i obe~bjedivanj~ ,kon~pirati~nih'.' stanov<l: kod ,neko~
promitovamh porod1ca, orgamzovanJu kur~rs~1h veza 1.zmedu. BanJe
Luke 1 ostalitt mjesta; citanju, prdtampavanJU 1 ~asturanJU razmh propagandno-agitacio?ih ~~ate!.ijal~ (pr~gl.asa, l~~~ka) K.PJ i ~KOJ-a. uz
slusanje i hvatanJe radiO-VIJestl u nasoJ zemlJI 1 stramh radw-stramca .
Na ovim poslovima bili su neposredno ili. posredno angazo~ani p~og
resivni ljudi u g.radu, u cemu su zene BanJe Luke veoma aktiVno ucestvovale. Najtezih obaveza prihvatale su se i zene i omladinke, clanovi
KPJ i SKOJ-a, ali, takode, i one zene koje nisu bile clanovi KPJ i SKOJ-a
ali koje su bile patrioti i iz patriotskih pobuda ustale protiv nasilja ustasa i Nijemaca. To su mnogobroj1ne aktivistkinje, od kojih cemo po~
nuti samo neke koje su prezivjele rat: Vera Babic, Mitrana Bajic, An~o
n:ija BariSic, Dragica Bari:Sic, OrotZ!da Bilano~i~, dr Mi,rjan~ Beleshn,
FatJima Bukvic Prusa Bulkic, Savlka BaJsta, Bos1l]~ka Basta, M1,leva Bole,
Zana Ben:ko, M~ka Bulkic, Fai•za Blelk:ic, Anikica Oijan, Vida Cijan, Jelica
Cijan, Romana CerimiC, :Nada Cizski, Dusanka Cumura, Zumra Cejvan,
dr Suzana Canji, Neverrka Dadasovic, Fahira Dedic, Mara Dodik, Atika
Dujso, Simka 1Ju1oibic, NevenJka Curuvija, ZiUJbejda DumrukciC-,Be!ba".
Seka Durica, Kata Dzin Filipovic,Lela Filipovic, Fahir~ Fejzagic, Semsa
�GaHjasevic, Milka Glumac, Serna Ha1Hovic, Nafa Harambasic, Bi:sera Hadzihalilovic, Nura Hadzihalilovic, Himka Hadzihalilovic, Ana Hajdukovic, Nazifa Isakovic, Semsa Hotic, Sida Jelic, Vera Jovanovic, Berka
Karabegovic, Hanumica Karabegovic, Jela Kapor, Dusanka Kovacevic,
Slavica Kremenovic, Ruza Koscica, Ruza Kuzenkijevic, Stana Kusmic,
Vera Koncar, Munifa Kozaragic, Gordana Kovacevic, Lujza Lipovac,
Mileva Ljubotina, Nada Ma:lar, Danica Marie, Zora ~ilicevic, Seka Milojevic, Muniba Maglajlic, Zekija Muhedinovic, Dragica Mrkonjic, Mara
Mitrov, Smilja Macura, Milica Nikolic, Ankica Odic ,Cica", Olgica Odic
,Seka", Marija Odic, Mara Opacic, Sida Omerbasic, Leposava Perovic,
Danica Perovic, J ela Perovic, Brana Perovic, Dusanka ,Perovic, Borka
Psibik, Katarina Pavlic, Paula Pavlic, Ljubica Pejcinovic, Nada ·Podgornik, Vera Podgornik, Subha Pasic, Fatima Pasic, Ankica Rolih, Havka
Sarac, Razija Sarac ud. BiScevic, Nada ing. Stojanovic, Safeta Selman,
Ismeta Selman, Dzemila Sacic, Zlata Smajlagic, Milena Subic, Danica
Susac, Olga Tihosturp, Zaga Umicevic, Am.kica Varunek, Nada Valencic,
Ljubica Vojnovic, Margita Vrbancic, Stoja Vranjes, Vaskrsija Vranjes,
Zora Zivkovic, i desetine drugih. Sve one su bez izuzetka, u ovim ratnim
prilikama, podredile svoje licne preokupacije interesima socijalisticke
revclucije i sve su one, svaka na svoj nacin, kako se to u ono vrijeme
govorilo, stavile glavu u torbu. Osim toga, neosporno je da je ucesce
:lena Banje Luke u NOB-u iziskivalo vanredne napore, kako za one koje
su dolazile na oslobodenu teritoriju u NOV i POJ, tako i za aktivistkinje
ilegalnog NOP-a u gradu, koje su bile hapsene, sudene ili slate u koncentracione logore. U aktivnosti ilegalnog NOP-a u Banjoj Luci se nije
primjenjivala podjela po takozvanim sektorima rada, niti su pojedinci
iskljucivo u tom smislu zaduzivani. Ipak, bilo je pojedinaca koji su zaduzivani za jedan, dva ili tri sektora rada. Tako je, na primjer, Jovanka
C:ovic, uz ostale aktivnosti, bila zaduzena za ilegalni rad u domobranskim jedinicama, a Zaga Umicev:ic u sanitetskim ustanovama (bolnica,
higijenski zavod, apoteke i sl.).
Kada su, neposredno po oslobodenju Drvara u Banju Luku stigli,
(preko dvojice kurira) zahtjevi ustanika za slanje sanitetskog materijala (lijekova, zavoja, gaze, alkohola i sl.) i upucivanje na oslobodenu
teritoriju bolnickog osoblja (ljekara, medicinskih sestara, bolnicara-ki),
Zaga je ovu organizaciju posla (kao dotadasnji student medicine) preuzela na sebe. Imala je znatan broj saradnika u gradskoj bolnici i higijenskom zavodu (strucno i pomocno osoblje) i preko njih nabavila odredenu kolicinu sanitetskog materijala. Ostali clio sanitetskog materijala
je nabavljen preko gradskih apoteka (koje su inace ustase rekvirirale
od Jevreja i na njihova mjesto postavile svoje tzv. komesare). Nabavka
lijekova vrsena je na razne nacine, a isplaCivani su iz fonda Narodne
pomoci. Najveci clio sanitetskog materijala su kupovale aktivistkinje
obucene u zar. Osim toga, ovaj materijal su cesto kupovali i brojni patrioti i predavali ga u fond za ucesnike NOR-a. Uporedo ,s tim Zaga Umicevic je radila na stvaranju uporista medu medicinskim osohljem, medu kojim je i nekoliko ljekara prihvatilo saradnju sa ~~mP-om.
___ U toku 1941. godine u partizanske jedinice na oslobodenu _partizanska teritoriju iziSlo je uglavnom medicinsko osoblje Banje Luke i
oni J~pjL su osposobljeni na partijsko-skojevskim kursevima prve_pgmocl, sto je bilo veoma korisno za jednu od prvih partizanskih bolnica
u planini C:emernici. Grupa ljekara saradnika NOP-a je pored ustupanja
184
185
sanitetskog materijala, u okupiranoj Banjoj Luci u toku 1941. godine
lijecila oboljele ucesnike NOB-a (Muhibu Maglajlic, Safeta Krupica,
Karla Rojca, koji je kao i Maslo Idriz iz partizana dolazio u Banju Luku
i lijeCio se u konspirativnim stanovima). Is to taka ova grupa ljekara
cinila je midicinske usluge roditeljima odbjeglih i uhapsenih komunista, a narocito onima koji su se nalazili u ustaskim zatvorima. Tako je
uz njihovu pomoc, u septembru, grupa uhapsenih saradnika NOP-a prebacena iz dr:Zavne bolnice odnosno higijenskog zavoda na zarazno odjeljenje, odakle je uspjela pobjeCi, Hkvidirajuci strazare i izaci na oslobodenu teritoriju. Druga akcija ilegalnog NOP-a medu medicinskim osobljem bila je iznosenje cjelokupne zubne ordincije dra Sterna na oslobodenu teritoriju. Akcija koja je bila vezana za sanitetske potrebe
NOP-a, izvdena u januaru 1942. godine, bila je najefikasnija. Nairne,
usljed povecanog broja oruzanih akcija koje su tih dana izvele partizanske jedinice na terenu centralne Bosne u partizanskoj bolnici na
C:emernici, povecao se broj ranjenih (frakture i drugo) i bio je neophodan ljekar-hirurg. Zatrazena je pomoc ilegalnog NOP-a Banje Luke i
trbrzo je donijeta odluka da se nasilnim putem ( tacnije, prevarom) izvede jedan ili dva hirurga. Odluceno je da to bude domobranski oficir,
odnosno upravnik domobranske bolnice hirurg dr Franc Klajnhapel.
Zadatak je prihvatila Hatidza Maslo, supruga Idriza Masle, inace do
tada sluzbenica Velike zupe u Banjoj Luci. Ona je izjutra, oko 6 sati,
otiSla na zeljeznicku stanicu, iznajmila fijaker, odvezla se do kuce dra
Klajnhapela i rekla mu da ima hitan slucaj u porodici i da je dovela
fijaker da ga poveze. On je uzeo najneophodnije ljekarske instrumente i
posao s njom. Dovezli su se do tzv. ,przine" u naselju Sitari i tu su ih
u kuCi M. Masinovica sacekali Suljo Halalkic, Ferid Tufekdzic i Adil
Alagic i svi skupa izasli u partizane, dok su fijakeristu vratili u grad sa
porukom supruzi dra Klajnhapela da zna gdje joj 'Se mu:Z nalazi. (.Dr
Klajnhapel je poslije ovog izlazenja sve vrijeme ostao u NOV i POJ, a
poslije oslobodenja nase zemlje ostao u JNA kao general-ljekar). Hatidh je po stupanju u NOV obavljala razne odgovorne duznosti, sve do
kozarske ofanzive, kad je zarobljena a potom odvedena u koncentracioni logor, gdje je ubijena a da u toku istrage nije odala ni jednog ucesnika a ni organizatora ilegalnog NOP-a svoga grada.
Od avgusta mjeseca 1941. godine Zaga UmiCeviC se dkekitmo angazovala i u radu Narodne pomoCi kontaktirajuci sa sirokim krugom aktivistkinja. Osim prikupljanja novca, organizovala je i prikupljanje namirnica (brasna, soli, secera) od nekih banjaluckih trgovaca i pekara.
Pocetkom jeseni za potrebe oslobodene teritorije nabavljani su-radio-aparati, baterije, akumulatori i sl. Za potrebe MK KPJ i SKOJ-a, pored
dva radio-aparata za hvatanje radio-vijesti Moskve i Londona, nabavljena su 3-4 bicikla, pored onih koji su pozajmljivani od aktivista NOP-a
u gradu. PisaCih masina, matrica, indiga i obicnog papira nabavljano je
preko aktivista u ustanovama i nadlestvima NDH, a i od prikupljenog
novo. Zaga se posebno angazovala oko organizacije dobrovoljne pomoCi, putem obveznica zajma, gdje je odziv bio masovan (narocito u opstini) sto je za narodnooslobodilacki pokret bilo politicki vaznije od dobivene novcane vrijednosti. Besprijekorno je organizovana i ishrana ia
uhapsene komuniste, a narocito za zarobljene partizane (koji nisu imali
nikog u gradu) i koji su u Banjoj Luci, odnosno zatvorima ustasa i N!jemaca, cekali na sudenje. Ova vrsta pomoci toliko je bila vidljiva da
�su to primijetili i strazari zatvora. Oni su to prijavljivali upravnicima
zatvora, ali ovi to nisu uspjeli otkriti. Na ovom zadatku nisu uspjeli
uhvatiti ni Zagu, iako je u jednoj od tih akcija za njom hila potjera.
Tom prilikom polidja je pucala na Zagu, ali im je uspjela pobjeCi.
Kada je uspostavljena veza izmedu pojedinih mjesta Bosanske
krajine, ukljucujuCi i Banju Luku, otpocelo je obayjestavanje o stanju
na terenu, a posebno o odlukama CK KPJ i SKOJ-a (proglasi, leci, propagandni materijal). Po dulasillu u Banju Lulku, Zaga UrmiceviC je kao
sekretar MK SKOJ-a i clan KPJ, a naroCito kasnije kao sekretar MK
KPJ u okupiranoj Banjoj Luci i ovaj posao prihvatila. Posto su i do
njenog dolaska hili uspostavljeni parti}sko-skojevski ,kanali" i veze, to
se i Zaga, posredno i neposredno ukljucivala u ovaj posao, zavisno od
namjeravane akcije. Negdje do septembra 1941. godine, kad su u ustanicke odnosno partizanske jedinice uglavnom izlazili osumnjiceni clanovi
KPJ i SKOJ-a, nije bilo nekih vecih problema u ovom kontakti.ranju.
Medutim, policija je (redarstvo, UNS, razne domobranske i oruznicke
patrole) otkrivala ovu organizaciju veza i odlazaka u ,sumu". Poceli su
sa ubacivanjem svojih ljudi (dousnika) u ove ,kanale" i veze ilegalnog
NOP-a Banje Luke. Ovo su s nase strane otkrili Kasim Hadzic i Miljenko Cvitkovic, jer su uhvatili cetvoricu ubacenih dousnika i ovo prenijeli
ilegdnom NOP-u grada, upozoravajuci na budnost i opreznost u vezi
sa upuCivanjem u NOV i POJ. Iz tih .razloga (pogotovu kad su formirani vodovi za vezu, prvi na desnoj a zatim drugi na lijevoj strani Vrbasa) ukazala se potreba za davanjem propusnica za odlazak u NOV i
POJ, koje je pot:pli•siva'la Zaga Um'icevic.
Inace, kurirske veze pretezno su obavljali omladinci-ke, od kojih
cemo pomenruti samo nelke a'~tihfilsrbkinije, koje su obavljale ovu dufuo:st na
dvije najvaznije relacije, i to na relaciji Banja Luka-oslobodena teritorija (sela-zaseod): Zora Kovacevic, Olgica Odic, Hatidza Maslo, Nada
Mazar, Sevala Hadzic, AiSa KarabegoviC, Lierka Psibik, Lutka Smajlagic, Mileva LjUJbotina, Mina Delic, ZdraVIka Korda, Anki'Ca Cijan i druge,
sve dok nisu izasle na oslobodenu teritoriju ili bile hapsene od ustaskog
redarstva; ina relaciji Banja Luka-ostali gradovi BiH i Zagreb: Havka
Sarac, Nada CizSika, Zumra Cejvan, Sida Jelic, Nafa Harambasic, seS<1Jre
Perovic, Bosa Kapor i druge.
U vezi sa informisanjem gradanstva Banje Luke o zbivanjima u
zemlji i svijetu koriStena je partijsko-skojevska tehnika u kojoj su pored 4-5 drugova ucestvovale i aktivistkinje: Dusanka i Zora Kovacevic,
za hvatanje i pisanje radio-vijesti Moskva i London; Seka Milojevic u
prekucavanju partijsko-skojevskih publikacija; Bosa i Mara Kapor u
hvG~Jtanju vijesti London-<Moslkva; Havlka Sarac i Zrumlra Cejvan u prepisivanju vijesti Moskva-London i dr. Raznosenje ovog mat<;'!rijala najcesce su obavljale zene, narocito majke ucesnika NOB-a oblaceci zar,
sto je vjerovatno razlog da nije poznat ni jedan primjer hvatanja ovih
lica u akciji.
Zaga je djelovala u teskim ilegalnim uslovima. Ona je, kao sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a, odnosno Mjesnog komiteta KPJ, imala
protiv sebe do zuba naoruzanu okupatorsku vojsku svih rodova i sluzbi,
a posebno policijske snage (Gestapo, Abver), zatim folksdojcere i Italijansku obavjestajnu sluzbu, redarstveno ravnateljstvo, ustasku nadzornu
sluzbu, ustasku mladez, oruzniStvo, domobranstvo a od konca 1941. godine i cetnike, ukljucujuci i ljoticevce, koji su imali jedan zajednicki
7adatak: da uniSte NOP u Banjoj Luci, a prije svega da pohvataju v·
clanove MK KPJ i SKOJ-a.
Zlve
Za!?a UrmiCevic. je vjesto i·zlb'jegavala ova hapsenja, pa je kao sekretar MJ~snog kom1teta KPJ ostala na ilegalnom radu u Banjoj Luci
sve doT?-J~no9 odlaska u par~izanske jedinice maja 1942. godine.
v ~Jezm IZlazak n<l: P<l:r_:tizans~u teritoriju pada u vrijeme kada su
pocele ?,kupat~rsk<?-kv1nshske pnpreme ofanzive na Kozaru, cemu je
.pr~tvhod1la Z~9ma I~uzetn<; akcij~ na organizovanom prebacivanju aviJatl~ara RudiJa ~aJevca 1 FranJe Kluza sa aerodroma Zaluzani kod
BanJe. L~~e na I<roprovie;?;vani. pa•rti~an,ski aerodrom k1od Prijedora
,Prec1za~, d?_govor o RohjetanJu prv1h partizanskih pilota obavila je
Zaga Umic<:wi~. A, poshJe. toga, ustas;ka pollicija je jos dugo tragala za
sekretarom MJesnog kom1teta KPJ Banje Luke.
186
187
�Ja sam sa doktorom Marieem oddavala vezu, pa sam cesto hila kod
njih u stanu u bolnici. Kurs je oddan oktobra mjeseca 1941. godine.
Predavanja su ddana poslije podne i navece u gimnaziji, a drz~li
su ih ljekari iz bolnice, prema svojim specijalnostima. Nakon zavrsemh
predavanja u gimnaziji, praksa je odrzavana u bolnici. ISle smo po grupama, pa smo cak prisustvovale i hirurskim operacijama.
Preko odbora zena i skojevske organizacije obavjestavali smo sve
nase zene i omladinke i savjetovali da se u sto vecem broju ukljuce, pa
je od 67 prisutnih, ~nasih aktivistkinja bilo 57. Na tom kursu bile su
pored ostalih i: Mina Hacam, Rosa Kreso, Nada Bojat, Zora Krapina-Sebek, Rada Lozo. Mina, Rosa i Nada su odmah po zavrsetku kursa, a Zora i Rada nesto kasnije, otisle u Konjicki partizanski bataljon. One su
se istakle kao dobri slusaoci na kursu, a to svoje znanje su izvrsno
primijenile i kao bolnicarke.
U vezi sa ovom aktivnoscu zena grada Mostara mora se istaei i
izuzetna aktivnost Dobre Grcic na snabdijevanju partizans'k<ih odreda sa·
nitetskim materijalom iz Skolske poliklinike (gazom, vatom, .lijekovima
i pojedinim instrumentima). U tu svrhu su koristeni i drugi sanitetski
centri u Mostaru. U rudniku je hila ambulanta za rudare. Kako lijekova
i sanitetskog materijala nije bilo nikada dovoljno, koriStena je svaka
mogucnost da se doae do njih. Tako je partijska eelija Cernice organizovala provalu u tu ambulantu. Akcijom je rukovodio Tofik Kalajdzic
i izvanredno je uspjela. Izvedena je nocu, kada je sav potreban sanitetski materijal prenesen u kueu Nadzide Hadzie, a iduCih dana dalje na
Carinu a zatim u odred. Koliko se sjeeam, akcija je izvedena u zimu
1941. godine.
Bisera Puzic-Tausan
BOLNICKI KURS 1941. GODINE U MOSTARU
dluka CK KPJ od 4. VII 1941. godine o dizanju ustanka odmah je pocela da se konkretnije razr~u1uje i realizuje. Na
sjednici MK KP Mostar odluceno je da se intenzivira sakupljanje i evidentiranje oru.Zja ( oruzja je mnogo zadrzano u toku aprilskog napada i u vrijeme opsteg rasula i kapitulacije Kraljevine Jugoslavije), zatim da se sprovede obuka u rukovanju oruzjem svih Clanova
Partije i skojevaca, a potom i aktivista, da se omladinke i mlaae zene
upoznaju sa pruzanjem prve pomoci itd .
U avgustu, a vjerovatno i u julu mjesecu 1941. godine, preko adbora zena trazene su drugarice koje su ranije zavrsile bolnicarske kurseve kako bi svoje znanje prenijele na ostale. U tom se narocito istakla
Dobrila-Dobra Grcic sa Luke. Ona je radila nekoliko godina u Skolskoj
polik'linici. Koristeni su i studenti medicine. Dobra Grcic je poucavala
grupu, najprije na Luci i u Donjoj Mahali, a zatim i po ostalim kvartovima Mostara. Drugarice :koje su se u tom radu istakle prenosile ·su svoje znanje na druge. Kako je u Mostaru ljeto toplo, iSle smo na kupanje
na Neretvu, i to sastajanje iskoristile cak i za tu obuku. Tom prilikom
prenoseni su bilteni, dnevne vijesti, leci i ostali propagandni materijal.
Rat se u toku ljeta 1941. sve viSe razbuktavao u Evropi, a sve su
se viSe cule nase partizanske puske. Akcije su bivale sve cesce i jace.
Borci iz Mostara formirali su prvi odred na Borackom jezeru u septembru 1941. godine i vee je 26. IX 1941. doslo do prve akcije i uspjesnog napada na ustase na Borcima. Tada se narocito osjetila potreba za
solidnijom i temeljitijom obukom bolnicara 1 bolnicarki. Dobila sam
zadatak od Mjesnog komiteta KPJ da sa drom Zvonkom Maricem ispitam moguenost organizovanja jednog legalnog kursa sa odobrenjem
vlasti, a u okviru bolnice. Kako se ja nisam poznavala sa doktorom
Marieem, to ga je Nada Bitanga-Novak, koja je tada hila clan SKOJ-a,
pozvala u stan kod nase a:ktiv!i~stlkinje Nadzida Ha~ie, u Sautieevoj ulici.
Dr Marie je bio clan KPJ. Na tom sastanku smo se dogovo~rili da doktor Marie najprije iznese tu ideju kao potrebu grada u to vrijeme, i to
meau ljekarima, i kad ih zainteresuje, da predlozi organizovanjej~dnog
bolnickog kursa- za omladinke za slucaj napada iz vazduha. Taj njegov
prijedlog je u bolnici meau ljekarima odusevljeno prihvaeen, a 0~ strane vlasti u gradu pozdravljen. Tako je doslo do priprema za taJ kurs.
0
188
189
�Zora Vucelja-Josipovic
OMLADINKE BIJELJINE U 1941. GODINI
eci dio zenske omladine grada Bijeljine doce'kao je 1941. godinu i fasisticku okupaciju, politicki orijentisan i ideoloski
opredijeljen. Ova opredijeljenost zasnivala se na kontinuitetu
blize i dalje revolucionarne proslosti naseg grada.
Za razvoj komunistickog pokreta u Bijeljini bile su od osobitog
znacaja godine poslije Obznane i Zakona o zastiti ddave kao i period
od 1930. do 1940. godine.
Nasi sugradani i revolucionari: Rodoljub Colakovic, Alija Alijagic,
Diko Lopandic i Nikola Petrovic, organizovali su i izvrsili ubistvo ministra burzoaske vlade Milorada Draskovica. Zbog ovog Cina Alija Alijagic
je osuden na smrt i pogubljen, a ostali ucesnici su osudeni na dugogodi~Snje ro~ije. Ovaj dogadaj je, za nas grad i mlaldu generaci'ju u n1emu,
predstav1Jao svijetao primjer otvorene borbe protiv zla i imao snazan
podsticaj u politickom opredjeljenju mladih. ,Poslije ovoga radnicki pokret sve viSe narasta i razvija se. Iz takvog pokreta nikle su i prve marksisticke grupe, koje su morale raditi u strogoj ilegalnosti. Te grupe su
bile vezane i sa ilegalnim listom ,Udarnik" koji je izlazio u 1Beogradu.
One su narocito bile aktivne na preradivanju marksisticke literature i
idejno-politickom uzdizanju. U tim grupama su u najvecem broju hili
zastupljeni omladinci - studenti, njih oko 150, koji su se nalazili na
~akulte.t.ima u Beogradu i Zagrebu. DolazeCi povremeno u svoj grad a
1 za vnJeme raspusta, oni su napredne ideje prenosili na mlade koji su
pristizali a narocito na dake bijeljinske gimnazije.
Vee 1933. godine bijeljinski komunisti predstavljaju se u SVOJOJ
sredini pisanom rijeei preko letaka koje upucuju: seljacima, radnicima,
rudarima i omladini. Ovi dokumenti govorili su o teskom stanju najsirih
slojeva naroda i gnusnom rezimu na celu sa kraljem i kapitalistima.
Pozivali su na revoluciju, o'baranje rezima i predaju vlasti u ruke
radnika.
U ovoj akdji komuni'sta pojav:ljuju se i isti6u dvije omlad'in::k:e:
Hajrija Alijagic i Suhreta Topic.
Hajrija je hila sestra Alije Alijagica, jednog od atentatora na ministra Draskovica. Pod njegovim uticajem se i opredijelila za komunistticki pokret. U vrijeme pripremanja i izlazaka ovih letaka hila je zaposlena kao bolnicarka u bijeljinskoj bolnici. Iz bolnice je iznijela pisacu
V
190
191
masinu na kojoj su kucani leci na matrici pa zatim umnozavani na sapirografu.
Suhreta, 'krojacka radnica i kcerka ucitelja iz susjedne kasabe Janje, takode je priSla komunistima i aktivirala se. U njenom stanu, u
Bijeljini, radeni su leci. Zajedno sa Hajrijom i drugovima raznosila je
letke po gradu. Obje su bile otkrivene i uhapsene. Hajrija je ostala
predana radu kao komunista i taj rad nastavila, dok se Suhreta poslije
ove akcije povukla u svoju Janju, vratila ocu, a docnije osnovala svoju
porodicu.
U svom daljem zivotnom putu Hajrija se vezala za poznatog komunistu lBijeljine, Fadila Jahica - Spanca, za koga se udala pred njegov
polazak u Spaniju. U meduvremenu, Hajrija je radila lkao aktivista u
Beogradu i Zagrebu a zatim se, uoci rata ponovo vratila u Bijeljinu.
Tada je stigao u Bijeljinu i njen suprug Fadil. Posto je ubrzo slijedila
kapitulacija zemlje, Fadil i Hajrija se ukljucuju u pripreme ustanka. Da
bi uspjesnije djelovali oni su se povukli izvan Bijeljine u Ivice. Medutim, neprijatelj je uspio da im ude u trag. Iz kuce u kojoj su hili opkoljeni Fadil se spasio bjezanjem, a Hajrija je uhvacena. Nakon izvjesnog
zaddavanja u bijeljinskom zatvoru otpremljena je u koncentracioni logor gdje je i likvidirana.
Iz predratnog perioda, kao i u pocetku samog rata, svojim aktivnostima isticale su se omladinke: Radojka Lakic, Herta Baum, sestre iFiHpovic, Seka Luger, Olga Ma:rasoviC, Nada ManojloviC, sve stu:dentlk'inje.
Berta :Papo, kao ucenica i student koja je dobrim dijelom zivjela u Zagrebu i ddala vezu sa eminentnim kadrovima revolucije, Zora Marinkovic, strucna uCiteljica zaposlena na Nizoj zenskoj zanatskoj skoli, Sena
i Raifa Resic, Milka Caldarevic, uciteljica osnovne skole i dr.
Sve te drugarice djelovale su u omladinskoj i studentskoj organizaciji, a one koje su vee obaJVljale svoj poziv koristile su sredinu u kojoj su radile i tamo prenosile napredne ideje.
iRadojka Lakic je hila divna omladinka. Imala je izvanrednu fizicku snagu. Nije posveCiva:la mnogo paznje spoljasnjim efektima, ali je
zato hila predani radnik i izvanredan komunista. Njena revolucionarna
aktivnost se odvijala ka'ko medu omladinom, tako i medu zenama. Pred
sam rat upucena je u Sarajevo, gdje je i radila u vrijeme izbijanja rata
i priprema za ustanak. Nakon hvatanja mucena je i prebijana da bi
odala organizaciju i ostale komuniste, jer je neprijatelj imao dokaza da
je ona jedan od rukovodilaca i organizatora akcija. 'Medutim, ona ni
rijeCi nije progovorila, nikoga odala. :Na samom strijeljanju je uzviknula:
,Da zirvi Komnnils,fi,aka part'ija!" Stri,jeljana je u okttobru 1941. godine u
Sarajevu.
Njeno hrabro ddanje pred policijom odjeknulo je cijelom istocnom Bosnom, jacalo horbenu gotovost omladine a posebno njenih zemljaka Bijeljinaca, sa 1kojima je Radojka izrasla i razvila se u revolucionara i borca. Za svoju veliku hrabrost proglasena je narodnim herojem
Jugoslavije.
Olga Marasovic je po zadatku ,Partije takode otiSla iz bijeljinske
sredine da bi kao revolucionar i komunista svoju aktivnost razvila u
raznim krajevima Bosne i Hercegovine.
Sestre FilipoviC, njih tri, takode su prije rata otisle iz Bijeljine i
nastavile aktivnost na drugoj strani. U jednoj provali 1942. godine uhapsene sui internirane u logor Jasenovac a potom u GradiSku. :Nakon dv:-
�je godine provedene u tim po. zlu p~nna~im lo~?rin;a, izbavljen~. s~ i
oslobodene zamjenom za zarobljene nJemacke of1c1re 1 tako su preziVJele
rat. U njihovoj porodici je danas pet clanova nosilaca Spomenice 1941.
godine.
v·
B' · Jim.
Herta Baum je bila uhapsena u prvom naletu f as1sta u · IJer·· ·
Ponizavana i maltretirana, a nesto docnije je internirana zajedno sa
Juditom Hajon i mnogim drugim sugradanima Bijeljine. Svi su odvedeni u koncentracione logore odakle se nikada nisu vratili.
Zora Marinkovie bila je tiha i skromna djevojka, pregalac naprednog pokreta i veliki aktivista. Kao strucna uciteljica u Zenskoj strucnoj
skoli ucila je svoje buduee svalje, vezilje i domaCice da budu ideoloski
pravilno orijentisane, da znaju svoja ,zenska prava" i da se znaju orijentisati u datoj situaciji. Njene ucenice, isto kao i nje~~ drug;o'::'~ ist?miSljenici, cijenili su njen predani rad, njenu nenametlJ1VOst 1. c1stocu
lika i karaktera. Iako tiha i povucena postala je plijenom ustas'k1h grabljivaca i lovaca na komuniste u drugoj polovini 1941. godine. Uhapsena
je i internirana u nepoznatom pravcu.
Sena Resie i njena sestra Arifa priSle su naprednom pokretu vrlo
rano. Kao Muslimanke bodrile su ostale muslimanske zene i omladinke
da se oslobode ropstva izrazenog cak i u odjeei, protiv zara i feredze
koji su ih pokrivali. Djelovale..su u z~~skom drus!yu ,;K<?!o .~rJ?skih sestara"·koje.je postojalo za vnJeme biVse. Jugo?lav1Je u B1Jelpm. Zahvaljujuei njima, u tome drustvu bilo je mJesta 1 za 'komprom1tovane komuniste.
U akcijama koje su vodene 1?-a liniji n~predn<;>~ ~~nskog .l?o~reta, ~e
na je ucestvovala u organizovanJU zbora zena B1JelJine, koJ1 Je odrzan
1939. godine. Taj ~bor je bio u hotelu ,J?rina" a z~ne ~u s~ o~vazvale u
tolikom broju da Je vehka hotelska sala blla do poslJednJeg s3ed1sta puna.
Ovome zboru su prisustvovali i predstavrrici tadasnje vlas,ti. Na ZJboru
je govorila Zehra Mujidovie, koja je dosla iz Sarajeva da pomogne organizovanje zbora i koja je govorila zenama 0 njihovim pravima i nacinu
kako da se za ista bore.
Kao naprednu omladinku i Muslimanku, ustaske vlasti su zeljele
da je po svaku cijenu pridobiju za sebe. Ustaski tabornik Murat-beg
Pasie pozvao Senu i njenu blisku drugaricu i rodaku Tifu Lipnicevie,
inace studentkinju, u svoju kueu na razgovor. Pricao im je ,da je doslo
nase vrijeme, da je ,Pavelie omogueio Muslimanima da im bude dobro i
pozvao ih na progon Srba i Jevreja, koje ee ustase sve istrijebiti, predlagao im da biraju imanje koje hoee, pa konkretno Seni da primi imanje sugradanina Pere Jovanoviea, a Tifi, advokata Ace Bogdanoviea".
Zahvalile su se one Murat-begu na velikodusnosti i na tudoj imovini.
On nije propustio da, rastajuCi se sa njima, uputi direktne prijetnje:
,Budete li se druzile sa Srbima, bieete sa njima internirane u Jasenovac". Medutim, ni ove prijetnje ni daljnje peripetije u koje su one ulazile kao aktivisti nisu ih skrenule sa pravog puta nego su ostale dosljedne svojoj ideji i akciji.
Sve aktivnosti u koje su bile ukljucene omladinke Bijeljine odvijale su se u strukturi sredene partijske organizacije u gradu i pod rukovodstvom Mjesnog komiteta KPJ, koji je sa izvjesnim reorganizacijama egzistirao u nasem gradu od 1937. godine.
Izbijanje rata i brzo porobljavanje nase zemlje stvorili su novu,
neprocjenjivo tesku situaciju i u nasem gradu. Takva situacija trazila je
192
193
novi nacm rada u potpuno novim uslovima. Posto se u nasem gradu,
kako sam vee ranije spomenula, ponovo nasao Fadil JahiC-Spanac, koji
je imao bogato iskustvo partijskog radnika i revolucionara a i vojno
iskustvo steceno u gradanskom ratu u Spaniji, to je njemu licno i povjereno da organizuje rad u ovim novim uslovima.
Fadil Jahie je, pored ostalog, izradio i plan povlacenja svih kompromitovanih komunista iz Bijeljine sto je doprinijelo da se sacuvaju
kadrovi uoci 22. juna tj. napada Njemacke na SSSR. Po tacno utvrdenom rasporedu svi kompromitovani drugovi povukli su se iz grada u
okolna sela gdje su vee stvoreni punktovi za dalju djelatnost.
U Bijeljini su ostali da rade samo oni komunisti i omladinci za
koje su ustaske vlasti smatrale da su lojal:ni.
Glavna part'ijSika ve:za sa FadHom Jahieem j'e rbHa Mirjana Mijojlie,
krojacka radnica, a'ktivista od prije rata, clan Ursovih sindiikata. Ona
nije hila bas ni nekompromitovana osoba jer je zibog prurtijske djelamosti kroz Ursove s>i:ndikate i kao omladinka padala u ruke policije uo6i
rata. No tada je ociJenjeno da ona moze da ostane jos u gradu i na duznosti koja joj je povjerena, u dkekltnoj vezi sa Fadilom i da od njega
prima direktive za rad i prenosi izvjestaje o izvrsen~m zadacima.
Pocetkom jula 1941. godine u Bijeljinu je dosao delegat Pokrajinskog komiteta KPJ Mahmut Busatlija-Bus. Njegov dolazak je organizovan u strogoj konspiraciji a omladinke su imale zadatak da obezbijede
njegovu sigurnost u gradu. To je za njih bio jedan od ispita umjesnosti
i zrelosti u radu na zadacima. Zadatak je uspjesno izvrsen, a samim tim
i drug Busatlija je svoj posao uspjesno obavio. On je, izmedu ostalog,
formirao prvi, u ratnim uslovima, Mjesni komitet SKOJ-a u ciji sastav
je uveo: Adema Ademoviea, grafickog radnika, Bosu Mitie-Petrovie, ucenicu i Zoru Vucelju, ucenicu. Objasnio je glavne zadatke i duznosti Komiteta i sekretara. Za sekretara je odredio Zoru Vucelju.
Upravo preko druga Busatlije meni je bilo poznato i to da je Mirjana Mijojlie usia u Mjesni komitet KPJ u nasem gradu, a vjerovatno
je bila i sekretar tog komiteta. To zakljucujem po tome, sto sam ja po
svojoj novodobivenoj duznosti bila upueena na nju u pogledu rada i
organizacije. Ona mi je zadatke prenosila direktno i licno od Fadila
JahiCa. Ti zadaci nase organizacije su bili tiglavnom slijedeCi:
Organizovano slusanje i umnozavanje radio vijesti i to radio Loudona i Moskve i rasturanje tih vijesti u sve kvartove grada i na punktove izvan grada; organizacija kurirskih veza za rasturanje kako vijesti
tako i ostalih materijala, sprecavanje sirenja nacionalne mrznje kroz
raskrinkavanje raznih akcija koje su preduzimale ustaske vlasti, sprecavanje mobilizacije omladine od strane ustasa, slanje te iste omladine
u partizanske redove, prikupljanje oruzja i municije za buduee partizanske cete, prikupljanje sanitetskog materijala, prikupljanje novca za
potrebe akcija van grada, a u gradu radi pomoCi nasim porodicama koje su ostajale bez hranitelja i sredstava za zivot itd. itd.
U sklopu poleta i razmaha oruzanih akcija i obracuna sa neprijateljem, omladina Bijeljine je dozivjela julski ustanak u Crnoj Gori kao
svoju vlastitu stvar. U nasem gradu o tome se govorilo na svakom koraku. Pratili smo te dobre vijesti o sirenju ustanka i uspjelim akcijamama i oslobadanju teritorije Crne Gore. Mi smo to primili kao duboko
uvjerenje da je sloboda na pragu i da eemo takvu slobodu uskoro imati
u cijeloj nasoj zemlji. Cinilo nam se da je rat na zavrsetku.
13 zene BiH u NOB 1941-1945.
�Med:utim, stvarnost je bila mnogo slozenija, p~na nel?rij_ateljske
d maze , roo·ona i odvod:enja grupe po grupe Srba 1 JevreJa lZ naseg
o-rada aleuzPnjih nalazili su se 1 ne k" d rugov1. ro d o1" b'~· za t vor~ ,su s~ pu"'
.
.
1
JU.
~ili da bi se u ranu zoru praznili, zatvorenici .odvodllr u Gosr:1c, gdJe su
bacani u jame, ubijani, a poslije u uspostavlJene koncentracwne logore
.
.
Jasenovac, Gradisku i druge.
U toj sistematskoj hajci i hapsenjima brzo. smo pa~~ u ru~e nep_:rljatelja Mirjana Mijojlic i ja, oktobra 1?41. gc;dme ... Po~hJe kraceg drzanja u bijeljinskom zatvoru i saslusavanJa rad1 dob1Ja:?J_? :po~ataka o saradnicima i aktivnostima, transportovane SJ?? bez obJaSnJ~~Ja ku~~ nas
vade. U furgonima za stoku, VOZOID, prolaz1h SID? S.en;.benJU, presh v~~
VU, stigli u Sid, a zatim u pravcu Zagreba. Pr?virUJUCI kroz prozorc1ce
furgona, jedva smo ustanovile da nas put vod1 ka Zagrebu.
U Capragu je izvrseno prestrojavanJe~ ta~o .da ~mo.~ ~~dan furgon dospjele samo Mirjana, Mi1ica Dorusk1, uc~1c.a 1z B1JelJme, Bos~
JoviCic, seljanka iz Modrana i ja. Kada smo. st1gh u ~~senc;vac~ nekl
furgoni su otkaceni i tu ostavljeni, dok s~ ne~1, medu nJ1IDa 1 nas, produzili put, ali sada viSe nismo znale kuda 1 gd]e nas :voze.
. .
U rane jutarnje casove narednog dana 1skrcah su nas u ~hm ~a
povelikom grupom muskaraca iz drugih furgona, uglavn~m seljaka IZ
uze i sire okoline Bijeljine. u stroju i pod strazom :prove.h ~u ?~S kroz
cijeli grad, pa smo taka prosli pored s~pske crkve 1z koJe Je JOS tekla
krv. Od samih ustasa iz pratnje doznah smo d<:t su pretho~nog dana u
toj crkvi poubijani Srbi iz Gline. Vidjelo se to ~ po opl!-~tosenom ~radu
iz cijih se kuca nije pojavljival.a ni ~iva. dusa I na koJim~. su svi prozori bili zatvoreni. iNas su doveh u mJesm zatvor. Mene, MirJanu, Mihcu
i Bosu zatvorili su u jednu celiju. Preko strazara, koji nam je ulazio,
doznali smo da su zatvorenici koji ovdje dospiju samo radi sudenja po
ustaskom pokretnom prijekom sudu, koji jedino osuduje n~ s~r~. Isto
tako smo doznali da je mnogo transporta odvedeno na stnJelJanJe. To
smo mogle opaziti i po drugim tragovima u _ovo_j celiji. ~idovi. su hili
ispisani porukama najbl'izim i potpisima pllinim 1menom I prez1m~om
Iica koja su odvedena na strijeljanje sa oznak?m ~~tuma. Svi s~ o~u prosli kroz tu celiju i otisli na strije:janje. U poslje~nJih d':"~ do. tn mJ~Seca.
CitajuCi ave poruke povuklo me Je da I. sama n~sto. napisem ~ ?stavim. n~
ovome zidu. Cinilo mi se da je besmisleno p1sat1 poruke Ih ostavlJati
pozdrave najblizima, jer ko bi to njima i p:e~io. Osjetila s~m P?t:re?u
da napiSem nesto sto ce OStaviti traga U mrznJI prema nepn]atelJU bilO
koje vrste. Spontano sam ispisala stihove strafe iz jedne pj~sme m~og?
voljenog pjesnika Jesenjina, cije pjesme smo mi, napredm omladmci,
znali napamet. Napisala sam strofu koja glasi:
Teska je drugovi
drveni plugovi
prljaju nasu zemlju.
Tuzno je drugovi
trapavi trutovi
na vratu nam leze i dremlju.
0, dobri drugovi,
pleca su srpovi,
svima nam grbava pleca,
zuljevi rastu,
krasta na krasti,
mdnja postaje sve veca.
194
195
Proveli smo vise od deset dana dok je stigao taj pokretni prijeki
sud. Istina, u meduvremenu od takvog sudenja izbavljena je Milica Doroski te umje:sto tog sudenja odredena na tzv. izbo-rni sto u Zagrebu.
Ona je ostala sa nama, ali ne kao zatvorenica, nego kao slobodnjak utoliko sto se po danu mogla kretati po dvoristu zatvora dok mi nismo
smjele izlaziti iz eelije. Navece je spavala sa nama a u isto vrijeme donosila nam vijesti koje je mogla da dozna u razgovorima sa strazarima,
zatvorskim ljekarom, pa i nekim osudenicima za koje je takode vladao
blazi rezim. U tim danima iScekivanja smrti Mirjana najveCi dio vremena provodi u pjevanju. Ponajce5ee je pjevala ugodnu pjesmicu ,Na brijegu kueica mala, na njoj su prozora dva". Ispoljavala je indiferentnost
i prema danima koje smo provodili u iscekivanju kao i prema samom
sudenju koje je trebalo da uslijedi. Nije hila sklona razgovoru koji smo
ja i Bosa vodile i kroz njega razbijale brigu i iScekivanja. Bosa je ostavila u svome selu cetvero djece od kojih je najstarija djevojcica imala
svega 11 godina. Muz je vee boravio u Njemackoj kao zarobljeni vojnik.
Brinula se Bosa za svoju djecu i glasno saopstavala svoju brigu. Meni
je ostalo jedino da je hrabrim i uvjeravam da ce njena djevojcica, mada
ima svega 11 godina, znati da se snade i da obavlja sve kuene poslove
i oko ostale djece. Pricale bi i o tome sudenju ne pretpostavljajuCi sta
i kako to treba da izgleda. Meni je palo napamet da glasno pitam po
kome redoslijedu eemo biti izvodene na sudenje. ZakljuCivala sam da
aka to bude po azbucnom redu maze se desiti da me prvu izvedu. Bila
sam i najmlada pa sam osjetila potrebu da od nekoga bar doznam kako
treba da se vladam u proceduri toga postupka. Mirjana je tada reagirala komentarom: ,Sve ti je isto, prva ili posljednja". Objasnila sam
da mi nije isto vee zbog toga sto bas prvi, htio ili ne, mora na nekakav
naCin da pozdravi lica pred koja izlazi. Moja razmiSljanja su hila upueena na te -ogavne ustase jer su oni Cinili i sam sud i znala sam da ce
se ani obratili njlihovim pozdravom ,za dam", dok ja ni na S'trijeljanju
ne zelim da upotrebim odgovor na takav pozdrav- ,spremni".
Kad je dosao dan sudenja, ja sam zaista hila prva. Pred sudije
sam dovedena pod muzanom pratnjom mladih i golobradih ustasa. U
tom odsutnom casu, izlazeCi pred ,sudsko vijeee", nasla sam rjesenje za
svoje ponasanje i pozdrav. Napravila sam pokret glavom, kao za poklon
koji su prisutni ipak razumjeli i pristojno reagirali rijecima ,klanjamo
se gospodicna". Bile su to rijeci velikog ohrabrenja i bsjecanja ljudskog
dostojanstva pa makar dolazile od tih ogavnih ustasa u ustaskim odijelima i sa velikim ,U" na kapama.
Mirjanino dr2anje u toku sudenja je bilo hrabro i puno ponosa.
Za nju je bilo tzv. dokaznog materijala koji je ana junacki priznala: da
je revolver koji su joj oni pokazali i koji je od nje oduzet prilikom hapsenja u stanu u Bijeljini njezin, da je njime htjda da se posluzi i odbrani
od hapsenja, da je komunista. Sve to su saddavali spisi koji su bili pred
njima a koje su naslijedili jos od stare jugoslovenske policije koja je
takode hapsila Mirjanu. U isto vrijeme je kategoricki odbijala terecenja
za koja nisu imali nikakvih dokumenata.
Iako smo istog dana saslusane presuda je izrecena tek sutradan. Ni
te noCi koju smo provele prije saopstavanja presude, a mi smo jedino
ocekivale - smrt strijeljanjem, Mirjana se nije uZJbudivala; bar to nije
pokazivala. Mirna je provela tu noe a ujutro smo zajedno povedene
na izricanje presude. Posta smo saznale za tzv. ,pomilovanje poglavni-
�ka", koje se upraznJava po 1zncanju smrtne presude govorila sam sa
Mirjanom da to treba da koristimo kao eventualnu sansu. Smatrala
sam da je veca lcorist spasiti glavu i mazda jos koristiti Partiji i pokretu. Za ovu sansu ukazivali su se veCi izgledi za lica iz naseg transporta,
jer smo doznali da su se Muslimani iz Bijeljine, zbog prilicnog broja
njihovih ljudi, podigli u veliku akciju izbavljanja Citavog transporta, pa
su cak iSli i do poglavnika. Koristili su milost pqglavnika i zbog Bajrama. I na ovu temu Mirjana se uzdr.Zala od razgovora. Nastavila je
svoju pjesmu gledajuCi kroz mali prozor pravo na jele Petrove gore,
koja je bila na domaku. Cule smo mi puskaranja iz tog pravca i zarko
zeljele da dospijemo u planinu.
Stigle smo u salu da nam se saopsti presuda, ali vijece jos nije bilo
donijelo odluku. U t'im pobe1iima i na spiskovima koje su dr.Zali u rukama opazila sam da su neka imena zaokruzena crveno. Mozak mi je
jos uvijek radio i zakljucila sam da avo ipak nesto znaci. Cak sam odgonetala po redoslijedu cija sam imena vidjela zaokruzena, dok sama
imena nisam mogla proCitati. Nisam stigla da stvorim nikakve zakljucke
jer je vijece pocelo da cita presudu. Mirjana se nalazila medu osudenima
dok je za mene procitana oslobadajuca presuda. Saopstavali su iz vijeca
da se ani koji su oslobodeni povuku iz sale, a osudeni da se primaknu
radi trazenja pomilovanja. BojeCi se da ce Mirjana odbiti da zatrazi pomilovanje ostala sam pored nje, cvrsto joj stezuCi ruku, misleCi da cu
je time podsjetiti na razgovor o tome. Svi su se izjasnili osim Mirjane,
ali njen glas nije ni bio znacajan, taka da je predsjedavajuCi saopstio
da ce traziti pomilovanje za sve.
Posta sam oslobodena, bio mi je dozvoljen odlazak u grad s tim
da se vratim u zatvor, jer ce se za cetiri sata znati da li su osudeni dohili pomilovanje. Svi osudeni su ponovo uvedeni u celije. Iskoristila sam
ovu mogucnost da skratim iscekivanje i neizvjesnost oko ovog dogadaja.
U predvidenom vremenu sitglo je p:omHovan'je. Mkjana je umjesto osude na smrt strijeljanjem kaznjena zatvorom od dvije godine.
Velika je to radost hila za nas.
. I~drzala je Mirjana odredenu kaznu jednim dijelom u Lepoglavi
?- Jedmm u Slavonskoj Pozegi. Potom je 1943. godine, dosla u partizane
1 to sa one teritori~~ gdte je. bila u zatyoru-:- iz ~lavonije u svoju Bosnu.
Po rasporedu .PartiJe usia Je u Sresk1 komitet Jednog sreza u Posavini,
na okupiranoj teritoriji. Sa jos dva clana Potkomiteta i delegata ucestvovala je na partijskom savjetovanju odr.Zanom krajem januara 1944.
godine u Bijeljini. Vidjele smo se tada i samo pozdravile jer smo obadvije zurile na svoje zadatke. Ona se vracala u svoj srez i na tom putu
naiSla na ustasku zasjedu. Sa svoja dva druga i sa oruzjem koje su imali
kod sebe borili su se do posljednjeg daha. Taka su se ustase ipak domogle Mirjanine glave ali ne kao osudenika, nego kao hrabrog borca sa
oruzjem u rukama.
.
.
Kao omladinka i clan prvog Mjesnog komiteta SKOJ-a u Bijeljini
1z doba rata, Bosa PetroviC-Mitic se poslije hapsenja, ocjenjujuCi opasnost za svoje opstajanje u gradu, povukla iz grada. Pridruzila se drugov!ma k~ji su grad nal?ustili 22. juna 1941. godine i nastavila svoju
a~tlv~ost 1zvan grada. NJena aktivnost uvijek se odvijala po liniji orgamzaciJa ~KOJ-a, prvo u Semberiji i Majevici a zatim je bila clan Okruznog konnteta SKOJ-a a time i Partije u Bircu i Vlasenici. Poslije je
196
197
presla u jedinicu i to kao omladinski rukovodilac nase prve brigade, Seste istocnobosanske udarne i proleterske, a zatim otiSla za rukovodioca
SKOJ-a 23. srpske udarne divizije sa kojom je prosla sve do krajnjeg
sjevera zemlje i u toj jedinici je docekala zavrsetak rata.
I pored stalnih hapsenja, odvodenja i mucenja omladinke Bijeljine
nisu prestajale sa aktivnoscu na izvrsavanju postavljenih zadataka. U
svim kvartovima grada sa omladinkama i simptizerima stalno se radilo. Primicala se prva zima pa su omladinke sabirale vunu, plele dzempere, carape, poneki sal i rukavice i sa ostalim prikupljenim materijalom slale na punktove i do prvih jedinica koje su vee formirane: partizanskih ceta, a zatim Prvog majevickog odreda.
Pod kraj 1941. godine, u jednom naletu hapsenja pala je Tifa
Lipnicevic, hrabra i adana omladinka. Ona je kao Muslimanka mogla,
zahvaljujuci tradicionalnoj nosnji-zaru da izvrsi sve ono sto je u teskim
uslovima izgledalo nemoguce. Ta hrabrost se granicila sa nedovoljnom
obazrivoscu i budnoscu, sto je u Skojevskoj organizaciji u ilegalnim uslovima uvijek posebno isticano. To joj je i stetilo jer bi se vjerovatno
duze odr.Zala u gradu i sigurnije po sebe obavljala zadatke. Drugovi iz
prvih partizanskih jedinica odlucili su da je izbave iz zatvora. Jedna grupa sastavljena uglavnom od Bijeljinaca naoruzanih i odjevenih u domobranske uniforme uz pomoc drugova iz grada upali su jedne noCi u
grad, bez metka iii bilo kakvog incidenta, stigli u zatvor, oteli kljuceve,
otvorili zatvorske sobe i izbavili Tifu.
Bio je to podvig hrabrih i pozrtvovanih drugova, koji je donio mnogo radosti nasim redovima, ali za kratko. Neprijatelj je, svakako neCijom izdajom, otkrio mjesto gdje su bile sklonjene Tifa i Milena, u Suhom Polju ispod Majevice. To je bilo samo par dana poslije izbavljanja
Tife iz zatvora. Opkolio je kucu u kojoj su one bile i to iste noCi, kada
je patrola partizana u kojoj se nalazila i Tifina sestra Fadila, koja je
ranije stigla u partizane, prilazila toj kuci sa namjerom da ih prevedu
na drugo, sigurnije mjesto. Fadila je prva prilazila toj kuci, u zelji
da se sto prije susretne sa sestrOIIll, otvorila dvoriSna vrata ali i ostala
na njima. Usmrtio ju je metak koji je upravo dolazio od kuce. Ostali
su odmah zakljucili da je u pitanju neprijateljska zasjeda pa su odustali od ulaska u kucu ne znajuci u kolikom sastavu i sa kakvim oruzjem je ta zasjeda. Tada su i Milena i Tifa pale u ruke neprijatelja. Dovedene su u bijeljinski zatvor, mucene i maltretirane, da bi uskoro bile
internirane. Kako se docnije saznalo bile su logorasice ustaskog koncentracionog logora u Velikoj Gradiski. Tifa, koja je inace hila krhka i
njezna djevojka, u logoraskim uslovima zivota tesko je oboljela na
pluCima i podlegla prije zavrsetka rata.
·
Milena, pak, dospjela je na neki nacin u dusevnu bolnicu na Vrapcu u Zagrebu.
Licno sam, prije 12 godina, u kartoteci te bolnice nasla Milenin
karton iz koga se dalo utvrditi da se ana u ovoj bolnici nalazila do kraja 1944. godine. Od osoblja sam cula da se znalo da je ona partizanka
!i. da je odr.Zavana pod odredenom terapijom sa jos nekoliko takvih lica
i u najvecoj zelji osoblja da joj na takav nacin sacuvaju zivot. Ali jednag dana, pod kraj 1944. godine, stigle su ustase iz uprave grada Zagreba sa nalogom da se predaju odredena lica - bolesnici ave bolnice.
U tom spisku je hila i Milena Stojisavljevic. Bolnicko osoblje je moralo
postupiti po tome nalogu. Svi po spisku su odmah izvedeni iz bolnice
�i negdje transportovani. Kasnije se doznalo da su svi strijeljani u zajed-
nicku raku u blizini Karlovea. Ova bolniea u svome holu postavila je
spomen-plocu sa imenima liea koja su tada izvedena i strijeljana.
Na zadaeima kako sam ih naprijed uglavnom pohrojala, a u to:ku
1941. godine, u pocetku ustanka pa nadalje radile su: sestre Miliea i
Dusanka Bokan, Dobrila Petrovic, Olga CvjetinoviC, Desa PopoviC, Kova
Jaksic, Vukica Des~ Vasic, Ra~ojka Kesic, Stefie~ Plenar, Elza Rikert,
Nevenka Dudas, Damea Markovic, Devka Hamzic, Sajka Jovanovic Mila
SimiC, Nada ManojloviC, Branka BoziC, Zaga Milosevic, sestre Do~oski
Ratka Lukic, Velida Hamzic, Fikreta Pjenic, Sonja Grujic i mnoge dru~
ge. ~ve su ·~ o~redenom crusu opa:sno~'Vi ,sekeesiVlno i rprema ruikazanoj potrebi odlazile Iz grada, pravo u partizane, da se dokazu i sa puskom u
ruci. To je cesto bHo lakSe, a u svakom s1ucaju, ono pravo sto su zeljele; da se. na~u pod oruzj~m i u ~i.rektnoj b?rbi sa ne~rijateljell!. Mnoge
su ?sta~~le zivote u borbi sa oruzJem u ruei, a nekad 1 na drug1, mnogo
gon naem.
. . l} Bije~~ini su, 1?41. ~ovdi?e o~ P<;>sebnog znacaja za partizanske akeiJe bile dVIJe porodiee, JOS I susJed1, porodica Bokanovih i Cvjetino·
vicevih.
U porodici Bokanovih pored sestara Milice i Dusanke hila su i tri
brata, iedan od njih poginuo je 1941. godine, u Srbiji, kao horae sembe~IJske eete u ~astavu macvanskog odreda. Najmladi, Milan, koji je imao
Jedva 15 godma 1941. godine bio je skojevae. Poslije ilegalnog rada u
grad~ oti~ao .i.e u je~ir;ieu i kao hrabar i odvazan horae poginuo u VII
nepr~JatelJskoJ ofanzivi 1944. godine. Obje sestre su poslije ilegalnog rada
stupile u redo:v~ vn.arodn<;>oslobodilackih jedinica. U stvari, Dusanka je
ostala kao poht1ek1 radmk na terenu Semberije i Majevice, a Miliea je
posla kao horae u ceti, prvo bolnicarka, zatim referent saniteta bataljona u majevickom odredu i najzad kao odgovorna bolnicarka bolniee 27. divizije. Tu je docekala VII neprijateljsku ofanzivu ali i sama
bolesna od tifusa. U toj ofanzivi ucestvovali su na strani neprijatelja
SS-ovci, pripadnioi Prine Eugen divizije i kaznenih ekspedicija. Bolesni i ranje~i iz bolniee 27 .. divi~ije za _vrijeme te ofanizve posklanjani su
~ haze koJe su pod zemlJom 1skopah saradnici borbene Trnave. Medutim, l!moge. ?az_e su ot~nive~e ~ ranjenici i bolesnici iz njih izvedeni,
mnog1 poubiJam a drugi mueem. Medu anima koji su otkriveni nalazila
s~ _i ~iliea. Prep_ozr:ali su j~ neki .?d pripadnika neprijateljskih jediniea,
BIJ.~lJlnaea, pa Je eak neki od nJih pomogao da ne bude medu anima
kc~p su o?mah poubija~~· Sa njom zajedno hila je i Olga Cvjetinovic,
tesko ranJena ta_ko da niJe mogla sama da ide, nego ju je Miliea vodila
pod ruku. O~g~. Je glasno re~la da ne moze da ide, pa je pripadnik kazne_n~ e~spedieiJe odmah ubw. Od toga dogadaja pa do zavrsetka rata
M1hea _Je prosla mucenja u zatvoru u Bijeljini. Tu joj je zivot, kao tes~?m tifusaru, spasila majka, koja je uspjela da u zatvor doturi neke
hJekove. U tom zatvoru je bio zatvoren i nas sugradanin a i vrsnjak
Kocijan, .i on se Milici u datim uslovima nasao pri ruci: sakupio slame
~a !e.Z_aj!... p~kr~o svojim kaputom, a sam se izgubio i viSe se nije poJavw:....Tada su odbrojavani zatvoreni partizani, kako je otvoreno-·saopsteno, za strijeljanje, pa se Miliea jedina prijavila da hi skratila sebi miike.
Med~tim, ?.ep~ijatelj j~. b~s ~uprotno postupio i strijeljao sve one-koji
se msu pnJavih za stnJelJanJe, a ona je sa jos nekoliko liea zadrzana
u zatvoru. I to je bilo za kratko, jer onda je slijedila odluka da se ona sa
J
/
198
199
jos izvjesnim brojem zatvorenika prebaci u Brcko, gdje su po zlu poz..
nati postupci i hajke na partizane. U Brckom gdje je bilo jos dosta zatvorenika, Miliea je ponovo prebrojavana i odbrojavana do svakog desetog koji je iSao na strijeljanje. Svi ti zatvorenioi sluzili su kao taoci za
ubijene ustaske i njemacke vojnike. Broj 10 je stalno preskakao Milieu
i ona je i dalje ostajala u zivotu. Najzad je prebacena u Beograd, na
Zvezdaru, gdje je zajedno sa ostalima sa kojima je tu dospjela razapinjala zicu za ogradu koneentracionog logora koji se tek formirao. Potom
je svakodnevno odvodena na rad: utovar i istovar razne robe, ciScenje
oruzja na Kalemegdanu i slicno. Sve to uz daljnja maltretiranja i sa
hranom koja je na sve drugo licila samo ne na hranu. Medutim, patrioti
Beograda nisu ostavili bez pomoCi logorase, nego su se probijali do njih,
ubaeivali pakete sa hranom i novae. Medu takvim gradanima Miliea je
prepoznala naseg sugradanina omladinea i divnog druga Slobodana Markovica. Slobodan je njoj licno doturao novae i hranu, ali se jednog dana
izgubio i vise se nije pojavljivao. Tada je receno da ce biti transpo~·+o
vani radi zamjene a Miliea je i to tumacila vidom pod kojim ce se obav·iti strijeljanje. Strpali su ih u kamione, prebaeili do Zemuna, a zatim
u furgone i pod stalnim bombardovanjem preko Vinkovaea u Osijek,
sve do Budimpeste a zatim nazad u Zagreb. Tu im se ponovo saopstava
da idu u zamjenu i prozivaju se po abeeedi. Ona je sada bila uvjerena
da je u pitanju odvodenje na strijeljanje. Vozili su ih kamionom a
Nijemci su istakli bijelu zastavu i tako su stigli u Pisarevnu kod Karlovea. Tu su preuzeti od partizana.
Tako je ova hrabra skojevka iz kuce i porodice Bokanovih koja je
od 1941. godine radila na pripremi ustanka i pokreta prosla i za partizanske uslove tezak put na kome je istrajala i docekala slobodu.
Porodica Cvjetinovic, sa svojim brojnim clanovima koji su iole
hili dorasli za neku aktivnost, ucestvovala je u borbi za pokret. U toj
kuCi je bio nas punkt od 1941. godine i veza prema selima: Golo Brdo,
Pucile, Patkovaca, Kojcinovae. Na toj strani smo, na gradskoj malti
kroz koju se moralo proCi kao kroz barijeru gdje je vrsen pretres i
kontrola, mogli da obezbijedimo dezurstvo nasih simpatizera, koji su
nas propustali da nesmetano prodemo, na veze u ova sela. Tetka Gina
ili Ci1ka Stevo su UfPOredo sa nama mladima drzali tu vezu i prelazili
u oba pravea. Bilo je dovoljno sa pijacnom korpom u ruci ilaiCi na
maltu i samo reCi da se ide u selo po brasno ili mast ili je napuniti
bilo kakvim predmetima odozgo, a dole sloziti letke, metke, sanitetski
materijal ili bilo sta drugo sto je u taj cas trebalo prenijeti. Tu je u
isto vrijeme moglo doCi do sastanka sa drugovima koji su takode radili na organizovanju ustanka i koordinaeiji akcija.
Posto je u toj kuCi sklanjan materijal: municija, oruzje, sanitetski
materijal i drugo, kada bi bile sakupljene vece kolicine onda bi po nasoj poruci neko iz porodice Spasojevic, najcesce Milica ili ,strina" Petra, zena cija su djeea priSla pokretu a i ona posle za svojom djeeom,
dosle sa konjskom zapregom i ispod vreca psenice ili snopova kukuruzovine slozile sve ono sto je pripremljeno i odvezle u partizanske cete.
Olga Cvjetinovic otisla je u partizane sa svega 17 godina i poginula.
Na primjerima omladinki koje su poslije okupacije i u toku priprema ,i podizanja ustanka organizovano stupile u pokret i borbu, razvijao se dalje omladinski pokret medu zenskom omladinom koja je sve
�Esefa Dulic-Mahic
masovnije pristupala narodnooslobodilackoj borbi da hi, prilikom prvog
oslobodenja Bijeljine, avgusta 1943. godine, u tu borbu stupilo sve ono
sto nije ranije u organizovanim i sistematskim odlascima otislo u jedinicu.
Veoma usko za rad bijeljinske omladine bile su vezane i omladinke
iz Bijeljini najblizih sela. Iz tih sela imamo divne omladinke, koje su
1941. godine zapocele svoju aktivnost bas kao skoj,evke i docnije nastavile u prvim sreskim komitetima SKOJ-a a zatim na drugim duznostima.
Medu njima su bile: Nevenka Kojic iz Golog Brda, Ruza i Jevra Spasojevic iz Patkovace, Jula Krbanjevic iz Crnjalova, sestre Bilbija iz Trnjaka i dr.
U kuCi Ruze SpasojeviC formiran je i prvi sreski odbor AFZ-a u koji su usle Ruza i Nada Manojlovic i Mira CopiC iz Bijeljine.
JEDNA SKOJEVSKA TROJKA IZ LJUBUSKOG
eposredno pred rat omiljena sastajalista svih naprednih Ljubusaka bili su Narodna biblioteka i kafana ,Gozulj", koja je
takode bila i citaonica. Tada su se napredniji mladiCi d djevojke okupljali u drustva za tjelesni odgoj ,Soko". Dolaskom ustasa na
vlast ovom drustvu je zabranjen rad, a prostorije oduzete.
U to vrijeme bila sam ucenica zenske strucne skole sestara milosrdnica na Humcu (kod Ljubuskog). Medu vrsnjakinjama u skoli imala
sam dvije dobre drugarice: Kanu Busatliju iz Vitine i Ruzu Primorac iz
Bijace. Nase drugarstvo i prijateljstvo se sve viSe ucvrscivalo dolaskom ustasa u nas kraj i zavodenjem njihovog terora.
U nasu skolu dosla je neka uniformisana djevojka (zvali su je
Seka) sa jednim zadatkom: da nas, ucenice, uvrsti u redove ustaske
mladezi. Poducavala nas je strojevom koraku trazeci od nas pokornost,
sa namjerom da nas, dobra obucene, provede u stroju kroz mjesto. Kana, Ruza i ja smo smiSljeno i dugo pruzale otpor toj njenoj namjeri.
Posta je u skoli zaveden strog rezim mi smo morale izmisljati hrojne, i
istovremeno uvjerljive razloge, za odsustva sa tih njenih vjezbi.
Pred kraj skolske godine, tacnije 13. juna, kao i rani}ih godina, pripremljena je proslava katolickog vjerskog praznika Sv. Ante. To je u
ovom kraju decenijama svetkovano. Tada se na Humcu okupljao veliki
broj stanovnika ne samo Ljubuskog nego i viSe susjednih atara. Te,
1941. godine, ovaj vjerski praznik je, uz veliko angazovanje ustasa, trebalo da bude jos svecanije obiljezen, jer je uz njega vezan imendan
poglavnika tzv. Nezavisne ddave Ante Pavelica, i obrazovanja takozva~
ne NDH. Medutim, ocekivano slavlje pokvarili su im komunisti. Mjesna
partijska organizacija je angazovala svoje clanove, skojevce, radnicku
omladinu, napredne zene, pa cak i djecu za rasturanje i proradu ,Biltena" koji je stigao iz Mostara. Naravno, mjere opreza i budnosti su
bile posebno preduzete.
To je bila i prva akcija za mene i moje drugarice Kanu i Ruzu.
Tada nam je Omenica Sadikovic (kasnije sam saznala da je on bio rukovodilac nase grupe) predao svezanj ,Biltena" i Proglasa CK SKJ o
pripremanju naroda za ustanak, zaduzivsi nas da ih rasturimo na podrucju sela Predgrade. Mi smo to uradile, kao i svi ostali zaduzeni, pa
je 13. juna citav kraj bio veoma dobra pokriven tim propagandnim rna,
terijalom. Iako su j ustase dijelile neke svoje letke, narod ih nije gledao,
N
. 200
201
�jer je znao sta u njima piSe. Tog, i narednih nekoliko dana, leci CK SKJ
i Bilten'' su bili glavna tema svih razgovora u citavom kraju. Razumije
s~' ustaska vlast je bila ogorcena ali i nemocna: nasi leci su govorili
istinu, upozoravali na predstojece krvoprolice ukoliko hrvatski narod
slijepo prihvati bratoubilacke ideje ustastva.
Ustase su poslije ove akcije, pokazale svoje pravo lice. Odmah je
zatvoren veCi broj komunista i njihovih saradnik<4 i simpatizera. I u
carsiji se pricalo kako ustase zvjerski muce dvojicu poznatih komunista
u ovom kraju: Marijana Primorca i Hasu Mesihovica. Teror se sirio
svakodnevno. Ustase su dovodile Zrtve iz drugih krajeva i ubijali ih u
jamama kojih ima mnogo u krsevitim predjelima ljubuskog kotara.
Muskarce su prisiljavali da stupaju u ustaske jedinice i to na taj nacin
sto bi napravili raciju, potrpali ih u kamione i odveli iz Ljubuskog. Sjecam se, jedanput su, pokupili Hazima Cerica, Aliju MahiCa, mog brata
Safu i jos neke druge i objasnili im da ce iCi u okolinu Stoca da ,pokupe Srbe". Ova dvojica sa jos nekim, oija imena nisam nikada saznala, su
uspjeli da na putu iskoce iz kamiona i da se pje5ke, bjezeCi od ustaskih
patrola, poslije nekoliko dana, vrate u Ljubuski, gdje su opet duze vrijeme morali da zive u ilegalnosti.
Narod se uznemirio. Vidi, vlast je u rukama zlocinaca. Komunisti
najavljuju opstenarodni ustanak, prave se konkretni planovi i za nas
kraj. Omerica Sadikovic daje nasoj ,trojki" konkretan zadatak: u skoli, medu drugaricama treba traziti i naCi one koje mogu biti saradnioi,
koje su pouzdane. Iako su ustase imale velikog uticaja na osoblje, pa
i dobar broj ucenica skole, ipak smo nasle nekoliko istomisljenica. Asifa
Dalipagic, Hava Sadikovic, Dzevahira Muminagic i jos neke pomagale su
nam u sivenju i pletenju odjevnih predmeta. U specificnim okolnostima koje su bile u nasoj skoli mi smo cijenile njihovu odanost i bile
smo sigurne da nas nikada nece odati. Osjecale smo da su nam bile naklonjene i vjerne nase vrsnjakinje. Sima Bubalo, Draga Mucic, Ruza
Kana i ja smo imale veliku naklonost i znacajnu podrsku nasih majki.
Kanina majka Rata, odana i razborita zena, hila je stalno u kontaktu
sa komunistima iz svoje sire porodice, a kao zena iz begovske porodice
vrlo lako je dolazila do razne robe potrebne narodno-oslobodilackom
pokretu. Nabavljala je parhet, vunicu i razni drugi materijal od cega
se, u njenoj kuCi, sivala odjeca. U njenoj kuCi smo cesto preradivali
partijske materijale, vodili diskusije, planirali akcije.
Ruzina majka, iako i po muzevoj liniji i po liniji porodice Galic
u kojoj je rodena, salno na udaru neprijateljskog policijskog i ustaskog
aparata, uspijevala je da nam paznjom i razumijevanjem pomogne u
trenucima kada je izgledalo da cemo imati neprilike.
Mojoj majci sam citala ,,Mati" od Gorkog, jer je bila nepismena
a znatizeljna sta piSe u toj knjizi kao i u naS.im konspirativnim materijalima koje smo dobivali. Tako je stekla n~podijeljene .simpatije za sve
moje drugarice i partijske aktiviste cije smo zadatke izvrsavali.
U jesen, iste 1941. godine, na pocetku skolske godine - Omerica
SadikoviC mi je rekao da sa Ruwm i Kanom proseta:m do Mostarskih
vrata (na izlasku iz Ljubuskog), jer ce ne5to vazno da nam saopsti.
On je, kao usput, naiSao. Na brzinu nam je dao neke materijale i rekao:
,Od danas ste clanovi SKOJ-a. Od vas se trazi da izvrsavate odgovorno, sa maksimumom opreznosti i budnosti, postavljene partijske
zadatke. Svaka nepromiSljenost je opasnost i za pojedince i za sve ostale
202
203
Clanove pokreta . . . ,C&nilo mi se da sam dobila krila. Ukratko, bila
sam srecna. Vidjela sam da su i moje drugarice bile istog raspolozenja.
Uskoro smo dobile zadatak da prikupimo sto vise vune, zatim da je
preradimo i od nje ispletemo odredeni broj odjevnih predmeta. Kana i
ja smo, toboz, posli Ruzi u posjetu u Bijacu, ali smo ponijeli i velike
ma'kaze za sisanje ovaca. Gdje smo god usput vidjde ovce bez cobani
ca, krijuCi se od prolaznika, osisale bi po nekoliko ovaca ispod trbuha
i oko nogu i tako sakupile tri vrece vune. Ruza je tu vunu oprela, donijela nam je u Ljubusk,i, pa smo od nje i od vunice koju je iz radnje
donosila Kanina majka, pleli odjecu za tada nama nepoznate drugove.
U toj akciji pletenja ucestvovala je i aktivistkinja Emira Dizdarevic,
radnica u Duhanskoj stanici.
Iz tih dana sjecam se i sudbine triju sestara Brkic (od kojih su
i danas zive Vasvija i Zagorka) Cijeg su oca odvele ustase, a njih sa
majkom dotjerali u samostan na Humcu prisiljavajuci ih da uce katolicke molitve.
U jesen 1942. godine Omerica Sadikovic je dosao da se pozdravi
sa nama i saopstio nam da cemo sve zadat!ke ubuduce dobijati od Sefika Mahica, sekretara Mjesne organizacije SKOJ-a. Omerica je te veceri
ne mogavsi vise zivjeti u ilegalnim uslovima, otisao u partizane.
Vremenom smo u skoli postale sumnjive. Osoblje skole nas sve
cesce odreduje za redare, a to je bio ogroman posao: trebalo je na svakom redarstvu oribati skolu, spremiti pribor na kome smo se obucavali,
jednom rijecju dovesti samostanske prostorije ,do bjeline". Da nam nisu
pomagale drugarice, koje bi kriSom ostale u zgradi poslije zavrsetka nastave, mi bi brzo morale di6i ruke i od skole i od nastavnog osoblja.
Uz te obaveze, ustasica Neda Milos - sestra poznatog ustaskog zlikovca
Dane Milosa - nas je maltretirala nekim svojim nastavnim programom
(strojne setnje, rad na nasipu Trebizata i sl.) Mi smo pocele da se bunimo pa su nas iskljucili. Ali, zahvaljujuci novcu (nekoliko stotina hiljada kuna koje su prikupili Kanini, Ruzini i moji roditelji) skolsko rukovodstvo nas je opet primilo. Poslije primanja u skolu, Sefik Mahic me
je upozorio da ubuduce budemo opreznije i da ne nasjedamo takvim
provokacijama samostanskog osoblja.
Narednih zimskih dana ustase i Italijani pojacavaju teror i poCinju racije. Uhapsene su otpremali u koncentracione logore u Novu
GradiSku i Jasenovac. Moja majka je doznala (od Emire DizdareviC) da
je sastavljen novi spisak Ljubusaka za koncentraoioni logor, i da se meau 31 imenom nalazim i ja. To je bilo upozorenje da treba sto prije
otiCi iz mjesta.
Kana je sa porodicom bila odselila u Mostar. Posto je poceo zimski raspust ja sam otiSla kod svog rodaka Muhameda Mahica, geometra
u Zupanji koji je stanovao u Brckom. Upoznala sam ga sa svojim ilegalnim radom i prijetnjom zlocinaca a on me - posto je takode bio
vezan za narodnooslobodilacki pokret - povezao sa aktivistima NOP-a
u Brckom. Februaira 1943. godine izasla sam na oslobodenu teritoriju
u Brezovo Polje. Prikljucila sam se Majevickom partizanskom odredu u
cijim sam redovima ostala sve do konca rata, kao borac, i na duznosti
rukovodioca SKOJ-a XVI muslimanske brigade.
Kada sam se 1946. godine vratila u Ljubuski prva mi je zelja bila
da saznam sudbine svojih najboljih drugarica Ruze i Kane. Saznala sam
da su Ruiu Primorac ubile ustase 1944. godine u selu Studenci gdje je,
�u jednom vrtu bila i pokopana, do prenosa njenih kostiju u Spomen
kosturnicu boraca ljubuskog kraja. Kana se takoae hrabro ddala. Ustase su je mucile u selu Grabovo vrelo kod Vitine, a doznala sam da je
naroCito sadisticke metode primjenjivao neki ustasa Zijo Bakamovic iz
Mostara.
U Ljubuskom je djelovalo jos mnogo ,trojki" slicnih onoj u kojoj
sam ja bila. Od njih cu spomenuti samo neke. To su: Mara Galic, zena
pok. Jure-Velikog; Anica Primorac, majka Narodnog heroja Madjana
Primorca i sestra Jure Galica-Velikog; Zuhra Jakie, udovica Mustafe
i majka dvojice palih boraca; Iva Hrstic ud. pokojnog Petra, spanskog
borca, iz sela Graba; Sehla Sadikovic, cija su tri brata bili ucesnici
NOP-a; Hata Busatlija ud. Mehmeda iz Vitine, Fiza, i Habiba Delalic, kao
i Rukija BeCirovic, zena Alije, iz Ljubuskog, Ciju su dvojicu brace ustase
zaklale na kucnom pragu i naocigled svih ukucana. Svaka od njih je
imala udjela u brojnim i uspjesnim akcijama komunista u ljubuskom
kraju. Svaka od njih je dala svoj doprinos. istoriji narodnooslobodilackog rata i socijalisticke revolucije ne samo ljubuskog kraja, nego i nase
sire zajednice
Cilika Hajnrih-Parte
OD LOGORA DO LOGORA
.K
oncem avgusta 1941. bila sam uhapsena od ustaske policije i
odvedena u zatvor Belediju. Tada sam bila clan odbora ,Narodne pomoCi" Sarajevu. U ve1i:koj zajednickoj sobi, pored
drugih zatvorenika, naSla sam i drugarioe: Tirriku Romano, Lepu Carkic, Veru Kusec, Mariju Gavrilov,ic i Mari'ju Blazek. Poslije nekoliiko
dana dosla je i Mira Kurilic, a nesto kasnije i Radojka Lakic. U Belediji
sam provela 25 dana, a zatim usljed nedostatka bilo kakvih dokaza,
pustena kuCi.
Ponovo sam uhapsena 6. novembra 1941, kada je u Sarajevu ubijen neki njemacki major. Tom prilikom uhapseno je preko 200 gradana,
pretezno muskaraca. Svi uhapseni odvedeni su u vojni logor na Marijin-dvoru. 18. novembra formiran je veliki transport zena i muskaraca,
strpan u furgon i odveden u Jasenovac. U transportu je bio znatan broj
komunista. Sjecam se slijedeCih: Lulo Frkovic, DragiSa i Jovo Kurilic,
Danko Ozmo, Brano Jovanovic, Koco Krneta, Dzemo :&rvavac, Braco
Simunovic, Anto i Vid Milosevic, Mustafa Begic, Fredi Hajnrih, Ante
Bosnjakovic. Mnoge nisam ni vidjela, jer je transport otpremljen nocu,
u cetiri prepuna furgona. Tri dana je transport iSao, zaustavljajuCi se
na sporednim kolosijecima, bez hrane i bez vode. Ono malo hrane sto
smo poni.jeli iz zatvora brzo se pojelo. U vagonu je bilo nepodnosljivo,
jer su ih jedanput na dan otvarali i dozvoljavali nam da pod jakom
strazom izademo radi vrsenja nuzde.
U J asenovac smo stigli u noCi 12. novembra. Kad smo izlazili iz
vagona prema logoru, prolazi1i smo kroz spalir ustasa, koji su nas pozurivali kundacima. Zatvorenici su sanjivo posrtali. Danko Ozmo je nesto
prigovorio ustasi koji je udario staricu, a ovaj ga je krvnicki premlatio.
Pred logorom je, raskoracen, stajao Ljubo Milos, ustaski logornik, s
revolverom koji je vrtio na prstu. Na pitanje ustase koji nas je predvodio sta ce s transportom, sarkasticno je odgovorio: ,Macare". ,Ima
ih dosta", rekao je ustasa. Logornik je dobacio uz zloban smijeh: ,Sta
je to za nas! Do sada smo ih lividirali 40.000!"
U Jasenovcu su iste no6i pobijeni svi Srbi - muskarci. Muskarce
koje nisu pobili proveli su kroz spalir ustasa i pod kundacenjem smjestili na oiglanu. p,rema izja:vi oceViirdaca Alfreda Hajnriha i brace Milosevic ustase su na Badnjak likvidirali 300 Cigana, na taj nacin sto su
ih zicom zatjerali u tor, a zatim boli i klali (Ljubo Milos licno je klao
·
204
205
�a zatim Hzao noz, sto nije htio priznati na saslusanju u Zagrebu poslije
oslobod:enja nase zemlje). Svo to klanje gledali su drugovi iz naseg
transporta. Vid Milosevk je svjedoCio na sudenju Ljubi Milosu u Zagrebu. Sjecam se da su mi neki od drugova pricali da su se onesvjesCivali gledajuCi taj prizor. Zenskog odje1jenja jos nije bi1o pa su zene
smjestene u podrum ustaskog tabora, u kame su provele jos 48 sati,
bez hrane. Ponovo smo ukrcani u vagone i preko Zagreba i Zlatara dopremljeni u sabirni logor Loborgrad. Tamo je bilo oko 1500 zena, pretezno Jevrejki, i oko 200 djece. Osim ave bilo je mnogo djece iz Hercegovine i istocne Bosne (Brcko, Bijeljina), ciji su roditelji pobijeni. U
logoru je bilo i desetak muskaraca, Jevreja, koji su obavljali stolarske
i zidarskc. radove, jer je zgrada Loborgrada bila gotovo bez krova, a
zena prev1se _da bi stale u postojece so be te su pravljene galerije na
dva sprata. Zene su bile pretezno iz Bosne i Hercegovine, ali bilo ih
je i iz Zagreba, Bjelovara i Varazdina.
U Loborgradu smo zatekle grupu komunista iz Sarajeva (Hana
Ozmo, Vojna Jaksic, Bjanka Levi, Nada Trninic i Irena Kajon; jos u
KrusCici pridruzivala im se radnica iz Sarajeva Frida Laufer). U prizemlju zgrade u nekoliko soba, bili su "ubogari" nesto kao napusteni
uboski dam o kame se gotovo niko nije brinuo, pa je to bio izvor neCistoce i bolesti.
Logar je bio u rukama kulturbundovaca. Komandant logora bio je
Karl Heger, a zamjenik njegov brat. Nije bilo ubijanja, ali su uslovi
zivota bili teski zbog bolesti; pocele su da haraju dizenterija i trbusni
tifus.
Kulturbundovoi nisu dozvoljavali medusobne kontakte zatvorenika, ali ipak nisu mogli sprijeCiti stvaranje aktiva, koji je u logorskim
uslovima poceo organizovano da djeluje. U aktivu su bile: dr Milica
Kun (ljekar u logorskoj ambulanti), Hana Ozmo, Zora Nikolic Frida
Laufer, Cilika Hajnrih, Nada Salomon, Dragica Vukovk, Voj~a Jaksic, Dobrila Krneta, Mira Kurilic, ViSnja Habunek, Marija Blazek, Bjanka Levi i Nada Trninic.
Prva akcija aktiva bila je zastita starijih zena. Na rad su isle mlade i .zdravij.~. Starije su ostajale u sobama ili su radile u kuhinji. Na
~adn!m. akciJama moglo se viSe razgovarati i dogovarati o pripremi zaJedmckih proslava: Nove godine, godiSnjice Lenjinove smrti, Osmog
marta, Prvog maja. Poslije vecere, posto bi se Nijemci povukli u svoje
prosto~ije i velika gvozdena kapija bila zatvorena, dezurni strazar je
prebroJavao u sobama zatvorenice. Aktivistkinje bi se iskradale ,i, po
dogovoru, odlazile u druge sobe. Zora Nikolic, koja je kao mlada radnica bila u Sovjetskom Savezu, pricala bi tiho o zivotu u Rusiji i ucila
nas da pjevamo revoluoionarne pjesme, koje do tada nismo znale.
Iz pooetka tiho, a poslije gk11sn'ije, unelodije ;pjesama prihvatale sui druge
logorasice i molile nas da ponovo pjevamo.
Prva organizovana priredba bila je za Novu godinu 1942. Pripremljene su i recitacije, pojedinacne i horske: ,0 Klasje moje," "Cudan pogr~b. u. Bradoku", "Mi mladi", "Celija", "Teska je, drugovi". Saba u
koJ<_>J Je ova priredba davana bila je prepuna: svi su htjeli da cuju.
Desilo se da su preopterecene galerije pocele da se ruse, ali teskih povreda srecom nije bilo.
NijeJ?ci. su, uz odredena ogranicenja, dozvolili javljanje kucama
.
Iz logora 1 pnmanje paketa. To je bilo veliko olaksanje. Paketi su pro-
206
207
lazili kroz ,cenzuru", ali je do nas ipak dospijevao hljeb, luk, nesto soli,
zaprska i odijelo. Osim toga, u toku radnih akcija aktivistkinje su primi,j etHe da se j eda111 od cuvara kulturbundovaca prema zatvorenicama
odnosi ljudskije nego drugi. Zvao se Feliks, prezimena se ne sjecam.
Zamolile su ga da posalje pismo jedne zatvorenice koja jos nije imala
pravo javljanja iz logora. Stigao je odgovor. Zatim nam je Feliks ucinio
jos nekoliko usluga. Konacno je on poslao u Zagreb pismo Zore Nikolic upi.1ceno na aktivistu doktora Nikolica, u kome ga je obavijestila
gdje se nalazi i s kim. Tako je zagrebacka organizacija saznala za Loborgrad. Poslije toga iz Zagreba su organizovano poceli da stizu paketi Narodne pomoCi, s povremenim vijestima pisanim hemijskom tintom, koja hi postajala vidljiva tek posto bi se zagrijala.
Jevrejska opstina iz Zagreba obilato je slala pakete i namirnice
Jevrejkama, ali su najveCi clio zadr:lavali Nijemci. Jedanput je stigao
kamion kukuruznog brasna i krompira. Nijemci su sve to istovarili u
neko udubljenje pored kapelice i zakovali daskama. IduCi u klozet,
nocu, zatvorenice su, izbusile vrece i u kesama sto su ih posebno pri'premile, dok je strazar obilazio drugu stranu logora, dovukle u sobe
jedan clio brasna. Ostali su tragovi: rasuto brasno, poluprazne vrece.
Ujutro su Nijemci pretresli sobe, ali nisu nasli niSta. Jedna zatvorenica
je, u strahu, vrecicu bacila kroz prozor. Na vreCici, u kojoj je zatvorenici svojevremeno stigao paket, bilo je ispisano njeno ime. Tu vre6icu nasao je Nijemac koji nas je vodio to jutro na radnu akciju i odnio je u logor. Zatvorenici, zeni s malim djetetom, nije se nista dogodilo. Ostale smo u uvjerenju da vrecica nije ni predata komandantu.
Zima 1941/42. bila je vrlo jaka i s mnogo snijega. Radne akcije
izvodene su i na Zlataru. C:istile smo ogromne naslage snijega po ulicama. Ponekad bismo nasle nesto hrane ili koju flasu mlijeka Sto bi ih
neko iz kuce ostavljao gladnim logorasima. Iako dosta rijetki, ovakvi
spontani postupci naroda ovog kraja jacali su moral zatvorenika. Hrana, narocito mlijeko, odnoseni su bolesnim drugaricama. Tifus je, naime, uzimao sve viSe maha. Srecom, nije se javio u najtezoi formi. VeCina je prebolijevala, ali je ipak bilo i smrtnih slucajeva. Jedna bolesnica se u vruCici bacila kroz prozor.
Krajem godine u logor je, s paketima, dosla Dijama Budisavljevic, zena hirurga Budisavljevica iz Zagreba. Porijeklom je bila Austrijanka. Saznala je od nekih Jevreja da u logoru ima dosta srpske djece
i uspjela da dobije dozvolu da ih abide. Dolazila je, zatim, svakih petnaest dana i donosila pakete za sve zene i djecu-Srbe, ciji joj je spisak
dala uprava Loborgrada. Sarna je organizovala sakupljanje priloga od
Srba u Zagrebu, a u svojoj kuCi je, jos s nekim zenama, pravila pakete.
Uspjela je takode da prije rasformiranja logora u Loborgradu, uz pomoc Ministarstva za socijalnu skrb, izvuce sve zene Srpkinje i djecu
i da ih, kao izbjeglice, prebaci u Srbiju.
Kako se epidemija trbusnog tifusa sve viSe sirila i prijetila da se
zarazi i okolina Loborgrada, odluceno je da se logor rasformira. U to
vrijeme iz Bedekovcine je stigla jedna drugarica koja je od mene trazila imena komunista da bi drugovi izvan logora mogli da organizuju
bijeg. ;Pocetkom maja, medutim, vee je prvi transport Srpkinja otpremljen u Srbiju. Drugi je otisao u drugoj polovini istog mjeseca. Jevrejke
su odvedene u Poljsku i tamo pobijene. Odatle je uspjela da se javi
Frida Laufer. To je bio jedini trag da su Jevrejke odvedene u Poljsku.
�Prije nego sto su transportovane, komandant Heger je naredio da predaju sav nakit i novae. Ako bi se nakon dvadeset i cetiri sata kod nekog nesto naslo, zaprijeeeno je da ee biti strijeljan. Nijemci su shvatili
da su zatvorenicama, uprkos ,cen2'Jure" paketa, ipC~Jk pro>rurene razhCite
stvari od vrijednosti. Zatvorenice su pak, plase6i se da ne budu strijeljane odmah, prstenje i nakit bacale u latrinu. Milica Kun pokusala
je da zadr.Zi sat. Komandantu je objasnjavala da joj~je kao lijecniku neophodan. Ironicno joj je uzvratio da joj viSe neee trebati i da ga odmah
preda.
Neposredno pred polazak transporta Jevrejki, zatvorenica Bukica
(prezimena se ne sjeeam) predala mi je 16 dukata s molbom da ih
uputim partizanima. To sam i uCinila cim sam pustena iz logora Stara
GradiSka.
Zatvorenice Hrvatice, meau kojima i ja, uhapsene uglavnom iz
poHtickih razloga, prebacene su nakon odlaska Jevrejki, u logor u, Staroj GradiSki. Tako je Loborgrad, zapravo logor u Loborgradu, prestao
da postoji. Sjeeam se da su u logor Stare Gradiske prebacene Marija
Blazek, Nada Salomon, Tonka Zagovec, Tonka Dzinie. Ostala imena sam
zaboravila. Do Zagreba smo prebacene kamionom, a· od Zagreba vozom.
U logor su nas doveli kulturbundovci i predali ustasama.
Logor Stare GradiSke bio je opasan visokim zidom, a na cetiri
strane su bile visoke osmcut>racnice. Cim smo dosle, Nijemci su u:s>tasama
predali spisak sa nasim imenima, a nas su pretresle zene internirke.
Kako je vee tada postojala u logoru partijska organizacija meau tim
zenama bilo je i aktivistkinja. Meni je drugarica Srae Price prisapnula
da odbacim novae, ukoliko ga imam, jer ako me neko prijavi iii ga
ustase naau, strijeljaee me. Osim toga, rekla mi je da se javim u snajderaj, jer je od ranije znala da znam da sijem. To mi je spasilo zivot.
Srpkinje i Jevrejke su se nalazile u starom zatvoru - Kuli, a Hrvatice u stambenim starim zgradama. Stara GradiSka je bila uglavnom,
u to doba, logor politickih interniraca, ali je bilo nesto i kriminalaca,
koje su ubacivale ustase kao svoje dousnike. Na njih smo odmah bHi
upozoreni. NajviSe je bilo politickih interniraca iz Zagreba, a zatim iz
Bosne. U vrijeme kada smo dosli u logor jos su trajale borbe na Kozari, pa smo se nadali da ee logor biti osloboaen. Meautim, partizani
se nisu mogli pribliziti logoru.
Za vrijeme bitke na Kozari, a i nakon toga u logor su dovoaene
kolone Kozarcana i njihove djece. Meautim, broj zatvorenika u logoru
Stare GradiSke uvijek je bio isti, jer su ustase odvodile velike grupe
Jevreja i Srba i ubijali ih gvozdenim polugama, da ne bi trosili municiju. Majkama su oduzimali djecu, mlade zene su tjerali u Njemacku na
rad, obeeavajuCi da ee se brinuti za djecu. Bilo je pretdko gledati otimanje djece iz zagrljaja majki. Jedna majka nikako nije dala svoje
dijete. Ustasica Maja Luburie (djevojka od 17 godina) i ustasica Bozica
istrgnule su joj dijete i bacile ga pred njenim oCima, u bunar, zatim su
se obje bjesomucno oborile na majku i dotukle je korbacima.
Poslije odvoaenja :lena na rad · u Njemacku, u logoru je ostalo nekoliko hiljada djece stare od dvije do 7 godina. Bolest je pocela da
hara. Dizenterija i tifus su kosili. Bolesna djeca su smjdtena u jednu
baraku, bez ikakvih uslova za zivot. Lezali su na golom podu, u svojim
vlastitim izmetinama, gladni i goli. Polumrtvu djecu trpali su u dzakove i odnosili u sobe u kojima su pustali cijanb.lij. Meau zenaina ko-
208
209
je su se brinule za djecu bile su Milka Susie, Ruza Karadza, Hajra Kapetanovie i jos neke. Kada je jednog dana ustasa Stanko Bevanda dosao sa vreeama i zatrazio da zene trpaju djecu u dzakove istupila je
Hajra Kapetanovie pred njega i rekla mu da moze da je na mjestu
ubije, ali ona to neee uciniti. Njezina hrabrost zaprepastila je ustasu
i on je zanijemio, okrenuo se i otiSao. Drugi dan djece nije viSe bilo
u baraci. Sve su ih potrovali. Zdraviju djecu odvodili su u GradiSku
na prevaspitavanje.
Radila sam u radionici za sivenje gdje su bile i drugarice iz Bosne:
Lepa Carkie; Ruza Karadza, Milka Susie iz Prozora. Milka je sa tavana
krala odijela pobijenih interniraca i oblaCila one koji su dosli bez
icega. Donosila je i deke i tako mnoge spasila od sigurne bolesti. Da
su je ustase uhvatile sigurno bi je strijeljale.
Jednog dana javila mi je jedna drugarica, koja je sa mnom radila,
da doaem poslije vecere u drugu nastambu, na sastanak. ,Iako je bilo
strogo zabranjeno odlaziti u druge nastambe, iako je soba ustasica hila pored nase sobe, iako sam znala da eu biti strijeljana ako me uhvate,
otiSla sam na sastanak, suljajuci se kroz mrak. Na sastanku sam nasla
desetak drugarica, uglavnom iz zagrebacke organizacije. Na sastanku su
me obavijestile da u logoru postoji vee duze vrijemena partijska organizacija, da su se dugo borile dok su uspjele da uvuku aktivistkinje u
upravu logora i da je sada unutrasnja uprava logora u njihovim rukama. Takoae sam saznala da su uspostavile vezu sa Narodnom pomoci
iz Zagreba, odakle redovno dobijaju pakete i obavjestenja. S obzirom da
do tada nisu znale koje su zene iz Bosne i Hercegovine clanovi Partije,
pozvale su me da se sto prije povezemo i meausobno pomazemo; da
obavjestavamo zatvorenice, na koje se smijemo osloniti, o politickoj situaciji. Tada sam uvidjela da i pored teskih uslova za organizovan rad,
postoji, zivi i radi grupa zatocenika - komunista, koji su svojim primjerima dizali moral i na organizovanom politickom radu poginuli.
Pored redovnog ubijanja ,prekobrojnih", zivot zatvorenika bio
je ugrozavan i ovisio od raspolozenja pojedinih ustasa. Jednog dana
Hasnija Kapetanovie se potuzila ustasici Maji da smo dobili smrdljivu
kukuruzu, koju, i pored gladi, nismo mogli jesti. Nakon toga Maja je
dovela copor ustasa koji su poceli bjesomucno da gaze zatvorenice vicuCi kako smo smjele da dizemo bunt. Sutradan je dosao ustasa sa
masinkom i spiskom :lena iz nase sobe. Pod jakom strazom poveli su
nas, oko 30 :lena, na Savu. Usput smo srele zapovjednika logora Majstoroviea i bivseg franjevca iz Jajca Filipoviea. Bili su u dobrom raspolozenju. Porazgovarali su sa ustasom koji nas je predvodio i zahvaljujuCi njihovom raspolozenju poslati smo na istovar cigle, nakon cega
smo vraeene u logor. Kada smo se vratile :live u logor drugarice su nas
grlile i plakale, jer su mislile da ee se samo nasi kaputi vratiti.
Nairne, poslije svakog ubijanja u radionicu su vraeali krvave kapute, koje smo morali da paramo, jer su ustase pretpostavljale da u
njima ima sakrivenog novca i dragocjenosti. Kako nam je bilo dok
smo u svojim rukama dr.Zali te kapute, sta smo osjeeale tesko je opisati.
A nasa mr.Znja prema ustasama dostizala je vrhunac kada smo ih gledali u crkvi gdje su nas nedjeljom vodili, kako se usrdno mole bogu.
Ustasica Bozica, koja je svakodnevno korbacem, do besvijesti, tukla zatvorenice pisala je cak i pjesme i dolazila u radionicu da nam
ih Cita. Pisala je pjesme Pavelieu. Sjeeam se jedna se pjesma zvala
14 :2:ene BiH u NOB 1941-1945.
�Emina Aliefendic
,emigrantka", a poCinjala je: ,~a sam. ust~sica :p;avosla':,ne vjere .. :"
Nije nam bilo jasno zbog cega Je ta dJeVoJka pnsla ustasama, dok Je
jednog dana nismo vidjeli kako trci iz svoje sobe jureCi ustasicu Maju.
Uletjele su u nasu sobu i ne obaziruCi se na zatvorenice, pocela da joj
kida odjecu i da je strasno ljubi. Bilo nam je jasno da su to izopacene
licnosti, jer jedino takve su mogle biti tako okrutne prema majkama i
1
nejakoj djeci.
U to vrijeme (novembar 1942. godine) zatvorenici iz sobe u kojoj
je bilo oko 30 muskaraca, bili su osudeni na smrt gladu i zedu. Medu
njima su bili drugovi iz Sarajeva: Lulo Frkovic, Dzemo Krvavac, Mijo
Sunaric. Soba je bila proglasena komunistickom. Drugovi su dosta izddali bez vode i hrane, a jednog dana, kada je kljucar otvorio vrata
napal.i su ga i razbjezali se po krugu dvoriSta. Znali su da ce ih pobiti,
ali su zeljeli na taj nacin da skrate svoje muke. Luio Frkovic je skocio
u latrinu i tamo su ga kundacima dotukli. Ostale su pobili mitraljezima
iz osmatracnica.
Cesto smo gledale iz snajderaja kako ustase odvode iz Kule kolone Jevreja i Srba. Prvog novembra je na 1ikvidiraBje iSla ogromna kalona pored snajderaja. Mi smo istrcale na kapiju i uvlacile u radionicu
one koji su se sasvim priblizili vratima. Tako smo spasile oko 10 drugova i drugarica. U toj koloni bila je i porodica MiSe Popovica (sestra,
zena i dijete). Njegova zena, rodena Lerer, bila je sestra generala Voje
TodorovlCa. Oni su na zalost bili daleko od vrata i nismo ih mogli
spasiti.
Kroz prozor radionice gledale smo kola i kola natovarenih i ubijenih zatvorenika, medu kojima je bilo i polumrtvih koji su vapili da
ih ubiju i da ih zive ne sahranjuju. Gotovo nije bilo dana da se nije
nesto stravicno dogodilo. Nikakvoga reda ni zakona nije bilo u logoru
Stare GradiSke.
Polovinom decembra 1942. godine dosao je Maks Luburic u nasu
radionicu ,i trazio da se dignu sve one zene kojima nije sudeno poslije
hapsenja, prilikom nekih odmazda, a ne provala. Rekao nam je da ce
nas vratiti u nase srezove na ponovni postupak, pa ukoliko se ustanovi
da smo krive, vratice nas ponovo u logor. U to vrijeme naime, donesen
je zakon o kaznjavanju logorom od jedne do tri godine. Tako je 18.
decembra 1942. godine iz GradiSke pusteno oko 200 zatvorenika, a u
Sarajevo smo stigli nakon cetiri dana. Tu nas je vojno ustasko redarstvo prvo zadrzaio, a kasnije konacno pustilo, s tim da se redovno
javljamo policiji.
ILEGALNI RAD U SARAJEVU
,z
210
211
a vrijeme Kraljevine Jugoslavije kretala sam se u drustvu
napredne omladine u koje me je uveo moj drug iz djetinstva Andelko Ve!j,ic, tada clan SKOJ-a. Sa narocitim interesovanje?l i simpatijama odnosila sam se prema borbi naseg predratnog
revolucwnarnog pokreta.
Sredinom jula ili avgusta 1941. godine ukljucila sam se u rad napredne omladine. Na prvom sastanku koji je odr:lan u Brockoj ulici
govorilo se o politickoj situaoiji poslije okupacije zemlje i pripremama
za ust~nak koje je organizovala KPJ. Nesto kasnije formiran je aktiv
omladme za Novo Sarajevo, koga su saCinjavali: Mirko Pavlovic, Slobodan Skaljak, Bozo Tomic i ja. Tada sam se zvala Stana Ivic.
Nakon toga odrzano je niz sastanaka na raznim mjestima koji su
naj~es~e. imali propagandni karakter u cilju agitacije za Narodno-oslobodllackl pokret, za okupljanje naprednih ljudi, za sabiranje sanitetskog materijala i oruzja, jednom rijecju za sve sto bi bilo korisno za
oruzanu borbu partizanskih odreda i ilegalni rad u gradu. Vrlo · tesko
smo odredivali mjesta za odr:lavanje sastanaka. Naime, u Novom Sarajevu Zivj.elo. je neko~iko ustaskih i njemac~~h porodica, zbog kojih
smo moral.1 b1t1 oprezm. Pored toga, u ovom diJelu grada su se nalazile
~ale. zgrade, cesto na osami, pa je bilo sumnjivo sastajati se u njima,
Jer .?1 se .ulazak cetiri, d.o. pet ljudi primijetio. Zbog toga smo, prilikom
odrzavan.Ja sastanaka, b1h po:sebno oprezni. Kada bi net·ko od nas neopravdano izostao, moral.i bi se raziCi, jer smo pretpostavljali da je drug
koji je izostao, uhapsen ili ,provaljen" .
. . Ce~to smo s~stanke odr:la~ali i u stanu mog oca Pere Ivica, u
uhc1 VoJvo~e Putmka br. 21, .gd]e sam i ja stanovala. Zgrada je imala
dya ulaza, Jedan sa glavne uhce, a drugi sa Vilsonovog setalista. Polovmu zgrade zauzimao je hotel ,Br.istol". Kada smo odr:lavali sastanke
moja majka Smiljka je uvijek motrila i vodila racuna da ne bi nek~
prisl.us·kivao, a dr1:1gove koji su dolazili docekivala je kao svoju djecu.
Na Jednom od ov1h sastanaka, u nasoj kuci, drug Bozo Tomic je bio
zad1:1zen da bude glavni ,oruzar", a ja sam, pored osta1ih zaduzenja,
dob1la zadatak da budem njegov zamjenik. Naime, podrum u kuCi
gdje sam stanovala imao je mnogo supa, od kojih je nasa - na samom
uglu, b~I~ najpodesnija za skupljanje oruzja i ostalog materijala. Pored akt1v1sta za ovo Sikla:diSte je znala j.os jedino moja majka.
�Oruzje i ostali materijal sabirao se i donosio sa raznih strana. Iz
Rajlovca gdje je u vojnom logoru postojao aktiv simpatizera NOP-a,
Semsudin Rebac i neki Enver (prezimena se ne sjecam) donosili su u
nasu supu bombe, redenike sa municijom i drugi materijal. Takoder
sam po oruzje i ostali materijal iSla kod drugarice Marice Sesar, udate
Himelrajh, odnosno njene sestre Roze. Jos neki omladinci i omladinke
su donosili u skloniste materijal u manjim paketima, jer bi veCi bili zapazeniji. Strah od provala ili hapsenja (sto nije bila rijetkost), kidanje
veza, bio je stalni pratilac nasih akcija. Svaki bilten ili vijest o uspjehu
nasih jedinica davali su nam novu snagu i impuls za jos intenzivniji
rad. Znali smo da neprijatelj budno prati svaki nas korak, pa ipak smo
uspijevali da mu ispred nosa uspjesno izvedemo nase akcije.
U septembru 1941. godine nekoliko omladinaca i omladinki primljeno je u SKOJ. Zajedno sa Borkom Voksal, Natom Bozic, Bozom Tomic i dr. primljena sam i ja tada u Savez komunisticke omladine Jugoslavije.
Nasa grupa je i pored cestih hapsenja, uvijek funkcionisala, i nekad viSe, nekad manje, bila aktivna, nekad u sirem, nekad u uzem sastavu. Zastoj je mogao biti jako kratak, jer smo uvijek iznalazili nove
mogucnosti za nase aktivnosti. Posebno treba istaCi drugarski odnos
i medusobnu brigu da se sacuvaju drugovi i drugarice.
Pocetkom 1942. godine u ilegalnom radu grada nastupila je trenutna porrietnja usljed provale, zatim hapsenja nekih drugova. Cinilo
se da je cijeli rad zamro. Poslije hapsenja Ljube Lunave i odlaska nekih' drugova u partizane ja sam se uklonila iz Novog Sarajeva. Udala
sam se za Dzemala Aliefendica i time promijenila dotadasnje ime i
prezime u Emina· Aliefendic~ Pod novii:n imenom nastavila sam rad na
terenu Kosevo, gdje je, bez obzira na hapsenja, rad ponovo ozivio, bio
jos aktivniji ali i daleko oprezniji. Tu sam bila povezana sa Slavojkom
MiliceviC, Ravijojlom Savic, Natom MiSovic, a narocito sa kucom Franj'e Sesara i Manice SesarcHimelrajh. Iz njihove kuce svi su ucestvovali
u ilegalnom radu: Franjina zena Nada, sestre Marica i Roza i brat
Marko. U mjesecu avgustu 1942. uhapsen je Franjo Sesar sa bratom i
sestrama. Po njihovom hapsenju vezu u ilegalnom radu je oddavala
Franjina zena Nada, sve do hapsenja Reufa Galosevica.
U okviru tog velikog hapsenja u decembru 1942. godine uhapsena
sam i ja iako sam se nalazila pred porodajem. To je ubrzalo moj porod,
te sam na zahtjev drugarica-zatvorenica prevezena u bolnicu, gdje sam
se istog mjeseca porodila. Rodila sam djevojcicu, nedonosce, od 7 mjeseci. Po porodaju sam prebacena u zatvorenicku bolnicu, gdje sam bila
sa Zlatom Radosevic, Vojnom Puskar i jos nekim ranjenim partizankama. Tu su me ustase ostavile svega 4 dana pa su me, sa tek rodenim
djetetom, prebacili ponovo u zatvor. Teski su bili dani u zatvoru sa rnalim djetetom kome nisam niSta drugo mogla pruziti, osim svoje ljubavi
i ljubavi drugarica koje su se nalazile sa mnom. Drugarice su joj na•
djenule ime Lejla. Ona nam je uljepsavala dane i olaksavala muke. Drugarice su se otimale koja ce da joj pere pelene i da je povija. Kad bi
nocu plakala ljuljale bi je na smjenu, jer sam ja bila suvise iscrpljena
i slaba da bih to mogla sama ciniti. Sve su je drugarice podjednako voljele. Bile su sretne kada bi se ona dobro osjecala, kao da od njenog
zdravlja i napretka zavisi i ishod nase sudbine.
Iz ustaskog zatvora predana sam na prijeki ustaski pokretni sud
gdje sam bila u celiji sa Jelenom Vitas i Zehrom Mujidovic, clanovima
212
213
KPJ i istaknutim aktivistkinjama grada. Po izlasku iz zatvora, aprila
1943, godine, zapazila sam da postoji aktivan i ilegalan rad, sto znaci da
hapsenja nisu za Nijemce i ustase imala ocekivanog efekta. Iako sam
bila iscrpljena zbog zatvorskog zivota, skrhana teskom bolesti pluca,
i brigom oko oddavanja u zivotu nejakog djetata, ponovo sam se ukljuCila u rad. Po direktivi Agana Bostandzica, clana KPJ, u moj stan je
dosla Sadija Dumisic, udata Berberijan, i sa mnom se dogovorila oko
prebacivanja triju omladinki, koje su bile sklonjene na tavanu zgrade
u kojoj sam ja stanovala. Medu njima se nalazila moja sestra Nada Ivic.
Tada je bila velika provala medu srednjoskolskom omladinom. Drugarica Sadija ih je prebacila preko kurira, kanalom preko Podlugova, u
Visocko-fojnicki odred.
U moj stan drugarica Sadija je, sa ostalim drugovima, donosila
sanitetski materijal, odjecu, obucu, ilegalnu stampu. Sve to je prebaceno na oslobodenu teritoriju.
1943. godine, po dolasku Safe Dzinovica (Mirka) u Sarajevo za
clana Mjesnog komiteta KPJ, povezala sam se odmah s njim, a on me
je povezao sa Olgom Katie ( Oliverom), sekretarom aktiva Antifaliistickog fronta zena u Kosevu. Aktiv su saCinjavale: Milica Milanovic, Cvija Bukvic, Zehra Brekalovic, Tonka Dukic, Marija Kos i ja ,Smiljka"
- tada moje ilegalno ime. Svaka od nas je oddavala vezu sa 10-20
drugih zena. U tom periodu smo najviSe preradivali istoriju Partije.
Sa svim grupama zena smo organizovali bolnicke kurseve, koje je odrzavala par puta Persa Teofanovic i jos neke drugarice koje su se razumjele u sanitetske poslove. Kursevi su se oddavali vise puta u kuCi
Cvije Bukvic, Bolnicka ulica 12 ili 14, i kod Anke Skavo, Njegoseva
broj 1. Nekoliko puta kursevi su se odrzavali i u mom stanu. Tada bi
pred nasim vratima dezurala pazikuca Ivana Sedej, koja je bila odana
NOP-u, i u slucaju kakve opasnosti zvonjenjem nas obavjestavala.
Nekoliko sastanaka i bolnickih kurseva je odrzano kod Danice
Kokotovic sa stanom u Skerlica ulici, gdje je bio smjesten san~ski
materijal. Podesna za sastanke bila je i kuca gostionicara Alije Kapidzica u Kralja Tomislava ulici. Njegova zena Mica i on bili su odani i
iskreni simpatizeri pokreta. Pred oslobodenje, u stanu Milice Milanovic, odrzan je jedan kurs za rukovanje oruzjem. Isti takav kurs oddan
je i u stanu Anke Skavo. Pored toga smo plele dzempere i rukavice
za partizane. Tokom Citave .1943. godine nosili smo odjecu uhapsenim
pripadnicima NOP~a lkoji su lezali u ibolnici. Cijele 1944. godine raznosih
sino prijeteca pisma po kucama ustaskih fasistickih agenata. ·· U ta·kvim prilikama koristili smo se djecjim kolicima u kojima je i moja
kcerka Lejla lezala na sanitetskom i propagandno-politickom materijalu, koga smo raznosili po raznim punktovima u gradu. Pri takvim
zadacima pomagale su i ucestvovale Milica Milanovic, Ksenija Steta sa
Bjelava, Dragica Lovren, Dragica KokotoviC i druge.. ·
1944. godine Safo Dzinovic mi je doveo. grupu domobrana koji su
se opredijelili za NOP i koje je trebalo prebaciti u partizane. Do tog
vremena ja sam ih sklonila na tavan moje kuce. Pazikuca Ivana Sedej
je po nekoliko puta na dan odnosila i donosila ljestve preko kojih bi im
dodavala hranu.
Neposredno pred oslobodenje zemlje organizovala sam, po za·
datku Partije, cuvanje vojne pekare u Kosevu, da je ne bi unistile ustase koji su u povlacenju uniStavali i pustosili narodnu imovinu.
�Vesna RakiC-Resetar
i upoznavati o ciljevirna KPJ u svestranoj horhi protiv fasizma" -
govorila je ona zenama. Znala je da u mom selu ima jos dosta drugarica
koje mogu i hoce da rade za NOP. Takode nas je upuCivala da se svaka
od nas poveze sa aktivistkinjama iz zapadne Hercegovine, naroCito ljuhuskog sreza, koje hi mogle da nas ohavjdtavaju o kretanju neprijatelja i svemu sto je neo:phodno za narodno-oslobodilaoku ;borhu i njene
ciljeve.
U drugoj polovini 1941. godine nastaju hapsenja na terenu Dalmacije i Hercegovine. U jednoj grupi, koju su saCinjavala trideset i
tri aktivista iz Vrgorca i Makarske, ustase su uhapsile i moga oca.
,Crna marica" ih je odvela u Imotski, odakle su, nakon nekoliko dana,
pretuceni i u modricama pusteni kucama. Mnogi su od tih posljedica
brzo pomrli. Oceva je zasluga da je moja cijela familija aktivno saradivala za NOP. Postali smo clanovi KPJ tako da smo u toku NOB-e aktivno i organizovano radili. Zaslugom pojedinih naprednih drugova iz
mog sela i okolice vee 1941. godine formira se grupa :lena koja se povezala sa drugim zenama Vrgorske opstine kao i aktivistkinjama NOP-a
pogranicnih sela zapadne Hercegovine.
Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u moju kucu je cesto dolazila
Iva Hrstic iz Graha (srez LjUJhuski) ciji je muz poginuo u spanskoj revoluciji. Pokazivala nam je pisma od drugova ucesnika spanske revolucije koji su kasnije sa njom odr.Zavali pismenu vezu i slali joj pomoc
da othrani svoju nejaku djecu. IIVa je ostala dosljedna :Ldealima svoga
muza i za cijelo vrijeme NOB-e, iako pod teskim uslovima, okupljala
oko sehe zene i odrzavala veze sa zenama susjednih sela kao i sa svojom jetrvom Tonkom i njenim muzem, koji su cijelo vrijeme rata aktivno radili za narodno-oslohodilacki pokret. I pored hapsenja i mucenja oni su sa velikim elanom okupljali narod u horhu protiv fasizma
i kao takvi hili u stalnom kontaktu sa saradnicima NOP-a iz Dalmacije.
U 1942. god:Lni biokoVIs;ka V ceta je prozvana ii±menom Ivina rnuza, Hrstic Petra. U njoj su se nalazili i neki Hercegovci. 0 ceti se medu horcima pjevalo:
SARADNJA ZENA BIOKOVA I ZAPADNE HERCEGOVINE
?~ena sam na samoj. granici Hercegovine u selu Orahu, opstl_na Vrgorac. Selo Je uvuceno u Hercegovinu tako da djeluJe kao poluotok na moru. Ti prirodni uslovi su nam omog.ucava~i o~r.Z~v~nje v~za sa aktivistima i saradnicima NOP-a i partlz~nskun. Jedmica!ll~ Iz ..Hercego~ine i oh:atno. U Dalmaciji je revo~ucwna.rm pokret JOS pnJ~ rata hw dosta Jak tako da je narod na vriJeme hw upoznat sa cilJevima okupatora i njegovih slugu.
. Tezak je hio zivot o_voga kraja za vrijeme Kraljevine Jugoslavije.
Zel~elo se ~uk~ruz~~og h!Jei?a! a da ne g~worimo o drugoj hrani. NajviSe
SU ISpastah Olll kOJI SU ZIVJeh U kamenJaru sirom Dalmacije i krsovite
Hercegovine. Glad, golotinja i hosotinja je hila neopisiva.
Jedivno smo _imali sn;c.u da je ~eCina sela Vrgorske opstine imala
osnovne skole gdJe smo hih ohavezm, kako muskarci tako i zene zavr§i't1i sest razreda. O!kolna sela Hercegovine nisu ni to .i;mCt~la. Os~ovnih
~kola )e vhilo yvrlo malo, tako da je veCina naroda hilo nepismeno, a ako
Je .ko)a zel?-a Isla u ~~ol1;1 to je hila sramota. Kler je imao velikog utjeC~Ja I st.o J<: za~?tahJI dw naroda hio nepismeniji crkva je mogla da ga
VIse konsti I drzi u pokornosti.
. Sin;>ki. napredJ.?-i pokret koji se razvijao u Dalmaciji prije rata
U!Jeca~ .Je .I ~a U:OJe selo koje je imalo dosta naprednih Ijudi. Medu
nJI:O::a Je hw .I mo.J .~tac Ivan Resetar koji je cesto prije rata opominjan
~d zandara. I pohciJe zhog revolucionarnog rada. Sjecam se da su se
c~.sto sast~Jah. na~redni ~judi iz ohliznjih sela Hercegovine i DalmaC~Je. Poveziya~I .su Ih razm s~oski radovi i sijela. Nedjeljom, a i uvece,
hi s~ sastaJah ~ kroz selo pJevali revolucionarne pjesme (,;Budi se istok I z~p~d", pJesme o Matiji Gupcu i Matiji Ivanicu. Izvikivali hi parole ~,ZIVJela K?mu~isticka. partija", ,Zivjela Rusija" itd). To se desayalo.I na pazan~.a.I.u.gostwna~a; Napredn~ji ljudi su prenosili znanje
Jedm. na druge, sm!: hteraturu I Jedm drugima ohjasnjavali ciljeve revolucwnarnog radmckog pokreta. Tako su pogranicni regioni hili vezani ekonomski, politicki a i rodhinski.
Rat me je zatekao kao radnicu Duhanske stanice u Vrgorcu. OdU:~h sam se povezal.~ sa Jak~m Raos, koja je pripadala naprednom radmckom po~retu pnJe rata I poznavala revolucionarni rad moga oca.
Razgov~rah sll?-o o svemu sto mi, zene, treha da poduzmemo u tim sudhonosmm damma. "Treha se horiti za svakog covjeka, za svaku zenu
R
Peta ceta Hrstic Petra
sto je brza i od vjetra.
U njoj mladi partizani
dobrovoljci odabrani.
Protiv sile sto se bore
da slobodi put otvore
musku zensku, staru mladu
i u selu i, u gradu
da svakvme pravo bude
fasisti nam da ne sude.
Vee Narodna vlada nova i
uprava drug Titova.
214
215
Ova pjesma je imala snaznog politickog odjeka i cesto se pjevala
u hiokovsko-neretvanskom kraju, kao i sve druge revolucionarne pjesme, koje su se hrzo prenosile sirom Jugoslavije.
Na teritoriji Ijubuskog kraja prva zrtva ustasa pala je u selu Grahu i to poslije 13. 6. 1941. godine. Tada su .na terenu dijelj.eni prvi leci
koji su sadr.Zavali proglas KPJ sa pozivom na ustanak protiv okupatora
i njegovih pomagaca. Tih dana je hio katolicki ,dernek" na Humcu
koga su ustase naveliko slavile kao imendan poglavnika ustaske drzave
�Ante PaveliCa. Kad su ustase saznale za te letke toliko su bili razjareni
da su poslije toga nastala hapsenja, kako u Ljubuskom, tako i u vrgorskom kraju. Bas tih dana u Vitinu dolazi poznati zlikovac, ustasa Franjo Sudar. Tu su bili zatvoreni, pored ostalih Vlatko Hrstic i Mirko
Kolak saradnici NOP-a iz sela Gra:ba. Franjo Sudar je :bez .suda i 1kakva
naredenja, svojom rukom, u prisustvu ostalih zatvorenika, ubio iz pistolja Vlatka Hrstica, a Mirko Kalak je od posljedifa udaraca, poslije
par dana, umro. Surovi su bili ti dani, jer su poslije toga pijane ustase
nastavile sa pokoljima. Vlatku Hrsticu ni mrtvom nisu dali mira. Drugovi koji su bili sa njim u zatvoru morali su mu kopati grab izvan
groblja kraj sela Otoka, u blizini Vitine, a njima su opet zbog toga ustase prijetile. Na molbu Vlatkove porodice prendn je na groblje Sinac, a poslije reagovanja klerofasista, opet su ga morali prenijeti van
groblja. Ozaloscenoj porodici su govorili da za komuniste nema mjesta u groblju.
Vlatkove i Mirkove ideje su nastavili njihovi najblizi, jer je neopisiva mr:Znja prema neprijatelju buktila u njihovim srcima.
Sto je neprijatelj bio svirepiji, to je narod bio ogorceniji i aktivniji za NOP tako da su se veze sirile velikom brzinom, a broj saradnika
sve viSe rastao. Znali su se punktovi koji su veoma. brzo preuzimali
postu i razne materijale potrebne partizanima.
U Grabu je pored Tonke i Ive bilo jos dosta :lena koje su bile aktivno za narodnooslobodilacki pokret, zahvaljujuCi · organizovanom radu pojedinih clanova porodice i saradnika koji su ucestvovali u naprednom radnickom pokretu prije rata. Tako su u seoskom odboru
AFZ-a sela Graba bile aktivne slijedece drugarice: Iva Hrstic (zena pokojnog Petra), Tonka Hrstic (zena Stanka), Anica; Kata Hrstic (koja
je hila i kurir), Matija Hrstic (pokojnog Joze koji je poginuo u partizanima), Matija i Ljubica Musan, Matija Kalak i Anica Granic (zena
Ante). Sto je neprijatelj pravio veca .zlodjela narod, pod rukovodstvom
KPJ, sve viSe zbija svoje redove i postaje povezaniji pod parolom ,Naprijed u borbu do konacne pobjede". Tu parolu su prihvatile mnoge
zene, sestre i majke, bez kojih ni jedan rad za narodnooslobodilacki pokret nije mogao proCi.
I u selu Orahovlju, srez Ljubuski, je bilo dosta porodica koje su
bile aktivne i na koje se moglo osloniti u radu za NOP. Nekada sam
spavala kod drugarice Mace Rakic. Otvoreno smo razgovarale o ciljevima pokreta, o sakupljanju pomoci u vidu odjece, obuce i municije.
Maca je hila bistra djevojka. Znala je lijepo i ubjedljivo da prica i aka
nije imala ni jednog razreda osnovne skole. Shvatila je ciljeve nase
borbe taka da je ana i njena cijela porodica hila desna ruka u radu
za NOP. Pet njenih sestara su uvijek bile siguran oslonac u izvrsavanju zadataka. Majka im je radom iz sela Klobuka, taka da su one bile
cesto veza izmedu pojedinih sela Hercegovine i Dalmacije. Pored ostalih poslova posebno im je hila teska i opasna kurirska sluzba, jer
je neprijatelj bio na svakom koraku~
U odboru AFZ-a pored Mace, isticala se i Stana Rakic, koja je
cesto odrzavala sastanke :lena, okupljala ih i upoznavala sa zada,c:ima
koji predstoje. U njenoj kuCi su se krili ilegalci a cesto su se odr:Zavali
i sastanci.
·
U organizaciji zena i kroz omladinsku organizaciju poznat je i
rad Ljubice Marinovic, Kate Saric i drugih zena u tom selu koje su se
216
217
postepeno ukljuCile u rad NOP-a. M10du njima je hila i Luca Rakic,
majka sedmoro djece, ciji je sin Ante bio clan KPJ jos od 1938. godine.
On je od posljedica mucenja po zatvorima obolio i umro u svojoj 25.
godini, u ljeto 1941. godine. Petorica njegove brace slijede njegov .put
i svi u toku rata postaju clanovi KPJ. Zbog njihovog aktivnog rada majku i oca su uhapsili i odveli u logor u Vinkovce. Otac se viSe nikad nije
vratio, a za grob mu se ne zna. Majka je poslije muka u logoru
oboljela:
I Matiju Rakic, zenu Ivana Rakica zbog aktivnosti njene djece su
takode odveli u isti logor. Njenu nevjestu Danicu, kao i njeno dijete,
staro svega nekoliko mjeseci, takode su odveli u vinkovaaki logor. Di·
jete je umrlo od gladi. Pitam se kome je ono krivo kao i hiljade nase
djece koja jos nisu znala da izgovore rijec mama! Jos nekoliko clanova
uze i sire porodice Rakic stradalo je na isti ili slican nacin.
U Vinkovackom .Iogoru su bile i jos neke aktivistkinje NOP-a iz
sela Graba, a medu njima Mira Kraljevic i njena sestra Vesa. U selu
Veljacima Ante Majic i njegova cijela porodica saradivala je za NOP
pod teskim uslovima. Oni su odrzavali vezu izmedu mjesta Vitine i
Dalmacije. Kada su ustase to otkrile svirepo su ubile Antu u Grabovom
Vrelu 1944. godine. Iza njega je ostala nezbrinuta zena i dvoje maloljetne djece. Poznat mi je rad i Andelije ViStice, sestre istaknutog komuniste Pavla Granica koji je bio veza izmedu sela Hercegovine i Dalmacije. Ona je cesto dolazila na sastanke i odr:Zavala vezu sa ostalim
simpatizerima NOP-a u svom selu.
Iz Ljubuskog se sjecam nekih drugarica (Munire Konjhodzic i dr)
koje su po selima prodavale galanterijsku robu. Cesto su dolazile i upoznavale nas o kretanjima neprijatelja. One su bile partizanski kuriri i
kao takve redovno su odr:Zavale vezu izmedu partizanskih jedinica i organizacija NOP-a po selima.
U selu Grabovniku hila je politicki aktivna grupa :lena (Milica
Vuksic, Milica MiSetic, Kata MiSetic, Danica MiSetic, djevojacko Rakic
i Jaka Saric). Sa njima su saradivale istaknute aktivistkinje NOP-a Iva
i Tonka Hrstic, Maca Rakic i druge. Njihovi sastanci su nekada odrzavani i u mom selu, zatim u zaseoku Bubnji i nekada u zaseoku Jelavica. Sjecam se, pored ostalih, i jednog sastanka na kame sam i ja hila.
Odrzan je pocetkom 1944. godine u kuCi Jurke Granuse, a sazvao ga je
Milan MarkoVic poHti,ok>i radnik za opstinu Vitina. Pored ostalog govorilo se o daljnjem okupljanju :lena u narodno-oslobodilacki front.
,DoCi ce skoro sloboda u kojoj ce zene imati jednaka prava sa muskarcima i u slobodnoj zemlji graditi bolju buducnost sebi i svojoj djeci" - govorio je Milan Markotic. Ali, na zalost, tu slobodu on nije docekao. u borbi sa neprijateljem polozio je zivot za nasu bolju buducnost.
Iz sela RadiSica saradivala sam sa Slavkom Dropuljic koja je, zajedno sa svojim muzem clanom Sreskog narodnooslobodilackog odbora,
cesto dolazila na sastanke i hila znacajna veza iz tog dijela ljubuske
opstine. Oboje su saradivali sa aktivistima i saradnicima NOP-a iz
Proboja i Ljubuskog. Znacajan je bio i rad Mlinarevic Milke, kao i
njene majke, sestre, i njene cijele porodice. Njen otac je jos prije
rata sirio revolucionarni pokret i odigrao veliku ulogu u toku NOB-e u
cijelom tom kraju. Okupljao je kako muskarce ta:ko i zene, u:bjedljivo
tumaceCi ciljeve NOP-a. Milka je, po cijenu zivota, iSla po svim okol-
�nim selima da izvrsi zadatk~. ~oji st; jc;j postavljali P?j.edini. drugovi.
Ona je bila svjesna ako prez1v1 da ce Jednoga dana b1t1 bolJe za sve
nas. Milka je dolazila pocetkom 1942. godine u moju kucu, kod mojeg
oca, kame je predavala vijesti od saradnika iz njenog sela, a koje je
trebalo dalje proslijediti. Da bi zametla trag neprijatelju materijal je
nekada donosila u pogranicne punktove kod Pavia Granica, a nekada
u Ikana Jelavica. Pocetkom 1944. neprijatelj je otkriQ njenu djelatnost
zbog cega je hapsi zajedno sa ocem. Oca vode u zatvor u Imotski, a nju
na Pr.Zine u zandarmerijsku stanicu odakle je, na molbu njezine rodbine, pustena. Pricala mi je kako su je tukli, vezali u zicu i nazivali
pogrdnim izrazima. ,Braca su otiSla u partizane odoh i ja za njima" govorila je Milka. Oca su joj iz Imotskog vratili u ljubuski zatvor gdje
su mu drugovi omogucili da pobjegne. Tako je cijela porodica morala
da se skriva i da nastavlja svoj rad u teskim uslovima. Ta hrabra porodica je istrajala do konacne pobjede i ostala dosljedna ideji u koju
su milioni ugradili svoje zivote.
Tako su zene Otocanke, Neretvanke, Hercegovke i Biokovke, skupa sa ostalim zenama Jugoslavije, rame uz rame kovale bratstvo i jedinstvo, najveci zalog nase pobjede i tako dale vidnog udjela u narodnooslobodilackom ratu i socijalistickoj revoluciji.
Mara Vranjes-MiriC
ZENE SELA SPILJE NA ILEGALNOM RADU ZA NOP
rigradsko selo Spilja neposredno uz Bosansku Dubicu sa
svojih tridesetak domaCinstava, pretrpjelo je teska stradanja
u toku rata. Ustase su ubile: Miric Soku, Miric Miku, Miric
Stevu, Rucnov Maru, Bizic Ignjatiju, Kosanovic Milana, Bizic Jelu i
Bizic Dragutina, Vranjes Dukana, Bigu Draginju, Bigu Stanu i Miric
Danu.
Tako je poceo tezak ratni zivot mjestana Spilje. U vrijeme dok
smo se nalazili kod kuca zene i omladinke su drzale strazu prema Bos.
Dubici. Stalno smo bili u strahu od dolaska ustasa u selo. Inace, ustase
su ubijale koga su uhvatile, bez obzira da li se radilo o odraslom muskarcu, zenama ili djeci.
Selo je bilo prakticno bez muskaraca. Bio je samo Dragan Popovic koji je radio kao odbornik N:QO u selu (poginuo u kozarskoj ofanzivi 1942. godine).
Uskoro je kod nas dosla desetina boraca sa Curguz Dragutinom,
koga su jos zvali- Crni. Smjestili su se u nasoj kuci. Tu smo im moja
majka i ja kuhale hranu. Kasnije se ovaj broj boraca povecao na oko
tridesetak. Dr.Zali su polozaj prema Bos. Dubici. Polozaj je bio u neposrednoj blizini Bos. Dubice. Dolazili su i civili iz susjednih sela koji
su takode bili na strazi zajedno sa partizanima. Neprijateljsko uporiSte
u Bos. Dubici u zimu 1941/42. godine bilo je blokirano. Partizanski polozaj odavde od Spilje bio je nekoliko stotina metara udaljen od neprijateljskih bunkera.
U tom meduvremenu nekoliko puta dobijala sam zadataJk da odem
u grad radi prikupljanja obavjestenja o neprijateljskim snagama u gradu. Dolazila sam u kucu Huseirra Hatipovica koji je imao srvoje ilegalno
partizansko ime Uros.
Jednog dana kod mene je dosao Nikola Luketic, ucitelj iz Mrazovaca, tada istaknuti partizanski komesar. Sa njime je bio i Ljuban
Burazer, i jos neki od boraca. Odredili su me da idem u grad.
Tako sam postala kurir i odr.Zavala veze sa omladincima u Bosanskoj Dubici od kojih sam prikupljala podatke o neprijateljskim snagama. Slicne zadatke obavljala sam i 1943. godine.
Pocetkom 1942. godine viSe se nije moglo zivjeti u selu. Morali
smo se povuCi u sela prema Kozari gdje se moglo !bezbjednije zivjeti.
Nas,tanila sam se sa rporod'icom u selu Komlencu UJdailjenom 4 !kJi,lome-
P
218
219
�tra od Bosanske Dubice. Tu je vee bio veoma dobra organizovan rad
sa omladinom i zenama. Omladinke i zene iz naseg sela su aktivno
nastavile da rade sa zenama sela Komlenca. Mara Strika se tada isticala ,~~a.u omladinom (Strika Mara, nosilac ,Partizanske spomenice
1941 z1v1 u Beogradu). Znale smo raditi na sivaeoj masini, pa smo bile. ~ngaz.'?vane na sivenju odjeee. Narocito je u zimu 1942. godine, za
vnJeme februarske ofanzive od Bos. Dubice prema P:t;ijedoru, bilo aktuelno sivanje hijelih mantila od platna. Bila je jaka zima sa visokim
snijegom. Njemacke snage su uspjele da prodru iz Bos. Dubice prema
Prijedoru. Bile su veoma zestoke horbe. Da bi se sto bolje maskirali,
partizani su nosili bijele mantile sa kapuljacama. Mnogo takvih mantila pravile su zene i omladinke po selima i nosile na polozaje.
Zajedno sa Marom Strikom odlazila sam na sastanke na Vranovac
gdje se nalazilo sjediSte Pounjske opstine. Tu je dolazila Ljuba Skara,
veoma aktivna omladinka iz susjednog sela Suvaje. Sa Ljubom je dolazila i Milka Vucieevie, takode omladinka iz Suvaje. Milka VuCieevic
i ja primljene smo skupa u KPJ pocetkom 1942. godine.
Doslo je i proljece 1942. godine. Svi smo takoreCi hili na nogama.
Danonocno se radilo. Odr:Zavani su sastanci omladine· i naroda. U maju
je osloboden Prijedor. Odmah je zakazana Okruzna konferencija SKOJ-a
koja je odrzana u oslobodenom Prijedoru. Na konferenciji su iz naseg
selav prisustvovali: Mara Strika, Jovo Premasunac i ja. Konferencija je
?drzana u domu kulture. Govoreno je o aktivnosti organizacije SKOJ-a
1 masovnom angazovanju omladine na zadacima narodno-oslobodilackog pokreta. Dok je jos trajala konferencija naisli su neprijateljski
a~ioni koji su bacali bombe i mitraljirali. Pucala su stakla na prozonma. J~dna bomba pala je u neposrednoj blizini, ali, na srecu, nije
eksplod1rala. Morali smo se povuCi u susjedno selo i sacekati vece. To
vece odr:Zan je i omladinski zbor u gradu na kome je prisustvovalo
prelm 10 000 omladine sa podrucja Kozare. Po povra:tku sa konferencije SKOJ-a iz Prijedora nastavili smo rad sa jos veCim elanom.
U toku maja odrzan je i veliki narodni zbor u Sirokoj Luci na
Kozari. Iako je mjesto odrzavanja zbora udaljeno preko 20 kilometara
organizovali smo omladinu i krenuli na zbor. Mara Strika i ja vodile
smo omladinu Komlenca i Spilje. Bilo je veoma veselo. Susreli smo
se sa mnogim borcima iz nasega i susjednih sela.
Veoma zivu aktivnost razviiali smo medn omladinom na kulturnom planu. Formirani su pjevacki horovi i diletantske grupe po selima. Pjevale su se borbene piesme i davali kraCi skecevi. Ostalo mi
je u siecanju da smo u maiu 1942. godine odr:Zali priredbu na Vranovcu kod Perovica. Bilo je prisutno dosta omladine i naroda. Nas pievacki hor iz Komlenca vodila je Vrebac Liza. Liza je po nacionalnosti
Hrvatica, rodom iz Hrv. Dubice, a hila je udata za Vrebac Dusana u
Komlencu. Ona je istovremeno hila i komandir radne cete u selu. Poiedine zene i omladinke imale su uloge u skecevima koje smo davali na
priredbama. Koliko se sjeeam u jednom takvom komadu hili su ukliuce!li: Mara Strilca, Mara Miric-Vranies, zatim drugovi Rade Jeric, Tejo
Dragicevic i Mirko Bizic, te Ljuba skara. Sadrzaj toga nasega komada
uglavnom se svodio na ulogu i pomoe zena i omladine narodno~oslo
bodilackofborbi. Neke od nasih drugarica ( tako je otprilike hila sadr:Zina komada) plele su iii prele vunu, a pored njih su prolazili ipitali
ih. sta i kome rade. One bi obicno odgovarale da pletu i siju za parti-
220
221
zane,. ~a narodnu vojsku. Pored toga nas hor je otpjevao nekoliko, u
to vnJeme, aktuelnih horskih pjesama medu kojima i ,Hej Sloveni".
Ucestvovala je omladina ne samo iz Komlenca, vee i iz sela Spilje,
Vr_ioca i ":erije, koja je hila doselila u Komlenac. Bio je to veliki opstinskr zbor 1 prva nasa dobro pripremljena priredba za narod sa sireg
podrucja. ViSe puta imali smo slicne priredhe u skoli u Mrazovcima,
gdje je prije rata uCitelj Nikola Luketic radio, pripremao priredhe i
na taj miCin u narodu sirio napredne ideje.
Pocetkom juna 1942. godine otpocela je velika neprijateljska ofanziva na Kozaru. Tih dana odlazili smo u Opstinu na Vranovac i dogovarali se o tome kako i sta da se preduzme. Jednoga dana saopsteno nam
je da do sutradan ujutro sav narod iz sela mora da krene za Kozaru.
Tada sam se rastala od mje5tana moga sela. Dobila sam zadatak
da zajedno sa jos nekim drugaricama krenem na Vitlovsku u Kozaru
da radim u krojackoj radionici za ranjenike u Vitlovskoj. Posla je i
Mara Strika, a tamo sam nasla Sekerac Seku, jednu zenu Bakic i jednv koja se zvala Grozda, takode iz Spilje. Sve smo imale zadatak da
sijemo za potrebe ranjenika u holnicama. Bile smo smjestene u jednoj baraci gdje smo i radile. Radile smo u radionici do druge polovine juna 1942. godine. Tada je odrzan sastanak i odluceno da podemo
na polozaj na Pogledevo.
Krenule smo na polozaj. Sreto Bukva nam je podijelio nesto od
odjece. Dobila sam jednu majicu koju sam sacuvala sve do oslobodenja. Mara Strika dobila je kaput. I ostale su zene dobile ponesto. Na
polozaju smo imale zadatak da iznosimo ranjene i poginule borce i da
se zajedno sa horcima ukljucimo u horbu. Bilo je dosta omladinki
koje su napustile svoje porodice u zbjegovima i krenule na zadatak na
polozaj. Tih dana vodene su zestoke horhe. Bilo je ranjenih i poginulih
horaca. Bila su napravljena prihvatiliSta gdje su dopremani ranjenici.
Pocetkom jula 1942. godine odr:Zan je jedan sastanak na Palezu
a drugi u Sirokoj Luci. Zakljuceno je da se prohije obruc na Kozari:
Saopst~no nat? je da clanovi Partije, koji su manje poznati, u slucaju
da se 1zvuku 1z ohruca, ostanu sa narodom. Koliko se sjecam hili su
odredeni: Miric Mara, Milka Vucicevic, Nevenka GliSic, Zora Zujic, Milorad Miljatovic, Dragoja Djapa i jos neki, da ostanu sa narodom.
Svi ranjenici koji su se nalazili u bolnicama u Kozari, selu Vitlovska sneseni su u Siroku Luku. Kada smo se nasli u Sirokoj Luci
gledali smo teske prizore. Ranjenika je bilo mnogo. Dozivali su i trazili :por~oc. Bi~i. su hespo:nocr:i. Do~ivaii su i molili da ih ne ostavljamo,
a m1 msmo hili u mogucnosti da 1m pomognemo. Srce nam se stezalo
a :r;emocni smo hili da bilo sta preduzmemo. Znali smo da su neprija~
teljske snage, nakon neuspjelog prohoja obruca, krenule u Kozaru.
Znali smo da ce da iskale svoj zlocinacki hijes nad nemocnim ranjenim borcima.
Mi smo isli u sela na prugoj strani Kozare prema Prosari. Tu je
vee hilo mnogo naroda. ViSe nije ni bilo izgleda da se spasimo. Ubrzo
SJ?O hili .z~r.ohljeni i protjerani u ~rvatsku. Kada smo se 1943. godme vratih 1z Hrvatske msmo mogh da se nastanimo u nasem selu
pa smo otiSli u selo Mrazovce. Odmah po dolasku pozvali su me Milos
Nikoletic i Mirko Dragicevic i kazali mi da sa Bos. Dubicom nemaju
vez~ i da hi hilo dohro da se vratim u Bosansku Dubicu gdje imam
kucu, pa cu tako moCi da radim i uspjesno izvrsavam zadatke u ile-
�galnim uslovima. Ujedno su me uputili da se u gradu povezem sa Mu-·
haremom Hatipovicem.
Moja majka nije znala da sam ukljucena u ilegalni rad. Svaki
put morala sam nad neko opravdanje za odlazak na vezu kako se ne
bi sumnjalo u mene. Izlazio je i Muharem Hatipovic. Obicno smo odlazili u vrijeme kada se o.braduje zemlja i ljetina. Prola:zili bi putem uz
Popovica sokak, zatim preko Grabovca i izbijali na jednu tzv. krcevinu Marka Kosanovica. Svuda okolo je bila suma, a u sredini njive
(krcevina) gdje su dolazili partizani.
To je bilo ustaljeno mjesto gdje smo se sastajali. U slucaju da
se ukaze potreba za vanrednim sastankom, onda bi odlazila na rjecicu
Mljecanicu kod jednog mlina ispod sela Mrazovaca, a odlazila sam u
selo Mrazovce kada sam bila u mogucnosti da se blagovremeno vratim
nazad kuci.
Oddavala sam vezu sa jos nekim porodicama u gradu. Odlazila
sam kod porodice Rejhana Zubovica. Isto taka sam odlazila kod porodice Orneka, zatim kod Savana i Brane Zec, koji su poslije kozarske
ofanzive do 1943. godine zivjeli u Bos. Dubici. ISla ,sam i kod apotetk:ara Milka Starv-erra. Od njega sam dolbijala saniteWs\ki mruterija'l i
lijekove i to sam iznosila iz grada.
Svaki put kad sam izlazila na vezu nesto sam nosila. Obucu, pisaCi pribor, olovke i sveske. Kada je bilo viSe materijala tada smo Muharem Hatipovic i ja koristili njegova kola.
Kada je trebalo prenijeti neko hitno i vazno obavje5tenje o tome
da je stigla neprijateljska vojska, tada sam odlazila do mlina ispod sela Mrazovaca. Tu se cesto nalazio strazar. U slucaju da ne bude strazara obavjestenja bih stavljala na odredeno mjesto u mlinu. Takode sam
radila na izvodenju nekih drugova u partizane u Kozari. J ednom sam
dosla u vezu sa jednim mladicem, koji je kao elektricar radio u Elektricnoj centrali. Bio je Jevrej po nacionalnosti. Zadrzan je na radu u
central~ jer je tu bio potreban. Ovaj mladic zelio je da ide u partizane,
ali je te5ko uspostavio vezu sa nama. Doznala sam to pa sam mu jednom priSla, iako nisam znala kako se zvao, i rekla mu da dade do moje kuce.
Dosia sam na mjesto sastanka. Mladic se jako uplasio. Ohrabrila
sam ga. Govorila sam da se niSta viSe ne plasi, da je iziSao iz grada
i da je sada na slobodi. Krenula sam sa njim na vezu. To nije bio odredeni dan rpa sam ISa njim osltilla do mrazovaakog mlina. Tamo sam
nasla Dragoju Dragicevica i rekla mu da mladic zeli da ide u partizane. Kasnije sam cula da je radio u nekoj partizanskoj radionici, ali
nikada nisam saznala njegovo ime, niti da li je prezivio rat.
U drugoj polovini 1943. godine morale smo napustiti Bos. Dubicu. Nasle smo se u oslobodenim selima Podkozarja. Sve je bilo angazovano na ratnim zadacima. Svakodnevno se radilo i borilo. Bilo je
i zrtava. Januara 1944. godine, hrabro je poginula i skojevka Ljuba
BizTc, iz susjednog sela Vrioca. Zajedno sa svojim mjestanima iz.bjegla
je jos 1942. godine u selo Komlenac. Tamo je aktivno radila sa omladinom i postala komunista. Ovu odvaznu skojevku uhvatili su Cerkezi.
To su hili samo neki od zadataka na kojima su bile angazovane
zene i omladinke iz sela •Spilje i Vrioca u vrijeme narodno-oslobodilackog rata.
Sabira Dizdarevic
DEMONSTRACIJE ,VIKTORIJA"
iljadu devet stotina cetrdeset prve godine posljedice okupacije, u pogledu ishrane, bile su drasticne. U to vrijeme nestasica hrane bila je totalna. Jos se jedino moglo naci na
pijaci - mostarskoj ,Tepi" - repe. MK KPJ je htio da iskoristi tu situaciju pa je na jednom sastanku preko Bisere Puzie dao direkttivu
da se organizuju demonstracije zena. Preko svih partijskih eelija po
kvartovima grada, skojevskih jezgra (kako smo ih mi tada nazivali)
i svih odbora :lena i njihovih pododbora direktiva je prenesena do svake aktivistkinje. Zene su se masovno odazvale pa ih je u akciji uc~est
vovalo oko tri stotine. Toga dana, poslije akcije, pohapseno je nekoliko
drugarica - ali su pred pritiskom javnog negodovanja i akcije odbora videnih gradana (sastavljenog od svih nacionalnosti), a i primjernog ddanja pustene na slobodu.
U toj akciji su se posebno istakle: .Pava Miletie i Samija Bubie,
clanovi KPJ, Bera IArpadzie, sefika ResulbegoviC, Nevzeta Kreso, Habiba Sefie, Muruveta Cemalovie, Biba Hadrovie i niz drugih.
tNe sjeeam se tacna ko me je obavijestio za demonstracije, zvane
,Viktorija" (Mostarci su ovaj naziv dali repi koja se jedino mogla naei
na ,Tepi"), da li moja sestra Memnuma ~Nuna), ili neko drugi. Ali,
sjeeam se dobro da mi je receno da podem na ,Tepu" sa cekerom i
kakvom posudom-loncem ili slicno. Takode mi je reeeno da povedem
sto viSe zena i omladinki sa kojima treba da budem na ,;Tepi" oko 9
casova prije podne. Tom prHikom nam je naglaseno da uticemo na sve
prisutne zene da istupaju protiv nestasice zivotnih namirnica.
Kad sam u odredeno vrijeme dosla na ,Tepu" vee je bilo nesto
:lena, medu kojima i :Pava Miletie. 1Pricekali smo izvjesno vrijeme i u
meduvremenu je stiglo stotinjak :lena. Vee tu, na ,Tepi" pocele smo da
izvikujemo razne parole: ,Hoeemo hljeba! Hljeba! Hljeba! Gladni smo!
Dole Lopovii! Sta ee nam samo rerpa? iDolle ,v1kitmija!"."
1Poslije kraeeg vremena krenule smo sa ,Tepe" preko Glavne ulice do Musale, prema opstini. Na tom putu zene su nam jos viSe prilazile, pa i one koje nisu imale veze sa narodnooslobodilackim pokrevom. Hle smo u n~do'V'1ma- deset do dvanaest :lena u 1Svalkom red:u ..Putem smo opet izvikivali parole kao i na ,Tepi", sto su ilene prihvatile.
Prolamaia se ulica od nasih povika. Zene su mahale praznim cekerima,
H
222
223
�korpama i posudam~ i tako simbolJc_no st~vlt~le d? znanj~ s.vijetu koji
je stajao na trotoanma, da nema mkakv1h z1votmh nam1rmca.
Odmah po dolasku pred opstinu, zene su jurnule u samu zgradu.
Pojedini cinovnici su poceli da bjeze iii da se sakrivaju po zgradi. Jedna grupa zena, med:u kojima Pava Miletic, ja i jos neke, Cijih se imena
ne sjecam, bile smo med:u prvima. Trazili smo nacelnika, ali njega
nije bilo. Iza toga smo trazili njegovog zamjenika, 'ali ni njega nije
bilo. Ne sjecam se tacna pred koga smo istupile, mislim da se zvao
BariSic. Njemu smo postavile zahtjev da se odmah za grad:anstvo nabavi masnoca, viSe brasna i slicno. Za citavo vrijeme, dok smo se nalazile u zgradi opstine, zene su i dalje izvikivale parole.
Iza toga je masa zena krenula u pravcu kuce ondasnjeg nacelnika
Butuma, koji je bio bolestan. To smo doznale u opstini, gdje su dosli
policajci i poceli nas mlatiti pendrecima. Neke zene su se odupirale
njihovom batinjanju i jos vise galamile.
Nacelnik Butum je stanovao u ulici Osmana Dikica. Cim smo
stigle pred vrata; koja su hila zatvorena, stale smo lupati po njima i
kad ni to nije pomoglo, onda smo ih razlupale. VeCi clio zena je ostao
vani, dok je nas desetak, med:u kojima Pava Miletic i jos neke drugarice, uslo u samu kucu, pa onda u spavacu sobu. Nacelnik Butum
je bio u pidzami. Blijed, drhtao je od straha. Radi toga je jedva govorio. Inace, u to vrijeme je bio bolestan.
Dok smo mu mi i:inosile situaciju sa ,Tepe", o oskudici osnovnih
zivotnih namirnica, ma:snoce i brasna, energicno zahtijevajuCi da se
snabdijevanje poboljsa, dotle su zene, ispred kuce, demonstr.kale.
Upravo dok smo sa nacelnikom razgova:rale dosao je policijski
·
agent Trbonja sa policijom. Ne znam da li je jos policajaca bilo vani.
Oni su od nas zahtijevali da napustimo stan nacelnika, sto mi nismo
prihvatile. Oni rrisu smjeli nista da preduzmu, jer su vani stajale zene,
koje su bile spremne na sve. To smo mi u kuCi koristile. Cini mi se da
je unutra, u sobi hila neka guzva. Da li je neko od nasih udario nacelnika ili nekog od policajaca, toga se ne sjecam.
Iz kuce smo kolektivno izasle i odatle zene su odlazile u grupama
prema svojim mahalama. Direktiva je bila da idu taka, kako ih pojedinacno ne bi uhapsili policajci.
Radi ovih demonstracija isto poslije podne sam, oko 16 casova,
rthapsena. Vee sci ii zatvoru bile: Pava Miletic, drugarica Zebra i misllm viSe niko drugi. S ohzirom da nas nisu htjeli ispitivati, tb smo donijele odluku da strajkujemo glad:u. Koliko se sjecam strajkovale smo
oko 5 do 6 dana gladu i poslije toga su nas ispitivalL Pred policijom
smo se branile -da smo se demonstrantkinjama pridruzile i tada su
nas pustili.
Mara Lazic, radnica tvornice duhana u Sarajevu. Ucesnik Generalnog strajka 1906. godine. u tolm
NOR-a njena kuca je hila stjeciste
istaknutih ilegalnih radnika u Sarajevu.
224
U prvi NOO -
Mira Cikota, ilegalni radnik u Prijedoru. Zarobljena u kozarskoj ofanzivi 1942. godine, a zatim objesena u Prijedoru.
Spreca, koji je formiran 1941. godine, birane su i dvije zene.
�Tina Romano, clan KPJ nd 1941.
godine, borac Kalinovickog NOP
odreda od 1941. godine. Poginula
krajem 1944. godine.
Dr Rosa Hadzivukmric, sef saniteta
Majevickog NOP odreda. Poginula
na Vukosavcima prilikom cetnickog
puca februara 1942. godine.
Razija Omanovic, Clan Okruznog ko·
miteta SKOJ·a Drvar. Poginula prili·
kom desanta na Drvar.
Bolnicarke
ranjenici na Romaniji 1941. godine.
Radojka, Persa, Bosa
L_jubica Ivkovic, uciteljica, borac i
politicki rukovodilac u Hercegovini.
Nakon teskog ranjavanja, umrla u
partizanskoj boinici u lzgorima
(Gacko).
Milojka Tosic iz sela Bare kod llidze. Ucesnice NOR-a
od 1941. godine.
�Hana Ozmo, istaknuti predratni komunista u Sarajevu. Strijeljana u
logoru 1941. godine.
K;senija T~naskovic, ilegalni radmk u Gorazdu 1941. godine. Borac
Pete, a zatim 27. divizije NOVJ.
Ubijena od cetnika u vrijeme VII
ofanzive.
Zifa Fazlagic, krojacka radnica iz
Go~~z~a. Istaknuti aktivista NOP-a.
StrlJCIJana 1942. godine od italijanskog okupatora.
Medici~sko
zene prenose municiju borcima na polozaj.
D.ar_inka Burlica iz Lastve kod Trebmja. Poginula 1942. godine kao horae X hercegovacke brigade.
'osoblje partizanske maja 1942. godine.
bolnice u Bosanskom Petrovcu dolazi na miting
�Vlasta Bukovac, ilegalni .radnik u
Sarajevu od 1941. godint;. Posli,je
teskog mucenja ubijena od ustasa
1943. godine.
Mirjana Mijojlic, Clan KPJ pnJe rata,
poginula u Posavini u jesen 1943.
go dine.
Katarina ,Beba" Veselic, uciteljica,
bcrac, strijeljana od cetnika maja
1942. godine.
Sara Foht, ilegalni radnik u Sarajevu.
U martu 1945. godine zajedno sa muzem i sinom uhapsena i strijeljana od
ustasa.
Anka Paukovic, domacica iz Sarajeva, ilegalni radnik od 1941. godine. Objesena na Marin-Dvoru
28. marta 1945. godine.
Ruza Oljaca, sef saniteta Romanijskog NOP odreda prati ranjenike.
�zrtve cetnickog pokolja.
lzbjeglice sa Kozare. Knezpolje, 1942. godine.
Djeca iz Bosne u logoru Jastrebarsko 1942. godine.
�Omladinska ceta spremna za sakupljanje zita u Sanici, avgusta 1942. godine.
Dolazak zena na zbor u Glamocu septembra 1942. godine.
Mevla JakupoviC, ucesnik NORa od 1941. godine sa grupom aktivistldnja iz sela Vrsani, bijeljinski srez, 1942. godi.ne.
�zene Kupresa nose ranjenike VI licke divizije za vrijeme IV neprijateljske ofanzive. suica, decembra 1942. godine.
Zbor zena antifasistkinja u Drvaru, 1942. godine.
Spomen ploca posvecena Prvoj zemaljskoj konferenciji AFz-a
'u Bosanskom Petrovcu, oddanoj 6-7. decembra 1942. godine.
Ucesnice zbora u Glamocu 1942. godine.
Radnice partizanske krojacke radionice u Srebreniku, srez Gradacac, 1943.
godine.
�Omladinska radna brigada ,Zoja Kosmodamjanslmja", Knezpolje 1943. godine.
Prkos jaCi od smrti.
Centralna apoteka Vrhovnog staba na odmoru n blizini Vrbe
(Hercegovina) 1943. godine.
�Ankica Bubic
OD JELOVKE DO PLJEVE ...
ovlacenjem maslovarske cete iz napada na Maslovare 23.
septembra 1941. godine, mi smo se odmah povukli iz k'uce
na Jelovku, gdje je bio partizanski logor. Kada smo se svi
iskupili, odluka je pala da se ja i Fanika prebacimo na Tisovac na
Cemernici, a roditelji: otac Gostimir i majka Juzefina sa Dokom i Perom u Liplje. Sa njima je odredena i Katica sa djetetom. Situacija
teska, bolje receno porodicna tragedija - Dragan je poginuo, ni sahraniti ga nismo mogli, jer je ostao neiznesen.
Rastale smo se od roditelja, od brace, od sestre Katice i krenule
na za nas tada, dalek put - u ratni vihor. Mala kalona je krenula sa
Jelovke koju su vodili Petar Gajic i Jegor Lastric sa jos nekoliko boraca. U toj koloni bile smo nas tri djevojke, tri maslovarcanke: Miric
Bosa, Bubic Fanika i Bubic .Ankica. Pravac naseg puta bio je: - Jelovka-Liplje-Gornja i Donja Snjegotina-Donja Josavka-rijeka VTbanja, koju smo presH negdje ispod brda Lipovac. Kada smo izasli na
Lipovac, krenuli smo preko J avorana i taka stigli na Tisovac. Na~se kretanje je bHo dosta sporo, jer smo iSli preko veze od covjeka do eovjeka.
Jos nije bilo po selima naoruzanih ljudi i mi smo najcesce danju spavali,
a no6u putovali.
Na Tisovac smo dosli pred samu vece, jer smo put sa Lipovca nastavili danju. U logoru u Tiis'kovcu za:tekli smo 1dosta UJS'tall1ilka. Ostao
mi je u sjecanju susret sa Durom Pucarom-Starim, koji je ilegalno izisao iz :Banje Luke i kad smo se priblizili Petar i Jegor povikase:
- Eva Starog, evo Starog ...
Kad smo stigli Petar je referisao Starom o napadu na Maslovare
i njegovom neuspjehu, o IDraganovoj pogibiji i rekao mu da smo ja i
Fanika Draganove sestre.
Tada nam se Stari obratio:
- Poznajete li dobra Banju Luku, da se prebacite na ilegalni rad.
Ja i Fanika smo cutale misleCi u sebi kakvu Banju Luku kad ne
smijemo biti ni u Maslovarama, nad kojima se nadnijelo Borje i Uzlonac, ali mu niSta ne rekosmo. Krenuli smo svi skupa u logor. Kada
smo stigli tu sam zatekla prve zene u logoru i to Mitrov Maru i njenu
kcer Zoriou. Nallwn ll1e!koMlko dal!1a stigle su i Nada Ma:Zar, SiJda Ma>rjanovic, Dusanka Cumura, Sevala Hadzic i Bosa Jurincic.
P
Ucesnice jednomjesecnog politickog kursa u Mrkonjic Gradu.
Ancika-Tan.ia Durie, clan Mjesnog komiteta KPJ u Sarajevu na ilegalnom
radu.
225
15 zene BiH u NOB 1941-1945.
�Tu sam na Tisovcu i Cemernici ostala od 26. septembra do pocetka novembra 1941. godine, kada sam s Nadom Mazar i jednim sanitetskim tehnicarom Slovencem, krenula u Solajin Stab u Janj i IPljevske Podove.
Nas put je takode bio isuviSe spar. ISli smo od komande do komande, od 1ogora do logora. iNa tom putu sreli smo se sa Dankom
Mitrovim u Ribniku i tu smo ostali nekoliko trenutaka u srdacnom i
prisnom razgovoru. Danko se jnteresovao sta ima u nasim krajevima.
Stigavsi u Janj naisli smo na veoma teske uslove i prizore, u
kiojima je zivio ta:j lnarod :pos1ije parjenja Jarrja ad ustasa u jersen
1941. godine. Lju:clii 1su :Z!ivjeH :po zemunicama i podmrnima. B'ili su
jos pod utiskorn ustaskog terora, ali sprernni na borbu. Nekoliko dogadaja iz ovog kraja urezalo rni se cvrsto u sjecanje. !mala sam tek 20
godina, Nada 17, a bile smo suocene sa srnrcu ljudi. Bas tu, u bolnici
u Pljevskirn Podovirna, dozivjele smo prvo urniranje jednog borca. Bio
je stariji covjek- ratnik iz prvog svjetskog rata.
To su za nas bili te5ki trenuci. Cesto srno nocu kad se probudimo plakale. Ljudirna nismo rnogle pornoCi, a gledale smo kako se rnuce.
Medutirn, uskoro srno dobili doktora pa se situacija u ovorn pogledu
izrnijenila.
Joka Vasalic-MiSkovic
SKOJEVCI VIDOVA SELA U PRVIM GODINAMA
NARODNOOSLOBODILACKE BORBE
U
periodu priprerna za ustanak u drvarskorn kraju, u Vidovu
Selu tforrniran je Gerilski odred na celu sa kornandantorn
Stojanom GajanoviCern i kornesarorn Pajorn Bajicern. Do tada u seiu nije bilo rnasovnijeg politickog rada sa ornladinom, ali je
Pajo, koji je hio clan Partije, odr:Zavao sastanke sa pojedinirn ornladincirna i ornladinkarna i na njih se oslanjao u evidentiranju oruzja i prijavljivanju dobrovoljaca za odred. Sve to vrseno je strogo tajno i u
saradnji sa aktivorn radnika i seljaka u korne su, pored komandanata
i kornesara odreda, bili Luka Baj.iC, Stevan Sobot, Vican Miskovic,
Obrad i Jovan Bajic i Bojan Gvozdenovic.
Kada je otpoceo narodni ustanak, 27. jula 1941. godine, Vidovski
gerilski odred okupio se u sredistu sela, kod Lipe, gdje se okupio i veci
broj seoskog stanovniStva. Na zahtjev kornandanta Stojana, ja i jos
nekoliko ornladinki dobile srno zadatak da nabavirno crvene trake, koje
su borci nosili na rukavirna. Istog dana Gerilski odred je ucestvovao u
borbi za oslobodenje Drvara, a rni smo u selu organizovali prikupljanje
hrane i njeno otprernanje na polozaj ustanika. U torn prvorn okrsaju,
prilikorn napada na ustaski darn u Drvaru, poginuo je Milan K.ovic,
vodnik prvog voda Vidovskog odreda.
Nekoliko dana po izJbijanju ustanka u Vidovu Selu je odr:Zana
narodna konferencija, kojoj su prisustvovali ,Persa Rodic i Drnitar Gajanovic. Torn prilikorn izabran je prvi Narodno-oslobodilacki odbor,
koj'i je ujedno vrsio duZ.nost odlbora narodno-oslobodilackog fonda, tj.
imao je zadatak da organizuje prikupljanje hrane i odjece za Gerilski
odred i da se brine za nezbrinute porodice boraca .i izbjeglice iz Slovenije, koje su zivjele u selu. U Odbor su izabrani: Luka Bajic-predsjedn:ik, S.tevan Sob01t, 0\brad Ba'j'iC, J ova~nlka MiS!kov;ic, Gotspova Kovic,
Bojan Gvozdenovic i <Drnitar Knezevic. Sjediste odbora nalazilo se u kuci Nikole Gvozdenovica-GliSe, a tu je bio i rnagacin narodno-oslobodilackog fonda.
iPoslije oslobodenja Drvara, ,Prekaje, Potoka i Srnetice, Vidovski
gerilski odred, koji je irnao pet vodova, u toku avgusta i septernbra
vodio je borbe na glarnockorn i petrovackorn frontu. U to vrijerne u
selo dolaze ornladinski rukovodioci Rajko Bosnic i Jovica Tadic, koji
organizuju propagandno-politicki rad sa ornladinorn. Na njihovu jnicijativu, 10. sep'temhra 1941. formiJran je prvi seoski aktiv SiKOJ-a,
1
226
227
�ciji sekretar je bio Pajo BajiC, komesar Gerilskog odreda. U novoosnovanu skojevsku organizaciju tada su primljeni: Joka, Milos i Gojko Petrovic· Jovanka, Pava, Krstan i Zarko MiskoviC; :Duro Sabot, Gospova,
Dusa~ i Mika Kovic; Sava i Mika Bajic; Sava, Joka i Mara Gvozdenovic· Sima i :Duro Kllikric; M:Uka, Mi1ka, Lazar, Mico i Dusiko K:nereviC;
Pa~a Kuruc i Milos Bajic. Nesta docnije u SKOJ su primljeni: D_ragan
Gvozdenovic, Jelka Aleksic, Mara i Bosiljka MiSkQvic, Jovanka Sabot,
Mika Kukric, Dusan Penkorvic, Joka BajiC ·Pava Dzepina, Baja Rujevic,
Mica Kuruc, Mileva Kovic, Dusan Gvozdenovic i Marko Basic.
Formiranjem i omasovljavanjem skojevske organizacije stvoreni
su povoljnijli uslavi za razvijanje sireg i organizovanijeg idejno-politickog rada sa omladinom. U to vrijeme cesto smo oddavali tzv. vaspitne
skojevske sastanke, kojima su najcesce prisustvovali partijski radnici
Jovo Kecman, Anjc Loksmit, Jovica TadiC i Persa Rodic. Na tim sastancima proucavali smo razne materijale kaa sto su: ,Sta je to SKOI",
,Zasto se vodi NOB", ,Ko su nasi saveznici", ,Zasto ce Hitler izgubiti rat", ,Kako ce omladina zivjeti poslije rata" i drugi. Osim toga
redovno smo proucavali pojedine clanke iz listova ,;Gerilac" i ,Partizan", te vijesti sa fronta, radio-vijesti i drugi propagandni materijal,
koji sma dabijali od Sreskog komiteta SKOJ-a i Partizanskog obavjestajnog biroa pri stabu Drvarske brigade.
U toku dvomjesecnog postojanja Drvarske Republike razvijena je
svestrana organizaciono-politicka aktivnost. Osnivani su organi nove
narodne vlasti, pocev od seoskih narodnooslobodilackih odbora do Narodno oslobodilackog vijeca, a osim toga formirane su nove partizanske jedinice i prosirivana slobadna teritorija. A zatim je dosla ponovna okupacija: 25. septembra 1941, pos1ije petmaestodneVInih bo,rbi na
Plocama, italijanske trupe prodrle su u Drvar, ciju industriju su partizani spalili prije povlacenja. ~Poslije toga drvarski odredi povuceni su
sa glamockog i petrovackog fronta, te se borba nastavljala u novim
uslovima. U isto vrijeme razvijana je politicka aktivnost u masama i
stvarane nove antifasisticke organizacije NOP, sto je doprinijelo da je
narod drvarskog kraja ostao jedinstven na liniji narodno-oslobodilacke
bar be.
Pocetkom oktobra u Vidovu Selu je osnovan Aktiv narodnooslobodilackog saveza omladine, koji je brojao oko 85 omladinaca i omladinki. Tada se pristupilo masovnijem kulturno prosvjetnom radu, a
osnovana su i td tecaja za opismenjavanje omladine, kqj,i.ma su rukovodili Bosiljka MiSkovic, Milos Kovic i Mico Knezevic. Pripremanju
omladine za borbu takode je posveCivana puna paznja: u selu je osnovana Omladinska pripremna ceta u kojoj su omladinci obucavani u
rukovanju oruzjem. Ceta je hila vojnicki organizovana, a obuku su
izvodili bivsi podoficiri Jovan JankoviC i Obrad Gajanovic. Ovakvu
obuku prosla je veCina omladinaca prije stupanja u partizanske jedinice.
Krajem 1941. godine oko Italijana u Drvaru uspostavljena je vojna blokada i sve veze sa gradom bile su prekinute. U meduvremenu
vrseno je popunjavanje postojeCih i osnivanje novih jedinica NOV, u
koje su stupali uglavnom omladinci. Sredinom decembra kod Dobre
Vode formiran je bataljon ,Buducnost" u koji su usli borci iz sela
prekajske opstine. U stab batalj,ona imenovani su Dusko Jovic za komandanta, Jovo Kecman za politickog komesara i Milos Polic za zamjeni-
ka komesara. Odmah po formiranju bataljan je rasporeden na polozaje
prema Drvaru, gdje je sa bataljonom ,Sloboda" odriavao blokadu italijanskog grurnizona. T?ko~, januara i ~ebruar~ . Vidovsko-.m.?~~onoSika
ceta bataljana ,.Buducnost logorovala je u VIdovu Selu 1 Stltlla prekajska sela od italijanskih ispada.
U ovo vrijeme vrsene su pripreme za formiranje bataljona ,Gavrilo Pri11cip" u koji je stupilo j dvadesetak. omladinaca iz Vidova Sela.
Jedinice ovog bataljona driale su polozaJe prema Bos. Grahovu, a
stab bataljona nalazio se u Kukrica kolibama na Jadovniku. Tu je bila
i partizanska tehnika u kojoj s~ s.tal?pane r~dio. vijesti i _?rug.~ materijali, kaje smo redovno dob1]ah 1 prerad1vah na skoJevshm sastancima.
·Pocetkom zime, koja je bila vrlo hladna i snjegovita, Odbor fonda u Vidovu Selu organizovao je prikupljanje odjece za jedinice bataljona ,Buducnost" i ,Gavrilo ·Princip". U toj akciji posebno su se istakle omladinke, tako da je prikupljena veca kolicina plahta, dzempera,
carapa i druge robe. Sa jos tri omladinke, ja sam tada organizovala
u selu manju krojacku radionicu u kojoj smo od plahta izradivali bijele pelerine za borce, koje su ih na snijegu Cin:ile neprimjetnim. Tu smo
od deka sile i zimska odijela, a izradivale smo .i partizanske kape takozvane troroge. Iz tog vremena ostala mi je u sjecanju jedna pjesma,
koja glasi:
Partizani sa tri roga,
Ne vjeruju ni u boga,
Ne vjeruju u nebesa,
Vee u Marksa i Engelsa ...
228
229
U prvim mjesecima NOB-a u Vidovu Sc;lu nije postoj~la organ1zacija zena. Tek pocetkom februara 1942. godme, na seoskoJ konferenciji zena, osnovan je aktiv AFZ, koji je imao oko osamdeset zena. Tada
je izabran i Odbor AFZ u koji su usle: Stoja Kovic-predsjednica, Bosiljka MiSkovic, Draginja Bajic, Vida Sabot, Draginja AleksiC, Doja BajiC, Draginja GvozdenoviC, Milka Knezevic i Draginja Karina. Aktiv je
organizovao rad zena za potrebe partizanskih jedinica i bio stalna podrska u izvrsavanju zadataka Narodno-oslobodilackog fonda.
Pocetkom marta 1942. bataljon ,Buducnost" je upucen na glamocki sektor, gdje je vodio borbe sa Italijanima. Prilikom napada na
Glamoc, bataljon je uspio da spali Krstanovica pilanu i da zarobi jedrun vod Italijana. Medutim, u italijansko ropstvo tada su pala rdva
omladinca iz Vidovsko-mokronoske cete - Krstan MiSkovic i Gojko
PetroviC. Prije odlaska u Bataljon obojica su bili Clanovi SKOJ-a, a
Gojko je bio i sekretar aktiva SK:OJ-a u Vi:dovu Se1u. U ovo vrijeme
u italijanskom ropstvu nalazio se i Milos ·Polic-mladi, sekretar skojevske organizacije iz su1sjeidnog 1sela Mokronoga. Inace, sa mokronosikom
omladinom smo u :svemu 1saradivali ri 1taJkmiC1li 1se u pozadinskom rrudu.
Uspjesi u okupljanju omladine u organizacije NOSOBIH i SKOJ,
kao i u prijavljivanju dobrovoljaca u partizanske jedinice, vee tada su
bili impozantni u citavom drvarskom kraju. To je omogucilo da smo
krajem aprila 1942. odrzali Okruz:~m konferen~iju ..SK:OJ-a .za Drv_?~·
Ovoj konferenciji, kao delegati skoJevske orgamzaCIJe prekaJske opstine, prisustvovali su Jovanka Miskovic, Dusko KnezeviC, Dragan Gv?~
denovic, Dmitar Lukac i Nedo Kovrucevic. Po povratku sa konferenclJe
�oddali smo omladinski zbor u Mokronogama na kame su Jovanka
MiSkoviC i Dmitar Lukac govorili o neposrednim zadacima omladine
i daljnjem razvijanju takmicenja u vojsci i pozadini.
U selu Mrdama, pocetkom maja, organizovan je skojevski kurs
za skojevce i omladinske aktiviste prekajske opstine. Iz Vidova Sela
kurs je pohadalo oko pedeset omladinki i omladinaca. To je uveliko
doprinijelo intenziviranju propagandno-politickog Fada u organizacijama SKOJ-a i NOSOBIH-a. Od tada su amladinske konferencije odr:Zavane skoro svake nedjelje: citani su razni materijaH, radio-vijes,ti i bilteni o borbama partizanskih jedinica.
U to vrijeme pri Komandi mjesta .Prekaja uspostavljena je krojaoka radionica ciji je rukovodilac bio Alvgustin Ps01rm. Ja sam od pocetka radila u ovoj radionici sa Andelkom Kralj i Bosom Puzigacom, a
docnije su angazovane jos tri omladinke iz Vidova Sela: Gospova i
Mika Kovic i Mara Gvozdenovic. Radionica je radila za potrebe jedi·
nica Treceg i Petog krajiskog odreda, t~e za bolniou Proleterskih brigada u Mrdama, a nastavila je sa radom sve do pocetka cetvrte ofanziv~. Iz sela su tada upucene u tPodgrmec Mara Petrovic i Pava Kuruc,
koJe su nakon zavrsetka sanitetskog kursa stupile u jedinice Druge
krajiSke brigade.
Organizacija NOSOBIH i aktiv SKOJ-a u Vidovu Selu razvijali s'u
svestranu aktivnost na idejno-politickom i kulturno-prosvjetnom planu,
na organizoovanju raznih akcija i pripremanju omladine za bor<bu. Medutim, njihova brojnost i sastav brzo su se mijenjali: skoro svi omladinci, pretezno skojevci, dobrovoljno su stupili u jedinice NOV, a na
njihova mjesta primani su novi clanovi. Zbog toga je od proljeca 1942.
godine u ~mladin?ki~ organizacijama bila organizovana uglavnom zenska omladma, koJa Je na sebe preuzela sav teret rada u pozadini. Ona
je taj zadatak uspjesno ostvarivala udarnickim takmicenjem i bHa
dostojna svojih drugova u partizanskim jedinicama.
Pocetkom ljeta druge ratne godine u selu je formirana omladinska radna ceta, koju su Cinile uglavnom omladinke. Nakon osnivanja
ceta je upucena u Sanicku dolinu, gdje je usia u sastav Prve omladinske radne brigade, koja je radila na sabiranju ljetine za potrebe NOV.
u. isto vrijeme osnovana je i Druga omladinska radna ceta, koja je
~1la an~~z?vana .na raznir;n p~slovima u selu, a. osim toga radila je na
IzgradnJI sumsk1h magacma J za potrebe bolmce Petog krajiSkog odreda, koja se nalazila u Vidovu Selu.
.
VeCi~a omladinaca iz Vidova i ostalih sela prekajske opstine bonia se u Jedinicama proslavljenih bataljona, kao sto su: Udarni bataljon, koji je tisao u sastav Prve krajiSke brigade kao njen Prvi bataljon ,;Buducnost" i bataljon ,Gavrilo ,Princip", koji su docnije usli u
sastav Cetvrte krajiske brigade. Ovi bataljoni, zajedno sa bataljonom
,Sloboda" i bataljonom ,Rajko Bosnic", te petrovackim bataljonom
,Radivoj RodiC'' 'Lllsp'jes[lo 'Sill odrzavaH blok<lldu rtal'ijanskih gavnirona u Drvaru, Petrovcu i Grahovu i vodili borbu na glamockom manjac~om, p~ije~~rskom i sansko~kljuckom. sektoru. U tim kraj~vima
borc1 omladmc1 IZ drvarskog kraJa pronos1li su glas i slavu slobodarskog Drvara, ali su i masovno ginuli u neravnim borbama ...
Omladina Vidova Sela bila je ponosna na svoj borbeni doprinos
uspjesima partizanskih jedinica u kojima se borila. U borbama tokom
1942. godine na raznim frontovima pali su omladinci: Ilija Knezevic,
230
231
Duro Sesum, Andelko :KnezeviC, Branko Knezevic i Blazo Basic, te
Duro Bajic, clan KPJ i referent saniteta Prvog krajiSkog odreda. U
isto vrijeme ranjeni su istaknuti borci i skojevci: Zarko MiSkovic (docnije poginuo za vrijeme desanta), Milos Petrovic (poginuo pocetkom
19~3), Dusan Kovic (umro od rana), David Bajic, Mirko Gvozdenovic,
M1ca Kuruc, Stojan Knezevic i Marko BasiC. ~Poslije ranjavanja ani
su ~re~aceni u 1Partizansku bolnicu u Vidovu Selu, gdje su ubrzo oporavlJem, ·a potom su ponovo upuceni u partizanske jedinice.
Prvi juli 1942. godine bio je dan velikog narodnog slavlja u citavom kraju. Poslije visemjesecnih borbi nase snage prisilile su Italijane
da se povuku iz Drv31Ya. Ali, okupator je iza sebe ostavio zgarista i rusevine. Omladina iz okolnih sela organizovala je radne akcije na uredenju
Drvara i obnovi stambenih objekata, sto je omogucilo povratak izbjeglih porodica, a osim toga u gradu su se nastanila opstinska, sreska
i okruzna rukovodstva NOP-a. Ubrzo poslije toga, u oslobodenom Drvaru odr:Zana je Sreska konferencija SKOJ-a na kojoj je pozitivno ocijenjena dotadasnja aktivnost omladine, posebno njen doprinos u udarnickom takmicenju na frontu i u pozadini.
Pocetkom avgusta 1942. u drvarski kraj stigla je Prva krajiSka
udarna brigada. Tom prilikom u 'Prekaji je odr:Zan masovni zbor naroda, vojske i omladine na kame je govorio komesar brigade Ilija Materic. Bio je to susret radosti, ali i neskrivene tuge. Jer, u stroju Prvog
bataljona, koji su cinili borci iz sela prekajske opstine, nije bilo mnogih poznaNh drugova, 'koji su rpali u rborbama rza oslobodenje Manjace
Prijedora, Cadavice i Kljuca. Omladina je dosla na zbor sa darovima
za svoje borce, a svi mitraljesci okiceni su crvenim maramama. Po~lije ~bora i zajednickog rucka nastavljeno je narodno veselje koje
J~ traJalo do kasno u noc. Narednih dana, nakon popunjavanja batalJona sa novim borcima, Prva brigada je krenula u susret proleterskim
jedinicama i zajedno sa njima ucestvovala u napadu na ustasko uporiSte u Kupresu.
Drvar je u to vrijeme bio vojno-politicko srediste dosta velike slobodne teritorije, na k.ojoj Sill uspjesno djelovale anfifasistioke organizacije NOP-a i brojne partizanske jedinice, ciju je udarnu snagu cinila
omladina. Sve to omogucilo je da su u drvarskom kraju, potkraj avgusta i pocetkom septembra, formirane dvije brigade: Treca krajiSka
na Kamenici i Cetvrta krajiSka brigada na Ticevu. TeZiste borbi od
tada se prenosi na susjedne krajeve prema Grahovu, Bihacu i Sanskarn Mostu.
Borbene i radne pobjede omladine drvarskog okruga vee su bile
nadaleko poznate i priznate sirom Bosanske krajine. U septembru se
vratila omladina koja je radila na sabiranju ljetine u Sanickoj dolini.
Vidovs'ka omladitnska 6eta, u kojoj :su bil'i '1s,ldjucivo is;kojevoi, angafuvana je tada na izgradnji tajnih vojnih magacina i zemunica za partizanske bolnice u Jadovniku. Ti radovi izvodeni su u strogoj tajnosti
i pod rukovodstvom gradevinskih ekipa u kojima su bili uglavnom
clanovi Partije.
U to vrijeme, sredinom septembra, u Vidovo Selo stigla je Prva
proleterska brigada, koja se tu zadrzala svega nekoliko dana. Tim
povodom prireden je svecani docek na koji je doslo i staro i mlado.
Narod je dosao sa poklonima, jer svi su zeljeli da vide proletere iz
Srbije i Crne Gore. U opstem veselju tada se po prvi put zajedno sa
�nasim kozarackim kolom .igralo i crnogorsko kolo "oro". Bio je to
nezaboravan dozivljaj za sve nas, a neki stariji ljudi govorili su proletertma: ,;Sad vtjerujemo da ;se lbor1ba vodi i :kod vas".
Prvih dana oktobra 1942. u Drvaru je odrtan omladinski zbor
na koji su dosle i jedinice Druge proleterske brigade. Bili smo prijatno
iznenadeni kad se na zboru pojavio drug Tito. On je izvrsio smotru
postrojenih bataljona i predao zastavu Drugoj pr®leterskoj brigadi. U
kracem govoru o zadacima brigade i uspjesima oslobodilacke borbe,
drug Tito je odao i puna priznanje omladini Drvara za njeno masovno ucesce i pregalastvo na frontu i u pozadini. To je bio prvi susret
omladine drvarskog kraja sa svojim vrhovnim komandantom.
Svestrano angazovanje nase omladine naroCito je intenzivirano
od pocetka predkongresnog takmicenja. Ostvarivanje parole ,Sve za
front - svi na front" smatrali smo svojom patriotskom zadacom i
obavezom i stoga smo nastojali da svi omladinci i omladinke budu
ukljuceni u partizanske jedinice, omladinske organizacije i razne akcije narodno-oslobodilackog pokreta. Sve to nije ostalo nezapazeno. Na
Prvom kongresu USAOJ-a, odrzanom krajem decembra u Bihacu, omladina drvarskog okruga dobila je prelaznu zastavu US.AO Jugosiavije
kao znak priznanja za njene dotadasnje uspjehe i doprinos oslobodilackoj borbi. I(l Vidorva Sela na kongresu Je ucestvovao Dusko Knezevic,
tadasnji sekretar Opstinskog komiteta SKOJ-a prekajske opstine. 1Po
povratku on je upoznao omladinsku organizaciju sa tim velikim priznanjem, koje je za sve nas bilo cast, ali i obaveza za daljnje pregalastvo u oslobodilackoj borbi i revoluciji.
Pocetak zime 1942/43. godine nagovjestavao je nailazak cetvrte
neprijateljske ofanzive. U drvarski kraj pocele su da pristizu hiljade
izbjeglica iz Korduna i Banije, koje su narod i omladina bratski prihvatili. Sa fronta prema fBihacu i Sanickoj dolini stalno su pristizali novi ranjenici. Medu njima bila su i tri omladinca prvoborca iz Vidova
Sela: Jovan i Nikola GvozdenoviC i Milos Petrovic, koji je bio zamjenik komesara Prvog batalJona Prve krajiske brigade. Oni su bili tesko
ranjeni istog dana i u istoj borbi na Paunovcu. Nesta kasnije, u toku
transportovanja, sva trojica su podlegli ranama.
U isto vrijeme preduzeta je i evakuacija brojnih ranjenika. Taj
zadatak preuzela je na sebe uglavnom omladina. U Vidovu Selu tada je
formirana Omladinska ceta za prenos ranjenika, ciji je komandir bila
Jovanka MiSkovic, a komesar Gospova Kovic. Nas prvi zadatak bio je
evakuacija ranjenika iz Centralne bolnice prema Glamocu, a po povratku zaduzeni smo za prenosenje novopridoslih ranjenika .Pete krajiSke
divizije prema Satoru. Sve to radili smo po hladnoci i snijegu, ali svijest o tome da spasavamo nase ranjene drugove davala nam je snage
da izddimo u tim nadcovjecanskim naporima.
Ofanziva je bila u punom zamahu. Nase snage vodile su danonocne borbe sa neprijateljem, koji je nadirao veoma ubrzano. Prvog
marta Nijemci su usli u Drvar. U krajnje teskim zimskim okolnostima
narod se povlacio u okolne planine, rijesen da ne napusti svoj kraj pred
nastupajucom ofanzivom. StanovniStvo Vidova Sela, sa brojnim izbjeglicama iz Banije, sk1onilo se u planinske zbjegove na Jadovniku, ali
je neprijatelju uspjelo da zarobi i strijelja nekoliko mjestana, uglavnom starijih ljudi.
Vidovska omladinska ceta, zajedno sa omladinom iz susjednih sela, nalazila se tada na Ticevu. Odatle smo sa oko dvjesta pedeset ranjenika upuceni prema Grahovu u namjer.i da se blagovremeno prebacimo u Liku. Medutim, nep:rtijatelj nam je presjekao odstupnicu na grr-ahovskoj cesti kod sela Marikovaca, te su skoro svi tezi ranjenici sa
cela kolone bili zarobljeni. U opstem metdu, koji je tada nastao, uspjeli smo da spasimo veCinu ranjenika i da se sa njima vratimo na
Ticevo, · gdje su brigu o daljnjem prenosu ranjenika preko Satora
preuzele nase jedinice. Omladinska ceta Vidova Sela tada je prikljucena Cetvrtoj brigadi ;Pete krajiske divizije sa kojom je prosla sve gol·
gote i borbene okrsaje satorske epopeje u cetvrtoj neprijateljskoj
ofanzivi.
232
233
�Milan Pantie
RAD lENA U SEMBERIJI 1941. GODINE
I FORMIRANJE PRVIH ODBORA AFZ-a
T
okom 1941. godine Nijemci su veCi broj muskaraca Semberije otjerali u logore tako da su na celu pojedinih domaCinstava ostale zene. Takvu situaciju ilustruje najbolje selo
Batar koje ima 52 kuce, a iz kojih su 34 muskarca bila u njemackom
ropstvu. Slicna situacija je hila i u drugim selima. Zato od pocetka
ustanka vazan oslonac za nas pokret su bile zene i mi smo to blagovremeno uocili.
Nasa partijska organizacija je polagala velike nade u pomoc
zena, a kako nri'je bila sazrela situacija da se formira organizacija .Zena, .to su one ulkljucene, up[('avo njihova aktiwwst bila je uJHjucena u
aktivnost i rad narodnooslobodilackih odbora, tj. zene su radile pod
rukovodstvom partijskih celija i narodno-oslobodilackih odbora, ucestvovale su u davanju pomoci u pripremanju i sakupljanju hrane zajedno sa skojevkama i omladinkama, u pletenju dzempera, carapa i
ostalog. Narodnooslobodilacki odbori pokrenuli su po direktivi Partije, krajem 1941. i pocetkom 1942. godine, akciju za svestranu pomoc
ustanicima na prikupljanju hrane, snabdijevanju odjecom, obucom,
sanitetskim materijalom i svim ostalim. Mi smo vee tada imali pojedinih istaknutih .Zena, ne samo aktivistkinja-komunistkinja nego i drugih, cak i starijih zena, u pojedinim selima. Uticaj Partije na zene
kroz licne kontakte sa pojedinim zenama iii preko vee aktiviranih
zena urodio je plodom, jer se broj aktivistkinja od 1941. godine stalno
povecavao: imali smo zena koje su primale nase drugove, koje su
pomagale nas pokret na razne nacine, bilo u hrani, u odjeCi, obuCi, a
bilo je i takvih koje su nosile municiju, slu.Zile kao kurirska veza, kao
nprr. Joja Gosparic i IMileva Savic iz Glogovca, :Mirl'ica Spa:sojeviC, Stajka JelaciC iz Golog lBrda, iNevenka Savic, Milka Buric iz Popova. Iz
Medasa smo imali Joku Sojic i Ru.Zu Simanic, odmah u pocetku Nadu
Sirmam.i·c, u Crnjelovu Ciou T1ri1cic u pocetlku ·1942. godine, Draginju
Tomic u Dvorovima i jos mnoge druge. Sjecam se Ande iz KojCinovca
(Simeunic ili Savic), Jefe TodorDvic, Mare Nikolic, JeHsavke iz Trnave, koje su po mom miSljenju bile najaktivnije zene.
Mi smo 1942. godine imali opstinske komitete iPartije i SKOJ-a
u Crnjalovu, Brocu, Poporv.i:ma, Patkovaci, Glogovcu, Suvom Polju,
Trnavi i CengiCu. U svim tim 0pstinama bile su zaduzene pojedine
drugarice za rad sa omladinom i okupljanje zena. U opstinskim komi-
234
235
tetima zaduzene drugarice su bile: Milena Simic u Brocu, Nada SmiljaniC u Popovima, Ruza SpasojeviC u Patkovaci, Vukica Vasic u Glogovcu, za Trnavu i CengiCe bila je zaduzena Mira Copic, u Crnjalovu
Jula Pantie. S njom je radila i Milena Simic koja je ·bila prebacena
iz Broca. To je bio prvi aktiv zena, koji je Sreski komitet KPJ za
Semberiju, stavio na ispornoc za rad sa zenama u opstinama.
Pocetkom 1943. godine situacija je sazrela a i potreba je diktirala da · se oformi posebna organiz•acija zena, tj. AFZ. Partija je navedenim drugaricama postavila zadatak da formiraju seoske i opstinske odbore AFZ-a. Tom prilikom nisu sprovodeni izbori za odbornice
AFZ-a, vee su ti odbori stvarani od najaktivnijih zena koje su se ranije istakle u radu, tj. prije tog formiranja. Poslije_ formiranja seoskih
odbora AFZ-a, oformljeni su i opstinski odbori AFZ-a, a navedene drugarice predstavljale su sresko rukovodstvo zena.
U 1943. aodini formiran je Opstinski komitet KiPJ u Batkovicu
u koji je usla bi na~a Potiparska, koja je bila zaduz~pa za rad s~ zenama i za formiranJe prvog odbora AFZ-a u Batkov1cu. Dara .Potiparska je prije rata radila u ·Sarajevu kao sluzbenik i dosla je tu sa vojvodanskim brlgadama. Kad su sremski bataljoni ukljuceni u VI brigadu, ona je ostala na terenu da bi radila sa .Zenama.
Tada smo po selima imali veliki broj omladinki i .Zena aktivistkinja koje su svoju aktivnost i pomoc NOP-u pokazivale na razne nacine, pocev od primanja ilegalaca pa sve do najpovjerljivijih
zadataka; kurirskih veza, prenosenja municije i oruzja. Bas te najistaknutije zene rukovodile su odmah, u pocetku, organizacijom i radom :AFZ-a.
Gotovo u svakom selu u uzoj Semberiji imali smo po neku zenu ili omladinku kao clana Partije koje su stajale na celu seoskih
odbora AFZ-a, a u opstinskim odborima AFZ-a bile su takode drugarice koje su vee od ranije radile po tim pitanj.ima.
Formiranje prvih odbora AFZ-a ush}edilo Je u peri'odu januar-februar 1943. godine i iSlo je od sela pa do tadasnjeg sreza. IPoslije
te akcije osnivanja A·FZ-a, aktivnoscu zena rukovodi sama organizacija. !Koliko se ja sjecam, aktivnost je bila usmjerena na ukljucivanje
zena u sve vidove politicke aktivnosti. Trebalo je uticati na njih da
dolaze na nase seoske skupove, konferencije, gdje su partijski aktivisti tumaCili nasu partijsku liniju, uticali na stanovnistvo na mobilizaciji materijalnih i ljudlsrldh ~naga za rpomoc na:sim dedinicama i
ucescu u jedinicama. Bilo je posebne aktivnosti, posebnih sastanaka
sa zenama gdje su nase pojedine drugarice, koje su u opstinskim
komitetima bile zaduzene. za rad sa zenama, proradivale pojedine materijale, objasnjavale liniju Partije, znacaj i vaznost £ormiranja organizacija AFZ-a i njeno dalje postojanje, upuCivale zene na rad i
slicno. Vee tada, a kasnije jos vise, razvijen je rad na osnivanju analfabetskih tecajeva za nepismene .Zene. U izvjesnom smislu bilo je tu
i tamo samostalne kulturne aktivnosti zena. Stvarani su omladinski i
zenski horovi, u kojima su bile, pored mladih, zastupljene i sredovjecne zene. Zene su samostalno pripremale program za svoje priredbe
koje su bile masovno pasjeCivane, narocito od strane zena koje nilsu
ucestvovale u pripremanju. To je jedan vid aktivnosti cijelog tog
kulturnog prosvjedvanja zena.
�Druga aktivnost Partije, odnosno zena pod rukovodstvom Partije, bila je da mobilise zene da sto vise doprinesu pomoCi frontu i
ta aktivnost se sve viSe i viSe prosirivala, uporedo rasla sa jacanjem i
porastom nasih jedi!lJJica u istocnoj Bosni ·raJko da SemJberija ra~di
svoje ek~nom~ke snage postala sve znacaJniji faktor u sna:bdijevanju
tih jedimca. Zene su naroCito, pored opsteg ucesca, radile na dvije
stvari - na nabavljanju rublja, dzempera, carapa,. i drugog, a takode
su mnogo pomagale bolrricama koje su se nalazile u tom kraju. Zene
su pom~gale u donosenju zivine, jaja, zatim masti, psenice, kukuruza. Ta C1tava aktivnost sve do oslobodenja Bijeljine, koncem septembra 1943. godine, zasnivala se na dobrovoljnoj osnovi. Sada je Semberija bila poluo:sloibodena teritorija i aktivnost zena se pocela jace
manifestovati: bilo je izvjesnih seoskih skupova, bilo je opstinskih
skupova a u tom periodu je prije oslobodenja Bijeljine odrzan i veliki zbor zena u Glogovcu {ova navodim radi ilustracije koliko je narasla aktivnost zena u tom kraju).
Kad je Pero Stambolic dosao u Semberiju, napisao je jednu brosuru o ulozi zene u narodno-oslobodilackoj borbi sa ciljem da pomogne zenama da se sto bolje snalaze i orijentiSu 1..1 svome radu.
Do pete ofanzive, a i poslije nje, imamo nekoliko znacajnijih momenata, koji se reflektuju i na djelatnost zena u Semberiji. Nairne,
vojvodanske jedinice likvidirale su nekoliko domobranskih garnizona
a poslije njih i Veljko Lukic - Kurjak sa svojim odredom zarobio
je i Citavu jednu pukovniju kod Cadavice. Sve je to stvorilo jednu
politicku klimu daljeg razmaha AFZ-a. Mi u tom periodu imamo velik pr.iliv i muskaraca i zena iz Bijeljine. Tada su u AFZ ukljucene i
Rahela Hajon, udata Kulisic i Dana Simic, Vida Jovanovic i to u avgustu 1943. godine, dok je Nada Manojlovic iz Bijeljine iziSla u proljece 1943. godine. Tada je ona hila zaduzena za rad sa AFZ-om. To
zadU.Zenje je dobila od Okruznog komiteta KPJ. Poslije pete ofanzive
na teren Semberije stigla je Milka Caldarovic i otpocela da radi sa
zenama. Pocetkom ljeta 1943. godine iz Bijeljine je iziSla i Olga Kecmanovic. Dolazak pomenutih drugarica na teren Bijeljine bio je od
velikog znacaja u daljem organizovanju i razvoju zenskog pokreta.
U oktobru 1943. godine odrzana je konferencija zena u Bijeljini, poslije )koje je pakrenut Ust zena za Semberiju i Majeviou ciji je
urednik bila Milka Caldarovic. iPoslije toga poceli su da se oddavaju
posebni kursevi AFZ-a za seoske zene aktivistkinje i ti kursevi su
oddavanl u Modranu i Janji.
Sjecam se, da smo 1943. godine u kampanji spremanja zimnice,
razvilii veliku aktivnos't Ze.ns·kog pokreta. Zene su pekle pekmez za vojSiku, paJkoval•e sandiuike ISUVih s'ljiva, 'SCliiDUplja:le dvuge !llallilrnice i
.sve_ otpremale u Sekovice i na druga mjesta. Ta ekonom!ska a;kcija
AFZ-a razvila se do te mjere da se pokazala potreba da zene imaju
SJvoj Hst. Tada su se otpoeeli, sa tim aktivistkinjama koje rade sa zenama, odrzavati pose!bni kUJ:1sevi na koj.ima bi se one osposobile za politicki rad sa zenama, iako je vee tada bi:lo zena koje su pohadale partlijske kurseve. To je jedna kara;kteristika koja govori do kog stepena se
ovgan:izacija AFZ-a razvHa. Ja milsHm, da je uz SKOJ, odno1sno USAOJ,
to hila nasa najvaznija i najma:sovlllija organizadja u :poe;adi~ni :na koju
se Partija oslanjala, jer tada jiO•S nije postojala organi:zaciaa narodno·oslobodilackog fronta koja se pocela formirati tek koncem 1944. go:dine.
Vrlo je vazno podvuCi da smo mi imali veliki broj zena aktivistkinja i prije formiranja organizacija AFZ-a, koje su se na ovaj nacin
uklapale u nas pokret, pomagale i radile za pokret. Od samog pocetka mi smo imaH zena koje su bile vezane rodbinskim vezama, Ciji su
sinovi, kceri i rodaci bili horci, clanovi :EGPJ iii pak skojevci, medu
kojima je bilo dosta starijih zena koje su bile vrlo aktivne, vrlo cvrste.
Izmedu os'talih na:praminjem Stajku, Petru Spasojevic, Joku S,ojic i
mnoge' druge zene koje su bile starije ali su ipak bile vrlo aktivne.
Petri Spasojevic su ubili muza i sina i poslije svega ona je bila spremna da pomaze nas pokret. Muz Joke Sojic iz Medasa je bio u zarobljeniStvu a ana je hila bolesna na pluCima i imala sitnu djecu, pa i
pored svega toga ona je od 1942. godine nas primala i to bas u najte~
zim situacijama kad nismo nigdje mogli naCi utociSte, dolazili smo
kod Joke, a o111a je imala bazu gdje nas je skriva!la. 1944. godine u momentu kada je u Medasima bila strasna situacija, ona je neke nase
drugove prihvatala, skrivala, hranila ih, i uopste vodila cijelu brigu
o njima.
Mara Cveje Trifunovica i Mara Toje Toskovica takode su starije
zene ali su u najtezim situacijama ispoljavale rijedak moraJl, optimizam, cvrstinu, pa su cak neke od njih, iako su seljanke, uticale pozitivno na svoje muzeve, bodrile ih i hrabrile u najtezim momentima.
Takvih zena ima veliki broj.
Ja sam htio da istaknem ono opste, sto je vazno kad se govori
o zenama, a sto je karakteristicno za Semberiju, da se i zenska omladina, pod uticajem S:KOJ-a, ukljucila u pokret i da je zajedno sa organizacijom zena snosila, maze se reCi, glavni teret naseg pokreta.
IMnoge od tih naprednih omladinki bile su obuhvacene u organizaciji SKOJ-a taka da se maze s·lobodno reCi, da nije postojala skojevska organizacija ni u jednom selu gdje nije bila poneka od tih naprednih omladinki, pa cak da je i broj omladinki u pojedinim organizacijama SKOJ-a bio veCi od omladinaca.
236
237
�Jure Galic
ZENE IZ REVOLUCIJE
N
as oslobodilacki rat i revolucija ne bi bili ono sto jesu da
u njemu nisu uceiStvovale zene, koje s'li mu davale zar ljubavi i toplotu srca i to na naCin dostojan majki. Bogatstvo njihovog
revolucionarnog ispoljavanja je toliko veliko i raznovrsno k9liko je
bila bogata i raznovrsna i sama revolucija.
I danas, trideset godina nakon pobjede nad fasizmom, prijatno
je sjetiti se tih divnih zena koje su bezbroj puta zadivile svojim patriotizmom, ljubavlju i junastvom, u cemu su cesto bile uzor muskarcima.
·
·
Nemoguce je spomenuti bilo koji dogadaj ili datum iz nase revolucije a da se ne ·Spomene ime neke od tih zena, a takvih dogadaja
i zena ucesnika u njima bilo je mnogo.
Nezaboravni su oni dani juna 1941. godine, kad su komunisti i
s.impatizeri Partije Ljubuskog medu narod rasturili ·Prvomajski progla:s CK KPJ. To je hi'o rpov:od usta·sama da odma!h i1zV1rse masovll!o
h!lpsenje u Bijaci, Ljubuskom i Grabu, kojem je slijedilo, dotad nevideno, zlostavljanje i ubijanje. Za svo ovo vrijeme sa zatvorenicima
je bilo jako opasno odriavati bilo kakve veze i davati im bilo kakvu
pomoc, pa taman se radi:lo i o najhhzima.
A to pravilo kao da nije vazilo za zene.
Majke, supruge i sestre uhapsenih na sebe su hrabro primale
i taj veliki rizik. One su posjeCivale zatvorenike kad god im se uka~ala prilika, i govorile im tople rijeci utjehe i ohrabrenja, donosile
Im hranu i presvlaku, davale obavjestenja i prenosile potrebne poruke drugova koji su se na1azili na slobodi.
Onaj kame su njihova paznja i briga bile upucene najbolje maze da zna koliko su one tada znacile i za ljude i za sam pokret.
Kada se je koncem te iste godine moralo, pred terorom pobjesnjelih ustasa i okupatora, preCi u ilegalnost i u tim izuzetno teskim
uslovima pripremati se za oruzani obracun, u prvom redu su zene
morale na sebe preuzeti na jveCi dio obaveze. A ti zadaci nisu bili ni
mali ni laki. Zene su morale srvaki dan ustaskim vlastima davavi o;bjasnjenja, iznositi ubjedljive dokaze i razloge kojima bi opravdavale
odsustvo onih za kojima su ustase tragale. One su zbog toga podnosile
strah, uvrede, ponizenja i fizicke torture. Nije bilo lako izdriati sva-
238
239
kodnevna nasilja i ne odati ilegaJce, o kojima su se, opet, u prvom redu, one morale starati, noseCi im u skroviSta hranu, presvlaku, postu
i razna druga potrebna obavjestenja. Ali one su izdrzale.
Pored ovih patnji i briga koje je nametnulo vrijeme, one su na
sebe morale preuzeti jos jedan teret koji nije bio ni lak, ni jednostavan: morale su rvodilti domaCinst:vo i staratti se o starim i nejakirm u
ovo glacino i pogubno vrijeme. Sve su to one radile i podnosile hrabro i bez pogovora.
Nezaboravan je i onaj trenutak kad smo pocetkom 1942. godine
odlazili na Biokovo, u partizane, kad je Jure Veliki prelazio prag kuce,
svjestan trenutka u kome se nalazi, rekao zeni:
- Mare, ja odlazim, jer kako vidis drugog puta nema. Ostavljam ti djecu. Znam da ti nece biti lako, ali to je breme koje ti u ovom
vremenu moras ponijeti.
,J ona se, uz najveca stradanja, za citavo vrijeme rata starala
o troje djece od kojih je najmlade imalo jednu a najstarije cetiri
go dine.
Od ovog dana nije prosla ni godina Jure je poginuo kod Imotskog kao komandir bataljona Cetvrte dalmatinske udarne brigade.
Ovu vijest trebalo je saopstiti Mari.
I ona je saopstena, svega nekoliko mjeseci nakon sto su joj sluge okupatora, nocu, na rodnom kucnom pragu ubile ostarjele roditelje i sedamnaestogodiSnju sestru. Vijest o Jurinoj smrti Mara je morala primiti bez suza i placa, a tugu nositi duboko u srcu. Suze zbog
saznanja morala je dugo kr.iti, jer su taka zahtijevali teski uslovi okupaciJe pod kojima se radilo i zivjelo. I ona je to stoioki ucinila.
!Njen zivotni put i put njene djece za Citavo vrijeme rata bio
je trnovit. Pod pritiskom terora oni su morali 1944. godine napustiti
rodnu kucu i traziti skroviSte po vrletima Biokova, zatim daleke Italije i jos dalje Afrike.
Ili slucaj druge majke:
Anica Primorac-Stara, rodila je i odnjegovala sest sinova i keen I do posljednjeg ih dala narodnooslobodilackom pokretu. I ona je,
skUJpa sa muzem Ivanom, cijeJiog .rata dijeli!la su:d!biinu svoje djece.
Dvoje ih je dalo svoje zivote; Ruza kao clan Sreskog komiteta SKOJ-a,
i Marijan kao ofidr Ozne, koji je, kasnij.e, za srvoja herojska djela odlikovan ordenom narodnog heroja. Nju su sa punim pravom, za citavo
vr.ijeme rata, nazivaH parti.zallis1lwm majkom. Malo je ko sebe i:dentifikovao sa revo~ucijom kao ona i malo je ko dao za revoluciju koliko je dala ona. Ona je prkosila ustasama kad su joj, 1941.godine,
hapsile i zlostavljale sina Marijana; ona je prkosila i onda kad su joj
hapsili i sudili muza Ivana; ona nije ispustala suze ni onda kad su
joj Talijani, 1943. godine, zapalili kucu i opljackali sve sto je imala.
Ona nije zaplakala ni onda kada je morala, pocetkom 1944. godine
napustiti rodno selo i predati se golgotskim mukama, gazeCi bespuce
Biokova, zatim daleke i nepoznate krajeve Halije i zarke !Afrike. Sve
je to ona herojski podnosila, jer je znala zasto podnosi. Ona je podnijela i smrt svoje dvoje djece, jer je znala da bez zrtava nema ni slobode. Ono sto je ona uCinHa i dala to mogu da ucine i da daju samo
majke velikog i plemenitog srca.
�IIi jedan grugi dogadaj u Bijaci, koji je krupan i znacajan ne
samo za selo, vee i za sire podrucje. Organizacija SKOJ-a u selu formirana je 1942. godine, a nju je sacinjavala sk>oro isktljuoivo zems.ka
omladina. Iako je uticaj Partije u to doba u selu bio dosta jak, i neprijateljske snage nisu bile za potcjenjivanje. Moe neprijatelja pocivala je na sili, teroru, ubistvima. Neprijatelj je obilato koristio vjersku
zatucanost naroda, njegovu neprosvijecenost i primitivizam, nacionalnu podvojenost i lazi svakojake vrste. Svemu tome trebalo se suprotstaviti, te je prihvatanje komunistickih ideja kod velikog broja omladine, pogotovo zenske, bio veliki uspjeh i pobjeda.
Formiranje organ'izadje SKOJ-a bio je velik i opasan em, kao i
zadaci koje je ta omladina na sebe preuzela. Ali, eto, te zadatke, u tim
uslovima, na sebe su preuzele Ruza, Ljilja, Danica i Kata: Primorac,
Iva i Jaka Galic, Ankica Cuze, Jaka Begic, Tada Zovko i mnoge druge. Organizacija S~OJ-a redovno je oddavala sastanke i na sastancima preradivala razne materijale, rasturala letke, prenosila postu, sakupljala oruzje, odjecu, obucu i ostali ratni materijal i sve to slala
parti:zanima na Bi01kovo, zatim docekival'a i irspracala rpartizane. U
drugoj polovini 1943. godine skoro sva ta omladina nasla se pod oruzjem u sastavu Ljubuske cete, kasnije bataljona i ZapadnohercegovacImg odreda. Ove mlade zene prihvatile su politiku KPJ kao istinski
svoju, i pod zastavom revo:lucije ravnopravno sa muskarcima juriSale
su na ncprijateljske bunkere, na njima zadobijale rane i ginule, kroz
borbu se kalile i izgradivale; postajale politicki radnici, vojni rukovodioci, kuriri, bolnicarke i tome slicno.
Zar je mogla biti veca pomoc, nego sto je ona koju ·SU zene, u
uslovima okupacije, na podrucju zapadne Hercegovine pruzale ilegalcima na njihovim nimalo lakim i opasnim zadacima.
Od njih vise da spomenem samo neka imena, i to: Milice Mandie
iz Hardomilja, Mace Rakic iz Orahovlja, Ive i Tonke Hrstic iz Graba,
Zuhre J akic i kceri joj AjiSe iz Ljubuskog, Ruze Kraljevic iz Lisica,
Matije Mlinarevic i kceri joj Milke iz Tihaljine, Kate Jurcic, Kate Basic i kcer.i joj Ruze iz Ruzica, Milke Glavas iz Drinovaca, Hate Busatlije i kceri joj Kane iz Vitine.
Nije bilo zadatka kojeg Milka Mandie, ta tiha i dobra zena, nije
izvrsila. Kod hje su vrlo cesto navracali kuriri i ilegalci, ona ih je
prihvatala, sakrivala, hranila i provodila, bilo u Ljubuski iii u neko
drugo mjesto, gdje je trebalo. Ona je sve ovo radHa odvazno, ne prezajuci pred neprijateljem, koji je bio drzak i koji se nalazio na svakom koraku.
Iva i Tonka Hrstic bile su najaktivnije zene u ilegalnoj organizaciji zena u selu. NajviSe njihovom zaslugom doslo je jos 1943. godine
do formiranja organizacije zena u Grabu. One su za primjer sluzile i
drugima. Zahva'ljrujuci u prvom redu nj'ima organizacija rena u selu
sakupila je u 1943. i 1944. godini desetine tovara hrane, zatim dosta
carapa, opanaka i drugih potrepstina i to je sve kao pomoc naroda
iSio borcima u Odred.
Omladinka Maca Rakic, rijetko bistra i revoluciji do kraja adana, hila je rukovodilac omladine· i zena u selu. Ona je, sve sto hi joj
se reklo i procitalo, doslovce nosila u glavi i prenosila na druge dokle
bi god stizala.
Zuhra Jakie i kcer joj Aj'iSa jos 1943. godine primaju ilegalce u
svoju kucu u Ljubuskom, dok se u istoj toj kuci, samo u drugoj prostoriji, nalaze Nijemci sa radio-stanicom. One, ne prezajuCi pred opasnoscu, presvlace partizane, peru im odijela i suse ih u sipcima naoCigled Nijemaca i njihovih slugu. To su bile neustrasive zene; njih nije
mogla da zastrasi niti da ih pokoleba ni smrt s.ina, odnosno brata Alije, koga SU UStase ubile U Jasenovcu, a 0 cemu SU obaVIijestene upraV'O
tih dana.
Kata Basic i kcer joj Ruza mnogo puta su docekale i primile
ilegalce i politicke radnike. Tada, kad su jednom prilikom, polovinom 1944. godine u:stase Vlrs•ile rukciju u neikohilm 1sela, hapse6i i rulbijajuCi, njih dvije, ne gubeCi prisebnost, spasavaju Hegalce koji su upravo tu noc dosli u selo i sklonili se u njihovu kucu. Taj dogadaj
bio je dramatican. Ustase su blokirale selo, pa i same kuce gdje su
se nalazili njihovi ilegalci. Vrsile su pretres, hapsili sumnjive i poceli
ubijati. Svjesne opasnosti koja prijeti ilegalcima i njima one nisu
izgubile prisebnost, nego su, iako je hilo jutro, uspjele da u zadnji cas
m~galce nezapazeno provedu do sumarka i sakriju ih u kamenitoj ogradi. Racija je prosla, izvrsen je pretres i same kuce u kojoj su se
tu noc nalazili ilegalci, (dva clana Okruznog komite'ta KPJ za zapadnu
Hercegovinu) ali zahvaljujuci upravo nj'ima dvjema ilegald s:u spaseni.
Matija Ml'ina·revic ri kcer joj Milka cesto su docekiva1e ilegalce i
mnogo sru uCinile za pokret. Njihova kuca hila je znacajno uporiste za
pol'itli·cki prodO'r u citavi taj kraj. u nju je svaki ilegalac dolazio kao u
svoju. UCinile su sve O'no bez cega se ne moze zamisliti politicki rad i
organizacija pokreta u ilegalnim us1ovima kakvi su tada vladali, dok i
same, na koncu, n1isru morale napustiti kucu koju su zapalile ustase u
drugoj polovini 1944. godine i otiCi u Zapadno-hercegovacki odred.
Hata Busatlija hila je nosilac aktivnosti medu zenama u Vitini.
Njena kcer Kana rukovodila je omladinom u samom mjestu. U drugoj
polovini 1944. godine, nakon sto su ustase saznale za Kanino ucesce
u narodnooslobodillaokom rpolkiretu, ,zrutvori:le •su je i podMrgle S'trasnim mukama u Grabovu Vrelu, gdje su joj, pored ostalog, zabijali
igle pod nakte i si:pa:li .so u ruJs·ta, a ona je su1tjela ia!ko :je mnogo toga
znala i imala sta kazati ustasama.
U 1943. godini a naroCito u 1944. formirane su organizacije zena
u dosta sela. Aktivnost zena na podrucju zapadne Hercegovine i njihova ucesce u NOB-i mnogo je vece i intenzivnije nego sto bi se moglo
to iskazati kroz neke organizacione oblike okupljanja i brojke, sto
je, svakako, uslovljeno specificnoscu samog pokreta u ovom kraju.
240
241
16 zene BiH u NOB 1941-1945.
�Slavko MiCanovic
ZORKA PAJKANOVIC IZ BIJELJINE
ad u sjeeanju izazovem njezin lik i vidim je onaka krotku,
u sagov~rnika. 011im .svojim krupnim
tammm ocrma, m danas, poshJe tohko godma, ne mogu da
se otmem cudenju i svaki put se ponovo zapitam: sta je to sto je ucinilo
da ta skromna :lena postane ono sto je postala, sto je njezin zivot istrgnulo iz uskih okvira sumorne svakodnevnice i obogatilo ga zanosom
borbe za uzbudljivu viziju buduenosti?
lBHo joj je sesnaest godina kad je jedan, za tadasnje prilike u
nasem gradu dobra situiran gvoZdarski trgovac, covjek vee u zrelim
godinama, rijesio da je uzme za zenu, .sedamnaest joj je bilo kad je
rodila svoje prvo dijete, sina Vukasina, a u svojoj dvadeset i cetvrtoj
imala je cetvoricu sinova. U svojoj dvadeset osmoj g.odini ostala je
udovica.
Sa cetvoro djece, u golemoj kuCi koju je njezin suprug sagradio zanoseei se planovima o dugim godinama zivota i sticanja, optereeena brigama na koje nije hila nav.ikla, prepustena vucjim eudima
carsije koja nije rado primala zensku glavu u svoje redove, bez ikakve pripreme i iskustva bacena usred uzburkanog mora zivota kojim
su vladale neumoljive sitle svemoenog trZ:iSta, Zorka je zapocela svoju
gigantsku borbu za svoju djecu, za njihovu buduenost.
iDjeca su polako rasla, iSla u skolu, i malo pomalo pribirala snagu za svoje buduee borbe, a Zorka je starila. Kad je njezin prvi sin
Vukasin, student prava, postao clan Komunisticke partije, Zorki je
bilo trideset i pet godina. Tntenzivno se bavila domaCinstvom, izdavala
samcima i dacima prekobrojne sobe velike, nekad gazdinske kuee, a
s djeoom stanova·la u jednoj velikoj prostoriji. Vukasinu je stajala
jos na raspolaganju jedna mala sobica na mansardi, do koje se dolazilo uskim i strmim drvenim stepenicama koje su glasno skripale.
Posljednjih godina pred rat dosta cesto sam se peo tim uzanim
skripavim stepnicama. Tamo, u onoj maloj mansardnoj sobi, odrZ:avali smo sastanke partijske organizacije koju su saCinjava<li Zorkin
sin Vukasin i trojica njegovih drugova.
iDok su ti .sastanci trajali, Zorka je sjedjela u onoj velikoj pros~oriji u prizemlju, odakle je imala dobar pregled ulice i mogla pratitr kretanje prolaznika. Pazljivo je sve posmatrala. Bila je na strazarskom mjestu.
K
jnten~ivnov.zagled~nu
242
243
Nikad nista nije pitala, nije nicim pokazivaJa da nase dosta ceste
dolaske smatra necim narocitim, i nije trazila nikakvih objasnjenja.
Ona bi, sjedeCi .satima u onoj prizemnoj prostoriji, rukovodeCi se nekim svojim kriterijima, zakljuCivala u jednom trenutku da je sastanak pri kraju, pa bi napustala svoje mjesto, pojavljivala se kod nas
na mansardi s pos.Iuzavnikom u rukama, nasmijdena i zagledana u
nas onim svojim krupnim, tamnim ocima koje su bile iznutra ozarene nekim sveobuhvatnim razumijevanjem. ·Pili smo s njom ka:fu i
pricali o nevaznim stvarima. Onda bi ona otisla, a ubrno zatim i mi
bismo se razilazili.
Bio je mjesec novembar 1941. godine, kada sam se iznenada poll'O!VO s.us1reo sa Z'O'rkom u njezinoj kuei. Trebalo je da neko vrijeme
provedem u gradu i obavim neke poslove lmje mi je povjerila organizacija narodno-oslobodilackog pokreta u nasem kraju, i ja .sam za
taj svoj boravak odabrao upravo tu kueu. Objasnio sam Zorki: kuea
je policiji poznata Jos iz predratnih vremena, te je, upravo zato, malo
vjerovatno da ee neprijatelj ocekivati da se u njoj sastaju komunisti.
Ona se odmah, bez razmisljanja, slozila sa takvom ocjenom situacije.
Onda me odvela na mansa~du, doni'jela mi gore t:Jople vode da se operem, raspremila postelju svoga sina Vukasina, i, polazeCi, zaustavila
se na vratima, pa me upitala:
,Sta mislis ... da 1i je moj Vukasin ziv? Ja nesto mislim da
je ziv!"
Trgnuo sam se. 1Pozelio sam da se negdje sakrijem, da me nestane odatle, pa sam sagnuo glavu, trudio se toboze da otpetljam
nesto na svojoj obuCi . . .
,
Jer, Vukasin je bio mrtav vee viSe od mjesec dana. Poginuo je
u borbama prve neprijateljske ofanzive sa jos nekolicinom drugova
iz nase Semberijske cete, braneCi s1obodnu teritoriju Maeve i Pocerine ...
Sta da joj kazem? Da je doista poginuo? Ill da tvrdim da nije
poginuo?
A ona je, ne cekajuCi moj odgovor, i dalje glasno razmislja.Ja:
,U srou mi je neka;ko kao da je ziv ... a opet, kad pomi~Slim pa on hi se menli nekaloo javlio, zar nije takio?"
I onda, kao da se boji izvjesnosti, prekinula je taj razgovor,
pozeljela mi laku noe, i otisla.
A ja sam ostao da razmisljam o tome kako je .sve to cudno, i
u isto vrijeme kako je sve to velicanstveno i divno! Ta majka koja u
srcu osjeea da joj je sin ziv, a razum joj ne da da srcu vjeruje i ona
razumom zna da je on poginuo ... I ta zena koja zna da je njezin
drugi sin Toso negdje u Srbiji u partizanima, a treCi Drago, da je
skojevac, a najmladi Mile samo sto nije otiSao za svojom braeom ...
ona je meni pripremila toplu vodu, i nahranila me, i razmjestila mi
postelju svoga sina prvenca koga nema, j .sad ee provesti besanu noe,
jer neprijatelj ne spava, plocnici odzvanjaju i kao da jaucu pod potkovanim cizmama njegovih patrola, i svuda okolo ima zlih ljudi koji
snuju zlo i rade na propasti nasoj, a ona mora bdjeti ...
A ona je samo jedna nasa obicna zena, nasa zena, bez skole i
bez dodira sa velikim idejama koje odlucuju sudbinom svijeta . . . I
nikad ona ni s kim pa ni s nama nije razgovarala, i niSta nije pitala
i mi joj nikad nista nismo objasnjavali ...
�Kako to?
Ipak, .makar ~a cl}de_nje ~i. sada ne iScezava do kraja, Cini mi
se vda Ima Je~no o?JaSnJenJe. PnJe svega, Zorka je bila majka koja je
posla za svoJom djecom ... I drugo, Zorka je bila aktivist one divne
o.rg~~iz.~cije nase9a na,;odn~-oslobodilackog pokreta koja se zvala Antrfas1st1cki front zena, cuvem nas aefze!
Nekada, ?av.no, jed~n od osnivaca marks.i~ma, govorio je o ze~ama kao vehkoJ rezerv1 revolucije neprocjenjive snage. Pola covje~a~stva - ~o su 2:ene! ..Kad se one jednom pokrenu, kad one ustanu
1 d1¥nu SVOJ ?las, 1stonJ~ 6~ .poteCi drugim i drukCijim tokovima. Jer
su zene prot1v svake tiramJe, protiv tlacenja i eksploatacije svake
vrste, protiv porohljavanja i ratova!
Nasav revoluc~ja je pokr~nula .t,u polovi~u stanovniStva. To je
~.cmw aefze -;- to Je Z<?rka Pa]kanov1c, to su nJene drugarice, .Zene naS1h gradova I sela, maJke, Sestre, SUpruge ... nase drugariceJ
Z?rka Paj~anoyic prezivjela je rat i docekala . slobodu za koju
~~ b~r'Ila. Ko~a'Ono Je. sa12nala za pogibiju svoje dvoj'ioe s'i.nova, Vrukasma I Drage, 1 pom1nl~ se sa tom skupom cijenom, i nastavi.Ia svoju
?or,bru probua.enog, akt1vnog oovjeka kloji je shvado vel'icinu i dostopnstvo svog ljudskog poziva.
·Poginula je od jedne usamljene i s1lucaj!lle oe1mi6ke zas0ede u
.
ljeto ~945. 12odine, putujuci u Sarajevo, gdje je trebalo da kao d~le
gat ucestvuJe u radu il<congresa Antifasistickog fronta .Zena Bosne i
Hercegovine.
Dana Milicevic
v
IZ LOGORA U LOGOR
v
v·
•
hapsena sam u Mostaru 28. jula 1941. godine. U mostarskoj
:policiji sam saznala !Za prva .stlrijeljanja komunista ru Mostaru, medu kojima su hili Slobodan VukoviC, njegova majka
Zlatka i Jusuf C:evro, tada sekretar Mjesnog komiteta za Mostar. Novo
mjesto za mucenja i dovodenje novih zrtava hila je bivsa skola ,Kralj.ice Marije", gdje su sakupljani zatvorenici od Dubrovnika pa duz cijele
juilne Hercegovine. Jeldne nod tsmo premlaceni i vezani zioom rpo dva zajeooo na o·nvorenoj pruii icZmedu gimnazi•je li akmznog ureda (sellda Dam
zdravlja), ukrcani u vagone i otpremljeni u najvecoj tajnosti u Jablanicu, gdje je bilo pripremljeno mjesto za likvidaciju. Pod pritiskom gradana Nijemci su se pojavili kao nasi ,spasioci". Jednog popodneva upali su u logor, praviH su presiju na ustase trazeci nasa imena i brojno
stanje u logoru, koje niko od ustasa nije znao. Nijemci su otiSli, a onda
su nas ustase, iste veceri, povezali zicom, strpali u zatvorene vagone i otpremili u Gospic.
Zene i nekofi.klo starijtih muskaraca su odvoj1li, i oni s1u odvedeni zajedno sa par:odioama.
Tu sam susrela Rudu Hrozniceka, komunistu i revolucionara iz
Mostara i Miju Rajica, pekarskog radnika takode iz Mostara. Nisam
mogla sa njima razgovarati, ali mi je Rajic u prolazu rekao da je taka
svaki drugi dan i da je vee nekoliko transporta iz Hercegovine proslo
kroz ovu kaznionicu. Najgore su nam bile noCi, jer smo hili veoma slabo obuceni, a skor:o svaku noc je padala kiSa, a mi se nismo smjeli ni
pomaci s mjesta, niti smo imali gdje da se sklonimo i da smo se smjeli
kretati.
Svaki dan su dovodili nove grupe ljudi, a onda su poceli da advade gr:upu po grUJpu u nepoznatom pr:avou. I na na~s je dosao ,red. Strpali su nas u neki kamion i odvezli preko Velebita. SpustajuCi se niz velebitsku strminu ka moJlll ustase s:u se iznenada zaustavile i vratile na~s
na Jadovno. Pala je hladna i tamna noc, a nas su zatvori.ti u jedlliU stalu.
Do nas u drugu stalu IZa:trvorili su muSikarce ikoji SJu odrellnrje hili sa
nama. Ustase su stalno navaljivale u stalu u kojoj su bile zene. Nastala
je nerav.noprav:na i neljUJdska igra i tboriba zvjerstava i di·vrlj·ih s:t:msni IUJstasa sa nemocnim i nezasticenim zenama i djevojkama. Reflektorom su
setali po stali i na kojoj hi se zaustavio snap svjetlosti trazili su da izade
van. Starije zene su skrivale mlade, ali ustase su poceli silom da vuku
U
244
245
�~lje:vojke napoije. U sw;Joj odbrani Bojka Grahovac jz Stoca udarila
Je Jednog ustasu, a on Je za uzvrat tukao sve od reda K
··
k
·
nas
US t.ase b rzo U. rca 1e U 1 ·
camwn I. odvezli na gosp1'c'ku zvel· asmJestamcu
· vk u su ·
v1·
dJe smo nasI pune vagone zatvorenika Tu sam nasvla Jezmc 1 J
g 1
.
·
p
.ot
k ..
·
preziVJe e evreJe'
IZ o?ora na agu, meu~ OJiilla u Mostaru poznatog Alk d _
.
. . or na
z':'anog
Hodza, rudarskog radnJ.ka. On mli j·e rekao da
~ta~ci mt edul kojima i moj otac, te Rade Bitang!u ~~~on~~~ lfoJ~:g,ti~ uMboi:
Jeni u om ogoru.
' ~
'"
U. dobro z~tv~reni~ vagonima vozili smo se citavu noc ne zna ·uCI ku~ I~emo. LJUdi, k<?JI su poznavali ovaj kraj, rekli su prilikom iskrcavanJa IZ va~o~a da. ~demo u Jastrebarsko. Tako ·e i bilo
1
U logox:u
ZevU, Sill!OVi iii OCeVi Vee bili I h''' .OJ ,zena IZ • c:rce~~)Vllle C.l)I SU illU·
do tr~gic?e smrti bHa Sofij[oB~~~~c,S~i~~~;rlsf~ ~~dlo. vn.re~ sve
ra, koja Je u sv:im situacijama im 1 . .
d v . - mea. IZ
ostaSIU zajedno strpali u neM ilitlll'i m
a ~ SJfno rzanJe. Zene 1 muskarce
dom Hroznicekom i Mijo~ R . :'l~ac1Ilk :~ sam se ponovo .srela sa RuBiUJturac i drugim dru ov1m aJ.Icem, 0 )1 su me ~poznah sa Ankom
na m!biji. Tako su So~J·u Ba k1 ?}:Ju;gancama, !kop •SU odranije hiJi
k .
. .
,
a anc I mene pnm~!I u svo··
d.
r~~kas~ lostrogoJ Illegalnosti zvala ,kolek!iv". Nakon desetaku d:~~ b~~
su odveli ~ord~uug/l~tgr~rbearkskomJ, logor Je rasf?:~i:ran, a zatvorenike
U Ko . .
ao asenovac KrusCicu Kop · ·
·d
smo
bmj,
1
v
V•
~:rss~h ~~~n~~ ~e~~· k~jf!aa~~llk~\;9~1~ god~neH
•
j~v·~J~IJ;rdi
ugla~~om J~:~~~~' g~j~
0~~~~f'd~ j~;a1: 10:fJ.e;}j~~e.manji
ti~. d~r:~;;;mb~~t~~g~~~sf~:J:fil~~~. ~k~. Buturac. ,i Maca Gu:Ze0
mcek, Ruzica Markotic i ja B ·ek t
:
~f~ Ba~anc, Rudo Hrozzatvorenickoj setnji, po unaprijid st vo Je 0 '1 cno I~ved~no. Na tzv.
no Anka i ja Maca i S f.
s vorenom P1anu, setah smo zajed1
1
straza Anka i 'Maca su iz~ ~~;a¥ar~ ~hentu kad sc: smjenjivala ustaska
Sofija i ja vratile ispred njega K
leda nvapustile logor, dok smo se
stvo nastalo je pravo mucen ·~~ z~tv su u~tase saznale..za nj~hovo bjekza~ije bjekstva, jer su dobro ~nali k~rJ~~I~~kadaBottknJu Rta]dnu organitohko tukli d · b ·
v·
' u urac. u u su tada
~dka ~ hladn:, ~e nj~g:~~Itb;ze i~~~ea dr~~I~j~!noj ~tanju ...Bila je zima
1 svak1 dan ga ponovo tukli Sof. .
.
go <?J zemlJI u podrumu
otjerali u Jasenovac a R.ud~ Hr~u ~v kene s~ 5. banuara 1942. godine
bili u samici nekoliko dana, a ond~I~~ ~a~ o·/:gr\. U lasenovcu .~mo
Tu smo ponovo sreli dru arice
k .. Jera I u taru Gradisku.
nijim. Jogorima ali ih J·e sad b!Sl·
sa OJilmn . smo se rastali u ra'
.1 ·O veoma rna o One su
·v 1
strahotama koje prezivljavaju i koje na v k . ·
nam pnca e o
U sobi broj 17 k ·
v s ce aJu.
.
noc bilo je klanje ddk s~t~ls~~seu~:sb. zva.le ·}obaT ,d,sigbu_rnosti", . svaku
1 u~on e. a a I pozvah ,grobare", takode zatv·
·k d
usH u koju bilo ze~k~ :~bua i odnes;r .leseve. Iza toga. J;>i kao zvijeri
dl
f;k~J~tksrrijkervkapkol~i mlogli okda~~a~~c~~leh ~~s~e~e nc~~~~~\~bu sbr~vJ.a1~
re IJeva a pre o praga u
d ·k
·
prije zore bHe ubijene. J3ilo je jos . t v .. nl ~ P:"t su, na:avno: 1 .one
zatvorene i osudene da tako u
s ra~mJe ~· usati grupu zena I djece
jelove tijela ludacki urlikali. . md ru: Ol?I ·SU Jedl3o . d_r~gom otkidali di,
1
oz1va 1 u pomoc ah 1m niko ni ·
~?:~~ ;~l~dj~ll ~a~ms~!kJ~~i glasovi i gasili njihovi zivoti. MnJ~i ~d
0
246
247
Februara 1942. godine u nasu sobu su donijeli rnovu zatvorenicu, koja nije rnogla hodati, niti je znala govoriit, sarno je gledala
krupnim smedim ocima. Bila je to Nada Dirnic za cije herojsko drzanje smo svi znali. Svi smo je gledali zeleCi da joj bilo cim pomognemo. Ustase su je takode gledale, ali ne kao mi. Bockali su je iglama,
stipali, zavrtali joj meso da otpada od kosti, golicali je, vodu joj naglo
bacali u lice, ali Nada je sve to herojski podnosila i uopste nije reagovala na mucenja. Strasne su nam bile njezine muke, a nismo joj
mogli pomoCi.
Jednog dana, kad nas je ustasa vodio u krojacku radionicu, prolazeci pokraj grupe muskaraca koji su cistili snijeg sa puta, cula sam
da me neko :cove. KriSom sam se okrenula i prepoznala Rudu Hrozniceka. On viSe nije licio na sebe. Upitao me imam li limuna. Bila sam
svjesna da je trazio potpuno nemogucu stvar, ali mi je bilo strasno
sto to nisam imala. Nismo se vise mogli vidjeti. Polovinom juna, iste
godine, zatvoren je u samicu sa jos nekolilco drugova i osuden na
smrt gladu. 28. ~tuna ikada je 'straialr otvarao Vlrcuta da 1se oCilsti celi'ja, oni
s;u :i:zJbezumljeni od glcudi i ,.zedi navcdli:li na njega i posli u 1susret 1smrti da
bi okoncali ll11Ucenje. Pao je po:goden metikom i.spred ik<l!pije muskog
logora. Rudi je medu zaitvorenicima ibio li6nost rkoja je 1davala hra!brosti
svakom covjeku da iZJdri.Ji najgora mucenja ida ne paida u iskusenje. On
je tbio olicenje cvrstine 1i ljubav'i medu zatvorenicima. Na 1rohiji je ibio
uzoran borac za stvar radnieke lk!lase.
Godinu dana kasnije, nakon teskog mucenja ubijena je i Sofija
Bakaric. Bila je to omladinka prkosna i gorda na svoje drianje. Izdvojena od nas i zatvorena u samicu mucena je iz dana u dan 3 mjeseca,
a ona je pjevala i to je ustase jos viSe razbjdnjavalo. Trazila je od
nas da joj omoguCimo da oduzme sebi zivot, jer su joj mucenja dodijala. To nismo mogli uciniti, jer nam se cinHo da bi sami ubili jedan svijetli lik. Rekla nam je da ce nam dati znak kad je povedu na
gubiliste. To je i ucinila. Bacila je kroz proZJor rublje, koga se mogla
na brzinu osloboditi. Na skoro isti naCin ubijena je i Fatima Brkic-Velika, medicnarka iz Mostara. U Jasenovcu je 1943. godine ubijena Mubera CemaloviC, uciteljica iz Mostara, te Radojka Vukovic, Anda KnezeviC i mnoge druge. U novembru iste godine su nas vratili u Staru
Gradisku.
U ljeto 1944. godine nastala su medu ustasama razna pomjeranja
i komesanja. Poneki od iiZrazitih k!oljaca je nesta'jao iz 1ogora. Nasa
drugarica Marica Bogdan, k01ja je bila c±stacica u pros'toiij•ama gdje
su stanovale ustasice, skrila se u ormar sobe u kojoj su ustasice odrzavale sastanak i tako doznala kako se spremaju za bjekstvo pred partizanima uz prethodnu likvidaciju logora. U novembru, ne znam Cijom
odlukom, spremale smo bjekstvo iz logora. Svako od nas je imao
svoj zadatak. Marica Pataki i ja smo imale zadatak da svezemo ustasicu koja nas je cuvala. Muskarci su se brinuli da dodu do oruzja. Ovaj
zadatak trebalo je izvesti sutradan u 16 sati. Medutim, ustase S11 pocele sa likvidacijom logora prema njihovim ranijim namjerama. F.•lovina zarobljenika je poubijana. Zene, koje su jos ostale zive u snajd,'raju, prebacene su u Lepoglavu sa radionicom. Dva mjeseca u Lep ~
glavi bila su teska. KoljaCi, koji su ndto ranije nestali iz Stare Gra ·
diSke, nasli su se ovdje na novom zadatku. Svaku noc je bilo klanje
�u prizemnim celijama. NoCi su nam bile duge i besane. Ustase i ustasice su se javno izjasnjavali pred nama da ubijaju partizane, ali tih
,partizana" bi1o je puno. Tako su pod imenom partizani poklani svi
nasi drugovi i drugarice koji su se zatekli u tom zatvoru. Tu su ubijene Dika Hadic, Fatima Balta iz Mostara i mnoge druge cijih se imena ne sjecam. Nas dvadesetak je zamijenjeno od strane partizana. Ja
sam zamijenjena 15. januara 1945. godine u Pisarovini kod Karlovca
sa jos 14 drugova i drugarica, za ustaskog oficira Dala, kojega su nase
vlasti poslije rata kaznHe zasluzenom kaznom.
Zora Popovic-Smoljanovic
RAD ZA NARODNOOSLOBODILACKI POKRET
OD 1941-1945. GODINE
red narodni ustanak, jula 1941. godine, zivjela sam u selu
Martin Brod - Drvar gdje mi je otac bio svecenik, a gimnaziju sam pohadala u Bihacu.
Skolu sam prekinula po zavrsetku cetvrtog razreda gimnazije 1938.
godine i vratila se kuCi u Martin-Brod.
Prilikom ustaskog pokolja u Kulen-Vakufu, jula 1941. godine, moj
otac je zaklan ,sa jos oiloo 800 Sr1ba iz Kulen-Va:kufa i okolnih sela.
Jula 1941. godine bila sam uhapsena i odvedena u ustaski logor,
lroji je bio smjestem. u Kulen-Vaku:fu. Sa mnom je bila uhapsena citava
moja porodica. U logoru smo ostali nesto oko 12 do 13 dana, gdje su
nas kao i sve druge ma:ltetirali i ponizavali. Svake noCi smo ocekivali
strijeljanje, jer su svakodnevno odvodili uhapsene muskarce i strijelja.li.
U meduvremenu, stiglo je naredenje iz Zagreba od ustaskih vlasti
da nas pu:stte iz logora. Tom prHikom usta:skli logornJilk u Kulen-Vakufu,
koga smo u narodnom ustanku strijeljali u Martin-Brodu, rekao nam je
da svi idemo svojim kucama ida mirno zivimo. Imali su namjeru da nas
privuku kucama i da nas za par dana odvedu na masovni pokolj u augustu 1941. godine u Kulen-Vakuf.
Mi smo pos.lije pustanja iz logora odmah napravili plan da se skrivamo u sumi i viSe nismo do ustanka dolazili kuci. Skrivali smo se u
obliznjoj sumi Martin-Broda, a od svoje kuce nosili hranu. Otac je jedne
noCi dosao kuci da uzme neke stvari. Ustase, koje su hara:le selom, prep.oznale su ga i uspjeli ga uhvatiti, te odmah odvesti u ustaski logor u
Kulen-Vakuf, a poslije tri dana su ga zaklali i bacili u jamu sela Bo!ficevci - Lika. U ovu jamu baceno je na hiljade nevinih ljudi iz ovih
krajeva.
Poslije oceve smrti ja sam ostala sa majkom i sa jos sestoro mlade brace i sestara.
Krajem jula 1941. godiime prikljucill:a sam se prvim us.tanicima protiv NiDH, ogorcena na :z;lodjela ustasa.
Shvatili smo da u borbi ne mozemo slijediti ustaski nacin masovnog likvidiranja nevinih ljudi, vee da treba ici drugim, pravednijim i
mnogo postenijim putem.
Pod utjecajem Marka Oreskovica i organizacije KPJ formiran je
kombinovani bataljon od Licana i Bosanaca - iz sela oko Martin..1Broda:
Cvjetnica, Srba, Radenovica, Doljana, Bubnja, Lapca, Ocigrija, Ocijeva
P
248
249
�i jos nekih sela oko Kulen-Vaku:fa. Bataljon je ima:o 4 cete i, koliko se
sjecam olw 250 boraca. Formiran je u augus1u 1941. godine, a sjediSte
mu je bilo u selu Bubanj vise Kulen-Vakufa. Komandan1 bataljona je
bio iMacuka iz sela Cvjetnica, a nacelnik staba bataljona Doko Jovanic
iz Like. Od drugarica u bataljonu sam bila ja i jos jedna zena. Ja sam hila bolnicarka.
U bata:ljonu su bile dvije struje: jedna, napreqna, bila je da se vodi
borba za bratstvo i jedinstvo i tu su se narocito isticali Marko Oreskovic,
koji je cesto dolazio u bataljon i Doko JovaniC, koji je bio nacelnik staba. Oni su hili protiv klanja nevinog muslimanskog zivlja, protiv pljacke
i osudivali su zloCinacki pokolj ustasa izvrsen nad nevinim srpskim
zivljem.
Poslije ovih akcija bataljon se reorganizirao i formiran je adred u Lickim Doljanima, u koji ·su otisli licki horci, a bosanski horci
su se prikljucili Drvarskom odredu. Cetnicka grupa se otcijepila iz bataljona i uspjela pobjeCi, te se prikljuoula tal,ijanJsikirm VO'jnrim jedin'icama u Srbu. ·
Ja sam se poslije ave reorganizacije vratila u Martin.J3rod sa zadatkom da previjem ·ranjene borce, koji su bili snijesteni u ambulantu
u Martin-Brodu. Ovdje sam ostala do kraja 1941. godine, lijeceCi ranjene horce. Tu ·sam raditla i na IStVlaranju omlad'in1ske organi~adije
za pomoc NOP-u.
Koncem 1941. godine formiran je prvi omladinski aktiv u Martin-Brodu u kome nas je bilo oko 20. U aktivu je bilo 6 omladinki.
Sekretar aktiva bio je Mica Medic iz Martin-Broda.
Ja sam jos u bataljonu shvatila da je jedini ispravan put onaj
kojim nas vodi !Marko Oreskovic. On je svojim razgovorima sa nama
u bataljonu, i sa mnom licno, uticao da shvatim da bez bratstva i jedinstva nema pobjede nad neprijateljem i slobode.
Tako sam postepeno saznala ne5to viSe o KPJ i mladim komunistima. Nastavila sam aktivno raditi za NOP i uticati na drugarice i
drugove. Tada su sa mnom radilii JoVlo Re1j·ic, Mi6o Medlic, Miljka RdjiC,
Dara MediC, Milan Dukic, Pejo Dukiic, i j1os neki ci'jili se · imena ne sje-
cam.
Kandidirana sam za Clana KPJ januara 1942. godine, a clan KPJ
postala sam marta 1942. g·Oidine. Taida nas je u parirj1Sikiaj cdiji hilo
samo troje: Mico MediC, sekretar, a Jovo Reljic i ja, clanovi KPJ.
U KPJ nas je primio Milan Bursae, tadasnji clan Okruznog komiteta KPJ za Drvar. On je formirao ovu celiju i ukazao na nase osnovne zadatke. U ovoj organizaciji sam ostala kratko vrijeme, jer je
Okruzni komitet KPJ i OkruZ!ni komitet SKOJ-a za Drvar dania odluku da iderri na teren Slreza Bds. Grahovo za chma Sresl}{1og komiteta
SKOJ-a i Sreslmg komiteta .J<:PJ. U isto vrijeme sam radila na organizovanju omladine i organizacije AFZ-a. To je bilo u maju 1942. godine. Ovdje sam ostala do kraja jula 1942. godine. U ovom meduvremenu od par mjeseci, do!k sam radi'la u nvom srezu, U1spjeli smo organiwvati aktive SK:OJ-a u svim selima ovog sreza i odbore AFZ-a u
oslobodenim i neoslobodenim selima.
Odbori AFZ-a formirani su na seoskim konferencijama zena na
kojima su govorHe aktivistkinje i clanovi Sreskog odbora AFZ-a, medu kojima sam bila i ja.
250
251
Sreski odbor AFZ-a formiran je prije maja 1942. godine - .P:~je
rnog dolaska na ovaj teren, i .v~c je bio ~l~tiva~, a j~ sam se uklJUCila
u njihov rad i pomogla na dalJnJem orgamzuanJ~ AFZ-a.
.
Sjecam ~e d~ smo _organizi~!'ll~ S~OJ i AFZ :po zbjegovima. U 1?
vrijeme orgamzac1ja AFZ-a u Pec1 J,e .b1la vrlo. ~~tlvna, n~ samo,_u pn~
kupljanju dobrovoljnih pr~loga, ve.c.~I na pol~t1ck.om polju .. VeCI broJ
drugarica se razvio u aktlvne politick~ radmke 1z::an okv1ra se.Ja. I~
ovog seia bilo je drugarica koJe su b1ran.e u par!IJS~a n;kovo~stva.}
narodnooslobodilacke odbore. Jedna od tih bila Je 1 BoJa Vuckov1c.
Citav uticaj na sela ovog sreza vrsili smo iz sume, jer su teren
kontrolirale neprijateljske talijanske i cetnick~ v~jne je~inice. S~stan
ke smo dr2ali ug.lavnom nocu, ili po danu u sumi, manJe po kucama,
vee prema prilikama.
.
,.
.
Karakteristicno je za ovo vrijeme da su ~ s~l.Ima .'Peel, Resan~)VCI,
Zebe Malesevci, KesiCi i dr. sve nase orgamzaciJe b1le vrlo aktiVne,
iako 'se rad razvijao pod vrlo teskim uslovima, jer je iz ovih sela bilo
pored 'Veceg hroja partJizana- ii cetni'ka.
.
"
Pored nas mladih komunista i poiitrckih radnika, u ovom kraJu
velik uticaj su imali na namd Vasa Trikic, tadanji sekretar Sreskog
komiteta KPJ za Bos. Grahovo i Milan Trninic, sekretar Sreskog komiteta SKOJ-a tal~oder za Bos. Gra!hoVio. ZahvaljujuCi takVJom nasem
radu u ovom srezu uspjesi su bili veliki.
Uz znacajne akcije u ovom srezu 1942. godine treba napomenuti
veliki narodni zbor, koji je odr2an u jednoj sumi kraj sela PeCi. Na
tom zboru hili su prisutni mjestani skoro iz svih sela sreza Bos. ~ra
hovo, medu kojo1ma je lbio ii veCi ibroj lboraca sa [ronta. Medu pnsutnima bio je veliki broj zena i omladinki.
Na zboru je govorio Duro Pucar-Stari i pozvao ~arod da }to
masovnije ucestvuje u NOB-i i pomaze NOP. Drug Stan se naro~1to
osvrnuo na domace izdajnike cetnike i istakao ulogu :KPJ u borb1 .za
bratstvo i jedinstvo. iPored druga Starog, na ovom zboru govonla
sam i ja. Ja sam zene pozvala da ucestvuju i pomazu narodno-oslobodilacku borbu i da svoje sinove i kceri dobrovo!jno s~lju u voj:ne
jedinice, zatim da se organizuju u or.g~nizac~ju ~FZ-a, bn~u se za ranjene borce i materijalno u dobr~v.olJmm pr~l<?:n?a :pomazu .N~P. Koliko se sjecam na zboru su govonh Vasa Tnkic I Milan Trmmc .. Zbo:r
je imao veli'kog odmza na dal'jnjli razv;oj dogadaja u ovom kraJU, 1].
na razvoj nase NOB-e.
Jula 1942. godine odlukom Oblasnog lmm}teta SK<?J-a za Bas.
krajinu oti'sla sam 1z oNiog sreza za clana Okr.uz~og koml'~eta SKiOJ-a
za Drvar. U is1o vrijeme sam dobila ~adatak da I~e~, sa Jednom grupom politiakih rradni:ka, u Sanioku rdohnu da orgamzuJemO zetvu.
U Drvruru je, u to Vlrijeme, bi,lo vdo ziVJo. VrsUe su se velike prlipreme za docek nasih prolete~sk~h jedin!ca iz Srbije i, Crne Gore. l!
tim pripremama ucestvovala Je I omladm.a. Svaka ku~a u drvarsko~
kotlini bila je obavijestena o dolasku nas1h proletera IZ Crne Gore 1
Srbije. Svaka kuca dolbiil.a je zadata:~, kioj1i s~ Drvarcani s.a po~o!S:om
primili, da smjesti kod sebe druga 1h . dr.ugancu --:-- bo~ca 1. ranJemka.
Svaki je bio sretan da u svoj dom pnmi proslayl~ene 1 O~JeVa~e pro:
letere, koji su se hoz velike okrsaje u stalnoJ 1 nepr~kidn?Jv ~o:J:>I
probijali do Bos. Krajine, gdje su se u predahu spremah za ]OS zesce
borbe sa okupatorom i domaCim izdajnicima. Sve je to nas narod
�~dobnije.
d~varski okr~~ sl:~m~~~nmgand~~:k
znao i zato se trudio da im u tom kratk
d 1
·
n;vak sto
·Iako je
b?·
bw bogat, Jer se od ono malo sto se imalo stedilo tk' d 1 d
Je
sa:mo da drugovii pno:Ieteri n b~ .
o I a o o usta,
cija vojnih ·edinica u Bose k n;. u. cem ? srudiJevali. VeH:ka koncentra. ..
· · · · raJmi stav11 je i pred oml d' k
a
3
gamza~IJU niz novih zadataka: sakupl' . h
d.
. a ms u orpletenJe carapa dzempera itd U . Ja:t;J-Je ra~e, o Jevmh. predmeta,
1
cala i imala je' najvise rezurlt~ta J~::~ tlmk ak~ Jam~ -r:mladma se istinih predmeta
leJ
· ·v v '
J~ sa upi a naJVISe hrane, odjev0
omladina je ~az~ijaia ~ik'~fce~Jra~a
u rvr5avanju 1 zadataka
!ih
je imaJa naj.vlise
!J
1
P l!Zna1lo 1 na I konga:esu USAOJ-a
B'h ,
c:l!' .
' •
JOJ Je
zastavicu. Omladina Drvara naro v•t u I. a~u, g . Je Je dobila prelaznu
nika sa bojiSta u sumske boJnic CI :o se lstickl a fv na prenosenju ranjev~~ala, 1942. u izgradnji partiza~sik~ab~ln~ o~Istd ~alkkoder )e ucestCIJI oko prenosenja r · 'k
.
;ce. Ispo J.'\.' e ovace. U akbor~e bile ceste, pa j~J:~t=~ ~ ~rj.e vee. b~ok stalm'k zadatak, Jer su
rodila ideJ· a da ·
· 'k
ranJem a od omladme se
Je ranJem e lakse prenositi organizovano T 'd . .
astvarena na ~amen'id gd''e ·e f
.
.
,. · a IV eJa Je
specijalnim zadatkom prendsedja rOI~Ir~a brva <:~la~·In~~a cet.a sa
1
v
• •
1
ltg.
t~~icenj.u
'
rezclt~~~ed~a::k~ ~~l~d~~a asr~oya:
1
3
!~nY~!~1~~d:a11~ ~~r~df~a~=~~d~~r~:Fj .~· R~Jk~J ~~~~If ~~ s~l;z~~~
!:dfocfi~ b.,~J!,~1::kr c~~;:,~ ~iga"due. te s~~ftk'oju d,:]l~E t'~~ni~~b
-Vakufu na okopavanju kuku · ru~a ceta _Je orgamwvana. u Kulenakciji ucestvovala je omladin~~~ ~J~n~rJtesecuD 1942. &odme .. U toj
da, .te -r:kolice ~ulen-Vakufa. Vee
· . a ?~a, . r~ara I Martm-Brogamzacwnog rada, jer rad po gru na tOJ ~.kciJI osJetila se potreba orCim su se organizirale cete sa r kama DIJe avao odr~dene rezultate.
Disciplina i rezultati nisu izostalr ~~~dstvomk :p_or'b·\a Je o~govornost.
snazno uticale na omladinu to a .k . oye a. CIJe 1 e su sitne, aH su
lem odvojiti mlade ljtide od ku~e rdJa, J~h Je 1u 0 vrij~~e bio probto
ji su hili vezani za taj kraj. Mi s~~ us~OJI .?e a, ~ SVf?~Ih odreda ko-
~~ic!jo n~a o:f.etln~k~ijf:'~i~:~1ono~im~ ';.;;~%'kusrJt'If-~ d~r!~~~d j~k
mentima, kada je borba trazHa u D.Jen,og sta_va 1:1 tim odlucnim mono.st, saznanje kojim pravcem d n~~vec~?dncanJa, :O~lu~no~~~. borbeutjecaj, tako da su ti omladinci aU: u. · I sdlo . ~spJeh }zvrsiti takav
ra:ne brigade
.
.. .
~.sovno o azi I u nase novoformi-
1
~~d~;Hn/ik~~z:~~Ea~~;~f~s~~o, o:~~~i~~~ij:~tignfu~:~~lihi~ol~i j;~l:
jedina zelja svakog d;~~di~~~J~~~ °~~~j~~:.u u brigade, je;r to je hila
0
k
Dolaskom proleterskih jedin'
· S b" .
njem novih vojni'h jedinica u B~csa
.! .1Je I ern,~ Gme, formiranjem NOB-e u to vri'eme s
v
.:
raJmi, sve vecim raspJamsavaproblem ishrane nasih b ' ve ostnJe vs.e, pre?, nasu Partiju postavljao
15
~"":' _odk n~ teZih zadau:'k:ca;. ar~ra~~~~tv':.' ~~r~ij~jeti;~o~:o Je Bbio
aJI~~, aJ · se ma da je nas nwod toH.Ko s'iroma
d
· · os.
dOJ:t_l~<?ll1S!Vo ?-ije ~ogho n[ samo sebe da izddava. Us: v~ i. a m Jedno
v
.
•
;:~~7hv~;~~i ~~~e~::,:~n:ceo~~:~(~fra~t~~r:J~gad~ .i hoi~/~\~~~~
nu I odiJevanje
hiJI'
d . ,_ ..
' bngade, bolmce, Ishra•
Tlo
SIU
' I ZaJ
am NOJI su, u ono vrijeme,
nadma~sili
252
253
sve nase moguenosti. U tom casu Oblasni komitet KPJ donosi odluku,
da se pored akcija sakupljanja hrane, jer to nije bilo dovoljno, orga·
nizira u to wijeme i obrada zemlje na oslobodenoj i poluoslobodenoj
teritoriji. Izvrsenje toga zadatka povjereno je Oblasnom komitetu
S~OJ-a za Bos. kiraiJinru.
Kao prvi zadatak posJtavl]jen je da se o'bradi zemlja, koju S1U
neprijatelji napustali pod pritiskom nasih snaga, odvodeCi sa sobom
ponegdje i cHava seJa. Takav kraj bilo je Sanicka do~ina. Bnzo smo
se prihvatili da organiziramo omladinu i da je povedemo u Sanicku
dolinu. Omladina se masovno odazvala tako da nije bio problem okupiti je. Tezi zadatak bio je dovesti omladinu do mjesta jer smo se
morali probijati i kroz neoslobodene teritorije - narocito omladina
Bos. Grahova. Pored svih ovih te5koea omladina je dosla u Sanicku
dolinu. SaniCka dc)l1~na je ozhnjela, 2500 omlaidinaoa unijdo je Zi.vost
u citav taj kraj. Omladina je hila vesela i ponosna sto i na taj nacin
daje svoj doprinos NOP-u. To se osjeea1o na sva.Kom koraku, to se
vidjelo iz ispjevanih pjesama o zetvi i o borbi sa srpovima. Za nas
rukovodioce, koji smo doveli omladinu na zetvu lakse je bHo skupiti
omladinu, pa je dovesti, nego otpoceti sa radom. Svi smo bHi mladi
i neupuceni u raznovrsne polj.oprivredne radove (zetva, branje voca i
povrea, kuhanje pekmeza) itd., sve je to bHo novina za mladiee i
djevojlke od 16-18 god1na. Jedilno srto ;smo imaH, 'to je ibila ogromna
ljubav prema NOB-u i volja koja je prevladala sve nase neznanje i
teskoee. Trebalo je organizirati omladinu da organi:z:ovanije radi, jer
smo vee poceli da rradimo po velikim grupama i nismo biH zadovoljni rezultatima. Morali smo raditi brzo i kva1itetno, jer neprijatelj
nije mirovao. Sta:lno je pokusavao da prodre u Sanicku dolinu, jer je
bio svjestan da je ostav1o obradenu zemlju koja je osiguravala ishrranu za hiljade !judi. I mi om1adinoi smo znali da obraditi Sanicku do..
linu znad osigurati ishranu nasim borcima, a nar.ocito nasim ranjenicima. Mi smo, iako smo bilii mladi, shvatili svu tezinu tog zadatka, a
poznato je da je u toku rata, za svakog omladinca bio ponos izvrsiti
bas tajtezi zadatak. Morali smo pronaCi takvu f.mmu rada i takvu organizaciju da se postigne puna odgovornost i disciplina, koja je hila
jako vazna, jer smo radili noeu i to u neposrednoj blizini neprijatelja. Sve je ovo zahtijeva1o jednu novu organizaciju rada kroz koju
ee se mod postici veCi rezuhati po svim pita:nJima u sabiranju ljetine,
a i u kulturno-politl1Ckmn radu.
Na partijskom sastanku donesena je odluka da se formira prva
radna omladinska brigada u Sanickoj doHni. To je bilo jula 1942.
godine. Tada Je izahran pl'Vi stab ave brigade. U stab sam kao predsjednfk omladine i,zaJbra:na ja i to na duznost zamjenika komesaJra brigade. Bib 1sam zadu:Zena za rpoHt1i6ki rad sa o:rn:ladinom. Ostali clanovi staba hili su drugovi iz vojnih brigada - na zalost ne sJecam se
imena ni prvog komandanta ni prvog komesara. ·Prvi komesar ove
brigade bio je jedan drug, alri vrlo kratko, a poslije njega hila sam
odgovoma ja za citav politicki rad sa omladinom u brigadi. VeCina
drugova u stabu je hila starijih godiSta, iako je brigada hila omladinska. MilsWim da je posli!je i;zmij,enjen sar~tav stalba sallllo se ne sjeeam .Koji su omladinci doSli u stab, jer sam ja poslije zetve otisla na
partijski kur.s u Smoljanu, kraj Hos ..Peti'ovca, koji je drzao Krsto
Popivoda. Brigada je ostala jos na branju kukuruza.
�Po fmmiranju brigade odmah smo odr.Zetli sastanke SKOJ-a, formirali smo cete i izabrali stabove ceta. Organizirali smo specijalne
cete za zetvu, za branje voca, susenje voca, za kuhanje pekmeza, za
branje povrca itd. OrganiZJi'rali smo i nasu ,motorizaciju", kako smo
je zvali, pri stabu brigade. Motorizacija se sastojala od nekoliko desetina kola i konja i 2 kamiona. R.ad se odvijao po noCi i po danu. Jedinice za zetvu radHe su po noCi, a danju su se od:p:wrale u sumi, gdje
su radile zivo na kulturno-politickom polju. Jedinice koje su brale
V'OCe i poV'rce, retdiile SU po danu, jer su po Vlocnjadima bile zas:ticene
od aviona koji je svaki dan kontrolisao taj teren.
J>,rogrCllm ra!da 'Sa omtlaldinom lbio je hogrut i raznovrrstan. :Prvi zadata\k u nasem programu ibio je opismeniJt,i sto ~vec'.i broj omladi~ac~, Jer je oko 90% J;>iJo nepismeno. Za ovaj zadatak, lwji je bio
naJtezi Jer Je v,remena bi1o malo, organizirali smo po cetama tecajeve~ razvili smo takmicenje izmeau pojedinaca, izmeau ceta u okviru
bngade, tako da smo kroz takvu formu rada uspjeli razviti ogmmnu
volju omladinaca da se opismene i svaki predah u radu iskmisten
je u ucenju pisanja i citanja. Stalno se culo pitanje koliko slova si
ti nau6fo, ja sam vee 10, ja hocu da budem najbolji. Najljepsa su hila
prva pisma kucama i PJ'Va pisma nasim ranjenicima u bolnicama. !Za
t~ omladince bHq je teze napisati pismo nego poznjeti Citavu njivu
~Ita ~ kak? su to sami g.o':'orili .. Ali i u tom zadatku smo uspjeli, jer
Je opismenJeno, sa bar mimmalmm znanjem, oko 70% omladinaca.
Na kulturno-politickom polju organizirali smo takmicenje po cetama. TakmiCili smo se Jm ce viSe procitati materijala brosura raznih
politickih govora. Najteze je bHo doCi do tih materij~la. Stab 'brigade
morao je sam rasporeaivati ono malo materijala sto smo imali. Sami
sm<:. sastavlja1i raz~e politicke cla~ke i govore koji su se citali. Najdra~: da.n za nas. b.10 ~e kad nam )e netk? poklonio politicki materijal
za CitanJe. Or!?amzirah ,s~o vrlo cesto pnredbe u okivru brigade, gdje
~u _na:st~ale. cete sa s~OJ 1IJ:? programima. Prr()grami sru sre sastojali od
~sp~eva~Ih. p]esama o zetvi, o borbi, koje su sami omladinci iz ceta
ISJ?Jeval:, I~tl:lpali v~~ Sa re~itacij~ma i skecevima, koje SU takoaer sa~I nap~sah I naucih. ~a tim pnredbama davane su i ocjene najboJje
LZv,edemh p:rograma, pJesama, recitacija i skeceva. Na takVlim primdibama javno su pohvaljivane cete i pojedinci i to je bio najveCi dar za
te omladince.
.o~rzavali smo .;aj~dnic~e. priwedbe i s~ voj~im odredom, koji
n~s. Je cuvao.. u S~mc~OJ d?hm. S~~.ta~ak nase bmgade sa vojnim jedmicama UVIJek Je bio naJradosmJI cas za svakog omladinca a za
~as 'YUkovodioce i Velika briga, jer SU se citave cete javljale d~ zamiJ~n.e srpove puskama. Mi smo Jm obecavali da ce im se ta zelja ispumti samo dva mjeseca kasnije kad izvrsimo ovaj zadatak.
Tesko je opisati ljubav koju su pokazali nasi omladinci prema
?orbi i bo~cima .. o~Iadinci koj.ri su brali v.oce i povrrce znali su da to
Ide za nase ranJemke u bolmce. Oni su tako brizljivo Cistili voce
pokvar~:::-o odvaj.ali i .Pa~ovali da sto zdraVIije doae do ranjenika. :N~
~omadi~~ma papira pisah su nepoznatim drugovima - sve sto osjecaJ~ ~a ll]Ih, svoju. srecu sto im mogu bar na taj nacin pomoci. Ranjemc~ sJU se zahvaldrir\nali .iist:im putem na pozutjdom papiru koji su otkidah od svoje cigrurete, izrazavali su omladini zahvalnost, obecavajuCi
da ce se cim ozdrave, jos zesce boriti, jer znaju za koga se bore.
254
255
U brigadi smo organizirali ambulantu, koja je bila smjestena u
dvije seoske kuce. Lijecnici smo bili svi - lijecili ,smo jedan drugoga.
To drugarstvo naroCito je dolazilo do izrazaja kada je neki omladinac bolestan, ili se posjekao srpom. To se ne da opisati, iako se to nama durboko usjeklo u ls,jecaJrrje. Stalno smo bdjeli na ITaiZ:V'ijanju drugarstva, na razvijanju bratstva i jedinstva. U nasim redovima bilo je
srpske, muslimanske i hrvatske omladi1ne. Zemlja koju smo obraaivali bila- je viasniStvo muslimanskog zivlja, koji je zaveden ri odveden
od neprijatelja u Sanski Most. Sve je to trebalo objasnjavati omladini, ali smo biH sretni jer je rezultat naseg rada bi,o da je svaka ceta
Jmja je brojila po 150 omladinaca, bila kao jedan. To je brib najveca
nagrada za nas rad na tom polju.
Zetva psenice prib:lizavala se kraju. Sarno duz fironta ostalo je
lleftJiozn}eveno zitlo. Drugovii sa fironrta su nam preporucili da ne za:n!jemo zito duz f11onta, jer su neprijateljski bunkeri bili u nepos!I'ednoj
blizini. Mi nismo pristali na to da odustanemo od zetve. Kad su drugovi iz vojnog odreda vidjeli da smo uporni, onda su nam postavili
uslove: da u toku zetve vlada grobna tiSina, jer su neprijateljski bunkeri bili na 200 m. ispred nas. Posebno smo morali nauoiti da besumno zanjemo i zato smo morali organizirati specijalne cete za izvrsenje
tog zadatka. Trebalo je organizirati lancani sistem dodavanja snopova. T~rebalo je organizira1Ji nasu motorizaciju iza brda udaljenog 2 km,
a dotle prenos snopova na rukama. Sve smo uslove prihvatili: odr:Zavali smo posebne sastanke, kratke seminare zetve bez suma, odrzavali .sastanke sa kocijasima i jednu vecer smo imali generalnu probu sa
nasom motorizacijom. Akcija je uspjela i zadnji klas psenice smo poznjeli ispred nosa neprijatelja, to prevezli u skloniSta za jednu noc.
Drugovi iz vojnog odreda, koji su bili izmedu bunkera i nas, odali
su nam velriko priznanje, nasoj organizaciji, odgovornosti, disciplini,
ali nase najvece prriznanje je bilo sto smo oteli neprijatelju i,spred
nasa svaki klas psenice.
Ujutm, kad su neprijateljski vojnici vidjeli umjesto zutog klasja puste strnike na njivama, nastala je dernjava, pucnjava, iz Sanskog
Mosta posli su i tenkovi na nas. Na:redili smo povlacenje brigade prerna sumi. rNajprije smo mislili da nas kao obicno zastrasuju, ali smo
ubrzo shvatiH svu ozbiljnost njihove akcije. Sve je bilo spremljeno
- osim sto su na jednom brezuljku hila dva stoga psenice. Kolebali
smo se izmeau toga da rli da ostavimo psenicu iii da je zapCtilimo. Nismo bili sigUJrni koliko ce t~rajati akcija. Sto su se viSe priblizavali bili
smo odlucniji u tome da zapalimo zito. To smo i uo1niH, jer nismo
htjeli dozvoliti da i jedno z·rno doae u njihove ruke. Tenkovi su se
prohijali prema sumi sa namje:rom da nas tamo opkole. VideCi njihovu namjeru donijeld smo odluku, da se na cesti srusi kamenje, posijece drvece i da se na taj naCin zaustave tenkovi. rPrve bukve su pale,
tenkiovi su zastali, ormrla,diina je i:z 2500 grla zavilklala ,ura", ne:kol'ikro
pusaka koliko smo imali u birigadi zapuca1o je, iako su to hili posljednjri meci. Neprijatelj se vratio, jer mu je omladina barikadama
drveca zaustavila tenkove i pdsilila ga da se vrati natrag. Ta neprijateljska akcija nije uspjela z:a:hvaljujucu nasoj snalazljivosti. Nasa
najveca nagrada hila je sto neprijatelj nije nasao ni zrno zita ~ sto
nam u toj akcijli nitko nije ranjen niti poginuo.
�Rezultati rada prve poljoprivredne radne brigade u Sanickoj dolini bili su ogromni:
1. Osigurali smo ishranu nasim horcima i time dali svoj doprinos da:~jnjem mzvoju n~seg NOB~a u Bos. illrajtinli.
2. Za nase ranjenike osigurali smo povrce, voce, suhe sljive, pekmeze itd, koji su, pored ostalog, doprinije1i i br:Zem ozdravljenju nasih bolesnika i ranjenika u bolnicama i time uqrzali njihovo vracanje
u aktivnu borbu i aktivan rad za NOB.
3. PoHtic:kJim mdom smo izvrsili jruk UJticaj na omladinu - rezultat takvog rada i uticaja bio je, da je do konca 1942. godine, viSe
od 80% omladinaca i omladinki zamijenilo srpove puskama. Vojne jedi:nice doblille s:u i ja~illo mk11de bo["ce illoj'i su stek:H i vojne vjestine u
o:a.dnoj brigadi.
4. U vezi sa ucvdc.ivanjem bratstva i jedinstva brigada je polucila velike uspjehe na zajednickim akcijama u izvodenju zetve.
5. Omladincii kio1j~ su se vrat'ili kucaJITia bili su jezgll10 ka:sniDim
omladinskim organizacijama. Ovakva organizacija pokazala se, u to
vrijeme, k~o najpogodnija za izvrsavanje raznovrsnih omladinskih zadataka. Tako su se mogla uspjesno razvijati razna takmicenja koja su
hila neophodna, jer se moralo uvijek raditi brzo i kvalitetno. To pokazuje i ovaj primjer. Kada je organizirano takmicenje unutar poJjoprivredne radne brigade u magazin je stizalo 9 vagona zita dnevno, a
kada utakmice nije bilo, svega 4 vagona. Za vrijeme te akoije oteto je
neprijatelju 150 vagona zita, velike lmliCine krumpira, pasulja, povrca i voca.
6. 70% nepismenih omladinaca i omladinki kroz tecajeve koje
smo organ:izirali - dobilo je minimalna znanja u citanju i pisanju.
To je bio veliki uspjeh koji je pomog~o tim omladincima u daljnjem
njihovom razvoju u NOB-i.
7. l!S]1jevane pjesme, na:pilsani sikecevi, n~oene reditadje, sve su
to biH priloZJi 1nase omladine NOB-i. ,Pjesme o nasoj borbi o zetvi ,ispjevane u Sanicl(;Qj dollnii dale su pOid!surek o.mlaid!ini Bo:s. kiraji[}le za
masovno odlazenje u vojne jedinice i novo£ormirane radne brigade.
I1sk1UStvo iz Smcke doliine po,slmiLo je osta!lim krajeNiima Bo1sne.
Godine 1943. i 1944. o.rganizirane su radne brigade u cijeloj Bos. kraJIDI. Kad je osloboden Sanski Most organizaciji SKOJ-a postavljen je
za:da:ta:k da se odbrm napus,tena ZJe[l11ja olm Sanslkog Mo1s:ta, i da se
pozanje vee obradena zemlja. Ovu akciju organizirao je Ohlasni komitet SKOJ-a za Bos. kirajinu i formir~o stab grupe brigada. Komandant
staba blo je Milan Petrakovic, clan Okruznog komiteta SKOJ-a za
Drv~r, a komesar bila sam ja. Clanovi staba bili su &anovi OK
SKOJ-a, medu k~jima }e bila i NovaJkJovic Nevenka. Imena ~g1ih. drugova i drugarica se ne sjecam. SjediSte staba grupe brigada bilo je u
Sanskom Mostu. Stab je im~o zadatak da rasporeduje brigade na :rad,
da izradi programe kulturno-politickog rada, da razvija takmicenje
izmedu brigada u zetvi i na kulturno-politickom Tadu. Iskustva iz prethodnih akoija imali smo dosta i zato nam je bilo mnogo lakse oo:ganizirati izvrsenje tog zadatka, jer je vee postojala kod brigada cvrsta
organizacija, a i ,rulwvodioci brigada su biH stari ucesnici u radnim
akcijama. rU toj akoiji ucestvovala je omladina iz svih krajeva Bos.
krajine. Brigade su dosle vee organizirane po srezovima tako da su
imale i nazive po sre:wvima: drvarska, grahovska, krupska, novska,
sanska i dr.
.Bosa Sibinovic-Mitic
FADILA LIPNICEVIC I MINETA JAHIC
,R
256
257
odena sam i odrasla u Bijeljini, u gradu iz koga je palo
nekoliko stotina najboljih mladica i djevojaka, svih nacionalnosti i vjeroispovijesti, gimnazijalaca, ,studenata i radniCke omladine, Zia slo:bodu s'Viih naroda Jugo1slav1iije i pobjedu siOdjalisticke revoluoije.
Omladinu Bijeljine rat i okupacija 1941. godine nisu zatekli nespremne. Omladinski pokret je bio vrlo razvijen, a takode i radnicki.
Radile su bnojne citalacke grupe, dacka literarna druZ1iJna, k:ruzooi, gradslka Citaonica, URS~oiVIi Slindikati, mooh:Ski dam, skautls'ka mganizacija,
sp.ortsko drustvo ,Radnicki" i dr.
Takav revolucionarni Tad bijeljinske omladine pod rukovodstvom
KPJ, stvorio je nerazrusivi !front mladih, pri cemu nacionalna i vjerska
pripadnost nisu igrali nikakvu ulogu.
,po izbijanju Tata, aprila 1941, i dolasku :Nijemaca, kao i organizovanju ustasa i domobrana i pojavi kvislinga svih vrsta .i boja, omladinska organizacija je od mirnodopskih oblika rada presla na konspirativne ratme p.rrpreme za predsnojeCi tllstJanak na kloji je pooivala Kiomunisticka partija Jugoslavije.
J>osto su viSi razredi gimnazije u Bijeljini, u koju sam iSla, bili
ukinuti, ja sam krajem avgusta 1941. godine, radi pokrica svog politickog rada, stupila na k:rojacki zanat kod Flme Levi, poznate bijeljinske
krojacice. Osim mene kod nje se takode zaposlilo viSe mladih djevojaka,
,k:oje su sve pripadale pokretu, s knJima me uibnzo veza1o neza:bmavno
drugamstvo. Flora je i sama dol)hrjela 'tragionu 1sudlbinu Jevrejki. Odvedena je u Logo'r iz k:oga se n'ikada vliis:e n:ije Vrratiila.
,Povezujuci se sa radnickom omladinom i sireci krug svoga rada,
otkrila sam citav jedan novi svijet koji dotle nisam poznavala. Iz tih
dana nosim nezaboravne uspomene na te divne, vrijedne, pametne i hrabre djevojke. Medu njima posebno izdvajam dvije, cije su me tTagicne
sudbine posebno pogodile. T,o su Fadila Lipnicevic i Mineta Jahic, najmlada sestra FadHa Jah!ica Spanca. Mineta je mdila s:a mnom kod Flore
Levi, a Fadila u krojackom salonu kod ,Gospe", koja je mnogo voljela
FadHu i koja je takode pnipada,la pok,retu.
Obje su poticale iz naprednih bijeljinskih porodica. Fadila je imala
tek 16 godina kada je poceo rat. Bi,la je divna djevojka. Jmala je prekrasne krupne smede o6 koje su uvijek gledale zacudeno i otvoreno.
17 Zene BiH u NOB 1941-1945.
�Nosila je kike :i bila prava i visoka kao jela. Bila je vanredno inteligentna, otmenog drtanja. V•rlo .radoznala i zeljna ucenja. Citala je mnogo.
Ono sto nije mogla dobiti od skole, u koju nije mogla iCi, u~imala je sama od zivota. Fadi,la je birla politicki izdignuta ,i vrlo komumkativna. Odskakala je u svemu od svojih vrsnjakinja.
Nas dvije smo se brz.o iskreno sprijateljile. Fadili nikada niSta nije
bilo tesko da uradi. Ona je svuda stizala. U ilegalnom radu je bila neumorna. Sakupljala je irrformacije, raznosila vijesti, vrsila kuriJrske poslove, prikupljala je sanitetski materijal, trcala na sastanke i obav.Ijala
svoje redovne poslove.
Svoju, vee poznatu, stariju sestru, Tifu, koja je bila alan Gradskog
komiteta Prurtije, neognuniceno je voljela, postova1a i slusala. TMa je s
puno povjerenja slaila Fadau na povjerlj'i'Ve kuninske puteve izmectu Bijeljine i okolnih sela, koje je ona lalw i dovitljivo gazila.
S FadiLom sam se rastala u decembru 1941. godine. Ja sam otisla u
pa:rtizane, a ona je osta:la u Btijeljini. Ubrzo je i ona, sredinom janua:ra
1942, s.1Jigla za mnom.
Srele smo se u :~orenitoj. To je bilo nase zadnje videnje. Cijelu noc
smo pricale zagrljene. Napokon, bile smo jos djec~ u suvovom ratu. Malo zaplasene, ali ozbiljne. Fadila je ujutro otiSla na zadatak u Vukosavce,
a ja rra Majevicu, a kasnije u Semberiju. Na rastanku nismo ni sanjale
sta nas sve u buducnosti ceka.
Fadila nije ima:la s•rece. Ubrz.o po njenom dolasku u Vukosavce,
sredinom februara, cetnici Draze Mihailovica su mucki napali Majevicki
partizanski odred i zarobili vise drugarica u Odredu. Kratko vrijeme dza
toga nasi su zamijenili FadHu, njenu sestru Tifu i Milenu :Stojisavljevic
i sklonili ih za neko vrijeme u Suho polje.
Jedne veceri, kada su sve tri trebale da predu na .sigurnije mjesto,
neko ih je odao ustasama koji su ih opkolili i pozvali na predaju. Tifa i
Milena su ponovo zarobljene, a Fadila je 'Ostala na ogradi pokosena ustaskim rafalom.
Tako je presjecena jedna nerascvjetana mladost, neodsanjano jedno djevojastvo i ugasen Z!ivot jednog borca, skojevca, koji se borio svim
zarom svoje rane mladosti za sretnu sutrasnjicu i svijetlu buducnost
novih na•rastaja. A ja sam ostala siromasnija za jedno divno drugarstvo
i prijateljstvo. Kao i veCini junaka i Fadili se ne zma grob.
Fadi1a je ostala svima koj'i s:u je poznavai1i u naj:l}epsloj UJspomeni.
Svi su je jako cijenili.
Sudb~na je billa S:UlllOVa p11ema pnmd'iei Upnicevlic. Od ce'tiri sestre,
THa i Fadila su poginule; o:tac i mrujka su biLi u b'ijdj'ins]mm za:tvo1ru vise mjeseci. Onl su i danas ostali vjerni idealima sv·oje djece koja su nesebicno pala za pobjedu ;rev'Olucije.
Mineta Jahic potice iz cuvene bijeljinske revoluoionarne porodice
Fadila JahiCa Spanca, njegove zene Hajrije, (sestre Alije AHjagica, koji
je ubi,o zloglasnog ministra nraskovica u Delnicama, tvorca Obznane) i
brata Ize, bnrca Prvog majeVIickog partizanskog odreda. Mineta je bila
najmlade dijete u povodici.
Mineta je usia u rat 1941. godine kao skojevka sa svojih 16 godina.
Bila je k·rojacka radnica koja nije stigla da zavrsi zanat. Rasia je tiho i
shomno u sjenci sv.oje brace i snahe. Mineta je hila divna mlada djevojka, njezna i ljupika ka~o s:nna. Uv·ijek se smijeSiila. Ona je s,pada1a u onu
v.rstu ljudi na koje se moglo uvijek racunati ,i sigurno oslanjati. Svaki
zadatak j~ prim~.la tih? i sa smije~lwm. Zivjela je i radila neupadljivo.
Ona se mkada mJe poz1vala na sVOJU bracu.
. . Mineta. )e radi.la sv~ ono st? su. Cinili ,i ostali skojevci: prikupljala
JC mforrnaCIJe, samtetskl matenJa<l 1 pomoc za pa:rtizane, rrasturala je
p:wp~gandni n~ater.ijal i r~diovije~ti; vrsila je kur.irsku sluzbu, prisustvovala Je sastanc1ma 1 obavlJala svoJe redovne poslove u salonu li kuci.
K.ada sam u decembru 1941. godine otisla u partizane, Mineta je
ostala :I .d~lj~ vda r~di uv okupi1ranoj ~ij.eljini. Ona je to cini•la predano,
mad~ JOJ JC hcno b1lo tesko. Brat Fad1l Je uskoro poginuo, snahu Hajriju
ustase su poslali u Iogor, drugi brat, Izo, bio je vee u Odredu, a ona je
sve to podnosila i dalje nesebicno radila.
. U .velikoj p:mval~ organ'izaCiije u Biijelj:imi, felbruata 1942. godi:ne,
Mmeta JC uhapsena zaJedno sa ocem, majkom i treCim bratom Nijazom.
OstaH su u zatvoru cetiri mjeseca. Sv:i cetvoro .su se izvanredno drzali
pred neprijateljem.
Poslije pustanja .iz zatvora, sredinom juna 1942, Mineta je nastavila
da ra~i kao da se niSta nije dogodilo. Iako je ona, poslije izlaska iz zatvora, ~tJ~~a od~ah da .o.d~ u ~artizane, kao sto je to ucinio njen brat Nijaz,
r'?~ItelJI su JC um~hh, st.o J~. ona teska srca prihvatila, da kao najmlade
~IJete ostane s nJima. PoshJe ovog hapsenja, Minetini roditelji su jos
Jedanput ~iU u z~~V(~':U: ~a bi se neko. ~acuvao od ove herojske porodice
orgamzaCIJa u BIJeJJmi JC na neko v:nJeme poslala Minetine roditelje u
Srbiju.
Mineta je iz zatvora izas.Ia sa zapaljenjem zglobova i to ce kasnije
biti presudno za njen Z!ivot.
Septembra 194~. ~?dine. Min~ta je ipak morala da ode iz Bijeljine.
Tesko ~e kret~~a, ..ah mJe pnhvat1la molbu Stane Knezevic, s kojom se
pos~stnla. ~ bijelJinS~Om zavt::?X:U• da O~tane kao b?lnica:rka U partizanS~OJ ho!::u,oi u Dr.~goljevcu,. CIJI JC ona b1la rukovod1lac. OtiSla je u batalJon koJI ce kasmJe prerast1 u XVII majevicku brigadu.
Ubrzo i:za toga, kada se bataljon odmarao na obnondma Majevice
~etnici su .opkolili u jednoj kuCi cetu u kojoj je bila i Mineta, zarobili s~
Jed~n. broJ dr~gova, va medu njtima i nju. Ona nije mogla da se povuce jer
su JOJ noge b1le otecene.
. . ~ontrarevol_w;:ija u li~u podiyljalih ljudi od mrznje zvjerski je orgiJala nad nemocmm borc1ma; Mmetu su silovali, odsjekli joj dojke a
zati:m je neljudski ubili.
Kratko se Mineta bonila s puskom u ruci; u jedinicu je otiSla septembra, a ~ ~ryo:m sni•je~ Illll.l'OEmli!Ok/i je izgu'biifla SVIOj m1adii zirvort:.
Kao 1 hllJadama skoJevaca, koji su pali si11om Jugoslavije u neravnopravnoj ali heTojskoj bo~rbi, i Mineti se ne zna grob.
. . Od 12 clanova porod.i~e Jahic sest ih je junacki palo za bratstvo i
Jed:mstvo naroda JugoslaviJe, za poibjedu reVIoludje. Prezivjelii i;z po~rodi
ce JahiC ostali Sill vjenni ildeal~ma sVJoje brace, o.ca i slinova, lwjd su neseb~cno. dal:i l!aj;d~afe St/O ~IU imali, Sf\lloje ziv10te, za Jl!O!VlU J:ugoslavlij:u.
.
.JY1n:.et~ }e sv1~a,. koj1 su. Je r.ozmavali, ostala u najljepsoj uspomeni,
1 u BIJelJim, 1 u VOJSCl. Ona mJe mkada odbila riijedan zadatak. Na samo
njoj svojstven nacin, sticala je puno povjerenje i ljubav ljudi oko sebe.
Ona nli1je hila buena, na:~protiv, b'Ua je pretiha, kao da se bojala da ne
smeta dr.ugiima. Bii1a je postena, slk:mmna i poz11tvovana kao i svi neZillani
junaci.
,
258
259
v
�Dr Danica Perovic
RAZVOJ SANITETSKE SLUZBE U CENTRALNOJ BOSNI
1941-1944. GODINE*
Ovaj prikaz odnosiCe se na razvoj saniteta kvoz nasu oslobodilacku
borbu u centralnoj Bosni gde sam delovala kao sanitetskJi rukovodilac
sve do konca 1944. godine sa izuzetkom od tri meseca u Kozad pocetkom 1943. godine ...
... U oktobru mesecu 1941. godine odrzana su u Banjoj Luci dva
kursa. Kursevi su traja11i 10 dana. Svaki je imao 8-10 drugarica. Sve ove
drugarice otiSle su u partizarne, neke odmah a neke kasnije, aH se nisu
sve posvetile bolnicarskom pozivu nego su otisle na druge sektore rada.
TreCi kurs oddala je drugarica Jelena u novembru u Prijedoru. Tamo je
bilo oko 15 drugarica. Medu njima drugarica Mira Cikota { osudena na
smrt i oibesena javno u P1rijedoru u avgustu 1942. gadlime postJo je hila zambljena za vreme velike Kozarske ofanzive), Vuka Miodrag, Zdravka i
Vera Stefanovic i druge. Kurs je trajao 15 dana a polagalo se teoretski
i prakticki. Program je bio iz kursa za dobrovoljne bolnicarke prije rata.
Ove kurnseve smo oldlr:Zavwli pod naj•teZ1im u:s1ovi1ma flegalnosti i vee
tada se mi•slilo na pripremam.je sa:n~i•tenskih kadvova pa i na lekare. Nasi
drugovi stUipiili su u vezu sa dr Ma:rgM:Iom Hercl deCi:j1m lekal!10m icz Banje
Luke, koja je dohrovoljno izasla na teren centralne Bosne u novembru
1941. godine i sa sobom ponela dosta lekova, Jicnih stvari, knjiga i instlrumenata i drugog saniitet1s1kog materijala. Ona je hila madarska Jevrej1ka,
prva od lekara koji su poSlli u boribu 1941. godline i:z Banje Luke. Postavljena je na duznost upravnika Odredske bolnice u Cemernici. Cemernica
je nep!fistupacna, visoka i hladna planina u uglu izmedu Ugra i Vrbasa,
2limi zavcjana visokim snegom, puna vukova i medveda, otud joj valjda
tako cemerno ime ...
... Saniteta u tim prvim jedinicama u pravom smislu reci nije ni
bilo. u svaJkoj ceti bio je po jedan bolnicar. To je bio horae ik:oj•i ISe lllajbolje razumeo, imao najvise volje, prakse .i 1iskustva za bolnicarski posao
odranije. Nosili .su sa sobom torbicu sa zavojima, malo joda i vate i poneki prasak, za lmji cesto nisu 2lnali ni kakav je ni zasto se upotrebljava.
Oni su davali prvu pomoc ranjenioima i brinuli se o evakuaciji. Ranjenici su se prenosHi na kolima i na nosilima koja su se pravila na lieu me._, Preuzeto i.z edicije: HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLU:ZBE U NARODNOOSLOBODILAcKOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja i radova, Vojnom~dicinska akademija Odjeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd, 1967,
knji. VII, str. 8-93.
260
261
sta vr1o primitivno. Ti prvi bolnicari hili su muskarci dok su drugarice
radile samo u bolnicama i ambulantama, au akcije nisu iSle.
Vee septembra 1941. pocele su se graditi konspirativne bolnice u
sumama. Posto je teren bio ve1iki i nepristupacan moralo se graditi vise
bolnica.
Prva bolnica u centralnoj Bosni bila je u Tisovcu. To je jedan posumljeni, vis izmedu planine Cemernice i Osmace. Bolnica je bila osnovana u septembru mesecu i postojala je samo 15 dana. Bila je to jedna jedina baraka nacinjena na brzu ·ruku od jelovih balvana preknivenih daskama, sa jednim redom pa1lata gdje su na jednome kraju lezali ranjenici
ana drugom osoblje. Tu je bilo svega 5-6 ranjenika iz borbi sa Maslov'ara. Upravnik bolnice bila je drugarica Mara Mitrov, majka Dankova,
bo~Lnicarke Bosa Milk iiZ MasJJorvara, Zorica Mitmo'V iz Banje Luke, ses,tre
Fanika i Ankica Bubic iz Maslovara, Tvrtko Matijevic i Vlado Jasenjak
iz Banje LUJke. Oni su 1ecili i njegovaH ranjen'~ke; lekova, zavojnoga materijala d instrumenata b1lo je tada dosta, jer je dolazilo iz Banje Luke, a
rqnjenika nije bi1o mnogo. Gaza se upotrebljavala iz paketica (verovatno
nesterilna), a ponovna sterilizacija nije bila tada uobicajena. Koncem
septemihra .nepridatelj je nava]i•o :iz Banje Luke knoz Osmaeu pla[))mu (,ro
je bila prva ofanziva na taj kraj) i bolnica je bila evakuisana u Cememi·
cu. Tu se smestila u jednu staru baraku za sumske radnike, koja je tu
bila ranije napravljena. Odmah se pocelo sa izgradnjom nove barake j
popravljanjem stare. TaJm je nastala Cemernicka bolnica koja se sastojala od dvije zgrade, u koju je kao upravnik dosla dr Hercl. Kapacitet
bolnice bio je 35 mjesta. U jednoj baraci bili su smesteni ranjeiiJJ.ici i
holesnici zajedno. U drugoj osoblje, magazin i stan upravnika, na tavanu
su bile zalihe hrane. iHrana se dobivala od naroda, zatim kao plen P'riHkom ·osvajam.ja nep.rija'neinskih UUJonista i ve21om .iJz Banje Luke. Komesar
bolnice bila je drugarica Ajsa Karabegov.ic.
U bolnici je vladala uzorna cistoca. P.odovi i prozori su se prali svaki dan. Partizanskog bureta nije bilo u bolnici. Odijelo ranjenika bi se
pra'lo od krv.i, ves bi se i.skuvao i ponovo obukao, a odijelo se stavHo u
magazin. Ranjenici i bolesnici su u jednoj baraci hili odvojeni samo po
mestu. BoleSilllik:a je tada biLo Vido malo. 1941. gordine ntje poznat ni je·
dan slucaj pegavog tifusa.
,prilikom nase posete bolnici u Cemernici naisle smo na prijatnu at·
mosferu. Ranjenici su bili veseli, a osim dva do tri teza bili su upadljivo
ugojeni. Hrana za njih spremala se odvojeno, ima1i su secera, a ponekad
i kolaca. Bilo ih je tada 18. Cit:ali su radio vesti koje su se stampale u
stampa1riji agi,tpvqpa za Bios. klra~litnu u Ag:iJnom selu, a Jedno vreme ima,lii
su Tadio na akumulator, koji je donden iz pilane Duje Ivezica iz Bocca.
Knjdge za cirtan'je dolYirva]i su taikoder iz agitpropa: Os.t:mvSikoga, Ma'ksima Gorkog i druge. Vrlo su se radovali kad .ih neko poseti, raspitivaH sti
s:e za politicku situadidu u svetu i stam.je na ls1tJOooom fP010.tu. Izrazlili su
svoje zadovoljstvo u pogledu nege, lecenja i hrane. Upravnik bolnice d~
gaTica dr Herd bi,la je mirna i tiha, radila je .samo u bolnici. Na teren Je
retko izlazila. Prema ranjenicima bila je pazljiva, cesto je pitala dokle ce
ovo t•rajati, kada ce rat s;vrS:iti i kad cemo se oslabodini. Ona je poducava·
la u 2lav:iJjam.ju i nezJi· ranUeniiika. Sterirl!iiZaoija gaze vrs·ila se u dobosu na
pe6i. iNeke bolni•carke i bolnicari iz Tisovca premesteni su u bolnicu u
Barje, a dosle su nove. Bilo ih je 6-7 a medu njima, pored drugarice
Ajse Kambegovic, drugarica Tonka Sauter, uciteljica, Zora Kovacevic!
�ucenJica sedmog ra:za:eda iz Ba111jre LuJke (pogirDJula u bo:rJbi lmo bo,rac 12.
krajiSke brigade 1943. godine u rPodgrmecu), Ismeta 'DemimviC iz Banje
Luke i neke dmge irz okolllliih sela. Do kra'ja 1941. u bolnici je leceruo s,vega 15 ranjenika, a do napada cetnika u maju mesecu 1942. godine Jeceno
je ,svega oko 100 ranjenika i bolesnika, izuzev onih koji su poginuli od
c~tnika za vreme napada na bolnicu. Za celo vreme umro je jedan ranjemk.
,,
Oslm ove stalne konspilrativne bolnice na terenu centralne Bosne
bllila je jos jedna u planini lBorija iznad Teslica. Ona je otpocela rsvoj ,rad
u oktobru mesecu 1941. godine. Ranjenici su bili prv;o smesteni u bajti
s~aba Borjamske cete na najvisem vrhu Borije zvanom Sodi1a, jedan i po
kllometar desno od ceste Maslovare-Teslic, koja ide preko Borije. Ta
cesta bila je zakopana i zaba:rikadinuna 'Oborenim je1ov.im stab:lima, tako
da nij.e mogla p11oi~ziti motm.izacija. Prvi put je njom pmsao neprijatelj
u apnlu 1943. godme. U pocetku bilo je 6-8 ranjenika. Prilivom novih
ranjenika ukazala se potrreba za vecom bolnioom. Tada su u novembru
n:esecu bil~ izgr~dene dve velike bajte duge po 30 metara. Izgradnju bolmce orgamz.ovah su drugovi Tv.:rtko Matijev;ic i Stanko Cenic, eko111om
?:oln:i~ i komaJlJdir suraze u ~s~tlo vrijeme, klojri je hi.o zamibLjen od rcet111Hca,
J s n]I'ma i ostao. Kapacitet ove bolnice bio je veliki, ali tada nije bilo
mnog? ~ranjenika na tom ,sektnru, pa jedna baraka nije birla ni otvorena,
nego Je sluzila za zastitnicu bolnice. Ranjenici su lezali u jednoj baraci.
Na jednoj s1Jrani bile su palate a na drugoj kreveti {olm ·15) sa madracima, jastucima i dekama. Te stvari donesene .su pr.ilikom zauzeca Slatine
~o? Banj~ Luke. Tom pni:likom zaplenjeno je dosta namirnica: brasna,
secera, gnza, mak<l!rona, duvana, kave i drugih namirnica.
Pored ovog za potrebe bolnice bio je organiwv3Jll pohod na Kotorvarosku bo!Lnicu. To je b'i:o smeo poduhva't. Deset rdrugova rna celu :sa rdrugom Allagicem i Milanom Radmanom usli su u grad neopazeni od straze
dosH u gradsku bolnicu, zat·razi1i od bolnicarki kljuceve uzeli instrumen~
t~, ve5a, ~ebadi, ca:rsava i. lek~va i vratili se ponovo u iumu, a da puske
lllSU (~pa~ll~. Tako je bolmca v~l~a snab~evena na ·~Uze v;~eme mat~rijalom,
a ranJe~I~Ima. s.e mogla PX:UZI~l lllega 1. udobnost1 kao 11 u svakoJ drugoj
gradskoJ oolmc1. Ova borlmca Je postojala od oktobra meseca 1941. godi~e. Za o:,o vreme le~~n~ )e sv~ga olm 25 ranjenika. Upravnik bolnice bio
Je drug 1 vrrtko MatiJevJc, pohtkomesar drugarica Jovanka Covic-Zuta a
osobl~e: Bo.sa Miric,. Zorica Mitl'ov, Fanika ·Bubic i lllekoHko devojaka' iz
okolmh sela. Druganca Bosa Mark ,imala je mirrnodopski kurs za dohrovoljne bolniearke i zavijala je ranjenike kako je sama znala i umela. Secam .se. da sru s~ :ame mnJog~ g~rojile i .to srkJom sv;e i da su ranjenli.ci dugo
ostaJali y bo~D:ICl ..~ane s~ 11sp1mne ~I.drogenom, ~ivanolom, hipermangan?m: ah s~er~h~aCIJ.<;t zavoJnog matenJala nije hila nikakva. Svaki ranje~~k J'e dohlio mJ.e~muu tet~s s·eruma. Partliz31llslko bure uopste n1su ima~· Tek 1942. godJIIlle ste!'lihisrul'i sru ga1lu u sterill.irzatnriillla za i'skruvavanje
mstmumenata pomocu vrueeg vazdruha u peCima. Rane su SpiOro zarasCivaile, a mnjenici su osita:jarlii u bolrnlid do ozdmvi:jenjra.
. ll?'r:ug TvrtkC? odrzao je ~ra_,tak kurs za bolnicarke koje su birle u
bolmc1 1 za nelwrhko drugova 1z ceta. Taj rad kursa svodio se uglavnom
n~ v~zbe u zavijanju ranjenika koj.i je traja:o 15 dana. Teorijsko znanje
b1lo Je slabo ...
. . .. 15. januara 1942. godine otiSla je u pa:rtizane dobtrovoljno druganca dr Gertruda Stern sa svojim bratom studentom tehnike. Ona je bi-
262
263
la mlad lekar na stazu u Banjoj Luci. BHa je dodeljena na rad u ambulanti u Aginom selu u Bastasima. Za v.reme cetnickih puceva pre51a je sa
nasim j edinicama u Kozaru, a za vreme velike l(,ozarske ofanzive uhvacena je od neprijatelja i streljana u rBanjoj Luci oko 10. avgusta 1942. godine zajedno sa dr Ihsanom Zukanovicem koj.i je istom prilikom uhvacen. On je dosao u pa:rtizane preko Manjace na Kozaru krajem aprila
1942. godine.
Ranjernika tada nije bi.Io mnogo, ali su mnogi bili sa zapustenim
ranama koje su se gnojile oko stranih tela, jer se nilm nije usudivao da
ih vadri, dok ona ne bi sama izasla na pov,rsinu. Izvrsila sam nekoliko
manJjirh hirursk!ih p:o.duhv3Jta. U ambulaJllti hila je jedna pirnceta, jedan
pean i jedan zarda:o no!Z. U bolnici u Cemellllioi biJLo je nesto vise sa:nlitetskog materijala i inst·rumenata i jedan kompletan tinstrumentarij za ve.
terinarre. Taj instrumentarij mi je nekoliko puta dobro posluzio. Upotrehila sam povrsnu iokalnu anasteziju sa hloreti1om, imali smo samo jednu flasicu i nju rSilllO :morali stedeti. Granulacije tsmo rpalili ,plavim !kame..
nom, sto se pokaza1o vnlo dobro. Imobilizacija preloma se v.rsila vrlo
p.rimitivno, najcesce udlagama nacinjenim od dascica. £i.lo je nekoliko
Kramerovih udlaga sto nije biJo dovoljno. DaLi smo naciniti pogodnitie
udlage od tankih dascica ovih modela. Udlage smo oblagali kuCinama i
vunom. Rane smo ispirali sa sterilnim rivanolom iii hipermaganom. Bila
se ;uikorenila losa naviika ;zavijanja rana sv3Jki dan, jer je usled nedostatJka
s.Ioja gnoj brzo i·zbio na pov·rsinu. Polako sam ih odvikavala od toga. Ranjenici su se pokoravali odredbama ali su cesto iznalazili rrazloge da bi
hili zavijeni.
Moj glav[]i zaJdaita\k je brio orgaml:i1lOfVlaJti s31ll!itet C:itarve operatJirvne
zone Bos. krajine. Prvo je trebalo obiCi dotadasnje sanitet·ske ustanove,
rasporediti kadrove kojima se •raspolagalo i podizati nove. Kako je gore
receno, 1941. godine se oibracalo VLi1se patnje sanilte1Jskio~po,z3JdilllJskim us,tanov3Jma, nego na sanitet u jedin!ic3Jllla. Bi1o je samo bo1nicara u oetama,
a o kakvim rukov:ode61m k3Jdr.oVLima u bataljon.ima i odredima nije b11o
nJi goVIma.
na b~h mogla IPOC.eti ,sa tradom u nekoHiko mahova rsam tse sa:Vetovalc:.
sa cLrug:om M1adenom S1Jorjrau:I:ovlicem, pa smo u gla:VInim cnt<l!ma s1kidi.rrali
plan rada. Pred nas se postaVIilo jos jedno vazno pitanje: spremati se za
borbu protiv pegavog tifusa i spreciti da se ova bolest pojav.i. Velika uslj.ivost, slaba ishrana, prilike u kojima se vojska lllalazi,Ja, stanovanje po
kucama, bili su jasrni preduslovi za pojavu pegavca, koji ce neilllinovno
doCi, a kada se jednom pojavi moze dobiti razmere velike epidemije i
ugroziti opstanak nase vojske.
Obilazak bolnica i jedinica izmedu Vrbasa i Vrrbanje bio je vee
zavrsen. Treba1o je obiCi teren izmedu Kotor-Va:rosi i Banje Luke. S
tim je bila dobivena veca slobodna teritonija i osiguran kraCi i slobodniji
prelaz i veza oba della centmlne Hosne. :£<,otor-Varos je bi>la potprmo hloki:rana; rnuniciju i postu dobivao je neprijatelj avionom. Operativni
stab za Bosansku krajinu preselio se privremeno u Josavku. Iz bitke za
Ce1inac bHo je nekoliko ranjenika koji su smesteni u privatnim kucama.
Posto je Celinac bio na cesti 14 km udaljen od Banje .Luke ranjenike smo
evaku1sali za Josavku gde smo osnovaJi privremenu evakuacionu bolnicu
U skoli. lJ OVU bolnicu bili SU evakuisani i ranjenici liZ borbe Sa cetnicima
Laze Tesanovica ,iz Lipnja, od kojih je bi,Io 15 laksih i 10 teskih ranjenika. Medu njima biro je i Mladen Stojanovic. On je zadobio tangencionalni
�pmstrel metkom u glavu, sa prelomom desnog dela ceone kosti i impresiom fragmenata. Ranjen je 5. marta ujutru, a operisan 9. marta u podne
u .lokalnoj anasteziji sa novokainom. Izvrsen je debridman crane, odstranjeni fragmenti, pa,rcijalni sav tvrde mozdane opne i fuoze sa drenazom.
Rana je hila Cista i postoperativni tok bez komplikacija, sem neuralgicnih bolova u glavi .i krstima usled prehladivanja. Kada su i ostali ranjenici hili obradeni i razvrstani prema tezini poV!redc;, hila je evakuisano
6-7 tezih u stalnu bolnicu u Boriju planinu, a laksi pokretni ranjenki
ostali su u Josavci. Evakuacija je dzvrsena <radi opasnosti od bombardovanja, jer su tih dana kruzili avioni iznad skole. :Drug Mladen je bio
prenesen u jednu ku6icu preko recice Josavke ispod brda. Evakuacija za
Bmiju izvrsena je konjima i trajala je 14 ~sati. Ova bolnica u skoli u
Josavki radila je od 4. ma·rta do 2. aprila 1942. godine, kada je napadnuta i uniStena od cetnika. Kapacitet bolnice bio je 45 mjesta. P1rizemno, u
veHkoj uCionici, bi[o je 25 ikreveta iko1i su ~doneseni iz (:elinica za teze
nepokretnije ranjeniike, i 20 mesta na spra.tu za pokretne lkoji su Iezali na
palatama. Za ovo v.reme pros1o je kmz bolnicu oko 65-70 ranjenika i
bolesnika, a umrla su svega dvojica.
. . . Osim gore pomenutih bolnica, jedne evakuadone i jedne sta'lne
pozadinske, bdlo je na terenu centralne Bosne u prolece 1942. godine sest
ambulanti i to u Vjecanima, Ladevcu, Maslovarama, Bastasima, Aginom
selu i Skender-Vakufu. Te ambulante bile su stalne, sluzile su za potrebe
najbliZih jedinica za .Iecenje najlaksih ranjenika i holesnika, kao i etapa
za odmaranje ranjenika Imji su se morali evakuisati u bolnice zbog udaljenosti, a najvise za narod okolnih sela. Svaki dan su seljaci dolaziJi
po 'savete i lekove. Rukovodioci ambulanti, koji su hili iskusniji holnica:ri d zdravstveni pomocnici, mogli su iCi u narod. Narod ih je zvao
doktorima, njihova rec je hi'la postovana ...
... U maju mesecu 1942. godine hila su tri napada na ovu bolnicu.
Prvog maja hila je borba sa cetniciJma u Javoranskoj skoli. !Nasi su se
povukli bez zrtava. nrugoga maja opet su nas napali na Cukovcu ispod
Cemernice. Tu smo imali trd lakse i jednog teze ·ranjenog. Usled opasnosti napada na ho'lnicu od cetnika, pojacana je zastitnica. Bilo je 60
dobra naoruzanih Ijudi, bolesnika je bi1o oko 25 i osoblja isto toliko.
Svi skupa brojali su ,120 .Jjudi. Pocetkom maja bi.o je prvi napad na ho:Inicu, bio je odbijen. Drugi napad su ponovili cetnici kroz nekoliko dana
i opet su odibijeni sa velilkim gubicima. 19. ma:ja biio je treCi, na:jtezi napad i holnica je konacno pala cetnicima u 'ruke. Najblize operativne jedinice u tom sekto·ru hili ~su ostaci cetvrtog odreda, oko 80 ljudi razvrstani u dve cete sa Dujkom Komnenovicem na celu. Ove dve cete b,i,le
su blokirane u Boccu od 400 cetnika Laze Tesanovica i Rade Radica.
Zato se nije mogla nikako uspostaviti kurirska veza. Na levoj ohali Vrbasa hili su cetnici Urosa Drenovica, oko 1200 !judi, pred kojima se nasa
I krajiSka brdgada morala povuci. Osim toga ove dve cete imale su 5-6
ranjenika koje su nosiH sa sobom.
Drug Niko Jurdnoic je i~daio naredenje bo!lmJiiQkioij ceti, pdje nego sto
}e bloikada bdla kiompletna, da sa bolnioom kirene u sastav cete u Bocac,
aka ave cete ne dodu njima u sastav do odredenog Taka. BoJnica je s'lala
4 kurira uzastopce i ~svi su pali u ~ruke cetnika. Tako je veza bila potpuno
prekinuta. 19. maja uvece, posto nije bi1o vesti ,iz bolnice, krenule su
cete iz Bocca prema bolnici uz Vrbas preko Bajvina (to je bilo jedino
mesto p11olaza) i zaohi.Iaznim putem za Cemernicu.
264
265
U isto vreme krenula je ho'lnica uobicajenim putem preko sume za
Bocac. Cetnici ,su imali zasede nekoliko stotina metara oko bolnice.
U prVIoj p<liljbi, iz zarsede, palli su nas,i miJtrraljesoi, a o·stala zaMwtnica
bolnice jc razbijooa. Ostaci su se, pored ustaskih polozaja, pokusali probiti prema Ugru da se tuda pvobiju prema nasim jedinicama na sektoru
Jajca. Sve ~ranjenike i mnoge bolnicarke cetnici su zarobili i odmah poubijali. Neki ranjenici, vide6i da .su .se nasli u bezizlaznom polozaju,
sami su se ubili. Jednu grupu sa druga:ricom Ajsom Krurabegovic, Antom
Jrukicem i dr Herd Sill 1za'boravi;li i ,su1tradan odveli ill Bocac ·i streljali.
Ajsu Karahegovic su skinuli golu, pljuvali je i smmotili svakojakim pogrdnim recima a onda su je ubili.
Pre polaska drugo'VIi su zaklo!paili sav vaznliiji matemijal iz bolnke,
ali izgleda da su ga cetnici nasli.
Grupa .iz b01lnice koja ~se probijala prema Ugru, pokusala je da prepliva ~rijeku, ali su se udavili. Ostali su iSli uz Ugar ,i tek nakon nekoliko
dana Jzbili na Skender-Vakuf. Od 120 koliko ih je bilo u holnioi, spaslo
se njih 28. Svi ostal:i 1su izginuli. Preziveli su otisli na Koilaru sa pro,tirvcetnickim bataljonima .
Ujutro, 20. maja izhila je prva ceta pod bolnicu. Tu .su ih cetnici
docekali, primili su borbu i tu izgubili dva druga, komandira .i komesara
cete. U jednoj dolini nas1i su razbacan jedan deo sanitetskog materijala,
koji su cetnici opljackali. Jedan deo nasih snaga se prohio do holnice ti
tek tada se saznalo da je bolnica prazna. Tada :su nasi borci krenuli prerna Skender-Vakufu. U borbi pred Horlmm Jwd Skender-Vakufa zarohljen je jedan deo komo•re i ranjenioi iz ove dve cete. Medu nj1ima Ranka
Martinovic, drugarka Slavka OdiCa sa detetom od tri meseca. Nju i dete
su cetnici u Boccu zaMali i bacili u Vrhas. Partizani iz cent·ralne Bosne
otiSli su sa protivcetnickim bataljonom u Kozaru, jer je tada trehalo da
pocne velika Kozarska ofanziva. 10. juna 1942. godine bila je bitka na
Motajici Jzmedu cetnika .i I pmleterskog hataljona Zdravka Celara. Proletera je bli:~o 280 a cetnilfua 1200. Tu su pmleteri bili r<~:ZJbiiijeni a OISta'tak
od 180 presao je u Slavo111iju. Drug Zdravko Celar, komandant bataljona,
hio je zarohljen d streljan po naredenju cetnickog bandita Jovana Kitica.
Od tada do 1. novembra 1942. godine nije bHo naSiih jedinica u centralnoj Bosni, osim dve gerilske grupe na Motajici i oko Usine planine ...
Od prvog novembra 1942. godine do 27. januara 1943. godine proslavljene proleterske diVJizije I i HI, zauzele su bile za kratko vreme Oitav
prostor centralne Hosne sa gradovima Kotor-Varos, Teslic, Prnjavor, a
nrurod centralne Bo1sne daJo je 2500 doihrovolj:aca u te jed/inice ...
... Medutim, na zahtev druga Tita, ohe divizije su iznenada napustile teritoriju centralne Bosne, pravcem za Prozor, jer je bHa otpocela
cetvrta nepnijateljska ofanziva.
Dvadesetdevetog maja 1943. godine presli smo (novoforminma Jedanaesta udarna divizija NOVJ u Cijem ·sastavu se nalazio i autor priloga) prelm Lijevca PoLja na mesltlU KlaSniice ...
... Prostorije za smestaj bolnice u Cudnicu bile su prilicno dobre:
jedna ocuvana skolska zgrada, jedan privatni bolj'i stan seoskog 1Jrgovca,
jedna stara baraka za stanovanje zaostala od ranije sumske industrije,
i nekoliko napustenih kuca gde smo smestili ·radni vod i kuhinju. Bolesnika 1i ranjenika hila je 95 tj. 42 ranjenika i 53 bolesnika, stanje Hcne
higijene bHo je Vlrlo rdavo. Vlada'la je oslkuJdioa u vesu i odelu; usljiVIOIS't,
slaba hrana. Bilo je potrehno bolnicu smestiti i prema mogucnostima
�dovesti u red. T,reba1o je najpre odvoj1iti pegavce od ostalih. U sko~li su
veliku salu ,i jednu manju sobu do nje zauzeli nunjenici. S druge strane
bio je odvojen stan za uCitelja od tri sobe, tu su smesteni bolesnici i rekonvalescenti od pegavca. Svaki pegavicar 5 dana posle pada temperature, ako nije imao komplikaoija, bio je ponov~o razusen i premesten u
rekonvalescentno odelenje. Ovo je hilo uvek puno. Preko reke Va:banje,
sasvim odvojeno, je bi1o tifusaJio 'Odeljenje u sumskoj baraci, u dve sobe.
Bolesnidi su spavail1 na slami na p:odu p:rokio koje su billa b:acena 6ebad.
U sedSikom ducanu bio je smesten, u pri,zemlju, maga:dn i u:pmva bolnice. Sa dvoriSta, gde je hila kuhinja, sme5tena je operadona soba, a ranjenike smo previjali po Slobama. Na spratu u 'lepim j cistim ~sobicama po~
kr.ovlja, bio je moj stan koji sam dijeUla sa glavnom odgovomom bolmcarkom drugarioom Berkom Karabegovic. U drugoj ,sobi je biJo stan za
bolnicarke, a na drugoj stnmi, preko hodnika, dve sobe za ~ranjenike. U
jednoj od ovih lezao je drug Durin, :k!omandant II kraj1iske brigade, ~esko
ranjen od bacaca na viSe mesta, sa amputiranom desnom rukom Jznad
sake, i drug dr Mi,Ian Spolja:r, .koji je bio rekonvalescent od teskog pegavca.
U bolnici u C:udnicu bi,1o je oko 12-15 drugarica ~raznovrsnog i neujednacenog strucnog obraZJovanja. Vecinom su dolaZJile iz jedinica koo
bolesnice od pegavca i posle ozdrav.ljenja ·ostaja:le u bolnici na ~radu. Se6am se jedne erne mrsave devojke iz I brigade Dare Medic ~z sela Martlim.-Bmoda, kioja se dugo posle tpegavca lllliJj'e mogla O:poraviitl1, 1stalno je imala
nesvesticu. Kada je poceo prvi bolnicarski kurs, ona se upisala li jos onako slaba pohadala ga. Kasn:ije je postala jedna od moj.ih najboljih instrumenta:rki. ~PoStla je sa kirurskom ekipom XI divizije za Srbiju gde se
i sada nalazi. Vecina 111j1ih nije imala nikakvog ku:rsa. Neke su imale nizi
kurs u jedinici li.H su prakticno ·radile po bolnicama i tako stekle iskustvo. Volele ,su da Tade ali su malo znale. Odrzala sam kurs za sve drugarice da osveze i upotpune znanje. Osim ovih poslale su nam jedinice po nekoliko drugarica. Tako smo imali 35 drugarica i medu njima ceti'ri druga. Program je ooo isti kao na Koza:d, koji je odgovarao srednjem bolnicarskom kursu. Ovaj kurs trajao je 3 nedelje tSa prakticnim a:adom. U
odr.Zavanju kmrsa pomagala rnli je drugal1ica ZJorika Mirtlro<v, stbuJdent veteritne, odgovorna dflugarica !Za hl!te:rno ti zam:ano odeljenje. Ona je svruko
posle podne gradivo toga dana ponovo obradila i ispitala, a na kraju je
bio Jspit. Uspeh je bio vrlo dobar. Dve druganice nisu redovno pohadale
kurs 1i. nisu pri<stupi,Ie ispitu. NajboJje je polozila drugarica Jovanka Trkulja ,jz SkenderNakufa i Milka Simic iz Prnjavora. Od drugarioa u bolnici najbolje se istakla na Tadu kod ranjenika drugarica Senija-Sena Kovacevic iz tRrijedora, lmja je bila vrlo mlada, a stupila je u partizane
u maju 1942. godine pri oslobodenju .Prijedora. Bila je odgovorna i !Tadila sve, sve je zapaza:la i ukazivala na nepravi,lnosti kod pojedinih drugarica, pomagala dm i sama radHa d onaj posao za koji nije hila odgovorna. Ona je zapazala promene na ranjenicima i obraca:la paznju na njih.
P.rema ranjenicima ·se uvek odnos.Ua nezno, ~sestri:nski. Kad neki tezi ranjenik 111ije mogao da jede ona bi mu sama nesto skuvala. Nikada joj
nije hilo teskio pa makar morala bez prestanka raditi. Svojom vrednoscu,
ozbiljnoscu i pozrtvovanjem i razumevanjem u posao postala je referent
saniteta brigade ...
. . . Za vreme od 19. juna do 2. a'V!gUista kmoz boln:i'au je prosao 121
ranjenik i bolesnik, osim onih sto su zateceni u bolnioi I brigade, svega
126. Tu je umrlo 18 drugova najvise obolelih od tifusa, jedan ranjenik
i oni poginuli od bombardovanja ...
... U to doba presao je v,rhovni stab sa nasim snagama koje su razbHe ohruc V o.fanzive i smestio se na Petrovom polju. To je jedna Vlisoravan koja se prostke .ispod planine Lisine u blizini sela Imljana. Te
nase jedinice 1scrpljene teskim borbama v ofanzive, i vodoojem borbi
uz put pd prelazu preko :reke Bosne, trebale su da se odmaraju, i da za
kratko vreme podu u nove borbe. Oni su nam ostavili oko 40 ranjenika
i rekonvalescenata od tifusa, koj:i nisu hili za pokret. Medu njima hila su
i cetiri slucaja trbusnog tifusa. Mogli smo ih primiti i hteli smo da ih
primimo i vtise da ih je biilo, da im se oduzimo za nj.ilJiove patnje, jer su
oni podneli najvece nadcovecanske napore, ·najstrasnije ofan~ive naseg
pravednog li svetog rata. Pazili smo ih bolje nego svoje, jer smo u sva:k!om gledali heroje i mucenike, a oni su nam pricali kako su se bo:rili i
sta su preziveli svesni .svoga junastva a takio .skromni i drugarski. Nasi
su se borci uCili od nj1ih. Tu sam se srela sa drugom Gojkom Nikolicem,
naceln,ikom saniteta V-rhovnog staba, koji mi je dao dobrih saveta iz
s'vog velikog iskustva.
Na Petrovom polju u julu mesecu 1943. godine savezniclci avioni
bacali su prvi put sanitetskii materija:l i oruzje ...
266
267
�Sadika LokmiC-Latific
ZENE LIVANJSKOG PODRUCJA U NOR
1941-1945. GODINE
rustve:na i por10!diil6na podredenJO!st blila j;e vazan razlog lroj.i
je uticao na zene da se postepeno vezuju "za ,ideje naprednog
~adnickog pokreta, pod uticajem K;omunisticke partije, Oiji
je snazniji uticaj poceo od 1935. godine u vezi stvaranja opstenarodnog
antifasistickog fronta, da hi svoj vrhunac dostigao u periodu oruzane
borbe protiv fasistickrih okuparora i njihovih pomagaca.
Uticaj Komund:sticke partije na zene prije rata ne moze se mjeriti
brojem Clanova - zena u Komuni,stickoj partiji ,i SKOJ-u. Taj broj je
bio nesrazmjerno mali prema masi zena koje su, naroCito u veC:im gradovima, bile politicki opredijeljene 1i aktivne u Slindikalnom pokretu, kulturno-umjetnickim, sportskim, radnick1m d ostalim drustv:ima i mganizacijama, koje su bMe pod uticajem Komuni,stieke partije J,li naprednog
studentskog i .sreJdnjos'ko11sikog piOikreta.
ObicilJO se kaze da Sill najalktirvnlije i na'jlsavljesrrrilje zene iz red:ova
radnica i sltuden1:1krin3a, jer su one Jiajnezavli's'niiJj,e ,j najemandi:ptorvanije; da su u organiwvanim radnickim ,j studentskim akcijama mogle
lakse biti zapazene li sa manje teskoea ukljuCivati .se u mnoge akcije. Medutim, ponegdje je l<!omunisticka partija :najprije vrSila uticaj na zene
radnice koje su ucestvovale u jednom iii viSe zapazenih str-ajkova u veCim mjestima. 1937. godine radnice Cilimare u Livnu, na pnimjer, strajkovale .su 4-5 dana trazeCi poveeanje nadnice i socijalna prava. Taj
S:traJjlk, kao i mnogi drugii, nlije prosa:o bez zmanja i podrtske livanjske
partijske organizacije, nap:rotiv, ona ga je organiwvala.
Prije ·rata u Jugoslaviji, a narocito u Bosni i Hercegovini, broj zaposlenih zena hio je minimalan ..Prema podaoima iz 1939. godine bmj zaposlendh zena, ukljucujuCi tu d radnice, sluzbenice, nastavnicko osoblje,
zdravstvene .radnice, itd., iznosio je svega devet hiljada. Studentkinje su
u ukupnom broju studenata predstavljale svega oko 10 procenata. ,Po
socijalnoj strukturi b11ojnije su bile seoske zene, a u gradovima doma6ice .i nezaposlene djevojke bez profesije, koje su zivjele u svoj,im porodicama li tako predstavljale svojevrsni zensk'i proletarijat. CI~anovi Komunisticke pa<rtije i simpatizeni vrsili su uticaj na clanove svojih porodica,
na njihovo politiclm drzanje i aktivnost, jer je u tom periodu bHo svakodnevnih okdaja revolucionarno-demokratskih snaga sa klasnim neprijateljem i njegovom po'Licijom, tako da se nisu mogle ni zamisHti akcije,
kao na primjer radnicka solidarnost, konspirativni rad, odrzavanje ile-
D
268
269
galnih sastanaka, sakupljanje Crvene pomoCi za pohapsene drugove i
druge, bez pomo6i Clanova tih porodica, narocito zena.
1941. godine zene Jugoslavije ,j Bosne i Hercegov:ine su na najbrutalnij.i nacin suocene sa stva:rnoseu fasisticke agresije - ratom, okupaciJom ii planovima okupato:ra o istrebljenju nasih naroda. Okupatorska in:asilja praeena bezumljem bratoubilacke borbe 'stvori.la su od citave zemlje
front, ugrozivsi zivote narroCito zena, staraca i djece.
Bas u tim danima, na poziv Komunisticke partije, pojavHe su se na
istorijskoj pozomici i zene u sv.im vidovima i akcijama narodno.oslobodilacke borbe i socija1isticke revolucije od pletenja i sivanja i hraniteljki nanodne Vloj.s.ke, dJo boraca sa rpuskom u ruci; ils1lovreme:no zene su
bile itlega1ke u oklllrpiramlio:n gradoVIima i seLima kao i Clanovi namdnoosLobodilackih odhora i ostalih organizacija d organa narodnooslobodilackog
pokreta, iii partijski rukovodiooi na terenu i u vojnim jedinicama, oficiri
na:mdnooslobodtilacke vojske, !itd.
Zene 'Se u narodnooslohodilackoj bo:r'bi i revotluci:ji ne pojawjuju
samo kao pomagaci svojim sinovima, muzevima i bra6i, vee kao ravnop'ravni ucesnici te borbe sa jednakim pravima i duznostima. Taj status
zene proizilazio je iz programskog nacela Komunisticke partije Jugos'lavije o ravnopravnos11Ji mrus1karaca i zena, fuaja s,e kao j~ediina pollitiaka
part:ija u kapitaHstickoj Jugoslaviji bo11ila za izjednacenje prava zena sa
muskarcima.
Od 1941. godine do 1945. u redovima partizanskih odreda li namdnooslobodilacke vojske Jugoslavije borilo se oiko 100 000 zena, od ikojih
je 25 000 poginUILo, ranjeno dlm 40 000, dlok SIU 3 000 ~ena :iJmsle iiZ NOR-a
kao invalidi. Oko 2 miliona zena ucestvova,lo je u raznim pozadinskim
akoijama; ,,Partizansku spomenicu 1941" dobHo je preko 2 000 zena; ordenom narodnog hemja odlik'Ovane su 63 zene, dok je veliki broj zena
odlikovan drugim visokim ratnim odlikovanj1ima.
U navedenim pokazateljima za zene borce i ucesnice u partizanskim
odredima i narodnooslobodilackoj vojsai, pozadinskim akcijama, ranjenim i poginulim, nosiocima ,Partizanske spomenice 1941", Livnjaci mogu sa ponosom :isticati da se jedan dio tih podataka odnosi na zene ldvanjskog podrucja.
Tako je bio nedtovoljno si·rok politicki rad sa zenama u predratnom
periodu, na livanjskom podrucju se, vee u prvim danima ustanka, i zene
aktivno ukljucuju u NOP kao borci tili rade na preriosenju, nabavljanju,
sakupljanju .i izradi lijekova, hrane, odjeee i obuee; one rasturaju po
Livnu i selima letke i ostali propagandni materija:li sluze za vezu izmeau
livanjskog LNOP odreda i partijske organizacije u Livnu, itd. Partijska
mganizacija Livna je za takve zadatke angazovala prvenstveno zene i
omladinke iz porodica u kojima je bilo clanova Komunisticke part1je,
kao na primjer, iz LiV1na, Zastinja, Suhace, Podgrede, Zabrisea, Gubera i
drugih, sireCi postepeno takvu aktivnost i na zene u drugim selima, pripremajuei ih istovremeno za odlazak u partizane. Takvim aktivnim radom ~sa zenama vee je tokom 1942. d pocetkom 1943. godine otislo u
NarodnooslobodHacku vojsku preko 300 zena - boraca, od ik!ojih su 180
bi,le clanovi S~OJ-a, a manji b:roj Komunisticke partije. Od ukupnog
broja zena boraoa u NOV poginu1o je preko 60 druga11ica, najvlise u cetvrtoj i petoj neprijatelJskoj ofanzivi.
,Paralelno sa razvitkom narodnooslobodilackog pokreta pdlazi se j
formiranju drustveno-politickih organizacija za rad i izvodenje mnoglih
�znacajnih akcija, za :pomoc Namdnooslobodi!~ckoj vojsci i NOP.-u u. cjelini. Tako je .na livanJskom srezu odmah poshje prvog vslobodenJa Livr~:a,
7. avgusta 1942: godi~e, us·Lij.ed~lo formiranje inic!jativnih o_dbora A~Z-a
u gradu Livnu I u selima gdJe Je god za to postoJala mogucnost, to Jest
gdje je bilo .ran~jes; ~1Jicaja Partije i parti_js:l<J?s ~~d~ i .aktivnih :lena _za
na,DocmoosloibodilarCik:'i polk11et. Plre{lm takvirh I'Il'IOIIJar1Jrvmh odhora AFZ-a
dosle su do jos veceg izrazaja vee aktivirane drugaJiice, koje su i same
prosirivale broj aktivistkinja putem mnogih akcija i zadataka vezandh
za daljnji razvoj naDodnooslobodilackog pokreta. Tako je inicijativni odbor AFZ-a u Livnu pruzio veliku pomoc J<,omandi mjesta pni formiranju
partizanske krojacke radionice u oslobodenom Livnu, ciji je zadatak hio
da se sto viSe sasije rublja za borce jedinica koje su ucestvovale u os•lobodenju Livna, jer je u os.lobodenom l;ivnu bilo zaplijenjeno dosta platna a ves je horoima bio nuzno potreban. Za •rad u krojackoj ·radionid
javilo se mnogo viSe :lema nego sto je bilo mjesta za rrad, pa je Odbor
AFZ-a preuzeo na sebe zadatak da taj rad organizuje po kucama. U rad
se ukljucila veCina zena lmje su znale siti ,i imale masinu, talm da je posao ne samo obavljen u roku, vee je mnogo viSe bHo uradeno nego sto
je planirano. Pored sivanja zene su se pocele u velikom broju ukljucivati
i raditi za NOP. Bile su kunki, kuharice za NOV-u, bolnicarke i agitatorke. Izvrsavale su i sve ostale zadatke Jmji su se u to vnijeme postavljali
pred organizaciju AFZ. :Posto je Liv.no kratko vrijeme bilo oslobodeno,
usHjedHo je povlacenje naS.ih snaga iz Livna, medu njima 1i dobar bmj .
drugarica, koje su odmah ukljucene u Prvi Hvanjski bataljon ,Vojin
Zi,rojevic".
Okruzni komitet J<,PJ Livno zadr:Zao je jedan bDoj aktivistkinja za
drustveno-politicki 'rad sa zenama na terenu vkruga Livno. Drugim oslobodenjem Livna 16. decembra 1942. godine, odnosno poslije odrzane prve
konferencije AFZ-a JugoslaVJije 6. decembra 1942. godine, u Bos. Petrovcu, pocelo se intenzivnije raditi sa zenama livanjskog sreza. Tada se pristupiJo formiranju dnicijativnih odbora AFZ-a u svakom selu sa odredenim zadadma za pomoc Namdnooslobodilackoj vojsci, na pnimjer, sakupljanje hrane, pletenje carapa, dzempera, rukavica i salova; izrada
petokraka i kapa titovk'i itd. U to vrijeme, ja sam, na pnimjer, boravila
i 111a Orguskom podrucju gdje sam £ormirala 1inicijativne odbore AFZ-a u
selima ispod Kamesn:ice {iLipa, C:uklic, Cosanlije, Tribic, Orguz d Prolog).
Ob.lasni komitet Komunisticke partije za iDalmaoiju, kojem je tada
p1ripadao i o1kJrug Lirv[J!O, zarjedruo sa Okiru;&nim komitt-e1Jom KPJ LiVJllo donio je odluku da se organizira politicki kurs za zene- aktiviste u Livnu.
Da bi se na tom kursu osposobio jedan broj zena aktivistkinja za svestrani politicki rad medu zenama, predvideno je da kurs radi dva mjeseca,
da se nastava lizvodi uvece, a preko dana da ~se obavljaju drugi vazii1i poslovi na terenu. Kurs je pohadalo ukupno 15 drugarica - 14 iz Livna i
jedna iz Duvna. Predavaci su bili clanovi Oblas·riog ,i Okruznog komiteta.
Tokom kursa pocela je IV neprijatelj:ska ofanziva, pa su polaznice ikursa,
pored drugih poslova, bile angazovane u odborima za prijem li smjestaj
izbjeglica iz Banije, Korduna i Hosanske krajine lmjih je na Jivanjskom
srezu bilo p:nimljeno i smjesteno oko 10 000. Bili su smjestemi u seUma
Gornjeg livanjskog polja, a mganizaciju prijema i smjdtaja izbjeglica
obavlja:le su polaznice kursa i odbori po selima izabrani u tu svrhu. Izbjeglice su smjestene i u neka sela Donjeg livanjskog polja, Rujane Doruje i Gomje i Li:stane, a u vecem hroju u sela Gomjeg liva1I1j1s:Iwg polaa:
270
271
Orguz, Lipu, Cuklic, Guber Mali i Veliki, Grberezi, ZabriSce i mnoga druga, sve dok 1se nije 1smjes<t:io sav pri1spjeli tbroj ci.:z:bjeglica odreden za smjestaj u srezu livanjskom. Medu izbjeglicama bilo je najviSe sta:raca, zena
i djece (.od dojencadi do 15 godina). Narodnooslobodilacki odbori, !izbjeglicki odbori ( tri cbna iz sela a dva od izbjeglica) i odbori AFZ~a u selima odligrali su veliku ulogu u organizovanju ishrane i smjestaja izbjeglica. Na sastanku sv'ih seosk~h odlbora za smj:es•ta~j izbjegLi:ca, koji je odrzan u Livnu prvlih daina januara 1943. godine, clalliOVii lzvrsi1110g odbora
AVNOJ-a su se nalj!p:ohVIa1nlije iiZrrazJi'Li o dolbn01j mgarnli·zad~li smjestaja i
:iJSihmne izbjeglica, podv,U:ka:vSii poselbno po1itilokii zmaca1j te aikcije, tj.
bra1:Js<trvo-jedins:trvo, s 01hzii1rom da su iZJbjegLice S:vbe tail\!o toplo prionili
Hrvati i Mushlma!Il!i u srvoije c!JomJOve.
u to vrujeme u Livnu su otvorena i dva partJizanSika djecja doma
(jedan u gradu, drugi u selu Zabljak) sa oko 60 djece predskolskog i
skolskog uzrasta. 0 ovoj djeoi su se brinule .druga:rice - vaspitaCi li ucitelji, o cijem dobrom :radu najbolje govori pohvala clana Izvrsnog odbora AV:NOJ-a povjerenika za soaijalnu politiku, u koj.oj se iz:razava puno
priznanje i odaje zahvalnost za dobru organ:izaciju partizanskih djeCiijih
domova, posebno u pogledu vaspitanja i skolovanja. Nairne, svi su pitomci sa navrsenih sedam godina pohadali skolu i bili uclanjeni u plionirsku
organizaciju, dok su o djeai p:redskolskog uzrasta brigu vodi,la strucna
lica - vaspitaCice.
Treceg marta 1943. godine, ponovnim napustanjem Livna, velliki
broj drwrarica odtlaZJi u jedinice Narodnooslobodilacke vojske. Na rramim
b:ojistima od Neretve do Sutjeske dosta ih je poginulo, bilo ranjeno Hi
oboljdo od tifusa. One koje su ozdravile ostale su i dalje dos•ljednd bmci
namdnoO'slobodilaoke boll'be bez obz:iira da 1i su se nalaZJHe u jed~nkama
Narodnoos:1obodilacke v:ojske Jugoslavije iii kao politicki Tadnici na
terenu.
Zene odbornici iAFZ-a u selima i gradu Hvnu, koje su ostale u okupiranom gradu, nastojale su, prema svojim mogucnostima, da se vezu
sa ru:kovodlstv;ima na os,1obodenoj teni1tJarij1i olroo ]ji,VID.a. Do cvDs6eg porvezivanja doslo je tek koncem jula 1943. godine ikada je jedan bDoj druga:nica povucen iz jedinica za politicki rad na terenu. Tada je na os1obodenoj teritoriji Donjeg P:alja ponoVlo pocelo ,formiranje opstinskih odbora
AFZ-a u svim .selima livarnjsikog, a po oslobodenju Uvna, 2. orotobra, i
drugih srezova livanjskog okruga gdje su postojali us1ovi. Tada je otpocelo .i formiranje iniaijamvnih odbora narodnooslohodilackog fr.onta seoskih, opstinskih i Sreskog odbora NOF"a. U seoske odbore NOF-a
bkan je obavezno jedan bDoj zena, kao -ranije i u narodnoos1obodilacke
odbore. Inace, biranje stalnih odbora NOF-a otpocelo je tek u ljeto 1944.
godine, najprije u nonjem ,Polju i nekim susjeooim sel,ima.
U ljeto 1943. godine sva rukovodstva livanjskog okruga- okruzni
i sreski komiteti KIPJ i SKIOJ-a, Sreski NOO, - Komanda podrucja i
K!omanda rojesta (Livno, Sajkovic i V•rbica) 1i j.os neka - timali su svoja
sjediSta u Donjem 'livanjskom polju, tj. na oslobodenoj teritorriji. Sv~
strana aktivnost ovih :rukovodstava imala je zapazenu u1ogu .i na o:rgamzacionom i politJickom jacanju organizacije AFZ-a. Tada su hili formdrani svi sreski inicijativni odb:ori AFZ-a livanjskog okruga i dva stalna
opstinska odbora, Sajkovic ,i Celebic, uz ciju je pomoc Sre~ld inicijativni
odbor AFZ-a Livn:o uspjesno djel®vao i u ostalim livanjsk1m selima bez
obzira sto su ta sela hila ,jzlozena gonovo svakodnevnoj kontroH ne:pri-
�jateljske vojske. Zene su odrzavale vezu sa aktivistkinjama u t1im seJ,ima,
i obrnuto, aktivistkinje iz tih sela dolazile su na oslobodenu teritoriju
donose6i podatke o svom radu, zatim kretanju i namjerama neprijatelja.
Obavjestajni rad je hio tolli.Jm rintenzivan i tako dobro •organizovan da ga
ni prisustvo veceg broja neprijateljske vojske nije moglo paraHsati.
Koncem 1943. godine u os,1obodenom Livnu poceo je jos zivlj.i rad
.Zena u gradu i u sellima, nrumcito olm priprema za od:rzavanje sreske konferencije i tizbova Sreskog odbora AFZ-a Livno. Ranije su prema potrebi
odr.Zavani zborovi zena gdje je god postojala mogucnost. Bili su to masovni zborovi, lwji su najcesce organizovani u Donjem Polju, a posebno
optSinski zborovti u selu Sajkovicu u I vetica Gaju. P·rije Treceg os•lobodenja Livna i cijelog livanjskog sreza u Ivetica Gaju su od ljeta 1943.
godine hili organizovani i sreski zbomvi, na kojima su uzimali akttivnog
uce5ca i aktivisti iz sela koja su se na~lazila pod •kontmlom neprujateljske vojske. Pored ostalih govornika na zborovima je credovno govorila
i predsjednica Sreskog inicijativnog odbo:ra ·AFZ-a. Takva praksa hila je
redovna bez obz1ira na krurakter svakog pojedinog zbora. Poslije oslobodenja Livna, 2. oktobra 1943. godine, takvi masovni zbomvi odr.Zavani
su u gradu i opstinskim centrima.
Hrva S>res:ka kronfm,endija AFZ-a oddana je 27. novemibra 1943. godine u Livnu u zgradi ,,Sundeoic", bivseg srpskog kulturno-prosvjetnog
drustva. Na toj konferencijli prisustvovale su predstavnice svih sela, pretezno predsjednice seoskih odbora AFZ-a kao delegati. Ukupno je bilo
oko 300 prisutnih. Izab:ran je prvi s:reski odbor AFZ-a, dok je do tada tu
funlkeliju obavljao In~ciJjatJi:vni screslkii odb:o1r AFZ-a LiVIn!O, iiZabmn u decembru 1942. godine takode u s.Jobodnom Livnu. U sreskim, opstinskim
pa negdje i u seos;kim odborima AFZ-a, bilo je i clanova narodnooslobodvlackiih odlbma, zartdm clanova ruikoVIodstava Pantiij'e i SKOJ-a. Plredsjednica 1s:reskog, a negdje i opstinskog odbora AFZ-a, hila je clan s·reskog
iH opstinskog komiteta IPartJije pa je na taj nacin organizacija AFZ-a hila
oslonjena direktno na .Partiju. Kako je u opstinskom i sTeskom komitetu
bio mstupljen sektor rada sa zenama, za fuoji je hila najcesce odgovorna
drugar.ica clan sreskog ili opstinS!kog komiteta KPJ, ova obostrana saradnja je bila od izuzetno velikog znacaja za rad organizacije AFZ-a. U isto
vrijeme bio je ·£ormiran i Okruzni hricijativni odbor A·FZ-a za ohug
Livno, sa zadatlwm da u ostrulim s:re:wvima izvrsi pripreme za odr.Zavanje s·reskih konferencija AFZ-a i izbor sreskih odbora AFZ-a.
U decembru 1943. godine okupator je ponovo zauzeo Livno, ali rad
In1cij.ativnog okmZ!Ilog i iiZaibranog s:reskog odbora AFZ-a nije se ga:sd10.
Oni su svoju aktiV!Ilost razvijali na Dkupiranom terenu, c:rpeCi preko
n}ih razne ,informacije i podatke o neprijatelju i njegov.im namjerama.
Posto je i tog puta iz Livna izaslo dosta a~ktivistkinja i clanica sreskog
odbora AFZ-a na oslobodenu teritoriju sre:cova Livna, Glamoca j Duvna,
a prema planu Okruznog i Sreskog komiteta KPJ, Sreskog namdnooslobodilackog odbora d Sreskog odbora AFZ-a, formirani su analfabetski
tecajevi i odjeljenja osmovnih skola u .skoro svim oslohodenim selima.
Odjeljenja su obuhvatala djecu, a analfabetski tecajevi opismenjavanje
odraslih. Za mjihove 1:"ukovodioce bio je angazovan jedan broj uciteljica,
te drugova i drugaruca k:oji su zavrsili kurseve za rukovodioce teoajeva.
Jedan broj zena •radio je i u .sekdjama zdravstvenog prosvjeCivanja, koje
su tada takode £ormkane pri NOO-ima, sa zadatkom da rade na zdravstvenom prosvjeCivanju zena, narocito u vezi stvaranja higijenskih uslova
272
273
zivota na selu. Neke drugarice bile su rasporedene u krojacku rad·ionicu
Koma:nde mjesta Livno i Komande livanjskog podrucja, .dok je jedan
broj odbormica .sresk:og i ok:ruznog odbora .radio kao drustveno-politicki
radn<ic-i na terenu.
Tako su, vee polovinom 1944. g;odine, prema odluci Okruznog i
Sresikog komiteta KPJ Livno neke drugarice aktivistkinje upucene na
politicki kurs u Lusci 1Palanku kod Sanskog Mosta, a neke na uciteljske
kurseve •radi osposobljavanja za Oisto partijsko-politJicki odnosno strucno-politicki rad u sfuolama, ·koje su se poslije oslobodenja cijelog k·raja
trebale fo11mirati.
·
Konacnim oslobodenjem oijelog okruga Livno, 10. oktobra 1944.
godine, pokrenut je jos jaci i svestraniji ·rad medu zenama. Osnovani
su i prosirend odbori AFZ-a u svim seHma. Tada je Sreski odhor AFZ-a,
zajedno sa Sres1kiim na,mdlllJo-osloboclli!laokicrn odhorom i Ko:mandom
l'njesta, po:red raznih drugih aktivnosti, organizovano priSao sadenju
lana koji su zene u selima obradivale 1i preradivale, te tkale platno za
Vc;>jsku i Sliromasne porodice. NaroCito ,su se zene odbornice u selima
angazovale u organizaciji obradivanja zemlje, jer je to bio prioritetnj
zadatak. Na tome su bHi angazovani svi stanovnici, koji su kroz omladinsku .i O'rganizaciju NOF-a dali veHki doprinos za konacno oslobodenje zemlje od fasizma i domace reakcije. Na osnovu aktivnog ~ organizovanog rada mnoge su se zene istakle i bile birane u ,seoske, opstinske
i sreske naDodnooslobodilacke odbore, kao !i u clanstvo Komunisticke
pa:rtije i SKOJ-a.
Nije bilo ni jedne politicke mani:festacije iM namdnog zbom u
Livnu, a da ma njih zene sa sela nisu masovno do1lazile zajedn'O sa omladinom u organizovanim lmlonama, .sa transparentima, pjesmom i zastavama. Do,lazlile su 1i iz najudaljenijih mjesta pjdaceCi 20, 30 i viSe
ki.Jometara. Za sve njih zene u gradu Livnu su redovno obezbjedivale
smjestaj i ishranu po kucama.
Kao staJna hriga organizacije zena Livna hili su ranjeni i bolesni
borci u bohricama, kode &u bile smjestene na ]ivanj<s,kom podrucju.
Bolnica VIII korpusa bib je smjestena u samosta:nu na Gorici. Zene
su dobrovo:ljnim prilozima zena cijeloga sreza obezbjediva>le za bolesnike i ranjenliike mlddeikio, Vloce, poslteljilnru, ves i drugo.
U kultumom li prosvjetnom radu, pored od:rZavanja analfabetskrih
tecajeva i skola, zene su se ukljuCivale u •rad i organaizaciju usmenih
noV:iilla, koje su u t1o vnijeme bile stalna kuhuillna £orma rada; zene
su pisale clanke i citale .ih na javnim ,skupovima ili u domoVJima ·kulture smjestenim u boljim, veCim kucama. Na 'Ovim poslovima posebno
su ·se istica:le drugarice 61anovi SreSikog odbora AFZ-a Livno.
Sreskli. odhor AFZ-a 1Livno koordini:rao je svoje akcije sa susjednim odborima radi izmjene j.skustava i jos uspjesnijeg rada. Takode su,
•kao drustveno-poLitJioki radnlici nekii njegovti cla!Il!OVIi uces.tvorval[ na
Oblasnom savjetovanju Partije u Jajcu, •na Oblasnoj .konferenciji AFZ-a
za Da~lmaciju i Okiruznoj konferenciji AFZ-a T:ravnik, poslije ukidanja
livanjskog okruga, pocenfuom februara 1945. godine. Tokom svog rada
u 1945. godini sve .organizacije AFZ-a livanjskog sreza su se prupremat!e
za odr.Zavanje Prvog kongresa AFZ-a >Bosne i Hercegovine J Prvog kongresa AFZ-a Jugoslavije. U pripremama za te kongrese organizovana su
n11noga takmicenja i vrsio .se izbor delegata. Livanjska organaizacrij<a
AFZ-a je medu neko1iko drugih organizacija AFZ-a u •Bosni i Herce18 zene BiH u NOB 1941-1945.
�Jovanka Bojic
· ,· bi1a odredena da, kao dobra organizacija, pripremi jedno narodcrovin 1 i da ga ]zvede na fes!tiirva;1 u S araJeYlll: Ki?JII• Je b'10. 01d ~zan u cas.,;
.
L
•
•
ko1o
u
Prvog kongresa AFZ-a. U tu svrhu odabrano Je 1zvorno .hvanjsko hrvatsiko Jwlo, koje su u lijepim starim na:rodnim ~osnjama d.zvele dvam.aest
drugarica Hrvatka, Srpbnja i Mushmanki. Zene Livna su takode. _u
cast P;rv.og kong~esa AFZ-a Ju.gosl~vije,. k?ji je o~rza~ odma~ poshJe
kiongresa BiH, u JU11u 1945. godme, 1Zimdutle 1 polkLol?'llie ~1tu mot11V narrod·
nog veza, za 1koji •se Tito, razgledavsi ~a, .P~~valno 1zraz10 o samom ~~aru
i uops.te mdu zena L:irvm.a, o kioj~Ill: Je 1 }~cn:o .d01sta znao, bo~ra_veCil n"!
tom podrucju u dva navra:ta - 1Jetl 1942. 1 u 7ilmu 1942/43. godme. TaJ
mot.iv narodnog veza bio je prikaziva:n u bioskopima u filmskrim novostima.
·
1"
U toku narodnoos.lobodHackog ;rata zene Livna, narobto pos 1Je
1943. godine, kada su blile i clam.oVIi komiteta Padrje, om~am.a. ~a:mdn~
vlasti i ostalih drustveno-politiokih organizacij~, nisu ogrambl.e. vs':OJ
rad .samo sa zenama, nego su bi·le aktivne na sv1m drustveno-pohtlckim
zadacima i zalagale se i spmvodile Jh u ~ivot_! to su. radile i sve odb?~
nice seoskih, opstinskih ri sreskih odbom AFZ-a, koJe su se vrlo ozb11~
no odnosile prema postavljenim zadacima i izvrsavale i.h .kroz organizaciju AFZ-a, NOF-a, USAOB1H-a, organe ~a~odne vlast1, 'ltd. T~~oder
prve komisd.:je plii SreStlmm namdnooslohodllackom ?'~boru za. s:ocnaalna,
zdr.avstvena, pro,sv,Jetna i dnuga pitanja, u v~ce:n: diJe!u s~ b11~e SCli~'!av
ljene od zena, koje su i kroz te vidove .doprmos1le brzem 1 efikasmJem
rjdavruriju odredenih problema i zadataka NOO-a.
Kao rezultat ta:kvog ·rada u toku NOR-a. ~ene su na~t~v~le ism~
zarom i poslije konacnog oslobodenja Jugoslav1J~ na, obnow 1 1zgradnJI
zemlje. Livanjske zene otpocele su rad u slobod1 vee 10. oktobra 1944.
go dine.
;-;_ 0
v
v
,.
OMLADINA SELA DRUGOVICA U NOB
rugom polovilllom novembra 1941. godine pa.rtiza111i su orslobodili tevitoriju optSine Hrvacani. U toj akciji ucestvovahl
su, koliko mi je poznato: crnovr5ka, josanicka, vijacam.ska i
otpoCivaljska partizanska ceta. U napadu na Hrvacane ucestvovali su
Sosa Mazar i Mladen Stojanovic.
Vee narednog dana, po oslobodenju Hrvaca:na, sazvana je konferencija na kojoj je izab:ran Narodnooslobodilacki odbor, a odmah zakazana i omJadinska kolilferencija za izbor omladinskog rukovodstva.
Konferencija je odr:Zana i na nj.oj je izabran odbor od sedam clanrova, medu kojima tri dnugrurlice: Jovan:ka Bojiic, Alnge1i1Ila Jovano'V'ic i
Bosa Koprenovic. Slavoljub Bundalo je izab;ran za predsjednika odbora, a za potpredisjeJdn:jjka J'Ovanlka Boj'i·c.
Omladinskoj konferenoiji prisustvovao je omladinski mkovodilac
josovacke cete, Kane Bektasevic (poginuo od cetnika u Josavki februara 1942. godi;ne). Konferenaij:a je iza1braJla odbm klojii je odmah odrzao sastanClik na kame je prihvatio zadatke: ispomoc Narodnooslobodrilackom udboru u prikupljanju hrane m Crnovrsku cetu koja se nalazila
u osnovnoj skoli u Kadinjanima i odnosenje hrane, organizovanje sijela, pletenje carapa za borce, prikupljanje dobrovoljnih priloga u odjeCi, obuci . vuni, posteljini za ·ranjenike ;jtd. Omladina se odmah am.gazovala pa su postignuti vidni rezultati. Za izvrsavanje zadataka limali
smo £ormirane grupe po zaseocima, pa smo se takmici1i lila izvrsavanju
zadataka.
Aktivirali smo i diletantsku grupu za izvodenje kulturno-umjetnickog programa. Kulturno-umjetnioka grupa je sa omladinom odlazirla po selima i mjestima i pviredivala priredbe. Da napomenem da je
omladina svuda isla u stroju, pod crvenom zastavom i da je nosila crvene zvijezde petokrake na reverima.
U kulturno-umjetnickoj grupi, pored omladinaca, bHe su omladinke: Angelina JovrunoVIic, :Bosa K'oprenovic, Desanka JovanoviC, Bosa
Brzin, Nena Koprenovic, Slavka Bundalo, Jovanka Bojic i jedna mala
pionirka Mileva Pusic, zvam.a ,Susa", koja je recitovala recitaciju ,Mala
partizanka".
Od januara do maja 1942. godine, omladina je pripremdia programe i izvela u DrugoviCima tri puta, a u Hrvacanima, Lisnjoj, OtpoCri-
D
274
275
�vafjiki, Nozickomcima po jednom. Pdredlbe su bile rnaS!oVII1Jo pos'jecivane
i gledaoci su dolazili sa oslobodene tenitorije.
Prihode sa pri•redbe davali smo u stab cete. Na jecLnoj priredbi
dobijali smo od 4-5 000 kuna. Nasoj priredbi u Otpocivaljskoj skoli,
gdje je birla smjestena pa:rtizanska ceta prisustvovao je Vilko Vinterhalter, politicki rulmvodilac cete i Adem Hercegovac. Svakoj nasoJ priredbi, osim u DrugoviCima, prisustvovao je drug S<ifet Fejzic, sekretar
Okruznog komiteta SKcOJ-a.
28. januara 1942. godine poslije lizvedene priredbe, oko 10 casova,
pozva:ni su u skolu .sela Drugovica, Jovanka Bojic, Angelina Jovanovic,
Bosa KoprenoVIic, Bosa Brzin i Zagorka Havlik i jos tri druga. Tom prilikurn rforrni-ran je wkviv SKOJ-a. Na sastanku su prisustvovali Malkic
Osrnan-Maga, Kane i Ilija Stojanovic. Za sekretara aktiva [,zabraJn je
Slavoljub Bundrulo. Na sastanku skojev:skog aktiva postavljeni su zadaci: nastavljanje izvodenja priredbi na terenu po 6itavoj oslobodenoj
teritonij,i, pravilno obavjestavanje naroda o NOB-i ri objasnjavanje narodu cetnicke propagande, hvatanje cetnickih spijuna, prosirenje skojevskog aktiva, stalna ispomoc tNarodnoos.Jobodi.lacko:m odboru u prikupljanju i odasiljanju hrane u stab cete ri na po1ozaje gdje su hili borci, odlazenje na po1ozaj, obi,lazak boraca, pranje vda i sl. Isto tako
postavljen je zadatak da svake nedjelje jednom treba da irnamo teoretski sastanak za preradu materijala koji .smo dobijali od drugoVla. Nas:im teorctskim sastancirna cesto su prisustvovali sekretar Okruznog
komiteta SKOJ-a Safet Fejzic i clan Sreslmg korniteta Maga, kada srno
preradiivali agitadom:o-propagandni rnaterija:l.
Radni sastanci odrzavani su prerna potrebi, a najrnanje jednom
nedjeljno. Svaki skojevac je dobijao 'konkretan zadatak o kojem je
morao refer'.iJsatli na narecLnom srus:tanlku kailro ga je iZJVirS.ilo. Sva'k!i skojevac bio je rukovodilac jedne grupe ornladine u .svom zaseoku, koje su
bile formirane po odredelllim zadacirna kao: za prikupljanje hrane i
odnosenje na po1ozaje, p.Jetenje carapa, obilazenje boraca na polozaju,
rukovodenje kulturno-prosvjetnirn radom, itd. Radi veHke angazovanosti roditelj'i su se poceli buniti jer nisrno nikada bi!J. kod kuce.
Cesto su oddavana skojevska savjetovanja za skojevce 6itavog
toga kraja. Savjetovanja su oddavana u ornladinskom domu u naseobini Hrvacana. Dom je bio u bivsoj pa:rohijskoj zgradi, koju su popovi
napustili prilikom dolaska partizana. U domu je bila smjdtena i tehnika Okruznog komiteta SKOJ-a. Na s·avjetovanje su dolazili skojevci iiz
Milosavaca, Urugovica, Boskovica, Devetine, Hrvacana i :Potocana. NajveCi aktJiv SKOJ-a hio je .iz naseg sela Drugovica, koji je priLikom formiranja brojao osarn, a kasnije dvanaest skojevaca, od kojih sedam omladinki.
Prvom polovinom marta 1942. godine odrzano je okruzno savjetovanje SKOJ-a u slmli u Branescima. Savjetovanje je trajalo dva dana.
Prisustvovao je velli.ki broj skojevaca tako da je hila puna skorla. Prisustvovali su sv-i omladinSiki rukovod1oci sa terena centralne Bosne.
Tom savjetrovanju pniisUJsttvovala je Lepa Pemvlic, clan Pokii1aj!iiJ)jskog komiteta KPJ. Glavna tema savjetovanja hila je :razbija:nje cetnicke propagande ;l njihova dje1ovanje, jer su oni vee masovno hili poceli da ubijaju nase borrce i polli1JiC!ke rukovrodioce, kao i da ometaj:u aikcide knje SIU
izvodili horci NOB-e. Drugi dan savjetovanja stigao je u Branesce proleterski bataljon oiji je komandant bio Zdravko Cela:r (narodni heroj
276
277
poginuo na Motajrici u borbi sa cetn:icima). Zdravko nam je oddao govor i iznio sta su sve cetnici do toga dana ucinili. P.oslije Zdravrka govorio je i Danko Mitrov (narodni heroj, takoder poginuo u borbli sa cetni-·
cima na MotaJici).
Omladina .sela rD:rugoviCa, uprkos cetnickoj propagandi i zlodjelima, ostala je do kraja vjerna i :odana NOP-u. Organiz.ovali smo i pros-lavu 1. maja 1942. godine u naseobini Hrvacani -kojoj je prisus:tvovalo
oko 4-5 000 Jjudi. Zboru je prisustvovao i pmleters.ki batruljon.
Talw je aktiv,no radila omladina naseg kraja, a posebno naseg
sela, sve do povlacenja jedinica NOV-e. 13. juna 1942. godine dosli su u
moju kucu drugovi Safet Fej.zic, sekretar Okruznog komiteta SKOJ-a,
Do1ko 'Perovic, Mirko Dukic, pa su oformi1i Opstinski komitet SKOJ-a.
U kornitet su usH Slavo1jub Bunda1o i Mito A.lbaha:ri, a za sekretara
izabrana sam ja.
Po formiranju komiteta saopsteno nam je -da ce se jedinice NOV-e
privremeno povuCi sa terena i da nam je Okrumi komitet SKOJ-a i
Pa:rtije postavio zadatak da moramo ostati na terenu radi tumacenja
narodu linije NOB-e i razbijanja cetnicke propagande. Takode smo trebali da pripremamo omladinu za stupanje u NOB-u, kao i da cuvamo
omladinu da ne ~de u cetnli.ke, zatim da vrsimo obavjestajne i kudrske
s.luzbe. Mi smo htjelri da posto poto stupimo u jedinicu. To nam nije
uspjelo i tada narn je saopsteno da ce se m:a terenu nalazit>i i gerilska
partizanska grupa koju mi moramo prihvatiti li obavjdtavam o .situaciji
na terenu i ispomagatri u hrani.
rDakle, trebalo je preci na ilega!lan rad, a bili smo vee kornpromitovani, jer je -skojevski aktiv postojao javno. Skojevoi []iSU zivjeli Hegalno, tako da je svako znao ko je clan SKOJ-a, sto nam se grdno osvetilo prHikorn pov:lacenja jedinica NOV-e. Cetnici su biH kivni na skojevce jer nisu mogli imam uopste uporiSta u nasem selu i selo Drugovice nazivaJli su ,,Mala Moskva".
Nakon dva dana po formiranju Opstinslmg komiteta SKOJ-a i
povlacenja jedinica NOV-e, u selo -su dosH cetnici, pa su mene, Zagorku
Havliik, Bosu Koprenovic, Hosu BrZJin, AngeLinu Jovanovic i Slavoljuba
Bundala, sve olanove SK:OJ-a, te iR:ajka Koprenovica odbornika i Rastka Bojiea otjeraH. Cetnici su najpogrdnije govorili o partlizanima, a
svoje surovanje sa Nijemcirna i ustasama pravdali su kao pnivremeni
savez, govonili su da ce, aiun o~oncadu sa par.tizanirna, meoo kojima se
nalaze ustase i ,turci", odmah otpoceti borbu sa Nijemcima, a <rok ne
otpocnu borbu sa Nijemcima i ustasama da ce biti soli, kafe, secera
itd. Nas skojevce napaidaJii: SlU sa najpogrd:nlijim nijecima govo·reci da
smo zavedeni i naZ'ivali su nas glavnim krivcima sto onri ranlije nisu
mogli doci u nas kraj. Zatirn nas je Aleksic pozvao u kucu Dusana Jovanovica, izruZ!io, nazvao nas ,,skotovima" i saopstio narn da su on Ii. Rade
RadiC :rijesiH da nas toga puta puste kucama, ali a~ko pokusamo vise
asta da radimo da ce nas pobiti kao ma6ke. Poslije 3-4 dana ponovo
je dosla ceilmiek:a patliola da trraZli omlad:iJns·kru zwstavu kJoju smo salk[1i.IJi..
Uhapsila je mene, Slavoljuba Bundala, AngeJinu Jovanovic, jednu sta.dju zenu Duku Jovanovic, kod koje je hila sakrivena zastava, i njenog
sina Ljubu, pionira, i potjerala nas u cetnicki stab. Zastavu nismo dali,
niDi srmo priznali da .se nna nalazi kod nas, nego .smo rekH da je predana partizaniuna.
�Duzolina Latal-Banker
U novonastaloj situacij·i rijeS.ili smo da se ukljucimo medu omladinu na poljoprivrednlim radovima: kopanju kukuruza, zetvri .j vrsidbi
.Zita da organizujemo nedjeljne igranke i da na taj naCin djelujemo
medu omladinom, a inace smo medu omladinom bili vr1o popularni.
Na taj naCin smo dosta uspjeli. Igranke smo priredivali svake nedjelje
u jednom od ·sela: DrugoviCi, Hrvacani, Devetina i Milosavei. Na taj naOin povezali smo se sa svim omladincima koj.i su hili skojevoi pa cak i
sa omladinom Slatine, gdje je bi:lo ostalo osam skojevaca: Vera Nikolic,
Nafa, Cana, sestre Desa i Mira V.asic, Stojanovlic Zivko, Dusko Peruz1ija
i Mile Stekov.iC.
,Posta je omladina bila vee svjesna cetnicke izdaje li propagande
kao i njihovih postupa.ka, zenska omladina je odbijala da se uopste dru~i sa cetnioima. Radi ta~kve nase aktivnosti, a posto ·sam bHa suilllrljiva
da je to moje dje1o, uhapsena sam sa jos tri drugarice i dva druga, 21.
deeembra 1942. godine i otjerani smo u zatvor. Po povratku .iz zatvora
sastala sam se sa drugovima iz Staba proleterske brigade, podnijela im
izvjestaj o situaeiji na terenu, a i o stanju lmd cetnika kako sam ga v.idjela kad sam bila u zatv.oru, a oni su meni dali nove zadatke.
Vee drugom polovimom 1943. godine, u mom selu DrugoviCima,
primljeno je u SKOJ jos 11 omladinki: Radmila Bojlic, Stojanka Boj.ic,
Nena KoprenoVlic, Bosa Bundalo, Slava Bundalo, Kristina Manoj.lovic,
Mi.leva Pus.iC, Duja Savic, Dusanka Jovanovic, Desanka Jovanovic, Dragiea Jovanovic i .sa ranije primljenim clanovima skojevski aktiv je brojao 17 clanova. U jedinice NOV-e stupile su a avgustu 1943. godine 5
druganica i to: Duja Savin, Dusanka Jovanovic; Nedeljka UletHovic, Savka Bundalo i Dosta Uletilovic . ( poginula 1944. godine na Sremskom
trontu), a Bnndailo Saro!ka 1943. go dine i,z pete kozaracke b11igade za:robljena je kao ranjenik od Nijemaea i otjerana u zarobljeniStvo u Njemacku - vratila se po oslobodenju.
Drugom polov.inom 1943. godine oformljeni su skojevskli aktiv:i u
selima Devetina, Hrvacani, Milosavci, Boskovioi, Cardacani i Po,tocani.
Po prijemu u SKOJ iz Devetine Stefiica Veselovski stupila je u parti:zane, a ilz Potocana neika J•ago!da, ne sjoecam se prezimena. Dnugom polovinom 1943. godine i pocetkom 1944. godine u ·svim navedenim selima
o£o:rmljeni su ·Seosikli odbori AFZ-a. U seoski odbor AFZ-a u Drugoviicima uslo je 7 zena od kojlih 3 skojevke.
Pocetkom novembra 1943. godine otisla sam u Prnjavorski partizanski odred, a istog mjeseea odlulmm Okruznog komiteta SKOJ-a povucena sam u Sreski odbor USAOJ-a za Clana.
Kao clan Sreskog odbora USAOJ-a cesto sam dolazila na svoj teren. Aktiv SKOJ~a u DrugoviCima, prvom polovinom 1944. godine, b:rojao je 25 olanova. Kulturno-p11osvjetni rad je bio jako razvijen i pionirska organizacija je takoder bila vrlo dobra. Omladina je masovno stupala u jedinice NOV-e. 14 clanova zenske omladine stupilo je u NOV-u.
Cetnlici ponovo ni.su :ima:li SVloga upor.ista u DrugoVliCima [,zuzev 7-8
kuca iz kojih su Ijudi biH u cetnicima ili je neko iz nj1ihovih kuca pog,inuo u cetnkima.
Drugom polovinom 1944. godine odlukom Okruznog komiteta PartJije postavljena sam za k:omesara Okruzne-kulturno pmsvjetne ekipe u
Tes-l,iCu, a 1. mar,ta 1945. godine izabrana sam za Clama Izvrsnog narodnog odbota sreza Prnjavor.
BILA SAM BLAGAJNIK CRVENE POMOCJ
d 1925. godine znala sam za rad KomuDJi:sticke part.Vje JugoslaVii'je, :CiJi je clan bio i moj brat Leonardo Banker. Bifa
•sam clan sindilkalta, diletan!tske .sekoije, i obavljala :razna ik:unrska za~duzenja. U K:PJ sam rprimljena 1930. godine i p'O'stala blagajniea Crvene pomoCi u TIU:z:li. Tu duznost mi je predao Gvka Markovic-Irac, a ~m
je preuzeo drugi posao. Crvena pomoc je novcano pomagala porod1ee
uhapsellJih rudara. rPosto smo mi u kuCi prodavali mlij~~o; ja sam blagajnu v:odila u ted kao primljeni novae za pr.odato mhJeko.
Hiljadu devetstotina tPideset druge godine doslo je do provale u
cijeloj partijskoj organizaciji Bosne i Hereegov.ine. U Tuzli je bilo uhapseno oko 120 drugova, sto Clanova Partije, sto simpatizera. U toj pr.o':'ali uhapsena su cetiri Clana moje porodice, moja dva brata, snaha il Ja.
Mene su optuzivali da sam blagajnica Crvene pomoci. Iz Sarajeva je
dosla !Specijalna polieija, dobl'o verzirana u mucenju a iznudivanju priznanja. Neki su pod tesfuim mukama priznava1i, ali su na -sudenju ponovo sve po:ricali. I pored dobijenih ba!ina_ja .sam cutala. Znala ,sa~.d~
ce me vratiti u Italiju kao stranog drzavlJamna, a tamo su vee fas1st1
hapslillii i one koj1i Sill samo osunmjiCe11Ji. Mnogi su osudeni na robiju.
Moj brat je dobio osam godina. Mene su pustili zbog nedostat~a do~a
za. Po izlasku iz zatvora nisam smjela da se povezem ·Sa drugov1ma, Jer
sam bila osumnjicena i stalno pracena. Kada sam se 1935. g?.dine uda!a,
presla .sam u Sa•rajevo. Td.h godina sam mirovala sa radom, Je:r sam bi,la
stalno pracena. Iako mi je 1936. godine u Mit:rovici umro brat od posljediea mucenja, ja sam i dalje nastavila da robijasima saljem pakete
u okvirima svojih mogucnosti.
Pocetkom 1941. godine pocela sam raditi za narodnooslobod~.Jacki
pokret. Neke su .se drugarice krile kod mene prije odlaska u partmme.
Moj mu.Z i ja smo 1942. godine bHi uhapseni. Pos.Iije izlasika i 1z ~a!-yom.
u:spjela sam da se prelbacim u T,uzlu. T~~o s~ s~ odma~. uJkLJ~'?I,la u
i'legalnd. rad. U Jrucu siU mi sta'lrillo don.Jo,sJ.h samtet1s!kr1 matJen~Ja<l koJ'l s'a;m
cuvala i priipremala za slanje u paTmtzam1s.ke jedi:niiCe. ~ada .su. s~ vodwle
bo:rlbe za oslobodenje Tuzle, u nasu kruoo siU dopremam .J1anJie:n'Icu. Po~a
gald smo i:m koJiiJko smo mogli, koDiJSiteci dobiventi samtetlslfu~ ma:t~IJ~.
K:ada ga nlije vd.<Se billo, ko~.iJsrtlilti smo carsafe. U os1obodeno~ Tmh b1aa
sam clan Gradskog odlbora AFZ-a i ·t~kljucena u paruijsku skiQilu. Nakon
dva mjeseea pa:rtli:Lla'Dii SIU morailli da se pov.U:ku i ja sam posla sa njima
0
278
279
�v.odeai srina od s•eidam go1cll:irna. Pa.ntijlslka s'kioila je nas•tavila sa radom u
selu Janj!i.
Po zavrset~u partijske sk~l~ mi smo .rasporederri na rad p.o selima. Ja sam upucena na ra;d u opstnnu Za~goru, kioja je orbuhva;tala 18 s·eila.
~?j osnov.n~ za:datak b;io je: .obezbjedenje ;obuce i odjece za ranjenike i
nphov smJest.aJ po kuca:t?~· Jstov~~?leno smo snabdijevali hranom partizanske bolmce u Trnav1 [ Sekovicima. Stalno S'IDO odrzavali konferen?ije po se!i:na ukazujuc! ~ar?d~ na neophodnost ;njegove pomoci. Jos
:.danas m~ J~ o:stala ~ •S)eoanJu _Jed?a sta;a seljanka od koje nisam traZila J?Omoc, Jer, sam VJ~Jela da ~e swomasna. Alti, kada je cula da ja sakuplJam pomoc, sama Je p.onudila carape knje je isplela za sebe da je
obUI~~~ .k.ad umre. Rece da je vaznije da ih pantJizan ima, a on~ moze
umnJeti 1 bosa.
.
Pos~? sam .~e v~azb01ljela, prebacili su me u HijeJljinu, gdje sam rse
Jedno VnJeme hJeml~. K<:da je pocela .sedma neprijatelj>ska ofanziva,
morala sam da sklomm sma u Bijeljini, kod uciteljice Irene Serbedzija..Ja. s.am se po.':"~a~ila sa ~odrinjskim partizanskim odredom, prema
MaJevviCJ,. ~em.benJ'l 1 .zvormku. Na Majevici, kod Teocaka, zarobild su
nas cetJmcr. B1lo nas Je preko stotinu. Cetnici •su nas drtaH kao taoce
Kod_ njih smo bilti oko dva mjeseca. Mogla bi knjiga da se napiSe o to~
me sta ~;no sve momliv d~ radimo kod njrih i da gledamo sta oni rade
1
za to VriJ.eme. !<a:d sru ~uh. da mozemo hi>ti otfkmrpljeni, !truzlanski ilegalci
su ?rgamzovah sa:~:-rPI.J~ThJe novca. ~ahv:aljuju6i njrima, ja i moja druganc.a J~goda JurkiJevic, 'smo otkuplJene po oijeni od 100 000 kruna po
oso;J;>I. B1I.~ ~an: oS'lobodena, ali tako bolesna da sam se morala vratiti
k~c1 na hJ~cenJe. Talm sam doceka:la i os•Lobodenje Tuzle. Vee sam se
blla oporav1la p~ s3lm se ponov.o ukljuoila u rad. Izabrana sam u Odbor
naro~oos}obodilack~g fmnta, u Odbor Antifasistickog fronta zena i
c.rvem krst. Do. ~onacnog oslobodenja zemlje hilo je punih osam mjeseCl. za. ·s~~ to ViTl)eme .f:ront je bio gotovo na prilazima Tuz:li, povremeno
se pn_bhzavao got<;>vo do ·samog grada, pa je posla bilo i previse, arid
napon se u slobod1 mnogo lakse podnose.
Miljka Strbac-Bursac
AKTIVNOST lENA U PODGRMECU DO LJETA
1943. GODINE
dmah poslii:je klapii'truilaci!je KlraljeVIine Ju~o~laVl~je. .u;s:t~se i~
Bosanske Krupe upadali su u sela Podgrmeca, kup1h ljude 1
odvodirlri ih, navodno, na prisrilni rad. Posto se dozna:lo da. su
pohapseni 1ljudi pobijeni, na11od se poceo skla~njati u ok?lne sume 11. u
Gnmec. Tada su se na ,terenu nasli prvoborci: Dane 'Bab1c, Sava Vuhn,
Ale Terzic mdnik iiZ Bo1s. iKrupe 1i j.os neki. Oni su pnihvatili odbjegli
na:r.od, po~av:jetovali da se sklanja ispred neprijatelja, da nikome ne
vjeruje, nego d'a se organizuje i bra~ni vlastiti:r_n snagama ..
Kada je buknuo usta:nak 27. JUla, £orm1r~ne su ger~lske grup,e u
Suvajri i Radicu. Od oVlih grupa je odmah furm1·rana SuvaJS.k)(~-R~dicsv~~
ge11ilska ceta. Oruzja nije bi'lo dovoljno. U pocetku su se genlc1 s'luzil1
neklian flasama sa 11UJdin:ilka bdksi:ta u Suvajri. U ave £lase su stavJjallli dinamit 1i bacali ih na ustase. D.olaZli,lo je do jaki:h detonacija, pa su ustase vjerovali da su gerirlci naoruzani neldm naroCitim oruzjem.
Cim se na:md povukao u sumu pristupilo se organizovanju zivota.
Form~rallli S!U akltJir-V,i zena, omla;cltine. Njihrov za:datak jle biJo da se sitaraju
o izbjeglicama, da ih sk·lanjaju duboko u sume.J b~jte. Prihvatali. su
izbjeglice koJi su dolazili iiz sela preko, Une {·~Is~aLine, 1P~rna, Co~luk
itd), pa posto bi tim uka:zali prvu pomoc, sklanJah u dublJu pozadinu.
Tokom ljeta 1941. godine gerilske cete su ojacale d pocele 'SU vee
i da .Jogoruju u sumama na <;>s1oho~enoj te11it~rij.i.. Sa~.~ se UJkazala potreba j za organizacijom v·lasti na toJ slobodnoJ ttentonJI, pa 1se uporedo
sa daljim ifo:rmiranjem partizanskih ceta, .stvaraju odbori narodne vlastti, SKOJ i AFZ.
Krajem avgusta 1941. godine formiran je prvi, takozvani ,Aktiv
fonda", u koji su h!~i ukljuceni st~riji ljud!, ~ene .j .?mladimke. Ovi:J:? aktiVlom je u prvo vnJeme rukov.od1o u DOillJ:OJ SuvaJI ·~_uka~ Mandie ..
zena u a;ktiViU su rardile: Mirlj:ka S!Dr'hac, Mi:ka ObmdoviC, Milka .Ma~snll~;c:
-Drljaca, Danica Krcmar, tDraginja Mazahca, Mara. Strbac-StoJancevic 1
jos neke. Ak,tiv £onda imao je zadata~k da .sakup~Ja. hra;m z~ PX:Ve gerilske cete, da sakup}ja odjecu .i obucu, da orgamzuJ.e •SJedelJ~e [ p~rela
za predenje vune, strikanje carapa, pulovera, ru~awoa, ~a SIJe ves za
geriilce, da pere d krpi geri.Ice, da motri na kretanJe nepnJatelJa, da organizuje seoske straze.
.
.
.
liZ akfi.va fonda lkmjem 1941. godilne iZJra-staJU narodnoos:lobod1Iaak~
odbori i odbo:d AFZ-a i nastaje orgamizovail!iji rad. Tada u Podgrmec
,
0
5??
280
281
�iz ~rva~ske d?lazi Irena KiS, ucenica Uciteljske skole. Kao politicki pozadmski ~adm~ Irena ~rga~izuje zene u Podgrmecu i Suvajti.
)~raJem.lebruara 1 poc~tko_m ~ar~a 1~4.2. g?dine stva:raju se prvi
S1ei01SJn odbol11 AF.Z-a, a u apm1u 1 maJu 1 O'PStlillls'kll oidbo:r. U seLima Gmnjoj i Donjoj Suvaj<i formiran je seoski odbor AF.Z-a. Za predsjednicu
AFZ-a u Donjoj Suvaji ·izabmna je Miljka Strihac. U odboru su radile zene: Duja Maruskic-Strbac, Draginja Mazalica Danica Kromar Milka
MasliCic-Drljaca, Mi.ka Obradovic, Mara Stoja~ceviC-Strbac Miika Jerkov.ic d. jos neke.
'
U Gornjoj. _Suv~ji z~ pred~j~dnicu je ,izabrana Duja Opacic (poginula u IV nepnJatelJskoJ ofanz1v1) a za odbornice: Sava Strbac Zorka
JerkoviC i jos neke.
'
~ selu_ Gudavc~ e;a rpredsjedniou je aza:hrana Savika Gak, a u odho;ru
~u. r~d1le M1Jeva Vuhn, Segalll {njenog .imena 'Se ne 1sjecam), Milka Koikot
1 JOS ne~ke.
U selu ,pu~enilku za predsj.edniou je izaJbrana Kosa Ognjal!lovic, a u
?dboru sru radile: Zortka OgnJ'aillOVIic, Danioa Viignjevlic i Mi,lka Stali'cevic.
.
U sel~ Bojev~~ za pre.dsjednicu je izabrana Mileva .Solaja a u odboru su bJ:le: ManJa {prez1mena se ne sjecam), Dujka JerkoviC i dr.
Sv.a ova sela su saoinjavala opstinu Suvaja.
Maj.a ~jese~a. 1942. godine £ormiran je Opstinski odbor AF.Z-a.
Za ,predsjedmcu Je 1,zabrana Sav:ka Gak, a za sekretar Milj'ka Strhac. U
o~bm-- su usle zene: Zor~a OgnjanoviC i Danica Vignjevic iz sela Pucemka. I~ Vojev~a M~leva Solaj~ ;i .Marij~. ~z Gornje Suvaje Duja Opacic.
Iz DonJe SuvaJe M1.Jka Jerikov1c :1 DragmJa Mazalica. Iz Gudavca Md.lka
Kokot i Miileva Vuli111. Koo Nan OpstilinSikog lromiteta KPJ u odboru
AFZ-a je radila i Irena KiS.
O:dho~ .i.~ redovno o?r.tayao sast~1_1ke. jednom sedmicno, a i po
potre.J:>.L S)ed1~te ?:db?ra. Je .b1l~ u. kuc~ :N1koJe ObradoviCa u Donjoj
SuvaJ-1. U IStoJ ku01 h1lo Je •s]ed1ste 1 Opstmskog narodnoo.slobodilackog
odbora.
Opstinski odbor AFZ-,a bio je pomocni organ Narodnooslobodilacko9 .o~bora u svim akcijama organizovanja oslobodilackog pokreta u
ops.t.m1: starao .se ?' svi!ll ~;;ukupljackim akcijama, sprovodio je mobiM~aC1JU, ~provodio Je ag1tac1~u 1 propagandu u jacanju pokreta. Odbor
Je £orumrao prve radne cete za sakupljanje ljetine na neoslobodenoj
teritoniji - ispred neprijatelja.
U ljeto 1942. ~odine, pred zetvu, Opstinski odhor je orrganizovao
u s~~~ol1l: selu po ~edn;.r r,ad~u cetu zena i omladinki koje su :isle na
Pens1ca Zid rad1 sakuplJanJa z1ta. Cete su imale s¥oje brigadire - zene
Starije zene su ostajale da cuvaju djecu.
·
. Zene s~ uceMvovale u prenoserujlll 11am.jenli:Ka. Orgam.ilzovale su ceste
posJete bolmcama u Vi·sovcu, Suvaji, Boriku, Lastvama :LukJiCima kasni'je na Koziam i mnogim p:rihvatnim bolnicama za v11ij~e akcija: Ze:r:e su odlazile na polozaje i borcima noSiile hramu, odjecu i obucu. P:nihk~~ P.rolaza pojedinih partizanskih jedinica starale ·su se o i:shrani i
S~JesltaJu b?tra<;:~· Zane su u siViim seihlma ops1line saracllivale sa ollTI:Ja.dins.kli~ organllz~c;J ama ~;~J•a i USOJ-a. U svim se]ilma ops,tine zene su
odrzavale pt?htiake teca:jeve: govoreno je o ra:zvoju i dljevima NOB-e.
Na ove tec~Jeve su dolazille drugarice iz sreskih i okruznih organizacija:
Rada VranJesevic, Dusanka Kovacevic, Sta,na Stupar, Jela PeroviC i dr.
U svim seosk:im narodnooslobodilackim odborima hirane su i zene. Mnoge zene su krajem 1942. i pocetkom 1943. godine odlazile u boracke jedinice. Tako su otisle: Milka Jerkovic, Savka Strbac-DukiC, Savka Gak, Duja OpaCic. Skora •sve su izginule u IV neprijateljskoj ofanz.ivi.
U toku IV nep:rijateljske o.fanzive po potrebi sam ostala na teritoriji Podgrmeca i vrsi>la duznost dana Opstinskog narodnooslobodilaclwg odbora, sekretara 'seoskog ,komiteta KPJ, a u maju mjesecu 1943.
godine izabrana u Opstinski komitet KPJ sa drugovima Jovom Grubicem, Milanom Divjakom, Mi,lankom Drljacom.
U toku IV neprijateljske o.fanzive mnogi drugovi su izginuli ili
poumi:rali od tifusa, te je poslije obnzive izvrsen novi li.zbor organa narodne vlasti i ostalih masovnih organizacija u Suvaji.
Opstinski odbor AFZ•a popunjen je zenama: Dujom Maruskic, Zorkom Ognjanovic, K:osom Ognjano¥ic i drugim. Za predsjednicu Opstinskog odbora AFZ-a je .j,zaJhrana M i1jka Strbac.
Sr,eski odhor AFZ-a za Bos. Krupu izabran je jula iii avgusta 1942.
godine u Gudavcu, u maloj sumici, kod kuce Jeke Vojnovic. Prilikom
izbora odbora p:risustvovale su drugarice: Irena Kis, Danica Medan, Sava Vul1in, olalll Sreskog komiteta KPJ i jos neki. Za predsjednicu Sreskog odbora AFZ-a izabrana je Danica Medan, a za sekretara Irena Kis.
U Slreski odbor AF.Z~a su usle zene: Savka Gak iz Gudovca, Miljka Strbac iz Donje Suvaje, Koviljka Curguz iz Zalina, Mara Sladakovic iz Dobovika, Sonja Copic iz PotkaHnja, Jovanka Dzakula iz Maj,k:iC-Japre, Mileva Solaja iz Vojevca, Joka Grbic iz Gornjih Petrovica, Danka Jez iz
Zalina, Ajsa Sertovic 'iz Krupe, Boja Aleksic iz Radica, Anda (preZJimena
se ne sjecam) iz Vranjske Mosure, Manda Culibrk iz Bos. Krupe.
Sreski odhor AFZ-a je objedinjavao sve opstinske i ,seoske odbore
AFZ-a, prenosio iskustva u radu, davao direktive za rad. Odbor je organizovao takmicenja pojedinih opstinskih i seoskih odhora AFZ-a u aktivnostima: ko ce viSe okupiti zena, ko viSe odrzati konferencija, sakupiti namirnica, opismen1ti nep.ismenih zena itd. Zatim ko ce vise obraditi napustenog zemljiSta i zemlje inokosnih por.odica, 'koliko ce zbrinuti nezbrunutih izbjeglica, itd. Odbor se, pored ostalog, starao i o zdravstvenoj sluzbi, oddavanju higijene sela. Zene .su kao koCijasi isH sa
karavanima i prebacivaH hranu preko ceste Petrovac-Bos. Krupa, zatim iz SuvaJe, Radi6a i oS'taLih sella za Hasane i za bo1niicu u KioZJiiilu.
Ove akcije su obavljane nocu, jer je po danu okupator b1o vrlo aktivan
i ometao je kretanje.
Okruzni odbor AFZ-a za okrug Podgrmec formiran je u jesen
1942. godine (oktobar). Izahran je na Okruznoj konferenciji oddanoj
u skoli u BenaJk:ovcu. Za predsjednicu Okruznog odbora je izabrana
Soja Copdc, mati knjizevnika Branka Copica, za :sekretara Jela Pemvic.
U odhoru su radi,le: :Danica Medan iz Jasenice, Smilja Raseta iz Potkalinija, Paula Humek, Trena Kis, Miljka Stt:rbac, Stana Ouilihr1k iz Tuik:Jbolhije-Lusci Palanka, Sredic .Tela 'IZ Halilovca, Dragica Lihar liz Novog (.Cadevica), Savka Gak iz Gudavca, Milka Karic iz Gorinje, Joka Grbic iiZ
Gornjih Pet:wvica i druge. Ovoj konferencij:i 6U p11isustvovali: Rada
Vranjdevic, Sefket Maglajl:ic i jos neki vojni rukovodioci.
Druga o,k:ruzna lkonferencija je oddana 'Poslije IV ne:prijateljske
ofaa1zive, avgusta 1943. godine na Dubovicima. Na ovoj konferenaiji je
1
282
283
�ry
popunjen O~ru~ni o~?or.~FZ-a posto s~ u
neprijateljs.koj ofanzivi
mnoge zene 1zg.mule 11! oNsle na druge duznostr.
Prv~ o.blasna konferencij<:)~ od:zana koncem avgusta 1943. godine u Hasanmma._ Na konrferenm1 Je b1·la pn1sutm.a predsljredtndca CootralJil
nog odbora AFZ"a za Jugos·lav.i!ju, Kata PejinoviC zatim Duro Pucar-S}a:ri, i drugi viSi partijski i .voj.ni rl!kovodioci. Na ovoj konferencijd
uce~<>tvovala sam kao delegat 1 bl'la b1rana za clana Oblasnog odbora
AFZ-a.
Lucija ObradoviC-ColoviC
FRAGMENT!
.G
284
285
odme 1938. moj suprug Petar ObradoV11C je mdiro u Zeljeznirckoj mdlironlici u SarrujeVJU i bio neraZJdveijan drug Omera
Maslica. Ovo prijateljstvo drugova dovelo je dotle da se 1940.
godine Orner doselio .sa svojom suprugom Ljubicom, rodenom Nemastil
liz Bihaca, da ·stanuje kod nas. Kako sui Orner i Ljubica biH vee clanovi
Pa:rtije, oni su uveliko uticali i na mene tako da sam i ja pocela da se
bavim ilegainim radom.
Stanovali smo u ku6i na per.iferiji grada. Pruzala je iczvanredne
mogu6nosti za odrzavanje raznih 'Sars.tan<llka. U vise navrata nama .su do1azJiLi Vaso Mi;s:k:in, Dane OJ/bi!na, Viojlo Ljuj:ic, 1Ji,VIko Josilo i j1os nlitz cLrugova i drugarica.
U toku apri<lskog rata 1941. godine, Petar i Orner su pribaVIiH od
dezorgani:wvanih jugos.Jovenskih vojnika viSe pusaka, piStolja i municije koje smo potom zakopali u bastu kraj ,kuce. Nakon uspos.tavljanja
okupatorsko-ustaske vlas.ti, nasa 1kuca postala je jos zivilji centa·r za
okupljanje komunista. Obavlja:Ii :smo razne poslove oko priprema ustanka i to je tako trajalo sve do 25. juna. Nairne, 25. juna moj polmjni
muz rPetar pao je u ruke ustaske policije, a Orner je bio ranjen.
Ljubica i ja ostale smo kod kuce jako zabrinute i bez ilkakvih sredstava :za zlvot. No, [}li:smo klonurle, nego smo nastavi1e partijs,Im aktivno,st
sa jos veCim elanom i zeJljom za osve.tom. Odmah smo obavijestile drugove o zakopa:nom 01ru~ju, ot!korpale ga i prenijele na drugo mjersto gdje
nam je rto 'bilo naredeno. Naikon jedne racije •polioije na tkomuni:ste kod
nas se s<klonio Ra1to Dugonj'ic, [ tu proveo nekoliko dana.
U decembru 1941. godine policija je uhvatila na porodaju drugar:icu Antoniju Mandmc-Henjel, rkoja je odmah bila stavljena pod s.trogi
nadzor. Medutim, komunisti su uspjeli da je izbave .i da je preko Dane
Olblillle povjere na cuv:aruje mem i N:Uisrretu Kapetanov.iCu. Ciim sam p~ri
hvatila Antoniju, uskoro je uslijedrio i pretres nase kuce. Na nasu srecu,
u kuCi je ,sjedio i 'komsija Nusret kome je uspjelo da ubijedi policiju
da to nije !ll'ikakva Antonija sa djetetom, nego njegova ses1tra Hasna.
Povjerovali su mu, ali su ipak pretresli kucu i uzeli iz nje ono sto im
se srv:idjelo. Mene nlisu malltrretilraH, jer su, pl1etrpostav;ljam vjerovali da
sam ja obicna domacica.
Nusret je odmah, nakon odlas.ka policije, odveo Antoniju svojoj
kuCi. U zelj.i da je sto bolje skloni, on je odmah organizovao Anto111ijdno
�prebacivanje u Hrasno u kucu yoje Ljujica. Nas.li smo neki fijaker Nusretovog ujaka, navukle zarove 1 tako se prebac1le. 0 svemu ovome odmah je obavije5ten Dane Olbina. Nakon cetivi dana dosao je kurir sa
koj.im smo Antonija i ja izasle na osloboaenu teritoriju u odred ,Zvi-
Soja Copic
s
jezdaiu se i rastajemo: Antonija ide na Visojevicu, a ja ostajem u ceti
Radova111a Sucura. Kasnije sam presla u Srednje gdje sam jedno vrijeme radila u kuhinj.i K!omande mjesta, a zatim sam hila zarobljena od
cetnrika Save Deri(kJonje. Posto su p:retpo>S<tavljali da sam katol:kunja, jako su me maltremrali i htjeli su da me strijeljaju. Na srecu meau njima
se zadesio jedan moj komsija i zauzeo •Se da se ta odluka ne izvr5i. Na
teri•toriji koju su kontrolisali cetnici ostala 1sam sve do :kraja 1942. godine, ali sam i pored toga, Maino odr.Zavala vezu sa nasim drugovima u
gradu i pocetkom 1943. godine, usia sam sa jos dvanaest drugova u VI
istocno-hosansku udarnu brigadu.
Ulazak u hrigadu za mene je bila posebna radost, jer sam se u
ovoj jedinici ponovo srela sa ·svojom drugarioom Ljubioom Ma§lic. Kafuo je Ljubica bila borac bnig:ade jos od njenoga osni:vanja, to je ona
mogla danima da mi prica o borbenom putu ,i uspjesima ove nase prosiavljene jedin:ice. I ja sam pricala Ljubici o ;svemu onome .S.to sam prozivjela tokom 1942. godine dok sam ISe nalazila pod cetnickim tutorstvom.
DJECOM I HASANCIMA U USTANAK*
'z
f
a ust.a~nalk smo poceli da se pm:prema~mo Jds ni''e 27 · jula.
~ t
le u
Branko J. e ipak prevaren i u~tase su ga o ve elk· ll.,ks rpsau ga
ku K
N •sama <ne ;zjna.m o I. o
puta
i odveli. Uhapsili su
ga pred mOJ1m oc1ma.
•
•
•
•
•
v
traziliz.~~kr9.~ n~~~fz~enadillu~uimct. uhv~tili
Zajedno sa Ljubicom ucestvovala sam u nizu borbi. Kao referent
saniteta batwljona ona je odlicno obavljala svoju duznost. Zbog hrahroSitli i pozrtvovaniOist:Ji drugoVli su je neohieno a1Jenrr;Li i postova1i.
U toku VI neprijaetljske ofanzive nas bataljon je bio odsjecen i
bHi smo blokirani sa svih strCl'Da. Ja ·sam se nalazila uz Ljubicu koju
sam jos od ranije nosila kao teskog tifusnog bolesnika. Za vrijeme proboja cetnici su nas pratiH u samu stopu. Vidjevsi da ce nas pohvatati
· Ljubica mi je povikala da je ostavim i bjezim, ali ja sam se kolebala.
Na to je Ljubica ponovi-la svoju zelju i vee bila aktivirala bombu. Vidjevsi da sam i ja na domaku ruku cetnika, nas mitraljezac je osuo rafal
i na taj nacin uspio da spasi bar mene. Prethodno skrhana bolescu Ljubica je okoncala svoj mladi zivot na Baturi 30. aprila 1944. godine.
Njen liik supruge, borca i komuniste ostao je zauvijek urezan duboko u
moje sjecanje.
1
Ale Terzic, vojn_i .P?.vjerenik. ~a s:e~, .J:>.io je zaduz:lo za tfeb~~cj:
Hasana po ustaniokoJ 1 Oist.o pa:t1J~.koJ ~1191· .~opr~gelasti p;lje ustanka.
da se bnine 0 vrsidbi zita u Ha~amma, OJa J
.
Dode
~n ~~1~,ohard:o~d~~~ is~~~~i
~ odnesi Bran.kk r;n!u
u tome
ObjaSIDio mi je d<~; Brm;~o glad~Je .u .zat~ru.eJ. zabranjen pristup
ne mo~ pomo6i ni naJodamJ'l KruplJ~~1'·iet~da pJrije iSVih rekao .kako
zatvoremc1ma. u sreskom z~tvoru. ~le
Jb
. d'" ustanak. Ja u to
v
bT
· erne 1 kako ce se u rzo po 1c1
se vrse oz 1 Jne pnpr
.
.· v d 'I a sam ·se 1_k;0 hi to mogao da se
1
nisam .u poc.etkul!l11kl10&'10 ':Jerx~~kea k~u0~ me je hrabrio i govorio da ce
pobum protiv •to 1 e SI e '1. VOJ
. .
k .
t
ubrzo do6i t:r~nutakk kkada c~mod otdetb\JB.erap~oap~:nf~u;od:~ ·~u je ustaski
Branko Je ne a o usp1o a .o · v .
,
·, b' v· v··t 1 u Hasan1ma ...
.
logormk MuratbegoV1C, 1VSl UCJ e J .
rI Je v d casa ili cak
. istog
Muratbegovic je pustio Branka IZ zatvora, a
nesto prije pos.Jao u Hasane nasoj kuoi grupu ustasa a ga ponov0
uhvate i sprovedu u Krupu .. ·.
v
Ali, na srecu, nije im Ito v.Ise poslo za rukom .
.Mislim da je bio
se
ponedjelja~k, s~up~
1
se
ne:J?n~j¥di~oX::~d~e ~~~o~
Bozo .~ova~o:Vi~, kno~.B~a~k_o, ~:t~ilo j~~~ ~:aje dosaop trenutak kada
varati sta bi 1 , a o . I: ec Jm J asnosti zivoti ne samo muskaraca nego
treba nesto :p_reduzeti,. Jer s~ u ?Pb' . prvi dogovor za ustanak. Bio je 28.
5
10
i zenskog sv1~eta. To J~,du va~:,
jul 1941. godme, drug1 . an pos o su u Drvaru planule prve puske osvetnick e.
286
287
.
..
* Preuzeto 1z e d'lCIJe ·PODGRMEc U NOB ' Zbornik sjecanja, Vojno-izdavacki
zavocl, Beograd 1972, knj. III, str. 323-324.
�Taka okupljeni, .sutradan, naoruzani sa nekolilm ka:rabina li lovackih pusaka, krenuse na 'kasarnu u Benakovcu. To je bio znak za pocetak narodnog Ulstanka u nasem kraju.
Dosao Dusan Raseta k mojoj kuCi i jos izdaleka rkazuje:
- Sojo, poceo ustanak.
- Ustanak!
- Gde ti je Rajko?
- Evo ga u :kuOi.
Rajko aim cu nas razgovor SJtvori se pred nama i 'icZ istih stopa
krenu kuCi RasetJinoj da cuje i vidi o cemu je to rijec.
Zatim mi pred kucu banu Miran Drljaca i on ce jos .izdaleka:
- Ustanakt Poceo ustanak!
Poslije njiho!Vog dol<l!s:ka U:bm:o su osnovani i narodnooslobodiilaCki
odbori u Ha:sanima i drugim selima. I mene .su odmah predlo:Zili i izabrrali u NOO Hasana. Branko se u prvi mah, ka:o, protivio mom izboru
u odbor, obrazlazuCi to time da sam vee starija zena i sama kod kuce,
jer su cak li moju kcerku Smiljku vee bili izabrali u NOO u Potka:linju.
Branko je vee tada bio odreden za politiCkog komesara u Komandi gerilskih odreda Krupa ~ Sana.
Da bi se sto holje organi:zJova:la pomoc ustanicima, narocito oko
prikupljanja hraJne, odjece i obuce, te brige o .ranjenim drugovima, ja
sam odmah pocela da radim sa zenama. U nasoj kuCi, ad u kuCi lTgara~na, odrtavani sill raZJDii srustaJnci. Omlm:liina se bas u na:soj ku6i pocela
okupljati odmah posHje ustanka. Smiljka, kci mi, hila je ispred NOO
Potkalinja zaduzena za rad s omladinom, a pored Branka je i Rajko
bio na ustanickim polozajima.
Surepila sam za svoje sinove, jer je Branko bio nevjest vojsci i
pusci. Blo je vojnik jedva pola godine. Rajko je pak bio suviSe mlad,
a ,v.rlo plahe rmravi. :Prica se kako moj Branko nikada nije bio dobar
vojnik, a meni wejedno. Ne bi mu se to bas moglo red, bar za ono vrijeme u pocetku us,tanka 1941. jer je ucestv:ovao u prv.im akcijama. S1to
se Rajka tice, ne samo da se brzo istakao ka:o hrabar i neusurasiv horae
nego sam se i ja u to [icno mogla uvjeriti. Vise puta su dolazile vijesti
da je moj Rajko poginuo. Na jednu takvu vijest ja briznuh u plae, kad
H Raj'kJo n:ocu iznenada pdlazi kuai pjevuseci ...
-?
- Pravi narodni ustanak, sve je kako treba.
- 0 cemu vi ,to meni?
- Treba sad da idemo u Majkic-Japru.
- Pa valjda je Majkic-Japra nasa.
- Jest, ali treba iCi tamo, kazu da su Rusi bacili oruzje na Radanovom polju.
.
- Rusija, ej Rusija!? ... iDaleko je Rusija!
U Majkic-Japru iSH su d. moji sinov.i. Stigli su do Simu:nina gaja
ali ne bi pusaka, ni traga ni glasa od Rusa.
'
Ustanici su vee bili spremni da ~du u nove akdje. T•rebalo je iCi
na ustase u, Velikom IDubov:i,ku. rPoslije nekoliko dana kaJw je bio pobjegao od rkuce, Braruko ponovo banu meni j rece da na brzinu i!Specem
kruh-dva i da nesto hrane odmah donesem na polozaj.
U a:kciji na VeJi:k·oan DU'bovilkm, nei.ki ustanioi :kojirma :su ustase pohili
najblize ukucane, onatko ozllojeden,i, poceli :su da 1Se osveeuju muslimanskim zenama i djeci. Moj Bnvniko 'Se usprotivio i 2:amalo d njega ne ubise.
- Ne dirajte zene i djecu! - govorio je on.
- :K!o tebe pita sta!? - protivili su se ozlojedeni.
- S.ta su vam krive zene i djeca ...
. J;spe~Ia sam dva hljeba !i. spremila u torbu nesto hrane, sto je bilo
pn mc1, 1 po Bnmkovom ~ahtjevu tog .istog dana posla na polozaj da
to odnesem ustanicima. Tako je, od ta dva hljeba, pocela moja wkthrnost. u ~arodnoos'lobodilackoj borbi, akHvnost koja nije prestajala do
posljednJeg dana rata.
. . Vee u ystanku s~o i~~H i prye n~se ranjenike. ~Tebalo je nabaVIitl platno 1 navodne lJekanJe za vidanJe rana. SakuplJali smo platno
kestenovu vlas, rakiju za :Uspiranje rana. Prva nasa ustanicka bolnica ~
Podgrmecu bi~a je u LukiCa ku6i, pod samim Grmecom u Ma.'jkiC-Japri.
. _Ja s~m ~~ala mnogo ~yoj·ih } kucnih ;i ~seoSikih poslova, jer sam
bila 'l musko 1 zensko u kuc1, pa cu 'Branku kao prigovoriti.
- Zar nisi. iBranko, mogao n:ikog drugog odrediH za sve ove zada:tke nego svoju mdenu majku?
- Pa tJi s:i, maj~lm, sa:ma to zeljela!
Vrije:ne je proJazi:lo. U:stanak se razv.ijao. Nas .Podgrmec je bio
slobodan. Ziv:ot na s}obodnoj teritoriji se normalizovao.
. Ub~zo _:SU u nas kraj Migli i neki drugovi 'iz Banje Luke. Medu njlima Je h1o Sefket Maglajlic, zatim Dusanka Kovacevic a Rada Vranjesevic, koja je, u pretpos,ljednjoj godini rata, junacki poginula za vrijeme desanta na Drvar, 25. maja 1944. godine.
288
289
:K!o da 'izdvoji najvaznije od toliko pojedinosti i nezaboravnih uspomena ilZ prv:i1h godiiiiJJa narodne revolucije, od priiikJu,p[jlaiiJJja hrane i
drugog do politickog :rada. Morali smo voditi osobito brigu o ranjenicima, a njih je bilo vee u prvim borbama. Duze vvijeme u nasem Podgrmecu bile su i vece partizanske bolnice. Tada je, na primjer, u Grmecu
bila i Centralna partizaJnska bolnica. U bolnici je ne8to •ranije bio i moj
Branko, jer je dobio tesko zapaljenje pluca. Drmala ga je groznica, ali
lijeka niotkud, pa cak ni soljke caja ili topla mlijeka. Nije hilo ni ljekara koji bi mu kazao sta mu je i Cime da se 1ijeci. Na srecu, pronaSia
sam nekog bolnicara i odvela ga Branku. Branko me je izgrdio sto sam
dosla i sto sam smjela da ostavim ostali namd i djecu, ali p:restade
cim sam l'ekla da sam do vela ,;dokto.ra". Bio je to, u ·Stvari, jedan priuceni sanitetlija, krsan neki momak od Banje Luke, i vrlo prostodusan.
Sjecam se, stalno je pjevusio pjesmu: ,Zeleni se zimzelen, zenicu se na
jesen". Kasnije sam se ra:sp:ttivala za njega, ali sam saznala da je nastradao u ofanzivi.
Posta nismo imaM svoj1ih tvornica, a ni mogucnosti da kupimo
zavojni materijal, jednom nam je dos1o na pamet da ~same tkamo zavoje. Podem ja u Potlkalimj.e ndkoj FadiLi, ko1}a je znala urmiljece tankog
i uskog tkanja domaceg platna. ZamoHm je ali ona ne htjede da mi pokaze sta ma. Nesto ka:snije pitao me Haj11o Kapetanovic kako se dr2e
zene u Potkalinju i hoce lli da pomazu nasu vojsku. Ja mu kazem da su
u ve6ini dobre i da pomaZiu us.~nidima, a:1i sam spomenula neke zene,
medu njima i FadHu, koja je odbila da nam pomogne. Nakon toga su i
one tJka,Ie za potrebe partizanskih bolnica, a Fadila je u tome jedno
vrijeme prednjaaila.
R:ad za partizane - izrada carapa, vunenih majica itd. - ili, u
~tvari, neka vrsta kucne rradinosti u Podgrmecu hila je toliko razv,ijena
19 Zene BiH u NOB 1941-1945.
�kao u nekoj manjoj tvornici. U jesen 1942. godine priredili smo izlozbu
vunenih pletenih carapa, rukavica, prsluka i salova za partizane.
Ja sam bila vee staYJija zena, pa su se mnogi pitali i cudili kako
mogu da ostavljam samu kucu 'i otkud mi tolika snaga da ta1ko reCi danonocno radim za narodnooslobodilacki pokret. Moj rad - iako o tome
ja .i ne treba na pricam - mnogima je pos,luzio za uzor pa 'Se cesto
u Hasanima, i dalje, govo:dlo: ,Kad maze Soja Copic ... ", ,Kako moze
stara Soja ... " itd.
'
Konferencije zena, omladtilne i dtrugi sastanai odrzav.alli. su se vrlo
cesto, sedmicno po dva-tri puta. Nasa je kuca bila partizansko s!YediSte.
U njoj je odrzano mnogo sastanaka, Ja sam se trudila da budem ne samo aktivistkinja nego i dobra, gostoljubiva domaCica. To je na sve koji
su sa mnom Mradivali i bili ugosceni noHko djelovalo da su o tome prepricavali u Podgrmecu.
Osim toga, moja je kuca bila i stjeciste izbjeglica d. sirota, djece
koja su ostala bez ·wditelja. Izbjeglice su, u stvari, najvise i vodi.Ie brigu
o domaCinstvu, jer clanovi porodice nisu mogli. Kod mene je bila Desa
Kljajic, nesretna zena ko}oj su na kucnom p.ragu zaklaH muza, svekra
i dijete od dcvet godina i zapalHi ih u stali. Desa je hila iz sela PiStalina, preko Une. BHa je vrlo radiSina zena, cestita .i postena. Kasnije se udala za Radu Koncara. Pod strasnim utiscima porodicne tragedije i uzasnih slika koje je vidjela cesto je gnjevno spominjaJa
ustase.
Odmah 1941, kada su birani narodnooslobodilacki odbori i odbori masovnih organizacija, izabrana sam za predsjednicu u Hasanima.
Ubrzo sam, pocetlmm 1942, primljena i u clanstvo :KPJ. Taj dogadaj
mi je ostao u radosnom sjecanju i on mi je ostao nezabo·ravan kao
jedan od najdrazih u mom zivotu, taka da cu ~se prijema u Partiju
sjecati dok sam god ziva. Ja sam, u ~stvari, :i prije zvanienog prijema
u KPJ prlsustvovala partijskim sastancima, i to odmah poshje UJstanka 1941.
U mojoj kuCi, u Hasanima, odr.Zana je i Okruzna partijska konferencija za bihacki okrug. Bilo je to u 21imu 1942. Na konferenciji su
hili i Duro Pucar-Sta-ri, dr Mladen Stojanov:ic, Sefket Maglajlic, Haj.ro
Kapetanovic i drugi.
Moja djeca - i Branko, i Rajko, i Smiljka - sve troje su primljeni u KPJ jos u 1941. godini.
Partijskim saJStankom na kojem sam ja primljena rukovodila je
Paul~ Hume1 i,z Zagreba. Od zona u Hasanima prva sam postala clan
k
PartlJe. U prvo vrijeme u nasoj partijskoj celiji hilo nas je svega petero, a kasnije se taj broj povecao.
U 1_942. godini izahrana sam i za predsjednicu prvog sreskog adbora AFZ-a. Isto tako, h:Ha sam clan sreskog i okruznog narodnooslob~dilackog odborra. Kasnije sam bila izabrana !i za clana Sreskog ko~
ill11teta KPJ, te sekretara partJijske celije u Hasanima. Bila sam i vijecnik na d:nugom i trecem za:sjedanju ZAVNOBIH-a, a 1trebalo je da
i~dem i na rprvo, aH nisam mogla jer 1su me ~sprijecili ne!k'i drugi zadaci i okolnosti.
U ljeto 1942. oslobodena je Bosa:nska Krupa. Ja ni'sam otisla u
novooslobodenu varas, jer sam ·imala pune ruke posla u slobodnom
Podgrmecu, u Hasanima i do Gmnje Sanice.
Irena KiS-Calo
JEDNO TESKO LJETO I JOS TEZA ZIMA *
stanak u Rudicama je poceo 30. jula 1941. oko 2 5ata poslije podne. Ja sam se bas tada zatekla u samoj carsijici.
Odjednom sru n:iz putelj:ke i puteve, sa sv:ih stmna, ljudi poceli da silaze na cestu. Pogledala sam napolje i v:idjela Stanu Stupar,
koja je iSla nruprtijed i nos:ila orv:enu zastavu. Stanu s·rum poznavala
odranije, a i mnoge druge koj.i su iSli za njom. Ja .sam s.e odm~.h
ukljucila u kolonu, u grupu sa z~s.tavom. P:osto u samom JJ:?-Jes~~. ruJe
bilo neprijateljskih .s111aga, usta:r;.w1 su . be~ borbe, u fuo~o~1, 1~1s~1 do
zdjelZJlllicke stanice, demoliilrahl. je, pobdah telefionslke ~lilllDe 1 msta..
~a.cije i na pruzi ~i:zmedu Rudica i Novog, u Tjesnjaku, srus1h voz.
Prema meni rse niko nije neprijateljsrki ili s podozrenjem odnosio jer su me ;svi dobra poznavali i znali da radim s njima u organiz~ciji ,Seljacko kolo". Moj otac je bio na zeljeznickoj stanici. Ni
njemu nisu 111ista ucinili, vee .su naglasavali da .im je cilj samo da pokidaju telefonsku mrezu i uniste sta?icn~ i~stalacij~: Otac se ~ cit~
vom poll'odioom povukao gore u selo 1 smJestw u kum ZaYJka VuJatovlca, koji ih je svesrdno primio. U toj kuCi su ostali dva-tri dana. U
meduvremenu su jace ustasko-domobranske snage dosle iz Bosanskog
Novog, razbile front i ;potisnule ustanike dalje od komunlikacija. Zbog
takvog razvoja situacije moj otac se morao vratiti na zeljeznicku stanicu, na svo.ju duZ:noM. Zajedno s njim i ostalom porodioom, posla
sam i ja ...
... U pocetku je izgledalo da ce sve nekako u miru da se svrsi.
Ali neprijatelj je ubrzo op.ravio zeljeznioku prugu, pa .su redovno P?celi da idu transporti prema Bihacu. Nekoliko dana nakon toga Je
vladao mir ,j ljudi su se prema naredenju ustaske opstine svaki dan u
odredeno vrijeme javlja1i vlas~tima. U stva:ri, to je bio ustaSiki manevar
kojim ·SU, zapravo, htjeli posti6i to da s~ sto vise Ijudi sakup;i na jedIl!om mjestlll. I zafi,sta, iwenad111o su Jednog dana pokup1h SIVe te
}jude koji ·su se nasH u carsijici i jednostavno ih, bez ikakvog. razlo!?~
i objasnjenja, odvodili i strijeljali, Hi ih ubijali na druge nacme. B1:h
su to strasni dani u Rudicama. Ustase su mnoge seljake poklale dolJe
.
U
* Preuzeto je edic1je PODGRMEC U _NO~, zbornik sjecanja, Voj_no~zdav~cki
zavod, Beograd 1972, lmj. I str. 701-;706 1 kn:J. III str. 73_Q-733,_ gd]e Je ~bJ<;tV
ljeno pod naslovima: S domobranskun vodmkom u partzzane 1 Na zave}amm
290
291
prtinama.
�oko mosta i u jednoj supi kod ducana izdajnika Borda Oljace, krivca
za smrt seljaka koje je za:veo. Prije nego ce ih uhiti, ustase su svoje
zrtve natjerale da same sebli kopaju raku.
Mnogi mjestani Srhi 'su u strahu od ustaskih zvjerstava bjezali
i k nama, na zeljeznicku stanicu, nadajuCi se da ee ih otac, kao Hrvat
i njih~v pri_jatelj, moci da zastiti. Otac ih je pustio u zg1radu i neke
smJestw u Jedan prazan stan na prvom ;spratu, a one koji nisu mogli
tu d~. stanu odv~o je u podrum .i dobra ih zatvono. Ustase su vrsljale
po CIJe:lom sdu I, namV1111o, dolazJI:le do stanlice. Mozda ih je nd\lo i obav;ij~st1o da nu ~:~a s<l!kriiVenJil~ ?rba. Meduuim, o;tac se ffi116rgJi6no UJsprotLVro svakom nJihovom poik:usaJJU da udu u s·tan~rcu govoreCii da za Sltanlicu on odgovara i da nd.Jmme ne dopusta da napada njegove su:sjede. Tako
su, bar tada, svi t'i ljud:i saouva.Jii zivot.
Naprednij.i omladinci i stariji !judi nisu ostali kod svojih kuea u
Rudkama, vee su se povukH prema RujiSkoj ...
v
Us.~~,ro je o1tac boo pozvan u Bos<l!l1Js1d Novi. Zajiedno s nj.im posla sam I Ja ...
Vif'a:tiJa sam se kuCi u kojoj smo se smjestili, ali su me na ulazu
docekali jedan policajac li. jedan vojnik J narec:HlLda podem s njima.
Posta nisam bila obucena, zatrazila sam dozvolu da uzmem kaput.
Obojica s:-x posli za !llnom 13- kueu i kom?·tno ·sjeli za sto na kojem je
upravo b1la pos,tavlJena vecera. To me Je tako revoltiralo da nisam
htjela ni da se presvlacim, vee sam samo uzela kaput i traz:iJla da
smjesta krencmo. T.rebalo je, kako su mi oni jos na ulazu objasnuli,
da se javim kotaTislkom predJSJtojnliku. Sdlazeai ni1z snepenJice, srela sam
s~ ·~ ocem, koji ~~. upravo yrae~o kuCi i pmst.o se preneraz1o kada je
v1d10 da me pohciJa odvod1. M1rno .sam mu rekla: ,Ne boj se, uhrzo
eu se vratiti", - i izasla.
Jedan policajac je dobro zna:o mog oca, koji je dugo zivio ovdje,
pa je na ulici rekao vojniku da me puste naprijed, jer da je sramota
da me vode izmedu sebe. Medutim, ja sam vidjela toliko krvi, jada i
smrti da ni:sam mogtla misliti samo na sebe i svoju Hcnu situaciju.
Smatrala sam ,se pripadnikom navodnooslobodilackog pokreta i komunistom, iako tada jos nisam hila olan Partije, pa ·sam se osjecala
ponosno i prkosno s<l!m isla u zatvor. Ta:ko smo p.roduzili zajedno i dosli do Kotarskog predsjedniStva, kako se tada zva1o :sjediste sreza. Znala sam da su ,kancelarije na spratu, pa sam upitala hoeemo li da podemo gore. Policajci odgOIVodse:
- Ne, ne, nego ees ici dolje.
I odveli su me u zatvor.
U cdiji u koju su me uveli nije hilo ni,fuoga. U jednom zidu bHa
J_e ;:~ka~va pee, tako .?a se P'?r~d nj~ culo Sta se desava u susjedm.oj
cehJ'l. Nisam mogla msta da vidim, ali sam cula kako ljudi jece. Moja
je celija hila potpuno p:razna, cak ni palace nije bilo. Sarno goli cement i zidovi. Ga:re, visoroo na jednom zidu, bio je nekakav prozorcic s resetkama. To je bHo sve.
Odjednom sam se trgnula zacuvsi iz hodnika ocev glas. Nairne,
kada je vidio da sam uhapsena, otac je odmah posa:o da nade svog
prijatelja i Iovca Adama Curka, koji je bio ,fuotavski predstojnik u
Bosanskom Novom. Taj Curak je 1imao naprednog sina, Kazimira, koJI Je ubrno poslij~ toga otiSao u partizane i poginuo u Budimlie-Japri
14. marta 1942. Curak je pristao da interveniSe za mene, pa su me
vee to vece ,izvukli iz zatvora i smjestili u jednu sobu: go~e u ~an.ce
larijama. U toj kancelariji s~m pre;:ocila. vU s~var~, b1!a Je to JeZIV~
noc. Iz susjednih t.Soha se u 1sto vnJeme culo 1 svJranJe gramofona ·I
jecanje ljudi . . .
.
.
v
v .
Dok sam bila u zatvoru moJ otac se vrat1o na duznost na zelJeZnicku stanicu, tako da sam odmah, Cim sam pustena riz zatvora, pos!a
s njim naza:d u Rudice,. U prvo .:'rij~me sal? ~e p~itaji~a da se ne bih
Cime eksponirala, jer Je u IStamcnoJ . zg~ad1 bio chslociran vo~ domobrana koj.i su cuva:H stanicu i_ pa.trorhrah prugom ..P.retp~staVlJa.Ia ISaill
da domobrani znaju da dolaz1m IZ zatyora. IV!edutm~, taJ. vo~ Je br~o
dobio smjenu i otis·ao, a zamijenio ga Je drugi, u lmJem Je bio vodnik
Ivan Oroz iz Siska...
.
Seljak Go jlko Makd:vic je bio pa:rtJiz~s.Id kurir i ~es~to do~az;o na
vezu dolje u Rud!ice. Jednog dana se SipUJstJI'~ sve do Sl~a~Ice. Domo Je, t?boze, pnnu vre6u neika'kVJih kuikiu~~a, d.a bi se,. pod J.lzlilkom da. prod~Je
te kukuruze, probio u samo ne:priJat~ljsk~ gmJezdo. U to~e Je ~~:p1o.
Pro sao je izmedu domobrana I dom? mi. p~ruku. vod MI~a~.a ~I em:.
Drugovi su trazili da sakupim i posalJem. :Im. sto vise mumCIJ~ .I oruzja. suo se tice municije, odmah sam ociJen~la, da zada!ak niJ~ ta.k~
tetak, jer su i domobrani bili dosta ,Jezerm, ~a ne . kazem alJka':J.}
neoprezni, pa sam mogla, uz nesto viSe v~mjelosti, ~~ 1m. uzmem pnhcnu koJiCinu metaka. Ali sto 1se tice oruzJa, stvar mJe b1la tako JednostaVllla. U prvom redu zato sno se od o:uzj~ n1su tako. reCi odvaj~li _i
svaki je bio zaduzen puskom ;i puskomitr.alJenom, te .bi odmah. p~Jml
jetio da mu je to o.ruzje neko uzeo. I drugo, u slucaJu. kada b~h 1 uspjela da neprimjetno WJmem neikoHko pusaika, .ne b1h se m sama
smjela duze zadrzati u stanici, jer bi prva sumnp pala na :mene, p~
hi :me smjesrt:a uhapsiili. Za odlaz~k ~ partizane pak t;eba1? Je ohezbi:
jediti vezu i siguran p11ihvat, a Ja msam zna·~a ka:d ce mi, se ukazat~
prHika da uzmem oruzje. OdluCila sam ~da sacekam ~ak~ ce se s~v~1
dalje razvijati i da uz to i sama pokusam da stvonm sto povo.ljll1JJe
us~love.
292
293
S domobranskim vodnikom Ivanom Orozom cesto sam razgovarala li on je dosta otvoreno izraiavao svoje nezadovoljstvo prema ustasama i stanju 1koje 1su oni istvorili. U poce1.1l\JU mu. n'i1
sam vjeJrov~Ia, mislila sam da me p.rovocira, pa sam ga samo podsticala da govorJ ...
Na njegov zahtjev, pomogla sam mu da uspostavi vezu s Mi.lanom Licinom. Nasli su se u jednoj napustenoj ku6i, razgovarali o raznim p.itanjima :koja su obojicu interesirala i n~ k:aju se dogo~oril~ da
Oroz pripremi svoje domobrane da se predaJU I predu partazamma.
Oroz je ra:zgovarao sa ·svakim vojnik?m po:naosob i dos~a i~ je
pdstalo da p:odu :s njim u partizane. Med~tim, sv1 su se u poslJe~nJem
trenutku pokolebali, tako da smo morah da krenemo na:s dvoJe sami ...
Docekalo nas je mnogo Rujiscana, pa je odmah poc~lo b~oj<l!r:je
metaka. Sjeeam se da su ~zbmjali oko 500 komada, a puskomitra:lJeZ
koji smo donijeli bio je jedan od prvih na tom terenu.
Milan Licina me je, zajedno s Ivanom Orozom, poveo u .~tab
odreda da bismo Danku Mitrovu ispricali sve sto znamo o nepnJatelju. St~b je tada bio u kuCi Vlade Kaniea na cesti u. ¥ajk,ie-Japri. Danko se srdacno s nama pozdravio i potanko se raspitivao o svemu sto
je bilo rna u kakvoj vezi s neprijateljem. Po.slije toga razgovora rasta-
�la ·sam se s Ivanom Orozom. Ja sam ostala u stabu do odluke o mom
daljem rasporedu, a on se s Milanom Licinom vratio u jedinicu.
Krajem 1942. godine i pocetkom 1943. radila sam u Sreskom komitetu KPJ u s1oihoc:Ln:oj Bosansllmj K111upi. U komitetu su tada ra:d:iJ1i
Miso Bundalo, Dane Babic i Sava Vulin, dok je Pirika Siber radila u
opstinli Otoka, koja je takoder tada hila oslobodena. Kada je u januaru 1943. pocela cetvrta neprijatelj.ska ofanziva, Bosanska Krupa .se
nasla na putu koj•im su se povlaoi.Ie izbjeglice it Banije i jednog dijela
Krajine. Da bi se taj narod nekako prehranio, komitet je naredio da
sve pekare u vavosi rade neprekidno i da se peceni hljebovi :iznesu na
stolove razmjestene pored ceste, gdje ce .se besplatno dijeliti na:rodu.
Kada je priti,sak neprijatelja postao jaoi, komitet je dobio naredenje da se povlaCi prema Grmecu. Moj zadatak je bio da prenesem
arhivu Sreskog kom1teta u Okruzni komitet. Arhiva je hila smjestena
na kola koja je vukao jedClill konjic. Negdje oko jedan sat poslije podne nasla sam se u velikoj koloni .izbjeglica 'sa Banije koju su odjed:nom
napala dva awona. Jedan je naHjetao sa cela, od Gudavca, a drugJ sa
zacelja, od Bosanske Krupe, mitraljirajuci nezasticeni narod. Suma je
hila gola, pa n.ije mogla pruziti nikakav zaklon, a uz cestu je hila brina. U koloni je nastao metez, narod se nije imao gdje s·kloniti, vee se
pri svakom naletu pribijao uz brine. Neko je ~omandovao: ,Ne bjezi! Ne bje:lJi!" Ja sam os;luS:nula sum motora i zakljuoila da nii'su u p.iJtanju samo dva aviona, vee da Jh dolazi jos nekoliko. Prebacila sam se
proko ceste i nasia na njivi neik:akvo udubljenj·e slicno krecani i tu se
uvaiila. Konj i kola su ostali na ces;ni. Tek sto ·sam nasla zaklon, naiSlo
je desetak novih aviona koji su poceli da bombarduju ·kolonu. Divljacko masakriranje golorukog naroda trajalo je sve do pred zalazak sunca. Bilo je dosta ljudskih zrtava i pobijeno je mnogo konja i volova.
Meni se nije niSta desilo, a1i sam - kad sam po odlasku aviona u:stala
- bHa prosto osamucena od napetosti u kojoj sam provela cijelo to
pos11ijepodne u onoj rupi. Sisla sam na cestu, ali mojih kola nije bilo
nigdje. Konj.ic je otisao sam naprijed. Negdje je kola nasao Petar Vu1in, pa je Siklonio arhivu u jednoj kuCi pored puta.
Nije prosio mnogo Vlremena, a nepr:ijatelj je zauzeo Bo,sans.ku
Krupu. Komitet se zajedno s Komandom mjesta nasao u SuvajJ, u
jednoj kuci pod samim Gr:mecom. K;omanda mjesta je uspostavila telefonsku vezu, pa smo i mi biH povezani s Okruznim kornitetom, cijJ
je sekretar tada bio Slobodan Marjanovic. Pitali smo ga sto da radimo
s arhivom i on nam je odgovorio da je prevezemo k njima, u Okruzni
komitet. To je bHo pred vece. Uvece pak vidjeli smo po oijelom Podgrmecu signalne rakete koje je neprijatelj ispaljivao. ZakljuCili smo da
nam je presjekao sve puteve i da ne mozemo predati arhivu Okruznom
komitetu. Sacekali smo jutro i poceli da se povlacimo prema Rrisovcu,
putem ka Bo.san:skom Petro'Vcu, ali je Grmee vee bio opkoljen sa svih
strana. Arhiv.u .smo sak:JriH i ostavi.Ji u d<-uci koju 1smo m.apusti1li.
U Bosanskom Petrovcu nismo nasH nikog, sve je vee bilo evakuisano, pa smo produzi.Jti dalje prema Drvaru. U Drvaru sam nasla Hajru
Kapetanovica 'Sa svim olanovima bihackog Okruznog kom1teta. Hajro
je nekako uspio da ih na vrijeme povuce sa terena i okupi na jednom
mjestu, tako da su bilJ svi zajedno. Tu je bio i V~ljo Stojnic, clan
Oblasnog komiteta, zavim stab Cetvrte divizije i ·razne druge ustanove.
Mallia sam druga Stojnica da me uputi u neku jed.inicu, ali on nije na
v d M'dV" ·v . u Oblasni komitet da pita gdje
to pDistao. <?nda je J?zeva
I' ZIC -~~~.i odredio. da idemo prema Glada se uvrst'Imo, ~a JC Duro Au~ar KapetanoviCem i ostalim rukovomocu. Medutim, Ja sam s~ aJro~
·d".
se razdijelili na dva
0
diocima bihac.kog ~_;:eza pokla
T!ced:~~ ' J~ k~em sam b1la i ja predijel~: jedan Je ot1sao pre o 1 e, a
.
tk
rna Satoru.
·v .
.
Grahova ali se tu nismo mogh proOd Ticeva smo Ish ~ pravcu . L
Nu lasicu Staretinu i Sator.
b1ti, pa. smo onda krenuh nk ~~~ ugbriga~om i 'jos nekim jedinicaU koloni zajedno s O.smom raJ•Is
u nekakvim bajtama i onda se
rna isli smo prema R~.rama, pbedoclc~je je hila veoma glatko od zalepentrali uz neko. go.lo I srtrmo ~r ko us on jer ·smo vrhom oipela i ~un
denog snijega. BJo J~ to vr~o teza
l~du' da bismo mogli iCi napnJed.
dakom puske mma~I dupsti sto~en~ o lakse iCi, jer je do.sta sirok p~t
Kada smo se popeh, mogld s~ 1. gd. u koloni su bili vee izne:nogh,
vodio prema Rora.ma. Me utim, Jl?' 2IaustaviJ'ali i htjeli da spavaJU pol d · I' ·
stal1 pa su se mnogi
k ..
ec'
izg a nJe 1 ·I su
,
· .
. , I da dlizem iz sni'jega one OJII .su ".
red pi11:line. Imala sam d~'s:ta pas a . i nes avanja. Osim toga Je biio
biM gotovo s~a:svim o:t_uplli ko~. ~ladia ovoJ' ~trani bio mekan, pa se pri
dosta tesko :ici po ·SmJegu, OJI Je n
?.r
svakom koraku propadalo. . .
am i sama vee sasvim preISla sam tako neko v~IJen;~, aVol~~ szat; sto sam taj dio puta
morena, dozivljava~a. halucn~aCIJe.
Jb da sklonim dva ranjenika u
iSla s bolnicom, pnvildalo mi s~ da . re.l~ b I'gu o nJ'ima i o njihovom
..
.
neku kucu, pa su me m drugovi .povJeri 1 r kuca je cas lmaIa vra t a,
..
"rna ta
smjC.Staju. Medutim, u moJim pnvi e~~Ciia jer sam osjecala odgovorcas je btiola J:>ez. njlih. s~kasko ~f~~enalazila iziaz - kako da iih smje0
nost za ra~Jem~e, a ni a
tim rezivl'avanjima polako saX? od·
stim u kucu koJa m.ema -yrata. l! d
ucindo da se nalazim u lJeskomicala naprijed. On~'.'- miV ;se O~Je n
. suhog liSca na kojem je vee
..
v I'
. v . · da pod SILprazJem 1ma puna
a
VOJ sumt 'I .
. ..
h luc'inaciju izazvala neodo 1JIVa ze Ja. ~
neko iSpavao. ValJda Je }u d a ... dan drug nudi solju toplog mhJesnom. CinHo mi se, ~a~~ue · ~ midJe 'd'm potpuno izgorjelu kucu od
N
1
.. pnCimlo m1 se a VI I
k
· 'h
ka. esto .casmJe
. . 1 d . . . edna drvena greda pre o llJI .
:
koje su os.t~li .san:o ~amen~ ~ ovi ~uf. aska u kojoj se ljuljalo jedno
1
Na toj gred? blla Je 'lmp~ovizir~~=teJ piiam kuda voclii put koji~ idem:
dijete. NamJeravaia sam a to J . . " da ono nece umjeti da mi
ali sam se predomisiliiJ~ pre}'P;ostaVilJ~U~Iidjeia ,telefonski kabl koji se
objasni. Na jednom mJes~f IJepo sa. kolebala se da li da ga presijeprotezao sumom .. vz.austavi ~ sam .se J v mogu da presijecanjem naCin~
cem li1i ne. RazmislJ~la sam. ~ko ke nas~.h stabova a aim je njemacki,
ti stetu i onem9'~l;lc~~ vezu ~~e uz:~~se Ijude.
svim tim halucinamozda cu ipak ucmiti ne~.to. Io ro nekakvom koiebanju, u traganju za
cijama neprestano sam. ZIVJe ad uk . . . m p:robudila
cega sve 0 se Ui1Sa
'
.
VI
necim a u traze~JU ~e . : v
d halucinacija, jer sam se nas a
To budenJe bllo Je J?S sn~a~m~e o tine i nicega se nisam mogla
sama u sumi na neka~kvoJ p~dmi, vez pr
'
om dC.Savalo pnije buk k
· · · bilo Jasno sta se sa mn
v·
.sjetiti. Ni a o m1 m.Je VI
.. st mi se lagano vraca 1a. Jerodenja, otkuda sam se nas. a tu,I a SdVIJe I i sva j'e sreca sto. u tako
. "
hodu rna o o spava a,
k
I
vatno .sam stanJu nisam' ·I' 1a, Jer b'h onda, zacijelo, zauvije zaspa a
.
bunovnom stoJ~CI, ~ · · . eg
I
t
·a
1
or!:
v
u
•
v
. •
v
294
295
u snijegu.
• •
�Dok sam postepeno dolazila k svijesti postavljajuoi sama sebi
stotinu pitanja, odjednom sam cula udarce sjekire u sumi. Posla sam
u tom p.ravcu zaleCi samo da vi-dim oovjeka, jer eu - rnadala sam se
- onda naci nekakvo rjesenje. Nai.Sla sam na ~starog covjeka koji je
sjekao drva i :koji mi je, na moje pitanje, objasnio da je i:u odmah u
blJzini selo Rore.
- A ima Ji kakve vojske u Rorama?- upitah.
- Ah, vazda ima nekakve vojske - odgovonio je neraspolozeno,
jer su mu, sigurno, sve te voj!ske vee bile dojadirle.
Kod sebe sam Jmala oko tri hHjade kuna, pa sam mu ponud!i.la
taj novae da me odvede do sella. Njemu, .izgleda, nije hilo stalo do
novca, pa nije htio da me vodi, izgovarajuci se da eu Jako i sama naCi
put. Dok smo tako pregovara1i naisao je jedarn partizan koji je takoder zaostao. Rece:
idem - Rore.boj se ti niiSta, drugarice, podi slobodno sa mnom, i ja
u Ne
Petra MladenoviC
SJECANJE NA VELJKA
,Posla sam s njim. Pui:em je Jzvadio iz dzepa komadic pogace i
dao mi ga. Kada !Sam tu pogacu pojela, dosJa sam sas.vim k sebi, pa
sam bila prilicno svjeza kad sam dosla u Rore. U jednoj seoskoj kuCi
nasla sam Velju SitojrniCa 1 :Radu Viranjesevie, koji 1su, premomni, sjedili pored veUke drvene zdjele kupusa.
Kasnije sam u tom ±stoan selu, u nekoj ku6i s veJiirkini drvenim
krovom, nasla vod ljudi smrznutih ruku i nogu. Sve im je hilo podbuhlo od ptromrzlina. To je bio lS!trasan prizor, i kad sam pomislila na
sebe, hila sam sreona sto mi se niSta nije desrilro. S kolonom tih bolesnika posla sam dalje preko Crkvine, odakJe smo se spustiH na Zava1je, vracajuci se prema Podgrmecu. Na ;tom putu sam dobila tifllls, all
nikako nisam htjeJa vjerovati da je to rrstina. Sarna sam sebe uvjeravala da je to ili Uipala pluca iM rposr]jedica prezi,v;ljen!ih napora, ;pa nisam
nikako dopustala da me smjeste u holnicu medu Hfusare. Mislim da
sam ne samo drugove nego i Jjekara uspjela uvjeriti da bolujem od zapaljenja pluea.
. Mi'
cllio ·e u tvormiai duvana u Barnj•oj L~ai
okupacije nase zem1Je.
•
d' . radnicima, ucestvovao u mnoTu se povezao sa n~pre ~ 1' smo u .se1u .Poniru, u nepogim ak_cija~.a .:i pos~ao Lkkmu~~:~;:11e ~~ mnoge Veljikorve drugorve
111
srednoJ blaiZJ~~ BC: J.e ~.e .. no dana misLim da je to bi1o dva ~an~
koji su .do1az.IJ.I na~OJ ~u~1. Je~ ~avili tor za svinje u nepiOs~ednoJ ~h
prije Hmdana, Ve1Jko I J~l'smo.~
m u kueu i pripremila na brzmu
zini kuce. Kad ~m~ zavr~I I, ~v~Lfasmo vani, i!znad Iruce. Iza i ~Stpre~
dome~ z~ nas 1 drJ~ecu.. oru . , kera. I dok smo mi jeli, ~erov1
kuee J.rnah smo svezanog . pho Jbedn,ogl. pazvnJ'u mislili :.smo da kevcu zav
v
1 . t' N' ,...,0 na 11]1 I() raca I '
'
• k
v•,
pocvese <l;J~ I. . II~S.m
..
·,vta ne dajemo. Odjednom udarri am~CIC
to sto mi Jedemo, a nJI~a ~~~ ekoliko Ve1jrko ustade i ug1eda u zbuu krov nase kuce, a. zatllmk Jkos ~ . · ·. ·Dade mi znak rukom i krenu
nu ozadi kuce ooViJeka a o JZ~IruJe ... ·
,
vb p Ja poceh stldanliatJi posude I l1UOIS/]11JI u 1m:u.
z 'lilnu.
J
•
k , ·
tom rece·
Ubrzo se Ve1jlm vratl~ u .u~~·ki s1apa v. odlu a. ti' na hrzinu spremi
· b'1'
enilCU 1 uu a za · ' ,
Jac, sar
. I
- DaJ 1 'I'u v,1"v'k su Kasirm iH a dV', Rade .T 'I·'Cvi·na •
.
ZIC
L
ah
stogod za Je o.
SibJ~ ! u
u i boka1 i Ve1jko to odnese. Ja ost
Iznije1a sam 1_Jac,, sareniC .. v•, SUV•Og mesa izvadim S'ira, nab .
'
· ·
da na rZJinu sproemlm Jelo NasiJecim bilo otovo do de i Vel'ko tt nn
d ·e
J
grabim kajmaka 1 uprzim JaJa. Ka Jko sus ~di ne hi obratili painju,
u kantama z.a.vodu to. ponkse~o~~iice da 1demo da .kupimo sljl~ve m
jer ko god v1d1 da nos.llmo .an:
1edali u Kas.ima osta!h smo
kruske. Nasi imenadm gosti_~~ n:o su oizsgta1o J·~ bilo sve pocijepano.
'k .
zv etll1e na Iul\.av,Ima,
1 R d
ok!ovratm II sa~o u kupacim gacicarna . Do ;tada nisam n'i zna a a u.
,. .
,.
Rade je biro man
.
Obratih se Kas1mu:
">
- Kasime sta je to s tobom pohogu brate. . ..L
ve Kasim
.
ve
'Ll'Ha]JISe, Tee
- J~uti1os u :tVtonnicu ''b anus U/Stase Ida me d' . k""x:o sam kroz.
Nisu uspJ' eli ni da udu u o d' 1' , g d'e sam ra '10 sII·S Na Vrbasu sam
Jed~enJe J k a o na '"rba' • v~' •
t a 1ona umada se sk1oni. On mJe Imao vrev~
..
prozor ~I pre1m ,Bo_rcevog s
born
nasao ni da Radubtt pove?t.gaJaJ'el~ da ponese ..Pocijeparo ·sam se kroz
mena druga se o uce' rnl I o I .
,
1Kada smo dos1'i u ~Bodgrmec, sanjestili su me u Hasane, u jednu
kueu pored skole. Tu me je obilazio d Ijekar Marie Levi .iz P:rijedora.
Bio je J:o mlad oovjek, cija bri.ga o meni preds!tavlja jlos jedan divan
primjer :saanoprijego,rnog odnosa nas1h parf.izanskih ljekara prema
bolesnioima. On je brio i sam pvomrzao u ofanziv.i, a stanje mu se neprekidno pogorsavalo. Kada je zaprijetila opasnost od norve ofanzive,
morao je da ide s ranjenicima u bunker, gdje je ,j umvo od gangrene.
Na rastanku me je vedro hrabrio:
- Ti ees, Irena, ozdraviti. To se vee vidi. Ali ja sada treba da
idem.
•
OJd
0
l'k
T~I4 VgeJdi~erado T~ta . odnos:no
·
v
v
v
IJ..
1
1
v
v.
•
• • •
.
d
Moje zdraVtstveno stanje se naglo poboljsavalo. Nesto je tome
dopriruiljela i briga Ivana Gmza, 1koji mi je, kada je cuo da sam bolesna, pos:lao seeera li limuna. A zdrav1je mi je i te kako biJo potrebno,
jer se prlblizavala nova neprijate1j.ska ofanziva m.a Grmec, koja je donosila nove patnje i nedaee, al;i u koJoj ee se redovi slavnih boraca
nase revolucije jos cvrsee prekaliti.
·
I
•
296
297
v
"
ovo sib1je dok sam dosa~ do vas. .
Pog1edah ja u Ve~J~k~, a VelJ~o u
J a odmah krenuh u kucu J poneso po
ene brzo smo se razumjel.i.
Kas:imu i Radi, a Radi
k~su1j'u
�jos i panta'lone. ~PrenocilJ su na nasoj stali i ostali sve dotle dok Vel}
ko nije dosao iz tvornice, gdje je otiSao da podigne obracun. Kad se
Veljko vratio rece mi:
- Petro, podigao sam obracun. U tvornicu mi povratka viSe
nema.
OtJiSao je na stalu Kasimu li Radi i odveo lih u sumu zvanu Do.
To je bil~ 1?-asa suma i oni su s~ .tu smjestili. Izmedu borova napravili
su nastresmcu da se mogu sklomt1 od nevremena.
. Nako? D:~koli~o da~a sitgao je i Slavko Odic. Mi smo se sa njegovi.m rc:ditelJ_lma a. ?racom dob_ro poznavali. Veljko je i njega odveo
K~s11mu 1 Rc:di. Pos:liiJe Sla·v:k:a s.tJigla su i njegova hraca Iv:ica, Zdravko,
StJepan, zat1m lbraca :Mabr, Suljica Ala1kic, Ledo Kara:begoviC Osman
~arabe~oviC, :Mi'le _IKrsic, ~:r;aco ~otlkonjak, Brane Moraca i njegov bmt
1 mnog1 drug1. Sv1 su nos1h selJaaka odijela, jer jos n·ije rhio podignut
ustanak, a n;oralo 'se kretati preiko sela i pripremati narod na ustanak.
Pored kosurlJa i drugih dijelova odijela :koje je Veljko dao jos su daH
brac.a Ku~d~e yaso ~ ,p':jo, if:>raca Bosk<;> i Dl!san Bajic, rte P~tar Popovic-Pep.r~. Jos Je bli,Jo lj.ud1 koJI su davah svoJa :seljacka odijela ri !hili :su
ponosni sto mogu nesto uCiniti ljrudima ,koji su posli da · se muku protiv
njemaakih ri ustaSikih zlikovaca.
... __ Mnogi od ovih drugova su radili na njivama sa nama i po711agali u priJmpljanju Ijetine. Kosili su, kupili sijeno, zeli i slicno.
I ako smo mi, ja i Veljko, nastojali da od djece prikrijemo !1.1asta]:u Slibuaaiju nl1smo USipjdli. Izmedu tih drugova i nase djece razvriJo
se p_J:"ijateljstvo. Slav.lm je osvojio posebno malu Borku. Bila je u treooj godiui. Obiono sjedne Slavku na krilo i Slavko je upita:
- Ko je tebe rodio, Borka?
- Ti, Slavko.
-A tata.
- Tata je tata, aH ti sa mene rodio.
Na]~on o?~ dana svti su otiSli prema Sehitlucima, jer su bli:li
.prok~ani. MoJa Jetrva Zorka Mladenovic, slucajno ili namjetno .i,spricala Je u podrumu kod Stoje Kovica, koji je prodavao ra1iju 0 neohicnim gostima:
'
- Borne kod mog djevera Velj.ka dolazi s1lna gospoda iz grada.
Ko je jos tu u podrumu bio ne znam, ali je neko odmah javio
ustasama ·i sutradan je dotrcala Veljkova sestra Milja i rekla mi:
- Petre, reci Veljku neka se ljudi skJone - optuzeni ste.
Prenijela sam to Veljku i oni su otiSli dublje u sumu - prema
Sehitlucima.
*
**
.
~isli~ da je to moglo biti na Preobrazenje (19. avgusta). Nisam
JOS hila m ustala kad su kerovi zalajaH. Skocila sam i pogledala kroz
prozor. Nize kuce stajao je lijep plav momak sa puskom o ramenu
ali u civilnom odijelu. Pomislila sam da je neko od nasih j pozurih n~
vrata da ga pomrdim bar sa rakijom. Kad otvorih vrata osjetih da je
298
299
u moje grudi uperen piStolj. Covjek koji je uperio piSt~~~lj u ~ene
imao je kosulju ~ratkih _:rukava, ~ ruka mu. ~va do lakta JS't~tov1ra~~
zenskim tijelima 1 krstov;Ima. Meni odmah hi_ Jasn.~ k~ su illO}l ,gosti
u tako ranim jutarnj'im casovima. S uperemm pistolJem u mene, povika:
- Gde ti je domaCin?
.
- OtiSao na posao u tvormcu.
- Kako ranij e?
- Otisao je prvo u pekaru da kupi djeci kruva, pa ce onda u
c v d h
tvornicu.
. . k , .
Cim ja to rekoh nj,ih 1Jr,inaest se SJUri u ucu 1)~? ~se ~~. m~ pretresati. Moj mali sin Zdravko, koji je spavao na. seciJI, Isk~)CIO Je kro~
prozor i poceo da bjezi. Zapucase na njega, ah on m~ace. Stevka 1
Dusanka pobjegle su u zob niz~ kuce. Sa mnom ostadose ma~Ia BoPka
na rukama i Mirjana koja je staJala uz mene.
Ponovo me upJJtase gdje je Veljko.
Isto sam im odgovorila i ucutala.
Pri polasku dadose md cedulju ~a .koj1oj te bli,Ia adresa gdj~ .weba
sutradan da se javi Veljko. Kad om 1zmakose ja cedulju poCIJepah.
Cim oni odose iz sume poVIika moj Veljko:
- Oooo kuma Petre, o, o, ....
- Sta je, ee, e, e ...
- Ima li tamo moj'ih volova, a, a, ....
- Ima, pohvatala sam ih u kukuruzima.
- Dobro, dobro, o, o ...
To je bio nas znaik. Ako mu tako odgovorim, znaOi da smo svi
dobro i da smo zivi.
'
Tog dana vise nije niko dolazio. Preko noci mis~ila sam k.wko ~u
da 'im doskocim. Dosia sam na ,ideju da ujutro sprem:m tor.rbu 1 u DJU
stav,im hrane, priglavke, peskir i druge sitnice, te da Jdem pred zatvor
u ,Crnoj ku6i" i t<railim Velj~a. K~d je svanulo posla sam. u ~ad. Medutim, kad sam dos'la do nase bastve u Reb:ovcu,. ~tanem 1 poe~ em da
berem sljive, kad ugledah dvojicu za:t;dara 1 sa v?Jima, stam~ N1ku. Golubovica, muza Veljkove sestre. Odose put nas1h :kuca, a Ja povJkah
zaovu:
- Vasilija, Vasilija ....
- Oj, odazva se Vas,ilija.
- Kuda ide Niko?
- Te5ko meni, vasoj kuCi- traze Veljka.
Znala sam da ce oni iCi donjim putem, pa odluci~ da s~ )a vratim gornjim i da stignem prije nJ~h. ~';rnuh j_~ kao .r~Jena. ZVIJer prerna kuai, bojeCi se da Veljko ne b1 pnsao kuc1 da v1d1 sta Je sa nama.
Kad sam stigla djeca su doruckovala.
Uzela ,sam 1srz i sepet i kao bajagi posla da ~nazenjem tr~ve. Samnom je .isJa i mala M]rjana. Te~ Sl!o sam stigla do vrela, ISUJsreh su me
zandavmi, koji me jos u hodu up1tase:
- Gdje ti je domaCin?
- OtiSao je juce ujutro u t':'ornicu duvana na posao i jos se
nije vratio, mazda ga je i Vrbas odmo.
�Dugo me niko nije uznemiravao. Veljko je bio u sumi, a mnogil.
su mislih da ga je Vrbas progutao. A ja sam stalno odlazila u grad i
izvrsavala zC~Jdatke koje su mi drugov:i postavljali.
Reko.se mi d.~ poaem sa pji!lla ~uCi: Kad vdodiosmo kuci pregledase sve ·1 kad msta ne nael:ose 1 om m1 dadose adresu da dadnem
Veljku da zna gdje treba da se javi. Pri polasku jedan od njih upita
moJu malu Borku:
- Gdje ti je tata?
- Otjerale ga ustase.
Kad i zandarmi odose, ja :podem u grad. U~mem to:rhu i p:ravac
Crna kuca. Kad sam s:trigla p:red C:rnu kucu strazar me upita:
- S ta traziS?
,. -:-:- Muza. On j~. juce otiS·ao na posao u t~eornicu i nije se vratio
kUCl ClJe}u llOC, da lllJC kod Vas U zatvoru?
Pozvao )e ~ezurnog i ~n je po spiskovima pmvjerio i rekao da
nema kod a1J'lh illkakvog VelJka Mladenovica. Od C:rne kuce 01tiSla sam
pravo Dzinica kuci u policiju i to isto trazila. I tamo sam dobila isti
odgovor. Od Dzirnica kuce otiSla sam pred Kastel. Kad sam stigla strazar na mene dreknu:
- ?tav tra~iS ovdje?
- Muza.
- Kako se zove?
- Veljko Mladenovic, otisao je juce na posao u tv01micu duvana
i jos se nije vratio.
- J esi li ga trazila u policij,i?
- Jesam.
- U Crnoj kuci.
- Jesam.
.. ·Po~a 1i on. d.ez.u:rnog i rece mu sta trazim. Dezu:rni ode i dugo se
ThlJe wacao. Vehk1 Je Kastel, a zatvorenika dosta, nije ni cudo sto ga
ne~a. ~ema tu mo~ Veljka, ?Jisl~r_n ja u sebi, i gledam g:ore prema
Seh1~lu~Ima - gore Je rm, a v1 traz1te. Jedva jednom se pojavi dezumi
ustasa 1 opet osom.o povJka:
- Ovdje ga nema, mazes liCi.
Krenuh kuci. Kad sam hila kraj mesnice Fadila Bojica, on mi
pride ;i sapnu:
- Petro, za tri dana donesi dva tovara drva.
v Kad su prosla. tri ~na ja natovarih konje i u grad. Kad sam
?osla :pred mesaru. 1zb~~!la sai!l drva i. u mesnici nasla pored Fadila
1 S1;1leJ.~ana Husembas1ca. On1 na brzmu natovarise cetiri vrece na
konJe .1 ja podoh prema mostu. Na mostu su bile ustase koji su pregleda1i, tr~b~lo je i njliJ;~a dos\lroo1tli. Ski1nem maramu, ra.Zharusim ko.su,
ul~~e prebadrm pretkto hjeve ruike, a u desn:u uzmem marailliU i kad sam
na1sla preloo m01s1 zaptj evam:
ta
v
Gospodine Ante,
Kad ces nama doai.
Kad ces ove gacave pobiti,
da mozemo s1obodno hoditi.
Pjev~m ja, a ust~se z~re u mene i sigurno vele, kakva li je ovo
b"?dala. N1ko ne obraca paznju na moje wece. Odoh ja ponavljajuCi
p]esmu.
Eto, tako sam stvorila utrisak da Veljko nije kod <kuce, ni u sumi.
300
301
Veljko je otiSao u maju 1942. godine sa Skendera u Kozaru i
Krajinu i u kozarskoj ofanzivi poginuo. Ja o tome nisam niSta znala
sve do dolaska partizana iz Krajine u centralnu Bosnu u maju 1943.
godlne. Mis<lim da je moglo biti koncem maja Hi pocetkom juna, dode
kuri:r u moje dvoriSte i upita me:
- Jesi li ti Petra MladenovJc?
- Jes.am, :rekoh mu.
- Zove te Sosa na Ponir da dodes sa djecom.
Na brzinu sam skupila djecu i sa kurJ.rom krenula na Poni:r. U
p!J.tu sam .razmiSljala d o tome da hi tu mogla zateci Velj<ka. Ali mi odjednom minu c.rna misao - mo:Zda on nije ~iv. Bi1o mi je cudno da
dode na Ponir, a ne dode da abide svoju djecu koju nije v~dio vise od
godinu dana. Zatim sam se tjesila da mozda njegova jedinica nije tu
dosla, pa ce mi Sosa reCi .i1i prenijeti poruke od Veljka.
Kad sam izasla na Bontr nasla sam Sosu u 'kuci Stojka Colica i
sa njim se s.:rdacno pozd:ravila. Sosa je milovao moju djecu i nekako
krio oCi od mene. Meautim, ja sva radosna sto ponovo na Poniru vidim partizane, zaboravJla sam i da ga pitam za Veljka. Odjednom se
Sosa obrati mom Zdravku, koj;i je bio Citav djecaCic, a stajao je bos
k:raj Sose:
- Je li ti zima, momce?
- Nije.
Tad se Sosa obrati jednom drugu i reee mu:
- Donesi jedne cipele ovom momku.
Kad je partizan donio cipele, Sosa .ih je uzeo a p:risao mom
Zdravku, :rekavsi mu:
- Evo, momce, pa se obuj.
Kad Zd:ravlm uze cipele, u meni se ote i upitah Sosu:
- Sosa, gdje su moj Veljko i kum Vaso?
On oho:r,i pogled zemlj.i, a meni odmah hi jasno da su izginuli.
Stojlm i drhtim, nes1to me steglo u g:rlu. Gledam u Sosu, gledam u djecu, cini mi se da mi je dah nestao - progovorila bih, a ne mogu. Stojim, pa.rtizani sjede i pjevaju, vojska ko vo}ska, i kao da ugledah ~i-k
svoga Veljka, gdje i 0111 sa nj]ma pjeva. Dodoh sebi i kao da dob.ih
novu snagu, sasvim hladnok:rvno se obratih Sosi:
- Sosa, h:rate, recli ti meni istinu.
On pogleda u mene i nastavi:
- Petm, moras biti cvrsta, rat je, gine se, Veljko i Vaso su poginuli u koza:rskoj ofanzivi od jednog rafala. Kao i uvijek hili su zajedno i tada, i polozi1i su svoje 2Jivote za slohodu.
Ponovo sam hila nemocna, ali sam se uzd:rzala i od jauka i od
suza, a kako mi je hilo rto ja znam. Veljko ne samo da je bio divan
suprug, otac, on je hio plemenit covjek i nikad i nikom n:ije mislio
zlo.
�Zora PupiC-Ivanovic
U prvim danima ustanka masovno su pjevane i ove pjesme:
KAKO SU NASTAJALE PARTIZANSKE PJESME NA KOZARI
sa istoka zora rudi
.
Ustanak se kod nas bud1.
Sa Kozarske tvrde ploce
Partizanska bor~a p_oce.
Sa bukovih tvrdrh z~Ia,
Borba se je razbuktrla: ,
Tu je borbu Mladen drgo,
I narodnu zelju stig6.
· · ·
Tada je nastala i P~~sm~ ~ 1.~ d ~Jm~rma i izdaji. Zaboravila sam
joj pocetak, ali se veceg dijela JOS SJecam .
. . . Izdajnici gladni d?lje
BrankoviCi svi napolje.
ViSe nece biti toga,
Narodna se kuje sloga.
Narodni se borci jat~,.
Naprijed druze, nai?nJed brate.
Smrt fasizmu i hulJama,
Rusija je moen~ s nama.
Armija je nasa Jaka,
Od radnika i seljaka.
N
akon kapitulacije nase zemlje u apri1sfuom ratu, u mome
selu na obroncima Kozare, Podgradcima, ustase su preuzeJe
vlas~t i pocele zatvarati uglednije ljude j drzati ih kao taoce.
Taoc je postao i moj otac Mile, koji je do rtada bio predsjednik opstine. Ljudi su se poceli kriSom sastaja1Ji i dogovarati sta da rade. Svi
su ocekivali da ce neko doC.i d organizovati otpor. Zato su mnogi poceli kriti oru.Zje govoreci da ce ono trebati.
Iako sam u to v:rrijeme hila gotovo jos dijete, nasluCivala sam da
ce doci do neke pobune naroda. Ocu sam govorila da bje.Z.i u sumu.
Sarna sam se nadala da cu u njoj sres:ti neke naoru.Zane pobunjenike.
Ovakva ocekivanja su izvirala, vjerovatno, iz moje prirodne s<klonosti
prema jrmackoj narodooj poeziJ:i. Znala sam napamet mnoge pjesme
o hajducima i uskocima, Marku Kraljevicu ~ sl.
Kad je buknuo ustanak na Kozari nastale su i prve partizans:ke
pjesme, od kojih sam neke i ja ispjevala. Znala sam preko nod sro6iti pjesmu, jer sam kao i sav ostali namd Kozare zivjela za nasu
ho:ribu i osjecala je kao svoju vlast:itu. Hvatajuci se u nase lwzaracko
kolo, vee sutradan sam obicno pjevala ono sto sam a:wcu k:roz pjesmu
zabiljezila o nekom dogadaju. Mnogi drugovi koj.i su znali da piSem
nase borbene pjesme, saopstavali su mi i sadr.taj drugih pjesama koje
su nastajale kroz horbu.
v · ··
b
druPJ'esme su nastajale nakon sva~e z~ac~JmJe .b or1'kae, t~.fihijeboles0
borbe IZnosenJa .ranJen
·
.
k ·· v t
gova ?ora~a, Iz a CIJa ze .ve, 1
'kao i o tragicnim ;ili veselia:I?- do~ano~ 1 r~nJeno:n: drugu PJe:'.~.;e, ,·esma je b1la nerazdvojillii dli:o sVIh
daJI:ma 1Joz • bo~b.1. Jed:nom I'IJ nas ' Je b·o.dn·1 a iii ublazavala bol 1 glad.
v·h
•
napo•ra Ona J .PJ
'b'..
v
nasi alCC1Ja 1
.
'k Kozare potresla vijest o pogi 1]1 naseg
Posebno. je svakog s~anovmd aktora Mladena Stojanovica - narodnog
plros~avl~nc_>gm1
~~sme ada~~~ v~c slijedeceg dana cula pjesmu:
1 eroJa. \...In1
cuj nar'?~e i;Z Krajint;,
Tuine VIJestr sa planme.
u aprilu sto je bilo,
To se u snu ne bi snilo.
UbiSe nam bas za pare,
Drug Mla~e.r:a s~ _Kozare.
Ubise ga t1 cetmcr, .
Rade Radic, izdajnicr ...
On nam braco umro lllJ~'.
Ime mu se s pjesmoll_l VIJe,
A partizan borac sve~r,
Mladena ce da osvet1.
Tako se dobro sjecam pjesme koja je spjevana kad su kozarrski
partizani zauze1i Mrakov;icu, uniStivsi potpuno tamosnji ustaski garnizon. Pjesma je glas'ila:
Dobro jutro drugarice
Evo idem s Mrakovice
Dobro jutro partizani
SviCu li nam bolji dani.
Oct cega li rumenite,
Valjda niste svu noc pili?
Ne smijemo mi bas piti,
Ni oct toga rumeniti,
Rumenimo, draga, mi se
S Mrakovice vratili se,
Mrakovicu svu sravnili
I ustase tamanili.
Tada je nastala jos jedna pjesma o Mladenu:
Oj Mladene, nas Mladene,
p 0 Kozari cvijece vene.
Tvojoj ceti srce zebe,
Medu njima :r:ema T~be.
Podigo si bar.Jak prvr!
Okupo ga svog u krv1.
Pogino si za slobodu,
Izmucenom svom narodu.
302
303
d . za narod Ko:zare nastupili su ..u lj~t~
1942. Najtezi i kada su pnhkom ve1ike ofanzive na Kozaru NIJemc1 1
godine, najtragicnij.i. am
�uSitase pohva~ali ~iviln~o st~ovniStvo po zbj~govima ~ selima i otjerali
u logore. U trm cas-orv1ma uzasa, kad su maJkama otlmana mala djeca
sa grudi, mogla se cuti poneka pjesma tuzbalica, pa d. borbena. Sa
Milk-om Panic, povukla sam se u jedan kraj logotra Jablanac. U blizini
nije bilo ustasa. K:roz p 1ac smo pjevale tih-o:
Muskarci koji su bili sposobni za borbu, a ostal~ su kod .svojih
kuca, tih dana su dozivljavali opsti prezir, pa su i u pJesmama Izvrgavani .ruglu. Niko takvog 6ovjeka nije cijenio, a o njima ,se u kolu
pjevalo:
1
Sto j'valjalo to j'uz Tita stalo,
Sarno smeee oko kuee seee.
Moj dragane kad partizan nisi,
Neven vene, nisi ni za mene.
Ja sam svoju opremila nadu,
Jos u Prvu krajiSku brigadu.
J a sam svoga poslala dilbera,
J OS u Prvu cetu proletera.
Ja sam svoje sahranila lane,
U Kozaru pod jelove grane.
Petrovacko ravno polje,
Cvili narod od nevolje,
Gladni kruha zedni vode
:Zeljni pravde i slobodc. '
Biee kruha, biee vode,
Biee ptavde i slobode,
Kad nas nasi oslobode.
.
Logo.r ,~ ablapac;. se ~alazi 111a putu za J asenovac. Iz njega sam us:pJeia po~J~Cl vee ~hJedeceg dana. Probila sam se do Kozare. Tu sam
1mala ~nhku da CUJem ~nove borbene pjesme, koje su opjevale nase
stradanJe:
Tada .se pjevala pjesma i o ranjenim partizanima:
Nasred puta ranjen junak Iezi,
Drugarice 'ajd'mi rane veZi.
Ja mu rane zavijam u ruze,
Pa ga pitam kako ti je druze.
Ne plasi se vee sigurna budi,
Ja sam ranjen u junacke grudi.
Vee ti uzmi moju pusku saru,
Pa je podaj jednome drugaru.
I pozdravi sve drugove moje,
Neka hrabro na braniku stoje.
I osvete mrtvo tijelo moje.
Kad se sjetim nevolje i tuge
Ofanzive cetrdeset druge.
'
Ustase nas u logor stjerase,
I sve nase kuee opljackase.
Pavelieu mislio si i ti,
Nas kozarski narod unistiti.
Kozara se unistiti neee,
Dok se zvjezda petokraka kreee.
Grob do groba u zelenom zitu,
A Kozara zaklinje se Titu.
Tada su nastale i mnoge pjesme u kojima se opisuje pogibija
pojedinih istaknutih boraca i rukovodilaca:
. T~d:;t je nastala i pjesma o kozarskoj djeci koja su ostala bez
rodi.telJa J lutala po selima.
Na Travniku kad je borba bila,
Divizija sosu izgubila.
Druga sosu ubila je mina,
Banjaluckog najboljega sina.
Pao sosa na zelenu travu,
Parabelu metnuo pod glavu.
Placu bori, placu vite jele,
Nema sose i Meeave Pere.
Drug Meeava i Kozara gora,
Dok je svjeta spominjat se mora.
Po Kozari dijete puze,
Pa mi veli zdravo druze
Zdravo druze mili brate'
Ima I' igdje moga tate. '
Zdravo druze partizane,
Ima I' igdje moje marne.
Nema, nema malo dijete,
Pobise ih svabe klete.
Tada se cesto pjeva<la i pjesma o majci koja trazi svoga sina:
Na Kozari grob do groba,
Trazi majka sina svoga.
Nasla ga je na grob klekla
I ovako sinu rekla.
'
Avaj, sine, radost moja,
Gdje poCiva mladost tvoja.
Otac place, majka cvili,
Otvori se grobe mili,
Grobac se je otvorio,
Sin je majci govorio.
Idi majko domu svome,
Ne dolazi grobu mome.
Teze su mi suze tvoje,
Nego teske rane moje.
IIi pjesma o poginulim omladinskim rukov-od1ocima:
Omladino nasije'okruga,'
Izgubismo dva najbolja druga.
Izgubismo dva najbolja tiea,
Druga Bracu' i Kostu Bosniea.
Drug je Braco i sa njime Kosta,
Vaspitao omladine dosta.
Omladino Kozare i Sane,
Sjetimo se Prokopiea Brane.
Sjetimo se kad je kod nas bio,
I nas mlade svemu naucio.
NauCio politickom radu,
Osnovao trin'estu brigadu.
304
305
1
Kozara i Drvar.
' Narodni heroj Braco Nemet.
20 i':ene BiH u NOB 1941-1945.
�.
.Sadr.Zaj jedne pjesme koju sam spjevala
·
JU Mllana Bosnjaka:
S'ama vezan Je za pogibi-
Anica Primorac-Galic
OD BIJACE DO EL SATA I NAZAD
(;uj te borci domovine nase
Sto n~m sada ova pjesma kaze.
Izgub1smo jednoga junaka,
K~petanav 1\f!.ilana Bosnjaka.
Milan BosnJak na Topoli pade
Za slob?du on svoj zivot dade.
Sla~a,nJ~mu palome heroju,
Pogm o Je u krvavom boju
Pogin'o je kod Topole grada
Zae!avajuc fasistima jaC!a
'
BoreCi se protiv svih ban'dita
Vrsec'. zavjet naseg druga Tit~.
Drug J~ Bosnja}~ pravi junak bio,
Za SVOJ narod z1vot izgubio.
Zato treba svi da poletimo
Palog borca mi da osvetim'o
Milan Bosnjak komesar je bio
Cetv~ti je bataljon vodio.
'
U na]tezu bitku, za slobodu
Izmucenom nasemu narodu'.
Palog borca zali svako sada
Jed~naesta zali ga brigada. '
Jer JC borac iz iste brigade
U grobnici heroj lezi sade '
Na Tor:o]i ostade mu glav~,
Zato VJecna neka mu je slava.
.R
, I\
daba u d.an, tokom citavog oslobodilackog .rata, nicale su kozbarsKe or ene PJesme o voljenoj Koza~ri, njenim b:rigadama, nJ'I'hovi'm
orbama i pobjedama.
306
307
adena sam 22. 10. 1901. diomacica sam, pemzi'otrerr-, clan SKJ,
nosJlac 3 odlilkrovrun~a. Do 1944. godii111e ~i'V'jela sam u zabacenom ·i s;komasnom selu BijaCi, 'LIIdaljenom desetak ~~m
od Ljubuskog. Mada nepi1smena, baveci se isildjuciv.o zemljoradnjom i
domacins.kim po's,Jovima, osjecala sam tezak zivot na selu, nenarodni
rez1m stare Jugoslavije i strahote za v11ijeme okupacije. Nepo.s1redno
pTed II svjetski ll:'at, sticajem odredenih okolnosti, ;saznala sam :zJa postojanje i djelatnost KPJ.
Moj brat Jme Galic - ,Veliki", kao predratni komunista, uspio
je rungazova1Ji izvjesta:n bmj naprednih mladica dz Bijace ;i okolnih
se1a, a medu njlima mog s1 MaDi,j.ana, Ju11u Ga:lica, zv.runQg ,Rojaka",
ima
Snilpu Ga.Li6a, Antu Plrumorac zvan10g ,ZovlkluSiica" i dr. RadiHo se strogo
ilegalno. Sa:stajali su se, dogovarali i Ciotali svoju stampu :i u mojoj ikuci,
u selu iBijaoi. Ra:spTavlja1i su 0 p:redstojecem .ratu, 0 tome kako ga sto
spremnije doceka:ti, o teskom stanju u zemlji, o Rusiji, Lenjinu. Oni
od mene nista nisu kr.Ui, a pomagala sam oko sikrivanja stampe.
Glavar i drugi Jjudi u selu naklonjeni ustaskom pokretu osjecali
su da po<StiOji i djeliuje KPJ. Zibog toga Sill cesto p:iliijeti!Li. OVio, na primjer, kada Sill pal:jtme po oikoln~m b111dia.na va!tre, povodom pvosilave Prvog maja.
Po dkektivi KPJ u selu Bijaci je sa:kupljano oruzje, municija i
ostalo sto bi moglo pasluziti za rat. Oruzje je skllivano ,i u blizin.i moje
kuce, u tzv. ,srednjem VJrtu" i ,srn:i". Moj sin Marijan je pred mt
nabavio i jedan radio ·aparat na bater.ije. Sta.Ino ·su "''lusali Moskvu.
P!l'eiko ovog radlija auLi smo za bombardovanje Beograda, kapiltu:ladjill
stare Jugoslavije, napa!d N.ijemaca na SSSR ri druga rzbivanja u to
doba.
Koununisti B:ijace izvel:i su jednu znacajnu akciju na dan 13.
juna 1941. godine. Po seilama ljiUJbillskog Slreza razbacivabi su letike sa PQzivom narodu na borbu protiv okupatora i doma6ih izdajnika. Ovo je
bio velriki udarac za ustase, posebno sto je akcija izvedena na vjersku
svetkov.inu - na sv. Antu, koja se 1svake godine odrzava na Humcu.
Ujedno te godine slavila se uspostava ,Nezavisne .Ddave Hrvatske".
Zandarmima ;i agervtima ustasa poslo je za rukom da u kratkom roku
uhapse skom sve ucesnike iz ove a!kcije, te su u zatvorima u Ljubus-
�kom i Mostruru proveli preko 5 mjeseci. Strasno su muceni, prebijand,
ispitivani.
.
Pocetko~ 19~2. ~·?~ine, sa. vee unaprijed pripremljenirm Oll'uzJem, 7 k~omumsta 12: BIJace odlaz1 u partizane d p:uikljucuje se Neretvaus/k:o,bi<okiOv;skorm 01dredfll:·. S druge. ~~tlrane ov;o jre odmah poveea:lo
nepos1rednu opasnost za TIJihove fa:mlliJe. Zandarmi i usta:se su dola~ile lf. ~oj~ kueu, tra.l&!U Mrurijana i oruzje, a i na,ma p:uijetdli zatvorom
J .stnJelJa-?-Jem. Medutim, ..mene, muza Ivana, keeh: Ruzu, Ljilju i Damcu, t~ smv~ Peru,. ovo :mJe zastrasilo. Od prvih dana ·rata smo, sva.ko
rna svoJ naom, ak~IvD:o )?Om~ga!i NO~ i NOB. Muz Ivan se angafuvao
~ pravcu st':aranJa .I S·I;renJa a:legalmh narodnooslobodilackih odbora
I postao .P!"VI p~eds~~dm1~. na:r~dnoos!ob~dilaclmg odbora u zapadnoj
J:Ie_r:~egovml. N~)Sta!nJa vkci Ruza radila je po ISikojev;skoj i partijskoj
lliill[ji. ?a po~~CJU l]ruJbruslkog s_reza i sire. Dal1Jica i l.Jjliiljana, naikiOn kap.itulaCJJe ItahJe, odlaze u parrtlzane, a prethodno su na terenu aktivno
saradiVale ~av NOP~om .. Sin Pero, .kao dijete i bez obzira na godine,
!arko.de uspjesno o:bav~Ja rmnoge poslave, nosi partizan.ima hranu, poSit~ ~ dr. Pose?no J~ bao ,zadlt~ze:n:' z~ poprav:ku obu<?e, i imao za ovaj
posao p~trelban plrlilb~or. P_rarv!l(} Je I ~ape - pwntuza111s'ke Ctm~.roge).
U pwljece 1943. godme b10 Je postavljen za pionirskog ;rukovotdioca
u selu.
1
.
Preko _Bijace je u to:ku rrata stalno funkcionisala partizanska veza
IZ Hercegovme prema Dalmacij.i i obratno. U Pozloj gori na primjer
osl<?nac su bile famHije Mate Salinoviea i Ante Cotica,' a u Bijaa;
IDOJa, !??g.b_n~,ta Jwe Ga~lica, Jure Ga1ilca- "Rrojaka", Ante Pr.imorcaZovkusica 'I ws neke.
.
~etal1i SllTIO Se .0'Pir~Z>I10, ugJaVITIOffi UOOU, Za'o/b'i'la:mJiim putevlima
Slfm~. Ishrana Je hila staim problem. Jeo :se cesto tzv. ,sircani"
~u~. B.IVaJ,! smo ces'to zeljni i najohicnije vode. NoCivanje u brdu
sum1~ ?·~lo Je n~_rocito otezano u z'imskim mjesecima, a neprijatelj j~
I K·I'OZ
sye cesce,. narocito od druge ,polovine 1942. godine, nas•ntao. U ovakVIm us'loyima tr~bal·? j.e pri!w~titi partizane u prolazu, kurire, terenske radmke (a ~Ilo Je 1 ra~Jemh i oboljeHh), smjestiti ah, nahraniti i
~rugo. ~a s~m, ko ~na kohko puta, .Sikidala opanke 'Sa nogu li davala
Ih zrram~n 1 .nez?amm drugovima, zadnji komad kruha i si. Sve sto
s~m mdila b~lo Je ?d s,r~a i IJ~bavi, a. uz podrsku moje cijele familije.
~Ila. sam SVJesna sta hi znadiJo pasti u ruke neprijatelja. Pa i toga
Je bivalo.
1942:
1:
Mog~ muza l~'ana u:stase .su hapslile dva puta. Najprije, pocetkom
god~ne. Ustase 1su opkohle kueu, muza uhaps.ili, vezali zicom i
tukh. ~ati~, su ga )~Tedali n~ dalju nadlefuost Talijanima, a oni, su
u S:J-'~eniiJku; OSUich!~ n~ 6 rn:}~eci zatvor:a. Drugi put su ustase uhvatile .m~~a :nuz~ na riJeci Treb1zat, u po:oljeee 1943. godine, ali je uspio
pobJeCI IZ capljinskog zatvora.
~a
Hap~ena je
:i
u:st~sa. Nwkon
Yr¥or~a.I pra~ro ?a
moj~ starija kCi Ruza, a jednom sam i ja pala u ·
ik:ap!'tulacije Italije dosle su ustase i domobranii iz
moJu k~cu. Upra~o sam. bHa pon~jda hranru dvoJ~CI ~artlzana I pismo,. a. O~Jednom vopka. Pismo sam uspjela sakri:ti,
pod Jeda~ kamen, s~ginJUC:I se na .h_rzmu, ~~o ~a prit.ezem opanak, a
~a hran~ ~<azala d~ Je nos.Im ;radmc1ma .koJI mi kopaju u wtu. Tada
J~ ?t~ocelo pucanJe za muzem Ivanom ,i keerkom Danioom koji su
bJezah na drugu ·sta:anu. Strazar, lmji je bio odreden da me c~va, uplaruke
sio se, a ja sam to •istlmrisuiJa i pobjegla. Pr:i1i:kom skolca sa jednog
kamena, pov;rijedila sam nogu.
.
.
.
U proljeee 1944. godine bio je u ?bje noge. TC:,~Jen koman~~~r J
ljubuske cete - Ivan Skrobo. Neko v.nJeme se hJ~CIO u se~u B1]ac1.
Moj sin Pero odreden je da bude uz DJega .. Ja 1sam r1m donos1la hr~~u
i hila veza. Tada su Nijemci i.znemada napah n~. ,seJ.o. ?vo sam n~. Vtrl)eme opazila i odmah otrca:la do napustene Kez1ca kuce da obaviJest'lm
sJ{'robu· i Peru. Kada su oni posli u pravcu hrda .i sum~, ~.Hi su oha:suti mitraljeskom va:trom .. Sireo~m ~.r1os~o je sy.e v~ez posl.J.edica. .
·v
Ovakvih i s1ienih ISituaciJa hl'lo Je u BIJaCI, za vnJeme ra:ta, vise.
1s1tina, nismo imal,i problema sa c:.e,trricim~, aiL ee ah. ~ajvi~e . pamtiti
moja nevjesta Mara, zena Jutre Gahca ,yeh~og . Cetr;.rci su }OJ .u m~
nom mjestu ViSiCi, u kuCi, uhili oca, maJku a sestru, Jer su znah ko Je
Jure i gdje se na:lazi.
. . .
. .
,
, .
. .
.
Tro joe SJtrasno pornills']]1fi', a o:t?~satli nemoguce. Odmah na'PO<illl'11Jem 1
to da je Jure poginuo 1943 ..godine,. k?d ImotSikog, .1kao ko~ar;da.r~.t 4.
udamog da.Jmatinskog batalJona .. Sjecam se ~a ms.r:no s;ngeh ~1. n~
koji naCin dam nekome do znanJa kako nas Je ovaJ s.lucaJ UCVliho I
tdko pogodio.
.. v
Smatra se da je u tofk:u nuta n~p~i_j;atelj .izveo. v?~ sdo BIJ~CU
prelim 35 akoija. Za dolazak u :sel? konst1h ;su. ·s~ a:-a;Zllrmt~m :s~~dstvim~
prevoza, ukljucujuCi borna kola 1 temko:v~· ~!Jacka:h su avub.rh nekohko neduznih lica a ,za odmazdu zapahh CIJelo :seJ.o pocetkom 1944.
g.odine. Mahom s~ stradale one familije iz kojih ~~ije bio n~ilm u pa~
Hzanima. Tokom 1943. li 1944. godine, .kada j~ zm.~ta dola~a:lo d~ ki~I
ticne ·situacije po Zivot, usljed izv'?demh ~kciJa NIJe~aaa 1 ustasa, Ja
sam nekoliko puta od1azila sa ISVOJa dva sma Perom I Radom, u Dalmaciju, na oslobodenu tePi:toriju. I ~ ova~vim prJHkama s.a~ pomagala partizane, ·kuhala hranu, ~:rala 1 ~rp1!a. odjecu, a moJ ~~n Pero
(dok smo hili u Podkleku) radio u radtomci za oprarvku oruzJa.
U prvoj pa1ovin.i 1944. godine ll'ijeseno je ~a podem. u IZbjeg,
preko Italdje u Afl"iku i sa sobom povedem dva sma Pe~ il Rad~ te
najmladu !k:eer,ku Danicu. Irmalo se, pored .o~taloga, . u ':J.du, da
5
cJanova jedne f<ami:Jije vee sa puskom U .ruci 1 U parrtiZ~.t;.Ima. ~onacna
odluka o ovome donijeta je u sel~ llrk~J.ama .u Dalm~CIJI; Dan~ca, .medutim, iako je imala samo 15 godina mJe htjela da Ide 1 stup.r1a Je u
Odred kao horae.
Negdje izmedu Graca i Drvenika uk:rcala sa:m se na ;manji p~ti
zanski brod, nocu, sa dvoje,. djece ~ na t~j na~in preJ:acJla do V·Isa:
Istina, trebalo je dotle pr~ k~oz. Jake nJemac~e straze na kop:nu 1
m01ru, rte je zbog toga za os•IguranJe do obale hila odredena posebna
grupa nase vojske.
.
.
. ..
Kada se :na Visu sakupilo viSe parttzans.klh fami•hJa, uglavnom
zena starijih ljudi, djece i nesto ranjerrika, prebacivani smo . bro.dovim~ za Ita1iju. Sjeeam \Se da smo pro@ .'~roz sabim~ ·logme: Bru:I: T1uturano, tSamrta Ma:rija de Banja, Sam'ta Mar'IJa ;de Lulka I Tarant:,o,. gdJ~ 'S;?JD
.pOTIOVO ukrcali na ibrodOV·e, rte rposJij~ 5-,6 dana ~parsn,e V02lllJ~ rSti<g~'l U
egiJpatsku Iuk:u Po:rt Said. Ovo rprebacwanJe ila Aifnlm ukJUpno je ltraJalo
2 mjeseca.
U zbjegu je hi1lo ako 40 000 dtisa, 'islklju~ivo partiza~s:kiih faJ?iHja,
uglavnom iz Dalmacije i sa otolm, a samo 3 liZ .'J!erce~ovi~e: J?OJa, Jure Galtiea ,Veili1lwg" i drugog mi hra:ta Joze Gahca. Zb!Jeg Je h1o raspo-
308
309
�. r ' lju da se vratimo
Kako se blizio kraj ratu, t?vls~obrnndaolvav~cau :zJ~eJ·egom iz Aleksand.
· .on'V. savezn!ICd' e Ja · sam ~· ,se sa .svoJa dva sma,
OJ'ii
.
·
u domrovcunu. p .rvu k·
5 .. ;:1111 O'
:rije su kre~uli za l~~~t 19~i~e g~ ~~tim iz Splita 'prebaci~a za Ljubusiskrcala uoc1 nove . · .go
' . . . . , ·.. srece. Prw puta sam u
ki Bi:li su .to t.renuci veltlk~.radosti.: osNJ~.camnJaaca ·.1· ustasa a pomiSljala
'
· ·
slobodnoj d omovmi, ne bOJ'lm t' VISe lJC
M d se ova radost je kratko' potrajal a. U
sam i na zivot, nanovo.
e u~ rm,bile fehruara mjeseca 1945. godine,
Splitu sam saznalla da su ustase u
'
moju kCi R~zu.
IY lb r.slkom s ohZJilrom da j'e selo Blija~a i:zgoNastalt'ula sam. se
JU L . . • ' ata zvao skopo"' a kaSlllJC ,starjelo. !Muz Ivan, ko]eg Je n~rodpnJtT buskom ''bio je predsjednik NO.
ri", v,rsio je odg?;v?I"ne d1:l~n~sti u J~ke drza~nom sluzbom, sinovj RaKceri Danica i LJilJa, ZJamiJenil~ sl~lu:".
·e ra<dlio u UDB-i. Ovakvo Sltade i Pero na:stav1L1i sru slko'le, a slim <;trlrJarndJ ·neba stize za mene :teska i
..
. 1 dugo Kao ·g~om lZ ve ra
.
t vk
· nje mJe..pot'~';lJar o · v· · ' Nocu 23124 . s. 1946. godine ostac1 ~~·as ~
najtuzmJa VIJest u zivotu.d· . "
k d Citluka moga sina Manpna I
barrde ubili su u selu Gra m.cima, o
'
njegova kur~a ~~n;ana CopelJa. v sam rozivjela. Mnogo se toga zbilo
Cesto raz:m,slJ~m o s'Vemu sto da blfede, padaju u zaborav. To:rr:e
i pretrpjelo. SJecapJa p~malo dkao 1' a iJproteklo vrijeme od dogadaJa
doprinosi star?s~ J naruseno z· .rav Je,
.
koje sam pommJala.
.
,
Bi'acu Kuca napustena i p;rop~d~, Je~
IPovremeno odem I ~. s.e1o
) ·R· da]'tt se mis1i o komums:tima J.
v•
•
ezad:rZJIVO SVOJC. e
.
.
zub v.remena cm1, I?.
' d' 1 ljali .dogova~rah '1. donosr1'}'1 1st odrugirrn Jjudima ko}I s~ ?e ov ~e sm)_941 'godine o otpoCinjanju orgarijstke odluke, kao oo:a J.Z JUilla mJ:sdca Cih. izdajnika. o tome svjedoci i
Illizovane ba~rbe proJtiv okupato~ra I oma
spomen-ploc<l:·
.
. . k 'ima smo ,se kretali u toku rat~. I~e:
ZarastaJU staze 1 pute1JCI 0 )
.
. · . n 'i ·kamen mogao Je b1t1
mo ali tlho, je~ s1uca1n<? za~otrlJc~~t~ ~~~s~.irha imena' najb1izih i drukoban. Kao u fHmu re aJU mi se S omenioi zahva'le s1Jrse gordo, kao na
gih kojih vis~. me&; nama nema.
u Bi!jaroi, a u LjUJbuskom br~ltu
V>je6itto j s:traz'l:. Muz;u( ~vanu
sgr~ J:rodrrirm heroj:ima), R:uzi i m:nog.rm
Juri, stinu MartJaillU o a prog a. bLilska sjecarrja na n:j/iih, kao da Ih ~le
dmUJgiima ..NeJ!<.akio, veoma su mtt a ne mogu n'ista da im kazem. ~oZda
dam, dodi;ruJeo:n, razg~~~ramo ·. · · Sloiboda je skuplo rplacena, zato Je doani limaju rSVOJU p01rul\'u nama. "
bro cuvajte i djen'i:te". h .
am sama sa sobom :i s njima.
Tako ja cesto :i ne otice, razgo~~ . .L. b ·e
• •V' • d v• d .
mi volju za ZlVOt ,1 oura TUJ .
To me naJVISe r1 · rzi, · aJe
.
k .. ni' e bio lak. i zrtve, koje nisu
,Ponosna sao:n na predem put, OJl J
bile uzaludne.
v
reden u 3 logo,:ra: Tolumhat, El Katadba i El Sat. Ja sam hila u sva
tri, jer je moj sin Pwo radJio u tzv. tehnioi, gdje su stampane nase ,VIJESTI".
Zahvaljuju6i veli!kom moralu naroda u zbjegu, .Jogorskim i saveznickim vlastima, te brrizi odgovornih drugova iz domovine, Z.ivot u logorima je, za onda.Snje pri'like, dosta brzo norma:lizovan. Mnogo sto.Sta
je nedostajalo. Voda je doturana cistemama, el~ktricne struje nismo
ima1i. Tesko se bilo naviCi i na norvi naCin ishrane, mada je bila zadovoljavajuca. Meso, na primjer, od africkih deva podsjecalo nas je, po
tvrdo6i, na nase opanke. Ishrana je bila .kolektivna, tj. putem velikih kuhinja, gdje sam i ja jedno vrijeme radHa i cesto pekla krofne
i ustipke, .Sto se, uz ostalo, rado jelo. Trreba:lo se prilagoditi i novim
klimatskim uslovima, .nesnoMjivoj va:udni, :u tamosnjoj pustinji- EJ Katadba - gdje na desetine kilometara nije bilo ni tmvke zelenila. Ki.Se
nisu padale. To je sve ut'icalo na zdravlje tako da ~e bio priUcno veliki broj smrtnih sl:ucajeva, narocito stan.lij;ih osoba i djece. Imali 'smo
ambulante i bolnice. Lijecenje, kao J sve drugo u logorima, bilo je
besplaitno. Snahdijevanje sa sv1m potrebama u iZibjegu, .Vshrana, srnjesta:j, odjeca i d:rugo, islo je puitem pomoci koj!U su nam saveznici davali pmko UNRE.
1Posebno treba naglasiti da smo imali dobro organizovan politioki, zabavnJi,, kru1tnJJrinli., sportrs:kli i drugi zi.VIot. Bili su i r~ni tecajevff,
tako da sam ja u A£rki zavr.Sirla analfabetski tecaj, a sin mi Rade zaV>rsio 2 ra:zreda osnovne slwle. Tollwm '1945. godine u El Sat je dolazio
prvi partizanski funbalski klub ,HAJDUK" i sa na.Sim timovima odigrao nekoliko utakmica.
Po logor:ima smo imali svoje tehn:ike, gdje su biLi ~radio-aparati
i stampane ,VIJESTI". Na ovaj nacin i putem oddavanja konferencija bili 1smo redovno obavjestavani o vojnim ,j politickim zbivanjima u
domorv:ini i uopste. Posebno rnas je radovala svaka pobjeda nase :NOV,
sto smo posebno pratili. To ~mo i proslavljali na odgova:rajuCi nacin,
u gra:nicama na.Sih anogucnosti. Kada je, na primjer, radio statr1ica
,SLOBODNA JUGOSLAVIJA" javila da je 20. oktobra 1944. godine,
osloboden Beograd, u E1 Satu je bilo izvanredno slavlje. Hila je noc.
Sve se diglo na noge. Slama iz slamarica, na kojima smo do tada spavali, iznijeta je na hrpe J zapaljena. Tome su dodavana J burad nafte.
Izgledalo je kao da 1ogor gori. Englezi su dojurili sa vatrogasnim kolima, ne znajuci o cemu se zap~ravo radi. Kada im je proJtumaceno da
je Beograd osloboden, to je i njih radovalo, pa su se sa nama veselili.
Cijelu noc se igralo !ko1o, pjevale partizanske pjesme, a umjesto pica
kuhali su se kazani caja.
Irnace, na ralZIIle nacnrne san'O u logor'ima i pred sav;ezrnJic'ima do~toj
no reprezentovali nase parti~ane, nasu borbu i pronosili glas Tita.
. \Dok sam hila u logorima Tolumbat i El Sat par puta su nas
posjetiLi nepozvani gosti - cetnici, dolazeci iz ,l(lai!fa H:i Aleks:andrije.
Pokusa'hl su nas vrli!jedarti, psova1i Novru Jumoslaviju i 111ta, aU su naiSJl
na jak otpor. Otjeranri su od naroda. U E'l Satu se desio i jedan slucaj bacanja bombe iz aviona na prostor gdje se jedne veceri od!f.Zavala
pri!fedJba. Nekollilko liica je rarnjerno, a jedno poginulo. Govo:ni1o se da
je ovo uradio neko od pilota stare jugoslovenske vojske, na sluzbi kod
Engle~a.
.u
nt
310
311
tr
�Razija ProdanoviC-AlajbegoviC
OSNIVACKI ZBOR SAVEZA ZENA. BOSNE I HERCEGOVINE
D
vadesetog januara 1942
d'
jutra focanskim ulicam ..go 'line o~~obodena je Foca. Toga
..
koja :se boii'ila pod zas~a~~ pvomarsi'r~I~ yparti,zanska ~ojska
vi~J~; Tu ksu hili pantiiZans:'fui bata1joTIJi ~j~dmlf?stis~e ,P~rtije. Jugosla~
r:zn sa omaLl1dantJom Obradom Oi!o~ilom a yomct o I ,Ba;o PivljaJbevacki bataljon iz sas'tava I proleter
b n~ cdelu. Dosao je i Kragura 1941. godine pa do 20 .anu
,
s e . nga e. Od pocetika decemkom~n~om Sergija Mihaji~vicaart~?42. godi:t;J-~ u Ro~~ su bili cetnici pod
stavlJ·ali mus'limansko !StanoVJn. .;t I su za -~IJelo V:~IJeme pljac>kali zlosu ranije Vlrs.ili nas~Ije nad s:rp~L~' ng;~d~~. da se svete ustasama,' 1koji
.
Narod Je partizane docekao kao
,·
b1lo ,razdragano, :sa puno lj b . . spa~Ioce,. sVJo stano~niStvo Foce je
9dmah poslije os•lobodenja F~c:v~; .povJerenJa u pa~ti:oa:nsku ~oj,sku.
~tab INOPO JugoslaVJije i Centralni kJan~rara, u Focu Je dosao Vrhovni
~eJ:r· uyrzo je ydosao i Pokmjinski ko~~~ekJlJ s~ drug.?m Titom na
I 10 g avnog staba NOP odreda za Bo
. H za os;nu I Hercegovirnu
Ut
..
snu I ercegovmu
o Vn.Jeme u Focu •su ·dosli· M
K y .,
.
: o~o' ocev1c, Boro Tosew·c Sveto
Gagovic, clanov:i KPJ ko .1 s
Foci. Jos viSe je aktivi.rad li r~dp~~~fh ~dnjvanjl_l partij,skih c~lija u
naroda na kojima su drugovi i,z Pa t"
rz~vam su ,poJ,iticki zbo•rovi
cegov:inl:l, clanovi CK K:PJ i dru' . r kJ~ .og. komit~t~ KP_I,1Za Bosnu i Heroslobodilacke borbe o izdaJ·,· ygit a.ktiVi~Sti govonh o CilJevima narodno
1
akt IVIUI· na razVJoju bratstva ..ce m a 1 sl . Kom umsti· su posebno hili·
'
·
d'
,
,
narodol? u Foci ii okolini. od:U~h .~~stv~ me?u .srps~im .i muslimanskim
ne vlast1 u k?je s~ p:rvi put b:iJrane i f~~~:up1lo 1 osmvanJu organa rnarod,
Ubrzo Je poceo i ·Tad na formira .
. ..
tam .~e drugarica lZine, .Senke i Lule kJ~ orgamz~CIJe Saveza zena. Sjez TIJihovu pomoc .smo i u FoCi formi.r l?~k su radki'le na ovim zadacima
U Gradskom odboru S
y a I, vartovsl e odbore Saveza zena·
kje~r;rica, Hadzivukovic ,KJ!':iJs~:ezColka ~ _F~c\bile su: Kulic Z;jv:ka, pred~
anc Desa, KocviCic Bo. .
{;; Jk, a. ?VIc n a, Alajbegovic Razija Se
~~~i:sav~, Co,ric Mina, M~:~· P~boavi~ JfvanJk~: Tosovic Slavojka, Sari6
IC p~r'l~~· clan:ovli. Ovo Sill bi'Ie . ' te an~'V:lC Na~.a, Groina Mi.Ia i Ba
b!I'OJ Ih Je I•sao i p.o se]ima ro I ~rodlstavu~ce SVIOJIIh kvantJova a dobalt'
po ops.tinama: MreZJioe Mi,l'~· mz~rm zaydacima. PlorsJiije toaa s~o iSle i
nu, Zagorje, Jaibuku, Cel•eJbi~ ii~~bn[~~ce~o, Zal·~mur, Sl~tifillU, Usti,k~.lli1 osnova I saveze zena.
'k
t· ·
312
313
Ogromni su bili zadaci pred nama. U opustosenoj FoC>i brebalo je
skupljati pomoc za vojslku u odjeci, obuCi, hrani i zavojnom ma;terljalu
za ranjenike i bolesnike. U F·ocu je stiglo 150 proletera koji su premlfzli
u igmanskom ma:rsu. Trebalo im je pmziti medicinsku zastitu. Radilo se
sbo se holje znalo i moglo da bi se sto p.dje izl.ijeCili.
U gradu je situacija bila vrlo teska. Vladala je glad, jer je hrana
bila opljq:ckana. A pored gradskog ;stanovnistva u FoCi se naSlo i mrnogo
naroda sa sela koji je pobjegao od neprijatelja. Da hi se rijdio taj problem, u Foci je organ.iJZJOvana zajednicka :ishrana. Tako se sa kazana drijelHo po 3500 obroka hrane dnevno. Kako nije billo dovoljno hrasna mljele su se suhe kruske i mijesio hljeb. Takvu hranu je jela j voj.ska.
Pored njege ranjenika i bolesni,ka, brige o1w ishrane i smjestaja
naroda, os'TIIivanja organi.zacije zena i sl. bio ·je razvijen i ideor1osko-politicki md. Sjecam se da je u Foci odrzano vise predavanja o politickoj
situaciji u 12emlji i u svijetu, o pobzaju zene u drustvu, o ravnopravnosti zene sa muskarcem i sl. NamCito je bila 1razvijena aktivnost na mobilizaciji zena u redove NOVJ-e i njihovom ·anga~ovanju u pOilitickom zivotu uopste.
Aktivan poHticld rad urodio je brzo plodom. Veliki broj zena iiZ
P.oce i cijelog focanskog sreza je bio ukljucen u politicki zivot. To je
omoguCilo da rukovodstvo donese odluku da se pristupi osnivanju Saveza zena Bosne i Hercegovine. Zbor je zakaza:n za 22. februar 1942. godine, kada je i oddan, u Narodnom domu kulture u bivsoj zgradi suda.
·Da bi obezbijedili prostorije probili smo zidove izmedu tri sobe u bivsem
sudu i dobili dvmanu dugu 25 metara. Tu se nekad narodu sudilo, ,pravda" se dijelila, a sada se skupile zene antufasistkinje, da osnuju svoju
organizaciju. Na zbor su dosle drugarice delegati iz Kal:iJnovilka, Gora.Zida,
Cajnica, Trnova, Ustikoline i svih sela sreza Foce. Iz Kalinowka je dosla
Filipovic Maida, iz Gora.tda Fazlagic Zifa, koja je strijeljana 1942. godrine od Italijana, sa Cajni.6kama Sp:remo Milka, Kovac K:osa sa zenama iz
Jabuke, Dzinic Zejna d.z Jelica, Malis Sava iz Vrbnice, Mitra Rirs•ticevic sa
delegatima iiZ Mi.lj,eVJine. Nli,tlkovic SaVIka sa deJlegaaijom iz Predjrela Sutjeska. Osnivaclwm zbo.ru Saveza zena Bosne i Hercegovine prisustvovalo je preko 500 zena. VeCina nj1ih bila je cvrsto vezana za NOP.
P.risustv.ovali su i drugovi iz Pokrajinskog komiteta I\jPJ .za Hercegovinu
i Bosnu. Zbor je poceo u 2 •sata po podne. Prvi je govo~io ispred PK
KPJ Rodoljub Co1akovic. On je istakao da nas je vjekovima neprijatelj
gazio d. zavadao nase narode, pa da Je nuzno da se nasi narodi ujedine
u borbu za s·lobodu i bolju buducnost.
Poslije Rodoljuba Cola'kovica zbor je pozdravila predstavnica
SKOJ-a Foce, SlaVJujka SaniC. Na :zJboru je Zima _,Qvozdana Bi>jelic- .Penezic podnijela refemt o medunarodnoj politickoj .situacij.i, a Mileva
Planojevic o potlrebi osnivanja Saveza zena BIH i njegovim zadacima.
Na zbo.ru 'su diskutovale Spremo Milka, Colic IDmgica, Kezunovic V,itka i druge. Posebno ~treba j,staCi diskusiju Savke NitkoviC, koja je,
pozdravljajuCi prisutne, kazala da ce vjerno raditi za nase borce, koji
se, .kako ona rece bore puskom, livorom j bombom, a mi cemo iglama i preslicama. J a s•am naglasila da treba i Muslimarike da daju od
sebe sve da se sto p:ri>je oslobodimo, da nam je jedino mjesto u NOP-u,
kao i da bi najbolje billo da Musliman;ke skinu zarove i feredze.
Na kraju zbora je usvojena re:oolucija o zadacima zena,i izabran
odbor, nakon cega je zbor zakljucen. To je 'bio nesumnjirv politicki
�uspjeh. Delegati su se raziSH obogaceni znanjem i us·pome
.
· x
jedan vellki dogaaaj.
nama na JOS
·· ·
·
.vk
· .
· .Nas umjetnik -· slikar VoJ·o DimitriJ'evr·c· ' ko3I Je pnsustvovao
0 snrya~ om z b
.'?il"U, mspi1
I11San dogaaajem izradio je c11tez u dnevnik
Vladrmrra DedrJera, koga je nazvao: Ucesnice na b .
v
F v·
pwljeca 1942.
z oru zena u ocr,
Natalija Petrie
NE DAJ ME MAJKO, HOCU DA ZIVIM
van 'az~~~i~~gko su imale posebn~ zadatke u per;Jodu priprema i odr.taoheihijediti SmJ.;St~hJ.oil"hr!a;ezda kzen.a ~osnle i. Hercegovine .. Trehalo je
d
'
, e omsat1 sa u 1 sve drugo za us ·
r~ zh?::~· J~ sam hila z~duzena da pripremim referat za Usme~~e~a~
Vline ,Z1vot zene u Bosnli sa poseJbm1m osvmtom na ~1·'"ot
M ·1"
n1a J " U d
'-' 'v•
zene IUSilll <:!: ·
· ogovoru sa mojom maj<kom napisala sam referat 1ko a
s~ ch.ta~a na UJsmenlim .no:v,inama. Tu sam prvi pUJt .iJS1tupi1la na 'poz;rmcu, pa Je to za mene hw ~ posehan dozivljaj.
v
v
.
e daj me majllro, ja sam mlada - hoou da iJivJm. To su
bile posljedmje rijeCi moje Radojlke-tparti.:zanlke, ibo:lni:carke u
Borju, februara 1942. godine. mla je u dvadesetoj godini
puna zdravlja, poleta i volje. Zima 1942. godine, hila je teska. iPored
hrige i rada u bolnici za .ranjenike, Radojka je cesto odlazJila u sela,
pa je dobi·la jaku prehladu i •tesko se razholjela. VeHka odgovomost
i patriotska svijest, kod svih nasih horaca, tih prvih dana ustanka,
hila je iznad svega, pa je takva bila ,j Radojka.
Jednom borcu bio je sikinut gips sa noge. Nestabilail1 u hodu
pao je. Mada i sama bolesna Radojka je potrcala za njim. Pri tome
je nezgodno pala. Od toga pada povrijedila je zuc ili neki drugi unutrasnji organ. Bila je pnivezana za postelju i za nekoHko dana umrla.
U najkriticnijem momentu prenijeta je kuci u Maslovare. Gledali
smo je kako se muci, ali joj mnogo nismo mogli pomoei. Sam osjecaj
da su joj to posljednji trenuci zivota cijepao je mi srce. Svi smo oko
nje, ja, otac, sestre i brat. Tu 'SU nasi prijatelji i komsije. Sve to
Radojka vidi i cuje.
Stalno sam nad njom i rma vidi kako suze iz moj1ih ociju ik:aplju.
.
I njoj su tekle suze, zivot joj se gas'io.
Kad sam se nadvila nad njeno izmoreno tijelo uhvatHa me snazno oko vrata i povikala:
- Ne daj me majko, ja sam mlada- hoeu da zivim.
To je hilo posljednje sto je rekla moja Radojka, mlada partizanka, februara 1942. godine. To je bio prvi grob .iz moje kuce i prvo
moje dijete koje je nes'talo, da bi u toku rata iz nase porodice bilo
jos pet grohova. Ostala je nepomicna na svom lezistu kao da je zaspala poslije teskog napora. Sa lica joj je nestalo g:rceva. I mrtva mi
je izgledala njezna i lijepa.
N
314
315
�Dr Dana Pecanac-Bjelica
PARTIZANSKA BOLNICA U ZVIJERINI 1942. GODINE
.prv?J. polovd;~i 1942. godirne u Herceg.oviinJi su partizoo:ske
Jedimce v vo~Ile. ogo:rcene v borbe protiv I talijana i njihovih
. .
P?vmagaca~ cetmka 1 ustasa. Nakon svakog juriSa, ranjenika
Je hi1o sve VIse. Borlnice su bile neophodne.
.
to v.ri)eme n.a~azila. sam ~e. u selu HodziCima, gdje sam radila
kao lJelkar u I:UproviziranoJ bo1mci. Ranjenike smo smjestili u popovu
nap~stenu ~u~u. l}skom. -:u me pozvali iz Operativnog staba za Hercegov!nu, kOJll. Je hio smJesten u selu Fatnici. Nakon a:mulize stanja u
samt~tu, dobrl~ sam za~atak .da odmah idem u Zvijerinu da tamo
£o~-r.ruram. ?o.In~c"'! Z<l; Juzno-hercegovacki pa:rtizanski odred. Bolesnike,
kOJ} su bihv~mJ~~tem u selu Hodzi6i, predala sam sanitet:s,kom ;radniku
D.u~anu G,aci111ovwu. Put~m .do Fatnice samo sam mastala 0 novoj bo.Jmci, a.~ aruge st~ane. pnboJava:la sam se kaiko cu ja, kao mladi ljekar
sa IDOJ'I~ ~~kudmm 11sku~st~?~· ostvariti povjereni mi zadatak.
'
Dosavsi na . t~ren ZVIJerme najprije .sam napravila plan rada,
a on~.a sam. sa sp1sko~ po!rebn?g materijala ,za bolnicu furenula po
?kolmm seh~a, da pnkup1Jam. mventar. Prma . snage, ~olje i ddeala
c;;tk sam us.pJela .da PrDr?,;;tdem Jednoobrazne VOJnicke krevete za bol~Icu .. za to Je valJalo obici ~nog? i mn~go sela, cak do Ljubomi~ra pa
I d~lJe. Kada s~m ·sve to pnkupila na Jedno mjesto, stola·r mi je izradiOV potreban Inventa:r za ambulantu - previja:liste :kao: s.to, ormare
stelazu za instrumente itd.
'
,.
Uprav~ u to vr.ijeme na Divinu je pronaden magazin sa potrosmm mat~TIJ~lom.- platnom kao i namirnicama !k:ao s'to su: 'suho
~eso: pmnac, zatim kafa, kakao i slione stvani. Ovo mi je jako koris'lnlo, Jer sam dosla. dlo ZJnalt:ine kro]~'Oiine poste1jnog i za·vojrnog matenija.Ja,
t~ko da. s~m bolmcu sa zadovol}stvom uredila i popunila prehrambemm artlkhma.
U
v
p
Sarna bolnica se sastojala od ve1ike bolesnicke sobe sa 25 kreveta, druge. n:anje sa 6--::7 rfureveta kao i previjalista. Lmala je i samo~tal~u ikuhi:nJu, sa SVOJim e'konomatom. Od o.soblja je bi.Jo 5 bolnic~b, e~onom, poH~icki radnik i omladinski rukovodilac, kojri je bio
UJ~d~o 1 :O~lad1nski rukovodilac na tom terenu. Od svih bolnicarki
~aJvise .m~ Je ostala. u s~~canj:r Fatima Tikvina koja je hi-la plemenita
I pokaziva,la puna razumiJevanJe 'kako prema bolesnicima :taiko i prema
seljanima. ZahvaljujuCi tim njenim osobinama seljaci su je spasiH od
sigurne Sl11!J1ti Jmda su llaJS zaTobih cetnici Save Kovaca.
U to Virijeme u Fatnici je, pri Operativnom stabu, postojalo centnilno tsanitetsko skladiSte, odakle su snabdijevali i nasu bolnicu potrebnim materijalom, koji 1je tu sterilisan a pakovan za sav sanitet na
tom podrucju. Tu je takoder pravljen i sterilisan ,prvi zavoj" koga je
momo, kasnije, imati svaki vojnik u SV'ojoj torbi. Mozda ce se neko
upitati: Jcako smo u to doba dohiva.Ii sterilan materijal. Jednostavno:
peglom, :sterilnim - o;tkuhanim pincetama i opranim rukama, sapunom i alkoholom.
Na ,prvi zavoj", koji smo tada pakovali u vostani papir, bio je
nacrta~n lik ranjenog pa:rtizana sa zav,ijenom .rukom rad akademskog slikra, Stocanina, Bmnka So•tre, koji se u to ':~ije~e nalazio u
Fatnid pri Operativnom stabu. Sam materijal za preVIJatlJe (kao tupfere i sl.) pakovali smo u dohos i steri•lisaLi u rerni sporeta bolnice.
PDoces ster1lizacije smo .Imn:troHsali na taj naCin sto. bi cekali d~
m<;tterijal pozuti i tako smatrali da je b~ donek.I~ stenlan. ,U to_ v.~
jeme raspolagala sam sa znatnom kolrJJcmom h]elkova atnuJ'sept~Cikih
sredstaya, a kad bi ponestajalo dohivala sam .ih vewm, (od N1ko~e
Rusa, sanirtetskog radnika u bileokoj bolnici iii preko recepata koJe
bi otpremala po seljacima do hilecke apoteke). Snalazila sam se kako
sam znala i umjela. Iako je hi·lo teS:ko do toga svega doCi, ja sam ipak
bi:Ia s•retna, osjecala sam kao da .radim u pravoj bolnici. Ali, i po;re~
toga, bilo je teskih i tuznih momenata za mene, narocito kada b1
stJigao tezalk ran'jenik kome je bin :potreban pravi roperat'iiVni za:hvart,
kojim hi mu se moglo sigurno pomoCi, aLi ovdje, u nasoj bolnici, za
to nije bilo uslova. To su bili ;teski trenuci za mene jer sam bila bespomocna i zato nesretna. Za ljekara je najbolnije: htjeti ukazati pomoc
a nemati za to uslova. Sjecam se jednog borca sa pov:rijedenom
mokraenom bes.ikom, koga hih samo da sam imala gumenu cijev
(kateter) vjerovatno spasila od sigurne smrti. Ovo je samo jedan od
mnogih primjera o kojima bi se moglo pisati. Raspolozenje mi se vratitlo kada me je jednog dana posjetio dr Safet Mujic i preporuCio da
mu, kao manje irslkwsan ljelkar, sve t·eze ranjeniilke salj.em u bolrnliou
Izgnri, gdje je radio kao iskusni afirmisani hirurg, a on meni da salje
lakse ranjenike. Inace je bio vrlo zadovoljan i odusevljen :izgledom i
o.rgani,zacijom bolnice. Njegovi savjeti iskusnog hirurga mnogo su mi
pomogli i uvijek cu ih se rado sjecati, a njegov blagi i pa:ijateljski lik
mi je wlo cesto pred oCima kao lik iskrenog druga.
'Na zalost, ova nasa, relartiWlo dobra wganizovana, bolnica nije
bila dugog vijeka. Morali smo da rse spremamo na povlacenje, jer nas
je neprijatelj sta1no ugrozavao. Tako je jedne noCi stigao u nasu bolnicu dr Mujic iz Izgora, povlaceCi se sa svoJim ranjenicima ispred
neprijatelja. Poslije nekoli.ko dana cetnioi su napa:li i nasu bolnicu.
C.itav dan su se borrbe vodile oko bolnice, a ona je hila i glavna meta
napada. Kasno uvece bili smo opkoljeni :i zairobljeni. Tada je u bolnici kao ranjenik bio ri Milija Stanisic, politicki komesar 1. hercegovackog udarnog bataljona. Sjetila sam se da ce stradati a'ko neprijatelj vidi oznake Tlilwvodioca na njegovoj partizansko_j bluzi. .Brzo sa~
pokidala orZnake sa njegove hl13-ze i kada su 'l?ledah b?les~I:ke pr~sh
su pmed Mi1ije kao pored obicnog borca, te Je na taJ nacm spasen
od sigUII'11e smrti.
316
317
�, U ovoj borbi hio je lakse ranjen i dr s f .
.. ,
. v
~ucu preko puta bolnice. Dijelila nas . . cfu et M ~Jlc. Sm]estoo je u
1
Camil Kazazovic
Je naredenje da moram ici da ga rev· .3e ]e. va ve Lka poljana. :Doslo
no sam islmcila sa suprotne snranf b p~m. fosto •se tada vodila horba
bolnicarkom. Trcale smo p.reko . 1. 0 mce roz prozor sa jos jednom
i. sakrile se pod veHku stijenu, m~~i~~!ld dok s~ n.;teci oko nas fijukali,
trm, k~~ smo se podigle i posle re:Ua a srr;-? rzbJe~1~ c;>pas?ost. Medudr MuJrc, ugledali smo iZJnad sebe ~et 'k kuci u .koJ.OJ ]e biO smjesten
nama. Kako su vidJ' el·r· da sm
m ve sa uperemm puslkama p.rem.a
,
.
.· ecr d
. v.
k ucu d a se sklommo pust'l'o nenaoruzane I· mrs1 " • a bjezrmo u tu
11
obavi.ti sv~j za~atak. '
su nas da prodemo. Tako smo mogle
PoshJe tn dana zanobljeniStv . . 1'
hercegova6kim partizanskim jed' . a strg I su p:roleteri i zajedno sa
eto, zivot ove divne bolnice bi 12'lcaka oslo??diJi ·?olnicu. Tako je
a sada za mene lijepih uspomen~. rata , pun lrjeplh 1 teskih dogadaja:
SABAHA COLAKOVIC
oncem marta 1942. godilne UJstase su u ZeniiJai uhapslile jednu vecu grupu akvivista NOP-a, medu !kojima je hilo nekoHko clanova IKPJ i clanova SKOJ-a. Svi su oni odvedeni u
travnicki i sarajevski zatvoa:- a .kasnije u koncentraaione logore Jasenovac i muge u Njemaokoj i Norvdkoj. Time su prakticno Zenica i zenicki proletaa:-ijat u najodsudnijim danima nase NOB-e ostaH hez svoje
pa:rtijs:ke i skojevske organizacije, bez veceg broja onih riajaktivnijih
saradr:rika NOP-a lkoji su u ilegalnim uslovima, jos od 1941. godine,
vodili borbu pmtiv okupatora i njegovih pomagaca ustasa.
Jedina od 6lanova KPJ koja je ostala u Zenici d koja ;nije hila
zahvacena provalom d. hapsenjem, hila je Sabaha Oolakovic. Ona je
hila vrlo vjest hlegalni Tadnik i to je pokazala vee u prvim danima
ustanka u zenickom kraju. Tada, a i kasnije, redovilto je uspijevala
da !izmakne ustas·kim potjerama i izbjegne hapsenje. U Zeljezali'i su
tada .radili jos Ivan RaCiki, Alija ~~hovic i njen brat Rifat Colakovic.
Sva 1:rojica su hili !kandidati KPJ. S njima trojicom i jos nekoliko
aktivnih sa:radnika NOP-a, Sabaha je preuzela u1ogu i sve zadatke koje
je do ma:rtovskog hapsenja imala partijska a:rganizacija Zendce na celu
sa Remzijom Rebcem.
U zajednici sa partijskom orgarrizacijom sela Tetova ona uspostav·lja kontakt sa Zeniokim partizanskim odredom, prikuplja podatke
o neprijatelju, s.kuplja o.ruzje, sa:nitetski ma:temjal i drugu opremu i
prelko komrmista iiZ Tetova salje na slobodnu teritoriju. ,Pored toga,
ona intenzivno radi na ozivljavanju ilegalnog rada u Zenici. Ponovo
okuplja i aktivitra one s111age koje su pred terorom ustasa i okupatora
ustuknule i pasivizirale se. Politickim .radom ponovo budi svijest kod
osnovnog dijela narodnih masa u nuznost borbe i pokrece ih u akcije.
U tom pravcu hila je usmjerena sva njena aktivnost od prvog dana
kad je preuzela na .sebe teret teske borbe u komplikovanim uslo.vima
ilegalnog :rada. Mo!Tala je poceti iz pocetka, onaka kao sto je to bilo
1941. go-dine, pocetlkiom ustanka. Ttreibalo je na bazi Vlijest'i Slobodne
Jugoslavije suzbija:ti i raZJoblicavati u masama nep.rijateljsku propagandu, objasnjavati razvi:ta!k dogadaja na frontovim Antihitlerovske
koalicije i u nasoj zemlj'i, boriti se protiv mobilizacije omladine u
neprijateljsku vojsku, ponovo uspostaviti obavjestajnu m:rezu i ilega1ne punkvove i kanale, koji .su poslije hapsenja hili razbijeni.
K
318
319
�Na lzv1r.Savanju svih ovih zadataka Sabaha je intenzivno radila.
Bila je glavni nosila~ cjelokupne_ i:leg~l_ne aktivnosti u Zen~ci <; ces:to,
narocito u pocetlku, 1 nep?sredm .J,zvrsilac. Uskoro se. razv1la 1 u <?dlicnog organizatora. Sarna Je od1azi,1a u selo Tetovo, pnsustvovala sv1m
sastancima tetovskih komunis,ta. PrenosHa im poruke i zadatke i upucivala ih ikako da zadatke izvrse. Uvece, preobucena u zar, odlazila
je u kuce simpatizera NOP-a, razgovarala i ulivala im vjeru u konacnu pobjedu. Dava.Ja je zadatke i odredivala sta .ko :1Jreba da uradi.
Pri svemu ovome vodila je strogo racuna da se ne naruse po:inoipi
konspiracije. Preko nekih aktivista uspostavila je prekinutu vezu sa
drustvom Muslimanska zajednica i grupom uglednih gradana MusHmana Imj'i sru birlli spremni da poanazu NOP. Rrelko njih organie:ovala
je razbijanje mobilizacije omladinaca Muslimana za njemaCku 13. SS
,Handzar" diviziju. tPreko zena aktivist·kinja organizovala je prikup1janje dobrovoljnih pnHoga u novcu i drugim materijalnim sredstvima,
.raznosenje stampanih vijesti, oruzja, municije, sa:nitetskog materijala
i drugo.
Cijelu organizaciju ilegalnog rada u Zenici, Sa'baha je preuzela
na sebe. Sama je odla:nila na sastanke, iznenqdno se pojavljivala u
kucama aktivista, prenosila im zadatke i odredivala sta treba da urade.
Nije voljela, a nije ni praktiko:vala da .se njoj, na nekom unaprijed
odredenom mjestu, dolazi na sas-tanke. Takve sastanke nije ni zakazivala niti je na hekom unaprrijed o.dredenom mjestu p11ihvatala ilegalni
materlijarl. U na:jrvi'.se slucajeva pojavljrivaJla se iznenadno, bvzo olbavIjala posao a odmah zatim odlazila dalje. DrzeCi se toga, uspjela je da
izbjegne da bilo ko o njoj nesto sazna ili da je iznenadi. Pa i onda kad
su ustase za njom organizovaH potjere i pretresali citavu Zenicu, njoj
je uspijevalo da skrije svoje mjesto boravka i izbjegne hapsenje.
,Pocetkom maja 1942. godine u Zenickom partizanslk:om odredu
doslo je do cetnickog puca. Time je praktiono prestala oru.Zana borba
u zenickom kraju a par:tizanske jedinice povukle su se sa ove teritorije ·i preko Kr·ivaje i 1\jonjuha otisle u Birac. Ovim je bila prekinuta
jedina veza Zenice :i njene ilegalne organizacije sa partizanskim jedini1
cama i partijsbm ru kovodstvom. Sabaha je od tada hila stalno zaorkupljena idejom da ponovo ozivi o.ruzanu borbu u zeni•ckom kraju.
To je shvatila kao svoj glavni zadatak, u njega je u1aga1a sve svoje
fizicke i umne sposo:bnosti. Koristila je l najmanju priHku pa i onda
kada su uslovi bili minimalni, da organizuje oruzani odred i akcijama
i borbom pokrene ponovo narod u ustanak. Ali, zabo sto zajedno sa
tetovskom partij.skom O!I1ganizacijom nije uspjela da obezbdjedi siru
bazu za nastavak oru.Zane horbe u .zeniCkom kraju i zato sto je neprijatelj u to vrijeane bio vo:Io jak i u zacetku sprecavao svaki takav
pokusaj na zalost nije uspjela. Zbog 1Joga, a i sticajem raznih, a najvise nesretnih, okolnosti njena zelja d nastojanja nisu ostvarena.
fPrvo je pokusala da :na teritorriji sela Tetova i Gradisca i uz promoe tetovske partijske organizacije formira oruzanu partizansku grupu. Znala je da se u Tenovu i GradiScu kriju dv:ojica partizana, koji su,
posHje borbe na Meukrrnju na V.Iasicu stigli u ovo sdo. Mislili su da
ce ovdje najlakse da prezive j oporave se od bolesti a zatim da uhvate
vezu sa nekom partizanskom jedinicom.
Iako su sela Tetovo :i Gradisce u nepo.srednoj blizini Zenice, a u
1Jo vrijeme u Tetovu je hila stal:na usrtaska posada, us:tase za njih
..
, . ci'a Tetova ih je prihvatila, lijenikad nisu. saznale. Par~1Jsika org:ul~t~ 1942. godine, ~ad su se.. op?6ila..~ sakr:va.Ia ~d ~sta~~bc!1~~c~a lastanku sa clanov1ma . pa~ J\~~
ravih, pos.Jet:Ila I~ Je
E
• naoruzana grupa, a da DJih VOJ
Tetova predlozila. Je ?a se '?rmi,ra 'ez m oko kojeg bi treba~o da se
kao iskusni part~zam J?O~ube h~aop~ije~log je bio p.rihvacen I odma~
okupe novi borCI. OvaJ . a a m
·, Gradii1sta i Teuova udu u p~rt je hilo odredeno da ne1kc:·~ri<ko ~b;h;aj~z uputila iz Zenice .i. Ibrahima
zansku grupu. rPorv~d llJih, S roMtiokog rkomesara grupe. 9Jelu ·~·r;rpu,
Hrunumica i predlozila ga za p
. zala j'e i oprem11a Odjeoom,
. 1 k 0 d setak boraca naoru
·
d
upe
koja je brop a. ~.
e
k ·
tijska organizacija. Za vo ~ gr .
obu6om i mumCIJ.OJ? tetov:s, a par
a ·e oznavala, znala Je d~ Je
odreden je bio Ras1m Ismic .. viabahk ~ \iop horae Zenickog partizanod prvih dana ustanka prezden.1dc. olm zarf~mandanta novog partizanskog
· d d
. je u v1 Je a
'
skog o re a pa ga
d k · borbu izraste iz ove grupe.
odreda koji je trebalo a r .:ro~
otpocinjali sa akcijama, nego
Grupa je hila mala pa. J~s. n1su ~iri:titki .rad u selima i ol;jasnj~
su svu svoju aktivnost USJ?Jenh d:ka Y.ima da se mobiliSu nov1 bor~1.
vimje ciljeva NOB-e, kao a na p . usa~
1 grupe Sabaha je rad1Ia
Uporedo sa s'tvaranjem ove pad•rtrzal!so\:eba.I·; ·ri]'~ke Bosne. Saznala
. v . d
upe na esnoJ
·~
z •vk
na OkupljanjU J?vS J~. De
vlaUOVa partije ;j prv0b0!:aCa e~llC ?!?
je da u selu Sv1cu Z1ve ' VOJ1Ca ~
,. Marko MiSura. NJ1h su cetmc~
partizanskog odred:;. ?'(d?'r ~ht~~~jeli ubiti zbog njrihove pop.ul)ar!wsd1
poslije puca razorruza '1 m~l!kl
dreda i namdom ovog kraJa 1. o medu bivsim kborci:ma Zenl1c ogbol: I·svtva u rodnom selu. Mmah ~u
·
redili im ne u vrs t u pa. uzaro . Jen . zandarmerij>i. ,sab a h a Je s t u plla
.
v
vk ·
svakodnevno da se javljj,J~ cert~k:~ sastanaka koji su odrzani u'Vklu
sa njiana u kontakt •1 pos 1Je ne or b . rupu bivsih boraca Zemc ?g
Ricice predlozila im da okupe oldo se ~~mentu iznenade :i razoru:laJU
odreda..i da 1;1
u selu
cetnicku zandarmemJ~ koJa bJe
ko rijeke Bosne i pridruze part1da se sa otetim oruzJem p_re ace pre
zanskoj grupi Rasima Ism1ca.
Sabahinog prujedloga grupa bor~ca,
Uskmo je na osno.vu ovkg ' m Oiktobra 1942. godine lt'azoru.~ai~
na celu sa Todorom..iButiillOm,. o~~e usaka i uputila se prema l11JeC1
cetnioku zandarmeriJU, 0~~\ lill . 1 iz sela Tetova camcima pre?a~~
Bosni gdje je trebalo da .1'
?llll~n~s u zadnjem momentu OSUJetii:
na drugu stranu. Medutim,. ~etm~I s~as. edu kod sela Ricke i u bo~~b1
ovaj njihov poku~aj. Nfra':'~h shv1~ene 'k.rarka MiSuru, Mladena Misuubili Todora B~·~nu a .. a~m}e u svom stabu u Perin Hanu.
ru i Duru Miles,1ca st~IJelJah ,u
bra 1942. go dine, i partizanska g~Jza ovog dogadaJ~'. 5. n:overv, sudbinu i hila razbijena. Ust~s~
pa Rasima IsmiC~ doz1v~ela Je. ~ 1d~~sni,ka •sa:zmaJi su da se .~na naJV1·.
i zandaDmi iz Zem~~ _preko <SV•fl~~sili iznenadni napad, opko~l1h grupu v=
S
ve krece olw Gradnsca pa su . , .. v J·edn·og borca. Ostahma Je po.s
b h.
.
v
.
u borb:i ubili da·ra Ima Ha numica 1. JOS acno probiju i:z ohruca l. t 0 Je
lo za rukom I se razbJegnu .· poJe d'm
1
b:io <kraj ove pa.rtizanske grupe.
.
.. va lm 'i su ulaga:li sve svoJe
za Sabahu kao i za kom~ms~k. TeJo ed o~aj tragicni . epilog bw
d
b
snage a o nove Zeni:cki part•Iza~s ~ .osu za T·odorom ButMl!Om, Ibra.
b't k zahh r '
.
d
je tezak i nena~_o.kna.div gu. 1' a .I' nisu prestajali sa ilegalmm ra om
1 .
h'Ilmvorr;t1. Hanunucem 1 drugima a
I da1J'e je Sabaha preiko te.
IZ aZJUC SVOJ. e Ziivote novim OI]JaJS1110'S1Jima.
'
1
1
v
•
•
lr,.
partiz~nskog
P?gobil~~tad~nirana
t
320
321
21 zene BiH u NOB 1941-1945.
Svic~. Dalj~,
�tovskih komunista i simpatizera NOP-a u gradu, zeljeza:ri i a:udniku
drzala situaciju u svojim rukama. Obilazila je pojedine drugove i drugarice, hrabrila ih da istraju i da ih neuspjesi ne pokolebaju. I danas se u selima Tetovu i Gmdiscu sjecaju njenih dolazaka i njenih
sabranih govora na sastancima i konferencijama.
Iako je billa f1izd!ciku slalba i bolesljiiva, ona se ll!i'j•e predavala, s·toicki je podnosila sve tegolbe muko1n1pnog i tdikog" HegaJ!nog mda. Nrikad se nikome nije zalila i uporno je odbijala svaku sugestiju drugova iz Tetova da se poS<tedi fiziekih napora. Nije klornula ni ornda
kad je u •radu dozivljavala neuspjehe. Nastavljala je sa aktivnoscu i
bil.a nerjdi~a. z~go,:r;etka. za usta~ku poli<?iju. Osjecali su svuda njeno
pr:s~stvo all ~?J ms.ta ~lSt;l mogh. Sazna11 su preko cetnika da je hila
ID:ICIJat~r a.kciJe. koJ~ Je nvela. gn~pa Todo:a iButine: Znali su da je
nJen ·vg_}avm ud1o b1o u fo.rmtranJU naoruzane par.tlzanske grupe u
Grad1scu. ~v.akodn.evno su mot11ili n_a njenu kucu, upadali i vrSili pretres.~. T1razl'li su Je svuda, postavlJali zasjede ali ona im je uvijek
us;piJ<evala da uma:kne. ClcmoVli partije i simpa:tizemi NOP-a ouva]i su
je, bdNi nad njenom siilgDJrrnos6u i stvarali jo'j u:s,Jove za HegaJni rad.
U decembru 1942. godine na sektor Zenice stize Treca divizija
NOVJ. Njene jedinice napadaju prugu izmedu Zenioe i Zepca. P.rva
dalmatinska brigada tada je oslobodila Nemilu, Vranduk i Citav kompleks sela na lijevoj obali rijeke Bosne. Istovremeno je ova hrigada
uspostavila vezu sa Tetovom i Zenicom.
Za Sabahu i tetovske lmmunis;te to je hila nova prilika da jos
jedn?m, uz pomoc jedinica ove brigade, pokusaju formirati Zenicki
pai1fl1 anski odred. u kontaQctima sa stabom Prve dalmatinsike brigade
Z
tetovski komunisti su dobHi uputstva za :rad, prije svega da rrastur~
Ic:~ke po z.enlci u kojima stab Prve dalmatinske bPigade poziva radmstvo Zem~e .da ~tt;tpa u partizane i ~da. s~ organizuje u borbi protiv
oku;pato_ra 1 IzdaJmka. P.ored toga, JOdi:mce ove b11igade po sel~ma
odrzavaJu ·konferenoije sa seljacima, formiraju narodnooslobodilacke
odb?re sa oi~jem anga:l!~·va3-~a. i Sto .uspj.esni!j:e moblitHzaaije oi!tavog o'VIog
k•raJa u narodnooslobodilackoj borh1.
Medu1iim, O.i·tava ova zajedn~cka aikti<vnost Staba bdgade, tetoVJSike
partijske organiz~cije i Sabahe Colakovic morala je naglo biti prekinut~. P:o nar~denJu Vrrhovpog staba NOV i POJ, cijela Tireca divizija
dobda Je nov'! za~atak. Vee 20. decembra prebacila se preko Vlasrica na
sektor Travmka 1 Turbeta. Odmah zatim uslijedila je ;:i cetvrta neprijatelj~ka .~fanziva. Taka je i vovaj pokusaj Sabahe i tetovske part'ijske
orgamzaCIJe da pokrenu O!rt.lZanu borbu u zenickom tkraju asta10 bez
rezultata.
Ubrzo iza toga Sabaha je do.Zivjela i najte.Zi uda;rac u svom iilegalnom radu. Odmah po povlacenju jedill!ica Trece divizije doslo je
do veceg ha:psenja u Zeriici i rselima Tetovu i GrardiScu. Uha:pseni su
hili skoro S'Vri clanovri tetovslke partijske organizacije a u Zenici njen
brat Rifat ColakoVJic i jos nekoliko istaknutih Sabahinih sa;radnika.
N~jemci su ih zatvorHi u Kaznionu J poslije ,ispitivanja" odvojili su
R1fata Colakovica a za>tim jos 11 uhapsenih Tetovljana 1i Gradiscanaca
i .s~r~jeljali. ih 26. januara 1943. godine. Medu strijeljanim sedmorica su
h1h clanov1 tetovske partijs<ke organizacije. Tada su pokusaH i Sabahu
da uhvate a1i im je ona u zadnji cas umakla i !k:nila se ptreko Bosne
u BHimiscu. Nijemci i ustase su pretresli svu Zenicu nrazeCi je. Cak su
hili raspisali J nagradu za onaga lm je pronade tili uhvati ali sve je bHo
uzalud. Simpatizeri NOP-a cuvali su je i sakrili tako da joj ustase nikad nisu usle u trag.
Ali od tada, ona nije viSe mogla biti aktivna i u potpunosti rukovoditi ilegalnim radom u Zenid. U novim uslovima stroge dlegalnasti, nije mogla viSe da se krece, da obilazi drugove J druga:rice i da
bude u stalnom toku svih dogadaja u Zenioi. I dalje je saobracala
sa svojiiD; saradnicima, ali to viSe nije bilo kroz k:ontakte i razgovme
nego preko ceduljica i pisama. Upucivala ih je kako da nastave sa
radom J odr:Ze lmntinuitet Hegalnog rada u Zenici. Iako to viSe nije
bio onaj njen svakodnevni istrajni politicki :rad Jwji ju je nosio i davao joj snage da i~dr:Zi i ne poklekne pred •teskocama, ona se nije predavala. cak je i u takvim uslovima iz svojih .skroviSta orrganizovala
likvidaciju izdajnika Ota Gipre. On je bio prevodilac Nijemoima i
saucesnik pri ispitivanju ti mucenju uhapsene tetovske grupe i njenog
brata Rifata. To je 'hftla njena osveta za 1s•trijelja;ne zeni6ke, tetnvske i
gradiScanske komuniste i saradnike NOP-a. Tes~i uslovi ovakvog rad:a d bolest koja je sve viSe uzima1a maha pogorsavali su njenu si,tuaoitj;u i odvaj'alti. je od borbe na koju je navlitkla, za koju je zifV1jela.
To mirrovanje u skrovriStima je mucilo, osjecala se usamljena i izo1ovana pa je sve skupa ubrzalo njenu odluku da napusti Zenicu i izade
na slobodnu teritoriju. Koncem 1943. godine, uz ;pomoc nekih simpatizera NOP-a na zeljeznici, vozom, preobucena u zar, izlazi iz Zenice
a zatim na slobo.dnu tenitoriju Visocko-fojnickog partizanskog odreda.
Po zavr·setku rata vratila se u Zenicu ali njena bolest je vee uzela toliko maha da nije imala vremena ni da se Taduje pobjedi u koju
je tol1ko ulagala i za koju je dala sve sto je mogla i 1imala. Prve godine poslije oslobodenja proVIela je u postelji i li~ecenj;u, a pocetik:om
1947. godine zav.rs1o se njen zivot koji je bio sav utkan u borbu za
os•lobodenje i za ostvarenje Tevolucionarnih ciljeva nase partije i nasih naroda.
322
323
�Cilika Hajnrih-Parte
·---
OD CRVENE I NARODNE POMOCI DO GRADSKOG ODBORA
ANTIFASISTICKOG FRONTA ZENA SARAJEVA
o:dii~e 1935. saradiivaJa sam sa Pemm Pesutom na pr1kllllp1}anJl! nov_canev pom~c-i.. U provali 1936. godine hila sam
uhapsena I pustena IZ c~straznog zatvora. 1937. god formiran je Odbor Orvene pomooi u sastavu: .Pero Pesut, Asim Abdihodzic
fu~d Mi:dzric i. OHi1~a H.ajmtih. Sva;ko od na:s j.e na sVJom terenu pro~
stnvao. krug I pnkUipl]'ao novae za pakete namijenjene zatvorenim
drug~vima u Sremskoj MiJt,vovici j drugaricama u zenskoj kaznionici
u. Pozarevcu. Por~d to~a claval~ se novcana pomoc porodicama uhapsemh drugova. PnkuplJala se 1 hrana u oemu su se istakli Mustafa
Kurto i Redzep Gorusano:v,ic. Organi~ovana je takode 1 prrodaja fotografija autoporrtreta Mose Pijade koje je donio Erih Kos. Rad Crvene pomoc.i prosi.rio se kasnije i za spanske dobrovoljee u Francuskoj,
u logoru Gitsu. Crvena pomoc organiz.ovala je prodaju lmntakt slici~a 0 strahotama spanskog gradanskog :mta, a prihod je bio u korist
Spanaea. Paketi spanskim dobrovoljcima za logor Gits slat,i su u tezim od yo. ~ kg. p~~lko C:rv~e~og kvsta. Uspostavljena je veza sa nasim
z.~mblJemeim~ kOJI su o.~tah. u Rrankovoj Spaniji, medu njima SarajhJa Albert Abmun. Slata Im Je novcana pomoc u stranoj valuti u konieama iknjiga. Posta je prepiska morala bi;ti na spanskom jeziku veliku
uslugu je C:inio pocasni konzul republikanske Spanije Albert Saloon.
Dolaskom Ise Jovanovica, sekretara Pokrajins1kog komiteta iKPJ
reorganizovana je Narodna pomoc, odnosno formiran je Gradski odbor narodne pomoCi u koj·i su usli: Ivica Tvrtkovic, Alojz Rebic, oba
radnika zeljeznicke radionice, zatim Hana Ozmo, Zora Ser, MHutin
Vdimir, Ci.Uka Hajnrih, Jovanka CoVJic, Toni Zagovec, ing. Stipetic,
Peko Jokanovac, Esad Cengk. Ponelkti clanoVIi su b'Hi povremetn:o na OVIOm
radu, te kasnije pnio:nalii dnuga zaduzenja.
27. marta 1941. u Sarajevu su organiwvane velike demonstrracrije pod ruk:o:vodstvom KP u koj.ima je, pored clanova i ahivista, ucestvovalo svo posteno .gradanstvo. Manifestovalo se od jutra do veceri.
Okupaoijom Jugoslavije Narodna pomoc prosiruje sVIoje zadatke, pronalazi stanove za 'ilegalce, prikuplja novae, hranu sanitetski
mateDijal, oruzje, alkohol ritd. Novae je stajao :kod mene
sam ja
mogla, u slucaju da upadne policija pravdati vece svote novea na osnovu muzevljeve obrtnice.
G
Jer
324
325
U Gradskom odboru narodne pomod radHa sam do samog hapsenja, novernbra 1941. U to wijeme uhapsena je Lepa Pero:v.ic, instruktor i Clan ,Prokrajinsrkog komiteta u Sarajevu. Slala sam JOj hranu u
zatvor ,Belediju". Kada su je prebaeili iz ,Beledije" u zatv:or ,Bogosloviju", otis.la sam pred Bogosloviju ·i vidjela Lepu na pvoz:oru. Tom
prilikoo:n mi je badla cedulju u kojoj je bio plan bjekstva i upo~orre
nje da se to mora sto hitnije izvr&iti. Nakon tri dana partijska organi·zacija je o:rgan:izovala bjekstvo u pet sati ujutro kroz prozor preko
iz.Joga, gdje ju je docekao MiJo Sunaric. Bjekstvo je potpuno uspjelo.
Po dolasku Bsada Cengica za seJkretara Mjesnog komiteJta po?etkom 1943. ponovo se fiormira Odbor za Namdnu pomoc, aktivi AFZ-a,
te mgani,zuje rasturanje propagandnog materijala. Te2JiSte je baceno
na p.nikupljanje nrorvea, oruzja, sanitetskog J?at~~ijala, glieerina i S'(~ga
ostalog sto je bi1o potrebno za rad orgamzaciJe. Sav rad se odviJaO
pod ·rukovodstvom Esada Cengica, sve do njegovog hapsenja u jesen
1944. godine. U ovom radu mnogo su se angazova1e zene, koj1e su
uglavnom pmsle kl'oz logor :i zatvor: Lepa Carkic, EmiHja Kapri, Marija Blazek, Cilika rHajnnih, Alojz Rebic, Anto i Vid Milosevic, Libusa
Maj·er, Katica Slama, RuZJica Gajger, Olga Ivlkovic, Milja Lonoo, Husein i &mica HodziC, Srlavica Mi,HoeVIic. Kod Slavtice je sak,upljan materijal i slat preko kunitra Igmanskom odredu. Kurir je kasnije, prilikoo:n hapsenja na Ilidzi ubijen. (Ne znam mu ime, ali znam da je hio
Albanae).
U kasnu jesen doslo je do pmvale nase grupe. Lepu crurkiC, erija
je porodica hila p:ohapsena, a za njom raspisana rpolicijska tjeraliea,
uspijevamo prebaciti na os•lobodenu teritoriju. Ja sam hila s njom povezana tako da nisam bitla provaljena. Husein i Ruzica HodZiic su hili
medu ~adnj.im uhapseni. Ddali su se vrlo dobra, i prekinuli provalu.
Pohapseno ih je oko 30.
,Jza ove p:mvale pozvao me na sastanak sekretar Komiteta Vladimir Peric Valter i od tada sam hila na njegovoj vezJi, dobivala od
njega zada~ke: povezrivanje rsa Ilidzom, uspostavljanje veze i:zmedu
Komiteta i partijske organizacije u zeljeznickoj radi.oni, koja je hila
prek1nuta usljed hapsenja odgovo:mih drugova. tPresla sam na vezu
Mitre StaniSic, Clana iKomiteta s ai.ljem prikupljanja podataka o ikretanju neprijateljsk'i:h elemenata. Mira me je povezala ;~a. Enveu:?o:n
Kr~iCem s kojim sam nastavlila taj rad. !mala sam na vezi JOS 1lroJIIeu
drugo:va. U jesen 1944. godine dobila sam hitno zadatak od ,Valter~vda
sa.S,ijem i krijem do os.Jobodenja Sarajeva crvene engleske a amencke
zastave. Preko Ivanke Skarric materijal mi je poslao Enver Krzic. Zastave sam sila u stanu Hebe P:rice, sestre Ognjena i Srde P~dee u Tuzlinoj uliei. Ove zastave smo 6. 4. 1945. ujutro postavili na javne zgrade u os'lobodenom gra:du.
Mislim da je pocetkom januara 1945. godine formiran ilegarlnti
Gradski odbor Antifasistickog rfironta zena. Sastanak je oddan u stanu
Hase Pasic u bivsoj ulici Bana J eliCica, na prvom spratu. Na drugom
sp:ratu u i~toj zgradi stanovao je zloglasni pol.icijski agent Jakubovdc.
U odbor lmji je tom prHikom biran, usle su: CiHka Hajnrih - predsj,edni!k, Hilba Ramadanov',ic -:-; p!n~predsjed~'i!_k, ~ira StarJ?-·iSitc ;-:- .sekretar :i c1anoVIi Vaska Vukalovie, Olivera Katie, LJerka Cvitkov1c J Az·ra
Dzubur Grebo. Odbor je formira:n pod rulmvodstvom sekretara Gradskog rkomirt~ta VaLtera rPerica i organi,zaciono:g 1sekretara Safe Dz-ino-
�vica Na 0 vom sastanku donesen je zakljucak da se na rpodrucju cijelog gTada for~1iraju podo~?ori. ciji je ciJj. bio fo~miran~e pun.ktova ~a
konacni ohracun sa nepm]atelJem, za pnhvatanJe part1zansk:ih I1aTIJenika. Sva.ka od clanica bila je zaduzena za po jedan punkt u :razliCitim podrucjima grada. Cilika Hajnrih bila je zaduzena z;a centar grada. U pododbor us.Ie su Lujza Pajic, Dzevahira Midzic, Mila Gucevac i
Emilija Kapri, u cijoj se kuCi i nalazio materija>l: sanitetski pribor,
carsavi, cigarete, secer i drugi prehramberri artikli. :Mater.ijal je prikupJjan taiko sto Sill prunik:rtovli alfligafuva:]i alkmivliJs'te sa airtavog svog podrucja koji su sve sno bi bitlo prirkupljeno donoSti.Ji u bazu. Mnog.i od
ovih aktivista su i do danas ostali anonimni, a veliki bmj njih, samo
zbog ave s.voje aktlivmos1tli, zav11s1io je u kioncentraoionim logorima.
Hiba Ramada11110vli:c birla je zaduZei!1a za pumik:t Siken~deTide. U
pododboru su bile Anka i rSlavica Rodak u cijoj kuci je bio i smjesten
materijal. Za Bistrik, misHm, da je bila zaduzena Vas'lm Vukalovic. !Za
podrucje ~ratnika i Bjelava ne mogu da se sjetim.
Tako su se izvrsile sve pripreme u slucaju borbe za oslobodenje
Sarajeva.
Sastanci Gradskog oldbora AFZ-a oddavali su se svaki put u drugoj ku6i. Jedan takav sastanak odrzan j·e u kruci Adele Draslkovti.c. Tom
sastanlku pri1sus'tvovao je i Valter Peric. Pored redov;niih radnih sars-tana:ka, orgcmi,zovana je i proslava Darna zema, 8. marta 1945. godirne, u
blokiimanom Sararjevu, u vrijeme Luburiceve strahov:Iade. Sastanaik: je
caju 8. marta - Hajnrih GH:iika, Izvestaj o politickoj sitruaciji - Va:lter
PeriC i Izvjestaj o mdu po rpun:ktovima.
Sastanak je trajao viSe od dva sata, a na stolu je stajala bomba,
u slucaju da upadne policija.
Iva Hrstic-Bajalo
PRVI ODBOR ANTIFASISTICKOG FRONTA ZENA
U ZAPADNOJ HERCEGOVINI
326
327
S
a. moji!m mu.rl;em Pe1lrom Hrsticem, u njegovoj siromasnoj
familij.i u selu Grabu, .J1odila sam dvoje djece. Posta se porodica prosinHa, trebalo je viSe materijalnih sredstava za
izddavanje. U to doba za Sri:romasnog seljaka zivotni uslovi bili SU te~
ki. Zbog toga se moj muz odlucio d~ pode ,tr~uhom ,za .kruho~"· .Otrsao je u Kanadu u proljece 1927. ~.od~ne, s namJerom d~ 1 rr;ene 1 dJecu
prevede 1k sebi kada za to obezbiJedi uslove. Okolnos1n koJe su ~e zatim rredale bile su teske. Svoju porodicu nije mogao za predvrdeno
vrijeme pr~baciti, a kasnije, kada se u Kanadi ukljucio u napredni radnicki pokret i kao dobrovoljac o1JiSao u spanski ,rat :(~aja 193?: godine) morao je odustati od te namjere. Nadao se pobJedr nad fas1zmom
i u~dao se da ce doci kuci gdje ce zivot biti laksi nego u tudini pod kapitalistickim jarn;om. Uv S:panij~ j~ ma~~a 1938. godi~e. poginu_o: Tada
su ugasene sve nJegove zelJe koJe Je gapo prema svoJOJ porodrcr.
Moj muz mi je dava10 podst•reka .da se mogu J?.ravilno orr.ijent~~a
ti, agitovati i raditi za stvar mdnicke klas~, a. kasniJ.e .NOP-a rr soc;:IJalisticke revolucije. }os dak je bio u Kanadr PI,sao m1 J~ dav· se stnp1m
sa djecom, da ce biti bolje sutra,. da s~ on v~.c t.a~a pm~~ruzro naprednom radnickom pokretu u Karradr, da ce pobiJedrtr radmcka klasa nad
fasizmom i kapitalizmom. A Ja, ako mogu i ~~ u nasem mjestu in;.~
partijska orrganizacija da se pddru2Jim komumsnrma, ~a ~udem na 'llJJ.hovoj strani i da im vu ra~u ~omazem. Iz Kan.~de J.e prsa_o r~d~w~o,
s<Iao mi novae za izdrzaval1Je djece, ,razne matenJa.Je IZ novma 1 rz casopisa kanadskih komunista 1i slic~o. Te mat~rijale,. za yr~jeme 'K:"al.i~
VJirne Jugo:slavJje, s Vlre!lilena na vtrllJeme ,sru m1 oduZlrmah zandarmr. PIIsao m:i je i iz Spanije i savjetovao da ga poslusam i da budem na strani K.PJ i da tako i djecu onijentisem. I iz Spanije mi je slao novine o
spanskom ratu, ali to nisam uvijek dobivala, a ono sto sam dobila nesto su oduzeli, a nesto sam i sacuvala.
1Pred rat sam ukljucena u napredni radnicki pokre! t~ko s:to su
komuni'sti Jmji su znali za porliticko djelovanje moga muza 1 mo~~ odDeidi:Li Mllinka Muoica, i:z !Jjltlibusllmg, da sa mnom, s Vlremena na vn}eme,
razgovara o zadacima KPJ. Saznala sam da je drug Tito dosao za sekl!1etara KPJ, da se rat priprema i da ce se KPJ staviilti na cel'o naroda
Jugoslavije u borhi protiv fasizma. Od 1937. godine. do. pocetkav rata, u
Vrgorcu i oko!Jini lkao i Grabu, pricala sam medu lJudrma sve sto sam
·
�znala 0 radnickoj k1as1l i zbivanjima u Kanadi, Spaniji i kod nas. U
Vrgorcu je isto taka bilo dosta naprednih ljudi, pa su me shvatili i
primili u svoju sredinu.
Odmah prihkorn okupacije nase zernlje znala sam gdje rni je
bilo rnjesto u novim, ratnirn priHkarna. Selo Grab pripadalo je Hercegovini, dornaCi izdajnici su sa okupatorima preuzeli vlast, ustase su se
pocele naoruzavati, po selima su kupili ornladinu i <gonili ;ih u ustaske
redove, sto je rneni i ostalim postenirn i naprednirn ljudirna bolo oci.
Ali, biH srno nemocni, a posebno u rnjestu gdje sam zivjela ustase su
pocele hapsiti rnasovno one ,koji se ne bi odazvali pozivu da stupe u
us,tase i slicno. Ipak, selo Grab je bilo naprednije od ostalih sela, pa
su ljudi bjezali kad su god mogli samo da se ne hi morali odazivati u
ustaske redove.
OdlaZJila sam u v,rgorac gdje su se odrnah £orrnirale grupe ljudi
koji su se opredjeljivali za NOP. Oni su djelovali na suzbijanju odlaska
ornladine u ustase, sakupljali su municiju ,i oruzje za liono naoruzanje
i taka se priprernali za podizanje ustanka protiv okupatora i domaoih izdajnika. Medu njima su bili Mate Baja}o, Mi6o Hrstic, Mate Nizic, Pem Bajalo, Stanko Borovac, ·Ivan Re5etar iz Maoca, Ivan Jelavic
iz Oraha, Pavao Jelavic, Pavao Granic, Stanko Resetar, Stanko i Srecko
Jelavic, sinovi Pcwla iz Maoca. P,ored mene, u se:1u Gra:bu djdovao je i
kornunista Vlatko Hrstic. U pocetku smo u radu hili orijentisani na
Vrgorac i akolinu (!Oalmaciju). Navedeni drugovi su narn davali direktive, da sto vlise razgova·rarno sa ljudirna, da se ·ne odazivaju pozivirna ustasa i njihovih pornagaca i da, aka mozemo, kupujerno oruzje
da hi se spornenuti drugovi mogli muoruzati. Dali smo irn nekoliko pistolja i rnunicije do koje sam dosla. Taka sam, pod rvrlo tesldrn uslO\drna, radila k:Jmz djdu 1941. godiiiDu. USJkoro SIU me uhapsii1le us1tase i
sprrove:Li u I~talijans,k:Ju k:Jornantdu u Vrgorac odalkle su drugovli, kode sam
gore spomenula, i1ZJbav,i;Ji. U iital'ijans'korn zatvoru nisam dugo ostala.
S obiZli'rorn da sam vee billa puno ,;komprorn'i:tovcuna", kao p:rlipadnilk.
NOP-a, po6el1i su mene i moju djeou proganija:ti. Moga Sitariljeg slina
UJs1tase su primora'le da strupii u nepnijatelj;ske redov;e, a drrugovli sa kojima sam sarad<ivala su rni pos1Jav,i;1i zadataik da ne d.i!rarn u njega, da
ga tamo ostavirn, jer ce iz uih redova i·sto mo6i pomoCi polkrenu, aka
niis'ta drugo da rnoz•e davaiJJi za ustaiDi~ke onuzje i rnumiiaiju. I'sto rn\i je
to savjetovao i Mate Ma:r!kotiC, tada komunista.
Pocetkom 1942. godine, iako pod teskim uslovima, aktiviralo se
jos neilmliJm zena, ko:je su pocele radiilti za NOP zaj,edno sa illiDom i sa
ostalim drugovima, medu kojima su bile: Tonka Hrstic, Kata Hrstic,
Anica Hrstic, Matija Kalak i Ruza Kmljevic. Bos<to one nisu bile ,kompromitovane" u oeilrna ,neprijatelja preko njih smo slaLi postu, letke,
razne rnaterijale u v,rgorac, Orah, Vitinu, Ljubuski, Klobuk i ostala
mjesta, a putem drugrurica na Orahovlju {Matije Rakic, Hate Basatlija,
Milice MiSetic, Olge ~ Mus,tafe Jakie, Vesne Rdetar i ostalih) ik:oje su
vee uveHko radile za NOP, razne rnaterijale i postu smo slali u Vitinu,
Grabovnik, Ljubuski, Maoce. Mi smo isto ta:ko primali raznu postu i
mate:rijale od drugova i druga:rica iz navedenih okolnih sela i dostavljale ih u neka mjesta Daimacije.
u 1942. godini bi,lo je iz nasih krajeva dosta drugova u partizanima, postojao je partizans.ki odred na Bi,okovu, povrerneno bi boravio
i na Orahu. Pocetkom 1943. godine osnovani su seoski rn:al'odnooslobo-
328
329
dilacki odbori u onim rnjestirna gdje se namdnooslobodilacki pokret
skio. Marta mjeseca 1943. godine navedene drugarice i j.a smo pozvane
u selo Orah na sastanak, gdje smo fmmirali seoski odbor .Antifasistickog fmnta zena za selo Grab, u Ciji sastav su usle spornenute cuktivistkinje Graba. Ja sam izabrana za predsjednicu, a za zamjoolika predsjednice Matija Kalak i za sekretara odbora Anica Hrstic. Kurir odbora
bila je Kata Hrstic, a blagajnica Tonka Hrstic. Za clanove odbom bJrane su: Kata Markotic, Kata Vujevic, Zora Vujevic, Iva Vujevic, Mara
KraljeviC, Anica MankotJic, (majka Mate Markotica), MaHja H:vs,tJic, Anlica Kolak. Odbor se sastajao i odr:Zavao sv;oje sjednice, a skJOiro svake
sedmice se sakupljala hrana, municija, oruzje, odjeca i obuca za partizane i nosHa pjes1 odredenim partizans,kim odredima. Zadatke za
ke
rad formiranog odbora dobijala sam sa Oraha od 1ranije furrniranog
seoskog odbora AF2>a za Orah, a kasnije Mjesnog odbora liz Ljubuskog. iNas rad smo prenoslili na ostale zene u Grabu i olm1nim selima,
a pred kraj 1943. godine bi,Ie smo povezane sa MNOO iz Klobuka i ,Tihaljina. Nasa opcirna je hila smjestena u selu Vitini, a posto selo Grab
graniai sa Dalmacijorn to se namdnooslobodHacki rpokret razvijao i u
tom pravcu. Zene i omladinke sela Grab spjevale su o toj djelatnosti
:pjesme i pjevale !ih. Spomoou6u samo jedan clio: ,Selo Grabu rti si
mala Moskva u tebi je partizana dosta". Nas odbor je znao kome i sta
treba od sakupljene pomoCi rnositi i slati. Tako su Ante Barbdr, Ivan
Rdetar, Ivan JelaviC, .F,ranjo Bundi, Manko Solj'iC, Mile Medugorac,
bili terenslki radnici za nase podrucje, i njirna smo predavali sakupljenu pomoc. U 1944. goc!Jini, imali smo u selu Grabu dosta rena saradnica koje je okupljao nas odbor, od kojih navodim samo one koje su bile
istaknutije: Mila Kraljevic, Manda HrstiC, iMa:tija Zivkovdc, Vesa Kraljevic, Iva Hrstic, Anica Hrstic, Matija Musan, Ljubioa Musan, Stana
Beblic, Mara Herceg i druge.
U toku 1943. i 1944. godine, .na sastanke naseg odbora su dolazJ.le i zene tz okolnih sela gdje nisu postojale mogucnosti za formiranje odbora AFZ-a, a to su :bile: Anda Markotic, iMHica Vuksic, lK!ata MisetiC, Jaka Vuksic, Ruza Cuva1o, Anica Tica, Kruta Jukic i Danica SHjeg
iz Vasarovica. Torn pni<Li!kom su se upoznavale sa za:dacima koje su prenosile u rnjesta gdje zi,ve i 1tamo ih :sprovoditle u tdjelo. Taka se rad
odvijao u selu Grabu i okolnim selima. Isto taka kada su formirani
odbori AFZ-a u s~lima gdje su ove drugarice zivjele, sa njima smo i
dalje saradivali u vezi svih postavljenih zadataka. 1943. godine forrnirand su odbori AFZ-a u V>itini i Ljubuskom.
U drugoj rpoi1ovlini 1944. godine neprijatelj je bio sa svojom snagom pTi kraju, pa je Vl'SLO rame odma21de da bi uniStiiO StO Vise drugova i druga.rica na [)Jasem podrucju. Formirao je ustaski ,logor-zatvor
u Grabovu V.relu u selu V~itina, gdje je uspi·o uniStiti nekoliko dobrih
drugova i komunista i maltretirati IZilatan broj aktivnih samdnika i
drugarka. U Vitiini su uhapsiH Katu Hrstlic kruo scuradn~ka ii osumnjicenu kurirku, ali je uspjela da pobjegne iz zatvo.ra. Tonka Hrstic i ja
smo bi,le zatvorene u iLjubuskom, odakle nas je, uz pomoc svojih drugova izvukao i spasiio Cazirn 'Diizdarevic. Iz Graba je :takode uhapsena
Matija Hrstic, sa svoje troje djece ii sprovedena u 1ogor Grabovo Vrelo
u Vitini. Bilo je jos zena, iz drugih sela, isto saradnika NOP-a.
�u 1944. godini sam jos jednom uhapsena kada sam noslila postu
u selo Klobuk. Ustase su me odvele u zatvor :koji je bio fio.rmiran u
kuCi nasih saradnika i zahvaljujuCi njima ja sam se spasila i vratila u
rnoje selo.
Sve zene ikoje su sa,radivale sa NOP~om, osim navedenih poslova,
otpremale su borce u pa:rtli.zane, sprovodili ih kroz neprijateljsko podrucje, sakrivali terenske politiCke ~radnike u ,haze" gdje je sa njima
trebalo oddavati vezu. Sacuva1i smo i sve one drugove i d['ugarice koji
su dolazili na nase podrucje i tu od nas trazili orgaDJizovam.u vojnicku,
poHticku i materijalnu pomoc.
Naima Aksamija
AKTIVNOST ZENA SLOBODNOG GORAZDA U NOP-u
orazde n'e osllobodeno prVIi pt11t u mjeseou januaru 1942.
godine. U njegovom oslobodenju su ucestvovale jedinice crnogorskih partizanskih rodreda. Neposredno po os,lobodenju
Gorazda, Foce, Cajnica 1i sireg prostora oko ovih gradova, poceo je da
se razvija ,inteniiva:n politicld zivot. Pored osniva.nja organa naro.dne
Vllasti, amladins'kih orgaJJ'izacija 1i drugih ai,nillaca NOP-a, priS,lo se
formiranju i organizaaija Saveza zena. Sjecam se da je, neposredno po
oslobodenju Gorazda, osnovana. organizacija Saveza zena iz gra.da., a
bilo ih je i 1z obliznjih sela. Na. skupstini je izabran odbor orga.niza.cije Saveza. zena Gorazda, Cijli je predsjednik bila Bran'ka 8av,ic. U odbor su, koliko se sjecam, iizabra.ne i Zifa Fazlagic, Ksenija Tanask:ovic,
Zuhra Alagic i JeHsaveta Durovic.
Konferenci!ja 1je pred o11gan:Uzac'ilju zena Gora:lida posta'VIi,la i ikonkretne zadatke. On~i su se sastojali u okuplja.nju sto veceg broja :lena
u orgaru1zadi'ju li prlihvatanju d popullarizaci!ji ci1jeva NOP-a. Posebno je
bio naglasen za.datak na. razvijanju bratstva. i jedinstva medu namdima. Pored toga, zene je trebalo angazovati na pos1ov&ma oko pripremanja odjevnih predmeta za vojsiku, pi1iku,pljanja hrane i drugog sto je
potrebno za ranjenike i sl.
iNa sprovodenju zadata.ka. koje je postavila konferencija zena u
GoraZ!du bile su aktivne mno:ge Gorazda.nke. Me,du njima su se posebno isticale one koje su izabrane u odbor. Navescu pojedine primjere
samo za neke od njih.
Zifa Fa:zlag,ic je bHa jedna od najakthmijih. Ona je i prije rata
pripada.la onoj grupi zena koje su vise znale o drustvenom zivotu od
osta:lih. Medu prvima se UJkljuCila u aktivan rad. Okuplja.la je zene
Gorazda i sa njima. drtaJa sastanke na :kojima 3m je govorNa da se partizaDJi bore za oslobodenje svih naroda Jugoslav.ije, pa ,j Brosne i HercegoVIine, da ~su dk/u.pa:toru podjieidnako neprijateJj1i 1sv'Jm j!Ugosloventsikim
narodima i da se zato svi OJ.amdi moraju boriti p11otiv okupatora za
oslobodenje. Pored poHticlwg rada angazovala se isto tako predano na
sa!kupl'janju .odjevn'ih rpredmeta za. vo!jSikJu, opreme i hrane za ranjenike
i bolesnike u fo1canskoj boinici i sl. Za njenu aktivnost sazna:li su · kasnije i okupatori, pa su je, poslije povlacenja partizans!kih jedinica · iz
Gora.zda, uhva.til.li Jita.lijani, odveli u iPljevlje i strijeljali. I OJ.a stdjelja-
G
330
331
�nju se junacki dr.Z<!'la. Uzviknula je: ,Zivjeli partizani i sloboda!" ,nolje fas.izam!"
I Ksenija Tanaskovic spada medu najaktivnije zene Gorazda. Njena aktivnost je hila rpo!Znata svim zenama. Sa veCinom od njih je dolaZJila If ~ontakt, goVJorila irrn o ciljevima NOB-e, o bratstvu i jedinstvu,
o zloermma koje vrse okupatori i njihove sluge ustase i cetnici i · sl.
Veliki broj :lena je okupila na neposrednim zadacima koji su u to vrijeme bHi pred o.rga111izacijom :lena pa je tako organizacija :lena u Gorazdu hila vrlo masovna.
Zuhra Alagic, uciteljka i Jelisaveta Durovic su talmde bile vrlo
zapazene. B.He su zaduzene cZa ,idejno-propagandni i ,kuJturno-zabavni
rad medu zenama u Gorazdu. Bile su neumorne u ITadu. O:rganiwva.Je
su mnoga predavanja za zene. Za predavace su angazovale pojedirne
borce li rukovodioce i'Z proleterskih i crnogorskih jedinica, kao i politicke radnike sa terena. Zene su lt'edovno upoznavane i sa uspjesima
koje postizu partizanske jedinice, o borbama na istocnom fmntu i d:rugim znacajnijim d:ogadajima. 'I na kultumo-zabavnom polju je bilo ruspjeha. Organizova:no je neiko'ITko uspjeS.nih pnirredlbi. rPo,sebno ISU hila
znacajna sijela k>oja su bHa cesta. Na njima su zene bile slobodn'ije pa
su masovnije dolazile, sto je hila dobra forma olkupljanja. iNa sijelima
je 2\enama goVJorerro o miD'ogim :p'ilt<l'Thjima koja rsu rih [n'teresova,Ia
Zuhra je, kao u6iteljica, davala i mnoge lmnkretne odgovore na pitanja zena. Zasluga Zuhre i Jdi,savete je i u tome sto ISU lkulrtlllrno-zalbavni politicki rad u Gorazdu uspjele objediniti, odnosno sto su uspjesno
konistJirle sve mogu6nos,tli koje ISU dopninosli!le akJtiicvn'iJem i sadir:lajlllij,em radu. Tako rsu rzajed:no ~a Dob,rom SimiCem, advokatom liz Go:razda, ri
Mrus,anom Irrnamoviicem, ruCiiteljem, 1kaj'i 'su bi~,i zad:uz,enri za idejno-politicki ,i rkulturno-p:rosvjetni rad u Gorazdu, organi2lovale niz politickih i
kulturno prosvjetn1ih akcija.
Bila bih ne;pravedna a!ko m.e bih istakla, pored zena koje sam pomenula,i Minu Irrnsirpasic, J elenku Carapic, Maru Bosnic i Mi~levu Seka,ric, koje sq takode bile vrlo aktivne na sv,im poslovima lmje su
obavJljal~e zene u Gnrazdu. Brrlo je ,i mnogo drugih zena, c!ijih se rrmena ne sjecam, ali zrnam da su bile vrlo aktivne.
Zene iz Gorazda su najvise angazovane na prikupljmju hrane,
odjece i obuce za horce na prolozajima. Sjecam se da su frormirane ekipe koje su odla~He u se1a da sa!kupljaju zito, vunu, jabuke, suve kruske, s.uve Sljive i. sve drugo sto je bilo potrebno za vojsku i parti!zarns,ke
bolnJice. SakuplJene suve k1ruske su mljevene u vodenici pa su mijesane sa brasnom, rnajcesce brasnom od zobi, od cega je pecen hljeb za
prurtizane. Ovo je ci:njeno zato sto nije bilo dovoljno brasrta za prehranu parti.zanskih jedirn:ica i naroda u ovom kraju. Od vune koju su zene SaJkJUpljale pl:ele kSU dzempene, carape, 1l1Uikavice, SaJlove i druge lj)Tedmete po,trelbne rza vojs~u. Odijevne pr,ed:mete 'su !pleile organ~rzova
no po kucama. 'Po1red Go1ra?Jda, zeme iz gora:Zldan1slke organ'izaoije
su odlazile u oblizrnja sela: ZupciCe, Kazagice, Hubjare, Obaraik, SopotnJicu, Vucetice i Bacac, pa i neka druga sela. Znacajno je rnapomenuti da su zene uspijavale da sakupe velike priloge. Nije bilo kuce koja ISC nije odazvala i cesce id:avaJa iptrii]'Oge U razll'illl Vl~dovlima. lilQIJStracije
radi da navedem samo jedan primjer. Jedna zena iz sela Zupcica, cijeg
su ..muza ubi~i cetnici, a domacinstvo opljackali, dala je svoj pdlog
kOJI se sastoJao od 5 kg vune i 10 kg suvih krusaka, govoreci da je
to za njene oslobodioce. Bilo je niz primjera da su zene najprije i najbolje razumjele i pr.ihvatile NOP i nastojale da mu pruze sto vecu i
konkretniju pomoc.
Mi smo nastoja:le da neobavijestenim zenama Muslimankama objasnimo ciljeve NOP-a i pokazemo da se partizani bore protiv okupatora ,i njihovih slugu - ustasa i cetnika, da se bore za slobodu svih jugoslovenskih naroda. U muslimanskim selima je kao posljedica dvomjesecnog divljanja cetnika, njihovih zlodjela nad muslimanskim svijetom (ubistva, pljacka i unistavanje imovine) postojao osjecaj nesigurnosti i nepovjerenja. Trudile smo se da zenama tih sela objasnimo
ciljeve i znacaj NOB-e kako bi one gledale na partizane kao na svoje
oslobodioce. U tom pogledu su za kratko vrijeme postJignuti vidni rezultati. Zene su izmijernile 'svoje dotadanje gled<llnje na pantizane li ru pooet!ku spori}e, a 1kasnije 1sve ·vlise \Se uk:ljruoivale u akt:iivan rad.
Gorazdanske zene su bHe ukljucene i na .rad u krojackoj radionici koja je osnorv:ana po oslobodenju. U radionici su rkrojena odijela,
ves i drugo sto je pot,rebno za ·vojsku. Zene koje su radile u radionici
bHe su vrlo aktivne. Nastojale su da se odredeni :pos1ovi sto prije zavrsavaju.
:Aktivnost zena Gorazda dmala je svoga odraza i na mobilizaciju
ljudi u partizans,ke jedinice. Nairne, veliki broj muskaraca, a i zena iz
Gorazda i o:koline s;tupJo je u partizanske jedinice tokom 1942. godine.
Jedan broj zena je bimn i u NOO-e. Bi:lo je i mnogo drugih aktivnosti.
Mislim da nece biti suvtisno iako posebno naglasim da su zene
mnogo doprinijele razvoju bratstva i jedinstva medu na:wdima u Gomzdu i okolini. iPoz.na,to je da su ustase a onda i cetnici, izvrsiH vellika
nedjela nad neduznim navodom. ,Podvojenost i nadonalna netrpeljiv;ost je bila dostigla kulminaciju. Bratouhilacka borba je dosla do punog lizrazaja na ovom podrucju. Medutim, os1obodenjem Gora:zda i dolaskom particZansk:ih jed1nica i formiranjem organizacije Saveza zena,
kao i drugih organizacija NOP--a, pocelo je da se stvara povjerenje, a
onda sve vise da se ra:zV.ija bratstvo i jedinstvo. Na mnogim poslovima
su se zajedno naMe zene Mus~l1imanke i Srpkinje, njihove su teznje bile
iste - sloboda, 'ravnopravnost ci: mir za sve koji posteno misle i rade,
bez obzka na nacionalrn:os't ili vjeroispovijest. To je hio i cilj NOP-a pa
SU Se ~ato i zene ibrzo rnasle zajedno na ,t[m IJ?OS}OVIima.
332
333
�Paula Humek
U PODGRMECU I NA GRMECU*
apr'Hu.. 1942 . .s 1fi~~a,. s~m na o.slobo~en.u ;teilitoniju B~nije.
Svt koJI smo.1~ash ,I.z Zagreba .1. okohce S1ska u to v:njeme
smo se nala:z1h u sastavu BamJs·kog odreda. Tu sam srela
drugove koje sam poznavala odrani~e: JoiJu Horvata dra Ivu Broda·rca, Milutina Baltica i druge.
'
Ovdje s~, vee bilii Milka Krnjajic, Milka Vranjesevic, Mita Mitic i
Y~ra ~vet~o~Ic, a sa mnom su dosle tiz Zagreba Anica Magusic, Pirika
S1ber il M1:m1ca Hlaca, te Sukrija BijediC, Esref i Burda BrodajeviC.
. Tu se nisn~o d~go. zadr:Zali. ..Povc~la je o~anziva na Baniju. Banijsln ..o~red, bolmca 1 rm novopPI·dosh krenuh smo prema Bosanskoj
kraJmL
. Pr~kmtko vr.iljen:e 'sam :bi,la na .~odrucju Banije i viSe 'Se ne 'Sjecam
sv1h IDJesta kroz koJa smo prolaz11I. Znam samo da smo krenuli iz
Lovce pn~!ll~ Uni, :t;te~dj.e is:p~od Debretina smo presli Unu. Tada je treba1o prec1 hvadu '1 zelJezmcku p.rugu Jzmedu Bosanske Krupe i Bosanskog N:ovog, pa cestu. Na pruzi se nalazio oklopni voz, a i bunkeri.
P.rosa~~i sve te. pr~~reke d hodajuCi cijelu noc, 1konacno smo stigH
u Malu RuJisku. SI?Jestih smo: se u skolu. Sa nama, koji smo stigli neposmdno pred poce~ak ~.fanz1ve, organiziran je kraCi tecaj o ustrojstvu narodnoos·lobodilackih odbora. Predavac nam je bio drug SekuJ.ic.
.
Capo Janjic .iz Okruznog komiteta za Ban~ije i Hajno Kapetanovic
1z Okruznog kom1.teta za Po.dgrmec dogovorili su se kako da nas rasporede.
Tako se jedan .clio drugarica odmah poslije zavrsetka ofanzive
vr~!io na Baniju, a Pirika Siber, Mimica Hlaca i ja ostale smo na podrucJu Podgrmeca. Sa nama je neko vrijeme bila :i Anica Magasic.
.
iPirika Siber je msporedena u opstinu Radic, Anica Magasic, mishm, u Palanku, a Mimica Hlaca u opstinu Radomirovci.
Na~on ~raceg upoz:r:avanja sa_ clanovima Sreskog komiteta za
B:~s~nsk1 Nov:_ - .~o su b11i Ahmet Sehov:ic, Simo Bjelajac, Jela Pero"Yic 1 Dun? ~uck;~vic - mene su rasporedili na terenski rad na po.drucJe ·PotkalmJe. Usia sam u Opstins:ki komitet Potkalinje i usJmro pre-
U
* Preuzeto iz edicij~ PODGRMEC U NOB, zborn1k sjecanja, Vojnoizdavacki
zavod, Beograd 197~, knJ. III, str. 233-235 i 689--692 gdje je objavljeno . od
naslovom: Dolazak zz Banije u Podgrnzec i U Podgrme'cu (8-13. veijace 194}!
334
335
uzela duznost sekretara komiteta. U selu Hasanima je bdla brojna
partijska organizacija.
.
Necu 1se sVIih sjetiti, li rto mti je veoma zao, ali navesou neke: MIlan J aksic, Milan Bogdanov'i.C, furo :MudriniC, J·akov Nedimovic, SJwdriC
MaJnda CuHbrk, Ma:rija IDI1ljaca, Petar Drljaca, Milan Majkic d. d11u~. U
rt'Oj organizaaiji :su ibili clanovi liz viSe 'sela: PotlkaiHnja, Hasana, Ma,log Dub'Ovika, Velikog Dubov.iJka.
.
. .
Sjecam se da je gotovo na svakom sastanku ne!ko b11o pnmlJen
u Par.tiju. Uskorro smo poceli osnivati or;gan.izaoije po se~ima.
Tako se Opstinski komitet sastojao od sekretara tih seos,kih partijskih organizacija.
.
. .
U Hasanima smo organizovali proslavu ·P.rvog maJa. PrvomaJski
zbor u Hasanima 1942. osobito mi se usjekao u sjecanje. Taj dan je
osvanuo pod snijegom i postojala je bojazan d.a zbog ~oga zbor. ne~e
uspjet:i. Kraj je bio veoma osiromasen, naJrod Je ne~ohk? puta IZ?Jegao, tako da veCina nije imala cipela. Tada je omladmsfkll ru.ko"'?d1la~
Nevenka Novakovic SVIojim primjerom potakla ostale ,da makar 1 bos1
sudjeluju na zboru. Ona je sbnula cipele i posla bosa u sniijeg, a za
njom i sva ostala omladina ,govore6i: ,Kad moze Nevenka, zas,to ne
bismo i mi ?" Zbor je potpuno uspio.
!Dosia je v:i:jest .da su oslobodeni Prijedor i Ljubija. Da bismo osigurali neke stvani za komitet, pos1i smo u 'Prije~or. Prola:z.eci .kroz se~o
Misku Glavu, narod nas je upozoravao da ne 1demo dalJe, Jer da Je
nepr.ija:telj vee usao u Prijedor. Nismo il_I?. vj.eroval~ vee sm~ pro~uzil~
put. MisliH smo da su to al.arn::mtne. VIJeStl. , Na v~alost, om .~u nm~h
pravo. Stigli smo samo do L]ubiJe, gd]e se vee vrs1la evakuaciJa nek1h
radionica :iz rudnika Ljubije. Tu sam srela Dusanku Cumuru, Slobodana Marjanov,iCa li druge.
Nocu smo krenuli nazad. Putem su nas pratili avioni. Bilo je pripucavanja s ohronaka iznad Starog Majdana.
Nakon ra?mih per'irpetli'ja stigH smo ponovo na podnucje Potkaliirrja.
Bi1o je krajnje vri:jeme za obradu napustene zemlje u Velikom
DuboViiku. Organizirali smo sjetvu. Omladina je bHa glavni nosilac te
akcije.
Tog ljeta i jeseni u Hasa:t11ima je bilo veoma zivo. To je bila mala
,Moskva". Tu se nalazi•1o sjediSte staba div.izije, tecaJj za bolnicarke,
analfabetski tecaj. Nastavnice su bile druga:rica Dusanka, sada St;iSoViic, Nada Ipovac, sada Skondric, i druge.
Osnovan je i prvi djecji dom. U :njega su smjestena djeca koju
su oslohodili hrvatslld parti<zani iz logora 1wd Jaske. Organizkali smo
zene da posjecuju taj djecji dam i svaka je uzela obavezu da jednom
djeteJ1lu. zamijeni ma,j'ku. Dolazaik 1tih zena rs rpoMonima ibio je pravii
praznik za djecu. Sv'i su vodili brigu da djeci bude sto bo1je. Znam da
su djecji dom posjeCivali 1partijski i vojni rukovodiooi - dolazio je i
Duro Pucar-Stari.
Odrzarno je Pa:vo zasjedanje AVNOJ-a. Uoci Prvog kongresa USAOJ-a, omladinke su plele dzempere i carape za vojsku.
..
Sjecam se i priprema rzJa 1Prvu konferenoiju AFZ-a JugoslaviJe u
Bosans1mm Petrovcu. Sa podrucja Podgrmeca :delegati su bile: Dan,ica Medan, Soja Copic, Smilja Raseta i ja. Tu sam prvi put v.idejla druga Tita.
�Nakon konferencije v:ratile smo se natrag, u Podgrmec. Neprija
telj je poruovo zauzeo Bosansku Krupu i Bihae.
S druge S trane Grmeca se nalazila glavnina NOB, tu su bolnice,
vojni tecajevi, stampanija i dmgo. Za te snage valjalo je osigurati prehranu. Rezerve tamosnjeg stanovnistva su iscrpene. Trebalo je poslati
zito pretko Grmeca.
Pao je snijeg. S natova:renim konjima u dva ,,navrata nismo uspjeli da se prebadmo. Organi zirall smo omladinu, koja jc uspjela da
stigne na cilj. Bio je to pravi podvig podgrmeoke omladine ...
1
1
iPocetak cetvrt·e nep.rijateljske ofanzive zatekao me je na podrucju sreza Bosanski Novi na duznosti sekretara Sreskog komiteta tKPJ,
koju sam preuzela nakon odlaska Dmitra Licine na polit·ic,ki simp sto
se u os:lobodenom Bihaeu o·c1rzavao u studenom 1942. godine. Clanovti
Sreskog komi.teta bdli su: Mirko Stupar (iz Rujiske), Vladimir Stupar
(iz Cadavice), Duro Ouckovie {iz Dubovika) i Nevenka Novalmv;ie, sekretar Sreskog kormi>tetn S~OJ-a. Mozda 'je bio jos koji drugi clan
Sreskog komiteta, ali se zbog cestih promjena ne sjecam imena.
Na podrucju Jmmiteta su bi.Ie ove opC:ine: RujiSka, Dubovi!k, Rasce, Rrudomimvci i Cadavica.
Pocetkom 1943. na osno'Vu vijesti i p.rema priblizavanju pucnjave
i ikaJnonade, 1koje 'SU >se 'SVe jaSillliJje oUle, moglo ·se •razumje1t1i da 1JO nii1S'll
uohiCajene carke na polozajima, vee da je 11ijec o ofanzivi u najnepovoljnije v:rijeme.
1Prvi vjesnici velikih iskusenja u ozbiljnoj situaciji bile su kolone
izbjeglica sa Banije. ,P,romrizli, ,izmoreni i preplaseni ljudi pricali su o
strahotama bombar.diranja i paljenju sela. Nakon kraeeg odmora te
su kolone krenule prema Grmecu. Na polasku smo im podijehlii vunene
carape, rukavice, prsluke, koje su isplele omladinke u cast Prvog kongresa USAOJ-a. U bijegu pred nep.rijateljem izbjeglice sa sobom nisu
mogle ponijeni ni naJjnuznije stvari. I ono sto su ponijele izgubile su
priJikom prebacivan.ja preko Une.
D.rugog dana nakon prelaska Banijaca pozvao me je Veljo Stojnie, clan Oblasnog komiteta !K,PJ za Bosansku kraj.inu i saopCio nam,
jos iste veceri, da se narod ptipremi za evakuaciju, uz napomenu da
se sp.remi i zakopa sve sto bi moglo otezati pokretljivost: sudovi s
maseu, skrinje s rubljem i ~slicno. Ukratko, da se sa sobom ponese
samo ono najnuznije. Naravno, sve je to bilo propraeeno pr:ikazivanjem situaoije na frontu. Svi clanovi rkomi,teta i predsjednici op6ina raziSli su se radi ongani>ziranja evakuacije. Unatoc na:pomenama da se
ponese samo ono najp.rece, hHo je svega: suda, djevojacke opreme i
nepotrebnih S>itnica, koje .su, vjerovatno, p.redstavljale drage uspomene, ali koje su otezavale pokretljivost. Bolan je bio rastanak s kueom.
U sumrak smo krenuli prema Grmecu. Zbog duge lmlone, -mraka
i susnjezice, sporo smo napredovali. Tek u Zioru smo stigli u selo Gornje Petrovice. Svanjivalo je. Savjetovali smo narodu da se skloni u napustene kuce, jer su se stanovnici tih sela vee prebaoili, kod Benakovca Hi Gudavca, prelw ces1te Bosanska Krupa - Sanski Most, u Grmec.
Opasnost je prijetila iz vazduha. U Gornjim rPet:mv:iCima je hila komanda mjesta, a lk!omandalll!t j,e bio .Petar Vurlin. Od 1koma,nde mjesta
smo dobili informaoije o najpogodnijem mjestu za prelazak preko
ceste, te tim ee nas prevesti, tko ce obezbjedivati prelaz ... Dugo smo
cekali povratak kuri>ra s potrebnim informacijama. Kada smo se vratili u zaselak u kojem je na;rod orstao izmenadi1li smo rse: Uiptkos upo
zorenjima na mnoge opasnosti od bombardiranja, seljan:i ·su se vratili
svojim kueama. PosM smo za njima. Kada smo stigli u RujiSku, morali
smo poceJti j,znova, jer svi su bili iscrpljeni od nocnog pjesacenja do
Gornjih Petroviea. lpc:.'k, okupili smo se i vratili natrag. Vee naredne
noci morwli smo sti6i ne samo do Gornjih ,Petrovica nego i do studene
planine Grmeca.
Te noCi je Peta krajiSka brigada mijenjala svoj polozaj. Za nama
rrije ostala ni j·edna jedinica Narodnoos.Jobodilacke vojske. Ohrab:ren
prisustvom svoje vojske, namd se usiljenim marsem vee ,do zore, izmedu neprijateljs.hh bunkera, prebacio preko ceste u Grmee. KaJda smo
presli cestu, osjecali smo o1laksanje, kao da smo izbjegli sve opasnosti.
Vjerovali smo da ee nam dobri stari Grmec svojim gustim sumama nadomjes>titi dom i da nece dopustiti da neprijateljska noga stup.i na njegovo do.
Na polasku su clanOV>i Sreskog !k:omiteta i sekretari opCinsik'ih komiteta dobili zadatak da se narod svake op6ine koncentrira u jedan
zbjeg, kao i da se tamne povdine i stoka pokriju bijelim ponjavama
kako se iz aviona ne b'i primijetio prostor na kojem se zbjeg nasao. U
takvoj s>ituacijri pok>renuli smo a!kciju da se svi sposobni mladiCi ukljuce u jedinice Narodnooslohodilacke vojske, a djevojrke da se prihvate
duznos,ti holnicarki, da prenose rranjenike. U ,zbjegu su ostali starci i
djeca. U Grmecu su biH holesni i ranjen!i. Mnogo prije u njegovJm
njedrima je, zhog sigurnosti, 'izgradena bolnica. Tu ·smo zatekli Drugu
i Petu k~rajisku brigadu, straze komandi mjesta i dije1ove Seste krajiSke brigade.
Od umora, neispavanosti, gladi i studeni hili smo iscrpljeni. Natekli su udov'i. Na kosi ·su se napravile sige 'od leda. I pored toga sto
je ·skrenuta paznja da se ne smije zapalini ;v:atra ni na vrlo niskim temperaturama, ponegdje, pod vedrim nehom, ona se ra:zbulktala. Mnogi
su kraj nje zaspali zauvijek. Oko uga~aka jednog .ognjista nasli smo
smrznutu cijelu porodicu - okopnjeli snijeg i sledena tijela.
Bormbardimnja su hila cesta ..Aviollli su letjeli nisko, izmedu grana. Mogao se vidjeti i pilot. Vidio je i on nar01d u skupovima. Svaka
po1java aviona izazivala je metez. Stoka se ofkidala od drveca, za :koje
je bila privezana. Prasak bombi, jauci i dozivanja, stektanje mitraljeza, lomljenje grana i pucanje drveta - sve se to ~slivalo u jedan strravican i neopisivi krik. Bombe su gadale zive mete. Jedna je pala 'i na
bolnicu u Lastvama. Osta!li su samo dijelovi tijela :i ,Jjudska krv na
snijegu.
Bilo je to u zbjegu opCine Rasce kada su, ·sjecam se, nailaz'ili avioni. Svima smo savjetovali da se pokriju >plahtama i .da budu mirni.
Kada su avioni prosli, 1zakmtko smo odahnuli. Neprijateljs,ka pjesadija je jumula i zarobHa veHki dio zbjega opCine Rasce. Ranjenlilka je
bilo rsve viSe. Danjru 1smo previjali mnjene i, ako smo :sti.gli, zakopavali
mrtve. Pokret je bio nocu. V kretanju naprijed 1kolona je drijemala.
Halucinacije ·su se jav.Jjale got'OVO kod svih; neko je 'Vidio komoru u
stablu, pa je us!k:oro pred nj,im stajala citava ceta s porcijom kao da
je pred ka:zanom, neko je u snijegu vidio postelju 'i .spremao se za spavanje .... Netko mi je kasnije pricao da sam i ja govorila kako eu iei
u stab da dobijem vijesti o stituaciji na frontu.
1
336
337
22 zene BiH u NOB 1941-1945.
�Mila Bajalica-Srdanov
Jedne noCi bHa ·sam svjedok medusobnog obracunavanja. Net'ko
je ubado vijeS't da su svi rpripadnici ikomande mjesta cetnici, da imaju
neke veze sa njima, da ih treba likvidirati, a •raspoznav:ali su se po tome sto su ispod petokrake iimali zelenu podlogu, dok su ostale jedinice imale samo crvenu petokniku. Cim su naiSli na drugove sa zelenom
podlogom ispod petokr.ake, ubijal'i su ih tupim predmetorrn (kundakom). Ovaj kosmar - bombardiranje, smrzavan}e, glad, medusobno
obracunavanje, ig,ra zivo.ta i smrti - trajao je nekoliko dana i noci.
:Peti iii sesrti dan stigli smo do baraka, viSe sela :Prastala ( srez
Sansiki Most), na podruoju orpcine Lusci•Palanka. Tu rsmo se malo odmorHi, ugrijali i o,krijepili. Bilo je suhog mesa i rakije. tAli od:mor nije
dugo trajao. StraZar je javio da se pribHzava neprijatelj iz rpravca Lusci~Palanke. Tko je bio orbuven, odmah je 'krenuo, a ostali su obuvali
cirpele Hi ohlacili OillO sto su imali. Sve je bilo prekasno. Tek sto su
obuverui zamakli u sumu, neprijaitelj je stigao do hamka d zapalio ih.
Zambio je dmgove i drugarice koji nisu stigli da ;se obuju i obulku.
Medu zarobljenima su bile Sm'ilja Raseta-Copic i :Lepa Radic, koja je
kasnije objesena u Bosans:kJoj Krupi. Imena drugih se ne sjecam, jer
smo se u toj zbrci nas1i iz ra:znih jedinica i sa .raznih podrucja.
iNastavili smo put prema Jelasinovcima gdje su b:He Sesta i Druga krajiSka brigada. Jelasinovacko polje, osvijetljeno neprdjateljskim
svijetleCim raketama, rprelazili smo nocu. Bilo je mnogo drugova ri dTUgarica smrznutih nogu. Cizme i cipele nisu mogli obuti. Sa mnjenih i
promrzlih :nogu onpadalo je meso. A trebalo je iCi dalje. :Po dva teza
ranjeruika jahala su na jednom konju. Jahala .sam s nepoznatim dok,torom iz ,prijedora, koji je ka·snije umro od gangrene.
Iz Jelasinovaca smo krenuii prema Otisu i kod Eminovaca prebacili se, preko ceste Bosanska Krupa - Sanski Most, do sela Hadrovaca. Ni tu se dugo nismo zaddali, krenuli smo prema Kozari. Opet
prelaza,k preko rijeke ri pruge, i:zmedu bunkera.
Od izbjeglih u Grmec ndki su se vratili kucama, neki su biili zarobljeni, a mnogi isu zavijek ostali s•ledeni na padinama Grmeca. Na
iscrpljene i gladne, po ,povratku kucama, naletio je pjegavac, a jedrin'i
lijek .su biH hladni oblozi. Veliki problem rpredstavljalo je tmganje za
dovoljnim kolicinama .dasaka za mrtvacke sanduke. Uhvatili smo se u
kostac s usima, nos1ocima pjegavog tJfusa. Izgradena su pantizansika
burad, u kojima se mskuzivala odjeca, pok:r'ivaCi i sve po cemu su usi
gmizale. Bio je to vazan zadatak, jer trebalo je cuvati zivu snagu za neprekidnu i surorvu borbu.
SUSRETI PROLETERSKIH JEDINICA SA ZENAMA BiH
ocetlmm leta 1942. g.o:dine rpro1eterslke jeld'inice !Ila celu sa
Vrhovn1im stabom tNOV i POJ 1krenule su i:z rejona Foce i
.
Go.razda u pravou Bas. ikrajine. Bi'l<o je rto u toJm neprrijatelJsike ofanz;ive na Kozaru. Svaka od cetiri proleterske jedinice kretala
se odredenim pravcem na veoma sirokom pros,tloru 'izmedu Sarajeva i
Mostara. Na tome putu koji je zapoceo u juilJskim dani:ma, a zavrsio
se u avgustovskim, os:loboderii su gradovti Kalinovi:k, IKlonjic, Pr.ozor i
Livno, a na,padani su \Bugojno i Kupres.
·
Za vreme bonavka proleterskih jedinica na prostoru Foce i Gorazda, na terenu je hio ~veoma .razvijen poHtioki rad i veoma dobro organizovan kulturno"'!pros:vetni i zabavilli zivot u svak·om ioJe vecem naselju s·lobodne teritorije. Posebno .su u gradovima, 1kao s1to su Fo6a,
Gorazde, Rogatica i Cajn'ice dobro funkci:onisaili NOO, NOF i AFZ, kao
i omladinske organizaeije.
U Bosnu sam Sltigla marta 1942. godine, presavsi Drinu kao horae
Valjevslkog parti12anslmg odreda. Posle viSemesecnih danO!Ilocnih borrbi u z;apadnoj Srbiji, u ovim martovski:m danima doziveli smo, md borci V1aljevskog parti~anskog odreda, veliku radost, jer smo .se po pre'lasku Urine, vee dru,~i :Hi treCi dan, susreli sa Drugom rprolete:rskom
brigadoJ?, ;k·<;>ja se kao ve1i'ka, organi'ZJovana i ,dobro naoruzana partizans,Jm Jedmica, kre1:tala preko rBorika ka Srebrenici i lBratuncu, cisteCi slob?dnu terH'<?r~ju od cet11:ickih jedinica. ,Posle haceg zaddavanja
na Bor'1kama, u CIWJU odmo:ra ii rada na terenu, nasla ·Sam rse u :Fooi sa
ostalim drugovima iz ValjevskJog partizanskog odreda. Ostala sam kao
zena~borac u zastitnici Vrhovnog staba NOV i IPOJ.
Boravak u Foci, posle dug"ih li teskih b.orui, 1te li·sanpajuju6ih marseva u Srbij1i: preds1tavljao je za mene sasvim nove uslove zivota, gotovo kao u m1ru bez bliske pucnjave i gladi. Borbeni ft1onto:vi bili su
dalelw. Mimo se s,pava1o u suvim prosto:rijama. Jelo se .redovno, makar da je hleb 1bio mesen od malo ,zobnog hrasna sa mnogo mlevenih
suvih divljih kru·saka. Tu u Fooi rposebno smo se mdovale us,lovima
za l~cne potrebe. Mogli smo da se okupamo, ocis,timo, pocesljamo, da
srmcamo ·Svoje umorne, ,promrZJle i ranjave noge. Poseibnu radost rpri:Cinile
su nam zene Foce lwje rsu u rsvojoj rC~Jd1onici za IIlas izradile ruhlje (·sarene 1kosulje i dugacke ~ace) i nama darovale. Kasnije 'Smo dobile i cipele izradene u obu6arskoj rad1onici. Zauzvrat, mi smo za njih oJ1ga,
338
339
P
�ni,zovaJi vecernje zabavne 1susrete i priredbe. Program tih sus,reta ponelead je bio. i spontan, pocinjao hi razgovo.nima o novim borbama i vestima sa fronto'Va, oe:tJnickim i usta~Sil<11m dodelima, cza6njen recitacijama i borbenim pesmama.
iNa toj simkoj slobod:rroj rteritorijri vee su delovali NOO, organizacije AFZ-a po mahalama 'i 'naselj'ima, rkao i brojni afkltivi omhdine.
Ovi al<ltivi bHi su mganizatori li nosioci kulturn6-prosvetnog i :zabavnog zivota u tim na~seljima. Mi smo im prubli svoju pomoe ucestvov:anjem u programima (govori, recitacije, horske pesme, usmene novine ,i dr) jer je u nasim redovima za taj rad bHo veoma kvaHfiko'Vanih
drugova i .drugarica koji rsu .se u proletersrkim jecllirnicama za Vlreme
marseva i odmom bavili organiwvanjem i takvog rada. Takro su u Gorazdu i okorlnim mestima i naseljima, nasim dolaslmm organizovana
vecernja posela 'sa pose:bnim programima. rNaSii drugovi, lboroi proleterskih jedi1nica, bili su inioijatori mnogih oblika mda - usmenih novirna, veselih i salrjiVIih veceri i sri. Plakate i pozivi za takve vecerri bili
su Hust•rovani odgo'VarajuCim karikaturama kako bi bili sto privlacnijri
za stanovniS1tvo. Sve je to fbilo podredeno botbi pwti>v rneprijatelja i
cetnictlm,ustaskih zlodela. Us'taSikli i cetnioki zloo1ni ru rtim kTajevima biH
su :stravicni {masovno klarnje i ubij anje rna foca~nsrkom mostru, !lena
i dece npr.), a o njima su nam, 'sa uzasavanjem, pricale zene prirlikoim
tih nasih susreta. Sve priredbe, narocito one koje srrto davarli u Foci i
Gorazdu, bile su masovnQ poseeene. Za nas, umorne od dugih rpokreta
i danonoenog pesacenja, posebno zadovoljstvo Je predstav1jala voznja
zeleznioom od Foce do Gora2lda i nazad.
~Pokreti pro1eterskih jedi:nica i VrhO'Vnog staba sa te teritorije
prekirnuli su ovaj nas intenziivan drustveno-poHticl<li rad. U pork:retu
i :horbama prelm rteiriltoJiirje Bosrne i HercegoVIirne u pravou Bos. ;kiraj[ne,
stecena iskustva u radu na terenu Foce, Gorazda, Rogatice, C:aj:nica i
drugih naselja na noVIim teritorijama, koje smo u tome marsu os,Iobadal>i, koriStena su prililkom svakog sastanka i predaha, da bi, pre svega
omladini i zenama objasniH dljeve nase borbe, nemack:o-taHjanske lazi d ·laznu ustasko cetnicku propagandu. Sistematski smo u svark:om
selu i oslobodenom mestu govorili najnovJje vesrti sa nraSih frontova
i iz svih krajeva nase zemlje, kao i vesti sa lstocnog fronta. Govo:dli
smo rnarodu kolika je 1i kakva nasa voJska, kako i zasto se bori, ko je
s:acinjava, zatim da su rla:Zni neprijateljski izvestaji o unisrtenju Kozare
i njenih partizana. Ovo poslednje bilo je naroCito potrebnro i vazno,
jer su nepnijateljski avio~rri bas za vreme naseg pokreta prema Bos.
rorajini, baoaLi 1Iet!ke o sv:ajoJ rpobedi lila K10zani. Sav ovaj rad lbliro je
utoliko znacajniji s1tro smo pnolazHi preko teritorije na kojoj do tada
nisu delovale veee parrtizanske jedinice d koja je hila obasuta snazniJom neprijartelJsawm propagandom, (.dolina Rame i Neretve, okolina
Bugojna i Kupresa, K:resevo, Fojnica).
Taka u dolini reke Rame u jednom selu, organizO'Vano smo obilazi1i kuee sa odredenim po;lritiakim zadatkom. Za taj rad bile su posebno ofmmljene grupe od po dva-tri partizanska borca ciji je zadatak bio da se u tim hrvatskim selima priblize stanovniStvu li neposredno mu objasne dljeve rnase rbotbe i da se oni Jiono uvere u moral i
svojsrtva nasih boraca. Bila sam u grupi sa Milosevie dr Olgom, Jekarom iz Beograda i •suprugom poznatog parHzanskog Jekara i :nauc;nog 'radnika dr Sime MiloseviCa, profe:sora univemz.i<teta u Beog:radu,
340
341
zatim ZaJucer ing. Pavtlrom, lkoj'i ;sre ikao horae slovenaoke parti1zanske
cete hodo u Srbijri i rtakode ibio horae zasti<t:nke VS.
Kako sam ja, kao uciteljioa u Srbiji i Vojvodini, imala vee rpodosta i.skustva u ra:du 1sa .seljadima, dogovorHi rsmo se ikaiko da srtru,pamo U 1razgovor sa ISeljacima i sta i o cemu ·svako od nas da govori.
Prva nasa poseta bila je u kuci jednog bolje srtojeeeg seljaka koji je
imao veliku porodicu. U toj kuCi smo zatekli bolesnu zenu koja se
nekoDilko · dana ranlije p:orodila, pa 'j:e odmah rnastrupi'la rdnugarica Olga
kao lelkar. ;PnsJe pregleda lbolesnrice i datrih jorj ,I,eJkova, 1kao da se promenio odnos i svekrve i bolesnice prema nama, jer su se brzo uveiriili da se radi o lekaru-par1Jizanki. Olga je davala uputstva bolesnici, govorila o nezi deteta i ishrani. -Dok smo nas dve razgovarale sa mdadom bolesnicom, rdozmale smo, da joj je svel(/rva mnije bila zalbranila da
razgovara sa nama, nazivajuei nas bezboznicima. U daljem ·ra.zgovorl! ·sve ..smo. se v~se ,pribliz~vale. Pricale su nam koHko je ranijih godtna nJihowh selJaka odlazt1o na berbu kuhc_:z: u Vojvodinu. I do1k
smo mi vodi,le ra:~gorvor sa zenama, drug Pav~e, '-~'-O iskusan agrornom
vddio je razgovore sa seljacima o letini, o zivotu ,seljaka u ovim krajevima, 0 stocarsrtvu ri vocarstvu, sto je hila i glav:na pmizvodnja ovih
sela. On je 1takoder naglasio da su i njegovi roditelji katolici, ali da
vole ·Slobodu ,j .svoju zemiliju i da se bore rprotiv d~urpa~tora i protiv
fasizma.
Iako nas boravak u toj kuci nije bio dug, iispraeeni 1smo sa mnogo viSe poverenja nego srto smo docekani. Pred odlamk dosH su na
razgovor i seljaci i:z susednih kuca. ,Po:srle nasih obilazaka pojedinih
porodica i gruprnih 'razgovora rsa seljadma, ami su 1se ruverirlri da partizani nisu onakvi kakvim ih preds:tavlja neprijatelj, pa :su dobrovoljno
davali hranu pantizanskim jedinicama i ispraeali :ih sa dmkcijim gledanje~ i raspolozenjem. Ostaj:a1i su u uverenju da je pa~rtizanska vojsrka zmsta narodna, a me ornaJkva rka~kvom je precLSitavlja :neprijateljslk:a
propaganda.
Dok rsru proletens·ke jedlinice vodile horbu !Oiko Kru:presa i u samom Kupresu, OSI}ohadale Liv:rro, u SUSTet Vrhovrnom stabu pod Cincar
planinu, dosli su DUJro Pucar i Kosta Nad. Posle tih razgovora dobi.Ia
sam .zadatak da sa drugoon Dimitrijem, :rodenim Kozarreanirnom, koji
jre rtada bio rpoHtJiCrk:i, lkomesar zastitnice Vrhovnog staba d Ratkom Martinoviireem, hivs1im (pOJ:'IU6nlilkom jugoslovenls!ke v.oj:ske i poznatirm barcern Valjevskog partizarnskorg odreda, inace rodenim Banjalucar11inom,
krenemo za Bos. kmjinu. T1reba o'Vde reCi da je veli!k broj rk:adrova
iz proleterskih jedinioa brio tada prebacen u krajiS-ke jedinice i na te~ren, bi~o kao politickli ili vojni rukovodioci, clanovi Politordjela Hi Srreskih J. okruznih komiteta ,Partije, da su iz prQleterskih jedinica biH
upruceni tal<lode lkadrovi u Jicke, hrrvatske ~ silavonske jedi::rrice ti to
prvenstveno oni kodi su bili rodom iz tih krajeva, a koj.i su se za vreme '!lis<tan!ka nasl;i u SrbliOJ. i u prole:tens'kim jedinkama.
Na putu od Oincara do Glamoca, Drvara, Bos. Petrovca i Grmeca
isla :sam n~rekirclnlo (plreko sloho1dne teritorrj.e i dozivljavala nepreillirdne
susrete sa jedinioama i po21natim mi drugovima, ,sa aktivdstima i drustvenopoliti6~im mdnridma na rterenu, olarnovima NOO, organizacijama
AFZ-a i omladine. Svi su oni znali za dolazak proleterskih jedinica i
.r,adovali su se tome. Mnogo su se .svi interes'Ovali za nase borbe u
�Srbiji, i ~kra~eviJ?a kmz koje smo prosli, brojnost i naoruzanje prolete115kih jedimca 1 dr.
Prvi susrerbi se i najviSe pamte. Tako Je meni ostao u secanju
krata'k boravak u iP:rdk<t~jii. Till :Smo :se .zatek1i ma zlboDu rkojli je orgal11iz;ovala .P,rva krajJska bmigada, koja je krenula u susret p:mleterima. Za
nas, koji smo viSe meseci p:roveh u neprekidnim ,marsevima i borbama i :koji smo rta!kve zborove dozivljavali u onim rprvim ustan1ckim
nedeljama i meseaima u Macvi, gde sa:m i zapocela horbu za s~obodu,
a i u drugim hajevima Snhije kuda smo se kretali i horiJi, ovaj zbor
je 'Ostao kao jedan od najsna~1Jnijih dozivljaja, jer o.davno nisam dozhnela nestJo sliooo. IPOV'Oir'ke rena i om!ladlim:e ilWj e :SU ISle iplllltevlima li
preko zelenih livada kretwle rprema zboristu, bile su za mene svezi p11oJetni cvetovi, bele vezene bluze sa crvenim maramarrna J zastavama iznad
glava, 1kretale su se rtim prostrans:tvima, pevali su borbene pesme, pesme
o borbi na Kozami d u Krajini, pesme o Mladenu i .drugim poznatim ustanickim junacima. Sna:lan utisak su na mene os1tavili i govori, posebno
dobDodoslice koj·e ·su govornici upuCivali pmleterima i ranjen:icima.
Ow zborovi su :tada hili najis.kreniji izraz :ljubavi nwoda rprema
¥ojsci 'i ·njihovoj od:anosti i predanosti bmbi za slohodu. Na zbor su
doneti bogati damvi bo.rcima, pune torbe hrane, sto odavno nisam
vd,dela, jer smo svi mi p~aikticno nekoliko meseci viSe gladovali, a za
vreme :borbi posleidrnjih meseci u Srbiji morali smo bmni:ti svaJkii rucak od cetnickih bandi, koje su nas neprekidno uznemiravale.
Jos dok smo se kretali iz doline Rame prelm Bitovnje, a zatim
preko Vukovska i Riliea, iiduCi prema Cincaru naiSli smo na popaljena i potpuno uriilstena sela lkao delo :Uis1taskiih zloOinaca, ali je d:z ~te pogore1i tic nniSten~a, narod izlazJio pred nas ,i docekiivao nas veoma rtOipio. Alii,
ovo sto smo dozive1i u Prekaji i na putu prema K.rajini bilo je jos
velicanstvenije.
U Glao:nocu je odmor malo duze trajao, pa sam rse mogla illlpOznati sa ~adorn NOO i aktJi.vistima toga kraja. U sarrnom mes~tu frmkcio~
nisao je akdoni odbor AFZ-a Jmj:i je vee delova:o i u okolnim selima.
Medu aktivistima hi~la je i moj1a sJmlska drugarica iz Ucilteljske skole
u Novom Sa:du, Melami~ja !(jpog:i:nula na SaJtoru za vveme taNOIZvane
cetvrte neprijateljske o£an:zive), koja je pre rata hila rpostav,ljena za
uciteljdcu u Glamocu. Billa je ona vee tu poznati a:ktivista NOP, voljena od naroda, a bila je po1sehnom ljubavlju v·ezana :za rad sa zen:ama
i pionirima. OrganitZovala je suSJret sa aktivisrt:klinjama i srvojim najblizim saradnicima. One su me i,rrformis:a:le o svome ·mdu, a ja sarrn im
prica!la o svojim iskustvima u J1adu 1sa zenama u predratnom li mtn:om
vremenu u Vojvodini [ Srb:idi, posebno o radu sa zenama u Macvi
gde sam i zapooela lbor'bu. One 1su mi izne1e da su ill .gradu organiwvane prihvatne stanice za ranjenike a bolesni,ke koji su dola:zili sa proleterskim jedinicama. Organ.i:zacija kakvu 1su ove Glamocanke prip.remile za bmce proletere bila je za nas posebno iznenadenje i rados.t. I
tom prilikom sam se jos jednom uverila koJika je snaga NOO li drustvenopolitickih organizacija na tom terenu lwje su tako usrpe5no,
iako u siromasnom kraju, oSitvarili takvo jedinstvo fronta i poiZ!adine,
docekujuci a prihvatajuei dola:zeee jedinice iz Srbije, Crne Gore i Sandzaika k:ao svoje rodene.
OdlazeCi iz GJamoea, 'rastala sam se d od svoje Melanije Stelfanovic, ikoja je :rodena u Bos. Samou, gde joj je otac rbio ttrgovac, a maj-
ka uCi,teljica. U Glamocu se ona od1h';no snasla i u predmtnom jos
vremenu povezala sa na:rodom, odli6no se snaSla u ratnom vremenu
i svesvdno prihvati1a md medu zenama i omladinom.
SusretJi u Drva.ru preds:tavljali su za mene posebnu rados't. Jos
rani'je sam c:ula za aJkitii'Wros:t zena Drvam ..Poznat mi je bli.o (!J•rv'i :ZJbor
zena drvarske doline sa kojega su pos1ale svoju po:znatu poruku horcima da is1traju do :kraja ill borbi protiv neprijatelja, rkoji je vee dota
da naneo mnogo zla nasemu narodu. Prilikom sadasnjeg susTeta uverila sam se u njihovu dobru organizovanost a visoku .svest. One ,su svojim a;kcijama obuhvatale 1svo odraslo stanovniS:tvo, a 'Svoju organizova
nost su pokazale posebno u pri,premama za prihvatanje !Tanjenika pvoleters'kih jedinica.
UporedujuCi uslove borbe u ovim krajeVlima kroz koje sam pro•sla 1dosada na teritorijli J3iH sa 1borbom koju 1smo mi vodili u Macvi,
Bodll1inju, na Ma:ljenu, Powj:enu, Medv·edmlilku - 1svuda u zarpadnoj
Srbiji, videla sam u praksi - u ovim uslovima, da j·e i ovde kao i u
Sr:bij:i namd svesrdno prihvatio borbu i da sa najveeom Jju;bmnlju
okruzuje borce i da se dobrovoljno ukljucuje u sve one aktivnosti koje za1h~eva borba IProltiiv oikurpaJtora i domaCih izdajnilka. Za horce i
mnJenilke svaJka ikuca bHa je otvorena. Boroima je davano sve ono JSa cime se ·rasrpoJa.galo. S'Ve je to ovde nosila bo:r'bena organicZacija zena,
desna ruka i glavni oslonac NOO, jer je sve sto je bHo 'sposobno da
nasi rpusku otiSlo u borbene jedinice. Svakako najlepsa s~1ika koju
.nosim .sa ·toga ~terena bio :je ilbor naroda i AFZ-a u dolim Drvara s:a
boroima Trece ·k:rajli Sike lbiilgade li proleterSiklih tjeJdimlka ikoji !Sill se nasJi ru,
na tome zlboru. Kao i uvelk ill onim rarlln!im da~nima, bilo je vaJtrenih
govora rukovodi!laca, omladine, zena. Na 1tom zboru govorio je i Slobo.dan 'Penezie - Krcun i(i~gubio ziv.ot u saobracajnoj rnesre6i 1962.
go dime), poznati tb.o,rac li~ rulkovodHac .Druge prolete11sike lbr:igade. Svojim vrut,renim i ljudislklim recima pozdravio +je rnarod toga ikraja u ime
boraca proleters:kih jedinioa, go¥orio je o borhi namda S~rbije, o toplim i bratskim ·susil'etima .koje su imali pro:l·eteri rna terenima kojima
Sill prolazili i gde .su vodili :borfbu :pro:tiv ncwrija:teJlja, ISVih boja. ,P:oSito
sam i ja hila odredena da .govorim na torrn zboru, bHa s~am veoma
uzbudena. Prvi put u ovim ·ratnim daniima nasla sam se na govornici
pred hiljadama boraoa, omladine, zena i dece. Govmila 1SaJm im nekako
liz dubine duse, ponesena ·s:v.1m onim sto sam dozivela na putu dotle.
Re.kla sam im da se SVllida sirom nase zemlje vodi tdka ,borba sa
svJm neprijwteljlima nasega naro.da, da su zene svuda ~£~Jktivni ucesrnici
borbe i da bez nj.ihovo.g ucesea ne bi mogla nasa vojska da is:traje
u toj nadoovecans.koj borbi. Prilikom govora stlau.no su me zasenjivwle
slike belih marama, Cistih belih devojackih bluza, crvenih zastava,
vesela lica mladlih, :koji su otvorenih ociju gutali svaku rec govornika,
prekLdajuCi ih pokHcima borhi, Pa:rtiji, slobodi.
I u Bos. Petlrovcu smo naiSli na .gotovo :istu sliku, - veliko prijatel,jstvo i ljubav naroda rprema dolazeCim boroima i mnjenicima
proleterskih jedinica; To je 01stalo trajno i neraskidivo za sve v~reme
nasega borav.ka u tim krajevima.
U P.odgrmec sam stigla u prvim avgustov:skl1m danima. Odn:edena
sam na politi.cki rad na 1terenu Okruga. Stigla sam u sediste Okru:lnog
komiteta Partiije u Ga:riJnju pod samilll Grmecom. Tu su me najprijatelJs·kije pr.imili Sefiket Maglajlic, sekretar Komiteta, k:ao li Nanovi
1
342
343
�Komiteta Rada V1mnjesev.iC i Dusanka Kovacevic, •te S1obodan Marjano;vic i drugi. OtaJda pocinje moj rad sa zenama-aktiv.i,stkinjama Podgrmeca i Bos. tk:raj,irne.
U t·o vreme Podgrmec je bio najduze slobodna teritorija, te je
po:zadina bila najongan1zovanija. Rad NOO i ;s•vih drustvenopoli.tiokih
organizacija, medu kojima se posebno isticao rad sa zenama d omladi:nom bio je na veoma visoikom stepenu organizovanosti. Jos u prvim
danima s·voga rada na tom terenu, upoznala sam ,se sa veLi1kio:n brojem
aktivis.tkinja, sa s•eos.kim i sreskim rukovodstvima AFZ>a. Tu su se
hori.le i radile, a i sada ih se 'sa toplrinom i ljubavlju ·secam, Jda .Pe!'ovic, koju je rat zaterkao ,kao uCiteljicu u Hasanima, Smilja :Stupar,
veoma aktivna li mhtda seljrunka, Danica Medan iskusni politicki radnik, hrab:ra i mnogo mi draga Stana Stupar, brojne zene iiiZ porodica
Nedimovica, Miljevlica, VeJjnoviCa ,j iz drugih porodica sve od :SaJnstkog
Mosta rpreko Lusci 1Palanke i rdrugih sela pa .sve do Bos. Krupe li Bihaca, Cij;i SU muzevi i 'S1inovi vee punu godinu dana >Sa rpuskom U ruci
uspes•no vodili ihorbu rpro:tiv okupatora. Uprav·o 1u 1tim selima Podgrmeoa bi·1o je i najVIise i najkrupnijih akcija u pr:irkupljanju hrane
za borce i 11anjenike, u pri,lmpljanju odece i drugog. Tu su hili razvijeni svi oblici okupljanja :lena i omladine putem priredbi i zhorova,
grupnih i pojed.Unacnih razgovora, organiz.ovanja mznih kurseva za
obra:wv:anje i politiCko uzdizanje aktivista. U svim tim selima uvek
je v.rilo od rada ikaco u kosnici.
U selu Hasanima odr:lana je i Prva konferencija .:lena za to podrucje. U Benaclmvcu, Majkic Japri, Srpskoj Jasenici, Lusci PaJanci
1akode rsu veoma cesto drzani skupovi .:lena i omladine. U tim seldma
dr:la:ni 1su i razni krursevi, a hi,Ja ·SrU >U mjima i rsedista 1pozacL1nskiih O['gan:izacija sto je cinHo ponosnjm Sltanovnike ovih sela.
Moja secanja rsu rpo1seib:no vezG~Jna za selo Hasane u kojem je
zivela i radila Soja Copic, majka popularne omladinke Smilje i Branka, po<Znatog knjizevnilm i borca toga I(lraja. Za sve :nas akti•vistkinje
Sojina kuca hi>la je uvek otvorena. A i same smo volele, ikadgod nas
putevi povedu u tome pravcu, pa 1ka.tkad i da skrenemo sa odredenog
nam puta, sa<mo da bismo ISVInatHe kod .drage nam Soje, da se maJlo
odmorimo, da se rrm1o ;poitJkr~~mo, a ona mas je uVIelk nudi,la, bi-rajuCi
uve.k. on? _najlepse sto je imala u kuci. Soja je bila najpopularnija
aktiV•IstkinJa AFZ-a ·toga iJ<raja. Irnala je neviden uspeh u mobilirzaciji
z~na kalm Srpk1nja .tak:o i Muslimanki. Meni ·Licno je OSitala, u secanju
nJena .kuca u dolini ·recice Jarpre i odskrim.lit prozor na lkuoi; na tkojern
bi stajala neka poruka, a cesto i ponuda - lonoic mleka, >kornad hleba,
jalbuika i sl. Soja je ofb:i:ono olbavestava:la u toj poruci ru ilwjem :se selru
nalazi, kada s·e 'VIraca, gde je organi.wvan skup :lena da bi neko od
nas tarrno dosao i sri.
Posebno je vazno da se istakne uzajamno .prijateljstvo dnigarica
aktivistkinja koje smo u to vrerne radile na terenu •Podgrmeca i Bos.
kmjine. Osim pomenutiih drugarica cl·runova Okruznog tkomwteta Partije i Jele Perovic, na ·tom terenu ·su .bile narocito aktivne i poznate
Irema K:is, Vahiida Ma:glajilli.c, 1Pd!J1ilka Silber, Nada Jovovtitc, Pau1la Hrurnek, Ana dr Pmkop - Kuleno'VIic, i brojne druge. Sve smo mi -vee
bliie lilsikusni dPtrsit•venopoillirtJi><)k'i radniai, dolsle 1sa ,razmih 1terena i ;pripadale raznlim naoiom.ar1nostlima. Medu mama hillo je radnica, studentJkinja, ucitelj.ica, 6inovnica, pravnica i dr. Nije nam nista smetalo sto
smo do~\le iz raznih krajeva, sa razmio:n navikama. Borba i njeni ciljevi
neodvojivo su nas ujedinjavaH. Sve to nije ni cudno, jer srno sve mi
bile dugogodiSnje pi11padnice naprednog pokreta. Ono sto je bi•lo za
mene zadiv·ljujuce to je da ni zene Podgrmeca i sire Bos. krajirne, :nisu
ni u jednoj prilici prav,i•le razliku rnedu nama, nhi su i u jednoj prHd.ci
posrtav>lja,le pitanje koja od nas pripada kojoj nacionwlnosti, iruko su
znaJle da medu nama ima i Srpkinja :i Hrvatioa, Muslimanki, Jevcr:ejki,
Crnogodd ti drugih. Sve smo mi u srpskirn kao .i u muslimanskim
selima podjednako bile toplo prihvatane, kako na zbooovima i u razgovorima, taka i na kona'k:u !i hrani.
Sa terena IPodgrmeca odlazila sam po zada:tku i na teren Drvara,
Grahova, Bihaca i u SIVe druge lkrajeve s1obodne teritorije Bos. krrajilne.
Najcesce sam se, pored Podgrmeca, nalazila na 1terenu Kozare. Na putu
za Kozaru, ponekad smo morale prelazli.ti deo neoslobodene te['i'torije,
reku Srunu, put i prugu Prijedor - Bos. Novi. ,Posebno o:ni je orsta.la
U ISreCanjU jredna UOC preilas\ka ijjiJh preJpreika, 1k0jima rje rllepJrdijaJtelj CeS;f:Q
krs,tario, da bi osigurao transport prugoo:n i putem. INa·s dve zene,
P.irika S.iber i ja, sa jednim kuril'orn i ,konjem natovaJrenim materija1lo:m, uz pomoc :lena aktivistJkim.ja i nasih veza sa tim prelazima, ukrcale smo i konja u carrnac, presle na drugu o:balu, a za:tim presle tiho
i lbez suma prugu ,j put i :sretno stigle na teren K;ozare. U sedirStu
Okruznog komiteta i AFZ-a bi•le Srmo s11daeno doceka:ne o.d brojnih
aktiVIistkinja sa .terena iKo.zare kao sto su bile Mica Vrhovac, Danica
Pavic, Bora Batos, Jovanka Balaban, Sm1lja i mnoge druge zene i
omlad.iJn,ke. One su ima'le o:nnogo stosta da ,nam a!spt1icajru o svoo:ne veorna plodno:m radu d. junaokom dr:lanju :naroda, a posebno .:lena rza
vreme ofanzive ..Pr.icale .su nam o neprijateljskim zloCinio:na, o stmdanju naroda, o cuvanju ranjenika, o :samoodricanjru :lena, njihovom
bezgranicnom zrtvovanju i verovanju da cemo, pored sviih strahort:a,
pobediti.
Pri:sustv.o nas dve!jltl na o~rga:nlizovanom ib.o11u na Kozari, rt:e Jmnferencij.i :lena, do.prim.eJlo je da se nase wranje 0 zivotu d. .radu :lena u
Bos. krajini dopurri i da se svi ti uspesi utkaju u program spmvodenja zada:taka •Prve zernalj.ske konferencije AFZ-a !kao !i zadataka u
pri:premanjltl Prv·e obilaJsne ikonferenci'jle :lena BOis. kraj'ine.
344
345
�Marija Volski
NAPAD CETNIKA NA JOSAVACKU BOLNICU IV ODREDA
1942. GODINE
G
odine 1942. ihila sam holnicarka u ,J,V odredu u Josavci. U
1toj ,boln!iai >b~lo j e dosta !I'an~enli~~, rproletera iz Plrvog prole. tetsko¥. ba~a.}Joo:;t~ ,Zdrc:-~ko .celar . Sav 11Jeret mda padao je
na mene Jer tu mJe h1lo VIse ibolmcarki ... Cim sam dosla u tu ibolnicu
odma~ ;s~~ pri~IIIl;idetiitla .mnoge :nepravHnosti i rneprijateljlsiko gledanje
tad~nJI~h JOsavac:kih par.t.~a_na rprema proleterima. Ja sam primijetila da
mnJem pmleten ne dohiJaJU [ uredno] hranu ... Odlazila sam Radi Radi6u .i gov:<:>rila mu da _je hrana za ranjenike .slaiha, ne znajuCi da je on
han.dit koJI sprerna ZVJersko klanje tih ranjenika. On mi je uvijek govono da je hrana dovoljno dobra za njih.
Osjecala sam da u takvom stanju nece 'biti dobro lllasim drugovima .i radi toga sam UVlijeik hila neraspolozena. S obzirom da s~am
imah mnogo posla, nisam imala vremena da o tome mrnogo razmisljam. Dva dana prije napada poboljsali su hranu. Ja sam .se cudHa
kako su se oni toga ;sjetHi, ·svakako n1sam znala sta spremaju. Onu
v~~er k~d c~ bi~i napad vdoStli s~ u posjetu ranjenim drugoVJima tadanJI l?avtiz•ani ! osa~acke . ~et.e, pncali su sa . ~~rugovima, ispitivali ih o
horh1. Drugow su Lm pmcah kalm su se honh sa ustasama kako su ih
tukU, jedan je drug pricao kako .su skakali na hlindirani' voz i kako
su u hlillld~ranom vozu pc:hHi ustase •itd. Tako su svi zivo pricald razne
:nome~.te 1z horhe, a onil su samo posmatrali pmletere kako pri,caju
~ ce~~~l s~. kmz vz~he moboze. odo,?ravaJi; Ja sam primijetila kako im
IZ OCIJU SIJa mrznJa. Tako SJedem zadrza.Ji su se do 10 .sat.i navecer.
T~j sam se dan,. osjeca,la jarko nelagodno, nemir me neki pratio ali
rusam mogla n~c1 ::~~!oga. Ta~a sam ugledala medu posjetriodma jedIJI?g poznatog, ce~Ic]n. nas,trr;oJenoga, druga Stal1ika Cenica koji mi je
?J? dobra poz~at )OS :LZ borJ~ske bolnice. Bio je u zastitnici holnice,
1 Ja sam se za~dl'l·a .kako da je on tu. Znala sam da je prije tru dana
napadnuta h~rJ~anska b?,Jnica. ri da s~ uhijeni svi partizani proleteri.
Tada sam UVIdjela da Je moJa sumnJa prema njemu hi·la opravdana
da Je on cetnik, jer .da nije cetrnik cetnici bi ga uh1li kao i ostale dru~
~orve. Kad s;;- oni otiSli j~ sam ponovo ohiSla sve ranjenike pirije nego
sto. ?a:m pos•la n~. spa':anJe. Jos sam se htjela navratiti u kuhinju da
ugn]ern ma1o _:tp.hJeka Jednom drugu, ali sam opa:z1la rda je jedan drug
~od :kuhanice i ja sall1 se vratila. Nisam mogla dugo zaspati,--razmiSlJala sam o svemu s1ta se rdogada i hilo mi je jarko zao sto mi drugovi
346
347
proleteri ne vje:ruju, jer sam osjeca1a da nam oni nesto pripremaju.
Bila sam u strahu za drugove da im se ne desi ono ilsto sto i u horjanskoj bolnici. U tim mislima sam zaspala.
U no6i, oiko pola dva, prohudio me je jak p1otun irz rpusaka. U
tom casu proletio je jedan rproleter lkroz moju rsorbu, 1s!koCio kroz :proZJor
i vikao: ,Zivjela Komuni:s,ticka partija"! To je hio drug Redzo Terzic.
Zat1m su upala dva cetni1ka u moju .sohu, jedan je uperio pusku da
me ubije; ali drugi nije dao. Reka:o je: ,,Ne, ona je holnicarka, trehace
nam", ti talm su me ostavili. U ostalim .sohama eula se zvjerska vika
pohjesnjelih cetnika koji su klali drugove, stenjanje ranjenih drugova,
galama, pucanje na sve strane. Ja sam izasla iz sohe. U tom momentu
su cetnioi poikupiH one drugove koji su hili lakse ·ranjeni. Bitlo ih je 11.
Odrvdi su ih na IS'trijeljarnje. J,edan je us:pio 1pohjeCi, doik Sill osrtcvl.i,
odmah hlizu, u nekoj sumi pouhijani.
,P.osla sam irz sohe ,da vidim sta su sve pocinili. Na pragu je leza...
jedan drug mrtav. Uhijen je u sohi koja je hila odmah do moje. U
sohi •sam Vlirdjela 1sve iknva\Jio, komaldi mesa na sve 'Sitrane, drugovi 'Sill
bili svi iskasapljeni, svi obliveni krvlju. U prvi mah mislila sam da su
sVIi rpoginuli. Polaiko •sam rse .priibl;i,~i,la 1krevetrima 1i ·gledala, Ida ]i je jos koji
ziv, ·da IIIlU ,pomog,nern. Tru sam rprevilla one lkoji su birli Jos zivi i OIHsla
da vidim sta: su pocinili u donjem hoju gdje su hili tezi ranjenici. Kada
sam izasla u hordnik svugdJe sam naiJlazJila na mvtve drugove, najvise
zaklane. Tako sam uSia u :razred, odnosno najvecu sohu ikoju smo imaH. Tu sam nasla isto tako sve drugove ·1skasapljene, krvav·e. Svuda je
bila krv, po zidru, !PO podu, drugovd. !Sill rbiH olbHvenli ikrvt~jru. Malo sam
zastala na vratima i promatrala tu strasnu ·sliku kad sam cula kako
neki drugow kojd su ostali zivi, t:raze od ruene vode, jer su me primijetili a vidjeli su da nema cetnika u .sohi. Ja sam ih odmah poslije rto~
ga pocela p:revijarti, iSila od lkreveta do ikreveta d pveVIilja:Ja. Taka rsam rdos.Ia do onoga s'to je onu vece pricao .kako je skakao u hlindrira111i · vorz.
Glava mu je hila poikTivena peskirom i ja sam mii1shla da j,e ZJiv. Ali kad
sam digla peskiir vidjela sam mozak po jas,tuku, zidu, krevetu, na sve
strane samo mozak, krv, komadi mesa, lkako su ih kasapild cetnici. Na
hl'zinu sam previjala one koji su ostali zivi.
... Oko 5 sati .su dosli po mene da idem previjati ranjene cetnike.
Dok .sarm se ·ja spremala ona drugarica sto je hHa kuhanica 1tada je ustala ci. dosla, a jedarn od 'Cetnika je zagrlio i rekao: ,Sto ;si se tako zhunHa, pohijedili smo. Bice sve dohro, tvoj se brat jako dohro pokazao,
trcao 'je viSe od 2 i po rkiilometara za Milanom Li6inom i ubio ga. Da
znas puna mu usta birla krvi, a on vi·ce ziVlio drug Staljin. On mu je odg,ovorio on ce zivjeti ali ti neces" ...
,J ta:ko sam ja posla s njima da preVIijam ranjene cetnike. Na pu~tu me upitao jedan od eetnika zasto sa:m ja Soikica dosla da se horim
kad nisam morala bjeza:tri. Odgovorila sam mu da nisam mogla gledati
kako ustase uhi·jajru nevine .Jjude, a najv.iSe Srhe i da sam doMa da im
pomognem ,kolirko mogu. Oni su mi na to odgovoriH da ima izmedu
Strha dvije struje. Ja sam rekla da meni nisu porznate te dvije struje,
i on me udanio, ali onaj drugi nije dao da me v,~se tuce. Tako smo ~tig
li d;o onih ranjenih cetnika i ja sam Jh previla. Oko podne .su me Vlratili u i.Sikolu :gdje je lbila borlnica da .prev:ijem neike ramjene cetnilke sto
su sti,gli sa polo~aja. Na putu, kad sam se vraca:la, srela sam troja ,k'Ola ·leseva lkoje su cetmici liZ Operativnog staba gonili da ih zakopaju. Ja
nisam mog,la nikoga pomati, jer su svi hHi osakaceni.
�Kad sam stigla u holnicu prevHa sam one ranjene cetnike i uz
njih ponovo popravJla czavoj ranjenim ~proleterima. Nasla sam dh onaka tkako sam ih ostavHa. Niko pos1ije mene nije tu doJazio. Ponovo
su od mene traiili vode ... iDosli su po mene da ,1dem ranjenim cetnicima u sdo ... Iduei putem u jednoj 1m6i sam primijetila da sjedi Rade Radie. Us.la sam s namjerom da ga pitam sta eemo sa ranjenim proleterima i sta on misli s,a anima koj,i su jos zivi. BHa sam zhunjena,
jer sam zna1a da je on glavn:i krivac. Nairne, cula sam od iDrenovieev;ih cetn1ka da ih je on rtraiio za to vece. Nisam mogla da se uzddim
pocela sam vikati na njega: ,Huljo stara sta si uradio, uniSdo si nase
najholje drugove. Izmde, sjeti se svojih sinova ikoji su herojsk;i poginuli za svoj na:rod. Ti hi htio da uprljas njihova ime". Ona dva cetnika, ®oja su me pratila, dosla su u kueu, izvukla me napolje ,i taka smo
krenuli ... Od ranjen:ih cetnika sam cula da su narucHi dzelata za drugove Mladena Stojanoviea i Redzu. U tom su oni tranjeni poceli jaukati, a mene je uhvado jedan cetnilk za rame i rekao: ,,LijeCi jer tu ti je
zivot". Odgovorila sam mu da nisam lijecnik i da ne znam da lijeCim.
,Ja samo znarn da nj~egujem i da previjam ranjenike po HjeeniC:kom
naredenju". ,Ima tu dva doktora - mislHa sam na Stojranoviea i Perovick;u - oom'i<te njiih ,neJka ih liijece ... " On:da ;sam moliJla da me bar puste do njih da Jh p.itam za savjet, s tom namjerom da vidim gdje su i
da li im ista mogu pomoC.i ... Na za.htjev ranjenika odobrili su ...
Na putu sam ponovo swatirla u holnicu da vidim sta je sa mnjenim proleterima sto su OSrtaH zivi. Nasla sam dh ali im nirsu davali :ni
da piju ni da jedu, Tu sram napisala jedno pismo Radu Radieu da odgovori sta cu s njima. TrazHa sam da ih pusrti ili da im da hrane, a ne
da ih na taj nacin pati, bolje da ih pouhija. tP.oslije toga moga IPisma
poslao je ppopusnicu za sve pravoslavne p:roletere, samo nije rposlao
za druga Redzu i Mladena. Tako su ti drugov.i koji su imarli propusnice
otiSli, dok su drugo.vi Redzo i :StojanoV!ie hili osudeni da cekaju njihovog dzelata Savu.
PoSilije toga furenula sam do dr Stojanoviea, pratHa su me dva
cetni,ka. PustHi rsu me samu do njega. Oko kuee ,gdje je on bio, hila je
svuda cetnicka srtraza. Kad sam usia unutra stala sam na vrata. Nisam
mogla odmah govor.ilti. [}rug Mladen me je pooeo tpolailro is;pitiva~ti sta
se sve dogodilo. J a sam mu malo pricala, nisam imala hrahrosti da
mu pricam vJse jer sam :zmala sta mu spremaju. ;Pocela sam grcati u
placu. On me je tjeSio, rekao mi je da se hrabro ddim kao i do sada
i dodao: ,Sta ces, zrtava mora biti, a1i sve 6e se t~o osvetiti". Kad sam
jos onako upla'kanih ociju, pogledala kroz p:rozor vidjela sam na cesrti prema tBanjoj Luci kako neJw bjezi ... Neki cetnici su odmah popadali pokraj puta i zauzeli polozaj. U tom Stojanovie reee da i~dem.
Ja sam se oprostila sa njd.rn i izasla sam. Vidjela .sam da prema kuCi
gdje je bio drug Mladen, tree dva cetnika. Izveli su ga napoLje J odveli
prema potoku . . . Cula sam kako mu neki cetnik psuje flmmunisticku
maj,:&:u i poSilije nisam niSta viSe cula.
Nakon toga smo s·e opet vratili u selo, u cetnicku holnJicu ... CuIa iSam gdje pricaju da cemo preci sa 1ho1nicorm u Ska:tavicu u nektU siUilllll,
a-]iida r&ihvidjela sta je sa Terzieem naMa sam i!zgovor da imam neike
stvari dolje~u slmli i da moram iei po rijih;-- te su me pustHi. Sa mnom
je iSao· jedan cetnik. Kad sain dosla. do skole pocelo se vee smrkavati
J ja sam ponovo obi:sla ~krvave prostorije. ISla sam na sprat, ali kad
sam dosla tamo bHo mi je tesk;o ,i srusila sam se u nes,VIijest. Kad sam
pocela dolaziti ~k sebi opazil.a sam da me poliva vodom onaj bolnicar
koji Je prije ·sa nmom radio. Ja !sam iSe uznenadlila 'kad sam ga ugJe~a;la,
ali ga nisam nista pi,tala. On mi je poceo pr;icati da je znao za taJ :napad samo da nije znao da ee taJko uhijati. Rade Radie mu je rekao da
ce p110letere samo razoruzarti i da ne smije nikome reei, jer da ee ga
uhiti i da on taka nije nikom rekao. U tom su me cetnioi pozvalri da
krenemo ·a on im je rekao da sam slaha i da ne mogu poei do sutra.
Ta;ko sam ja vstala tu da !lloCim. Bo1nircar je 01stao da cuva Redzu
i ja sam ga molila da spavamo .zajedno u )~~ne>j so:bi.' na sto joe Olll pristao. U noCi sam nagovarala Redzu da bJezimo, a1I Je on rekao da ne
moze. Ujutru su dosla dva cetnika po mene. Jedan od njih je rekao:
Sad eemo Redzu zaklati neoemo cekati da :dade dzela<t samo 2la nje"
'
.
ga." Onaj bolnicar ih je povuka:o u hodnik i nesto im re kao. DotIe Je
Redl6o pokusao ustati da vidi moze H hodati ...
Da hi s~e sto duze zadr,zala naMa .sam izgQ/Vor da tu Jma nekih Jije~ova koje treba I?rehacitJ~ u nj,ihov~ holni~u. i. ~~a hi treha~<;> n.aei a:~ka
kola da to natovarl1mo. Onii' ISU tse s ,tim s~lo:ZJirh 1 Jedan od ill']lih Je ot1sao
da trazi karla, dok je drugi o:tiSao na doruca:k. iBolnicara sam poslala da
ide rtraziti varendiku za ranjenilka. Ugra.hili smo ;pri'l'~ku 1kad ~smo ostali
sami. Izvukrla sam Redzu na hrczilnu do obliznje sumice i poceli smo
hjezati. Nije mogao .dugo i ja sam ga vukla. Ali posto ·sam i ja hila
sJaba, svaki cas .smo padalti >i jalko spoJ1o snio isli.
:Kad smo p11nMi iosavaCku sumu naiSli smo na selo Nova Dubtava gdje sam imala dosta poznatih ... ~Produzili smo, krijuei se,. jJr~ma
Starolj Dubravi gd!je zive moji mditelji . . . Sreli smo dva omladinca
Imje sam vee ranJje poznavala. Oil!i su nam pomogli da dodemo d? .moje kuee ... Sami su se ponudili da. 1~~ ~ i~vi~an)e da n_am ootmCI ne
hi nrupravHi :o~sjedu. Kad su se vt~t1h .12 J:ZVIdmce .r~kl11 su da ne~~
niSta i da mozemo slobodno krenut1. M1 smo se tu JOS malo odmonh,
jeli i rpotom krenuli. Ona dva on;ladinca su pas prva:tiU. ~~o jedn~ sum,e.
P.ostlije smo sami tkrenu1i. !Malo 1za toga dosh su cetnici u mOJU kucu
da nas traze ali mi smo 'vada vee daleko odrnakl:L
ISli s~o kroz sumu, iznemogli smo, da :nismo mogli Vlise naprijed ... Uhvatila nas je noc, ~is.a . je pada~~· pomr~irt~
b~~a velika,, i
mi ,smo taJk.o, dosta dugo Jezah na z~mlJI ne znaJUCI S~f;l ~e~o dalJ~·
Redzo mi je ~rekao da ga ostavim, da ce on svakako umnJeti :1 da se Ja
spasavatn. Kad je vi1dio da necu da ga ostavim rekao je da ga vodim u
kakvu kueu pa maka.r hila i cetnicka . . . Dosli smo, na sreeu, u kueu
postenog seljaka koji je bio nas simpatizer. Prepocznao: je d.ruga Redzu.
Bio je na zboru tkad je on govodo ... Dao nam Je toph nap~!a~, tu s~o
se malo ugrijali, spremio rtam Je kola J. odvezao. :nas u VIJacane gdJe
su hili proleteri. Taiko smo se opet nasli sa nasim drugo:v1ma.
te
348
349
�Mara Vinterhalter-Miletic
TRESNJE
hrdu irznad rjljeJke Tare u Cmwj Gori, nailarzi rse selo rRJudine. U maju i junu 1942. godine hila je tu .smjestena zajednicka bolnica pmleterskih brigada i ostalih jedinJca koje su vodirle borbu na tom terenu. Rudine su siromasno ubogo selo u
krsu. Go ka:inen, a i ilm6e od kamena. Gotovo da se ,i ne primjecruju u
tom krsu. Nema u selu ni drveca ni vade. Bolnicom je mkovodio dr
Dejan Porpov,ic, beogradski ljekar - 1komunista. Ranjenici i bolesnki
su hili razmjdteni po kucama, prema vrsti i ,tezini rana. Ljelkara i bolnricarki je bilo malo, ranjenika mnogo. Hrane nije bHo, lijekova takode. Teska je bilo raditi, a1i jos teze bolovati. Subotom posHje podne
ordriavali su se sastanci osoblja, gdje su se iznosile .primjedbe ranjenika, ljekara i holnicarki i pravio se nov raspored za rad u slijede6oj
sedmici. Bo1nicanke su se smjenj,ivale u njegovanju tezih i laksih ranjenlka.
Kao bolnicarka K:alinovickog NOP odreda dosla sam u Rudline
sa svojim ranjenicima. Za mene je sve hila novo, i ta velika holnica, i
organizacija rada i velilk:i bmj ranjenika na jednom mjestu. Praksa je
bila da se za ,kucu u lmaorj su smjesteni naJtezi, nepokretni ranjenici
javljaju bolnicarke - dohmvoljci. Na prvoj konferenciji ,kao dobrovol~ac za teske ranjenirke jav:ila se drugarica BeLka ,iz rBeogradskog bataljona Prve prolete:rske. Javila sam se i ja. I, drugo jutro nadosmo se
nas dv~je u :zgradi sa .tesrkim ranjenicima. Jos i danas su mi pred oclima 'i ta uhoga kuca i tes.ki ·ranjenici kojri su znatizeljno gledarli nove
drugarice. Kuca se sastojala iz jedne velike ,j dvije male sohe. ;Prazna
~~Z ikakv:og namjestaja .. ya~ljda SU Ur~Ucani, vrkada s.u krenuli U izbjeg~
hstvo, s~ve sa .sobom ponlJeh. Bar neki tmnozac da Je ostao da se Iimalo na Sta .sjesti. Cirtavom dluz.linom sobe od da1sa:ka je 'sasta~lJena jedna
postelja. U .tom :zajedniokom krevetu jedan do drugog JeZa.rlo je osam
tesktih ranjenika. rNekoltiko njih sa nogama u gipsu. U maJoj sobJ na
postelji od dasaka lebo je mladic iz Foca:nske omladins;ke cete. Zvao
se Muds Bran'kovtiC. Bio je dak, .iz Rogotioe, horae od 1941. godine,
clan rKJPJ. Tih dana bi,la mu je amputirana jedna noga do kuka. Na
drugolj pos·telji, sa:v izresetan ranjenik Jz ~P:rve pPo1eterske. Treoa, najmanja. soba bila je za bolnicarke. Hila je toliko malena da se 'jedva nekalm ]edna osoba mogla smjestiti. Vjerovatno je rdomaCinima sluzila
za ostavu. Posle smo od jednog do drugog Panjenika, previjale dh, pra-
U
350
351
le i upotZnavale .se sa njima. Mlad horae, gotovo djecak lezao je zatvorenih ooiju. Bio je ranjen u stomak i pluca. Nije :otvarao oci ni kad
smo ga prev,ija1e. Samo je jaukao. ,Kako se .:wves druze?" upirta ga
Be1ka. Nije odgovor1o. ,Zove se Borovcanin, a nije drug nego cetnik"
odgovoPi umjesto nrjega ranjerrik sa nogom u gipsu. Zvali .su ga Sarajlija, a kasnije mi je pr·i'cao da je Jevrej i.z Sarajeva. ,Zasto mislds da
je cetnilk"? rprliuplita Bellka. ,Kapa mu m,1je 'Vitovtka, a ~ni peitotkrraike rr:rema,
a vidjeces kad te zovne, neoe da rkaze - drugar.ice vee zove sesrtro. Sa
nama ruopste nece da 'fatZgovara" isprica nam Sarajlija. ,On je il:ezaik
ranjeillik, a d mlad je, bez obzim i da je cetnik" odgovori Belka. PreviU
smo ga i opra:li, te nastavili posao. A pos,la je bilro preko glave. Jedna
je uvijek momla da bude uz :ranjen1ke. Nocu smo na smjenu spavale.
Nikad mi toHko rtesko nije bi,lo. Izdriati bez hrane, soli, vade, ·1ijekova,
a rane bole, grotzrnica rtrese, zavoja nema. Murisa rje stalno boljela noga
,koju rviise nije imao. PrevJjali smo ga po nekoliko pu'ta nocu. Neki su
u gmznici buncarti, bacali se, a mi smo ih umirivale, ikvasHe im usta i
celo .sa ono ma'lo v01de lmju smo ilZ snijeznika u sumi nabavljale, tjesil'e ih i, 6ini mi se, zajedno sa njima holovale. INasla sam tu i mag :ranjeni'ka iz Kalinovi(;kog odPeda Mikaila Goliijanina. Bio je tesko ranjen za va:-ijeme bombardovanja T:mova.
Bo:rovcanin je samo jauka:o. •Ponekad bi prosaptao - ,Sestro,
vade!", ,Ona je drugarica, a nije sestra", - uporno su ga ispmvljali
ranjenrici, a on ]e d dalje zva:o: ,)Sestm!" Svaki dan hila mu je gore.
Naprav.ila sam mu lezaj na podu u uglu .sobe i prenijele smo ga. Taka
nam je bilo Iakse pa:-iCi mu, a i manje je ,smetao ostalim .ranjenicima.
P.od ikraj :nedjelje, borai Cacanslmg bataljona donijeli s'u nam
svog rt:esko ranjen01g ooomesara Radomira Durarkica - Duraku. Bio je
ranjen u glarvu, paralizovan ru ruku i nogu. Lezao je nemiran na nosJlima, povremeno dolazeci ,k rsvijesrti. Pjevao je, pozivao poimeni6no
borce, poiivao irh na 'jJUriS. INjegovi !pra1:1ioCi 1Sitaja11i 1su tuZ:ni i n.i~emi
olw njega. Kao da illisu vjerovali da se moraju rastati s njim i ostaviti
ga u bolnici. U jednom momentu zatra2Jio je da mru JtZ dzepa ikaputa
ilzvade cigaret papilr. 1Dao tim je papir i naredio da se vrate u bataljon
i sv.im pusacima podijele na ravne dijelove. Durakica smo smdestile
u nasu malu so bu. Ciljelu :noc uvJjale .smo ga u mokre krpe. To. je bdlo
sve sto smo ,za njega mogle uciniti. Subotu, dan zamjene bolnicarki
Belka d ja docekale .smo umorne i iscrpljene. Citarv dan sam ,se kolebala da H da se tu veeer na ikonferenciji javim da jos jednu sedmicu dezuram. Mikai1u je fbilo bO:lje, iMu:r'ilsa je manje boljela noga, Boravcanin
je pi:rozivljavao posljednje dane. A sad je i Durarkic tu. Mlad je i suazan, mozda bismo uspjele da ga izvucemo. Kad sam upitala dr Dejana
ima li made da ce prel!ivjeti, on mi je odlgoVIOrio: ,1Narde U!Vijelk mora
biti. Sarno nastavite sa oblozima". N.ije nam bilo lako svaki s~at podizati to obamrlo i za n:as pretesko tijelo i umotavati ga u mokre obloge. Nilje bilo la:ko ni vodu don:ositi J.z sume, aH nas dvije smo toliko
zeljele da Radomir preboli, da ga spas1imo.
liZ ociju ranjendka 6i,tala sam zelju da ostanemo jos jednu sedmikru. :Zavoljeli 1su na:s. Ni'su nam rnista govonHi, a:ld 'te subote nisru niSta
traZili. Kao da nisu hilri ni gladni ni zedni. Kada smo posle na konferenciju, MuriJs .kao u:zwed rece: ,Sigurno ce vas .sad prEibadti ikod 'relk:onvalescenata", to je bio naj,laksi posao za holnicar~e. M~ris nam je to
;pozeJi.o gledajuOJ nas upiJ:.nro svoj.im velikiim plavJm ocmna. I upravo
�te njegove rijeCi ucvr:stile ~su ~oju odluku - ostati ~ nj,ima jos. jednu
sedmicu. I ostala sam. Be1ka JC rasporedena na now posa:o, a Ja sam
dobila :za p:omocnicu mladu djevojku Danicu. I ponovo je nastavl~ena
horba za moje teske ranjenike.
Bomvcaninu je hilo srve teze. Gotovo je stalno buncao. Jedno
jutro rece: ,SestJ:io, dones1i mi tresnje". NiSta mu nisam odgovonila.
Rudine [ tresnje - pa to je nespoj:ivo. A on 'je t~j cijeli dan trazio
tre5nje. Navecer mi Dan'ica rece da 'je ona 1z ZUJpe pivs'ke i da sad kod
pjene .kuce ima t~r:esanja, naravno zrelih . .,Krud hih 'samo mogla \S'kolknuti
do kruce ja bih donijela tresnje", misHla je 'glasno Da:n'ica. Bilo je vooma
'rnlada, novajlija u parHIZanJima.
,,Pa ti si sad vojnik Danice, ne mazes trknuti iku6i tek tako", .rec
'koh joj, a u sebi pomislih 1kako hi bilo dobro da ode i danese te ~tres~
nje o koj,ima Borovcanin neprekidno govori. On je d drugi dan samo
trazio tresnje. ,Aiko me rpUJstii's da ra:no u jUJt·ro krenem, v.mti6u se drrugo jut110 sa tresnjama", rece Danica. Popustih, i Danica zatrazi od komesara holnice da je :pusti kuCi na jedan dan da se oprosti sa roditeljima. Ona ode a ja sam taj aijeli dan provela u pos,lu ,i brizi za nju.
S~ta a:ko je uhvate Nijemoi Hi cetnici? Sta ako je ~roditelji ne :puste nazad? Hila je tako mlada. !Po.sao ,koji smo tesko usp.ijevale da obavimo
nas dvije, ,radJila sam taj dan sama. A treba}o je i,zdriati i noc bez sna.
· Od umora j srta o6i su se same sklapale. Legoh na pod izmedu dvoja
vrata. Rekoh r~anjenicima da me probude aka nekom ·sta zatreba. Iz
sna me tr:Ze lagan udarac u glavu. Skocih, Samj.Jija mi .rece da su me
zva1i, ali me nisu mogli pnx>buditi i on se dosjeti'o da me gada srvojom
kapom. Sa ,snom je bi,Jo gotovo. Mor.alo se raditi. Svanulo je, a Danice
jos nije bilo. Moj strah za nju rastao je sve viSe. iPojavHa se .tek oko
podne. Umorna, ali zadovoljna, sa zaveZljajem u rukama. :Mnogo sam
joj se obradovala. ,Ziva je, nista joj se nije dogodilo", v,iknuse i ranjenici. Kad Danica tazveza zavezljaj .izvadi gomHicu malih, jedva malo crv.enih tresanja. Ntsu jos sa:zrele, aLi s•am lih ipak nabrala - rece
ona. Uzeh nekoliko tresanja i odnesoh Borovcaninu. U opustenu ruku
Sitav:ih dvije male tresnje, a 111a i.spucale vrele usne isoijedih malo soka
i1Z preosta1ih. Ranjenik otvmi oci, gledao je cas u tresnje u ruci, cas u
mene i DaDJicu. Ne :rece niSta. Nije viSe ni mogao govoriti. Ostale ltresnje podijelismo ranjenicima. Borovcanin viSe nije !jauka'O, nije zvao.
Lebo je miran na sVJOm lezaju s~tiScuCi u ruci ~tresnje. Danicu sam posla,la da spava a ·tek oko ponoci p'robudih je da prelizme dezurstvo.
Noc je bila mirna. Niko nije jaukao, DUJrakicu je bilo bolje. Pred zo11U me probUJdi .Danicino ilapomaganje. Horov:cani·n umire ~ vikala je
sa .strahom u glasu .. p,ozurih k njemu. Stigla sam da mu podignem glavu i vodom okvasim usne. :Umro je na mojim rukama.
To poslije podne sahranismo Borovcanina na malom groblju na
Rudinama. Sahrane su na Rudinama bile svakodnevna pojava. A mi
s:rilo se ,t,rudi1i da nase mrtve sahranimo .sa postJovanjem i paznjom.
Borovcaninu n.ije amao !ko da odrzi oprostajni govor, :k:ako smo to obicno cinili. N1smo mu zna:li ni :ime, niti jedinicu u ,kJojoj ·se bonio. NiSta
~za njega nije ost·alo osim vojniCke kape bez petokrake .zv.ije2lde. Pa
ipak, dok .se zemlja kotrljala ru raku, grobljem ije odjekivala pjesma
mladih bolnicarki:
Vi padoste zrtvom i dadoste sve
krv, zivot, mladost, radi slobode.
I
',,
!
i
!
Neprijatelj vjesa antifasistkinju.
352
Tri omladinke iz Sanskog Mosta prije strijeljanja svojim drianjem
prkose neprijatelju.
�Rada Vranjesevic, narodni heroj, govori na I zasjedanju ZAVNOBiH-a
u Mrkonjic Gradu.
Nakon pet juriSa . . . orden.
Okruzni odbor AFz-a za Kozaru, 1943. godine.
�Zbor zena u selu Zasada, srez Bileca, jesen 1943. godine.
\
\ I
j
Sreski odbor AFz-a Gradacac, 1943. godine.
zene borci.
Kulturno umjetnicka ekipa iz Donjeg Vakufa na priredbi u Babinom Selu
(izmedu Travnika i Bugo.ina), 1943. godine.
�Mica slander, Kata Pejinovic, Maca Gdetic i Mika Mitrovic
delegati na II zasjedanju AVNOJ-a 1943. godine.
Partizanke Kozarcanke. Kozara, 1943. g.
Skojevke medicinsko-sanitetskog bataljona 29. hercegovacke divizije
u Jajcu.
Sa okruzne konferencije AF.Z:-a. Grabovica kod sipraga 1943. godine.
�Sastanak AF:l·a u Livnu, 1943. godine.
Sestre Ivkovic, borci X hercegovacke brigade.
Borci Prve krajiske brigade.
Grupa partizana u Livnu.
�.Zene Livanjskog polja idu na narodni zbor, 1943. godine.
Pred zgaristem svoga doma, decembra 1943. godine.
Mara Mitrov govori na mitingu povodom
proslave oktobarske revolucije u Kotor
Varosu 1943. godine.
�zene nose hranu borcima na polozaj.
Partizanka. Na sator planini, maja 1944.
godine, Snimio zorz Skrigin.
Omladinke prenose ranjenike, 1944. godine.
Omladinke - ucesnice II kongresa USAOJ-a.
Drvar, maja 1944. godine.
�:Zene nose ranjenike nakon desanta na Drvar 1944. godine.
Dostojanstvo i prkos zarobljene partizanke u vrijeme desanta na Drvar.
Jelena Vitas, aktivista ilegalnog
NOP-a u Sarajevu. Ubijena u ustaskom logou Stara Gradiska 1944. g.
Olga Ivkovic, ucenica iz Sarajeva,
ilegalni radnik od 1941. godine.
Ubijena u ustaskom Iogoru Stara
GradiSka krajem 1944. godine.
�Dzemila Ajanovic
LIKOVI REVOLUCIJE, TAMARA BEGOVIC,
JELENKA VOCKIC I SATKA NUKIC IZ BRCKOG
·, s
Prijedorska radna brigada.
.Zene Kladnja pred odlazak u partizaue.
353
j-ecajuci se teskii trat:nih dana u mom rodnom mjes,1Ju Brckom i mnogob:mjnsih zlodjela okupatora i ustasa, tesko je
naCi prave rijeci da .se bar donekle osv.ijetle divni Hkovi brcans.ke omladine, koja je u tim najtezim 'danima nasla hrabrosti da se
bori protiv takvog nasilja i Jwja je zrtvuju6i .svoje mlade zivote dala
doprinos oslobodenju domovine i pobjedi revolucije.
Vee prvih dana 1941. godine, okupator je, ,zajedno sa ustasama,
poceo splfovoditi najcrnji teror nad brcanskim stanovnistvom, ubijaju6i na desetine neduznih ljud:i iz grada i okolnih .sela. Odmah su poceli sa zatvaranjem i ubijanjem Srba i Jevreja, a potJom i svih mdoljuba 1koji nisu mogli mirno gledati sva te nedjela. Brcansk,i Jevreji su
preko noCi pok!la:rti. Savom su plovili ljudsk,i 1esevi vezani zicom, a
za:tvori su se _punili komunistima i rodoljubima, gdje su na naj.svilrepiji nacin muceni i ubijani. A kao simbol zastrasujuoe moCi, zlocinci
su u centar grada stavdrli :na ,fuolac nabijenu ljudsku g1avu.
U tim rs1Jravfi6nim daniima 1bi.la j.e velilka hrabrost 'sao!Sjecati sa nedu~nim zrtvama, a juna6ki podvJg bio je pddruziti se borbi protiv
takvih li:z;roda i zlikovaca.
U mom 'sjecanju, na:jzi'V'lje us1pomene .su mi vezane rza Tamaru
Begovic i Jelenku Vockic, s kojima sam se druZila, .Hegalno radila, hila u zatvoru, logoru i partizanima.
Tamara je rodena 1923. godilne, i zivjela je u Br6kom sa rold.irt:eljima. Bila je inteligentna, vr1o obrazovana, muzicki obdarena i sa
prefinjenom ljubavlju i o.sjecajnoscu za ljude. Sa 'lakocom je osvajala
simpatije i ;povjerenje vee u prvim susretima.
Ta, po izgledu njefua djevojka, vitka, crnokosa, arnih oCiju, sirokog osmijeha, sa divnim bijelim zubima i hoda kao u srne, umjela
je junaoki da podnese i najteza mucenja u zatvorima, i, ne klonuvsi
duhom pred klasnim neprijateljem, da ostane vjeran ·i dosljedan horae revolucije.
U Beogradu je Tamara pohadala srednju muzicku skolu, koju je
zavrS:ila sa odlicnim uspjehom 1940. godine. Tu se kao s!l'ednjoskoJka
upoznala sa revoludonarnim idejama Komunistioke partije JugosJavije i za nj.ih se svim svojim mladalackim zarom opredijelila, i vee u
svojoj 18-oj godini postala 'njen Clan. Aktivno je ucestvovala u akc:ija23 :lene BiH u NOB 1941-1945.
�rna i demonsltracijama radnicke i srednJoskoiske omladine, zbog cega
je dolazila u sukob \Sa beograds,kom policijom.
Sjecam se s kakvim odusevljenjem nam je docnije pricala o tim
revoludonarnim da<nima u predratnom Beogradu, "kada je sve vrJlo
ka:o u kotlu od revoludonarnih ddeja i akcija".
Kada se vratila u BrCko, nastavila je sa ilegalnrm ,yevolucionarnim radom u okviru koga se posebno angazovald' na kulturnom i Jdejnom obrawvanju zena radnica i zenske srednjoskolsike omladine. Kao
clan ,Inicija:tivnog odbora zena" 1940. godine ucestvovala je u organ!izovanju kruzoka na kojima 1se zenama radnicama citao .Ust ,Zena danas", ,Radnicke novine" i druga .ilegalna Iiteratura J ukazalo na potrebu klasne borbe. Neumorno je radila na okupljanju napredne zenske
omladine i njiho:vom ridejnom obr~ovanju i pripremanju za ['ad u Savezu komrmisticke omladine Jugoslavije. Tamarin revolucionarni rad
dolazi naroCito do irzrazaja 1941. godine, u novonastaloj 1ratnoj sHuaciji, kada se SKOJ orijentJiSe na borbene .zadatke, a svoj .rad prosiruje
i ohogacuje no:vim formama. Sa s.kojevcima preraduje ilegalnu literaturu, objasnjava politicku s.ituaciju i o:rganizuje a~tivnu pomoc NOP-u.
Radi na prikupljanju lijekova, odjece, novcanih priloga i drugog materijala potrebnog !Narodnoos•lobodilaokoj voj,sci, a orga<nizJUje i msturanje Hegalnog lista ,Borba".
Sjecam se skojevs.kih sastanaka na kojima Tamara ni•kada nije
propustala priliku da na posebno interesantan i sugestivan nacin isprica po neki rprimjer hrabrog dr:Zanja komunista i .skojevaca pred .kJasnim neprijateljem, da podvuce vaznost ,konsp;irativnog rada i ukaze
na potrebu samopozrtvovanja u borbi za ljepse i pravednije drustvo.
Revolucionarni rad PartJije i SKOJ-a i ucestale akcije i sabotaze
nisu ·ostali nezapazeni tadasnjim okupatorskim i ustaskim vlasltima,
na celu sa kot<tJrskim predstojnikom Veceslavom Montanijem. Stari i
lukavi policajac Montani, pozna:tJi muCitelj komunista u beogradskoj
Glawrjaoi, UJbacio je u nas·e redove neke liZJdajn1ilke lkioji su irzvrsi,J,i ,,prova'lu" org<:mi,zacije. Vee rpetog janua•ra 1942. godine pocelo je hap;senje
komunista, skojevaca i napredne omladine. ,Posto je medu prvima dzdat nalog za Tamarino hapsenje, pokusala je i:Site veceri da se, zajedno
sa Harizom Suljicem, Zaimom Musanovicem i Darkom Cvijanovicem,
prebaci u partizane. !Na :Zalost, nisu uspjeli da se probiju Jcroz policijske patvole i tom prilikom se Ha:riz ub1o, a Tamara, .Za:im 1 iDarko
su uhvaceni i. sprovedeni u brcanski zatvor.
Tada je Tamara podvrgnuta najgrubljim mucenjima. AH, ni batine nisu •slomile :njen lbo![lbeni ,d!Uh. Sve pai1m'je je p.odnijela junaeki i nasla vsnage da hrabri i pomaze druge zatvorenike. I kasnije, kada smo iz
brcanskog zatvora preibaceni u 'Sl. Brod, a zatim u u:stas.ki ,J.ogor !Stara
Gradiska, gdje su logoraSii: gladu, zimom, bolescu <i najsvirepijim maltretiranJima, masovno unistavani i fi:ziC.ki i psihiok!i, Tamara je nasla
snage da svojim rp1rimjevom ·i sugestivnom 11ijecju revoJucionara pok:rene na akciju i sa!botafu. Taiko smo prililkom mda na para:nju lStarih
vojnickih uniformi, a koji se obavljao u pri1sustvu ustaskog cu:vara,
svak.i veci komad tkanine namjerno ostetJili. Ta, na oko mala sabotaza, za ono .vrijeme i one prilike, znaCila je mnogo. Znacila je da necemo p~esta>ta sa hmbom protiv njih, jer i to je za ustase bilo viSe nego
dovoljno da nas ka:zne oduzimanjem zivota.
Poslije organi.:wv<line aikcije Partije za .spa:savanje nase grwpe iz
logora, Tamara je zajedno sa ostalima prebacena u Zagreb gdje je, po
prolas1ku kroz zagrebacke rzatvore naj·zad lizV>edena pred .Prijekli wstaski
sud. Na .sudenju protiv nas 39 rpodi·gn:u!ta je optuznica i donesena presuda, kojom su trojica osudeni na smrt, a svi ostali :na vremenske kazne od 3-10 mjes·eci logora, 1s tim ·sto je vrijeme izdrzavarnja kazme racurnato od dana thapsenja do izrii'Carrja presude IPa su ID'eki, a medu njima i Tamara, pus1teni na slobodu.
.Iako smo, po izla~s,ku iz zatvora i povratka u ·Brcko, hili pod stalnom prismotrom brcanske poLicije, uspijevali smo da i pod najnemogucnijim uslovima ipak budemo u ,kJontaktu sa mga:n:izacijom. Cim su
obnovljene veze sa oslobodenom teritorijom, organirzova:no je prebadvanje ,kompromitovanih" drugarica i drugova Ill partizane, te je d Tamara med!u prvima 'bHa prebacena. Tu je dobiila za!datak da orgarnirzuje
rad sa zenama. Kao c•lan Srresikog lkomiteta KPJ za brcans~kli !Srez, angazuje se na stvaranju odhora i akitiva AFZ-a. Prihvatila se ovog zadatka
sa njoj svojstvenim ela;nom i poselbnom :umjeSiloscu za prilagodarvanje
novoj sredini i novim formama rada. Medu seosldm ~enama ubrzo postaje omiljena i poznata kao dmgarica Mara.
Pocetkom 1943. godine, prvi put su u brcanskom srezu, po svim
selima i zaseocima, t5ormiran:i odbori i aktJivi AFZ·a. 1Preko ov.ih oii'garrizacija Tamara je uspjdno organizovala pomoc Narodnooslobodilackoj vojsci, a posebno partizanskim jedinicama, koje su se borile na
tom terenu. Mediu zenama je pokrenuta akoija za prikupljanje hrane
i tople odjece (6arapa, mkavJca, dzempera), a ·organizovano je i obavjesta>Vanje o kretanju neprijatelj,skih jedinica kao i n'iz drugih poslova.
Uporedo sa ovgan.irzovanjem pomoci nasoj vojsci lt'adilo se na kulturnom i idejnom uzdizanju zena. Formirani su tecajevi za opismenjavanje, kao i Citalacke grupe, na kojima su .se zene upoznavale sa ciJjevima nase borbe, citale vijesti 0 uspjesima nasih Jedinica i razvijalo
bratstvo i jedinstvo, kao garancija za pobjedu nase ~revolucije.
U to Virijeme, kada su nase jedinice vodile teske borbe sa brojcano nadmocnijim neprijateljem, dobro naoruza:nim i snabdjevenim,
orva pomoc zena ·imala je za njih veliki ekonomski 'i moralni. rznacaj.
Tada se nasa vojska uglavnom snabdijevala kvoz horbu, otJimajuCi od
neprijatelja oruzje, odjeeu, sanHetski materijal, kao i od pomo6i naroda koji je i sam zivio pod 1teskim uslovima, ali de uvijek bio spreman
da s njom dijeli ri poislj·ednj!i 1komad hljeba. Tamaru sam sretala na
istom terenu gdje sam i sama radila sa omladinom i cesto sam bi<la
zadiv·ljena jednostavnoscu i la.kocom sa kojom je ona uspijeva.Ja da
okup'i te, uglavnom nepismene, zene i da ih odusevi za izvrsavanje
razlici'tJih zadataka.
U •ljeto 1944. godine zavobljena je od cetni1ka, a ,ka:snije je pala u
ruke gestarpovaca, koji su je dove1i u hrcanski zatvor. Strasno je mucena. Tjerali su je :na najteze f.izicke radove, tukli i maltretirali, a kada
su je fiZih':iki po1lpuno iscrpli 'strijeljana je u Podgajaok!im sUllllama zajedno sa grupom 12atvorenika. I ovaj put je Tamara hrabro podrnijela
sve patnje, ostaju6i vjerna svoj'im idealima.
354
355
�*
**
Jelenka Vo6kie je .rodena 1923. godine u Brokom. Bila je pri'jail:nog i milog izgleda, a j,z njenih upadljivo .krupnih omih ociju zracila
je zivotmi radost. rKao ucenica trgovacke akademije bHa je prJmjeran
d:ak i medu srednjoskolskom omladinom omiljena zbog svoje skromnosti i posebnog smisla za drugarstvo. Po priropi osjeeajna li osjetljiva na nepravdu, Jelenka je hrzo stekla .saznanje o potrehi horhe za
pravednije drustvo.
tPripadala je onoj grupi hrahre hrcanske omladine ko~a se u najtezim danima nase domovine opredijelila za 'revolucio.nrurnu horhu.
P•()stala je clan: SKOJ-a 1941. godine. Radila je na okupljanju napredne
sred:O:joskols'ke omladine, na pr1kupljanju sanitetskog i drugog materijala: za NOB, kao i na rasturanju ±legalne literature J stampe.
!Pr.iHkom ,prorvale" sko~evske organizacije u Brckom ti Jelenik:a
je, januara 1942. godine, uhapsena. U hrcans.kom zatvoru je mucena i
maltretirana, a docnije, zajedno sa ostalima iz grupe, prehacena u Slavonski Brad, a zatim u ustaskii logor Stara GradiSka. Ni hatine, ni
glad, ni zima, ni sva druga ustaska maltr·etiranja nisu p01kolehal.i Jelenklu. Ostala je. dosljedna tSVOjim 'idealima i jos viSe OCV'I'Sla U ISVOj>im
uvjerenjima. Hrahro se pritdruzila akoiji sahotaze prHikom paranja
vojnickih uniformi, koju je potkrenula Tamara Begovie. U tim stmvicnim priJikama Mia je to velika hrahrost, koja je odrazavala krajnju
odanos·t revoluciji i vjeru u njenu pohjedu.
Jelenka je iz Jog:ora !Preihacena u Zagrelb zajedno sa 01staHma iz
grupe, :i poslije sudenja na Prijekom ustaskom sudu pustena, jer je
osudena na .kaznu ikoja se podudarala sa vremenom vee provedenim u
logoru i zatvorima.
··
... Po izlctsku iz rzatl:vora Jelenka se vratila u Brcko i cim je uspostavljena veza sa oslobodenom ter.Horijom, prehacena je u partizane.
Kao politioki radnik Jelenka je tokom 1943. godine zajedno sa
Tamar om . iBegovie radib .sa zenama na teriltoPijti .brcans'kog sreza.
Us·lovi rada na ovom terenu su hili tada vrlo teski, jer su se pojavlj.ivale razne. cetnicke grupe i mucki napadale poli1Jicke radnike. lPrkoseCi svim teS!koeama Jelenka je uporno i neustrasivo obavljala sve porvjerene zadatke. Neumorno je radila na okupljanju .:lena Li. preko organizadja AFZ-a organizo:vala je pomoe nasoj wij'sci. Formirala je tecajeve za opismenjavanje :lena i nj,ihovo kuLturno-prosvjetno d poHticko
uzdizahje. ·
Zbog svoje s'kromnosti, vedrine i upornostLi. hila je omiljena i cijenj.ena medu zenama i one su jod uvijek sa iskrenom radoseu prilazile. Kao dohrom komunisti, revo1uainaru i politickom radniku, Jelenki je vee 1944. godine povjereno rukovodenje sreskom organizacijom
AFZ-a i hila je clan Sreskog 1komiteta KPJ za h:rcanski srez.
Tokom sedme ofarizive Jelenka je, po zadatku KPJ, prehacena
u srehrenicki srez ·gdje je trehaio da nastavi svoj politioki rad. Ohav1jaju6i povjereni zadatak, naiSla je na ustasku :zasjedu. iPokusala je da
se prohije pucajuCi iz pistolja. Kada je vidjela da je potpuno opkoljena, zadnjim metkom pucala je u sehe, ne dozvolivsi da padne u ruke
zlikovaca. Rano se ugasio zivot divne drugarice Jelenke, dohrog komunis,te i hrahrog horca.
"
**
1Poznavala sam SatJku jos dok sam hila dijete. Svakog ljeta o.dlazila sam u se1o Brn;j'ik i cesto je sretala.
.
,.
.
U mom sjeeanju je jos z1va SL!Ka malog naselJa sa kuc1cama. pnraslim rza zemlju i dvoriS,~lma yu:r;tim goliSave djece .. Ka:d god. h1smo
prolaziH kraj Satkd,ne ku01c~, J~vl~~la ~~ vse. zvonk1m 1. vedmm g~~
som, uvijek spremna Ida nes~o ?alJIVO }SJ?nca 1 da. ~a~ d.J.ee~ ~naSJ?IJe
i raspolozi. Iako je s mu.:lem 1 dJeaom Z1VJela u kraJnJOJ h1Jed1 1 neJmastini, iz nje je ZJracHa vedrina i zivotna r~.do~t.
. .
.
.
.
Vee u prVIim kontaktima sa part1J?kim. radm01ma 1 p~rtllz~n~a
Satka se opredijeHla iZa narodnoos1oho~laCki pokr~t. Iako _Je hila zena cetTdesetih goldina i majtka petoro dJece, Sauka Je orga~I1zov':'no radila za NOP i svojim pozrtvovanim radom opravdala povJerenJe .Partije i vee 1?~2 .. go dine pos~~la )e ka:r;t.di.da.t za .nj~nog clana .. ;Po. direktivama partiJsk1h organizaCIJ~ IZ BrnJika ~ ~aJevice!. te part!Jsk~h radnika iz Brckog, Satka je radii~ na pn:;no?enJu p~~ti}s.ke paste .J. usp~
sttavljanju veza na terenu iBrrCko-MaJeV1ca-RazlJevo. Cesto Je sk!Ivala i ,bazir~la" par.tijske radnike i nikada nije odhila ni jedan povJereni joj zadatak.
.
.
..
.
Satkin muz, Salim, je takoder akt1vno pomagao NO.P 1 kao takav
se ,1kompromitovao" u selu, rzbog cega je morao pre.ei pa. os•lohodenu
teritodju. Njena dva sina su hila u namdnoos1obochlackoJ vojsci, od
koJih je jedan, 1943. godin:, poginuo. . .
.. ,
. v
.
. . .
U toku sedme ofanz1ve Satka Je u ,haz1 , smJestenoJ u hliz1ru
sela Brnjlka, saklrivala part'izane Sa'liha Mehi~ki~a, Fa~il~ Hadzief~
dica i •svoga muza Salku, s njima odr:lavala veze 1 hran1.Ia 1h. U to vnjeme u Brnjiku je doslo do h<lJpsenja aktivtista i Sl;lradnika. N<?P""a, (j cemu je ona odmah ohavijestila sakrJven~ drugove .~ upozon1a .1? na n:oguenost pretresanja tog ter~a, kako ~~ se na vr!Jeme s'k·lom!ll. -:r:_? nJeno upozorenje hilo je dragocJeno za nJih, a za 'DJU pose~o! J~ c~m se
vratila kuCi, hila je urhapsen_a od s!rane. SS.Jo:r.~ca .. Pr.IJR\!'l:O . Je Jedan
mjestanin, koji je prije nj~ h10 uJ:apsen, 11ak~ niJe h1o saradJ?:1k NOP-a.
Da hi sehe 'S.pa:sao, Satikru Je otirono ikao pa:rti:~anSikog. 'sar~dmika. Sasl:usavali su · je i tra:lHi da .kaze nesto o skriven;m p~rDIZa!Hmc~; ~:a.da od
nje nisu usp:jeli da dobiju priznanje, podvrgh su ~e n~JstrasmJ.Im ~u
cenjima. Pod hatinama joj je koza .±sp~c~la i s~a )e hila u krw. VNI .t~
nije hilo dosta 11JNikovcima, pa su JOJ J'OS s~avlJah ?O na. ran~, c~pah
nokte na rukama i vezivaH za motorno vozilo, 'P~. Je zat1m. tJerali. d~
trei. Taka Jzmrcvarenu oni :su je vukli po zemlJI. Satka Je .h:r~Jskl
podnijela sve te mulke, .a:li im nije !l'i rije~i rekla. ~!<;ada su Vl!~Jeld da
nece nista doznati od nJe, onda su Je u pnsust~ sv1h .sFanovmka .s~la
ohjes1li na jedan oraJ:. 'P?. n~re.de?ju SS-ov,?ca ~r: dana Je Satka ws1la
ohjesena, jer SU na 'taj naCI~ zel1eh ·~a .z~plase ~Jestan~. v·
.
Ova hrahra zena i maJka JUnack1 Je zavrsila SVOJ ZIVOt,. va skrornn~
spomenik kraj puta u selo ,Brnji'ku podSJjeea na njenu tmglcnu :smr·t 1
neogranicenu samopo.Zrtvovanost.
356
357
�Bozica Barosevic
tim pojavila se i potreba prijema i ras:turanja vojno·politio~.i? vijesti
o situaciji u svijetu i u zemlj.i, posebno u ustanickim yo~rucJima Tromede (Uka-Dalmadja-jugozapadna tBosna), za koJU Je u avgustu
1941. ·godine bilo fmmirano jedinstveno voj.no J politicko rukovod~tvo
ustanka - Stab Drvarske brigade, u ciji je sklop Sipadalo i LivanJSikO
donje polje.
Poli;ticka aiktivnost omladine pocela je vrlo rano, jos u periodu vodenja fr.onta1nih borb'i, a manifestova1a se kro~yojedinac:r:e ~~stank~ s
aktivnij1im om1adinkama, naDoci;to u pog1edu llJihovog aktiVmJeg uldjuoivanja na ,reali:zaciji potreba boraca n~ ~rontu. Stvara:r;te ~u grupe skojevaca i skojevki, a ll!brrzo ,i:za toga. akt1v1 ~:KOJ-a. N~siOci takvog .mda
bi'li su Kosta PajCin radnik-komumsta, koJI .se u. maJu 194;1. vrat1o s~
rodite1jima iz VojvocLine, odaJk1e. su .'ih :proqerah n:-.a~arsk.I okupat~n~
zatim Miro Vi1sic stu:dent-komumsta 11z Si!bemfua, koJI Je zaJedno sa JOS
sedam drugova Da1matinaca-Hrvata bio od strane Staba brigade upu.
v· ..
oen na vojno-poJi.Nckii rad u 'J?onje livan.Js~o polje..
Oni su zajedno 'sa ost,ruhm. :komumst1ma Donjcg po1J~ UI(?Imh .mn~
gc:> na stvruranju skojevskih jezgra, u kojima je odmah ibJlo t1 s:k?J'ev:ki,
Cija se aktivnost za narodnoos1obodilac1d pokret og1eda1a naJvise na
prikup1janj.l:l i ~nipren;anju hmne, odjece j ·~~?uce, }~tim J?le~e~jru carapa, rukav1ca, sa1ova 1 dzempera za horce koJI su ,hili udalJeni od svojih pmodica, zrutim na ;izradi petokrakih zvijezda, 'raznose~ju propaga:ndnog materija1a Jtd. Organizovanom radu zens.ke om1adme mnogo
su dopdnije1e i neike druga·rioe - ucite1jica MH~ca Sunika, Cl.~n SKOJ-a
koja je takode doSla iz Vojvodin~ i Milica Ivetic, 'sestr~ VoJ~s1av~ Ivetica, clana KPJ, jednog od orgamzatora ustanka u DonJem JavanJskom
OMLADINKE DONJEG LIVANJSKOG POLJA U NOB-i
K
om.zervatiVIlla shvatanja rda ,djeca i orn:1adina zeoJ.Skog po1a
ne treba uops~te da pohadaju skolu, us~1ovdla su potpuno
v·
i~~1jucenje ~en~ Donj~g .livanjskog po1ja iz javnog zivota
za o1tavo VnJeme postoJanJa Kra1Jevme Jugos1avije.
Kako nije bi.Jo nijedne partijs.ke J skojevS<ke organizacije kao ni
komuni~ta P?Je~inaca niti veze sa partijskom organizacijom u gradu,
pro~_re.si':"ne I~eJe. mog1e su se s vremena lla vrijeme 6ut:Ji jedino ad
preziVJehh ucesn1ka oktoba111ske revolucije ill od radnilkao~koa:nunis:ta
radom iz Donjeg polja, koji su Zivjeli i radili van svoga zavlicaja, a
povremeno u njemu, najce8ce za vrijeme godiSnjJh odmora, boravili.
. . . Situacija .ISe got,<?vo potpuno izmijeni1a neposredno pasHje oiku:paOIJe 1 zavodenJa v1asti tzv. Nezavisne dr.Zav~e Hrvatske karda su se svojlim. rkucama. vra~li. voj:nic~. sa fmntova, bivsi .kolonisti ,koji su protjeram u .~~ ~raJ 1 n~jvec1 ;l,Jroj radnika koji su hili zaposJenJ u tBeog~~du Il~ n~Inm d~g1a:n . vecJJ~ ,gradovima Jrugoslavije. Kalko je medu
HJima hila 1 komunQ:sta 1 skoJevaca, oni SIU uz bivse ,ratnike - borce
sollll111'Sikag ~ronta i ucesniJke oikJtabwrs:ke revo1uciJe 1kao i neke druge
napre~ne. l]u~e! a ~1z yomoc partijske organizacije Bosanslkog Grahova poceh yrs1t1 vulticaJ a;~ narod ,da se pri:prema za uSttarnak [JJII'Ortiv
o~upatora I ustasa, naroc1to od trenutka kada su ustase otpoce1e krva'\lli teror nad Srb'ima Donjeg polja.
U toj i takvoj situaciji koja se, zbog nedostauka revolucionarnih
tmdicija, ni.Je odvija1~ bez poteskoca, om1adina je u potpunosti pdhvata1~ paz1v .na . o:ru~anu bor~ .. IMedu omladinom je otpocetika bitlo
do~ta .1. om1a?n:~I 1 zena, bez CIJeg punog anga~ovanja nije bHo moguce m zamiS~·!I opst~na~. buduCih partilzanskih jedinica i o,drianje
sl~l_Jodn.e ustanwke tentonJe pred da1e!ko nadmocnijim snagama nepnJate1Ja.
. Vee od prve borbe ustanika Donjeg polja sa ustasko-domobranskim ~nag~a, 28. jflli1a 1941. godine, bio je uspostav1jen fronrt u okviru koJeg Je treba1o svakodnevno obezbjedivati ishranu :za borce na
fro.ntu i paro~ u pozadvni. Us1
koro su se poceli gomilati novi zadaci
koJ~ st~ z~~ 1 prvens.tve;no :omlad~~e treba1e da rjesavaju - zbrinjavanJe 1 hJeCei1Je ranJemh 1 obo1Jehh bomca, pripremarije i nosenje
hr~ne. na f~on.t, priku~1J.~nj~ oba':"jestajnih podata:ka ro neprijatelju,
nosenJe :ranJemka, munllOIJe 1 ldrug1ih potrebmh predmeta. U sk1adu s
358
359
po1ju.Rezultati rada :lensk e om1a d'me pasta1' su mnogo VI'd1··· .... zna1
. JIVll}l 1
cajniji na svim sekt?rrima rada za NO~ posl~je ~ormira:~ja om1~dins:kih
rukovodstava - aknwa SKOJ-a u partizanskim cetama 1 po selima, zatim komiteta SK!OJ~a, tj. biroa SKOJ-a u bataljonu ,;Starac Vujadin"
koji je imao funkciju opstin:skog rt!k~vods.tva z~ Donje :po1je, ~eoskih
ti opsninskih odbora na:rodnooslobodilacke om1adme --:- k?J~. .Je .bJla formkana pocetkom 1942. godine. Od ~to~a ':remena ?aJV~~llllJI v1d ok~rp
;1janja om1adine uopste hili su oml~dms:k1 s~kUIPOV:I, koJI su. se poshJe
politickog dije1a. redovno. pre~varah ~ kulturno"~abayne pmre?be. 0~
aprila 1942. godme om1a:dmski zborovi. su postal.! ?PStena~o:dm! a n:;tJce8ce su odriavani u Sajkovicu u dvonstu crkve, 1 u Vrbici, tt'J. u :SJediSNma dvije partiizanske opstine, u kojima su najpr.ije hila fmmh'ana
opstinska om1adinska rriko;vodstva - opstinski odbori narodnoos1obodilacke om1adine.
Prvi masovni zhor adrian je u aprilu 1942. godine u Sajkovicu u
dvoris.tu crkve, na mjes,tu koje je za cijelo vrijeme NOB"e s1uzi.1o za
zborovanje om1adine ;i naroda :Donjeg livanjskog. po1ja. Na .tom .zb~~
govorJ:Ii su komandamlt i p.o1;iltioki komesar .bat~1iJOna ,Star~~ yuJvadin.
i sekretar Ob1asnog komi1teta SKOJa za Da1maoiJU Ante Jomc I JOS neki
rukovodioci, a prisustvova1a je om1adina ·iz cijelog Donjeg P?Ij~ --:· od
se1a Capra:lllije do IPeUJ1ja J od Vtrlbice ,do Grkovaca. Na .zb?,nu .Je.II~·razena
jednog1asna osuda cetniCJke i;zdaje pod paro1om: ,Do1Je IzdaJniOI svoga
naroda".
.
. .
..
.
Kako je Donje po1je to.k.om 1942. god!ne kao. 1 kasm]'~ b11o ~.lo
bodrna teritorija M1o je moguce ida se masovm ,zJbor?vi :na~oda 1 Oll!l·~rudme
cesto ocl!riavaju, a ka!lm je amJ1ad1na te .zJborov•e svoJom (p'Jesmom 1 1groa:n
�redo·VJno pretvarC\Ila u ,prarvo narodno veselje, ti su nawodni zborovi is.tovremeno pred'Sita:vlja:li najsiru rpolitiaku ·trih.ilnu za podizamje mmala kod
boraca i prvu s:ko.lu lbraJtstva i jed~nstva, jer !SU tim zborovima cesto priSUS'iVovali i bmci irz drugiih krajeva, poseJbno j.z oDa1macije, koji su go:tovo
od prvog dana UJstanka hili nosioci politiOkog rada. Na .ziboroV'ima se re~ov~o govorilo o s·ituaciji u svijetu i u nasoj zemljii, a obavijestenost
Je hila dosta dobra je.r je Stab bataljona ,Sta:rac 1:Vujadin" posjedovao
radio prijemnik i malu ;tehllliku tako da su svi ti .zborov'i koriSten;i za
o.bavjestavanje ~aroda i ,boraca o vojno~potli:tioJmj sirtuacij'i uo;psve, zatim o postoJanJu pokreta otpora u okupirarrim zemljama Evrope, a
p~~ebno o uspjesima parnizanskih jedinica sirom Jugoslavije. Sve je ;to
uhjevalo vjeru u lmnacnu pobjedu nad fasizmom, a kod naroda stvaralo i jaca~o. vezu za NOP~om, Jwja je vrlo rano postala u pravom smislu nerashd1va. Narod Donjeg polja toliko je bio povezan sa svojim
bat~ljonom ".Starac ,Vujadin" da ih nikakva sila nije mogla uniSt]ti, a
~o Je u. praks1 neb;oJeno puta pokaz~no i dokazano, jer je bataljon isao
Jz P?~Jed~ _u pobJedu nad okupatonma, ustasko-domobransikim snagama 1 cetmc1ma.
Iz dana u dan sve se veCi broj omladine javljao u cete bata:ljona,
a kako nije ~ilo mjes.ta za sve pribjeglo se redovnom odr:lavanju vojne
obuke omladme u rukovanju cruzjem i izvodenju raznih vojnih ratnih
vjezbi. U ·tu obuku bile su obuhvacene i omladinke, koje su na terenu
u pozadini slobodne tePitorije ta:kode 'bile spremne da svakog casa po~
stanu lborci - partizani. Naoruiane puskama, pistolj<ima i bombama
omladinke su vee od proljeca 1942. godine, zajedno sa omladincima bile
organ;izovane u radne cete d radni .batalj.on. Ucestvovale su u obradivanju zemlje Hi na d:zgradnjoi vojnih objekCllta - partizanskih baralka
za sva'ku cetu, zatim javnog ikupatila koje je bilo izgradeno u se1u Gu~in:l;l u k~Ci "!ase Ba:bica: Omladinske cete bile su angazovane ,i na nosenJu TClillJeni!ka, a oonla~dm1ke posebno na p;ranju vesa i oi·scenju odjece
i ohuce boraca koji su do:lazi!Ji sa drug~h terena.
Kako Je z;n:sk':l omladina rbHa. pretezno nepismena organizovani su
analfabetsk1 tecaJevJJ. za sve omladmke, a posebno za skoje¥ke koje su
moral~ .u sto. k~ac.em. rooku n~.uciti da ~~t.aju i p~su. Tecajev·ima su. rukov~)~Ih b<:~c1 .~ Jed'Imca ~OJ~ su zavrsi11 neke skole. ,Poneke tecaJeve
vo:dih su U?J-telJI, k.ao na pnmJer u selu VJ.1bki gdje je za cijelo vJiijeme
NOR-a mdila part1zanska osnovna skoJa pod rukovodstvom uciteljke
Sesum Mil'ice i drugih ucilteljica.
tK~1turn~-prosvjetni i za~aV'ni zivot bio je na zavidnoj v~s,ini. Bile
su _fom~;·rClllle 1 llruLturno-!pn;osVJetne eikiJpe, najprije u Y.rbici, a zatim i u
Sa]tk':rvicu odnosno _u Guhlvnu a ekipa je ima;l,a i pjeva·cki hor sastavljen
p~etezn~ od on;tladJ111lk!. Ovu ekiJpu orgCllllizovala je i njome rukovodila
gunnaziJaihka M1ca Cat1c. Guibinstka eikipa je uskotro hila ojacana talko Sito
su Y. njen ,sastav usli omihdinci i omladi;n.k.e iz d:rugih sela ;pa je :posta'la
OiP.StitnJSka ,k,~trurno-pr?tsV'j:etna eJkitpa, koja je davala svoj program na
SVIIm Zl~OII'OVIma orgC\Illlzovanim ru Dnnjem poljru, a odlaZJila je i na druga
podmcJa.
Prvi. masovni Zibor naro~a livanjsk:og sreza odr:lan je u avgrus,tu
~ 942. go~me u oslor~odenom Lwnu. Na taj zbor omladina tDonjeg polja
Je organ1zovano dosla sa zastavama i pjesmom propjesac·ivsi oko 40
km. Bio je .to prvi sus.ret naroda i omladine - srpske, muslimanske i
hrvatske - 'koja je do<Sla da pozdravi proletere u srpskim, trnogor-
skim i sanrdzackim ibrigadama, zatim borce iz Dalmaoije, Hercegovine
i Bosanske krajine, .kao J bo.rce bataljona ,Starac Vujadin" i ,Vojin
360
361
Zirojevic", koji su takode ucestvovali u borbama za prvo os,l-obodenje
Livna.
Bio je to nezaboravan dozivljaj za sve, a posebno za omladirrke
Donjeg polja, kojima su Muslimanke .i Hrvatice iz grada ukazale puno
gosto;primstvo i veliku ljubav za cijelo vrijeme boravka u .gradu. !Mnoge
omladinke Donjeg polja tada su p.rvi ·put vidjele musl'imanSiku nosnju
i slusale bo,rbene pjesme koje su se razHkovale od onih koje su one
pjevale, BJ!a je to velika smotra bratstva i jedinstva, drugarstva i iskrenog prijateljstva. Hilo je ;i su:za ra:dosnica.
Omladinke Donjeg polja uskoro su imale ;priliku da vrate gostoprimstvo svojim drugaricama dz grada, jer su mnoge, posHje ponovnog upada neprijatelja u Livno (!krajem oktohra 1942. godine) dosle
na os.lorbodenu teritodju Donjeg polja. Tada su u 1Donjem po:lju boravile i mnoge proleterske jedinice i dijelovi njihovih 'bolnica. Svima njima priredoo je ;sve!Cani dooe1k ,j obezlbiljeden smjesta!j i itshrClllla. Orn!Iadinke Donjeg polja su spremale hranu, prale ves, sivale i· krpale odjecu,
do.k su proleteri za uzvrat prirediva11i mnoge ;prJred!be rpo omladdn•srkim
domovima ;i oJ'ganizovaM kruzo:ke na kojima je prroradivana marksisticka Hteratura i neki listo:vi i casopisi NOP-a. U te .kruroke bila su
ukljucena :sva Oilllladinsrka 'ruilmvodrstva i c!Cllllovi SK!OJ-a ..Pos1ije zavrsenih kruzoka u SKOJ su tprdmani novJ clanovi, medu kojima je najviSe b'ilo omladinki, prvenstveno onih ·koje :su se isticale u mno,gim akcijama. Ta bliskost i pPijateljstvo proletera i omladine iDonjeg polja
do;prinijeli su da se neko1i:ko stotina omladinaca i omladinki dobrovoljno javilo da s1tupi u proleterske jedinice. To je obavljeno organizovano na veli:kom zboru, krajem 1942. godine, na kojem je govorio po1itiaki komesar iDruge proleters·ke divizije Mitar Ba~ic. Medutim, zeljti
omladinki nije se moglo udoV'Olj'iti, jer je bilo nuzno da os;tanu na
terenu, .posto SU gdtOVO, rsv<i orffillad]nci i1Z111ad 18 gordma vee stu.pali U iplfOleterske i druge jedinice NOVJ. No, i pored toga pojedine omladinke
su stn.lipile u IV iJ)ro1€iterrs.:k:u ibrigadru, medu 1kojima tsu m~ke ikao iB~roceta
(Pere) Marija, Kovacevic (Jovana) Stana i V:ukovljak {Ilije) Sava os·tavile svoje mlade zivote u bespu6ima Zelengore i 'kanJonima Sutjes.ke.
Ostale omladinke su suznih ociju isprati.le svoje drugove i drugarice
koji su stupili u pmleters'ke jedinice, zaleCi sto i one nisu lkrenule na
borbeni put 1t:.ih jedinica.
Svrstane u SJVoje omladinske cete omlad·inke Donjeg polja su
spremno docekale I~V neprijateljs~ku ofanzivu, .tj. prodor Nijemaca i
cetnika na podrucje 'Donjeg polja. A rkada je stigla obavijest od staiba
Pete krajiSke divizjje da se omladina iDonjeg polja rtreba prikljuC:iti toj
diviziji, radosti nije bilo kraja. iPos.trojene sa zastavama dugo su cekale
kuri11e Pete divizije da ih povedu u njen sastav, ali uzalud, jer su Nijemci i eetnici brzim prodoroiril prekinuli svaJku vezu .s ovom divizijom,
tak{) · da je sva p.reostala omladina Donjeg ·polja ostala u jedinicama
pr:i Komandi mjesta, koje su do tada saCinjava1i uglavnom stariji i bolesni borci, kao .i rekonvalescenti oporavljeni u .partizanskim bolnicama
Donjeg polja.
Ostavsi pri Komandi mjesrt:a omladina je hila angazovana na sklanjanju ogromnih kolioina oruzja i munioije, zat1m hrane i drugih vaznih predmeta na Dinaru ispred Nijemaca i cetnika, koji su nocu prolazdli sa tenkovima i kamionima .kroz Donje polje . .Ndjedan metak, mi-
�nobacaca i ,topovs:ka granata, puS:ka Hi mitra:ljez nisu ostali neprijatelju.
Sklonjena je i stoka, zito i druga hran~, a .zatim izyrs~n pokre~. sa K?·
mandom mjesta '.ka vrhu Troglava na Dmar,1. :Po vehkoJ hladnoc1 - bw
je fehruar ~943. godim;, iako se_ c:xla tutnjava.~tenkov~ i ikamiona, omladina nije hila demorahsana, vee Je ponos:no Isla na celu kolone. Om,ladinke su od iscrpljenih boraca ,preuzimale mitraljeze, municiju i drugu
opremu i tako kr6ile put kroz druboki snijeg planine J)inare.
Za cijelo wijeme trajanja IV neprijateljske ofanzive, kao i kasnije,
omladinke su odigrale znacajnu ulogu i u obavljanju ']mr,irske i obavjd,tajne sluzbe. 1Po najveeem snijegu i meeav;i one su se, narocito .skojevke, noeu spustale u sda, izvidale ponasanje i .kretanje neprijatelja
i ujedno obavjestava'le narod da se ne plasi jer su nj'ihova borci tu u
blizini i neee dozvoliti neprJjatelju da vdi bilo ,kakve upade ru ustanicka
sela Donjeg polja. rNezaboravan je podv:1g omladinke Kozomara Draginje iz sela Bastasa, koja je pJ'va usrpostavila vezu izmedu opkoljene V
di:vizije na Satoru i iKomande mjesta u Sajkovieu. Ona je u pletenice
uvi,la pismo staba V dirv,izije i no6u ga prenijela rpretko zamrznurtog Plolja do Komande mjesta, preval<ivsi uda:lj.enost od oko 20 km. Takvih
podviga bilo je bezbroj u v'liijeme traja:nja IV i V ·neprijarteljske ofanzive. Skojevke su vrsile kurirsku i obavjestajnu sluzhu odlazeCi cesto
na podrucje bosanskograhovslmg sreza koje je bilo pod cetnicima, odakle su donosile vazna obavjestenja o stanju 'neprijatelja i o njegovim
namjerama. SJican je i rprimjer Vukovljak (Stevana) Save koja je za
v.rrijeme VI neprijateljske ofanz:ive odnijela 'izvjestaj do ispod samog
Troglava gdje je bio smjesten parrtizanski magazin. To je obavila noeu
po najvecoj zimi, a javi,Ja se dobrovoljno 'Tie 'cekajuCi da se javi omladinac - borac.
Za vrijeme IV neprijateljske ofanzive, kada su Nijemoi prolazili
kroz Donje polje s njima su iSli i cetnici, koji su se zaddavali u partizanskim selima radi rpljacke i v.rsenja svoje propagande. Oni su na
sav glas izvikivaH da su ,:sve partizanske snage unistene", da je ,unisten i Vrhovni Stab" itd. iMedutim, nisu 1imali uspjeha jer je omladina
srvo:j;im primj,erom bNa ru narodu tol:iika snaga da iil'ilko nlije n1 romisljao da pPihvati cetnicku rpmpagandu, a kamoli da klone duhom i napusti NOB-u.
Snaga omladine dosla je do punog izrazaja na svim sektorima
rada. Narod je to cijenio i pJ'Uzao punu podrsku svim njihovim aikcijama. Iako su narod sacinjava:li uglavnom starci, zene J djeca, oni su u
omladini, u svojoj djeci gledali i one starije koji su se na1azili u mnogim jedmicama iNOVJ sirom zemlje, pa su sa omladinom predstavljali
takvu snagu koju niko nije mogao unistiti. To se najbolje pokazalo vee
na proljeee 1943. godine kada rsu omla~dinske radne cete ortlpocele aJkciju
obrade zemlje, najprije majkama i zenama poginulih sinova i muzeva
boraca, a zatim d sv1m drugim porodicama. Za cetn'ike je bio najveCi
udarac kada su se poljama vijorile crvene zastave i odjebvala pjesma.
Iz svoj,ih sluovista 'atvara:li :su mit,raJijeSikru vat·Pu ikako hi zas:tirasili
omladinu, ali nisu smjeli rpri6i bHze, jer su ,se plasili snage namda i
omladine Donjeg 1ivanjs'kog polja, za njih n~pobjedivog partizanskog
bastiona. Znali su da se medu omladinom pretezno nalaze omladinke,
ali t·o je za :njih bilo isrto, jer omladinke nisu nista ·zaostajale za svojim
drugovima - omladindma.
362
363
U to vrijeme omladinke su uglavnom sacinjavale kompletna rukovodstva SKOJ-a i USA!OJ-a. To je vrijeme kaJda u Donjem polju nije
bila potrehna molbilizaoi~a 'Za nove borce NOVJ, jer mdbilizacija ni,je imala n~iti mogla koga olbuJ:watiJti, jedimo omladinke, post,o su svi omiladinci
i,zn<Vd 18 godina vee ranije otii,slri u mnoge ,parf<i,zans:ke jedinke odnosno
jedinice NOVJ.
Jedan od znacajnij.ih zadataka omladine Donjeg polja bio je prenos ranj'eni'ka, naroc'iito u ljeto 1943. godine, kada .su vodene zestolke
borbe sa Nijemdma ko}i su hirtali prema obali ,plaseCi se da partizanske
jedi:nioe ne :razoruzaju i1taJi,jan:ske divizije. Omlacl:ina Donjeg rpolja je ill!Osila ranjenike od sjeverne Dalmacije, do sela Caprazlija, a odatle u
selo Grkovce i dalje na Ticevo gdje se ml'lazio partizanski aerodrom,
odakle su ,ranjeni i bolesni partizani avionom prebacivani u ItaHju na
l:ijecenje. UsHjed napora mnoge su om:ladinke oboljele i bile onesposobljene za dalji rad, ali nisu klonu'le duhom, vee su nastavHe da obavljaju
druge, lakse pos1ove.
Omladina Donjeg polja wMla je veli.ki uticaj na omladinu susjednih podrucja. Ona je to mogla z1bog toga sto je imala jaku skojevsiku
or.ganizaciju i o11ganizaciju USAOJ-a. Veze sa omladinom okupiranih
podrucja - Gomje livanjsko polje i grahovski sektor, !koji se nalazio
pod ikontrolom Cetrruiika- oddavane ISU putem :zJborovanja ikoja ISU !UVIij.eik:
hila organizovana prilikom svakog oslobodenja Livna, a poslije ponovnog pada veze su oddavane obostrano. U tome su prednjacile omladinke - skojeVIke, po nacionalnosti Hrvatice koje su lakse mogle vrsiti
uticaj na hrvatsku omladinu na okupiranom podrucju. Jedna od takvih
omladinki bila je K.a:ta HrCic iz sela Listani, 'koja je koncem 1943. godine stupila u Uvanjski partizanski odred i kao horae zajedno s omladinskim rukovodiocima odlazila na podruc}e Gornjeg livanjskog polja,
najcesee ilegalno.
Slicna situacija bHa je ,j na grahovskom sekJt01ru koji su ddali
cetnioi, gdje je odlazila omladiJna iz sela Grkovaca, namcito omladinke,
koje nisu :prezale pred ucjenama koje su cetnici raspisivali, kao nHi
pred prijeteeim pilsmima koja su .slali na oslobodenru teDitoriju, navodeCi u njima da ee Hkvidirati sva:ku skojevku koja ne prede u cetnike.
Vee od prvih ustaskih dana izmzavana su priznanja rpojedinim omladinkama. Istina, ona su se u pocetku izrazavala u usmenoj formi, a
naj-cesce su davana od pojedinih rukovodilaca. Medutim, i kao takva
imala su velikog uticaja na dalji razvoj omladinskog po:kreta uopste,
pa prema ,tome i kod omladinki. Poslije oddavanja .P,rvog kongresa
USAOJ~a u Bihaou, sve cesee se rpojavljuju omladirnski rHsrtovi u koj'Lma
su se, ,pored os,ta~1og, opi,sivale mnoge omla:cLins,ke akoiJe i rpodvizi omladinaca i omladinki. Akcije omladine Donjeg livanjskog polja najvHe
su opisivane u listovima ohlasnih ruko:vodstava Da:l:macije, a od 1943.
godirne i u :J,i.stov,i:ma oib'laisnih ruJkovodstava rNOP-a ,za Bosans!lm 1kiraj,inu.
1Pohva:le su dobivane naroCito na sres.kim, okruznim i oblasnim
savjetorvan}ima SKOJ-a, kao i na sastancima svih vojnih i politickih
rukovodstava livanjskog sreza i okruzja.
Nakon konacnog oslo'bodenja .Livna, 10. oktobra 1944. godine,
bilo je moguee oibUJhvarti:ti u a!ktivan 'rad :za NOP gorovo svu livanjsiku
omladinu. Kroz .takmi,cenja OJPSHnskih organizacija omladina je obavljala 6tav niz poslova - obrada zemlje, oiSeenje .snijega na :Kori6ini
�(f?revc~} izJ?edl} Uvna i Glamoca) i Va:gnju (prevoj Jzmedu Livna i SillJ~!, sto Je bilo od posebnog znaeaja za prolaz ranjenika V korprusa
k?JI ISU .koncem 1944. i pocellkom 1945. bili \Smjesteni u Uvnu. Na ;ta1ky1m ;~ sl:ienim. po:s,lov.ima na.ro,<?i:to Je bio za~pazen ILI!dio omladinkd, jer
Je nJ:hc_>v broJ h1o dal~o vec1. Med:u nj,ima je veliki broj onih ,koje
z~~1'l!-2'l.u~u da. se pos~bno 1~taJlruu, mediut1m, ja :to namjerno :nisam htjela
ru<:1p~t1 ~er b1 taJ s:p~sak ~10 I?odugacak, :kao i zbog,·cinjenice da hi moje
m~slJCTIJe mo~lo h1t'I su?Jek'tlV:t;J:O posto sam ja samo jedna od omladinsklh rukovod1laca DonJeg polJa, odnosno livanjskog sreza. Zbog toga
sam u ovom svom memoarskom p.rJlogu govorila o omladini i posehno
o omladinkama vise uopsteno, a pojedinaeno samo onda kada je rto
bHo neizhjezno .
. Na .kraju zelim .napomenruti da .su omladirrke iDonjeg livanjsikog
polJa nastav1le .s~ .vehkon;: aktivnoseu i poslije oslohod:enja zemlje, ne
samo na o?no:vi 1 ·Iz~radnJ·I. svoga kraja vee d sire, ali sada zhratimljene
sa hrvatskm1 1 mus.J,Imanskim omladin.kama.
Jusuf Selman
( ZENE-KOMUNISTI BANJE LUKE U ZATVORIMA I PRED
ISLJEDNICIMA KLASNOG NEPRIJATELJA)
PET REVOLUCIONARNIH LIKOVA BANJALUKE
(Zdravka Korda, Muhiba Maglajlic-Dujso, Bosa i Mara Kapor i
Zora Kovacevic)
.z
364
365
dravrka Korda ibila je prije •rata jedlna od najholjih ucenica
('sredrrjoSiko}kri) u Batn!joj Luoi. Al1i, istovremeno ona je lbdla li
jedna od onih omladim'ki koja je :sva •svoja mlada:laoka S'tremljenja usredJsred:ila na aJkcije OJ.a!pl!'edne radnioke i 1srednjosikolske omladiale. Tako je, kao napredna srednjoSikolika, ibHa alkitivni ucesniik demonstracija u vezi sa okupacijom Aus.trije, Cehoslovacke i Poljske, a koje
je u ono vrijeme organizovala KPJ u Banjoj :Luci. Iako se poHcija slu:hila pendrecima, hajonetima pa i vatrenim oruzjem, Zdravku, kao i
mnoge dmge clanove KPJ i SKOJ-a, nije to ni uplasilo ni zhunilo. Napmtiv, jos tada je pokazala primjernu hrahrost, upornost ·i snalazl}ivost
da hi sve to ponovila i u poznatim martovskim dogadajima 1941. go~
dine.
Med:utim~ njena aktivnost posehno je dosla do izrazaja poslije otkupacije zemlje 1941. godine, a narocito poslije odluke part·ijskog :ruko~
vodstva o dizanju ustanka u Bosanskoj krajini.
Kao sekretar aktiva SKOJ-a u svojoj stamhenoj cetv·rti, Zdravka
je radila na organizovanju i omasovljenju skojevskih aMiva. Omladin~
cima je povjeravala d.li je sama ·izvrsavala razne zadatke u vezi ol!'ganizovanja pomoci koll11llnis1
tima lkoji su ouisli u tborou i'li 1koji 'SU paik
hili uhapseni. Zhog ispoljene aktivnosti primljena je u Mjesni komitet
SKOJ-a u Banjoj Luoi, kojim je tada rukovodila :Umicevic Zaga.
Radeci u ilegalnosti i izvrsavajuci mnoge zadatke vezane za NOP
Zdrav:ka je uhapsena od st·rane UNS-a u Banjoj Luoi. Medutim, jos tada se pouzdano nije znalo pod kojim i ·kakvim je sve okolnostima pala
u zatvor, ali je iipaik njen alkit1v znao toHko da to nije uslijedilo nelkom
njenom licnom pogreskom. Kasnije se utvrdilo i to da ie u zatvoru u
totku •is.trage tesko terecena za svoj rad i aktivnost u NOP-u, ali da
isljednicima niSta nije priznala. Iz tih razloga ustaski agenti su u toku
istrage i primijenili posehan rezim :prema Zdravki. Ona ih je svojim
dr:lanjem i stavom dovodila u situaciju da su, u stvani, oni pred njom
hili nemocni, a ne obratno kako su oni planirali prije nego su je uhaps.ili. Kako je UNS pouzdano :mao da sti Zdravki poznati aktivisti NOP-a
kao li punktovi koje ovi koriste u Banjoj Luci i okolici, to je svoju istragu i usmjerio ka otkrivanju organizacije u gradu. Ali od svega toga
ona niSta ndje odala, pa ca:k ni ona lica, koja noisu mogla izdr:laN tucu
i maltretiranje ustaskih agenata, te su priznala svoju saradnju sa Zdrav-
�kom i NOP-om. I posl,ije ovakvih dolcaza Zdravka je i dalje cutala, pa
je mud njom. o•tpo_cela ne~pirsi:ya ~epr~sa,l~1ja i i~~U:riv2mje s~ojstven?
samo zlikove1ma t1pa ustasa, cetmka 11 llJima shcmh naro.dmh ne,pnjatelja.
U zatvoru Cbivsa zgrada trg. rad. Poljokan) gdje je i Zdravka boraVJib, agenti UNS-a 1imal1i rsu :specija:1no orpremljenu csoibu za ,islede:nje", a ikoju &u ustase nanivali , 2lurti salon" za ra:zti:ku od ,plarvog salona" kojeg su imali u prvom zatvoru UNS-a u zgracLi bivse zemaljske
hanke kod gradslkog parka. I u jednom i u drugom ,salonu" imali su
specijalno orpremljene ,sprave za iznudvanje i .1:1U6u uhapsenih. Taiko su
iz dana u dan, odnosno iz noci u noc, odvodili Zdravku u ovo muCiliSte
ne bi 1i sto iznudili u vezi sa aktivnostima NOP-a u Bzmjoj Luci, jer
je hila Cinjenica da se i nakon takvih progona i hapsenja rad NOP-a
nastavljao sto je kod us.tasa stvaralo strah i nezadovoljstvo. iKao i kod
jos nekih slucajeva mnogi zatvorenici ovog zatvma cuH su i vidjeli kad
su agenti tukli ili na drugi naCin zlostavljali Zdravku, jer su to radili
da hi na taj naoin utjerali strah i nad svim onim koji su tu hili zatvoreni i nad kojima se vodi Ni ce se voditi isljedenje. !Ne moze se rtvrditi
da ni u ovom rpsihiokom i1Zll1u~i·vam.ju uharps·enih nisu imali odredenih
rezultata. Medutim, ta vrsta pritiska kao ni fizicka mucenja (vjesanje
o klin, stavljanje Cioda ili drvceta pod nokte, cupanje odnosno paljenje
kose) nisu ustasama dali zeljene rezultate. Naprotiv, uvjerili su se u
supro.tno, jer .sto su oni hili gruhlji i bezobzirniji i Zdravka je hila prkosnija pa i jaca. Izddala je sva 'ta vanredno teska fizicka i psihicka
naprezanja, pa i ako se i danas smatra da se ona u zatvoru ,sama"
ohjesila to se sa .sigurnoscu ne moze tvrditi. Nairne, u ono vrijeme kada
se sazna:lo za njenu smrt medu aktivistima NOP-a (pa i u njenoj porodici) uporno se tvrdilo da je Zdravka u stvari (bez suda) ohjesena uz
neposredno ucdce ustaskih agenata i izdajnika NOP-a. Medutim agenti
su, mikon njene .smrti, u cilju zataskavanja slucaja, pronijeli v:ijeS!t da
se Zdravka ,sama" objesila sto do sada niko nije dokazao. Ali, ostaje
Cinjenica da je Zdravka do kraja i u svemu ostala beskompromisni horae, odani komunista ·i da je do smrti hila dosljedna svoj.im naprednim,
mladalackim stremljenjima.
Muhida MaglajHc-Dujso
iNesumnjivo je da se ,izmedu mnogih zena racLnica Banje Luke
izdvaja revoluciomurnli. lilk Maglajrl'ic Muhilbe rodene Dujso. iNe :samo zarto
sto je poznato da je do okupacije zemlje uzela najaktivnijeg ucdca u
radnickom po:kretu :kroz radnicka drustva ,;Pelagic" i ,;Borac" ili u
URS-ovom sindikatu u tvornici duhana !Banje Luke - vee za,to sto je
kao dosljedan i istinski revolucionar hila nenametljivo omiljena, cijenjena i postovana od svih onih koji su je ( u fabrici ili stamhenoj cetv.rti) i samo poznavali. Uz to je hila poznata kao .rijetko h:dzna i njezna
majka, iskren i odan drug i sabmac i sto je, ia!ko t'eSiko olboljda, uzela
najaktivnijeg ucesca u prvim danima ustanka u svom voljenom gradu.
Po dolasku oikupatora i us,tasa u 1Banjoj Luci je zavladao t~eror i
zloCini. Sve :ovo imalo je velikog uticaja i na Muhibu i njenu po:wdicu,
jer su se suocili sa mnogim iskusenj:ima koja su se tesko mogla i zamisliti a: kamoli dozivjeti. Dogadaji su se iz dana u dan brzo mijenjali
366
367
pa je i zdravom covjeku trehalo dosta snage ,j upornosti da svemu tome
odoli. Uz to Muh:iba je bila tezak bolesnik.
Njen bracni drug ·Sefket kao istaknuti komunista pao je u ljeto
1941. godine u ruke ustaske polioije, ali je zbog nedostailka konkretnih
dokaza i pritiska javnosti hio uskoro pusten. Medutim, mukon izlas'ka
iz zatvma on je hio primoran da se skloni i povuce a potom i da definitivno prede u st:rogu Hegalnost kako bi konacno izlaskom na oslobodenn lterlto.riju jula 1941. g. ThZ00 najaiktd:vmlijeg ucesca u organizorvanju
i dizanju us.tanka u Bosans:koj ikrajini.
U takvim, vanredno teskim uslovima hez mogucnost:i privredivanja i sreds·tava za ~ivot, ostala je Muhiba sa maloljetnom cerkom i
mladom sestrom nezbrinuta u sva,kom pogledu. Iako bolesna i £izicki
iznurena Muhiba nije ostavljena na miru od okupatorskih i kv:islinskih agenata. Naprotiv, od suk01ha SSSR--lNjemacka pa na dalje iz dana u dan su tragali za njezinim muzem Sefketom i ujedno nju progartjali. Ca!k se nisu ustmcavali da vrse razna sikaniranja njene cerke iii
maloljetne sestre i drugih ukucana.
LezeCi u ;postelji, najcesce usluzivana od mlade sestre Nure ili
blizih ukucana (Teoifi:ka ili Demile) kao .i nekih susjeda, cesto je uznemiravana i saslusavana od ustaske policije. Svaki put, kad bi dola:zili,
koristili bi .i oruzje i na taj naCin utjerivali strah kod ukucana, narocito djece. Ali, Muhibu ni to nije po:koleba1o vee naprotiv ona je moralno~politicki jacala iako je fizicki, iz dana u dan slahila. Ta:ko su jednoga dana dosli agenti i u sohi pored Muhihe zatekli i njenu maloljetnu
sestru Nuru koja je opet cuvala cetvorogodiSnju Muhibinu 6erku Midaru. Jedan od agenta je, da bi dosao do podataka ne samo o Sefketu
nego .i o drugim pripadnicima NOP-a koje bi Muhiba mo.gla poznavati,
otvarajuci vrata njene sobe izvadio pistolj i dok je ona lezala u krevetu uperio je cijev u pravcu njenih grudi trazeCi .da im dade podatke
o aktivnostima NOP-a kao ti imormaciju o Sefketu. Vee naviiknuta na
takve posjete i zahtjeve ustasa nije im niSta odgovorila. Tada je jedan od agenata priSao krevetu i cijev svog piStolja stavio Muhibti pod
vrat a potom na 1sljepoociou, prijeteCi da ce da ~puca a!ko ne .progovori
i ne odgovori sto je pitanju. Kao i uvijek mirna i stalozena a -iznad
svega hrabra, odgovorHa je da ,ne zma" ohrazlazuoi ~to .time da i rsamJ
mogu da vide da je ,prikovana" za postelju i da nije ni sa Sefketom ni.ti
hilo .s kim drugim u vezi i kad bi htjela. Nisu bili zadovoljni odgovorom. Onda je jedan od agenata repetirao piStolj (,s'tavio metak u cijev)
uperivsi ga u celo Muhibi ,prijeteci da ce da puca. Na to mu je ona odgovorila: ,,Pucajte jednom, ne muCite ba,r djecu koja neduzna pate i
strahuju od vas". Revoltirani ovakvim odgovorom i da hi joj prakticno
rpokazali :svo~ju •silu nastavi1i su sa tucom (udarali &u 'je onaiko bolesnu
pesnicom i piStoljem gdje su prije stigl.i) ali ni tada niti :poslije lte tuce
Muhiha ni rijeci nije p.ro:govorila, nego ih je s prezirom gledala, jer su
joj fizicke mogucnost'i samo to i toliko dozvoljavale. Medutim bila je
uplasena utoliko sto Je primijetila strah kod mlade sestre Nure, koja
je zaista znala gdje se Sefket na1azi, a na to su ustaski agenti i racunali. Ali iako nedorasla i Nura je nasla snage :i razumijevan:ja za zrtve
i upornost star:ije sestre p.red ovim zlikovcima, koji su i ovog puta neobav:ljena posla napustiH njenu lkuou. Ovo 1su ponoVJili jos ne:IDoliko pu:ta
i .posto .su joj zaprijetil.i da ce je prehaciti u zatvor, ona je presla u
ilegalnost. Sklonila se kod moje majke jer se tu smatrala najsigurni-
�jom. Iako su se, poslije toga, partijska organizacija i mnog.i aktivisti
NOP-a zalagali da joj olaksaju tegobe a najviSe joj je, kao ljekar, pomagao' Zukan~:>Vi~. ~r I.hsan, ipak je i~ala -i va~re~no teskih doz~vljaja:
Nairne, iako Je cmJemca da su ustase sve nase ljude na desnoJ obah
Vrbasa (B. Luka) nazvali ,Mala Moskva", jer je u ovom dije1u grada
80% porodica saradivalo sa iNOP-om, ostaje i Cin}enica da je i tu, u
ovoj stambenoj cetvrti bilo okorje1ih ustasa ili njilaovih saradni;ka koji
su posredno ili neposredno bili a:ktivni u progonima pripadnika NOP-a
u sto se i Muhiba Hcno uvjerila. Tako su, uz pomoc ovih i njima sHcnih
lioa, agenti usta:skog redarstva u cilju otkrivanja rpripadnika NOP-~
ob'laciM :svoje spijune ru IZarove i feredze i preiko no6i .(poslije tiZv. pohcijskog casa) postavljali tako prerusene i naoruzane u dvoriSta onih porodica u koje su sumnja.li da saraduju sa .NOP-om ili omogucuju prihvat
ucesnika NOP-a za kojima UNS traga. Vidjela je kad su ovi spijuni
postavljeni i u njenom dvor.istu kao i dvoriStima nekih nasih susjeda.
Ali ni tada kod Muhibe nije bHo malodusnosti iako je neizljeciva bolest
iz dana u dan cinHa svoje, cega je Muhiba hila svjesna naSJtojeCi da ipak
time nilmga ne opterecuje. Zato je odlucila (i u tome je hila uporna
bez obzira sto je svakog casa mogla biti uhapsena) da napusti ilegalnost i da bar, kako je sama rekla, posljednje dane zivota provede u
kuci uz svoju voljenu cerku Nidu koju je od milja zvala ,Sirli". Na
zalost njena predosjecanja pokazala su se tacna, jer je nakon par dana
lezanja kod svoje kuce morala biti prebacena u bolnicu. Pa ni u tim
posljednjim danima nije prestajala njena briga za NOP kojem je
toliko dala i posvetila od svog kratkotrajnog zivota. Predlagala je da
je u bolnici niko drugi ne posjecuje izuzev njene porodice, jer da ce
se u protivnom drugovi i drugarice, koji je budu posjetili, kompromitovati a da ona i tako nece dugo zivjeti te da ce NOP time samo gubiti.
Predosjecala je smrt pa je na dva-tri dana prije nego ce umrijeti pored
ostalog rekla: ,da joj je zao utoliko sto nece docekati slobodu i sto
nije imala fizickih mogucnosti da i sa puskom u ruci ucestvuje u revoluciji koju je tako i toliko ocekivala a i drugima o njoj govorila".
Jedna od njenih posljednjih zelja hila je da joj cerka ,sirli" doceka
slobodu i da u zivotu bude sretna i radosna kao i sva djeca osloboodene zemlje.
11
*
**
Sestre Kapor
Kapitulacijom bivse Jugoslavije i dolaskom u Banju Luku okupatora i domaCih izdajnika sestre Bosa i Mara Kapor, kao uostalom i
oijela njihova porodica, prisle 1su N:OP-<U 1941. godine. Kao Srbi oni su
jos u prvim danima okupacije hili pod udarom progona i hapsenja
od strane ustasa.
Njihova organizovana politicka aktivnost posebno je uslijedila,
kada su im braca Momir i Vlado jula 1941. god. (a kasnije i Vaso)
stupili u prve redove ustanka, u okolini Banje Luke. Ubrzo su i sestre Kapor bile ukljucene u organizovani rad aktiva SKOJ-a svoje
stambene cetvrti u ,Stupnici".
Njihova basta uz Vrbas koristena je za odr:Zavanje sastanaka i
primanje poruka aktivista NOP-a, koji su se tu najce5ce camcima prebacivali preko rijeke. Preko Bose i Mare, a po:q~kad i njihove majke,
zakazivani su ovdje sastanci sa mnogim ilegalcima ili sa onim drugovima koji su trebali biti prebaceni na oslobodenu teritoriju. Osim
toga one su obezbijedile u dvoristu skriveno mjesto gdje je iz grada
dopreman razni materijal (orutje, sanitet, odjeca, obuca, leci i sl.),
za potrebe NOP-a. Clanovi aktiva SKOJ-a IvanoviC, Kararic, Milivojevic i Selman odnosili su ovo Vodu za vezu na cijem se celu tada
nalazio Slavko Odic.
Bosa i Mara organizovano su uz to obavljale i druge zadatke,
koji su hili od interesa za NOP, sve dok nisu bile uhapsene od UNS-a.
Po harpsel1iju i Bosa :i Mara jedno VJrijeme :su ilYile taooi u ltaloozvanom
Zenskom odjeljenju zatvora ,Crne kuce" a zatim su u "cilju isljede"
nja/' u ljeto 1942. g. prebacene u zatvor UNS-a. Nakon sudenja u
Zagrebu sa grupom drugova bio sam bas u to vrijeme prebacen u
ovaj zatvor. Agenti UNS-a, po instrukcijama Gestapoa, hili su ga ardaptirali, tako da su u specijalno opremljenim celijama (bez prozora, sa
resetkastim otvorom na plafonu) mogli vrsiti zlocine kakve su htjeli
a da 1se vani o svemu lt.ome !IliSta ne Z:lla, [le auJe ,i1lli rprimti;j,eti. Mediutim, namjerno ili nenamjerno to nije uradeno i za unutrasnjost ,zgrade.
Oni koji su hili unutra mogli su cuti i vidjeti mnoge zaista zvjerske
postupke prema uhapsenim pripadnicima NOP-a. Tako sam i ja zatvoren u istoj celiji sa Muharemom Karabegovicem bio ocevidac zvjerskog postupka ustaskih agenata prema mnogim uhapsenim licima pa
i prema Bosi i Mari Kapor. Uspio sam sa njima stupiti u vezi i u
zatvoru ,Crna ;k,uca". iDogovoriii smo 1se o ,da:ljem cutam.ju pred isljednicima.
Kad smo ~iz "Crne kuce" prebaceni u zatvor UNS-a drugu ili trecu noc izveli su Bosu i Maru iz celije i doveli pred isljedne prostorije U!s1taskih agena:ta. Ovo smo na;s dvojica mog1i v1djeti ikro>z 'SP'iju[l:kru"
inace postavljenu na svim vratima celija. Njima su se slu:hili kljucari
radi osmatranja i kontrole uhapsenih. Mi zatvorenici smo to takoder
koristili, ali samo onda kada bi osjetili da su kljucari napustili hodnik dil:i se uda:ljiJii od v,rata eelij:e. Ja i Karalbegovic ISffiO ouli da ildjucari govore o sestrama Kapor. Bili smo vrlo zainteresovani za njihova
drfanje odnosno .itsl}eden'je. iK.ada ih ,je ildjuca;r dOV()Q iiZ cel'ija pred
sobu isljednika culi smo da im je rekao ,sklonite se" zatim je otvorio
vrata i usao u sobu gdje su se nalazili agenti. Kroz ,spijunku" smo
vidje1i da su Bosa i Mara okrenute ledima jedna drugoj stajale pognute glave pred vratima.
Nepun minut zatim iz isljednih prostorija izasao je kljucar, na
vratima se pojavio i agent Cezner koji je rekao ,Ulazite". One su to
uradile. Nakon 2-3 minute vrata su se ponovo otvorila i zatvorila.
Vjerovatno je jedna od njih odvedena u drugu prostoriju sto mi
nismo mogli vidjeti ni cuti jer smo osjetili da su kljucari u hodniku
i ako nisu niSta govorili. Medutim, nije proslo ni desetak minuta,
culi su se tupi udarci i lupa i povremeni prodorni zenski jauci. Znali
smo da je uslijedilo uobicajeno batinanje. Nismo vidjeli koja je od
368
369
24 tene BiH u NOB 1941-1945.
�*
**
ses:tara osta1a a ilmja odrvedena u rdrugu p:rostoriju Hi pa!k vracena
u svoju celiju. Ova tuca trajala je viSe od jednog sata. Zatim se takoreCi odjednom sve ,umirilo". Nakon pola sata, isto onaka kao sto
je iznenada prestala tuca i krikovi uhapsene, odjednom se culo sta se
\Sve i o ikome radi u ·toj ttalkoevam.oj ,i,sljednoj sOibi", krusil1ije nazvandj
,zuti salon". Vjerovatno su se vrata ponovo otvorila pa smo samo
osluskivalC Batinasisu-- namjerno -ili slucajno glasrio prepricavitli tok
saslusanja sestara. Jedan od njih je rekao: ,Ova voda ce joj biti dovoljna da se osvijesti" dodajuCi da joj to i taka nece mnogo i dugo
pomoCi. Na to je drugi agent dodao: da bi im bilo zgodnije da su je
(Bosu 1i'1i Maru) oibj·elsli;J;i 'izmedfu dva stola. Na to, rpsujuci joj srpsku
majku: ,Imate pravo, odgovorio je onaj prvi, sjutra cemo umjesto stolica staviti stolove. Samo to ranije treba reCi ldjucarima da se pobrinu". Nije proslo ni pola sata ponovo su se culi jos jaCi prodorni jauci. Jedan ·od agenata se povisenim glasom obratio uhapsenoj: ,Nije
to nista. To je samo pocetak onaga sto tek treba da dade", i sa ironijom dodao: ,Ne viCi toliko pro bud ices svoje pulene!" Mislio je na
uhapsenike toga zatvora. Nastavili su sa mucenjem, ali po svoj priTid ne ·samo .sa ,;obionim" ibaninanj'em, taka da .smo i :nas dvojica ,,.za:cepili" usi od stravicnih krikova koje je bilo nemoguce slusati. Te noCi
malo je ko zaspao od uhapsenih pripadnika NOP-a. Kao i mnogi drugi
i Mara i Bosa bile su te noCi naizmjenicno dugo mucene. Bile su uvezane konopom taka sto su im vezane ruke bile prebacene preko koljena a zatim ispod koljena provucena gvozdena sipka i taka (kao klupko) obje5ene izmeuu dvije stolice. Agenti bi s jedne i druge strane
objesenog rtJijela 1vrSil.i 'iznudi'Vam.je. Do besvtijesni ;su ilnsistirali da odaju
pripadnike NOP-a, kako one na slobodi taka i one koji su vee bili u
zatvoru, a za koje su imali slabije doka:ze.
To isto su sa Bosom i Marom ponovili i drugu noc, s tom razlikom sto su primijenili i takvu vrstu mucenja koju iz pristojnosti prerna Citaocima ne mogu iznijet:i. Ni ta vrsta ,isljedenja" nije pomogla
ust<Xskim agentima jer ni Bosa ni Mara nisu teretile niti odale ni jedno jedino lice. One su u stvari znale desetine takvih lica. P:rije svega
one
kojima su neposredno kontaktirale prije i poslije hapsenja.
Sva ta, viSe neg.o rzvj·erslka :J.11il..lJCenja, :sestlre su 'StoiOki ;podnosile ikako
su to cinili "samo najhrabriji.
Na ponovljenoj istrazi u prvoj polovini oktobra 1942, koju je
sprovodio ustaski isljednik Vajs, neposredno pred upuCivanje u koncentracioni logor Bosa je potpisala jedan zapisnik. On samo formalno
saddi njeno ,pl'iznanje", posto je satkan iskljuCivo od pojedinosti
koje su isljedniku vee bile poznate, a odnosile su se samo na lica van
domasaja UNS-a. Potvrdila je, naime, samo da su ta lica dolazila u
njihovu kucu. Taka je UNS-a ostala bez materijala za sudske presude.
Umjes.to na Prij,ek!it sud tse,s.nre Bosa i Mara 'Sill admin~strrutivnim rjesenjem upucene u koncentracioni logor. Na zalost, ·otuda se ni jedna
nije vratila. I svojom smrcu potvrdile su dosljednost, cvrstinu svijetlih likova revolucionara.
Zora KovaceviC
sa
370
371
Ova izuzetno hrabra omladinka, inace cerka starog aktiviste u
Banjoj Luci, ugledala se na oca Milivoja i na svoje starije ukucane,
komuniste, sestru Dusanku i brata Mirka, poznate predratne i ratne
revo1uoidnare Brunje iLuJke.
. Poznavao sam cijelu porodicu i zaista je te5ko nekog izdvojiti
u njihovoj cestitosti, karakteru, postenju a posebno u revolucionarnoj akt:ivnosti. To sto 6u lizni'jeti o Zmi zna'ju IS'totilne njenih 'Vrsnjaka
omladinaca i omladinki u Banjoj Luci. Cini mi se da spadam u one
koji su je jos vise poznavali, jer sam se pored ostalih drugova druzio
i sa njenim bratom Mirkom, te sam taka Zoru i rpreko njega bolje
upoznao. Za nju se s pravom maze tvrditi da je ostala vjerna svojim
ubjedenjima i u najvecem mogucem iskusenju. Za kratkog ali duhovn() saddajnog revolucionarno bogatog zivota, ispolj.Ua je punu dosljednost. Zora je svoje djetinjstvo provela na obali Vrbasa. Na Halilovcu
su imali malu kucicu. Otac je teskom mukom izddavao sestoclanu
porodicu. Ipak je skolovao sve cetvoro djece.
Kad je stasala za gimnaziju Zora je pocela da se druzi sa naprednim omladincima i omladinkama ( Gordana Kovacevic, Nedzib Maglajlic, Nada Mazar, Hamzalija Galijasevic i mnogi drugi) pa iz tih gimnazijskih dana i datira njeno po1iticko opredjeljenje. Kao i mnogi njeni
vrsnjaci, Zora je ne samo osjecala, nego i bila svjedok mnogih socijalnih nepravdi nenarodnlh rezima i znala je koliko mnogo valja uraditi na uvoderiju pravednog drustvenog uredenja i izvlacenja iz zabluda i predrasuda ne samo starije generacije nego i njenih vrsnjaka.
To je bio razlog da je ubrzo bila obuhvacena naprednom omladinskom organizacijom u svojoj skoli. Bila je ucesnik mnogih zajednicldh akcija napredne srednjoskolske omladine u gradu. Negdje pocetkom 1940. godine primljena je i u SKOJ. Znam da je bila ucesnik
skojevske konferencije oddane u maju 1940. u sumi Trapisti. Od
tada pa na dalje malo je koja akcija srednjoskolske i radnicke omladine bila a da u njoj nije bila i Zora. Koncem avgusta 1940. godine
hila je jedna od polaznica kratkog kursa u Suturliji. Kurs je trajao
dva dana j nairzmjeniooo rsu ga ddali ISikojevskii IJ1Uikov:odioci Ivka
Mazar i Zivo Preradovic. Na dan prve godiSnjice II svjetskog rata,
(odnosno njemackog napada na Poljsku, 1. IX 1939) bila je ucesnik
antiratnih demonstradja u iBanjoj Luci. Iaiko daik gimna;zije, hila je
veoma aktivan ucesniik OISmomartovsike priredhe na:prednih zena Banje
Luke 1941. godine. Svima nam je u zivom sjecanju Zorina mrznja prema fasizmu i zato nije nikog iznenadilo njeno slobodarsko i pat:riotsko
ra:spolozenje ispoljeno na poznatim 27. martovskim demonstracijama
u Banjoj Luci iste godine.
Okupacijom zemlje i dolaskom ustasa na vlast, medu prvima je
bi1a na udaru Zorina porodica. Ustase su joj sestru Dusanku stavile
na svoj spisak komunista koje treba odmah hapsiti i ne pustati.
Dusanka je na vrijeme obavijestena od brace Odic i taka izbjegla hapsenja ko.ia su uslijedila neposredno po otpocinjanju rata izmedu hitlerovs,ke Njemaake .i SSSR-a. Tih 'dana od1ukama ustask:ih Vilasti (iako
se radilo o mjesovitom braku) otac Milivoje im je prisilno iseljen u
�Srbiju i tamo kasnije ubijen od cetnika, a brat Mirko otisao u partizane i tamo medu prvim Banjalucanima poginuo koncem avgusta
1941. godine.
Zora je sa majkom i mladim bratom Slobodanom ostala nezbrinnta. MediUJtJim, oVJu .j;zruJze1illlu lSikojevlku nisu :zJbunili tJi surovi udarci fasista. Naprotiv, medu prvim aktivistima je uzela ucesce u ilegalnom NOP-u Banje Luke. Iako vrlo mlada, po prirodi njezna i na
izgled nevelike snage, ukljucuje se u skoro sve akcije KPJ i SKOJ-a
oko dizanja ustanka i izvodenja socijalisticke revolucije u gradu i
njegovoj okolici. Medu prvima je izlazila u obliznja sela i zaseoke
obavljajuoi kurirsku duznost, kontaktirajuCi sa Vodom za vezu u kojem
su bili Braco Pokornjak te Aleksandar i Slavko Odic. U gradu ide od
kuce do kuce i priikuplja oslobodilacku pomoc za odlbjeg'le i uhapsene
komuniste. Rastura letke i drugi propagandni materijal. Meni je u
posebnom sjecanju jedan pisani letak namijenjen progonjenim Jevrejima i Srbima. Njegov naslov je dala Zora inspirisuci se stihovima bosanskohercegovackog knjizevnika Alekse Santica: ,OSTAJTE OVDJE!"
Neumorna u svojoj aktivnosti Zora obilazi svoje drugove i drugarice
iz skole i aktivira ih na liniji narodnooslobodilacke borbe. Nebrojeni
su bili susreti sa Zorom. Zbog toga znam da je sve ovo nedoreceno, pogotovo kad su u pitanju svakodnevne akcije ilegalnog NOP-a u Banjoj
Luci. RadeCi na ovim poslovima, pocetkom jeseni 1941. g. Zora je sa
majkom i maloljetnim bratom, uhapsena i podvrgnuta istrazi od strane
UNs-a·. Nisu iznudili nikakva priznanja i ustase su ih nakon kraceg
zaddavanja morali pustiti kuci. Odmah po izlasku iz zatvora Zora je
dosla (tad sam je prvi put vidio u zaru) kod mene kuci. Cim sam je
ugledao nasalio sam se na racun njenog prerusavanja i rekao: ,Jake 1i
mi Muslimanke", nasto se je ona od srca nasmijala. Poslije toga ispricala je o ovom porodicnom hapsenju. Ovo je u stvari bilo radi brata
i· sestre. Rekao sam jo.j da nema rpotrelbe da 111osi zar, .ilw:zev aJko bd
ponovno doslo do izuzetne situacije i mogucnosti hapsenja. Nastavila
je ilegalni rad, ali je kao i Nedzib Maglajlic stalno insistirala na odlasku u NOV i POJ. Pogotovo kad je ,saznala" iii kako je rekla ,nacula"
da joj je brat Mirko poginuo. Medutim, stav Mjesnog komiteta, a
posebno drugarice Zage UmiCevic 'hio je da ona 1kao i Nedzilb a 1 drugi
omladinci mogu viSe koristiti u okupiranom gradu. Pa ipak oboje su
uskoro, prvo Nedzib a zatim i Zora morali izaCi na oslobodenu teritoriju. Otisli su poslije mog hapsenja 7, XII 1941. g. od strane UNS-a
u Banioj Luoi.
Tek po mom izlasku iz zatvora, odnosno odlasku u partizane saznao sam o njenoj aktivnosti u jedinicama NOV. Izlaskom na oslobodenu fteritoriju Z01ra je zawsila partlij•stki iku!'s a zatim urpueena 111a :raspored u II ikrajiJSlm NOU brigadu. Tamo je primila dmno:Sit rpomoooi!ka
politickog komesara cete. u tom svojstvu ucestvovala je u mnogim
akcijama na terenu Bosanske krajine i centralne Bosne. Sa ostalim
jedinicama IV udarne divizije u cijem sastavu se nalazila i njena brigada, Zora je u cetvrtoj ofanzivi prezivjela grmecke ,bijele noCi". Dok
se divizija jos oporavljala od iscrpljujuCih borbi na Grmeeu, njemacke
jedinice su 1. aprila 1943. godine preduzele operaciju za uniStenje 4.
divilZije u .Podgrrnoou, pod sitfirom ,1Ruji§ka". Osmog dana 111adunoene
njemacke jedinice iznenada su se probile do Velike RujiSke u kojoj
se nalazio Stab divizije i Okruzni komitet KPJ za Podgrmec. Zateceni
dijelovi II brigade nastojali su osigurati izvlacenje rukovodstva iz sela.
Razvila se borba prsa u prsa. Zora je s masinkom u ruci vodila svoju
cetu na juriS. U ovoj borbi ona je poginula. Zbog toga palo je jo~
dvadesetak dragocjenih zivota. Medu njima bila je i banjalucanka Vahida Maglajlic, sekretar OkrliZnog komiteta KPJ za Podgrmec. Tako
se ova mlada gimnaz1ja•lka, 1skojevrka, 1..legalka, ;kurir, hapseni!k, horae,
kursista SKOJ-a i KPJ, sckretar celije i pomocnik politickog komesara
oote svrstala u lP'lejadu najboljih 1kceri i silnova nove 'sooijalisticke JIUgoslavije, i slliZi za uzor generacijama mladih kako se zivi, bori i umire
za svoju zem]ju.
372
373
�Dusanka Ostojic
NARODNI ZBJEG U KOZAR! 1942. GODINE
?zarska ofanzi~'~ je,. po mom misljenju, pocela padom PriJed?ra ~ nepn}atelJske ruke pocetkom juna 1942. godine.
.. Vee kraJem maJa, na dva dana poslije velikog narodnog zbora .u Pr1Jedoru, bombar?ov.an je Prijedor i to, najprije hotel ,Balkan",
gdJe su neke od omladmk1, medu kojima i Bila Tesinic bile ranjene
a onda i drugi objekti u gradu.
'
'
Navala neprijatelja uslijedila je od Banje Luke. Barbe su vodene
kod Omarske, Kozarca, duz ceste Banja Luka-Prijedor. Nase jedinice
SU OdStUipaile pod pri,t\i:s/Jwm lllejprijateJlja, cije SU ISe .snage a1z dana U da111
po~ecavale. Ko~acno je, p~cetkom _juna 1942. godine, doslo do pada
PnJedora. PoshJe pada Pn]edora, 1zdata je naredba da se narod na
P?_drucju 'i~edu Prijeldora, Hos. Novog, Kostajnice, Bos. Dubice i Grad1ske, povuce prema Koz~ri. Ta naredba je uslijedila kao posljedica
sa~~anJa d.': se _u .navedemm gradovima, mjestima, vrsi koncentracija
vec1h nel?nJat.elJsk1h snaga. Ova je evakuacija bila generalnog karaktera sa d1rekt1vom da se pov~~e i :pone?~ sve sto je moguce, a sto nije
da . se z.c:kop_a, ~ako da nepnJatelJu msta ne ostane. Organizacija za
ev~~uaC1JU wsla Je prelim komandi mjesta, opstJiJUskih 111arodnooslobod'ilack1h odbora, odnosno preko seoskih narodnooslobodilackih odbora. 1
kada j~ povlacenje pocelo bilo je tuzno gledati kolone ljudi, zena i dje~e •. zat1m k~l?ne k~l': ~atrpanih raznim stvarima i djecom, krda stoke
J-.OJU su gomh star01 1 zene, kako danju i nocu idu prema Kozari.
~rvi. z?je~ovi su ~rganizo:rani u Janjozima, Bokanima, na Patriji
-- d~z. M]eca1~1ce. Ov? Je sve bllo sa zapadne strane Kozare, tj. prema
Kn~z1c1, ·~ok Je 1sa. SJe:verne .srtrane Voj's~ova hillo mj.esto zibjegorva. U
VojskovoJ se nalazlla 1 part1zanska bolmca, u Mededima.
Na~on kraceg vremena, napad na Kozaru je bio frontalan i izvoden sva.~1 dan. Napad je otpoceo iz Kostajnice, Bos. Dubice Bos. Novo~, PnJedora i Gradiske. Nase jedinice su davale stalni otpor, omog.ucav':lle 111ar?:cLu ~a. se p:OIVIUice, i same su se stalno poVilacile prema
Kazan. Nep~1JatelJ ]e, postepeno, osvajao slobodnu teritoriju, tako da
se stal.no suzaval~. _Iz~ seb~ Je ostavljao pustos: pljackao, rusio i palio.
Med';l~1m,. za~valJUJUC1 vehkom otporu partizanskih snaga, nadiranje
~1epr.1Jate1Ja Je zaustavljeno na Patriji i Podgledevu, gdje su se vodile
1 ~aJvece bor?e i g~je je uniSten veli~d bn?j neprijateljskih snaga. Ali,
tada se stvono nov1 problem. ZaroblJena Je ogromna kolicina materi-
K
374
375
jala, kojeg je trebalo izvud ·ispred neprijatelja. Zene, i mlade i starije,
vee su bile mobilisane za prenos ranjenika, a sada su morale jos da
prenose i ratni plijen. One su sve to obavile pa su ucestvovale i _u
borbama i jurisale na neprijatelja. Ali, neprijatelj je pregrupisao SVOJC
snage i 'icZvrsio jos veCi rpri:virsa\k na :sl:Qibodnu terirtoriju i tpoceo da steze
obruc, a to je prisiljavalo narod da se sve dublje povlaci u Kozaru, dok
se konacno nije smjestio u Sastavke, Siroku Luku i u drugim dijelovima kozarske sume.
To je sada predstavljalo poseban problem. Trebalo je izvrsiti odgovarajucu orga;nizaciju zbjega. To je uc.ilnjeno truko, sto je ztbjeg ibio
podijeljen po selkrt:orima, a na svrukom •sektoru ipostav;}jen odborniik, Jmji
je imao zaduzenje za orga:nizaciju i zivot u zbjegu. Od Sastavaka i
Siroke Luke, sve do Vojskove, duz cijele Kozare, bile su po udublje:njima sagradene koHbe (\bajtte), napravljene od pruca, pokrivene granama i paprati, pa su u njih bile smjestene zene sa djecom. Ali, zbjegovi nisu bili postedeni od neprijatelja. Sva1·:l dan su neprijateljski
avioni; spustajuCi se neposredno iznad vrhova drveca, bombardovali,
i 'to najviSe bas ta udubljenja gdje je bio smjesten narod. Svaki da~
je bilo sve viSe mrtvih i ranjenih. Pored neprijateljskih bambi i art1ljeri,ja je tUikla do bLizih zJbjegova, s olb~i,rom :da su tpo bajtama lozene
vatre, to je dim cesto demaskirao narodno skloniSte. To se moralo
sprijeciti, pa je bilo naredeno da se u slucaju pojave aviona, vatre
gase, a narod da se sklanja pod drveca, i zaklanja se za stabla.
Pored toliko problema, pojavio se problem smjestaja ranjenika,
Jmko onih sa ·fironta, talko i OLnih .itZ ,z:bjega, zat,im problem itshrallle, jer
su zalihe bile, za kratko vrijeme, iscrpljene. Problem porodilja, kojih ·
je u zbjegu bilo mnogo, kao i niz drugih problema, bili su u konkretndj s'ituaciji goto!Vo nerje~siN.i. S dbzirom da je sva E!posobllla muska snaga
hila angazovana, bilo na frontu, bilo na duznosti odbornika, to se tada
:lena po prvi put javlja kao glavni faktor rjesavanja ovako te5kih pita··
nja porodice, i to bas u momentu kada je situacija bila jako teska.
Zivo se sjecam jecLne :lene itZ sela Dvovi1Sita, i,z za'seoika Pra:l.ica, ka:d
je rodila u bajti pod nemoguCim uslovima, jer joj se vrlo malo moglo
pomoci. Porod je obavljen na vlaznoj zemlji nastrstoj sa paprati, koja
je bila prekrivena nekom plahtom od konoplje. Dijete je uvijeno u
krpe koje su u normalnoj situaciji bile neupotrebljive. Kod ovakvih
porodilja uvijek bi se nasle starije zene koje bi se medusobno pobrinule da nabave najnuznije potrepstine za majku i novorodence.
Pored ovih, zene su primale i druge duznosti: bile su borci, odbornici, komesari' bolnica, bolnicarke. Taka je Kosa Tomas iz sela
Dvorista hila odbornik na jednom sektoru u zbjegu, Bora Batos iz
Prijedora, komesar vojne bolnice u Vojskovoj, Smilja Sinik, komesar
u vojnoj bolnici u Jablanici, zatim Marija Kaus iz Prijedora, Zdravka
Batos iz .Prijedo:ra, L'jubica V!Uj.1oic iz Pnijedora i :dr. lbile su bolnicrurike.
Cijela organizacija smjestaja i zivota u bolnici padala je na komesara bolnice i bolnicko osoblje. Pored njege bolesnika, brinule su se
za ishranu, lijecenje, (jer te bolnice nisu imale svoje ljekare i ostalo
strucno osoblje), nocno de:lurstvo i sve ostalo sto je u tom momentu
trebalo. Poseban problem bio je krvarenje rana kod ranjenika. Nije
bilo dovoljno medicinskih sredstava, a ljetne su :lege pospjesivale krvarenje, tako da se u bolnici osjecao neugodan zadah, a bolnicko osoblje
i pored najveceg zalaganja, nije moglo u svakom slucaju uspjesno rea-
�Mila Bajalica-Srdanov
govati. Voda se nosila sa izvora, a materijal za previjanje se dobivao
pranjem platna, ;smjestajni ipros:tm bio je i rSUV!iSe mali. T<i, i jos mnogo
slicnih problema, trazili su posebno zalaganje ovih zena u bolnicama.
Posebno se sjecam omladinl<'i i zena koje su nosile ranjenike sa
fronta, kroz kozarske gudure, do bolnica na razlicitim udaljenostima,
taka da je bilo slucajeva da im je krv isla iz ramena i nogu, jer su
one bose nosile ranjenike.
Sredinom jula 1942. godine, nase jedinice vrsile su proboj fronta.
Tim probijanjem fronta, trebalo je izvuCi narod i jedinice iz obruca
i prebaciti prema Bas. Novom. Tom prilikom je preduzet pokusaj da se
izvrsi evakuacija bolnica iz Vojskove, Jablanice i Vitlovske i da se
ranjenici prebace izvan obruca. Glavna briga prenosa kao i ishrane
ranjenika padala je na zene, bolnicarke ~ omladinke koje su bile angazovane za rad u bolnicama. Mazda u cijeloj ofanzivi, a u proboju s:igurno, ovaj problem prenosenja ranjenika bio je najtezi, s obzirom
na sla:be, odnosno nikakve mogucnosti prevoza. Cijeli posao obavljao
se nosenjem na nosilima, vodenjem ispod ruku onih ranjenika koji su
se uz pomoc mogli kretaH i sl. Kalona ranjenika, uz pratnju zena i
omladinki, isla je nocu kroz Kozaru, korak po korak, zaustavljajuci se
na mali odmor. Cesto su se cule rijeCi tezih ranjenika: ,Ubij me drugarice, ubij me druze". Ovdje su drugarice pokazale maksimum paznje,
pozrtvovanja i samoprijegora prema svojim ranjenim drugovima. Do
posljednjeg momenta zene se nisu odvajale od ranjenika, a strpljenja
je trebalo i preko mjere. Kalona se kretala prema Sirokoj Luci i Sasta:vcima. Kako ovaj proboj nije uspio, a ranjenici su do svitanja stigli
· u Si;raku Luku 1 Sa:stavke, tu su ranjenici dij.elom pouibijani od bom'bi
iz vazduha i granata, a dijelom pohvatani i poklani. Vazno je naglasiti, da drugarice koje su pratile ranjenike, ni u tom momentu ih nisu
napustale i skupa su s njima ginule i zarobljavane. VeCina zarobljenih
drugarica je sprovedeno u logore i to najprije u Bos. Dubicu, a poslije
u ostale logore, u zemlji, iz kojih su bile odvodene u Njemacku.
Poslije neuspjelog proboja, neprijatelj je sve vise i viSe prodirao
u Kozaru. Tada otpoCinje masovno zarobljavanje i odvodenje u logore.
Zarobljenici su sprovodeni, uglavnom, jednim dijelom u Bos. Dubicu,
a drugim dijelom u Prijedor.
RAD ANTIFASISTICKOG FRONTA lENA NA ZBRINJAVANJU
DECE U BOSANSKOJ KRAJINI
,s
y
376
377
to se ustanalk. u BoiSanskoj krajini wse razgarao i s,to je
sJobod111a itedtoryja posta)ala prostranij!l;. to j~v i neprij.atelj,
a posebno ustase, postaJao sve okrutmJl. Umstavano Je ne
samo odraslo stanovniStvo, nego i deca svih uzrasta. Radi svega toga
pred NOO i drustveno-politicke organizacije postavio se problem zbrinjava:nja dece ra'tnilka, dece !]mja rSU OIStala bez rod1telja i dece porodica
koje su bezale pred terorom :i uniStenjem od strane fasistickih i ustaskih zlocinaca. Kako je Podgrmec u Bos. krajini bio najduze slobodan
upravo su na tu teritoriju izbijale sa susednih teritorija (Banija, Lika,
Kordun, Kozara i dr.) kolone izbeglica, u kojima je bilo najviSe zena
i dece. Njihov dolazak zahtevao je posebnu brigu NOO i drustveno-politickih organizacija. Stotine dece iz izbeglickih porodica nasle su
svoj smestaj u podgrmeckim porodicama, a deca svoje vrsnjake medu
podgrmeckom decom. Organizacije zena i omladine imale su pune ruke
posla oko prihvatanja tih porodica, odabiranja pogodnih kuca za smestaj, organizovanje ishrane, zdravstvene zastite i dr. Tako su aktivistkinje AFZ-a, koje su u najvise slucajeva bile istovremeno i clanovi
NOO sela ili sreza, imale zadatak da organizuju pvihvatanje ovih izbeglickih porodica. One su sa velikom ljubavlju i nevidenim pozrtvovanjem danonocno dezurale u odborima, popisivale broj pridoslih i
organizovale njihov smestaj u odredene porodice. One su zapisivale sta
su te :poroddce sa so:bom donele, rko1ilko imaju male a llroliiko odras;l4je
dece, 1koliko Srtariih i dJ2!nemoglih d sta ian je najpotrebnije. rDruge >$1U OJdmah obezbedivale tople obroke i delili ih deci.
Na partijskim radnicima na terenu ostajali su brojni zadaci ukljucivanje toga naroda u rad pozadinskih organizacija i vaspitavanje u duhu ;bratlSitva i jediln:stva. Tn:lba nagla~Siti da 1.su 'OIVe iiZJbeglice na
vlastitom iskustvu osetile okrutnost ustaskih zlocinaca ~to je nalagalo
da se ovim dizbeg1icama !pOmogne rda shvaJte da nema o:snova za mrznju
prema Hrvatima odnosno Muslimanima i da treba da razlikuju ustase
od hrvatskog i muslimanskog naroda.
Julski dani 1942. godine •i sestonedeljna borba naroda Kozare na
zivot i smrt pro.tirv 11.1aj!krvavijeg neprija:telja, 'posebno se odra:zJila .i
na slobodnu teritoriju Podgrmeca. Narod Podgrmeca je znao za sva
stradanja naroda Kozare, gde su stradale desetine hiljada ljudi i zena
i 23000 dece, Hi su odvedeni u Iogore. Kozarska deca odvajana rsu po
�pravilu od roditelja i transportovana u logore. Tako je stvoren u Jastrebarskom u Jaski, kod Zagreba, poseban logor kozarske dece. Avgusta 1942. godine ovaj decji logor napala je 4. kordunaska brigada i
oslobodila decu. Veci broj ove dece rasporeden je po NOO na slobodnoj teritoriji Korduna, a oko devedesetoro dece prebaceno je u Podgrmec. Ona su prvo bila smestena u Lusci Palanki, a zatim su prebacena u Srp. Jasenicu.
,.
Povodom oslobodenja kozarske dece i njihovog dolaska na slobo.dnu teritoriju Bo:s. 'k1raj.ine, OperatJivni \Sitab za Bos. kraj1inu uputio
je posebno pismo Glavnom stabu NOV Hrvatske sa sledeCim recima:
,Beskrajna je sreca naroda cijele Krajine da su nasa braca hrvatski
partizani, svojim junackim podvigom, oslobodili nase najmlade iz fasistickog logora. To junacko djelo partizana Hrvatske, koji oslobodise
srpsku djecu u mjestu Jastrebarskom, ostace u divnoj uspomeni nasim
boroima i citavom narodu Krajine".
U decjem domu u Srp. Jasenici smesteni su decaci sa Kozare od
pet do petnaest godina. Postepeno se organizacija zivota te dece razvila u posebnu decju instituciju u kojoj su deca zivela, spavala i ucila.
Skolske prostorije pretvorene su u spavaonice, a druge za ucenje i
dnevni boravak. U sporednim zgradama postojala je ambulanta za izolaciju bolesne dece. Pored strucnih lica kojima je bilo povereno vaspitanje dece, u domu i oko doma su se nalazile aktivistkinje i odbornice
AFZ-a sa teritorije sreza Bos. Krupa. Strahote logorskog zivota i sve
sto su ova deca prezivela u toku ofanzive na Kozaru, za vreme transporta i u samom logoru, ostavile su duboke tragove na ovu decu ispijena i bleda lica, hronicne bolesti ( dizenterija, razni ekcemi i dr.)
sta:lna rriisao na gladovanje, UJzneu.niren pogled od ,stJraha, i sve druge
strahote sporo su napustale decu i time jos viSe otezavali ulogu vaspita:ca i aktivistkinja, kako bi se ova deca sto pre oporavila.
Aktivistkinje su uzele na sebe obavezu, da povremeno posecuju
decu, da se vezuju za. pojedinu decu kao majke i donose im ponude,
(voce, kolaca, sira i dr., posebno za bolesnu decu), odvodile su ih o
praznicima kucama i sl. Omladinske organizacije su sa starijim docacima posebno radile i organizovale grupu SKOJ-a, a uz pomoc zena
i vaspitaca organizovana je i pionirska organizacija. Tako su deca bila
okruzena ljubavlju svih organizacija i boraca koj'i su svracali u dom.
Uskoro su organizovani deciji domovi, slicni ovom, u Drvaru, Glamocu, Stekerovcima i Livnu, a kasnije i na siroj teritoriji oslobodene Bos.
kraj,ine. Us!lovi 1su SVIUJda !biili sli:on:i. Deca :su lbi1la (pod oikTil~em 'Sv,ih
organizacija, a posebne zadatke oko njihove ishrane, snabdevanja odecom i sl. uzimale su na sebe organizacije zena i omladine, iako su glavnu brigu o njima vodili NOO.
Druga deca koja su zivela na oslobodenoj teritoriji, po prirodi
ziva i radoznala, okruzavana ljubavlju svih boraca i odraslih, spontano
su se organizovala, okupljala u manje i vece grupe i trazila sebi zadatke medu zrudaoima organizovane IPOza:d~ne sldbodne teritorije. Deca su
bila svuda - prisustvovala su sastancima odraslih, slusala na svakom
koraku 0 potrebama ucesca svih u borbi za slobodu i protivu neprijatelja, saznavala sru •ko. je nepdljatelj j krukva zlodjela Ciini, slusala o
bratstvu i jedinstvu nm·oda. Nazivali su se pionirima, organizovali svoje
cete. u selu i zaseoku i pre nego sto je na Kongresu omladine doneta
odluka o formiranju pionirske organizacije. Ovo je i dalo inspiraciju
378
3.79
Branku Copicu da napiSe jednu od najlepsih poema o deci ,Orlovi
rano lete".
DeCije inicijative bile su mnogobrojne i veoroa raznovrsne: nosenje poruka od odbora do naselja i kuca, motrenje na kretanja nepoznatih, prikupljanje plodova i darova za ranjenike, borce, samohrane
porodice, pripremanje drva za zimu, popravljanje plotova, ciScenje seoskih puteva, uredenje skolskih dvorista i dr. Deca su se pokazala veoma
umesna ·u vrsenju takvih i slicnih zadataka. Sa velikom ozbiljnoscu
su prihvatila duznosti kurira, naucila kako da se ponasaju pred nepoznatim ljudima. Ako su se iznenada nasla pred neprijateljskim vojnicima, vesto su se izvlacila i znala da cuvaju tajnu. NiSta nije moglo
izmaCi oku ove dece. Odrasliji su decaci trazili ucesce u omladinskim
akcijama na poluoslobodenim teritorijama - presecanju telefonskih
linija, kradi oruzja i sl.
Organizacije zena i omladine prihvatale su ovu deCiju inicijat~vu,
usmeravale njihove akcije i ukljuCivale ih u opste zadatke pozadme.
Novembra 1942. godine u ,Omladinskoj borbi" Rato Dugonjic je
napisao ,Potrebno je za nase najmlade drugove otvarati skole, organizovati kulturne grupe, zabavni zivot, njihovu ljubav koju osecaju za
partizane i dalje razvijati i naCi za njih poslove koji im odgovaraju i
koji mogu da pomognu danasnju borbu". Antifasisticki front zena i
omladina uzimaju sada na sebe. jos sire obuhvatanje i organizovanje
dece. Pocelo se sa organizovanjem analfabetskih tecajeva u svakom
selu, a gde je bilo moguce i skola. U vaspitnom programu obuhvatili
su, pored obucavanja u pismenosti i program kulturno-zabavnog zivota
dece, npr. osnivanje horova, diletantskih pozoriSnih grupa koje su organizovale priredbe i sl. Svaka organizacija imala je svoje akcije, a u
programima su postavljena i takmicenja, kao sto su takmicenje u
sabiranju plodova za ranjenike, pletenje korpi i koseva, pravljenje
alatki, pomoc samohranim porodicama. UcestvujuCi u ovim i ovakvim
akcijama, deca su davala svoj dopl'inos akcijama, koje su stajale pred
organizacijama zena i omladine uvereni, da time pomazu NOB i da
ce o tome biti pisano u izvestajima, pionirskim i omladinskim novinama, citano na skupoivma itd.
Kwko se mzv,irjao INOP i skila slobodna terilto.rija rBos. lkraji111e,
tako su se razvijale i aktivnosti i organizovanost dece.
U naletima 111eprija:telja na oslobodenu teriltoriju, zene Bos. krajine uzimale su na sebe veoma odgovorne i teske zadatke vezane za
zbrrinjavanje dece. iPoselbno su rbi z<l!daoi rbild teSiki i odgovorni ikada. je
neprijatelj preduzimao sire i dugotrajnije akcije na slobodnu tentodju, kao sto je slucaj sa takozvanom cetvrtom neprijateljskom ofanzivom.
Prvi nagovestaj takvih teskih zadataka bile su kolone izbeglica
koje su dolazile na ovu slobodnu teritoriju iz Like, Banije, Korduna.
Jos pre nailaska ovih izbeglica, AFZ a i druge o:ga~1izacije i N<?~·
imali su vee zadatak da pripreme narod za sklanJaDJe pred nepnpteljskom najezdom. Radilo se pre svega oko organizovanja evakuacije
stanovniStva, a posebno dece. Majke su cesto bile nemocne, da sacuvaju
svu 1svoju decu. Osta·vljale rsu rih u domovima i s:ldoni'sti!ma, pa se ?roj
dece o kojima se organizacija morala brinuti stalno. pov.ec~v~o. NaJ~ta
rija deca iz domova rasporedivana su po borbemm Jedmicama 1 u
stabove, a manja deca su evakuisana preko Grmeca prema Bos. Pe-
�trovcu i dalje. Kakve su strahote prezivela ova deca i kakve su sve
tdkoee i:male zene na cida •je pileea rpa:Ja br.iga .za OV1U decu orpisao je
Branko Col?ic u po~natoj pesm~ ,Na petrovackoj cesti".
'
. Zene 1 omladmke su no~1le maJu decu u narucju, poneka i po
dvoJe, bolesn~ deca. su se v~z~~~ kohma a starija deca su iSla pesice
kra~. snego~e. 1 planmu, padaJUCI od umora, hrabrena i poddavana od
svop.J: p~a~IlJa, ~~ se .mo~a pozuriti i izmaci neprijatelju. Odbornici i
akt:vistk1~Je, kOJima Je ~Ilo povereno organizovanje zbegova, zajedno
s~ clanovm~a v~O<?, orgamzovali su najnuznije sto je bilo potrebno, da
b1 se ISpas~ll. ZIV?I~I orve d~ce. Mnog~ zbegove neprija~telj je iznenadno
napadao, pa s~ 1 zene, koJe su se bnnule o ovoj deci bile zrtve.
iU ~943., 1 1944. go~ni :sa ,prosi~~v~njem. ~l01bodne te~rittorije, ranije
stecena JJSlrustva u r.aidu zen~ na ~~~~1JOJ eaSitit1, prenesena su i .u druge
n~:>Vooslob?dene kraJ~ve .. Os:m deciJ~h ~<_>mova, ove organizacije su jos
VIse pods~1cale rad pwmrsk1h orgamzaCIJa na vaspitanju i obrazovanju
dece. Osmvale su se i posebne institucije, kao sto su domovi pionira
za celokupan vaspitni i kulturni zivot dece .
. . Vremenon:! kako ~'(e NOR blizio kraju i brzo sirila slobodna teritonJa Bos: kraJine, drust~ena zaj~dni~a i 1?-arod:t?a vlast primala je na
sebe sve v1se odgo~ornost1 za podizanJe naJmladih, ali je jos uvek bilo
dosta .zad.~taka kOJ1 su ostajali u iskljucivoj nadleznosti zena i njihove
orgamzaCIJe. To se posebno odnosilo na vaspitanje i socijalnu zastitu
dece.
Midhat Muradbegovic
MIRJANA MIJOJLIC
M
nogo nas dijeli od vremena kada je Mirjana zivjela i radila.
Mnogi njeni drugovi i drugarice nisu vise medu zivima. Ali
lik ove hrabre i energicne zene ostao je u trajnom sjecanju
mnogih jos zivih revolucionara, clanova i simpatizera KPJ iz predratnog perioda, boraca iz NOR-a, sa podrucja Semberije, Majevice, Trebave, Vucjaka i Posavine, koji su poznavali Mirjanu iz partijskog rada
na slobodi i' u ilegalstvu, iz policijskog zatvora i sa robije, iz narodnooslobodilackog rata.
*
**
Mirjana je rodena u Bijeljini. Od sestoro djece, koliko ih je bilo
u porodici, ona je hila najstarija. Otac Vaso, radnik u zeljeznickoj radionici u Bijeljini, ucesn~k u dktoiba:rskoj revoludj~ ·do ,,Ob2ma,ne", bio
je clan KPJ i ostao do kraja zivota vjeran idealima Oktobra i privrzen KiPJ zbog cega 'je i uhapsen okitobra 1941. i •strlijeljan 1U 1ogoru
J asenovac, februara 1942. go dine.
Ocev uticaj bio je presudan za poHticko opredjeljenje i ideolosko
formiranje kako Mirjane, tako i ostalih clanova porodice. Majka Ana
je ucesnik NOB-a od 1941. do 1945. godine. Svojim blagorodnim likom
i izuzetnom ljudskom toplotom, mnoge mlade komuniste, Mirjanine
drugove, neodoljivo je podsjecala na majku Pavia Vlasova, iz romana
Maksima Gorkog - ,Mati". Mlada sestra Sofija (Sojka) poginula je
1944. godine na Majevici. Ranjenu su je zaklali cetnici vojvode Kerovica. Mladi brat Mirko je ucesnik NOR-a od 1941. godine.
380
381
Tezak i oskudan zivot u porodici sa toliko nejake djece, ovisnih
jedino o slaboj ocevoj zaradi, obavezali su Miru da pocne rano zaradivati i pomagati porodici. Poslije zavrsene zenske strucne skole, u
kojoj je naucila krojacki zanat, Mira se, kao tekstilni, odnosno krojacki radnik, u prvim danima rane mladosti, upoznala sa surovim i necovjecnim uslovima zivota i rada, najgrubljeg izrabljivanja u predratnoj
Jugoslaviji, naroeito zenske radne snage i radnicke omladine uopste.
�Y
sesnaestoj Hi se~amnaestoj godini, pristupila je naprednom
radmckom pokretu. Prvo Je postala Clan Saveza komunisticke omladine
J~goslavije, zatim 1937. i1i 1938. clan KPJ. To je u istoriji poznat penod ka~a KPJ, l??d rukovodstvo~ Josvipa Broza Tita, jaca svoj uticaj
u redov1ma radmcke klase, omladme, zena, u gradu i na selu.
U to vrijeme u Bijeljini su formirani napredni sindikati (URSS)
k?j.i ~u imali .svoj d~m, ?ib~ioteku, Citaonicu, gdje ,su se okupljali rad111C1 1 omladma, pnrechvah kulturno-umjetnicke manifestacije sirili
naprednu literaturu i radnicku stampu.
'
?dm~h. po formimnju iURlSS-oViih :si<ndi:kaJta, :pric~ju drugovi ko~i
pozn~Jl! M1rJanu kao predratnog partijskog radnika, zapazena je radnic~ M1nana, mala, rl!mena, njezna djevojka. Upadljiva je bila njena akt1vnost, spremnost 1 odanost u izvrsavanju partijskih zadataka u o~i
vo~vorenJ:u. ;p,ar~ijrslke liinije, i~lasno:g budenja zena, razviijanju ~jihove
S;'_Jevsne n;~c1JatiVe ... Znala JC da odabere gdje i kame da prenese
nJec Part1Je.
Prvo. je usia vu medustr~kovni odbor ·sindikata, kao clan podruznice tekstllaca. Ucestvovala Je u svim vaznijim akcijama kao sto su
o~ga~izovanje }tirajka ~mjao~irh radnilka, formiranje patrola protiiV
,straJkbrehera , u orgamzovanJu sastanaka sa radnicima i pregovorima
sa poslodavcima.
. . U sindika~ima Mira je bila vrlo aktivan clan diletantske sekcije,
Jedan od orgamzatora debatnog IMuiba i kursa za ucenje es:peranta.
. . Njen. Je ~deal bil~ La Pasionarij~, sjecaju se Mire iz toga vremena
nJem .partlJSk1 drugov1. Legendarna spanska revolucionarka je takoder
govonla e~peranto, ~ to je uticalo. da ga Mira zavoli. Cak se i dopisiv~la s nelnm drugo:v1ma na esperantu. Voljela je da citira La PasionariJU na esperantu, 11Jenegovore i clanke.
u .sin~ika~nom deba.tnom klubu clanovi su uvjezbavali dr:Zanje
go~ora ?a J~Vmm skupOV1ffia. Na jednom sastanku, jedan od clanova
U~'ltao Je ~1ru, kojv~ je r.u~ovodi~a sastankom, o cemu bi on govorio.
~1r~\ mu Je predloz1la, SJeca se Jedan od ucesnika toga sastanka, da
1spn~a kako s.e napio. Mira je iskoristila priliku da ga istovremeno
uJko~~ ~bog .uz~manJa a]kohola, sto 111ije dol'ii]wvalo omladincu. Skojevac Je 1stup'1o 1 na vrlo duhovit nacin odrzao govor protiv alkoholizma
koniziraju6i svoj s!liucatj.
'
Mira je nabavljala naprednu literaturu, dijelila medu clanovima
sindikata i mnogima, sa slabijim obrazovanjem, pomagala da lakse
savladaju i bolje razumiju tekst.
.
U .pro~iren_om Mjesvnom komitetu, 1939. godine, jedina :lena u
b1rot~ vbila Je M1~a, zaduzerta za rad sa zenama, posebno sa zenskom
r~dn~ckoi? omladmom. Iz redova URSS-a organizovala je · oko 15 omla~mln koJe . su _19~1. godine postale clanovi SKOJ-a ( od SO clanova
SKOJ-a, kohko 1h Je tada ukupno bilo u Bijcljini).
Bi~a je vrlo ko:nunikativna, privlacila je svojom tihom i skromnof!l P.OJavo~. T~ pnstupacx:ost j~j je omogucila da s lakocom okuplja
u smd1kate zene IZ redova sv1h nacwnalnosti.
.
Ona je jedna o:d prvih zena komunista koja je idejno-politicki
d]elovala medu Mushmankama. Medu. njima je formirala i svoju gru-
382
383
pu, van sindikata. Okupila je ~ene awje iSU UZJima:le rP'OSaO na ,-sk" i
s njima radila. Iz zahvalnosti za istinu koju im je iznosila, voljele su
je kao rodenu sestru.
Pored istaknutih aktivista u radu sa intelektualnom omladinom,
Radojke Lakic, Olge Marasovic, Tife Lipnicanin, Nade Manojlovic, studentkinja, u povezivanju radnicke, studentske i skolske omladine, i
Mira zasluzuje posebno priznanje.
Osjecanje odgovornosti za izvrsavanje svakog partijskog zadatka
nije nikada doslo u pitanje, n:iti zatajilo kod Mirjane, ali je najviSe
sklonosti pokazala za kulturno-umjetnicki rad i u tome je bila najaktivnija. Njeno rbice bilo 'Je i:stiitl.ski na:klonjeno scenskoj :umjetnosti. Zato
se ona s velikim zarom posvetila izvodenju kulturno-umjetnickih programa, dramskih komada, horskih i solo recitacija, horskih pjesama.
Po svome talentu i odusevljenju za takve poslove, Mirjana je ostala
nezaboravna u sjecanju svojih drugova. Ona je inicijator osnivanja
dramske sekoije ,Scena" u kojoj glu:mi, pj:eva, redtuje i 1Svojim nastupanjima osvaja publiku.
Negdje pred kapitulaciju stare Jugoslavije kulturno-umjetnicko
radnicko-studentsko drustvo ,Scena" davalo je za gradane Bijeljine
priredbu u Sokolskom domu. Program je neocekivano poceo sa pjesmom ,Budi se Istok i Zapad ... " Sreski nacelnik je brzo uoCio da
najavljeni program nije identican onome kojeg je odobrio. Iz taktickih razloga -- uprkos navaljivanju gradonacelnika - plasio se da
prekine priredbu i rastjera tako veliki broj prisutnih gradana, medu
njima i vrlo uglednih, koji su srdacno aplaudirali izvodacima odlicno
pripremljenog programa. Gradonacelnik (poznat po svojim profasistickim pogledima), nezadovoljan sto munije uspjela intervencija, demonstrativno je napustio salu. Slijedio ga je samo opstinski trosarinac, a
svi ostali, cak i sreski nacelnik - pratili su program do kraja.
To je bio veliki uspjeh organizatora priredbe, u prvom redu Mirjanin uspjeh, ta!ko su ooijeni!li nJeni ·drugov!i. Ona je irza ililuhsa plalkala
o.d radosti i pobjedniako,g ushiCenja. Vlastodrsci su ostaH bez podrske
gradana, osujeceni u svojoj namjeri, da rasture priredbu napredne
omladine i radnika.
Medutim, incident u selu Popovi, gdje je 40 omladinaca iz Bijeljine pomoglo seoskoj organizaciji u izvodenju kulturno-umjetnickog programa, imao je drugaciji epilog. Na prijavu nekog od dousnika, policija je krajem 1940. godine uhapsila Mirjanu i jos osam omladinaca,
medu kojima i njenog brata Mirka, zbog pjevanja zabranjenih revolucionarnih pjesama prilikom vracanja iz sela Popovi.
Mirjana je bila zatvorena u samicu. Sreski nacelnik je poznavao
licno Mirjanu, kao i njene roditelje. Na saslusanju je pokusavao da
utice na nju.
- Tebi, Mirjana, bilo bi mjesto u ,Kolu srpskih sestara", kao
kulturnoj i naprednoj djevojci! ... nastojao je da sto viSe omalovazi
drustvo u kojem se Mirjana nalaz<ila, ali ona je odlucno reagovala, odgovarajuCi nacelniku da se ponosi svojim drugovima radnicima.
Grupa je pustena na intervenciju gradana ciju je delegaciju predvodio dr Vojislav Kecmanovic- Declo.
�Po dolasku kuCi, iz zatvora, otac Vaso cestitao je djeci prvo
,vatreno krstenje" i tom prilikom rekao:
- Ti ces, Mirjana, biti veliki komunista.
Zivot je potvrdio ocevo predvidanje. Mirjana nije iznevjerila njegovo ocekivanje.
za ucenje. U kaznioni nije hilo literature, a pogotovu napredne, kakvu
je Mirjana najvise voljela. Nasla je neki udzbenik hemije za medicinsk<i fakultet. Proradila ga je i oddala re[erat. Iznenadila je prisutne,
medu kojima i mnoge intelektualke, svojom inteligencijom, upornoscu
i predanoscu u radu na proucavanju tako suhoparne materije, koja
je hila daleko od njenog svakidasnjeg interesovanja.
*
**
Neposredno pred okupaciju, i u toku 1941, u Mirjaninoj kuCi
su clanovi Mjesnog komiteta KPJ odr:Zavali sastanke. Dolazili su tu
po vezi i clanovi Ohlasnog i Pokrajinskih komiteta KPJ: Cvijetin Mijatovic- Majo, Ugljesa Danilovic, Rato Dugonjic, Fadil Jahic - Spanac,
Bori'sa Kovacevic, >Ma!hmut Busa11Jlija i dmgi.
Okupacija, pripreme za oruiani ustanak, povlacenje u ilegalstvo
Mjesnog komiteta KPJ i najveceg dijela aktiva, te hapsenja komunista
poslije napada Njemacke na SSSR - donijeli su i Mirjani nove partijske ohaveze i zadatke. I u ovim, izuzetno teskim i komplikovanim,
uslovima, stalno izlozena krajnjem riziku, niSta je nije moglo sprijeciti da spremno izvrsi svaki zadatak. Samoprijegorna i neumorna, za
nju je partijski zadatak hio i ostao, iznad i prije svega!
Partijski rad Jl mjestu odvijao se u najvecoj konspiraciji. Mirjana je ostala u gradu kao sekretar celije, sa zadatkom da dr:Zi vezu
sa drugovima u ilegalstvu, a izvan grada sa Fadilom Spancem i drugim
clanovima mjesnog ,ruJkoiVodstva. Kretala se ,gradom noou, u ZO!IU, sa
pecom preko lica.
U oktohru 1941. godine Mirjana je uhapsena. Policija je - preko
konfidenata, doznala da se krece u zaru, da odr:Zava veze sa naoruzanim komunistima, odhjeglim u sumu. Pazarnim danom policija je pustala Miru da se slohodno krece kroz grad i iz potaje posmatrala tko
ce joj od prolaznika prici. Medutim, policijska zamka nije uspjela.
Mira je svojim dr:Zanjem davala do znanja i dala naslutiti svakom aktivisti o cemu se radi. Od nje policijski organi nisu mogli niSta doznati,
niti iznuditi hilo kakvo priznanje.
Kada je transiiJort sa 150 VrezMlih zatvorenilka (medu :k:oji:rna ii Mkjanin otac) kretao iz Bijeljine, iz zatvorenih furgona prkosno je odjekivala horhena pjesma koju je i ovoga puta vodio poznati glas Mirjane
Mijojlic. Njen glas je hrahrio nade u konacnu pohjedu nad fasizmom
i jacao vjeru u pravednu horhu koju je povela Partija na celu radnicke
klase i svih naroda Jugoslavije.
Furgon sa dvadeset zatvorenika, medu kojima je bila i Mirjana,
sproveden je u Glinu, gdje je u to vrijeme zasjedao ustaski prijeki sud,
nadlezan za sudenje komunistima, smatranim za najteze politicke krivce.
Iz te grupe Mirjana je jedina osudena na smrt, s tim da se kazna
izvrsi odmah. Medutim, sticajem okolnosti, smrtna kazna nije izvrsena.
Nairne, tih dana, u tzv. NDH slavio se sestomjesecni juhilej njenog
osnivanja. Opstim pomilovanjem, do kojeg je doslo tim povodom, Mirjani je preinacena smrtna kazna u vremensku. Prehacena je prvo u
Lepoglavu, a zatim u Staru Pozegu u specijalni zatvor za zene.
Na rohij>i, Mirjana je hila cijenjena i voljena. Djelovala je vrlo
energicno i odlucno. Voljela je nauku i knjigu i hila je talentovana
*
**
384
385
Prvih dana novembra 1943. godine slavonski partizani su za Mirjanu zamijenili zarohljene Nijemce. Jos ranije je pokusana zamjena za
Mirjanu. Partizani sa Majevice nudili su zarohljene domohranske oficire. Tada je prihvacena razmjena za sve koje su partizani trazili, izuzev
za Mirjanu, uz ohjasnjenje da je njen slucaj u nadleznosti njemacke
policije.
. Poslije izlaska iz zatvora Mirjana je stupila u slavonski Diljski
partizanski odred, odakle je prehacena u Bosnu na Vucjak ( teritoriju
hivse sreske ispostave Odzak). Tu je pocetkom 1944. godine formiran
Sreski komi.tet KPJ za IS'I'ez Modriou i OdzaJk (Vucjaik). Po:red ostalih,
clan >komiteta postala je, pro funkciji, i Mirjana ikao seikretar llOVO·
formiranog Opstinskog komiteta za Novi Grad i Duhicu, jednog od tri
ops!tinska komiteta, iko.I.iko ih je fonmirano u to vJ1ijoerne na podrucju
VucjaJka (Odzaka). To je bio ·rezultat ~ntenz~vnijeg i masovnijeg partijskog rada u ovom kraju u toku druge polovine 1943. godine, i angazovanja veceg hroja aktivista koji su dosli iz drugih ustanickih krajeva,
medu kojima je Mirjana bila vrlo zapazena.
U fehmam 1944. godine, Mirjana i ostali delegati SKOJ-a i Partije sa terena Odzaka, Vucjaka i Moclrice, krenuli su na ohlasno savjetovanje Partije i SKOJ-a, na kojem je raspravljano i o situaciji na
Vucjaku. Zhog zime i snijegom zatrpanih puteva, kolona se nije mogla
probiti do Vlasenice, gclje je oddan prvi dio savjetovanja. Zhog toga
su delegati, zajedno sa Mirjanom, prisustvovali drugom dijelu savjetovanja, koje je nastavljeno u Bijeljini. Tako se Mirjana - poslije
tdkih dana rohije - prvi put nasla u svome rodnom mjestu.
Susrela se tada i sa svojim partijskim drugovima iz ranijeg
perioda. Poslije savjetovanja Mirjana se ponovo vratila na Vucjak.
- Idem na ,zadata;k, vracam se na Vucjak - rekla je drugovirma
sa iivjesnim odusevljenjem. Oni su to primili sa prikrivenom zahrinutoscu. Znali su koliko je to tezak teren za rad! Prije svega, - kako
se odr:Zati izmedu Nijemaca, ustasa i cetnika.
Uslovi za parti'j>siki raid i razvoj narodnoos'lohodi.Jackog pokreta
na Vucjaku i u selima Posavine (oko Odzaka), hili su u ono vrijeme
teski i komplikovani. Brojni zlocini ustasa nacl Srhima u ovom kraju,
hapsenje nevinih seljaka, iseljavanje njihovih porodica, paljenje srpskih sela, pohunjenih protiv ustaskog terora i otimanje njihove imovine, s jedne, i postupci cetnika Branka Kovacevica, koji su pljackali
i uhijali nevine ljude po hrvatskim selima, s druge strane, otezavali su
napore da se oslohodilacke snage ovih sela organizuju u zajednickoj
horhi protiv okupatora i njegovih saradnika ustasa i cetnika.
25 zene BiH u NOB 1941-1945.
�Sabira Kasumovic-Agic
Pocetkom aprila 1944. godine nekollko stotina ustasa napalo je
iz viSe pravaca na Novi Grad. Tu se na izvrsavanju partijskog zadatka
nalazila ,i Mkjana sa ostalim !]JaJrtijSikirrn i politiakim rad:nioima.
Nedaleko od Odzaka Mirjana je sa jos dvojicom clanova Opstinskog komiteta KPJ, bila opkoljena na obali Save. Nanosili su osjetne
gubitke ustasama koji su sve viSe stezali obruc oko njih. Niko od
ustasa im nije mogao prici. Kada im je nestalo nmnicije, posljednjim
mecima oduzeli su sami sebi zivot.
Hrabro je poginula Mirjana Mijojlic, isHnski revolucionar, koga
su krasile sve vrline odanog borca za prava radnicke klase i za socijalizam.
KAKO SAM POSTALA AKTIVNI UCESNIK NOR-a
.
P
rije okupacije .stare Jugoslavije nalazila sam se u Tuzli i
Zivinicama. Nakon okupacije nase zemlje u Tuzli je otvo-rena UCiltelj.sika sikola [ 1941. godine ja Sam ISe upisala U
I razred. Aprila mjeseca 1942. godine primljena sam u SKOJ u pomenutoj skoli. Prije moga prijema u SKOJ slucajno sam otvorila radio
i tada sam cula Radio London kako na srpskohrvatskom jeziku govori
o borbama Narodnooslobodilacke vojske u Jugoslaviji protiv Hitlerovih snaga. Posta sam u skoli imala dobru prijateljicu MulabeCirovic
Sabiru, Ciji je brat vee bio u sumi, ja sam sve to ispricala Sabiri, a
ona me je tada napustila.U prvo vrijeme nisam znala radi cega me je Sabira napustila,
s ohzirom da nisam ni sta ;zma:la ni o lPartiji nti SKOJ-u.
Poslije nekoliko mjeseci; za vrljeme skolskog odmora, prisla mi
je Sabira i rekla da neki drugovi odlaze u sumu, i da ukoliko mogu,
istog dana do · 18 sati od kuce "donesem riesto toplog vesa, obuce i
novaca njenoj kuCi u Tuzli. Zadatak sam shvatila veoma ozbiljno, napustila sam nastavu i prvim autobusom koji je saobracao na relaciji
Turzla~Kladanj ottrs,la sam lkuoi u Zi'Vinice i •kada 'SU me roditelji upitali zasto sam dosla, rekla sam da i:ni treba novaca za kupovinu nekih
knjiga u skoli.
Iskoristila sam kratkotrajnu odsutnost majke i spakovala sam
nesto ocevog vesa i obuce (jednu kosuljU:, dvije potkosulje, dvoje duge
gace, nekoliko pari carapa i jedne duboke cipele), od oca sam dobila
i nesto novaca, kako bih ,,kupila" neke knjige i sve to do odredenog
roka predala drugarici Sabiri, a ona je to poslala dalje.
. Poslije ovoga nisam nikada vise davala Sabiri odjevnih predmeta,
ali sam povremeno davala izvjesnu sumu novca, ne znajuci da li se
radi o clanarini ili nekom drugom prilogu.
Aprila mjeseca 1942. godine nasa skola je izasla na izlet u Zivinice i to preko rijeke Oskove. Dok smo se svi skupa odmarali i provodili vrijeme u igri, priSla mi je moja drugarica Sabira i tiho mi
rekla da predemo na drugu stranu rijeke, sto smo i ucinile. Tu smo
nasle MulabeCirovic Sibu, sestru Sabirinu i jednog druga kojeg nisam
poznavala. Tada smo nas cetvoro sjeli na sljunak i neopazeno od drugih bacali kamencice u rijeku. Ovom prilikom Sabira je rekla da je
1
386
387
�mene provjeravala i da je stekla utisak da ispunjavam sve uslove za
prijem u organizaciju SKOJ-a.
Istakla je da sam ja vrijedna:, postena i da sam sve zadatke ispunila koje mi je ana postavila. Drug koji je prisustvovao tom razgovoru
odmah mi je cestitao na prijemu i rekao da i dalje budem aktivna i
budna i sve sto radim da niko ne smije da sazna. U slucaju da budem
otkrivena i da padnem u ruke neprijatelju ni po cijenu zivota ne
smijem nikoga odati. Cestitke sam primila i od drugarice Sibe, kao
i nekoliko listova izvucenih na sapirograf i povezanih u jednu svesku,
s napomenom da to procitam i da potom vratim njoj ili njenoj sestri
Sabiri.
Naslov ovog pisanog teksta glasio je: ,SKOJ U SUROVOJ SKOLI
RATA". Nakon sto sam ovo procitala i vratila Sibi, dobila sam od nje
knjigu ,KAKO SE KALIO CELIK". Ova knjiga je ostala kod mene sve
do odlaska u partizane. Kada sam se vratila, saznala sam da me je u
SKOJ primio Rifat Karic iz Tuzle.
Do .kraja aprila 1943. godine clanarinu sam placala drugarici Sibi
ili Sabiri. Te godine skola (koja je bila smjestena u Gimnaziji), bila
je na neodredeno vrijeme raspustena, a u zgradu se uselili Nijemci i
ustase. Tada mi je drugarica Sabira rekla da ce se meni u Zivinicama
jav~ti jedan drug. za vezu zv. ,Turkusa", te da cu od njega primati
dalJe zadatke. Istma, nakon nekoliko dana na ulici me susreo jedan
mladic i rekao ,Turkusa" i interesovao se gdje stanujem i da ce se,
kada bude trebalo, navratiti. Jedne veceri je dosao i rekao da mu je
poznato da rrioji imaju radio aparat i da je moj zadatak da slusam
rad~? 'Sta_nice ,~las slolbodne Jugoslavije" ,j London, da sto vise 'vijesrti
zapisem I da nJemu predam kada se on bude navracao ili kada mjesto
njega dode druga veza zv. ,Cupo".
'
Ja sam ozbiljno shvatila i ovaj zadatak, pripremala sam tekst
vijesti (koliko sam mogla da zabiljezim) i predavala njima kada bi
me posjetili. Ja sam te iste vijesti ponovo primala od njih, ali sada
u.mnoz~ne na sapirografu i imala sam zadatak da ih ubacujem radniCima p1lane preko ograde preduzeca, sto sam i Cinila. Iako sam sa tim
cLrt,J<govima saradivala, danas ne bih :zJnala ko su oni bili, ali sam pre.tpostavljala da suradnici ili ucenici u privredi Rudnika.
Sjecam se hapsenja i tjeranja u logore Jevreja, Srba i dnigih
n~:pred.nih !judi iz T~zlc. Medu njima se nalazila i jedna cijela porodicva Liska. C.o~ac, maJka i kcer~a, d<;>k je kcer Vera, koja je slucajno
do~la u Z.Iv~mce. ko~ sv?g s~nca Lrske ~<.almana izbjegla hapsenje).
Posta su JOJ roditelJI otJeram u logor, nJen stric Kalman je zamolio
!llole rodit~lje da ,Vera ostane u nasoj porodici izvjesno vrijeme, da
I. n.Ju ne b1 kod nJega pronasl.i i otjerali. Tako 'Se u kuci mojih roditelJa, pored mene i mlade sestre Saime nasla i Vera. Da se ne bi otkriIo ko je Vera i odakle je, :mi smo je nazvali Munevera, a mjes:tan1i:ma
smo kazali da nam je to rodica iz Brckog.
Da bismo Ver·u s11Jo bolje sa'kri1i, mi 1smo joj sas-iH i muslimanske
haljine ( dimije i bluzu) tako da su bile identicne nasim haljinama.
yer~ nije bila organizovana, ali sam je ja vodila kada sam iSla na izvrsenJe zada1Jka (:bacanje letaka i dr.), takode •Sam je u'ldjuoivala i u
slusanje vijesti na radiju.
Mo}?j vezli zv. ,Tulikusa" sam rpovjerila sve o Ve11i i kaza·la ko je
odakle Je, da zna sve sto ja radim i da mi u radu pomaze. Poslije
toga, negdje u julu 1943. godine veza ,Turkusa" mi je rekao da dovedem Veru ispod prozora gdje stanuje i kaaa smo dosli, on je tiho sa
prozora rekao ,Ti si Vera od danas clan SKOJ-a i nastavi da radiS
sa Sabirom".
Koncem jula 1943. godine, ja i moja drugarica Vera smo preko
veze izrazili zelju da idemo u partizane, a on nas je ubjedivao da ostanemo u Zivinicama i da smo ovdje pot•rebnije da mozemo vise doprinijeti nego odlaskom u partizane. No, i pored toga mi smo bile uporne, a Vera je jos dodala da ona zeli da osveti svoje roditelje. Taka
smo jednog dana od njega ohavijestene da ce nam se javiti stolar
Asim koji je radio u Rudniku. Nije proslo dugo vremena, a Asim nas
je susreo na ulici i pitao da li i dalje ostajemo pri svojoj zelji. Kako
smo ga uvjerile u nepromjenljivost svoje odluke, on nam je rekao da
se spremimo i 10. avgusta da dodemo u Tuzlu, a: potom poslije podne
u Bukinje gdje ce nas i on sacekati. U Bukinju smo .se nasli na dogovorenom mjestu (u sluzbenim kolima) voza, a dotle nas je doveo jedan
zeljeznicar cije ime nikada nismo ni saznale. Vozom smo stigle do
stanice Puracic, a odatle smo izasle i pjesice sino krenule za selo
Smolucu. Dok smo iSli prema Smolucoj u putu smo susreli patrolu
koja nas je odvela i predala komandi Smolucke terenske cete, gdje
smo ostale do dolaska Majevickog odreda kada je i nasa jedinica usia
u sastav ovog Odreda.
388
389
�Bosa Rodic-Mrda
ZENE SELA RASINOVACA U NOB-i
jeseca maja 1_942.godin~.os.loboden je Bo'S .. Petrovac i olkolna
..
'?ela. Sitan~1c1 sela Rasmovaca 1k~j i. su 1941. godine ieJb jeg1li
..
. .Ispred vust~skog. te_rora, sada se vracaJU na svoje gorevine i neZ~S.1Jane n~IVe. T~sko.c~v nqstaJ~. Bor~azanuz1_1i smjestaj. Oskudica u hran~ 1 radno) snv~~~· Pnhc~n ~~OJ udoviCa sa neJakom djecom, kao i borac~Ih porod~ca CIJ1 su roditelJI stari i nesposobni. Pored svih tih problema
one~ooa Je. o~luika o~ organa na::odne vlasti, da Ras·inovcani obraduj~
napustev1_1u l]etm~, koJu su napustile ustaske porodice iz Bas. Petrovca i
s~la Rasm?vaca : povukle se sa neprijateljskom vojskom. Napustena ljetma obradiVana Je za NOV.
M
Da hi .se <?~pocelo s~ radom bilo je potrebno da se formiraju odreddbe ofgam~aCIJe. S ohzirom na to da je Mjesni narodnooslobodilacki
o or. on;rur~n .koncem 1941. godine, formira se i organizacija AFZ,
omladme 1 pwmra. Istovremeno pristupilo se formiranju radne cete
(kako vsu je tada nazivali). Ceta je brojala oko 110 clanova od cega 70
pasta ~enske r~dne .sn~ge, tj. m;nla~inki i mladih zena, sto 'znaci da su
zene l;nle .~lavm noswci u obavlJanJu svih poslova. Pri sprovodenju ave
orgamzaCIJ~, g.lavnu ulog~ odigral~ sl! .clanovi SKOJ-a, koji su nastupili
sad.odred~nbiJ? I~kustvom, Jer su vee hili organizovani u susjednim selima
g Je su 1z ]egh.
Posto .i~ ra~1_1a c~t~. oskudijevala u muskoj radnoj snazi, muskarci
zene.
'
~u rasporediVam IsklJUCivo na one poslove koje nisu mogle obavlJ'ati
.odmah yo for?Iir.anju .~ad?-e cete pristupilo se okopavanju kukuruz~ I kr~J?Pira, zatim Je ushJedila kosidba livada. Vece povrsine bile su
z~SIJ~ne Zitom, a. njih ]e b~o probl~.m obraditi. Vremena i radne snage
Je malo ..Radii~ .se I .no~u, ~aroc1to po mjesecini. Po danu su radove
cesto om~tah nepnJatelJski avwni, sto je oduzimalo mnogo vremena.
Opstmskom ~dboru f~mda, koji je rukovodio ovom akcijom, poslo
.
Je' za .. :ruk.o.m, da 'liZ nelkoh~o mjesta is:lrupi dlijelove vdaJlice, koja je
mo?-timna :n~. PO?ocirr:? IDJesrbo, na .lmjoj se radHo danjru i no6u u
~~Jenama. NIJe b!? nJeda~ ~lucaj da se prilikom opsluzivanja masine,
ka un:.ora,. C: narocito u nocmi? s~jen~ma, onesvijesti po koja omladinp .
?-I cud?, SVe SU one bile lSCrpljene, premorene i slabo odjevene.
os Je JU godmu provele su van svoga doma, a cesto i bez krova nad
~Ilo
rl-:fu
390
391
glavom. Pa i pored tih poteskoca ovom prilikom ovrseno je oko 7 vagona zita za potrebe NOV. Poslije vrsidbe uslijedilo je sabiranje i susenje
sljiva i krusaka za bolnice.
Iako preokupirani poslovima, tokom cijelog ljeta, po jedan vod
ave cete (od oko 20 omladinki) odlazio je u smjenama na zetvu u sanicku dolinu. Takode ova ceta, pri samom formiranju, provela je 7 dana u
prvoj zetvi ranog jecma, koga je trebalo ugrabiti ispred neprijatelja u
Puceniku kod Bas. Krupe. Taka je ova ceta stalno hila u mobilnom
stanju. Pored pomenutih akcija ceta je ucestvovala u obradi ljetine borackih porodica, ciji su roditelji hili stari i nesposobni, i pomagali zenama sa nejakom djecom. Da bi se to sve uspjelo obaviti, pored cete
koja se stalno nalazila na radnom mjestu, radili su i drugi. Sve sto je
bilo sposobno, od pionira do najstarijih, uzelo je aktivnog ucesca u
svakodnevnom radu. Mogla se vidjeti i starica od 70 godina sa grabuljama u ruci da kupi otkose. To nije cudo u ono vrijeme, jer je tako moralo biti.
Dok su omladinke i mlade zene radile u ceti, dotle je organizacija
A:FZ-a Ill Rasinovcima preUJZela mn:oge druge ,poslove. Po po:t~rebi su poma·
ljetirrle. Tikale 1SU zavoje za ·bolnice, 1plele CM"ape, rukagale ceti u ohradi 1
vice i dzempere. Svakog jutra i veceri odlazila je gnipa zena na partizansku ekonomiju (koja je hila smjestena kod Pecanaca u Suvaji) da
muze krave i ovce. Odlazile su u Petrovac na ispomoc oko priprema
prostorija za razne skupove i sHcno. Ovakav tempo rada potrajao je sve
do IV neprijateljske ofanzive, kad je uslijedila evakuacija, a zatim danonocno dezurstvo, smjestaj izbjeglica iz Banije i Korduna itd.
Uporedo sa svakodnevnim poslovima, odvijao se i kulturno-politicki zivot. R.adili su analfabetski tecajevi, citalacke grupe, horske i diletantske sekcije. Koristio se svaki predah za ovaj rad. Skolska tabla
nosena je iz kuce u kucu po noCi pored luca, a po danu po vocnjacima,
za vrijeme odmora, da bi se naucilo po koje slovo. Uspjeha je hila: sve
omladinke i mlade zene naucile su citati i pisati. Iako ruka nenaviknuta
poslije motike i vila, pisale su za zidne novine, prepisivale i ucile uloge,
pjesme i recitacije. Ubrzo su se pocele davati i priredbe. Tokom rata
Rasinovcani su davali priredbe i u susjednim selima Suvaje, Medenog
Polja itd. 1Petrovcani su takode rado posjeCivali rasinovacke priredbe.
Poslije napornog dnevnog rada mlade Rasnovcanke hi se nasle u
petrovackom domu na igranci, usmenim novinama ili pozorisnoj predstavi, gdje su se prikazivali komadi ,Jazavac pred sudom", ,Kir Janja"
i drugi. Mnoge od njih hi po prvi put gledale pozoriSne predstave, pa
im je to bio veliki dogadaj. Vracajuci se kuci kroz zajednicku pricu,
dosle su do zakljucka, da je i tada, u Kocicevo doba, narod bio potlacen
od strane Austrougarske.
Cetvrta neprijateljska ofanziva naglo je prekinula rad Rasinovcanki. Sklanjajuci se ispred fasisticke najezde 1943. godine, Rasinovcanke
su se zajedno sa svojim porodicama ponovo nasle u zbjegovima Grmeca, Klekovace i Osjecenice pa cak i Satora. Neke od njih, koje su uspjele
preci grahovsku cestu u Resanovcima tj. preduhitriti neprijateljske tenkove, produzile su u Liku. One . su poslije kruznog putovanja, od oko
400 km. po zavijanim putevima i niskim temperaturama, ponovo dosle
u planinu Grmec. Bilo je zena koje su sa nejakom dj.~com, _roslij~ Satara, nastavile put preko Zelengore, do ravne SembenJe, gdJe su I slobodu docekale. Sudbine su bile razlicite. Dok se jedan dio porodica us-
�pio ukljuciti u duge kolone i duge marsrute, dotle se drugi clio nasao u
zbjegovima Zdralice, Kozila i Patoka. Ako je njihov put bio kraci bio
je i tragicniji, jer su neke od njih Nijemci strijeljali u pomenutim
zbjegovima. Na tom borbenom putu oko 20 mladih Rasnovcanki stupilo
je u redove, I, III, IV i VII krajiske brigade. One su ucestvovale u borbama na Neretvi, Sutjesci, Beogradu i Sremskom frontu. Postale su neustrasivi borci i rukovodioci. VeCina od njih nije itnala 20, a neke ni 18
godina, kada je rat zavrsen. Do stupanja u borbene jedinice one su se
vee uveliko celicile u radnim cetama.
U prvom naletu ofanzive, pb najvecoj zimi, primjenjujuci najrigoroznija zvjerstva, neprijatelj nije uspio uniStiti hrabri narod. Poslije
noga promijenio je taJ"k!Di>ku: poikrusao je da ga pridobije. Stoga poziva na"
rod da se v:rati .svojim lkrucama. Uspostavlja vrla:st. Vrsi p101pi:s stanoVIllis<tva, :ilzdaje privremene Iegiitimacije, ,1te dijeli" minima:lnu pomoc. K:rajem ma:rta i pocetkom aprHa 1943. Rasinovc3:1lli su sa velikom opreznoscu
koristili taktiku neprijatelja. Zene, djeca i starci vracaju se svojim kucama, kako bi uspjeli zasijati svoje njive. Mladi stanovnici, .po obicaju,
bi :se pri:k!riva:li ,i djelomi,cno horavili u selru. Ali, n:ilkog od njih neprijatelj
nije uspio pridobiti. Narod, sa postavljenim knezom, manevriSe pri popisu stanovniStva. Popisuju stare i nesposobne, udovice i zene zarobljeka, mijenjaju imena i godine starosti gdje je potrebno, izostavljaju spo~
sobne, kako bi obmanuli neprijatelja.
.
Zahvaljujuci odanosti omla:dine i naroda, te aktivnosti preostalih
clanova SKOJ-a, rad se uspjdno obavljao. Veza sa narodnooslobodilackim odborima, komitetima i komandom mjesta, stalno je postojala. Direlktirve rsu se u poltp!UillOISti .srprovodiile. Sva:ki i rnajmanji s kiuip Rasinovcanki, pri obavljanju poljskih radova, koriSten je za politicki rad. Citane
su radio vijesti, ukazivano na budnost i opreznost prema neprijatelju.
Akcije za ispomaganje u obradi ljetine borackim porodicama bile su sve
obimnije, s obzirom na to da se broj borackih porodica gotovo utrostrucio. Sakupljan je dobrovoljni prilog u hrani i odjeci. Posto je stanovnistVIo u Rashi.ovcima ibHo silromasno, vecinom sa jednom kravom, bez
hljeba i ostalih namirnica, bilo je potrebno angazovati 10 do 15 porodica
da bi se pripremio jedan sir od 3-4 kgr. za ranjenike. Cesto bi se
uputila grupa zena sa torbama punim boranije i mladog krompira i
krisom to nosila jedinicama NOV. Narodu ovog sela bilo je veliko zadovoljstvo pomagati NOV, na bilo koji nacin, sto znaci da su se slobodno rhogle sprovoditi ove akcije, bez straha da ce ih neprijatelj otkriti.
Posto su se odbornici nalaziH na slobodnoj teritoriji, clanovi SKOJ-a bi
obavljali ilegalno sve potrebne poslove u selu. Izdavali bi propusnice j
urucivali pozive za odlazak pojedinaca na slobodnu teritoriju, Urucivali
bi postu borackim porodicama. koja bi stizala iz brigada. Prikupljali bi
razna- obavjesrtenja •O neprijatelju. Hili SU i vodi,ci. 'Pirenorsrili su postu i,z
Grmeca u Osjecenicu i -obratno, preko dviju cesta kuda su se kretale
neprijateljske jedinice. Uz put bi vrsili prekid telefonske linije izmedu
Bosanskog Petrovca i neprijateljskog logora u Medenom Polju. Ispisivali
su parole na odredena mjesta. Bolje receno skojevke su bile kuriri,
odbornici, obavjestajci i diverzanti.
Ovako je iz1g1ledao irlega:lni :rad omladinki i zena u selu Rasinrovdma
za vrijeme IV neprijateljske ofanzive, 1943. godine. Neke od njih su bile
clanovi opstinskih i sreskih komiteta SKOJ-a i omladine. Sve su one
bile aktivne i pozrtvovane toliko da je tesko odvojiti omladinku od sko-
jevke i slicno. Od polovine rata postojala je i partijska organizacija, koju su saCinjavale iskljucivo zene.
Ilegalni rad u ovom selu, na slican nacin obavljan je i za vrijeme
VII neprijateljske ofanzive 1944. godine. Razlika je hila u tome sto j~
tada bilo vise iskustva u radu i povoljnija politicka situacija. Pred kraJ
rata Rasinovcani su se pored uobicajenih zadataka, nasli i na zajednickim akcijama petrovacke omladi~e: na aerodromu ~ Med~no:n .Polj.~,
pri Ciscenju snijega, na pripremi 1 utovaru grade na sumsklm zelJezmckim stanicama, kada Sf' mislilo na skoru slobodu i obnovu nase zemlje.
1
1
392
393
�Mara RajceviC
ZENE SELA SUVAJE U
NARODNO-OSLOBODILACKOM POKRETU
elo Suvaja nalaJZi se na desnoj orbaH r. Une .na sestom ik.!ilometru od Bos. Dubice prema Bosanskoj Kostajnici. Malo selo
koje je prije rata brojalo oko pedeset domacinstava. Poslije
kozarske ofanzive 1942. godine stanovniStvo se moralo iseliti u brdski clio
sela prema Vranovcu. Selo je u ratu ostalo bez brojnih odraslih muskaraca. Poginuli su kao borci partizanskih jedinica ili stradali u ustaskim i
njemackim logorima.
Najbrojniji stanovnici sela u ratu bile su zene, omladinke i djeca.
One su bile glavni nosioci svih aktivnosti i tereta koji je rat sa sobom
donio.
Medu istaknute zene ovoga sela spadala je Skara Ljuba, koja je
prije rata zavrsila gradansku skolu u Bos. Dubici. Pripadala je naprednim omladinkama i vee 1941. godine hila clan KPJ i radila na organizovanju zena i omladine za borhu, ne samo u nasem selu nego i u okolnim
selima Komlencu, Mrazovcima, Johovi i drugim. Okupljala je omladinu
i angazovala je na sakupljanju hrane, u prvo vrijeme ustanicima na polozaju na Komlencu, a kasnije partizanima u Kozari. Sva se unosila u
taj rad. Omladini je govorila o ciljevima borbe, ucila ih borbene pjesme,
radila sa njima na prikupljanju peskira i platna koji su sluzili kao zavoji u bolnicama, organizovala pletenje carapa, pulovera i rukavica partirza.nima. NaroCi!to je Of\110 bHo aktue1no u zimu 1941/42. gordine 1karda je
hila njemacka ofanziva na podrucje Kozare od Bos. Dubice prema Prijedoru. U to vrijeme u selu su se pravili bijeli mantili od platna koji su
partizanima sluzili za uspjesno maskiranje. Na tome su radile mnoge
zene u selu koje je organizovala Ljuba Skara. Sa njom su radile omladinke VuciceviC Milka i Popovic Milka, koje su vee 1942. godine bile
clanovi SKOJ-a.
U ljeto 1942. godine za vrijeme kozarske ofanzive Ljuba se nasla u
redovima boraca i na padinama Kozare jurisala na njemacke i ustaske
zlocince da bi zastitila kozarski narod koji se nasao u zbjegu u Kozari.
Rat je zavrsila kao oficir narodnooslobodilacke vojske.
Mi smo zivjeli u selu sve do ljeta 1942. godine. Kod nas je u to
vrijeme bilo i porodica iz Hrvatske Slabinje i Zivaje. Narod iz ovih sela,
koji je zivio na drugoj, lijevoj obali r. Une, u proljece 1942. godine morao se iseliti jer mu je prijetila opasnost da bude likvidiran od strane
ustasa. Pretezno su to bile zene, djeca i stariji ljudi, dok su mladi odla-
S
394
395
zili u partizanske jedinice na Kozari. U nasem selu bile su porodice Bijukovic, Siljak, te jos neke koje su bile smjestene po kucama zajedno
sa nama.
Tu smo se zaddali do odluke za odlazak u zbjeg u Kozaru. Pocetkom juna jace neprijateljske snage krenule su iz pravca Bos. Kosta}
nice na nasu oslobodenu teritoriju. Mirko Bizic, tadasnji komandant
pounjske opstine i Ljuba Skara, komunista, obavijestili su narod u selima da 'treba da se povucemo prema Vranovcu, a zatim smo krenuli u
selo Tuklicane. Tu smo se malo zaddali. Ocekivalo se da neprijatelj nece produziti preko sela prema Kozari. Ali, ipak su krenuli pa je narod
bio prisiljen da ide prema Kozari. U tome pravcu povlacile su se i partizanske jedinice koje su pruzale otpor neprijateljskim snagama, ali i~
nisu mogle povratiti niti zadrzati. Pokrenuo se sav narod iz sela. Zene 1
djeca sa najnuznijim domaCinskim potrepstinama, odjecom i sa nesto
hrane, kretali su se sa stocnim zapregama, vodeCi krupnu i tjerajuci
sitnu stoku. Niko nije ocekivao da ce se duze zaddati, niti pomisljao na
tragediju koja ce ih zadesiti. Svako je vjerovao da ce partizani odbiti i
uhiStiti neprijatelja, te da ce se uskoro opet povratiti svojim kucama.
Stigli smo u Kozaru i razmjestili se po njenim uvalama i blagim
ravnicama. Kozara je hila sva u zelenilu. Narod sela Suvaje nije bio sav
na jednom mjestu. Moja i jos neke porodice iz sela bile su na mjestu
Palez. Tu je hila i porodica Milke Vucicevic, vrijedne omladinke i skojevke. I ovdje je bio organizovan zivot. Odbornici su se brinuli o narodu svoga sela. Svaka porodica je imala bajtu, kolibu, u kojoj je provodila teske dane kozarskog zbjega. Neprijateljska avijacija nadlijetala je
nad ovim zbjegovima. Bacane su bombe i tukli su iz mitraljeza. Majke
su se nadnosile nad kolijevke svoje djece ili stezale djecu u narucju
nadajuCi se da ce na ovaj naCin da zastite svoje djete od rasutih gelera
avionskih bombi.
Prvi dani hili su podnosljivi. Ali sto smo se viSe zadrzavali bez izgleda na povratak kucama, bilo je sve teze. Hrane je bilo nestalo. Stariji su pretezno gladovali samo da bi se sacuvalo borcima na polozajima
i maloj djeci. No, i tu se vrsilo sakupljanje hrane za borce. Dijelilo se
sto se imalo. Svako je znao da treba nahraniti borce na polozajima,
jer je od njih zavisila nasa dalja sudbina.
Svi sposobni muskarci otiSli su na polozaje. Jedni su juriSali na
neprijatelja, kako bi Cim prije dosli do puske, a drugi su nosili ranjene
i poginule borce sa polozaja. Na tome je najviSe hila angazovana omladina i mlade zene. Sve je bilo okrenuto prema obroncima Kozare, prerna polozajima. Mi, zene i djevojke, sakupljale smo mlijeko u Sirokoj
Luci, a zatim se penjale uzbrdicom prema Vitlovskoj gdje se nalazila
partizanska bolnica. Pre dale bismo to i opet se vracale da ·bismo prihvatile neki od zadataka, a oni su hili svakodnevni, danonocni.
Suvise je bio dug :i naporan taj mjesec dana proveden u kozarskom zbjegu. Najtezi je bio za majke sa sitnom djecom. Rajcevic ~ata
je imarla petoro ma'le djece. Naj!S>ta,rije je imalo dvanaest~trrirnaest godlilJ.a.
Bil:lic Anda, imala je cetvoro male djeoe, a naj,starrije je imalo develt
godina. Bizic Milja ima:la je o:smoro djece od kojih je rpetoro ibirlo jos
nedoraslo. Provela je sa njima sve vrijeme u zbjegu, zatim hila zarobljena i internirana u Hrvatsku i otuda se zajedno sa djecom povratila
pod kraj 1942. godine.
�Bizic Zo:ra sa svoje cetvaro djece taifuode je bHa u zlbjegu, do!k joj
je muz bio u partizanima. I ana Je kao i. li1:13-oge .drug~. sacuvala djecu
u zbjegu, pronijela ih kroz logor 1. za:?bljems!vo ~ do:ujela ~Jl2~t u se!o
poslije povratka iz ustaskog zarobljemstva. Tezak Je bw ratm z1vot ov1h
majki sa malom djecom koju je trebalo sacuvati od ustaskih kama, od
neprijateljskih aviona, od mitraljeskih i minobacackih ta!ladi.
Masa zena i djece poslije zarobljavanja na .Kazan nasla se na
otvorenoj poljani kod Cerovljana .. Od~~eta im je i. ~to~a. ,ViSe n~ma)u
nista od hrane. Djeca su plakala 1 traz1la hrane. N1Je Je b1lo. Na1lazlle
su ustase i oduzimale nekim majkama djecu iz narucja. Odvajali su i
mlade zene i djevojke i otprema'li ·ih na prisilni rad u Njemac'ku. Medu
njima se nasla i Milka VuCicevic, istaknuta omladinka i komunista iz
nasega sela.
Poslije nekoliko dana i nas su potovarili u vagone i pokrenuli.
Ubrzo smo se nasli u Grubisnom Polju odakle su nas otpremili na sela,
na rad. Ali, za rad su uzimane mlade zene i djevojke, dok se rijetko ko
prihvatao zena sa malom djecom. Njima je bilo najteze. Majke. s~ bile
prisiljene da daju djecu pojedinim porodicama, da se razdvapJU od
njih i sl.
SluzeCi kod pojedinih porodica kao besplat:r:a radna snaga, .i.er
smo radili samo za hranu, ostali smo oko dva mJeseca u slavonsk1m
selima. Jednoga dana dosla je po nas Popovic Vaja, koja je .zivjela u
Zivaji, a prije ofanzive bila je izbjegla u Johovu kod porod1ce Kasabasic. Posle smo sa njom moja majka, sestra Vaja i ja. Nastanile smo
se kod tetke u Zivaji. Tu u Zivaji bila je i Popovic Danica, ~oja je
takode, prije kozarske ofanzive, bila kod nas. Sada nam se odjednom
pojavila i prosto receno vukla zelja da se vratimo u nase selo. Trebalo
je preci preko Une, a posto smo odrasle u bliz.i:t?-i nJen~ desne o.bale,
poznavale smo mjesto gdje se Una mogla pregaz1t1. B1la Je pozna Jesen
1942. godine kada smo presle Unu i stigle u nase selo Suvaju.
Poslije pet mjeseci vratili smo se u selo. Nasle smo vee neke porodice koje su bile prije nas dosle kucama. Stigla je bila Bizic Anda sa
djecom, Biga Anda sa svoje dvoje djece, snahom i njeni~ ~jetetom:
Vucicevic Draginja sa djecom, te jos neke. Poslije toga pnst1zale su 1
ostale prezivjele zene i djeca. Muskarci koji su bili zarobljeni i otjerani
u logore nisu se vratili.
Selo je bilo obraslo u korov. Putevima se vise nije moglo prolaziti. Neprijateljski vojnici nalazili su se u jednoj kuCi nedaleko vo.~ r.
Une. Bila je to zandarmerijska ~tanica ili kako. Se tadav.z':ala ~ruzmc~a
postaja. Zadrtala se tu do pod J~sen 1942. godme. PreziVJele zene koJe
su se povratile u selo nisu sa njima dolazile u vezu. Svako je izbjegavao
susret sa neprijateljskim vojnicima.
Tek sto nas se iskupilo desetak-petnaest zena i omladinki u selo
je stigao i Nenad Jeric, jedan od prezivjelih boraca iz nasega sel<1;. Ispr1cao nam je o mnogim prezivjelitm ho;roima koji se .nalaze u Kazan, zatim nam je govorio da ce se opet poceti sa radom za pokr~t: dace se formirati organizacije i sl. U to vrijeme jos se moglo odlaz1t1 u Bos. Dubicu radi nabavke soli, gasa i drugih artikala. Zene su otuda pocele da
donose vijesti o neprijatelju, zatim sanitetski mate~ijal sto su ?o~ijale
od nasih saradnika iz Bos. Dubice. I ja sam odlazrla kod nek1h zena,
iako tada nisam znala kako su se prezivale. Nenad J eric mi je rekao
u koju kucu treba da se navratim dajuCi mi krace pisamce da ga pre-
396
397
dam zeni, a ona ce mi dati neke• stvari koje treba da donesem. Kuca
u koju sam dolazila bila je negdje gdje se sada nalazi bife ,Lovacki
rag". I tada je bila gostiona. Sjecam se da je trebalo proCi kroz gostionu i javiti se jednoj zeni koja je tu radila. Cim sam se pojavila ona
me je primila, uvela unutra, predala mi neke stvari zajedno sa pismom
koje sam stavila u pletenice koje sam tada nosila. Neprijateljska straza
bila je iza stocne pijace kod Mirica, ali nisu vrsili pretres tako da se
moglo ptenositi stvari. I Anda Bizic iz Suvaje je odlazila po odredenim
zadacima u Bas. Dubicu, a znala je i gaziti r. Unu i sa hrvatske strane
dolaziti u grad, cak i 1943. godine kada je sa nase strane bila prekinuta
svaka veza sa gradom.
Do pod kraj 1942. godine u selo su se povratile sve prezivjele
porodice, zene i djeca, koje su se nalazile u selima Hrvatske. Neke porodice stradale su u GrubiSnom Polju, a to su bile one koje su se
nalazile u oblitnjim selima. Tamo je stradala od ustasa Draginja Popovic sa svojim snahama Marom i Rosom, a ·svaka od njih imala je po
dvoje male djece. Ubijena je i Radic Anda, zena Milanova, sa djecom.
T'akode je u GrubiSnom Polju ubijena Bizic Marija, majka Mirkova, sa
snahom Miljom i njenim djetetom. Tu je stradala i Bizic Stojka.
Pocetkom decembra 1942. godine u selu je formirana skojevska
organizacija. Bilo je to u stvari obnavljanje rada skojevske organizacije
koja je djelovala i prije kozarske ofanzive. U prvo vrijeme skojevski
aktiv u Suvaji saCinjavale su samo omladinke. Bile su to: Rajcevic Vaja,
sekretar, a clanovi: Vlajnic Zora, radom iz Josika kod Bas. Dubice,
zatim Rajcevic Mara, Slijepcevic Danica, Slijepcevic Milja, Slijepcevic
Bosiljka i Slijepcevic Rosa. Kasnije, VuCicevic Ana je bila komandir
omladinske radne cete i isticala se kao veoma aktivna u svim akcijama
koje je ova radna ceta obavljala. Bila je fizicki jaka i zdrava i sa bezgranicnim poletom u radu.
Uskoro je uslijedilo formiranje organizacije AFZ-a u selu. Koliko
se sjecam na tome zadatku radio je Dragoja Korac iz Celebinaca. Vjerovatno da je ovaj zadatak obavlj:-;o po partijskoj liniji ispred Opstinskog ili Sreskog komiteta KPJ. On je pocetkom 1943. godine okupljao
zene na sastanak, razgovarao sa njima, davao im neki materijal da Citaju. Medu istaknutim zenama koje su se medu prvim angazovale u radu
bile su: Radosava, Persa i Milica Biga, Ljuba Jeric, a i jos neke cija sam
imena na zalost zaboravila. U prvo vrijeme predsjednica odbora AFZ-a
bila je Radosava Biga, kasnije clan KPJ i predsjednik Opstinskog odbora AFZ-a na pounjskoj opstini. Nakon odlaska Radosave na drugu duznost, duznost predsjednice odbora AFZ-a u selu preuzela je Persa Biga,
koja je veoma aktivno radila za svo vrijeme rata. Sekretar odbora AFZ-a
bila je Milica Biga koja je takode ovu duznost uspjesno obavljala u toku
rata sve do oslobodenja.
Milica Biga, koja je prije rata zavrsila cetvrti razred osnovne skole,
vodila je u toku rata analfabetski tecaj i radila na opismenjavanju zena
i omladinki. Mnoge su taka naucile citati i pisati. Prije rata nisu imale
uslova da se skoluju. Skala je bila udaljena sest i vise kilometara od
sela - u Johovi i Bos. Dubici, a rijetko su tada zenska djeca pohadala
skolu. Otuda je prvi zadatak skojevske, omladinske i organizacije AF:Z-a
bio da se opismene sve mlade zene i omladinke. Smatralo se to obavezom kao i svaki drugi zadatak koji se postavljao pred zene i omladinu.
�Prilikom izbora seoskog narodnooslobodilackog odbora u selu za
odbornika je izabrana omladinka i skojevka Slijepcevic Rosa. Pocetkom
1943. godine u selu je formirana omladinska radna ceta. To je u
stvari bila zenska radna ceta jer su u njoj bile uglavnom omladinke i
mlade zene. To je bila glavna radna snaga koja je ohavljala sve poslove
u selu. Narodnooslohodilacki odhori planirali su iii dohijali odredene
zadatke koje je trehalo da ohavi radna ceta. Radilo se u selu, zatim na
podrucju opstine i sreza. Bilo je veoma uspjelih radnih akcija.
Medu prve akcije omladinskih radnih ceta sa podrucja pounjske
opstine, gdje je ucestvovala i radna ceta iz Suvaje, hila je akcija na rusenju mostova i telegrafsko-telefonskih stuhova na relaciji Bos. Duhica
-Komlenac-Suvaja-Johovo i dalje prema Bos. Kostajnici. Izveli smo
to jedne noCi u proljece 1943. godine. Zajedno sa omladinom iz susjednog sela Komlenca zapalili smo drveni most na Mljecartici cetiri kilometra udaljen od neprijateljskog uporiSta Bos. Duhica. Poslije smo nastavili da sijecemo handere i kidamo telefonsku liniju. Sjecam se da
smo poslije uspjesno izvrsene ove akcije pohvalili Grahovca Dusana i
RajceviCa ~Peru, koji su jos hili pioniri, ali su se istakli kod sjecenja
stuhova i kidanja :lice. Inace, oni su nam u to vrijeme hili jedini odrasliji muskarci, iako ni oni nisu imali ni petnaest godina.
Jedan od vrlo vaznih zadataka bio je da se sacuva prezivljeli narod. To je bilo utoliko teze sto je nase selo bilo pored r. Une odakle se
uvijek moglo ocekivati da prede neprijateljska vojska. Zhog toga je donesena odluka da se organizuje civilna zenska straza. Bila su dva mjesta
gdje je trehalo postaviti ovu strazu. Jedno je bilo na Komlencu, a od
Komlenca uzvodno cestom prema J ohovi, na udaljenosti od oko 5 kilometara, organizovano je patroliranje. Odredivane su zene i omladinke
koje su odlazile na straze i u patrolu. Trajalo je to danonocno sa smjenama u odredeno vrijeme. To je veoma dohro funkcionisalo tako da nas
neprijaJtelj nije rus:pio da iemenaJdi. SvaJki pu~t smo 111aradu hJagoVlremooo
javljali o nailasku neprijateljske vojske taka da se mogao skloniti. Narod je imao i svoja rskloniSta, rt:tz.v . .zemrmice, u rkoja se 'Siklan'jao. Narodnooslohodilacki odhor stalno se brirtuo da narod ne padne neprijatelju
u ruke. ViSe se nije smjelo dozvoliti da neko ne bude ohavijesten. Postojao je izgraden sistem ohavjestavanja. Svako je znao u kame pravcu
treha da se povlaci kada neprijatelj naide. Narod je imao iskustva i
nije dozvoljavao da padne neprijatelju u ruke, jer je to znacilo samo
smrt. Kasnije u 1943, i do oslobodenja neprijateljska vojska, uglavnom
ustase, uhijali su svakoga koga su uspjeli da uhvate. Nije hilo zarobljavanja. Svi smo hili osudeni na smrt.
Kao i u ostalim selima hosansko-duhickog sreza i ovdje su radne
cete, sastavljene od omladinki i mladih zena, radile i najteze poslove.
Nasa radna ceta brojala je oko pedeset clanova. Kao sto je poznato u
selu nije bilo muskaraca. Isto tako nismo imali ni stocnih zaprega. Sve
se moralo ohavljati rucno, cak i oni poslovi koji su smatrani da su i za
stoku teski. ,zadatak nam je hio da sto vise zasijemo psenice, kukuruza,
povrca, jer je trehalo -ishraniti i narod i pomoci narodnooslohodilackoj
vojsci u ishrani. To smo mogli samo rucnim kopanjem zemlje, jer nismo
imali stocnih zaprega sa kojima hismo mogli orati i brnati {drljati).
Omladinska radna ceta ucestvovala je u viSe radnih akcija sto ih
je lizVIodHa omlaJd~nska radi11a hrigada ,Zoja Koe;modarnjans:kaja". Najpoznatija je hila akcija na zetvi psenice u duhickoj ravni ljeta 1943.
1
godine. To je od sela Suvaje udaljeno oko t.rJde~etak .k~lom~tara. ~~t~
takva akcija na berhi kukuruza, takode u ~ub1c~?J ravmci, uv Je~en k ku:
godine uspje5no je izvedena. Poznate ~u 1 akciJe na. pren?senJU . ~ _
ruza i drugih namirnica sa Vranovca, IZ Meduvoda,. IZ VOJ~kove I or
njih Podgradaca prema r. Sani na bosansko-novski srez 1h preko Kozare do Kozarca i Prijedora.
. k . d
Posebna briga je bila za bolesn~ i ranjene b<;>.rce. Omladm e. 1 u . ate zene prikupljale su voce i povrce, zatim mhje~o. ~oz~ata Je b~a
pionirska organizacija u selu. Sa njom je ru~ovod1la .PI.omrka Groz a
Biga zajedno sa pionirom Dusanom Bigom. Om su uspJeh ?a saberu vece kolicine sumskih jagoda i voca i da t? odnesu u bolmcu u Kozaru
udaljenu od nasega sela preko dvade.set vkilo~et~ra.
..
Mjestani sela Suvaje, a to su bile zene I dJeca, rad1.h su sve kod~k
tivno. Niko nije smio ostati nezhrinut ..Blo. se od porodice do soro ICe
i svakome pruzana pomoc koja mu _Je b1l~ ne~I??odn~. P~e !l?st s~
imale rstarije i izmermogle zene, a naJrOCitO ma}ke CIJI ISU SirniQIVI hih OOifCI
ili su poginu1i kao hmdi.
.
· l'h d 'f
,
U 1943. i 1944. godini u selu je hilo mnogo oholJe .I ~. ti usa.
Malo je bilo onih koji nisu preholjeli ovu tesku ho~~st. Om ~?JI ~u p~e:
boljeli sluzili su one koje je zahvatila ova bo~est. LIJ~koya mJ~hbilo mt~
bilo sta sto hi pomoglo oholjelim. Jedina im J': J?OmOC ~Ilakda I se pazi
i doda voda jedino sredstvo bez koga bolesmciV pod viso. OJ? tem:yer~
turom nisu {u0 gli. To je bio i jedini lijek.
tes~og oholJenJa UJ?r o Je
viSe lica, medu kojima i moja sestra, Rajcevic VaJa, sekretar skoJevskog
aktiva i clan KPJ.
·
d ·
Tako su radile i borile se zene i omladinke sela .~s~v~Je na za abima narodnooslobodilacke borhe, borhe za bratstvo I Jedmstvo, bor e
za slobodu.
O?,
398
399
�Bora Batoz-Mijic
NEKOLIKO LIKOVA SA POTKOZARJA
K
omunisticka partija pozivajuCi narod na ustariak obratila se
i zenama vjerujuCi u njihove snage i njihovu sposobnost. U
svena·rodnoj Ois,labodilaokoj borbi ~ene su Sltoji·aki podno~ile i
podnijele sve muke i stradanja.
Ovo ce najbolje potvrditi primjeri, na koje cu ukratko ukazati, o
zvjerstvima ustasa. Kada je Marta Vrnic dosla sa djecom pred crkvu
15. januara 1942. godine, kao i mnoge druge zene, nije ni slutila da ce
biti svi pobijeni. Nevina krv je prolivena. Martu su naslonili na plot
pored erkve, a obadvije dojke su joj bile prorezane i kroz njih provucene rucice njene djeee pa zavezane zicom. Malo dalje ubijena je Desa
Loncar, a njen sinciC nabijen na kolae. U hrpi leseva ostale su zive Blagojevic zvana Adzic Mara i Kavedzija Anka sa svojom malom kcerkom
Radojkom, iako su bile izranjavljene. U istoj erkvi zaklana je majka
nase partizanke Nede Dracine, Savka Dracina, pa mrtva metnuta na oltar erkve. Sarno na ovom mjestu pobijeno je 115 zena i djeee.
Mira Cikota rodila se i stasala, mladost provodila i borbenom snagom se napajala na obalama Une u Bosanskoj Dubici. Za vrijeme velike tkoczarske obnzive ju:na-jula 1942. godine na ledima je pronijela svoju
malu Ljilju. Kad je onaka prokisla i gladna naiSla iz Kozare kroz selo
Vojskovu, bile su joj noge ranjave i prokrvarile od napora, ali ni tada
nije Ljilju pustala sa led:a. U prolazu me je upitala: ,Boro, molim te,
ako imas samo parce hljeba za Ljilju, za sebe ne trazim niSta". OtiSla
je dalje prema selu Pucarima ova skromna zena i majka, ova zena sekretar mjesnog komiteta Partije u Prijedoru i tamo je zarobljena zajedno sa svojom malom Ljiljom. Osudena je od ustaskog suda u Banjaluci
na smrt vjesanjem i tada piSe svoje posljednje pismo majci Danici i
svome jedinom djetetu koje je putem veze izvuceno iz prijedorskog zatvora i prebaceno baki Danici Pralici u Beograd. Izmedu ostalog u pismu
pise i ovo: ,Htjela bih vam reCi svima da se ne zalostite. Dok je covjek
na slobodi ovakav polozaj mu izgleda strasan, ali nije. Uzivila sam se
u ovo stanje, a pomisao da je ovako zavrsilo hiljade i hiljade ljudi ublazuje moju bol i zalost za zivotom. Cula sam da je moja draga Ljilja kod
vas, to mi je toliko olaksalo ovo stanje. Mirna sam, jer mi je ona hila
jedina briga, strahovala sam da ce ana ostati daleko od vas. Obecala
~a~ joj zadnjih dana, dok smo bile zajedno u Prijedoru, da ce otici svoJOJ baki, pa sam zadovoljna da je tako i ispalo. Sunee moje malo, mno-
400
401
go je prepatila posljednjih dana lutajuCi i bjezeCi sa mnom. Nadam se
da ce se uskoro oporaviti i biti dobra djev?jcica".
. .
Nela BojaniC hila je Slovenka, ucitelj1ca u selu Lomovit?J· Od prvih dana na partizanskoj vezi - partizanski kurir. l!hvacena.Je. u .ofanzivi 1942. godine sa svojom. ~alom k~er~icom B:an.~Ieom, koJa Je nx:alc.:
nesto oko 4 godine. ObadVIJe su stnjelJar::e. NaJynJev Nela, .~ ?nda.. Je 1
Brankica pala pokosena. Kada s~ .zapitah ustasev zasto ubiJaJU diJete,
jedan je odgovorio bahato: ,Da JOJ ne ostane ruzna uspomena na nas
kako smo joj ubili majku".
. . v•
..
.
Branka Dojcinovic iz Podgradaca rad1la Je e~tavc: vnJeme u pozadini, a njen muz Stojan je od prvih dana u pa:t1z~mma. ·~ad su ~ V.I
ofanzivi naiSli i Cerkezi preko Kozare, Brar::~a )e. b1la ~~wacena s.::.Jedinirn djetetom koje je nosila na ruk~;na. S~nJelJah su di]ete .u maJemo~
n~rucju koje je imalo nesto oko dviJe godme, a ~rm;:tku ~anJen~ ostav1h
da zivi. I poslije ovih teski~ momen~ta Br~nk.a )e 1 ?alJe radrl~, .samo
je hila tiSa jer je sree maJke krvanlo za Jedmim d]etetom, ah Je zadatke izvrsavala.
. Staka Stefanovic je sa svojim muzem Dusanom, obadvoje vee u
poodmaklim godinama, izbjegla iz ~rijedora ,u slobodnc.: sela Kozare,
a njihova troje djece Mica, Zdravka 1 Joeo vee su .od prv1h, dc.:na u partizanima. Srela sam se s .njima na Madnjaku, kad Je ~ve v~e b1lo spremno za pokret i proboj za Grmec. Na rastan.ku Sta~a 1 pusan. su me P?ljubili, govoreCi .da je ·1lo umjes.to nji~ove djece, a ~ >moJe maJik<;, za ikoJU
niSta nisam znala. Rekose mi, ako 1m sretnem dJecu u Gr:n::eeu da 1h
pozdravim i kazem da. s;r stari .zivi. M~ SI_UO otiS.li vna yroboJ, a St~ka,
Dusan Zora Sinik sa JOS nekohko ranJemka smJestem su u zemumeu.
Neprijatelj ih je otkrio i sve pobio.
., .
v·,
.
Ko se ad nas Kozarcanki ne sjeca An de ~adakov1e. 1z Bo~1ea:. uvijek vesele, krepke i jako vrijedne ~tarice. Mno~1ma n~m Je za~JenJ.IVala
majku. Kako je znala toplo da doceka borea 1 ustup1. m~ SVOJe mJeS~o,
a sama da se smota kraj vruce peCi da jos malo pndnJe~a. !J prv1m
akcijama na ·Podgradcima poginu~ joj je ~in Sl~vk~. Jedan Je bw u ropstvu u Njemackoj, Stevo kod kuce, a naJmladi ~hJa u. nasem IV ~dar
nom bataljonu V kozarske udarne brigade. Kc:d )~ pogn~uo n~r~dm ~e
roj Ralde Kondic, .stigola joe vijes1t do Ande da JOJ Je pogmuo. 1 iSilll lil;;Ja.
PlacuCi tAnda mi je rekla: ,Moja Boro, pa mene. sr~e boh .za IDOJlill
Ilijom, jer sam mu majka, ali m~ je zalije Rade .Jer )e on. bw komandant brigade a moj Ilija samo nJegov horae. JoJ, JOJ, kohko m1 Izgubismo u Radi.
.
Rifka Kabiljo, student ·iz Prijedora uh:racena .i.e u Ko~~ri. :i ~otje
rana u zatvor u .Bosansku Dubicu. Kad su Je poveh na stn]elJanJe na
Urije, i postavili pitanje zasto se ceslja i obla.Ci,, pa vaJj~a. zna ~ud~ od1azi, Rifka je odgovorila: ,Pa mene su odgaJah, nauerl1 1 vasp1tah, da
budern covjek".
Bahra Seric, Zehra Bejtovic, sestre Viki~~ . i An~elka O.rn~k, ~o
viljka-Kova Mataruga, Maida Pezic, Murisa Jahtc 1 drug1 ~odoljubt, obJe~
seni su u Bosanskoj Dubici mjeseca septembra. 19~4. godme sam?. da b1
neprijatelj iskalio svoj bijes sto nas~I_U nepob]ed1vom narodu niJe rnagao nista. Njihovim vjesanjem rad mJe pres!ao.
•v .
.
Duja Aleksic iz Gornjeg Jelovea omladmka, otlsla Je u part1zane.
Stalno je zeljela da se sastane sa bratom Dragoljubom .k.oji je ?io u !~
bataljonu V kozarske brigade. Njih dvoje smo od milJa zvah Dad1 I
26 :2:ene BiH u NOB 1941-1945.
�Beba. Duji se ispunila zelja i dosla je u V brigadu. Pri oslobodenju
Beograda u selu Zarkovu poginuo je Dadi kao najmladi kapetan u brigadi. Duja je posla da vidi zasto je brat zaostao jer ne cuje njegovu
komandu, nema ga u jurisu. Nasla ga je mrtvog. Tada mina pogodi
Duju i pomijesa se krv brata i sestre sa Kozare. Danas leze u zajednickoj grohnici na grolblju orslohodilaca Beograda.
Ovdje treba pomenuti i prvu predsjednicu Ohuznog odbora AFZ-a
za Kozaru, nraginuj Curgruz, 1seljam!lm ·i,z sela Pocltbrdana. laiko je hila slaba i stara, a tuga je ophrvala jer su se nedace rata srucile na nju, jer
je bila izgubila sina i kcer, bila je vrlo aktivna. Poslije toga je i sama
umrla. Sahranjena je na seoskom groblju u Podbrdanima.
Skromna seoska djevojka, Anda Siljegovic, iz Miljakovaca sanjala
je o udaji ·i vrijedno spremala darove. Ostali su djevojacki snovi i sve
pripremljeno za udaju, a ona je krenula u cetu sa puskom u ruci jer su
joj braca Milos i Gojko vee bili u Kozari od prvih ustanickih dana. Junacki je podnosila Anda sve ratne teskoce i ostavila svoj mladi zivot
negdje oko planine Borje u Bosni u tdkim ratnim okrsajima.
Soja Mrksic bila je jedina kcerka ucitelja Alekse u Miljakovcima.
Radila je u istom aktivu SKOJ-a sa Andom Siljegovic i otiSla je u partizane. Uhvacena je u Kozari i dovedena u zatvor u Bosansku Dubicu.
Strijeljana je na Urijama, u Bosanskoj Dubici, i lezi u zajednickom groblju ·sa 1.600 partiizana i ·DOidoljulba sa Ko:zare.
Sestre Sida i Julija Havic, Vidojka Vukovic, sestre Stefica i Fina
Podgorelac, Dragojla Batoz, Radmila Radovanovic, Staka Krneta sestre
D.anica i Ana Durendic i drugi rodoljubi odvedeni su jedne noci 'kad su
b1le racije u Prijedoru i nitko se od njih nije vratio. Ostavili su svoje
mlade zivote u logorima smrti. Bile su vrlo aktivni saradnici NOP-a.
v•
Kata Vizir dosla je sa nasom prekookeanskom brigadom i ukljuCila se u 28. srpsku diviziju kod oslobodenja Beograda i krenula u dalje
rat~e okrs~je. Pog~nula je za oslobodenje Bos. Dubice 26. aprila 1944.
go~me: Leziv?- partlzansko~ .groblju n:: Kru~~ovcu. Njena majka Smilja
dosla Je da z1v1 u Bos. Dub1CI da bude sto bhze grobu svog jedinog djeteta. ISla je Smilja na sve omladinske akcije i vracala se cesto kao udarnik.
q?vorila je da ide sa omladinom umjesto njene Kate. Kad je Katino
tlJelo prene~en? sa groblja na Urijama, Smilja je molila da se prazna
grobmca koJa Je uredena ostavi za nju. Kako je hila oboljela i smjestena ?- dom staraca u O~ijeku bjezala je nekoliko puta i kretala se preko
polJa da dode ~o .Katmog groba. Jer, mnogi se sjecaiu starice Smilie
kak_o svake ned1~lJ~ kre~e od Dubice ~a buketom poljskog cvijeca ili
umJetno napravlJemh ruza na grob Kat1. Savez boraca joj je obecao da
ce je, ako umre u Osijeku, prenijeti i sahraniti u Bos. Dubici. Kada je
Smilja umrla njena zelja je ispunjena.
..'Zarob~iene su sa. ostalim narodom u velikoj kozarskoj ofanzivi i
poshJe ..dug1h. ?ana ne1zvi~s_no~ti po logorima i zbjegovima dospje]e u
SlavoniJu: dviJe sestre, MilJa 1 Rosa Zlokapa, iz Slabinje. One nisu zaboravile svoju Kozaru, nisu za:boravile partizane i cim im se ukazala pri!ika otiSle su u slavonske partizanske jedinice. Poginule su tako reci u
1stom da~u daleko od svoie Kozare u iurisima na ravnoj Slavoniii.
.
Manca Farago-Trninic hila je udata za Duku Trninica iz Hrv. Du~Ice. Ob.advoi~ ~u hili u partizanim~. Marica ie hila boln:icarka u partlzanskoJ bolmc1 u Kozarcu, a kad Je ova evakuisana u selo Vojskovu
zaselak Capnjak, dosla je i Marica tamo. Zarobljena je u velikoj kozar~
402
403
skoj ofanzivi i kao Hrvatica mucena i zlostavljana, te strijeljana na
groblju Urije u Bos. Dubici. Njenog sina Vladu othranila je njena sestra
Stefica, koja zivi u Banjaluci.
Narodni heroj, Lepa Radic, iz sela Bistrice kod Bos. GradiSke objesena je u IV ofanzivi u Bos. Krupi jer nije nikoga htjela da oda. Kao
horae Kozarskog odreda 1942. godine prebacila se sa Kozare u Podgrmec, postala je clan opstinskog komiteta partije za Srednji Dubovik. U
I·V ne;prijateljskoj ofanzi:vi lborila se do posljednj~ metlka, a nnda je
savladana i vezana. Dotjerana je u Bos. Krupu, gdje je izdvojena, jer je
trazila da se narod ne zlostavlja. Objdena je pred nekoliko hiljada zena i djece sa poklikom: ,Zivjela komunisticka partija i partizani! ·Bori
se narode za svoju slobodu i ne daj se zlikovcima u ruke; mene neka
ubiju, imace tko da me osveti".
Mala Coja iz Grbavaca, tako smo joj tepali, radila je u omladinskoj organizaciji zajedno sa svojom sestrom. Krenulo je njih 13 pod crvenom zastavom da odnesu hranu na polozaj. Susreo ih je neprijatelj.
Coja nije dala crvene zastave iz ruku i doviknula im: ,Ruke su vam uprljane nevinom krvlju naseg naroda, niste dostojni da dirnete zastavu".
Obavila je crvenu zastavu oko svojeg tijela i pala pokosena mitraljeskim rafalom sa ostalih 12 mladih djevojaka.
. Dusanka, tako joj je bilo ime, a danas se vise prezimena ne sjecam,
zvah sr_no je Du~a, hila je plava djevojcica, tako reCi dijete, kad je dosla
u boh;ucu u Vojskovu. Kad sam je upitala kad je dosla u .partizane odgovonla je: ,Kad sam cuvala sermiju pobjegla sam u partizane". Mlada
cobanica dosla je da lijeci ranjene borce i ostala kraj njih u Sirokoj
Luci 1942. godine, gdje je ubijena.
.
Mlada K:?espoljka Anda Kerkes hila je komesar knespoljskog bataljona HI duh1cke radne udarne brigade ,Zoja Kozmodamjanskaja" . .Citavo vrijeme je vodila svoj bataljon u radne akcije a najcesce bosa i
slabo obucena. Ratna skojevka i clan partije Anda je 1zvrsavala sve
zadatke i skrhana ratnim posljedicama tesko je oboljela, pa je umrla.
Bogdanka je hila bolnicarka, a njen muz Mirko Juric komesar
cete. Mirko je ranjen i obadvoje su zarobljeni na Kozari. Neprijatelj
je uhvatio njih dvoje, a samo su oni znali da ih je troje jer je Bogdanka ~ila gravidna. Mirko je u Jasenovcu ubijen, a Bogdanka je poslije
tesk1h muka rodila u logoru musko dijete. Preko veze dijete je poslano
do Bogdankine majke i ona ga je othranila. To je danas odrastao covjek.
Bogdanka je ostala ziva.
iHalbiJba Gohrbic 'itZ Omhove otjemna je ·1942. godine, IPOislije !kozarske ofanzive, u logor Jasenovac. Tamo je zvjerski mucena i ubijena
jer je citavo vrijeme radila za partizane. Prezivjeli ranjenici i bolesnici
iz bolnice u Vojskovi sjecaju se Habibe kada je pjesacila iz Orahove
kroz ne,prij<l!teljslke redove, ik.Toz snijeg do Vojskove i tdonosiJa darove ranjenicima.
Drljaca Radojka iz Strigove hila je sekretar opstinskog komiteta
Partije za Bos. Kostajnicu. Kad je neprijatelj opkolio taj teren Radojka
se nasla u selu Babinac. Izdvojili su je od ostalog naroda i poveli sa
sobom prema Kostajnici. Na brdu Marinkovica nadena je mrtva izresetana mitraljeskim rafalom jer je pokusala pobjeci iz ustaskih kandzi.
Kad je V kozarska brigada sa Kozare posla na proboj u Grmec, u
jesen 1942. godine, u koloni je hila i jedna majka sa djetetom u narucju. Kretao se IV bataljon naprijed, i trebalo je prijeci neprijateljska
�ja je goloruka juriSala i otin:ala
uporiSta i neopazeno doCi do Grmeca. Kad smo naiSli ispod ustaskog
utvrdenja DemiSovci kod Sanskog Mosta kiSa je padala, tamna noc nam
je bila zaklon, a dijete u majcinom narucju prokislo i prozeblo, gladno,
pocelo je da place. BojeCi se da plac djeteta ne otkrije nase polozaje
sosa je priSao zeni i rekao joj da umiri dijete ili da ostane iza kolone,
jer je cijela brigada u pitanju. Brigada je sretno dosla na oslobodeni
teritorij Grmeca u selo Dubovik. Majka koja je pp kiSnoj hladnoj noci
svojim dahom, grudima i rukama zagrijavala promrzlo dijete pritisnula
ga je na grudi da ga utiSa i taka ga ugusila da spase borce V brigade.
Sahranili smo dijete uz vojne pocasti blizu crkve u nuboviku, a mi krenuli u dalje ratne okrsaje.
Poslije akcije na Bos. Dubicu 1945. godine medu prispjelim ranjenicima u bolnici u Prijedoru bila je i jedna djevojka. Blijeda, razbarusene kose, lezala je mirno pokrivena sivim cebetom do vrata. Ljekar je
·citao ranjenicke liste i davao uputstva. Kad uze listu od djevojke zastade i naredi da je stave na operacioni stol. OtkriSe cebe. Ispod pocijepane krvave kosulje ukaza se na grudima zavoj s velikom crvenom 111rljom. I. njega odmotase. Ispod desne dojke zjapila je velika rana. Izrri.edu polomljenih rebara pomolio se komad ostrog celika. Ljekari se
zabrinuto pogledase i izmijenjase rijeci. Djevojka ih je netremice gledala, a shvatila je situaciju. ,Ne morate me uspavljivati, ja mogu izdrzati",
upade ona odlucno. Ljekari su se nekoliko casaka kolebali. Djevojka samouvjereno ponovi: ,Mogu ja izdr:Zati". Pocela je neobicna operacija.
Ispod bijelog pokrivaca sake djevojke su se stisnule grcevito u pesnice.
Obrve se spojiSe, celo nabra, a u sobi umjesto jaukanja odjeknu zvonki
djevojacki glas: ,Mi smo djeca ispod Kozarice, gdje nikada nema izda~
jjce". Poslije 10-15 minuta pjesma utihnu, ponesose je iscrpljenu i
znojavu. Ispod crnih vjeda dva velika bistra djevojacka oka bez suza
prijedose polako .preko svih prisutnih koji su nepomicno stajali nijemi
od divljenja.
Desanka S·ipka iz Vlasikovaca za:rolbljena je sa ostalim narodom u
velikoj kozarskoj ofanzivi i otjerana na prisilni rad u Njemacku. Kad
su utvrdili da je u drugom stanju, i da treba da postane majka, transportovali su je nazad u Staru Gradisku i ubili zajedno sa djetetom koje
.jos nije ni ugledalo svijeta.
· Mika Jeric iz Brekinje izgubila je jedinca sina. Samohrana nastavila je i dalje da radi kao odbornik NOO-a, kao clan Partije. IPrezivjela
je Mika sve to i danas, iako vee u poodmaklim godinama, ne rastavlja
se od crvene partijske knjizice jer kaze da hoee i ostatak zivota da
bude ko:munista.
Stara Marija IK!meta ~IZ Sref.Iija itZJguibila je .petoro djece i do)k god
je hila ziva, iako vee iznemogla i skrhana bolom, znala je doCi na konferenciju i progovoriti po koju rijec obraeajuCi se prisutnima da cuvaju
bratstvo i jedinstvo, da zive u slozi, jer za to su pala i njezina djeca.
. . Vilie Sava iz Mrazovaca izgubila je cetiri sina. Danas zivi sama i
kaze: ,;Pa djeco moja, ja samo gledam u vas, jer meni nema tko drugi
da pomogne nego prezivjeli drugovi moje djece".
Neprijatelji su nas ubijali i kursumima, i vjesanjem, mucili i gladu, i ponizenjem, ali vjera u pobjedu nije mogla biti uniStena. Odazivajuci se na poziv KPJ mladost je krenula u natcovjecansku borbu. Botio se unuk uz djeda, otac uz sina, majka uz kcer i izdr:Zali su do kraja.
Citave pozadinske. cete bile su od hrabre kozarske zenske omladine ko-
o~uz~e
?d. neprijatelja da hi kretala u
dalje okrsajebu ~astkavvu .Partlza~~:;hs~~d~n~~:~danja, podnij_ele s1:1 nase
Sve bor e 1 o rsaJI, sva
d ·
odsjaJU o1ka
zene stojiOki gledaju.ci ~sml:'lti u o~i, a ;wzdpia~~~ ~~d~e~ad i njegova
hili· rodno selo polp 1 prop1
anci, ro na
.'
mi ·eh
.. ka skolska klupa, nedopjevana sere_nada V:<;>lJenog dragdog ak os. J
1 o, Jer se
~:jk~, nesto taka drago i blisko, a u 1sto vnJeme taka a e
ostavlja~ zauvij~ks.
t v Mostanica Mljecanica i Gracanica, tece KneTece Un~ 1 . ava, ece v .. k '. otoci a u svom toku kao da
zica i Rakov~ca 1 ddru~e nard.r,1Je dje~o1aka iena i cjelokupnog naroda
prenose hero]ske po.. v~ge m. a 1ca,
mosta 'u Bos. Dubici julskih dana
sa Kozare i glas koJ1 J~ odJ.eknuo sa ije u generaciju. Na rijeCi ustasa
1942. godine, ~rvenos~c1. se 1.z gened~bickom mostu da ce sedam godina
koji su silovah zene 1 dJ~VoJkke 'hnal v
Nena Bokan otima se iz njiho.
d partizans 1
d Je f 1 °kl'k . Sedam eseva, · godina cuee se slava Kozar~ " ,
:r<:ozara s~~
hiljada
v1h kandz1 1 sapo 1 om. u"
. d'e J·e nemirni talasi primaju u nev1dskace sa ograde mosta u nu, g J
ljivu grobnicu.
404
405
�jednako ne pazeCi kuda se udara; neko dobi udarac u glavu, neko u
leda; mnogima, a naroCito djeci polome se i ruke. Pod njihovim udarcima padali smo i dizali se, da bi nas sve odjednom ugurali u moj ovcarnik {supu). Od moje porodice bila sam sama ja, dok sam dva mala
sina prije njihovog nailaska zatvorila u podrum blizu kuce. Kada sam
sinove zatvarala i pokrila daskama i granjem, rekla sam da se nikom ne
javljaju. Vidim da ce nas pobiti, ali ne znam sta ce mi biti sa djecom,
dok mi je muz skriven negdje u sumi, sa njim je i jedna kci. Ostali koji
su sa mnom, bili su svi iz Zecova, rodaci, braca, ciji su ocevi ili muzevi
odvedeni i do tada strijeljani; Jela, :lena Milana, sa dvije djevojcice,
kceri, Milkom i Draginjom, Draginja, :lena Nikole, sa kcerima, Jelom,
Bojom i Miljom, te sinom, djecakom Milanom, Ljeposava, zena Mirka,
sa sinom Mlatkom i kceri Savkom, kao i mnogi drugi. I dok su nas
tako tjerali u ov.camik poneki ustasa ili grupa dovodio je djecu sa njiva,
hvatali su ih po dvoristu, izvlacili iz rusevina od ranije popaljenog sela,
izvlacili iz trave, hvatali cobane kod stada, isto k::::o i nas tezake - zeteoce. Svi smo plakali, mi zene placemo naglas, m."Srajamo djecu, bracu
i muzeve, a sitna djeca vriSte i samo se kriju pod majcine pregace, kao
da ce se skloniti. Iako nismo imali kuda pobjeCi, nismo se dali u stroj
kako su htjele ustase, svi smo se u gomili otimali iz njihovih ruku, a
narocito sitna djeca koja su vriStala i dozivala majku, jer bilo ih je dosta koje su doveli od stada, a nisu znali gdje im je majka: ,Joj, majko
moja mila, majko draga, ne daj me!". Jadna djeca kao da su ocekivala
pomoc majke koje nije bilo ili je sama plakala tu medu nama.
Pos.to nas llat;yarirse u ovcarnilk, na vratima jedan ustasa pos'ta<vi
mitraljez, a na drugoj strani jedan opet odvali dasku, postavi svoj mitraljez Ciju samo cijev vidimo i lice ustase. Svi smo pali na zemlju, priljubili se jedno uz drugo i placemo, a kada cusmo da po.cese pucati zatvorismo skoro svi oCi i nasta neopisiv vrisak. Dugo su ustase tukle mitraljezima, a zatim bacise nekoliko bombi medu nas. Odjednom kao da
se sve umiri, samo sto se cuje glas nekog ranjenog djeteta. Na vratima
su dugo stajale ustase, smijali se, cujem kako kazu: ,Nema ovdje zivih,
mozemo ici". Kada su 'Se llJida~ljili odjednom zaCIUh jedan zenstki glas, bila
je to komsinica Jela, zena Sime. Ona kao ni ja nije bila niti ranjena,
lezala je pod ubijenim oblivena krvlju kao i ja. Dogovorile smo se da
se izvucemo i pazimo kada ce ustase napustiti selo. Trazimo i ranjenu
djecu koja se povremeno javljaju i dozivaju. VruCina je bila nesnosna.
I kako se ustase ne pojavljivase dugo vremena, vrata su ostala otvorena; odjednom na nas u supi navaliSe krmad i pocese jesti ubijene,
vukuCi komade onih koji su bili bombama razneseni. Lagano se dizuCi
odbijamo krmad, ali se ne smije ustajati izmedu mrtvih. Uto nailazi
jedan domobran, koji odbi krmad, stade kod vrata i gleda govoreci nekom koga ne vidimo iza vrata: ,Vidi sta uradiSe od sirotinje?" - zatvo-
Milja Zec
PREZIVJELA SAM KOZARSKU OFANZIVU
a vrijeme ofanzive na Kozar . 1 1942
.
ski streljacki stroj stigao je u, Jk0a 1 . · godm~, neprijateljKlobucari i izbio na uzviSen. pre
P afl:~ne P~stirevo do sela
du d?bro P.oznate ,druge grablje" ko. eJ~:?,f DobrlJma. Bile Sl;l to u narodrugim sehma na tome terenu Ni. J . . IS e vsa .Ko~~r.e. Kao I u mnogim
malom zaseoku pod planinom k Je~ci I ~stase IZvrsih su zlocin i u tom
~? lica, zena i djece strijelj,alioJe Je b~odal~ 2v2 ~omacinstva. Grupu od
zivjelo.
'
su u Je DO] sup!. Nekoliko ih je pre-
Z
Streljacki
~oz':re, kada su stroj grablje" Dob ~. I NIJe!l:l;aca,.. povracajuci se sa
dop~li, do blizu ustas . . .
:w~h ~
pretresali. Neprestano su trazffJma, ~ao I pnJv~'. svug~je su zaviI pitah su uvijek jedno te is to· Gd. I partizal?-e, .trazih su ljude iz sela
tizana ... ?" Prvi strel' acki st~~·· .Je .~u. v~:n lJudi ~d kuce? I rna li par~obrljinu, odakle se jidi cijel Jd ~~biJaJuci na uzv~senje prema Uni i
Iskopali rovove i podigli sator: Ko m~ ,ne, zkustavw se; na brzinu su
D:i, vuperili su svoje mitraljeze . r~a ce s~:'l oga casa ~dariti .partizalJaakog .stroja nailaJZi d:mrgi tre& lk .. o~rl]mku. "£!brzo. IZa prvog stretresa]i; t,razili parti:zane. ,
, OJI su I~Sito I ao I prvi sve redom pre-
'b
Dan je vee bio poodmakao k d
0 d.
ukazase dva njemacka oficira
k a ..a se
J~~nom nedaleko od kuce
u ustaskoj uniformi Nas J'ed nad ODJIIDka. Sa DJima su isla i dva tumaca
l'k d'
·
no eseta zenaidjevo· k b'l · .
v·
Ja a, I o Je 1 neko1 o Jece, nalazili smo se na njivi .z 1'
pored nas, mi kao da ih i nema .
1~ I sm? Zito. ~ada su oni prolazili
camo pogled prema gadovima ~d~ JJ radimo. SVOJ posao, a krijuci baCujemo Nijemce kako nesto na. svol:. .no.y: om na konjima zastadose.
rna nama, na sto ce ustase: Prek' d .Jezid u go;.ore, upiruCi pogled prenas sakupljali drugi su opet
I .~J ra , po. Ite sa nama!" I dok su
?vatali u zaseoku. Muskaraca ~~~m.I p~ gr~picama druge koje su po1 pobili na J>astirevu, a dru e ~d~~~?· ]er Jed~~ vecu grupu su odveli
22-25; oni su brojali. Nijem~i na k I.~ Dob~lJm. Sa~upi nas se oko
~an od tumaca grupi ustasa ko. . ODJI~a nesto rekose, a zatim ce jet!, pobiti i zapaliti!" Tako nare~\Je sa npma: v,Sve .u onu stalu zatvorivala, 'U(p'iruci :ruklom pri tom Ill ~ e. gr~p~ u~t~sa koJa je samo to oceki1
~as pred kucu, a zatim nas ustas OJ'Uv vuou ':. stalu u ~dvoriStu. Doltjerase
lJeza, a one koji padose pod ud:r~?cese tu~~ kundacima pusaka i mitralma gazltl nogama, tuCi zene i djecu
d
'd.
406
407
ri vrata i ode.
Nas dvije ustajemo i ranjenu djecu stavljamo kod sebe: bila su
dva djecaka i jedna djevojcica Nikole Zeca. Sin Bosko ostao je nepovrijeden, dok je djecak Milos bio ranjen i djevojcica Desa, svi ispod deset
godina. Djecak Milos skocio je i kao van sebe stao uz ogradu u dvoristu
sav u krvi previjajuCi se u ranama, a mala Desa imala je desetak rana i
bila je bez svijesti. Njihova majka sa dvije djevojcice bila je ubUena i
lezala je medu mrtvima. Oni su kroz plac zvali majku i sestre, ali kada
�su vidjeli da su mrtvi ovdj~dnom su ~~utjeli: UQravo kada SI?O djc::cu
izvukli dolazi grupa ustasa 1 gleda, smiJU se 1 nesto govore. M1 se usutimo djeca kao da znaju ne jece, mala Desa koja se povremeno javljala
nije 'se cui~. Odjed:~10m s~ i~nena~a zacll: galama i pred vratima uk~z~
grupa ustasa u crmm kosulJama 1 fesov1ma, medusobno govore: ,V1d1
Srba kako su zavrsili". Sto se noc priblizavala nailazile su sve vece i
vece grupe i stalno galamile po selu. Odjednom dolaze do ovcarnika i
vicu: ,Ima zivih, ustajte!". Sutimo i ne smijemo de:t se javljamo, ali cuje
se r~njel)lO dije~C:: i ono koje je s_tajal<;> ~a~j~no uz ~~radu kao da j_e oka~
menJeno, ne mrce rse dolk: ga nmsu V]djeh 1 'tmvatli~L Tada nared1 nek1
ustasa: ,Ustajte ili cemo ponovo pucati".
Nas rdvije nepovrijedene sa nmjenom djecom ·smo se tpod:igle ;jrzmedu mrtvih i stali pred grupu ustasa. Oni se brzo sletjese oko nas, smijuci se pitaju skoro svi: ,Ko vas je to pobio? Jesu li vas to uredili Englezi ili Rusi? Da to nisu radili partizani? Koja vas je vojska tako potukla ... ?" Odvedose nas u jedan vocnjak nasred zaseoka gdje ih je bilo
dosta . .Dolaze do nas po grupama, ima dosta oficira, medu kojima i
jedan doktor - taka ga zovu. On je bio kao i svi drugi, nista nece da
ucini, nece da previje ni djecu koja jece u ranama. A mala Desa i njen
brat leze u krvi, dok Bosko, koji nije ranjen, samo gleda u brata i
sestru kako se muce i umiru. Desa jeci i prevrce svojim malim sitnim
ocima, sad lijevo, sad desno, tesko otvarajuci usta progovori i opet zatvori oci: ,Daj vode, daj vode ... " I kao da umire ne cuje se viSe. Taj
doktor, koji je bio nekakav vojnik po cinu, major, naredi nam da donesemo vode, sto nismo smjeli prije uciniti. Kada smo donijeli vodu on
nam rece, ne davsi da se djeca previju: ,Eto, vidite sta ste docekali.
Zasto niste odali partizane i ne bi vam se to dogodilo ?".
Nedaleko od nas jedan ustasa na konju jurio je goneci nekog preko jedne njive, pucao je iz piStolja i vikao: ,Stoj, stoj!" Ubrzo se pred
njegovim konjem nade jedna :lena, koja je noseci malo dijete bjezala
prema kukuruziStima. Upravo na ulazu u kukuruze ustasa ju je sustigao
i ubio, dok je njenog sinciCa ranio u nogu. Bila je to :lena Vida Zec i
njen dvogodisnji Dragan. Majka je ostala rnrtva, a sin ranjen ostao je
placuCi na njivi. Uto nailazi jedna druga grupa vojnika, jedan od njih
uzirna ranjeno dijete i ostavlja u jednu kucu gdje su ga nasle zene.
Kada se doznalo za ustaski zlocin u selu nekoliko :lena koje nisu
dovedene na strijeljanje, ne obaziruci se na ustase koje lutaju selorn,
trcale su do rnjesta zlocina trazeCi svoju djecu, jer kako su djeca odvedena od stada, majke nisu znale sta je sa njirna i uplakane prolazeCi
pored nas pitaju: ,Sta je sa rnojorn djecorn, kuda su ih odveli?" Odjednorn njih nekoliko upada u ovcarnik, prevrce ubijene i na sav glas zacu
se jauk i naricanje. Draginja Zec, :lena Relje, koji je tada odveden, pronasla je svoju kcerkicu od 11 godina, ali raznesenu u ko:inade. Sa jos
jednorn zenorn, koja joj pornaze, pokupila je kornade tijela u jednu
plahtu i kao van sebe jaukala i prolazeCi pored grupe ustasa koji su se
oko nas sakupili govorila ustasarna: ,Sta uradiste razbojnici jedni, vas
i vasu djecu tako nesto snaslo.: .. " Nekoliko ustasa skoci i sa uperenirn
puskarna pode prerna zeni, govoreCi da ce je ubiti. Zena je nacas usut·
jela i izgubila se u selu koje je rnjestirnicno gorjelo, u kojern se cup
jauk i krik ranjenih,
,
.. s
ostale zive sklonile srno .s.e u
Kada je pala no~ nas ~VlJe ~~v~le\ako smo znale, rane raklJOID
jednu kucu, tamo ran]enu dJ~cu. p d ih tarno skrivamo. Mala Desa,
ocistile i kren~le prer;na KulJd::ak ~ana dugo se lijecila i ra~ j~ prekoja je bil~ tes~o ra~Jena, sa vo\ starije djece, ostao je u pl~mm, preziv~el~. MoJ muz Bosk~\.sa ~v1 mala sinCica, koje saL? ~at-:<;>nla u po~
zivio Je ustaske ,grabl]e ' ~
.
ronasvli tako da
.· ·· r ·a ustase msuofanzivu 'na Kazan.ffil Je Cljela porodlP
.
rum pnJe stnJke Jlan3 :
v·vJ"ela
ca, sticajem o o nostl, prezi
408
409
�Dusanka Agbaba-Radonic
KOZARA-LOGOR OPPACH-SLOVENIJA-KOZARA
ocetak rata i okupacija zemlje za mene su hili koliko teski toliko i tragicni. U masovnom pokolju neduznih gradana Prijedora i okoline izgubila sam oca i tako ostala i hez drugog
roditelja, jer sam jos u djetinjstvu ostala bez majke.
Prijem u SKOJ, juna 1941. godine, druzenje i rad u njemu sa grupom drugova i drugarica sa ljubinske stanice, bio je sigurno presudan
za moj cjelokupan kasniji zivot i borbu. U tom aktivu stekla sam prve i
osnovne pojmove o borbi radnicke klase i Komunisticke partije protiv
okupatora i ustaske vladavine, a za bolji i pravedniji drustveni poredak.
Razvoj ustanka na Kozari, njegova masovnost i uspjesi koje su
partizani Kozarackog odreda postizali vee tokom 1941. godlne, pobudivali su zelju u svima nama da se i mi prikljucimo toj borbi.
Sa sestrom Nevenkom otiSla sam, pocetkom februara 1942. godine,
u partizansku bolnicu u selo BoziCi kod Prijedora. U to vrijeme Kozara
je hila sva slobodna izuzev gradova koji su je okruzivali. Stoga je nas
dolaza,k u partizane znacio i susret sa slobodom i pocetak nase borbe
za slobodu. Sam cin polaganja partizanske zakletve tako sam snazno
dozivjela, da sam hila gotova da zaplacem, da me nije bilo stid, jer sam
tada smatrala da hi to bio kukavicluk.
Kao ,stare" partizanke u toj bolnici sam zatekla Kaus-Skundrie
Mariju, Kaus-Agbaba Miru, Kusonjie-Vujicie Milevu, i Jelenu, cijeg se
prezimena ne sjeeam. One su nas, kao iskusne bolnicarke, lijepo prihvatile i uputile u .poslove koje smo trebale da obavljamo: od pranja zavoja
do previjanja rana.
Tu sam vidjela prve ranjenike partizane, divila se njihovoj hrabrosti i i!2ldrzlj;ivoS<ti rpri11'ilkom rprevijanja .rana. Medu nji;ma sam do~iiVj:ela OlllO
pravo partizansko drugarstvo, nesebicnost, pozrtvovanje, iskrenost i otvorenost - sve onako kako sam ja i zamiSljala da hi trebalo da bude u
komunistickom drustvu.
Sa puno entuzijazma smo radile sve poslove. Noena dezurstva smo
obavezno koristile za citanje vijesti ili proucavanje marksisticke literature. Ranjenici, narocito oni koji su nesto vise znali cesto hi sa nama
provodili noCi objasnjavajuCi nam stvari koje mi tada nismo mogle lako
da shvatimo.
Oslobodenje Prijedora i Ljubije dozivjela sam, maltene kao konacnu nasu pobjedu. Svi smo se pripremali za ovu akciju. U vazduhu je
stalno lebdjela misao i nada da se Prijedor sto prije i sa sto manje gu-
P
410
411
bitaka oslobodi. Taj dan je bio dan slavlja cijele Kozare. Iako smo tada
najviSe radile, jer je bilo dosta ranjenika, ipak smo uspjele da na smjenu odemo u Prijedor i da ga vidimo kako izgleda u slobodi.
Ovo veselje nije dugo trajalo. Pojava tenkova na cesti od Kozare
prema Prijedoru, izazvala je u nama neku vrstu zebnje, ali pomisao da
i mi vee imamo tenkove, otklanjala je takvu zebnju. Medutim, kada su
tenkovi poceli da se nizu jedan za drugim, shvatili smo da je to prodor
neprijatelja iz Banje Luke. Iznenadili smo se kako je mogao prodrijeti
cak do Prijedora, jer smo smatrale da to on neee moCi lako postiei.
Poceli su i neprijateljski avioni da nadlijeeu i mitraljiraju Kozaru.
Narod je pohrlio iz 1Prijedora i okoline da bjezi prema Kozari. Pronosene su i razne vijesti o zvjerstvima ne.prijatelja kad je iznenadno upao u
Prijedor.
Ozbiljnost situacije sam shvatila kada smo se poceli pripremati za
evakuaciju bolnice u sume Kozare. No, i tada sam mislila da je to samo
privremeno i da eemo i u ovoj situaciji izaei kao pobjednici. Sve smo
se, dublje povlacili u sumu, sve je vise bilo ranjenika, a sve rrianje moguenosti za nj'ihovo lijecenje. Poceli smo neposrednije osjeeati i dozivljavati neprijateljsku ofanzivu. Svakodnevna topovska kanonada, zavijanje avionskih motora i eksplozija bombi, ostavili su na moju psihu
tako tezak utisak da sam u zarobljeniStvu i mjesec dana kasnije, cesto
u usima slusala njihov odjek. Stradanje naroda, djece, zena po zbjegovima i tezak polozaj, naroCito tdkih ranjenika, stvarao je kod nas, pa
i kod mene, bojazan pri pomisli na to kako eemo se izvuei iz ovakve
situacije ako nasi na polozajima ne izdde.
Posto nismo uspjeli da se sa ranjenicima probijemo kroz neprijateljski obruc na iDubickoj cesti, hili smo prinudeni da: se razbijemo u
manje grupe i snalazimo kako znamo i umijemo, da se. pomijesamo sa
narodom i presvucemo u seosku nosnju dok ofanziva prode, a onda opet
stignemo na zborno mjesto na Kozari.
.
Medutim, neprijatelj nije ni narod ostavio na svojim ognjistima.
U toku jedne noCi nasH smo se opkoljeni od ustasa u selu Pucarima;
istjerani iz kuea i odvedeni u sabirni logor u Cerovljane kod Hrvatske
Dubice.
·
·
·
Tu smo se sutke prepoznavale, partizanke ~ bolnicarke sa Kozare.
Durie Desanka, rodom iz Tesnja, koja je dosla sa udarnim ba:taljonom
pred ofanzivu sa terena Josavke i Celinca. Banie-Prodanovie Milica iz
Banje Luke, bolnicarka ·iz bolnice u Alagiea pilani kod Kozarca. Sperlih
Julija iz Banje Luke, bolrricarka iz Vitlovske. Durdevie Nada iz Prijedora - terenski radnik sa terena Bosanske Kostajnice. Dikie Stojanka iz
Prijedora - terenski radnik sa terena Svodne. Zora Sipka i Grubisie
Milena - terenske radnice sa dubickog terena.
Svi mladi muskarci su hili izdvojeni, postrojeni u redove po cetiri
i odvedeni u druge logore. Zene i djevojke sposobne za rad, ustase sU:
pocele kupiti i ubacivati u stocne vagone, govoreCi im da idu na rad u
Njemacku. U jednom vagonu nasle smo se nas osam partizanki. Nismo
niSta razgovarale, da nas ustase ne hi prepoznale po govoru (gradskom),
jer smo bile preobucene u seoske nosnje, Do tad smo se nadale da eemo
se izvuCi odavde t.j. da eemo se vratiti na Kozaru. Kad su se zatvorila
vrata stocnog vagona ostala je gola stvarnost i teska neizvjesnost.
Nismo znale u kom se pravcu kreeemo, :;Vi smo pocele razgovarati
i ra:zmiSljati sta sad da se radi. Dogovarale smo se da, ukoliko se negdje
�na pruz~.z~ustaviJ;no i ako 1?-am ?~yore ~rata, da pokusamo bjezati, jer
~am, se cm1lo .da ~e. Kozara JOS UVIJek bhzu pa cemo se nekako snalaziti
1 nocu prebaciVatl 1z sela u selo.
P:r:va sta~ica je hila lo~or Si~ak. Gladne i zedne, jer smo nekoliko
dan~ bile bez 1kakve .~r~ne, IscrplJene od hladnoce, jer smo spavale pod
vednm neboll!, razm1sl]ale smo o daljoj sudbini. Pocinjalo je nama da
ovlad~v.a stanJe raynodusnosti; rna sta god da ce •se desiti samo da se
to vee Jednom des1.
'
J.e~ne n<?Ci smo cuH pucnjavu u blizini logora. Pomislili smo da su
to nas1.1 d~ VJerovat_n? pokusavaju da nas oslobode. Na casak se vratila
nada da msmo sall!I 1 da nek<_> n:;i~li i na nas. Ali, kad je kompozici'a
vagon~ opet postroJe;na.IPred t.Sl!sa:obm logorom i mi uJbacenri u njiih, p~
~ovo Je zavladal~ neiZVJesn<;>s~. Saznanje da stvarno idemo u Njemacku
Isp_uJ?-Javalo nas Je tu~or:n. ~1mlo n~m se" da nismo u stanju niSta viSe da
uc1mmo. U v~gonu ocaJanJe, suze 1 plac. ,Postupak sa nama kao sa stokom. !Ne~a mkakvog razgovora, nema pitanja, niti ikakvih objasnjenja.
. DotJeral!.e smo u logor koji se nalazio u brandenburskoj sumi kraj
Berlma. PoshJ.e desetak dana ukrcane smo u osobne vagone i dugo putoval~ ~o odred1sta., do Oppacha gdje je vee bio sagraden logor - barake
u ~1C1 .. Ovo .s~ IDJesto n~lazi 80 km jl!zno od Drezdena prema cehoslovackOJ gra!l~CI. U ~om mJestu se nalaz1la fabrika ,Simens" u kojoj smo
P?cele rad1t1. Radlle sm? po 12 c~sova dnevno, a najcesce nocu. Rad je
bw tezak, na stanc ~asmama gdJe smo sjekle grubo gvoZde. Uz to, vekma smo slabo hranJene, uglavnom raznim gemizama. To je corbasto
. uvan ku~us .bez m:sa i ma~n~ce. Tesko smo podnosile i glad i zimu,
Jer sr:no b1le 1 gole 1 .J:>ose. Z1m1 sm~ na nogama nos:ile drvene klomfe,
a UmJesto kaputa zaviJale smo se u cebad sa nasih kreveta.
J?li~a Sperlih •. gimnazijal~a i~. Banje Luke, .hila je blijeda, njeznog
kdravlJ~ I slabog VIda. I?osta cutlJIVa a reklo b1 se i nezainteresovana
~da b1smo raz~o~arale 1. ~~va~e !?Ian ~~ko da. pobjegnemo. Tezak fizicki ~<_>sao, glad" 1 ZI:t;la naJJace Je IscrplJivao nJen njezni organizam. Na
JuhJI se ~o pocelo .Isl?oljavati od samog pocetka. Izdrzala je do sredine
1944. godme 1kada Je 1 umr:la u [ogoru, .navodno otd tulbenkuloze.
Zbog bolesti i Zo~a ~ipka je ostala u Berlinu, a kasnije odredena
na rad u neko selo •. pdJe _Je upoznala jednog internirca iz Beograda. On
se z~~o. Dobosa;:evic Vo1o, pred~atni komunista iz Beograda, koji je
~asmJe Iz AustnJe orgamzovao bJekstvo nas desetak u slovenacke partizane.
Mi. s.mo u Njema~ku dosle sa ratno-zarobljenickim pasosima koji su
s:. nalaz1h kod upravmka logora. Bez pasosa, a i sa takvim paso sima
niJe. se moglo puto':ati po Njemackoj. Dakle, sanse za bjekstvo bile s~
mm1maln"e, skoro "_n~kak':e. Dat~ nam je mogucnost da preko Crvenog
krsta moz:mo traz1~1 svoJu rodbmu u Njemackoj, a i u nasoj zemlji. Nek:. od nas1.h. drl!gan~a sa sela pronasle su bracu u Becu i pocele se sa
~Jima dopiSivati. Om su takode hili partizani na Kozari i nekim slucaJem su dospjeli u radni logor u Beeu.
D:sa ~uric •. N31da Durdevic i ja smo se dogovorile da im predlozi~o. d~ 1h m1 posJetim.o, posto smo pismene, a znale smo malo i njemacki Jez~k, ukohko to d1rektor fabrike dozvoli i obezbijedi dozvolu za puto~:an~e b~z pa~osa. Vee smo bile u logoru godinu dana. Mislile smo da
~IJedi PO'KiUSatiJ.. OlbjaJsniiJi !SmO direkJtoru tda ,bismo zelje}e po:sjetiti lllaSU bracu u Becu, da smo saznale za njih preko Crvenog krsta i da mo-
412
413
limo dozvolu za putovanje i samo tri dana odsustva. Nismo dugo cekale,
a i na nase iznenadenje, rjesenje je bilo pozitivno. Niko u logoru nije
slutio da se mi ne mislimo vratiti.
Jula mjeseca 1943. godine dosle smo u Bee. Odmah smo pronaslt.
drugove kod kojih smo i krenule i saopstili im da ne zelimo nazad u
Njemacku te da nam pomognu da dobijemo pasos, kako hismo se ovdje
mogle zaposliti i lakse eventualno pobjeci u zemlju. Ali oni nam u tome
nisu mogli pomoci.
Jednog dana hodajuci po Becu slucajno smo naiSle na zgradu konzulata NDH u Becu gdje smo se raspitale kako da dobijemo pasos za
rad u Njemackoj, ada smo stigle iz Hrvatske ne znajuci da su nam bilo
kakva dokumenta potrebna. Dobile smo pasose u kojima je pisalo da
smo dosle dobrovoljno na rad u Njemacku. Sada smo mogle da biramo
gdje hocemo i da radimo na teritoriji Austrije. Zbog ovog naseg uspjeha
osjecale smo se vrlo vazne i sposobne da idemo dalje u nasim namjerama. Uz finansijsku pomoc nasih drugova otputovale smo prema Bruku,
zimstavile se nesto dalje od Novog Beca u jednom malom selu, Potschach, u kojem je hila i fabrika gumenih predmeta, koja se zvala
,Wimpassing". Ali zivot opet u logoru, opet, barake i opet nase djevojke
sa Kozare. Medu njima Nada susrece i svoju tetku.
Januara mjeseca 1944. godine u nas logor dosao je Vojo Dobosa·
revic. Saznao je za nas preko Crvenog krsta. On i Zora S:ipka su takode
prebjegli u Austriju gdje su i stvorili plan za bjekstvo <(uz pomoc jednog
Slovenca) u slovenacke partizane. Trebalo je da svake nedjelje pobjegne
po jedna od nas, da se sastanemo kod Leobena i odatle krenemo zajedno sa njima u partizane. On nam je falsifikovao dozvole za prelaz
preko jugoslovensko-austrijske granice, koju smo presli kod Jesenica.
Veza nam je bila u selu Pothom, izmedu Jesenica i Bieda, preko odbornika u tom selu, koji se zvao France. To bjekstvo se odvijalo po planu
i bei ikakvih komplikacija i 31. januara 1944. godine nasH smo se u
jednom vodu Presernove brigade na brdu Mozakle u blizini Pokljuke.
To je bio moj najsrecniji dan u toku rata. Odvazno sam pozdravila partizana na strazi sa podignutom pesnicom i sa partizanskim pozdravom ,smrt fasizmu". Pitao me je, otkud znam kako se u partizanima pozdravlja. Objasnila sam mu, da sam stara partizanka sa Kozare,
da sam skojevka i da sam u kozarackoj ofanzivi zarobljena, te provela u
logoru godinu i po dana i. da sad bjezimo iz logora da se zajedno sa
slovenackim partizanima borimo za oslobodenje zemlje. Ispozdravljali
smo se i izljubili sa svima drugovima i drugaricama iz te jedinice, iako
smo se prvi put vidjeli. Osjecaj da si u svojoj zemlji, sa svojim drugovima, koji su prema nama hili izuzetno pazljivi i cijenili nas kao stare
i iskusne partizane, ispunjavao nas je neizrecivim zadovoljstvom i spremnoscu, da izvrsimo svaki zadatak koji se postavi pred nas i da idemo
tamo. gdje smo najpotrebniji.
Ja i Desa smo bile rasporedene u jedan bataljon Presernove brigade za bolnicarke. Taj je bataljun iSao u Korusku, sto je znacilo opet
nazad preko jugoslovensko-austrijske granice, ali sada sa oruzjem kao
partizanka. Ubrzo je taj bataljon prerastao u Zapadno-koruski odred.
Za razliku od onoga sto smo imali na Kozari, u kojoj sam hila bolnicarka na slobodnoj teritoriji, ovdje smo se nalaz:ili u uslovima neprekidnog kontakta sa neprijateljem. U tim borbama i akcijama ostali su mi
u snaznom sjecanju stalni pokreti i sukobi sa neprijateljem u najsuro-
�.zimslkim uslov11ma. iMmali .smo cesto da se u a~oloni drzimo rza
op~.sace i s~vladujemo velike visine i strmine austrijskih Karavanki, od
koJih nas Je hvatao strah, da se ne bismo otisnule u ambise. Iz tog
vremena, za. mene ~~.o bolnic~.rku, ostale su u sjecanju uspomene na
spo~ob_nost 1 snalazlJivost :ras;h drugova u skrivanju i obezbjedenju
ranJemka. Daleko od naselJa 1 duboko u sumi pravljene su skrivene
barake i zemuni.ee ~ovezane sa jedinicom preko na'S bolnicarki i kurira.
S~aze d~ zemumea} ba~<;ka vodile su preko pjescanih lazova ili oboremh ~tanh stab~l.a st? niJe ost~vljalo nikakvog traga za sobom i sto je
spree~valo nepnJ~~.elJ?- da nas 1znena~i. Takoder mi je ostalo u sjecanju
kako Je u SlovemJI b1la dobro orgamzovana kurirska sluzba. Jedna kurirska javka je bila citava tri mjeseea u blizini nase barake a da niko
o~ nas nije znao za nju. I kad sam jednog dana posla da previjem ranJenog komandanta ~~reda _Dra~ana,. Majstorovica, iznenada je odjeknula nekakva. ~ksploz1p, a J.a m1slee1 da to mene vide i da su baeili
bom.bu, pr?miJemm pravae I potokom naidem na kurirsku javku. To
me Je spasilo od ponovnog pada u ruke neprijatelja.
. P~katkad sm,<;> ja i Desa razgovarale da bi se mozda moglo pomocu
kun~~~b~ veza do.ci u Bosnu. To smo rskriveno Z.el1jele, ali nam .se Cinilo
da niJe Ima!o snirsla da to trazimo. Iskoristile smo priliku kad nam je
~ odred ?osao .~omandant grupe ko.ruskih odreda i zamolile ga da ako
~e mo~ee dobiJemo takvo odobrenJe. To nam je omoguceno i mi smo
~ul~ mJese~.a 19~4 .. godine krenule iz SolCave u Bosnu. Medutim, zbog
Jakih nepn]ateljskih snaga koje su bile koneentrisane u Gorskom Kotaru (a t~da nas je .vod~o p_ut) pismo mogle dalje, te smo ostale na
DolenJS~OJ. u C~nk~rJeVOJ bngad1. Posto smo u Zapadno-koruskom odredu vee .b.Ile pnmlJe?-e u Komunisticku partiju, u brigadi su nas odmah
rasporedi!I za omladmsk~ rukovodioee: Desu u jedan bataljon, a mene
~a omlad::r;tskog ru~ov?dwea r.riStap.~kih jediniea brigade. Ova brigada
Je u t? VriJ~_:ne v?d1la I k;~p~~Je a~eiJe, kao na primjer napad na Litiju,
St. ,V1d, S~Ienu, Itd_. VraeaJU~I. s~ IZ napada sa Litije brigada je pala u
zasJ.edu bJeloga_rdeJae<; u bl1Z1;11 se!a Sy. Kriz. Tu je Desa bila tesko
:anJena u .grud1. .Previla sam Je, ah posto je mnogo krvarila odluceno
Je da se hitno prebaci u ~olnic~ u Kocevski rog. Kao danas se sjecam
ka~.o sn:o se rastale u ubjedenJu da cemo se kroz koji mjesee ponovo
~aei za).edno u .llwloni Canllmrjeve !brigade. Bi'Ia je mSipoi:ozena, samo
Jako .bhJe?a. Pn rastanku ~i je o~tavila svoj piStolj da joj ga sacuvam,
da bi ga Imala ~ad se vrati u bngadu. Desa se nije viSe vratila u brigad~, podlegla Je ranama oktobra 1944. godine. Imala je samo 20
godma.
Ni?,?-m mogla, .a r:iti htje~a, d~ vjerujem da mog najboljeg ratnog
druga .vrse ~ema. <Bilo Je t? tesko 1 J;>ol?-o ~az?-anje praceno osjecanjem
usamlJenosti, te se u mem ponovo ]avila zel]a da se vratim u Bosnu.
Krenula sam deeei_Hbra mjeseea 1944. godine iz Crnomelja kurirskom v~zom. Nv~kon .I?Jesee da?a putovanja stigla sam u Prijedor. U
koman~I po~r~~~a rPn]edor dob1la sam raspored da je javim u stab 39.
Kozaraeke. diVIZIJe u Koz~;eu .. ~a moje veliko. iznenadenje u 'Stabu sam
m~du prv1ma srela Bame Milieu, sada partlzanku, koju sam avgusta
mJeseea 19~3. g?dine ostavila u logoru u Oppaehu kod Drezdena. Zacud~n.o sam Je up1tala: ,ptkud~ ti Milice, ovdje?". Ona mi je malo ljutito,
~h .I p~kosno odgovonla: ,Niste samo vas tri pobjegle, pobjegla sam i
]a 1 M1lena".
Banic Miliea i GrubiSic Milena su 1944. godine takoder preko Austrije, a poslije preko Banje Luke pobjegle u 39. Kozar~?ku di_viziju.
Nada Durdevic nije sa nama nastavila bjekstvo iz Austn]e rad1 toga
sto se njena tetka nije s tim slozila. Nada, da ne bi remetila nas plan~
ostaje ali nakon ~~r .mjeseci sama !'lalazi v~z~ i pre~o Z~greba odlaz1
u partizane u Kalmeki .odr~d. Z?ra Sipka, k?Ja Je pos~IJe bJ~kstva ostala
u jedinicama u Goren]sk<;>J, zaJedno sa. VoJOm .Dobosarev.Ieem,, t~~oder
se vratila na Kozaru kraJem 1944. godme. Jedmo druganea Dikie Stojanka nije uspjela da pobjegne i ostala je u .logoru .do k~a_ja r~ta. v
Uspjelo bjekstvo cijele ove grupe mladih partizanki I~ nJemae~og
zarobljeniStva u partizane ispunjava mene, a I ostale moJe druganee
posebnim zadovoljstvo~. i ponosom.
.. .
.
.
.
Na putu iz SlovemJe u Bosnu, ko]I Je traJaO mjesee dana, Imala
sam vremena da razmisljam kako cu se osjecati kad ugledam breg.ove
Kozare, kad se priblizim Prijedoru, kad se opet sretnem sa drugov~~a
i drugarieama koji su ostali na Kozari. Svemu tovme sam ~e unapr.IJed
mpogo radovala i jedva cekala te trenutke. Na zal?st, pn l?omish d~
je od tada .proslo dvije i po godine,. i to godine rata 1 s~radanJa, u mem
se to zadovoljstvo pretvaralo u boJazan. Kao prvo, brmula sam se d~
li mi je sestra Nevenka ostala ziva, a i mali brat Mi~e. Imal.a ~~~, neki
predasjecaj da n~je Zlirva, a ocebvala ISarrD dame neko ,LZJnenadi VIJesou da
jeste.
. .
vi'
.
·1
Veselje i radost koju sam os]etila kad sam pres a ynu ; stupi a
na tie Kozare zamijenila je tuga kad sam ugledala popalJena 1 opustosena sela Potkozarja. Odjednom, ni sustretu sa Prijedorom, nisam se
viSe radovala. Iskrsavala su tuzna sjecanja na ustaska zvjerstva i kozarsku ofanzivu. Pust je za mene tada izgledao Prijedor. Roditelje, ~ niti
dom u njemu, nisam viSe imala. Krenula sam prema starom kraJ~ -:
ljubinskoj stanici, kod starih prijatelja i komsija, .k?je je iznenadw 1
obradovao moj povratak. Tu sam i saznala, d~ m1 J~v ~estra Nevenka
uhvacena u ofanzivi i ubijena u logoru u StaroJ GradiskL .
..
Sa stabom 39. divizije, u kojem sam ostala po dolasku 1z Slovem]e,
kao pomocnik komesara cete ~ kome~ar ce~e,. u~estvovala s.all?- u zavrsnim operacijama rza os,lobodenJe zemlJe, vraeayuei :se goto.vO,IllSti~ \PIUll:em
do jugoslovensko-aust'Yij,sil.<.e granice, gdje sam dooeJkala 11 lkonacno os,lobodenje.
vijiill1
414
415
�Zvonko Grbac
Z:ENE SARAJEVA U BORBI PROTIV OKUPATORA
S
jecajuci se nepravdi proslosti, ojacana slobodom, nikom ne.podredena, zena se mogla bez ikakvih predrasuda ukljuciti
u borbu na nacionalno i socijalno oslobodenje, sa ostalim
naprednim snagama.
Takva shvatanja hila su jednaka na svim podrucjima nase zemlje,
jednaka u svim osnovnim celijama Komunisticke partije Jugoslavije.
Tako je bilo i u Sarajevu. Ni ovdje napredne zene nisu priznavale kapitulaciju zemlje za svrsen cin, komadanje zemlje za njih je znacilo neoprostivu uvredu nanesenu jugoslovenskim narodima.
·
U toku narodnooslobodilackog rata i socijalisticke revolucije zena
je hila organizovani dio narodnooslobodilackog pokreta na raznim polozajima i funkcijama, na kojima su se nalazili i muskarci. ,Qna time nije
dokazivala samo jednakost i ravnopravnost, nego i sposobnost, uvjer1jivu snagu za realizaciju svog zadatka do kraja.
Pred rat, u ilegalnim uslovima, zene su imale u Sarajevu jasne
zadatke. U strajkovima, u demonstracijama, u sindikalnom radu, na
politickim sastancima, na prikupljanju ,Crvene pomoCi", na sakupljanju
informacija o petoj koloni, a kad su nastupili tragicni dani rasula nase
z~m!je zene su se vjesto snalazile u akciji prikupljanja napustenog oruZJ.a I, razasute vojne opreme, sanitetskog materijala, hrane i pribora za
ptsanJe.
. Ustaska vlast u Sarajevu, po prvim danima kapitulacije, na brzinu
formtra Zupsku redarstvenu oblast, koja je u cijelosti zamijenila bivsu
policiju. Popunjena iskljucivo frankovacko-ustaskim elementima nasljeduje 'kompletnu arhivu 1koja je ranije sluzila za iprogon ikomunisrta, zatvor u Belediji i sudski zatvor u kome su ostali jedino zatvoreni komunisti, jer je sve druge zatvorenike bivsa policija pustila na slobodu.
Dolaskom us~askog pukovnika Jure Francetica u Sarajevo, po njegovom
nalo.g~, formtra se novi zatvorski prostor u bivsoj pravoslavnoj bogosloviji. Ustaska vlast sprovodi najstroziju kontrolu kretanja gradana
van grada, izdaju se nove licne isprave i stvara nova evidencija pucanstva. Odmah iza toga se drzavni aparat cisti od srpskih i jevrejskih
sl1;1zbenika, cije su nacionalnosti stavljene van zakona. Policija sa obnovlJenom gustom mrezom agenata i dousnika prati zivot i rad sluzbenika
prip~dnika bivse jugoslovenske vojske, trgovaca, zanatlija, radnika p~
fabnkama, studenata, daka ,i domacica. Sve prometnice na zeljeznici,
416
417
sav cestovni saobracaj je pod kontrolom posebnih ustasko-policijskih
organa.
Clanovi Komunisticke partije Jugoslavije imali su skupo steceno
iskustvo u borbi sa policijom Kraljevine Jugoslavije. S obzirom na
jasno izrazen ustasko-fasisticki rezim, komunisti nisu ocekivali nimalo
blazi okrsaj sa novim ugnjetacem. Sve sto je komunistima bilo poznato
o fas-izmJ.I, govorilo je u prilog maksimalnom oprezu radi ocuvanja svih
kadrova koji ce biti od neprocjenjive vaznosti u ratnim uslovima koji
su neminovno nastupali.
Ilegalna organizacija KPJ Bosne i Hercegovine, koja je pred rat
uspjela prebroditi sve oblike policijskih progona, zatim ratnog pustosenja i ulazak okupatora u Sarajevo, uspjela je sacuvati glavninu svojih snaga. Zene su se vee tada nalazile u Pokrajinskom komitetu KPJ
za BiH, Mjesnom komitetu KPJ i SKOJ-a, kao clanovi reonskih komiteta i clanovi preduzetnih partijskih celija. U organizacijama SKOJ-a,
omladinke su brojno zastupljene. Medu njima su radnice, studentice i
ucenice srednjih skola.
Najneposrednije djelovanje Lepe Perovic, Jovanke Covic, Hane
Ozmo i drugih predratnih clanova KPJ i njihov vrlo istancan, osjetljiv prilaz zenama, bili su ozbiljna pokretacka snaga kojom se mogla
izvrsiti taka uspjesna mobilizacija naprednih zena, koje su kasnije
sacinjavale onu neunistivu okosnicu narodnooslobodilackog pokreta
u gradu. One su kao clanovi MK KPJ, u prvim danima okupacije,
odriavale neprestane veze sa iskusnim aktivistkinjama iz naprednog
radnickog pokreta: Ankicom Pavlovic, Rabijom Ljubuncic, Zorom Nikolic, Cilikom Hajnrich, Lepom Carkic, Bahrom Dukic, Zehrom Mujdovic, Natalijom Misovic, Marom Lazic, Stakom Bratic, Betikom Romano, sestrama Draskovic, Hankom Altarac, Mirom Kurilic, Radojkom Lakic, Nadom Dursum, !Dusankom Teofanovic, Marijom Kos,
Dragicom Kovac, Marijom Sesar, dr Hibom Ramadanovic i drugim.
Ilegalni partijski rad u prvoj ratnoj godini vezan je za pojacanu
aktivnost na · pripremama za predstojece oruiane akcije. Dusanka
Teofanovic se angazuje zajedno sa svojim bratom dr Svetom Teofanovicem na obucavanju zena na sanitetskim kursevima. Za ove kurseve odabirane su povjerljive i vee iskusne omladinke, clanovi KPJ
i SKOJ-a. Kursevi su trajali oko 12-15 dana. Odriavani su uvijek
na drugom mjestu. Jedan od takvih je odrzan na Sepetarevcu u dvoriStu dzamije. Kurseve su pohadale Hanka Altarac, Radojka Lakic
(narodni heroj), Minja ,PraViica, Antonija Henjel, Lepa Carkic, Ranka
i Lepa Draskovic, Ljubica PodolScak, Mira Bonacic i druge.
Zene, clanice KPJ i SKOJ-a, koje su radile u svojim teritorijalnim organizacijama zajedno sa muskarcima, pored sakupljanja oruzja, opreme i sanitetskog materijala, angazovale su se na politickom
radu. Ovaj se sastojao, pored teoretsko-ideoloskog izgradivanja, i od
obavjestavanja o konkretnoj politickoj situaciji u gradu, na podrucjima oko grada, u zemlji i svijetu. Svim clanovima KPJ i SKOJ-a
pruzena . je mogucnost da se upoznaju sa osnovama marksizma-lenjinizma, politicke ekonomije, sa dijalektickim materijalizom i istorijom SKP (b).
Organizaoija SKOJ-a u roojoj su bile brojne omladinike, Cini
neiscrpan rezervoar novih snaga za KPJ u gradu Sarajevu. Najbrojnije . i najaktivnije su bile organizacije SKOJ-a po skolama. Postojao
27 Zene BiH u NOB 1941-1945.
�je i Komitet SKOJ-a skola. U Prvoj zenskoj gimnaziji rad SKOJ-a
pokrece Slavica Kujundzic. Ona okuplja Narcisu Cemalovic, Hibu Zildzic, Belkisu Fazlagic, Vesnu Brkic, Memicu Hadziomerovic, Senku
Sadirkovic, Nadzu Biser, Dragoj1u VuJkomwnovic :j Zlwtru Galosevic. U
novoj skolskoj godini aktivnost se prosiruje na Jelenu Zimonjic i Visnju Habunek.
U Drugoj zenskoj gimnaziji omladinke okuplja Branka Blazek.
S njom saraduju Beba Danon, Nada Divljan, Zlata Salam, a kasnije
im pristupa Dana Davie. U Trgovackoj akademiji radi grupa clanova
SKOJ-a sa lngom Kraljevic. Na radu se angazuje i Vukosava Mirosevic. U Uciteljskoj skoli se istice Rada Janjic. U Strucnoj skoli
djeluju Mirjana Kravic i Radojka Kujaca.
Radi sto sireg i sto uspjesnijeg djelovanja medu mladima, PK
SK,OJ-a formira i organizaciju SKOJ-a studenata.
Daci su imali svoje probleme i zadatke. Slobodno vrijeme koristili su za sirenje uticaja i stvaranje omladinskih jezgara u ulicama
u kojima su stanovali. Po tim ulicama bio je veliki broj mladih, koji
su se politicki opredjeljivali za NOP i bili spremni da se ukljuce i u
oruzane akcije. Otuda potreba da se u reonima formiraju udarne
grupe. Osim toga skole su imale ljetne i zimske odmore, zbog cega
je rad po skolama za to vrijeme bio prekidan pa su se daci sa sela
ukljucivali u seoske organizacije iz okoline grada gdje su vee uveliko
izvrsene pripreme za ustanak.
Najjaca teritorijalna organizacija u gradu Sarajevu, koja je
okupljala veliki broj omladine, nalazila se u centru grada. U Centru I,
dio Marijin Dvor, od omladinki, ·clanova SKOJ-a, djeluju Stefica Belak i Emica Kapri, pune samopouzdanja, smjele u akcijama, vrlo
cijenjene od svojih vrsnjaka zbog visoke disciplinovanosti.
U Centru III organizacijom SKOJ-a rukovodi Slavojka Milicevic,
zajedno sa Ingom Kraljevic i Memicom Hadziomerovic. Jedno vrijeme je u ovoj grupi djelovala i Narcisa Cemalovic.
U Centru IV organizacijom SKOJ-a rukovodi Slavica Kujundzic,
a djeluju jos i Beba Danon, Jelena Zimonjic, Tinka Romano i Ivica
MiSkovic.
Na Bistriku, KovaciCima i Skenderiji djeluju uglavnom mladici.
U Novom Sarajevu djeluju dvije organizacije SKOJ-a, od kojih jednom rukovodi Branka Blazek. U Kosevu organizacijom rukovodi Jovo
Kurilic, a Ankica ·Pavlovic i braca KlepiCi, Bora i Branko, mu pomazu. U Logavinoj ulici organizacijom SKOJ-a rukovodi Razija Omanovic.
Na Butmiru u organizaciji SKOJ-a nalaze se Jelena Vidovic i
sestre Bojanic. Njihova djelovanje obuhvatilo je pored Butmira jos
i selo Bare, Sokolovica Koloniju, staru Ilidzu i Vrelo .Bosne. Kasnije
im se pridruzuju Lenka i Dragica Tosic.
C:lanovi pojedinih partijskih celija takode su djelovali politicki
tnedu zenama, od kojih su neke bile zaposlene po raznim radnjama
i ustanovama.
Rasprostranjeno djelovanje KPJ u Sarajevu na pripremanju
oruznog otpora protiv okupatora i njegovih pomagaca, sakupljanju
materijalne i novcane pomoCi, do agitacije i propagande putem bilt~:m i r;;tznih proglasa, nije ostalo nezapazeno od strane ustaske poli~1Je, agenata Gestapo-a i mjdtana folksdojcera. Zaredala su hapsenja
1 mnogi ljudi su se morali sakrivati. Zbog toga su ilegalni stanovi
418
419
bili prije~o potrebni. Davanje ovih stanova ,ilegalcima", a pogotovu
komunist1ma, predstavljalo je za stanodavce smrtnu opasnost. Neke
od njih policija je hapsila i upuCivala u logore iz kojih se mnogi nikad
nisu vratili svojim kucama.
.Ta~cv~ stanove:. hil,? za sa~tanke, skrivanje ,ilegalaca" i ,kom.prom~t~Juceg mater~Ja~~ , n~roC!to oruzja, davale su sestre Koviljka
1 SmilJka Radosavl]ev1c, Jehca Lukenda, Vera Puskic
Emina Doric
~ara Laiic, ..~lata ~ehic,. Hali!lla Tafro, H.a,sa Pc:sic, Jeika Klepic, Lju~
b1ca DugonJ1C, maJka M1rze 1 Bahre Duklc, ma.Jka Pere Jukica, Slava
Savic iz Kovacica, koja je izgubila tri sina, i mnoge druge. Za razne
politicke sastanke trebalo je posebno mnogo sigurnih stanova. Na
tim sastancima zene su citale i proradivale materijale politicko-propagandnog karaktera i upoznavale se s tekstovima iz marksisticke literature, posto je za clanove Partije bilo od posebnog znacaja poznavanje ciljeva narodnooslobodilacke borbe. Nastojalo se da ovi sastand ne traju dugo, da na njih ne dolazi veliki broj zena, kako bi
dolasci i odlasci ostali nezapazeni i da o tome znaju samo oni najpoverliiviji. Skriveni su se sastanci oddavali u svim dijelovima grada,
po podrumima i ta:vanima, kao i na kraCim izletima.
Neke zene su oddavale vezu i sa poznanicima oficirima i voj?icima iz d~~o~ranstv~: Od njih prikupljaju oruzje, municiju, sticu
1 razne obaV1Jestl, naroCito o planovima neprijatelja u gradu Sarajevu
i okolini.
.
.Mjesn! komitet KPJ je formirao odbor ,Na:rodne pomoCi" kojim
Je rukovodw clan .MK KPJ. Ovaj odbor je prosirio svoje djelovanJe
preko rejonskih odbora ,Narodne pomoCi", kojim •SU rukovodili clanovi KPJ. Ovaj rad se siroko razgranao kroz sve pore grada, u sve
us~anov~, uprave, direkcije, pa cak i u domobranske vojne jedinice.
Pr~kuplJala. ~e nov~ana pomoc, sanit~tski materijal, oruzje, pisaCi
pr.1bor, .odJeca, obuca,, hrana, posude 1 ostalo . .Mnoge napustene jevreJske 1 srpske radnJe su postale skladiSta ,Narodne pomoCi" u
gradu Sarajevu.
Zene su rma•Vljivo, ,porput pcela, damono6no rsaikllllpljaie .sve do
cega su mogle doCi. Kada se ustanak razbuktao njihova briga za
snabdijevanje partizanskih jedinica raznim materijalom bila je istovremeno i mjerilo patriotske svijesti. Zene su plele carape, dzempere,
sal~v~ od vune koja je stizala iz raznih radnji, a zatim su pomagale
kunnma da sve ovo prenesu do odredenih skladiSta ili odredenih
mjesta van grada.
Pored mnogo na oko sporednih i obicnih poslova, predmet najvece brige bilo je neprekidno realizovanje priprema za ustanak, koje
su vrsene ord dama kwpitulacije. Partija je trazila borce, politicke radn:ike, pri cemu je u prvom redu angazovala svoje clanove i SKOJ-evce.
Narocito se vodilo racuna da se na ustanicko podrucje iz grada upute
Ollli, rko~i su kord IPoJridje birH poZI!lati kao Clal!lovi ,J(,pJ i SKOJ-a.
. Poslije prvih oruzanih akcija po organizacijama Sarajeva je
doslo do niza kadrovskih promjena. Zbog odlaska pojedinaca, na
razna rukovodeca mjesta, dolazili su drugi. Oni sa nizih funkcija, na
viSe, iz jedne ulice prelazili su u drugu. Ovaj princip je bio tokom
cijelog perioda rata nuzan i neizbjezan.
Do ovih promjena dolazilo je i zbog hapsenja pojedinaca od
strane ustasa. Vee tokom ljeta ustasama je uspjelo da pored Vase
�Miskina i Milutina Buraskovica uhapse i Lepu Perovic, sekretara
Mjesnog komiteta KPJ za Sarajevo.
Iza ovog slucaja, na ulici su dousnici prokazali hrabru i odanu
Radojku LakiC, Clana KPJ. Njene su muke bile tdke. Podnosila ih
je bez jauka i krzmanja. Nadvladala je sebe, sve fizicke teskoce, dokazala je ustasama snagu njene ideologije, njene Partije i njene generacije komunista. Za odmazdu ustase su je strljeljale na Vracama,
zajcdno sa jos nekoliko pohapsenih revolucionara.
U gradu su nastavljena hapsenja kao jedini pokusaj obracuna
ustasa sa svima anima koji su se odazvali pozivu Partije na ustanak.
Policiji uspijeva pohapsiti niz gradana, veCinom Srba i Jevreja, medu
kojima i neke clanove KPJ i SKOJ-a. Medu ovim aktivistima uhapseno je i nekoliko zena, i to: Razija Omanovic, Lepa Carkic, Zehra
Mujdovic, Olga Savatic, Vera ~Puskic, zatim Ljuba Durie, Sadija Dumisic, Vilma Kumerle i Emilija Kapri. U gradu je ostao ogranicen
broj clanova KPJ i SKOJ-a. U svim organizacijama udvostrucen je
oprez. Policija prijeti svojim surovim metodama u vrsenju istraga.
Kada je Centralni komitet KPJ na historijskoj · sjednici od 4. jula
1941. godine donio ordlu!ku o dizanju ustanka clamovi Pokirajil!lskog
komiteta KPJ za ·BiiH •UispO'stavljaju vezu sa po'jedimim prodrucjima Bosne i Hercegovine gdje je trebalo organizovati ustanak. Na ovim
poslovima rade i Olanovi Mjesnog komiteta KJPJ i SKJOJ-a 11.1 Sarajevu
koji djeluju i na okolnim podrucjima grada. Uspostavljene su veze
sa Zagrebom, Beogradom i svim vaznijim mjestima Bosne i Hercegovine. Ustanovljene su javke za kurire koji su dolazili iz raznih
pravaca. Na ovim odgovornim poslovima saraduju Olga Marasovic,
Olga Nakic i Vukica Princip. Na vazne kurirske zadatke, narocito one
od kojih je zavisila sigurnost urucenja poruke iii poste, upucivane
su Olga Ma.rasovic, Sa:fija .Bo1standzic, Jelica LUJkenda, a kasnije i
druge.
U samom gradu se osjecala potreba neprekidnog oddavanja
veza izmedu clanova MK KPJ i MK SKOJ-a sa clanovima Vojnog komiteta Sarajeva. Na tom zadatku clan Mjesnog komiteta SKOJ-a,
Adil Grebo, otvara kafanu na Bas-carsiji u koju zaposljava svoju sestru Azru Grebo, clana SKOJ-a, vrlo vjestu i okretnu te pouzdanu
o.mladinku. Azra Gre!bo je dolazila u kontaJk>t 1sa gotovo svim rukovodeCim ljudima NOP-a u Sarajevu. Poznavali su je kuriri i njoj se
obracali. NoseCi kafu ·iz kafane, nije bilo sumnjivo da se uputi u
bilo koju radnju na Bascarsiji. U blizini kafane, u Velikom Curciluku
br. 61, nalazila se i brijacnica Ahmeda Dizdara, clana KPJ iz Mostara
kod koga su navracali clanovi Mjesnog i Vojnog komiteta Sarajeva,
brijali se i istovremeno primali poruke. Korisnost ovog komuniciranja bila je viSestruka. Nairne, u ovim radnjama skrivali su se razni
materijali za potrebe ilegalnog rada, zatim ilegalci koje su trazili
ustaski agenti, tu su dolazili kuriri iz partizanskih odreda i oblizll]ih
ceta i vodova. U ove radnje navracala su i sluzbena lica iz ustaske'
policije, od kojih se moglo mnogo tog cuti i doznati sto je bilo korisno za ilegalni rad u Sarajevu. Nije bilo neobicno sto su ilegalci u
sali kafanu nazivali ,Ambasadom", a brijacnicu ,Konzulatom". Kad
je neko zakazao sastanak u 10,30 u ,Konzulatu" znalo se da se to
odnosi na brijacnicu. Isto tako se koristila i kafana.
420
421
Sestog novembra 1941. godine u Sarajey~)e policija pokre~ula
pravu hajku na mnoge ugledne gradane, naJV1S~. na Srbe. Uhapsen?
je oko 300 ljudi i zena od kojih su mnoge uput1h y logo~~· !om pnlikom uhapseno je i nekoliko komunista. Kada J~ zapnJetila opa~
nost i onima koji su radili u tehnici Mjesnog kom1teta SKOJ-a, duznost ,tehnikera" predata je Emici K~p~i.. Od. tada j.e ona u odre.~eno
vrijeme .odlazila na preuzimanje ne~JelJr;n_h b1ltena .~ prog~asa koJI. su
u tehnki, u to vtijeme, redovno 1iZlazil1. Pohr3lnJ1va:la Je na. taJno
mjesta velike kolicine primljenih. vprim_jerakc;t. T.amo je sv~kOJ organizaciji odbrojavala odredenu kohc11n~ 1 ~ nJe?nn:a .preno~1Ja do J?O
jedinih sekretara po gradu. U SVOJ1ID Je nJednma damma nos1la
pakete i neprimjetno ih samo jednim trzaje;n .:~ke predayala. Omla~
dinci nikada nisu saznali kojim su se nev1dl]1V1m putev1ma kretah
ovi bilteni. Iako je kod mnogih rasla znatizelja, bili su ponosni na
svoju organizaciju, koja je u~pi~~v~la da savla~.a sve prepreke.
Zora Nikolic i Mara M1let1c Jedno su \TlJeme, do odlaska na
oslobodenu teritoriju, radile na poslovima u tehnici Mjesnog ~o~i
teta. Nikakav posao im nije bio tezak. Ponasale su. se s.kromno,. IzbJegavale su susrete cak i sa ranijim svojim drugov1ma 1 drugancama,
nastojeci da budu nezapazene.
. .
.
. .
.
•Po i,:zlbijanju ustanka u Sarajevo su st'IiZah ifJr:'1 r~Jen'l. p3Jrtl
zani. Iz Mostarskog partizanskog bataljona doveden Je teze. ;a~Jen u
zenskom zaru Esad Fejic. Prihvatile. su ga 01~~ Ma~asov1c 1 Z<;>ra
Nikolic i smjestile u stan obucara Iv1ce Tvrtkov1ca, g~Je su ga ob1~~
zili i lijecili dr Hiba Ramadanovic i nje!l muz dr _Derv1s Ramadanov1c.
Hiba je svakodnevno obilazila ranjenika, prenos1l~ ~ay J?Otreb~J?-, z~
vojni materijal i lijekove oko mjesec dana. Po 1ZlJecenJU, FeJ1C Je
ponovo otiSao u Mostarski bataljon. .
v
.
Kada je horac-proleter zaostao 1za Igmanskog marsa.' smrznut1~
nogu, doveden u stan Stake Bra tic ona se o~mah. ob_rat1la dr Svet1
Teofanovicu. On se nije ohazirao na opasnost1, h~10 Je ~ad . proleterom, psiholoski ga pripremao za sve event;mlnost1. Dolazw .3e redovno svaki dan, dok je horae stao na sv~Je noge. Odmah .1za toga
Staka Bratic je ponovo pozvala. dr. Sv~tu 1 pred~la ~u ranJenu yartizanku Radojku Vlaco. Sveto Je 1 taJ zadatak 1zvrs10, a da mkad
nije upitao holesnika kako se. zove.. .
" .
. ,
Za ukazivanje ljekarske 1 med1cmske por;noc.I ,1legalcr~13a. Sarajeva i ranjenim partizanima koji su u grad st1za~1 . sa. ustamck1h po~~
rucja od velike pomoci je hila saradr:ja sa aktlv.Istlmav N~P-a: koJI
su hili zaposleni u apote~~ma. T~~.~ Je .u ~P<;>teCI Roncev1c h1la na
radu saradnica NOP-a, SadiJa Dumisic, koja Je .1r;nala zadatak d~. ohezhjeduje lijekove. Kada je u apote~a~a za c1y1_le pones!al<? JIJ.ek<;>va
i kada se novi lijekovi nisu mogli mgd1e nahav1t1, ostala Je JOS Jedmo
dohro snahdjevena i popunjavana iz Zagreha usta.ska apoteka~ ~ada
se razholjela apotekarica, koja je tu apoteku vodlla , k~o ustask1 povjerenik, nju je zamijenila Sadija D.imiSic, koia se pnr;n.Ila toga yosla
d·a hi mogla koristiti NOP-u. Sadija se odmah snasla 1 dogo.v~mla s~
Safijom Bostandzic o nacinu saradnje. P? lij~kove su dolaz1I: m?og1
saradnici NOP-a koji su ih raznim kanahma 1 ve~~ma prebac~~ah r:a
ustanicka podrucja. U to vrijeme pocela je ~?laz1t1 na sn~hdiJev~nle
lijekovima i Marija Himelrajh koja je .svoJim. ve~ama 1 . kanahm~
upuCivala u jedinice sve do cega se dol~zllo. U 1stoJ apo~ec1 sa Sadijom radio je jedan apotekar za koga Je utvrdeno da 1 on nekoga
�snabdijeva lijekovima. Ubrzo je ustanovljeno da je to cetnicki kanal.
Za r.akovanje ovih lij~kova koriSte~a j.~ sluzbenica apoteke koju je
SadiJa odmah. upozonla na ovu cetmcku saradnju. Sluzbenica je
nakon ~oga :pnstala da u paket~.. ubac~je lijekove koji nisu potrebni,
a <;>_n~ IzdvoJ.~ne p_red~val~v SadiJL Ov1m se potezom uspjelo onemoguclti snabdiJevanJe cetmckog saniteta a istovremeno su povecane
koliCine za NOV i POJ.
'
•
1
Dolaskom Vrhovnog staba u Uzice, a zatim u istocnu Bosnu
-yeze sa Zagrebom i v Ljub.ljanom odr:l~vane su iskljucivo preko Sara~
Je':a·. Posao na odrzavanJ?, veza. p~VJ~ren je profesorici Olgi Nakic,
~OJOJ su s~ u zakazano v~IJ~~e JavlJ.ah ~urir~ iz ~agreba ili Ljubljane
: podv· lozmko~ preday.ah . 1h preuz1mah postu 1 nestajali. Na ovaj
Je nacm ~~etanJ.e obaVIJeS~l. teklo redovno i bez zastoja.
v~~r.m kOJl su dolazih u Sarajevo bili su odabrani, odvazni i
snala:zJlJ'lVI, uglaVIllom pro<vjereni ljudi, sposorbni za sve tJesikoce i napore. ;Sva.~a i naj!llanja neopreznost u radu skupo je stajala ilegalnu
orgamzavCIJ~ Sar~J.~ya, a ne~?liko puta se zavrsila ,provalama" koje
su ust~skoJ pohciJI omoguc1le velika hapsenja ,ilegalaca", narocito
~o~numsta u g:adu Sar~jevu. Poslij_e jedne od ~~v:ih ,,provala", u proljece 1942. g<?dm~, u.stase vsu. uhap~1le ?Igu Naln~. Podvrgli su je raznom maltretiranJU 1 mucenJU. Njen Izuzetno cvrst karakter i vrlo
~rez';"~no dr:laJ?-je _onemogucili su. P?liciji ~~ se domogne veceg ,pli~ena ·. Pod~os1la Je sve m~ke ah mkada lllJe poklekla. Iza nje uhap?ena Je ?usank,a Teo~.?,nOVlC. z~ ~ju je policija vee imala podatke da
Je sakuljala vece kohcme zavoJa 1 drugog sanitetskog materijala i da
se dva mjeseca skrivala od policije.
·
Poslije ove ,provale" i prvih hapsenja komunista i clanova
SKOJ;a, us~aska P?licija .se .okomila i na zene - aktivistkinje NOP-a.
Uhapse~a. Je yukica PrmCip, u cijem stanu su odrzavani ilegalni
sast~nc; 1 ~unrske ve~e .. sa ustanickog terena, zbog cega je, sve do
hapsenJa, b1la pod pohciJskom prismotrom.
Uhap~ena je v i ?r~gica ~~v~c, Cino':'~ica Kotarske pripomocne
zaklade. NJe~o drzan~e. 1 neuob~caJen.a ozbilJnost stvorile su joj veliki
~gled, zbog ce.ga s~ JOJ P<?znam~e VJerovale i prihvatile njena nacela
1 .s,tavov~. UspJela Jt:; ~~~amzovati znatan broj mladih djevojaka i mladica koJ: su se uklJucih u narodnooslobodilacki pokret.
v . Z~t1~, uhal?sena. je ucite~j~ca Ranka Draskovic, dvadesetogodisnp dJeVoJka, ag1lna 1 vrlo ozbilJna, sa mnogo revolucionarnog i proSVJ~tarskog duh~. Radila je u odboru ,Narodne pomoCi", u Centru,
od~~avala vezu 1·zvmedu Vl~dimira PeriCa i sestara Radosavljevic, kod
koJih se u .dvonstu nal~z1lo sklad~s!~ materijala. Bila je stalno akti:vna u ~koJevskom aktlvu predn]aCila na sastancima u teoretskoj
1zobrazb1.
. . Vin~a MarinoviC je, koristeCi vrlo dobra poznanstva i veze sa
l]udn~~, 1z ~omobrans~v~, na Marijinu Dvoru u odboru ,Narodne
pomoc1 uspJela sakui?Itl z:mtne ~oliCine. oruzja, .bombi i municije;
pored toga znatne. novc.ar:.e 1znose 1 raznu opremu 1 odjecu. Iako tada
t~~ u devetnaestoJ ~o~.I.m, znala je veoma vjesto izbjegavati sve poliCIJske zamke. u. pohciJl su je mnogo tukli i mucili, jer su prilikom
pretresa kod nJe u stanu pronaSli 18 bombi, 5 pistolja i oko 500
metaka.
,. . Stana Vl~Cic je prenosila biltene i proglase radnicama Tvornice
cllima, prenos1la nekim radnicima zadatke i ugovarala sastanke. Pri-
kupljala je ,Narodnu pomoc" kod tih radrrica i kad je bila uhapsena
policija joj je ispricala sve zadatke koje je izvrsavala. Bila je sokirana
ovim podacima, no i pored toga nije se predavala.
Drunica DeriikronjiC, domaCica, saradiva:la je Ill Centru na iSa~u
pljanju ,Narodne pomoCi", imala krug zena koje su joj pomagale u
ovom radu i davale priloge. Ona je novae predavala odredenoj vezi,
a materijalnu pomoc prenosila u skladiSte na Mejtasu. .
Uhapsene su i dvije ucenice Strucne skole u Sarajevu, povezane
u organizaciji SKOJ-a, koje su neumorno sakupljale sanitetski materijal. Jedna od njih, Radojka Kujaca, stanovala je na Ilidzi i tamo
hila ukljucena u organizaciju SKOJ-a. Mirjana Kravic je stanovala u
gradu Sarajevu, u centru, i bila veoma agilna i aktivna u Strucnoj
skoli medu ucenicama. Bila je vrlo okretna, nikakav joj zadatak nije
bio tezak rriti se ustrucavala da ispred agenata prenese ,kompromitirajuCi" materijal.
Danicu Vukotic, Cinovnicu Sreskog suda, u ~apsili su po denunciji. Njeno je drzanje bilo vrlo dobro, iako su prilikom pretresa stana
pronadene znatne kolicine sanitetskog dokaznog materijala.
Skojevka Inga Kraljevic i Narcisa CemaloviC, ucenice Trgovacke
akademije i Zenske gimnazije bile su vrlo aktivne u skojevskim organiiZacijama u sko.li, mediu ucenicama i uceni:dma, ka<o i Ill terito;rijal
nim organizacijama. Nisu se mnogo zbunile prilikom hapsenja. Svjesne svega sto su ucinile, vjerovale su u svoje drzanje i fizicku sopsobnost koja je bila potrebna da se podnesu mucenja. Isto tako dr:lale
su se i u logoru gdje su iz zatvora upucene. Ucenica Belkisa Fazlagic,
skojevka, optuzena je da je medu svojim prijateljicama agitovala za
pristupanje narodnooslobodilackom pokretu, davala im literaturu i
biltene za citanje i bila spremna na sve zadatke.
Na Marijinu Dvoru, u ulici Magribija 9, stanovale su vrlo ozbiljne domacice Elza Vidovic, Milica Radan i Anka Joljic. Kod Elze
Vidovic, prilikom pretrage stana, pronadene su bombe i municija,
koju je ona prikupljala od domobrana iz zracne luke Rajlovac. Milica
Radan je sakupljala ,-Narodnu pomoc", narocito zavojni materijal,
i to preko bolni,carki iz voj111e i drzavne bolnice. Arnka J oljic je bila
na Marijinu Dvoru aktivni saradnik NOP-a i vrijedno sakupljala ,Narodnu pomoc".
Medu zadnjim zenama uhapsene su saradnice NOP-a: radnica-tkalja Darinka Lakic, Desanka Palavestra i Marica Nikolinovic, koje
su privedene nocu u zatvor ,Beledija".
Zadnja :lena, koja je u ovoj policijskoj najezdi uhapsena, bila
je sekretarica MK KPJ za Sarajevo, Olga Marasovic. 0 njoj je policija
iz vodene istrage imala toliko podataka da je njoj bilo prosto nemoguce da se od bi1o cega brani. Medutim, ona je simulirala tako vjesto
nervni slom da su i prepredeni policajci nasjeli. Bili su prisiljeni da
je upute u bolnicu na lijecenje, s namjerom da poslije ozdravljenja
dokrajce istragu. U tome nisu uspjeli, jer je Olga uspjela nadmudriti sve njihove zatvorske mjere i uz pomoc ljekara i bolnicara
pobjeci.
Uhapsene zene podnosile su vrlo teske uvrede i pomzavanja.
Nisu im dopustali odrzavanje ni najosnovnije higijene, izmjenu rublja, doturanje hrane od kuca. Muslimanke su prisiljavane da uce
katolicke molitve, da se prekrste kad izadu na slobodu. Srpkinjama
1
422
423
�su prijetili da ce ih poklati, a Hrvatice su nazivali izrodima i izdajnicama hrvatskog naroda.
Ova diskriminacija ljudskog dostojanstva poprimila je u logoru
Sita.ra Gradiska, gdje su odvedene zene Sarajeva, jos ctudovi'snije nrzmjere. Pravo lice fasizma pokazalo se tek tu na trulim daksama banika, u muciHstu ,Kula", u iznosenim zenskim prnjama, u logorskom
redu vladanja i dnevnom zivotu, u corbi od re:ge, u rukama ustasa
sto danonocno kolju iznemogle i bolesne, u tifusu, u crijevnim grcevima, u ocima koje ne vide, u unakazenim i izbezumljenim licima
djece i vonju trulog ljudskog mesa, u ovoj grobnici gdje se gomilaju
suze, zenske vlasi, tezak miris trulezi; tu, u toj gomili kostiju koje
gamizu svrsavala je pravda, a pocivala sigurnost i jedino zadovoljstvo
jedne sulude dr2avnosti nazvane ,Nezavisna Ddava Hrvatska".
Medutim, i pored sveg tog mucenja i pored ovog paklenog nauma, pored lanaca, krvavih tjelesa, logora, . klanja u Sarajevu, kao i
na nizu drugih mjesta, narodnooslobodilacki pokret nije bio uniSten,
pokret je zivio, iako sa desetkovanim snagama, ali je zivio, radajuci
nove snage, nove zaklete branitelje slobode i pravde. On je zivio u
njedrima potlacenog naroda, koga fasisti nikad nisu imali uza se.
.. Iako odmah po zavrsetku tih hap,senja u proljece 1942. u gradu
mJe po:stojalo organizovarno partijls•ko rUJkovods1tvo, ustaskoj poHciji
i Gestapou su stizale obavijesti o nastavljanju komunisticke djelatnosti. Zato oni i dalje vrse intenzivnu kontrolu svih sumnJivih osoba,
vrse kontrolu stanovanja, po ulicama, u prolazima, u tramvajima, po
skolama, zaviruju u torbe po ulicama, presrecu i prate skupove brojnije od dvije osobe, pretresaju ljude po parkovima, na pragovima
stanova, po fabrikama, u ustanovama, vrse kontrolna hapsenja iole
sumnjivih osoba.
Izlazak prvih redovnih biltena u reorganizovanom ·MK KPJ Sa,
rajeva izazvao je cudenje u redovima okupatora i njegovih pomagaca
u prvom redu ustasa. Mnogo cemu su se ustase nadale, samo n~
ovako brzoj i upornoj obnovi propagandnog rada komunista za koje
su tvrdili da nemaju viSe snaga.
'
. U:s~oro je obnovljen rad partijskih celija u Glavnoj zeljeznickoj
radwmc1, u VTZ-u. ,Rivoltiju", u Tvornici duhana, u Tvornici cilima,
,Siku", uspostavljena je veza sa Rajlovcem i tvornicom ,Avija". Ponovno je ozivljen rad u teritorijalnim organizacijama na Vratniku
Bistri~u i Skenderiji. Na Bjelavama je vrlo aktivna Jelena Vitas, koj~
okuplJa veCi broj :lena. U KovaciCima aktivom omladinki-skojevki ruk~vodi Zora Kindibai; a pored nje su Lidija Bratanic, Dana Vasic,
Mila Sokolovic, Obrenija Acimovic i druge. U Novom Sarajevu su
aktivne Natalija Bozic, Branka Blazek, Ana Polak Andelka ·Krecak
Mira i Borka Voksal, koja ujedno rukovodi rado~. Organizacija s~
popravlja i pocinje popunjavati kadrovima upucenim sa oslobodene
ustanicke teritorije.
Zajedno sa iskusnijim skojevkama Stefica Belak dolazi sa oslobod~ne teritorije. One pokrecu rad SKOJ-a i uspostavljaju veze sa
skoJevkama koje nisu pale u ruke policiji. One izravno pomazu Ademu ~ucu u obnovi rada MK SKOJ-a. Od · ranijeg kadra ostalo je malo
t?lad1h u. gr~~u. Jedan dio j~ yohapsen od policije, dio otiSao u partlzanske jedmice, nesto mobihsano u domobrane, neki su odselili iz
grada. Trebalo je razviti siroku akciju na podizanju svijesti i politiC-
ke zrelosti mladih i na taj nacm odabirati najsposobnije za organizacije u svim dijelovi.ma grada.
Usred ovih briga oko okupljanja razasutih snaga poslije uspjeha
na obnavljanju partijskih i skojevskih organizacija, obnovljenog rada
partijske tehnike i izlazenja biltena, koncem 1942. godine ilegalni narodnooslobodilacki pokret grada Sarajeva ponovo je pogoden Citavim
valom hapsenja.
Pohapsena je cijela skojevska organizacija u KovaCiCima, zatim
u Novom Sarajevu, u Hrasnu, na Bistriku i u Skenderiji. Uhapsena
je Andela Ivankovic koja je slusala radio vijesti i pribiljeske dostavljala na obradu za nedjeljne vijesti. Odvedene su zene koje su davale
smjestaj ilegalcima, zatim clanovi profesorskog aktiva, aktiva u sudstvu, zeljeznici, po skolama i ustan~vama. . .
.
.
.. .
U ustaskom za'trvo1ru sru se nasle: MarrJa HimeLraJh, RarviJOJla
Savic Natalija Misovic, Ljuba Durie, Zehra Mujdovic, Olga Salatic,
Andel~ Ivankovic, Jelena Vitas, Ana Volak, Ksenija Brkljac, Obrenija
ACimovic, Borka Voksal, Natalija Bozic, Andelka Krecak, Emina Aliefendic, Stefica Belak, Ljubica Dugonjic, Pasa Janjos, Slavojka Milicevic, Zlata Radosevic, Vera Sarenac, Borka Kozomora, Zehra Kucukalic, Anka Cumpf, Olga Milosevic, Marija Blazek, Lidija Bratanic,
Rada Kindibal, Jelena i Dana Vasic. Zajedno sa zenama uhapseno je
mnogo muskaraca clanova KPJ, SKOJ-a i vrijednih aktivista. Njih
ukupno 118.
Prema porodicama pohapsenih ustase su se ponasale bezobzirno
i surovo. Kad su majke, sestre i supruge donosile nesto hrane, otkinute od usta, ili rublje za presvlaku, rubac za obloge na rane, one
su se u 1kontaikttima sa ustasama .sretale sa ociJina mrmje ·d. rijeeima
uvreda i ponizenja. Upravo to vrijeme umiranja trijeznilo je ljude.
Na strah se naviklo, u strahu se zivjelo. Umirati nije bilo lako, ali
ako se to mora onda je to bilo kroz mrznju prema neprijatelju. U
toj se mrznji pojavio covjekov ponos, vrsila mobilizacija ljudskog razuma za nove zrtve. To je bio glavni motiv koji je radao nove snage,
nastavak borbe, kostac do konacnog obracuna. Iako su se hapsenja
nastavljala i u 1943. godini pa sve do kraja rata, narodnooslobodilacki pokret je ostao i dalje ziv, neuniStiv i sve jaci. U drugoj polovini 1943. godine policiii .ie uspjelo da uhapsi jedan aktiv ze~~ pripadnilka na-rodno!()lslobodillackog pokreta. Uhapserne su Amlka Noz1c, Ravijo.jla Jankovic, Ruza Brankovic i Nada Pejanovic. Kasnije, iste
godine, policija je uhapsila Agana Bostandzica, njegovu sestru Safiju, zatim i Osmana Beslica zaiedno sa zenom i kucnom pomocn~com,
kao porodicu koja je komunistima davala stan na raspolaganJe za
sastanke. Isti dan su uhapsene Sadija DumiSic, AiSa .i Zumreta Kapetanovic iz porodice Osmana Kapetanovica.
*
**
424
425
U septembru miesecu 1943. p:odine u Sarajevu je formiran MK
KPJ sa sekretarom Valterom Pericem, a odmah zatim i MK SKOJ-a,
sa sekretarom Ancikom Duric-Taniom.
Novi sekretar. Mjesnog komiteta KPJ mnogo se angazovao na
razvijanju i sirenju politicke misli i istine o NOP-u, narocito u redovima gradana. Nedjeljne vijesti su morale redovno, biti podiljene bez
�obzira na teskoce nabavke papira, koga nije bilo. Stalne informacije
o vojno-politickim uspjesima uticale su pozitivno narocito na mlade
ljude, pa su se javljali i trazili da se prebace u partizanske jedinice,
izbjegavajuCi da idu u domobrane. Partija i SKOJ su primali nove
clanove u svoje redove.
Sa oslobodenom teritorijom uspostavljene su nove veze. Kuriri
su redovno prenosili postu i materijal ili vodili pmladinu u jedinice.
Pocelo se emitovati preko ilegalne radio-stanice depese Vrhovnom
stabu, koje su polazile od X i IV Divizije i PK KPJ za BiH.
SKOJ organizuje terenske aktive. U centru Sarajeva omladinu
okuplja Vlasta Bukovac, clan MK SKOJ-a, na Bistriku Milena Mitrovic okuplja omladinke Vahidu Karadzic, sestre Biserku i Totu Pudaric, Radmilu Kesic, Nadu Mandie, Cicu Ilic, Mirjanu Polzovic i Subhiju Hodzic.
Ustaski postupak oko hapsenja daka sa Sirokace, posebno iz
muslimanskog gradanstva, izazvao je vrlo buena negodovanje i prigovore. Ustase su na ovo neobicno reagovale. Da se ne zamjeraju
preko mjere, odlucili su se na propagandni ,trik". Sef policije, Petar
Petkovic, zagrizeni ustaski pouzdanik, pozvao je sve roditelje uhapsenih daka. Odriao im je toboze ocinski govor. U tom govoru trazi
od roditelja da svojim potpisima jamce da im se djeca nece dalje
baviti komunistickom promidzbom i da nece bjezati u redove odmetnika. Tek iza toga su pustili uhapsene dake medu kojima i omladinke: Vahidu Karadzic, Biserku i Totu Pudaric, Radmilu Kesic, Nadu
Mandie, Cicu Ilic, Mirjanu Polzovic, i Subhiju Hodzic. Skojevke: VIastu Bukovac i Milenu Mitrovic nisu htjeli osloboditi nego su ·ih uputili u Jasenovac i tu ih mucki ubili.
Uporedo sa formiranjem i ucvrscenjem partijske i skojevske
organizacije u gradu Sarajevu priSlo se stvaranju drustveno-politickih antifasistickih masovnih organizacija, medu kojima i Antifasistickog fronta zena za grad Sarajevo. U odbor AFZ-a birane su vrlo
aktivne i odane ilegalke: Cilika Hajnrih predsjednica, Mira StaniSic,
sekretarica, Ljerka Cvitkovic i Hiba dr Ramadanovic, potpredsjednice
i Azra Grebo i Vaska Vukalovic clanice odbora. Na drugom sastanku,
poslije dvaide:setalk dana, ovaj odbor je iprosiren sa: Oliverom Katie (eaduienom za sudstvo), Olgom Odic (za zeljeznicku Direkciju), Hasom
Pasic, (za smjdtaj ilegalaca). Iz Novog Sarajeva birane su Marija Blazek i Mera Puskic, ispred Bas-carsije Jelica Lukenda, za I r:ejon Hajrija
Vranic-BojanCic i ispred Koseva Milica Milanovic i Olga Brajkovic.
·Po rejonima se organizacija AFZ-a sirila u nesto malo izmijenjenom teritorijalnom obuhvatu, zbog sveobuhvatnijeg djelovanja.
Odborom AFZ-a u prvom rejonu, Bas-carsiji (od Logavine uliceKovaci-do Sedam Suma), rukovodila je Jelica Lukenda, a clanovi adbora su bili: Zlata SiSic, Vilma Vukomanovic, Smilja Saraba i Zlata
Cehic.
U drugom rejonu, Kosevo-Centar (Marijin Dvor-Crni Vrh-Ciglana-Mejtas) rukovodila je organizacijom Olga Katie, Kosevom Olga
Brajkovic, Goricom Marica Cerkez, Centrom Stana Aliefendic i Vlasta Bukovac, bolnicama dr Hiba Ramadanovic i Milena Perisic.
.
U trecem rejonu, Bistriku (Skenderija do mosta Vrbanje) predSJednica odbora AFZ-a bila je Vaska Vukalovic, a clanice odbora bile
426
427
su: Hiba TeftedareviC, Dara Lisac, Fatima Hrnjicevic, Ema Ascic i
Mira Hrvic.
)
U cetvrtom rejonu, Novom Sarajevu {Kovacici, Hrasno, Vraca
do Alipasinog Mosta) radom pododbora AFZ-a rukovodila. je Ma~ija
Blaiek, a Clanice odlbma bile \Su: Vera Pu~\l<Jic, MHka Penc, Slav1ca
Pantie i Marija Himelrajh.
.
Ilidza je obuhvatila: Staru Ilidzu, Stup, Vrelo Bosne, Hrasmcu,
Butmir, ·selo Bare i SokoloviCa Koloniju. Pododborom AFZ je rukovodila Dragica Pindzo, a pomagale su joj Dragica i Lenka Tosic.
U 1944. godini formira se prvi narodnooslobodilacki odbor za
grad Sarajevo. Od zena u taj prvi odbor izabrane su Mira StaniSic i
dr Hiba Ramadanovic. U odbor NOO-a prvog rejona izabrane su Zlata
SiSic i Vilma Vukomanovic; drugog Cilika Hajnrih i Rasa Pasic; treceg Vaska Vukalovic, Azra Grebo i Hiba Teftedarevic; cetvrtog Milka
PeriC Slavica Pantie i Vera Puskic. Na Ilidzi, u tamosnji narodnooslobodilacki odbor, izabrane su Dragica Pindzo i Lenka Tosic.
Pred kraj 1944. godine osnovan je Gradski odbor Narodnooslobodilackog fronta u koji su od zena izabrane: Vera Snajder, Beba Kovacevic, Milka Peric, Zumreta Teftedarevic, Zlata Sisic, dr Hiba Ramadanovic, Olga !Brajkovic, Jela Rihtman, Paula ~anlar, ~~~ka yukaloviC, Smilja Kurtovic, Paula i Anka Hodak, M1ra Bonac1c, Jehca
Lukenda i Milena Perisic.
Sa ovako sirokim ucescem zena Sarajeva u NOP-u bilo je mog;t~
ce napustiti stare ilegalne stanove i zamijeniti ih novim koji nisu b1h
pod policijskom paskom.
Mobilizacija za jedinice bila je laksa, jer su se zene lakse odluCivale da salju svoju djecu u narodnooslobodilacku vojsku ..Pn~jere
nje u narodnooslobodilacki pokret toliko je poraslo da su se, 1 pored gladi i krajnje nestasice hran~, x;talazile zadnje za~i~~. za p:ehranu
ilegalaca. Uspostavljene su cvrste 1 s1gurne veze u pohc1p:. To Je om~
gucilo da se otklone razna iznenadenja od prodora pohciJe u organ~
zaciju. Taka je bilo moguce nadigrati Vojno redarstvo, okrutnu pohciju, uklanjajuCi na vrijeme sve one ,ilegalce" koji su bili pred hapsenjem. Ispred samog cina hapsenja uklon~ene su od. zena Lepa ~ar
kiC Bosa Skaric Cica,Dragojla Vukomanov1c, Karola mg. Rado, H1ba
Rainadanovic, zatim grupa od 19 aktivistkinja iz Breze, iz Visokog i
drugih mjesta. Ovako uspjelo spasavanje ug~ozenih lj~di bilo _je. ~o
guce i zato jer je vise kanala za upuCivanJe u partlzanske Jedmice
funkcionisalo bez zastoja.
Policija je narocito bila ogorcena na sa~ajevsku. skojevsku. orga~
nizaciju koja je dobra i vjesto rasturala T1tove shke za Prv1 maJ
1944. g~dine. Iako je policijska hajka, otpocela djevojke i mladici su
taj zadatak besprijekorno izveli. Policija nije uspjela saznati da su se
slike umnozavale cak i u njihovoj policijskoj · tehnici, a ni .to oda~le
je nabavljen materijal i ko su bili aktivisti koji su razasuh po sv1m
dijelovima grada preko 5.000 komada slika. Ovakav odgovor naroda
na ponavljane ucjene o~ strane fasista, ra~bj~snio je _jednako _?Ovsp_odare kao i njihove manonete. I pored odrzamh nekohko vrlo zucmh
sjednica policije na kojima su padale urotnicke zakletve, sve je ostalo
bez zeljenog uspjeha.
.
Tehnika Mjesnog komiteta KPJ radila je t~?a neprekid~o. Raspacavanje biltena i obavijesti istovremeno se vrs1 na dva IDJesta. Iz
�jednog izvora snabdijevali su se samo odredeni dijelovi grada, odnosno organizacija, a iz drugog preostali. Nedjeljne obavijesti slane
su _i Okruznom komitetu KPJ za sarajevski okrug. Za organizaciju
AFZ-a jedno vrijeme su stampu preuzimale Cilika Hajnrih sa jednog
mjesta i Mira StaniSic sa drugog. Kasnije je ovaj posao obavljala i
Jelica Lukenda sve do njenog bijega ispred progona policije. Jedno
vrijeme je tehnika radila u stanu kod porodice Foht, a poslije njihovog hapsenja u Saburinoj skoli. Valter Peric je vrlo cesto radio i
licno na roto-s.troju, prisustvovao podjeli za pojedine organizacije, a
posebno se bnnuo da se poslije svake upotrebe cjelokupna · tehnika
smjesti u tajno podzemno skladiSte. Ovakav oprez je pomagao da
policija nikada nije pronasla tehniku. Cak i prilikom hapsenja poredice ~oht, stan su u detalje pretresli, ali se tehnike nisu uspjeli
domoc1.
Poslovi na radio-depesama su se svakodnevno povecavali. NaroCito je bio osjetljiv rad na sifrovanju i desifrovanju, sto je iziskivalo
najveci oprez i veoma mnogo vremena. Najcesce se ovaj posao radio
nocu, ali je i noc postala prekratka. Zbog toga su se ovi poslovi morali i danju obavljati. Valter je dio ovog posla povjerio i Miri Stanis~c, ~oj.a je sifru naucila napamet tako da je ovaj posao obavljala
rutmskr 1 veoma brzo. Sve tekstove za radio-depese radio je Valter
neprekidno i licno.
. Gr~dski odbor AFZ-a donio je odluku da zene pripreme zastave
(naJmanJe sto komada), koje ce trebati za odavno iScekivani dan oslobodenja Sarajeva. Povedena je akcija da se nabavi crvena coha za
petokrake zvijezde i potrebna kolicina bijelog, crvenog i plavog platna. I pored toga sto je hila potrebna velika kolicina od nekoliko stotina metara platna, svake boje, zene su to na vrijeme nabavile. cak
je crveno platno nabavljeno iz Zagreba.
Cjelokupan materijal prenesen je u stan Jelice Lukende. Ona je
cijelu kolicinu platna skrojila, u kolicini od 97 komada i rasporedila
u c~tiri grupe. Petokrake zvijezde su iskrojile Mira Hrvic i Olga Brajkovic. Jednu grupu zastava sivala je Dara Jovanovic, drugu Mara Ruskinja, trecu Bisera Adzic, a cetvrtu Dana Stojakovic. Sve su one imale
svoje ,roma~acice. Posto se sve to radilo na podrucju Bas-carsije, oko
Besarme C1kme br. 1, nije bilo tdko da se pripremljeni materijal
prenese u stan zena, koje su sivale. Sve zavrsene zastave sakrivene
su u potkrovlje stare kuce u kojoj je stanovala Lukenda.
u vojno-tehnickom zavodu su radnici izradili celi6m stancu"
za i:sijeca:nje malih petolkra/ka za kape. Od O'tJpadaka orvene o~he isjece~o je oko 1.500 komada petokraka. Zenski aktiv je u dugim nocnim
sat1ma vezao sa svilenim koncem srp i cekic. Zavrsene petokrake su
podijeljene po organizacijama AFZ-a i skojevskim organizacijama,
kao nagrada za vanredno zalaganje.
Policija je i dalje neprekidno vrsila pretrese po stanovima odredenih kvartova. Doznalo se da je na redu pretres i na Bas-carsiji
gdje je stanovala Jelica Lukenda. Naredeno je da se hitno zastave prenesu u Ekmi,ca Cikmu br. 3, kod Dare Jovanovic-Dragas. Zene su oko tijela
omotavale po dvije tri zastave, navlaceCi zimske kapute i zastave uredno prenijele u novo skladiSte. Jelica je hila sa kcerkom od 14 godina
na ~tal_nom oprezu, jer joj je javljeno da joj predstoji opasnost od
hapsenJa. U januarskoj noCi 1945. godine policija joj je zakucala na
428
429
vrata. Pograbila je dijete iza sna, kroz prozor se provukla na krov
kuce i tu se medu zidovima dimnjaka i susjedne kuce smjestila,
drhcuCi od cice zime, dvije noCi i cijeli dan posmatrajuCi sta se sve
pred njenom kucom desava. Po kuCi su ustase sve porazbijali, raznosili, dok su u zasjedi po obicaju cekali koga ce jos uspjeti uhvatiti.
Drugu noc je, promrzla, ukocena sa djetetom, preko krovova, pokusala zadnjim snagama da se domogne slobode. Rekla je djetetu:
- Sine, ako si za spasavanje, da skacemo?
- Majko, ti znas sta radiS!
Uspjele su. Domogle su se nakon muka, straha i skrivanja, konacno slobode, kada su se prebacili u Petu crnogorsku brigadu.
Cjelokupan Gradski odbor AFZ-a, bez izuzetaka, bio je neprekidno u akciji. Na sastancima, po kucama, po bastama, u slucajnim susretima, zene su se upoznavale sa svim politickim i vojnim dogadajima. Upoznavale su se sa odlukama AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a.
U iscrpljenom gradu prikupljanje ,Narodne pomoCi" nije nikada
prestajalo. Pomagale su porodice Ciji su roditelji ili sinovi hili u jedinicama, kao i one koje su ostale bez hranilaca koji su se nalazili u
ustaskim zatvorima ili logorima. Nije bilo odbora u kojem se clanice
nisu utrkivale u tome ko ce vise uCiniti.
Dan oslobodenja nije viSe bio daleko. To je bilo svakome vee
jasno. Medutim, grad je zadesila iznenadna nesreca, posljednja najezda zlocina.
U sklopu ustaskog divljanja u teroru NDH izuzetnim upravo
monstruoznim postupcima, isticao se po zlu poznati Maks :Luburic,
pukovnik ustaske vojnice. CudoviSnim svojim postupcima, veoma surovim ophodenjem, nametnuo se svojoj okolini kao ,jaka osoba"
ustaskog pokreta. Cak je i Nijemcima ostao u uspomeni kao najneugodniji saradnik. Zbog svoje samovolje, cudnih i bestijalnih postupaka, ljudi su ga se klonili. Luburic je stvaralac i zapovjednik ,Ustaske obrane" koja je kao specijalna Poglavnikova sluzba vrsila policijsko-redarstvenu funkciju.
Po gradu vrsi racije, sve muskarce, bez obzira na polozaj i godine, na bilo kojim mjestima koja su se do tada smatrala oslobodena
od vojne sluzbe, otprema u vojsku. Svaka i najmanja neposlusnost
donosi smrt. Njegovi agenti vrse hapsenja, svi zateceni zatvorenici
smjestaju se u njegov zatvor.
Svoj stozer u Berkovicevoj vili pretvara u kazamat, a podrume
u 1klaonice i najberumnija muCiHSia, koja nije ZCllpamtio ni srednji
vijek. U zatvorima vojnog redarstva nasle su se od zena Cvijeta Subotic i njezin muz, Vilma Vukomanovic i muz, Olga Odic ,Zdenka",
Ankica Paukovic, Nada Grujic, Marica Uherka, Vahida Durie, Libusa
Majer, Stana Mandie, cijela porodica Foht, Nasiha Mehmedbasic,
Emina Hadziomerovic, Ljubica Kariklic, Emilija Gajer, Vukosava Kariklic i Ankica Ropret.
clanovi stozera se obracunavaju bez milosti sa gradanima koje
su ustaski saradnici po bilo kojoj osnovi, odavali. Pobude su kod ovih
bile najrazlicitije, najcesce licne naravi. Ko je jednom stupio u predvorje Luburicevog stozera, tome viSe nije bilo spasa. Policijski sat je
zapocinjao u 18 sati a prestajao u 7 ujutro.
Voden neljudskom naravi, Luburic je znao netremice posmatrati
mucitelje, svoje ucenike i, zavisno od licnog raspolozenja, izdavao je
�Veljko Stankovic
pohvale i1i grmio sa psovkama. U pocetku je uzrvao kada bi pocetnici dzelati jednim zamahom kame dokrajcili zivot iznemogle zrtve.
Kasnije je u svojoj svireposti poceo iznalaziti neke nedostatke i praznine. Zadnje dane svoje vladavine zelio je ispuniti dugotrajnim mucenjima i patnjama ljudi. Sa uzivanjem je posmatrao ove svoje izume.
Najkrvozednijem, najsvirepijem podaniku ovog pakla, onome koji je
ispoljavao isto takva uzivanja kao i on sam, poklanjao je posebnu
paznju. Pozivao bi takovoga u svoju kancelariju. Iz drvene kutije
nudio bi sljedbenika cigaretama sa zlatnim slovima.
- Za vojnu i vjernu sluzbu ,Nezavisne Ddave Hrvatske",
zapali.
Cjelokupnoj ovoj tragediji Luburic odlucuje dati drzavno-pravnu formu. U stozeru formira pokretni prijeki sud, koji uzurbano sudi.
Na prvom sudenju 14 ljudi je osudeno na smrt. Svi ovi su dovedeni iz Mostara. Sto nije uspio uCiniti u Mostaru, nastavio je u Sarajevu. Na drugom sudenju istog dana, 10. marta 1945. godine, na
smrt sudi ilegalke Sarajeva, Vahidu Durie, Ubu5u Majer i Sitanu Mandie. Trece sudenje je posveceno porodici Foht. Osuduju na smrt
Sarlotu Foht, njenog muza Josipa i Vlatka, njihovog cetrnaestogodisnjeg djecaka.
nvadeset cetvrtog marta sude na smrt Nasihu Mehmedbasic i
Memicu Eminu Hadziomerovic.
Zatim slijede smrtna presuda Ljubici Kariklic, kurirki iz Reljeva, Dobrili Knezevic dozivotna robija, Mariji Paulic 10 godina teske
tamnice, Fatimi Sahinpasic 2 godine, a Vukosavi Kariklic i Emiliji
Gajer po 1 godina teske ·tamnice.
Dva dana kasnije na zadnjem sudenju na smrt sude Radojku
Smiljanic-Stanisic i ViSnju Tomasevic, a Milu Pecek na 5 godina teske
tamnice, Grozdanu Blagovcanin i J ozefinu Ordalj na po 3 go dine
teske tamnice.
U noCi izmedu 27. i 28. marta vjesaju na Marijinu Dvoru, u
aleji, 55 zatvorenika, medu kojima 4 zene: Anku Paukovic, Stefaniju
Cerkez, Ines Samardzic i Andu Budan, sve bez ikakve sudske presude.
U stvari, presude na vremenske kazne nisu znacile niSta. Svi
osudeni do 6. aprila, to jest do dana oslobodenja Sarajeva, poubijani
su na najsvirepiji nacin.
Ubojstva zena bez sudenja izvrsena su jos nad: Anom Lazarevic, Olgom Radulaski, Ksenijom Trebic, Olgom Odic, Nadom Alagic,
Dragicom Pejanovic, Slavicom Pantie, Zorom Brkic, Ljubicom Ivkovic, Danicom Uzelac, Dragicom Knezevic, Ruzom Milicevic, Refikom
i Nezirom Dizdar i Radmilom Radujevcic.
Luburic, opterecen bolesnom mastom, prepun mrznje prema svim
svjedocima njegovih zloCina, donosi odluku uniStenja. Na Marijinu
Dvoru vjesa mrtve i zive zatvorenike za odmazdu. U dvoriStu svoje
vile zakopavaju strasno iznakazene 23 zrtve, na Bakarevcu je zakopano 15 ljudi, neki tako unakazeni da im se nije mogao utvrditi identitet. Na Darivi u zajednicku grobnicu zakopavaju 74 zrtve, a na zadnje putovanje u logor Jasenovac upucuju preostalih 127 muskaraca
i zena.
Niko od ovih nije docekao tako dugo iScekivanu slobodu, koja
je 6. aprila oznacila kraj svih strahota i patnji gradana Sarajeva.
SJECANJE NA SLAVOJKU SARIC
lavojka savic je posHje Olsloibo.denja Fo~e •.S!tU!Pil~ u r~r:a~;
'
zajedno sa svoja dva b~ata, S!Jepanob I ~f~~te~~c~m~, kao
strom Mile':om. J_?VO Je pog~~u~r~e ~~leterske brigade kraborac Focanske om1~dmske ~ete ~ sas~ de 0 i~u1a kao horae iste cete
jem maja 1942. godme,, a MI1eva J.e
~·atti·!koj ofanzivi, nedaleko od
krajem ~aja 19143. ¥kodme uhpettC?~i ~e~ni~i i ~a svirep nacin oduzeli joj
sela Kruseva. S avoJ u su u va I
zivot marta 1943. godine.
v•
1' ..
0 1a da se
0
1
S1avojka j_e zav~sila Trgo':ackud~~l J.~ u fo J·~\~~~~:JJ~Je i~ali jos
skoluje zbog Siromasnog stanJa ro I e '
sedmoro dj~ce. v
v.·
. ·v dobrih i istaknutih boraca. Toj
Trgovacka sko1a u Foci dala.Je vis~ .. v·socki' Gagovici Hadzivuko· d 1' s iCi AlaJbegoviCI I
'
'
v
. ..
generaCIJ.I,?U pr~~~ a~ ar ,: . , .. d gi Medu njima, od samog pocetka
viCi, Babici, Ku1~ci,VFkeJze, Toso':'dcii ~use. isticale i dvije m1ade focanske
narodnooslobodi1ac .og rat~; :'I no ~k s ·, Razi'a se od pocetka opredjevC?jke: Razija ~1aJbegovic~ISiaykJ saa o~i~dinorJ. Ona je ubrzo shvat!1~
dijeh1a za rad sa zenam.a, ~ avoJ a. narodne revo1ucije. U tome su JOJ
ciljeve narodnoo~1ob~di1ac.ke borbi~~i Kocovic Momcilo-Momo, Gagovi~
pomogli nap~edn~ fo~anskl om1~d 1a 'be oviCi i drugi focanski daci koJI
Rajko, Tosov1c R1sto I Bvor~, braca ~ J
Niksicu Subotici, Beosu imali srecu da produze s~o 1 ovan~t ~ J~r;J:la~iji Svi s~ ovi om1adinci
gdaduhil~ 9~~ko;d~~~g;r~t:~1Fn~~~d~oos1obodilack~m po~retu. k d
o rna
.
d'
F v· . formirano om1admsko ru ovo U februaru 1?42. go m.e'v u
Je rukovodstvo je ima1o rang sresstvo, koje se sastoJa1o od tn cl~n~. ~~ko zvanicno nije tako nazivano.
· Slavo'ka saric kao predkog komiteta SKOJ-a za srez ocu, I .
Vidno mjesto u ovomd. ruk~vdd~tku f~~~~I:k~gi om1acfinskog rukovodstva
stavnik zenske om1a me. a ava . k r
d'
okup1janju napredne
bio je da na teritoriji .gr~~ka Focet·I· 0 J~gi~~1 ~~iJ·~ ~a narodnoos1obodilacke
om1adine oko Komumstic e par IJe
borbe.
. . . ·v
k Ok l'anje je narocito otezano
To nije bilo 1a~o, mtl JIIS 1C?. g1~t al~ o~tv~ lilika'kve ,pa:-edstave o rezbog toga sto omladiilila n~ s~ u liliJe
tug Sa njome je trebalo puno ravo1uciji i narodnooslobodi1ac~o m
re NOB-e Sa zenskom om1adinom
diti da bi bar donek1~ razkumJe a cd_Jevkog ruk;vodstva Okruzni komitet
iSlo je jos teze. Od focans og om1a ms
'
S
t:
l ·
ocb
lk
1 I?f.
430
431
�SKOJ-a za Focu, Gor:azde i Kalinovik, zahtijevao je da ucine maksimalne
napore ~~ s.e omladma okup~ i ujedini oko linije Komunisticke partije
Jt;gosl~VIJe 1 n~:rodnoosloibotdr:looke boJ'be, za borbu protiv okupatora i
nJegovrh domaerh slugu.
Zens~a omladina n~ selu v~Cinom je bila nepismena. Zene su od
sai?og po~.et~a .NOB-e brle na nJenoj strani, ali to javno i otvoreno u
poeetku niJ~ rstrea~o. Trebal.~ je. vr~me~a i ~eke vece sigurnosti. Zbog togas~ SlavoJku sve rskreno erJemle 1 volJele, Jer je bila otvorena i iskrena.
O~a Je ?obr? poz~avala ~eoske obicaje. Bila je sva srecna sto je omladina
pnhvatrla ~~skuSIJ~vs~ nJo~. Zato je sa omladinom radila polako, postepeno, strplJivo, smrslJeno, srstematski i organizovano.
. Ru~ovodstvo SKOJ-a)~ za oml~dinu na teritoriji focanskog sreza orgamzovalo ~nalfaJbeJts~e teca;Jeve, koJe su pohada1e s·ve omladi·nike od petnaest do tn~ese.t ~odma. ?.t~rvosti. Na ?vim ~ecajevima, za koje su cesto sa
~r~nta :povlaeem. p~~men:Jl 1 skolovam borer, pored opismenjavanja citana
~e I laksa marks~streka hteratu~a, pa su .se omladinke upoznavale i sa viziJama no.vog drustvenog uredenJa, za koJe su se tada borili borci narodnooslobod.rlac~e vojs~~, medu koj~m.a ~~' po prvi put u nasoj istoriji, bilo i
dosta dJ~VOJaka. ~erl.o se o soeiJahstrekom drustvu, o jednakosti i ravnopravnostr medu lJudrma. Govorilo se i o sposobnosti zene da se bori za
slo~odu, rame uz ~~me .s~ m~.skarcima, i da obavlja mnoge druge poslove
koJl ~u d<? tada br.h pnvr~egr~~ samo za muskaree. Na mnogim ovim sastanCim~ I ?kupov:ma P~JaVlJrvala se medu malobrojnim zenama u ulozi
pr~davaea 1 tull?-aea novr~ d.rust~enihv odnosa i Slavojka Saric. Ona je,
ZaJedno sa .d~~grm omladmerma ~z foeanskog omladinskog rukovodstva,
~o~t~ doJ?~lvnttela da se preko ovrh kurseva kod omladine postignu znaeaJm pohtrekr rezultati.
v . J~dnoga dana. pozv,ao me politicki komesar Svetislav Nesic i saopstw m1 da treba shJedeeeg dana da se javim u Focu u komitet SKOJ-a
kod Slav_?jke Saric~ Za to ime l?rvi put sam tada cuo. Nesic mi nista nij~
rekao zast? me t~~aze. Ja.'sam v;erovao da .me .zovu radi l'i'tupanja u Focan·~ku .on;l~dms~.u ~t~ ilmJ.a se ~1h dana formirala u FoCi i za koju sam se
Ja hiO.JOS ramJe Javw, ah me Je komandant Cetvrtog bataljona Rade Stevanovic, vratio s obrazlozenjem da sam potreban u bataljonu. '
~d fronta vcete do. Face bilo je vise od dvadeset kilometara. Kad
s~!ll st1g~o u Fo~u svratw sam u komandu mjesta i potrazio Slavojku Sane. Rekl~ su ~1 da radi u zgradi bivseg sreskog nacelstva. Otisao sam
taJ:?o, pn~~o Jednom od tamosnjih ljudi koje sam sreo i upitao za Slavo~ku Sar:~; On me _uv_~de u jednu kaneelariju i rece: Evo, ovo ti je SlaVOJka Sane. pokaz_uJuer prstom na djevojku koja je sjedjela za stolom i
razgov~rala. sa n~krm drugom. Bila je to djevojka srednjeg rasta u partizanskoJ umform1, sa ervenom petokrakom i opasacem i piStoljem oko
P.a/Sa: B'l!cm;;ts,ta liea! ociJ~.k?je n~ezno i umilj:=t:to lgledaju oovj.eik:a. GOIVOnJa J~ trho 1 razbonto. Uermla m1 se mnogo hJepa, ali ozbiljna i mudra
dJeVoJka.
. ·P~sl~je lju~aznog rukovanja i stiska ruke razgovarala je sa mnom
?Iagi~ I ljuba~mm tonom. ,Prvo 0 mom zdravlju, zivotu, pa frontu i ceti
rz koJ~ sam .dosao. I~teresovala se je li tesko na polozaju, da li sam ranjavan, ..1 ? m:w drugrh, moglo lbi se reCi, gotovo familija~rnih pHanja.
foslt7e ~e ?~ ~nom ~~.zgovarala ~ narodnooslobodilackom ratu, revoluciji,
. om~mst.I.ekoJ partiJI JugoslaviJe, o odnosu boraca iz moje cete prema
tim pitanJima.
432
433
Razgovarali su jos neki drugovi sa mnom. Razgovor je bio spontan,
a ja sam toga dana nesto bio interesantan za njih. Svi su se oni interesovali za situaciju u dobrovoljackim cetama. 0 odnosu seljaka i boraea
prema narodnooslobodila.Ckoj borbi i revoluciji.
Poslije ove otvorene i srdacne diskusije sa Slavojkom Saric, koja je
vee tada hila clan Komunisticke partije Jugoslavije, ja sam sa nekim pitanjima narodnooslobodilacke borbe bio nacisto. Znao sam da je ona
radila u Foci u kojoj se tada nalazio Vrhovni stab narodnooslobodilacke
vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, Centralni komitet Komurristicke
partije Jugoslavije, i niz drugih ustanova i istaknutih partijskih i politickih radnika Jugoslavije, da je kroz te susrete stekla veliko iskustvo i
obogatila svoje znanje u radu sa masama. Sjecam se da je dvadeset drugog februara 1942. godine kao rukovodilae Saveza komunisticke omladine
Jugoslavije u Foci govorila na osn>ivaokoj konferendji Saveza zena, odrzanoj u Foci, i hila bumo poZJdravljena od .svih pri.sUJtnih.
Krajem januara 1942. godine, ,pokrajinski komitet Saveza komunist~cke omladine Jugoslavije za Bosnu i Hereegovinu i Glavni stab narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda Bosne i Hereegovine, na
zajednickom sastanku, donijeli su odluku da se na teritoriji Bosne i Hercegovine formiraju posebne omladinske cete, od omladinaea od 16 do 26
godina starosti. Medu prvim, sredinom februara 1942. godine, formirana
je Focanska omladinska ceta. U Focansku omladinsku cetu stupila su dva
Slavojkina brata, Stjepan i J ovo, i mlada sestra Mileva, cije ime danas
u Foci nosi organizacija zena.
Vaznu ulogu u formiranju omladinskih ceta imala su rukovodstva
Saveza komunisticke omladine. Formirane su omladinske cete i u Gorazdu, Trnovu i Miljevini. Slavojka Saric, pored redovne duznosti u omladinskom rukovodstvu sreza Foce, prihvatila se i zadatka da miljevinskom
omladinskom aktivu pomogne u formiranju omladinske cete. U tome je
imala velikog uspjeha. 1Pocetkom aprila 1942. godine u selu Miljevini je
formirana Miljevska omladinska partizanska ceta od oko cetrdesetak
omladinaea. Ni jedan horae nije bio stariji od osamnaest godina, sto je
od posebne vaznosti kao i cinjenica da je ceta hila sastavljena od podjednakog broja srpske i muslimanske omladine. Poslije formiranja ceta je
ostala pri komandi mjesta Miljevina radi izvodenja obuke. Vojnu nastavu
predavao je Ljubo Mikic i jos neki drugovi iz Druge proleterske brigade,
a politicku nastavu Stevan Markovic Singer, komesar focanskog odreda
i SlavoJka Saric. Ceta je, .poslije zavrsetka krace vojne i .poHticke ohwke,
usia u sastav Treceg sumadijslkog bataljona Druge proleters'ke brigade.
Prilikom povlacenja Vrhovnog staba narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, maja mjeseea 1942. godine iz
Foce, sa focanskim politickim aktivom povukla se i Slavojka Saric, u
selo Vrbnicu, a zatim u Crnu Goru. Kada su partizani napustili Crnu
Goru i t~eritoriju Foce i otiS'li u B'Oisansku ·krajinu, Okruzni komHet
partije za okrug Focu, Gorazde i Kalinovik ostavio je Slavojku sa jos
nekim clanovima partije da ilegalno radi na teritoriji Foce i okoline.
U gradu Foci je ostala partijska celija. Okruzni komitet je upoznao
Slavojku sa clanovima KPJ. Slavojka je sa nesmanjenom energijom
nastavila da radi sa omladinom u neprijateljskoj pozadini. Za svoje
prebivaliste ona je u pocetku izabrala Miljevinu. U Miljevini je postojala partijska organizacija od pet clanova, a njen sekretar je bio
neustrasivi Nedo Janjic, jedan od seljaka iz ovog kraja, koji je medu
28 2ene BiH u NOB 1941-1945.
�prvim u . ~)Vom krajlf P?.stao ~Ian. Ko.munisticke partije Jugoslavije.
Ova :partiJska orgamza~1Ja smJest1la Je Slavojku Saric da ilegalno
staJnUJe .~ selo Oor~aV~J.e ,kod Gele ZelovlC, sestre Slavoj,bne majke.
Za part13sku orgamzac1JU ovo je bilo najpovoljnije rjesenje. C:etnici
su o~mah poc~li da pret;esaju partizanske kuce i da se svete partizansk1m porod1cama. Gelma se porodica smatrala cetnickom i cetnici .i?-isu zal.azili u njenu kucu, a ni sumnjali nisu. da ona u svojoj kuci
kr~Je . partlzane. Naravno, to ni Gela nije znala, niti je ovo cinila
SVJesno. Slavojki i drugovima koji su bili zaduzeni da razgovaraju sa
Gelom. oko .~jenog smjestaja, receno je da joj objasne da se Slavojka
kod nJe knJe od ustasa i Italijana koji su tada bili zavladali Focom
u ~ojoj su. ~e nalazili Sl~vojkini roditelji. Tome je dosta pomogla i
Gehpa patn~arhalno V~Sp1tana P?r?dica. u kuCi, sa Gelom, zivjela je
oveca. P?r?d1ca sastavlJ~na pona3v1se od starijih :lena ciji su muzevi
I_;es~~h JOS u p~vom sv;etskon;; ratu. Te rpatrijarhalno vaspi<tane .Zene,
cuvs1 da S~aVOJ~U traze _ustase, sve su ucinile da joj pomognu da
ost?ne u taJno?tl· Kada b1 ona morala da privremeno napusti njihovu
k~~u one s~ J~ prerusavale.? ~voje haljine, koje su i u selu u to
VriJe!fl~ _nos1le. JOS sa~o s.tanJe zene. Ove divne starice nisu mogle ni
p,m;ms.h~1 da ~ed~~ dJeVoJka moze da se bavi politikom. U kuci je
ZlVlO. 1 ]~dan jed:~1 odrasl~ muskarac koji je vee bio zasao U godine.
On Je b1? ~?m~7u~ po~od1c~, .a i?ace miran i posten covjek. U selu
su .g~v sv1 ':1Jemh 1 postovah 1 mko nikada nije sumnjao u njegovu
poht1cku loJalnost.
. .~lavojka. S~ric n_a ter.eim ~iljevine, gdje se pored partijske organ~zaCIJe nalazw 1_~ko]e_vsk1. akt.IV od ~eseta~ dobrih i vrijednih omla~maca, medu k?Jima Je ~n~o 1 nekohko djevojaka, radila je do pocet~a _1943. ~odme. Slavojkm rad na ovom terenu bio je od velike
ko:.1st1. Ona Je. po.sebnu paznju posveCivala zenskoj omladini, koja se
vecmom opred1.Jehl~ za _narodnooslobodilacki pokret. Djevojke su se
ra_do sastaJale sa nJom Jer su znale da od nje mogu nesto i nauciti.
NJene. ~lage i .top~e rijeci! koje je ona znalacki upuCivala seoskoj
oml:;t?m1, .kada 1m .3e goyonla da je doslo vrijeme da se .:lena oslobodi
naS~1JeGei?-.1h vstega 1 pom.zavanja, toliko SU privlacile zensku omladinu,
pa I ~~anJe zen~, d~ su 1h yrosto upijale i poslije ih dugo medusobno
prepr~cava_le. B1lo ]e nevJe~?vatno kol!ko su je seljanke zavoljele.
SlavoJ_ka Je, . kao gradsko dz7ete, govonla o potrebi da se izjednace
grad.. 1 sel_o} da narodn_ooslobodilacka borba to garantuje, ali da to
zahtz7eva 1 zrtv~. ~mladmke. ~e nisu plasile zrtava. Ovakav Slavojkin
!ad pod~takao. Je zensku milJevsku omladinu na direktne akcije pa
Je . nekohko djevojaka uzelo puske i stupilo u narodnooslobodllacku
VOJ~ku. da se zaje.~no. sa muSikaroima bore ,protiv okupatorra i za
bolJe 1 ravnopravmJe ljudske i drustvene odnose. Ona je imala ve1ik~g uticaja na idej~o opredjeljenje te omladine, pa ih je dosta stuplio u Savez komumsticke omladine Jugoslavije.
ZahvaljujuCi Slavojkinom radu sa omladinom u Miljevini cetnici nisu uspjeli da mobilisu u svoje redove ni jednog omladinca. I
k~vda s~ tek .kra~em 1942 .. godine uspjeli da formiraju Miljevsku cetn_I.~ku cet.~, bila Je sastavljena skoro cijela od mobilisanih seljaka sta~
riJih g~d1s~~· Is to, tako nisu mogli da nagovore ni jednog seljaka sa
ove .~entonJe da pode sa grupom ,odabranih" cetnika u Liku i DalmaciJU da 1se bore pro1tiv partizana. C:etu je na tom zadatku lieno
434
435
predvodio major Petar Bacevic, komandant cetnika za istocnu Bosnu
i Hercegovinu. To je bio veliki poraz za domace pristalice cetnika,
koji su cetnicke of!cire uvbjediyali da je narod. ovog k~aJ~ za cetni_ke.
Njihovom porazu 1 razocarenJu u mnogome Je doprtm]ela SlavoJka
SariC, koja je zajedno sa miljevskom partijskom organizadjom bila
razvila jaku politicku propagandu protiv stvaranja cetnickih jedinica.
I onog dana, kada ni jedne organizovane partizanske jedinice nije
bilo na ovom terenu, ona je sa takvim optimizmom razgovarala sa
omladinom kao da se brojne partizanske jedinice nalaze u neposrednoj hlizini.
Vvijek se trudila da sagovornika uvjeri u svoja shvatanja na
osnovu razumljivih i njemu pristupacnih stvari i cinjenica. U razgovoru nikada nije povisila ton. Trudila se da sagovorniku dade mogucnosti da osjeti da ona sa njim ravnopravno razgovara. Ni zbog suprotnih miSljenja nije se uzrujavala, uspijevala je da ostane mirna i da
na ravnopravnoj nozi vodi ~raZJgovore. Sa onim koji teSlm nelm stvar
prihvacaju, pronalazila je vremena i nacina da vise puta razgovara.
A' poneke omladince, za koje je vjerovala da grijese iz neznanja i
zahluda, ne hi ostavljala dok im ne hi pomogla da shvate da su na
pogresnom putu. Bila je divan drug i pokusavala je svima da pomogne. Vjerovala je u ljude i pruzala im sansu i mogucnosti da se doka.Zu. I najobicniji razgovor sa najstarijom zenom ili muskarcem, zavrsavao bi se pozivom na borbu protiv okupatora i njegovih sluga. U
ispravnost ideja Komunisticke partije Jugoslavije i narodnooslobodilacke borbe nikada nije sumnjala. Kod nje nije bilo dvoumljenja.
Uvijek je govorila sa posebnim optimizmom kada se radilo o Revoluciji. U pobjedu Revolucije nije sumnjala i o njoj je uvijek sa velikim
odusevljenjem govorila, kao da ce sloboda sutra doci. Za to nije
zalila :t:ruda, niti napora. Radila je i danju i nocu kada je trebalo,
samo da bi se izvrsio postavljeni zadatak.
Na omladinu i narod ovog kraja Slavojka je ostavila snazan utisak, koji ce se dugo pamtiti. Njenom zaslugom se dosta omladinaca
ukljucilo u tokove narodne revolucije i postalo dobrim graditeljima
socijalizma.
Krajem februara 1943. godine Slavojka je otkrivena u FoCi i
uhapsena od strane cetnika i italijanskih karabinijera. Preko njene
majke o tome je bila obavijestena miljevska partijska organizacija.
Slavojka se u zatvoru, u kome je bila podvrgnuta strahovitom mucenju, batinanju i raznim ponizavanjima, hrabro i dostojno dr:lala.
Nikoga nije otkrila, niti rna koju partijsku organizaciju prokazala.
Poslije njenog hapsenja ni jedan pozadinski radnik sa kojim je ona
saradivala nije bio otkriven niti uhapsen. Takvo njeno dr:lanje iznenadilo je cetnicke zlikovce. Nisu ipak htjeli odmah da je ubiju,. vjerujuci da ce bar nesto od nje saznati o njenim vezama sa drug1m pozadinskim radnicima i partijskim organizacijama za koje su oni znali
da ilegalno postoje. To odlaganje je omogucilo njenoj hrabroj majci
da preko nekih svojih prijatelja, koji su se nalazili u cetnicima, organizuje da Slavojka pobjegne iz cetnicko-italijanskog zatvora.
Kada je partijska organizacija u Miljevini saznalc;t da je .slavojka SariC uhapsena poslala me je u Focu da preko nJene maJke saznam nesto viSe o njenom hapsenju i mogucnosti izbavljanja iz
zatvora.
�·· ·
Bez velikih poteskoca pronasao sam kucu porodice SariC u kojoj nikada ranije nisam bio. Kada sam dosao pred kucu stari Saric,
Slavojkin otac, onizak covjek, sijede glave i brkova, pravio se da me
ne primjecuje i odmah Cim me je ugledao poceo je da sabira drva i
da ih 1.1Jllosi u ku6u, got.avo ·i ne pogledavsi me.
Slavojkina majka, krupna i videna zena, pride mi, iako se nikada prije nismo vidjeli. Ja joj odmah rekoh da 1pe je poslao Nedo Janjic. Ona se nrusmijesi i konja provede iza kiuce i sveza ga u neku
onisku supu, a mene uvede u dobra toplu kuhinju u kojoj je u starom sparetu pucketala vatra, na koju je stari Saric stalno dodavao
sitno granje. Kada se malo odmorih i zgrijah, upitah je sta zna o
Slavojki. ,Slavojka je nocas pobjegla iz zatvora, zeli da razgovara s
tobom", rece mi njena majka. Rekao sam joj da sam zbog toga i
dosao. ,Dobro", odgovorila je. Izasli smo kroz dvoriSte na kaldrmu i
usli u jednu, na izgled napustenu avliju, koja je nekad bila ogradena
dascanom visokom ogradom.
Nairne, Slavojku je njena majka poslije bjekstva iz zatvora privremeno sklonila kod jedne samohrane stare Muslimanke, Slavojku
zatekosmo svu umotanu u neke krpe. Od one Slavojke koju sam ranije poznavao ostale su samo njene plave blage oci i umiljati tihi glas,
uvijek pun optimizma i vapaja za pobjedom. Bila je sva modra od
batina. Njena bujna kosa bila je prorijedena, s puno znakova iScupatnog pramenja, a bucmasto rumeno lice viSe nije licilo na ljudsko
tijelo. U zatvoru su je mucili da bi od nje saznali ono sto ih je interesovalo. Divio sam joj se kako je uopste mogla pobjeci iz zatvora.
I u ovakvoj situaciji glas joj je bio - glas revolucionara. Govorila je
bez ikakva uzbudenja, kao da je to sve tako moralo biti." Sacekajmo
dok nasi stignu, to nece biti dugo, a ja cu dotle ozdraviti", odgovorila
je na moj predlog da pokusamo da je prebacimo u Miljevinu, koja ni
sama u to doba nije bila sigurna, ali je puno bila sigurnija od Foce
zbog postojanja jake partijske organizacije.
,Neka, ostacu ovdje, za sad bicu potrebnija. Ovdje je vrlo malo
drugova, svi su pohapseni iii poubijani. A vas u Miljevini ima dosta,
vi cete moCi i bez mene za izvjesno vrijeme".
Rije5ila je da ostane u Foci jer je vjerovala da je tamo tada
bila potrebnija, bez obzira na te5koce. Miljevina je imala jaku partijsku i skojevsku organizaciju.
Slavojka Saric, plaseCi se da ne bude pronadena, napustila je
ilegalni stan samohrane Muslimanke i sklonila se u neku kucicu u
blizini focanskog vodenog rezervoara iz koga se Foca snabdijevala
vodom. Ali u ovako, vojskom krcatoj Foci, nije joj uspjelo da ostane
neotkrivena. Ponovo je uhapsena krajem marta 1943. godine. I poslije
hapsenja, podvrgnuta je strahovitom mucenju i ponizavanju, ali kada
niSta nije htjela da prizna niti ikoga da oda, u'bitli su je cetnici na svilrep i
zvjerski naCin i poslije toga odnijeli je unakazenu i bacili u planinsku rijeku Cehotinu.
I prilikom drugog hapsenja i mucenja Slavojka se hrabro, komunisticki, drzala. Cetnicima je prkosila i nije htjela da kaze ni jedne
rijeCi o partijskim i skojevskim organizacijama, sa kojima je rukovodila ili saradivala. Umrla je smrcu hrabrih i neustrasivih boraca,
kakve je mogla da odgoji i vaspita samo Komunisticka partija Jugoslavije. Kratko je zivjela, ali i taj svoj kratki zivot posvetila je i
koJ·e se radala sloboda, sloboda svima, kobja joj
d~la revc_>.1
uc!1~ztla sa usana. Za zivota se ponosila svojo~ bor o~, a
Dlkalda. m{~svim svJ· esno za njene ideale, u koje nikada DlJe sumnJala.
umr a Je
. . vk
u 1 je kao dostojan clan KomulllStlC e par t" zaJ· edno sa1
lJe,
b 1' .
mr ad
'h 1 ..
t'h dana umirali za istu stvar, za 0 JU
hilj~~~mbud~-:f~o~t (~~fu s~ar~da Jugoslavije. :Zivot koji joj je bi.~ ra.~
~r:r;J~rtvovala je za Partiju i za s.recu i bol_ju buducndost Fon~. ~{Ii
I
' }" ·
: J d
ulica U n]enom VOljellOID gra U, OCI, n
d?laze yos IJ~ .nJk· .. e ~~au tom ulicom i procitaju ,Ulica Slavojke
S~~~~~~ l~j~ro'"v:\no OJ~e pznaju Cime je zasluzila OVa mJada devojka da
ulica nasi njeno ime.
1
436
437
�k
b
na front Bila je zarobljena sa ~nos~uzela puskdu ~ p~s~~ s~~ c~l~c od ocevidaca, ubili ~u Je Nijken;kcl. f{f~
vom naro a I, a
..
.
stri. elja;nja bw JC sva aJ o a
drasticniji momend~)P'::1 lllto_~k~Je~~:nka ~oletjela ma]ci u zagrljaj, a
je.. njen.a devbe~f.W) I~~JaNa c;ovike iz naroda zasto ubijajy dijet~ j,ed~n
NIJemci su u I I 1 ~J .
. d . J. ne ostanemo u ruznom sJecanJU
je odgovorio: ,UbiJa!llo, Je a JO
zbog smkrti njene ~laJkNeel.a i nJ'ena kcer - ,mala Branka partizanka".
Ta o su zavrs1 e
•
Mica Vrhovac
NELA BOJANIC, UCITELJICA IZ
LAMOVITE KOD PRIJEDORA
elu BojCl!nic sam rpo:zmava1a i prije rata. Radom je iz Slo'Venije, a zvala se Kornelija Jugovic, pa smo je m~ skraceno
zvali Nela. Imala je jedno zensko dijete, Branku, koju je
pomati partizanski komandant Sosa zvao ,mala Branka partizanka".
Nela nam je svima bila poznata kao veoma hrabra zena. U prvim danima ustanka sluzila je kao pogodna veza izmedu Kozare i Prijedora.
Nela je prenosila iz Prijedora na Kozaru sanitetski materijal, izvjestaje partijske organizacije Prijedora Kozarskom odredu, zatim mun:iciju, kao i vijesti koje je partijs,ka organizacija u Prijedoru dobijala
od staba Kozarskog odreda.
Sjecam se kada se partijska organizacija u Prijedoru povezala
sa nekim domobranskim oficirima, koji su bili inace naklonjeni pokretu, i od njih dobila sanduk municije. Nela je tu municiju prenijela iz Prijedora u Lamovitu, a odavde odredski kuriri dalje u Kozaru. Municiju je prebacila iz sanduka u svoj kofer i sasvim lezerno,
ostavljajuCi utisak da se vraca s puta, prosla s municijom pored ustaskih straza. u tom njenom radu pomagala joj je okolnost sto je bila
Slovenka, vjeroispovijesti katolicke i sto je inace izgledala dosta naivno, pa ustase nisu mogle posumnjati da ana radi za pokret.
Nela BojaniC primljena je u Partiju marta 1942. godine, upravo
tada kad je formirana prva partijska celija u selu Lamovita. Od tog
momenta Nela jos savjesnije radi za pokret.
Jos odavno ustase su kontrolisale cestu izmedu Prijedora i Banje Luke, ali Neli nije smetalo da redovno odriava vezu sa grCl!dom
i prenosi izvjestaje. Njena neobicna smjelost i sloboda dovela je do
toga da su je zajedno sa skolskim podvornikom, februara 1942. godine, ustase u Kozarcu uhvatile sa cjelokupnom postom staba odreda.
Nelu su odmah zatvorili, a podvornika izmrcvarili i ubili. S obzirom
na to da saobracaj izmedu Kozarca i Prijedora nije bio redovan,
upravo obavljao se samo avionom, to ustase iz Kozarca nisu mogle
na vrijeme predati postu u Prijedor. U meduvremenu su partizani
spremali napad na Kozarac, te ga februara 1942. godine prvi put i
oslobodili. Nela je spasena iz zatvora kao i cjelokrurpna pasta.
Juna 1942. godine, za vrijeme kozarske ofanzive, zajedno smo
izbjegle u Kozaru, ali se ana ubrzo sa svojom kcerkom odvojila i
otiSla u drugi zbjeg. Tu nastavlja s politickim radom, da bi ubrzo
N
438
439
v
�Behija (Behka) HadziomeroviC-Subasic
AKTIVNOST ZENA SELA DUGE U PROZORSKOM KRAJU
TOKOM NOR-a
1
!I"vd :prolitbers ~a i Treca sa:ndzacka lbrigalda ISu i,z'VIrsile napa I os o odile Prozor 13. jula 1942. godine. Ovaj grad je
odd tada pa do konca rata, sa kraCim prekidima bio veCsi
1
nom so b o an.
·
Na pr~storu izmea~ sela. Vukovskog i planine Cincar formiran ·e
1941. gl~hbne '(ukovski partizanski odred. U njemu su hili sljede~i
prozors n., orc.I:. Meho Pir?}ic, Mustafa Osmic, Osman Osmic, Muha~r~c~smic, Rifat Omanovic, zvani Garovic, Nazif Nuspahic i Hasim
P
Kada je 1942. .go dine Prozor bio osloboden viSe nas ·e
riSlo
NO~:u ..Ja cu naveisrti v~~mo dmgawice ikojih se sjecam. To s~: ~lata
~ehiJa h~, H~snba .. Subasi~, H~~na .Karahodzic, Alija Karahodzic, Fadil~
uspa Ic,
.~
II
1a .~estrov.Ic,
Fma Mestrovic, Emina DerviSbe ovic
Sub~!l, Den;Isbegovi.c, Ram1za Mustajbegovic, Tefika Hadzic, T~hir~
Hadkzi~:hMuc~lef~,v F11des~, ~Nada Ham:zJic, Zinetta Sabic i Zah1da i dru-
'
ge OJI se Ja VIse ne SJecam.
. , Da je veliki .?r?j ~e?a :p_riSao NOP-u zasluga je Osmana SabitoVIcj
Be~e, koJdi Je )OS PriJe rata dolazio u ovaj kraj i radio sa
om a mom 1 naro om 1 govono o zaostalosti nase narod
b·
~o~be ~a r~v~~~~avnod~ sviJ: ljudi, o n~ihovom boYjem zi:~t~ hd~r~~
NOB
·G· 1 . . : go u~e bw vrlo aktivan na okupljanju naroda u
-u. ovono Je da Je zadatak svakog posteno
d I· b d
~~rid prot!k otui?atora i domaCih izdajnika. I pod gnj~~o~i~ ~tic:je~
t . Je.~IJ e, OJ~ smo na. derdefima vezle narodni vez, ostavile smo
o ~ ?ti. e u P.a~tizane. B?nle smo se sa puskom u ruci, na terenu ka
pohti~b r~dlll~l, u b.olmcama kao bolnicarke, u skoli kao ucitel"ic~
na sv1m IDJeStima gd]e smo bile potrebne.
J '
Polo.vinom. 1942. g?dine, poslije teskih borbi, u Du ama ·e b ·
Most~rsk 1.. batal)on, I?a J~ :Sraco CiSic oformio skojevsku ig omiaainsk~
orga.mzaciJU. 1\;11 sko]evci 1 omladinci jos viSe smo radili Davali smo
partizanske pnredbe, odrzavali mnoge sastanke, konferen~ije itd.
!okc;:n 1943. go dine. politic~! rad je intenziviran pa je sko ·evska
~l~~~~ac~ahl DSugba:O:~, hila prosirena. Njeni clanovi su hili: B~haim
Ic, e (a · u a~~c, Zlata Subasic i Emina DerviSbegovic.
.
U toku VI nep~\lat~~jske of~nzive hila sam u selu Ljubenci. Tu
sam se susrela sa UCltelJicom ZeJnom Balic. Tu su vee bile neprija-
cf
19 1
440
441
teljske jedinice sa njemackom komandom. Ja i Zejna smo se sklonile
kod SaCire Subasic. Medutim, nas je jedna :lena prijavila pa su nas
pohvatali. Zejnu su odveli, ali su je poslije duzeg vremena vratili.
Bila je uplakana i mokra, jer su je bacili u veliku vodu, ali su je na
kraju pustili. Medutim, iste noCi su ponovo dosla njih cetvorica i jedan oficir. Odmah su postavili pred nas mitraljez, govoreCi: ,Ustajte
vas dvije partizanke, spremite se da vas vodimo na saslusanje pred
njemacku komandu". Obukle smo pantalone i sve je bilo gotovo. Ali,
ja u istom momentu odlucih i rekoh: Necu da idem sa varna, ubijte
me ovdje, ja nisam partizanka". To moze potvrditi i Kanat Jurica.
Doveli su Juricu. Kada sam Juricu vidjela sav se tresao od straha
jer nije znao sta da kaze. Ako kaze da sam partizanka ubice ga partizani, a ako kaze da sam civil bojao se da ce ga ubiti oni, jer mozda
imaju nesto konkretnije o meni. Stojim ja i Jurica pred mitraljezom,
a oficir pokrece mitraljez cas prema meni, cas prema Jurici i vice:
,,Govorite, br:le!" Prezivjeli smo smrtni strah i ja i Jurica i on rece:
,Behka je jedna u oca, on nju krije kod nas od svake vojske." Mene
su us:tavili do ujunro i rtaiko sam iJzbjegla nesrecu. Zejl!lu su vodali po
terenu i hvalili se kako su zarobili partizanku. Odveli su Zejnu u
talijanski logor gdje je ostala do oslobodenja.
Koncem maja 1944. godine odrzan je skojevski kurs u selu Kutama. Na tom kursu su hili skojevci: Behka Subasic, Behaim Subasic,
Draginja Mihajlovic, Jelena Cehic, Emina DerviSbegovic, Salih-Bijur
Zaimovic, Tahir Hadzic, Mustafa Muratbegovic i drugi kojih se ja
viSe ne sjecam. Medutim, kurs je morao prekinuti rad zbog toga sto
je u toku mjeseca juna 1944. godine neprijatelj preduzeo ofanzivne
operacije protiv jedinica Desete krajiSke divizije, Prve proleterske divizije i Visocko-fojnickog odreda sa ciljem da ih opkoli i uniSti.
Poslije neuspjelog pokusaja neprijatelja da razbije nase snage
Deseta krajiSka divizija ponovo je zauzela svoje prvobitne polozaje
oko :Prozora. Mi ilmrsi,sti rsmo Olstali rpri Sltab:u XVII 1kraji,Ske 1brigade,
odnosno nase prozorske brigade .
Povratkom na nas teren dosla je u selo Duge jedna grupa boraca. Teren jos nije bio slobodan, kontrolisale su ga neprijateljske patrole, pa smo morali partijski sastanak odr:lati u jednoj pecini kod
Duga. Clanovi partijske organizacije hili su: Vida Karabegovic sekretar, i Behaim i Behka Subasic, Emina DerviSbegovic clanovi.
U toku 1944. godine u Prozoru je razvijena velika aktivnost i
politicki rad na terenu. Osnovan je i uciteljski kurs koga su pohadali:
Emina Secibovic, Subha Cabaravdic, Veseljko, Celebija Buturovic,
Behka Subasic, Fatima Trosilo, Vasvija i Emina, Tahir Hadzic, Ferid
Hamidovic, Fazla, Fatima Bijovica i dr. Na ovome kursu su hila dva
predavaca, i to: Vida Karabegovic i Irfan Arifagic. U okviru uciteljskog kursa osnovan je aktiv SKOJ-a, koji je imao 11 clanova, {svi su
kursisti, osim troje, hili skojevci). Osnovana je i partijska celija koja
je imala tri clana, i to: Behrka Subasic, Veseljka i Vida Kambeg01vic,
sekretar. Po zavrsenom kursu Komandant grada za Prozor, Ahmet
Hadzic, je podijelio rjdenja sa rasporedom na duznost. Ja sam dobila
opstinu Kute i skolu u kojoj sam driala nastavu za djecu i odrasle.
Pored rada u skoli nastavili smo i politicku aktivnost. Ona se
narocito ogledala u okupljanju omladine, formiranju organizacija
AFZ-a i drugom.
�Dragoje Lukic
KAKO SU ZENE HRVATSKE SPASAVALE KOZARSKU DJECU
IZ USTASKIH LOGORA
· p· oslije njemacko-ustaske ofanzive koju. je sacinjavala skupina ,Zapadna Bosna", pod komandom njemackog general-majora Frica Stala sa 45 hiljada vojnika, prema 3.500
boraca Drugog krajiSkog odreda ,Doktor Mladen Stojanovic", i po:zmatnog proboja olbruca oiko Kozare 4. i 5. j.ula 1942, u kome su ,ca!k
i zene ucestvovale u bo:rhi, na borna kola su isle s puSikama i bombama, upravo kao mravi su navirale" - kako je zapisao njemacki
hronicar Vishaupt, neprijatelj je otpoceo da sprovodi svoj pakleni
plan pustosenja Potkozarja i Knespolja i odvodenja naroda u ustaske
sabirne i koncentracione logore. Na udaru neprijatelja osobito su se
nasle cetiri kozarske opstine: Bosanska GradiSka, .Dubica, Bosanski
Novi i Prijedor. Cilj operacije bio je dvojak: uniStenje Drugog krajiSkog partizans,kog odreda i ciscenje kozarskog podrucja koje je bilo
ukljuceno u narodnooslobodilacku borbu. Postupak neprijatelja prerna civilnom stanovniStvu. regulisan je mnogobrojnim zapovijestima:
,,Sva lica zatecena u borbi strijeljati na lieu mjesta; sve stanovnike
hapsiti i sprovoditi u sabirne logore. Tko osobe koje dolaze iz Kozare
propusti iii nakon zarobljavanja oslobodi, bice radi neposlusnosti
stavljen pred ratni sud".
U hajci na stanovnistvo Kozare Nijemci su upotrijebili cak i pse:
.~.Na Mrakovicu je stiglo 35 pasa - tragaca iz Beograda, a preko njemackog generala u Zagrebu ishodovano je iz Berlina jos 15 pasa za
podrucje Kozare" - stoji u jednom operacijskom izvjestaju. I zapovjednik ustaske Nadzorne sluzbe obavijestio je sve jedinice iz ope:
racijskog podrucja Ko;zare da jasenovacki logor moze primiti neogra~
·niceni broj zatocenika.
. ·
,
Okr11tnost .okupatora prema narodu Kozare potvrduje i biljeska
generala Stala od 18. j,ula 1942. kojom se konstatuje da je ,cjelokupno
stanovni~tvo opkoljenog podrucja iseljeno te tako provedeno temelj>ito
ciscenje prdstora" i naredenje borbenoj .grupi ,Vedel" da jedna. ceta
nastavnog puka ,Brandenburg" strijelja sve preostale stanovnike sela
Marini i time pokaze da su Nijemci jos tu.
Krajem jula 1942: u ustaskim sabirnim i koncentracionim logorima nasao se (prema naknadno otkrivenim dokumentima). narod Ko.
442
443
zare po ovom rasporedu: na zeljeznickoj stanici Cerovlja~i kr~j. Hrvatske Dubice 26 hiljada; n Jasenovcu 8.400; u selu Mlakl 7 hilJada.; u
Jablancu 4 hiljade; u Staroj GradiSki 1.300; u Novskoj 4.700; u sehma
Grabovcu i Paklenici, Ladevcu i Boderajima po 500; u RajiCima 600;
i u Prijedoru 14.500 - sto ukupno iznosi 68.500 ljudi, zena i djec~.
Tako su dU.Z rijeke Save nastala sabiralista za ljude i stoku sa
Kozare. Najcesce, ona su hila ista. Jula 1942. formirno je povjerenistvo
od sedam sluzbenika na celu sa doktorom Turinom, sa zadatkom da sa
Kozare odnesu sve sto se moglo odnijeti. U osnivackom dokumentu ove
pljackaske druzine je zapisano: ,Za vrijeme vojnih pothvata, prigodorn
razbijanja komunisticke tvrdave Kozare i Prosa're pos:tavljena su posebna · povjereniStva za prikupljanje, razvrstavanje i raspodjelu stoke.
U jednom zahvatu pr:ikupljeno je 25.363 grla stoke i 10.000 tona raznih
zemaljskih plodova".
. Neko je jednom rekao: kad ne bi bilo djece, ratovi hi sigurno
bili manje strasni. To se odnosi i na kozarsku bitku. U logore, gdje se
tokom rata samo umiralo, sabijeno je 23.858 kozarske djece, otrgnute
iz majcinog zagrljaja. Ono sto su mali Kozarcani dozivjeli u lje~o 1942.
kada su muskarci iznatd 14 godina otpremljeni u koncentracwne logore, mlade .Zene i djevojke na rad u Njemacku, a starije odvedene
nekud odakle se nisu vratile - vjerovatno nece nikada biti u cijelosti
za)pisano.
.
Duro Zlokapa upamtio je dobro te dane: zarobili su ga u zbjegu
i dotierali u Bosansku Dubicu. Odrnah su odvojili djevojke i otjerali
na ni'd u Njemacku, a muskairce u J asenovac. Otac je iz kolohe us pi~
pobjeci. Tada su ustase izdvojili Buru i majku. Nju su stalno tukh
kundacima i pitali za oca, mnogo je mucili i onda ubili. Tako je Duro
ostao sam.
Vlatko Dim:ic u 11. godini prezivio je naj1tefe trenUJt:ke u svom zivotu. Vojnici su cijeLu porodicu otjerali od fuuee. Cuo se priguseni
plac i jecaj u dugackoj koloni koja je licila na pogrebnu povorku. lJ
logoru Cerovljani oduzeli su im sve, konja i kola. Odvojili su i ljude
na jednu stranu. Baka i majka stalno su plakale. U tom haosu majka
je pokusala da doturi ocu malo hrane, ali kada je prisla blizu stroja,
poceli su da je tuku kundacima. Jedan ustasa, iz automata, naocigled
svih, ispucao je rafaJ. Majka je pala, pokosena. Tri brGltta i baka, zanijemili, pokusavali su da je pridignu, ali joj pomoc vise nije hila
potrebna.
I Mico Dragas imao je samo 13 godina kada je bio prisiljen da u
jasenovackom Jogoru zajedno sa ocem i dva brata provede dva mjeseca u zlu koje je danas teskoi zamislitL Bio je 21. septembar 1942, kada
su iz J asenovca na stratiSte u Gradini prebacili i njih 300 muskaraca
iz nekoliko potkozarskih sela. Vee se znalo da se iz Gradine, tog najveceg kozarskog groblja, niko ne yra.ca. Prije nego sto ce pristupiti
njihovoj 'likvidaciji ~stase .su im ponu~ili corbu sa si.tno~ isjec~a~irn
kuhamim mesom, pnpremlJenu u povecem kazanu. LJUdi su Jeh, a
onda je neko rekao da je hrana otrovana i da je to ljudsk~ meso. I
zasta, oni koji su jcli medu prvirna, vee su padali, a ustase S!:l _se srnijali. Kadasu poceli da pucaju MiCin otac je doviknuo djeci da bjeze,
�a sam je skoCio na jednog ustasu u namjeri da ga zaddi dok djeca n<:;
pobjegnu. Spasilo se sve cetvoro.
Mico Dragas je odrastao kao kurir proslavljenog kozarskog komandanta Zarka Zgonjanina.
Mika Mandie iz sela Turjaka pod Kozarom nije dopustila da joj
u stroju u Staroj GradiSki oduzmu dvogodiSnjeg unuka Luku. Zato su
ih strijeljali oboje. I Stoja CekiC iz Grbavaca, zab1mdena bascom, prvo
je molila, a onda se snazno opirala ne davsi sina Mirka ustasama 11
ruke. Ubili su ih za:jedno pred strojem u Staroj GradiSki. Jovanka Lukic kao da se nije protivila sudbini kada su joj oduzimali pet kceri,
jednu po jednu: Gospavu, Zorku, Draginju, Stajku i Jelenu, ali sina
jedinca, Doku, nije dala. Strijeljali su je s djetetom u zagrljaju.
I tako redom uz rijeku, od Stare GradiSke i Ja:senovca do Cerovljana i Siska, ko zna ~koliko je uhijeno. Spiskove mrtvih nije imao ko
da pravi.
Zlocini se nisu mogli sakriti. Tako je i istina o tragediji kozarskog naroda, a posebno djece, ubrzo prodrla u javnost. Sa;znalo se za
ma:sovna uniStenja, glad i bolesti sto su odnosili !h-Hjatde malalksalih,
narocito onih bespomocnih, najmladih, koji nisu znali kazati ni svoje
rodeno ime.
Ilegalni komitet narodnog oslobodenja u Zagrebu, koji su sacinjavali clanovi Komunisticke partije Jugoslavije, razradio je citav plan
za spasavanje kozarskog naroda. Preko Udruzbe crvenog kriza akcija
je posebno usmjerena na izvlacenje kozarske djece iz ustaskih sabirnih i koncentracionih logora, koja su zahvacena gladu i zaraznim epidemijama masovno pocela da umiru.
Ovu izrazito humanu, a istovremeno izuzetno tesku i opasnu akciju, poveo je i u pocetku njome rukovodio profesor Ivo Marinkovic,
cla(n CK KP Hrvatske i narodni heroj, koji je licno, sticajem okolnosti,
zajedno sa Grgom Jankesom, dozivio K!ozaru. Poslije ofanzive Ivo je,
po zadatku Partije, upucen na ilegalni rad u Zagreb u svojstvu clana
Biroa i sekretara povjereniStva CK KP za sjevernu Hrvatsku, pod cijim rukovodstvom je djelova:o i ilegalni Komitet narodnog oslobodenja. Na toj duznosti je bio i rpolovinom februara 1943. kada je uha:psen
i ubijen u ustaskoj policiji u Zagrebu.
Tada se i pred zagrebacku partijsku organizaciju ri njene aktiviste
koji su radili u Crvenom krizu, na zeljeznickim stanicarrna i u bolnicama, pos,tavilo pitanje spasavanja velikog broja djece koje su ustase
osudili na smrt samim tim sto su ih odvojili od roditelja i zatvorili 11
koncentracione logore gdje nisu postojali nikakvi uslovi za zivot. Partija je preko profesora Kamila Breslera, visokog cinovnika u Ministarstvu udruzbe Nezavisne Ddave Hrvatske i drugih svojih veza uspjela
da rpribavi od ustaskih vlasti dozvolu za legalno sakupljanje i izvlacenje djece iz koncentracionih i sabirnih logora: Stara GradiSka, Jablanac, Mlaka, Kostarica, Ustice, Jasenovac, Novska, Sisak, Gornja Rijeka,
Jaska.
Tako je i ompoeela, jilllla 1942, jedna od najneoM6nijih bitaka u
nasem narodnooslobodilaakom ratu, od cijeg uspjesnog ishoda su zavisili zivoti viSe desetina hiljada djece Kozare, Slavonije, Banije, Like
i drugih ustanickh krajeva.
Uz, moglo bi se reCi, masovnu podrsku stanovniStva formirane su
prve prihvatne ,raskuine" postaje Crvenog krib na zagrebaclmj ze-
444
445
ljeznickoj stanic~, koje su _uje~no.. Po~tale prc:va partijs~<:a uporista .. !J
prvim grupama 1 medu naJakt1Vll1Jm 1staknut1m kadrovn~a ove akciJC
nasla se Tatjana MariniC (rodeno ime Josipa), iskusni Ilegalac, clan
KP od 1919. Cesto je hapsena, dugo nosila teske povrede kicme zadobijene torturom u zagrebackoj policiji; ilegalno je prebacena na lijecenje u Austriju, a odatle u SSSR gdje je licno upoznala, pored niza
drugih istaknutih revolucionara i Maksima Gorkog, Nadezdu KrupS'kaju i K.laru Cetkin. Kada se vratila u zem~ju .1934: .opet je ~~psena i
proganjana. Preko odjela za narodno zdravlJe 1 sociJalnu pohtl~ku Banovine Hrvatske nna je organizovala prvlli ustano'VIu e;a preds,J<:olsku
djecu u Rudama kraj Samobora koja je odigrala znacajnu ulogu kao
ilegalno uporiSte Partije i mjesto odakle je u ljeto 194~. Tatjana po~la
sa ·svojim skojevka:ma u velicanstveni pohod, spasavanJe Kozarske dJece iz ustaskog log ora i ,krila casnih sestara milosrdnica" u J astrebarskom.
,Bila je neumoran radnik, trcala je i stizala na sve strane, s.taJno
u~urbana, uvijek dobn;> raspolo~ena. Im~la je s~roki krug poznamka.. ;r
Zagrebu, od proletera 1 skro~mh. domac1ca do mtelekt~alaca, od kopn
su mnogi, uvjeren sam, davah pnloge za crvenu P?m.?c samo :a~o sto
ih je trazila Tatjana. Nije bilo i nema mnogo takv1h zena u nasoJ Partiji kao sto je bi·la Tatjana IMa:rnic" - zapisao je Rodoljulb Colakovic
u svojoj knjizi ,Kazivanje o jednom pokoljenju".
Pored Tatjane MariniC i profesora Breslera odmah u pocetku
,borbe za djecu" nasli su se aktivisti l<:oje Kozara n~kada nece. zabo~
raviti ljekari i dobrovoljne sestre Crvenog krsta. Om su orgallllzovah
grup~ za odlazak u l<;>gore i p!"e~zim.anje. djec~,. vodenje evi~encij~ i
prrutnju transporta, pnhvat na zelJezmcko.J stamc1 u Zagrebu 1 d:ug1m
odredistima: Jana Koch, knjizevnica, zivi u Zagrebu, Vera June, Olenko·viC Anka Males, Natasa i Ana Vodopija, sestre, Jana Ilijanic,
uhapsena '1944. i objesena u Svetom Ivanu Zelini, Dragica Habazin majka, Katica Jambresak, Vera Dekomati, Jozica Baki, Vera Cerne,
Anka Sepic, Branka Neferovic, Yanda Korosa, Ivka Vrkljan, Zo:~ Skolic, Nevenka Kustera, Terezija Pintaric, Helena Breslav, TereZIJ~ Hamata, Valpurga Augustin, Dijana Budisavljevic, J.elen~. Loboda-Zrmsk~,
Katinka Fabijanic, Erna Krajac, uhapsena 1943. 1 ub1Je~~ u Lepoglav1,
Manja Hanzevaaki, Sltrijeljana od ustasa 1944, Stasa !ehc, dr Des~~a
Stampar Vera Luketc, knjizevnica, dr Hermina Miler 1 dr Olga Bosnpkovic. I;uzetnu aktivnost ispoljili su i mnogobrojni sara:dnici na :razlicitim poslovima koje je ovaj po~~hvat ..zahtijevao: Vladmir .Bro~, ir:¥·
Drago Kralj Aleksandar Jurekovic-SanJI, Robert Horn, Manca 1 M1co
VasareviC, F~anjo i Anka FrisciC, Mijo GomerciC, Eugen Pus~c, t~. supruga slika:ra Vladimira Becica i sestre Breda i Verena KogoJ, koJlma
treba da zahvalimo sto je sacuvana evidencija djece u logorima. Iako
djelimicna, ona je unijela neizm~~rne rado~tvi· u ~nogob:ojn~ porodi~~
pod Kozarom gdje su dugo, poshJe rata naJCitamJe rubnke hstova b1h
oglasi ,Traze se!"
Kakva je to borba hila pokazuje i sta<nje djece u ustaS!kim logorima, o cemu su sacuvani brojni autenticni dokumenti i zapisi aktivista
koji su ih spasavali.
Sa trakom Crvenog k:riza oko rukava i drugim obaweznim dozvolama krenuo je u us.taske logore medu prvima i profesor Kamilo
Bresler. Evo samo nekih firagmenata i·z sjecanja ikoje je dao autoru
�pr~loga 1.~5~. godine: ,yidio ~a~ meau .hiljadama zena i djece u StaroJ Grad1ski, Jablancu 1 Mlaln 1 onu naJmlaau, od dva mjeseca, kako
leze i rumiru u ma:sama. :Neika odraslija 'SU ·se jos micala i cup1kaJa travCice, ali ni nje v'Jse nije !bilo.
U Staroj Gradiski gomile male djece bile su ugurane na tavane
i~i u one veli~e <?bore za svinje sa cementnim podom. Njihova mala
tjelesa, od l~OJih. J~. osta_la samo kost i koza, uslijed totalnog nedostatka rna kahnh higiJenskih uslova, bez hrane i vode bila su zahvacena
v~Cim brojem .zamznih b.ole~ti ( ti~~s, _priza, ?ifte;ija, ospice, sarlah,
PJegavac). Damma su na IstoJ gomili lezala zaJedno i ona mrtva i bolesna, i ona jos malo ziva.
'
<?ydje su ?ila. djec.~ u. d<?bi od jednog dana do 14 godina. Maks
Lubunc, logormk, .Izd~OJIO Je 1z. ove skup.ine nekoliko stotina najjacih
od 10 do 14 godma I obukao Ih u ustaska odijela. Govorio je kako
ce im posvetiti narocitu paznju kao svojim janjicarima.
~asa grupa, ~glav:wm. privatnih ljekara i sestara Crvenog kriza,
uz _:v~hke opasnosti! pocela .3e da SP"_l~ava onu djecu iz logora koja su
s: JOS mogl.a. spast1. Tako Je po IDOJim podacima tolkom rsrpnja '1942.
~nlo uv ¥Iaki I Jablancuv 9.176 djece, u Novskoj 2.592, u Prijedoru 4.090
I u Usticama 8.000 - sto ukupno, bez Stare GradiSke iz koje se broj
djece ~iJe mogao. dobiti, iznosi 23;858. Iz ovih logo;a oduzeta djeca
_od maJki <?tpremljen~ su: u Sisak 3.165, u Zagreb 6.403, u Jasku 2.997,
I ostala ll1Jes~~ 581, sto ukupno iznosi 12.623 izvucena djeteta iz ovih
logo~a. Za v_n}eme transporta i u ovim prihvatilistima u toku srpnja i
prvoJ poloviCI kolovoza, umrla su 2.854 djeteta. Pomor se kretao 30
do 40 djece dnevno. U srpnju ustase su izdvojili oko dvije hiljade dje•
ce, navodno nesposobne z~ zivot, nabacali ih kao cjepanice u nekoliko
. soba na .t~va_nu ?taro¥ra~~ske tvrdav_; i ugusili cijankalijem. To masovno ubi]anJe d]ece Izvrslle su ustase Vrban, GrubiSic, Kordic i Karamarko po naredbi Luburica i Oreskovica.
. .Pocetkom srpnja 1942. stiglo je u logor Stara GradiSka 16 dobrovolJn:h sest~ra Cn:e~og .kri~a iz Zagreba da preuzimaju djecu. Sestre
SU bll.e S?ki:a~Ie. VIdJ~VSI djecu ~ako U gomilama cuce U dvoriStu logo~a, IZl?zem z.ez1. VIse od polovme nije moglo ni hodati, pa smo morah vda Ih nOsimO 11~, ruka~a do kamiona koji SU ih prebacivali na
Ok~c.ane •. a odatle ,G vagomma do Zagreba. U tom tprvom tram.sporrtu
k?J1 Je stigao na :lmlOisrj~~ ,Senjak" u Zagrebu 10. >STpnja 1942. bilo je 850
~_Jece ..Kada. smo olvonh vrata, 47 mrtvih smo izvukli iz vagona. Ona
~Iva dJ~~a b1la su ~r~st;asena. kao ptice, ~u~i su se samo tihi jecaji, ili
SU, Sa~IJ.ena l;l SS.<?mih,v,cutala I ,gledala tuzmm pogledom S nesrazmjerno veh~ul! ~JC~JIID ocnna. Vee rl?rve noCi, u nasoj prihvatnoj bolnici,
Ul}l~lo JC JOs tr~desetv sedmoro dJe~e .. Kada se pomislilo, kasno u noc,
da Je posao ~ec zavrse~ o~o ~m.Jestap, sestre su otkrile jos jedan vagon, sa 2~0 djece - ~OJencadi uv dobu ispod godine dana koja su ncII?-ocno lezala, pomod9ela od placa. I dok je jedna grupa sestara prala
~Jecu, druga se rastrcala po gra:du, skupljala pelene i mlijeko. Medutim, po nalogu usta~a, ana. su :por;t~vo ukrcana u transport i na zagrebackom ·kolodvoru cekala JO~ cet.m puna sata zakljucana do polaska
voz~ u Jastreb~rsk~ .. f<akvo Je b1lo zdravstveno stanje djece koja su
:pr~sla ~roz pnhv"_lhhste Z~voda za gluhonijeme u Zagrebu vidi se iz
IZVJeSta!Ja dr Fr.anJe Permusa po kome je 5.612 djece u dobi od jedne
do petnaest godma bolovalo 30.264 razne bolesti .. ,"
Dramaticnost spasavanja djece iz logora Stara GradiSka pokazuje
i sjeca:nje Jane Koch, !kmj'izevrnice, inace od 1938, kimz Drustvo za
prosvjetu zena, vezane za KPJ:
.
,Najtezi rad u mom zivotu bio je spasavanje partizanske d]ece s
Kozare koju su ustase dovukli u sabirne koncentracione logore. Ova
nasa najveca akcija trazila je nadljudsku snagu, .pozrtvovnost, hrabrost i odricanje. Sem toga, bila. je skopcana ~a mn<;>go~rojnim op~sno··
stima i po sopstveni zivot. Pa ipak, dobrovoljno, bilo J~v to u P.~vi sumrak, srpnja 1942., stiglo je nas 15 s~vstara Cr:ren_og knza sa DIJ<l}nom
Budisavljevic na celu u Staru Gradisku. Medut1m~ t~k d~Uf?O JU~r?
uspjeli smo prodrijeti u logor. Nakon vrlo r;.eu~od~Ih I broJ.mh legi.tlmisanja, nasli smo se u dvoristu logora koJe. Je b:Io preknv~no d~e
com. Kada smo pokazali dozvolu izdatu po odobrenJU poglavmka, VJ~
koslav LubriC, ~ef logo:ra •. ratni zl?cinac,, viikao j~ iz.sv~~avg!asa: 'Ovdje
sam ja poglavmk, ovdJe Ja za:povJ]edan~. Na tr~ze~1Je liJeCJ?.Ik~ da na;m
pomogne, ustase su na:m pokazali v na Je~nog covJeka, koJI Je kao 1Z·
gl.lbljen, u nekakvom sivom ogrtacu, staJao ned~leko od nas. K.a~ ~~
je ozivio 1kada 1SillO ga iJ?OZVali. i . po~eo ~a:putat1,. Sta1no. I)JOina:vljaJUCI~
'Sve cu ja vama pokazati, sve, I bolmcu 1 tavan 1 kulu 1 podrum. S':~
sto vidite zapiSite i predajte javnosti. Svaki covjek to treba saznatt.
Zajednickim guranjem uspjeli smo uCi u. prvu sobu: ,bol~i~ka
soba I" bila je veliCine 5 X 5 metara. Na podu, Jedno do drugoga I. Jedno na drugome lezala su nepomicna djecija tjelesa. To. su bili ~~h nepomicni ~ost~ri na k<?Fm~ su .sij<l;~e. velike, z~vza:r~ne 1. upa.~e 0~1. Ista
je slika hila 1 u ,bolmckoJ sobi II I u ,b_olmckoJ sob~ III . DJ~CU su
osudili na strasnu, polaganu smrt od .glad1. ~?nesena le odluka .. o~~o~
boditi ovu djecu iz logorskog pakla, Isprazmti tu s~rasl!u ."b~lJ?ICU 1
spasiti ih, ako se jos iSta vspas~ti ~ade. U po.dr_umu J~ SJedilo Ih nepomicno lezalo jos mnogo zena I djece. DospJeh .sm~ 1. ~o kule.
se
nalazilo oko 300 djecaka u dobi od 7 do 14 godma 1 bih su obucem u
crna odijela, s ,kapama na kojima je bio znak. ,U'.'. ~a su ..~ila takode
djeca s Kozare. Receno je da su oni ,poglavmko'-:'1 pitomci . U lo~oru
su djeca dobijala - saznali smo - i to ne svaki ?a~, ~amo :po saku
s:irovog zrnja. Dok nisu stigli do takqz.vane ".bolmce c~~k~h su po
dvoristu travu, skupljali razne otpatke I gurah u usta, PI.h vIZ lokvica
zagadenu vodu tokom srpnja i svaki dan umiralo je prosJecno po pedesetoro djece.
Danas vam ja avo samo na izgled lako pripovijedam. To me
uvijek tesko potrese. A onda, bilo jev t~ vi~~· ~ego strasno: viSe ne.~o
uiasno. Bilo je tako da se sve ne maze Ispncati. Trebalo b1 za to vise
snage, koje mi, prezivjevsi te strahote viSe .kao i da nema:mo.
Prvi transport djece dovukli smo na zagrebacki kolodvor ~ 1.
srpnja 1942. Kada smo isli prugom od Okucana ~raj nas su p:o!az1~e
okicene kompozicije prepune vojske i oruzja. Bila su to poJacanJa
ofanzivi na Kozaru.
U tom jezivom transportu, jos na PD:tu k<;>j.i je n~no~1;nah:o dugo
trajao, pomrlo je ~nnogo djece: Ka?~ s~o 1zyadih 750, sto z~v~ I mrtve,
Bresler je rekao: Jano, mora 1h b1ti hi~Jaduv..onda ~~o posh kroz ~~e
vagone i U zadnjem, SCUCUrene U s}all?-1, nash SI!lO JOS 250. ~ada VI.se
nismo mogli izddati. Bresler i ja uzeh smo J?O J~dno. od p:t-sest mJe~
seci (pod kaput) i otiSli doma. Breslerov Ivica I moJa Duska odrash
su, a Ivica ima i svoju djecu.
!u.
446
447
�Drugi logor za djecu, isto tako stravican, bio je Sisak. Pocetkom
rujna 1942. sa Verom Luketic, knjizevnicom, otiSla sam talmo i javila
se A~ti Dumb~v~cu, inace uci~elj~ koji jev po preporuci Breslera po·
stavlJen od ,Mm1starstva udruzbe kao nasa veza da radi na kolonizaciji i evidenciji djece. Iz njegovog izvjestaja koji je podneo 25. kolovoza 1942. vidi se da: je u logoru Novi Sisak, u solani Reis, samostanu
Syeti Vinko, Te~licevoj ,s.taklani" i kupaliStu popisano preko 6.500
dJece. Logor u S1sku nalazw se u rukama ustaske Nadzorne sluzbe na
celu sa zloglasnim Fagetom i lijecnika Antona Najzera koji su poslije
rata! osudeni kao ratni zloCinci.
'
Slucaj je htio - nastavlja svoje svjedocenje o Sisku Jana Koch
-: da ·~ log?ru, upr.avo, prvo _naidemo na doktora Najzera i pitamo za
dJecu. OvdJe bas 1 nema dJece, sem nekoliko bolesnih u 'skolskoj
P?lik~inici' i ~ese~~k ZJdi:avih 1;1 sola~i; - odgovprio je Najzer, koji je
Cino sve da mko z1v ne 1zade lZ Teshceve 'staklane'.
M~d~tr_n, !fii ~JJ?-O u jednoj staroj zgmdi, koju je on nazvao 'M<Jolskva pohkhm~a· nash 160 bolesne ~ale .dj~ce i nesto dojencadi koja su
~ezala pod v1sokom temperaturom 1 roJeV1ma muha. Ocajne, bez igdje
1ceg, pocele smo da Cistimo prostor i odvajamo ZiVU djeCU S kojom je
ostala Dragica Habazin - majka, a mi ostale produtile smo za 'solam( Is~i prizor nas je i oVJdje cekalo: oko 400 djece od 3 do 5 godina
lezalo Je na golom betonu kraj zidova prezasiCenih solju. Plac djece
jezivo je odjekivao ovim hladnim hodnicima.
. Najzer .i.e pris!ao da tr~~sportujemo djecu za Zagreb, jer je znao,
bolJe nego m1, da ce malo nJ1h u ovakvom stanju ostati u zivotu.
.. ~asa gru~a s~ .ul;>rzo. jos _jed1:10~ ~asia u Sisku i dozivjela prizor
koJI mkada nece b1t1 1zbnsan 1z SJecanJa: prvo na sto smo naiSli bile
su zene koje rsu le~ale u barakamai pod temperaturom, neke gra~idne,
~ neke OJ?hrva~e pJegavcem. San:? dan ranije i njima su oduzeli djecu
1 pobacal~ su 1h u barakt; do nJih, tako da su mogle cuti plac svoje
dJece,. koJa su, .takode, lezala na golom podu, novorodencad, djeca od
nekohko nedjelja, mjeseci i godina, i ziva i mrtva zajedno.
.. Da bis_,m~ .i~ mogli pripremiti za transport, molili smo ustase
k?p ISU strazanh. Izme?u ~araika, da dopUJste majkama, mozda posljed~JI p~t, ~a nadoJe ~;'OJU dJecu. I .~u radost i djece i majki niko ne mo~e opisati. Ma~e rucice s~ se ~aVIJale oko vrata, pohlepna usta pripila
su ~e uz grud1, a n~. kos~cu :dJece kapale. su krul?.ne suze majki. Dugo
s:. cuo samo dubok1 JeCaJ. Bile su to maJke heroJI. Kada je posljednje
diJ,~te, prer_noreno tugom zaspalo, maj,ke su ih ostarvljale tiho i odla~eci u ~VOJU baraku nama saputale: Cuvajte nam djecu, cuvajte rodene ....
I ovaj .transport od 550 djece poveli smo za Zagreb, a jedino sto
smo .~ao U~Jehu mogliv rec~ majkama, bila je adresa nase ilegalne evi··
denCIJe, gd]e da potraze djecu kada se vrate iz tudine ... "
T?k<;>m j~la i av~usta 1942. dopremljena su na punktove zagrcbacke .~elJ~zmc~e stamce 53 t:~nsporta djece. Nekoliko drugarica, medu k~Jlill~v su bile Vera Luket1c, Vera Loboda-Zrinjska, Breda i Verena
KogoJ, knsom od ustasa uspjele su da evidentiraju i tako ostave traga
~a 1.2.77?. dj.ece. htina, ~~ viSe od hiljade .kartoncica nema podataka,
Jer Ih illJ~ I~ao ko. d~t~ 1 zato ~t;. rub:ike, StO znace zivot, ispunjene
samo broJevi.ma, up1tmcima, krst1c1ma 1 drugim oznakama, ili su, jednostavno, up1sani ovi podaci: ,GradiSic" (djeca koja su od majki odu-
448
449
zeta u Staroj GradiSki) - ,broj 35, zensko oko 7 mjeseci, GradiSic
499, erne oci, kestenjasta kosa; zensko oko 7 mjeseci s rupicom na
obrascicu; musko, dobra razvijeno ... "
Jedini logor za koji je ustasko ,Ministarstvo udruzbe" preuzimalo djecu iz ostalih koncentracionih i sabirnih logora bio je J astrebar·
sko. Taka je i bilo moguce preko antifasista koji su radili u ovom
ustaskom ministarstvu, prije svega preko profesora Kamila Breslera
i doktora Velimira Dezelica, ubaciti organizovanu grupu od oko 30 aktivista Partije i SKOJ-a, zdravstvenih i pedagoskih radnika, mcd:u kojima je bilo 18 ucenica, mladih djevojaka.
U Jastrebarskom je formiran logor jos 1941, a logor za djecu u
Jastrebarskom osnovan je 12. jula 1942. Sastojao se od tri objekta, ne
racunajuCi konjusnicu kraj ,bolnice" u dvorcu grofa Erdedia, kroz koji je proslo oko 1.500, uglavnom odraslije, djece. Depandans logora u
Jastrebarskom bio je u selu Reka, udaljenom tri kilometra i sastojao
se od bivse ciglane, konjusnice i jedne nadstresnice, krorz koju je proslo preko dvije hiljade male djece. Nalazio se u zici i bio u pocetku
pod strazom ustaske posade, a kasnije (ustaske nadzorne sluzbe) kao
i logori za odrasle.
Jastrebarsko je napunjeno iskljucivo djecom sakupljenom ispod
Kozare jula 1942, dopremljenom u grupama iLZ Srtare Gradi,sik:e, JabJan·
ca, Mlake i Cerovljana, ovim redom: 12. jula- 850; 13. jula - 36; 14.
jula 750; 31. jula 850; 5. avgusta 800 i 15. avgusta 100 - sto ukupno
iznosi 3.386 od novorodenceta do djeteta od 14 godina starosti. Bila
su u ocajnom stanju, mnoga potpuno gala, pa i djevojcice od 12 godina, zahvacena s nekoliko zaraznih bolesti u kombinaciji tifusa i dizenterije, ospica i upale pluca, skorbuta s ispadanjem zuba i sekvestiranjem vilica.
Pod neobicnim okolnostima poloyinom jula 1942. Tatjana Marinic
je uvela u ustaski logor Jastrebarsko, s rijdenoscu da zaustavi smrt
koja je harala medu ikozarskom djecom, djevojke: Regin:u Drame, Ankicu Cegec, Danicu Cendak, Miru Debeljak, Anicu Horvat, Anku Korosec, Mariju Ivankovic, Dubravku Dolenec, Ruzu Herceg, Dragicu Vitko, Julku Marinic, Mariju Ratkovic, Ivanku Glavan, Zitu Pusic, Blanku
Kolar, Olgu Dupalo, Branku Takac i Ivku Stnnac (uhapsena 1944. i
ubijena u Jasenovcu). Sem njih, u borbi koja se graniCi sa podvigom,
na spasavanju djece u Jaski. od prvog dana ucestvovali su i: dr Branko DragiSic i njegova supruga Nina, Vinka Soljan, Mira i Anica Slehta,
Vera Luketic, Lina Padovan, dr Glimac, Maca TomiC, Tanja Cernozubov i Mica Skaberna, uhapsena i ubijena u Lepoglavi. U svom radu
oni su se oslanjali na antifasiste u Jastrebarskom: dr Branka Davila,
clana ilegalnog narodnooslobodilackog odbora u Jaski, Mirka Merlea
iz sela Reka, te Stasu Jelic, kojoj Partija nije dopustila da dade u
logor jer je i sama imala malo dijete i Delku Prosoli, uhapsenu 1944.
i ubijenu u Jasenovcu.
Kada su dosle u J asku naiSle su na otpor nekoliko cas nih sestara; ponovilo se ono sto se desilo profesoru Bresleru na zagrebackoj
zeljeznickoj stanici. Njemu je casna sestra Laurencija Ciric iz Sirokog
Brijega doviknula: ,Svu tu djecu treba poklati".
Grupa casnih sestara milosrdnica, na celu sa Pulherijom Barte,
upraviteljicom logora, upravo je necovjecno postupala prema djeci.
29 zene BiH u NOB 1941-1945.
�Milka
Sestre iz te grupe su otvoreno izjavljivale, a tako i postupale, da pomagati partizansku djecu znaci odgajati svoje neprijatelje. I Cinile su
sve da djece sto viSe umre.
Zapis Franje Ilovara o djeci u ustaskom logoru Jaska predstavlja,
vjerovatno, najpotresnije stranice naseg oslobodilackog rata. Na jednom od tih listica stoji revers i potvrda: ,Primio predujam na racun
kopanja grobova deset hiljada kuna za sto komada djece pokopane",
a na drugom: ,Ukupno 468 komada djece" i tako redom sve do broja
1.026 bezimenih.
I ko zna koliko bi djece jos umrlo da nije bilo Tatjane i njenih
djevojaka. Evo sta jedna od njih kaze: ,Djeca su nam umirala na rukama, na krevetima koje smo same napravile, na podu u barakama,
a mi smo bile same i bespomocne. Plakale smo zajedno s njima i culo
se samo: moj Perica je umro; moja Milka izdiSe; onaj mali s mladezom
na obrazu nece docekati jutro ... "
Bio je cetvrtak, 23. srpnja 1942. kada je list ,Nova Hrvatska"
objavio preko cijele strane, sa tri propagandna fotosa, clanak pod naslovom: ,Djeca, koja su oslobodena od partizanskog ropstva, oporavljaju se od pretrpljenih patnji na ddavnom dobru u Jastrebarskom".
I dalje: ,lmaju erne kape s ustaskim znakom. Casne sestre su ih naucile moliti bogu. Oni pjevaju narodne pjesme, uce povijest Bosne,
uce tjelesne vje2be, medu njima skoro nema bolesnih. U losem stanju
su ona djeca koja su bila u ropstvu partizana. Roditelji djece, koji su
napustili logor i dolaze ovdje svojim sinovima i kcerima, vrlo su radosni kada vide da se sa djecom tako pazljivo postupa ... "
U Jastrebarsko je iz Stare GradiSke s djecom prokrijumcareno
25 bolesnih zena, koje .su bile proglasene za nesposohne za md u Njemackoj. Medu njima je bila i Anka Zujic iz sela Johove pod Kozarom.
Evo kakvu je ona tugu ponijela iz Jastrebarskog: ,S muzem Milanom
imala sam dvoje djece; Milorada u sestoj i Milevu u trecoj godini.
Kada· su nam u Cerovljanima oduzeli djecu uspjela sam da se prosvercujem u kolonu za Jasku koju je formirao Crveni krst. Tu su mi umrli
oboje djece na rukama, prije nego sto smo im mogli nesto pomoci.
Umrli su i Branko Vujanovic i Doko Bursae koje sam prigrlila zajedno
s mojom djecom ... "
I Stasa Jelic, jedna od zena zasluznih za sve one sto su prezivjeli
Jasku, sjeca se: , ... Bilo je transporta u kojima su dolazila djeca
otrovana iz Stare GradiSke. Tamo su im zednim, na julskom suncu,
dali vodu sa rastopljenom sodom. Kada smo uvidjeli sta je uzrok
obciljenju crijeva, mogle smo pristupiti lijecenju samo sa svjezim
sirom. Ali, kako do njega doCi? Dovijale smo se na razne nacine, narod nam je donosio krisom i ostavljao hranu pored ograde, zice ... "
I taka redom, svaka od njih kazuje svoje videnje Jaske, Siska,
Stare GradiSke, i to je debela knjiga strasnih prica o djeci iz pakla.
Simic-Mlin~revic
ANTIFASISTICKI FRONT ZENA BEKIJE
,p
450
451
O·~,;~cje. Belkij~. zahvat~ ~!jelove da~a~njih ?.Pcina Lju!buski,
· Listlca 1 Posusje, kao 1 c1tavu danasnJU opcmu Grude.
· Na ovom podrucju prije rata nije postojala partijska organizacija. Postojalo je, medutim, dosta !judi koji . su. hili ?predijeljeni
za radnicki pokret i demokratske slobode. Kler Je 1pak 1mao veoma
jak utjecaj na mase. Posta je podrucj~ _bilo ':~lo siromasno i pretezno
krsevito, !judi sa ovog terena su odlaz1h u SVIJet trbuhom za ~ruhom.
Oni su, u · svoj kraj, donosili napredne ideje. Mnogi su u So~~etskom
Savezu vidjeli svoju buducnost. Kapitulacija stare JugoslaviJe 1941.
godine zatekla je taj kraj onakav kakav je bio i prije njenog stvaranj~.
K~d su tih dana pod okriljem okupatora, ustase preuzele vlast u svoJe
ruke mnogim s~ljacima su obecavali da ce im dati zemlju aka im sinovi idu u ustase. To su oni cinili rpo primjeru solunsrkih dobro:vOiljaca.
Obe6avali su zanate i trgovine samo da bi privukli sto viSe ljudi u
svoje redove.
Uskoro su ustase, medutim, pokazale i svoje pravo lice. Pristupili
su istrebljenu .malohrojnog srpskog zivlja u Ljubuskom. Ustaski zlikovac Franjo Sudar javno je ubio iz piStolja Vlatka Hrstica, poznatog
komunistu. iz Vi tine. Vijesti o ovim i slicnim akcijama brzo su se prenosile medu stanovnistvom. Post·eni svijet se na .to zgrazao i branio
je svojoj djeci da dobrovoljno stupaju u ustaske redove. Oni su onda
pdstupili i mobilizaciji. Uspjeli su prevariti i mobilisati dobar broj
mladica.
.
U svakom selu Bekije bilo je poznatih drugova od ranije k~j~ se
nisu slagali sa idejama ustasa, Hitlerove i Paveliceve ustaske poht1ke.
To su, prije svega, hili: u Tihaljini Matisa Mlinarevic, Marko Lukenda
i drugi; u selu Drinovcima, Grgo Glavas zv. Sperc:vic (horae 1941. godine, poginuo pod konac 1942. kao komandant batalJona kod Sl. Broda);
F:ranjo i Mate Glavas, Kreso Simic i. drugi; u Gorici Mijo Sosa, ~ Sov~
Cima Stjepan Prlic, u MamiCima Grga Macan itd. Na ovo P?~ruc)e naJviSe su utjecali poznati komunista Mate Buljan zv. Klapmc, 1z sela
Virijana ko.d Imotskog, Pavao Granic ,Beg", Ivan Resetar i Ikan Jelavic
iz sela Oraha, te drugovi iz Ljubuskog, Mirko Mucic itd.
Poslije odlaska Buljana u NOV veza je ostala samo sa vrgorskom
kraiinom koja je djelovala na ova podrucje. Poslije akcija ustasa u ljeto
194i. godine, drugovi iz Ljubuskog su otiSli u NOV preko Mostara.
�Taka je veza sa rukovodstvom KPJ za Hecegovinu bila otezana i usporena, kao i dobijanje za~dataJka.
Valja napomenuti da je glad koja je bila u ovom kraju na zimu
koncem 1941. godine i pocetkom 1942. godine imala jakog utjecaja na
razvijanje pokreta u ovom kraju, taka da su veze NOP-a pocele funkcionirati vee u to doba, ali je glavna orijentacija bila na podrucje Vrgorca.
Pod rukovodstvom Kotarskog komiteta Komunistioke partije Hrvatske
dolazi do postavljanja prvih zadataka: da se vrsi propaganda NOP-a,
da se prikupljaju oruzje i municija, te dobrovoljni prilozi u novcu i
materijalu za potrebe NOV-e, da se pronade sto veCi broj drugova za
formiranje narodnooslobodilackih odbora za uspostavljanje ilegalne narodne valsti i na ovom podrucju. Od marta 1942. godine, kako su uspostavljene veze sa podrucjem Vrgorca, funkcionirale su neprekidno do
oslobodenja. Jedan od glavnih punktova na ovom pod.:rucju hila je
kuca Matise Mlinarevica. Zadesila se na vrlo pogodnom terenu, a on
kao i njegova porodica hili su vrlo aktivni u radu za NOB-u. U njegovoj
kuCi najprije je formiran Mjesni narodnooslobodilacki odbor za Tihaljinu, a u julu 1943. godine i OpCinski NOO za Bekiju, tj. za opCinu
Drinovce. Veze su od:rZavane preko drugova i drugarica u selu Klobuku,
a jedrrim kanalom i preko Kane Busatlije iz Vitine.
J a sam uglavnom u pocetku radila na od:rZavanju tih kurirskih
veza. Na tom poslu cesto sam hila u kontaktu s Vesnom Resetar i Dragioom-Dragom Jelavic iz •sela Oraha u kotaru V•rgorac. Kaiko je gotovo u
svim selima Bekije u proljece 1943. godine doslo do formiranja mjesn'ih
narodnooslobodilackih odbora pa i opCinskog odbora dolazi do jaceg
poleta u radu za NOB-u. To je i neprijatelj poceo osjecati. Nasa stampa
1legalno je kruzila po selima. Govorila je o uspjesima NOV-e kao i Crve~e ~rmije, te o potiskivanju okupatora na mnogim mjestima u nasoj
drza~1. Nastalo je dezerterstvo ne samo iz domobranskih jedinica, koje
su b~le t?boze regularna vojska NDH, nego i u redovima ustasa, koji
su bJezah sa frontova i poceli se sakrivati oko svojih kuca ne vracajuCi
se viSe u svoje jedinice, Neprijatelj iznalazi modus i takve uvrstava u
ust~.sku miliciju ili u talijansku miliciju. Sarno, eta, da se nalaze kod
svoJih kuca, racunajuci da ce i na taj naCin onemoguCiti razvitak NOP-a.
U ovoj miliciji bio je poneki od saradnika NOP-a te bi nas na vrijeme
ol;.avjestavao o namjerama neprijatelja, o poduzimanju raznih akcija s
nJihove strane, o napadu na nase jedirrice, koje su se nalazile na susjedn?m podrucju na oslobodenoj teritoriji Dalmacije, ili hapsenju pojedmaca.
Jedan broj zena Bekiie bio je organizovan u AFZ. Prvo u odbore po
s~lim~, a posHje i u op6nski odbor Antifasistiokog £ronta zena. Prva rpredSJedmca tog prvog opCinskog odbora Antifasistickog fronta zena za Bekiju ..bil?- sam ja. Posliie mog odlaska u NOV, avgusta 1944. godine,
zamiJemla me je Vin'ka Glavas, ud. Ilije iz Dr1novaca. U ovaj odbor bile
su nostavliene ios: Ruza Basic iz Ruzica, Luca Lukenda iz Tihaljine Ivica
B?sic iz sela Goifioe, Lju!bica Galic iz Gorice, Mila Bilic iz Rusica,'Janja
S1mic iz Tihaljine, D.rina Pandzic iz Drinovaca, rKata JurCic dz Ruzica.
.
U r;asim prilikama, baveCi se domaCinskim poslovima, zene nisu
bile ~?-VIku:r~.te na politicki zivot. Raniji patrijarhalni zivot znatno je
~manJivao zmteresiranost. Bile su u veCini slucaieva i nepismene. Ovo
Je. sve otezavalo aktivnije ukljucivanje zena u politicki zivot, jer je ovo
zmsta za nase zene hila historijska novina.
452
453
Uz pomoc drugova politickih radnika NOP-a uspijeva se ipak da
se i ova organizacij<;t aktivira i ukljuci u politicki zivot i rad za NOP.
Zene ukljucene u rad za Pokret u pocetku su uglavnom potjecale iz
porodica vee ukljucenih muzeva, sinova iii brace. Sve zene iz ovakvih
porodica, koje su po godinama uzrasta mogle da djeluju i rade to su i
cinile. Bilo je slucajeva da su i djevojcice (Vinka Mlinarevic, rod. 1933.
godine) prenosile postu i vrsile izvjesnu kurirsku duznost i veoma dobra
posluzile u datim momentima.
Na podrucju Bekije, danasnje podrucje opCine Grude, u 1943. godini pa nadalje dolazi do jaceg poleta u razvijanju rada za NOB-u, te
u tom radu ucestvuje preko stotinu zena. Pored desetak - petnaest
ilegalnih politickih radnika Draga Jelavic iz Oraha cesto dolazi u pomoc
odboru Antifasistickog fronta zena. Za ,ilegalce" je trebalo pripremati
hranu, skroviste i sprovodenje od mjesta do mjesta, prenositi obavjesstenja i zakazivati odredene sastanke. U veCini slucajeva to je bilo
otezano muskarcima pa su to cinile zene. u ov'm poslovima kao omladinke i clanovi odbora AFZ-a u selu Tihaljini su sc isticale: Luca Lukenda i Janja Simic. U selu Drinovcima Vinka Glavas, Drina Pandzic,
Maca Tomas. U selu RuziCima Kata Jurcic, Kata Basic, Ruza Basic,
Mila Bilic. U selu Gorici Ivica Busic, Kata Busic, Ljubica Galic, Zorka
GrubiSic. Iz sela Mamica Luca Leko, Kata Mikulic, Jaka Mikulic.
......Zene sa ovog podrucja, pored naprijed spomenutog, radile su na
prikupljanju dobrovoljnih priloga svih vidova: odjece, obuce, novca,
hrane, municije, duhana i ostalih potreba za potrebe NOV. Ovakvu
njihovu djelatnost osjetio je i neprijatelj na terenu pa je pristupio
poduzimanju represivrrih mjera, hapsenju i proganjanju. Mene je u
pocetku 1944. godine uhapsio poznati ustaski zlikovac u ovom kraju,
Mile Carapina. Odmah me je svezao u bodljikavu zicu, pritezuci tako
da je odmah krv jurnula iz ruku. Zlostavljajuci i tukuCi otjerao me je
u bivsu zandarmerijsku stanicu u Tihaljini u zatvor. Ustase su me ispitivale u vezi sa suradnjom za NOB-u i iznudivale priznanje. Tukli su me
do besvijesti. NiSta nisam priznala, a niti sam koga otkrila. Tom prilikom hila bih i likvidirana, ali zahvaljujuCi pukom slucaju ostala sam
ziva. Nas suradnik, Ante Aleric zvani Antic, jos za vrijeme stare Jugoslavije bio je ozenjen sestrom ovog ustaskog zlikovca. Cirri je cuo za
hapsenje dosao je kod svog surjaka Carapine i svojom invervencijom
uspio da me oslobodi. Nakon izvjesnog vremena, ziveCi poluilegalno;
otiSla sam u NOV-u, gdje su se od ranije nalazila trojica moje brace.
Posta su ustase na ovom podrucju osjetile djelovanje NOP-a, jer
su :i sa ovog podrucja vee dobrovoljci stupali u jedinice NOV i POJ,
pristupile su drasticnijim mjerama progonjenja nasih porodica. Da bi
zastraSile i onemogucile dalje sirenje NOP-a javno strijeljaju Grgu
Macana iz Mamica, Luku Alerica na Lovrecu, Matu Glavasa i jos neke.
Iz sela Drinovaca, kao i iz jos nekih, odvode porodice u jasenovacki logor. Otjerali su iz Drinovaca Maru Glavas, Katicu Glavas i Jaku
Kundid. Sve tri su prezivjele jasenovacki logor i pred konacno oslobodenje zemlje dosle su kuci. Ustase su nastavile sa hapsenjem i drugih
porodica koje su bile vezane za NOP. Kreso Simic bio je na tom podrucju jedan od istaknutijih ilegalrrih radnika NOP-a i djelovao je kao
sekretar OpCinskog odbora i sekretar OpCinskog partijskog povjerenistva KPJ za Bekiju, a poslije i sekretar OpCinskog komiteta Komunisticke partije Jugoslavije za opcinu Drinovce. Kako nije imao blize
�Stojan Makic
rodbine ustase najprije hapse njegovu strinu, Ruzu. Nakon izvjesnog
vremena tesko premlacena pustena je iz ustaskog zatvora u Pec-Mlinima. NiSta ustase od nje nisu saznale. Malo kasnije su je otjerali u
jasenovacki logor zajedno sa Citavom porodicom. To isto su ucinili sa
Jelom Mlinarevic i njenom nevjestom Lenkom. Majku Joze Lukende,
Majusu, ustase su bile povele na strijeljanje, ali se je neko nasao medu
njima i sprijecio zlocin nad staricom. Nije poznato iz kojih razloga.
Mozda zato sto je to hila starija zena. U selu Drinovcima u radu se
isticala i Ruza Mikulic. Ona u svoju kucu prima politicke radnike,
hrani ih i sakriva. Bila je vrlo aktivna i neustrasiva. Nije prezala pred
nikakvim opasnostima. Kad se kod drugoga nije moglo, kod Ruze se je
moglo. Takav slucaj bio je i sa Kajom JurciC. Za NOP aktivno je radila
i kuca Aleksandra Sopte itz :sela Dmica, opC1na Listica. Nas rad se
protezao i na to podrucje. Aleirosa se rijetJko nalazio kod kuce. Kod
kuce mu je pretezno hila zena Slavka i njena zaova Janja. Kuca se
nalazila na vrlo pogodnom mjestu u sumi pa su se u toj kuci drugovi
mogli zadrzavati i duze od 24 sata. Slavka je hila vrlo aktivna i neustrasiva u izvrsavanju zadataka. Oktobra 1944. godine, neposredno pred
oslobodenje ovog kraja, ustase su opkolile kucu, uhvatile Aleksu i Slavku, koja je hila noseca, i na lieu mjesta ih likvidirali. Ustase su ubile
i Lucu Simic iz sela DragiCine koja je radila u otkupnoj stanici duhana
u Listici. Kao omladinka hila je vrlo aktivna i ustase su je poslije
likvidacije bacile u rijeku Listicu.
Ovog mjeseca podrucje danasnje opcine Grude konacno je oslobodeno. Front se stabilizirao bas granicnom linjom izmedu danasnjlh
opcina Grude i Listica i tu stajao preko tri mjeseca. Na oslobodenom
podrucju Gruda doslo je do formiranja, odnosno prosirivanja svih
organizacija NOP-a, AFZ-a, Skoja i Usaoja. Saoa je tesko nabrojiti sve
zene i omladinke koje su uzele ucesca u ovim organizacijama. Opcinski
komitet SKOJ-a za opcinu Drinovce bio je formiran jos u ljeto 1944.
godine. U toj organizaciji je tada bilo 11 omladinki.
Po oslobodenju zemlje na ovom podrucju se zadrzalo ustaskih
ostataka. Medu zrtvama ovih terorista bilo je viSe zena. Jedna od prvih
hila je skojevka Mila Simic iz sela Borajne. Nju su ustase objesile.
Ubili su i Matu Alpezu i njegovu kci Katu, iz sela Medovica, a potom
Stjepana Leku i njegovu zenu u selu Borajni. U selu Drinovcima ubili
su Jelu Tomas s Drinovackog brda.
LIKOVI ZENA-BORACA PODGRMECA (Jela Perovic-Vukojevic,
Smilja Raseta-Copic i Anka Marcetic)
orodica Dure Perovica, lugara u selu MasiCima, srez Bos.
GradiSka, imala je devetoro djece, od kojih su 6 bile kceri:
Lepa, uciteljica, predratni clan Komunisticke partije i istaknuti drustveno-politicki radnik, dr. Danica, ljekar, pukovnik JNA, Jela,
uciteljica, Brana i Dusanka Perovic - poznati drustveno-politicki radnici.
Jela se upisala u Uciteljsku skolu u Banjoj Luci 1932/33. s:kolske
godine. U toku skolovanja pod uticajem KPJ i SKOJ-a kao i svoje
starije sestre Lepe Perovic, postala je politicki napredna ucenica.
Zavrsila je uciteljsku skolu 1937/38. Postavljena je na duznost
uciteljice u selu Hasanima, srez Bos. Krupa. Oktobra 1940. godine,
poslije odsluzenja kadrovskog roka u Mariboru, i ja sam postavljen
na duznost ucitelja u selo Hadrovce, srez Sanski Most, od kojeg su
Hasani udaljeni oko 6 km.
Pojedini roditelji ucenika iz Kozina, sela koje granici sa Hasanima,
a nalazi se u podrucju Osnovne skole u Hadrovcima, govorili su mi
da je u Hasanima uciteljica Jela Perovic, a politicki svjesniji radnici
govorili su da je vrlo ugledna i da siri napredne ideje medu roditeljima
ucenika i drugim stanovnicima sela Hasana, vrlo argumentovano razotkriva i osuduje fasisticku Njemacku i fasisticku Italiju, kao i domace
reakcionare koji su se oslanjali na fasisticke drzave.
I sam sam zapazao, a i od drugih slusao da je Jela Perovic kao
uciteljica nastupala sa mnogo paznje i takta prema ucenicima i njihovim roditeljima, da je neobicno voljela dake i prema njima se odnosila prijateljski, ali i vaspitno. Djeca su je voljela. Nikada nije koristila
batine kao vaspitno sredstvo, a nije primala ni poklone, sto je nailazilo
na otpor pojedinaca koji nisu mogli da shvate nove, humane odnose
prema ucenicima i njihovim Toditeljima. Kroz takav odnos prema svojim
dacima Jela je ,pos,tala popularna i ·kod roditelja i ostalog S'tanovnistva,
sto joj je omogucilo da uspjesno politicki djeluje u selu Hasanima i
okolini. Odlucno je osudivala predstavnike i pristalice raznih gradanskih partija, posebno JRZ i druge, koji su sirili nacionalizam i sovinizam, kao na primjer ucitelja Ljubu Lajica, koji je bio pristalica
,;zbora" Dimitrija Ljotica.
"
Kada se Branko Copic vratio u svoje selo Hasane iz dackog bataljona po,slije kapiltulacije Jugoslavije iSao sam mu u posjetu, koju mi
P
454
455
�je uskoro uzvratio. Sa njim su dosle njegove sestre, Smilja i Jela Perovic. Kroz razgovor o politickoj i vojnoj situaciji zapazio sam da je Jela
bila upoznata sa glavnim dogadajima, da je jasno shvatala opasnost
od fasizma i petokolonasa, ustasa i drugih o cemu je iznosila svoje
miSljenje i stavove. Isticala je potrebu oruzane borbe protiv okupatora
i njihovih slugu.
Drugom prilikom bili smo na sastanku u Budimlic Japri 29. maja
1941. .godine kojem su iprilsustvovali: Braliliko CopiC, Jela ,Pero.vic, Braliliko
Krneta i ja. Sastanak je oddan u dvoristu, blizu stana popa Miroslava
Glusca.
Razgovarali >smo o novonastaloj vojno"po!iltiakoj si,1madji i .razmatrali mjere koje su moguce u cilju zastite od terora njemackih okupatora i ustasa, koji su 7. maja izvrsili necuvene grozne zloCine u Sanskom Mostu, ubili 27 Srba zemljoradnika iz sela Tomine i okoline i
njihove leseve objesili na drvece u gradskom parku. Dogovorili smo se
kako da se borimo za sto potpuniji uticaj u narodu. Zakljucili smo
da je potrebno da se izbjegavaju susreti sa ustasama, da se stvaraju
uporiSta medu uglednim borbenim i naprednim radnicima, zemljoradnicima i drugim, da uticemo na stanovniStvo da izbjegava odlaske u
gradove i varosice, da se ne odaziva na kuluk, da ne prelazi na katolicku
vjeru i da ne predaje oruzje. Ocekivali smo direktive KPJ za daljnju
aktivnost u borbi protiv okupatora i izdajnika.
U junu 1941. godine ustaski stozernik Viktor Gutic izdao je naredbu da se svi Srbi i Crnogorci, koji su se doselili iz Srbije i Crne
Gore, moraju da isele iz NDH-a. Tada je Jela napustila Hasane i otiSla
u Banju Luku gdje je i1legalno poH,tiOki radila na osnovu din~ktiva KPJ.
U to vrijeme je vjerovatno postala clan Partije.
Poslije Oblasne konferencije KPJ za Bos. Krajinu, odlukom partijskog rukovodstva, nekoliko drugova i drugarica rasporedeni su na
razne duznosti u Podgrmecu. Medu delegatima koji su se vracali iz
Skender Vakufa bile su i Jela i Dusanka Perovic. Na trazenje omladine
i naroda iz sela Hasana Jela je odredena na duznost politickog radnika
u ovom kraju.
Prva duznost koju je vrsila u selu Hasanima bila je duznost sekretara partijske celije i clana Opstinskog komiteta za Potkalinje i Dubovik, a poslije duznost clana Sreskog komiteta KPJ-u za srez Bosanska
Krupa.
Na oslobodenoj teritoriji Jela je sa poletom i odusevljenjem djelovala kao politicki radnik, u prvo vrijeme u selu Hasanima i okolici, i u
krupskom, a poslije u sanskom srezu. Svoje duznosti obavljala je
uspjdno.
Jela je pruzala solidnu pomoc partijskoj celiji i Opstinskom komitetu, doprinosila politickom aktiviranju stanovniStva, posebno zena u
ovim selima, na zadacima NOB-e. Borila se da se svi zadaci izvrsavaju
sto uspjesnije, a i licno je radila sa osjecanjem odgovornosti i duznosti. Nikada se nije ponasala kao neko ko mnogo viSe zna, nego je
savjetovala i pruzala pouke drugima, kao prijatelj i drug. Otuda je
stekla veliki ugled medu clanovima Partije, a posebno medu zenama i
omladinom u Hasanima i okolini.
Krajem 1942. godine Jela je bila clan Sreskog komiteta za sanski
srez. Bila je posebno zaduzena da pruza pomoc novoformiranom Opstinskom komitetu u Lipniku. Pred Cetvrtu ofanzivu postavljena je na
456
457
duznost sekretara Okruznog odbora Antifasistickog fronta zena za Podgrmec, cija je predsjednica bila Danica Medan iz Jasenice.
.
U radu na zadacima sa zenama realno je postavljala probleme 1
borila se protiv svakog skretanja na osnovi femirristickih i slicnih tendencija. Imala je drustveno-klasni prilaz u rjesavanju problema zena u
revoluciji. Zato je uspjesno vrSila ove zadatke.
Isticala se i u radu na kursevima Antifasistickog fronta zena u
Podgrmecu. I sama je organizovala nekoliko kurseva na kojima je
drzala politicka predavanja. Pored redovnog politickog. rada, sv~ko
dnevnog objasnjavanja ciljeva i zadataka NOB-e na ra~.mm s~upovima
i konferencijama u pozadini, i posebno na konferencipma zena, Jela
je poklonila veliku paznju i brigu odrzavanju politickih kurseva za
zene aktivistkinje.
U toku ofanzive zaduzena je da se krece u pravcu Grmeca sa
grupom stanovnika za Drugom i Pet.~m brigad<;>m. Podr;~jela_je necuvene
tdkoce zajedno sa ostalim stanovmstvom usljed nepn]ateljskog terora
i ru;bi,stava dvila u zJbjegovima, vd~ke hladnoce nedovoljne i:shrane, sl?be m01gu6nosti iZa konacooje irlld. Hrabro je podnijela sve ove teskoce
i uvijek sluzila primjerom.
Na Okruznoj konferenciji KPJ za Podgrmec, 17. maja 1943. godine,
bila je delegat i Jela Perovic. Ucestvovala je u diskusiji. Istakla je da
je sada mnogo manji broj aktivnih zena, ali se nije slozila sa tvrdnj<?m
da je rad zena neorganizovan i pojedinacan. Navela je da se u nekim
selima organizacija nije ucvrstila, ali da ima sela u kojima su odbori
AFZ-a aktivni. Kao razloge za smanjenu aktivnost navodila je: malodusnost, strah pred neprijateljem, bolest nekih ist~knut~h ~ena - o?bornika i pogibiju nekih aktivistkinja, kao i zarobljavanJe I odvodenJe
u Njemacku.
Navela je da organizacija AFZ-a nije uspjela da osposobi veliki
broj zena za samostalan rad u AFZ-u. Govorila je o tezim uslovima
koji se postavljaju za prijem zena u Partiju, i o sektastvu pojedinih
drugova. Istakla je sta su svc zene u organizaciji AFZ-a Cinile poslije
ofanzive za borbu: sakupljale namirnice za bolesne i ranjene borce,
tkale platno, nosile poklone bolesnicima i partizanskim stabovima, krpile i prale rublje partizanima, plahte za bolnicu. Na kraju je navela
neke primjere zvjerstava okupatora u vrijeme IV ofanzive nad zenama
Podgrmeca.
Poslije kraceg vremena je kooptirana za clana Okruznog komiteta
KPJ za Podgrmec. Na ovoj duznosti bila je nekoliko mjeseci, pa je
premjestena na drugu duznost.
U mojim sjecanjima Jela je ostalS; k::o coyjek sa .siroki~ ~emo
kratskim shvatanjima u odnosu prema ljudima, zenama I omladmi, kao
horae za dosljedno sprovodenje direktiva i zadataka ..Ra~ila je sa mno_?O
aktivistkinja u Hasanima i u okolini i u drugim mJeStima Podgrmeca.
Ona je mogla da im pruza pomoc jer ie imala dosta siroko opste ob:~·a
zovanje i visoku politicku svijest. Blisko je sara~ivala sa poznat!I"?
aktivistkinjama, medu koiima sa: Sojom Copic, Damco~. Meda!l, Sm~ll:
kom Raseta, Mandom Culibrk i mnogim drugim. UziVala Je. vehki
ugled medu zenama, ier nije samo postavljala zadatke, nego se I sama
neposredno angazovaJla u nj'iho!Vom iiZVlrsenju. Nije dopustala da se
obecava ono sto nije moguce izvrsiti. U svim krajevima gdje je radila
i borila se ostala je u najljepsem sjecanju.
�Iz Hadrovaca, srez sanski, gdje sam uciteljevao, odlazio sam ponekad u selo Hasane, u posjetu Branku Copicu. Poslije okupacije, za
vrijeme tih posjeta, upoznao sam i Soju Copic, Brankovu majku, brata
Rajka i Smilju Rasetu, Brankovu sestru.
Iako je Smilja bila domacica sa 4 razreda osnovne skole i bavila
se zemljoradnjom, zapazio sam da je po opstoj "kulturi bila znatno
naprednija od mnogih pismenih :lena i djevojaka u ovim selima, da je
pismenija i ,nacitana", kako se tada govorilo. Citala je raznovrsnu
literaturu, pa i djela nasih i stranih naprednih pisaca: Petra Kocica,
Alekse Santica, Ive Andrica, Miroslava Krleze i drugih, te Maksima
Gorkog, Lava Tolstoja. Pod uticajem napredne literature kao i politickog djelovanja nekolicine clanova Partije i simpatizera, kroz zemljoradnicku stranku i Smilja Raseta je pocela da podrzava stavove i miSI]enja naprednih radnika, srednjoskolaca i studenata.
Od ranije sam znao da su bili pod naprednim uticajem radnickog
pokreta i progresivno orijentisani: Branko Copic, Jela Perovic, Proko
Ugrenovic, ACim Raseta, Duro Raseta, Ratko Novakovic, Rade skundrie, Milan Jaksic i drugi i da su doprinosili stvaranju nove, demokratske
politicke atmosfere. Uz njih je. i Smilja usvajala napredna shvatanja i
ideje.
U maju 1941. godine dosli su u posjetu skoli u Hadrovcima: Branko Copie, Jela Perovie i Smilja Raseta, pa smo razgovarali i o vojnoj i
politickoj situaciji u svijetu i kod nas, razmatrali opasnosti koje prijete
od okupatora i ustaskog pokreta nasoj zemlji, svim nasim narodima.
Osudivali smo okupatorsku politiku, ustaske zlocine. RazmiSljali smo
o potrebi organizovane borbe protiv okupatora i petokolonasa.
Smilja je vee sve znala o glavnim dogadajima u svijetu i kod nas.
Izrazavala je mr:Znju prema fasizmu i pristalicama okupatora. Sagledavala je i neke manevre predstavnika gradanskih partija, posebno JRZ
i Hrvatske seljaoke stranke (dr Vlatka Maceka i slicnih). Zrnala je i za
izdajnicko dr:Zanje dinastije na celu sa Pavlom Karadordevicem, te
shvatala potrebu borbe protiv svih kolebljivaca i kapitulanata.
Vee u avgustu 1941. godine, poslije prvih ustanickih napada u
srezu Bosanska Krupa na zandarmeriisku stanicu u Benakovcu, na
ustaske tabore u Du:boviku, Arapusi i drugim rmjestima, lkada su stvoreni prvi ustanicki odredi, u drugoj polovini avgusta nazvani gerilski,
a u septembru partizanski odredi - Smilia Raseta ukljucila se u izvrsavanje raznovrsnih zadataka u pozadini, kao sto su: prikupljanje
namirnica potrebnih za prve voine jedinice, za prvu ambulantu, koja
je u pocetku bila smjestena blizu kuce Koste Majkica, a poslije u
zaseoku Lukici u Majkic Ja.pri, i posebno doprinijela aktivizaciji :lena
i omladine. U septembru Smilja vee ucestvuje i u nekim organizacionim
i politiakim zadacima, okuplja zene i omladinu u cilju pomoci vojsoi frontu - kako se tada govorilo. Tada je izabrana i u prvi narodnooslobodilacki odbor u Potkalinju, sto je znacilo bitnu novinu i izraz
afirmacije i ravnopravnosti :lena u pocetku ustanka u ovom kraju.
Smiljka je zajedno sa Durom i ACimom Rasetom. Milanom Jaksi~
c~m i drugim znatno doprinijela da se sprijeci osveta prema Muslimamma u selu Potkalinju, i u tom pogledu pozitivno uticala i n::t ljude
i na zerte. Muslimani su ostali u svom selu i kasnije se znatan br0i
njih ukljucio u aktivnu saradnju sa NOP-om, Hi su ucestvovali u NOB.
458
459
Uz organizacione, politicke i druge zadatke Smilja je vrsila i razne
fizicke poslove i u tome pokazala pozitivan primjer ~rugima u s~o~
selu. Smilja je bila i kocijas u zaprezi koja je ':ozila pu~e vrece 1
sanduke krompira, kupusa, graha, pecenog mesa, Jabuka, s1ra za .P?"
trebe prve ambulante u Majkic Japri. Utovar i istovar vrsila je SmilJa
uz pomoc _jedne djevojcice. Iako su t.i p<:sloyi tes~i: nije pri&ovaral.a,
niti se zahla na teskoce. Ovakav rad 1 drzanJe SmilJe Rasete 1 drug1h
svjesnijih zena znatno su uticali na ostale zene i omladinke u Potkalinju
i Hasanima da se aktiviraju i zalazu u izvrsavanju svih zadataka u
korist NOP-a, a posebno u snabdijevanju nasih partiz~nskih jedinica
i bolnica. Smilja je razvila smisao za saradnju, naroC!to sa zenama,
medu kojima su bile najaktivnije: Soja ~opic, Jela Perovic,, Jele~a Novakovic Manda Culibrk i mnoge druge zene u selu Hasamma 1 u okolini ..'. One su vrsile prikupljanje dobrovoljnih priloga za ishranu jedinica, . ucestvovale u pletenju majica, carapa, u prikupljanju muskog
rublja, sanitetskog materijala itd.
1942. godine Smilja je bila politicki radnik u selima ·Bos. Krupe,
najviSe u opstini Potkalinje i Dubovik. Izabrana je za clana Narodno. . .
.
oslobodilackog odbora za srez Bos. Krupa.
· I na knipskom, a poslije na sanskom srezu, SmilJa Je kao pohticki radnik stalno obilazila organizacije AFZ-, partijske celije i narodn?oslobodilacke odbore i pomagala u aktivizaciji narod~ za b<?rbu prot1~
okupatora i domacih izdajnika. Radi_la je na or~amzovanJu AFZ;~ ~
pruzala pomoe novoosnovanom Opstmskom kom1tetu KPJ u opstm1
Hadrovci, a poslije u Halilovcima i Lipniku.
Polovinom 1942. godine Smilja Raseta je izabrana za clana Sreskog komiteta KPJ za sanski srez, ciji je sekretar bio predratni clan
Partije, popularni Simo Bjelajac. Na ovoj du:Znosti znatno je dopr.ino.sila
organizovanju :lena i omladine i radu celije Partije, a posebno u IdeJno·politickom uzdizanju i starih i mladih.
Na osnovu direktiva partijskih i vojnih rukovodilaca clanovi Partije i SKOJ-a i drugi aktivisti za~uzeni s~ d~ se krecu za)ed_no sa izbjeglicama u pravcu Grmeca, au vecem broJU 1 u pravcu R1bmka.
Smilja se kretala sa jednom grupom u pravcu Torovina u GrJ:?lecu,
gdje su se nalaz~le i borile Druga ~~ajiska i Pe~a ~ozars~~ bng~da
i stitile velike zbJegove naroda, u koJima se nalaz1lo 1 po vise stotma
]judi, :lena. i djece.
·
.
.
U ovim zbjegovima, koje su pratile necuvene nedace uslje~ napad~
neprijatelja, hladnoce, gladi, a i tifusa, mnogi su stanovmc1 stradah
promrzli, oboljeli, ili poginuli.
.
Kada su jedinice Druge krajiSke brigade i dijelovi V kozarske,
.
poslije cetiri dana borbi i kretanja u ~rme~u: ~dlucili de; .s~ pro?iju i
prebace u selo Jelasinovce, tada su se 1 preziVJeh stanovmc1 IZ zbJegova
prebacivali u ova sela .
. Smilja se sa jos nekoliko politicki~ radn!ka nalazila oko. 10. feb~
ruara u Grmecu viSe sela Prastala. UslJed vehke premorenost1 zaspah
su u jednoj bar~ci. Neki od njih su se bili raspremili i i~uli, a _neki s17
spavali u obuci i odijelu. Grupa njemackih fasista probila se IZ Lusc1
Palanike u pravcu P1rastala i i:menadi~a. ~ih. Neko~idna. ~e SJ?asla, me~
kojima [ Paula Hurmelk, a ostale poht1cke radmke NIJem~I su y~b.Ih.
Neke su zarobili, medu kojima i Lepu Radic, koju su kasmJe obJesili u
Bosanskoj Krupi.
�. Ta~a ~u ofu~pa~tmi ~irli i Smilju ~a.seta-Copic. Vijest o njezinoj
smrt1 pn_mlJena Je sa vehkom tugom, ah Je Smilja ostala u najljepsoj
uspomem kod naroda ovoga Inaja kao svijetli lik zene - borca nase
socijalisticke revolucije.
Kada su okupatori uspostavili ustasku vlast Anka je osudivala
okupatorski i ustaski teror iv sve fasist: i iz?a.in.ik:. . .
Isticala je da se u ustase svrstavaJu naJgon ljudi IZ redova Hrvata
i Muslimana a u cetnike iz redova Srba, da su to sluge okupatora.
Govorila je 'da ce mnogi post~ni v Hrvati i ~uslimani koj~ n~ i~? u
ustase, stupiti u narodnooslobodilacku borbu cim postanu svJesm cilJeva
i zadataka nase borbe.
Aktivno je saradivala sa borcima i politickim radnicima i mnogo
pomagala, posebno zenama aktivistkinjama, koje su se okupljale u njenoj kuci. Stalno se sa njima druzila i izvrsavala sve zada_tke u konst
NOB-e. Svojim primjerom dopr_i;wsil~ je d~ _i d:ug_e _domaC!ce pomognu
koliko je god moguce u snabdiJevanJU VOJmh Jedmica, a posebno bolnica.
"'"' 1
Anka se svrstala medu vrlo aktivne zene. Usko je sarauiva a sa
drugim zenama i djevojkama medu kojima su se isticale: Jova:t;ka
Kolundzija, udata Novakovic, Jela Kolundzija, udata Sredic, 01~<1: J.e~Is~
vac, Am.da Anrtolllic, Duja Man:'Seltlic i mnoge d:r:u?e. ~ve ~[\]ti1~nrstikm~e
AFZ-a govorile su da je An~a njihov ?-a.ib<?l.i_iv aktiVI~ta .I sayJetmk, d~. Je
desna ruka organizacije AFZ-a. Anku Je naJVlse h~ahla 1v pos~oyala _Mih.ca
Kantar iz Bjelina zato sto je Anka pomagala Slromasne I sto Je bila
skromna i posten covjek i dobra domacica.
..
Iako je Anka vee od 1942. godine bolovala na stomaku, mJe se
stedila u zelji da doprinese svojim radom i ponasanje~ . zajednicko_j
borbi. Hrabrila je pojedince koji su se ponekad koleb<l:h 1 stra~ovah.
Druzila se sa omladinkama i sa njima ucestvovala u sv1m zadacima u
pozadini, u pletenju i sivenju za potrebe partizana, u pripremanju jela
za jedinice, bolnice i stabove, itd.
Imala je vrlo razvijeno osjecanje dr:ugarstva i ~na~a je da pos_t;t.ie
rad i licnost drugih ljudi, zena i omladme, P';l su J.7 I zato neob1cno
cijenili i voljeli. Uz to je bila i vrlo skromna 1 razVIJala zdrave saradnicke odnose u svojoj sredini.
Navedene osobine i aktivnosti uticale su da stekne veliki ugled
i u okolnim selima, pa se i danas mnogi stanovnici. sjecaju Anke ~arce
tic, isticuci njezinu spremnost da pomogne drugup.a, da nahram sve
koji su se navracali i kojima je bila potrebna P?moc. .
.
Umrla je neposredno poslije oslobo~enJa ~ell!lJe 1945. gc;>dme.
Ostala je u lijepoj uspomeni naroda kao SVIJetao hk zene - zemlJoradnice, ucesnice u :NOB-i.
*
Pocetko:n oktobra 1940. godine, poslije odsluzenja kadrovskog
roka.' postavljen san: na duzno~t ucitelja u Osnovnoj skoli u selu Hadrovcima, srez Sanski Most. Prvih dana upoznao sam nekoliko roditelja
ucenik~._i ucenica, cl<;t:wva skol~kog o?bora, medu kojima su bili najugle~lllJI Spaso Sredic, rudarski radmk, Luka Majkic, zemljoradnik i
d~~g1. Poseban .ugled u ovom selu uzivali su Marko i Anka Marcetic.
VIs~ od 10 g;odma ~a~ko i Ank~ su rad~li u Sjevernoj Americi, u Kanadi, u _rudmku, ~dJe Je Anka hila kuhanca u radnickoj menzi. Bila je
radom IZ sreza Bjelovar.
Kada su se vratili u Jugoslaviju, poslije 1918. godine naselili su
se u selo Hadrovce i bavili zemljoradnjom.
'
. Njiho~i zemlja_,~i ;nazivali su ih Marko i Anka ,Amerika". Sa njima
u .I.stom kucan~!vu ZIVJela su i tri Markova brata: Petar, Lazo i Stojan.
NJihova porodicna zadruga brojala je preko 20 clanova. Bili su vrlo
marljivi i sposobni zemljoradnici. Stekli su dobra imanje i spadali su
medu najbogatije zemljoradnike u selu.
'
v
Anka je bila vrlo sposobna domacica. Uticala je na to da se vecina
zen~ osposob': za savremeniji nacin pripremanja jela i zimnice, koristeCi
SV~ja bogata Iskustva kuhar~ce. Pon:ogla je da mnoge zene i djevojke
pocnu da se bave vezom, a I sama Je znala da veze na platnu i da izraduje zensku odjecu.
~nka te b~la i nec;>b~~~o gostoljubiva i darezljiva i rado je pomagala siromasne zene daJUCI Im poklone u hrani, odjeci i drugom.
.
_Anka se istic~la i po ~on:e sto je znv~la da izm:iri zavadene susjede
I SUSJetke, govoreci da susJedi treba da Zive u slozi i saradnji a da se
to n:oz: a~o .~vaki covj_ek i zena izbjegavaju nepotrebne sv~de, ako
opr:asta)U sit~IJ.e uvrede I ako se sporazumijevaju kao dobre komsije polJopnvredmc1.
Anka je prema svakom znala da se odnosi korektno i kultumo
da nade lijepu rijec i da se prijateljski obraca ljudima i zenama.
'
.
U svin;t prilikama isticala je znacaj i potrebu osnovnog skolovanja
~ ~vesrdno Je pod~2avala inicijative za uspjesniji rad skolskog odbora
I sk?le u VH~drovcima. ~osebno..se. zal<;tgala za organizovanje i snabdijevanJ~ !~C~Ja z~ domacice, koJI Je bw osnovan krajem 1940. godine.
OvaJ tJeCaJ vodile su strucne uciteljice za domaCicke tecajeve Zora MilosavljeviC i Vera Filipovic.
'
v . An~a. je uticala na roditelje da upiSu svoje kceri - omladinke u
tec~J. Pnhko~ razgovora sa ovim djevojkama radovala se njihovom
l;l-SPJehu, saraciiVala sa strucnim uciteljicama koje su vodile ovaj tecaj
I pomagala ucenicima u primjeni znanja koje su stekle na tecaju.
~nka se za~ag~la za. bratstvo i slogu medu pripadnicima svih naro?a I narodnosti, t]. Srbima, Muslimanima i Hrvatima i u tome sluzila
pnmjerom i prije ustanka i u toku NOB-e.
'
460
461
�Vlado Kecman
RADNA BRIGADA DJEVOJAKA
red~nom juna 1942. go?ine, neposredno iza drugog oslobodenJa Drvara, zakazan Je sastanak sreskih komiteta SKOJ-a
za Drvar, Bosanski Petrovac .i Grahovo.
Ovaj sastanak je organizovao Okruzni komitet SKOJ-a za drvarski
0
~~g. Pos~b?o .su se a!lgazovali Kosta Bosni.c i Pero Kolundzija. Ostalo
m1 ~e u SJ~canJl;l da Je na ovom sastanku, ispred Sreskog komiteta
Gra. ova, hila. pnsutna Zo~~ Popovic; ispred Sreskog komiteta Drvar:
Damca Matenc, Dara Rod1c, Lazo Materic, Rajko Kukolj i jos neki.
Ispred SK SKOJ-a. Bos.anski Petrovac hili smo svi muskarci.
k .. h Na sasta~~u Je bw razgovor o dosadasnjem radu i iskustvima do
O.JI . sm?.. dash u. ra~u sa omladinskim radnim cetama i dogovor 0
or~j?IZaCIJI om~adn~sk1h r~dnih bataljona. Vee tada se govorilo i razmis Jalo o formiranJu bar Jedne omladinske radne brigade.
Sa ?vog sastanka. ~am ponio nekoliko veoma interesantnih zapazanJa, koJa su me kasmJe dugo, u toku rata, ddala. Na ovom zajednic~om sastanku utvrdeno Je da gotovo svako selo na podrucju petrovackog
I drvarskog sreza, ima omla?ins.~u r~dnu cetu, dok je na grahovskom
sre~u u tom pogledu orgamzaciJa hila u povoju. Istaknuto ·e i ak
da ~ ?a grah<?vsk.om srezu ima nek<?Iiko omladinskih radnih c~t~. bru~
g,o~1 I d:ugance IZ Drvara su ~oyo:IH ? neki~ iskustvima do kojih su
om dosl: tok<?I~ ra?a na obrad1 {J~tline l'Z okohne ~ulen Valkufa i Martin
Broda~ J~Se~I 1. Zime 1941. godme. Zatim 0 iskustvima organizacije
prenosenJa z1ta 1z Podgrmeca na podrucje Drvara.
. Pored ostalog pokazalo se da je kulturno-zabavni rad veoma vazan
gotov~ d':ct;k~ omlad~ns~a r~d_na ceta, po izvjestaju ,kojeg je podnijel~
ara o, Ic, Ima SVOJ PJevacki hor, diletantsku sekciju i slicno.
d. k Vee Jada na drv:::~skom srezu nije svako selo moglo imati omlams ~. ra nu c.etu. Vecma muske omladine, a i mnoge djevo ·ke su se
nalaz1h u partizans~im jedinicama, pa je nekoliko seoskiih Jceta bilo
l?retkoreno ud.omladmske radne vodove koje je sacinjavala iskljucivo
ze~s a om1 'l~a.,.Med~ njima je bio i po neki odrasliji ionir. Ova
a.
:koiavdv~~ pr~mJeCIVala 1 u .Petrovackom kraju, 0 cemu je ggvorio Pero
O u; ZIJa. . Oi?m smo ~1 v~etrovcani istakli SVOje iskustvo U obradi
napy.s ene zem Je u KrnJeusi, Bjelaju i Vakufu, te obradi napustene
~em Je u .samom ..Bosans~om Petrovcu, te o omladinsk'im radnim akciJama na IzgradnJI magacmskog prostora; izgradnji zgrada za smjestaj
S
v
•
v
462
463
partizanskih bolnica i organizaciji omladine na prenosenju zita iz Podgrmeca u partizanske magacine u Sobatovcu, Skakavcu i jos nekim u
sumama Bosanskog Petrovca.
Petrovacka omladina nije imala tako razvijenu kulturno-zabavnu
aktivnost u radnim cetama, pa je za nas, iz petrovackog sreskog rukovodstva SKOJ-a, to postalo cilj i obaveza.
Na · ovom medusreskom sastanku u Drvaru dogovorili smo se o
innogim narednim zadacirila. Kosta Bosnic, ispred OK SKOJ-a Drvar,
ti vidu rezimea ovog sastanka, pored ostalog je istakao:
Da se dalje insistira na obuhvatanju sve sposobne omladine u
omladinskim radnim cetama, naglasavajuci da budemo elasticni u organizacionim fmmama. A'ko jedno 1selo nema dovoljno omladine da fmmira omladinsku radnu cetu, neka formira omladinski radni vod iii
viSe vodova, a neka opstinska rukovodstva NOSOBiH-a, iii opstinski
komitet SKOJ-a, od takvih vodova formiraju samostalne omladinske
radne cete, ili da se ide na prikljucivanje tih omladinskih radnih vodova
dtugim cetama.
Kosta je tada, pred nas omladince i omladinke iz sreskih rukovodstava, postavio zadatak da opstinska rukovodstva SKOJ-a i opstins~a
rukovodstva NOSOBiH-a formiraju omladinske radne bataljone. U pnncipu treba da u stabove stavimo najbolje clanove opstinskog komiteta
SKOJ-a ili da postavimo predsjednike, sekretare i ponekog clana opstinskog odbora NOSOBiH-a.
Tada je dogovoreno da stab jednog omladinskog radnog bataljona
sacinjavaju komandant, politicki komesar i njihovi zamjenici. Ti kadrovi treba da budu najpotpuniji i najaktivniji omladinci i omladinke
sa opstinskog podrucja. Po rijecima Koste, zamjenik komandanta treba
da se brine o radu i organizaciji higijene u cetama, a zamjenik politickog komesara treba da rukovodi organizacij~~ SKOJ-a u c.e~i i .b~t~ljo
nu, te da radi na razvoju kulturno-zabavnog z1vota u radnoJ ]edmici.
, Na ovom skupu je zauzet stav da organizaciju antifasistickog
omladinskog pokreta u jednom selu, opstini i srezu treba gledati kroz
omladinsku radnu cetu. Radna ceta je ogledalo rada omladinske antifasisticke organizacije- naglasio je Petar Kolundzija u svojoj diskusiji.
To je znacilo da se sve napredne antifasisticke snage omladine usmjere
u pravcu rada. Usvojeno je da se, s organizacione tacke glediSta, sve
postavi taka da obezbjeduje i garantuje roditeljima, koji daju svoju
djecu u radnu cetu, da ce to i nj~ma .biti od .kor:_is~i. Zbo~ tog~ je ~a
ovom sastanku odluceno da svaka ceta 1ma svoJ tecaJ za opismenJavanJe
omladine; da ima pjevacki hor i diletantsku sekeiju i na koncu da ceta
ima svoju crvenu zastavu sa srpom i cekicem. Svaki porok, gledano sa
stanoviSta tadasnjih zivotnih normi i etike vremena, ostro je osudivan.
Sve ovo iskustvo se temeljilo na dotadasnjem omladinskom radu.
Tokom novembra i decembra 1941. godine na podrucju Drvara, Bosanskog .Petrovca i cijelog Podgrmeca, doslo je do masovnog formiranja
omladinskih radnih ceta, jer su to iziskivale svakodnevne potrebe.
Drvarsko-petrovacke i grahovske omladinske radne cete tih mjeseci
radile su na obradi ljetine porodicama palih boraca, koji su pali u ljetnim borbama, juli---<serptembar 1941. godine; rpomagalo 'se porodicama
siromasnih i nemocnih; porodicama boraca; zrtvama fasistickog terora
i porodicama ciji se hranioci nalaze u ropstvu.
�Tako su nikle stalne omladinske radne cete. U vrijeme naseg sastanka one su postojale u okolini Drvara: u Kamenici Bastasima
Zaglavici, Podovima, Trubaru, Boboljuscima, Martin Brod~, Velikom {
Malom CvjetniCu, Gruborskim Naslonima, Mokronogama, Vidovom Selu
Ljeskovici, Prekaji, Podicu i Poljicu.
'
U bosansko-petrovackom kraju formirane su stalne omladinske
c_ete u Krnj_e_usi, Vodenici, Suvaji, Sl<akavcu, Krnjoj Jeli, Smoljani, KaplJu~u, Janjil~ma, Bra':~ku, DriniCu, Bukovaci, Vedrom Polju, Medenom
PolJu, Prkos1m~, ~USIJama, V~tocu, Velikim Stinjanima i Rajnovcima.
Grahovo Je 1malo omladmske radne cete u selima KesiCima, Zebama, PeCima, Ticevu, Malesevcima, Peuljama, Kazancima i Crnom
Lugu.
Glamoc je imao Omladinske radne cete u Crnom Vrhu, Rorama
Stekerovcima, PopoviCima, Vaganu i Sumnjacima.
'
Podrucje Bosanske Krupe imalo je omladinske radne cete u Hasa.
mma, Benakovcu, Jasenici, Vojevcu, Krupskoj Suvaji Duboviku i Velikom i Malom Radicu.
'
Bihac je imao omladinske radne cete u Hrgarima i Gornjevcu
Doljanima, Lipi, Dugom Polju i Teocaku.
'
_1~1rkonjic je imao omladinsku radnu cetu u Mednoj, Peckoj i
Baracima.
Sanski Most je imao omladinske racine cete u Budimlic Japri,
Hadrovcima, Kozinu, Majkic Japri, Lusci Palanki Bojistu, Jelasinovcima i Klijevcima.
'
U okolini Sanice postojale su radne omladinske cete u selu Korjenovu i Gornjoj Sanici.
~~ podrucju. Ribnika i okoline jos ranije su djelovale racine grupe,
a docmje su formirane tri omladinske radne cete.
Neposredno poslije ovog medusreskog savjetovanja na podrucju
~o~aJ?-skog ~e~rovca bili su oformljeni bataljoni i sve omladinske radne
Je~mice _aktiVIrane na okopavanju krompira, kukuruza i drugih poljopnvredmh kultura u Petrovcu, Krnjeusi, Bjelaju i Kulen Vakufu.
. Omlad~:r;t;Ski radni v~<l:taljoni su. se formirali na tadasnjim opstinskim podruCJima, a sacmJavale su Ih omladinske racine cete sela. Sve
c~te su bile sastavljene gotovo iskljucivo od djevojaka. Medu njima je
tek po neki omladinac iii odrasliji pionir, kao i veci broj mladih
zena, a n~rocito one koje nisu jos imale djecu. To je bio period ljeta
~ 942. godme kada ?u on:Iadinci masovno odlazili u partizanske brigade
1 zbog toga u selima Je ostala, uglavnom zenska omladinska radna
snaga.
.
!<once~ jula 19~2. godine otpocela je borba za oslobodenje Kljuca
I Samce. U VIsednevmm borbama likvidirani su neprijateljski garnizoni
u ~ljucu i o.kolini, te Gornjoj i Donjoj Sanici. Iza protjeranog neprijate~Ja ostalo Je ogromno prostranstvo zitnih polja. Neprijatelj je iz ovih
reJona uglavnom prisilno povukao i iselio mnoge porodice.
Sekretara Oblasnog komiteta KPJ za Basansku Krajinu, Duru Puc~ra-S~arog, zatekl.a je vijes~ o tom_e u Bos. Petrovcu. Odmah je izdao
direktiVe sekretanma sreslnh komiteta KPJ da se omladinske radne
~ete. i ~at~ljo~i upute. u klj~cko-s~nic~i kra~ sa zadatkom da pristupe
zetvi J?Semce 1 obradi drugih poljopnvredmh kultura. Drug Pucar je
postavw zadatak da se, uz to, radi ishrane partizanskih ranjenika i siromasnih borackih porodica organizuje izvlacenje plodova u sume i sela
Petrovca, Podgrmeca i Ribnika.
?w
464
465
Za samo nekoliko dana izmedu 28. jula i 2. avgusta 1942. na ovom
zetvenom rprostoru naslo se o[m 6 500 zetelaca uglaVInOill .djevojaJka i
zena. Bilo je veoma odgovorno dovesti ovoliki broj omladine na jedan
uski prostor za koji se moze reCi da je bio ratni poligon. Medutim, orga·
nizacija kakvu smo imali u omladinskim radnim cetama i bataljonima,
obezbljedila je puni uspjeh. Desetak dana nakon sto smo stigli u ove
predjele organizovana je Prva radna omladinska poljoprivredna brigada.
U nju je uslo pet bataljona sa 30 omladinskih radnih ceta sa podrucja
bosansko-petrovackog sreza; drvarska dva omladinska radna bataljona
sa osam ceta; Ribnicki omladinski radni bataljon sa pet ceta; Sanicki
omladinski radni bataljon sa pet ceta, kojem su kasnije stigle i dvije
omladinske radne cete iz Podgrmeca. Stigao je i omladinski radni bataljon iz Grahova sa dvije omladinske racine cete. Organizacija je dovrsena u toku rada. Osnovna struktura je prakticno vee i postojala. Sada
je sve to trebalo objediniti i formirati stab Brigade.
·Pored omladinske radne snage, nekoliko dana kasnije stiglo je
preko 700 zapreznih kola i nekoliko stotina konja sa samarima radi
vuce i prenosa poznjevenih snopova na mjesta gdje su radile vrsalice,
a potom, zbog izvlacenja zita i voca u magacine i druga sklo~iSt~ slobodne teritorije. Ubrzo je otpocela s radom i partizanska zelJezmca u
ovom kraju, kojom je vozena hrana iz Sanice i Kljuca u sklonista Jasikovca, Ostrelja, Drvara i Grmeca.
Prvu omladinsku poljoprivrednu radnu brigadu, nazivali .~m<;>, ,Djevojaoka brigada" iii ,,Brigada mladih djevojaika Bosanske k~raJ!Ine . R<liZlog za to bio je u tome da je u brigadi bilo 93%. z_en~k~ _radne snage.
Rijetko je bilo moguce vidjeti omladinca u radnoJ JedmiCI.
Omladinke su uglavnom cinile i komandni sastav Brigade. Neposredna blizina fronta i odgovornost za tako veliki broj zivota uslovili
su, medutim, da se za komandanta Brigade postavi Ilija Bursae, zamjenik komandanta bataljona iz operativne jedinice. Iz operativnih jedinica
uzeti su i komandanti bataljona. Nedostatak iskustva i jos neprevladana
shvatanja utili 'SU da i ve6na rkmnandira ceta budu muSikarci. PoHtiOki
komesar brigade bila je Zora Popovic. Kicmu citave organizacije, pored
Partije, Cinila je organizacija SKOJ-a. Svaka omladinska radna ceta
imala je aktiv SKOJ-a. Sekretari cetnih aktiva SKOJ-a Cinili su bataljonsko rukovodstvo SKOJ-a.
Bezbroj je primjera samoodricanja, pozrtvovanja i udarnickog
ponasanja stotina i stotina djevojaka. Ostace nam u neizbrisivom sjecanju likovi mnogih omladinskih aktivistkinja. Bile su u prvom redu
dobri radnici, organizatori posla, dobri politicki radnici. Medu njima,
pored politickog komesara Brigade a potom i rukovodioca SKOJ-a, Zore
Popovic-Smoljan, bile su najpoznatije: Marija Bursae, politicki komesar
omladinske n1dne cete Kamenica, prva zena narodni heroj Jugoslavije;
Danica Materic, clan SK SKOJ-a, Drvar, takode narodni heroj; Janjuska
Markovic iz Ribnika · Mira Brkljac-Pavic i Smiljka Rodic iz Krnjeuse;
Dragica GrbiC iz Suv~je, Smiljana Moraca od Drvara, Zdravka Keleceyic
iz Drvara, Duska RadiSic iz Smoljane, Dara GrubiSa iz Kaplj~ha, pamca
Ceko iz Bravska Anda Bursae iz Bravskog Vaganca, Dragica I Anka
Kecman iz Drinica Nada Balaban i Milka Banjac iz Bukovace, Milka
Banjac i Desa Bajic iz Bare, Dara Bursae, Desa Kecman, Anka Kace!l_ic_,
Desa Lukac i Zineta Nedarevic iz Bosanskog Petrovca, Anda Rakov1c 1
Zma Zoric i Krnje J,ele, Savfka Josipovic iz Ras1novaca, Mi,ra CiCina i1z
30 :2:ene BiH u NOB 1941-1945.
�Sekovca, Mira Macuha od Martin Broda, Mara Vucelja od Glamoca,
Mara Stupar od Skakavca, Stevika Radosevic, Stev!ka Jelicic, Duja i Rosa
Atlagic iz Vrtoca, Marica Petrovic i Mara Orelj iz Bjelaja.
Moglo bi se nizati stotine imena djevojaka udarnika, koje su niz
puta pohvaljivane pred strojem cete, bataljona i Brigade, isticane na
sa:standma SKOJ-a Hi lbrigadnom savjetovanju SKOJ-evaca. Mnogo puta
je govoreno o njihovom <Samoodricanju j o :svakodnevnom istiicanju i snalazenju u raznim prilikama u kojima su se zaticale na ovom velikom
omladinskom borbenom zadatku.
Nakon zavrsetka ove prve velike omladinske radne akcije nekoliko
hiljada krajiSkih djevojaka naslo se u borbenim krajiSkim i proleterskim partizanskim jedinicama, a mnoge su od njim ostavile svoje zivote
na prostranom ratiStu sirom nase zemlje.
Djevojke ucesnici ove radne akcije nasile su i nose divne i drage
uspomene na svoje prvo radno i borbeno krajiSko ljeto dozivUeno u
Prvoj omladinskoj radnoj poljoprivrednoj brigadi u Jugoslaviji. Mnoge
su od njih pale u partizanskim juriSima, a mnoge su ostale u svojim
selima, organizovane u omladinske radne cete, bataljone i nove omladinske radne brigade da slijede tradicije Prve omladinske poljoprivredne radne brigade koja je formirana 14. avgusta 1942. godine u kljucko-sanickom kraju.
Dvadeset i pet omladinskih poljoprivredn:ih radnih brigada Bosanske Krajine nastavilo je u naredne dvije ratne godine iskustvo i tradiciju Prve omladinske poljoprivredne radne brigade. Njen primjer inspiriSe i mnoge radne akcije obnove i izgradnje oslobodene domovine.
Draginja ViSekruna-Lukac
ZENSKA OMLADINA U IV KRAJISKOJ UDARNOJ BRIGADI
oista je, trideset godina posle zavrsetka rata, tesko pisati o
onom sto se u ratu zbilo, pa i o onom sto se u njemu neposredno dozivelo. Vreme kao prostor i zivotne prilike ucinili
su svoje. Mnogo se cega zaboravilo, iz pamcenja je izbrisalo masu dog~
daja, posebno pojedini vazni detalji vezani za ratne prilike, ~a~gor~ Je
sto su zaboravljen:i i neki ljudi, borci, u pamcenju su ostah hkov1, a
dobar broj imena i prezimena je zaboraylje~. Tesko je ?vo, ali j~ .!acno.
Zato je sad odgovornost i tezina kazivanJa o ratu 1 revoluciJI utoliko veca.
Pristala sam da nesto napiSem o mojim ratnim drugaricama, i to
o onim kojih se jos secam i <Sa Jmjima sam u brigadi duie provela i
neposredno drugovala. Unapred sam svesna da je ovo sto cu n~pisati
samo manji deo istine i ratne stvarnosti. Najteze mi pada sto cu 1m~na
velikog broja drugarica izostaviti, jer sam ih jednostavno zaborav1la.
Brigada je formirana u selu Ticevu 9. septembra 194~. g~dine.
Njen sastav Cinili su borci s podrucja Drvara, Bos. Grahova, LIVanj,skog
polja i Glamoca. Ja tad n:isam hila _u brigadi. U njene redove sam stupila marta 1943. godine i u njoj s~_;n ostala do ~raja rata. Ka? sam
dosla u brigadu hila sam prvo ob1can horae, zat1m cetna bolmcarka.
Najduze vremena provela sam na duznosti omladinskog rukovodioca, 3.
bataljona. Rat sam zavrsila na duznosti zamenika komesara cete.
U brigadu sam stupila u sedamnaestoj godini ziv.ota. Pre .tog~
radila sam na terenru. Ranije sam postala olalll SKOJ-a, biila omladmsk1
aktivista i ucestvovala 1942. godine u sabiranju letine na podrucju Sanice u sastavu Prve omladinske poljoprivredne radne brigade Bosanske
krajine. Iako nuzan i sastavni deo NOP, rad na terenu nije bio toliko
atraktivan za mlade ljude kao neposredno ucesce u borbi. Otuda se
javljala nezadrziva zelja da idemo u borbene jedinice.
.
.
I dok sam radila na terenu, zbog odlaska na sastanke 1 omladmske radne akcije izmedu mene i mojih starijih dolazilo je do nesporaZJuma. U nasoj S;edini jos iSU ·Vladali p~trij.arhalni z~koni. z.ensk~ omladina tu se ne pusta ispod kontrole roditelJa. Odnos1 su se JOS v1se zaostrili kad se saznalo da imam nameru ici u partizane. Vodene su prepirke i ubedivanja, ali ja sam bila uporna. Ipak ni.sam htela ~a ~i~im
samovolju. Zelela sam da i roditelji prist~t;u n~ moJ odlazc:k u Je.dimcu.
Iskoristila sam krizu uslovljenu IV nepnJatelJskom ofanz1vom '1 rekla
D
466
467
�da je sad, k_ad .~e o~ek~je do!~~ak neprijatelja, najsigurnije u jedinici.
Tako su ~o?r~elJr pnstah. Tr~zrh ,~u od. mene v~~ odem u IV brigadu jer
sa~ u nJOJ rmala brata, a 1 veer broJ komSIJa. To se poklapalo i sa
mo]om zeljom, i tako sam se nasla u njenim redovima. Ovo o sebi iznela sam samo radi toga jer je moj odlazak slican pa i identican sa
odlaskom mnogih drugarica u partizane.
~oliko_. je !lleni pozna to, pr_ilikom formiranj.a brigade u njenim
redovrma mJe h1lo mnogo druganca. Mislim da su bile: Milojka Galic
S_t~~a. P;pa, Da~inka Visekruna, Ljuba Reljic, Persa Balaban, Bosa Ro~
d1c _1 JOS ..n~ke rz Drv':ra. Neposredno po formiranju brigade u Bosan?kOJ kra]ml su org~mzov~~~ bolni~ki k~rsevi. Sa tih kurseva Brigada
Je _u oktobru p~punJen~ mz1m samtetskrm kadrom. Med:u drugaricama
koJe su tad dosle u bngadu nalazilo se i nekoliko Licanki. Dolaskom
ovih drugarica svaka ceta u brigadi imala je 2-3 bolnicarke. Pored
toga pri stabovima bataljona nalazile su se jos 1-2 drugarice u bataljonskom sanitetu.
· . Mislim da .J_e ~vo)edini put ta~o organizovanog dolaska drugarica
u .?ngadu. Kas~1Je Je. ze_nska omladma u redove brigade stupala u manJ!ill grup~ma Ih poJe~:nac~o, i to s~ raz~icitih podrycja u kojima je
bngada dejstvovala. Vecma t1h druganca brle su u pocetku borci. Posle
kra~eg v~emena isle su na kraCi kurs pri brigadnom ili divizijskom
samtetu I ponovo vracane u cete na duznost bolnicarki.
Tako sail! i t~ rr,wrala za~rsiti desetodnevni kurs i postati bolni~arka. Na VOV~J ~acm. J~ do kraJ~v rata obezbed:ivano da svaki vod (obien?. su u cetl bile tr~) Ima bolmcarku. Tako je u sastavu Brigade bilo
uv:~ek 50-6_D druganca. U pojedirrim periodima taj broj je bio znatno
ve~l. ~a pnmer ~ tC?~u IV neprijateljske ofan:Zive broj drugarica u
Bnga_di. poras~ao Je v1~e nego. duplo .. To je_ rezu~tat specificne situacije
u koJOJ se bngada nasla. Narme, bngada Je duze vremena branila slobodnu teritoriju na podrucju Kljuc-Bosanski Petrovac. Polovinom fel;~uara 1943. godin~ :p~d pritisk~:n nadmocnih nemackih snaga povlacila se J?;ema SrnetiCl I KlekC?vac1. U tom pravcu povlacilo se i civilno
stanovms~vo, posebno _oml~di~a. Mnoge o.~ladinke, koje su i ranije
htele d~ I~u u borbu, _rsko~Istile su sad pnhku i dosle u brigadu. Bri~a~a mJe, Imala mogucnostl da primi sve koje su to zelele. Veliki broj
I~. Je vracen. ~oralo ~e vrsiti ubeaivanje. Bilo je tuznih i teskih situaCIJ_a. :tyled:u Olll:f!l~v k:_OJe ?!-~ vzel~le ~ briga~~ bilo ih je i od 15 godina.
~nmlJene s,u f1Z1ck1 _naJJace 1 naJotporniJe. Tako je brigada kasnije
Imal~. povecv~ grupu 'lZ sela oko Petrovca i sa Bravska. Neke od njih
poloz1le su zrvot na tom putu.
Pocetko~ marta 1943. godine brigada se opet nasla na Ticevu,
tamo odakle Je kr~~mla posle formiranja. Braned slobodnu teritoriju
postepv~no se povlaCila p~e~ daleko nadmocnijim neprijateljem. Sa ovog
podrucJa treb~!a se pro~1t1 u poza~inu neprijatelja. Radi ostvarenja tog
~ad.at.ka :r:ovlaCI~a. se na Sator pl~m~u. ~a njom su se povlacile jos neke
J~:Imice, st~bovi I ustan?~e. Tu Je b1la I masa civilnog stanovniStva, najVIse omla~me _sa podrucJa Drvara i Bosanskog Grahova. Opet je u brigadu stup1lo VISe omladinki. Stvorila se slicna situacija kao i prethodno
na Bravsku.
. ~? pn?boju s~ Satora. Brigadu je zahvatila epidemija tifusa. Nije
mimmsla m drugance. To Je razlog da je ne mali broj ostao bolesnih i
~o onda. kad j~. krajem ~prila 1943. go dine brigada presla reku Vrb~s
I napustlla KraJmu, u koju se do zavrsetka rata nije vratila.
v
468
469
Od maja 1943. godine pa do zavrsetka rata Brig~da je v~~~l~ borbu
van teritorije Bosanske krajine, u raznim krajevima I na razhCitim podrucjima nase zemlje. Negde se zacldavala krace ili cluze vreme i n~ tom
svom borbenom putu imala velikih uspeha, ali i gubitaka. PopunJavala
se i jacala svoje redove novim ~orcim~. To vise. nisu hili Krajis.rricL
Med:u njima je bilo closta druganca koJe su zauzimale mesto pahh u
prethodnim borbama.
Polovimom 1943. gordine rsa sireg rpodrucja Bugojna, Dorr1jeg i Gornjeg Va!kufa, Brigada je popu.njena novim ~borci:f!l<:· .¥eduvnji~a_je .hi,Jo i
dosta .drugarioa. ·I!Stovwemeno u redove nase 5. diviZIJe dosao ']e IZVJestan
h.roj drugarica irz Sarajeva. Kolilko ·se secam .prVli rput u hrigadi ~~u se u
vecem broju nasle drugarice MUJsliman'ke. NastavljajuCi rpQlit sa Bnga,?om
prosle ,su kroz teska irslkusenj a i izddaJle veHke nap ore. Iwk? ml.ade I. ne~
iskusne, zahval}uju6i odwnorsti •Porkretu i t~me s•to ·s~ Bngad~ S~OJSrki
prihva:cene, mogle su rto ie:ddwti. Mectu orvl!m drrugancvama br.Jo Je ~~
ljanki, a i onih koje su zivele u gradu. Prema onom sto s~m od .~Jlh
saznala, imale su iste teskoce kao i mi koje smo krenule IZ Kra]me.
·
Septembra 1943. godine u sastav Brigade do~ao _je ko~pletan b,ataljon iz 6. Krajiske brigade. U njegovo~ sastayu bil_C?)~' .koh~? se secam,
destak drugarica. Bili su to stari borci, pravi KraJISmci, ko]l su do ~ad
prosli tezak borbeni put i na njemu odneli mnoge pobede. I drugance
iz ovog bataljona su se isticale. Ostali .su !lli ~ ?ecanju likC?v~ drugarica
Stoje Zec i Dusanke Stupar, koje su bile rzrazitl predstavmci svog Podgrmeca.
Brigada je dosta vremena provela u istocnoj Bosni, Sandzak.u, del~
Crne Gore i Srbije. U pojedinim mestima pristupali su nam novi borci,
a med:u njima i drugarice. U Brigadi su bile do kraja rata, ali ih nije
bilo u vecem broju.
Posle bitke za oslobod:enje Beograda, u kojoj je Brigada neposredno ucestvovala, izvrsena je popuna novim borcima iz Beograda i ~ko·
line. Tom prilikom u nase redove stupio je ved bruj zenske omladme.
Med:u nj'ima je bilo seljanki, radnica, ucenica i ?tudentki?ja. !o je
ujedno i poslednji masnVIllij<i dolazrnk zens.ke omlad]ne u nasu bnga:du.
Ovo je pregled sirih sredina i podrucja iz kojih je zenska oml~
dina regrutovana u Brigadu. Orij~ntirno su data. i vremenska. raz~.o?lJa
i uslovi pod kojima je ona dolazila u redove Bnga~~· Tr~b~ .I.st~ci I to
da je nasa brigada ceo rat provela u sastavu 5. kraJiske diVIZIJe I da su
u njenom sastavu jos bile 1. i 10. krajiska bri!?ada: Iako ~· toku rata
nisu bile kara:kteristicne cesce prekomande, bilo Je slucajeva da su
neke drugarice iz 10. i 1. brigade dosle u nasu brigadu. Tesko mi je sto
se sada ne mogu setiti ni pribliznog broja imena. Neka mi bude oprosteno sto cu pomenuti samo one kojih se jos uvek secam. Najved broj
onih kojih se secam su iz 3. bataljona. To je moj bataljon u cijem sastavu sam uglavnom provela rat.
To su: Joka Aleksic Draginja i Mika BajiC, Persa Balaban, Sava
Bosnic, Sava i Desa Burs~c, Stevka Bojanic, Dara Bogdanovic, Darric~. i
Milica Bodiroza Staka Brankovic, Milka Banjac, Ljuhica Behara, dviJe
Milke Ceko Dr~ga Durd:evic Mileva Cegar, Blanka FerusiC, Milojka Galic Milica GrubiSic, Doja G~jinovic, Dara HajdukoviC, Jela JeliCic, Mile~a Jelisavac, Draginja Kralj, Desa Kantar, Smilja Ker.kez, Zor~, Latinovic, Draginja Lukac, Boja, Mika i Mara Marceta, Milka Matic, Koviljka Mrd:a, Mileva Ninkovic, Stana Prpa, Zumra PeriSic, Desa Praljak,
�Da!lica Rokvic, ,Ljuba i Sm~lj~ Reljic, Bosa Rodic, Milka Rajak, Mika Raca,
BoJa Smola, Vllikos.ava ~knrpma, Dara Sabot, Draga i Radojka Sabljic, DIUsank~, Stup~r, Hab.Iba-Biba Spa~o, Milka Trikic, Marica Trbojevic, Dobrila
T~I?-;c, Dann~a VIsekr~na, StoJa Zec, Duka-Dukesa Zeljkovic i Jovanka
Znhc. Slede~Im druganc~ma se n~ secam jos samo prezimena: Soka,
referent ~amteta 2. b~talJon~, pogmula februara 1943. godine u blizini
sela VrblJana kod KlJuSa, Mirna iz. 1.. cet~ 2. ba~alJona- poginula aprila
1943. godme kod Glamoca, Grozda Iz Iste cete, mishm da je poginula na
Sremsk<;>m f~on~u i Boja iz 3. cete 2. bataljona.
P~Ise.caJl!CI se. ~an~s likova mojih ratnih drugarica moram reci da
smo. mi bile. 1 razh~~te J~dne od drugih, a istovremeno i dosta slicne.
R.a~hke. su bile uoc~Jive, 'I to po karakternim osobinama. Svaka od nas
emil~ Je P?s.ebnu l.H~!lost k~ja se lakse ili teze prilagodavala uslovima
r~ta 1 sredm1 u koJOJ se nasla. Zajednicko nam je bilo to da smo sve
bile mlade. l\4ogu p~u~~ano t~rdit.i da je bio izuzetak da je neka imala
:pre~o. 20 ~od~na .. l':laJVIse nas Je b1lo od 17 i 18 godina. Ta mladost nas
Je emil~ shcmm .I. jedl!~kirn. Na nasem primeru je provereno i dokazano
da rat 1 revoluciJ~, CIJI smo akteri i mi bile, ljude cine starijim nego
sto su to po godmama. Surove ratne prilike ucinile su da smo brze
sazrele: U dobl!- kad je normalno da smo sklone najvecim zivotnim nestaslucima bavile smo se samo ozbiljnim stvarima. Izvrsavale smo konkr~~ne r~~ne .zadatke. To je bila zajednicka osobina svih nas. Za nasu
onJenta~IJU 1 prava~ kojim sm~ ~sle zasluga je Partije, ideja naseg
P?kreta I pra:rednosti ,:tJorb: u koJOJ smo ucesvovali. Po shvatanju toga
?-Ismo se ~azhkov~le, 1 to Je presudno uticalo da izdrzimo sve napore
I ne mala IskusenJa.
Da bi se bar donekle istakH napori kakve smo u ratu podnele
mo:ao bi se. d~ti bar delimican presek ratnog puta Brigade i nas~
ak~1vnost u ~JOJ. P:ostor to ovog puta ne dozvoljava, pa cemo to pokusatl na nekohko pnmera.
P:ve vee~ gubitke Brigada je imala na Sanskom Mostu. Za bolnicar~e )e to bilo prvo ratno krstenje oko izvlacenja, previjanja i ne~e
r?nJemh drugova. Na tom podrucju je Brigada docekala ni malo laku
zm~u. 1942/1943. ~odi.ne, sa kojom je dosla i IV neprijateljska ofanziva.
Tu z:n;u I ofanZivu 1 drugovi i drugarice iz nase brigade dobra su za:pamtilr ·Pore~ svakodnevnih i !e3kih borbi vladala je nestasica hrane
I. moze s~ rec1 yrava glad .. Obuca i odeca boraca bila je viSe nego kriticna. Bngada J~ prove~a zimske mesece u surovim klimatskim uslovima
zapad.nobos?nskih pl.a~:un,a, a da najveci broj njenih boraca nije u kucu
u~ao I o~reJao se. B1h s~ to teski dani, kako po intenzitetu svakodnevmh bo:b1. taka P? uslov1ma hladnoce, gladi, svakodnevnih pokreta, nespavanJ.a I opste 1zmorenosti i iscrpljenosti. U neprekidnim, skoro dvomesecmm borbama, mnogo boraca je poginulo i ranjeno a dosta ih ·e
1
obolelo.
'
.
Drugarice, koje su .se tad nasle u brigadi, ravnopravno sa drugoVlm.a ucestvovale su ~ sv1m borbama i sa njima delile sve tegobe. Tada
su I~ redo~a drugan.ca pale prve zrtve, medu njima drugarica Soka,
bolmca:ka Iz 2. batalJona. Kao rezultat teskih uslova p<>javile su se kod
boraca I va~ke, koje su predstavljaje pravu napast. Drugarice su i pored
svakod.nevmh borbi radile na suzbijanju tog zla, i borile se da se odrli
bar naJminimalnija higijena.
Po proboju sa Satora Brigada je u celini prezivljavala o~bilj!liju
krizu. Posledice prethodnih boroi i napora su dosle do punog IzrazaJa.
Brigadu je zahvatila prava epidemija titusa. Oko polovine sastava zah_vatila je ova opaka bolest. IVledu ooolelim bio je veliki broj druganca.
One su posebno i bile tome izlozene, jer su morale neposredno da s~
brinu o bolesnicima i neposredno su sa njima kontaktirale. Opasnost1
od infekcije koja se brzo sirila i napadala neotporne, slabe i iscrpljene
organizme, bile su pre svega izlvzene one. Ni prili~om. napustanja K~a
jine nismo imale ni jedan slucaj da je neka drugar.1ca 1legalno n~pu~.t1l~
Brigadu i vratila se u Krajinu. U tom pogledu b1le smo postoJamJe 1
sigurnije od pojedinih nasih drugova.
Od maja do oktobra 1943. nalazili smo ~e na po~ru~ju cen.t_ralne
i istocne Bosne. Nalazile smo se u pokretu 1 neprek1dmm akc1Jama.
Prelazili i rusili smo pruge i ceste, gazili reke i oslobadali mno~a mesta:
Sirili smo nas pokret. Primali u svoje redove . nove J:l.orce 1 stvar.ah
uslove za formiranje nasih novih jedinica. U svim akC1Jama drugance
su ravnopravno nosile teret. Cak su imale, ~ekla bih,. ~ odnosu na .drugove i dodatne obaveze. Jos uvek je vladao tifus. Vod1h smo n.eprek~d~~
bitku za likvidaciju vaski, jer smo bili svesni da su one glavm u~rocmci
te bolesti. Kad god su pruiani minimalni usl?vi p~ale smo ves. I d:ugu
odecu u okviru ceta. U tom pogledu orgamzovah smo takm1cen]a u
okviru ceta i bataljona. Tad po prvi put pocinjemo primenjivati partizansku burad i parenje odece. Mislim da je, negde u avgustu od nas
posla i inicijativa da se svi. dr~govi ~isaju, kako smo to. govorili, na
nulu. Mere koje smo preduztmah protlv tlfusa u ovoi?- per~od~ d~le ~u
rezultate. Mnogi drugovi i drugarice su ga prebolovah, a bilo Je 1 omh
koji su podlegli. Medu takvim su i dve sestre Ceke, radom s~ Bra~ska.
Umrle su kod Fojnice u razmaku od dva dana. Inace su to b1le naJkrupnije i najlepse devojke
brigadi, a po pozrtvovanju i spremnosti da
izvrse svaki zadatak sluzile su za primer.
Nalazeci se na ovom podrucju kretali smo se po selima i naseljima
nastanjenim mesovitim, srpskim, hrvatskim i muslimanskim zivljem.
Normalno je tu bilo raznih uticaja. Mi smo se borili da svug~e prevla.da
nas. Razvijali smo bratstvo i jedinstvo. U to:r?- pogledu m1 drug~nce
smo odigrale ne malu ulogt;t. Gde se god pruzila mogucnost, dobiVale
smo zadatak a i same isle da kontaktiramo sa zenama i zenskom omladinom. Formirali smo, gde god je bilo moguce, odbore AFZ-~. ,Ukazivale
na cilj nase borbe i sta njena pobeda donosi narodu u cehm, I?osebno
nama zenama. Pozivali smo omladinke da stupe u nase redove I u tom
imale dosta uspeha, posebno u Bugojnu i njegovoj okolini. U okviru
Brigade i bataljona formirali smo pevacke horove i diletantske sekcije,
po selima smo davali priredbe i u tom postizali dobre rezultate. Drugarice su uvek cinile skoro polovinu onih koji su na tom bili neposre~no
anaazovani. Nasa divizija je imala veoma jaku i dobru kulturnu ek1pu
u kojoj su drugarice i po aktivnosti i po br?)u ciniie. vecin~. -yei~~i
broj drugarica vee tada su postale clanovi Partije, a mishm da Ih I lllJe
bilo koje nisu bile clanovi SKOJ-a. Medu njima bilo ih je koje su obavljale duznost sekretara skojevskih aktiva u cetama i bataljonskih biroa
SKOJ-a u bataljonima.
Iako nas je najve6i deo bio sa zavrs~a cet.i~i razre.~a o.~no:v~e
skole, treba reci da je medu nama bilo i .takv1h ko]l'ma. ramJ~ mJe. hila
pruzena ta prilika. Zato smo u ovom penodu pokrenuh akc1JU op1sme-
u
470
471
�njavanja nepismenih drugova i drugarica. U tom cilju koriScena je
~vak~ prilika i slobodno vreme, koga je uvek bilo malo. Pa i pored toga
1~ah smo dosta uspeha. VeCina nas drugarica je bila sa sela. Dok se
n~Je IZaratHo i dok nismo posle u pa:rtiiza;ne, gotovo 'da i,z 'svog sela nismo
mkud ni iSle. Dosta brzo smo se uklapale i snalazile u novim sredinama
pa i na terenu kud smo prolazile. Lako smo dolazile u kontakt sa mes~
tankama i dosta uspesno im objasnjavale ciljeve nase borbe ·i potrebu
da u njoj ucestvuju i zene.
•
Moze se reCi da smo se uspesno emancipovale i dosta lako usvajale sve sto je napredno i u interesu naseg pokreta. To se dade zakljuciti i po tome sto smo brzo menjale odnos i prema svom fizickom izgledu. Kad god su postojali uslovi mislim da smo se prosto takmicile
u tome koja ce od nas lepse izgledati, koja ce imati bolju i lepsu uniformu, koja ce je bolje podesitii da joj lepse stoji. Ne znam kako, aJi
smo u tom uspevale, snalazile se na terenu, prekrajale i cistile ono s cim
smo raspolagale, medusobno se u tom pogledu ispomagale i slicno.
~ora se priznati da .ie medu nama bilo i pravih kicosa i mislim da smo
1zuzetno lepo izgledale. Treba istaCi da su nam u tom pogledu i drugovi
pomagali jer sta bi god vrednije u borbi zaplenili najcesce su to znali
nama drugaricama ustupiti. To je hila paznja i uzvracanje za trud koga
smo mi cinile oko pranja, ciscenja i krpljenja odece drugovima.
U oktobru 1943. god1ne, pos.Ie n<llpornih, te5kih i UJsiljenh marseva
nasli smo se u gornjoj Drini i Sandzaku. Nasa divizija oslobodila je Vi~
s~g~ad, Rudo, Fo6u, Cajnirce, ,p,piboj li velilki iplWSitOT tog podrucja.
Bilh smo na Zlat:Jilbmu i zaikma6H na tie Srbije. Zajedno sa drugim jedinic<llma stvorili :smo veliJku,slolbodnu teritoriju koja lje oibuhvatala gotorvo
ceo Sandzak i vezivala se sa Crnom Gorom i istocnom Bosnom.
. Na~a.brigada se u tom periodu najduze zaddala u Priboju, njegoVOJ okohm, oko Nove Varosi i na polozajima prema Sjenici. Iako smo
ovde hili nesto vise od mesec dana, sa tog podrucja ·i iz tog perioda i
danas. nosim veoma prijatne ratne uspomene. Treba reCi da nas je narod
ovde 1zuzetno dobra docekao i prihvatio. U Priboju smo razvili veoma
intenzivan politicki rad i kulturnu aktivnost. Oddavani su javni zborovi i konferencije koje su od strane mestana dobra poseCivane. Stvarani su NOO kao or~ani nase nove revolucionarne vlasti, organizacija
Narodnog fronta, AFZ i omladine. Cesto su u Priboju i okolini davane
prir~dbe na kojima su prikazivani skecevi, pevalo se i igralo, nasa vojska 1 narod su se upoznavali i zbliZavali. I u ovoj aktivnosti nase dru~arice su odigrale znacajnu ulogu. Ni jedna kulturna manifestacija nije
1zvedena a da one u njoj nisu imale znacajnu ulogu, a cinile su osnovnu
sponu za vezu i aktiviranje zena i zenske omladine na terenu.
U Priboju je prvi put u okviru nase brigade organizovan partijski
kurs, koji je trajao dvadesetak dana, i ja sam hila jedan od njegovih
dvadeset ucesnika. To da sam se tu duze zaddla, pruzilo mi je priliku
da se sa Pribojem i nekim njegovim ziteljima bolje upoznam. Za celo
-yreme tra_janj.a kursa stanov~la sam kod porodice Hasanagica. To je
Jedn~ broJna 1 napredna mushmanska porodica sa kojom sam tad u tim
uslov1ma uspostavila iskreno i prisno prijateljstvo. Za sve to glavnu
~aslugl!- je imala Sahza, majka te porodice. Bila je stara 56 godina,
1mala Je dobra srce i plemenitu dusu. Primila me je kao svoje rodeno
?ete, a njene k~erke, Ifeta i Ismeta, koje su bile mog uzrasta, kao sestru
I vernu drugancu. One su i same ovom prilikom posle u partizane. Mo-
ram iskreno reci da sam se ovde, u kontaktu sa ovom porodicom, prvi
put oslobodila odredenih predrasuda o Muslimankama. Treba reCi da
je sveukupna politika, koju su provodili rezim i religija u staroj Jugoslaviji, hila zasnovana na tome da se pravi sto veca razlika medu narodima i narodnostima, i mislim da ni ja no tad nisam hila potpuno
oslobodena od odredenih pogresnih shvatanja, bar kad su u pitanju hili
Muslimani. Otuda sam neizmerno zahvalna staroj narodnoj majci Sahzi
i porodici Hasanagica iz Priboja.
Na za'Lost, s novom ziJmom dosla je jos jecLna 1zuzetno teslka zims1ka
neprijateljska ofanzirva. Zvatli smo je sestom. Dvomesecne hoTbe pod snegom prekrivenim bes,pruCiima iiS1toenoibosans1kiih pl<llnina bile bi mo:bda i
ostrije od onih u cetvPtoj of<llnzi,vi, ali sada bri!gade ni,su M1e opterecene
narocLnim ZJbjegovima. U danima kaida oovek i 'sam sobom tes•ko VJlada
mi smo mmale jos i vodi!ti hri.gu o ranjenicima. Najt~e je padalo to slto
ih je trebalo sta1no nositi. p,mJeoe i deo leta opet smo uglaVinom provelli u
Sandzaku, krajem jula ponovo smo krenuli u Srbiju, presli Ibar i izbili
na Kopaonik. Od tada smo u neprekidnim borbama do oslobodenja
Beograda.
Posle 40 dana provedenih u slobodnom Beogradu gde je Brigada
preoruzana i popunjena u novoformirane jedinice, Brigada je trecu zimu
provela na Sremskom frontu. Mnoge drugarice, stariji borci, bile su
otiSle na razne duznosti u novoformirane jedinice, ali je brigadne redove b:i<la popunHa omladiJna i1z Beogrruda i :njegove okoJ.illle.
Ratni put nase brigade je odista bio tezak, na njemu je ona imala
velikih uspeha, izvojevala je mnogo pobeda, ali je imala i dosta gubitaka. Taj put je prosao, i ravnopravno se sa drugovima u borbama
nosio, ne mali broj drugarica. Na tom putu je jedan broj drugarica
ostavio zivote boreCi se po brdima i planinama, selima i gradovima Bosne, Sandzaka, Crne Gore, cak smo se nalazili i na delu Kosova, zatim
u Srbiji, Sremu, Slavoniji, Moslovini, Hrvatskom Zagorju, da bismo ~at
zavrs'ili u Sloveniji. Prelazile smo brda i planine, marsevale nocu, danJU,
gladne i umorne, nosile ranjene i iznemogle, ukazivale pomoc i pru~ale
negu anima koji:ma je hila potrebna, gazile reke i potoke, izddale z1me
i hladnoce, noCivale na polozajima u snegu, po kiSi i vejavicama, sve to
izddale i casno ocuvale lik borca nase revolucije.
Moram reCi da smo mi drugarice u toku rata cesto imale neke
obaveze i zadatke koji su nas upuCivali na veca naprezanja i napore od
onih sto su ih imali nasi drugovi. Briga za bolesne i iscrpljene borce,
njihova nega i md na op01ravku, g01tovo je bi1o itskljuoirvo nas zadataJk.
To se posebno odnosilo na one borce Ciji je stepen obolenja iii tezina
rane bio takav da nisu iSli u bolnice nego su to prebolovali u cetama i
bataljonima. Higijena je hila nase licno zaduzenje u vodovima i cetama.
Morale smo brinuti o licnoj CistoCi, redovnom umivanju i, kad su
uslovi dozvoljavali, pranju boraca, njihove odece i opreme. Na cetnim
konferencijama redovno smo podnosile o tom izvestaj. Redovno smo se
starale o pranju vesa i parenju odece i bile smo odgovorne za istrebljenje vaski. Sanitetski materijal s:mo morale uvek ddati u ispravnom
stanju, a posto njega gotovo nilkad nije ;bilo dovoljno, monvle smo prati
zavoje koji su po nekoliko puta upotrebljavani. Sva~o bel~ platno
koga smo na bilo koji naCin dolazile pripremale smo 1 od n]ega prav1le
zavoje.
?o
472
473
�U mestima gde smo se zaddavali odmah smo stupali u kontakt
sa zenskim svetom, pored ostalog i radi prikupljanja izvesnih delova
vunene odece, kao sto su carape, dzempen, rukavice. To je bio jedan
od ne malo znacajnih izvora dopunske odece nasih boraca. Razume se
da smo uz to vrsile i politicko-propagandni rad medu zenama i zenskarn omladinom. Neposrednim kontaktima, u zaostalim i zabacenim
krajevima, ukazivale smo na ciljeve nase borbe, notrebu da u njoj ucestvuju i zene i sta ce one od nje dobiti. Treba red da smo u tom imale
dosta uspeha i da smo u mnogim sredinama koje u pocetku nisu bile
nama naklonjene uspevale razbiti predrasude.
Zbog ovakvih i slicnih obaveza bile smo u poziciji da imamo
manje vremena i mogucnosti za odmor i poklanjanje paznje licno sebi
nego veCina ostalih boraca. Kad nam se pru:Zala prilika da malo predahnemo i odmorimo se bile smo obavezne da se brinemo o tim problemima. I dok su se cesto ostali borci odmarali, mi smo morale brinuti kako oprati ves, srediti sanitetski materijal, prikupiti sto viSe carapa i sl. Bile smo za to zaduzene i o tom smo morale podnositi racune
pred cetama na konferencijarna, pred skojevskim aktivima, partijskim
celijama.
I pored svega nalazile smo vremena da sebi poklonimo nuznu paZilju. Problem li6ne higijene mislim da smo u datim uslovima resavale
na zadovoljavajuCi naoin. I po prirodi, kao iens:ka rbica, morale smo biti
upucene nato da se viSe peremo i uredujemo no nasi drugovi muskarci;
svom licnom izgledu smo poklanjale potrebnu paznju, i kako smo du:Ze
u brigadi boravile taj problem smo sve uspesnije resavale. Moram reCi
da nas je do polovine 1943. godine veCina bila u nasim seljackim kikljama, maramama, opancima i torbama koje smo uglavnom ponele sa
sobom od kuce. Kasnije smo uspevale da se dobro i lepo oblacimo.
Na koncu treba reCi i to da smo mi drugarice bile u specificnom
polozaju i iz ovih razloga. U odnosu na broj drugova u brigadi nas je
bio zaista mali broj. Svi smo bili mladi i za zivot tek stasali. Medu
nama je bilo dosta fizicki snaznih i izuzetno lepih drugarica i drugova.
U nasoj brigadi bilo je izvanredno hrabrih boraca, medu njima veCi
broj rukovodilaca. U tim uslovima hrabrost je bila osnovno merilo Ijudskih vrednosti. U nasim ocima hrabri su hili pravi idoli. Takve drugove
smo posebno cenili, prema njima su gajene simpatije i ukoliko su se
poznanstva sa nj1ma viSe prosirivala te simpatije su mogle imati cvrscu
i intimniju vezu. Treba shvatiti i to da smo bili mlad svet. Zivot je
trazio svoje i na njega se mislilo. Otuda je bilo negde manje, a negde
viSe javnih manifesticija i izrazavanja posebnih simpatija prema konkretnom drugu. Takvih pojava je bilo. Kad bi se uocile i kad hi postale
upadljive preduzimane su i odredene mere, na njih je ukazivano, a ponekad su u okviru brigade vrsena premestanja. Cinjenica da neka drugarica ima mom:ka bio je razlog da ih tJreba razdvojiti. J a:sno mi je zbog
cega je to cinjeno. Do danas mi je, medutim, ostalo nejasno zasto su
samo drugarice a ne i drugovi premestani. Koliko je meni poznato u
nasoj brigadi nije bio ni jedan slucaj nedozvoljenih odnosa i postupka
koji bi narusio moralni lik ijedne drugarice. Nasa shvatanja o ljubavi,
ukoliko su se ona tu i tamo javljala, ostala su do kraja rata samo na
s1m~atijama. Uspostavljene simpatije u ratu iii naklonosti prema nekom
drugu, koje su se tad javile, posle rata, u dosta slucajeva, su realizovane. Poznato mi je da je posle rata izmedu nasih drugarica i drugova
sklopljeno nekoliko takvih brako":a, gotovo s':i s.u 1!-speli. i sr~~ni. Bilo
bi ih svakako vise da je ratna sreca prema poJedmCima bila v1se .naklonjena. Znam nekoliko slucajeva sa ozbiljnim namerama i plan.ov1ma }a
zivot u buducnosti koji se nisu ostvarili jer je jedno, a u neklm slucajevima obadvoje, poginulo.
Danas cesto razmiSljam, a verujem da to cine i mnoge druge drugarice iz moje generacije koje imaju isti i slican ratni put, 0 tome sta
smo cinile i kako smo to izddale. UporedujuCi to sa onim sto danas
nasa deca cine cesto se na njih ljutim. Majka sam dvoje zenske dece
koja sad imaju' onoliko godina koliko sam imala i ja kad sam ratovala.
Neke njihove postupke ne razumem; medu nama ponekad dolazi. ~o
nesporazuma i ljutimo se jedni na. d:uge. IzgJ~da. malo ~~d;w, ah Je
potpuno razumljivo da do tog dolaz1,. Jer smo z1veh u :azhc;t1m v,remenima i uslovima. Pa i pored svega s1gurna. sa~ ~ to, 1 to Je s.~eca, da
hi nasa, pa i moja, deca hila spremna da 1du 1st1m pu~em koJ~:J? ~mo
i mi iSle ako bi to zatrebalo. Sigurno hi zadatke bolJe 1 uspesmJe 1z_vrsayali od nas, jer vise znaju i sposobniji su no sto smo mi tad bile.
474
475
�Emilija Stijacic-Petrovic
U KAPI VODE NEBO
ao ~t? .se u k~pi. :vode ogleda nebo, pa se vidi njegov plav
OldsJaJ I pornei~I rbi]el olbl~k, a pr?rs.ur:ns•tvo i hes·kiraj ie;mi·6u
oku,. t~~o se I tohko u Jednom ISJecku logorskih uspomena
moze da odrazi zwot u koncentracionom logoru i sva sirina i dubina
ljudske patnje u njemu.
Ljeto 1942. godine, logor Stara Gradiska. Sijaset kuea i zidanih
ograda i~~edu i oko njih, zloglasna kula, Sava ispred, nadomak ruke,
a nedostizna. Iz daleka zadah opominje prisustvo logora nevoljni puto'
kaz, jos nevoljnijem putniku.
Vl~~alc: su ~elike vruCine. Sve boje ispilo je sunce, vjetra nije bilo,
hlada niJe bilo. Isla sam kroz logor umornim hodom tifusara. Iznenada
dopre do mene iz blizine djecji plac i pisak.
. Na skucenom ogradenom prostoru, nezastieena pod vrelim suncem
ko zma !koHlko vreanena, !hila je smjdtena ,grupa djece. Unezvijerene oci
ozno~ene kose prilijepljene uz celo i sljepoocnice, suve, ispucale usne:
Spazila su me i gledala sa strepnjom j sa nadom.
.
Znal~ sa~ da je ti~. dana jedna grupa slavonskih seljaka otpreml]en~ u ~Je!llacku na pr.ISllan rad, bolesni medu njima i slabi poubijani
su I bacem u Savu. D]eca su ostala sama. Zarazne bolesti harale su
~ed~ njim~. Od njih s~ zarazila difterijom i umrla jedna divna druganca ~~ ~o~e s?be, J?ar!nka, P!~vokosa radnica iz Daruvara. Postupak
?ko hJe~enJa d]ece h10 Je. uproscen: potrovana su plinom. Nekoliko njih
Je usvoJeno: •Preostala dJeca trebalo je da se prebace u logor Jastrebarsko. Javilo se nas nekoliko dobrovoljaca, zena i djevojaka da ide;mo
s djecom i radimo oko njih; nisu nam dali.
Priblizav~la sam im se, ne zeleci da gledam i slusam, a ipak sve
bhze po ne~OJ nagonskoj potrebi svjedocenja. Bilo je vee za mnom
mnogo gorkih uspomena, a ipak mi je korak bivao hitriji.
Cuj~m, i dana~ plac te djece ostavljene na vrelom suncu. I dok ga
slusam, SJeCam Se IStovremeno kao S nekim dugom -sad kad znam sta
zn~ci biti mati - svih onih majki - boraca za slobodu svog naroda,
koJ~ su ~?vodene u _lo~or z~jed:~10 sa . ~vojom dj~com, da gledaju ne!llocne, nJihovu patn]u 1 umiranJe s biJednom ut]ehom da ih podnose
I. one. Grubo je bilo ponizeno i obezvrijedeno materinstvo. Velicina i
lJ.ei?ota majCinske ljubavi ovdje se mjerila samo dubinom patnje. Njen
SJaJ zgasnuo je u tragicnoj nemoei.
v
K
• v
v
476
477
Nisam poznavala tu djecu ni njihove majke. Tim prije naviru mi
uspomene na one koje sam znala, koje su zivjele pored mene u logoru
i koje su tamo ostale.
J os zimus, u kuli ostale su da leze u agoniji tifusa gimnazijalka
iz Novog Sarajeva, Milica Lucie, i njena majka. Ostale su u besvjesnom
stanju, pokrivene eebadima - jedino sto smo jos mogle da uCinimo
za njih - u ogromnoj sobi debelih, ledenih zidova, na cementnom podu
s malo slame. Nisam im mogla niSta reci, nisu mi mogle niSta reCi. A
i sta bismo rekle! Vee tada sam im znala sudbinu iz pogleda ustase
koji je cekao pred vratima da ih smjestimo.
U isto vrijeme, na slican naCin Milka Gvozdenovie, iz Mokrog s
Romanije, sa kcerkom Milenom. Mnoge dane provele smo zajedno januara 1942. godine u sarajevskom zatvoru, u tzv. Hasan kuli. Mlada kcerka
Kosa, s jos mladim bratom a i Milena je jos hila djevojcica, donosila
je svakog dana bokal corbe u zatvor. Sreli srno je na polasku u logor
kad smo sprovodeni iz zatvora u upravu policije na Obali, odakle smo
noeu u stocnim vagonima produzili svoj put. Posmatrala je nasu povdrku nijemo, ali kad je ugledala majku i sestru, zavriskala je u ocajanju:
- Majko! majko! kuda ees?
Izbezumljena od straha da joj dijete ne pritrci i mozda ne ostane
u toj povorci zigosanih, Milka poce da joj odmahuje i vice:
- Idi, idi! doCi eu ja u srijedu!
Ta srijeda nikad nije osvanula ...
Mislim da je tada vee bila za mnom i :lena Vlade Jokanovica iz
Sarajeva. Oboljela je od tifusa. Tada nismo smjeli ni reCi ustasama da
je to tifus. Neko ga je prozvao specijalnim logorskim gripom pa je
tako ,dolbio skraeeno ime ge·ge (gradisrka gi1Lpa). Da nli'smo tako uradili
likvidirali bi nas sve jednu po jednu; ovako je neka od nas ima:la izgleda
da prezivi. Ali ova njezna modmoka :lena prepuna ceznje za sinom Ognjenom, jos djecakom, koji sreeom nije bio u kuCi kad su dosli da je
hapse, nije imala snage da preboli tesku bolest. Iscrpljena boleseu, izgledala je kao devetogodiSnja djevojcica kad je umrla. U posljednjim
casovima uCinilo joj se da se vratila kuCi.
- Doveli ste me kuCi, Ogici, je li? Hvala vam ...
Nijemo smo gledali njeno ozareno samrtnicko lice.
Pitam se danas da li sam tada, dok sam se onako sumorno priblizavala ogradi ri djeci, da li sam tada vee znala za ,Stelu"?
Ni danas joj ne znam ime, bila je frizerka u salonu ,Stela" u
Sarajevu, po tome je dobila ilegalno ime. Mala, zlatokosa, ruzicasta
:lena bila je trudna kad su je uhapsili. Muz Jerko lezao je u istom
zatvoru. Iz celije u eeliju izmjenjivana su pisma puna ljubavi i odanosti. Pricala mi je o tome u logoru uz snen smijesak, jos nesvjesna
mjesta na koje je stigla i obuzeta svojim unutrasnjim zivotom i snom
o sreCi u koju su oboje cvrsto vjerovali, da ce se jednog dana ostvariti
u slobodnoj zemlji. Ne znam zasto su joj dozvolili da se porodi, ne
znam zasto su nama dozvolili da je njegujemo, da joj donosimo poklone u hrani, zaSto su farilsejs'ki odigrali ulogu kumovanja bud su
ih najzad oboje likvidirali, majku i dijete. Plinom? Da, Cini mi se
plinom.
... Djeca su virila kroz ogradu, gurkala se uznemireno, tuzno,
iznemoglo. Zas,tala sam hespomoono, kao da odajem pos·1JU njihovoj patnji. Bila sam samo broj. Tesko je bilo gledati. Tesko je bilo otieL
�v·
Odjednom pri~ijet.im ~alo dalje ~jecaka kako kleci nagnut nad
!lec1m, crnokosa g.l.avica IzdvaJ.ala mu se 1zmedu ostalih. Pogledam bolje
1 ugle.dam :pred ~]I'm zamo~ulJV~k: desetomjesecna beba pahuljastoplave
k~se 1 p~av.Ih OCIJU otvor~m~ s1rom u nebo. Bilo je neshvatljivo i strav!cno 1! 1st1 mah .to prko~enJ~ sur:?u i njegovu blijesku. Tek tada spazim t~ske op~k~tme na hcu 1 ruc1cama zabacenim iznad glave kao u
spokoJnom dJeCJem snu.
?je~ak je cucao ~okraj. nje i pokusavao da" joj ubla.Zi opekotine.
StavlJ~o !e prst u ust~ ~ mucw se da ga ovlazi ,suvim usnama, cinilo mi
se da I~ CUJ.em kak?. suste kao uvelo liSce, da hi ga zatim prevlacio preko b~hma hca. PotilJak mu je hio krvavo rumen. Nikoga nije bilo da
na nJegovu holjku privije ovlazen prst.
Nosimv,u sehi tu ,~liku kao sjenku koju niSta ne moze ukloniti.
Produzila sam SVOJ put vukuci umorne noge.
Bejza KobiljagiC
U GRMECKOJ BOLNICI*
egdje u junu 1942, posto sam hila tesko ranjena, prenesena
sam iz Bosanske Krupe u holnicu sto se nalazila u planini
(stara centralna holnica). Na nosilima su me unijeli u jednu
kucu, holje reCi haraku, a uskoro zatim nada mnom je izvrsena operacija. Operisali su me dr Zdenko Kraus i Kreso Majer, a asistirale su
im dvije rodene sestre - Draginja i Jovanka Bajic.
Poslije operacije smjestena sam u sohu u kojoj je hilo jos sedam
ranjenika. Sunce se prohijalo kroz sirom otvoren prozor, titralo svojim zrakama po nasim krevetima, milovalo i grijalo nase ruke, ruke ...
Tu cudnu idilu poremetio hi pokadsto zloslutni zvuk ,stuke", pa hi
se tada na Hcima ranjenika ogledala zahrinutost, ali je uskoro nestajalo
i nezeljenog zvuka i prihojavanja i razvijao se prijateljski, veseo razgovor.
Tru sa:m osta1a nelka:J'i!ko dama. Mediu:t1m, poSto je postojala orpa:snost
da nas neprijatelj homharduje, jednog jutra hili smo spremni za pokret. Kanji i kola sto su nas cekali pred vratima hili su pokriveni
zelenim granjem. Putovali smQ duze. Cim hismo osjetili nailazak aviona, kalona hi stala, a kada hi opasnost prosla, nastavljali smo dalje.
Uz nas su iSle i Draginja i Jovanka. Stigli smo pod jedno hrdo iznad
Majkic Japre. Dalje se nije moglo kolima, te je trehalo da nas prenesu
na nosilima do huduce Nove centralne partizanske holnice. Sve dok
omladina nije stigla s nosilima napravljenim od dva jaka drveta uvezana uzadima ili ponjavom, ranjenici su se dovikivali, salili, trazili vode.
Dan je hio veoma topao, pa su rane zaudarale, a kod nekih ranjenika
crvi su navirali i mi smo se - danas to zvuci gotovo nevjerovatno na racun toga salili.
Suton je vee padao kada smo se nasli u gustoj hukovoj sumi. Tu
su nas cekali satori i staniSte za duzi period. Kreveti, skovani od dasaka, hili su izdignuti iznad zemlje osamdesetak santimetara; cehadi i
jastuka je hilo dovoljno i nije nam moglo hiti hladno. Ujutro je kiSa
lila kao iz kahla. Bolnicarkama to nije smetalo - jure izmedu starih
hukovih stahala i nose im hranu. Hranile su i previjale, ranjenici su
pricali, dovikivali holnicarke i zadirkivali se medusohno.
N
478
479
* Preuzeto iz edicije: PODGRMEc U NOB, zbornik sjecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, knj. II, str. 725-728.
�KiSa nije bila ni jenjala, a iza satora u kojem sam bila, stadose
udarati cekiCi i odjeknuse zvuci testere: pocelo je gradenje baraka,
sigurnijeg krova od onog pod kojim smo se nalazili. Nicalo je selo
u gustoj sumi, u sredini koja je pruzala mir, predah i zaklon narodnim
borcima.
Izgradena su tri paviljona za ranjenike, operaciona sala, apoteka,
kuhinja, pekara, perionica, dom kulture, dvije st1'azare neposredno na
putevima koji su prilazili bolnici. Uskoro smo strazarkama dali imena:
jedna je nazvana banijskom, a druga bosanskom. Sve prostorije iznutra su bile oblozene bijelom debelom hartijom.
Kada je zavrsen prvi paviljon preneseni smo u njega i poredani
po podu kako bi nas vise stalo. Kasnije su nas razmjestili po ostalim
zavr5enim prostorijama. Dani su prolazili, moja rana zacjeljivala i
poslije mjesec i po dana mogla sam vee skakutati na jednoj nozi. Malo
nas je bilo pokretnih, tako da sam ja skakutala s jednog kraja prostorije ?a drugi noseCi poruke ili cigaret-papir od jednog do drugog ranJemka.
.
Cim sam se mogla kretati pocela sam pohadati sanitetski tecaj
sto ~~ odrzavan u apoteci. Kada sam ga zavrsila pocela sam obavljati
bolmcarske poslove. U prvom paviljonu bile smo samo nas tri bolnicarke, pa kako su ranjenici svakoga dana pristizali posla je bilo preko
glave. Dezurale smo po cijeli dan i odmarale bismo se tek onda kada
bi na trenutak prestala trka oko ranjenika. Svakog jutra znao se posao
dezurne bolnicarke: mjerila je temperaturu, popravljala krevete, jer
su u njima lezali uglavnom nepokretni ranjenici, mahom bez jedne ili
o.b.ie noge, s tezim povredama kicme ... U vizitu je dolazila cijela ekipa
ljekara - dr Kraus Zdenko, dr Isidor Levi, ponekad i Kazo Barila.
Poslije vizi1te pmvijallli su mnjenici.
Time je pocinjao nas radni dan. Oko 10 sati komesar bi razgova~ao sa drugovima i saopstavao im najnovije vijesti. Poslije rucka odlazile smo da peremo zavoje. Pored vesernice je bila prostorija s autoklavom, u kojoj smo iskuvavale zavoje. U meauvremenu smo nalazile p~koji ~re?-utak za razgovor o svemu, ponajviSe o mirnim, lijepim
trenuctma djetmjstva. Slicno su radile i Draginja Bajie iz drugog i Anda
Kljajie i Nada Knezopoljka iz treeeg paviljona ...
Na izgled dani su prolazili jednolicno, ali je bilo onih koji su se
po mnogo cemu razliikova~i od ostalih. Nedjdjom smo radile ~sa viSe
poleta, s osjeeanjem da je to dan kada treba da bolesnici jedu i bolju
hranu i da budu bolje usluzeni. Tada su dolazile posjete iz okolnih
sela. Ozivio bi bolnicki krug, zaleprsale bi se bijele, :lute, crvene marame. Donosili su pune torbe najrazlicnije hrane, odjeee, obuee, posteljine. Jedan od najredovnijih posjetilaca bila je narodna odbornica
Desa Karanovie iz sela Jelasinovaca. A jednog dana bolnicu je posjetio
i Duro Pucar Stari. S njim jos neki drugovi iz staba.
Lijepi ljetni dani ustupali su mjesto jesenjem sivilu, tmurni oblaci bili su sve brojniji i tezi. Dan je prerastao u dugu, tesku noe. A
s~e su te noe.i bile nalik jedna na drugu- osim jedne. Nju dobra pamtim. Te no6 sam dezumla sama, nije bi1o do1brrovoljca koji bi mi
POIJ:ogao. Dok sam odlazila jednom ranjeniku, drugi je vee zvao. Te
noc1 srela sam se sa smreu viSe puta - na rukama mi je umrlo pet
dru~ov~. Borci umiru jedan za drugim, komesanja, sapati puni bojazni,
nancanJe majke za jedincem, dvadesetdovogodiSnjim studentom prava
480
481
radom iz Siska. ~Majka mu dosla sa Banije da ga posjeti, ali je gangrena
bila neumoljiva i iz majCinog zagrljaja nemilosrdno otrgla mladi ljudski zivot. Sahranjen je zajedno sa ostalih sest drugova, uz naricanje starice i gordo dr:Zanje zivih drugova.
U novembru 1942. su osloboaeni Bihae i Bosanska Krupa, pa su
me, i pored obilja posla u bolnici, drugovi i drugarice pustili da posjetim roditeljski dom. U Krupu sam krenula s Banjalucaninom Ademom i sa jos nekoliko drugova. Kretali smo se sporo, jer je cesta
bila prekopana na mnogo mjesta. U Krupi nas doceka cudan mir i
pustos. Vazduh odisase paljevinama. U jednom podrumu pronadoh neku staricu i upitah je za svoje. Svaka mi je njena rijec bila novi bol u
srcu: majka poginula, sestra i braca u zbjegu, otac odveden u zarobljeniStvo, kuea do temelja izgorjela.
Ja u Krupi nisam imala sta traziti. Prenoeila sam u Komandi
mjesta, a ujutro zajedno s drugovima sto su nosili materijal krenu~a
nazad. Opet suma, opet poznati kraj u kojem sam provela dobar d10
svQjeg vojevanja. Gubitak majke i nesretne vijesti o ostalim clanovima
porodice Cinili su me sve nesretnijom; trenuci koji su prolazili kao
da me nisu umirivali, nego podsticali na nova i jos teza razmiSljanja.
u tim casovima pokrenulo se u meni nesto cudno, navrla je zelja da
svoju bol izHjem na hartiju, i nastala je pjesma posveeena majci ...
Zivot se nastavljao. Ranjenici su pristizali, zima sve viSe stezala
i snijeg je poceo prolijetati ... Blizila se Nova godina, ljudi su spremali
zabavu. Apotekar Aliia Kurbegovie pripremio je simboHcan pr:ogram: ~
kada je dosao posljednji dan godine sakupili smo se u pekan. u k?JOJ
je radila Milka Filipovie. Alija je dovukao jedan dzak s oras1ma 1 to
su hili pokloni za sve nas. Bilo je mnogo smijeha, praznik smo pros~av
ljali bas kao i u mirna vremena, negdje u gudurama surove planme.
Zima je uveliko ovladala planinom, podarila joj nama dotad neotkrivene osobine, izmijesala ljepotu i strah od divljine. Snijeg visok,
putevi zameteni. Osviee jutro, hladno, blistavo, onakvo kakvo samo
ovdje u to doba godine moze biti. Stize naredenje: ??lnicu hit~o evakuisati! Znali smo zbog cega; nije nam trebalo govont1 kuda da 1demo.
Sve je bilo unaprijed dogovoreno. Bolnicke pr?s~orije. i prostor. oko
baraka ozivjeli su. Tax~ali smo po nosila, bolesmc1 su Jedoo po Jedoo
iznoseni i odnoseni u planinu. Svima nam je bio na umu nas prvi i
najznacajniji zadatak: spasti svakog ranjenog druga.
Kalona se protegla po brdu iznad bolnice, snijeg ju je usporavao.
Jedan drug zove da ga ponesemo. Slobodna je mala Dara, ali je suviSe
nejaka da bti mogla nosi11li covjeika teskog ,stot<inak kilograma. U pomoe joj prilazi Jelisaveta Filipovie, veoma snazna djevojka, a cini ono
sto Dara nije mogla.
Posao smo obavili na vrijeme i sa stopostotnim uspjehom: svi
ranjenici izneseni su u sumu. Zaustavili smo se i ocekivali pomoe omladine, po koju su nasi kuriri otiSli onog casa kada je naredeno da napustimo bolnicu. Trebalo se dalje kretati u pravcu sela Skakavca. Studen je stezala sve viSe, iako su ranjenici imali eebad i jastuke. Na
glad niko nije ni mislio, svima je pred ocima plamsala samo vatra, sve
zelje bile su za nju vezane. Dr Isidor Levi pokusao je da nalozi vatru,
i poslije nekoliko pokusaja SJ:?rznute gr~r;tcice po.cele su.. d~ gor~. ~re
nosili smo jedna po jedna nos1la ka vatn 1 na smJenu gnJah ranJemke.
31 zene BiH u NOB 1941-1945.
�Najza4 st;t .dosli i ku~i:i s .omladir:om, te smo kasno navece stigli
u. selo. R;anJemci su. ranmJ~stem PC? kucama. Prva noe poslije napustanJa .holmce .lagano Je I?rotlcala. Ujutro je nas nekoliko trebalo da se
vra~1 na U:Jesto sa koJeg sl'D:o .dan .P~ije evakuisani radi prihvatanja
no.vlh ~rugova ...Kad.a smov stlgh nmsh smo na pustos: tamo gdje se
mJ.e~~cima ~.azvi.Jvao J.edan. cudan zivot, gdje se, u stvari, borilo za ljud~kl z1vot,. niJe VIse ~Ilo n;koga. Novi ranjenici otpremani su dalje, a tu
Je ~stavl]eno nekohko tifusara kako bi bili izolovani od ostalih bolesmka.
N~prijatelj je bio sve blize. Jednog jutra neopazeno su se dovukli
do bolmcke strazare, ali smo usl?jeli pobjeCi prema brdu iznad pekare,
odakle S;!lO s~ n~s~~~ano. povukh prema glavnini nasih ranjenika i drugova kOJI su 1h st1t1h. UJu~ro smo stigli u selo. Pokusavam da izujem
opa~ak, da se malo odmonm. To isto Cini i Milka Filipovie, kad neko
pov1ka: ,Pokret!' '
Kolona ranjenika i bolnickog osoblja krenula je ka Glamocu.
Mevzeta Kreso
PREDSJEDNIK KVARTOVSKOG ODBORA AFZ
P
482
483
osto sam ostala siroce, bez oca i majke u svojoj cetvrtoj godini, usvojio me je Mustafa Pasic i njegova majka Emina. U
njihovoj kuCi, kao njihova celjade, bila sam sve do udaje
1938. godine za Husu Kresu. Kao poznati i prekaljeni revoluciona·r,
funkcioner KPJ Mujo me vee kao malenu odgajao u naprednom duhu.
Vee sam kao dijete znala za njegov rad i cesto me je slao sa raznim
ilegalnim materijalom do Gojka Vukovica u njegovu bravarsku radnju
na Starom mostu, te do Rade Bitange, Karla Batka, Rude Hrozniceka,
Alije Muslibegovica, Muje Bubiea, Asima Micijeviea i drugih.
Poslije povratka sa robije iz Sremske Mitrovice Mujo je bio pod
posebnom prismotrom policije, tako da nije uz sebe smio imati nista
sto bi ga kompromitovalo, pa sam uglavnom ja prenosila materijale
koji su mu bili potrebni. Prilikom pokusaja prebacivanja u Spaniju Mujo Pasie je uhapsen u Splitu pred sam polazak broda i doveden u capljinski zatvor. Kod nas su tada dosli Rudo Hroznicek i Karlo Batko,
donijeli mi novaca i hrane i majci rekli da da Mujino radno odijelo,
jer da ee Mujo raditi u Capljini. Meni su pripomenuli da ni pod kakvim
uslovima ne smijem nikome reei ko mi je dao novae i hranu. Uspjela
sam da dodem do Muje i da mu sve predam. Dao mi je cedulju za druga Rudu Hrozniceka koju sam u njedrima donijela u Mostar.
Prilikom demonstracija 1940. godine u kojima sam i ja ucestvovala, uspjela sam da izbjegnem policiji i zandarima i dosla sam kuei.
Malo zatim je dosla Samija Bubic i rekla mi da odmah idem pred Dom
zdravlja, da trebam prevesti jednog ilegalca. Sarno sam promijenila
zar, uzela kisobran, jer je padala kiSa, i krenula na odredeno mjesto.
Receno mi je da samo kazem: ,Dobar vecer". Isti cas sam se okrenula
i drug koji je bio pod kiSobranom posao je za mnom. Tek kasnije sam
vidjela, i iznenadila se, da je to moj Mujo. Njega sam smatrala svojim
bratom. Cim sam ga dovela kuCi, po njegovom upustvu vratila sam se
na isto mjesto i dovela Rudu Hrozniceka. Bili su ilegalno kod mene
dosta dugo. Rudo je ranije otisao pa je uhapsen i interniran u Lepoglavu, a Mujo je ostao duze, sve do odlaska u Zagreb na V zemaljsku
konferenciju. Po povratku iz Zagreba do odlaska u partizane najveei
dio vremena proveo je kao ilegalac u mojoj kuei. Tu su mu dolazile
partijske veze, jer je on u to vrijeme bio clan Pokrajinskog komiteta
KPJ za Bosnu i Hercegovinu.
�Po okupaciJi zemlje nastavila sam s ilegalnim radom i odmah prihvatila u svoju kucu ilegalce: Nenada Vas1ca, Salku FejiCa i Stjepu
SulentiCa - sulu. Moje stalno zaduzenje je bilo sldanjanje i cuvanje
ilegalaca, tako da su mnogi drugovi prosli kroz moju kucu. To mi je
bw zadatak od strane Partije, a preko Muje Pasica, Rude Hrozniceka
i Karla Batka, a poslije njihovog odlaska preko Safeta Dzinovica.
Odmah 1941. godine postala sam i Clan podoc;l.bora AFZ-a za kvart
Cernicu. Prvi sastanak odrzan je u kuCi Nadzide Novak-HadziC u ulici
Alel'-Se Santica. Na njemu su bile prisutne jos i drugarice iz drugih kvartova i iz Fabrike duhana. Iz kvarta Donja Mahala bila je .Memnuna
HadziosmanoviC, sa Luke Radojka MiSkovic, sa Carine Fahra Fejic, a
iz Fabrike duhana Stoja Palameta, iz Zahuma Muruveta Cemalovic. Na
tom sastanku o medunarodnoj politickoj situaciji govorila nam je Pava
Miletic. Pored toga smo citali neke brosure i listove.
Sve prisutne dobile su zadatak da svaka u svom kvartu organizuje sakupljanje oruzja, sanitetskog materijala, odjece, obuce i hrane
~a odre~, pletenje dzempera, rukavica i pravljenje ruksaka od platna
1z Fabnke duhana. Tuptere, zavoje i gazu pravile smo od svojih starih carsafa. Citav taj posao organizovale smo preko aktiva i pododbora
u kvartu, U mojoj kuCi je takode bio i magazin za sklanjanje materijala
koji bi se sakupio, a ja sam to prenosila do Ancike Durie, zvane Galja.
Takode smo sakupljale crvenu pomoc, kao i narodni zajam.
U Mostaru su bila dva odbora AFZ-a (u pocetku su se zvali samo
o~bori zena) i to za liJevu i desnu o:balu Neretve. Ja sam hila predsjedmca pododbora za kvart Cernicu i clan odbora Desne obale. U pododbor su usle Biba Hadrovic, DerviSa Nozi6, Hida Bukovac, Mevzeta
Kapic, Muruveta Arpadzic, Emina Hajrovi6, Fatima Mujicic, Zdenka
Irovic. Svaka od njih je dobila zadatak da stvori sebi grupu aktivistkinja preko kojih su se izvrsavali postavljeni zadaci. Mnoge od ovih
drugarica radile su vrlo aktivno, nekad i protiv volje svojih muzeva
i roditelja. Sastanak naseg pododbora se redovno odr.Zavao. Na tim sastancima provjeravali su se izvrseni zadaci, postavljali novi, a radilo se
i na obrazovanju i politickom uzdizanju zena. Na nase sastanke dolazile su drugarice iz gradskog odbora AFZ-a, i to: Samija Bubic, Anda
Knezevic, Pava Miletic, Behija Basagic i druge.
U kuCi Hane Basic je bio mejtef, pa smo to koristile i po zadatku
odr.Zavale hatme i mevlude. Za odr.Zavanje ovih skupova od organizacije
sam dobijala kafu, secer i cigarete. Na njih su dolazile drugarice i iz
visih foruma da provjere drzanje zena i da s njima politicki rade. I na
ove sastanke su pored Behije Basagic dolazile AnCika Durie i Anda Knezevic. Dok su na sisi (tavanu) bili smjdteni ilegalci, u prizemlju i u
avli ji odrzavala se hatma ili mevlud, odvijao se u stvari politicki rad
sa zenama.
Napomenula sam ranije da je iz moje kuce otisao u partizane
Mujo PasiC. Kod mene je tada bio i Nenad Vasic. Oni su sa grupom
drugova (Smajo Brkic, Esa FejiC, dr Safet Mujic, Vasko Gnja!tic i drugi)
predstavljali Oblasni vojni stab za Hercegovinu. Posto su na Vele.Zu
bill razbijeni od strane ustasa, Nenad Vasic i Mujo Pasic su se vratili
u moju kucu. Nenada sam prebacila kod Hane Basic, a Mujo Pasic je
presao kod Samije Bubic.
Uskoro je krenuo prvi odred na teren Borackog jezera. Zene su
dobile zadatak da ih pripreme, i to pocevsi od kasike, porcije, ruksaka,
odjece i obuce do oruzja.
484
485
U avgustu ili septembru (ne znam tacno) mjesecu 1942. godine
prenesen mi je zadatak Partije da treba da odnesem po~tu u stab ~o:
starskog bataljona, koji se tada nalazio na terenu DolJana u plamm
Borovnica i bio u sastavu 10. hercegovacke udarne brigade. Iako sam
imala malo dijete, odmah sutradan sam se uputila vozom do Jablanic~,
a onda u selo Zlati gdje sam se javila vezi, Halilu Sasicu. On me Je
uputio kuda dalje da idem. Na put sam posla pod izlikom da idem u
,promidzbu" - kako smo tada naziv~li n~ba_vku hrane i razmjenu .z~
raznu robu. Sretno sam dosla do BatalJona 1 mkada ne mogu zaborav1t1
to veselje i radost drugova i drugarica kad sam im donijela postu i
vijesti od najblizih.
Istog sam se dana vratila nazad, noseCi ~ada postu iz S~aba bataljona za partijsku organizaciju Mostara, .kao 1 poruke porod~cama. boraca. Mina Hacam je na 1ruslkii i.ZJbocala 1>glom pomJke ,za SVOJU maJkill,
Hilmo CiSic mi je dao kosulju da ponesem u Mostar da mu s~ opere,
a Gee Arpadzic na pak-papiru napravio otisak ~t?pala kako b1. ~~ se
mogle napraviti opanke. Pri povratku u Ja~lamCl su me l;lhvat1h zandari i zatvorili. Prije nego sto su me odveh u zatvor uspJela sam da
odem u we i da pobacam postu; tak.o da mi ~vista nisu n~sl~. s,!al;w
sam t•Vlrdila kako ima,m sestorro djece 1 da sam •tsla ill ,;promidzhu ' J.er
mi djeca nemaju sta da jedu. DrzaH su me .dva dana u zat':<;>ru a za~~m
pustili. Postu nisam doniiela, ali sam doni]ela sat od FazliJe Alkafica,
koji je poslao zeni, kru~ku majki Mininoj, kosulju Hilminu i otisak
stopala Geca. U to vrijeme u moioi .kuCi ~e krio .!l~galac .Musta~a :remim-Turko. Niega je obavijestio Fehnr: Eflc~, ko.J_r Je radiO na ~~!.1~z~
nici, da .sam uharpsena, pa se prelbacio 1:z mow kuoe u SeVJde MuJI.CIC 1
prenio ilegalni materijal. Po zadatku sam takode isla u ~tolac - J?nbrave i nosila postu za drugove Omera i Salku Mrgana I u porod1cu
Kebo. U Stolac sam iSla kod Halke Suke, a u Oplicice kod Salke Sejtanica. U Halke Suke sam odnijela englesku uniformu za Olgu Marasovic.
Pored vee spomenutih u moioi kuCi su boravili Mladen Knezevic-Traktor, Hasan Zahirovic-Laca. Muio Cemalovic-Cimba, Martin Raguz, Zvonko Beltram, Haso Fazlin~vic-Zuti, Ismet Kreso, Scepa Pavlovic, Salko
Grebo iz Ljubinja, Meho Pala, a od zena Tima Bi!~yica. Nada ~aiat,
Rosa Kreso-Gavric, Mila Malkoc-Cadra. Bera Arpadz1c, tako da mkada
niie proslo 10 dana, a da u mojoj ~u~i. niie b<;>ravio ~eko od ile~alaca
pa ih se zato sada i ne mogu..svih Sletiti: Mnog1 o? ovih drug~)Va I d.rugarica hili su kod mene poslqe V ofanzive, kada 1e Mostarskl batahon
~isao u Mostar. Sjecam se ios da mi ie iednog dana Huso Zacinovic-Skoda doveo sedam Ceha muzicara koii su se sklonili kod mene dok
po niih nije dosao Tofa Puzic i prebacio. ih u. par!~;:me. Ta~oct~. mi.}~
doveden i naimladi ilegalac, diiete od tn godme. CIJI su rod1tel11 otish
u partizane, koiega s~m jedno vriieme ia drzala. a onda je bio kod
Habibe Aganovic sve do oovratka njegovih roditelja.
Opisala sam samo dio rada na sklanjaniu ilegalaca i orikuplianiu
materijala. U kvartu Cernica bilo ie ios mnogo ~uca koie. su. ta~ode
za citavo vriieme okuoaciie Mostara bile ounktov1 za sldalllame. Ileg~
laca i materiiala, kao na primier: kuca Time i Bibe Hadrovic. Sah~-agi
nice Sapuh. Hane Basic. Habibe Aganovic i druge, ier su skoro svi stanovnici · nasega kvarta hili na strani NOP-a. Mo:le se slobodvn~. n;Ci da
Sll zene bile te koie SU nosile ovaj posao, cesto mnogo odlucnne 1 neustrasiviie od svoiih muzeva, pa i pored orotivljenja nekih od n.Jih. Nije
bilo zadatka koji one nisu uspjesno izvrsile. ,
�Boja Gasic
ORGANIZACIJE ANTIFASISTICKOG FRONTA ZENA
BOSANSKOG GRAHOVA*
P
rva organizac~ja AFZ fon:nirana je u selu Peuljima 9. septemb~a 1_942. godi~e.. os.novm zadatak politickog okupljanja :lena
., .
. b~lo Je saku~lJan]e I davanje razne pomoCi narodnooslobodilackoJ VOJS~I. Ja sam b_:la .prva predsjednica Antifasistickog fronta zena
u selu .PeulJe, dok su clamce odbora bile: Deva Gvero Jovanka Gasic
Dos.ta T~iyuno~ic, Ruza M: Tr~vunovic, D~nka Gasic, Ja~ja Galic, Marij~
Dm~tro.vic, ·~an~ka R. Cucuz I Stana Cucuz. Odbor je u pocetku slabije
r~d10, Jer. niJe hila lak<? u to vrijeme angazovati zene u bilo kakvu politickll: .aktiVnost; m.edll:ti~, mi smo ubrzo i to savladale. Organizacija je
ka.smJe ?obro :a.dila I I~vrsav.ala ~noge veoma vazne zadatke. Inace u
SVIJ:? sehma.·C?pstme Crm Lug Imah smo osnovane odbore AFZ-a koj'i su
akt1vno radi11.
'
Novem?.~a 1942. godifl:e fo.rmiran je i Opstinski odbor AFZ u Crno~ Lugl!-•, CIJ~. sam pred~J,edmca opet hila ja, Baja Gasic, a clanice:
B~la lvetic, Mihca K. Ivetic, Anda Baros, Savka Radivojsa Stana RadiVOJsa, Mar~ Iveti~, Ma~a Babic; Anda Marmut, Anda Zrilic, ,Milica Rudie,
Stan~ Dukic, BaJa .~n.Jac: S~ana Ljuboja, Anda Ivetic, Anda Segrt, Jela
Jond:la, Je.la Nena~1c I}-Jubica T~kulj~. Op~tin~ki odbor je objedinjavao
ra? seo~k;? .orgamzaCIJa, davao Im direktiVe I bio osnovni organizator
svih pohtickih skupova i ekonomskih akcija.
.,
Godine 1943. formiran je i Sreski odbor Antifasistickog fronta
zen~ za .,srez. ~~s: Grahovo, na celu kojeg je hila predsjednica AFZ,
Bo]~, Vuckovic,, Ih J?raga lvanoyi.c: ne sjecam .se tacna, a clanovi: Baja
9asic, Stana LJu.,boJa, Anda Znhc, Mara ·1vetic, Anda Baros, Baja Ticevka, Jela Jondza, Jela Nenadic i Deva Gvero, dok se imena clanova
S;e~kog odbora AFZ sa terena opstine Bas. Grahovo i Podjedovnik ne
SJecam.
. Ja sam hila i clanica Okruznog odbora AFZ cija je predsjednica
hila Kata Paunovic, a sekretar Mira Moraca.
'
Najvazniji zadaci AFZ na nasem terenu hili su:
- prikupljant~ i spremanje zivotnih namirnica za raniene i bolesne partizane, narocito: meda, kajmaka, jaja i ostalih artikala neophod* Preuzeto iz knjige BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILAcKOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja, Savez boraca NOR opstine Bosansko
Grahovo, Bosansko Grahovo 1971, str. 517-519.
486
487
nih za teske ranjenike i bolesne borce, posto su se na nasem terenu ili
u njegovoj neposrednoj blizini uvijek nalazile partizanske bolnice;
- spremanje odjece i obuce, pletenje carapa, rukavica, dzempera
i slicno;
- rad na opismenjavanju, prosvjeCivanju i politickom uzdizanju
zena i zenske omladine;
- briga o .djeci palih 1boraca ili osamljenih starih rodirteJja, ,naroCito o poljoprivrednim radovima tih osoba;
- prekopavanje cesta i popravljanje istih, vee prema potrebama;
- prenos ranjenika od polozaja do bolnica;
- obavjestavanje o kretanju neprijateljske vojske, njihovih spijuna i diverzanata, itd.
Najteze je bilo radit'i sa cetnickim zenama, koje bi odlazile u Knin
kod svojih mu:leva i olba:vljes,tawale ih o 'sittuadji na nasem terenu, a otud
donosile razne sitnice kao: dvopek, secer, bombone, pirinac, ponekad i
bijeli hljeb. S ovim artilklima, s kojima smo u a~psolutnoj i].<Jrizi biJi kod
nas, izazivale su kod lakovjernih zena, naroCito kod djece, nevjericu
u ·nas pokret. Obicno bi se cula primjedba: ,Vidite, ani nam daju, a vi
samo uzimate". Ne maze se tvrditi da to u onaka teskoj krizi nije imalo
efekta; morali smo strpljivo i dugo objasnjavati porijeklo tih sitnica, i
traziti preko nadleznih vojnih i civilnih organa da se zabrani odlazak
tim zenama u Knin, mada se od njih moglo dobiti i korisnih podataka,
posebno podataka obavjestajne prirode.
Na Okruznoj konferenciji se raspravljalo jednom o ovom problemu pa sam, sjecam se, tada rekla da su nam se cetnicke zene uvukle
u sela kao prasina u torbu, sto je izazvalo smijeh kod prisutnih.
Sa partizanima sam hila od prvog dana pa sve do kraja rata.
Radirla sam sve Slto je lbilo potrelbno, sve S1to sam mogla uCiJniti. mlo je
mnogo teskih momenata, ali zelim izdvojiti samo dva:
Petog aprila 1942. godine previjala sam ranjenog borca, Peru Pokrajca, u Peuljima. Cetnici Brane Bogunovica vee su hili blokirali selo.
Ja sam poslije previjanja, jos krvavih ruku, potjerala prema Gnjatu
tude ovce, koje su uz put naiSle, da bih uz njih izmakla cetnicima. Tada
je Brana BogunoviC svirao u trubu i vikao meni:
11Ne bjezi, djevojko, mi nismo komunisti da koljemo" .
Sva je sreca sto me nije poznavao i sto u tom momentu blizu
njega nije bilo poznatih cetnika. Posta sam se prilicno bila udaljila od
cetnika cula sam kako je Bogunovic dozivao Milosa Gasica, govoreci
mu da brzo ide mojoj kuCi i da me uhvati:
, 1SvuCi cemo je golu i postaviti pored puta neka srpski narod
pljuje na nju" - govorio je Bogunovic Milosu Gasicu. Ali ja sam se vee
bila dohvatila sume ,kidnula" tamo gdje se nalazila komanda bataljona
,Starac Vujadin".
Stradanje i muke naseg naroda na Satoru 1943. godine u IV neprijateljls·l.<oj ofanziiVi, p'oceltlkom marta 1943. godillle, nije mo.guce zaiboraviti, jer su to bili jezivi prizori. NaiSla sam na preko 20 leseva zena,
djece i ranjenika. Vidjela sam rupe u snijegu gdje su gorjele vatre; u
jednoj rupi je davno izgorjela vatra, a unutra mrtva djeca i zene. RazmiSljajuCi kako, od cega su umrli, zakljucila sam da su obicno zaspali
od iznemoglosti i umora, vatra se ugasila, a oni se smrzli i pali u snijezno grotlo vise vatre.
�~Ljudi su postajali cudni, zaplaseni, nervozni, sebicni. NiSta nisu
davali drugom, iako su imali. Osjecala se krajnja iscrpljenost i demoralizacija naroda, a dobrim dijelom i kod vojske. Ja sam imala tu srecu
da sam u sumi nabasala na skrivenu hranu, odjecu i druge stvari, ali
mi niSta nije bilo interesantno osim hrane.
Nijemci sa cetnicima i ustasama bili su svuda, a planina velika,
pusta i hladna. Proboravili smo 12 nezaboravnih dana u Satoru, sve dok
ofanziva nije bila razbijena. Sreca je nasa sto smo planinu dobra poznavali, pa nam je to omogucilo da izbjegnemo neprijatelja. Sest dana
smo jeli samo po dva krompira dnevno, od podne do podne. Prosla je
nekako i ova ofanziva, mi smo se ponovo sredili i krenuli u nove akcije
i nove pobjede.
sefko Lokmic
:ZENE DUVNA U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU
rije 1941. godine zene Duvna su u svakom pogledu bile robovi svojih domova. Nisu imale nikakvog drustvenog ni politickog znanja. Sve sto su znale svodilo se na vjeru odnosno
crkvu, kucne poslove u porodici i brigu oko djece. Ono sto su im svestenici govorili to je za njih bila stvarnost, u kojoj su zivjele i umirale.
Jedina njihova sastajaliSta bile su crkve i seoska sijela. Skora 100% su
bile nepismene. Praznovjerje je cvalo i vladalo kod zena sve tri nacionalne i vjerske pripadnosti. Muslimanska djeca su pohadala samo vjerske skole - mejtefe. Nije bilo nijednog primjera da je mlada Muslimanka sa sela, na primjer, pohadala i zavrsila osnovnu skolu. To je bio
rijedak slucaj i u gradu Duvnu. Iskljucenost zenske muslimanske omladine iz drustvenog zivota najbolje ilustruje primjer iz rada muslimanske citaonice koja je imala i dramsku sekciju - kad god bi se davao
neki komad zenske uloge su iskljuCivo igrali muskarci.
To nije bio slucaj u srpskoj i hrvatskoj citaonici, ali je situacija
hila ista kada je rijec o seoskoj zenskoj omladini, gdje nije ni bilo
organizovanog kulturno-prosvjetnog i zabavnog zivota.
Takvo stanje neprosvijecenosti i vjerske zatucanosti koristili su
mnogo gradanski politicari za svoje politcke ciljeve, koji su potpomognuti klerom usmjeravali omladinu u velikohrvatskom, velikosrpskom
iii zasebnom muslimanskom duhu. Kler je na svakom koraku zabranjivao pohadanje svjetovne skole zenskoj djeci, ali mu to istovremeno nije
smetalo da zensku djecu vrbuje u svoje vjerske skole.
Tako zaostalu, praznovjernu i neprosvijecenu duvanjsku zenu zatekao je rat i okupacija 1941. godine, poslije cega je uslijedilo uspostavljanje vlasti tzv. NDH i provodenje ustaskih zlocina nad Srbima i svim
antifasistima. Srpsko stanovnistvo je stavljeno van zakona; uslijedila
su hapsenja, mucenja u zatvorima i ubijanja na razne nacine. Rukovodstva HSS-a i JMO su na takva zlodjela ostala nijema ddeCi se pasivno,
sto je u stvruri macHo odoiblfavanje svega onaga sto su UJstase i njihovi
pomagaci Cinili. Jedan dio klera se pridruzio ustaskom pokretu i tako
postao idejni i prakticni rukovodilac i usmjerivac ustaskih zloCina.
Drugi clio je ostao pa'Sivan i ni'jem, zatvorio se u crkvu i saanosta111e i
cekao razvoj situacije.
Partijski kadrovi su bili malobrojni te nisu ni mogli ozbiljnije uticati na razvoj situacije, a jos manje oduprijeti se ustaskom divljanju
"
488
489
P
�nad Srbima. Komunisti su pokusavali da sa rukovodstvom HSS-a preduzmu zajednicku akciju, ali je rukovodstvo HSS-a odbilo svaku saradnju. Malobrojnom clanstvu KPJ, SKOJ-a i simpatizerima NOP-a nije
preostalo nista drugo nego da u teskim ilegalnim uslovima razvijaju
politicku djelatnost za NOP - prikupljanje pomoCi i pripremanje boraca za partizanski odred u sastavu Livanjskog NOP odreda koji se
nalazio na Cincaru. Takvo stanje je potrajalo sve do konca 1941. i proljeca 1942. godine, kada su prvi borci sa duvanjskog sreza napustili ilegalu i otiSli da se bore sa puskom u ruci, dok su na terenu i dalje ostali
pojedini ilegalci-aktivisti NOP-a.
Dolaskom proleterskih jedinica i oslobodenjem Duvna, jula 1942.
godine, doslo je do jacanja NOP-a na cijelom duvanjskom srezu. Tada
je osjetno porastao uticaj Partije jer se i broj clanova KPJ i SKOJ-a
povecao, a sve to ·se odrazilo i na jacanje i ucvrscenje NOP-a. Tome su
mnogo doprinijele i proleterske jedinice svojim ponasanjem i svastranom drustveno-politickom djelatnoscu, kako prilikom kaznjavanja ustaskih zlocinaca tako i svakodnevnim objasnjavanjem ciljeva i sustine
NOB-e. Situacija se u korist NOP-a mnogo izmijenila, NOP je postao
dominantna snaga u drustveno-politickom zivotu duvanjskog stanovnistva. NOP-u su poceli da pristupaju i pojedini bivsi seoski rukovodioci
HSS-a, tako da su mogucnosti za dalji razvoj NOP-a svakim danom
bivale sve vece.
Rezultat svega toga bilo je, pored ostalog, stvara~.je mnogih organa
i organizacija NOP-a, medu kojima i prvog odbora AFZ-a za grad nuvno,
kao i za neka sela (Rascani, Oplecani, StipaniCi i neka druga).
Gradski odlhm !AF:Z-a nuvno 'imao ·je uilmpno ;pet ,clanova: Fata Lolkmic, predsjednica (ona je majika cetvorice silnova koj! .su svJ biH alkltiiVni
ucesnici NOB-e, a ona stalno aktivna u odboru AFZ-a; njenu su kucu
u junu 1942. godine ustase porusile, a od grade napravile bunker, pa
je Fata preselila kod Stane Vulic - Srpkinje, dok su stvari iz kuce,
hranu i drugo, cuvale komsije Hrvati, porodice Stipic i JuriSic, sve dok
sinovi nisu dosli u oslobodeno Duvno); sekretar je bila Bosa Zelen, a
clanovi Safa Pehlivanovic, AiSa Dizdar i Olga Vazic. Gradski odbor je
razvio veoma zivu i svestranu aktivnost, dok se to za seoske odbore
AFZ ne moze red. Gradski odbor je najviSe radio na okupljanju :lena
kroz ogranizovanje politickih konferencija i zborova na kojima su najcesce govorili politicki radnici Duvna i proleterskih jedinica; oni su
objasnjavali zenama ciljeve, sustinu i znacaj NOB-e i isticali potrebu
da se i zene vidno ukljuce u NOP kroz razne vidove djelatnosti, jer
samo tako NOB-a moze postati svojina cijelog naroda, bez obzira na
nacionalnu, vjersku i politicku pripadnost.
Uz pomoc NOO-a za grad Duvno formirana je u decembru 1942.
godine partizanska krojacka radionica, u kojoj je 20 :lena radilo na
sivanju i krojenju odjece za borce NOVJ. Tu su bile okupljene sve one
zene koje su imale masinu i na nju znale siti, dok je daleko veCi broj
:lena obavljao te poslove na ruke kod svojih kuca. Radionicom je rukovodio Edhem Selimovic, krojac iz Duvna, inace partijski aktivista, poginuo u petoj neprijateljskoj ofanzivi.
Nekako u isto vrijeme u Livnu je bio organizovan politicki kurs
za zene - aktivistkinje livanjskog okruga, na kojem je ispred :lena
Duvna u rad kursa hila ukljucena Safa Pehlivanovic. Ona je poslije zavrsenog kursa dosla ponovo u Duvno i nastavila aktivan rad sa zenama.
490
491
Kada je naiSla IV neprijateljska ofanziva povukla se sa partizanskim snagama u pravcu Prozora. Poslije je po zadatku vracena u Duvno
gde je djelovala kao aktivista, obavljajuCi razne poslove za partizanske
jedinice. Pored osta1og, ona je odlazila u Mostar i nabavljala razni
potreban mate:djal pa ga preko Nuri'je Di>21dara i DzeJhve Fac:1an slala
partizanima. Tako je jednom prilikom u Mostaru nabavila radio-aparat
i poslala ga u Duvanjski bataljon, kada je obnovljen u proljece 1943.
godine. Kada bi se nalazili partizani u Duvnu obicno bi u samostanu
radila partizanska krojacka radionica. Safa je sa jos nekim aktivistkinjama uvijek radila u toj radionici, okupljajuci sve zene koje su imale
sivace masine za sivanje odjece za partizane.
15. avgusta 1942. godine bio je formiran duvanjski bataljon ,Mihovil Tomic" u koji je stupilo i nekoliko omladinki sa duvanjskog sreza,
a u vremenu od decembra 1942. do marta 1943. godine stupilo je u
proleterske brigade i Desetu hercegovacku brigadu ukupno 37 :lena sa
duvanjskog sreza. Njihov borbeni put bio je i put tih jedinica - IV i V
neprijateljska ofanziva i mnoge druge na bojiStima sirom Jugoslavije.
T6 su: Stana, Vida (umrla) i Cvita (umrla), Milisav, Hadzira Uilaver
(umrla), Anda, Lju!bic ·(iporginrula) i Milica Bilanovic, Ma:ra Stanisic, :&uza
(poginula), Cvita, Sava i Savica Karan, Anda (poginula), Bozica (umrla),
Jordanka. Milica i Ljilja Vazic, Zora i Stana Drasko (obje poginule),
Mara i Joka Simic (obje poginule), Zorka Zdilar (poginula), Anda (poginula), Zorka i Cvijeta (poginula) Velimir, Zorka Manojlovic (poginula),
Jania i Ruza Galic, Smiljana Stanic (poginula), Bosiljka Vulic, Mileva
Vulic-Karan, te Stana {poginula) i Sena Zelen.
U tom zimskom periodu 1942/43. godine zene Duvna su najaktivlllije radile ma .primanju i 7Jbr.ilnjavanju oko 1 400 1i:z!bjeglica iz Like, iBani}e i Koifdnna koje su se povlacitle sa NOVJ ispred najezde neiPrijateiljskih diviziia u IV ofanzivi. Na tom zadatku bili su aktivni i svi seoski
odbori AFZ-a, Ciji su clanovi bili desna ruka NOO-ima :i komandi mjesta
Duvno, posebno oko prijema, smjestaja i ishrane ovih izbjeglica, kao i
ishrane NOVJ.
Povlacenjem jedinica NOVJ i izbjeglica dalje prema Neretvi ostalo
je u Duvnu jedno dijete, dojence, staro svega nekoliko mjeseci koje je
smjesteno kod Zehre Kokanovic. Dijete je poslije sest mjeseci umrlo,
ali se ne zna ime tog djeteta niti njegovih roditelja. Odbor AF:Z-a je
obezbjedivao hranu, odjecu i sve drugo sto je bilo potrebno djetetu.
Na cijelom duvanjskom srezu tri su zene aktivni borci NOP-a
od samog pocetka ustanka, tj. nosioci ,Partizanske spomenice 1941",
Razija Numic, Dusanka Kovacevic, sestra Borisina, Ruza Bilanovic-Simic. Prve dvije su iz Duvna, a Ruza iz sela Mokronoge. Sve tri su bile
borci u jedinicama NOVJ. Dok su Razija i Dusanka povucene iz jedinica
i nastavile aktivan rad na terenu, u omladinskoj organizaciji, organizaciji AF:Z-a i Partiji, u NOV je do svrsetka rata ostala samo Ruza Bilanovic-Simic, koja je postala sanitetski major.
TreCim oslobodenjem Duvna, oktobra 1943. godine, ponovo su
aktivirani ranije formirani odbori AF:Z-a. Tada je formiran i Inicijativni
okruzni odbor AF:Z Livno, novembra 1943. godine, koii je u Duvno uputio svoga predsjednika, Sidiku Latific i sekretara, Zorku SuCic, a sa
njima i jednu grupu politickih radnika i boraca sa zadatkom da se
sakupi sto viSe odjece, obuce i drugih predmeta za borce NOVJ, kao i
da se izabere Inicijativni sreski odbor AF:Z za Duvno. Tom prilikom
�bilo je sakupljeno dosta odjevnih predmeta koji su na osam n~tovare
nih konja prebaceni u Livno za b<?ree NOVJ .. Ta grupa ~e .zadrza~a na
terenu duvanjskog sreza 12 _dana 1 s~uda g?Je. su r;>o~toJah u~lo':1 fo:mirala je seoske odbore AFZ (Grabov1ea, PnsoJe: Vm1e~, Opleea.m, St1paniCi, Mokronoge i jos neka). Tada je bio orgamzovan 1 Gradsk~ odbor
AFZ-a Duvno na konferenciji koja je oddana u Duvnu u pnsustvu
preko 20 zena, a reorganizacija se sastojala u tome• sto je novoizabrani
odbor istovremeno bio i Inicijativni sreski odbo! AFZ D.~vno. Od tad~
datira ozbiljniji i aktivniji rad organizacije AFZ-a na e1Jelom .~uva~J
skom srezu, iako je veCi clio teritorije bio pod kontrolom nepnJat~lJa,
Niiemaea, ustasa i cetnika. Svi su oni nastojali na povrate 1zgubl]ene
pozicije, ali u tome nisu imali ozbiljnij~g ~spjeha, jer je yeci~~ stanovniStva hila na strani NOP-a, odnosno Jer Je narod shvatw nJ1hove namjere. Ljudi su na razne nacine izbjegavali prisilnu mobilizaciju u ustase i domobranstvo. Ako je neko bio silom uhvacen i odveden u kolaboracionisticke jedinice koriStena je prva povoljna :prili~a z~ bjekst':o
kuci iii u partizane. Da bi zastrasili hrvatsku ~mla.dmu I. po~to-p<?to J~
odvratili od NOP-a ustase su pribjegavale svirepim ubistvima I naJistaknutijih zena ~ Hrvatica, aktivistkinja NOP-a. Tako su zaklali Milieu IvanCic iz Grabovice i Ruzu Pasalic iz Sujice.
Od deeembra 1943. godine na oslobodenoj teritoriji oko Duvna
djeluje novoformirani Livanjski NOP <_;>dred u .Cijem su s~ sast~vu n~la
zili i borci s duvanjskog .srez~. Okruz?i ko~~tet K:P~ .~Ivno Je vee ?;
januara 1944. godine uput10 tn druganee: Sidiku Latific, Nedu Ozretic
i Nedu Rakic (dvije posljednje su Dalmatinke) da ra~e na ?e<?slovbodenoj teritoriji duvanjskog sreza, prvenstveno na organ~zovanJU 1 yevrscenju postojeCih organizacija omladine i ze?a. Kako Je }! to ~nJef!le
bio osnovan i Sreski komitet KPJ Duvno u nJemu su kao clanov1 radile
Sidika Latific i Lena Rakic; prva je hila zaduzena za rad sa zenama,
a druga za rad sa omladinom; dok je u samom Odredu ~a r:'ld sa omladinom hila zaduzena Jordanka Vazic, koja je cesto dolazila I na neoslobodenu teritoriju, najcesce u sela koja su od ranije postala uporista
NOP-a. Iz dana u dan rad je bio sve intenzivniji, tako da su do konacnog oslobodenja Duvna, 15. novembra 194~:. g~dine, bi~i ~snovani ~~e
ski odbor AFZ-a i Sreski komitet SKOJ-a, e1Je Je postoJanJe omogueilo
snaznu politicku aktivnost omladine i zena i na neoslobodenoj teritoriji
duvanjskog sreza.
Do konacnog oslolbodenja Du'Vina formirani odibori AFZ-a radili su
uglavnom prakticne poslove, d~k je Cist? politick~ rad ?.io n~sto slabiji
s obzirom na to da nijedna zena u tim odbonma mJe b1la dorasla
organizaciono-politickom radu sa zenama, tim prije .sto je vee u ma.i_~
1944. godine Sidika.Latific otisla u Sreski komitet Livno, a Lena Rak1e
ostala da radi u Sreskom komitetu Duvno, gdje je hila zaduzena za rad
sa zenama sve do konacnog oslobodenja Duvna, 15. novembra 1944.
go dine.
Konacnim oslobodenjem Duvna odmah se pristupilo pripremama
za oddavanje sreske izborne konferencije AFZ-a koja je oddana krajem
deeembra 1944. godine. Na ovoj konferenciji prisustvovalo je oko 120
zena sa ~ijelog duvan~~kog sre~a, kao i predst~vnici .o~ruzno~ -·~on:iteta
:KPJ Liv;no (Mara Rad1e), Oikmzmog odbora AFZ-a (Sirdrka La;t1f1e) 1 sek~
retar Sreskog komiteta KPJ Duvno (Dzirlo Dzebrail) i neki drugi. Sre~.~I
odbor- AFZ-a Duvno konstituisao se u ovom sastavu: Jordanka Vaz1e,
492
493
predsjednica, a clanovi, Safa PehlivanoviC, Bozica Vulic, Miliea Ivancic-Saric, Dzehva Talic-Faden, Iva Lektar i druge. Tada je bio reorganizovan i Gradski odbor AFZ-a Duvno koji su saCinjavale drugarice: Fata
Lokmic, Bosa Zelen, Fatima Numic, Aniea Feric, Tonka Grgic, AiSa
Dizdar i jos neke.
Kada ie pocetkom 1945. godine formiran u Duvnu regrutni eentar
NOVJ, akt1vnost zena je hila narocito zapazena na sivanju odjece i
odjevnih predmeta za nove boree. U tu svrhu hila je formirana i posebna grupa zena - aktivistkinja za sivanje odjece kojom je rukovodila
Bosa Zelen. Ova grupa zena je obavljala i citav niz drugih poslova za
potrebe NOVJ. Bila je i organizator kulturno-prosvjetne aktivnosti, zatim oddanja mnogih politickih konferencija i skupova na selu.
T1reba podvuCi da su do odrzavanja sreske konfereneije AFZ-a sve
aktivistkinje, ukljucene u organizovani rad NOP-a, bile rodbinski vezane
za drugove koji su se nalazili u NOVJ, tj. bile su iz partizanskih porodiea. Tek poslije konfereneije osjetio se jaci priliv i drugih zena i njihova jaca i svestranija aktivnost za NOP. Medu tim zenama bilo je najvise Srpkinja i Muslimanki. Od Hrvatica se isticala Gina Markovic, skojevka od 1942. godine, koja je poginula prilikom neprijateljskog bombardovanja Duvna, u februaru 1943. godine. Kao skojevka ona se od
jula 1942. godine -naroC1to tbila amgazovala na propagkanju dljeva NOP-a
i u tome imala uspjeha, kao i u toku akeija za prikupljanje i izradu
odjece za partizane, u zimu 1942/1943. godine. Tek poslije odrzane sreske konferencije AFZ-a bile su po selima formirane i skojevske organizacije u kojima je bilo i nekoliko Hrvatica.
Na kraju treba istaCi da je razvoj organizacije AFZ-a na duvanjskom srezu bio ovisan od razvoja NOP-a i posebno od snage i uticaja
koji je imala Partija. To isto va:Zi i za ostale organe i organzacije NOP-a.
U tom pogledu mnogo je doprinio BoriSa Kovacevic, koji je u ljeto
1942. godine duze vremena boravio na teritoriji duvanjskog sreza i
svojim autoritetom mnogo doprinio opredjeljivanju za NOP ne samo
Srba vee i drugih videnijih ljudi. Medu muslimanskim stanovnistvom,
narocito medu omladinom, najvise je uradio DerviS Numic. Medutim,
bilo bi nepravedno ne istaCi jos jedan veoma znacajan momenat koji je
imao presudan uticaj na opredjeljivanje Duvnjaka za NOP. Nairne, to
datira jos iz vremena aprilskog rata kada su mnogi Duvnjaci hili u
Sinju zajedno sa livanjskim komunistima- Hasanom Brkicem, Mustafom Latificem, Antom (Komom) Krezovom i drugima. Tada je uspostavljena cvrsta veza livanjskih komunista sa komunistima Duvna, sto
je bilo od velikog znacaja za kasnije okupljanje u borbu protiv okupatora i domaCih izdajnika, kako na livanjskom tako i na duvanjskom i
glamockom srezu.
Od deeembra 1943. godine do konacnog oslobodenja svojom aktivnoscu u narodnooslobodilackom pokretu isticale su se ove Duvanjke:
Anda i Cvita Karan, Janja Ucukalo, Zorka i Stana Gligoric, Mara i Stana
Zelen, Mara Masic, Bojka Stanic, Luea IvanCic, Iva Kapuliea, Ruza Pasalic, Melka Seferovic, Mara Saric, Miliea Ivancic, Mila Delac, Iva Leutar, Ruza Trogrlic-Braovae, Dzemka Lisic, Zumra Karahasan-Dulas, Sava
Vazic, Mara Vazic-Karan, Anda Bilanovic-Vulic, Danica i Mara Zecevic,
Ruza Milisav, Ivka C:osic, Jela Plejic, Bosiljka Vulic, Fatima Numic,
Tonka Grgic, Miliea FeriC, Ljuba SiSko, Mara (Gala) i Iva (Baja) Drmic,
Cura Perkovic, Zorka i Ivka (Japanova) IvanciC, Kata Simic (Ivanova),
�Iva !anjic (Ivanov.a) Ruza Krajina, Joza Serdarusic, Nusreta Dizdar,
Mumra Kapetanov1c, Nada Mark~:w~c, Vera Dzeko i Nura Selimovic.
.
Kako u. tok~ narodno?slobod1lackog rata tako i neposredno poslije
nJe~a duvan:3s~~ ~~ne su b1le predstavljene na mnogim znacajnim skupovim:'l Antif:'lsist1cko~ fronta zena Jugoslavije. Za te skupove one su
se akt1vno pnpremal~ 1 s elanom izvrsavale njihove zadatke i zakljucke.
Septl~b~t 1943. g?dme .na Oblasnoj konferenciji AFZ-a za Dalmaciju
0
v~~om Sphtu pnsustvovale su Fatima Lokmic, Iva Leutar i MiICa. vanc1c. Na I kc;mgresu AF:Z-a Bosne .i Hercegovine u Sarajevu Du~anJke su .~r~dsta~lJale J~r:danka VaziC, Iva Leutar, Milica Ivancic, Fat1mda NiumiLc 1 Bo~Ica ,Vuhc, a na Kongresu AFZ-a Jugoslavije u Beogra u va eutar 1 Fatima Numic.
Jela LatinoviC-Kecman
SJECANJE NA FORMIRANJE SRESKOG ODBORA AFZ-a
BOSANSKIPETROVAC
r OS?
poredo sa jacanjem narodnooslobodilackog pokreta stvarana
je i sve masovnija antifasisticka organizacija zena. Najprije
se iSlo od seoskih odbora AFZ-a, zatim opstinskih i na koncu
je formiran Sreski odbor AFZ-a. Vee u 1942. godini, u bosansko-petrovackom kraju u 32 sela organizovani su mjesni, odnosno seoski odbori
AFZ-a, a za sira podrucja i opstinski odbori.
Akcije organizacija AFZ-a na bosansko-petrovackom podrucju bile
su raznovrsne. U prvom redu prihvatani su borci koji su neprestano
uznemiravali neprijateljske snage na svim polozajima, pripremana je
hrana, odjeca, obuca, prihvatani su i lijeceni ranjenici i ·prenoseni do
prvih partizanskih bolnica.
Od pocetka NOR-a i socijalisticke revolucije aktiviran je i politicki rad sa zenama. Oddavani su masovni skupovi zena, a na njima je
bilo toliko zainteresovanih da je za njih bio nemoguce naci odgovarajuce prostorije. Obicno su oddavani u skolama ili veCim seoskim kucama. Zbog svega toga AFZ je stekao ugled i popularnost u narodu,
postao ravan drugim organizacijama, a svakim danom prihvatani su
novi i tezi zadaci.
Drugom polovinom 1942. godine Petrovac je bio slobodan i u
njemu su se tada nalazili opstinski, sreski i visi organi narodne vlasti.
On je postao centar slobodne teritorije ti tom dijelu Bosanske Krajine.
Upravo je tada Sreski komitet KPJ donio odluku da se formira Sreski
odbor AFZ-a.
Tada sam bila clan Opstinskog komiteta KPJ u Smoljani i imala
specijalno zaduzenje da radim sa zenama. Jednog dana dobila sam poziv
da se javim u Sreski komitet KPJ. Sa mnom su bile jos neke drugarice.
Primio nas je Jovo Kecman-Suco i rekao da su stigli Rudi Kolak i Dusanka Kovaoevic, Olanovi Oblasnog komiteta K1PJ za Borsam!sku ikTajmu
i da moramo iCi u Vode111iou na neki 1sastanak. Obra.dovale smo se, iaiko
nismo zna.le za.sto na.s sa.lju u to podrucje.
·Pred zgra.dom Komiteta. sta.ja.la. su dva. fija.kera., specija.lno pripremljena. za. na.s. Sjela. ·sam u ona.j koji je vozio sta.ri koCija.s. U drugom fija.keru bili su Dusa.nka. Kovacevic i Rudi Kola.k sa jos nekoliko
druga.rica..
'BrosH smo kmz Ra1si1novce i Suva.ju, na.ilazili na. ,:z;idilne :ilZgorjeliih 1mca., na. na.pustena. dvorista., izrova.ne ceste. Na.suprot tome, priroda. je svuda.
U
494
495
�bujala, nagovjestavajuCi nov zivot ovom narodu. Njive i baste bile su
zasijane, voce prerodilo, grane, otezane plodovima, bile su savijene, dodirivale travu na livadama, a one su se sarenile od cvijeca. Njegov miris
raznosio je vjetriC koji preko ove petrovacke visoravni duva i u vrijeme
najveCih zega. Po urijama su pasle ovce i goveda. Svi smo hili zaokupirani jecLnom mi·Mju. S·ta ce iSe rto desiti u Vodenici.
Pretpostavila sam da je rijec o nekom skupu 111a kojem ce se govoriti o veoma znacajnim akcijama. Vjerovala sam dace to biti skup gdje
cemo se naCi mi - zene iz raznih krajeva zemlje, razmjenjivati iskustva, govoriti o svojim selima i vidovima borbe protiv okupatora.
Dok smo prolazili kroz Suvaju ljubopitljivo su nas gledali prolaznici i narod sa prozora i iz dvorista koja su bila nanizana duz ceste.
Do nas je dopirala i pjesma seljana sa neke mobe u jednom krompiristu. Malo dalje odjeknuli su zvuci cobanske frule i bezbrizna pjesma
nekog mladica. Nosnja koju smo vidjeli na seljacima hila je duga.
Jedna dmgarica primij-CJti da ce se ·s•kUJp odrzruti u vodenic!koj
skoli, te smo skrenuli sa ceste na seoski sokak i zaustavili se pred skolom koja mi je, u odnosu na moju, u Smoljani, izgledala mala. Nalazila
se usred seoskog travnjaka, okruzena zasijanim njivama. Iz zgrade izade
sredovjecna zena sa bijelom keceljom i pokaza na vrata jedne omanje
ucionice u kojoj se nalazilo nekoliko starih dotrajalih dackih klupa.
Ulazile smo i smjestale se jedna uz drugu, iako se do tada nismo
poznavale.
Rudi Kolak i Dusanka Kovacevic zauzeli su mjesta za skolskom
~atedrom i time je sastanak poceo. Prvo nam je Rudi objasnjavao zbog
cega smo se sastale, a onda je govorio o neophodnosti stvaranja snaznog zenskog pokreta u borbi protiv neprijatelja. lstakao je da je za
neprijatelja udarac i sam taj sastanak.
Osnovni cilj sastanka bio je da se formira sresko rukovodstvo
Antifasistickog pokreta zena. Zbog toga je Rudi dalje govorio o udjelu
koga su zene nasih sela i opstina do tada dale u narodnooslobodilackoj
borbi i upr~vo taj momenat istakao kao osnovu za formiranje Sreskog
?dbora AFZ-a koji treba da organizaciju AFZ-a na bosansko-petrovacko:n :podrucju sto vise ujedini i ucvrsti. Govorio je o zenama u drugim
kraJevima nase zemlje i o njihovom radu, istakavsi da mi sluzimo za
primjer aktivnosti i masovnosti zena.
Sa posebnim interesovanjem ocekivali smo rijeci Dusanke Kovacevic. Ona nam se obratila sa puno drugarske topline, objasnjavajuci
koji su zadaci najprioritetniji u nasem buducem radu. Zamolila nas je
d~ ispricamo nesto viSe o radu zena u nasim selima. 0 tom joj je najvise pricala Nada Balaban, ali i mi smo, ostale, ucestvovale u tim razgovorima. Sjecam se da su sastanku prisustvovale: Dara Ceko, Milja
Kecman, Dragica .Puzigaca, Nada Balaban, Milka Kuvacic, Radojka Lukac, Slavka Sevo, Stevka iz Krnjeuse i ja. Bilo ih je jos, ali se ostalih
ne sjecam.
Na kraju sastanka izabrali smo predsjednicu i sekretaricu Sreskog
odbora AFZ-a.
Nasi zadaci, u sustini, ostali su isti kao i do tada, iako smo odlucili da svoju aktivnost prosirimo i na okupljanje onih zena koje do
tada nisu aktivno ucestvovale u nasem pokretu .
. . Odlucile smo da krenemo s parolom da nijedna zena u selu ne
smiJe ostati po strani i da svaka na neki nacin mora ucestvovati u
izvrsenju zadataka vezanih za nasu borbu.
llstak•nUJt je i zmRJcaj poliitiakog 01bavjes1avanja zena o tome. ;kaikvu
ulogu u borbi imaju cetnici i njihova propaganda, koja je nastoJala da
stekne podrsku zena i starijih stanovnika u selu.
.
Nas ·zadataJk bio je da omogu6mo svim spowbnim muskarc1ma da
uzmu oruzje u ruke i stupe u partizanske jedinice. Tako smo potpuno
na sebe uzeli ulogu branitelja porodica, dogovorili se o njezi i prenosenju ranjenika, spremanju hrane, odjece i obuce za nase borce. Borba
za svaki struk zita, za svaku glavu stoke bila je jedan od osnovnih nasih
zadataka.
Kad je sastanak zavden domacica iz partizanske mljekare, koja je
hila smjestena u skoli, pozvala nas je na rucak. Mnoge od nas su se
obradovale sirnici i kiselom mlijeku.
VracajuCi se nazad razgovarale smo o radu u svojim selima i opstinama, o nacinu kako da najbolje izvrsimo zadatke koje smo upr.a~o
preuzele na sebe. U Petrovac smo stigle u sumrak, a Nada Balaban 1 Ja
pricale smo do kasno u noc. Ti dogadaji su nas toliko zblizili da smo
kasnije postale nerazdvojne drugarice.
· Sutradan smo krenule u svoja sela da bismo odmah poceli izvrsavati pripreme za sastanke opstinskih organizacija, zatim seoske skupave i slicno. Morale smo brzo raditi, jer je trebalo prenijeti iskustva i
zruda1tlke prihvacene na sastallllm u Vodenici.
Rad bosanskopetrovackih zena postajao je iz dana u dan sve
znacajniji. One su dobile svoje pravo mjesto u partizanskim jedinicama,
u narodnoj vlasti, kao i u rukovodstvima drugih organizacija.
0
496
497
32 :Zene BiH u NOB 1941-19450
�Hadzera Ibrahimpasic i Rasida Sakic
AKTIVNOST ZENA U SLOBODNOM BIHACU*
rilikom oslobodenja Bihaca, 4. novembra 1942. godine, znalo
se vee koje su zene ,sigurne", koje su aktivne u organizaciji
i na koje se moze racunati. To je omogucilo da vee u prvi
narodnooslobodilacki odbor u Bihacu ude i nekoliko :lena. Pored ostalih,
u njega su usle: Zlata Salihhodzic, domaCica, Hadzera Ibrahimpasic-Sakic, uciteljica Delic, sada u penziji, i jos neke.
Nekako u isto vrijeme kad je stvarana narodna vlast priSlo se i
formiranju organizacije Antifasistickog fronta zena. Izabran je Sreski i
inicijativni Okruzni odbor. Pripreme za formiranje tih odbora sprovodile su drugarice Dusanka Kovacevic, Vahida Maglajlic, Rada Vranjesevic i druge.
'
U Gradski odbor AFZ-a usle su: Hadzera Ibrahimpasic-Sakic, Fatka
MusanoviC, Rasida Sakic, Bosa Juzbasic, Danica Batez, Hanka Zulic iz
Pokoja, Zemka DeliC, S,tevica Dujmovic i druge.
U Sreski odbor AFZ usle su: Hadzera Ihrahimpasic SaikiC, Fa1t:ka
MusanoviC, Lenka Maestro, Zlata Salihhodzic, ISika Sadikovic, Raza Kovacevic, Ivanka Perkovic-Burzic i Fanika Veper. Predsjednica Sreskog
odbora AFZ bila je Nadzera Ibrahimpasic-Sakic.
U Okruznom odboru, pored Raside Sakic, bila je i Zejneba Omanovic, Marta Popivoda, Lenka Maestro i jos neke.
Sve koje su izabrane u rukovodstva AFZ ili u narodnooslobodilacke odbore, iSle su po terenu opstina, srezova i okruga. Zadaci su im
hili razliCiti. U prvo vrijeme najviSe se radilo na osnivanju seoskih organizacija zena i na sto vecem angazovanju :lena za pomoc narodnooslobodilackoj vojsci.
ZahvaljujuCi nasim pobjedama, stalnom prosirivanju slobodne teritorije i oslobadanju novih mjesta, rposla je bHo na rpretelk, a b:i!o je i
dosta uspjeha u radu. To je omogucilo da su se organizacije AFZ brzo
omasovljavale i jacale. U takvim uslovima lako je bilo sprovesti u zivot
sva:ku akciju, od onih za prikupljanje dobrovoljnih priloga, do odla:ska
zena u partizane kao boraca.
Za vrijeme odrzavanja Prvog zasjedanja AVNOJ-a i Kongresa
USAOJ-a kao i mnogih drugih konferencija i skupova, veliku pomoc
P
* Preuzeto iz edicije BIHAcKA REPUBLIKA, zbornik clanaka i radova, Muzej AVNOJ-a i Pounja u Bihacu, Bihac 1965, knj. I, str. 578-581.
498
499
pruzile su aktivistkinje AF.Z-a u smjestaju i domacins~om ug~scay~nju
vijecnika, delegata i gostiju. Sve te drugove trebalo Je r8;~mJ~Stltl P?
gradu, obezbijediti im stan i hranu. Pored toga, organizaCIJa zena ~n
nula se i o ranjenicima. 0 njima je stvarno vodena matennska b~1ga.
Za ranjenike su nabavljani duseci i perje. Sem toga, svaki dan om su
pojedinacno ili grupno obilazeni. Noseno im je voce, cigarete, cak su
pravljeni i kolaci, sok od secerne repe, baklave, pite, itd.
I sada, prema tom nesebicnom radu i rezultatima organizacije zena
u Bihacu, moze se sagledati koliko su te drugarice bile aktivne i odane
nasoj borbi.
U zivom sjecanju ostao nam je i ovaj detalj iz ratnog perioda.
U domu Gajreta u Gornjem ~Prekounju odriana je konferencija.
Sa:kupi:lo se u odredeno vrije~e nekoli'ko ?!O't~na zena! m~skaraca .i
omladine. Hadzera je rukovodila konferenCIJOm. Govonla Je o partlzanima kao oslobodiocima, o boljem zivotu i slobodi, o potrebama
borbe do konacne pobjede. Svi prisutni pazljivo su je slusali. A kad je
trebalo da se daju prilozi za tili cas je na spisku darova bilo 28 pernatili jastuka, stotine kilograma zita, graha, jaja i ostale hrane. Sakupljeno je priloga puna zaprezna kola.
Takvih konferencija bilo je dosta.
Sve zene zeljele su da vide druga Tita i ta zelja. i~ se i i~:punila.
Vidjele smo ga vee poslije dan-dva u sali Klostera, gdJe Je k8;Sll1Je odrzano Prvo zasjedanje AVNOJ-a., U njemu se tada odrzavao .n.eki s~stanak
na kojem je glavnu rijec vodio Veselin Maslesa, a govOtnh su 1 Enve.r
Redzic, Hasko Ibrahimpasic i drugi.
Organizacije su nastojale da angazuju sto viSe :lena da istupaju
na sastancima i konferencijama.
Slobodni novembar 1942. godine blizio se kraju. Odrzavanje Prvog
zasjedanja AVNOJ-a bio je veliki dozivljaj za sve nas. Istina, mi tada
nismo bile svjesne da ce to biti jedan od najznacajnijih skupova u istoriji nasih naroda, pa i citavog slavenskog Juga. I Prvi kongres omladine,
bio je takode poseban dogadaj, a narocito je imao odjeka medu omladinom. To su uostalom, mladi i manifestovali odnosom, samoprijegorom, pjesmama, igrom i opstim veseljem.
~Pred odr:Zavanje ta dva velika skupa organizacija AFZ imala je
zadatak da uredi prostorije. Za dekoraciju sale u kojoj je odr:Zano zasjedanje AVNOJ-a sakupljeno je, takoreci, u jednom danu oko 30 cilima.
Bili su to najljepsi ,vezeni" primjerci koji su postojali u gradu! Sa~u
pljene su stolice, pronadeni stolovi i vaze s cvijecem. Takode obezbiJeden je smjestaj i ishrana za sve delegate po kucama povjerljivih porodica.
Slicni poslovi radeni su i u toku priprema za Kongres omladine,
ali su tada viSe radile omladinke.
Slobodne novogodiSnje prazrrike BiScani i BiScanke proveli su
veoma radosno. Clanovi KazaliSta narodnog oslobodenja izvodili su
kulturno-umjetnicki i zabavni program.
Kad je koncem januara 1943. godine pocela cetvrta nepri~ateljska
ofanziva, partizanske jedinice vee su skoro bile potpuno. napust1le grad.
Tih dana Bihac je dozivio jedno od veCih bo:n:bardovanJa.
. .
Njemacki bombarderi znatno su razonh g~ad. K~o da ~u htjeh
da Bihac sravne sa zemljom, da mu se ne ~?a n; !emelJa; yaiJd~ Zl~or;
toga sto SU bas U tom gradu udareni temeljl naSOJ budUCOJ SOCIJahstl·
�ckoj ddavnosti. Od jutra do veceri neprijateljski bombarderi istresali
su bombe iii su mitraljirali po gradu i okolini. Grad je toga dana bio
skoro potpuno pust. Kasno u noc poceli su se gradani vracati svojim
kucama. Neki su to ucinili tek druge noci.
Mnoge porodice nisu se ni vratile. U to vrijeme, posto je ofanziva
pocela, svakog casa neprijatelj se mogao pojaviti na gradskim prilazima, pa su mnoge porodice otiSle sa partizanima.• Bio ih je veliki broj,
jer dok je Bihac bio srediste goleme oslobodene partizanske teritorije
veliki broj bihackih rodoljuba otiSao je da se bori ·Sa svojom bracom
za konacno oslobodenje porobljene domovine.
Rasida Sakic izabrana je i za delegata Prve zemaljske konferencije
Antifasistickog fronta zena Jugoslavije, odr2ane 6. i 7. decembra 1942.
godine u Bosanskom Petrovcu. Na toj istorijskoj skupstini zena iz naseg
kraja, pored Raside jos su bile: Fatka Musanovic, Stefica Dujmovic,
ISka Sadikovic, Hanka Zulic, Zejneba Omanovic, Bakira Pozderac i veci
broj zena i omladinki iz petrovackog, drvarskog i grahovskog kraja.
Neposredno pred odr2avanje konferencije Rasidu su jednog jutra
poz~ali u Okruzni komitet KP za Bihac. Docekali su je Hajro Kapetanovic, ;Hasko Ibrahimpa'sic i Ralda \T,ranjeS:evic. Upozmali su je s time sto
6e konferencija rjesavat,i i o njenom z:nacaju. Dat joj je ,zadruta;k" da
govori ispred zena-Muslimanki Bosanske krajine.
.
Na njeno objasnjenje da ne zna da govori, predlozeno joj je da
iznese sve ono sto u trenutku kad izade na pozornicu bude osjecala: o
zenama-Muslimankama i njihovom dosadasnjem zivotu, o tome sta one
treba ubuduce da rade i kako da poma2u nasu borbu, o slobodi i sretnijoj budu6nosti svih, a .posebno zena, i,td.
I, zaista, kad je konferencija pocela medu prvim govornicima pojavila se Rasida. Izasla je pred prepunu dvoranu delegata i gostiju u zaru.
C:im se pojavila na pozornici otkrila je lice i pocela da govori. Rijeci su
se nizale o pormoCi prurtizalilskoj voj,sci, o pr1k'll!pljrunju priloga, odjeoe,
hrane, ~pelovala je da se zene preko svojih organizacija ukljuce u opste- .
narodm pokret za protjerivanje osvajaca, da treba svi da ucestvuju u
konacnom oslobodenju zemlje, itd .
. ..Fatka Musanovic bila je cak i u radnom predsjedniStvu konferenCIJe.
Govorila je i Kata Pejnovic, Licanka, majka-partizanka. Ona je
ispricala kako su joj ustase na kucnom pragu ubile dva sina i muza,
i kako se odluCila da pode u borbu. Sve nas je to uzbudilo do suza.
Kasnije smo Katu Pejnovic jednoglasno izabrale za prvu predsjednicu
AFZ Jugoslavije.
Poslije Kate govorila je jedna Crnogorka.
.
Konferenciju je pozdravio vrhovni komandant NOV i .POJ, Josip
Broz Tito. Kad. se drug Tito pojavio na govornici svi smo ustali i dugo
pljeskali i klicali.
·
Uvece je za delegate izvedena priredba. Skender Kulenovic, knjizevnik-borac, citao je svoju poznatu pjesmu ,Stojanka majka - Knezopoljka".
Drugog dana rada konferencije diskusije su vodene negdje do
podne. Onda je iza!bran Zea:nalj<ski odbor AFZ. U to najvise rukovodstvo zena izabrana je i Rasida Sakic.
Drugarica Cana BaboviC i Mitra Mitrovic rukovodi!e su P::Vim sastankom Zemaljskog odbora. One su govorile o zadaCima koJl su se
nalazili pred organizacijom zena.
Rasida je 5. januara 1943. godine, kao clan Zemaljskog odbora
ponovo pozvana u Okruzni komitet Partije za Bihac. Saopsteno joj je
da se spremi i da pode u Bosanski Petrov~c. Tamo je odr2avan poli.ticki kurs .za rukovodioce i aktivistkinje AFZ. I tim kursom rukovod1le
su Spasenija Cana Babovic i Mitra Mitro~ic. Preda~anje je d.dala :i drugarica Lula Plamelflcic. PoH:th:1ki kurs AFZ trebalo Je da traJe 25 dana,
ali je prekinut poslije 19 dana jer je pocela cetvrta neprijateljska
ofanziva.
500
501
�Olga Humo-NinCic
IZ MOG ILEGALNOG RADA U MOSTARU
<;>sle osl~bodel?-j.a, .kada se oddavala neka proslava u SaraJevu, pnsla m1 ~e Jedna II_llada devojka smejuei se kao da me
.
odavn? ZJna, a Ja opet msam imala pojma 'ko je. Kad sam
shvitll~ 1;1 cern~ Je s.tvar, nastale su suze i ljubljenje. Dotada joj nisam
zna a m 1me m prez1me niti sam ikada videla njeno lice.
.
U vr~me .kad smo se ona i ja ,vidale" u Mostaru ja uglavnom
msaiD: nos~l~ m zar ni ~eredzu. Mislili smo da izgledam b~zazleno s behom 1 kohc~ma. Medutlm, pred svoje hapsenje juna 1943. godin~, hila
s~rr;t ':~c -: ~ ka~ t~kva postala suviSe poznata i upadljiva. Sarno zahvalJdJ~CI poht1ckoJ ~1tuaciji u Mostaru mogla sam i toliko vremena da se
0
1
••~z md. Poznato Je, da su Italijani 'kao o:kru,pa~tori hili .daleko nemarlllJI o Nemaca.
S .Fahrom ~ustovic, onako anonimnom, povezao me je u prolece
~?~2. L~ubo ~resan, sekretar Mjesnog komiteta Mostara. To je bio neo~7no s1mpat1can. ml~~ covek, k:ajnje skroman, a vecito nasmejan. KaslllJe su g~ Nemc1 ubi11, a zbog Junackog ddanja proglasen je za narodnog heroJa. Cela zgo.da je neobic~o licila na epizodu filma iz ilegalnog
btpdra ,u srcu okup1rane Evrope . Trebalo je, u toliko i toliko sati da
~ em. ko.d pre!aza preko ,streke", zeleznicke pruge, tamo gde je , ocin~ala j!s~ma uhca. Tamo je trebalo da ugledam jednu priliku u fer~dzi
, er~ za .' .t~ stara muslimanska zenska nosnja od tamnoplave cohe s~
z1 · d
·
·
T atmm s1nt1ma ' koJ·a J·e u Mo s t aru 1maIa pose b an k roJ· 1 zvala se roga"
~ 1 Je. n?stayn~ mostarska, mnogo je koriseena u ilegalnom radu. ':Posto~ala )e JOS Jedmo u Mostaru i. po~ekom gradu Hercegovine. Maskiran·e
Je bll? P?tpl!no. Nad celom Je blla isturena neka vrsta kljuna is ~d
'foga bll.o hce: u mraiku i. nevidljiv.o. 'Feredze su upotrebljavali p~nekad
.mu xakrc1. MoJa zaova Bma, kao 1 druge skojevke prenosila J·e ispod
nJe PU:> e.
'
P
lk
Za sve.vreme mog boravka u Mostaru Fahra je za mene posto'ala
~amo ·kio IS1l~teta u feredzi. Prisle smo jedna drugoj tu kod stre~e i
1
ZID:enJa e ?.zmke.. Imala je korpu. Ja sam malo pre toga dobila zamoJbe.
;ulJakT hart1 od Jednog druga, takode nepoznatog, elegantnog, sa sesi. om. o ~u 1.1e otkucane matrice koje je Fahra nosila svo ·o · kuci da
1h sa ?racom 1 sestrama umnozi. Ispod poda njihove stale n1Ia~ila se sagakvic le1ebd:~{n~ mostarska ilegalna stamparija koja je neotkrivena doe a a os o o enJe. Tamo su umnozavani bilteni s vestima, razni Ieci,
502
503
pojedina poglavlja lstorije SKP (b) i drugi materijali. Preko materijala
te stamparije je ceo Mostar bio obavesten o prvom i drugom zasedanju
AVNOJ-a.
Fahri i meni su ti nasi susreti i sav taj ritual hili pomalo i zabavni; izmedu nas se uspostavila neka vrsta - neme - ,intimnosti".
Jednog dana se ukazala potreba da se dva magacina sa materijalom za
stampariju presele na novo mesto radi veee sigurnosti. To su hili paketi
hartije i velike tube s bojom. Tada sam imala za svoju Azru duboka
kolica koja mi je pozajmila jedna moja drugarica, Sabina Sijerie. Ona
je imala sinciea. Jedan od tih magacina bio je smesten u tekstilnom
dueanu ,Pod Kujundzilukom". Tamo su bile zaposlene dve mlade devojke koje su odmah prihvatile lozinku i pocele da vade materijal. I
drugi je bio u dueanu, mislim porculana, u glavnoj ulici. Najmila sam
bila hamala sa spediterskim kolicima, kao za bilo kakvu robu. ISli smo
glavnom ulicom i dosli do jedne od onih ulicica blizu poste koje izlaze
na Neretvu. Jednom sam morala Azru da ostavim samu kod kuee. Prvo
sam strepila da li ee hteti da se uspava. A posle, sta ee biti ako se probudi a mene nema? I jos ako mi se nesto desi, a ona sama u kuCi,
nema nikoga da joj dode. Moji su svi bili u vinogradima u, Cimu. Drugi
put je Ljubo Bresan predlozio da on ostane u kuCi da cuva bebu dok
se ja ne vratim. ,Konspiracija" je, kao .sto se vidi, nasla vrlo elasti6nu
primenu. Nuzda zakon menja. Docekao me odusevljen. Beba je spavala,
nije se ni cula.
Kriticna je situacija nastala tek kada smo taj materijal prebacivali
preko Neretve u stampariju, sada u dubokim kolicima, sa Azrom odozgo. Azra je odmah pocela da se praeaka i otkrivala krajicke paketa
umotanih u plavi pak-papir. Plan je bio da Fahra uzme kolica s detetom, odveze ih svojoj kuCi, istovari materijal i vrati ih meni. Susret je
bio ugovoren na mostieu preko Radobolje, kod kafane ,Ruza", tamo
gde se Radobolja, posto se krivudajuCi probila kroz mostarske basce,
rusi u Neretvu: Fahra je prihvatila kolica i izgubila se u pravcu Donje
Mahale. Medutim, policijski cas se blizio (poCinjao je, koliko se seeam,
u 19 ,30), a ni feredze ni deteta. Nisam znala sta da radim. Nisam smela
da se zateknem na ulici posle policijskog casa, a sta ee biti s detetom?
Kako ee mu biti u nepoznatoj kuei kad treba da se nahrani, a mene
nema? A kako, u najgorem slucaju, i ujutro da mi Fahra vrati dete?
Koliko ee proei dok ga preko veze prebaci kod mene, ne znajuei gdje
ja stanujem ni ko sam? A gdje joj je hrana za Azru koja se teskom
mukom podizala na vestackoj ishrani, na mostarskim zegama, bez najosnovnijih uslova? I najmanja promena rezima mogla je biti fatalna za
nju. Ostalo je svega nekoliiko m1nuta do policijskog ca:sa. Najzad ugledam Fahru kako trci uz ulicu, a kolica tandrcu. Zgrabila sam ih od nje
i bez daha dojurila do kuee koja je hila daleko, na Carini.
Jos u proleee 1943, znatno vreme pre kapitulacije Italije, nemacke
okupacione jedinice su zaposele Mostar. Krajem jula Italijani su ga sasvim napustili. Nemacki policijski aparat odmah je ,strucno" prisao
razbijanju, kako su se nadali, ,komunisticke organizacije" u gradu, ne
k!rijuCi koliko prezi.ru ,nesposobnost" ~svojih prethodnilka. Mesni ~omi
tet resio je da me, kao vee eksponiranu, prebaci s Azrom u Sarajevo.
Vee sam imala propusnicu kao zena Avde Muminagiea, zeleznicara, s
kojim je trebalo da putujem. Uoci polaska dosla sam s Azrom da se
oprostim od rodaka, Hasana i Azeme Mrkonjie, kod kojih sam cesto
�zal.a~~Ia, slusala s njima radio-London, sluzila se njihovim izvanrednim
kaJSIJama. Tog dana, medutim, itSikroci:vsi niotJkud, u ba•srou su odmah za
mn_om gr~puli Nen:ci:.Glavni, krupan, razgoropaden, vikao je: ,,'s Kind
b!~Ibt. da! . pokazuJUCIV na_ Az~u, a ja da krenem s njima. Posto dotle
~1]~ b~lo lll~~kvog hapsenJa_ ill provale - tek sto su bili dosli - moglo
]~ jedmo ~Iti da !lie ~e~o IZ gr51da potkazao kao zenu poznatog komu~ISt~, a om, da b1 poceh od necega, uhapsili su prvo mene. Odmah mi
~e sn~ulo hoz glavu da kod kuce ima i materijala, a i propusnica s koJOm Je trebalo da putujem. Da li ce Bina uspeti to da skloni? Srecom
tu nas je bar mimoiSla nevolja.
'
Kada covek dozivi katastrofu misH: ,Eto, desilo se 'ono'. Dosad
se, desaval.o samo drugin;a, sad se bas meni desava, ne san jam, desava
se . Odveh su sa mnom I Hasana Mrkonjica. U nemackoj komandi, negde kod pravoslavne crkve - koliko puta smo Azra i ja sedele u porti
ede .~u bili visoki ceJ?presi - uveli su nas najpre u neku klupsku prost<?nJ~, menzu, sta h, gde su neki SS-ovci sedeli, pisali pisma, caskali.
(Bila Je to u stvari Ispostava 2. Operativnog odreda nemacke policije i
slu~be b.~~bednosti iz Sarajeya - poznatija kao Gestapo - smestena u
reZidenCIJI mostarskog vlad1ke). Jedan je podigao glavu s pisanja i
poceo da se buni sto su nas tu uveli- verovatno se nismo dobro uklapali u nostalgicno raspolozenje s kojim su pisali kucama sa fotografij~ma najblizi~ pred. sobom. Posle su me pretresle dve 'mlade zene
k?Je su kod nJI.h radile. Sutradan, posle besomucne voznje sa spustemm zavesama, 1zgledalo mi je da se vozimo u krug, nasli smo se na
~erodromu. Tu su nas utrpali u jedan vojni avion i prebacili u SaraJevo: u s~?ski zatvor. N~ prvom saslusanju gestapovac je rekao da nema
te Situ.a~IJe gde ne moze da se uspostavi ,eine menschliche Briicke"
(odnosi Izmedu ljudi). Ja sam se uporno pravila da ne razumem ni reci
n~mackog i _upit_no okretala tumacu, tako da su mu efekti padali u vodu.
~~stem m?; Je h1o da me na ~aratonskim sasfusanjima ispita u najvecim deta_lJIJ?a o celom mom z1votu, a posle da ide u Mostar da proverava moJe Iskaze. Ja sam se drzala da'V111o pripremljene price za taikav
slucaj, u kojoj je glavna tacka bila da me muz napustio juna 1941. i da
od olllda vise nista ni.sam aula o njemu. Inace su run3.1pred Zlllali ko sam i
?da~Ie sam: U:~aps.ili su i n:oju .svekrvu i Mehmed-bega Raljevica, koji
Je bw star 1 iliJe m znao zasto, Jer su kod mene nasli dopisnicu iz Londona od mojih roditelja, bacenu u Lisabonu, na njegovu adresu. U toku
~':e~a !~ga naisli su,v naravno, na neke protivrecnosti u mojim iskazima,
I IZJavih pred t~mace_;n: ~oje mi je to kasnije pricao, da sam ,gotova"
- ,nach yra~e . SlucaJ ~e hteo da su kratko vreme pre toga zaposlili
ka~ tumaca Jednog saraJevskog Ceha, Dolezala. Tek sto je poceo da
ra~1 _!<:,?d njih otvo~io se ~oliko ocekivani drugi front, u Italiji. Svima je
·~md~ 1:gledalo d.a Je kraJ rata na domaku. Znamo da je posle toga traJa<:.JOS dvve godme:_I~olezal je u toj psihozi, po svemu izgleda, trazio
nacina da. sto r.r~ .ucim neku .us,lugu partitZanima Hi u01pste drugoj strani.
To zl}a_m Jer ffii J~, kad smo se nalazili u bekstvu, kao najradosniju vest
saopstw otvaranJe dru~og fron~a, sto se dogodilo dok sam ja bila u
zatvor~. Im~I~ sam ~tlsa~ ~~ Je od onih koji su bili pre za zapadne
sa:v~zmke, ~h .I ~a ,neizbeznu pokornost Nemcima dok su tu. Izgledalo
ffii Je da m;sh I n~ dolazak komunista, a i na drugu alternativu - povratak kralJevske JUgoslovenske vlade iz Londona, i to sve u najskorije
504
505
vreme, i da smatra da je doslo vreme da ucini neki gest. U svakom
slucaju spasao mi je zivOtt. Jednog jutra je dosao u .za:tvorr totboze da
me vodi na saslusanje (inace su me vodili Nemci). Strazari NDH, bivsi
jugoslovenski zandari, Hrvati i Muslimani, lako su nas pustili. (Nekoliko godina posle rata mi je jedan od njih prisao u jednoj trgovini
obuce gde je prodavao, vrlo srdacno, i podsetio na Citav dogadaj). Krenuli smo peske. Dolezal je odmah pocepao svoju legitimaciju Gestapoa
preda miwm da hi pokazao kako je s njima raskrstio. Onda je pocela
jedna kalvarija koja je trajala do kasno posle podne. Ja sam iz zatvora
iziSla sa crvnim vetrom i 39° temperature. Prvo smo zakucali na dvoja-troja vrata simpatizera koje sam licno znala. Ja sam, znajuci nasu vestinu i organizovanost, ocekivala da ce nasi na neki nacin onemoguciti
Dolezalu svaki eventualni kontakt s Nemcima i prebaciti nas sto hitnije
u partizane. Covek je uopste optimista kad treba da spase glavu. Medutim svi su bili uvereni da se radi o provokaciji i nasli nacina da nas
odbiju. Najzad me Dolezal ostavio na jednoj ledini na KovaciCima, posavsi sada on da stupi u kontakt sa nekim svojim prijateljima. Sedela
sam na travi i razmiSljala da li da sad pobegnem, ali kuda? Medutim,
Safija, sestra Agana Bostandzica, slucajno je naiSla na mene. Ne .secam
se vise kalm je saznala za sve to. Na brzinu mi je, za svaki slucaJ, dala
jednu adresu na Bas-carsiji, i otiSla da obavesti Agana. Ona je otiSla, a
Dolezal ie dosao sa taksiiem! Pred tim taksijem se ilegalcu u meni
kosa podigla na glavi. -Mislila sam, samo da se sklonim sa ulice, pa cu
posle naCi nacina da pobegnem sama, i od mene same se nasi nece
bojati. Ali crni humor je dostigao vrhunac kad nas je taksi iskrcao malo
dalje od Vijecnice i cekao da mu se plati. Dolezal je poceo da pretura
po dzepovima, i ispalo ie da nema novca. Ce1o jutro je navracao u
kafane da ndto popije da se obodri. U svojoj zbunjenosti pitao je cak
i mene da H imam novca, iako je znao da sam izisla iz zatvora. Taksista
je bivao sve neprija:tllliji, ortvorio je v:mta, po:kazirvao rUJkom da udemo
u kola da nas vozi ,u redarstvo!" Kao u snu, pocela sam da se izmicem
iz gomilice koja se hila okupila. Onda sam krenula, ne obaziruci se,
cekajuci samo da osetim neciju ruku kako mi se spusta na rame. Kasnije sam saznala da je Dolezal dao sako taksisti u zalogu i uputio se
kod svog prijatelja gde 'je na:sta'Vio da pije. Uveae ga je mema&a patrola
tu i nasla. Kako mi je posle rata pricala njegova zena, on se vesto branio - pravio se da n:ije pri cistoj pameti. Oterali su ga u jedan od
logora gde je docekao saveznicke trupe.
J a sam, medutim, nikako se ne okrecuci, posla jednom ulicom,
pa drugom, levo, desno i tada, napola slucajno, napola namerno, n~isla
na onu adresu ktoju mi je da:la Safija. Opet ni.sam imala l'oz1nku. Zem.a
se branila da ona nista ni o cemu ne zna, da njen muz ima sluzbu.
Najzad sam je zamolila da mi bar da zar. Ona malo promisli, i, u svojoj
cestitosti, pristane. Sarno sto sam posla ka kapiji u za:u, n~~d~ Agan
Bostandzic. To je jedan od ljudi koji mi je ostao u naJsvethJOJ uspomeni u tom ratnom periodu. Sve S.to je :radio 'bilo je prelirvemo beskrajnom humanoscu. Bio je doktor matematike. Stigao je po Safijinom
obavestenju. Ona zena se u trenutku preobrazila. Sve bi uCinila. Medutim, nasi dogovori, ne mogu ni da ih se setim, nisu imali rezultata.
Gde god sam isla, :iii su bili na putu, ili me nisu znali. Jedva sam hodala jer sam bila bolesna i strasno iscrpljena od gladi.
�U kasno popodne, na kraju snage i nade, uputila sam se kod
Zaima Sarca, advokata, Avdinog licnog prijatelja. Nisam znala hroj
kuce, ni kako kuca izgleda, samo sam znala da stanuje u Trumhicevoj
ulici (Mustafe GoluhiCa). Srecom je ta ulica kratka. Kad je najmanje
trehalo da padam u oci morala sam da idem od kuce do kuce i pitam
gde stanuje advokat Sarac. Kad sam ih najzad nasla primili su me
s najvecom dohrotom i hrigom, on i njegova supruga, koja je odmah
presla na negu holesnika. Pitali su se sta da rade sa mnom, dugo smo
diskutovali, ja na divanu s nekakvim ohlogom. Odjednom je Zajka
uzeo sesir i rekao da ide ,kod Behmena". Behmen, prvak JMO, dolazio
je, kao i Spaho, kod mojih roditelja sa svojom zenom pre rata i moga
tece, Bake Vlajica. Kad se Zajka vratio oklevao je da isprica sta je hila.
S~tao je nervozno po sohi. Najzad sam ga upitala: ,Sta je rekao gospodm Behmen?" - ,~Boga mi, rekao mi je da je avo strasna glupost,
da ovako nemate mkakvog izgleda da se spasite. Sarno otezavate svoj
polozaj, Nijemci ce vas pronaci kad-tad". - ,Nego? Sad da se vratim
u zatvor! ?" - ,·Pa kaze da se hranite da niste mogli izdriati da ne
viditi dijete". - ,Ne idem u .zatvor ni ziva ni mr1lva". Zajka ni sam
nije hio za taj plan. Svakome je moglo hiti jasno sta hi on znacio.
Onda je on uzeo na sehe da organizuje moje hekstvo iz Sarajeva. Posta
mu je sin .hio skojevac i on sam hio hlizak Partiji, njegovi planovi su
opet doveh do kontakta s Partijom. Ni on ni ja nismo smatrali da hi
hila pametno da prenocim u njegovoj kuci. Posli smo, on napred, ja na
jedno tridesetak koraka za njim, u zaru. NajviSe sam se hojala da me
neko ne pozna po sandalama- nekim upadljivim narandzastim od pre
rata (iz Trsta!), u kojima su me uhapsili. Posle puta koji mi je izgledao
heskonacan, do Ohale, pa Ohalom, dosli smo u stan Sulejmana Hasanhegovica, hivseg gradonacelnika Sarajeva (radikala, za razliku od ostalih
iz tog kruga prijatelja koji su hili u JMO). Cele noci on i njegova zena,
nije ni cudo, nisu mogli da spavaju i pokazali su mi jednu veliku
kutiju punu opusaka koje su ispusili u toku te noCi! I decu su imali,
dosta malu, i njihovu hezhednost su doveli u pitanje.
.
Ujutru sam se nasla u gepeku kola inzenjera Cazima Ugljena,
d1rektora rudnika Breze hlizu Visokog. On je hio komunist. Kola su
zastala na ,malti". Medutim, Cazima su poznavali kao direktora Breze
i znali da tu prolazi svakog dana. Ipak je cudno da Gestapo nije izdao
naredenje da se kontrolisu izlazi iz grada, jer je odmah ohjavio poternicu za mnom kao ,opasnim komunistom" u hekstvu, s licnim opisom,
ne zahoravljajuci da sam otecena od crvenog vetra. To je hio jedan od
onih njihovih srecnih propusta zahvaljujuci kojim se poneko i spasao
iz teskih situacija. Ni ziva ni mrtva osetila sam konacno da kola krecu
dalje. Malo kasnije su se zaustavila, i Cazim me izvukao iz gepeka,
pucajuCi od smeha.
Azru, kojoj je hila petnaest meseci, Gestapo je posle mag hekstva
uhapsio kao ,taoca", dok se ja ne prijavim. To sam saznala tek posle
nekoliko nedelja od Envera LakiSica koji je iz Mostara dosao u partizane. Ne znajuCi sta hi s njom, dali su je na cuvanje zeni vratara u
mostarskom zatvoru, koja je inace hila holesna. Stan im je hio u
prizemlju jedne kuce na Aleji. Nasa rodhina je trazila nacina da stupi
u vezu s njom, da je podmiti i daje hranu za Azru. Azra, koja je hila
progovorila, od soka je prestala da govori i razholela se. Dobila je i
506
507
neku tezu koznu infekciju. Posle tri nedelje, posto su Avdini roditelji~
po savetu drugova iz mostarske organizacije ucinili sve sto su. mogh
da interveniSu preko nekih.ljudi k?ji s~ uzival.i .izves.tan gradansk1 ugle~
i nisu hili kompromitovam, Nemcl su Je I?UStlh, s tlm v~a hude u '!~~c
nom zatvoru". LDoveli su je kuci u nekom fijakeru uzevs1 ne~u ~eVOJC}~u
da je drii na krilu. U prvo vr~~e re~ovno, ~. posle s~ 1mah .sveZIJe
hrige, ohilazili su je da vide da h Je tu 1 zapret1~1 svekru 1 ?':"ekr~1 da ce
celu porodicu odvesti u logor aka stup~ u d<;>~Ir s, nama 1h daJU dete.
Dolazili su i u selo Cim gde su se moJI hay1h voca!:stv.om,. a posle se
tamo sklanjali od saveznickog homhard~:>Va~Ja. KasmJe Je hila pretre~a
s vremena na vreme i raznog maltretiranJa. Pre~ samo oslohodenJe,
kada su upali u kucu, da l.i Nemci ~a li ustase, .moJa se svekr':"a pretvarala da je holesna i saknla Azru 1spod svog ]organa. Azra Je mnogo
stosta razumela i cutala je.
Kuca porodice Zecevic u koju me odveo Cazim, hila je prostran~,
sveze okrecena, okruzena vi~okim zidom sa cerp.ici~a odozgo, i.mala J~
lepu drvenu kapiju sa izradenim zvekirom, a hila. Je. na s~.moJ B.<?sm.
Posle podne se sedelo na livadi pored Bosne 11:a koJU Je vehko poV1Je!;lo
drvece hacalo senke. Za tih nekoliko dana kohko sam provela. ko~ nJ~h
ponasali su se prema meni - za kojom j~ J;>ila izdata potermca 1 koJa
sam u svakom slucaju hila mlada i heznacaJ~a - ~a<;> prema ne samo
dragom nego i veoma cenjenom gostu. U soh1 u koJOJ sam sp:;tvala, sa
sumom Bosne pod prozorima, prostrli su na P<;>d ogr<;>man .hroJ .duseka
jedan preko drugoga, da holje spavam. ~uvah su divn:;t. Jela, 1 to po
nekoliko za jedan ohrok, u za mene dzu~ovsk~m porciJa~a., Ja sam
ulagala natcovecanski napor da ,ne ostav1m mst': u tanpru , pa su
najzad i sami rekli da ne moram, da oni to samo nee~ da m1 hude ~alo.
A avo sve posle pravog gladovanja u zatvoru. N1sa~ .~.?gla ~I d~
spavam od uznemirenosti. Posle podne, dok smo ,tefenc1h .na hvadi:
prolazili su na nekoliko desetine me~ara l?~re~ nas V<;>ZOVI prepum
nemackih vojnika nacickanih na prozonma CIJI .h1 odlo~c1 pes~~a prohujali i nestajali. Domacini su se smejali sto 1h se ~~hko hoJim, kao
da je hilo smesno i pomisliti da hi se nesto moglo ~es1t:. U svem~ ~?.~e
ucestvovala je hrojna porodica Ihrahimbega, pa 1 om ,pove~ljlVl v lZ
komsiluka (kojih nije hilo malo). Zadriavali su me da ostanem sto ..duze,
da se oporavim. Ja sam se hojala i jedva sal? cekal~, pored .sve nJ1hove
dohmte, da se prehacim u partizane .. Ihrah1m-heg _Je. govono da sam<?
preko njega mrtvog mogu doCi u moJu sohu. Po~1shla s~m d~ Nemc1
ne hi mnogo oklevali pred takvom preprek<;>m ..NJegova. Je kuca posl~
tog vremena sve viSe i vise pomagala parttzamma. NaJza~ su Nemc1
uhapsili njega i njegovog najstarijeg sina i ul;>il~ ih ... Porod1ca se pos~e
toga mucila. Ono hlagostanje i vedrina nestala Je 1z nJihove kuce ~~uve ·
U partizanima su predeli svojom velicanstv~nom l~pot;>m 1h suncanom vedrinom cesto hili u stravicnoj oprecnostl sa omm sto se .des~
valo ljudima. U Visocko-fojnicki partizanski. odred sam se p:ehac1la kz
kuce Zecevicevih po mesecini, kroz visoko z1to, uz no~ne po1Jsk\zvu. e
kojih je tako mnogo kad se malo vidi i. samo. se .~u}e. Edo Am roz1.6,
koji je hio cas u partizanima, cas u SaraJevu, 1 koJl Je mnoge :prehacw
iz Sarajeva u partizane, kucnuo je na prozor jedn~ seosk~ kuce, same
u polju. Odmah se ukazalo zensko lice, uzhude:~10 ·1 grozmcavo nasme]ano. Mlada :lena je istrcala i "?Ovela nas d? Jednog, m~st~ u~ samu
Bosnu, gde je, pri samoj vodi, medu korenJem drveca 1 msktm gra-
�nama bio sakriven pravi partizan prvi koga sam videla s
t k k
na k · ,· b b
a pe o ra om
apr 1 om an:a za opasacem. To Je bio Danilo Staka. Ali koliko
put<l: sam takvu flguru vrdela pre toga u mastil I k 0 1'1
·1
·
1 w s4 1 egalcr
partrzane smatrali sreenicima _ slobodno 1
·du . d:v .
·
.
1 1su 1 o 1voreno se bor
pa a k o pogmu, pogmu u otvorenom bo'u C k .
.
e,
podigao pesnicu i rekao: ,Smrt fasizmul~' · .a Je, o~etr~sr. trenutak,
nesto zn~mo: ,Sloboda narodu!, Pregazili.
J~osnutatJ.r p~l rz .gr~dova
a mene Je, onako mrsavu, poneo na ledima.
", . egazw Je on,
v
'
•
Milka Balaban-Gvero
,
OSNIVANJE I DJELATNOST ORGANIZACIJE AFZ-a
NA PETROVACKOM SREZU
v·
sr::o
ahvaljujuCi mom ocu Milu ja sam se veoma rano politicki
opredijelila za napredni radnicki pokret. Zato sam vee prvih
dana narodnooslobodilacke borbe nasla svoje mjesto u njoj.
Moja prva aktivnost ogledala se u stvaranju prve organizacije zena u
selu Bukovaci, gdje sam bila birana i za predsjednicu prvog odbora.
Prvih mjeseci 1942. godine bila sain izabrana za predsjednicu Opstinskog odbora Saveza zena bukovacke opstine. Nakon nekoliko mjeseci
formirali smo i Sreski odbor Saveza zena za bosansko-petrovacki srez,
gdje sam izabrana za predsjednicu, na kojoj duznosti sam ostala neprekidno citavo vrijeme NOB-e.
Moja aktivnost u organizaciji Saveza zena me obavezuje da nesto
vise kazem o radu zena u bosansko-petrovackom srezu tokom NOB.
Ne samo zato sto mislim da ova antifasisticka organizacija nije dovoljno poznata, vee zato da svojim pismenim saopstenjem, koliko je to
moguee, osvijetlim sto veei broj radnih, politickih i borbenih akcija,
da kroz to spomenem i jedan broj aktivistkinja u nasoj organizaciji
zena kako bih docarala mjesto i ulogu Saveza zena na petrovackom
srezu u toku NOB-e.
Organizacija Saveza zena nikla je i organizovana odlukom partijske organizacije u nasem selu, Bukovaci, u decembru 1941. godine,
premda su antifasistkinje pocele organizovano raditi za NOB jos ranije.
Tako je uglavnom bilo i u drugim selima naseg kraja.
Seoske organizacije Saveza zena su Cinile sve zene antifasistkinje
odredenog sela. One su aktivnim radom u organizaciji potvrdivale svoju
rijesenost da se bore za NOP, da ga pomazu, da u njemu ucestvuju i
saraduju.
Na seoskoj konferenciji Saveza zena biran je seoski odbor zena
sela u koji je po pravilu ulazila po jedna zena iz svakog zaseoka. Na
skupu je birana predsjednica odbora. To je po pravilu hila najaktivnija
zena organizacije. Birana je i po jedna potpredsjednica i sekretarica
odbora.
Seoski odbori Saveza zena sastajali su se cesce. Oni su, pored
ostalog, pripremali i sastanke - konferencije sa svim zenama sela.
Sastanak seoskih odbora Saveza zena odrzavan je zavisno od potrebe svakih 7-15 dana. Kada se ukazala potreba sastanci su odrzavani
i cesce. Na svakom sastanku tretirana su pitanja iz rada organizacije
Z
508
509
�i politicka situacija koja se obicno sastojala iz dva dijela: spoljnopoliticke i unutrasnje situacije.
Radni dio je obuhvatao problem radi kojega je konferencija sazvana. To su cesto bili skupovi radi dobrovoljnih prlioga za NOV, organizacije pomoCi partizanskim bolnicama, borba protiv neprijateljske propagande, te radne akcije kakve su bile u nasim selima u kojima su
antifasistkinje uzimale aktivnog ucesca. Tako smo,. jos u zimu 1941.
~o~ine dr.lale. sastanke - . sijela zena na kojima smo plele, tkale, prele
1 slle za part1zanske cete 1 vodove. Na tim sijelima i skupovima vodili
smo .i aktivnu politick? borbu protiv cetnicke propagande, protiv saradnJe sa okupatorom 1 sl.
Taj, rekla bih, na prvi pogled sitni rad postizavao je velike rezultate, jer su zene bile veoma vazan cinilae u stvaranju javnog mnijenja
sela i njegove politicke organizacije.
.
. U dru~om dijelu sastanka govorilo se o politickoj situacijL Ovo
Je bw u omm uslovima savrsen metod informisanja sireg broja zena
o.. tr~nutnoj situaciji. Vise puta je ova forma rada primjenjivana i na
SIJehma po zaseocima. U spoljnopolitickoj situaciji tretirano je stanje
na saveznickim frontovima Engleske, Amerike i bojistu Sovjetskog Saveza, te stanje fasisticke Njemacke i njenih saveznika. Govorilo se o
razvoju NOV-a i o saradnji kvislinga sa okupatorom.
Medutim, nase su zene posebno interesovale vijesti o borbenim
ak~ijama nasih brigada, gdje se brigade nalaze, koje su akcije izvodile,
koje su gradove oslobodile i napadale, da li je bilo nasih zrtava i sl.
Kada sam izabrana za predsjednieu Opstinskog odbora Saveza
zena, bukovacke opstine, na duznosti predsjednice Saveza zena u selu
Bukovaci zamijenila me Mileva Keeman-Daicic.
. U Opstinskom odboru Saveza zena, pored mene, bile su: Ljubica
BanJae, Stana Keeman-Vajanovic, Jovanka Srdic iz Bravskog Vaganea
i Mira Cicina, Desa Balaban i Radojka GrubiSa iz sela Medeno Polje.
Opstinski odbor je imao i sekretara koji je vodio zapisnike sjednica !li vrsio dopremu poste i drugog propagandnog materijala do
seosk1h odbma. SastanaJk .Opstinskog odbora je oddavan mjesecno jednom, a nekada i cesce. Na sjednicama Opstinskog odbora Saveza zena
obicno su analizirani uspjesi iii propusti u radu seoskih organizacija
zen~. Mi smo .koordinirali rad seoskih odbora, insisitrali na ·razjasnjavanJu o~:~dem~ R_roblema! a narocito u ?n~m selima gdje smo osjecali
?a J~ losiJe pohtieko stanJe. Osnovno mJenlo za rad organizacije zena
Je b1la ma:so:vrrost i ops1te poHti6ko rarspolozenje masa. Sjecam se, vi1
se S~O yuta aJnaliziJrali OdzJiV zena na tecajeve tZa Opirsmenja'Vanje,
te ~~~~v. zenana ku1li~·:noza:bame ,priredbe, za~tim .posjete zena masovnim
poht1ek1m konfereneiJama sela. Uvijek smo davale inicijativu i insistirale .na l?osjeti zena partizanskim bolnicama, partizanskim logorima itd.
To Je l;nla na~a. svakodnevna aktivnost. Ne pregonim ako tvrdim da
smo m1 u Ops.tmsk?m odbor}:l Bu.kovace dale prve inicijativu da se
uvedu bezmesm dam u domaemstvima kako bismo ustedeno meso poklonile partizanskim jedinicama.
SjecajuCi ~e tihv ~ana. aktivnosti Saveza zena ne mogu a da ne
sp~menem da Je Ol?stmsk1 odbor Bukovace organizovao zene da na
smJenu rade nepr:eki?J?-o na tkanj,u platna,. zavoja i tankog sukna za
potre~e N<?V. SmJestih smo u kueu DragolJuba Keemana cetiri i1i pet
razboJa gdJe su zene na smjenu dolazile i tkale. To je bilo prvo organi-
zovano da kazem, privredno preduzece ove vrste. To nase tanko sukno
koje s~o tkale iSlo je kasnije na stupanje negdje kod ~?len V~.kufa,
a zatim je siveno odijelo za partizane. Od takvog matenJala sas1v~no
je odijelo i Mosi Pija?i, yiadi Zecevicu, d: I':ariu Ribaru, Veselmu
Maslesi i drugima. Konstee1 se veoma plodmm 1skustvom ovog kolektivnog rada zena, mi smo kasnije or¥anizovale na ,;riSe mesta petrovackog sreza nase razboje. Tako su zene na razboJima tkale platno
i drugo za potrebe NOV i yartizanski~ jedinica na P<?drucju Br:~:'ska
i Smoljane. Mislim da su zene .kolektryn.o tk~l.e 1.!, ~ueama BulaJie~ u
selu Brestoveu, a sjecam se da Je DragmJa MilJeVIe 1sto tako orgamzo.
.
vala rad razboja na podrucju bjelajske opstine:
Po formiranju Sreskog odbora Sav~za ~ena, Jvu~a 1942. godme,
izabrana sam za predsjednicu, a za pr~dsJe~rpeu Opstmskog odbora u
Bukovaci iza:bmna je Sta:na Keeman-VaJa:novie.
.
Za sekretarieu Sreskog odbora Savez~ zena izabranav j.e Jela Latlnorvic, omladinka. Pored nas u od?or su ~sle.: Ra~~ Lu!kac 1z Pe~rovea,
BosilJka Sljiva iz Rasinorvaea, Darmka ~uh~ 1z Ra:su:·ovaea~ Drag1e~. ·Lukac i IDrag:inja Miljevic iz Medenog i BJ·~laJs,kog polJa. Nes1to kasn:Je .~
Sreski odbor su izabrane Mara Hodak 1z Kest~novea, So.ka Radosev1e
iz Vrtoca, Smiljana Majstorovic iz Rajnovaea, M1leva. Cubnlo sa Pr~os~~
Anojka Cerni iz Krnjeuse, Anda Pe~anae iz SuvaJe, So~a, Ivamsev1e
sa Kestenovea i jos neke druge koJih se trenutno ne SJeeam. '!J .to
vrijeme smo u vecini sela imali seoske odbore Saveza zen~. M1shm
da je bilo malo sel~ gdje n~je bilo f~~miranih odbora. Medut1m,v to ne
znaci da u tim sehma sa zenama mJe radeno. I tamo su odrzavane
konferencije i sijela.
Pored odbora u tri opstine, neposredno iza toga formirali smo
ih i u ostalim opstinskim podrucjima.
Formiranjem Sreskog, a po~o~ i vo~~~lih ?Pstinskih odbora, or~a
nizacija Saveza zena je postala JOS vazmJI e1mlae u NOB ovog kraJa.
Sjednicama Sreskog odbora Saveza ~ena red<?vno su p~isustvovale
drugarice iz viSih foruma NOP-a. Tako Je nekoh~o p~ta 1z _CK KPJ
prisustvovala Spasenija Bafbovic-Cana, te Mitra Mr.trov:e, Jud~ta, V~ra
Babic Mira Maraca Dusanka Kovacevic i druge. Za1sta Je to b1la v~hka
i drugarska pomoc 'nasoj ?rganiz~~iji. ~;ra se po~o.c n~ r.rvo~ mJe.stu
izrazavala kroz nasu prav1lnu OflJentaelJU na V~Zlllm 1 Zl':Otmm p1ta~
njima organizacije. Sjecam se da smo .mn<?go 1. mnogo d1sku~ovale I
svestrano analizirale sva ona aktuelna pitanJa koJa smo postav1le P!"~d
organizaciju. To suv bila pita,?.ja emancipacije .zene kao lju~s~og. b1e~:
kao ravnopravnog dana dl:'ustva. Ostala su m1 d~'bako u SJ~eaJnJU P
tanja nasih zena koja SU postavljale skoro n.a SVlm S~UpOVIma, kako
ce to pravo izgledati u nasim novim drustvemm odnos1ma sutra u vslobodi, hoce li u nacinu zivota, u ekonomskom i kulturnom p_o~Je?~ zena
biti potpuno ravnopravna. H?c.e li se po~ed ~ra~a na poht1ek1 1 drustveni zivot moCi slomiti tradleiOnalno pmmanJe .z~ne kao ~rugorazrednog bica, te da Ji Ce to zen~ moci OS~Variti ~ SVOJOJ porod.Iel.
~v
Mi Petrovcanke smo 1male srecu da Je u nasem mJestu odrzana
Prva zemaljska konferencija Antif~~istickog gronta z~na, ?· dee~mb;a
1942. godine. Poslije ove konfereneiJe S~vez z~na nos1. naziV Antlf~sis
ticki front zena (AFZ). Zene Petrovea 1 okohJ?-e s~ b1le v_ylo aktiv.ne
u pripremama za konferenciju. ~~ ~im poslovm;a J~ angazovano VIse
desetina, a moze se slobodno ree1 1 preko stotmu zena. Pored obez0
510
511
�,
'
.
l
I
bjedenja i ishrane delegatkinja koje su dolazile sa drugih podrucja
mi smo radile i na obezbjedenju uslova rada ovog naseg prvog jugoslavenskog skupa zena. Mi smo pozivale veliki broj zena iz nasih
opstinskih, mjesnih i seoskih organizacija da prisustvuju i prate rad
konferencije i svojim aktivnim radom omoguce njen uspjesan zavrsetak.
Zaista je bilo veliko odusevljenje tih nasih zena, majki, boraca i
djevojaka koje su imale cast da saslusaju i rijeci druga Tita upucene
zenama Jugoslavije u tim najsudbonosnijim danima za nase narode.
Drug Tito je opsezno govorio o ucescu zena u NOB-i, ali su za mene
ostale neizbrisive iz pamcenja rijeci druga Tita, kad je rekao:
,Ja se ponosim sto stojim na celu armije u kojoj ima ogroman
broj zena. Ja mogu kazati da su zene u ovoj borbi po svom heroizmu,
po svojoj izdriljivosti, bile i jesu na prvom mjestu i u prvim redovima
i nasim narodima Jugoslavije cini cast da imaju takve kceri". IIi:
,Zene Jugoslavije imaju pravo i duznost im je da se bore, jer one
na altar ove pravedne borbe daju ono sto im je najdraze - svoje sinove, kceri. Ja sam uvjeren, drugarice, da nam plodove ove borbe koja
se danas vodi, nece nikada niko moci oteti. Ja sam uvjeren da cete
i dalje u nasoj borbi stoicki podnositi sve oskudice i da necete pokleknuti ni pred kakvim teskocama, da cete izdriati zajedno sa nama, zajedno sa NOV do konacne pobjede, koja - ja vam ovdje mogu reci nece biti daleko".
Zaista, ove rijeci druga Tita bile su poseban podsticaj za novo
stupanje u NOV u nasem kraju, iako je u to vrijeme bilo iz svake
kuce, porodice i domaCinstva, po jedan iii viSe boraca, sinova iii kceri.
RijeCi druga Tita su u svojim govorima razradivale Spasenija
Babovic, Mitra Mitrovic, Kata Peinovic i ostale.
Ovaj skup je imao za petrovacku organizaciju AFZ-a karakter jedne masovne politicke akcije. Mi smo naucile dosta. Od tada je nasa
aktivnost hila daleko veca.
Ovaj entuzijazam i polet kojega su antifasistkinje naseg kraja
imale do Prve zemaljske konferencije AFZ-a i koje su nastavile borbu
poslije ovog velicanstvenog skupa, nije splasnuo ni u toku IV i V
neprijateljske ofanzive, pa ni poslije, kada su vee jedinice NOP napustile ovaj kraj, na kojem je ostao jak neprijateljski garnizon sa
manjim grupama cetnika, koje su prenosile neprijateljsku propagandu
protiv NOV i POJ, tvrdeCi da su proleterske jedinice potucene i uniStene
u predjelu Neretve i Sutjeske te, da je konacno razbijen i uniSten
Vrhovni stab. ZahvaljujuCi aktivnosti organizacije AFZ-a i drugim organizacijama NOP-a, niko nije vjerovao toj neprijateljskoj propagandi.
Okupator, a niti njihovi saradnici u vidu cetnickih grupica, nisu uspjeli
pokolebati vjeru naseg naroda, vjeru nasih majki, u ovu antifasisticku
organizaciju, u nasu sutrasnjicu, u nasu pobjedu.
Tako je nas petrovacki narod i ovoga puta ostao jedinstven u
borbi za narodno oslobodenje, u cemu su zene i majke nasih boraca
organizovane u antifasistickoj organizaciji zena igrale vidnu ulogu ispoljavajuCi aktivnost i na taj naCin bile svakodnevno prisutne u borbi
sa svojim sinovima na ratistima sirom Jugoslavije.
Skojevska grupa iz Blazuja nakon jednog od svojih sastanaka.
I
I
I
I
!
I
512
\I
Kozaracko kolo. Bosanska Dubica 1944. godine.
�Delegati Okruzne konferencije AF:l-a u Prnjavoru 1944. godine.
Medicinsko osoblje bolnice u Tuzli.
Partizanke sa Romanije.
Kurs bolnicara u Trebinju 1944. g.
�zene pripremaju aerodrom u zivinicama 1944. godine.
Romanijke na kursu za bolniCarke u Tuzli 1944. godine.
zene politicki radnici
u istocnoj Bosni 1944. godine.
zene sela Mirkovca (Knezica) na radnoj akciji ljeta 1944. godine.
�Tecaj · rukovodilaca analfabetskih kurseva, Jajce 15. oktobra 1944. god.
Sa Oblasne konferencije KPJ za istocnu Bosnu, Bijeljina 1944. godine.
Opstenarodni zbor u oslobodeuom Trebinju.
Ucesnice prvog uciteljskog kursa u Hercegovini. Trebinje 1944. godine.
�.;
• Kozaracko kolo povodom proslave oktobarske revolucije. Livno 1944. godine.
Pripremanje aerodroma za docek aviona, Sanski Most 1944. godine.
Ranjene partizanke na lijecenju u Italiji.
Radna akcija -
sjeca sume u Jelovcu (Knezica) 1944. g.
�Delegati okruzne konferencije AFZ:-a za okrug Prnjavor, 1944. godine.
Zlata Sadikovic iz Ljubuskog, oorac VIII krajiske brigade.
zene Gradacca nose hranu borcima NOV-e.
zene Kotor Varosi rasciscavaju rusevine poslije bombardovanja grada
1944. godine.
Omladinski rukovodioci sa Romanije sa Grujom Novakovicem.
�zene-oficiri NOVJ.
Kaduna MiSkovic govori u Tuzli
povodom proslave oktobarske
revolucije, 1944. godine.
Sidika Latific, govori na politickom zboru u oslobodenom Livnu 1944. god.
Polaznice apotckarsko-bolnickog
kursa 53. divizije NOVJ.
Na Vucjaku, kod Prnjavora,
1944. godine.
�.Zene sela Kralupi, srez Visoko, nose hranu partizanima.
.Zene na analfabetskom tecaju.
Jovanka Vazic, Lena Rakic, Razija Numic i Sidika Latific, aktivistkinje AF.Z-a.
U oslobodenom Livnu, 1944. godine.
Kulturno-umjetnicka grupa na proslavi trece godisnjice ustanka na Kozari
1944. godine.
�Kata Pejinovic
ISTORIJSKIH DANA U BIHACU I BOSANSKOM PETROVCU*
.0
lb!lvijes.t da sam predlozena z<l; delegata i vrje6n~~a Pryog zaSJedanJa A:VINOJ-a zrutelkla me Je u se1u Salamumc'i k'raJ KOirenice gdje saJm upraJVo sa J elenom Bicanie :prirpremala 6lamvk za
11st ,Zena u borlbi". U to Vlrijeme bila sam olan Olkruznog komi1teta KIPJ
za Uku i predsjednica Okruznog odbora AFZ-a za l:iku. Bas smo pisale
clanak kad dade kurk i rece mi da odmah dodem u S:ta!b gn1pe, je'T me
neko hitno 'zove 1telefonom. Zurnim ko~Takom poS<la sam taJmo. Onalko zadihana uzela sam slusalicu. Sa drugog kraja zice javio se drug Vlado
Bakarie, komesar Glavnog staba Hrvatske. Glavni stab se u to vrijeme
nalazio, takode, u Lici. SaopCio mi je da sam predlozena za delegata,
i da se dobra spremim za put u Bihae gdje ee se odrzati Prvo zasjedanje AVNOJ-a. Pored toga, napomenuo mi je da su me u CK KPH
predlozili i za vijeenika. Spustila sam slusalicu i pocela razmisljati:
zasjedanje, poziv, Bihae, vijeenik. Moram priznati da me obavjestenje
veoma prijatno uzbudilo i iznenadilo. Do tada nisam ni znala da se
priprema Zasjedanje AVNOJ-a, a jos manje da neko od predstavnika
Like treba da mu prisustvuje.
Odmah sam se spremila i posla na put.
Iz Salamuniea posla sam preko Korenice i 'Prijeboja u Licko Petrovo Selo. Put je bio dosta tezak. Ponegdje sam se vozila seljackim
kolima. U Lickom Petrovom Selu nasla sam druga Vladu Bakarica i
s njim posla dalje automobilom u Bihac.
Grad na Uni bio je vrlo ziv. Veliki broj vijeenika vee je stigao.
Narod, a narocito partizani i omladina, kao da su se stalno nalazili
na ulicama. Kroz mnostvo svijeta jedva su se probijali kamioni i autobusi. Trgovine otvorene. Pijace rade. Poslasticarnice pune. Moglo se
ponesto i kupiti. Sve je to na mene snazno uticalo. Ovakav izgled
oslobodenog Bihaca i moji prvi utisci hili su mi jos jedna potvrda nase
snage i velicine. Slobodni Bihac, u poredenju s osiromasenom i iscrpljenom Likom, izgledao je za:ista velicanstveno.
Smjestila sam se u hotelu ,Bosni". Ovdje su se vee nalazili vijecnici iz ostalih krajeva nase zemlje. Razgovaralo se o raznim dogadajima,
Posjeta aktivistkinja AFz-a Petom korpusu NOVJ. Livno 1944. godine.
clanovi Okruznog komiteta SKOJ-a za Drvar.
513
* Preuzeto iz edicije BIHAcKA REPUBLIKA, zbornik clanaka i radova,
Muzej AVNOJ-a i Po~nja u BihaC.u! Bihac 1965,, knj. ,I, str. 271-273. gdje je objav·
ljen pod naslovom: Btla sam VtJecmk prvog zasJedanJa AVNOJ-a.
33 zene BiH u NOB 1941-1945.
�? ~objedamZI: ~arodnooslobodilacke vojske, o situaciji upojedinim kraJevima; raspitJVala sam se za znance, prijatelje i mnogo diskutirala o
predstojecem .z~sjedanju i o njegovom znacaju. Iako sam jedva koga
poznavala, OSJecala sam se kao da sam dosla u familiju, prijateljima.
Prije Zasjedanja susrela sam i drugove Mosu Pijadu, Simu Milosevica i Vesu Maslesu. Sima Milosevic mi je posvecivao veliku paznju.
Stalno se brinuo da se sto bolje osjecam medu d'stalim delegatima i
vi_jecnicima, jer. sam bila jedina zena vijecnik. Njegova paznja me je
d1rnula. Takav Je on bio covjek: blag, pazljiv, prijazan i veoma osjecajan. Zaista je bio divan covjek.
Na Zasjedanju sam prvi put vidjela druga Tita. Ucinio mi se veo~a m~ad i ~lag. D~go sa:n ga posmatrala da bih mu sto bolje upamtila
hk. NJegov 1zgled 1 stalozenost u nastupu odavali su snagu i sigurnost.
Svojom prisutnoscu prosto je ispunio dvoranu. Svi smo hili neopisivo
raspolozeni i ponosni: zhog Tita, zhog uspjeha iznesenih na Zasjedanju.
Na pocetku Zasjedanja dr Ivan Riha~r pozvao nas je da minutJom
cutanja odamo postu palim drugaricama i drugovima. Poslije pozdravne
rij.~Ci izahrapo je radno predsjedniStvo u koje sam i ja usia. Za sve
V~J]eme Za~Jedanja 11:alazila sam se za predsjednickim stolom. Zasjedan]e, referatl, pozdrav1, telegrami, diskusija, odluke i rezolucije ... To je
hw d~ugar~ki dogov?r v~1ecnika ~a buduci rad, velicanstven dogovor,
dosto]an n]egovog histonJskog IDJeSta. Sve je teklo taka da ne maze
hitibolje. Osjecali smo se potpuno spremni da jos odlucnije nastavimo
borhu za konacno oslobodenje.
Poslije Zasjedanja vijecnici su se poceli razilaziti. Trebalo se vratiti u .svoju jedinicu, stab, odhor, selo komitet i nastaviti aktivnost.
~ristupilo se odmah sprovodenju odluka. Snazan polet najprije se osjetw u Bihacu i njegovoj najhlizoj okolini.
Odrtavani su zborovi po selima, pocela su da se izdaju pismena
uputstva. Kulturne priredbe i predavanja oddavani su svako vece.
Svakodnevno stizu novi i novi dohrovoljci. Prolaze jedinice. Do duboko
~ noc radi se ~ VS i u CK. Ovaj grad, duboko u srcu Jugoslavije, bio
Je .cen~~r. p~rt1z~~ske drzave i osigurao sebi casno mjesto u nasoj
naJnOVIJOJ h1ston]1.
· ... Zadrtala sam se poslije Zasjedanja 5-6 dana u Bihacu. Bila sam
stal.~o u k?n!~k~l! sa clanovin;a CK .i VS. U to vrijeme dosla je i delega~Il~ ~nt1fasi~tlc~og fronta zena Like kod druga Tita. Ja sam joj se
P~!~lJucila u .BI?acu: Uskoro ~~ n.as priJ?ili. drugovi Tito i Marko. NajVlSI ruk_ovo~~O~l na~e reyoluclJe mteres1rah su se o prilikama u Lici,
o or~~mz~ClJI zen.a 1 o nJenom radu u narodnooslobodilackom pokretu.
Ohc:vlJestile sm? 1h o svemu. Ca~ sm? im ispricale kako su bile jednog
muskarca osud1le na smrt zato sto Je tukao svoju zenu. Presuda nije
izvrsena jer se cekalo na misljenje rukovodstva (Kate Pejinovic i Je'le
Bicanic). ~ilo. je vmnogo sale i smijeha na racun presude. Naravno,
presuda mJe 1zvrsena. Drug Tito se salio na :tnoj racun i zadirkivao
me kako sam to vaspitala zene koje umalo nisu ubile covjeka - za
,sitnicu'', za batinanje ,vlastite" zene.
v Nakon tih razgovora .vratila sam se u Liku istim putem kuda sam
dos~a .. Odm.ah s~o po sehma oslobodene teritorije poceli objasnjavati
zn~c~J ZasJeda~.Ja A.YNOJ-a vka? vrhovnog predstavnickog tijela, i tadasnJ~ _ratnu situaClJU. Odrzah smo zborove u selima Mekinjarima,
Krbav1c1, Trnovcu, Turjanskom, Visucu kod Udbine, Salamunicu, Buni-
cu, i u drugim. Interesiranje naroda bilo je veliko. Nebrojeno puta
smo morali da objasnjavamo sta je to AVNOJ, njegov znacaj, odluke i
dalekosezni smisao tog skupa.
Jednog dana 1942. godine drugarica Anka Berus obavij~stila me
je da ce se uskoro oddati Prva zemaljska konferencija AFZ-a 1 da s~m
predlozena za delegata. Ubrzo sam dobila poziv za tu konfer~?CIJU.
Delegati su birani na opCinskim, kotarskim i okruznim konferenCIJama.
Ne sjecam se koliko je zena-delegata izahrano iz Like, ali mislim .~a
nas je bilo oko dvadesetak. Cim su se licki delegati za Konferencqu
AFZ-a sakupili, krenuli smo istim putem kuda se islo i na ZasjedanJe
AVNOJ-a. Iz Bihaca smo se prebacili autobusom u Bosanski Petrovac,
gdje je Konferencija i oddana. Na njoj sam izabrana za prvu predsjednicu AFZ-a Jugoslavije.
Krajem decembra 1942. godine, kao predsjednica AFZ-a Jugoslavije, posla sam iz Petrovca u Bihac da pozdravim delegate Prvog kongresa USAOJ-a. Kongres je oddan u istoj zgradi gdje je odrzano i Prvo
zasjedanje AVNOJ-a. Na njemu je hila omladina iz svih krajeva nase
zemlje. Omladinci i omladinke probijali su se s teskom mukom, a neki
su cak prevalili i po nekoliko stotina kilometara da bi stigli na svoj
kongres. Bilo ih je iz neoslobodenih gradova i sa neoslobodene teritorije. Kongres je bio velicanstven. Govorio je i drug Tito. Njegov dolazak u salu docekala je bura omladinskog odusevljenja koje se nije
stisalo nekoliko minuta. Imponirao je stav i diskusija omladine, njena
odlucnost, ucesce i herojstvo u borbi, doprinos bratstvu i jedinstvu.
Omladina je svestrano proanalizirala svoju aktivnost i dogovorila se za
svoj buduci rad. Ja sam u svom pozdravnom govoru ukazala na doprinos omladine nasoj borbi, na njen rad u sirenju bratstva i jedinstva
i na njenu suradnju s organizacijama AFZ-a. Zaista, Prvi kongres nase
omladine bio je jos jedan krupan prilog narodnooslobodilackoj borbi.
On je bio snazan podsticaj za mobilizaciju jos veceg broja omladine/ i
impuls za herojstva mladih u nasoj revoluciji ciji je doprinos bio
ogroman.
514
515
�Drago Borovcanin
ZENE NOVOG SELA U NOB-i
ovo S~~o se nalazi sjeverno od Sokoca, od koga je udaljeno
s~ SVO]Im cen.trom oko tri kilometra. Ovaj naziv selo je dojakovi~f Kbil?. 194.8.Joddne kada su mjestani bivsih sela: Borovac Branaziv ~OV~J~I~tb a~ red oddlucidli vd~ njihova sela uzmu jedin'stven
imen,
k
~· s Im a ota asn]a sela ostanu sa svojim starim
. . . ?m ao zaseoCI. Ovu napomenu sam ucinio da bi citaocima bilo
JaSniJe o kome se selu radi, s obzirom na to da mu je im
..
~a tum~. ~ Nov?m. Selu st; zivjele porodice: Batinica, Bekric: ~~f~Jce!
J orkvc~;una, CI~I?Ila, Dehca, Dupljanina, Dakovica Ecimovic~ E~ica'
Tan bv 1 ~~· KTopn_v_rca, Obrenovica, Mazara, Paunovica', Pdulja, S~bosica'
am unca, om1ca, Vrabaca i Vrboraca.
'
N
.
slue .Treb~ nal?la~it! da su . sve porodice, sem nekoliko pojedinacnih
toko%ev~ ·~}!OJ~~mh porodica,. b~le p~rtizanske ili su simpatisale NOP
stalna
J . g . ~h-a. Odtuda. Je I aktivnost najveceg broja zena hila
v , pa Je I nJI ov opnnos NOB-i bio znaca 'an Nairne
d
~d~k.ara~a, koJ~. su u veCini, odmah 1941. godine, ~tupili u u~tfu~~ke
~eltkicdio ~cl~~tk~0 T ~~T~~~kfhkz~~~t~k:~a, i zene ovog sela su preuzele
usta Neke zene iz ~.'?vog Sela bile su angazovane u samim pripremama
nack~k~ellJ~e ~~an:~~·. ~oznakto je da. je ~ Borovcu bilo sjediste glasik
.
, CIJI Je se retar b10 M1rko Borovcanin I aktivnost
~ ?l'P~Ipv~ema ~stabn ka odvijala se najcesce u ovom selu.
ovo selo su
os .1, 1 c a~ov1 0 asnog komiteta KPJ za sarajevsku oblast Hasan
~rloc-~co S~ ~~oboda.n Pri.~cip-Seljo, te nekoliko clanova KPi, Pavle
zac:f:t~~· /visa Va!n~r-Cica,. Oskar ?anon i Branko Milutinovic, sa
. ..
m a ~e ukl]uce u pnpreme 1 organizaciju ustanka na Roma~IJI. Tu ·~~ se liSrtO~remeno okupljali i clanovi sa Glasilnca i Romanije i
og~von I se _o pnpremama za ustanak. U Borovcu odnosno u sumici
!<rnJevac kraJ Borovca, oddan je sastanak celiJ'e 'KPJ sa Gl ·
·
1z Rogatic
k
· H
.,
asmca 1
e n~ ~me Je asan Brk1c upoznao clanove KPJ sa odlukom
C~ KPJ o dizanJu .us tanka. Tada su usvojeni i zakljucci 0 m ·erama
koJe tre~a. preduzet1 za provodenje u djelo odluke CK KPJ 0 Jizan ·u
· ·
ustanka 1 Imenovano rukovodstvo ustanka na Roman1·1 Do
· J
3·
trajal'
·
.
1 k 0 l'k0 d
1 . ana l?.a Je .b1lvo. J?U.Zno obezbijediti hranu za govon su
nik
ne
sve ucese. Za komumste koJI su 1zash IZ Sarajeva bilo je potrebno obezbije-
1
u
516
517
diti i seoska odijela kako bi hili manje upadljivi, jer je trebalo sacuvati tajnost priprema. Ovo tim prije, jer se ispod sela nalazio javni put.
Poslove oko spremanja hrane i pribavljanja odijela preuzele su
na sebe zene: Vukosava - Seka, Stana, Milja i Milena Borovcanin. One
su pod neposrednim rukovodstvom Mirka Borovcanina, sekretara celije
KPJ, taj posao uspjesno obavile. Hranu su spremale nocu, kada su je
i donosile u Krnjijevac organizatorima ustanka. I ne samo da su
uspjele · obezbijediti potrebne kolicine hrane i odjece nego su sacuvale
i tajnost cjelokupne akcije. Iako je bio prisutan relativno veliki broj
ljudi, niko nepozeljan nije primijetio njihovo dolazenje i odlazenje.
Kada je ustanak poceo veCina muskaraca iz Novog Sela, a narocito iz zaseoka Borovac, Krnjije i Mandra stupio je u Romanijski partizanski odred. Kod kuce su ostale pretezno zene, djeca i starci. A poslova
je bilo mnogo. U punom jeku je hila kosevina, a i zito je pristizalo za
zetvu. Svi ovi poslovi su pali, uglavnom, na zene i djecu. Pa i pored
toga, nije se smjelo dozvoliti da ljetina propadne. Zato su preduzete
mjere da se boljom organizadjom rada svi poslovi obave na vrijeme.
Po tadasnjim selima su formirane radne grupe u koje su ukljucene sve
zene, djeca pa i stariji muskarci koji su hili kod kuca. Tako udruzeriim
snagama medu kojima su bile najbrojnije zene, uspjesno su obavljeni
svi poslovi. Ljetina je hila sakupljena na vrijeme, sto je bilo od velikog
znacaja. Time je hila obezbijedena ishrana stanovniStva i stvorene
rezerve hrane za partizansku vojsku.
Aktivnost zena nije se iscrpljivala samo poslovima u polju i kod
kuca. Kako ustanici nisu :imali svojih magacina hrane, odjece i obuce,
to su oni sve te potrebe morali obezbijediti kod naroda ili oteti od
okupatora. Rukovodstvo ustanka preduzelo je niz mjera da se ovi
artikli obezbijede u zadovoljavajuCim koliCinama. Po selima sirom
Romanije i Glasinca, organizovano je sakupljanje hrane, odjece i obuce.
I .Zene Novog Sela su se aktivno ukljucile u tu akciju. One su, uglavnom,
uvece, poslije zavrsetka poslova u polju, organizovale sijela na kojima
su plele dzempere, carape, rukavice, salove :i drugu opremu potrebnu
borcima na frontu. Medu njima su bile najaktivnije: Stana, Vukosava~
-Seka, Milja, Milena, Persa, Andelka i Rajka Borovcanin, <Drinka Biljic,
Milana, Milja, Slavka, Koviljka, Milena i Anda-Beba Ecimovic, Dara
Jankovic, Milja Tomic, Darinka i Gospava Obrenovic i mnoge druge.
Posebno treba istaCi akciju zena na sakupljanju platna od koga su se
pravili zavoji za ranjenike. Nisu hili rijetki slucajevi da su djevojke
davale platno koje su bile sakupile u ,miraz" za udaju. Tesko je sada
brojkama iskazati sve ono sto su zene Novog Sela uradile i dale u
prilozima za partizane. Ali se bez pretjerivanja moze reCi da su samo
tokom 1941. :i prvom polovinom 1942. godine oplele vise od 100 vunenih
dZempera 300 palfi ccurapa, 200 pari rUJkavica, 200 salova, O:tJkale iM sakupile preko 100 metara platna, vece kolicine kosulja, vesa i druge
opreme. U ove kolicine nisu uracunati oni predmeti koji su davani
borcima iz samog sela.
Nije moguce pisati o aktivnosti zena · Novog Sela, a ne pomenuti
nekoliko majki nasih boraca, medu kojima su: Ljubica Jankovic, cija
su tri sina i muz poginuli kao borci NOV. Njen srednji sin, Jovo, proglasen je za narodnog heroja. IIi, ne pomenuti Bojanu ECimovic, majku
narodnog heroja Marka ECimovica, koji je poginuo u petoj ofanzivi na
Sutjesci. Isti slucaj je i sa Zlatanom ECimovic, cija su dva sina poginula
�kao bord NOVJ. Sve su one, iako vee u poodmaklim godinama, bile
vrlo aktivne saradnice NOP-a. Ni po cemu nisu zaostajale za ostalim
zenama. Cesto su hrabrile one mlade zene i djevojke kako bi bile jos
aktivnije.
Pored aktivnosti zena Novog Sela na sakupljanju ljetine i pripremanju i sakupljanju odjevnih predmeta u njihovom selu, one su bile
i politicki aktivne. Krajem 1941. godine i pocetkom 1942. na Romaniji
su pocele da se formiraju i organizacije zena po selima. u sklopu te
akcije izabrani su odbori zena i u Novom Selu. Nairne, odbori su formirani po bivsim selima. Predsjednica odbora zena u Borovcu hila je
Vukosava-Seka Borovcanin, u Krnjijama Dara Jankovic, a u Mandri
Milana Ecimovic. Omladinke su bile ukljucene u aktive NOSOBiH-a,
koji su krajem 1941. godine takode formirani sirom Glasinca. Aktivan
rad u organizacijama zena i omladinskim organizacijama kao i aktivnost
na drugim zadacima bio je dovoljan razlog da se ubrzo poslije ustanka
1941. godine jedan broj zena primi u KPJ. Clanovi KPJ postale su
Stana, Vukosava-Seka i Milja Borovcanin, Milja i Milana Ecimovic,
Milja Tomic i Dara Jankovic. Njihova aktivnost nije hila samo u svome
selu. One su odlazile i u druga sela i organizovale zene na prikupljanju
hrane, odjece i obuce za partizane, kao i na osnivanju odbora zena.
Kasnije, tokom NOR-a, u KPJ su primljene i Dara Obrenovic, Slavka
i Koviljka Ecimovic, Milena Subosic, Anda-Beba ECimovic, Vela Ecimovic, Joka Subosic i druge. Jedan broj mladih zena, medu kojima su:
Persa i Andelka Borovcanin, Radenka Subosic i Jovanka Tomic primljene su u SKOJ. Kad se tome doda i aktivnost omladinki u omladinskoj organizaciji, a ona je hila znacajna, onda se moze dobiti potpunija
slika aktivnosti zena u cjelini.
Pomenucu jednu vecu akciju u kojoj je masovno ucestvovala omladina krajem 1941. i pocetkom 1942. godine. Tada je rukovodstvo ustanka na Romaniji dobilo direktivu da u Luburica Polju osposobi pomocni
aerodrom bivse jugoslovenske vojske kako hi se mogli primiti ruski
avioni koji hi donijeli pomoc partizanskim jedinicama. Osposoblja.
vanje aerodroma sastojalo se, prije svega, u rasciscavanju snijega, koji
je na Romaniji te zime bio dubok. preko jednog metra. OoisHti ·polje
na kome se mogu spustiti avioni zahtijevalo je velike napore. Da hi se
zadatak izvrsio hila je mobilisana veca grupa ljudi sa zapregama da
odV'ozi :snijeg sa aerodroma. Omladinska organizacija je formdrala lt'adne
cete koje su radile na skupljanju i utovaranju snijega na saonice. Na
ovoj akciji u omladinskoj ceti iz Novog Sela bile su omladinke: Dara
Obrenovic, Persa, Andelka, Rajka i Milka Borovcanin, Milena, Radojka,
Vela i Beba Ecimovic, Jovanka Tomic, Joka i Rajka Jankovic i druge.
Omladina je hila aktivno ukljucena i u politicki i kulturno-zabavni
rad. Sjeeam se da smo dobivali dosta literature, biltena, novina, dnevnih vijesti i sl., koje smo Citali po kruzocima. Poslije procitanog teksta
vodila se diskusija i objasnjavano ono sto nije bilo jasno. Bilo je dosta
i politickih zadataka. Omladina Novog Sela, medu kojom i zenska, hila
je aktivno ukljucena u njihovu realizaciju. Pisane su parole, pripremani
transparenti i vrsena agitacija da sto viSe omladine dode na zborove.
Nije zaostajao ni kulturno-zabavni rad. Omladinci i omladinke su ucili
revolucionarne pjesme koje hi pjevale u kolu poslije zbora, na sijelima
i drugim pogodnim prilikama. Omladinska organizacija je organizovano
radila. Skoro svaku vece se okupljaja i dogovarala o akcijama koje
hi trebalo preduzeti. I skoro redovno se upoznaval': ~a poRliticko:::?
··
·
v
situacijom u SVIJetu 1 u nasOJ· zem1" p osebno sa uspJesima . . omamJJl,
b
. N'.
sko
artizanskog odreda. Zenska omladina je hila n~st'? roJmJa... IJe
bil; :oteskoca da se pokrene na bilo koju akciju kop Je u to vnJeme
preduzimana.
1
l't'Vk'm orga
Pored aktivnosti zena i omladinki Novog Se a u. PC? 1. 1c 1
· ..
· dan broj njih je stupio i u partizanske Jedm1ce. Tak~ su
mz~~~:~~jdine stupile u partizanske jedinice ili su uklj~cene .1! .aktikan
;~~ aniz~van rad za NOP, Milja Tomic, Milja i Milana E6mov~c 1 Vu c;,sav:-Seka Borovcanin. One su nosioci ,Partiza~sk~ spomemce. ~941 ·
1
0
Kasnije su u partizansk~ jed~nicEe"stup~l~:,. ~l:n~ ~y~ka ~~b~~i~ .cA~d~
viljka Anda-Beba Vela 1 JanJa c1mov1c 1 I
.
.. k
ECim~vic i Joka Subosic su poginule kao istakr;.~ti borCI RoJ?amJs og
artizanskog odreda, odnosno Dvadesete romamjske. NOU hngad~. v .
·J d b · zena je bio aktivno ukljucen u part1zansku. oba~Je.star
P
~ an r<;J n 'ima su se svojim pozrtvovanim zalaganJem 1St1ca e
nu sluzh~: Met.;lf J.
vv . . Stana Borovcanin, Rade11ka SuboB
Milana Ec1IDOV1C, M1·1ena oro cvanm,.
d'
s kocu
. .
.
s 1
sic, Zora Vrbovac. Zoru su ustase ub1le 19~3. go 1~e vu o.
I upravo zato sto je veliki broj ID!fskaraca .'1 v~ena 1Z NovogNJPa
1
~rJi~~~sk:ry:d~~~ej~d~\heoj~i sl~g:k~ ~nfo~~~u~~~. dr~~~. ~fa~~d::
~42.d~~~i~iaf:k~~i~~je dk~J~c~: :Sl:~~ a~~~l~, ~~':lje~
ja_nJarla m( jesecc:
u
se a z:'ls~oc1 . a~
..
ostali kod kuca poubijani su. Sh~no
Je, a starc1,. zene 1 _dJeCfa k?J 1 su
r ' 1942 godine. Tada je spaljen
je bilo i tokom trece o anz1ve, u pro Jece
.
.
o inulo
0
drugi clio sela (zaseoci Borovac idKrkji_ji%a~~ -b;\~ ~r~:~~us{:tfa, gMitra
1
·, Mara Joka Milena i
mnogo stanovmka ovog sea, me ~ OJ p
· R
B
v · Stoja Kosa 1 Rosa aumc,
,
'
1 osa "orov.c,anm,.
'. St k 1 Radojka Su!bosic, Anda Vrbovac,
.
d
Mara Ec1IDOV1C, Sto]a, VaJa,
a a. ,
r n'a kuca i ubijanja
Milana i Persa ~dulj i. An~a Sub~c. P~r~st~te J~li pljackale imovinu
vi' u kucama Sela su ostala
civilnog stanovmstva, nJema~ka V?Jska
i stoku, zito, ku~knu ?Prbe:nlu 1tsve. ~t~ s~:tiJa1 zgarista. Sarno onaj clio
koro pusta Sh a Je l a s raV1Cn .
I' . v• .
.
~ena djece l staraca koji SU se sklonili U SUIDU osta 1 SU Z1V1.
. d
'Polovinom 19~2. go~ine.narod ~e vr~cv~~j u ~~o~i~~~~~ iig;';jeer%
zete mjere da se 1zgrad1 pnvremem smJ.es ·
cie od drveta da
kuca podign~t je k:ov ili ~u i~gradenfnfn:l:~:a z~~~t su zene imale
se narod kohko-tohko SIDJeStl. vl U 1 natazili vecinom u partizanskiril
~
iz radnji kuca i
glavnu ulogu. Kako su se mus · arc
jedinicama, to su ~ene ~ile osnovna ra~~~;n~gan:Jasifl da je narod
obav~janjt;. .P?ljop.::IVred~1~ radova:e~~~tv~. UJ zelji da se za sve poro~
u to] akc1.1~ 1spolJ~o. veh~1 vst~~en Jphodna koliCina hrane organizovana
dice obezh1Je~1 nuzm J:UJesta.k 1 _neo. . bile u stanju da to same obez~~j~d;,~o~~~~ j~o~~i~j:ia~ p6\Tti~k: aktivnost, koja se ispoljavala u
pw
518
519_
niznim pravcima.
.. . . d
ostati miran. Dok
Medutim narod Novog Sela m]e m ta a moglao . m· 1942 godine
'
T1 N'.
· 1 tase drugom po ovmo .
·
·
1Jd;nc1 . u~
su ga ranije progor;.1
' Sela bio je izlozen cetnickom
0
i kasnije yeci. l;>roJ pord 1 ~a 1{ 1 k 0 cl~!etne akcije da hi narod unistili.
1ma d.
teroru. I cetniC1 su pre uz
d VI J' edna cetnicka ceta u selo
. v•
vk r
T k J'e 30 oktobra 1942. go me OS a
a O
' .
d
·r vka i maltretira njihove. z1te1'
Je,a IDUS a B.orovac s namJerom a op Jac
.
.
.
�ce da pohvataju i poubijaju. Cetnicima je dat jak otpor, pa su se
morali povuci. Medutim, poslije nekoliko dana Savo Derikonja, komandant I sarajevske cetnicke brigade, je izvrsio mobilizaciju svih svojih
cetnika i nocu napao na selo. Kako tada nije bilo snaga koje bi pruzile
otpor, cetnici su u Borovcu i Krnjijama opljackali sve sto su nasli.
Otjerali su stoku, pokupili zito, ono preostale kucne opreme i sve drugo
sto je narodu moglo da posluzi za ishranu i odijevanje u nastupajucim
zimskim danima. Starci, zene i djeca ostali su bez igdje icega. I ne samo
to. Cetnici su maltretirali zene, tukli ih i prisiljavali da kazu gdje su
im muzevi i gdje se nalaze partizani koji su par dana ranije dali cetnidma otpo~. Dobra s~ sjecam toga prizora. Bila je tamna jesenja noc.
Nas nekohko omladmaca nalazili smo se u sumi Krnjijevac i mogli
SJ?O cuti svaku rijec koja se izgovorila u selu. Zene su placuCi, dr2eci
dJecu u naramku, odbijale da kazu bilo sta sto su cetnici pitali. Djeca
su u horu plakala. I stoka se bila uznemirila pa su goveda mukala a
ovce blejale. Medutim, razgoropadeni cetnici su psovali, galamili i tukli.
Ujutru, kad su otisli, saznali smo da su najviSe tukli Stanu, Milenu i
Duku ·Borovcanin, te Gospavu Obrenovic i Andu Tomic.
.
C:etnici su i kasnije cesto dolazili u Borovac i Krnjije da pljackaju
1 zlostavljaju narod. Jednom prilikom su, isto tako, po noCi izveli iz sela
Andu Tomic i Gospavu Obrenovic i tukli ih, a vjerovatno bi ih i
likvidirali da ih u tome nije sprijeCila nasa omladinska grupa. Slicna
je situacija hila i sa Dukom i Janjom Borovcanin kada ih je grupa
cetnika zatvorila zajedno sa djecom, u jednu malu prostoriju koju su
onda zapalili. Istina, prostorija nije izgorjela, ali su cetnici, kroz vatru
i dim trazili od njih odredena priznanja iii iskaze, odnosno htjeli su
da saznaju gdje im se nalaze muzevi ili sinovi. Od toga maltretiranja
Duka Borovcanin i njen sin Rade, koji je imao desetak-dvanaest godina,
dusevno su oboljeli i ubrzo obadvoje umrli.
Drugom prilikom 1943. godine, na Romaniju su dosle jace partizanske snage. Kada su Nijemci i ustase ocijenili da se moraju povuCi
sa tog podrucja preduzeli su veliku akciju ubijanja naroda u Sokocu
i okolnim selima. Medu velikim brojem ubijenih nasle su se i zene iz
Novog Sela: Radojka, Andelka i Danica Biljic, Malina, Persa i Milka
Prsulj, Zora Vrbovac, Milka, Mitra, Sanica i Darinka Delic Ruza
Mazar, Jovanka i Dasa Dupljanin, Draga Cicmil, Ljubica i Stana 'Borovcanin i Mara Poprivica .
..No, bez obzira na sve teskoce, aktivnost zena nije prestajala.
PoshJe .?slobodenja Sokoca, 31. oktobra 1943. godine, i cijelog podrucja
RomamJe, ta aktivnost je dobila na intenzitetu. Na cijelom podrucju
Romanije, pa i u zaseocima Novog Sela, formirane su organizacije
AFZ-a. U rad su se ukljucile i one koje su do tada bile manje aktivne.
Ponovo je organizovano prikupljanje odjevnih predmeta: dzempera,
carapa i dr. Istina, sada je to kolicinski bilo manje nego 1941. godine,
jer nije bilo vune. Ali je ·i tada pomoc bila znatna.
.
I omladinska organizacija, u koju je bila ukljucena zenska omlad.ma, takode je intenzivirala svoj rad. Jedan broj omladinki je primljen i .u organizaciju SKOJ-a, dok je jedan broj djevojaka tada stupio
u partizanske redove.
Medutim, ni ovog puta podrucje Romanije nije moglo dugo da se
zaddi pod kontrolom partizanskih snaga. Drugom polovinom novembra
1943. godine pocela je tzv. Sesta neprijateljska ofanziva koja se srucila
na podrucje istocne Bosne pa i Romani)e. Njem~~ke i ustaske )edi~ice
su popalile sva sela na Glasmcu kroz koJa su prosh. Ponovo su IzgorJele
sve kuce i gospodarski objekti u Novom Selu. ~~ ta~a pa ..do ?s!?~o
denja nas~ zemlje 1945 .. godine u No~om. Selu. v1s.e ml~o mJe m Z'IVlO:
Narod je 1zbjegao u susJedna sela koJa msu b~!a Izg~r]ela. Jeda~ bro~
stanovnika je otiSao u Birac, drugi u SembenJU, a Jedan manJI broJ
presao je u Srbiju.
Ali aktivnost zena Novog Sela nije ni tada prestala. Mnoge su
nastavil~ da djeluju samo u novim sredi~ama. J?~sta je ~jih oddava~o
vezu sa partijskim radnicima na terenu I obavJestavale 1h o kretanJU
neprijatelja i sl.
Nije moguce pisati o radu zena Novog Sela a ne istaci ~a je P.eriod
od 1943. do 1945. godine za njih bio i najtezi. Mnoge <;>d nph su 1male
mnogo sitne djece, a nisu imale krova nad glav?.m, msu n;nale hra~e,
odjece, obuce i svega drugo& sto je pot~ebno..za..zivo!· Da hi pr~hramle
djecu majke su cesto odlaz1le u Zvormk, B1JelJmU I dr:uga. mJe~ta da
traze i donose zito. Najcesce su iSle pjesice, bez ~onJa,. 1 nos1le od
20-30 kg zita na ledima. U tim prilirkama su ostavlJale djeou samu u
tudim kucama, iako nisu bile sigurne da ce se vratiti sa tako dugackog
puta, jer su prolazile preko podrucja na kojima su svakodnevno vodene
borbe. Ali su iSle, jer su morale.
Ovo sjecanje sam napisao }ato v~a. ot;gn~ffi: od zabo~ava makar
ono najbitnije sto su te hrabre zene cm~~e I u~m~le. z!'l- pobJ.edu NO B-e
i socijalisticke revolucije kao i zato da nJihovoJ d]ec1 1 unuc1ma, makar
i ovako kmtiko, uJka;rem na hralbro ddanje nj1hovih majtki i ba,ka u
teskim danima u borbi za slobodu nase zemlje.
520
521
�R ahela Perisic-Albahari
SJECANJE NA PRVU KONFERENCIJU AFZ JUGOSLAVIJE
B
ila sam u grupi zena-djevojaka koje su dobile zadatak da
ure~e ~al~ i obezbije~e smjestaj delegata ,Prve konferencije
Ant1fasistlckog fronta zena Jugoslavije.
. Uo.ci konferencije u Bosanskom Petrovcu je bilo vrlo zivo, svecano.
Stlzah su delegati sa svih strana. Petrovac je primio zene - borce
obu~~ne. u raznovrs:?-e uni~orme. ~ene se!ja_nke cije su zuljevite ruke
zarr:IJe~Ile ruke SV?Jih. muzeva koJI su otlsh na front; zene iza bodljikavih z1ca - okup1ramh gradova i sela. One ce prvi put na ovako velikom ~kupu, na slobodnom tlu svoje zemlje izreci one misli, one ideale
za koJe su mnoge zene prije rata bile mucene i zlostavljene u zatvorima
Jugoslavije.
Mala bosanska varos sestog decembra se orila od pjesme mladih
Krajiskinja:
,,Ja ne zalim poginuti mlada,
Napreduje udarna brigada."
Ori~e su. se pjesme Kozarcanki o svom legendarnom borcu Mladenu
StoJanovicu, Crnogorki o Savi Kovacevicu, Hrvatica o Marku Oreskovicu, i druge. Slivaju se pjesme zena u jednu bratsku pjesmu, pjesmu
borbe jugoslovenske zene za bolji zivot.
· U Petr~vac je stiglo ~66 .delegavta. Konferencija je pocela 6. dec~mbra poshje podne. Sala Je blla svecano ukrasena od partizana umjetmka - Dorda Andrejevica-Kuna, Piva Karamatijevica i ostalih.
Za koji cas svecanost ce se otvoriti. To je prvi skup antifasistkinja
Jl.!-goslavije. ~a nestq~ljenjem sve smo ocekivale najmilijeg gosta druga
T1t~. Mnoge zene pm put ce se sastati sa Titom. Prvi put ga vidjeti i
cuti.
Nije proslo mnogo vremena kad se sala zaori od odusevljenih poklica: "Tito, Tito"! Sa drugom Titom hili su Ivo Lola Ribar Sima Milosevic i drugi. Mnoge zene su nestrpljivo trazile pogledom' druga Tita
zapitkujuci: ,Gdje je? Koji je?" Drug Tito je toplo otpozdravio sve
delegate i sjeo medu zene - invalide. To je zaista nezaboravna slika.
Tu su nase drugarice borci, koje su u temelje nase nove socijalisticke
Jugoslavije uzidale svoje dijelove tijela. Kad v.idimo cojeka bez noge,
522
523
ruke - osjecamo veliko postovanje, ali vidjeti zenu - invalida to je
viSe nego postovanje.
Konferenciju je otvorila Cana Babovic i pozvala nas da minutom
cutanja odamo postu palim drugaricama u borhi. Zatim je dala rijec
drugu Titu. I danas se sjecam rijeci druga Tita: ,Drugarice, jasno je
da na zenu u ovoj borbi pada ogroman dio tereta, kako u pozadini tako
cesto i na frontu. Vasi sinovi, ocevi i braca su, razumije se, vojnici
na bojistu, a vi ste u pozadini isto tako vazan front. Sve ono sto danas
cini nasu vojsku jeste 90% zasluga i nasih junackih zena Jugoslavije.
Borba, koju mi vodimo, iziskuje ogromne zrtve, a te zrtve padaju svom
tezinom na nase zene, na nase majke i kceri koje gube svoje najmilije
u toj borbi ... Ja mogu kazati da su zene u ovoj borbi po svom heroizmu i po svojoj izddljivosti bile i jesu na prvom mjestu i u prvim
redovima, i nasim narodima cini cast sto imaju takve kceri".
"Ponosim se sto sam na celu Armije u kojoj ima veliki broj zena".
To su rijeci priznanja svim zenama nase domovine. Borcima i
bolnicarkama, politickim radnicima, odbornicima, svim zenama koje su
na'bilo koji nacin doprinosile borbi za slobodu i bolji zivot.
U ime AVNOJ-a konferenciju je pozdravio Sima Milosevic a u ime
omladine i SKOJ-a Mihailo Svabic.
SlusajuCi dirljive rijeci svih govornika dize se seljanka iz Vrtoca,
pokraj Drvara, Mika Pecanac. Sjedila sam pokraj Mike i, pri pomisli
da ce nasa Mika poremetiti tok konferencije, povukla sam je za ruku
objasnjavajuci da je ovo svecani dio, a da ce sutra biti diskusija.
,Ne, sad hocu da kazem sto mislim", odgovori Mika i ode.
Dojucerasnja mirna seljanka, nepismena, skucena i povucena, kao
da je dobila krila. Odlucnim i slobodnim korakom prisla je govornici.
Njene rijeci, recene iz duse naroda, naiSle su na puno odobravanje
delegata. Govorila je kako su, zahvaljujuci Komunistickoj partiji i drugu Titu, danas zeni sela otvorene oci. Koliko vjere u KPJ ima '! Mikinim rijecima: ,Ako ti za tanku dlaku slaze, onda znaj nije komumsta ...
Koliko sam vidjela istine i pravde sve je u komunista".
Sutradan, 7. decembra otpoceo je radni dio Konferencije. Referati
Mitre Mitrovic i Cane Babovic, a poslije i diskusija, govorili su o znacaju konferencije i daljim zadacima organizacije Antifasistickog fronta zena.
Nezaboravni su likovi zena i djevojaka koje su govorile na Konferenciji.
Rijeci delegata, Kate Pejnovic iz Like, Soje Copic iz Podgrmeca,
bile su rijeci svih majki boraca cija su djeca- sinovi i kceri dali svoje
zivote za slobodu. ,Imala sam tri sina", kaze drugarica Kata, ,tri zlatne
jabuke i sve su ih zajedno sa muzem, zaklale ustase. Ja nisam plakala,
ocajavala, moj jedini put je put borbe". Partizanka m~.jka tj~sila _je
druge majke rijecima: ,Moj Rajko nije mrtav, on se JUnac~I ~ono,
junacki poginuo, on zivi. Junaci ne umiru". A kad joj je pala 1 kC! ona
je, zamjenjujuci svoju djeou, 111aJStav;i:la borbu.
Culi smo i Dragiou Karan u tme 8 000 zena Korduna, c;Iam.ova organizacije AFZ-a. Katu Opacic iz B~nije. i druge. 0~. Side ¥ar)ano-yic. saznale smo o herojstvu: Kozarcank1 koJe su sa svoJim muzev1ma 1 smovima za vrijeme kozarske ofanzive jurisale na neprijateljske obruce da
probiju put svojoj djeci i ranjen~~ partizanima. Sa_~na~e sm? o. o~l~
dinki Neni Hokan koja je na Dubtckom mostu, na nJeCI ustase, koJI Je
�posl~je ofanziv~ sprovodio golo~uki narod: ,Sedam godina smrdice Ko~ara ~. odgovonla: ,Sedam stotma godina spominjace se slava Koza "
1 skoCila u Unu.
re
Omla~.inke iz Sibeni~~~ d~legati iz Dalmacije, govorile su nam kako
su se prob1~ale kro~ nepnJatelJske redove da bi do~He na Konferencij~
Crnvogorka Iz,A.ndnjevi~e rijecima: ,Ponosna sam sto sam stu ila n~
m~sku. stopu . 1zrekla Je davnu zelju zene da b1Jde ravnopravfn Clan
zaJeim~e. ~ehl~o od_us~vljenje i odobravanje delegata izazvala je MusHfan a .1z "t h~ca ~OJa Jev na konfe;enciji prvi put skinula zar - otkrila
Ice - I re a. ,M1 smo zene Mushmanke od nazad mnogo go dina pa sve
~ 0. ~ana~ bi!e d_upli robovi. Muslimanke su morale citavog svog zivota
. nti s voJ~ hce, Ia~o nisu bile gresne. Evo danas i mi imamo pravo kao
1 osta a l]udska b1ca".
~ajtoplije su pozdravljene zene borci proleterskih brigada kada je
gov<?~I a Nad~ Mar~ovic, bor~c I pro~et~rske brigade. Govorile su zene
SrbiJe, g~won.I~ su z.en~ ?kup1;anog ah mkad nepokorenog Beograda. To
su ~ov<;mle hilJ:;tde 1 hilJ:;t.d~ zena koje su i pored mucenja po koncentracwmm l~gonma: ~anpc1 ~ Beogradu, na Crvenom Krstu u NiSu, i
:pore~ st.rehs.ta na Japnc1ma 1 Bubnju, gdje je uniSteno stotine zivota
zena I dJeVOJaka, vod1le i dalje natcovjecansku borbu.*
Bora Batoz-Mijic
PRVI SUSRET SA DRUGOM TITOM
1
1
P
524
525
oslije kozarske ofanzive u junu i julu mjesecu 1942. godine,
Peta kozarska brigada je drzala polozaje u Podgrmecu, izmedu Sanskog Mosta, Ljubije, Bos. Novog i Bos. Krupe. Dok
smo hili na tim polozajima doslo je pismo u kome se kaze da i zene
ove brigade uzmu ucesca na Prvoj zemaljskoj konferenciji AFZ-a u Bos.
Petrovcu. U tim danima bilo je mnogo drugarica u kozarskim brigadama. Da se prisjetim samo nekih: Mica Vrhovac, Nela Bojanic, Borka
Kusonic, Mileva Dobrijevic, Dara Radulovic, sestre Marija i Mira Kaus,
Mileva iz Omarske, (prezimena se ne sjecam), Soja Mrksic, Mileva Kusonic, Jelena Licanka, iz Kozarca (prezimena se ne sjecam), Ljubica
Koncar, Ajka Malicevic, Vuka Miodrag, Gospava Tesenic, Bosa 'Balaban,
sestre Jovanka i nraginja Bajic, Vuka Jelaca, Sida Marjanovic, Mara
Borkovic, Zma Bijel'ic, sestre Arn:ka i Boja Reljaikovic, Anda Siljegovic,
Nevenka Zgonjanin, Anda Knezevic, Desa Topic, sestre Mira i Smilja
Sinik, Bogdanka i Branka Bjelovuk, Ljubica, Zora i Milka Sinik, Lepa
i Dara Radic, Mileva (nosila je stalno licku kapu i pjevala u logoru u
Brezi, prezimena se ne sjecam) Mara Golub, Radosava Tica, Smilja Radonic, Stojna Bjelovuk, Brana Zoric, Ljubica Kotur, Mica Krneta, Jovanka Radic, Vuka Sekulic, Milica Meded, Zora Banjac, ~Anka Meded,
Savka Meded, Grozda Meded, Durdija Meded, ... i mnoge druge.
Stab Pete brigade je odabrao Sidu Marjanovic, Zoru Bijelic i mene
i uputio kao delegate na konferenciju. Krenule smo sa polozaja pod
ratnom spremom. Put je bio dalek i tezak. Zima, snijeg, pa su putevi
hili tako reCi, neprohodni. A razdaljinu od rijeke Sane pa do Bos. Petrovca je trebalo pjesice preci. ISlo se od veze do veze. U pojedinim
selima pratili su nas odbornici NOO-a. Krenuti iz vojne jedinice na
ovakav jedan put nije bilo nimalo lako. Osjecala se izvjesna nesigurnost,
jer se vee bilo priviklo na vojnicki zivot, sigurnost i pokretljivost.
U Lusci Palanci smo saznale nesto viSe o konferenciji jer su pripreme u oslobodenim selima bile velike. Poslije napornog pjesacenja i
izlaska iz planine primicale smo se selu Smoljina ispod Grmeca. Sjecam
se da smo sjedile kraj ognjista, u kuCi odbornika sela koji je citavu
noc lozio vatru da ne bismo ozeble. Dao nam je za veceru po nekoliko
skuhanih 1rompira. UjuJtrm .smo krenule dalje. I kada smo i.zaSle iz
planine na drum ukazao nam se divan vidik prema Bos. Petrovcu i okolini. Ubrzo se spustio prvi sumrak pa su se vidjela i svjetla.
�Kada srr;? dosle u ~etrova.c o~jetile ~mo da sve vrije od priprema
za KonferenciJU. Delegati su st1zah sa sv1h strana. Mi smo bile u centr~ paznje, t~r .svi hoce da vide ka.ko i~gledaju Kozarcanke, partizanke
koJe ..su prez~vlJele. kozarsku.. ?fanziVu 1 dolaze kao delegati na KonferenCIJU .. To Je prv1 ma~ovmJI susret sa borcima i aktivistkinjama iz
slobodmh sela Podgrmeca, Petrovca, Drvara i Bihaca, a ima ih i sa svih
drugih strana .. Dalek? smo od Kozare, ali susrecymo i ratne poznanike.
p P~~rovcu sv1 n~stoJe da nam boravak u njihovom gradu bude sto priJatryJI. D~k smo cekale na raspored za smjestaj na spavanje priSla nam
Je ~e?~a zena bora.c, kratko podsiSane kose, sa titovkom na glavi, na
koJ?] Je proletersk~ ~rr;blem. Koliko se. s~ecam to je bila Danica Mucunov1c. Desna ru~a JOJ Je zamotana, nos1 Je pomocu zavoja objesenog o
vr~t. Zdr:'lvo~ h~evom rukom uzima jednu pusku, njezno je miluje kao
nesto naJdraze, 1 sa tragom ·tJuge u glasu 1S1koro 'prosapta: ,,Da 1i oe te
moj~. desnica. ika~ vise pon~jeti?" Pri_lazi druga drugarica, takoaer u
zaVOJ1m.~, ra~Jena Je u glavu 1 ruku. Stisak ruke i srdacan pozdrav.
ShJeVaJu se kolone zena sa zastavama i transparentima da uvelicaju ovaj dan. Susret sa Nikicom Pavlic, poznanikom iz teskih dana sa
Kozar~. Stis.ak ruke govori nekada mnogo viSe od rna kakvih rijeci.
,~vo J~ troJka s.a Kozare koja je prezivjela ofanzivu", govori Nikica
pn~utmm drugancama i drugovima iz CK Jugoslavije i Vrhovnog staba
kOJI su se tu nasli. Kakvih ce jos biti iznenaaenja.
Delegati su smjesteni po kucama. Ja sam bila u kuci Riste Kecma~a. Primljena sam vrlo toplo. To me podsjetilo na rodni kraj, na
maJku, na sestre, na bracu. Dugo ih vee nisam vidjela a ni cula nisam
niSta o njima.
'
Sjutradan je Konferencija pocela.
Sala doma je lijepo ureaena. Delegati sjedaju na svoja mjesta.
Kakvo je sarenilo u toj sali. Vide se Ciste bijele marame, vojne uniforme, s~romno obucene zene iz gradova. Prvi put su na okupu zene
Jug?s!ayiJe da govore i zahtijevaju da se viSe nikada ne povrati staro,
da JOS Jednom yotvrde spremnost i na najvece zrtve koje trazi sloboda,
sprer~mc;>st .d~ Idu P.utem kojim ih je povela Partija. Dvije zene iz proleterskih Jedimca stoJe kao pocasna straza. Kako su lijepe i vitke bile sa
svojom mladoscu, cvrsto stisnutim puskama i odlucnoscu a ipak blagim smijeskom i zarom koji izbija iz lijepih djevojackih ~ciju.
.
Za momenat tisina, a onda se probi lavina iz srca i misli, i slije
se u jt;,dno zajednicko odusevljenje i klicanje: ,TITO! TITOI Zivio drug
TITO! Dosao je na Konferenciju i drug Tito. Za mnoge od nas koje
S?JO ga prvi pu~ sr~Je t? je bio n~jveci .dozivljaj. Skromno crno odijelo,
ti.tov~a na glav1, pis~OfJ sa crvemm gaJtanom preko ramena i sva velic~~~.I hrabros~ 0 kOJOJ smo.~o tada samo mastali. Ta slika i izgovorene
!IJeci: •:ronosim se sto stoJim na celu armije u kojoj ima veliki broj
zena . . . , ost.ale ~u nezaborav~e u srcima ~vih prezivjelih drugarica sa
tog prvog zaJedmckog skupa zena Jugoslav1je u Bas. Petrovcu.
Zorka SuCic
0 OKRUZNIM KONFERENCIJAMA AFZ
U LIVNU I GLAMOCU
K
526
527
ada je 7. avgusta 1942. godine osloboaeno Livn? od strane
partizanskih jedinica, nalazila sam se u ovom. IDJestu. Neposredno poslije izbo~a grad~kog ~a~o.~n~oslobodilackog odbora
odrzana je i osnivacka skupstma za 1zbor miCIJativ~og grad~kovg odbora
AFZ. To je bilo u drugoj polovici avgusta 1942. godm.e. Osmva~ka skupstina ovoga odbora odrzana je u zgradi gdje se nala~Ila sala kma ,CINCAR", ranije ,Sundecic" - srpskog kulturno-prosvJ.etnog ?rustv~. Ova
skupstina, kojoj je prisustvovalo viSe od 10.0 zena, ~m~la. Je mamfe~ta
cioni karakter. Na konferenciji izmeau ostahh govono Je 1 Ante Bezma,
predstavnik narodnooslobodilacke -yl.as~i, a govorili su. i neki ~f~ciri iz
proleterskih brigada. Oni su govonh, 1zmeau ostalog,. ·1 o uloz1. zen~ u
NOB. Koliko se sjecam za predsjednicu ovoga odbora 1zabrana Je Milka
Mitranic, a sekretarica sam hila ja. U odbor su izabrane jos i ove zene:
Sidika Latific, Paula Badrov, Ana Popovic, Persa Duvnjak i jos neke.
Mi smo bile zaduzene da politicki radimo i pomazemo narodnooslobodilackom odboru u prikupljanju hrane, sivenju odjece, njezi djece
poginulih boraca, smjestaju izbjeglica itd. Ist~vremeno radili smo i na
osnivanju seoskih organizacija u selima oko L1vna. Tako su :r:epo~redno
poslije ave konferencije osn~vani i:r:icij~tivni o.d~ori ~a forTI?-~ranJe seo:
skih organizacija AFZ u selima: V1dos1, Zabnsce, LJubunC!c, Guber 1
jos nekim. U to vrijeme, sve do povlacenja partiz~na u Gla~10c, ~ oktobm 1942. godine, zene u Li'VIlllll bile su vrlo arotiVJne. u L!v,nu Je tada
radila partizanska krojacnica u kojoj je radii~ viSe ~ena, ?- od ~ru?e
polovine decembra 1942. godine, tu je bio smJesten 1 Part1zansk1 dJe·
cji dam, pa su zene i tu pomagale.
Ostalo mi je u sjecanju jedinstvo zena koje j~ ispolj~no na sreskoj konferencija AFZ, koja je u novembru 1942. godme odrza~a u Gl~
mocu. Na ovu konferenciju doslo je oko 120 zena delegata .1z razmh
mjesta livanjskog okruga. Konferencija je adrian~ u zgrad1 o~~ovn:
skole, a prisustvovalo joj je vise raznih pre~~tavmka, 0?-~au koJima I
sekretar Sreskog komiteta Komunisticke part1Je Jugos!aV1Je za Gla~10c,
Rados Rajcevic. Na konferenciji je govorilo vi~e druganca,. m.~au kaJ1~a
i Jovanka JoviciC, ta,dasnji clan Sreskog kom1teta ~omumst1cke part1J~
za srez Glamoc. Na konferenciji je izabran i Sresk1 odbor AFZ, u koJl
�su, )~me?L!- ostali~ •. Jz.a?r?ne Jovanka !ovicic, Gospava Markovic, Zorka
.suc~c, S1d1ka. L.~t1~1c 1 JOS neke drugance. Na konferenciji je bilo govora
1 o 1zboru !mc~Jatiynog sreskog odbora AFZ Livno, ali on nije izabran
zbog tog': sto Je L1vno. uskoro ponovo bilo osloboaeno, tako da je taj
odbor na:rmenovan u L1vnu, krajem decembra 1942. godine.
Ajsa Vujovic-Malicevic
NA POLITICKOM RADU U CAZINSKOJ KRAJINI*
.p
red kraj mjeseca septembra 1942. godine formirana je 5. krajiska (kozarska) brigada. Bila sam njen horae. Uskoro poslije
njenog formiranja pozvase nas, nekoliko omladinaca i omladinki K'rozaJrcana, i Uiptl'tiSe nas u 1selo Benaikovac ru Podgrmee 111a ikurs
za omladinske rukovodioce. Sa mnom su posli Anda Knezevic, Esad Ceric i Mladen Oljaca. Na kursu je trebalo da se osposobimo za rad s
omladinom na Kozari. Rukovodilac kursa i predavac bio je Dobrivoje
Vi die.
Poslije kursa vraceni smo ponovo u jedinicu. Tada je Bihac vee
bio osloboden. Uskoro sam zajedno sa Bracom Nemetom upucena na
rad u Okruzni komitet SKOJ-a za Bihac. U Bihac smo stigli nekoliko
dana 1poslije zasjedanja AViNOJA-a. Slobodni Bihac OlstaViio je na mene
neobican utisak. U njemu se osjecala neka neobicna zivost i raspolozenje. Ulice pune, na sve strane grupe gradana, boraca i omladine. Svugdje se ori pjesma. Ljudi ve1seli, mzdragani. •I,stina, nikog poz111atog
nismo sreli ali nase partizanske uniforme, oruzje, oznake, odlucnost i
rijesenost, hili su u svih isti. Grad je izgledao nekako velik, a nasa partizanska vojska ogromna.
Dobili smo zadatak da se javimo u Okruznom komitetu KPJ za
Bihac drugu Hajri Kapetanovicu. Raspitivali smo se gdje je OK. Uputise
nas prema jednoj maloj viii. Ocekivali smo da cemo tamo naci nase
poznate drugove, druga Hajru i Dzevada Midzica. Sa rancevima na ledima usli smo u kucu. Medutim, tamo ih ne nadosmo. Prostrana basta,
prilazi, lrus•teri, zavjese, .pras1lrane, svijetle i ud01bne prostor.ije, .podsietili
su Bracu na njegov Zagreb, bezbrizno djetinjstvo, na drugove iz klupa,
na zelenilo Tuskanca i Maksimira, na toplinu domaceg ognjiSta. Palio
je lustere, otvarao slavine da voda tece, upalio radio i radovao se kao
dijete.
Posto nismo nasli one koje smo trazili, Braco mi rece: ,Znas sta,
dok se oni vrate da iskoristimo i da potrazimo druga Ratu". On se tada
nalazio u CK SKOJ-a. Uputili smo se tamo. Kad smo dosli pred zgradu
nisam htjela da udem unutra. Pitala sam se sta cu ja tamo kad nikoga
ne poznajem. Istina, Ratu sam upoznala u Prijedoru, znala sam ga kao
528
529
* Preuzeto iz edicije BIHACKA REPUBLIKA, zbornik clanaka i radova,
Muzej AVNOJ-a i Pounja u Bihacu, Bihac 1965, ·knj. I, str. 575-577.
34 zene BiH u NOB 1941-1945.
�i Bracu jer sam ih istovremeno upoznala. Nikog drugog nisam poznavala, a tamo je bio Lola Ribar i ostali. Sve mi se nekako vrzmalo po
glavi: ,}ita cu ja u Centralnom komitetu SKOJ-a?" Rekla sam mu: Idi
ti sam.' sta cu ~i j,a". J?raco me povukao za ruku i rekao: ,To je ~~sa
omladmska kuca! NaJzad sam se odlucila. Usli smo u povecu zgradu
i odmah smo se nasli kod druga Rate.
Tom prilikom desila mi se mala nezgoda. Post'O nisam bila navikla
na :parket, a na nC?gama sam imala bakandze, kad sam iSla preko sobe
okhznula sam s~ 1 pal~. Pocrvenjela sam od stida. Bilo me je strasno
sramota. Pomogh su m1 d~ se dignem. Niko nato nije ni obratio paznju.
Dok ~mo razgovarah sa drugom Ratom iz druge sobe dosao je
drug _Lola 1 r~kovao se sa nama. Rato mu je objasnio ko smo mi. Odn:ah.Je zapodJenu~ s nama ~azgovor. Pitao nas je o omladini sa Kozare,
nJemrr: usl_ov1ma 1 rezultat1~a ra~a, itd. Interesovalo ga je kako se
snalaz1mo 1 kako nas omladma pnhvata. Ukazivao nam je na pojedine
probleme.
Poslije razgovora s njima vratili smo se u OK KPJ za Bihac. Mene
su odmah zadriali i kooptirali u OK SKOJ-a za Bihac.
Prvom sa~t~nku ~K SKOJ-a kojem sam prisustvovala vee kao nje~ov J:?:mopravm clan, Ispred CK SKOJ-a prisustvovao je i drug Mihajlo
Svab1c. Na t_om sasta~~u odluceno je da ja i Zumra Cejvan podemo na
teren u Cazmsku kraJmu. Postavljen nam je zadatak da tamo formiramo omladinske inicijativne odbore, da agitujemo medu omladinom
da se .d?bro':'?ljno javlja ~ nase je~inice, d~ om'Iadinu organizujemo da
nabav1 sto v1~e. top log od!Jel~, o~~ce, rukav1ca, ?zempera, carapa i drugog dobrovol]mm sakupl]an]em 1h da to sama 1zrad1. Rekli su nam da
se na tom terenu nalazi Vahida Maglajlic, (s kojom sam se upoznala jos
u Bihacu) i da radi za AFZ.
B~z vec!h poteskoca stigli smo u Cazin. Uskoro smo se povezale
sa Vah1dom I .sa drugom Perom Gazibarom, tadasnjim sekretarom SK
SKO~-a. ~etalJ~o. vsmo yorazgov~rali o situaciji u Cazinskoj krajini, o
USlOVIma I SpeCif1cnostlma rada I 0 tome kako cemo prilaziti omladini
narocito zenskoj.
'
.
Posl!.i~v ~slobodenj~ Bih~ca razvijen je u Cazinskoj krajini intenzrvan. ~ohtrc~r r~~· Odrzavam su zborovi i konferencije. Na njima su
gov~mh: ~~sa. P11ade, Ivan Milutinovic i Nurija Pozderac. Vrhunac te
aktivn?Sti bw Je, bez sumnje, dolazak druga Tita u Cazin i njegov govor
n~.veh~o.~ ~boru u gra~u. Poslije tog govora nastavljen je ]os intenzivn!)I pol.Itic~I rad. Tada Je bilo lakse raditi. Liudi su nas rade i otvore~11~ pnmah. Rezultat svega toga bio je veCi priliv omladine u nase
Jedmice.
Pokusali smo, najprije, da se pribliZimo i povezemo sa omladinom
preko omladinskih konferencija. Te konferencije zakazivali smo u pocetku u kafanam~,. jer je bilo veoma tesko privoljeti nekoga od gradana
da se ~on.\e~enciJa odr.zi u ~.1egovoj .kuci. Kraj je bio jako zaostao, Iiudi
nepovJerlJ.I~I, pa se .mko m,1e usudiVao da se eksponira ... Na jednoj
~~nf~re?cip u kafary zatekh smo muskarce, starije i mlade, gdje sjede
I stnkaJu. carape, dzempere, rukavice. To nas je jako iznenadilo, jer nismo znah da I u ovom kraju taj posao rade muskarci. Zena ni omla?inki nije ~il?. I por~d toga po~~zgC?varali smo s niima o situaciji uopste. _o polozaJu Mushmana, o crl.Jevima narodnooslobodilacke borbe, o
zlodJehma ustasa i cetnika, i o zaostalosti u njihovom kraju. Govorili
530
531
smo im o narastanju nase vojske, o formiranju novih jedinica, o tome
da je duznost i Muslimana da uzmu ucesca i da daju svoj doprinos za
konacno oslobodenje zemlje. Isticali smo da je potrebno da i oni daju
prilog za nasu vojsku, da mi zelimo da uspostavimo tjesnji kontakt sa
njima, sa njihovim zenama i kcerkama, naroCito radi prikupljanja toplog odijela i druge opreme za vojsku. Obicno su nam obecavali da ce
sve uciniti samo da im kazemo koliko cega treba da daju.
Uvl.djeli smo da tim putem necemo moCi izvrsiti postavljene zadatke. Ocito da nisu odgovarale nasa zamisao i dotadasnja praksa da
na konferencijama rjesavamo goruca pitanja. Nase neiskustvo i, donekle, krutost pokazali su odmah slabe rezultate. Moralo se poceti iz pocetka. I pored toga mi smo pored Cazina obiSli Gatu, Triacka Rastela,
PeCigrad, Vranograc, Veliku i Malu Kladusu, Koprivnu, Buzim i druga sela.
Prilikom obilaska sela zalazile smo u pojedine kuce, najcesce radi
prenocista. To su mjestani nekako tolerisali jer smo i mi bile Muslim,anke. Sa ukucanima smo brzo uspostavljali kontakt. Razgovor u kuci
bio je neposredniji i otvoreniji. Malo pomalo uspjeli smo tako da uspostavimo dodir i s omladinom. Uskoro smo pristupili formiranju omladinskih grupa u Cazinu, PeCigradu, Vranogracu i u Maloj i Velikoj Kladusi. Grupe su pocele da rade. Ubrzo se to i osjetilo, jer su bas iz tih
grupa birani delegati za omladinski kongres.
. Dosta smo tdko pridobili zene i omladinke. Sa njima smo razgovarali o najbeznacajnijim pitanjima. Zatim smo postepeno prelazile na
razgovor i o stvarima koje nas interesuju. U Cazinu smo uspostavili vezu sa skojevkom Feridom Berberovic. Preko nje smo saznali gdje se i
kada odrtavaju sijela, pa smo nekad i nepozvane isle na njih. Takva sijela i mi smo organ:izovali. Dogovorile smo se sa Feridom da ona odredenog dana sebi pozove pojedine zene i djevojke pa cemo i mi doci. Tada smo sa njima razgovarale o mnogo kojecemu, o njihovom polozaju
i 0 tome da treba prosvjeCivati zene i zensku omladinu.
Uskoro smo pocele zapazati da nas zene i djevojke sve rade primaju, cak i da zele s nama da razgovaraju. Pocele su da nas pozivaju u
kuce i radovale su se nasem dolasku. Rado su slusale kad im se nesto
cita ili kada im se prica, a posebno su zeljele, narocito omladinke, da
nauce da citaju i piSu. Prosto je neshvatljivo kolika je u njih bila zelja
za znanjem.
Medutim, u pocetku tesko ih je bilo izvuCi u drustvo, a i nerado
su se prihvatale da :izvrse samostalno neki zadatak. UoCivsi njihove sklonosti nismo ni insistirale na onome sto hi ih odvracalo ili sto su nerado
cinile. KoristeCi se njihovom zeljom za opismenjavanjem, organizovali
smo odmah vise analfabetskih tecajeva. Za rukovodioce smo odredivali
gimnazijalce ili nekog drugog za koga smo znali da ce ih uspjesno voditi. Cesto su omladinke iz Cazina iSle sa nama u okolna sela i oddavale
tecajeve. Interesovanje je bilo veliko. Tako smo u Pecigradu imale oko
30 omladinki na tecaju. Cak su dolazile i djevojke iz okolnih sela. Medutim, zaostalost, tradicija i ukucani uticali su na djevojke, narocito starije, tako da su na tecajevima bile mahom one od 14 do 16 godina.
Tako smo se pripremali za Kongres. Istina, zbog specificnih okolnosti nismo mogle da organizujemo neke siroke skupove, niti da ::-?zvijamo siroku agitaciju za izbor najboljih i najaktivnijih za delegate. One
forme koje su na oslobodenoj teritoriji bile beznacajne i prevazidene za
�nas su u o;ri.m uslovima bile jedino mogucne, a rezultati naoko mali
za nas su bih veoma krupni i vrlo znacajni. Znacajna je blla i Cinjenic~
~a nek<;> sa o':og terena ?d~ na Kongres, da dode u dodir s omladinom
I~ ~r~sih. kraJ~Va, ~a.VOSJeti onu atmosferu i omladinsku borbenost, da
VIdi 1 CUJe l!ase naJVIse .rukovodioce i da poslije, po povratku, prica 0
tome po sehma. Ispalo Je da su na kongres posH samo omladinci nJ'ih
oko 15.
'
.
Ka~ su se deleg~ti sakupili ja ~sam posla s njima u Bihac. u gradu
]e ~ve vnlo od or_nladme. Svuda je odjekivala vesela omladinska pjesma
I VIla su se parti~anska ~ola. Nasi <;>mladinci osjecali su se u pocetku
ka<;> d_a su stranc1. ~~dutu~,. ubrzo Je toga nestalo. Rasporedili su nas
g~Je cemo s~anovati I hramt1 se dok smo u Bihacu, i odredili su nam
~Jest~ u s~h. Svaka grupa, svaki srez, svaki kraj, svaka jedinica imala
.Je svo1e ID.Jesto.
.
!ih 1~P~ Bihacv je bio grad mladih. Na sve strane omladina. Bila
Je _naJra.~hcitiJe obucena i naoruzana. Bilo je dosta seoske omladine
omh ~OJI su. se ~<;>znavali, ali je bilo _viS.e onih koji se nisu poznavali:
.!'4edutim, to 1m niJe. smetalo da budu Jedmstveni. Mi smo bili jedni drufma tako nep<;>znati, a ~pet tako bliski, tako dragi i tako jednodusni
ao da smo bih sta~n.o zaJedno. Nisam imala jasnu predstavu 0 tome na
ka~~v smo ~kup dosh. To sam tek kasnije shvatila. Cini mi se da je tako
OSJecala vecma omladinaca i omladinki. Sav znacaj tog skupa tog bor'
benog dogovora, tek smo kasnije shvatili.
T.acn~ je hilo pre~.videno vrijeme kada treba da se sakupimo.
o.~Iadma Je m~ogo ramJe zauzela svoja mjesta. Zagor i pjesma ispulll~I su salu. _NaJednom, zagor je prestao. Pronio se glas da ce drug Tito
pnsustv:ovati Kongresu. Ustali smo. Svi smo se okrenuli prema ulazu
<;>dakle Je t~ebalo d~ se pojavi covjek o kojem smo toliko slusali, 0 koJem sm? PJ~Sf!!e. pJevah, ko~a ~mo tako. voljeli ·i koga mnogi od nas
dktad .ms~ vidJel.L Ka~ se P~JaVI<;J drug T1to u sali se prolomio aplauz i
s. an~Iran}~· !o Je traJalo vise mmuta. Najzad, kad su se aplauz i skandiranJe stis~h, ~ovngr~: je ~oceo. Za govornicom se pojavio Lola Ribar.
. Medutlm!. ]OS p~IJe 1:oce~ka K.ons;resa do mene je dosao Braco Neme~ I rekao
,Znas, AJ~a, tUu SJedi, :pa kad prozovu neke, ako prozovu. I t_ebe, po~I ~}:ida o?u 1 o~~ . To me Je zbunilo. Ne znam zasto proziV~Ju I ~uda ce 'ICl. Mozda m1 Je on to i rekao, ali ja u onom uzbudenju
ms,am. c~la. Ja sam !o prozivanje ~~':'at~l~ ka? da treba da govorim 0
~m~adim Ko~are. ,P'<?c~Ia sam ,razmislJaitl sta a tka:ko da govorim. Da li
cu ~a _to znati? pa h ~u ~nat! da kvaze~ sve ono o omladini Kozare sto
o nJOJ treba reCJ? Hocu h nesto vazno nostaviti?
Zbos.t?ga nisam ni cula prve rijeci druga Lole. Nisam cula ni koga
~u predlozll~.l! pocasno p~edsjedniStvo Kongresa. Za radno predsjednistvo predlozih su Lolu R1bara, Ratu Dugonjica, Milku Kufrin mene i
druge. ,K,a~ s.u se delegati saglasili sa predlogom posla sam i j~ prema
pozormc1 1 SJela za predsjednicki sto.
.. Ispred nas sjedili su u prvom redu drugovi Tito Ivan Ribar Nu~IJa Pozderac, Ivan Milutinovic, Vlado Zecevic, Kata Pejnovic Moia PiJade, Kosta Nad, Osman Karabegovic i drugi.
'
d
Po~lije izb.ora radnih tijel~ i uvod~e rijeci drug Lola je dao rijec
~l!gu Titu. Najednoll! se u sah _prolomw aplauz i skandiranje. Svi su
b.I!I v~a noga;na. J:?ugo Je to.l?otrajalo. !edva je drug Tito ponovo dosa:o do
riJeCI. Kad Je poceo govont1 nastala Je mrtva tiSina. Delegati su ga slu-
m:.
532
533
sali netremice. Istina, prekidali su ga aplauzom, skandiranjem i pjesmom. Poslije njegovog govora aplauz i skandiranje dugo nisu prestajali.
Za sve to vrijeme razmisljala sam i u glavi poCinjala svoj govor.
Bila sam veoma zbunjena i osjecala sam da necu znati sve sto mislim
dobro ispricati. Sta ce mi reCi Braco? Ocekivala sam kao da ce me svakog casa prozvati.
Za vrijeme svecanog dijela redali su se pozdravi. Jedva sam dacekala pauzu. Svecani dio Kongresa prosao je, a ja nisam mnogo vidjela
i zapazila. Za vrijeme pauze potrazila sam Bracu i potu:Zila mu se da
nikako ne znam kako cu govoriti. Molila sam ga da on govori umjesto
mene.
Poslije rijeCi druga Tita na mene su najimpresivnije djelovale rijeci druga Lole. Cudila sam se tada kak~. on sam~. mo~e ~a nade. takve
rijeCi i da .izrazi ono sto misli i kako l~Jepo sroc1 rec~mcu. _Tol.Ik<;> su
bile jasne njegove misli kao da je govono upravo ono sto mi m1shmo.
I njega je omladina slusala sa napregnutom p~znjom i b_urno mu ~plau
dirala i skandirala. U ime proletera Kongres Je pozdravw Lune Milovanovic. Govorio je o putu proleterskih jedinica, o njihovoj borbi, rezul·
tatima, herojstvu omladine i o proleterskim jedinicama.
Zatim su se redali govornici iz jedinica, delegati sa oslobodene teritorije ·i sa okupiranih podrucja iz svih krajeva l!ase zemlje. Pozdra:vljali su Kongres, iznosili rezultate, davali obecanJa ... Izme~u o.s.~ahh
govorio je Slavko Komar o ilegalnom radu u Za12re~u, o diverziJI ~a
Glavnoj posti u Zagrebu, o napadu na ustasku bolmcu 1, u~pste, o uspJ_esima borbe u okupiranom gradu. U ime 2. proleterske bngade govono
je Bosko Buha. Kad je Bosko sta:o iza govornice nije se uopste vidio.
On se brzo snasao i izasao ispred, te govorio bucno i slobodno. Mnogo
su mu aplaudirali. Kad je zavrsio govor drug Tito ga je zagrlio i poljubio.
Zatim je govorio Stojan Bjelajac o aktivnosti omladine Podgrmeca
i o njenim rezultatima, a poslije njega i Sule Mehmedbasic .
U i:me omlaJdine Kozare goVIorili 1SU Braco Nemet i Rade Basic. Bra·
co je govorio o radu omladine na slobodnoj terito_riji,. o ?jeno~ rad~
u neprijateljevoj pozadini, o rezultatima rada omladmskih ceta, TIJI~?VOJ
aktivnosti za vrijeme ofanzive na Kozaru, o tome kako su se snabdiJevale jedinice hranom i izvlacile ranjenike, ~al~o. su spasavale zet~u ~ k~ko
su, poslije, ulazile kompletne u sastav poJedmih bngada. Govono Je tiho
i mirno. Rade je govorio temperamentnije, iznosio je primjere iz jedinica, naroCito iz 5. kozaracke brigade.
Iz Cazinske krajine govorio je Hamdija Pozderac o rezultatima rada omladine.
Kad smo uporedili nase rezultate sa rezultatima drugih, uzimajuCi
u obzir i uslove rada, bili smo sasvim zadovoljni.
UCinilo mi se da se po nacinu govora moglo ocijeniti koji su delegati sa terena, iz ilegalnosti, a koji iz jedinica. Oni sa terena govorili su
tiho i mirno, a oni iz jedinica bucno. Kad j_e govorio ~ali_ Bos~o ~~ha
ucinilo mi se da su se zidovi tresli. Slavko Komar govono Je ubJedlJIVO,
logicno i iznosio samo cinjenice.
.
Za vrijeme Kongresa u Bihacu oddavane su za delegate razne pn·
redbe. KazaliSte narodnog oslobodenja davalo je predstave, a odrZavane
su i neke utakmice.
�Delegati su se za ona tri dana dobra upoznali i zblizili medusobno.
Na kraju treceg dana Kongresa izabran je Zemaljski odbor USAOJ-a, a
uvece, treceg dana, drug Tito priredio je veceru u hotelu ,Bosna". To je
bio poseban dozivljaj. Neposredno razgovarati sa drugom Titom, slusati
njegove blage rijeci, gledati ga kako ocinski govori sa predstavnicima
omladine, kako jednostavno objasnjava i najkrupnije probleme, kako
ukazuje i savjetuje, bio je to za mene zaista veliki dozivljaj.
Neposredno poslije Kongresa oddali smo sasfanak OK SKOJ-a za
Bihac. Sekretar komiteta bio je Dzevad Midzic, a clanovi Bosko Kecman, Esad Bibanovic, ja, i jos neki. Zumra Cejvan bila je instruktor OK
SKOJ-a. U ime CK SKOJ-a prisustvovao· je Mihailo Svabic. Na sastanku
je razmatrana mogucnost da se na podrucju okruga formira organizacija USAOJ-a. Poslije svestrane analize dobili smo zaduzenja i ja sam
opet odredena za Cazinsku krajinu.
Tada su vee u Cazinskoj krajini postojala uporista i moglo se uspjesnije raditi. Odmah smo formirali inicijativni odbor za srez Cazin.
a zatim pristupili formiranju inicijativnih odbora po selima. ISH smo od
sela do sela, razgovarali s omladinom, objasnjavali situaciju, podsticali
rad analfabetskih tecajeva, proradivali materijal, prikupljali priloge za
vojsku, ubjedivali omladince i omladinke da se dobrovoljno javljaju u
vojsku i dr.
Sa terena sam iSla u Bihac na sastanke OK SKOJ-a. Prilikom po~
vratka sa ,iednog sastanka dosao je sa mnom drug Stojan Bjelajac, clan
Oblasnog komiteta SKOJ-a za Bosansku krajinu, da se upozna sa stanjem na terenu.
Kada sam dolazila sa terena u Bihac, na sastanke OK SKOJ-a, navracala sam viSe puta u CK SKOJ-a za propagandni materijal. Najcesce
smo ga dobijali od drugarice Ljubinke Milosavljevic, koja je tada bila
clan CK. U pocetku nelagodno sam se osjecala kada sam tamo isla.
Plasila sam se da necu znati da im iznesem situaci iu na terenu i da im
objasnim kako radimo, koji su problemi itd. Medutim, cim sam prvi
put dosla u CK brzo je nestala moja bojaznost. U CK SKOJ-a uvijek su
nas lijepo primali. Tamo smo s drugaricama i drugovima razgovarali na
ravnoj nazi o pitanjima pa i najobicnijim, isto onaka kako smo o tome
diskutovali i na terenu.
Ponekad sam se i duze zadrzavala u CK i prisustvovala njihovim
diskusiiama. Mnogo toga iz diskusije nisam razumjela, ali sam ih slusala i divila se njihovom znanju. Narocito je bila interesantna diskusija
izmedu drugarice Ljubinke Milosavljevic i druga Milentija Popovica.
Stanje na terenu bilo je vee znatno bolie. Intenzivan rad partijskih organizacija, organizaciie Antifasistickog fronta zena, SKOJ-a i organizacija Saveza antifasisticke omladine vee ie poceo davati vrednije
rezultate. Formirani su narodni odbori po selima i ostalim miestima.
Sve je vise bilo dobrovoljaca za jedinice NOV. Narod se na djelu uvierio u laz i propagandu neprijatelja. Rad s omladinom uzeo je maha,
narocito poslije povratka delegata sa Kongresa. Price i utisci delegata
bili su nam najbolja propaganda. Sada se nije viSe postavljalo pitanje
kako sakupiti omladinu, cak i zensku. Priloga je bilo sve viSe. Zivot u
Cazinskoj kraiini sve je viSe dobijao izgled i sadrzaj intenzivnog zivota
i rada nase slobodne teritorije.
Taj razbuktali rad sasvim nas je apsorbovao. Na terenu su bila
stvorena dobra omladinska uporiSta. To se najbolje vidjelo po tome
kako je omladina, a i ostali, prihvatila izbjegli~e, star~~ e. l_jude,d zene !
djecu sa Banije i sa Korduna ~ada su se poceh povlac1t1 1spre nepn. telja na pocetku cetvrte ofanzive.
.
.
. .
1 '
Ja
za prihvatanje izbjeglica formirani su pnhvat::n c~ntn 1 pro ~zne
kuhinje jedna u skoli u Cazinu, druga u Komandl m.J.esta, a.~~~~a i~
p " adu Sve organizacije dobile su zadatak da obezbiJede pn , '
h~~~~ i s~jestaj izbjeglica. Trebalo je smjestiti zene. i djec~ po ktlcafkL
N k'
usljed zamora bolesti i iscrpljenosti morah o~tat1 po ne.m; o
d:n~ s~ neki su samo ~ prolazu dobijali .hranu. ~~rod J.e pnmao Iz.bjveg1' ·'
· · na dijelio i zadnju koricu hlJeba. Pnhkom 1shrane, smJesta·~c~ I sa ~ni narocito je bila aktivna omladina. Radilo se _bez prestan~a?
Ja I ~om , Tada nam je svima bila zivi primjer zalaf?anJ~, upornosti J
~~;s~~s~·i drugarica Vahida. Onaka preduzimljiva, hltra ld okretna,, u,spijevala je da stigne svugdje. I omladina je radila cao a ne osJeca
umorizbjeglice su prolazile. Djeca, zene, starci. Izgladnjeli i prdmrzJ~ sa
zavezljajima na Iedima. Neki su_}j,~rali,i s~oku. K~~one. naror avo . :J~
u neizvjesnost i pronase najrazlicitiJe V~J~Stl ? nepnptelJU:. I 11fse J.bl' _
·
nice se povlace. Uskoro dobismo obavJestenJe da se nepnJate J pn I
.
_
zio ida treba da napustamo ta] teren.
. ..
.
. d'
Obavijestili smo sve omladinske o~gar;IzaciJe, g_rupe I poJe. mce,._
R no nam ·e da se povlacimo prema B1hacu. Medut1m, sve 11:as JC PP,
ja~~~ iznenadila cinjenica sto se sa. nam~ po':l~Cio selj~c MuJo ~1?-J 1 C
· Cazinske krajine. Istina, on je bw nas akt1v1sta. Kav· smo. ra. 1 1 na
~~renu dolazili smo u njegovu kucu. Sa nama se povlacw on I nJegova
zena.
, d v t. Mene
Posta smo stigli u Bihac rasporedeni smo na r~zne d~no s 1
:
su zadrzali izvjesno vrijeme u Bihacu u gradskoJ omla ms 1WJ orga.. t r
· 0
nizaciji.
.. .
Nase jedinice vodile su borbu sa nadmoC!~IJim n~pnJa ~ Jem 1 R t eno se povlaCile One su imale zadatak da sto duze zadrze nep~IJ,a
~
da bi stvorile ·vrijeme za evakuaciju stan~vniStva, ?~ane, odJece,
~
'k i bolesnika iz Bihaca i okolme. Mob~hsa:r:~ su sva
~~e:~:~~r~~~d~~v:. Omladimi je prednjacila. Usko:o je s.t1.gl~ c1tava I~f"
lana kola natovarenih brasnom, secerom i ostahm namirmca,r?a· ;s ~
d Bihaca prema Petrovcu preko Ripackog klanca .. NepnJatelJeVI
s~i~ni bombardovali su kolone izbjeglica i z~~re~nih vozil~. I sad, v~ad
a· . m Na etrovackoj cesti" od Branka Cop1ca, ~sk:sn~ ~I pred. oc1ma
~d~ze;e kc!lone izgladnjelih, promrzlih i goloruk1h IzbJeg~I.~a koJe 0s~a!1Je om
110 nadlijecu i bombarduju tudinski avioni: ~uz ~est~. ~a
n-.
vacu zjape crni lijevci od avionskih ?,omb; 1 s~ IZmiJesan~m zkem JOm 1
..
e.
smJegom raskomadana , iznakazena tiJela 1 otkmute noge 1 ru B'h , ·
I pored bombardovanja, evakuacija je stalno vrsena. I ac Je
napusten.
v
fP , ·
k
1
v
534
535
f
�Dara RadujkoviC-Vujnovic
ZENE KOZARE U SLAVONSKIM PARTIZANIMA
1942. GODINE
L
jeta 1942. godine, iZa:jedno sa majlkom i mladom se's.trom Cvijetom, provela sam u kozarskom zbjegu oko mjesee dana. U
toku nasega boravka u Kozari izvrsen je proboj neprijatelj?kog <?bruca prema jelovackoj eesti pa su mnoge porodice uspjele da
1zad~ 1 povrate se svojim kueama. Medutim, veeina naroda nije uspjela
da 1zade iz obruca, vee je dospjela u neprijateljsko zarobljeniStvo.
Takv.a s~dvbina .za~esila j~ i nasu porodieu. Bilo je veoma mnogo naroda, l]ud1, zena 1 dJeee. Sv1 smo preko Bos. Dubice otjerani u J asenovae
gdje se nalazio ustaski logor. Mnoge porodice su se razdvojile i dospjele tamo gdje su ih ustase otpremile.
'I~ _JaJSenovca smo ol~prem!ljeni u Upi'k, a zattim ,ra;sporedeni u sela
~laVOill1Je ~~d P1srmja. Nasle rsmo se u 'selu Sehovici ·kod ta:rnosnjdh ISelJaka. ~luzili s~10 ka~ besplatn_a r.adna snaga. Nasa je zelja hila da se
povratimo SVOJim kueama. Medutim, uslova za povratak nije bilo. Nismo znale sta je sa ostalim narodom iz nasega kraja .i da li uopste ima
zivota u selu Devetacima.
I ovdje u selima Slavonije nismo hili slobodni. I tu su dolazile
us.t~se. Jednog.a ~ana pokupili s:.r n:jestane. iz Sehovice i nekuda otpremih u logore I nJemaeko zaroblJemstvo. M1 smo ostale u selu, ali smo
stalno zivjele u strahu da ce nas jednoga dana opet ustase pohvatati i
pobiti. Odlucile smo da idemo u planinu Psunj. Tu sam majci napravila
bajtu, a zatim krenula u partizane. Postojao je partizanski odred u .Psunj_u i Trokutu. Ovo podrucje bilo je partizansko. Postojala je i komanda
mJesta u Trokutu. Tu se sakupljala omladina i bio je formiran tzv.
omladinski mobilni eentar. Pretezno su tu bile omladinke sa Kozare koje su htjele da stupe u partizane ili da se putem partizanskih veza prebaee na Kozaru.
Tu sam upoznala mnoge djevojke sa Kozare, kasnije istaknute
b?rce. yp~znala s~m Bije~ie Milju, iz Jasenja, koja je kasnije, 1943. god!ne, hila Istakr:mti horae I bombas u 11. KrajiSkoj brigadi, zatim Jevrosnnu Pupavae 1 Radosavu Pupavae iz Medede, Trivic Milieu, takode iz
~~~ede, vsestre Petru. i ~avu M.i~janov~e iz Podgrada~a, Dusanku KrnjaJie I Alosa Kosu, koJa Je kasmJe pogmula kao partizanka u Slavoniji.
Poznavala sam mnoge omladinke koje su bile u ovome sabirnom eentru
i kasnije u partizanhna, ali sam im zaboravila ime.
536
537
U ovome sabirnom centru bilo je viSe omladinki i mladih zena sa
Kozare koje su namjeravale da se partizanskim vezama preko Slavonije
prebaee na Koza:ru. Mediut'im, te 1942, god1ne veze sa Kozarrom teslko ·su
se odrzavale, tako da se tesko moglo prebaciti na Kozaru. Bila je jesen
kada su putovi bili neprohodni, a najveca prepreka bila je zeljeznicka
komunikacija Zagreb-Beograd koja je bila dobra cuvana i kojom su
cesto prolazile kompozicije isa neprijateljsNom vo}skom. Jos 'teza prepreka hila je r. Sava koja se nije mogla preCi bez camaca, a da bi se do
njih doslo trebalo je doCi u vezu sa vlasnicima camaca i sa saradnicima
koji bi nam obezbijedili camce i bezbjedan prelaz. Sve je to u ratnim
prilikama, kakve su bile jeseni 1942. godine, bilo tesko i neizvodljivo.
Posta se ispostavilo da se ne moze na Kozaru mnoge djevojke su
odlucile da stupe u redove slavonskih partizanskih jedinica. Jos dok
smo se za-drzavale u sabirnom centru nama je oddavana nastava, obucavane smo u rukovanju oruzjem i prenosenju veze, pameenju i prenosenju znakova raspoznavanja, odrzavanju veze u koloni. Nastavu narn je
oddavao jedan od boraca po imenu Uros, .ali ne znam kako se prezivao.
Bio je veoma visok i skladno graden, a posebno se isticao u dobrom
poznavanju pravila vojnicke vjestine ratovanja i partizanske taktike.
Nakon zavrsenog predvidenog .nastavnog programa, koji je trajao
oko petnaest dana, mnoge djevojke posle su u slavonske jedinice. Stupila sam u 1. bataljon 16. omladinske slavonske brigade ,J oze Vlahovie". Sa mnom u jedinici su bile Sekerae Marica, Radosava i Jevrosima
Pupavac, sve od Bos. Dubiee.
U Slavonskim partizanima upoznala sam i Branka Vukoviea, koji
je kao komandir krajiSkih proletera dosao u Slavoniju iz centralne Bosne. Tamo je bio i Sima Marie, horae koji je ostao bez ociju. Bilo je
viSe boraca sa Banije.
U prvo vrijeme bila sam horae, a zatim sam primila desetinu. U
nasoj ceti hila je i Jugovie Dusanka iz Pucara koja je vrsila duznost delegata u jednom vodu nase cete. Od drugariea sa Kozare koje sam spomenula da su bile sa mnom u jedinicama poginula je Alosa Kosa, a ja
i Krnjajie Dusanka smo bile ranjene.
Za vrijeme pokreta nase brigade po Slavoniji imala sam prilike da
se u slavonskim selima susretnem i upoznam sa mnogim zenama sa Kozare koje su se tamo nalazile sa svojom djecom kod seljaka. Bi1o ih je
iz Prusaea, Zuljevice i Petkovca.
Po dolasku u partizane bilo nam je veoma i1eobicno i tesko. Bile
smo jos mlade, sesnaest-sedamnaest godina, a prije dolaska u Slavoniju
zivjele smo sa roditeljima i nismo nikuda odlazile. Sada smo se nasle
mediu .nepo:zmatim ljudima i u nepo.zna:tom :kraju. Medutim, sve je to ibnzo
iScezlo. Bile srno 'toplo ,i d:rUJgavsiki primljene medu borcima slaiV'Onskilh
partizana. Vezivalo nas je ratno drugarstvo i zajednicki ciljevi borbe.
Ipak cesto smo ceznule za nasim rodnim krajem, za nasom Kozarom.
Kasnije smo mnogo slusale o borbama kozarskih i krajiSkih boraca i
pomisljale kako bi nam bilo da smo zajedno sa njima. Ali, u partizanskim jedinicama gdje je vladalo ratno drugarstvo i jedinstveni zajednicki ciljevi mislilo se samo na to da se oni ostvare, da se unisti neprijatelj i dade sloboda. Medu slavonskim partizanima zaista smo se prijatno osjeeale. Zvali su nas Bosankama, ali su nas veoma cijenili ne samo
kao boree vee i kao Kozarcanke. Kozaru i njene partizane spominjali su
kao primjer hrabrosti.
�Ucestvovala sam u nizu znacajnijih akcija koje je vodila jedinica
u kojoj sam bila. Bile su to akcije na Vocin, na Dulovac, na Viroviticu
gdje je poginuo komandant jednog btaljona, Bosanac, koga su zvali
,C~ni", ali. se n~ .sjecam njegovc_>g i:J?ena: Ucestvovala sam u tri akcije
koJe smo 1zvod1h na Pakrac. Bilo Je zmsta mnogo akcija u Slavoniji.
Prosla sam sa svojom jedinicom kroz Slavoniju Podravinu Posavinu, Bi~ogor.u, Zagorje, zatim smo presli u Zumberqk gdje smo proveli
9.evet ~J~SeCI. Tu vsam dva puta r~njena. Bilo je to 1944. godine. Kao teZl ranJemk prebacena sam u partlzansku bolnicu u Petrovoj Gori.
. Sa mn?m u jedin~ci J;>ilo je. zena iz Slavonije, iz Srema i iz Like.
B1le su to. ~lVne dr~ga:1ce .1 borc1: Damjanka Narancic, iz Bijelog Brda,
Anka.- LI.cank~ koJa Je ?1la sa mnom u ceti, Nada, koja je hila kurir u
batalJonu 1 pogmula na Zumberku, te jos mnogo njih cija sam imena
na zalost zaboravila.
. . ?slobod:~nje zemlje za.teklo me je u brigadi u kojoj sam provela
dviJe 1 po godme, ra:tne godme, 1943, 1944. i 1945.
Esma Kapetanovic
RAD SA ZENAMA NA OSLOBODENOJ TERITORIJI
jesen 1943. godine dosla sam na Kozaru. Odmah sam se
javila politickom komesaru Kozarskog podrucja Lazi Vukoti
i trazila da budem rasporedena u brigadu. Medutim, kako
sam bila dosta iscrpljena, rasporedena sam u krojacku radionicu pri
komandi podrucja na Kozari. Tu sam radila nekoliko dana, a onda sam
premjestena u Podgrmec, u selo Mali Dubovik. U Duboviku sam odmah
pocela sa radom u Bolnici u Kozinu, gdje smo ukazivali pomoc ranjenicima. Iz Dubovika sam presla u selo RuiSku gdje sam bila kooptirana
u Sreski odbor AFZ-a. Kao clan Sreskog odbora AFZ-a dobila sam zadatak da radim sa zenama - Muslimankama u selima HosiCima, DediCima i Celopeku. Selo Hosici je bilo cas u rukama partizana, cas u rukama neprijatelja. Ali, to nije ometalo da se u njemu radi, jer cim bi
neprijatelj bio izbacen iz tog sela djelatnost je odmah nastavljana. Sa
zenama sam proradivala razne brosure koje sam dobivala iz Sreskog
odbora AFZ-a. Medutim, u ovim selima je bilo tesko djelovati, s obzirom na patrijarhalni odgoj, pa sam bas ja kao Muslimanka i dobila zadatak da tu radim. Pored toga, nas zadatak je bio da sakupljamo hranu
za ranjenike i vojsku. Posebno smo sakupljale kajmak, pilice, jaja i
drugo sto je bilo potrebno za ranjenike, koji su bili smjesteni u bolnicu u Ljubiji. Aktivnost zena i ucesce u pojedinim akcijama je bilo zadovoljavajuce. Mnoge teskoce u radu su prebrodene i ostvareni su dosta
dobri rezultati.
U
538
539
�Draga Ladevic
kraju se odlueila i povela je Danu sa sobom. Majka i kcer nasle su se u
partizanskoj koloni koja je isla prema Borju. Neprijatel_jske granat~ su
vee padale po Teslicu. Nosila ju je i gazila snijeg. Kad Je .~olona st1g!a
na Klupe u selu PribiniCu uvidjela je da je u zabludi - diJete ne m:oze
izdr:lati hladnocu, nespavanje i glad. Teska srca odlucuje da pre~o Jednag covjeka iz Pribinica malu Danu vrati baki u Teslic. Bio je to 1 tez~k
i posljednji rastanak sa svojim ced~m, svojom radoscu i na_?o~. DJe·
vojcica je ostala ukocena od studem u rukama nepoznatog covJeka, a
njena majka Zaga sa suznim ocima nastavila je put prema Borju, obaziruCi se na jedinicu Danu:
.
. .
.
v
Kao i za sve komumste tako 1 za Zagu borba Je b1la naJpreca, bez
obzira na kucu, porodicu i djecu. To je bio trenutak za Zagu kada .su
joj suze same tekle niz obraz~.J-ju~i iz kolone op~asta.li sll: joj na o_v1m
suzama, jer su znali da su maJcme, 1skrene. Z~¥a Je z.msta n~ala v~~1ko,
ljudsko srce. Ali Zaga je isto tako imala uzy1~en~ lJu.dsku 1 part1Jsku
.
svijest. Izdr:lala je trenutak rastanka mada JOJ l11Je bllo lako.
Po prirodi njezna ~ nenavni~uta na. stalne po_krete, ne~pavanJ~,
ghid i sve one tegobe koJe su pratll~. p~rtlz~nsku VOJS~u u na~em vehkom oslobodilackom ratu, ni Zaga mJe 1zdrzala. RazbolJela se 1 pala na
postelju. Ostala je zauvijek u brdovitim i sjenovitim -~oricanima. ~?·
liko li je samo puta U agoniji V~soke. t.e~~erature ~~1zryala u. vl_la~UCJ~
svoju voljenu i jedinu Danu, kohko h JOJ Je samo h]ep1h maJc.n~1h_ n~
jeci uputila. Tu u kor~canskoj _visoravni. ug;;tsio se j~dan plememtl hk 1
jedno veliko i plememto srce Jedne maJke 1 komumste.
I danas ljudi pricaju kako je odr:lala govor u Teslicu pre~ povla·
cenje partizana - bila je veliki govornik. Smrt ju )e rano ug~slla. IYiada nije privela kraju sve ono sto je zapocela kada Je 1938. godme prnr~·
ljena za clana KPJ i mada niJe dala syoj. t:1:ln_i udio u _vel~~o~ oslo?o~1lackoj borbi i revoluciji za koJU se bonia 1 Z1VJela, ona JC hcmm pnmJerom pokazala kako treba krciti taj put. Njenim likom i djelom hili su
prozeti mnogi nasi borci, posebno njeni ucenici i poznanici.
UCITELJICA IZ SELA BLATNICE
aga .Jilic~Stj.~ano:vi~ ·spad~ u ?~u VJr~t;u nas'iih ;po:01svjetJnih
radmka koJ1 su sv1m SVOJ1m b1cem bll1 okrenuti pozivu za
.
. ~oji su vse opredijelili. Osim rada u skoli Zaga je ispoljavala
aktiVnost1 1 u drustvu Sokola u Blatnici. Umjela je znalacki priCi mla.
dom nar~staju i povu~i ga za sobom. Kao popovsko dijete nije izazivala
podozrenJe kod lokalmh vlasti. To joj je olaksavalo da ispolji vecu mo.
bilnost u politickom radu i sprovodenju direktive KPJ. Radom i zala·
ganjem..gr~~il~ je vi svoj autoritet. Od najmladih pa do najstarijih, svi
su Je C1Jemh 1 postovah. u razgovoru bi se cesto kazalo: ,Culi ste sta
je. rekla uCiteljica Zaga" ili ,nasa Zaga". Ukratko, ona je bila ponos
sv1h nas, posebno omladine. Znala je satima ostati sa zenskom omladinom i govoriti o potcinjenosti i kabadahijskom odnosu prema zeni. Ce·
sto je govorHa o velikoj zemlji socijalizma, Sovjetskom Savezu i kako
su u toj zemlji zene dobile ravnopravnost, kako imaju pravo' glasa i
slicno. Bila je to Zagina omiljena tema, posebno kad se nade sa zen·
skom omladinom, bilo na izletu, igranci ili bilo gdje. Zato je bila voljena od nas djevojaka i omladinki.
Sa om~~d~ncima je takode bila neposredna i sa njima je stupala u
r~~goyor naJcesce ~ ~rustvu Sokol. Da li je to bila direktiva partije ili
mJ~, Ja ?e znam, ah Je Zaga u streljackoj sekciji bila neobicno aktivna.
Satlma..1m )e zn~la. govoriti. o !o~re s~a zn.aci biti do bar strijelac. Kako
se to CIJem u VOJSC1, u borb1. UV1Jek Je uz1mala za primjer kako je hajduk Stanko priman u hajduke i preporuCivala omladincima da citaju
roman ,Ha.'j dUJk Stanko".
Zaga je ovo njima govorila kao da je predosjecala sta dolazi.
Osta.l~ je u Blatnici do rata, a kad se zaratilo ona je bila premjestena u
Teshc.
.
Koliko je ~:ma uradila u okupiranom Teslicu kao clan KPJ nije mi
~~lo poz~ato, ah zn~m da sm~ iz Teslica donosile ja i moja sestra Nada
~IJekove 1 druge art1kle u koJ1ma su borci oskudijevali. Nas otac Lazar
Je sve ovo prenosio dalje u sumu. Tek kasnije sam saznala da je u svemu ovome ucestvovala i nasa uciteljica Zaga.
~aga je ~ila i p~imjerna majka. Izvanredno je voljela s;::oju kcer
D.anu 1 I??sv~c1vala JOJ mnogo .vremena. Kada je nakon prvog oslobode~1Ja. Teshca, Januara 1943. godme, morala da ga napusti, za nju su se
Javlle ogromne teskoce. Postavilo se pitanje sta raditi s djetetom. Na
Z
540
541
�Zora Perera-Matic
odredene duzine, jednake, i odreden broj (duzina 1 ~v i ~,60 e~). Odgovarajuee ormariee smo vee nasli u nekoj razorenoJ skoh, te Je to za
nas bilo cijelo otkriee. Kad se taka posao uputio odmah ?a:n krer:ula
na put u Petrovae i dalje radi nabavke potrebne hrane, odJeee, samt~t
skog materijala, obuee i drugih potrepstina. Tu je vee isla malo potez~
ali je sve skupa napredovalo vrlo dobra. Zainteresovala sam na pu~u .1
nase akademske slikare koji su hili pri Vrhovnom stabu, Voju Dimitnjeviea i 1smeta Mujezinoviea, .ko)i su vrlo ~ado zr~vov~li pa:. dapa da
dotjeraju nas dam. Kroz nedJelJu dana vee smo 1mah u ucwmcama,
trpezariji i djecijoj sobi (zabaviStu) umjetnickih slika na tamnim zidovima. Radilo se naporno, ali sa zadovoljstvom. Svaku vecer hi se pretreslo sta je jos potrebno i odredivao s~ posao. Uvijek je plaJ.?- bio .isp~
njen. Da ne zalazim dalje u deta.lje: v~e oko 25. ~I 1942. godn:1e b1lo J.e
svecano otvaranje doma. Tada Je vee u domu b1lo oko 60 dJeee, koJa
su u domu imala skolu, a Ito je istodobno hila i jedina osnovna skola za
mjestane. Ukupno je skolu pohadalo 250 djece (za viSe nije.?ilo mjesta~.
Dieca su u skoli dobila ucila i sve sto je potrebno, .::azumlJIVO u ~gram
cenoj kolicini. U domu SU hila i mlaaa djeea Sa kOJ_IIl!a SU .~e vbav1le _POsebne vaspitacice. U domu je hila ambulanta u koJOJ su hJecena djeea
iz doma. U pocet!kru su ve6na pobolijevala. Bolesna djeea su se dijelila
od zdravih. Za see-hies je bilo opet posebno od~eljenje, te s~ djeca n~su
uopste prikljuCivala zdravim, dok ne bi ozdravlla. Oko mahh bolesmka
je bilo cijeli dan posla. Vigantola je bilo dovoljno, taka da su ga gotovo
sva djeca dobivala.
PRVI DJECJI DOM U DRVARU 1942. GODINE*
P
ocetkom novembra 1942. godine sanitet IV operativne zone
izdao je naredenj~ drugarici Ruzi Matie, profesorici, i meni
da osnujemo prvi djeciji dom u Dalmaciji. Pokazala se potreba za to, jer je bio veliki broj napustene djece, koja su ostala iza pobijenih J:'od.i:telja i popaljenih domova, a koja su se sama rpotucala po tSelima. Bio je veliki broj djeee nasih boraea za koje smo se morali mi
pobrinuti. VeCina djece je pobolijevalo, i mnogi od njih nadeni su u sumama. Odluka je pala da se dam osnuje u Drvaru i da u roku od 15
dana mora proraditi. Nismo jos niSta imali niti smo sto dobili. U bolnici u Prekaji stvorili smo plan sa upravnikam holnice, dr Beljakovim, i
pune volje da pomognemo nasoj djecici krenule smo nas dvije na put.
Drvar je vee tada bio jako porusen, taka da nije hila ni jedna kuea Citava. One upotrebljive su bile vee zauzete od strane Komande mjesta,
Podrucja, Vojne bolnice i drugih vojnih nadlestava. Izabrale smo jedan
hotel na kraju Drvara cije jedno krllo nije bilo mnogo unisteno. Bile
smo vesele sto to niko ranije nije zapazio. Problem je bio u radnoj snazi, jer se komande nisu mogle i time baviti i ustupati nam ljude. Slucajno smo 1srele dva druga koji n1su vee desetwk dana mogli doCi ru vezu sa jedinieom kojoj su hili upueeni te su lutali po komandama. Njih
smo sporazumno privremeno zadrzall a jedinici smo preko komande javili. Veselile smo se sto su avo hili, slucajno, jedan mehanicar, a drugi
stolar. Istu vecer smo poceli osposobljavati zgradu i zatvarati prozore,
obilno se koristeei ostacima pilane iz Drvara. Umorni, ali zadovoljni,
odusevljeni nasim planovima, legli smo u nase novo prenoeiSte. Zora
nas nije zatekla na lezaju, vee smo se planski primili posla. Okupili
smo oko sebe omladinu i zene iz mjesta i okoline i svi smo slozno radili
na tome. Tokom dana dr Beljakov nam je poslao neke direktive preko
neke bolnicarke koja je odmah hila zadrzana. Sve se pusilo od posla.
Vukli smo iz nekih napustenih zgrada razne stolove, stoliee, krevete i
ormare i gradili polako dam. Vukli smo svi zajednicki, pa cesto bez
ikakvih prevoznih sredstava. Djecije krevete smo vee drukCije zamislili.
Odmah su nasi drugovi poceli da od ostataka daske izraduju krevete
* Preuzeto iz edicije HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUzBE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945 Vojnomedicinska akademija Odjeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. III, str. 106-109.
Otvaranje doma lbila je sv~canos't za J?r:var. i ok~~inu. ~i~p~o ~~ s~v
narod iz mjesta i okoline kao 1 :predstavme1 sv1h nas1h voJmh 1 ClVl!mh
vlasti. Upravo je dirljiv bio posjet nasih zena iz Drvara. Mada popalJene
i opljackane, zene 'SU dolaZJile sa punim 'rukama darova~ s ~ijecima.: ,.Za
nase drage siroci6e, oni ne smiju osjetHi da su bez TochtelJa". Nos1le su
dzempere, carape, 'rukavice, narodske bketiee, !kolaciee, jabrulke, kajmak,
mlijeko, med i drugo. Svako rdijete imalo je poslije otJvaranja po dva
para carapa i narodski dzemper .i m~avice, a neko j viSe .. Z~e P~rrov~a
su im otkale rublje, a ekonomsk1 odsJek V·rhovnog staba 1m Je pnskrbw
odijelo od plavog stofa. Od ostataka opanalka napravljeni su o;pancici za
odjecu. Jedan od delegata Vrho~og st~~a je re~.ao da je ovaj.dom. po
uzoru djeCijih domova u SSSR"ll 1 da msta za nJ1ma ~e z~ostaJe. DJ~~a
su :se ubrzo oporavljala i napredovala. Dom se ;razv1Jao 1 razgramc10.
Kasnije je u taj dam doslo .i oko 25 rdjeee iz .K<;>zare, rkoja s~ Mia o~lo
bodena iz logora. Nisu ·se st1gla dugo oporavljat1 - nastala Je ofanziVa,
te su se sva djeca morala eva:kuisati za Stekerovce (kod Glamoca). gdje
su hila sigurnija.
542
543
�lI
I
Jelka celar
'
CRTICE IZ BORBE ZA OSLOBODENJE TESLICA
T1re6u ik1raj'i·slkru udarnu bl'iga:du 1. proleterske divie:ije s,rupila sam odmah poslije oslobodenja Bihaca, 7. novembra
1942. godine. Toga dana u Bosanskom Petrovcu bilo je svecano. Slavila se 25.-godisnjica oktobarske socijalisticke revolucije. Govorio je Vrhovni komandant, drug Tito, i 1. proleterskoj brigadi predao
ratnu zastavu. Ovih dana u proleterske i krajiske jedinice stupilo je
vise stotina djevojaka iz nasega kraja. Do tada smo veCinom bile svrstane u omladinske radne cete i bataljone. Mnoge od nas su bile i u
sastavu Prve poljoprivredne omladinske radne brigade Bosanske krajJne, pa nam prvi dani ni u borbenim jedinicama nisu bili suvise neobicni, iako su bili te5ki.
Iz tih prvih mjeseci ispricacu nekoliko zgoda. Sve su vezane :oa
prvo oslobodenje Teslica, 2. januara 1943. godine. Za nepuna dva mjeseca iz doline Une nasa divizija se nasla u dolini Bosne. Na dugim marsevima i u dosta cestim borbama sa cetnicima u kojima se nije moglo
bogzna sta zaplijeniti, bili smo prilicno obosili i ogoljeli. A bila je jaka
zima. U napadu na Teslic moja ceta je dobila zadatak da zauzme jedno
brdo, kame se viSe ne sjecam imena. Kada smo se navece postrojili drugovi su primijetili da nemam nista na nogama sem jednih seljackih carapa. Puskomitraljezac, Rade Curguz, na to je odsjekao coskove svog
satorskog krila i dao mi da zamotam noge. To mi je zamijenilo cipele i
krenuli smo. Trebali smo preci prugu.
Kada smo dosli do pruge drugovi su zavikali: ,Eva voza!" Tada je
komandir, Mirko Jakie, naredio da legnemo na zemlju. Voz je stao bas
tu gdje smo lezali. Bila je to smjena Nijemcima na spoljnom obezbjedenju, koje smo mi trebali napasti. Morali smo cekati dok se nisu smijenili i voz vratio nazad. Kada su otiSli poceli smo da se dizemo. Bilo
je vrlo tesko. Od lezanja u snijegu dosta boraca je bilo promrzlo. Medu
njima sam bila i ja. Oni drugovi koji nisu bili smrznuti trljali su nas
snijegom pa smo se i mi osjecali bolje.
Polako smo se privlaCili do neprijateljskog polozaja. U meduvreme.nu neke nase jedinice 1su bacHe ;ralketu, Mo je 1bio :nnaJk e:a napad.
Borba je otpocela. Nijemci su bili odmorni, siti i obuceni, a mi promrzli
i polugoli. Neprijatelj nije dao ni blizu prici svom polozaju. Uprkos
tome drugovi su se privlaCili i bacali bombe u rovove. Rade je, pored
puskomitraljeza, imao i dosta bombi. On se podvukao pod njemacki
bunker. Bila sam u njegovoj blizini. Bacia je jednu bombu u bunker, a
zatim je dohvatio i drugu. Ne znam tacno sta se desilo, ali dobro znam
da je bio tesko ranjen. Ja sam bila samo lakse ranjena. Povukla sam ga
za noge u zaklon. Zamolila sam drugove da me zaklone sinjelom. Zapalila sam sibicu da bih vidjela gdje je ranjen i vidjela da nema ruku
do saka.
Pitq_o je zasto ne maze micati prstima i gledati na jedno oko. Meni ga je bilo jako zao. Da bih mu ublazila bol rekla sam da su mu prsti
promrzli a da mu je u oku prasina. Odvela sam ga u bataljonslm previjaliSte. Ono je bilo nesto dalje od polozaja. Na pitanje komandanta:
,Kako ti je Rade?", Rade je odgovorio pitanjem: ,Da li je Teslic zauzet
i da li je brdo zauzeto ?" Kad mu je to komandant potvrdio Rade je
poceo da pjeva partizanske pjesme i rekao da mu nije zao sto je ostao
bez ruku. Poslije izvjesnog vremena obolio je od tifusa i umro.
Posta smo likvidirali neprijatelja krenuli smo u Teslic. Tamo je
bilo puno cetnika, ustasa i Nijemaca koji su bili zarobljeni i s njima
pqno ratnog materijala kojim smo se naoruzali. Na jednoj strani su
bili postrojeni neprijatelji, a na drugoj partizani. Komandant Savo Tnkic je naredio da se svi moramo obuCi i obuti. Obucu i odjecu je trebalo uzeti od zarobljenih neprijateljskih vojnika.
Kada je dosao red na mene prisla sam jednom domobranu. On je
poceo skidati sinjel, bluzu i cipele. Sve sam njegovo obukla, ali mu pantalone nisam mogla uzeti jer mu nisam imala sta dati u zamjenu. Bila
sam u suknji. Kada smo se vratili ponovo u stroj komandant je izvrsio
smotru da vidi kako smo se obukli. Onaka goli i bosi bili bismo uskoro
nesposobni za borbu. Dosao je do mene i upitao: ,Jesi li se, Jelka, obukla?" Stala sam mirno i odgovorila: ,Nemam pantalone". On mi je ostro
odgovorio: ,Zasto mu nisi dala suknju!" Ipak je poslao nekoliko drugova da iz magacina donesu platno za pantalone jer je bilo jos drugarica koje su bile bez pantalona. Tada smo dobile platno. Same smo sasile
pantalone. Do kraja rata trebalo ih je jos dosta promijeniti.
:r
i
U
544
545
35 Zene BiH u NOB 1941-1945.
�Dusanka Bozic-StiSoviC
ORGANIZOVANJE PRVOG DECJEG DOMA RATNE SIROCADI
U PODGRMECU 1942. GODINE
a vreme rneprijateljske ofanzive na Kozaru, u le1to 1942. godine, okupatori i ustase su odveli veliki broj dece u logore.
NajveCi broj ove dece bio je sme5ten, u logor Jastrebarsko,
zvani ,J aska", u blizini Zagreb a.
U Jaski se i pre rata nalazio deciji dom. Ali, sada je to bio opsti
koncentracioni logor za decu sa Kozare, Korduna, Banije i drugih krajeva. Cetvrta Kordunaska brigada napala je 26. avgusta 1942. godine
Jastrebarsko, zauzela naselje i oslobodila zatocenu decu iz logora.
Odmah su deca sa Kozare, odnosno Bosanske krajine, vracena
preko Banije na teren slobodne teritorije Podgrmeca. U prvom momentu upucena su u Lusci Palanku gde su smdtena u osnovnoj skoli.
U neposrednoj blizini bio je smesten i Oblasni komitet KPJ i
Operativni stab za Bosansku krajinu.
Smestaj dece u razrusenoj osnovnoj skoli u Lusci Palanci nije
imao sve potrebne uslove za zivot i negu dece. Pored toga, postojala je
velika opasnost od ponovnog neprijatcljskog bombardovanja i nanosenja novih zrtava medu decom. Zbog :toga je Narodnooslobodilacki odbor, u zajednici sa Oblasnim komitetom, Operativnim stabom i Odborom AFZ-a, doneo odlukru da se preseli u Bosanski Petrovac. Ja sam
dobila zadatak da organizujem dom u Bosanskom Petrovcu, na drugoj
strani Grmeca. Posle dogovora sa drugovima u Bosanskom Petrovcu i
pomoCi koju su im pruzili Duro Pucar-Stari, sekretar Oblasnog komiteta
KPJ za Bosansku krajinu i Kosta Nad, komandant Operativnog staba,
za dom je dodeljena osnovna skola u selu Risovcu. Ova skola je bila
daleko bezbednija od neprijateljskog bombardovanja i neposrednog napada, jer je bila dosta udaljena od neprijateljskih uporiSta i vaznih
saobracajnica. Pored toga bila je u blizini sume, pa je u njoj bezbednost
dece bila veca.
Uz pomoc Narodnooslobodilackog odbora, organizacije :lena i
omladine sela Risovac, skola je sredcna i tako je otpoceo rad prvi Deciji dom ratne sirocadi na slobodnoj teritoriji u Podgrmecu.
U Domu je bilo smesteno oko 150 devojCica i decaka uzrasta od 5
do 15 godina starosti. U sobama nismo imali krevete vee smo od dasaka pravili palace, na njih stavljali slamu i tako oformili lezaje, koje
smo prekrili carsafima dobivenim od stanovnika ovog kraja.
Z
546
547
u jednoj prostoriji skole bila je smestena kuhinja, nekoliko veCih
stolova 1 klupa napravljenih od grubih jelovih dasaka, koje su sami seljani pilali. Gotovo svo snabdevanje ovog doma, 1kako hranom 1a,ko i
drugim potrebama, obavljano je preko Narodnooslobodilackog odbora,
uz pomoc organizacije zena i omladine. Narod je davao dobrovoljne pnloge u hrani, odeCi i obuci za decu. Zene ovog kraja, na celu sa Mirom
Pavic, tada Clanom Sreskog ikomiteta KPJ, !Svesrctno su se zalagale u
radu. Sa puno materinske ljubavi sakupljale su sve sto je deci bllo potrebno i svakodnevno donosi!e u Dom.
Narod je davao sve sto je imao, samo da se deci sacuva zivot i
pomogne da prezive rat i nastupajuce zimske dane. Ovi pokloni su se najcesce sastojali u: hrani, raznoJ odeci, obuCl (strikanoj od seoske vune;,
carsafima, pokrivaCima, pesklrima, maramama, carapama i drugim potrebama. Oct pri!oga mi smo deci obezbedivali reaovnu ishranu, sili
sami odecu, jer su deca u Dom stigla gotovo gola i bosa, s obzirom na
to da su iz iogora izasla u starom pocepanom odelu i vesu. Cipele nije
imalo ni jedno, a i druga obuca je bila slaba.
Jos je teze stanje ove dece bilo u zdravstvenom pogledu. Ona su
U }ogoru bila izmucena glaUU, zivela U nehigijenskim USlOVlffia i postala
neotporna prema bolest1ma. Mnoga su u lJom stigla bolesna i potpuno
iscrpljena. Mnoga deca imala su teske nahlade, upale pluca i slicno, a
sva su gotovo b1la napadnuta od svraba-suge i drugih koznih obolenja,
pa ih je trebalo dugotrajno leciti i oporavit1. U Domu nismo imali stalnog lekara za lecenJe obolele dece. Pomoc su pruzali lekari koji su povremeno nailazili sa vojnim jedinicama. Oni su nas upuCivali sta da
preduzmemo da bi decu oporavi1i i izlecili. Isto tako tesko smo dolazili
do lekova za decu, pa smo to nadoknadivali spravljanjem narodnih lekova, pa uspesi nisu izostali. Deca su se dobro osecala i njihova zdravstveno stanje se popravljalo, iako se zivelo u izuzetnim uslovima rata i
svakodnevnog uznemiravanja od strane neprijatelja. Posebne teslwce su
dolazile zbog nedostatka vode. Pored toga sto vode nije bilo u skoli, nije
je bilo ni u neposrednoj blizini, pa je oarzavanje higiJene bilo mimmalno, sto je usporavalo i lecenje obolele dece.
Losi uslovi za smestaj u domu u Risovcu, nedovoljan broj prostorija, slabi uslovi za smestaj osoblja i nedostatak vode, zahtevali su
da trazimo drugo, povoljnije mesto za smestaj dece. I opet uz pomoc
Oblasnog komiteta KPJ i Dure Pucara-Starog, sekretara Oblasnog komiteta, koji se neprestano interesovao za decu i rad Doma, deca su iz
Risovca premestena u Osnovnu skolu u Srpskoj Jasenici u Podgrmecu,
gde su uslovi za smestaj, negu i lecenje dece bili daleko povoljniji. Pre
svega prostorije ove skole, iako je gornji sprat bio bombardovan, bile
su povoljnije. Ove prostorije su bile bolje i vece, a skola se nalazila
unutar samog sela. Skola je imala i dobru pijacu vodu u dovoljnim
koliCinama, pored same skole postojalo je, ranije izgradeno, kupatilo.
To nam je olaksalo odr:Zavanje licne higijene kod dece i njihova lecenje.
U neposrednoj blizirri sela nalazila se komanda Podrucja koja nam je
pruzala pomoc u pogledu obezbedenja i redovnog snabdevanja dece. U
selu je postojala veoma aktivna organizacija zena, na celu sa Danicom
Medan, koja nam je odmah pritekla u pomoc oko smestaja i brige za
decu. Tu je na terenu postojala pionirska organizacija, pa smo ubrzo
uz njegovu pomoc osnovali Pionirsku organizaciju u domu, koja je bila
vrlo aktivna, kako u domu tako i na terenu. Tu u blizini bili su smesteni
�~arodr:-ooslob?di.l~cki odbor i po~i~iCk~ organizacije, pa su cesto njihovi
clanov1 navracah 1 stalno su vod1h bngu o deci.
Tako su u Srpskoj Jasenici stvoreni dobri uslov:i za negu i oporavak dece, p~ s~ deca brzo napredovala. To nam je omogucilo da u
~?mu .org;amzuJemo ~br~? s~o~skl!- na:stavu, deciji hor, diletantsku sekCIJU, pwmrsku orgamzaCIJU 1 pwmrskr odred.
. Pri D<;>m~ je organi;zo~a~a i d?bro je radila domska kuhinja i snaj?ers~ka ~adlOrlllCa. U rradiOtlllCl rse SlVala i a.\lrpirla odeca, postelj:iJna ,j lSVe
sto J~ b1lo potr~bno ~~. decu. Po oslobodenju Bosanske Krupe :i Bihaca
dob~Jene su ve~e koh~m~ o~evnog materijala (stofa, platna i drugog),
od cega su deci pravlJepl ves, ?dela !v'?Stala odeca. Za potrebe skolske
nastave: ~akode s~ d?biJene vece kohcme papira, olovaka i drugog pribora. _Y1h Ipayec _Je rzmedu .ost<~;log doterao iz Bihaca i jedan klavir i
?mest10 ga U skoh. U domu Je b1la formirana :i domska ambulanta sto
Je o~ogucil<? usp.esnije lec~nj~ i oporavak dece koja su bila bol~sna
ka?. I preduzimanJe pr~ventiV.mh .~er:'l za suzbijanje oboljenja od tifusa:
kop se u to vreme poceo poJaVlJivatL Treba naglasiti da smo uspeli da
s~cuvamo svu decu u domu, iako je bilo veoma ozbiljnih malih bolesndllbc~ .. T?:r_n uspehu doprinelo je i dobra snabdevanje lekovima koje smo
o IJah 1z oslobodenih gradova.
U pomu,. u Cijem oln::_iru j~ b~l:'l i. ~kola, radili su: Nada Stupar,
nastavm~ muz1ke, Zde~ka Ca?nc, ucit~lJ1C:'l osnov~e nastave i Viii Ipavec, profeso~ mate.m~t1ke. Sv1 smo m1 zaJedno brmuli za organizaciju
~oma! _orga:~uzovanJe skolske nastave :i drugo. Anojka C:erni i Anka MarJanov1c r~d1le su u ambulanti i brinule se o lecenju i nezi dece. Dr Vaso
Bu~ozan Je davvao ul?utsty.a kako zastititi decu i koje mere treba preduzeti da se sprece ep1dem1Je.
.Ruza De~ma~~wvic je. rukovodila krojackom radnjom :i uz pomoc
?stabh dru~anca .lZ do~a 1 z~pa sa terena sila deci odecu i VeS. Kuhinjom
rh rukovo~lla .Boja ~edimOV1C, koja _.ie ! ~~remala hranu uz pomoc osta1 d~gar:ca 1 dece IZ doma, omladmln 1 zena sa terena, koje su povremeno 1 dezurale u domu.
pa su cesto odlazila da im pomognu u sabiranju letine, sakupljanju
zita, berbi 1kukmruza, hranju lbumdeva, bramju sljiva i dmgog voca. Deca
su opet dobivala brojne poklone kao neku vrstu naknade za ovaj 'rad.
Pokloni su se sastojali u zitu, vocu i drugim namirnicama. Cesto su ovi
pokloni bili ved (tezi), pa su ih deca tdko nosila, narocito preko
patoka, pa su izazivali burni deCiji smeh kad neko padne ili mu u potok
ispadne paket koji je nosio.
Medu decu su cesce dolazili Josip Mazar-Sosa, Bosko Siljegovic,
Obrad StiSovic-Obren, koji su deci govorili o Kozari i herojskoj borbi
na Kozari, stradanju naroda i boraca i neunistivosti Kozare, njenog naroda i boraca koji se stalno svete okupatoru i njegovim slugama za sve
patnje i nevolje nanete nasoj deci i narodu Koza:re. ReCi drugova bile
su redovno pracene suzama, tugom i bolom dece, koju su prerano oteli
nemacki i ustaski zloCinci iz roditeljskog zagrljaja. Velika radost i
nezaboravni dozivljaj bio je za ovu decu kada su se prvi put sreli sa
drugom Titom, prilikom vrsenja smotre IV krajiske divizije u Srpsko.i
Jasenici, zimi 1943. godine. Tom prilikom drug Tito je posetio Dom i
nizgovarao sa deoom. Deca su jos ranije slusala price o drugu Titu kao
nasem glavrnom ikormMidantiU, rpevala mnoge pesme i recitorvala U rs'ko.J.i
i na seoskim priredbama najtoplije stihove o njemu. Na lieu druga
Tita hila je oCita radost i zadovoljstvo kada je ugledao sakupljenu i
zbrinutu decu, pa se u razgovoru pozitivno izrazio o stanju, radu i organizaciji doma i pozeleo da se i u buduce vodi jos veca briga o ovoj,
a i drugoj deci. Deca su prisustvovala zboru koji je tada odrzan i sa
pr1sutnim <seljadma i !bordma, odi!Jisevljeno ;pljes.krula i 1klicala druigu
Titu za vreme njegovog govora na zboru.
U Dom su cesce navracali i Duro Pucar-Stari, Kosta Nad, Osman
Karabegovic, Velja Stojnic, Mihajlo Skondric, {koji je tada bio komandant podrucja na kome su deca zivela i cija je briga hila nesehicna za
n1jih), Jela PeroviC, Sefiroet Magla'jlic, Sla:Viko .R!odic, ·Lepa .Perovic, Rada
Vrranjesevic, Dusai1ka Kova!cev'ic. Sv~i .su oni deou rsa puno ljulbavi obilazili, raspitivali se za njih, razgovarali s njom, kako hi nam pomogli da
sto bolje resavamo tekuca pitanja i probleme koji su se nametali u
tim teskim danima rata. To je tako trajalo sve do pocetka IV neprijateljske ofanzive kada se Dom morao povlaciti zajedno sa narodom i
vojskom dublje u Grmec, sa pravcem kretanja Bosanski Petrovac-MliniSte-Drvar, u Stekerovce kod Glamoca.
U toku ofanzive mnogo dece iz Podgrmeca je ostalo bez roditelja,
pa je pridrmen ovoj deci, tako da smo u Stekerovcima imali oko 400
dece.
Usled naglog nadiranja neprijatelja i opasnosti da deca budu ponovo zarobljena, dom u Stekerovcima je rasformiran. Odraslija deca,
koja su bila sposobna za kretanje, pridodana su operativnim jedinica:ma, a mlada ostavliena u seoskim porodicama, dok je samo jeda~
manji broj dece prebacen u Liku, u Zaklopac i Dobr·o Selo, i smesten pn
partizanskim bolnicama.
Tako je zavrSila s radom jedna znacaina humana ustanova koiu
su osnovali pa.rtizani Krajine za svoje najmlade sugradane koji su ostali
bez roditelja. Znacajno .ie naglasiti da je naveci broi te dece preziv~o
golgotu rata i danas se nalaze na raznim poslovima sirom nase zeml]e.
k
P?zrtvovanost u radl!-. ?rugaric~! danonocno dezurstvo i materins ~. bnga za decu, omoguc1h su da z1vot u domu tece normalno i bez
vec1h problema.
Deca su imala gotovo svakodnevne posete i primala brojne pood. drugova i drug~rica sa te_rena tako i iz vojnih jedinica,
asnog kom1teta KPJ, Okruznog kom1teta KPJ Operativnog staba
Komande podrucja i drugih organa NOP-a.
'
'
. Na_rocito su bpi dirljivi ~usreti dece i boraca partizana. Medu
prv1ma J~.,?ecu u. R1sovcu posetw Hamdija Omanovic, tada komandant
VII~ kraJ1ske bngade sa grupom boraca. Oni su deci u dom doneli
broJne poklone medu kojima su bili: mast, brasno, tekstil i vece kolicine
sapuna. Sapur~ se uv to rv~erm~ ~~sko na~barvljao, a mama je ibio neophodarn
za negu dece 1 odrzavanJe h1g1Jene. Dom su stalno poseCivale drugarice
sa t~rena, s': drugarico:r_n Pirikom. One su takode donosile poklone u
h:am, odevm:r_n vl?r~dmet1ma, ~. cesto su dogonili i zivu stoku (telad, jagn]ad, prasad 1 z1vmu~, donos1h: mast, brasno i mlecne proizvode.
,U posetu. na:~ Je ~olazila i Irena Kis sa grupom zena iz Gornje
~uvaJ~, Dubov1.ka 1 drug1hv.sela,. koje su pam donosile slicne poklone, a
ces~o 1 .gotova Jela,. ~ naroc1to p1tu, kolace, kajmak, sir ·i drugo. Deca su
SVOJU l]ubav neseb1cno uzvracala nesebicnim majkama i omladinkama
~~te, kak~
548
549
�Mila Bajalica-Srdanov
KURSEVI AFZ-a U BOSANSKOJ KRAJINI
ursev~ '~a zene u B_o'Sansk.oj krajini organizo.vani su ru drrugoj
polov1:z:.1 1942 .. godme,. Ut.I.eat ovih kur~eva bio je jako veliki
na dalJI.r~zvoJ <?~gamzaeiJe zena, kao 1 organizovanje eelokupnog drl!stvenopo~Itlekog. z1vo~a. na oslobodenoj teritoriji Bos. krajine.
Vee u d~l!gOJ ratnoJ godm1 organizacija :lena bila je toliko popularna .da se TIIJe m.oglo zamisliti funkcionisanje narodne vlasti, organi~ova?Je snabde':an~a b.oraea hranom i odecom, organizovanje bolnica
1 bng.a <:~o. Ta,nJemka 1 dr. bez aktivnog ucesca zena - organizovanih
u Antifasistieki front.
Kad sam u. a':gustu 1942. go~ine stigla sa proleterskim jedinicama,
kao.. bor~c Zastitn~ee Vrh~>Vnog st~ba, na oslobodenu teritoriju Bos.
~raJme, zen~ su vee tada bile orgamzovane u svakom naseljenom mestu
: veom~ akt1vno ucest':ovale u svim akcijama na terenu, bilo kao aktivi
z~na, b~lo kao odbormce ,u NOO-ima. Koliki je broj :lena u to vreme
bw ukljucen u rad. po~~dme moze se tek zamisliti kada se ima u vidu
da se. slobodna tentonJa protezala od Livna i Bos. Grahova preko Drvara 1 iB<;>s. Petrovea,, pa sve do Bos. Krupe i Sanskog Mosta, od doline
Nere!ve 1. Rame, te ;zvora Une, pa do doline Save, sve tamo do Bos.
Grad1ske 1 Bos. Dub1ce.
~asovno~t i snaga or~c;nizacije :lena Bos. krajine u to vreme videla
se vee. sa. prv1m nastl!;panJima proleterskih jedinica i Vrhovnog staba
na te:It<;>nJ~. Bos. k~aJ~ne. Zene su masovno i organizovano sa omladinom 1 pwmnma. doeek1vale boree iz Srbije, Sandzaka, Crne Gore. Poseb~o se to odnosilo na docek i smestaj ranjenika tih proleterskih jedimca, te organizovanje bolnica.
tim i takvin;t, J?rilikama i pose~ni!ll okolnostima koje su tada
posto]ale u Bos. kraJim, ~ogla se 1 odrzat1 Prva zemaljska konferencija
AFZ-a: deeembra !942. godme,, u. Bos: Petroy-cu. Na to_j konferenciji, kojoj
su pnsustvovale zene delegati 1z sv1h kraJeva zemlJe najmasovnije su
ucestvovale zene sa teritorije Bos. krajine.
'
Sprov.o~~Ci ~olitiku ~artije na masovnom obuhvatanju zena i njihovom ukljueivanJu u aktiVan rad u pozadini Okruzni odbor AFZ-a za
Podgrmec pristupa organi~ovanju kurseva za zene aktivistkinje, koje su
se u proteklom ;rremenu Isti~ale. na akcijama vezanim :za ho!'bu protiv
okup~to:a. Za~aea kursev~ ~Il<;v Je da se odabrane aktivistkinje, clanice
s~osk!h ~ ~r~~k1h odbora, JOS VIse osposobe za samostalno vodenje orga-
K
v
nizacija i jos aktivnije ucesee u NOO i drugim drustvenopolitickim organizacijama. Odluceno je da se prvi kurs odr:Zi u selu Hasanima. Programom koji je pripremljen za ovaj kurs bile su obuhvaeene vee
poznate teme - organizovanje NOO, zadaci pozadine, uloga Partije u
organizovanju naroda u sluzbi NOB, zadaci :lena u daljem razvitku NOB
i mobilisanje svih snaga u borbi protivu fasizma i dr.
Programom je bio predviden kulturno-prosvetni i zabavni zivot
na selu, ucenje borbenih pesama, ucenje :lena da se sluze knjigom, opismenjavanje nepismenih i sl. Predvideno je bilo da kurs traje dve
nedelje.
Dolazeei na kurs zene su sa sobom ponele najnuznije stvari, kao
sto su pokrivaci, topla odeea i dr. Hranu i sve ostalo sto je bilo potrebno za uspesan rad kursa pripremili su NOO Hasana, Potkalinja i Benakovea pod rukovodstvom Komande podrucja.
Kurs je odr:Zan u hasanskoj skoli. Ucionica je pretvorena u spavaonicu. Same zene, njih tridesetak, koje su dosle iz svih sela Podgrmeca, organizovale su boravak i svakodnevni zivot. Rukovodilae te prve
,J"atne skole za zene" bila je Jela Perovie, vee po:Znati politicki radnik
na terenu i veoma popularna medu zenama tih sela.
Posle svakog predavanja predvidenog programom vod~ni s~. razgovori i diskusije, koje su uvek povezivane sa praksom. NaJvaz:r;tiJI zakljucci belezeni su u sveske. Zene su bile podeljene u grupe. Nep1smene
su zene morale ulagati mnogo viSe napora da bi naucile prva slova i
savladale gradivo. Same teme su odredivale i grupisanje :lena i njihov
raspored.
Poslepodnevni i vecernji casovi bili su ispunjeni kulturno-prosvetnim i zabavnim programom, citanjem vesti sa frontova, izvestajima iz
raznih krajeva zemlje, vestima sa istocnog fronta i dr ..Pevale su. se
borbene pesme, zapisivale reci tih pesama, ucile su se napamet reeitacije, narocito vee u narodu poznate pesme populamih pesnika revolucije, Branka Copica i Skendera Kulenovica.
Bez obzira na starost i razlike u obrazovanju, sve su zene bile
aktivne u savladavanju gradiva. Mada je medu njima bilo i takvih koje
su po prvi put napustile svoj dom, to se na kursu nije osetnije primecivalo. Neke od devojaka sa strahom su prilazile ucenju, iako su se u
svojim selima bile vee iskazale kao dobri organizatori zena i omladine.
Odvajajuci se od svojih kuca one su sa strepnjom krenule u svoju
,prvu skolu;', ali i sa radoscu, jer su, po pravilu, imale podrsku i r~zu
mevanje svojih starijih, svekra i s:rekr':e, maj~e i oea, ~uzeva _ratm~a:
To je govorilo i o drugom - kohko Je u to] protekloJ ratnoJ godm1
narasla politicka svest naroda tih krajeva i njihova shvatanje da sve
treba podrediti borbi za slobodu, kao i o tome k~ko. se u k~~t~om r~:vo
lucionarnom vremenu ruse sva zastarela shvatanJa 1 porod1em patnJarhalni odnosi.
Na kursu su se zene zblizile i upoznale, prenosile su jedna drugoj
iskustva iz dotadanjeg rada, stvarale prijateljstva, naucile su k~ko tre~a
sa jos viSe sirine i razumevanja okupljati druge zene, stvaratl od nJih
aktivne ucesnice narodnooslobodilaake borbe, birati ih u SKOJ, Fartiju itd.
U to vreme na terenu Podgrmeca, pored Rade Vranjesevic i Dusanke Kovacevic, clanova Okruznog komiteta Partije, radile su i bile
poznate u partijskim organizacijama i organizacijama zena i druge parv
p
550
551
�tijske radnice, kao sto su Pirika Siber, Irena KiS, Paula Humek, Jela
Perovic, Vahida Maglajlic, Mila Bajalica, kao i brojne druge aktivistkinje Podgrmeca. Sve smo mi ucestvovale u svim aktivnostima organizacije zena i bile na veoma razliCite nacine ukljucene u rad ovoga
ku~s~. Ucestvo-yale smo pojedinacno il~. grupno u diskusijama sa kursistkmpma, .vodil.e dugve ~azgovore. sa nJima, govorile o prakticnom radu
na ~er~nu, Iznos:Ie nasa Is~ustva IZ predratnog rad~ sa zenama u drugim
kraJeVIma zemlJe, sa radmcama u gradovima i zenama sela nasa iskustva ..~z. rada .sa zen~m~ u ~OR u Srbiji, Sandzaku, Crno/ Gori, Lici,
BamJI 1 vdrugim. k:aJ~VI;ma, Jer nasv je bilo iz svih tih krajeva, a sto je
za ove zene aktlvistkmJe Podgrmeca bilo veoma zanimljivo.
v .Razgovar.aju~i sa ovim zenama i slusajuCi njihova iskustva iz dotadasnJeg rada I mi smo same dosta toga naucile i saznale o njihovom
~v~kodnevno~ radlf, sazna.I~ dost~. o narodu t<?ga kraja, o nj:ihovim kucmm. problemima I porodicnom ZIVotu. Shvatlle smo da zene u izvan:;ednm~ okolnostima, ~as u kakvim su se nasle u ovim .ratnim prilikama
I b?rbi za oslobodenJe, veoma lako prihvataju i razumeju borbu za
SVO.Je oslobodenje od teske proslosti i tegoba staroga nacina zivota j
da bez pre~rasud~ odbacuju sve te okove zaostalosti, da sa lakocom i
razumeyanJem pnhvataju novo i svesrdno se ukljucuju u borbu za to
novo, ~to sa sobom vn?si ::a~odnooslobod~lac~a borba, u kojoj su i
same vb:Ile. v:eoma. :o~aCaJan CI'lllilac. To su bl!le lJZVa:n;redne tprilike i !radi
to~a st<? Je sva~I vcovek na terenu Podgrmeca bio, prema svoj:im mogucnostima, uklJucen u rad NOO.
S~cam s.e kako s~ tada stariji ljudi govorili nama aktivistkinjama,
dol.azeci da. vide sta mi to radimo i cemu uCimo njihove snahe :i kceri:
,~Ik.ada :n1 ni.smo imali ljepsi zivot, djeco ... sve sto imamo sa varna
~IJehn:? ~ svoJu vojsku hranimo. Toliku ljepotu nikada ne dozivjesmo
sto d~z.IvJeSJ:?O ~a varna, .djeco nasa". Ta ,ljepota" o kojoj su oni nama
~o~onh, tvo Je bilo ono lJudsko, humano, najvise i istinski najlepse sto
Je covek coveku mogao da pruzi u tim surovim ratnim pril:ikama.
v,
Cir:jenica d.a. se ~aj prvi kurs za obrazovanje :lena odvijao uz ucesce n~s ~ena a~tivistk~~ja. clanova Partije, od kojih su neke bile clanovi
sresklh I .dru~Ih partiJSki~ t~la, .a neke i predratni clanovi Partije sa
raznovrsmm. 1 veo:na konsmm Iskustvom u partijskom i masovnom
:;adu, .~opunpvala Je Program kursa sadrzinom koja se ne moze nauciti
Iz ~n.J.Iga .. Takav. sa~daj rada davao je ovome prvome kursu poseban
ZJ?-aCaJ. 1'4I smo !Im ~e~al?a, pored o~t~l?g,v ukazival~ na istorijsku Cinje~Icu. ?a Je s~~ki pohtiCki rad bez ucesca zena u nJemu, nepotpun i da
IStor:Ja radmckog pokreta uci i potvrduje, da od Ucesca zena zavisi i
svakl uspeh naprednog pokreta.
. Za .P.uni uspeh k~rsa. bilo je veoma znacajno da je medu nama bilo
radm~a I mtel~ktualki, :pr!p~dnica raznih nacionalnosti .(Srpkinja, Musli:n~nki, ~rv::~tic.a,. JevreJki 1 dr.), da smo ovde dosle iz raznih krajeva
I IZ ra~m~ Jedimca NOV. Sv~ je to doprinosilo ucvrsCivanju uverenja
kod ov1? zena da se u redovima NOV bore sinovi i kceri svih nasih
naroda 1 J?-arov~~o~ti i da ~e u z~jedni~koj borbi za oslobodenje i napre~ak n.e pita CIJI Je ko ynpadmk, ~oJe vere i nacije, da se ne pita ko
Je s~lJak, a ko g:;c:dan~n~ nego kohko ko doprinosi zajednickoj borbi
protiv okupato~a} ~~daJ~Ika naroda.v Ovo osecanje bratstva bilo je ovde
veon:~ lako obJasnJ~Vo, Jer su ove zene veCinom bile srpske nacionaln.osti I one su znale 1 u toku borbe dozivele i videle to da su njima bli:li,
da su istinski njihova braca Hrvati, Muslimani, Jevreji i drugi, koji se
sa nji~a bore za slobo~u. a.ne oni vaj~i Srbi. koji ..u c~tni~kim.red~wi~a
saraduju sa ok,UJpa:t•ortma 1 boore se 1 pro'i•IV n]l'h 1 n]1'hov1h 1Sln0\ a,
muzeva i brace.
Zene ,seljarrke Poidgrmeca •su 1shvatile na ov.ome ilmrsu ~vu 'sirinu
pokreta i NOR-a i sa novim saznanjima su se uputile u. s:voJa sela da
bi tamo sa jos viSe snage i razumevanja prionule na vehk.1 pas~? okupljanja :lena i omladine. Mnoge od njih su postale clanOVl .PartiJe, .odbornice NOO, rukovodioci AFZ-a i drugih drustvenopoliticklh orgamzacija u selu i srezu.
.
Pored OVOO"a kursa, nesto docnije je organizovan i kurs u Benakovcu, koji je t;'ajao nesto krace. Prekinula ga je takozvana cetvrta neprijateljska ofanziva.
.
.
v
.
Nesta 1kasnije u Mtkonjic Gradu orgamzova:n '}e lk!urs za zene alk:tlvistkinje sa teritorije Mrkonjic Grada, Kljuca i Jajca, kojim je rukovodila Mara Radic. Predavac na kursu, pored Mare Radic, hila je Nata
Hadzic stari clan Partije i poznata aktivistkinja iz predratnog pokreta
:lena u' Beogradu i Kragujevcu. Posebnu brigu i pomoc u organizovanju
i odrzavanju ovoga kursa pruzala je Zora B:;kic, a~ti-yistki~ja iz. Mrkonjic Grada. Njihov doprinos, kako na organ:zovanJU 1 odrzavanp1 to~a
kursa taka i na unapredivanju rada medu zenama toga podrucJa, b10
je veoma znacajan i radi toga sto je sa teritorije ta tri sreza jedan broj
seljaka ucestvovao u cetnickim jedinicama, sto nije bio slucaj sa Podgrmeoom, te je ·Uiceisce ~ena u NOP hila veoma tzmacajno. v
.
.
Na podrucju Kozare su u tome vremenu takode odrzavam kursev1
za zene aktivistkinje. Na prosvecivanju i organizovnju :lena u antifasisticki pokret svesrdno su radile Mica Vrhovac i Danica PaviC, ~citelj.ice
i aktivistkinje Pokreta, kao i Bora Batos, Jovanka Balaban I broJne
druge omladinke i aktivistkinje Kozare.
Vremenski mereno, ovi kursevi su hili kratkotrajni, ali je njihov
znacaj za ukljucivanje zena Bos. krajine u sve ,oblike dru~tvenopolit.icke
aktivnosti bio ogroman. Zene koje su ucestvovale na OVlill kursevima,
po povratku u svoja sela :i sreske centre, uvecale su svoj r~~ _na organizovanju zena i omladine. Njihovi vidici su se znatno prosmh. Mnoge
od njih su se zauvek oslobodile onaga sto ih je pritiskivalo i sputavalo
u zivotu i radu, ukljucujuCi se bez opterecenja u sve drustve~opvoliticke
aktivnosti koje je zahtevala borba za slob~du. Neke od t1h vz~n~ su
ubrzo izrasle u sreske rukovodece kadrove 1 tako davale znacaJm doprinos NOB.
Na tim kursevima one su naucile i u praksi videle sta znaCi bratstvo i jedinstvo naroda u borbi za slobodu i napredak, sta se sve maze
postiCi udruzivanjem snaga, kako je i koliko je .vazno d~ se s.ve s~age
ukljuce u NOP, st~ sve mo~u da ura~e ?rganiZ<?vane ze~e 1 akt1vno
ukljucene u rad AFZ-a. Kod Jed~og broJa .~ena .koJe .~u pr:_osl~ kroz ove
kurseve razvila se teznja za nov1m saznan.Jlma I dalJim ucenJem, pa su
se one, posle rata, doskolovavale ili redovno skolovale, izrastajuCi tako
u javne i politicke radnike, strucnjake i naucnike.
552
553
�dr Enver Redzic
AJSA-ISKA SADIKOVIC
bi se postigao uspjeh, u ISkinom politickom zivotu predstavljali su dvije osnovne, odredujuce komponente njenog etickog odnosa i opredjeljenja za socijalizam. Nairne, eticko opredjeljenje za drustveni preobrazaj
u smislu rsocijalisti6kih interesa rproletarijata moguono je :samo pod uslovom ako se emotivni odnos dosljedno potvrd:uje aktivnim odnosom.
Jedno je uslov i potvrda drugoga. Njihova jedinstvo neophodna je pretpostavka napredovanja stvari socijalizma. Uzrok rada posljedice, socijalisticka emocija socijalisticku akciju, a ove zajedno formiraju eticku
licnost.
Mi nemamo mogucnosti da ovdje podrobnije govorimo o njenom
djetinjstvu i ranoj mladosti, da bismo prikaz~li n~en razvoj i. pristupanje naprednom omladinskom P?kretu .. Na ~mverz.ltetske studlJe ~ ~eo
grad dosla je kao skojevka, a 1mala Je vee relativno bogato pohticko
iskustvo kada je poslije kapitulacije zemlje morala da ih prekine. Ulaskom fasistickih okupatora u zemlju, koju su odmah raskomadali, za
radnicku klasu i narode Jugoslavije nastupili su teski dani. Tim komadanjem Bosna i Hercegovina nasla se u sklopu tzv. Nezavisne Dr:lave
Brvatske. Nad Bihacem se nadnio mrak, pod cijom je zastitom carevao
nesluceni teror pomamljenih ustaskih zloCinaca zednih srpske i jevrejske krvi. 0 tim mjesedma strahovlade i pokolja u Bihacu, koji je izvrsen na podsticaj i uz neposredno ucesce u emigraciji izvjezbanih profesionalnih ubica, po naredbi Pavelicevog velikog zupana Ljubomira
Kvaternika, istorijska nauka tek ima da kaze svoju rijec. Smatra se da
je u tom vremenu od ustaskog metka i noza naslo smrt izmedu deset i
dvanaest hiljada nevinih ljudi! Tada su, med:u pobijenim Srbima i Jevrejima, pale i prve zrtve iz redova KPJ i SKOJ-a: Strahinja Radetic,
braca Pjevaci, Milan Obradovic, Dusan Kuga, Salomon-Braco Kavezon,
Stana Sudcevic, Kiko Levi, Nada Beokovic. Komunistima iz redova Hrvata i Muslimana, koji su uhapseni sutradan po Hitlerovom napadu na
SSSR, prijetila je ista sudbina. Sto ih nijc stigla zasluga je koliko njihovog drzanja, toliko i uticaja patriotskog grad:anstva, cije su simpatije i povjerenje komunisti osvojili svojim dugogodiSnjim radom i barborn za demokratske slobode, ravnopravnost naroda i nezavisnost zemlje .
Izvrsavajuci predano zadatke koje je primala kao clan SKOJ-a, u
cijim se redovima nalazila vee dvije godine, ISka je to Cinila veoma vjesto i sa lakocom kao da se radi o obicnim poslovima, a ne o aktivnosti
koja je hila skopcana bukvalno sa direktnom opasnoscu za zivot. U decembru 1941. postala je Clan KPJ, od kada se ona jos intenzivnije angazuje u revolucionarnom radu. Zahvaljujuci okolnosti da kao komunista
nije hila pod sumnjom ustasa ona je svojim zalaganjem dala znacajan
licni doprinos uspjehu gradske partijske organizacije u afirmaciji ciljeva i jacanju pozicija narodnooslobodilackog pokreta u Bihacu. Njena
aktivnost hila je usmjerena u tri, za politicki i vojni uspjeh NOP-a posebno va:lna, pravca, prema prikupljanju novcanih i materijalnih sredstava narodnooslobodilacke borbe, nabavljanju i slanju sanitetskog
materijala, sto je bilo od izuzetno velike vaznosti za partizane i prikupljanju obavjestenja o snazi. vojnog ga~niz~ma u Bi?a~u, ~jeg~>Vom
naoruzanju, rasporedu i pravc1ma kretanJa 1 dostavlJanJu tih mformacija partizanskim stabovima. To obavjestavanje funkcionisalo je
mjesecima, sve do velike bihacke operacije koja je zavrsena oslohodenjem Bihaca 4. novembra 1942. Ono se odvijalo redovito i sigurno, tacnoscu dobrog mehanizma, bez zastoja i prekida, uprkos cestim hapse1
ll
ovim redovima citalac nece naCi israzivacki utvrd:ene sistematski sred:ene i pregledno izlozene podatke iz biografije Ajse
. .
Sadikovic. Neizvjesno je pitanje da li ce se neko i kada prihvatlti takvog posla. Mnogi ljudi prolaze kroz zivot, a da nikada njihova
biografija ne ostane zapisana. Recenice koje sastavljam, med:utim, nemaju ni namjeru da budu biografija Ajse Sadikovic. One to nisu ni po
metodu kako se biografije pripremaju, ni po nacinu kako se piSu. Pa
ipak, zelim da iznesem koju saku podataka iz njenog zivota koji ce,
med:usobno povezani i dogad:ajima osvijetljeni, predstavljati jedan izuzetno znacajan odlomak njenog zivotopisa. Duzan sam da ovdje istaknem sljedece: ovi redovi nastali su kao svojevrsna cjelina kazivanja i
sjeca~ja brojnih ISkinih prijatelja, drugova, njene najuze rodbine, kolega 1 saradnika, u cemu je pristuna nasa zajednicka zelja i namjera da
joj makar i najskromnije, posmrtno, kad to vee nismo, po inerciji naseg
ego~entricnog ponasanja, ucinili za zivota, izrazimo zahvalnost za njenu
cest1tost, kada je u pitanju sav njen zivot, za njenu nesebicnost, kada
je u pitanju borba za socijalizam.
. Ajsa-ISka Sadikovic zivjela je nepunih 56 godina. Rod:ena je 29.
apnla 1919, a 11. januara 1975. saznali smo za njen kraj. U tako kratkom svome vijeku cetrdeset godina pripadala je revolucionarnom frontu socijalizma. A pripadala mu je svim svojim ljudskim bicem, bez
rezerve, bez ostatka, prije svega etickim bicem svoje licnosti. I treba
odmah rreCi: covje:k ne moze a da, nakon upoznavanja zivotnog puta
IS:ke SadikoV!ic, ne Sitane zadivljem jedinstvom njene etiOke Iicnosti.
U prirodi ISkine licnosti, u njenom etickom bicu nalazi se objasnjenje njenog od1ucnog i trajnog zivotnog opredjeljenja za socijalizam,
koji ce eksploatisanim i porobljenim vratiti ljudsko dostojanstvo, koji
ce uspostaviti eticko drustvo. Takvo njeno opredjeljenje za revolucionarni socijalisticki pokret, koje nije plod racionalne intelektualne spoznaje, vee izraz emotivnog odnosa prema klasnim, u stvari opsteljudskini. interesima rproletarijata, imanentno je sadr:lavalo i rpotvrdivalo potpunu saglasnost rijeci i djela, emotivnosti i aktivnosti. Osjecanje pravednosti konkretnih zahtjeva radnicke klase u njenoj teznji za humanistickim konstituisanjem drustva, za !Sku je bio imperativ da se svim hicern aktivno zalaze ze njihova ispunjenje. Emotivni odnos prema horbenim inicijativama i akcijama radnicke klase i istovremeno zalaganje da
1
554
555
�nji~a. al~~ivista mjesne pa!tijske o~gaJ?-izadje, do kojih je dolazilo zahvalJ~)UCI provalama, kao .1 n~postOJR11JU 1mzne konspiracije i iskukstva
u n~CIJ?-U 1legalnog . orgamzacwnog i politickog rada, koji su, poslije
h_~.pse~p, odnosno 1zlas~a 11<1; oslobodenu teritoriju rukovodeCih i staDJih clanova KP, mora~1 ,u CJelini da preuzmu mladi Clanovi Partije i
SK?!-~· Kada su ~ prolJ~c~ 1942. pali u zatvor Nijaz Salihodzic i Ahmet
Dehc 1 ub~zo za_t1m sa JOS n~~im k~m~nistima upuceni u jasenovacki
lo~or sm~t1, ,ov~J posao ob<l:vJestavan.Ja stabova o vojnoj snazi neprijat~lJ~ u ~1hacu 1. neposrednoJ okolini najveCim dijelom nastavila je i uspJesno J~ o~avlJ,ala_ ISka, koj~ je i do tada, uporedo sa Nijazom i Ahmetom, rad1la 1 vee .b:la _stekla 1_zvanrednu sigurnost i dragocjeno iskustvo.
Krupu. ave o?avJestaJne aktiVnosti nesumnjivo predstavlja izvjestaj 0
brOJJ?-OJ snaz1.'. ~ao:uzanju. i teritorijalnom rasporedu neprijateljskog
garmzona, koJ1.Je. Isk~, do?1la od svoje veze, domobranskog natporucni~a _Hasan~ MuJezmov~ca, 1 pouzdanim kurirskim kanalima uputila ope1at1vnom stabu NOV 1 PO Bosanske krajine. Sada je grupacija od osam
narodnooslobodilackih udarnih brigada Krajine, Like i Korduna pod
~~omandom komandanta operativnog staba NOV i PO za Bosansk~ kraJmu.' !<oste Nada, mogla da preduzme akciju oslobodenja Bihaca da je
~s.pJ~sno s~~ove~e i na taj naCin. osv.~janjem j~~nog veceg grada' i znacaJmm pros1ren~el10 slob?~ne tent~nJe ~m~~uc1 ostvarenje sazrele potrebe N<?P-a, koJa Je SVOJ _1zraz dob1la u 1deJ1 druga Tita, CK KPJ i Vrhovno?. staba da _se £orm1ra opste politicko predstavniStvo naroda JugoslaviJe -:-- ~nt~fasisticko :'ijec~ nar~dnog . oslobodenja J ugoslavije.
Os!obodenJ~ B1hac~ pred~tavljalo Je za Isku ne1zmjernu nagradu za njen
pozrtvovam ~ad u IlegalJ?-Iill uslovima ol~upacije, u kojima se pod rukovo_dstv?m ~Jesnog kom1teta KPJ, uz nJeno puna ucesce kao i UCeSCe
s;1h b1hac~1h komunist~, a?-tifa~ista i patriota, otvorio ~ gradu front
NOB prot1v ?kupatora _1 ~Jegov1h pomagaca. Sada je za !Sku pocelo
novo r~zd~blJe os.lobo_dil~cke b?rbe, u ko110e je ilegalnost smijenjena
?tvor~~1110 IstupanJem 1 djelovanJem u orgamzovanim oblicima poniklim
1 razv1]anm1 u NOP-u.
v Poslije ~~X::~irv~nja organa, tijela i politickih organizacija NOP-a
drustv~no-poht1cln Z~V?t U gr~dU.J(Otekao je sirokom maticom; kojoj SU
snagu 1 pra_vac d<l:vah. 1 odrechvah clanovi KPJ i SKOJ-a, aktivisti NOP-a
r~spvoredem da djelUJU. na sirenju, ucvrscenju i jacanju narodnooslobo~
~hl~c~og_ fronta u vb~!-b1 za oslobodenje zemlje od fasistickih okupatora
1. ~J~gov1.h unu~ra~n31h pomagaca. U periodu ,Bihacke republike" politick! akt1v ~ B1hacu predstavljao je veliku snagu, koja je bila sposobna
da u gradu 1 o~olin! o~uplja i m~biliSe _nove mase u ostvarivanju cilje~a NOP_-~.v Svaln .poJed1?-ac.' porod1ca, uhca, svako selo postali su poprist_e ~oht1cke aktl:'~?stl CJel?~upne partijske i skojevske organizacije
B1haca, svakog poht1ckog akt1v1ste u njemu.
~
S ob.zirom na ogrom~i ~nacaj organizovanog rada zena za uspjes~~ ~azvoJ _na:odnooslob?~1lac.k~ borbe, Partija je na ovaj posao opred1J~l~lva .sv~Je 1~kusne akt1v1s~kn1Je, a medu njima najbolje uputila je da
~oht1c~1 d.Jel~J,?- :ned~ seosbm zenama, na do juce okupiranom podrucJU, d~ 1m ~bJ~SnJavaJu osnovne ciljeve NOP-a i perspektivu koju im ot~ara 1 :~o;si nJegova ~olbljeJ?a~ Za:jednov sa Va:h1dom Magla'j<lic, lvank!om
I erko~1c, Zumrom ,~eJva!"li Iska se nasla pred teskim zadatkom, da konzerv:at~v~u seosku zenu 1zvede i ukljuci u siroki, borbeni, narodnooslobodllack1 front. Dan je pocinjao sa prihvatanjem zadatka, a zavrsavao
se sa ocjenom njegovog izvrsenja. ISka i Zumra (koja je cijelo vrijeme
boravka u Bihacu stanovala kod ISke) susretale su se kasno u noc po
povrrutlku sa terena, a uju1tro :ponovo odla:zile u Novo Selo, svaJka \lla svoju stranu. Politicki probuditi i aktivirati ovu zenu na ciljevima NOP-a,
zna6lo je os~gurati njegoVlu 'pobjedu. Hiki ·i dmgim alktivirsrtlkinjama ide
u zaslugu i pripada priznanje sto su upornim radom i elanom za kratko
vrijeme, na jednom istorijski veoma otvrdlom tlu, pokrenule ovaj proces i u njega unijele drustvenu sadrzinu i ritam narodnooslobodilacke
borbe, koji viSe nikakva teska situacija nije mogla prekinuti niti zaustaviti.
U prvim susretima zene Pokoja, Brekovice, Vrste, Gate, Izacica,
Kamenice sa rezervom i zatvorenoscu primale su u posjetu djevojku
krupnih plavih ociju i vedrog lika, koja je cinila prave napore da im se
priblizi, ukloni nepovjerljivost i pokrene ih na razgovor. Trebalo se svakodnevno dobra pripremati, duboko uCi u psihologiju ave zene da bi
ana pocela sopstvenim rukama sa sebe da skida obruce koji su je stolj.eCima izolovali od zbivanja u drustvenom zivotu i teznji da se on temeljito i radikalno izmijeni u smislu emancipacije covjeka. Aka su susreti prvih dana bili optereceni hladnocom i odbojnoscu, kojom je ova
relativno zaostala zena zeljela da osigura svoj mir i ustaljeni nacin zivota, da se pred nepoznatim posjetiocima iz grada koji ,ne znaju za
vjeru" zastiti u svome krugu, rna kako joj kretanje u njemu bilo ograniceno, vee poslije prvih nedjelja predanog rada ISka je stekla povjerenje zena u siromasnoj bihackoj okolini. Uporni i strpljivi rad bio je nagraden najvrednijom i najvisom nagradom - malim, sitnim, ali samostalno ucinjenim koracima muslimanske seoske zene prema novom zivotu, koji je ana jos samo u daljini nasludvala. Bili su stvoreni neophodni preduslovi za pojavu organizacije AF:Z-a u selima oko Bihaca. Ali,
blagodareCi uspjesnom razvoju NOP-a u cijeloj Jugoslaviji, bili su se
takode stekli uslovi da se jugoslavenske antifasistkinje okupe na Prvoj
zemaljskoj ikonferenciji AF2>a Jrugoslavi je u Borsarrsikom rPetrovou, 6. decembra 1942. U njenom sastavu nasla se i Ajsa Sadikovic. Po povratku
sa velikog dogovora antifasistkinja Jugoslavije da oslobodilacki front
protiv okupatora i domaCih izdajnika uCine jos udarnijom silom, ISka
se sa jos vecom snagom i elanom, cijelim svojim bicem, predala strpljivom radu da redorve ~AFZ-a prosilruje 111ovim pripadnicima iz siroike mase
muslimanskih zena bihackog podrucja.
Sve sto se tokom ,Bihacke republike" zbijalo u njenom revolucionarnim pozarom zavihorenom sredistu, kucalo je i otkucavalo ubrzanim
ritmovima u zivotu i akcijama njenog uzavrelog fronta, Ciji je zivotvorni topli plamen ISka raznosila okolinom Bihaca i gdje god je stigla sirila i u mnoge domove unosila. Ma koliko da je nastojao, neprijatelj
nije uspio da sprijeci krunisanje sesnaestomjesecnog NO rata ,Bihackom republikom", niti sirenje narodnooslohodilackog fronta pod neposrednim uticajem njenog istorijskog programa i ideja. Cetvrta ofanziva
fasistickih okupatora i njihovih ustasko-cetnickih saveznika bila je samo
izraz bijesa politicki porazenog neprijatelja. Sa jedinicama svoje vojske
mase gradana, cesto kompletne porodice, napustile su svoj voljeni grad
i po putevima zavijanim snjeznim smetovima i mecavom pridruzile se
beskrajnoj koloni naroda Banije, Korduna i Krajine. Nije moglo biti
jasnijeg dokaza koliko je ovaj narod bio uvjeren u nepobjedivost svoje
narodne vojske i neminovnost oslobodenja svoje zemlje. Kada je pas1
556
557
�ljednjih _Janll:arskih da~~ 1943. ~sao u. Bihac, neprijatelj ni jednog trenutka mJe bw u sumnJI da ga Je ovaJ narod odbacio iskonskom mrinjom i trajnim prokletstvom.
. ~z uslova poli!ickog dj:Iovanja u pozadini i njenog organizovanja
za eilJeve NOP-a, Iska se naJednom nasla neposredno usred samog ratnag .fronta, taka reci na r;jegovoj prvoj liniji. Taka je zapoceo zivot
partiz_anke. Sa .~estrama Biserom i Zlatom krenula: je putevima partiza~~ki!il na kopma je u c.~tv~toj neprijateljskoj ofanzivi svakodnevno
do~Iv.ljaval~ pr:z~re tra~ediJe 1 stradanja naroda i uvjeravala se u bespn.~Jer?u. 1zdr~1Jivo.svt llJ~govu da. odoli zlocudnoj kobi i nadzivi pakao
un~~~enJa 1 za-yJeremeke Igre smrti. U koloni naroda koja je morala zaobie1 Bosans.ki Petrovae, jer. se u. nj~mu vee nalazio neprijatelj, ISka je
~a sestrama I ~:upom omla.dme B1hac.a stigla do Ostrelja, gdje se nalazio
stab VIII. kraJIS~e N_GU bngade. OvdJe se ISka rastala sa sestrama. Najmlada, Bisera, hila Je rasporedena u I. bataljon, kao bolnicarka Zlata
u II, a ISka u III bataljon, kao borci. Mogucnost da ostane uz st~b Brigade I~.k~ je radije zamij~nil~ rasporedom u boracki sastav III bataljo~a, kOJI Je ?Ve do Svato!a IZvrsa-y~~ ~adat~k zastitnog bataljona. u njemu
Je or;~ do?Ila zad~zenJe da po}Itle~I rad1 sa omladinom. Pod pritiskom
nepnJ~telJ~ batalJon se od ~strel)~ kretao praveem Crvljivica, Drvar,
PrekaJa, V1dovo Selo, Jadovmk, Tieevo, a odatle usiljenim mar5om prerna s.ator.u. U .staln?m vatren~~ ~ontaktu sa neprijateljem, do satora,
bat,~l~op Je zat1m stigao na SnJezmk, gdje se radi predaha zadr:lao dvije
noei I Jedan dan. Tu su se nasli Operativni stab NOV i PO za Bosansku
kraji?u,, O?l~sni ko~itet ~PJ za Bosansku krajinu, stabovi bataljona i
drug~~ J~dimea, ka~ ~ yarti~anska bolnica. Trecu noc, u pokusaju da se
pr~biJe Izme.dl} :pozieiJa k_oJe ~su dr:lali Nijemci, bataljon je bio ponovo
bacen na SnJezmk. Napon koJe su morali da cine prelazili su sve sto su
do tada u mnogobrojnim bitkama iskusili i upoznali i najprekaljeniji
:atnici ov<;>ga bataljon~. Per;ju~i se prema vrhu njegova kolona bi se
eesto prekidala. Tu su IserplJeni za 1!renuta:k zastajali, .da hi se bar malo
predal~ S:t:lU· Do~o':.<:>rili ~~ sve, da _jedan. _malo odsl?ava stojeCi, a drugi da
ga za tohko pndrz1. NaJeesee b1 obOJiea zaspah. Vrh se cinio nedostizan. Oni koji su ga osv?jili nisu mogli dalje. Ne cuju ni savjet sanitetskog referent!": ,~ap~aJte, d~ se ne smrznete." Vjetar je brisao snijeg,
pod r;og~ma. Je :poiediea. Kreee se ana, a ne covjek. Ne zna se koliko se
mladih ljudi . otisn~lo, s. vrh~ u ambis zaledenog jezera. Medu njima i
student vetenne, .1J1h~cki skojevae! Sead Redzic, kome slabi vid nije dao
da !aspo.zna gram~~ Izmedu vrha I ledene provalije. Podijeljena koza hila )ev P.OJe~ena pnJe nego sto su od nje napravljeni opanei. Sva zbilja
SnJe~mka 1 ~rna~. Vrha ~a Satoru radala je i proizvodila halucinantna
stanJa. HaluemaeiJe su bile dokaz da se zivi. ,Dr:lite noz u zubima" _
~ve se ~~enosi sto se u tovm stanju kaze. Jele pognute krosnjasto pod sniJegom eme se kao raskosan dvorae, dovoljno prostran i udoban da primi umornu vojsku na pocinak. Otporniji i izdr:lljiviji osjecali su i vidjeli
svu surovu stvarnost smrznutog Satora, koji kao da je postao saveznik
okrutnog fasistickog okupatora.
Na njegovom ledenom planinskom masivu, u kame vatra dubi bu~~r, slaba da ~.agrije prem~rer;e. i izvl?ladnjele partizane, san je postao
ll.Jihova neodolJIVa potreba, Jedmi naem da se obnovi makar clio malaksa.le SJ.?-age, a is~ovremeno sta~je puna prijetnje, rizika i zivotne opasnosti. Mjera sna Imala je bukvalno zivotni znacaj. PreCi tu mjeru, znacilo
558
559
je ostati zauvijek u ledu. Neki su je presli. Najtezi ranjenici molili su
drugove da ih iSpa:su - met:kom. Raza Kovacevic, .neu:strasivi horae, ponos bihackog SKOJ-a, preklinjala je cetnog komesara da ucini kraj
njenim patnjama. Zaledeni Sator nije niSta cuo. Ni ani u njemu, jer ~u
postali jedno. Iserpljena, gladna, bez snage ·~~ se odu~re snu, Is~a Je
utrnula i zaspala. Kada se pod Satorom pronJeaena bngada okup1la. u
njenom ~troju nije bilo ISke, kao ni brojnih bihackih skojevaea. B1lo
je naredeno da krene samo ono sto moze da nasi oruzje; da se nenaoruzana omladina odvoji od vojske i organizovanim kretanje~ zav njOJ.?-1
prebaeuje za leda neprijateljskim snagama. Ka~. se p~obud1~a Iska Je
bila prestravljena, jer na dogledn?m pr<:>~toru ~IJe v.IdJ.ela mkoga. VP<;>d
uticajem silne studeni, usporena eirkulaeiJa dopirala Je Jedva do nozmh
clanaka. Smrznuta stopala srasla su sa obucom u jedan sledeni kon:a~.
Pokusaj da izuje obucu ostao je uzaludan. Cipvel~ su. se n:;,?ral: rasJeei,
ali noge viSe nisu bile sposobne za korak. Sl~eaJn~ J.: nmsao )e~a~ seljak i spasio je od neminovne smrti u ledenoJ pustmJI. Zah~alJUJ~ei to:
me nepoznatom covjeku ISka je bila prebacena u Podgrmee. Tu Je vee
bila stigla Osma krajiSka brigada, koja je napustajuCi Sator _morala d~
prihvati borbu sa Nijemcima, da bi im se zabacila iza leda 1 preko LIke i Banije ponovo nasla u opustosenim selima svojih boraea.
Ponovo je ozivio vjerni i topli zavicaj ~raji}.kih part!za?~, nj!hov
roditelj i zastitnik - Grmec, dobra st~r~ plam?a s_1mke d~se I JUn~~kog
srea. Na njegovoj stra:li opet su sta]ah partizam, o koJima ~1!- s1rom
jugoslavenske zemlje okupatori i ustasko-cetnicki izrodi tvrd1h da su
porazeni i uniSteni. Poput vrijednih i neumornih mrava, narod Podgrmeca je na zgariStima podizao kolib~, vi~e sopstven.im rukama ?eg~ snagom racine stoke obradivao. ra.tom Ispo_stenu ze_mlJu, u dubolnm. sumama crradio partizanske radwmee, bolmee, podizao nove magaeme, pa
cak 'f prostor za skole. Sjeverno od Lusci Palanke, koja j~ od pocetka
ustanka pamtila mnoge partijske i partiz!lnske ~ogovo.~e I zbo;ove,_ u
dubljem okrilju planine nalazi se selo Kozm. Tu Je poshje ofanzive hila
smjestena partizanska bolnica u koju je ISka iz MajkiC Japre donesen!l
na konju u sepetu. U njoj je primala ljekarsku njegu zajed_n'? ~a desetinama ranjenih i bolesnih ratnika. Doktor Zdenko Kraus JOJ Je. podr~
zao kosti od noznih patrljaka. Aka je trebala da ustane morah su Je
nositi.
Kada je otpocela peta ofa~~iva ra~je~ici su morali ~~ budu s~lo:
njeni nedaleko od Kozma u peemu, koJa Je ~ostala pret~Jesn~ da )OS
primi mnoge partizane oboljele od pjegavog tifusa. Otpoee~a Je opst~
narodna bitka protiv ove posasti, koja je svakodnevno uz1mala SVOJe
zrtve. Us se pridruzila okupatoru. PeCina je postala i bolnica i mrtvac~
niea. Na miesto iznesenog mrtvaea dolazio je novi tifusar. Doktor Levi
umro je po-red ISke. Konacno, poslije velikih gubitaka, z.ahya~jujuCi organizovanim naporima vojnog saniteta i narodnooslob?di~acln~ o_dbo~a,
pjegavae je bio zaustavljen. Poboljsana ishrana bolesmh 1 ranJemh bil~
je sada najvazniji uslov njihov<;>g op.oravka .. Z~t~ su se I?~en~tv~no bnnule partizanske jedinice zauzm1an]em pojedmih nepn]ateljslnh uporista.
Malo po malo ISka se oporavljala i uz yomoc stak~ ~ ?rug<?ya mogla je da izade pred kozinsku bolnkt~, ~ koJu su .se vratih IZ pee}ne poslije ofanzive, i da pod velikom tresnJom. nalaz~ _odm_?r u. drustvu sa
prijateljima i drugovima. Najcesce su sa nJom bih Bozo C1kota ( dugo-
�godiSnji predsjednilk V,r'hovnog suda SR BiH, umro 1970) i Slavlko
OdiC, koji su bolovali od zapaljenja pluca. Iako je sama bila tdki invalid, ISka je radila kao dobrovoljna bolnicarka, jer nije mogla da se pomiri s polozajem oovjeka o kome drugi mora da se staraju, a sam da ne
bude koristan svojoj sredini. Narocito se brinula oko Slavka, o kome se
bio pronio glas da mu nema spasa. Zbog njenog bolnicarskog rada i
staranja o ranjenim i bolesnim u bolnici je mnogi nisu ni dozivljavali
kao invalida. StaviSe, ne bi se moglo ni kazati da je pod krovovima ovih
kuca, koje su cinile kozinsku partizansku bolnicu, vladala bolnicka atmosfera. Naprotiv, bila je to svojevrsna linija borbenog fronta, u lwme
je dominirao razgovor o akcijama brigade, a sekundarna, cak jedva prisutna, bila je Cinjenica da se tu nalaze ranjenici. Kako je bolnicki rezim
?stavljao dosta slobodnog vremena, ono je ispunjavano i zabavom, u koJOj je harmonika sa pjesmom predstavljala najprivlacniji oblik, a za
njim je dolazila saljiva igra zandara i lopova. Medutim, u zivotu ovog
partizanskog kolektiva vojno-politicke informacije predstavljale su i ispunj:::vale jednu veliku unutrasnju, duhovnu i moralnu potrebu njihovih
pripadnika, potrebu koja je postala elementarna, kao sto su voda i kruh,
kao oblik njihovog neprekidnog prisustva u borbi protiv neprijatelja.
Poslije ovih informacija ,diskusija" se odvijala u grupama, izvan kojih
takoreCi niko nije ostao. Kao politicki najobrazovaniji, Slavko, ISka i
Bozo bi zatim pod hladom krosnjaste trdnje nastavili da ,bistre" krajisku, jugoslavensku i svjetsku vojnu i politicku situaciju.
Pocetkom 1944. ISka je premjestena u bolnicu na Mededem Brdu.
Da bi se sprijeCila opasnost od gangrene, koja je u primitivnim uslovima lijecenja lako mogla da izazove smrt, dr Mehmed Tatlic u hiruskom
odjeljenju bolnice V. korpusa u Gornjoj Sanici amputirao je !Ski obadva stopala. Posto je malo ojacala, ISka se ponovo nasla u Kozinskoj
bolnici, u kojoj je bila postavljena cak na duznost sekretara. Tu je, brinuci se o potrebama ranjenih i bolesnih boraca, iz svakog koraka koji
je preduzimala, izbijala njena velika ljubav prema oovjeku, onaj zivotvorni humanizam koji covjeka vjecno Cini pobjednikorn i u njegovirn
najveCirn nesrecarna i opasnostirna. Zato su ljudi iz V. korpusa zeljeli
da ISkinoj ljubavi prerna ljudirna odgovore istorn ljudskorn brigorn za
njenu sto potpuniju zdravstvenu rehabilitaciju.
Cirn se za to ukazala prilika - bilo je to sredinorn rnaja 1944. ISka je sa partizanskog aerodrorna na Medenorn Polju kod Bos. Petrovca avionorn upucena u Bari, gdje se poslije kapitulacije Italije nalazilo
predstavnistvo Vrhovnog staba NOV i POJ sa vojnirn bazarna. Zadatak
ovih baza bio je da kod saveznika organizuju pornoc narodnooslobodilackoj vojsci u hrani, odjeCi, naoruzanju, kao i lijecenje iz zernlje prebacenih ranjenika i bolesnika. Tu je, u Via de Rosi i Via Carbonara,
ISka radila kao sifrant baze, a istovrerneno se lijecila. U krugu njenih
najblizih prijatelja nalazili su se Ante Rastegorac, Mirko Sardelic, J ela
Bicanic, kao i rnnogi drugi partizani i partizanke, koji su u ovorn primorskorn italijanslwrn gradu cinili koloniju jugoslavenskog narodnooslobodilackog fronta. Neposrednoscu i otvorenoscu koja je zraCila iz
njene prirode, ona je za kratko vrijerne postala bliski i postovani clan
ovog partizanskog kolektiva u inostranstvu. Plernenitost, finoca u ophodenju, iskrenost Cinili su je dragorn svirna u cijoj se blizini nalazila.
Bilo joj je naroCito stalo do toga da u svakodnevnorn ponasanju potisne
svoju invalidnost i da je, predajuCi se radu, zaboravi. Nije stoga nirnalo
560
561
neobicno sto su ljudi iz njenog svakodnevnog kruga u pocetku kod nje
prirnjeCivali samo nenorrnalan hod, a tek poslije doznavali da ona nerna
stopala. Cudesnorn zivotnom snagorn pobjedivala je ona svoju neizrnjenljivu sudbinu - bolne korake osakacenih nogu.
Krajern septernbra ISka se iz Italije vratila u zernlju. Sa Jelorn BicaniC dosla je u Sanski Most, gdje je upravo zavrsavao II tecaj uciteljskog kursa, koji je u saradnji sa ZAVNOBIH-orn organizovao OblasJ?-i
NOO za Bosansku krajinu. ISka je ostala u Sanskorn Mostu, a Jela Je
otisla u Hrvatsku. III tecaj rnogao je da otpocne u znatno boljirn uslovirna. Jz oslobodene Banje Luke bila je tada dosla veca grupa iskusnih
srednjoskolskih profesora, koja se mogla ukljuciti u ostvarivanje nastavnog plana i prograrna, cije su osnove postavili profesori Anto BabiC,
Husnija Kurt i dr Dusan NedeljkoviC. Kurs je sada irnao elva paralelna
odjeljenja, koja su vodili Spiro Kulisic (u Prijedoru) i Punisa Kal~zic
(u Jajcu). Bka je rasporedena na duznost vaspitaca na kursu u JaJcu.
I ovdje su doSli do izrazaja njena ljubav prerna covjeku, toplina drugarskog odnosa i zalaganje na radu, njene izvanredne ljudske i kornunisticke vrline, pravi moralni korali njene licnosti. Bila je desna ruvk~
onirna kojima je ucenje iSlo teze, najprisnijirn nitirna vezala se za dack1
kolektiv, spavala u istoj prostoriji sa ucenicirna, svirn svoji~ bicern predavala se uspjehu kursa. Svojim radnim entuzijazmom zaJedno sa nastavnickim kolektivom stvarala je ona kod ovih mladih ljudi naviku za
ucenjern, inspirativno u njirna budila ~eznju Z':_ ~nanji:!la i _nadas':e ~vo
jim revolucionarnim samoprijegorom 1 hrabroscu, koJima Je pob}edivala svoju invalidnost, odusevljavala ih za ideale slobode, bratstva 1 prav~
de prozete i osmiSljene mislima Marksa i Lenjina, ostvarene umom 1
st~ategijom Tita i KPJ. Kao glavnu sponu izmedu daka i nastavnika
!Sku su podjednako cijenili i postovali i jedni i drugi. Oni nisu skrivali
svoj ponos sto u njihovoj sredini zivi, njoj pripada i na ostvarenju njenog znacajnog zadatka radi licnost takvog ljudskog kova kao sto je
Ajsa Sadikovic, koja je svojim najviSim zivotnim ciljem srnatrala to da
oko sebe sije dobro i na njemu uzgaja zdrav plod.
Pocetlkom januara 1945, ipred jednom ofaillZivom Nijemaca, lk!urs
je morao ponovo da se vrati u Sanvski :ty~ost. Na vo~<;>vskim _kol~ma,. koja
su prevozila intendanturu kursa, Iska Je provela CIJelu noc. Bila Je ponovo promrzla. Dvojica kursista Cinili su sto su mogli da lakse podnese
ovaj put. ViSe su je nosili nego vodili. Poslije kratkog zaddavanja u
Sanskom Mostu kurs se preselio u Prijedor i zavrsio rad krajem marta.
Tada je bila otvorena partizanska gimnazija uz koju je bio organizovan
dacki dom, ISka je u njemu bila imenovana za vaspitaca, ali je vee krajern aprila premjestena u Sarajevo kako bi mogla da dobiie bolju lijecnicku njegu. Medutim, ona nije zeljela da ode iz stroja, iako bi bilo sasvim normalno da u uslovima kada je konacno oslobodenje zemlje bilo
jos samo pitanje dana prije svega misli na svoje noge i koristi mogucnosti za svoju sto potpuniju zdravstvenu rehabilitaciju. U sarajevskoj
uciteljskoj skoli imenovana je ponovo na istu duznost. u krugu mladih
ona je nalazila zahvalno polje, koje je zivotvorno obasjavala toplim zracima vaspitacice, koja to nije bila po profesiji, vee po svome unutrasnjem bicu. U Partiji je naucila da nema vece vrijednosti od covjeka. Revolucija je mogla da pobjeduje, jer su njeni borci zivjeli sa tom istinom
i, kada je trebalo, krciti joj J?Ut ~ syojim zi~?~ima .. P~. oslob.od~nj~ zen;:tlje saznala je da su za tu vehku 1stmu poloz1h SVOJe z1vote 1 nJem rod136 2ene BiH u NOB 1941-1945.
�telji - ot~~ vee pr:vih dana p~ ulasku neprijatelja u Bihae, u februaru
1943, a maJ·ka, kao 1legalac, u l]eto 1944. godirne.
Kraj NOB-e ~a ISku je bio pocetak njene velike bitke za zivot
P~·ostor nam dop~~ta da samo registrujemo neke najvatnije podatke
nJen?g por~.tnog Zivotr.lOg razdoblja. Krajem 1945. otisla je u Prag da
s!~d1ra mas1~sku tehmku. U zemlju se vratila poslije izbijanja RezoluCIJe Info.rmb1roa sa velikim licnim zaslugama sto je brojna grupa ·u 0 _
slav.er:skih. ~t~depata. u Ceho?lovackoj potvrdila nepokolebljivu od1n~st
svo).OJ SOCIJahstickoJ domovmi, Pa;rtiji i Titu. Diplomirala je 1953. na
masmskom v .
'
k · · fakultetu ku Beogradu 1 zapocela da rad 1 u , Fam osu " k ao
masms 1 mzenJer. Ta o s~ ostva;r_io njen dugogodiSnji san da se svrsta
d-edu. met~lce, P:rvob~)ir~e mdu.stnJvs.kog'proletarijata. Zbog teS!kih poslje'(~nv~hdnosti, koJOJ s~ pndru~1la depresivna psihoza, krajem 1966,
o uclla Je ~a o~e ~ penZIJU, da b1 se posvetila lijecenju. U borbi protiv
nov~ bolesti, ~OJU Je. s~ za~ivlj~juCim junastvom vodila viSe od deset
goddilna, a Pr<?tiv posljedica mvahdnosti viSe od tri decenije konacno je
po egla 11. Januara 1975. godine.
'
Razija Prodanovic-Alajbegovic
i;
:ZENE FOCE U NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI
v •
d<t
oca se nalazi 1blizu tJromede Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine. Taj polozaj Foce je imao uticaj na njen ekonomski
i kulturni razvo j.
U Kraljevini Jugoslaviji Foca je bila sresko mjesto. Naseljeno je
pretezno muslimanskim i srpskim zivljem. Ostali su samo doseljenici,
sluzbenici i radnici iz drugih zemalja Jugoslavije. Inace Foca je trgovacko mjesto sa manjim brojem mallh zanatskih radnji. Od industrijSikih preduzeea rpostojalo je samo drvno-industrijs'ko ,preduzeee ,Var·
da". Foca je bogata sumom. Pored osnovnih bila je i jedna gradanska
skola sa 4 razreda. Skolovanje u srednjim skolama i na fakultetima je
iziskivalo velike napore pa su na viSe skolovanje isla djeca samo iz
bogatijih slojeva drustva i Cinovnickih porodica. Zenska omladina, naroCito muslimanska, nerado se odvajala od kuee, pa je i skolovanje bilo
rijetko. 0 skolovanju seoske omladine da i ne govorimo jer je to bila
rijetkost.
·Patrijarhalne navike su bile jako izrazene pa je i polozaj zene u
drustvu i porodici bio u podredenom polozaju u odnosu na muskarca.
0 ravnopravnosti zene nije rnog1o biti ni govora. Tek nekoliko godina
pred rat osjetio se ndto jaci uticaj napredne skolske omladine i studenata, koji su se skolovali u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu, pa su u skoli
kao clanovi SKOJ-a prihvatili napredne ideje i prilikorn ferija prenosili
ih na svoje drugove, prijatelje i ostale mjestane. Naprednijim shvatanjirna bili su skloni i radnici i jedan broj zanatlija. Tako KPJ pocinje da
vrsi postepeni, ali iz dana u dan sve jaci uticaj na narod Foce i okoline.
Studenti i daci donose marksisticke knjige i brosure pa sire ideje marksizma-lenjinizma. Pred sam rat pocinje kulturno zabavni zivot zasnovan
na novirn temeljima. Sjeeam se priredbe odriane 1940. godine u hotelu
,Gerstl" sa vrlo lijepirn programom. Pjevali smo revolucionarne pjesme
i igrali ,Vanjku". Sve je to uticalo na to da napredni pokret koji se razvijao stice sve vise pristalica.
Nastupila je 1941. godina. Kapitulirala je stara Jugoslavija, a s
tim su nastupile i nove nedaee. U Focu su doSli Italijani, ustase, a kasnije i cetnici i cinili nedjela, svako na svoj nacin. Proglas KPJ-e da se
narod dize na oruza.ni ustanak imao je odredenog odjeka i u Foci, pa
je jedan broj drugova otiSao u partizanske odrede vee oktobra i novembra 1941. godine. Ali, u FoCi nije bilo partizana sve do januara 1942.
F
562
563
�godine. Naime, tek 20. januara 1942. godine crnogorski partizanski bataljoni ,Vojvoda MomCilo" i ,Bajo Pivljanin", sa komandantom Obradom Cicmilom, oslobodill su Focu i istjerali cetnike Sergija Mihajlovica.
Neposredno poslije toga, 25. januara u Focu je dosao Vrhovni stab NOP
odreda Jugoslavije i Centralni komitet KPJ, sa drugom Titom na celu.
Ubrzo je dosao i Pokrajinski komitet KPJ za Bosnu i Hercegovinu. Tada poCinje i aktivniji rad u ovom napacenom gradu. Odmah se pristupilo odr:Zavanju zborova naroda. Izabran je i Narodnooslobodilacki odbor u Foci u koji su prvi put birane i zene. Partijski i skojevski rad je
ozivio u ~radu. Formirani su aktivi omladine, u kojima su aktivno u~e
stvovale I omladinke. Takode je formirana i organizacija Saveza zena.
Izabrani su gradski i kvartovski odbor zena u koje su birane zene Ciji
su sinovi i kceri od ranije pripadali naprednoj omladini.
Zene su organizovano radile za vojsku. Sakupljale su odjecu i
obucu i sve drugo sto je bilo potrebno. Narocito su dosta radile na njezi ranjenika i boraca, proletera koji su premrzli u Igmanskom marsu.
Odmah se pristupilo formiranju bolnica u sjevernom logoru gdje
su bili smjesteni ranjenici i premrzli proleteri sa Igmanskog marsa.
Sakupljan je veCi broj cebadi, jorgana, jastuka, i zavojnog materijala za
ranjenike i premrzle borce. Odziv stanovnistva za tu akciju je bio vrlo
dobar. VeCi broj drugarica se odazvao pozivu da radi u bolnici i da deiura ~od bolesnika i ranjenika. Dezurstvo je bilo na smjenu, a najviSe
su dezurale: Colakovic Anka, Manjo Pemba, Kezunovic Vitka, Sadinlija
l\/!~vla, Sokolovic Rada, Hadzimuratovic Pemba, Kocovic Hojana, TosoY.I~ Sl~vojka, Kocevic Aleksandra-Dragica, Zecevic Jagoda, Krunic-KljaJic VoJoka, .I;Tasanbegovic S:uMa:nija, Luketa Jovanka, 'Pilav ni'lca, T,rkulj
Kana, Babic Slobodanka, KomadanoviC Smilja, Nikovic Bojana i Zora,
Cebo Hatidia i niz drugih Cijih se imena ne sjecam.
U focanskoj bolnici radili su ljekari i medicinsko osoblie: dr Goiko NikoliS, dr Duro i Julka Mesterovic, dr Ivo Popovic-Dani, dr Bor.o
Bozovic, dr Dzemil Gavran-Kapetanovic, te medicinske sestre, Nikovic
Bojana, Antonijevic-Kremic Olivera i druge.
U Foci je tada formiran Agitprop odjel koji je organizovao ideolosko-politicki i kulturno-prosvjetni rad u gradu, osnovani su horovi, diletantske i druge sekcije. Omladinci i omladinke Foce su i tu vrlo aktivno ucestvovali. Odlazi1i rsu i u <sela sa rbogatim ,programom koga su P'ripremili.
Formirane su u FoCi krojacka i obucarska radionica.
U krojackoj radionici su radile: Bojana Kocevic, Slavojka Tosevic,
Rosa Sokolovic, Esma Hajiric, Smilja Papkovic-Dokic, Fatima Spaho,
Vojka Krunic i Hatidza Sudar. Posljednjih pet su izvezle i partizanske
zastave koje je drug Tito dodijelio bataljonima Prve proleterske brigade.
U sastavu III kmgujevackog bataljona je bila i Focanska ceta u
kojoj je bila citava desetina zena: Fatima Spaho, Vidosava-Disa Mazopa,
Bojana Nikovic, Mileva Saric, Ljerka Vorgovic, Dragica Loncar-Straka,
Ranka KomadanoviC-CeroviC i Nada Sokolovic-Gagovic. One koje su
ostale zive: Dragica, Ranka i Nada, izasle su iz rata u svojstvu oficira i
nastavile izgradnju svoje zemlje, a njihove drugarice: Fatima Vidosava
Bojana, Mileva i Ljerka polozile su zivote za nase bolje sutr~ za ostva:
renje zapocetih ideala.
'
)
Pokusacu da o njima bar ukratko nesto kazem kako se ne bi za-·
boravile. Fatima Spaho je bila vrlo aktivna u radu u Foci. Ranjena je
23. juna 1943. godine u borbama na Vlasenici, bila sa ranjenicima u bolnici u SekoviCima, gdje je poginula. Njeni drugovi su nastavili borbu
pod onom zastavom sto ju je Fatima vezla u Foci, pocetkom 1942.
go dine.
Vidosava-Disa Mazepa, kCi zandara Mazepe, stupila je u cetu sa
bratom Mihajlom. On je prezivio, a Disa je poginula septembra 1943.
godine kod Splita. U brigadi je bila mcdicinska sestra.
Ljerka Vargovic je posla u brigadu skupa sa svojim ocem Stipo~
i bratom Toncijem. Ratovala je i borila se u istoj ceti sa bratom. Poginula je juna 1943. godine u V ofanzivi na Sutjesci, jurisajuCi na cetnike.
Sa njom je poginulo jos dvanaest drugova, medu kojima i njen brat
Tonci.
Bojana Nikovic je bila takode u istoj ceti sa navedenim drugaricama. Ranije je bila bolnicarka u Igmanskoj bolnici ~ FoCi.v Iz vojsk~
je demobilisana u cinu kapetana, zbog bolest~. Hra?ra 1 od;:a~n~, odup~
rala se bolesti. Sjecam se kada je rekla: ,Hocu za mat da ZIVIm . Nasilac je ,Partizanske spomenice 1941." godine. Umrla je 1965. godine.
Mileva Saric takode borac Omladinske cete, koja se borila u sastavu II kraguje~ackog bataljona. Teze. je. ~anje?a na Zayajtu, juna
1943. godine, pa je poginula skupa ~~ ran_Jemc:ma I~ V ofan~I~~· U znak
sjecanja na nju Drustvo zena u Foci llOSI naziV ,Mileva Sane .
v•
Slavojka Saric, sestra Milevi_na, bi~a je ruko.vodil~c SKOJ-a u Foe~
i okolini. Poslije povlacenja partlzanskih s.naga IZ Face. _?~tala da. rad1
za pokret u ovom kraju. Nje~a dva brata ; ses.tvra vsu ?tlsh u partizane.
Slavojka je izvrsavala vrlo teske zadatke, tim vise sto Je ostala na svom
terenu. Njen saradnik je bila Mina Co~i~, koja ~e dc;>bivala razne yodatke iz Sarajeva i iste dostavljala Slavojlu. SlavoJka Je na Zboru .zena u
Foci, 22. II 1942. godine, podnijela referat o zadacima SK~J-a I Ov:f!l~a~
dinske organizacije. Cetnici su je uhvatili pred petu ofanziVu, mucih I
'1
ubili.
k
k .
Vukosava Starovic iz Bunova, radila je na terenu ao a tivan I egalac od 1942. godine. Zbog aktivnog rada zatvarana je i mucena od
cetnika. Nijemci su je uhvatili i strijeljali u ZboviCima kod Face.
Bojana KoceviC, sestra Mome .Kocevica, jstakn~t?.g partizanskog
rukovodioca, odmah po dolasku partizana u F?c.U _ukljuci.la se ?- pokr~t.
Radila u krojackoj radionici, dezurala u bolmci I obavlJala J?-IZ drug1h
poslova. Po povlacenju nasih je~i.nica iz. ~oce, .maja 194.2: godme, ostavljena je na ilegalnom radu u Foci. Cetmci su Je ~rof?omh. ~~ 13. oktobra
1943. godine, odveli u Bac kod Face i nakon mucenJa ubih.
..
.
Dragica-Aleksandra CoceviC-Duraskovic zivjela je sa S~OJU~ stncem, jer je rano ostala bez roditelja, pa je skupa sa ~omom I BoJanom
pripadala naprednon; pokretu. Po ~?lasku Vrh~vnog staba NOPO~ u Focu ukljucila se u aktivan rad. Narocito se angazovala oko pre~rzhh drugova u bolnici, zatim je radila pri Vrhovnom s~ab~ te tako ucest':ovala
u mnogim akcijama. Kasnije je bila horae yr IStOCJ?-obo~anske ~ngade,
politicki radnik ,na P.odr?-c~u Birca:-Vla?emce .. Nosilac Je ,Partlzanske
spomenice 1941, godme I vise drugih odhkovanJa.
.
.. .
Nikovic Bojana i Dragica Straka .~u skuJ?a otisl~ u v Kalmovacki
partizanski bataljon 1941. godine, a kasmJe su bile borc1 focanske omlav
564
565
•
�din?ke..c':te. Dragic~)e tdko ranjena u borbi na Borov11u - Sutjeska,
pa Je hJecena u ItahJl.
\
Radojk~-Rada. Kulic. kao naprednav omladinka stupila je 1941. go.
dme u Dur!l·utorski batalJon, zat1m presla u Lovcenski bataljon I proleterske bngad~ kao borac, a kasnije politicki delegat i rukovodilac
SKOJ-a .~ batal_Jonu. Ranjena je u V ofanzivi kroz obje noge, prezdraviIa, da ?1 1 drug1 ~ut, takode kroz obje noge, ali teze, 26. 8. 1944. godine,
na ~ahsadu, ~lat!bor, bila. ranjena. LijeCila se u Bariju, Italija. Kad se
vratila Ifastavila,Je d~ rad1 ?- Gener~IStabu JNA. Nosilae je ,Partizanske
~pomeme~ .1941. .l?odme. ~Jen.a maJka Anda je bila predsjednica Saveza
zen~ u Pivi. PoshJe rata Je hila predsjednica Sreskog odbora AFZ-a u
FoCi.
.
D:sa .se~aric je bila jedna od najaktivnijih zena u Foci 1942. godme. ~Ila 1e vcl~n Grad.skog odbora .?ena. Kada su partizanske jedinice
?apustil~ Foeu 1 Desa Je posla sa nJima i ostala aktivan horae. Nosilae
Je ,Partizanske spomen:ice 1941 ".
Ifeta ~vk<;>v~c od 1942. godine ukljuCila se u aktivan rad sa omladin~m u Ustiko~~m: 25 .. I. 1943. godine stupila je u Sestu istocnobosansku
bngad~. Kas~~Je Je bila horae XVI muslimanske brigade u kojoj je ostala za eiJelo vn]eme rata.
Mun!ba Isa~ovi~ .i.e .takode J:'ila horae .27. NOU divizije od marta
1944. ~odme. MaJka ~OJ Je govonla da ne Ide u partizane i da je ne
o~~aV:lJa samu. Medutlm, ona je osjetila da je to jedini pravedan put i
111Je Je pos~us~la. U bo~bama na Milan planini je ranjena u nogu, ali je
po ozdravlJelfJ~ nast~V:Il!"; bor.b~ do .oslobodenja. Kasnije je bila bolnicarka u,_bolme1 2~. d.IV1ZIJe. Sjeeam JC se u toj ulozi. Dezurala je po citave noc1 oko ranJemka sa puno volje i pozrtvovanja a sutradan je nastavljala sa radom cila i vesela.
'
I Seh!ja Lojo-Ho,?z_ic je marta 1944. godine stupila u XVI muslim~~sku bngadu, u fuoJO.l se borila jedno vrijeme, da bi zatim bila premJe~tena u ~ulturny. e.~Ipu 27. N?U divizije, gdje je ostala do oslobod~nJa. K!";d Je 27.v diVIZIJa ~slobod~a Tuzlu septembra mjeseea 1944. godme SehiJa se nasla sa s~oJom Focankom, Safetom Kukavicom, koju je
povela ..sa sob?m u partizane. Safeta je, medutim, rasporedena u XX
ro~a?-IJsku .bri~~du ~ao horae, a kasnije je bila cetna holnicarka u brigadi I 27. diVIZIJI, gd]e je i odlikovana medaljom za hrabrost.
Zejma Hodzic iz Celehica, Foca, takode je bila u partizanima od
1943. godine i istakla se kao dobar horae.
·
Jov~nka Masic-Mandic, iz Dragocave, Foca, stupila je 15. oktobra
1?~3. godme u II proletersku brigadu, hila borae-sanitarka, pa se demobilisala po zavrsetku rata u cinu starijeg vodnika.
. Zivka Kulic-Zagorae je bila vrlo aktivna u radu sa zenama. Izabrana Je z~ prvu predsjednicu organizacije zena u gradu Foci. Jos prije rata Je hila upoznata ~a naprednim pokretom. Bila je udata za Branka
~agor~a, r:ed;ratnog clan~ KPJ. Branko je bio pmfesor istorije u skoli,
1ma? Je ut1ea]a ?a omladmu Foce kao i na radnike. Jula mjeseca 1941.
~o~m~ o~veden Je ?d strane ustasa u logor Jasenovac i ubijen. Kasnije
Je I. ~IVkm ?rat, ZIVko, i~ace predratni clan SKOJ-a, odveden u logor
~a ]'OS pe.toneom napredmh omladinaea Srba i tamo su ubijeni. Zivka
Je nast~v1la s radom za pokret iako je imala malo dijete.
l':fJena sestra, Desa, je po oslobodenju Foce bila vrlo aktivna u
omladmskoj organizaciji. Prilikom povlacenja nasih jedinica iz Face,
566
567
maja 1942. godine, skupa sa Zivkom stupila je u Focanski dobrovoljacki odred. Medutim, taj odred se brzo raspao. Cetnici su ubili komandanta Singera i komesara Momu Kocevica, istaknute komuniste, dok s~
grupa partizana, ~k:omrmista i s;kojevaea, uspjela dobrim dijelom ISpaisti
prelaskom u Crnu Goru. Poslije su se Zivka i Desa vratile na teren i
radile ilegalno. Cesto su bile zatvarane od cetnika.
Draginja Gagovic, majka Rajka i Branka, je sa muzem Vladom,
nakon sto ga je uspjela izbaviti iz ustaskog zatvora, prebjegla u Pivu,
Trse. Nakon prezdravljenja Vlado je radio u komandi mjesta. Kcerka
im Ljeposava bila je vrlo aktivna pa je primljena u SKOJ. Radila je
kao omladinski rukovodilac u Pivi.
Nata Stefanovic, drugarica Rada Stefanovica, komandanta partizanskog odreda, aktivno je radila za pokret. Bila je clan prvog odbor~
Saveza :lena u Foci, a u februaru 1942. godine bila je delegat na Osmvackom zboru Saveza zena u Bosni i Hercegovini. Dok je Vrhovni stab
NOP i DV Jugoslavije bio u FoCi, Nata je radila u partizanskoj bolnici.
Zbog njene aktivnosti cetnici su je kasnije zatvarali, mucili i tukli.
·
Slavojka Tosevic je takode bila vrlo aktivna. Radila je u krojackoj radionici, ddurala u Igmanskoj bolnici, radila u odboru Saveza ze··
na u Foci pa je kao takva bila delegat i na Osnivackom zboru Saveza
zena Bosne i Hereegovine. Pred pocetak V ofanzive protjerana je od
strane cetnika u Pljevlja. Sa njom je protjeran i njezin otac sa vecom
grupom simpatizera NOP-a, medu kojima su bili: Nikola Kocevic, Bojana Kocevic, Zivko i Desa Kulic, Savo Nikovic i drugi, pa su zadrzani
kao taoci do prestanka ofanzive.
Nadija Coric-Dragnic je bila vrlo aktivna u radu sa omladinom.
Ucestvovala je u pjevackom horu. Stupila je u partizane 1942. godine,
u Muslimanski bataljon Muje Hodzica gdje su joj se, od 1941. godine,
borila braca Remzija i Kasum. U bor:bi na Zagorju ;zarobljena je od Irtalijana i poslana u logor.
Rabija Fejzo je jedna od vrlo aktivnih omladinki u Foci. I kada je
1942. godine bila u Sarajevu nastavila je da aktivno radi za NOP, zbog
cega je bila hapsena od policije. No to je nije oheshrabrilo. Kada je
pustena iz zatvora nastavila je s aktivnim radom. Rukovodila je jednom
grupom u kojoj su bile i Zumreta HadzimusiC, Zdravko Bralic, i Nadija
CoriC. Grupa je provaljena oktobra 1944. godine pa su Rabija i Zumreta
osudene na godinu dana zatvora, odvedene u J asenovac odakle se nisu
vratile.
Ovom prilikom hih napomenula da je Narodnooslobodilacki odbor
u Foci uz pomoc organizacije zena i omladinske organizacije organizovao sivanje odijela, pletenje carapa i drugog. Zene su plele carape, salove i dzempere od vune koja je nattena u Tvornici cilima u FoCi, i od
sakupljene vune od naroda u okolini Foce.
Imenovani su i rukovodioci pojedinih kvartova, medu kojima su
bile: Safija Hanjalic, Munira Donlagic, Munira Deovic, Rada Grujicic i
Emina Lomigora. Sve su one vrlo aktivne na organizovanju zena i prikupljanju gotovih predmeta.
U Narodnooslobodilacki odbor grada, Ciii je predsjednik bio Novica sekaric, hirane su prvi put i drugarice Anka Colakovic i ja. Pa i
danas se sjetim kako sam se nelagodno osjecala kada sam bila u prilici
da postavljeni zadatak u ime narodne vlasti na nekog r:~n~se~. Dale~o
nam je bilo lakse izvrsiti neki postavljeni zadatak koJI hi m1 urad!le
�nego da organizujemo druge. Ali smo ipak uspJ'e5no d'l ·
· ·
ne poslove.
ra 1 e I orgamzacw-
Radojka MiSkovic
Mn.og~ od drugarica koje sam pomenula otisle su u 0 1 d · k
m a ms u
cetu, koJa Je usia u sastav III kra u ·evacko b I"
brigade i postale dobri borci i clano~i JKPJ Ugb a6a JOnl I. proleterske
saje, stvarale su neraskidivo bratstvo i jedfnst or. ama,b <roz ratne okrstvo. Osposobljavale su se da budu tumaci c"l'vo I beb or;tvno drugar~cl~~~~a~o~~~i i da previjaju ranjene drugo~~~~~o Jer t~kodes~z~k~~al~
v
v
ODBOR AF:l-a ZA KVART LUKA-BJELUSINE
I sama sam bila ucesnik u NOB 1 0 d 1941
·
d'
· go me. Moja braca
Mustafa i Ali'a ko"i
..
. godine otiSli Ju' paiti:~n~r~~ ~~~ ~~W~dali .napre.f!wm pokretu, a 1941:
NOB-i. Upoznala sam ciljeve NOB e
pnprem 1 1 su me za ucesce u
rad1;1. Osim sto sam bila clan prvo- J~osa% mogla_, da se aktiviram u
go~me, d~ugarice su me birale i u gGradskf offbo;~e, u f~bruaru 1942.
¥ancama 1 drugovima sam aktivno radila u rad . aveza :Zena.-Sa. dru~
1
I
h~t~~~ ~~~~~e~ dof:~g~~~a~fi Jv~~aljo~
P.~~~~~r~k~b~lg~~~~
P:ve
:;.
zelji posla u Muslimanski batalj~nz~ k~meo~abiie ~a sa~ bo :najcinoj
stavu istocnobosanskih brigada sam ostala do kraaJ.; mtoJa raca. U sa,
. . v.
ra a.
smatram da CU OVIm 1ZVrS1tl• SVOj d
.
d
·
·
I okoline koje su polozile svoje zivote ~! ~~~:~lob~~~n~aboijfz zf;~t~
1942. godini u Mostaru oformljen je Gradski odbor AFZ-a
a ujedno i kvartovski odbor Luka-Bjelusine za lijevu obalu
Neretve. U odbor su usle: Mejra SalkoviC, Milka Mijan, Zuhra
PuziC i Tidza Vilogorac. Umjesto Mejre SalkoviC, koja se razboljela
poslije porodaja, dosla je Fatima Corda. U Odbor je za sekretara uskoro
usla Radojka Miskovic. Ove dvije novoizabrane drugarice radile su
prije u grupi Mejre Salkovic.
u jesen 1942. godine po potrebi i zbog sirine kvarta, a i sto vece
konspiracije, oformljen je jos jedan odbor kojim je sada rukovodila
Radojka MiSkovic. U ovaj odbor su usle Gana Radisic i Borika Radan,
te Vasa Kosjerina. U junu iste godine kooptirana je i Bojana Radic.
Na jednom sastanku ovoga odbora drugarice su podnijele izvjestaj
da rneka druga Hca pristupaju zenama ·i iklllpe rnarodnu pormoc. Donesen
je zakljucak da se ispita ko to organizuje i kuda ide ta pomoc. Utvrdili
smo da je u isto vrijeme postojala i grupa kojom je rukovodila Dobrila
Pavasovic, a koja je bila povezana sa NOO grada. Partija je donijela
odluku da se ova grupa prikljuci organizaciji AFZ kvarta Luka-Bjelusine. Dobrila je usla u odbor kao njen rukovodioc. Polovinom 1944.
godine u odbor je usia i Seka Dikic.
Borilm Radan i Gana RadiSic su radile za omladinsku organizaciju, ali su na trazenje sekretara oslobodene rada u omladinskoj
organizaciji i presle na rad u AFZ. One su organizov:ale u Bjelusinama
veliki broj :lena. Pored svih zadataka koji su postavljani pred organizaciju AFZ-a one su s uspjehom izvrsavale i ostale zadatke organizacija
Narodnog fronta i Narodnooslobodilackog odbora. Njihov rad se sastojao u ·opremanju i otpremanju odreda, primanju i provodenju Hegalaca,
kao i prenosenju ostalog materijala i oruzja.
U prvom odboru Fatima Corda je bila najmanje kompromitovana.
Ona je najviSe sakupljala narodnu pomoc u novcu preko grupe :lena
kojom je sama rukovodila. NajviSe se isticala u kucnoj radinosti, i to
u sivenju :ruksa:ka, vindjakna i hlaca, s·to je sve !bilo potrebno za
borce NOV.
Zuhra Puzic iako je hila mlada, mnogo se eksponirala u svome
radu. Ona je prenosila materijal od Stoje Palamete, sekretara AFZ
fabrike duhana do magacina kod Radojke Miskovic. Ona je imala zada-
U
v
568
569
�tak i sivanje raznih predmeta, sto je sa svojom grupom uspjesno izvrsavala.
Dobrila GrCic je radila u Dornu narodnog zdravlja. Ona je otuda
prenosila sanitetski materijal za potrebe NOVJ.
Po_slije rad1;wg vr~n_;ena ostajala bi u Domu navodno da se kupa.
Tada b1 posebmm klJucem otvarala vrata i uzimala materijal koji
je po~ feredz?m odnosila MeJ:.a Salkovic;, Prilikom jednog prenosa
mate~IJala .des!lo se da. su dvoJICa ,Svaba zaustavili Mejru i trazili
o~ ::J~ da Je VI~e. Do~nla se snasla i kazala im da je to baba. Zadr2aVJUCI 1h dok MeJra ne 1zmalme, sa njima je zakazala i sastanak ali ih je
naravno, prevarila.
'
'
Mil~a Mija~1 je b~la don~~cica. ImajuCi jos od prije iskustva u
ra~u sva zena~a Imala Je narocito dobro ophodenje sa zenama. Ona je
naJ_lakse dola~Ila do l??dataka ~ •rvaspolo~enju zena. Jednako im je pril~zila bez obz1ra na TIJihovu pohticku pnpadnost. Imala je muza komumstu.
ti sekretara odbora bila sam clan u Gradskom odboru AF.Z-a, a
n?:dno blarrajnik i magacioner, do konca jula 1943. godine. Du~nost
1
~ ~kretara Odbora predala sam Boriki Radan, koja je takode usl~ u
Gradski odbor. Koncem 19.~4 .. godine povukl,a. se u ilegal~ost Bonka
Radan. Nju je kasnije zamiJemla Slava Balac 1 Odbor vodlla do oslobodenja.
.
vd . d
· 1
•
G d
Od pocetka 1943. godme, moz a 1 o m~Ja, 1~ao magac1? . ra skog odbora AFZ-a sluzila je radnja moga muza ~Vhlana u koJOJ sam
i ja radila. Magacin se tu nalazio sve do mog 1zlas~a na slobod~u
teritoriju pocetkom oktobra 19~4. g?dine .. "'!. m~gacmu se nal~z.Ila
olbuca, odjeca, hmna, rsude, ·san11Jetski matenJal 1 orsale po·trepstme
za NarodnooslobodilaC:Iku rvojs'ku.
_
Sav materijal prenosile su aktivistkinje AFZ-a.
.
U 1944. godini privremeno je smjestena u radnJU sva spakovana
roba Gradskoa odbora NOF-a koja je otpremana preko m?star~ke
kotline. Nju je"'prevozio Vlado IvaniSeviC koji je koristio a~to nJemacke
organizacije TOT. Do radnje je ist~ rob~ dopre:?ao Maks1m Barbarez.
Cesto puta kolicine su bile vrlo ob1mne 1 upadlJ1Ve.
..
Jednom prilikom su paketi za Oblasni odbor NOF-a u ·ra~nJ1. ~e
kali da budu prebaceni na dalji transpo_rt .na Ov~l?boaenu tentOTIJU.
Jedan ustasa i domobran usli su u radnJu 1 traz1h da .kupe duvai?-.a.
Ustasa se odmah uputio prema paketima i uhvatio za Je,~an od DJ1~
na cijoj je poledini stajala adresa ,Oblasni odbor NOF-a . Ne gube6
prisebnost brzo sam priSla i uhvatila rukom. za drugu stranu paketa
govoreci da je duvan prodat, a da su paketi roba n~~~g trgovca -:svercera iz Blagaja. PokazujuCi na sanduk sapuna koJ1 _Je takode bw
upucen Oblasnom odboru NOF-a dodala sam: ,Trgovc1 su s~ vazda
snalazili i dok mi ne mozemo dobiti ni komad sapuna dotle om nabavljaju sanducima".
.
. v ..
1 'h
Ducan je bio istovremeno punkt za privremem s~J~staJ 11e~~ m
radnika. Ilegalci su prolazili. ~r?z radnj~ u stan LJub1ce Gut1c, tu
noCivali da bi ujutro ponovno IZlsh kroz ducan.
Za Vrrijeme ,racija cesto sam noCiv::da zailcljucana u radnji.
~va ?va v~dbor~ koja s~ s~ nalazila u jednom kvartu, obuhvatajuCi
Luku 1 .BJelus:ne, .msu znah Jedan za drugi. Za njih su znali samo
sek:etan. Sve .clamce ovoga ?dbora su imale svoje grupe sa kojima su
ra~1le. ~ada b1 se. n~.sas~~c1ma grupa podnosio izvjestaj nije govoreno
P?Imemcn? o. an.ti~a.sistkmJama u svakoj grupi, tako da je konspiracija
b1!~ n~ v.ehko~ vismi .. U radu n::seg odbora bilo je obuhvaceno 130 a:ntifa~Istkn~Ja, al~ o~~ msu zn~le Jedna za drugu, osim onih koje su bile
u JednoJ grup1, nJih 3--4. N1 sama sekretarica Odbora nije znala imena
svih a'ntifasistkinja.
U toku rada Odbora za vrijeme okupacije ni jedna antifasistkinja
nije bila hapsena. niti je bila provala u ovoj organizaciji. Sastanci odbora su odrzavam u razmaku od 7 do 15 dana posebno za svaki odbor.
U slucaju r!lcije ~ekretarica Odbora po direktivi se povlacila u ilegalnost. Ipak Je odrzavala posebne sastanke sa pojedinim odbornicima i
prenosila zadatke.
Sastanci su oddavani po privatnim kucama i to: Milana Miskovic~, Zuhre ~uzic, Borike Radan, Marice Siljegovic, Milke IvaniSevic,
BoJane Rad1c, Selme Rundo, rBose IvaniSevic Stake Vulic Dobrile
Pavasovic, Stoje Palarnete, Kimete Sehovic, Stoj~ Crnogorac, Tldze Vilogorac, a drugi odbor je nekoliko puta odr2avao sastanke i u pravoslavnom groblju.
Zadaci .organ.izav~ija. b~li su slijedeCi: omasoviti organizaciju AF.Z
ul~sk~r;n no_vi~ a?tifasistkmJa,, ~ez ovb~ira na vjeru i naciju, ucvrstiti konSplraC1JU, ~lSClplmu, te posvetltl paznJU uzdizanju clanstva. Prikupljanje
raznog s~m!etskog mate~·ijala, municije, oruzja, priloga u novcu, hrani,
rast_ura~Je stam~e, ~~zmh letaka, _bros_ura, pracenje neprijatelja, sakrivanJe Ilegalaca 1 nJihovo prebacivanJe, otpremanje odreda u NOV
bile su najvaznije akcije koje su aktivistkinje ova dva odbora izvrsa~
vale sa mnogo uspjeha .
.z.a vrijem.e ovog rada ~i.su se zaboravljali drugovi koji su se
nala~Il1 u l~gonma r:a. Mar;n~~1 1 u zat~?ru u Mostaru. Njima su otpre-
mam pa~et1 u hram 1 odJeci, a naroc1to se vodilo racuna o drugaricama ~OJ e. su ~ !':Josta~ ?otjerane . iz drugih mjesta. U slanju ovih
paketa 1 bnge naJV1se se 1st1cala Dobnla Pavasovic.
Odbor je funkcionisao bez prekida do oslobodenja. Ja sam koncem septembra 1944. godine otiSla na slobodnu teritoriju. Pored duz-
570
571
�kontakt sa drugaricorn Mitrovic za vrijeme pokreta nase brigade preko
Milan Planine. Presli smo planinu oko 13 casova i stigli u selo Pljestane. Uslijedio je razmjestaj brigade po kucama. Odsjeo sam u jednoj
kuCi sa jos sest drugova od kojih su hili trojica clanovi KPJ i trojica
clanovi SKOJ-a. Sjeli smo uz ognjiSte sa jos troje napola gale djece
i posmatrali njihovu majku, koja je tek stavljala nekakvo tijesto pod
peku. Onako umorni i g1adni zapodjenuli smo razgovor o gladi, marsevima i borhama. Radovali srno se sto se nalazimo uz peku, kao da je
nama namijenjena. Nakon kraceg vremena domacica je izvadila hljeh
i razlornila ga na deset prihlizno jednakih dijelova. Iz formalnih razloga, a i iz odredenih principa mi smo se neckali da uzmemo pojedine
komade, mada smo hili strahovito g1adni. Ali, domacica je hila uporna.
Posta sam ja kao najstariji horae i kao sekretar cetnog aktiva uzeo,
uzeli su i ostali. Tek nakon sto sam prvi zalogaj stavio u usta i osjetio
da je hljeb ispecen od suhih jahuka, naisla je drugarica Dragica s namjerom da obide drugove iz svoje cete koji su hili holesni. Spazivsi nas
kako jedemo sa djecom lice joj se uozhilji. Pozva me u stranu i prijekorno mi rece da nije dohro sto to cinimo, jer ce vjerovatno djeca,
nakon nasega odlaska, morati potpuno gladovati. VracajuCi se nazad
nesto postiden, a svakako saosjecajuCi sa ovom djecom, priSao sam
malisanima i vratio im svoje parce hljeha. Vidjevsi mene i ostali
drugovi postupili su na isti nacin. Vidjevsi sta mi radimo domacica
se !Uzjoguni i poce ponorvo da nam staVllja parcad hljeha u rUJke.
Krajem januara 1943. godine ponovo smo napadali ustasko-domohransko uporiste na Capardama. Tom prilikom nalazio sam se u grupi
drugova-bomhasa. OdvajuCi se od nasega streljackog stroja mi smo
uspjeli da istjeramo neprijatelja iz prvih rovova i natjerali ga u
transeje. Tom prilikom susreo sam se sa homhaskom grupom iz nase
druge cete u kojoj se nalazila i drugarica Dragica. Nakon izvjesnog
vremena, zhog svitanja i pojacanja koje je neprijatelju pristiglo, naredeno nam je da se hitno povucemo. Tada su se, jedan po jedan, drugovi prebacivali, a ja sam ih stitio mitraljeskom vatrom. Medu posljednjim koji su se povlacili nalazila se i drugarica Dragica. Ja sam je
posmatrao kao i sve ostale kada je pretrcavala hrisani prostor. Iza nje
je pretrcavao jedan drug, koga je zahvatio neprijateljski rafal. Vidjevsi
to Dragica se povrati da ga izvuce, ali pade i sama od neprijateljskog
rafala. Nakon ove borhe Dragica je i dalje hila prisutna u nasim srcima
prilikom svakog novijeg jurisa. Njen zivot hio je kratak, horben i
slavan.
Drago Simic
0 BORCU DRAGICI MITROVIC
a Dragicom. Mitrovic bio sam zaJ· edno u VI IS t ocno b osan· v
·
·
.v
skoJ ~ngadi.. Pobhze sam je upoznao krajem 1942
d"
2 b t I" kada_ Je Dragica hila bo1nicarka i sekretar SKOJ-a ~ ~o ;nt~
. a~ JO?-a, a Ja ?ekr~tar SKOJ-a u 6. kasnije u 8. ceti istog b t 1·. ce I
. mzu borbi gd]e su nastupale nase cete ili cio b 1" a a lona.
ipd!ik:e
_blizine pratim ponasanje
•
rugim ratmm drugovim
· ·
.
Izuzetne ljudske i boracke kvalitete.
a, UVJenm u nJene
Za vrijeme b1okade ustasko-d01 0 b
k
·v
novemhra 1942. godine, nasli smo ~ rans og up~msta. u _Loparama,
sa leda napali cetnici. Uslijedilo je na~ dna_krsdoJ vatn, Jver su. nas
nastavimo borbu protiv cetnika T
~ .enJe a se. P?V~cemo I da
nekoliko drugova. Pri ·etila ·e 0 • om pnhkom pal_o ~e. I bilo ranjeno
n~prijatelja. Ali, zahJaljuju~i g~~~ok~j~a j~a~ dnJdTciladn~ u ruke
gica, svi ranjenici lbili su na ViriJ. erne i·zv:ucve .. , e vo .I a ruganca Dra"l"k
d
· ' m 1 ,spaseni.
p n I om napa a VI brig d · s 1k0
cetnickih snaga u Malesevci~a e
ems
odreda na k~mcentraciju
smo, uslijed zestine borbe imaii v~ ,_nove~ ra _1912. godme, ponovo
d:ngarica Dragica se nesebiCno zala;~lahrk~k~anJenkfa . .U .toj. situa~!.ii
n]u svoji~ drugova, tako i u neposrednoj borbi. u s anJanJu I preVIJaKraJem decembra za vr··
k
.
Sekovice, imali smo m{ brdu }~~~e t~k ret!'lv B~Igadbe sba Majevice u
teljem. Temperatura ·e bila · ak
.
u VISe~~ nu or u sa neprijaprotivnika prisilila
je daJ tr~zi~~ka, ki sm]~g tutok. J_aka vatra
gama snijega. U takvo. situaci"i nala . za one Iza u ava I u naslaDragice Mitrovic. Siuiao sam J je kako lambs~
neposr~dnoj blizini
da cemo se sigurno
b. .
.
0
1ra n
rugove 1 govori im
teljski obruc presli p~~ ~~~~,; zmsta,. pr_e~ zoru smo slomili neprijaneprijateljsk~ uporisfa na Capa~:~~Ik ktoga da!1aknapali i zauzeli
boraca bila je zaokupljena miSlju d · adon z~vrset a borbe veCina
drugarica Dragica na to ni ·
h . a na u. nesto za hranu, dok se
ona je sa jos dvije dru ari~~ ~ alira1a. U~Jesto potrage za hranom,
S
~~~
dZ~j-~dnnoeposasreddne
D~:gl~~,~~:-
t
h
n1s
d
t-l
s:r~. krevetske carsave i gdrugi si:i~t~kf~~s(u..kjs:krl!.u i iz ~je uzela
lllJim borbama bio veoma dragocjen.
enJa OJI nam Je u kas·
. bl" ..
I docnije, dok sam god b"
Dragica uvijek ima primjerno dr~~nJ? nNJenoJ. IZI~I: zapazioupecatljiv
e. arocito mi Je ostao sam da
572
573
�Esma Sokolovic
OD ZAGREB A PREKO KORDUNA I LIKE DO BOSNE ·~
P
?ziv Komunist.ick~. ~artije na oruzani ustanak zatekao me
~e ~ Zagrebu .1 ucmw da svu energiju i sposobnost u otri, Jeb~m u b<?rb1 protiv neprijatelja. Bila sam student firma..
~IJe trec:e gldme, prosla sam dvosemestarski staz u apoteci u Zagrebu
e sam Ima a veze sa zagrebackim lijecnicima i apotekarima Povezal~
l~m se p~vo za sakupljanJe pomoCi sa familijom i najblizi~ prijateJ.nr;m, a Iza to~a sam pocela organizirano raditi. Dobila sam vezu i
VIdJel~ prve kunre, P.~ve partizane - hila je zima 1941. godine i borbe
su pocele u SlavomJI, na Kordunu, Lici, a pocele su se formirati i
gr~l?e u Hrvatskom Zagorju. Osim ,Gestetnera" i matric
•v
;;aziO vt.e~anus-serum.' zavoji, gaza, jod tinctura itd. Pok~t s~~p~~a
".~~lo smo, po~tao Je p~oblem. smjestaja sakupljenog materijala. Tra~~te~~J·aletrneobvail mag~tz.Ini, oknaJ .u .Kustosiji tesko se koristio, jer je
o nos1 1 pre o m1tmce u Zagr b
t
· b ·1
··
:::~Jt':lk ko~ ~u pregled~v.ali pakete. Nasli s~o' 1~ov~~a~~zi~ ~ ~~~~~
. . m a, .ucnu pomocmcu kod rumunskog konzula u Zvonimirovo ·
ul~c1. Kod nJe smo smjestili gotovo pola vagona sanitetsko
·· J
MJesto je bilo sigurno, a takvih je bilo malo u Zagrebu K gkm~tenJala.
otpor f v• fvk h "k b"
. a 0 Je rastao
na d~ev~sis Ic ~ aJ e Ile s~ sve bjesomucnije, strijeljanja su hila
. . om re u.'. a odv~~~nJa u logore masovna. Veze su se kidale
~astaJah ~u zastOJI ~.odasiljanju, a sa terena su stizali vapijuci pozivi
a pomoc u matenJalu, a i sa sanitetskim osobl"
k ··
valo. 1Poceli :smo osim narudzbi 1.. v . .
.
k Je:ffi se os udiJek ..
. .
v , . . IJeomcima 1 apote anma slati pisma
~ .0 J1J?a se opiSUJU teskoce l]ud1 na terenu teskoce u r · v ·
·
]anJu 1td Pozivali su s d
d d
'
IJecenJu, prevlsu se od~zvali i licno s~ o~sho u u a .pomognu s~ojim z~a~jem. vNeki
kurseve, pisati skripte za prvu ~~~~a~e, a. neki su. p~cel~ odrzavati
Mnogo smo materijala dob. 1 ~
..
a nJegu ::~n]emh 1 bolesnih.
Sterk ko. .
.
n~a I 1 o za nas vrlo VTIJednog od magistre
C
J~
sama hila gonJena kao Zidovka, a pogotovo od dr Ivana
e::nea, o
oga smo dobili i pilule sa scopolaminom u s
·
·
koJe sam ja podijelila mojim saradnicima za slucaj da pad~~:~J n~;:~~
VI::
r
* Preuzeto iz edicije· HRONIKA o RAD
RODNOOSLOBODILACKOM RATU
U ~ANITET~KE SLUzBE U NAVojno-medicinska akademija - Od.1941 --;1945. ~odu~~' zbormk sjecanja i radova,
r·
1967, knj. II, str. 362-374.
JC JCllJe za lStOnJu VO]nog saniteta, Beograd,
574
575
jatelju u ruke. Vrlo lijepo i opsirno pismo o stanju saniteta uopce
o zivotu na terenu dobili smo od dr Grujice Zarkovica.
U to vrijeme radim sa profesorom Barbalicem, koji mi je viSa
veza. S njim se sporazumijevam da se da direktiva da se svaki saradnik sprema za odlazak u partizane, tako da nauci pruzati prvu pomoc,
da nauci njegovati ranjenike i bolesnike, da zna upotrebljavati osnovne
lijekove, da zna asepsu, da se zna boriti protiv zaraznih bolesti. Stampamo (zapravo umnozavamo na masini) prirucna skripta, saljemo ih
na teren i dijelimo saradnicima. Dr Radetic, nas saradnik, koji je svu
svoju privatnu zaradu davao za pomoc, prima mene u kirursku ambulantu Okruznog ureda, da me nauci kako se postupa sa ranama. Od
apotekara, osim Danice Sterk, nisam uspjela ni jednog povuci za saradnika.
Iza jedne provale prelazim u ilegalnost i to su za mene najtezih
30 dana ovoga rata. Predavsi sve svoje veze drugovima odlazim u
partizane sa 6 velikih kofera sanitetskog materijala, sa krivotvorenom
pwpusnicom, u najmljenom taksiju. Prolazak preko mitnice bio je
strasan. Dolazim na poluoslobodenu teritoriju, susrecem se sa prvim
partizanima, plivam preko Kupe i dolazim na kraju na oslobodeni
teritorij, 21. VI 1942. godine. Dne 22. VI ujutro razgledam malu bubicu- ne znam sta je- us. Svakako se to svima dogadalo prvo jutro.
Dolazim u bataljon ,Kljuku" koji ima referenta saniteta, Radu Aralicu,
donosim mnogo biranog sanitetskog materijala, kompletan kirurski
instrumentarij, viSe kilograma kinina, kilogram morfijuma i svega
ostalog, dovoljno skoro za jedno malo slagaliSte. Smatram da se taj
materijal mora uputiti u Centralnu bolnicu a ostaviti samo ono sto
je bataljonu potrebno. Jedva mi uspijeva to postici. Kirurski instrumentarij sam donijela, ali kirurga nisam.
Neko vrijeme ostajem u bataljonu kao cetna bolnicarka. Taj mi
je boravak u ceti bio vrlo koristan za moju kasniju apotekarsku sluzbu.
Iza toga dodjeljuju me u bataljonsku bolnicu, u Ostrozinu na Baniji.
U toj bolnici nema tezih ranjenika, samo laksi i rekonvalescenti, kao
i dosta boraca onesposobljenih od svraba. U toj bolnici lijeCimo i
civile, a kako je kraj pun malarije, ami imamo dosta kinina, to imamo
svaki dan sve viSe civilnih pacijenata.
U citavom kraju, osim dr Bonke Orescanin, nema doktora. Ima
doduse dr Savo Zlatic - ,Mico", ali on je sekretar Okruznog komiteta
Karlovac, a medicinskim radom se ne bavi. OkrU.Zni komitet dodjeluje
me za ,doktora", u bolnicu Skrad kod Karlovca. Tamo nalazim na tavanu velike koliCine lijekova, koji su za njih bez vrijednosti, jer ih
ne znaju upotrebljavati, a zarobio ih je bataljon, cija je to hila bolnica,
u Dugoj Resi. Razboljela sam se, ali ne mogu leci, jer o medicini ja
najviSe znam, a bolesnika i ranjenika ima dosta, a treba uCiniti upotrebljivim i one lijekove na tavanu. Kad mi se popne temperatura
preko 39°, legnem i u krevetu dijelim codein, aspirin, mijdam kombinirane praske i mastam o trorogoj kapi partizanki, koju imaju samo
stari partizani, a ja sam - meni se bar cini - vee stari partizan.
Dobivam je kao nagradu od jednog bolesnika komandira, za hrabro
ddanje pri povlacenju bolnice u nepoznato. Napad je na Slunj, a
ustase se povlace okolnim brdima prema Karlovcu. Razoruzavaju ih
zene s kolicima, djeca i starci. Slunj je nas, odlazim u evakuaciju. Moja
prva i uspjesna evakuacija. Zarobili smo apoteku, apotekar je pobje-
�gao, i doktor Bozovic me je iz Skrada odveo za apotekara u Slunj.
Jos sam bolesna, lijeCi me dr Franz Kleinhapel. Ipak radim i ozdravljam. Apoteka je dobra snabdjevena, a i ustaske su jedinice dosta
ostavile u gradu. To je jesen 1942. godine. U to vrijeme pada formi··
ranje VI, VII i VIII Divizije, treba ih snabdjeti sanitetskim materijalom i apotekarima. Iz VS dolazi referent apotekarstva za GSH
magistar Banaei. Dovodi kursistkinje za divizijske apotekare. U t~
vrijeme dolazi jos jedan student farmaclje, Marija Badel (Drakulic).
O?a je apote.kar u. Central~oj bolnici Korduna u Petrovoj Gori. U Slu11JU se nalaz1 bolmca sa k1rurgom, operacionom salom, instrumentarkama i dobrom kuhinjom.
. Spr~ma se. _IV ofanziva i u Slunju postaje nesigurno za toliki
samtetsk1 matenJal. Treba ga skloniti na sigurnije mjesto. Sada sam
sef apoteke i postajem sef novog slagalista GSH, koje je formirano
u Korenici. To je zima 1942. godine. Spremaju se teske borbe, pripremamo se za ofanzivu. Treba snalazljivosti, jer izvora nema. Oskudijev_amo u gazi, z~v~jima, niotkud nista ne mozemo dobiti, a neprijatelJske horde gom1laJu se oko nas.
Intendantura ima pamuka i prede, a u tom kraju Like svaka
tka platno i cilime, i mi otvaramo radionu gdje izradujemo gazu i
zavoJe: Sakupili smo u jednoj kuCi - koju smo osposobili iza bombardovm:Ja -;- dva~eset~k tara (st~nov~) i tkalja i radili smo marljivo
dan 1 .?oc .~ ~n smJene. Gaza Je b1la malo deblja, ali upotrebljiva,
a zavOJl odhcm.
Korenica je duboka pozadina. lz Slunja kazu ne treba sanduka
za. evaJlmac_iju koren~ake a~otelke. Ja .sam ipalk :predostroZina i pr-ipre~mla sam 1h. Pr<?l~z1 ~ova godina, uzasno je zima, svaki dan snijeg
1 bur~. U. apoteCI Je UJutro kao na ulici. Debeli pokrivac od snijega.
Of.anz~v~ Je pocela .i sve j~ blizev Korenici. Materijala niotkud. Treba
pnred1t1 prve zavoJe. Rad1mo uzurbano, u gradu ima vise radiona
gdje z~ne rade d~n i noc,. siju. kesi~e z~ z~voje, nasivaju tupfere, motaju
u pap~r, s~rei?aJu 1-!- kes1ce, Ja obllaZim 1 ne spava se. Steriliziramo u
bolmc1! gdJe Je odhcan aut<?klav, ali samo jedan. Rade dvije smjene.
Jzba~UJem.o prek~v 300 zavo_Ja dnevno: Silno se zurimo jer su borbe
ogorcene 1 sve bhze. Tkaomca ne maze natkati zavoja i mi sabiramo
krp~, te zene od njih rezu i siju zavoje. Korenica nocu izgleda kao da
preh, a ana se sprema za krvavu bitku.
. SlagaliSte .radi svakodnevni posao apoteke i slagalista. Dva do
tr:1 ~ure.ta solucw Flemings kuha nas zarobljenik, Talijan Lila. Potraznla _Je ~Il~a. VKad se vrac~mo s .rucka Nada Pre belie, moja prva kursistkmJa, 1. Ja ceka nas ~ec gomll~ narovda sa bocicama i kutijama od
k~J?-zerv1 ~ rukam~. ~v1 se pavecer :t_;laz~, ~ ~mko je to svrab s pioderm1JOm, uzasno pece 1 uvece se maze v1d]et1 kroz prozore korenickih
kuca kako plesu stare zene i djeca cudne plesove bola.
v • Neprijatelj
s~. priblizio i mi se selima. Moji su sanduci dobra
1
aosh. Id~m<? na B1Jel~ Potoke. Tamo j_e situacija uzasna. Teski ranjemc1, ~~dwmce, pozadmske ustanove, Stab korpusa i silan sanitetski
matenJ~l. Treba ga spremiti u zemunicu. Zemunice su male i nece
sve st~tl. Treba vs~~tirati vred~ije i spremiti, a drugo ostaviti. SlijedeCi
dan n! .z~ to v.~zmJe nema mJesta: Treba ponovo sortirati, jos jednom
odbac1t1 sto 111Je n~?phodno. ~ad1m~\ dane i noCi, Marija, Nada i ja.
Samo nas kava drz1 budne. Cesto wu transporti teskih ranjenika u
v
576
577
Bosnu, Dreznicu, u nepoznato, prema neprijatelju. Stari ranjeni drugovi pitaju samo oCima hocemo li se ikad viSe vidjeti. Situacija je
taka mucna da one prirodne ljepote Bijelih Patoka rijetko tko vidi.
Bijele Potoke treba odteretiti. Mi koji smo sposobni idemo u jedinice
-- pakujemo, od svega silnog materijala samo sanduciCi, koje mozemo
sami nositi, sav je posao, izgleda, bio uzaludan. Nema mjesta za
materijal u zemunicama. Tamo ce se u najgorem slucaju metnuti
ranjenici; kojih ima svaki dan sve vise. Ja odlazim u III licku brigadu,
VI divizije. Put je pun ocaja. Zene, djeca, starci, krave, konji u snijegu;
mrtvi konji, krave, starci, djeca - leie uz put. Idemo prema polozajima. Dolazim u brigadu, sasvim drugo raspolozenje. Snaga i odlucnost, pobjeda se vidi u svim ocima. Pocetak je 1943. godine. Teske se
borbe vode za biti ili ne biti. Ja sam brigadni doktor. Imamo puno
ranjenika, a malo sanitetskog materijala. Organiziramo sakupljanje
,dmge kosulje" za zavoje (svakome ostaje samo ona na njemu). Nema
hrane, sela napustena, narod pobjegao u sumu. Vode se borbe bez
smjene dan i noc i onda umjesto odmora, sa raskvasenim opancima,
mi drugi polozaj. Sve ide s pjesmom. Mnogo je lakse nego u pozadini.
Brigada je svrabljiva, tr~ba je ocistiti. Sada mi se cini nemoguce,
a ipak smo je u MogoriCu okupali, osurili, namazali flemingsom koji
smo tamo skuhali, ali ga nismo imali dovoljno, pa smo ga mijesali
sa zutikom (zutika je kora nekog drveta, sa kojom narod lijeCi svrab).
Rublje smo oprali i kad je i treCi bataljon bio gotov i drugi put
okupan krenusmo u jos mokrim kosuljama - koje se za tri dana nisu
htjele osusiti zbog ruznog vremena.
OciSceni od svraba i usiju krenuli smo da razbijemo obruc, kojim
su nas htjele unistiti njemacke i talijanske horde. Moja brigada na
Zulesevici - kod Donjeg Lapca - desetkovala je talijanske jedinice
i mi smo odjednom imali svega, i sanitetskog materijala, i hrane i
cebadi. IV ofanziva je razbijena, sad mi prelazimo u napad, da malo
odteretimo pritisak na jedinice koje su uz VS. Zauzimamo Gacku dolinn i Otocac. To je proljece 1943. godine. Svuda hara pjegavac, sela
su puna bolesnika. U mojoj brigadi ima nekoliko slucajeva. Malo smo
se smirili i pred velikim smo epidemioloskim mjerama, ali ja odlazim
u Otocac za apotekara GHS. Opet snabdijevamo jedinice iz apoteke
ciji je vlasnik pobjegao. Lijekove prodajemo i narodu. Sada je era
organiziranja pozadinskih ustanova. Bolnica je stalno premalo. Pjegavac hara uzasno. Pri podrucjima se formiraju apoteke, koje snabdijevaju jedinice i bolnice a i narod na njihovom terenu. Takovu jednu
apoteku u Zagorju, na Kordunu, ja vodim. Imam opet jednog kursistu,
laboranticu i Cistacicu, sve u jednoj osobi. Bolnice nemaju posebne
apotekare nego neku bolnicarku zaduzenu apotekom. Materijala ima
jos iz Otocca, ali polako nestaje. Dolazi kapitulacija Italije. Ja odlazim
u Otocac, a Nada Prebelic, moja prva ucenica, preuzima apoteku pod·
rucja. U Otoccu postajem sef glavnog sanitetskog slagalista GSH.
Materijala ima strasno puno. Sortirati ga silan je posao. Iz novooslobodenih krajeva doslo je dosta magistara kao i lijecnika, pa oni pornazu. Do sada, jeseni 1943. godine, bila su na ovom teritoriju svega
dva magistra, dva studenta farmacije: Marija Badel i ja. Dozivljavam
upad ustasa u Otocac i njihov pokolj pod rukovodstvom opatica u
Otockoj bolnici.
37 tene BiH u NOB 1941-1945.
�Banaei, kao referent apotekarstva rasporeduje apotekare u sve
holnice, podrucja, divizije, slagalista. Ja odlazim u Dreznicu da trazim
mjesto za hunkere ~dje. cemo spremiti materijal. Tamo je Marija
Badel, apotekar holmce 1 zone. Prije kapitulacije Italije dohivalo se
mnogo materijala iz Susaka i sa tim se je snahdijevala sama Dreznicka
~)oln~c~, a .~~visak ~~~ ?avali i ~ru¥~ma .. Tamo je hilo uvijek najrjedih
1 ID.aJhi,ramJih .srpeciJahteta. Nasavsi IDJ'esto za buJn,kere sklollliii smo
materijal i ja napustam Hrvatsku, te sa VI divizijom kr~cem u Bosnu,
~ ~~s~av Pr':og prolete:skog l~,?rpusa. Taj se Korpus tek formirao,
I .J?-IJe Ima<;> .n~ apote~e m slagahsta ni strucnog kadra. Ndto smo matenJala dohih IZ BugoJanske apoteke, gdje je hila mr ph Nik, apotekar.
U. ~ajcu, gdje.. je hila tvornica i VS, imali smo velike planove.
Napravih smo kutiJe za sterilnu gazu, za hataljonske i cetne holnicarke, autol5~~v za holnice, . gdje se je gaza sterilizirala i slala hrigada~a .. Odlucih sm<;> .da .svaki horae mora imati sapun, kuhali smo ga i
USJ?Jeh smo orga~lZI:a~I da se sav loj jedan dan u tjedan iz klaonice
~aJe za .sa~un za Jechriice .. Ov;o 1smo sve donekle 'USrpjeLi 'tlireidilti ka'Cl na1s
Je, u naJvecem poslu, prekmula VI ofanziva.
U ~eskoj su se. situaciji nasle VI divizija i XIII proleterska hrigada. Nis~ poznavah tere~,. slabo obl;lcene i. mizerno snabdjevene, usle
su u ofanziVu. Opet smo hih bez zavoJa kao I u IV ofanzivi. Cekali smo
s~veznic~e avio~e: I Sovjeti su nam nesto ohecali, ali od njih nismo
mkad m~~a dobih. Korpusna bolnica i holnica VI divizije zajedno su
s~ povl~~tle. O~e.t su v~e pravili zavoji o~ kosulja. Od saveznika jos
n,1s~o mst.a dohih. Dash .~mo do Drvara i formirali bolnice oko Drvara.
Nesta samtets~~g..mat~:IJala dobil~ smo od VS, ali malo, taka da je
apote~ar YI. d}viZIJe oti~ao s. ~ekoh~<;> konja u Liku po materijal, koji
sm? Imah JO~·vod kapitulaCIJe ItahJe. Prvi korpus nije niSta imao.
Nasa. III .kr~JIS~a ?ngada nalazi se odvojena od nas u Mrkonjicu.
Sa ~J?m Je I kirursvka ekipa .~r Pavletica. Ja odlazim da je ohidem,
d~ JOJ. pon~.sem nesto matenJala .. \o povratku situacija je ocajna.
Z1ma. Je, SJ?-I~e?i, nema hrane, orgamziraJU se karavani za prenos zita.
Borel VI diVIZIJe masovno dohivaju tuherkulozu. Bolesnici umiru moze
~e reCi: od gladi. U t~j situaciji ja napustam prvi proleterski korpus
1 odlaz~;n u V J;>osans~I korpus, za v. d. referenta apotekarstva korpusa.
Kod ~J.Ih na~azim sa!ut~tsko slagaliSte i apotekara, mr Ota Goldbergera,
u BuSIJama. IZ~a? Ribmka. Oni imaju dosta materijala te snabdijevaju
g<;>t?':'? sve Jedmice na '?nom terenu. Jedino IV divizija V korpusa ima
diviZIJsko~ ~I??tekara,. I to studenta farmacije, Olgu Vukic. X, XI i
XXXIX diVIZIJa nemaJu apotekara, nego u to vrijeme dolaze kursisti
s_a apotekarsk~g kursa sa Visa i odlaze dvojica u divizije a dvojica u
korpusn~ b~l~Ice. Sprema se VII ofanziva. Materijal spremamo u bunk~r.e u sum1 Izna~. Crkve~.?g. U toku VII ofanzive bacaju nam savezm~I. mnog~ ~atenpla, koJI sav ne mozemo ni pokupiti, a kamoli spre:rntl. ProzivlJ.~vam.o teske casove neizvjesnosti sto je sa Vrhovnim
stabom. NepnJatelJ nas zaokruzuje u Podgrmecu i upadamo sa stabom
~wrpusa: ZAYNO~I~ .. i ost~lim pozadinskim ustanovama u zasjedu
Jedx:e 11Jema~k~ diVIZIJe. Pnhvatamo borbu, sjecemo drvece, pravimo
nosila, orgam~Iramo prenos ranjenika. Komandant korpusa, zamjenik
~wmandanta I .komesar tuku se sa Svabama kundacima. Ja dobro
cuvam dva konJa sa sanitetskim materijalom i povlaCim se puzuCi do
holnicara noseCi im prve zavoje.
578
579
Iz ofanzive izvlacimo materijal dr Rodzersa i dva velika karavana pod rukovodstvom apotekara donose taj materijal na M~d':j~de
brdo, . gdje formiramo privremeno slagaliste. Snabdijevamo Jedmice
i bolnice. J a odlazim u obilazak XI divizije u centralnu Bosnu, gdje jos
nisam hila. Tamo je divizijski apotekar ParetiC, kursista sa Visa.
Magistra nemaju. Nosim im nesto sanitetskog materijala i instrumentarij koji im je u ofanzivi propao. Osjeca se potreha za apotekarima
u brigadama, a ni sve bolnice nemaju apotekara - kursiste. Tezimo
i za tim, da bar i neke komande podrucja dobiju apotekara.
U centralnoj Bosni, u Prnjavoru, kod komande podrucja or~ani
ziramo kurs koji traje mjesec dana a polazi ga dvadesetak kursista.
PiSemo skripta, koja dobijaju svi kursisti. Rad kursa je podijeljen u
prakticki i teoretski dio. Prakticni dio odvija se u prnjavo~skoj apot~~i,
kod stare gospode Finkelstein, pod rukovodstvom magistra Turcmhodzica, apotekara iz Teslica, koji je naroCito za to pozvan u Prnja:ror.
Kursisti su pokazali odlican uspjeh i razmjesteni su po svim bngadama V korpusa.
'
U ljeto 1944. godine pada nova formacija sanitetske sluzbe u NOV,
tj. podjela SOK i SOVO. Imamo samo sanitetska slagaliSta, uvodimo
jednoobraznu ::dministraciju. !-Jveli smo re.~ovite izvje~t~je iz. ~ivizija,
bolnica, slagalista. Glavno samtetsko slagahste, u Gorn]OJ SaniCI, uzorno vodi mr Nik. To slagaliste vodi glavnu knjigu, knjigu izrada i
kartoteku. Snabdijeva 8 korpusnih bolnica, 4 divizije, viSe odreda, komande podrucja i jedinice narodne odbrane. Re~ovito s~~je mjes~cne
izvjestaje iz kojih se vidi kako pravilno rasporeauJe materiJal. Magistar
Nik vodi i novi apotekarski kurs.
Sesnaestog IX 1944. godine drugi je napad na Banju Luku. Ovu
smo akciju dobro pripremili te smo izvukli ogromne kolicine sanitetskog materijala, vise kompletnih instrumentarija, kao i uredaj za hoinice, te mnogo sanitetskog osoblja koje jc dobrovoljno poslo s nama.
Izvukli smo toliko uredaja za bolnice da smo uredili sve bolnice V
korpusa. Evakuaciju su vrslle evakuacio.ne ekipe koje su imale s':~ka
svoj zadatak. U jednom momentu ostah smo u podrumu ~nog di~ela
gdje je neprijatelj probio i ponovo ga zauzeo. Nasa evakuacwna e~:pa,
u kojoj sam ja hila rukovodioc, sa dva apot~~ara domobrana, pist~
ljima si je probila put prema oslobodenom di~elu grada. Sav t:;';akmrani materijal, prvo na Laus, predgrade BanJe Luke, a kasmJe n~
sljedecu etapu, tako ~a nam nije o~talo nis~~ od ev~lmir~J?-.og mate~I
jala, premda smo BanJU Luku morah napustiti. U ovoJ akc~JI na Ba~JU
Luku dobili smo apotekara, magistra Vlaha Korlaeta, magistra Bakira
Dinica, magistra Veru Babic i nekoliko odlicnih laboran~t~ domobrana.
Sam sanitetski materijal smjdtamo u slagaliSte u Samc1. Iz Sanskog
Mosta stab Korpusa seli u Jajce, sprema se akcija na Travnik. Parmiramo novo slagaliSte u Jajcu da bude blize operativnim jedinicama.
Vodi ga drugarica Vera Babic. Za Travnik se krvavo borimo, ali niaterijala imamo. Kirurskih ekipa takoder, dobro su .snahdjeve:le e~ipe
kao i bolnice, taka da sad prvi put od kada sam Ja u Bosm. radu~o
bez oskudice. Pojavljuju se novi problemi sa novim osobljem ~z BanJ~
Luke. Dosia je i era rasipanja, tako da smo 9. XI 1944. godme slah
raspis svim sanitetskim ustanovama, na ruke apotekara, o cuvanju
materijala (vidi Zbornik dokumenata sanitetske sluzbe u NO ratu
jugoslovenskih naroda- knjiga I).
�Sad imamo tri sanitetska slagalista apotekare u svoJ"
· d' ·
•
.
"
cam.a,. Je dnoo b razno k nJ1govo d' . ' stampane formulare za 1ffi · vtInl·
stvo
· Je aJe
~
~t .
.. ·
.
IZVJes ·
( stampane u s ampanJ'l u Trav.ruiiku) ah. Imamo · ·mnogo
· 'k ·
1
. 1 .
ranJenJJ a 1
oso blJa WJe tros1 mnogo matenJala •. Vode se krva ve b orb e na 1· · ··
B
T
'k r.
IniJI
. ~sdy~ca-.J.avndi · ?tab seh u BugoJno. Obilazeci sanitetske ustanove
I Je ..mice VI Im a Je sve dobra uhodano, i mi se spremamo na novu
ak~IJU:. Sp~e:o.;a!llo se u Sarajevo. Daleki put preko neoslobodeno
tentonJa, Jedmice . moraju biti .
"pak d o b ro snabd"
g
.
. . pokretne , a 1
Jevene.
DDT ·
, . . ~e spor!l? p1tan)~· PomJeh smo ga na moje nastojanje ali u
FOJniC1 os.tav1h. !<asmJe smo mnogo za njim ceznuli. Usi"u !e bilo
3
kao u P:vim :Jamma. N~ t?m putu, gdje se vee vidi kraj r1ta, zivimo
0bl'ta~, RanJemka una mnogo, zarobljeni Nijemci nose ih
~ao da Je P
t ~vkmo zar~ Je:uke, dobra. ih hran~mo konjetinom, da mogu izdrzati
k~~~v pbt. b or{f1kam.o boln:ce ~ez 1kakvog inventara. Zauzimamo uz
.. e ~r e a anJ, V~res, ah nema evakuacije. Ne mozemo riiSta
~Oslti. Teska yea osta.vl]amo sanitetski materijal, pune vagone hrane
1 ~?!o:na lOZI a. Dolazimo u Sarajevo, sretni sto je to vee kraj cetvoro
?~v lS!l~eg (rvavo~. ratovan~a i nadnaravnih napora. Napustamo Sara:
.0 .1 Idemdo.u PnJed~r, gd]e sav nas korpus prelazi u sastav II armije
WJOJ pre aJemo nase dobro uredeno slagaliste u Sa k
'
~pres~ljenl sal~Eetsko slagali~te). I i II armija snabdijeva ~~oJ~\e~~~~~
lz nas~~ ~daga 1sta. Ja odlaz1m u Beograd, a moj v korpus u sastavu
I 1 arm1Je 1 e prema Zagrebu.
.
v
v•
• •
Jelena JanjiC
'
FORMIRANJE MJESNOG ODBORA AFZ-a U PRIJEDORU
'
v
ebruara mjeseca 1943. godine dosla jc do Borojevic Zivane,
tada uciteljice u Prijedoru, djevojka Zdrava StojanoviC, Cija
su dva brata i sestra hili u partizanima na Kozari, i rekla da
ce se osnovati odbor AFZ-a u okupiranom Prijedoru.
Uskoro zatim, formiran je jedne veceri odbor AFZ-a u koji su
usle: stara domacica Brkovic, ciji je sin bio na Kozari, Lenka Nikolic,
uei<teljica, Zdrava Stojanovic, Z1vana Borojevic, profesor, Ba:Ci Mato,
stari komunista i ja. Profesor Baci jc imao zadatak da sa nama proraduje marksisticku i drugu literaturu, s obzirom na to da je bio komunista. Osim toga, odboru su pridodata i dva skojevca lwji su nam hili
veza i kuriri. Prvi sastanak odrzan je kod Lenke Nikolic. DomaCica
Brkovic postala je prva predsjednica, dok je, koliko se sjecam, sekretarica hila Zdrava Stojanovic. Zivana je postala blagajnik. Prvi i osnovni zadatak odbora bio je omasovljenje organizacije kao realne snage
za pomoc borcima Kozare. Na tom putu uclanjivanje :lena u organizaciju i ubiranje clanarine hili su nam prvi cilj. Kasnije, se, razumljivo, iSlo dalje. Svaka od nas je uspjela da uclani 5-10 :lena u svom
rejonu.
Sjecam se da su, pored ostalih, bile uclanjene i ove zene: Gasic,
Dara, domaclca, Lela Sucevic, tada uciteljica u penziji, Dragica Lazic,
Persa Krajinovic, domacica, Mileva Alae, Anda Babic, Duja Stojanovic (majka Zdrave Stojanovic), Ljuba Radetic, domacica, Joka Jelicic,.
domacica, Mira Trubajic, Persa Cupovic. On njih smo uzimale clanarinu, obavjestavale ih o dogadajima, dobijale pomoc u hrani, odjeCi,
i drugom. Medu njima se isticala Dara Gasic, cija je kuca od prvih
dana borbe koristila ilegalcima koji su dolazili u Prijedor ili se odatle
prebacivali na Kozaru. Davala je hranu i odjecu pa cak i previjala
ranjenike.
Mnogo nam je pomogla Mileva Alae. Njen je muz tada bio sef
zeljeznicke stanice u Prijedoru. On je preko Mileve saopstavao mnoge
vazne pojedinosti. Zahvaljujuci njemu znali smo da li ce prugom pro·
ci neka neprijateljska jedinica, kad ce se neki voz diCi u zrak, itd.
Ta obavjestenja stizala su vezom i na Kozaru. Nasa organizacija j~
radila dobro. Trudile smo se da, prema mogucnostima, osiguramo
pomoc part~zanima na Kozari. Slale smo im odjecu, sanitetski mate-
F
l
for Kad s~ r~t ~ayrsio i kada smo u Beogradu vidjeli organizacione
za }ld/lrug1h Je~uk1ca: formule za administraciju, kartoteke i knjige
·. cu 1.1 sm_o se a o Je sve ovo bilo jednako, premda jedni s drugim~
msmo 1ma1 veze.
1
580
581
�rijal, posude, obucu, hranu i lijekove. Sjecam se dobro da su nam
partizani sa Kozare slali cak i neke recepte za lijekove, protiv svraba,
kako bismo ga naslc i poslale. Radile smo i na politickom izgradivanju nas samih. Odbor je poveo akciju za pomoc partizanskoj porodici Kecman, u kojoj je poslije odlaska muza ostala sa dvoje male
djece sama supruga. Neprijatelj je posumnjao da se radi o organizovanoj akciji AFZ-a, mada nije bio sasvim naCisto s tim. Njemacka Feldzandarmerija zatvorila je cetiri Clana odbora: Zdravu Stojanovic, Lenku Nikolic, BorojeviC Zivanu i mene, kao i dvojicu skojevaca i deset
skojevki. Od njih sjecam se da su bile uhapsene i zatvorene Branka
Alae, Rabotic Rosa, Stojanka Kragulj, Olga Kovacevic i jedna kcerka
iz porodice Kecman. Stara BrkoviC uspjela je pobjeCi na Kozaru. Kasnije je umrla.
ZahvaljujuCi dobrom dr:Zanju svih zatvorenih, neprijatelj nije
mogao mnogo saznati o radu i aktivnosti organizacije. Na saslusanju
smo govorile da smo samo davale dobrovoljni prilog. Oni su nas ironicno pitali zasto se i njima nismo obratili za pomoc.
U zatvom nam nisu, moze se reCi, ni davali hranu. Nisu dali ni
posteljinu. Mada nas dvije nisu mucili, govorili su: ,Mi ne bijemo zene,
ali imamo nacina da saznamo sve sto nas interesuje".
U zatvoru smo ostale od marta do 9. maja, kada smo sve pustene
bez dokaza, ali sa opomenom.
To nam nije smetalo da nastavimo rad.
Postale smo jedino obazrivije i nismo se viSe sastajale u grupi
vee u dvoje ili u troje.
.
Nastavile smo sa prikupljanjern pomoCi, raznosenjem letaka, ilegalnog materijala i ,Kozarskog vjesnika".
Obicno bi Anda Babic prenosila ovaj materijal u velikoj korpi
ispod povrca i trave do prve nase veze.
U nas odbor AF.Z-a usla je kasnije Ivanka GasiC, kCi Dare Gasic,
student u Zagrebu.
U oktobru mjesecu poslale smo na Kozaru kompletnu kuhinju
- kuhinjski pribor i posude: tanjure, serpe, lonce, lavore, kante i
ostalo. Krojacica Nada Crnogorac sila je ves i kape, titovke od materijala koji je dobivan od staba odreda.
Ja sam rukovodila sa zenama koje su plele carape, dzempere i
rukavice. Bilo je i drugih poslova i aktivnosti koje su sve zene iz
odbora obavljale. Borci su nam uvijek porucivali da im saljemo uloske
za baterije i male sijalice, a mi smo to kupovale u radnjama.
U mjesecu avgustu Borojevic Zivana i ja smo iSle, po direktivi
vlasti NDH, u akciju za zetvu i vrsidbu zita, jer nismo mogle raditi
kao uciteljice, posto je skola nekada radila a nekada nije.
Na kraju smo morale da podnesemo izvjestaj koliko je izvrseno
zita, kako bl se od domaCina uzeo porez.
Kako smo bile u kontaktu s Narodnooslobodilackim odborom, znale smo da treba reci da je manje izvrseno. Utaja je isla u prilog narodnoj vlasti koja je tako mogla doCi do zita. Na tom poslu ostale smo
mjesec dana.
U oktobru i novembru ustasko redarstvo pocinje masovna hapsenja. Tako smo uhapsene i nas tri: Zivana Borojevic, Lenka Nikolic i
ja. U za;tvoru smo tJuoene. Po ISvfi'repos:ti 1se narocilto ~sticao ,u,stasa KJraljic
. . . r . oz kaT r ebalo J·e da nam sudi ustaski sud u BanJO] Luc1, a 1 JC v ·
•v
"' . d
. . . t b lo da a demo otlsao u vaz d u h .
Jim JCK re a decembra smo pustene. Jelena je dobila nareuenJe a .se
. onBcem Krupu dok J·e Zivana otiSla u Sv. Nedjelju, u Zagor]e.
1
os.
,
0 d se1 u
I vankpa jC: otiSladutZoga;reJ·~· sam ostala da zivim u Prijedoru.
a 1 pore
, . . .
d' .
Rad AFZ-a nastav10 se 1 u 1944. go mi.
582
583
�Enesa Lazarevic-Zahirovic
OSTRO:lACKE SKOJEVKE
"
C
etvrta neprijateljska ofanziva je u punom jeku. Februara
!943. godme Savma Peta crnogorska brigada oslobada Ostrok IT
z~c, a Deseta ~e~cegovacka Ramu. Udruzeni neprijatelji op~ I I su nase snage u dohm Neretve i Rame. Svuda unaokolo vade se
te~ke ~1:'bb, Pb?a u ~rsa. Od plotuna, rafala, eksplozija topovskih i
~VIC?ns I . om I z~~IJ.a podrhtava. Nijemci i ustase nadiru od Kon "i:a I ~a kl)ena, Tal9an~ od Mostara i J ablanice. Lijevu obalu Neret~e
LaposJe o Je 18.000 cetmka, od Konjica do Bijelog Polja.
U obrucu. s~ I?-al~zi Vrhovni stab NOV Jugoslavije sa Operativnom grupom diVIZaJa I 4.000 ranjenika i tifusara.
.
Na sva~o~ ko~~ku. tragovi krvave borbe: lesevi okupatorskih vo ·m~a,. z.arobljem TahJam, zap!~jenjei?-i .~li uniSteni tenkovi, topovi, k~
~IO~Ik I razbacano razno oruzJe. Pnstizu nosila za nosilima novih ral!Jem a. Svruda samo krv i rane.
.
G~ljavina i kanonada cuju se sve blize i sve jace. Neprijatelj
Je odlucw da nas u ovom kanjonu unisti.
s
. I nar.od konjicko? i P~?z~rskog. sreza nalazi se u okruzenju sa
~ v~~on: VOJS~Om: s.a .llJOlTI diJ~h posljednji zalogaj hrane. Daje sinove
I ce~I u na~e ~edm1~e. Ra~aJu se novi borci. Preko stotinu omladinaca I omladmki zauz1ma IDJesta u stroju poginulih boraca.
.f.! takv?j situ~ciji nas aktiv SKOJ-a u Ostroscu donosi odluku da
sto vise skoJevaca I. napredne omladine krene u brigade. J edni u Petu
crno~orsku, ~ drugi u Desetu hercegovacku. Sarno iz male varosice
odlazi. u partizane ~~ ml~d~ca i djevojaka. Od njih trinaestoro sest su
omlad1~ke. Med~ llJIIDa Je I kompletan aktiv SKOJ-a, koga je prethodne g?dm: ?I~gamzovao komunista, Orner Golubovic, ucitelj iz Seonice.
Pk ~hrektiVI .I sa zadat~?m da ?formi ~1ovi aktiv u Ostroscu ostaje samo
s OJevac. Ib1o I~an~v1c. Iz tn porodice polazi po dvoje, brat i sestra.
.
N~~mla~a Je b1la. J:Iajrija Muso~ic. Bilo joj je tek cetrnaest go?I~a. NIJe ht]el~ os~at.I 1z.a brata HaJrudina. Kundak od puske vukao
JOJ. se po zemlJ~, ah JU ~e ana nosila sa ponosom. Ona i njen brat
~aJr~dm p~~tah su b~r~I Desete hercegovacke brigade. Oboje su po¥~nuh:kHaJnJa. na. Kobi~J~j Glavi kod Gack:a, u borbi protiv Talijana
! cetm a, a HaJrudm u b1c1 na Sutjesci.
1
v
584
585
Ni Halima KovaciC nije htjela ostati iza brata Rifata. Poginula
je kod Nevesinja, u krvavoj borbi Pete cmogorske brigade sa Talijanima i cetnicima.
Emina i Enver Grcic hili su sirocad bez majke. Nisu se htjeli
rastajati jedno od drugog. Poslije proboja iz neprijateljskog obruca
na Sutjesci, Minu su Nijemci uhvatill kod Trnova i otjerali u koncentracioni logor. Iz logora u Sisku oslobodili su je partizani. Nastavila
je ratovati do konacnog oslobodenja zemlje.
Sa omladinom Ostrosca posla je i Zumreta (Zunka) Kurbegovic
i izdrzala sve teskoce cetvrte i pete neprijateljske ofanzive.
Hatidza (Tidza) Torlic je imala sesnaest godina. Bila je siroce.
U cetvrtoj godini umrla joj je majka, malo iza nje i otac. Iz Travnika, gdje se rodila, daidza je Tidzu doveo u Ostrozac. Rasia je sa njegove cetvoro djece. Bila je lijepo i veselo djevojce. Divno se znala
smijati. Njena zivotna radost i bezazlena, jos djecija vedrina, odusevljavala je. Jedva da se prestala igrati sa lutkama i pocela mastati o
ljubavi, a rat je buknuo. Trebalo je ratovati, snove i mastanja zamijeniti teskom, krvavom stvarnoscu. Stupila je u Mostarski bataljon Desete hercegovacke brigade. Bila je dobar horae. Ljutila bi se kad bi
je drugovi iz jedinice zvali ,Mala". Zeljela je da je prihvate kao pravog
borca, ratnika. A ona je to i hila. Ni surovi ratni dani, ni smrt, ni
krv oko nje, nisu joj oduzimali radost zivljenja i vedrinu duha. U
borbi sa cetnicima kod Nevesinja hila je ranjena. Geier od bacaca raznio joj je koljeno. Zajedno smo otiSle u bolnicu Desete hercegovacke
brigade u selo Bratac kod Nevesinja. Bile smo sretne sto smo se srele
i sto smo zajedno, makar i u ovakvoj situaciji, na lijecenju. Od najranijeg djetinjstva bile smo najbolje drugarice. Dugo smo te noCi razgovarale. SapucuCi sjecale smo se Ostrosca, djetinjstva, rane mladosti,
saputale smo o ratu, o zivotu u buducnosti, o ljubavi. Trudila se da
bude hrabra, da zaboravi ranu.
U pocetku nije hila lose, ali je kasnije sve viSe i viSe slabila. Pored jedne nesrece, rane, dosla je druga, tifus. Savladala ju je opaka
bolest od koje smo svi strahovali. Otpremljena je u bolnicu Trece divizije. Na rastanku je hila tiha i hrabra. Rekla mi je: ,Aka ostanes ziva,
pozdravi moje i kazi im sta je sa mnom bilo". Uzalud sam je hrabrila,
bila je mirna, iako je hila svjesna tezine svoje situacije.
Nikad je viSe nisam vidjela. Ostala je negdje na Sutjesci. U petoj
ofanzivi, najtezem iskusenju nase narodnooslobdilacke borbe, u kojoj
su svoju mladost i zivote dali najbolji sinovi naseg naroda za nase
sretno danas, svoj zivot dala je i sesnaestogodiSnja TidZa. Ostala je sa
svojim smijehom, crnim ocima i zarkom zeljom da pobijedi smrt i rat.
Njena mladost i nada nisu uspjele da savladaju iskusenja tih velikih, okrutnih, ponosnih godina nase istorije.
Nismo znale sta je to rat, sta znaci spavati pod vedrim nebom,
gaziti bespuca, niti u noCi biti siban vjetrom i ledenom prasinom negdje
u divljini. Mladi, neiskusni, ali puni borbenog duha i ideala krocili
smo iznenada u najzescu vatru. Iz pitome doline pored Neretve put nas
je iz Ostrosca odveo uz dolinu Neretvice, na planinu Bitovnju prekrivenu debelim snijegom. Nocile smo oko vatara koje su duboko propadale u snijeg topeCi ga. U zoru- borba sa cetnicima i ustasama i prije
svega sa njemackom 118. lovackom divizijom. U ratu se brze raste,
sazrijeva i uci.
�Dalje, borba na Neretvi, mars preko planina Breze, Prenja, Ljubinje, Bahtijevice, Porima, kroz snijeg uz neprekidne borbe. Poslije teske
cetvrte ofanzive odmah smo upale u jos tezu - petu. Strasna iskusenja za nasu mladost, za nase nedozrele godine, ali zudnja za slobodom
i mdnja prema okupatoru nosila nas je, hrabrila, celicila. Nikada, nijedna, ni za tren nije posumnjala u nasu sigurnu pobjedu.
Od nas trinaestero osmero je poginulo od Neretve do Sutjeske.
Pored pomenutih na Sutjesci su poginuli jos i Afan Zahirovic, Juso
Hajduk, te Alija i Hajrudin Dzenetic.
Poslije pete neprijateijske ofanzive ilegaino sam boravila u seiu
~obrigoscu vise J~bianice. Dzemila, majka Hajrije i Hajrudina, cuia
Je ~a sam se vrat!Ia i dosia je da pita za svoju djecu. Ziosiutni giasovi su doprli do nje da joj je oboje djece, njena cetrnaestogodisnja
Haj:ij~ i dv~deseto~<;>disnji Hajrudin, :poginulo. Dosia je majka da pita,
da CUJe SVOJ spas 1h smrtnu osudu. Cutaia sam, siagaia, nisam imaia
snage da joj kazem istinu. Zar sam joj mogia objasniti, zar sam mogia
traziti da shvati surovu potrebu zrtve.
Poslije prebolovanog tifusa demobilisana sam koncem maja 1945.
godine. Dosia sam u Ostrozac, osloboden, sretan, ali osakacen za mladost, za cijeiu generaciju miadosti sto je otiSla i nikada se nije vratiia
svojim kucama. Nisam nasia majku, umrla je od tifusa u vrijeme pete
ofa?zive; krili su to dugo od mene. Docekala me je majka Hajrudina,
grhie smo se i piakaie. Ona rrikad nece saznati za grob svoje jedinice
sto je svoj mali zivot polozila na zrtvenik slobode.
U meni ce uvijek zivjeti sjec:mje na te slavne godine istorije
naseg naroda i na hiljade bezimenih junaka, malih a velikih ljudi,
koji su najvrednije dali za slobodu, zivot.
Nevenka Novakovic
LEPA RADIC
epu RadiC sam Uipo:zmala rposlije ofa11121ive na Kozaru 1942. u
'seiu Srednjem Drulb'ov:iJku, u Po1dgrmecu, kada je kao clan
SKOJ-a dodijerljena na politiakri rad Op:st~nsikom komitetu
KPJ Sr~drrjeg Dubovika.
U to vrijeme Lepa je rasporedena u selo Donje Petrovice na politicki rad s omiadinom i zenama, zajedno s Nadom Podgornik iz
Banje Luke, koja je takode upucena da radi na ovim zadacima. Opstinski komitet je pridavao narociti znacaj politickom radu u ovom
selu zbog toga sto su dva mjestanina, procetnicki nastrojena, raspirujuCi sovinizam uspjeia da, u izvjesnoj mjeri, unesu zabunu medu seijake u pogiedu ciljeva NOR-a.
Lepa se veoma brzo snasla u radu s omiadinom i zenama i uspjela im se pribliziti, jer je bila u svakom pogledu primjerna, a u odnosima neposredna i bliska. Ona je uspjeia da u aktivu SKOJ-a koji je
vee 1942. bio organiwvan, okupi veCi broj aktivnih omiadinki i omladinaca iz seia Donjih Petrovica. Organizovala je seoske omiadinske konferencije, na kojima je istupaia i govorila omiadini o nasoj borbi i o
u1ozi KPJ i SKOJ-a, o potrebi organizovanja omiadine u organizaciju
USAOJ, o btatstvu i jedinstvu nasih naroda, o herojskoj borbi omiadine Kozare za vrijeme neprijateljske ofanzive na ovu planinu 1942.
( u toj borbi je i sama ucestvovala), o potrebi da sto veCi b.roj omladinaca i omladinki dobrovoljno ide u brigade. Na tim seoskim konferencijama se na desetine djevojaka i mladica javljaio dobrovoljno u
krajiske i proleterske brigade.
Tadasnja opstina Srednji Dubovik granicila je s neprijateljskim
polozajem kod sela Ostroznice i Badica, pa su ustaske patrole s vremena na vrijeme upadaie u ova seia, pljackale, tukie zene i djecu,
prijetile da ce ih sve likvidirati ako budu pomagali. partizanima. Lepa
je znaia za sve to, ali je i dalje odiazila na teren i obilazila osiobodena
seia, pjesacila desetine kilometara nocu i danju po seoskim putevima
do kuca u kojima su se oddavali sastanci.
L
586
587
* Preuzeto iz edicije PODGRMEC U NOB, zbornik sjecanja, Vojno-izdavacki
zavod, Beograd, 1972 g, knj. II, str. 657-659.
�U drugoj polovini 1942. Lepa je primljena u KPJ.
Lepu su krasile mnoge plemenite osobine, a prije svega skromnost i ljubav prema covjeku. Drugarice i drugovi s kojima je radila,
kao i narod ovog kraja, zbog toga su je neobicno cijenili i voljeli. Kao
djevojka iz grada, ucenica strucne skoie lz Bosanske GradiSke, snaiazila se u poslovima koje ranije nije radila. Ucestvovala je u organizovanju omladinskih jedinica u ljeto 1942. i u zajednickoj zetvi tih jedinica, nedaleko od neprijateljskih poloz.aja, kod Bosanske Krupe, u
Gornjim PetroviCima, Ostruznici i Badicu. Sluzila je za primjer, zela
zito i prenosila snopove. Licno zalaganje bila je najbolja karakteristika za prijem u SKOJ i Partiju. Lepa je docekala mnoge ratne pobjede i uspjehe, ali i sve tegobe i nedace: prosla je kroz ofanzivu na
Kozaru i cetvrtu neprijateljsku ofanzivu zajedno s narodom ovoga kraja. Organizovala je zbjegove u Grmecu, ucila narod kako da se skriva
od neprijatelja, bodrila !jude u njihovoj zelji da istraju do konacne
pobjede nad njemackim fasistima.
Radila je u Grmecu, februara 1943. godine, kao clan Staba za
evakuaciju naroda iz tadasnjih srezova Bosanski Novi i Bosanska Krupa. Izvrsavala je zadatke bez panike i straha od zloglasnih ,stuka"
koje su bez milosti bornbrdovale sela i narod koji je izbjegao u planinu. Trebalo je snage i fizicke i moraine, da se izdrfi februarska zima
u Grmecu bez hrane i odjece. Lepa je medu prvima evakuisala ranjene
borce koji su bili smjesteni u Domu ratnih vojnih invalida u selu
Srednjem Duboviku i ranjenike iz partizanskih bolnica u Grmecu.
Zivo je se sjecam iz tih dana. Bila je u vojnickoj uniformi, pokrivena cebetom. Dogovarali smo se sta sve 4. bataljon Druge krajiske
brigade treba poduzeti radi evakuacije ranjenih boraca, i kako sprovesti organizaciju zajedno sa sanitetom Druge i Pete krajiSke brigade
da se narod ne bi smrzao u planini. Bilo je veoma mnogo zena, djece
i staraca - njih smo upucivali u zbjegove, a omladinu smo pripremali
da ide u proboj sa Drugorn i Petom krajiSkom brigadom. Sve smo
pripreme organizovali veoma brzo. Vjerovale smo da · cemo zive izaCi
iz neprijateljskog obruca.
Posljednji put smo se vidjele na smotri Druge i Pete krajiske
brigade i izbjeglog naroda na brdu Torovinama, u Grmecu. Tada smo
dobile zadatak i krenule u proboj.
Prema pricanju prezivjelih ucesnika ove ofanzive Lepa je, kao
clan Staba za evakuaciju, do kraja ostala na podrucju Grmeca, sve
clok neprijateljske snage nisu zauzele citavo podrucje, presjekavsi ceste
Bosanska Krupa-Sanski Most i Bosanska Krupa-Bosanski Petrovac.
Prilikom proboja iz planine Okruzni komitet KPJ za Podgrmec
dao je direktivu da se narod organizuje u manje zbjegove kako bi se
izbjegle velike zrtve. Lepa je u jednom zbjegu u Grmecu zambljena.
Prilikom zarobljavanja hila· je izdvojena zbog toga sto je trazila da se
narod ne zlostavlja. Odvedena je u Bosansku Krupu, gdje su je njemacki fasisti strahovito mucili. Od nje je trazeno da kaie ko su medu
zarobljenim naPodom komunisti i rukovodioci. Lepa je izddala mucenje hrabro i odlucno, ne izdavsi nikoga.
.
P 1 · d a dana izvedena J. e na J. avno vjesanje vpred .nekoliko
VI
· OS JU d' v
I'1Je 1, zena 1 d]'ece , u . BosanskoJ· . Krup1.: .k o d ze I'
JCZmc (C s t astotlna
. .
.
v ·
. .vk
nice. Prije nego sto su JOJ stav1I~ om~~· UZV1l~!lul.a .JC: . .
,Narode, ne bojte se, part1zam ce pob1Jed1t1~.z:vJeia Komumst1~. ~
partija zivio drug Tito zivio Sovjetski Savez, ZlVJela Crvena arm1Ja.
Bori s~ narode za svoj~ slobodu i ne daj se zlikovcima u ruke! Mene
'
,
.
neka ubiju - imace ko da me osvet1.I"
v
588
589
•
�Rahela Perisic-Albahari
SLIKE IZ KRAJINE
H
.tjela sam da rgovl().rim o Ma;riji Bursae, a ne mogu niikalko da
mi?lim sa?.Io 1?-a ·bu. dj~voJkru-~eroja, a da njen 1iik ne identiifilkuJem s cilltavim nJemm kraJem. Kad g~ovorim o rnjoj vidim
namd njenoga k>raja rsa svim njegovim }judsk1m osolbina;ma sa svim odlikama rkoje ka2Jujru ida se ta!kvim l:judima ,svalka zemlja moie sa;mo po!llositi. To su odJ~ke ,prrav·iih ljudi, odlilke lkoje krase 1stir111skog corv'jeka.
Vidim plato vise Drvara i selo Kamenicu, rodno mjesto Marije
Bursae. Prenosim se u pocetak ljeta 1942. godine kada sam cesto po
zadatku odlazila u Kamenicku skolu, u kojoj i kraj koje se cesto sastajala omladina ovoga kraja, gdje su Mira Maraca, Vera Babic, Bosa
(ne sjecam se viSe prezimena) i druge drugarice u to doba radile sa
zenama, ukljucujuCi ih u Antifasistickl front.
Tih dana sam upoznala krsnu, jedru, mladu djevojku, lijepih kestenjastih oCiju, bujne kose, djevojku koja se isticala svojom pojavom
i neCim zdravim, bujnim, sto krasi mladost ovoga kraja.
U to vrijeme, prije nego je kod nas stiglo popularno Kozaracko
"
kl o " , . me d u. naprednom nasom omladinom igrala se i pjevala ,Vanjo
ka". P]evao ]e narod ovu rusku pjesmu na svoj nacin. Srcem i razumom
tumacio ju je autenticno. Ali je, da se nasalim, interpretacija, upravo
umjetnicka obrada ,Vanjke'' hila u duhu naroda Krajine. Jos i sad
kao da mi odjekuje u usima tekst pogreSiilo ·irzgovoren, aH pjevan sa
zanosom:
- Vanjka, Vanjka, propadot ni za sta ...
I sve taka, pogresno, sve u tom duhu. Pjesmu prati uobicajeno
trupkanje igraca. Nesta kao narodno kola. Ovu rusku igru igrala je
omladina, igrao narod Krajine u ovim borbenim, ustanickim danima
do besvijesti. Kao da svu svoju ljubav za zemlju, kao da su sav svoj
otpor okupatoru, kao da su sav svoj patriotizam pretakali u igru, u
tekst koji ne znaju pravilno ni da izgovore, ali znaju od kud dolazi.
Znaju, ,Vanjka" je nikla tamo, u dalekoj, velikoj, drugoj zemlji, koja
s~. ovaj sas opir~ f~sisticko~ os~ajacu, kao sto se opire Krajina, kao
CIJela nasa zemlJa sto bram SVOJU rodnu grudu. Igra Krajina, okrece
se kola. u ~~~e1:ici, y Bos.anskim Osredcima, u Velikom Cvjetnicu,
u mnog1m bl1Zlm 1 dalJ1m sehma, a kad trupkanje zadise i oznoji igrace,
590
591
onda se od teksta i stihova viSe nista ne razabire. Cuje se samo isprekidano, zadihano:
- Vanjka ... Vanjka ... Vanjka ... Vanjka ... i niSta vi~e.
.
SlusajuCi ih i gledajuCi smijala sam se i radovala, dolazilo m1
je da placem od srece, tuge i ponosa. Bila sam svjesna, toga casa, zadivljujuce snage i ljepote ovoga kraja, svjesna da ce se takva om~a~in~
boriti bez uzmaka, ginuti bez uzmaka, pa aka bude potrebno 1 IZginuti za slobodu zemlje.
Igra Marija Bursae, seljanka - omladinka, igra do nje mlada
zena, Rodic, iz Bosanskih Osredaka. Igraju mnoge Marije ovoga divnog, suncanog dana 1942. godine, dana kada se u Kamenici kod skole
formirala partizanska brigada. Na tu svecanost dosla je sva omladina
blizih i daljih sela. Viju se zastave, ori pjesma, slusaju govori. Na tom
mitingu govori Seja Radenovic, omladinka iz Bosanskih Osredaka. Sjecam se, preslusavala sam je prije nastupa na mitingu. Radila sam
i s njom kao s mnogim omladinkama ovoga kraja. Tu otresitu seljancicu - omladinku, primila sam u Opstinski komitet SKOJ-a. A sa:da,
ana je trebala prvi put da govori svojim drugovima i drugaricama, da
govori djevojkama, da govore zenska usta pred narodom u ime borbe,
da rame uz rame s muskarcima i zenama podu s puskom u ruci u
borbu za svoju i svoga naroda slobodu.
0, kako sam, sjecam se, taj cas strepila. Mislim da nikada u zivotu
nisam osjecala vecu tremu, vece uzbudenje, koje je granicilo gotovo
sa strahom. Mnogo puta, kada se mislima prebacim u ono vrijeme,
kada analiziram to svoje osjecanje, uvjek donesem isti zakljucak:
Bilo je to zbog znacaja njenog prvog istupa, istupa zene - omladinke u ovome kraju, u ovome selu, istupa znacajnog, gotovo presudnog za sve zene ovoga kraja. Jer, Seju RadenoviC ovaj cas slusaju,
gledaju, prosuduju, usi, oci, razum, srca svih prisutnih. Ocjenjuje je
narod kroz patrijarhalno nasljede, ocjenjuje kroz stogodisnje navike
i obicaje, kroz zastarjela shvatanja da se zena ne moze izjednaciti s
muskarcem, da joj je sudbina rodenjem odredila robovsku ulogu.
Osjecam kako avo zastarjelo gledanje lezi medu nama. Lezi u
ovom borbenom, ustalasanom skupu. Ne u svakoj muskoj, ali u mnogoj staroj muskoj, pa i zenskoj glavi. Opire se zlo nasljede svemu novom, svemu sto se s mladoscu i napretkom rada, sto se razvija i napreduje. Opire se, jer to nije ono njihova, jer je drukcije. Pa iako
krci put boljem, srecnijem zivotu, ipak jos duboko leZi nevjerica u
prisutnom skupu.
Zbog takvog gledanja na zenu, na njenu borbu, na njenu ravnopravnost, osjecala sam odgovornost pred svojom savjescu, odgovornost
u ime prisutnih, za cije opredjeljenje, kao partijski i politicki radnik,
nosim odgovornost, ne samo pred rukovodiocima, nego pred nasom revolucijom. Zbog toga sam i bila taka panicno uzbudena.
A Seja Radenovic, u koju sam vjerovala, popela se na govornicu.
Njen nastup, njene prve rijeci, njeno drzanje, postepeno su odagnali
moju strepnju. Ne samo svojim. rijec~ma, nego ci!elim svojiJ? stavom,
ova seljanka-omladinka dokaziVala Je kako su zene dosto]ne ravnopravnosti, kako .se mogu bor~t~ i s pu~~om u ~uci kaov s~o m?gu orati
zemlju, radati djecu, pohadati skol~, b1t1 :poza~m.ke,. d~z':t1 k,;tc.u. Govori seljanka omladinka narodu, poziVa svoJe vrsnJakmJe 1 vrsnJake, poziva narod ovoga kraja da dobrovoljno pomaze brigade.
�Kao da je sad gledam: Od govora na otvorenom polju napregnule
se vratne zile, a glasnice kao bronzane :lice zvuce pwstorom. Od uzbudenja i ponosa zajapurili joj se obrazi. Sto duze govori Seja Radenovie,
sve viSe se sjaju lica i oci prisutnih, otapa se led koji je nevjerica bila
zamrzla. Evo, u selu Marije Bursae, govori djevojka koja se rodila u
ovom kraju kao i sva zenska djeca sto su se dosad radala, a govori
razborito i otresito kao da je "muska glava", kao da su zene cio vijek
politiku vodile. Osjeeala sam kako se, ne samo kod mladih, nego i kod
starijih, koji svojim zivotnim opredjeljenjem vuku nazad, koji zbog
svojih godina i vaspitanja u sve ovo sumnjaju, kako i kod njih sumnja
i nevjerica ustupa mjesto razumu, ozbiljnom razmiSljanju, uva2:avanju,
a kod nekih se javilo i odusevljenje. Osjeeam, led je probijen.
Sjecam se, u selu Velikom CvjetniCu zivio je neki slijepi starac
koji je slusao o Seji da je govorila. Interesovalo ga je otkud toj njegovoj zemljakinji, otkud seljanCici, ovolika pamet i snaga da bez "straha i zazora govori pred narodnim sktipom, kao da je musko ili narodni
poslanik".
Poslije nekog vremena slijepi je u razgovoru konstatovao kako
dolaze nova vremena, za koja da mu je neko rekao, kako ee doCi
da ne bi vjerovao, a ovako da se sam u to uvjerio. Ponovio je svoju
misao tudim rijecima, naime rijecima vee mnogo puta na tome skupu
izgovorenim:
,Nekim zenama sve basta kao i muskim glavama."
Starac je bio iz mjesta u kome su se pored zenske omladine istakle u radu .i mnoge nase zene aktivistkinje AFZ-a, kao sto je bila i jedna
starija aktivistkinja, Milica Burkic-Pilipovic, a uz nju i mnoge druge
zene - prvoborci.
U ovom kraju je pola godine kasnije nikla i "Brkata brigada",
kako je narod nazivao svoju 10. krajiSku brigadu sastavljenu od starijih ljudi, u koju smo prilikom IV neprijateljske ofanzive, to jest u
zimu 1943. godine, poslati po zadatku i mi omladinci i omladinke komunisti.
Upravo u tim tragicnim danima napustanja krajiskog terena pred
nadiranjem neprijatelja kada je narod, odstupajuCi s nama pod najtezim okolnostima, ispoljio nevjerovatnu snagu u trpljenju muka, patnji i svih nevolja koje se podnose u svakom odstupanju, a narocito
kada je i vrijeme ovako hladno, a teren teiak, mi zene stekle smo povjerenje i starijih drugova. "Brkata brigada" preeutno nam je priznala
ravnopravnost. Osjetili smo to i u ophodenju. Osjetili su ti stariji borci
- seljaci, osjetio je narod da i zene znaju biti i te kakvi borci kad
se vodi odbrambeni rat, kad se vodi pravedni rat. U takvim uslovima
izrasli su narodni heroji, medu njima i zene-heroji, kao sto su: Marija
Bursae i Danica Materic. Mnoge znane i neznane zene-heroji nikle su
i izrasle u toj borbi.
Kad govorim o Mariji Bursae ne znam, a upravo znam, zbog cega
nju poistovjeeujem sa svim ljepotama, sa svim radostima i nastupanjima, sa svim pobjedama i napredovanjima, sa krvavim, ali herojskim
putevima nase narodnooslobodilacke borbe. Ja nju poistovjeeujem, kao
sto poistovjeeujem svakog istinskog borca - covjeka, kao svakog naseg
heroja, sa herojstvom naroda.
Vidim je u onoj strasnoj zimi, pocetkom 1943. godine, kada se
pred neprijateljem Banija povlacila! Vidim je medu smrznutim majka-
592
593
rna, medu lutajueom djecom, medu djecicom izbezumljenom od. gladi
i zime! Vidim je i medu one jedanaestoro djece, koje sam pokuplla na
tom "hodu po mukama", a med:u kojima neka nisu znala ni kako se
zovu, ni ko su im roditelji!
Vidjela sam heroja Mariju u heroju narodu, u opustjelom selu
Cvjetnieu, kad je od svih stanovnika ostala samo jedna porodica nase
aktivistkinje, Milice Burkic-Pilipovic, porodica koja je treb~lo, po zadatku, posljednja da se povuce, da napusti selo onda kada sv1m stanovnicima okoline pokaze, kad sve porodice uputi putovima kojima se te
strahovite zime trebalo kretati. Toga zamrznutog mecavnog jutra posla
je Milicina snaha na bunar po vodu. U snjeznom nametu pokraj bunara ugledala je mali djeciji nosic kako viri iz snijega .. NiSt~. se od
djeteta nije vidjelo osim toga nosica oko koga se otopw smJeg, po
cemu se vidjelo da je dijete zivo. Snaha je pozvala svekrvu, Milieu
Burkic-PilipoviC, izvadili su djetence, gotovo novorodence, jer nije moglo biti starije od tri do cetiri mjeseca. U tim najtragicnijim danima
od_stupanja kad je nepoznata majka, mazda, braneci od gladi i zime
stariju djecu, ostavila svoje najmlade dijete tu, pored bunara, pa, nadajuCi se da ce ga neko na :tom mjestu najlakse rpronaCi i ISpas.ti,
otiSla dalje ophrvana tugom i nevoljom, da joj se nikad sudbina ne
sazna. Milica, i sama ugrozena od neprijatelja, nasla je snage i nacina
da to djetence unese u kucu, da zakolje ovcu i .da &a umota u. od;am~,
jos toplu mjesinu kako bi, po narodnom kazivanJu, naden?J dJevoJ:
cici v.ratila zivot i spasla je od posljedica :smrzavan'ja. To~ nadenoJ
djevojcici dala je ime Ratka - Nadenka, pa ju je, snagom ljudske ljubavi za covjeka, ponijela sa sobom, spasavajuci joj zivot, ddeci je do
dana danasnjeg kao svoje dijete.
Vidim Mariju Bursae i na cesti sto vodi od Martin Broda,, kada
sam jednog majskog dana 1943. godine prolazila i, sjecajuci se teskih,
krvavih minulih dana, gledala seljake koji su toga proljecnog svijetlog
dana, kao i uvijek kad bi protutnjala ofanziva, radili na svojim njivama. IduCi odjednom sam na sred puta opazila rascvjetali bokor
krompirovog svata. Za·cudila sam se otkud oVIdje, na sred puta zasijan
krompir, i jos tako nedirnut! Seljaci koje sam pitala o tome odgovorili su mi ovako:
"Ove, minule zime, kad se povlacio cio nas kraj, naiSla je ovim
putem i jedna zena, majka mnogobrojne djece. Bili su prozebli, gladni,
pa je zena s djecom svratila u jednu usputnu kucu da ih ogrije i
nahrani. Kao i sve kuce i ta je kuca bila napustena. Nije bilo ni vatre
da ih mati ogrije, ni hljeba da ih nahrani. Jedno dijete, djecak od
deset godina, od patnje, gladi i zime, bio je vee tesko bolestan. Zbog
njega, a i zbog ostale mlade djece, osvrtala se ona po kuCi ne bi li
nasla sta cime ce djecu nahraniti. Ne nade niSta, osim nekoliko krompirica u uglu kuce. Onaka prijesne potrpala ih je djeci u njedra s namjerom da ih u prvoj kuCi u kojoj nadu vatre ispeku ili skuhaju, te
da utole glad i da se ogriju. Meduiim, tada se ni na cemu covjek
nije mogao zagrijati, kuce su bile napustene, sve puste! Ni na cemu
osim na puscanoj cijevi i borbenoj vatri. U tom borbenom krkljancu,
u topovskom dumbaranju, u eksploziji avionskih bambi, zena je produZila put s djecom. Njen desetogodiSnji sin, bolestan od gladi i zime,
izdahnuo je odmah tu gdje vidiS taj cvijet, a mati nije imala vremena
38 zene BiH u NOB 1941-1945.
�ni da ga zakopa. OtiSla je, ko ce znati kamo, u zivot ili smrt, niko
ne zna!
Kad smo se vratili svojim lmcama nasli smo maliSana i zakopali
ga, onako s krompirom u njedrima. To je njegov, to je djecji grob."
Tada sam shvatila zbog cega ovo cijelo selo cuva taj krompirov
cvijet da ga ko ne zgazi! Jer, evo, ovog prvog proljeca poslije ofanzive
iz d~~ca~covih njedara, iz zem.lje, proklijao je krompir koga je majka
namiJemla svom bolesnom d]etetu za zalogaj. Proklijao i rascvao se
ovdje na ~r~mu, y ruzicasto bijeli bokor, oznacavajuCi djecji grob.
Narod, koJI Je tohko puta gledao smrt u oCi, koji je prezivio mnoge
strahote rata, s tugom i postovanjem cuva uspomenu na malog mucenika, na djecaka koji je ostao u minuloj ofanzivi na drumu, pazeCi da
<;>Vaj. cvat .niko. ~e na~azi, da. ovaj k:ompir niko ne uzbere, jer niklo
Je S.Jeme IZ d]ecakov1h mrtv1h grud1, procvao je i cvijet da bi mu
zemlja mladi zivot produzila.
Nada NuhefendiC-Samardzic
ZENE PROZORSKE OPSTINE U NOB
evolucionarni rad u predratnom i ratnom periodu u Prozoru usko je vezan za uce!Sce naprednih :lena prozorske opstine. Njihovo aktivno ucesce u narodnooslobodilackom pokretu, i to u periodu kada im nije prijetila opasnost od pogroma ili
uniStenja od strane ustaskog rezima, ima duboke korijene, izmedu ostalog i u naprednom pokretu u ovom kraju prije drugog svjetskog rata.
U vremenu od 1939. do 1941. godine na zene, posebno zensku omladinu
Prozora i njegove okoline, neposredan uticaj su vrsili pripadnici naprednog radnickog pokreta, medu njima studenti i daci srednjih skola.
Oni su za. vrijeme skolskih raspusta prenosili svoja politicka opredjeljenja i iskustva iz naprednih akcija omladine Beograda, Zagreba, Subotice, Sarajeva i Mostara, gdje su se skolovali. Omladinci i omladinke, Osman Sabitovic, Rudo i Anto Merkadic, Muharem Nuhefendic,
Meho Pirolic, Dzevad Jusufbegovic, Dulo Islamovic, Salih Subasic, Dobrila MestroviC i dr., isticali su se i bili poznati kao borci za narodna prava.
NaroCito je bila velika aktivnost zenske omladine na kulturno-zabavnom polju. Ona se ogledala u raznim priredbama na kojima je
napredna omladina izvodila program sa revolucionarnom sadrzinom.
Zbog toga su stalno bili u zavadi sa vlastodrscima koji su na sve
moguce naCine sprecavali i bojkotovali te priredbe izvodene u Ljubinoj
baMi, u Ma~tinoj kafani, u basti Mustafe Karahodzica i Opuhu. (:iltanje
tada nepozeljnih knjiga (Maksima Gorkog, Hasana Kikica, Miroslava
Krleze, a narocito Vase PelagiCa ,Umovanje zdravog razuma") i prepricavanje njihovog revolucionarnog sadr:laja bila je tema razgovora
omladine, a njihovo nosenje prilikom setnji bio je jedan vid javnog
prkosa vlastima koje su zabranile citanje tih knjiga.
I nogometni sport je mnogo doprinio razvoju naprednih shvatanja, naroCito putem cestih susreta sa susjednim mjestima, Konjicom,
Jablanicom, Duvnom, Livnom i G. Vakufom. Poslije svake utakmice
bila su uobicajena dobro pripremljena i posjecena sijela kojom prilikom su dr:lani govori od strane naprednih omladinaca, koji su naglasavali znacaj drugarstva, potrebu razvijanja bratskih komsijskih odnosa i suprotstavljanje fasistickoj aveti koja se vee tada nadvila kao
neman nad Evropom. Svakodnevno igranje odbojke pomoglo je da prostar ispred zgrade danasnje opstine (gdje su bile i gimnasticke sprave)
R
594
595
�postane stjeciste gradana, a narocito omladine. Tu su se igrale utak-
m~ce u koj.ima ~u se .red~-yno takmiCili na jednoj strani cinovnici, pre-
tezno rusln .em1gra_nt1 kOJl .su u P;ozoru zauzimali znacajnija mjesta,
a na drugo} s~r,am gradan1, p~etezno omladina. Napredni omladinac,
Osn:an Sa~Itov1c. zv. Bego, te Je utakmice nazivao ( uz bucno negodovan~~ ~usloh em1gran~ta)v ,borbom prozorskih proletera protiv carske
~USIJe . Na t?m. odbojkaskom terenu dolazilo je do izrazaja jako polit_I.cko x:_aspolozenJe. Nap!edna omladina je gromoglasno navijala dajuCl oduska svom revolucwnarnom opredjeljenju.
.
~o.rmi_ranje partijske celije u Prozoru, u ljeto 1940. godine, bilo
Je v~hki stimulai?-s u daljnjim politickim i kulturno-prosvjetnim aktivnostima ovoga mJesta.
. Predvo~upaciju n~se zemlje, 1940/41. godine, dvije napredne omladmke ucemce udadose se ( uz bucne komentare carsije) za deklarisane komuniste. Najljepsa i najbogatija srednjoskolka, Elza Kraus uda~a se za P.redradnika, S~~cka Re~ica. (zvm:og ,Petica", narodnog 'heroJa), a Fatima Nuhefend1c napustlla Je sluzbu u Sreskom sudu i udala
se ~a Sa~ku Mum.inovica, tada clana KPJ. (U ratu, juna 1942. godine,
pog~J:?-UO Je u partlzanskom odredu ,Zvijezda", nakon sto mu je Fatima
domJela vezenu crvenu zastavu na Konjuh planinu).
Ovakva politicka zbivanja su intenzivirana sretnom okolnoscu"
st.o .i.e. Pro~or b~o mjesto gdje su sluzbenici dola~ili kao politicki kazl:Jemci l5op s~ 1 d<;tlJe n~stavljal~ sa siren)em naprednih ideja, iako su
vla~todrs~~ rac~~ah da ce .se om, pod pnsmotrom bjelogardijaca, morati odrecr SVOJlh shvatanJa. Na taj nacin su u Prozor dosli izmedu
ost~.lih, ucit~lji Mir~w .TomiC (njegova bista kao istaknutog bor~a NOP-a
~to~1 u K.ruse-y~u) 1 nJego~ ~olega. Fehim Vej~ovic zv. ,Drugar" (ciji je
.Jedm~c sm, ZIJO, u 14 godm1 stupw 1942. godme u Prozorski bataljon)
kao} .Me~~e~ JusufbegoviC .Ckojemu je vee u martu 1942. g. sudi~
ust~ski pnJ~ki sud z~.~aradnJu sa NOP-om i ciji je sin koncem 1941.
g?~me .s.tupw u KonJicko-mostarski partizanski odred. Njega su cetmci ~b1h ]Una 1942. u Bijeloj kod Konjica). Ovi ucitelji su pravilnim
od~oJei? (p.osebno tll:macenjem istorije koja je odudarala od rezimskih
~dzbe.mka 1 shvatanJa). ~a~ali mladima putokaz i mnogo doprinijeli
~azV?JU. slobodarske m1sh zena u Prozoru. I zato nije nikakvo cudo
~to J~ P1sm?. studentske omladine, povodom sporazuma CvetkoviC-MacUehk, Jat';,no crtano u Prozoru i komentarisano u ,Omladinskom drustvu
uve .
..Prilikom dolaska i~alijanskih okul?~cionih jedinica, u drugoj poloyi;u avgusta 1941. J~O~me u P~ozor, mJedna omladinka nije dosla na
~mtmg koga vsu ItahJam zakazah. Nasuprot tome, pri ulasku proletera
1 Vrhovi?-og. st~ba u Pr~zor, 13. jula 1942. godine, sva zenska omladina
se okup~la 1 v1dno mamfestovala svoju privdenost NOP-u.
Vee sutra~a:~ po. oslo~o~enju Prozora prijavilo se 15 omladinki
da pom~gnu pn siVanJu odJece za proleterske jedinice i borce Prozor~~\:e part;~anske cete. C~~( su pristal~ ?a se ko_ncentrisu sa svojim sivaelm J?as.mama ko~. pec~ne kako b1 sto manJe gubile u vremenu pri
s~lanJanJu od nepn]atelJskog bombardovanja. Tada su dobrovoljno radile:. ~eh~a Se~emet,. Dobril<;t, Mest~ovic, Naza Karahodzic, Fatima Nuspahrc, Zmeta 1 Zah1da Sab1c, Dannka Pavlovic, Nada Samardzic Nevenka Faletar, Fatima BeCirspahic, Mulija Omanovic Milka Pet;ovic
Halima Nuhefendic, Almasa Grcic i Angela Brizar. K;oz nekoliko dan~
596
597
Halima NuhefendiC i Fatima BeCirspahic su tesko ranjene prilikom
bombardovanj a.
U borbama na prilazima Prozoru, 11. jula 1942. g., tesko je ranjena, a zatim i podlegla, Olga JoviciC, Rita, koja je u zadnjim trenucima izrazila zelju da bude sahranjena u Dugama, gdje je roden
njen kolega sa studija, Osman Sabitovic zv. ,Bego", s kojim je ucestvovala u prvim redovima beogradskih demonstracija. Inace Rita je
bila komesar cete i to u Kraljevackom partizanskom bataljonu. Na
njenom grobu su se Dobrila MestroviC ( ciji je otac Mato bio sekretar
Mjesnog komiteta KPJ Prozor) i Nada Samardzic zavjetovale da ce
poCi Ritinim stopama. One su to i ostvarile odmah po dolasku Pete
crnogorske brigade u Prozor, 2. avgusta 1942. godine, (kada je Prozorska ceta prerasla u bataljon) stupivsi u tu brigadu kao prva Hrvatica
i Muslimanka. U toj jedinici su prosle zajedno kroz sve borbe, do
pete ofanzive, kada je Dobrila poginula.
Kada su partizanske jedinice u oktobru 1942. godine, pod pritiskom Italijana i cetnika, napustile Prozor, pod puskom je bilo sest
drugarica iz Prozora: Dobrila Mestrovic ( cijeg su brata Milenka Italijani ubili 9. oktobra 1942. godine), Nada Samardzic, Mulka Kuloglic,
Tahira HadziC ( ciji je brat Muharem bio tada u NOB), Alija Karahodzic (cijeg su oca u maju 1943. godine ubili Nijemci na svirep nacin
kao saradnika NOP-a) i Mucelefa Poljarevic (ciju su majku ltalijani
deportovali na otok Mamulu), a nesto kasnije njihov broj je povecala
i drugarica Havka iz Parcana.
U januaru 1943. godine u redove zena boraca iz Prozora uvrstile
su se i Fata Gorancic ( ciji je muz Meho bio vee u NOB-i), Tefika Hadzic ( ciji je otac Orner u oktobru deportovan na Mamulu) i Hata
Osmic (cijih je pet amidziCa vee bilo u NOB-i). Hiljadu devetstotina
cetrdeset trece godine, prije kapitulacije Italije, u NOB stupile su drugarice Hasna i Zlata Subasic ( cija su dvojica brace bila u NOB), Subha DervisbegoviC (cija je sestra Mina bila sekretar OpCinskog komiteta
SKOJ-a za Prozor), Rahima Pilav, Zahida Sabic, Fildesa Catic i Dula
Islamovic (cije je pet brace bilo u NOB).
U periodu 1941-1943. godine u ilegalnom politickom radu isticale su se omladinke: Hasna Karahodzic, Zineta Sabic, Fadila. MuspahiC (ciji je brat jedinac poginuo u cetvrtoj ofanzivi), Fatima Islamovic, Vasva PilaviC, Mina DerviSbegovic, Behka Subasic, Semska i Dika
Begic, Nura Omanovic (cije je sest brace ucestvovalo u NOP), Dika
Hujdur i Kija Hadzic.
Ono sto su dale starije zene prozorske opstine moze biti primjerom svim pokoljenjima. U tome posebno su prednjacile narocito dvije
zene iz sela Kute: Zahida Hujdur i Dula zv. Studenka. One vee u martu
1942. godine prenose i skrivaju kupljene puske za partizane, i daju
utociSte prvim partizanima. Kada je Zahidin muz bio zatvoren i suden
od strane prijekog ustaskog suda u Travniku (u martu 1943. godine)
ona je i dalje nastavila saradnju, kao i onda kada joj je muz, koncem
aprila 1943. godine, odveden u logor Banjicu kod Beograda i ubijen.
Ona je sve svoje bitisanje i svu svoju djecu podredila NOP-u. U najkriticnijim momentima 1942, a posebno u martu 1943. godine, ona je
sa svojom komsinicom ,Studenkom" pomogla pozadinskim radnicima
da se pred stalnim potjerama, po jakoj zimi, sklone i prehrane. ,Studenka" Dula, u decembru mjesecu, njeguje partizana Esrefa pod stal-
�nim pritiskom neprijatelja. Poslije smrti tog partizana ana svom sinu
nadijeva isto ime, a 1943. godine u aprilu, kada je selu Kucanima receno da se odupru ustasama, prva je glasala da im se pruzi otpor, a kada
je ostala u manjini predlozila je svom muzu Muharemu da napusti
selo i da se pridruzi partizanima. Jednom prilikom Dula je 1942. god1ne iispred U!S,tasa i1zmijela ,dvdlje I]JUSke U rdimijama i •spasla o:n:uza i
ukucane .ad ustaskog zuluma. Njoj pripada velika zasluga sto su ostali
zivi mnogi partizani povratnici iz Crne Gore. Mahmuta Pracica je prosto otrgla od ustasa kada su ga zatekli u selu Kute. Kada se otvarala
skola sela Kute, avgusta 1943. godine, ana je velikodusno ustupila
svoju najvecu sobu - cardak.
Sela Kute :i ~Cipe hila su u. neprijateljskim rukama samo pri
prolazu okupatorsk1h snaga u ofanziVama, i zato su ana najviSe zivjela
s~ partizanima i di_jelila sudbinu sa njima. U kuCi Zahide Hujdur nije
bilo. dana bez part1zana, a. tu je ~ilo redovno sjediste staba Ramskog
partizanskog odreda kada Je opensao u tom rejonu, a dugo je bilo tu
sjediSte i OpCinskog NO odbora.
Pored ove dvije drugarice isticale su se zene sela SCipe, i to Camila Imamovic, koja je svoju djecu znala slati po najvecoj mecavi u
sul!m da don.esu vijesti o kretanju neprijatelja, kao i majka Arifa Cok?Je (prvog I~abran?g predsj~dnika sreza, koga ubiSe ustase 1946. godme) k?d k?Je se cesto spustala Nada, prerusena, da danese hranu
partlzamma 1 obavijest 'O 1kretanju neprijatelja. Njez1na su 3 sina ucesnic;i N_OP-a. Osim .Arifa i m.ladi sin je poginuo u petoj ofanzivi na
Sut1esc1. Tu spada 1 AhmetoVIIca Ha:dzic koja !Se porodila 1kada je 111jen
muz Ahmet, oktobra 1942, morao napustiti Prozor. Ona je nepokoleb!J.i':'o, sa sestero djece, skrivajuCi se po selima, ociglednom agitacijom
smla propagandu za NOP (Ahmet je bio clan Mjesnog komiteta KPJ
1941. godine i njegova trojica brace su ucesnici NOP). Tu je i Dulaginca
OmanoviC koja je vee 1941. godine materijalno pomagala i simpatisala
NO\_,v.a Pasicka }famidoviC )_e 1942. i 1J43. godine, kada je -odlazila iz
Krusc1ce u KonJic, po penZIJU svoga ocuha Sulejmana, nosila skriveni
propagandni materijal u Ostr-ozac i Konjic, a otuda donosila umnozeni
~ater~j.al pod smrtnom opasnoscu da izgubi svoju licnu penziju, kao
I penZIJU svoga ocuha. Tidza DzeliloviC ( cijeg su brata Rasima 6. oktob:a 1943. godine Nijemci javno objesili sa predstojnikom, Dragom Malisem, nasred Prozora, a ciji je brat Kamber ubrzo poslije toga u juriSu
kod Ostrosca poginuo) neustrasivo je pronosila povjerljiva pisma do
Mo~tara i .sarajev~. Hata Hubjar iz Blaca zatvarana je u ljeto 1943.
god.me ~ad1 saradnJe sa NOP, ali je sve pritiske izdr.tala i nije otkrila
s kime Ima vezu. Anusa VladiC sa SCita je kod povlacenja Opstinskog
NOO redovno skrivala arhivu, a kada je 1943. godine, upala iznenada
usta~ka milicija u SCi!t ona je spaJSla ,dvojiou partizana i•z Duvanjskog
partizanskog odreda sakrivsi ih u svoju kucu. Kosa Mestrovic (zena
Mate, sekretara Mjesnog komiteta KPJ u 1941, i majka Dobrile koja
je poginula na Sutjesci i Milenka koga ubise Italijani 9. oktobra 1942.
godine) je zena koja nije nikada poklekla, i sve je stoicki podnosila,
pa i onda kada su je 6. septembra 1943. godine doveli Nijemci pod
vjesala .objesenog Rasima i Drage sa kcerkama trazeCi da prizna da
je i Mato bio u dosluhu sa obje8enima. Hetku Grcic (cija su sva cetiri
sina stupila u borbu) odvedose u zarobljeniStvo na otok Mamulu a
kada je dosla p-o kapitulaciji Italije sa jos vise prkosa javno je m~ni-
598
599
festovala svoju ljubav prema NOP-u, govoreCi da bi, kada bi jos toliko
imala si111ova, 1sve pos1a1a ru Titovu vojsku. Aliefendimca Dervishegovic
(Ciie su dvije kceri bile aktivni ucesnici NOP) iako u odmaklom dobu,
sv~ju privr.tenost prema NOP ispoljavala je i kroz pjesmu koja je njen
slucaj opjevala.
.
. .
. .
. .
_
.
Daleko bi nas odvelo kada b1 nabraJah sve akt1v1stkm]e AFZ koJe
su izvrsavale svoje zadatke bez pogovora, kao sto su i Melka Grcic,
l-Hba Manov zv. Blagajka, Trebinjka sa Kranjcica, Zulka Kuloglic, Fata
Sabic, AjiSa Zajimovic, Hanifa Colak i druge.
Najtezi dani zena prozorske opstine bili su dani od 6. oktobra
1942. godine do kapitulacije Italije, 9. septembra 1943. godine. Nairne,
kada su ponovo Prozor okupirali Italijani koje su potpomogli cetnici,
pobijeno je 620 nevinih i nenaoruzanih ljudi. Cetnici, predvodeni vojvodom JevdeviCem i KovaceviCem, tada doslovno ispunise direktivu Draze
MihajloviCa o Ciscenju Bosne -ad muslimanskog i hrvatskog zivlja. Tih
dana ne samo sto zene izgubise svoje najmilije, nego dozivjese najbrutalnija ponizenja: da budu javno silovane, a cesto pred svojim muzevima i sinovima. Ajisa Dautbegovic i kcer joj Munira, iscupavsi se iz
kandzi tih zvjeri ljudi, progonjene, radije skoclSe sa visokog vodopada
,Buk", nego da se ti izrodi nad njima izivljavaju. Tada Vasva Mahmutbegovic junacki ate noz cetniku, zatim umace i drugom cetniku skokom
kroz prozor, iako ju je iz puske ranio. Ona je ostala cijelu noc u siprazju rjecice Brodac oko koj.~ su tra~ali ti izr?di ~da. j~ dotu~_u.. ~ada
majka Fahre Mahmutbegov1ca ne ht]ede kazat1 gdJe JOJ se knJU d.Jeca
spalise je u vlastitoj kuCi _kao. i Suljicu K~~rica .. Na Liski t~ is!o
uCiniSe sa staricom Andom Skancom. Tom pnhkom 1z Prozora otJerase
25 rodoljuba u ,celovinu" u Mostar i na otok Mamulu, medu kojima
5 :lena: Hasiju Omanovic, Hanku Pirolic, Hetku Grcic ( cija su 4 sina
bila u NOB), Fazlinicu Poljarevic i Fatimu Muminovic sa sincicem od
4 mjeseca.
U tom periodu, do ponovnog oslobodenja Prozora, u cetvrtoj
ofanzivi, februara 1943. godine, zene Prozora su, osim svakodnevnog
ponizavanja, trpjele takvu glad da su one i djeca u te zil!lske dane
izdr.tali ono sto ni jedna zivotinja ne bi izdr.tala. RacunaJUCi da ce
Prozor ostati sastavni clio Italije okupator je sve rusio i palio sto je
partizansko. Kucu Zinete i Zahide Islamovic i Nade Samardzic su potpuna razorili, te sa svim pokucstvom u bunkeru na ,Rivinama" ugra~
dili Carsijsku dzamiju su pretvorili u konjusnicu, a onu u Mahah
raz~rili i gradu prenijeli na bunker u ,Sehovica basCi". Ali, kada je
Josip Broz Tito naredio: ,Prozor nocas mora pasti!" okupator je silovitim jurisom Trece partizanske divizije pregazen i prognan da se viSe
nikad nije vratio. Tada je preko 650 italijanskih zarobljenika bilo koncentrisano u Prozoru. Steta je sto tada nije filmovano da se vidi kako
ih po citavu cetu cuva samo jedna partizanka. Ti zarobljenici skupa sa
gradanima su osjetili okrutnost fasizma, jer. je P~ozor. sv~kod~ev~C?
bombardovan, i to preko cijelog dana. Tada Je za zene 1 dJecu )edm1
spas bio u peCini ,Ponir". Kada su partiz~nske ~nage je~~e n.oc1 prebacene iz rejona Neretve u rejon Vrbasa 1 odbacen nepnJatelJ prema
Bugojnu, zene -opstine Prozor su i tada pokaz:1Ie svoju pr~vr.tenost
NOP-u. Sve sto je moglo nositi i voditi ranjemke krenulo Je da se
evakuacija sto prije izvrsi sa teritorije Prozor~ i prebaci preko Ne~etve.
Tada je u Ramskom partizanskom odredu b1lo oko 180 boraca 1 sva
�njihova rodbina je bila na nogama da se pomogne partizanima da se
sto bezbolnije izvukJU iz op[mljavanja og.romnih snaga Nijemaca, Italijana, cetnika i ustasa, koji su namjeravali da zadaju posljednji uclarae NOV.
V1rhovni s:trub je, rpoznavajuCi dobro prili'ke i op.redijeljenost ll1aroda prozorske opstine, odmah po prelasku Neretve naredio da se, kao
i u oktobru 1942. godine, vrate pozadinci i pokusaju formirati odred.
Vraceno je osoblje Komande mjesta Prozor: Muharem Nuhefendic, Ahmed HadziC, Meho Sinanagic, Ismet DautbegoviC i Nada SamardziC,
koji su se iz rejona Neretve uz pomoc pristalica NOP probili kroz
njemacke snage i izbili najprije na Pogorjelicu (fojnicki srez), a potom,
zavaravsi trag neprijatelju, spustili se u korito Neretvice, vodom izbili
na Vitreusu (nadmorska visina 1911 metara) i spustili se za leda
neprijatelju u rejon izvora Vrbasa. Taj put, u to zimsko doba, zasigurno
nije dotada covjek prosao. Koliko je bilo tada smjelosti spustiti se u
ma koje selo gdje je neprijatelj stalno krstario u nastojanju da pokupi
od naroda oruzje, da opljacka partizanske familije, vrseCi teror i cineCi
posebne napore da sto prije izvrsi mobilizaciju ljudstva za popunu
desetkovanih ustaskih i njemackih jedinica! Kakav je rizik bio spustiti
se u selo, prerusen u narodnu nosnju, i izviditi ko u njemu ima, kuda
se neprijatelj krece, koje su mu namjere, donijeti u sumu hranu i
municiju iz magacina (u koje su smjestene ogromne kolicine oruzja,
municije, opreme i hrane iz Prozora, a od ogromnih zatecenih italijanskih zaliha), odnosno skladiSta u Scipima, Kutima, Herama i Valicama!
Ali narod, krvno vezan za NOP, usprkos strahovladi, prihvatio je pozadince. Vee prvog maja 1943. godine, koji je svecano proslavljen, u
predjelu ,Kutska rika", na sastanku 48 prekaljenih boraca, koji su
stalno krstarili po okolnim srezovima, pokazalo se da su uspjeli zavarati
neprijatelja.
Da bi se sve ovo postiglo mnogo su doprinijele zene koje su
majcinskim instinktom znale da im partizani govore istinu, da im je
jedini izlaz u neodazivanju njihovih najblizih u neprijateljske jedinice i
u saradnji sa odbornicima koji su okupatoru bili trn u oku. Kolika je
bila angazovanost zena, narocito zenske omladine, u tom periodu najbolje govori Cinjenica da su vee u avgustu 1943. godine radile tri
skole na uzdolskom podrucju, u selu Kuti, D. Vasti i SCipima, kao i to
da je uciteljski kurs sa 20 polaznika bio organizovan u Prozoru u
junu 1944. godine pod rukovodstvom strucnih nastavnika, Muhameda
Patkovica, Irfana Arifagica i Vide Cijan-Karabegovic. Tada je sekretar
Opcinskog komiteta SKOJ-a Prozora bila Mina DerviSbegovic iz sela
Duga, a clanovi Tahir Hadzic i Zejnil Zajmovic, oba iz Prozora. U Opcinskom komitetu SKOJ-a Kute na sva cetiri rukovodeca mjesta su bile
zene: Fatima Bijavic, sekretar, a clanovi Zlata Subasic, Vasva i Behka
Pilavic.
Duja Maric-Vujanovic
KOLIKO LI JE TVOJE SRCE ...
ila sam borac u Prvoj ceti Prvog b~talj<;ma 14. sre~njob<:san·
s k e u d arne bri gade , od nJ'enog osmvanJa do zavrsetka tata.
. .
.
1 •
Kao seoska djevojka, ponesena patnotizmom I slob<;>?a~s.n~
duhom mojih gorstaka sa padina Vlasica, posla sam u revoluciJU ~<:ao I
·
B
hiljad;a~j~~~a~~c~k~l:l~v~j{ godini i mastal~ kao i .sve seoske. djevojke
0 zivotu 0 udaji
o spremanju darova, ah sve Je to prek~n~o ra~:
Jedan od najtezih ratnih dana bio je za. mene kad': ~u g~~Je~I m?JI
Koricani BjezeCi sa ostalim mje5tanima Ispred ustaskih bZVIJkn dasla
sam sklo~iSte i prebivaliSte u Krusevu Brdu. Od to~ -~ecem. ars og a?a
l941 godine kao 17-godiSnja djevojka, morala sam ICI u X:~Jam da rad1m
i cu;am st~ku samo za komadic ~lje~~' d~ ostanem 7Iva. Na to su
moji roditelji bili prisiljeni i mem mJe bi~~ dn;.gog 1zla}a. T~\koz
cetnicki nastrojenog trgovca, Nikole Savanov1ca, bila sam cesto SI an
rana i ponizavana.
. .
.
d·
Najtezi moj dozivljaj u kuCi tog cetnika b}o ]~ u .JCSen _1f4?}1 ll1~,
kada su cetnici pokusali da me obescaste. Tesko Je 1 zamis Itl .m m Je
to b>ilo za mene vee stasalu s~os.ku dj~vojk~,. kada me op{oh d~ru!:
bradonja i pace da zavrce kosul]u, a Ja vnstnn, nema ~1 ogkl t'
zastiti Ni sada ne mogu da objasnim sebi kako samv lZl~a a 1~
.· · :
ZVIJenma u lJ'udskoJ· kozi '· pobJ' egla sam "i osvanula u sum1. Te noc1
v
.
d
.
u meni je pala odluka: uprtit pusku 1 tuc1 te. ga ove. .
Nije proslo dugo vremena a u nase kraJev~ su st1gle par~1z~nsk~
'edinice - brigade. U Koricanima sam danonocno pral~ z_~voJe 1 ves
borcima tih brigada. Radila sam sa djevojka~n~, ne.. zn~JUCI .~a ~m~r:
jer to je bila nasa narodna voj~ka, a ne cetmc1~ koJI m.su msta 1a?1l~
vee pili i napadali seoske djevoJ~e; ~b.rzo ~?staJei? skojevka, a pocet
kom 1943. godine stupam u BanJamck1 partizanski _o~red. .
Sve prezivljeno do odlaska u partizane ~ mem J~ stvonlo neo.dol'ivu zelju da nosim pusku i da budem u prv1m ~e~ov'lma, a da sam!et
~ude daleko od mene. Nakon stupanja u Odred 1 JaVJ?-O sam ~ekla sta
v 1'
B 1 J·e otpora i nevjerice, ali je mojoj upornosti udovolJeno.
' lo
b'l · 1 d
ze 1m.
Prva borba sa Nijemcima i moje vatreno 1
ustenJ~
: o ~~ w
1 Vecica nedaleko od Kotor Varosi. Svako zrno koJe Je ~IJukalo
:i:lila sam' da ide pravo u mene. Ali strah je postepeno nestaJao.
v
600
601
•
�.
~ruga borba bila te protiv cetnika Laze Tesanovica u Javoranima.
}ad~ .Je kod mene dosl!'l do punog izrazaja mr.Znja i osveta prema
Vlado Kecman
~~vtmc1U:a. Ova bor~a :ohl~o me oh~abrila da p~1ska s mog ramena nije
s1.sl!'l.sve do~c rat DIJe zavrsen. \)sob1to sam volJela da ostanem u zastitm~r 1 d~ zaJed_nc;>,s Petro;n Ma~Icem-Velikim. tu~e~ov i~ puskomitraljeza.
TaJ nazi':' ,Veh.l~,r Petar Je dobw zbog postoJanJa JOS Jednog Petra koga
smo zvah ,Mah .
Pus!wmitr<7ljez mi je bio drag kao roaeni brat. Voljela sam zaleCi
z~ dr.vo 1 l~ratknn r.afahma tuCi po neprijatelju, a njegovo dobovanje
b!la Je .rnoJa n~dopJev.ana djevoj.ack~ pjesma. Zbog rnoje hrabrosti i
odanostl drugov1 u cet1 su me neiZmJerno cijenili i voljeli Kad su god
tra~eni ~ob~ovoljci. za izvrsenje bilo kojeg zadatka uvijek ~am se rnectu
P,rV:Im~ Javljala .. B1la sam puna zdravlja, pa ni za umor nisam znala.
Gdje b1 god stah - povela bih kozaracko kolo.
l(io~a~n~a~t hri~ade, iStevo rSamardzija, cZlnao hi poneikard reCi:
,Kohko h Je tVOJe srce Dujo."
.
U 14. ?ri~_?-~i postavljena sam za komandira voda. Cesto sam vo~Ill ~od .u ]un~ I ~u~la se sa neprijateljima svih boja. Moja njeznost
o azila Je do IzrazaJa u onim trenucima kada vidim pocijepanog ili
neopranog borca. I dok se oni odmaraju, ja ih krpim i perem.
NESEBICNO DO SMRTI
.K
602
603
UCITELJICA MIRA JOTANOVIC
ada je poceo rat 1941. godine u porodici Milenka Jotanovica
bilo je petoro djece. Zivjeli su u selu Cecavi, a Mira, najstarije dijete, imala je 19 godina i tri mjeseca. Jos kao
gimnazijalka u Tuzli 1935. godine ukljucila se aktivno u rad naprednog
srednjoskolskog pokreta. Tu je dobila ono prvo sociolosko vaspitanje.
Od najranije mladosti kod nje je bilo izrazeno druzeljublje. Kroz svakodnevnu borbu tuzlanske radnicke klase postajala je svjesna znacaja ljudske solidarnosti. Dosta plemenitog ponijela je ri iz svoje kuce u svijet.
Omladinsku revolucionarnu aktivnost ozbiljnije nastavlja na uCiteljskoj skoli u Banjoj Luci. Zavrsni razred skole prekida aprila 1941.
godine uslijed kapitulacije Kraljevine Jugoslavije. Vraca se u svoje
rodno selo Cecavu, gdje zajedno sa majkom Zorom, koja je hila uciteljica u Cecavi, odbija da primi sluzbu uciteljice u tzv. Nezavisnoj
Ddavi Hrvatskoj.
Mira, tada sa vee jasno izrazenim idejnim opredjeljenjem, sa dosta
bogatim fondom procitanih knjiga napredne sadr.Zine, nastavlja s aktivnim radom. Njena aktivnost, rad i borba, postaju poznati u selima
Cecave, Rastuse, Ukrinice pa i na sirem podrucju Teslica i Te5nja, i to
ne samo mean omladinom nego i starijim ljudima u teslicko-dobojskom
kraju.
Tiha i blaga po naravi, ali revolucionarna duha, ubjedljh~·:~_ je
nastupala sa argumentima progresivnih i slobodarskih ideja u jednom
takvom kriticnom periodu u kojem su se nasli nasi narodi 1941. godine.
Sa izrazitim smislom i uspjehom izlagala je svoje misli, razoruzavala
i kolebala mnoge idejne protivnike. Radi toga veoma brzo je uspjela
da stekne povjerenje postenih ljudi u sredini u kojoj je zivjela i djelovala, a da protiv sebe izazove podozrenje predstavnika rezima.
Dolazak okupatora u nasu zemlju, proljeca 1941. godine, samo je
viSe podstakao mladu djevojku na njenu idejno-politicku borbu, na rad,
na organizovanje NOP u teslickom i dobojskom kraju. Potpuno svjesna
istorijske uloge svoje generacije, ulazi u redove neumornih radnika i
boraca, siri slobodarski duh medu ljudima i postaje aktivan politicki
radnik.
,Mi komunisti moramo se razlikovati od drugih, i to samo po
aktivnosti; po radu i svakodnevnom zalaganju za opstenarodne interese".
�S tim rijecima primljena je u Clanstvo KPJ pred ustanak. Njen
prvi neposredni partijski zadatak, odmah po kapitulaciji zemlje, bio je
formiranje, rad i rukovodenje aktivom SKOJ-a sela Cecava. Aktiv SKOJ-a
u cecavskom kraju tada je imao 7 clanova: Nevenka Dehc, Dobrila i
Kosa Stankovic, Obrad JoviC, Marko Tomic i Vlado Jotanovic. Pored
clanova aktiva Mira je formirala i nekoliko omladinskih grupa sa
kojirr:a je radila, putem kojih je pripremala nove kadrove za prijem
u aktiV.
. Na sastanku partijske organizacije u Teslicu, kojemu su prisustvova~I: .. Adem VHercegovac, E~o Blazek, Edhem Pobric i drugi, Mira je
pazlJIVO slusala referat o d1rektivama za pripremu naroda za oruzanu
borbu. Njeno ozbiljno lice, iako mlado, nije pokazivalo ni tremu ni
zabr~nu~ost, na ~jel?-u ~ije bi!o zbunjenost.i, a svaka njena rijec, sjecaju
se ~.JeJ.?I ~rugovi.' .~Ila Je prozeta odlucnoscu. Odmah je dokazala punu
SVOJU IcleJno-pohticku zrelost za istorijski trenutak u 1, ojem se nasla.
U predustanickim danima Mira je cesto driala sastanke aktiva
SKOJ-a i antifasisticke omladine. Najvazniji i svakodnevni zadaci na
k?jim~ je Mi~av i?si~ti.rala ?.iii. S!fv ~azg~l~cenje fasizma i objasnjenje
~Je?ovih osvaJadkih I ImpenJahstickih ciljeva, te borba za ibratstvo i
Jedmstvo. Kada bi _joj dru~ovi govorili o tdkocama na koje nailaze u
radu sa narodom I omladmom ona bi ih pazljivo slusala i upuCivah
kako treba da rade.
,~vije.k je .imala d<;>Vol~no .vre~ena, strpljenja, istrajnosti i volj
da ~ve sto Je neJasno obJasni. Bila Je svjesna politickog stanja u svom
kraJu, te nase uloge i odgovornosti pred zadacima. Svaki radni sastanak
pretvarala je u vaspitni skup, na kojem se zaista od Mire moglo
mnogo stosta dobra nauciti. S puno smisla rukovodila je i radila sa
om~adinom", kazu o Miri njeni drugovi i oni sa kojima je neposredno
radila.
. ,Drugovi! M! moramo uspjeti da nase porodice, rodbina i komsije
PyYI b~du u borb1, a ovo cemo uspjeti samo na taj nacin ako budemo
SVJesm sopstvene odgovornosti pred nasom borbom i Revolucijom. Sarno
tada cemo kao komunisti biti istinski cijenjeni i podriavani kod naroda.
Mi se svim svojim bicem moramo dati za Revoluciju." Ovo je dio
njenih rijeci kazanih na prvom partijskom sastanku kojem je prisustvovala.
Shvatajuci ozbiljno pripreme za omzanu borbu, Mira je u Cecavi
i okolini ucinila mnogo na razvijanju vjere u mogucnost omzanog otpor~. Radila je na utvrdivanju lica koja posjeduju omzje i municiju,
radila na odabiranju i popisu ljudi koji hi se trebali naci u prvim
okrsajima. U stalnoj zurbi, sa nestrpljenjem svojstvenim mladosti,
cekala je dan kada ce odjeknuti prvi oslobodilacki pucnji Borjem
Cavkom, Cecavom.
'
Tako se medu organizatorima ustanka u teslickom kraju nasla
nesvrsena uciteljica Mira, opaljena u Hcu suncem i vjetrom, kratko
podsiSane kose i ovlazene znojem. Avgustovski dani 1941. godine hili
su burni. Mira je stalno odriavala kontakt.e i sastanke sa Radom Licinom, Ratkom Brocetom, Vojom Mitrovicem, Edom Blazekom, Edhemom
Pobricem i dmgima organizatorima ustanka. Okupljala je seljake, drzala
konferencije i zborove, uspostavljala vezu sa partijskom organizacijom
u Teslicu, obilazila okolna sela. Saznali su o njoj ljudi na vecem i
604
605
sirem podrucju srednje Bosne. OsjecajuCi opavsnos~ od njenog autorit~ta
i afirmacije, pojedini re~kcio~ar! su ~ok':l.savah .da pre.ko ~orodi~Qe
neutralisu ovu aktivistkinJU. NJemm roditei]Ima, M1l~nku I Zor.I, s~;rJ---
tuju ,dobronamjerno" da ~a~tit~ :tyliru. o~ svih napora 1 ol?asno~t1 koJIIDa
se njihova dijete izlaze. SvJesm Izda.Jmcke propagande I. kapitu.la~stya
ovih reakcionara Mirini roditelji i sami se sa ostalom djecom JOS ~Is~
an0azuju na org~nizovanju pokreta, naroCito pozadine za pomoc VOJSCI
i d"me pomazu i Mirinoj aktivnosti.
Mira je stalno zivjela sa problen;ima u~tank:=t, interesovala se ~
zivotnim brigama seljaka u ovom kraJu. !JspJela Je veoma ra_no stec~
povjerenje naroda koji je u njoj gledao. Isimsk?g bore~ za ljudska ~
narodna prava. Energicno se suprotstavlJala poJav~.ma. spe~~l.?:nstva. I
kapitulanstva, medu prvima je ~sjetila ~ta .se knje 1za nJeCI n~loh
velikosrpskih glasnogovornika koJI su poziVah na osvetu na~ ~rvatii?-a
i Muslimanima. NOB i NOP je stvar svih naroda JugoslaviJe , tvrd1la
je ana. ,Borba ,protiv ~k:9?.a~~r~ je ~.at~'a.zniji z~datak nas b?raca z~
slobodu. Svi koJI su gnJeSui 1h ce gnJeSiti, pa h1lo da su Srb1, Hrva ~~
iii Muslimani, odgovarat c~ za svoja nedjela pred narodnom pravdom.1
Ni prva ratna zima, naj~eza u ~:~vo~o~o~isnjoj borbi, ?.ije SJ:?rijecila Miru u njenoj aktivnostl. Po CICI ZI111I 1 dubokom Sl11Jegu cesto
prelazi sama preko Javorove i odlazi•V u. L~~evac u s~ab <;>d_;e~a, ':
Snjegotinu, Branesce i druga sela. Sve vise 1 vise trebal? 1e obpsnJav.ati
po.\avu cetniStva, njihovu izd_,ajni~Jm ~jela~nost. U proljeC~ 1942. g~dm~
dolazi do puca i otvorene cetmcke IzdaJ~ .u ovom kraJ.u .. Za M1ru I
ostale aJktiviste oteZaini tsu uslovi :rada. NJOJ kao :kom~mst.1, poz~ato~
na sirem podrucju srednje Bosne, prijeti opasnos~ od vc~tmka. MI~~ vJ~
tada dobila zadatak da prede u Vijacane, da radi u ceti kao politick!
radnik, mada je i dalje hila zaduzena za oml~dinski P?kre.t teslickog
kraja. Bila je takode zaduzena za organizovan~e o_ml~d~nsk1h .grupa ~
oko1ini Prnjavora, za politicki rad u partizanslnm Jedi~nca~a 1 n~. P~I
premi za prijem odanih boraca u Partiju, kao. i for~IranJe partiJskih
orgainzacija u partizanskim vodovima, cetama 1 u sehma.
Dolaskom Prvog proleterskog bataljona, kojim je komandovao
Zdravko Celar, ana se krece na cijelom podrucju centralne Bosne, sa
zadatkom organizacije NOP-a.
. . .
..
Zahvaljujuci izrazitom osjecanju linije KPJ i NOB-e I nJemh cilJeva, ona osjeca i medu prvima otkriva cetnicku izdaju i njihove planove
za razbijanje NOP-a putem puceva.
Prilikom cetnickog puca u cecavskoj ceti i cetnickog ~apada_ .na
partizansku bolnicu u Cecavi, gine politicki komesar batalJona, ~1vo
Preradovic, sa oko jos dvadesetak partizana -:-, proletera, ~ .~nog1 su
zarobljeni, medu kojima i Mira, Braco Prera~OV1C, o.~rad Kosp1C, .osma~
Pobric i drugi. Sarno par dana kasn~.te M:ra .uspiJe~a da. pobJeg~e 1
stize svoje drugove u Vijacanima. Ispncala nn Je o zvJerstvi~a ~etmka,
ubistvu Osmana Pobrica i drugih, ali nije ~po~enula da. }e I sama
pretucena i da su je od klanja spasili mjestam lmJI su energ1cno pr<:t~s:
tovali kod cetnicke komande Rade Radica i ~a?tijevali da se Mm I
porodici Milenka Jotanovica ne smije niSta des1t1.
.
Mira je tada primila duznost po~itickog, ko_mesara partizanske
bolnice u Vijacanima. Pregalacki podnos1 sve teskoce vezane za
�drugove i partizansku holnicu u vrijeme cetnickih puceva i jaceg vojnickog pritiska na partizanske snage u srednjoj Bosni.
Odlazak pr?leterskog bataljona sa ovog podrucja, a i pucevi u
jedinicama doveh su preostale borce i komuniste IV krajiSkog odreda u
tezak P<;>lo.zaj. Pro.lete_ri su odlazili, a komunisti sa terena srednje Bosne
su ostaJah sa geJ11lskim grupama sa zadatkom da ostanu prisutni i da
tu djeluju.
Na jednom sastanku kad se odluCivalo da 1i iCi sa Proleterskim
bataljon~l? ili. os~~ti sa ostacima vI\;'. krajiskog odreda grupa boraca,
!fled.u koJima I Mmn brat Vlado, zelJeli su da idu sa Bataljonom. Mira
1m }e tada rekla: ,,Jeste, vi h_ocete da idete tamo gdje je lakse. Bez
obzira ka!~ve vas borbe ocekuJ"l!-, sa Bataljonom je ipak lakse. Ali, od
vas s~ trazi, pogotovo od komumsta, da ostanete ovdje, na ovom terenu,
sa ovim nar<;>~o.m ... s~?- j.e O":_dje kr~za, tu ste nam potrebniji. Ovdje se
moramo bonti I riJeCJU 1 puskom, I pojedinacno i u grupi. Ovdje treba
istrajati". Borci su poslusali i ostali.
Odlukom Okruznog komiteta Mira sa bratom Vladom ulazi u sastav IDobojs.ko-dervents·fue gerilslke grupe 1kojom .ruJkovode Kojo JotiC i
Adem ~e~cegovac. Grupa je djelovala i zivjela u planini Krnjin. Mira je
u grup1 hila odgovorna za rad sa omladinom.
:rocetkom juna 1942. godine Mira i Vlado dobijaju zadatak da
odu .. I uspostav~ vezu sa Skendervakufskom gerilskom grupom. Od
Kr.~J~na p~eko Cav~e, Uzlom~a, ~orja stigli su do Maslovara gdje su
nars~: na Jednll: vecu ~r~pu cetmka. Uspjeli su izbjeCi zarobljavanje i
posl~J~ uzaludmh po~usaJa da dodu do Skendervakufske gerilske grupe,
vra~Ih se preko BorJa na Cecavu, a zatim na Krnjin, gdje su ostavili
SVOJU grupu. Medutim, grupe viSe nije bilo. OdluciSe da se vrate u
Osretke kod teren~k_og radnika Mitra SubotiCa, jer je prilikom odlaska
d~govoreno ..u sl~caJu da grupa ode s tog terena da ostavi vezu kod
Mitra. P~sl~Je VIse dana. bez hrane (hranili su se samo jagodama)
uspostavlJaJu vezu sa Mitrom, ali u meduvremenu on gubi vezu sa
grupom.
?iti
Tada odlucuju da. se upute prema Cecavi gdje poznaju i ljude i
teren .. !oga dana, 21. ]una 1942. godine, padala je jaka kiSa. Bili su
mokn .I -ozebli, ~. ~etnic~ su bili obavijesteni da je Mira primijecena u
O~:etci~a. Mobihs:r selJake za pretres gajeva i sikara, uvala i dolina.
Sl~Jed~ci dan, 22. J~ni, osvanuo je vedar i pocelo je da grije sunce.
Mira 1 Vlado su na Jednom proplanku izasli na sunce da bi se osus<ili
N.~ znajuCi da je organizovana potjera i da se pretres terena vrsi radl
nJih, od m;nor~ s:r zaspali i taka pali u ruke cetnicima. Oboje svezani,
uz rr:ait.retlranJe 1 udarce, hili su sprovedeni u cetniCki stab i zatvor
u Cecav1.
Znali su da im zivot visi o koncu.
.
c.etnici su in.sistira~i na raznim priznanjima, na razotkrivanju veza
Ilegalmh boraca 1 drugih grupa. Udarali su ih, maltretirali na razne
naCine.
Ka~a su uvi~je~i da njihovi zarobljenici nece pokleknuti zakazali
.
su Sl;l~enJe. ~u~enJ~ Je zakazano za 28. juna 1942. godine na Vidovdan.
~etmci su ht]eh pnkazati da su oni ti koj:i nastavljaju tradiciju Kosova
I brane srpstvo.
Sudenje je otpocelo u jednom maloj zgradi kod skole u .selu l!krinici. Na sudenje je doslo nekoliko stotina seljaka. Ugled porodice M1lenka
i Zorke J otanovic bio je velik. Po seHma se znalo i pricalo: ,Danas
se sudi djeci nase uciteljice Zorice!"
Mnogi uticajniji domaCini zajedno sa Zorkom. i. Milenko~ v~c s~
preduzeli mjere i pripremali ljude da naprave pntisak na cetmk~ J
njihov sud da bi spasili ,nasu uciteljsku djecu", kako se onda govonl~.
Mira je pravilno ocijenila situaciju. Nije _ocekivala da. ce
sp:;tsem?
pa je na to pripremila i brata. Ostati dosljedan komum~!a 1 _ne IZ.Igra!I
narodno povjerenje, ne traziti milost od klasnog nepnJatelJa, b1lo Je
njeno polaziSte u drianju pred cetnickim sudorn.
Cetnicki sud je bio u sastavu: Jovo _Kitic, predrat.nt policajac, ta~~
na duznosti kornandanta cetnickog bataljona ,TankosiC ; Novo ProdiC,
predratni trgovac, zarnjenik Kitica; Franjo Rapo, predratni k_ornandi.r
zandarrnerijske stanice, agent GESTAPO-a, :;t .za po_rotu .su ~zeh od :pvnsutnih dva starija seljaka. Sud su predstavih kralJevskirn I, uz uobicajeni ceremonijal, konstatovali da maze poceti s radom.
Cetnici su ocekivali da ce se na sudenju Mira i Vlado pokolebati,
a ispalo je obratno. Ugled Mire i njene porodice sprij~cili su ~alje
rnaltretiranje i cetnici su, pod pritiskorn naroda, rnorah odustatl od
zlocina.
Mira je bila u kucnom zatvoru, pred kucorn je bila stalna straz.a.
Iz kuce nije rnogla, a ni srnjela izaci. To je bila najblaza ka~n~ vkOJU
su joj rnogli izreCi. Zaprijetili su da ukoliko nastavi sa f:on;mmstick.orn
propagandorn, ili prirnijete i najrnanju uvredu na racun cetmka, ~raljev
ske vojske, otadzbine ili kralja, da ce je strijeljati bez suda. To Je Jovo
Kitic rekao pred ocern Milenkorn i majkorn Zorkom.
I pored ovih uslova Mira je vrlo brzo uspost:;tvila vezl!- sa Maksirnom Dekicem, poslije mjesec dana i sa kom~nd1rom. ,genlske ~rupe
koja je u meduvremenu presla u ilegalnost -.KoJorn ~~t1~e~, te Mitr,o~
Suboticern, terenskirn radnikorn. Preko Maksima Dekica I nJegove keen
Nevene organizuje grupu omladinaca pornocu kojih odvaja vecu grupu
cetnika od daljeg ostanka u njihovim redovirna.
Jednom prilikom poslate su vece kolicine propagandnog materija~a
od Doke Perovica koji je i sam kao sekretar OK SKOJ-a za srednJU
Bosnu u to vrijeme zivio ilegalno. To je bilo vrijeme kada na terenu
srednju Bosne nije bilo partizanskih jedinca (od j~n:;t do dec~?Jbra
1942. godine). Mira je posredstvorn oca i majke pnmlla ~atenpl, a
potorn je organizovala njegovo rasturanje na terenu ovo!?i kraJa:. N~ torn
poslu je bila jednom pl'ilikorn zatecena od jedn~g cetmka .. NIJ~ I~~la
kuda. Srnjelo i odlucno je stala pred cetnika, sasvim hladno I ubjedlJivo
mu kazala:
,Slusaj mladicu, krajnje je vrijeme da ti pocn~s .da radiS ~a NOP.
Odlucila sam da te isprobam. Evo ti ovaj paket, ob1ai po selu I putem
raspi ove letke".
Mirina ,drskost" dovela je cetnika pred svrsen Cin. Prirnio je
saradnju sa Mirom.
. . ..
.
Neposredno pred odlazak I .J?roleters~e ,;:h:VIZIJe. u sre~nJu B<;>snu,
decernbra 1942. godine Mira uspiJeva pobJeCI 12 pntvora 1 sklanJa se
od cetnickog nadzora. avo ani i pored toga sto je bi~a svjesna da j_<;>j
roditeljima i cijeloj porodici prijeti opasnost. NastavlJa s radom pnJe
606
607
�oslobodenja ovih podrucja. Bila je u to vrijeme sretna okolnost da
su cetnici izvrsili koncentraciju svojih jedinica protiv I. proleterske divizije, od koje su razbijeni, pa su bjezali prema ustaskim i njemackim
uporistima, nemajuCi vremena za osvetu, teror i kazne.
Nakon prodora I. proleterske divizije u ave kraje, decembra 1942.
godine i oslobodenja Skender Vakufa, Teslica, Srpca i Prnjavora, za
Miru i ostale drugove koji su dotle radili pod vrlo teskim ilegalnim
uslovima preostaje zadatak daljeg organizovanja NOP-a, stvaranja novih
uporiMa u selima, mobilizaoija omladine u pa::rtizanske i proiete:rslke
redove.
Ovaj rad je urodio plodom. Odlaskom sa podrucja srednje Bosne
Prva proleterska divizija bila je ojacana sa preko hiljadu omladinaca
sa ovog podrucja. Pored ·opste povoljne situacije, i rad terenskih radni:ka, narocito omladins.kih, dop:rinio je ovoa:n 'Uispjehu.
Na prvoj sjednici povjereniStva Okruznog komiteta SKOJ-a odrzanoj u oslobodenom Prnjavoru, januara 1943. godine, Mira je zaduzena
za formiranje sreskih rukovodstava SKOJ-a, a preko njih i formiranju
aktiva SKOJ-a i jezgra USAOBiH-·a u svim selima srednje Bosne.
Za nepuna dva mjeseca, koliko je ovog puta podrucje srednje
Bosne bilo slobodno, Mira je licno odrzala veliki broj omladinskih zborova formirala vise aktiva SKOJ-a i odbora NOSO BiH, odrzala viSe
sastanaka, sijela i konferencija, formirala nekoliko omladinskih radnih
ceta, diletantskih i horskih sekcija, tecajeva za opismenjavanje i pionirskih organizacija.
Odlaskom I proleterske divizije sa ovog podrucja, formira se ponovo IV. krajiSki odred. Odlukom Partije terenski radnici povlace se
u Odred gdje Mira nastavlja da radi kao horae i Clan OK SKOJ-a.
U Odredu bilo je ljudstva sa cijelog podrucja srednje Bosne. VeCinu
boraca sacinjavali su seljaci i sumski radnici, a bilo je i daka, studenata
i poneki intelektualac. Malo je bilo jedinica u NOB taka slozenog
nacio.r;.alnog sastava. Bilo je boraca i iz nacionalnosti: Ceha, Poljaka,
Ukra]maca i drugih.
Ovaj slozen sastav pokazao je jedinstvo i slogu i pored izrazito
teskih uslova, zahvaljujuci radu komunista, medu kojima je bila i
Mira. Ona je shvacala i podjednako osjecala potrebe gradske i seljacke
omladine. Mira je hila komunist koji je veoma brzo uocavao probleme
i nalazio naCina za njihova rjesavanje. Uz to je bila veoma aktivna u
kulturno-zabavnom radu i zivotu u odredu. Formirala je pjevacki hor
i diletantsku sekciju, sto je za te uslove bilo veliki korak naprijed.
Rijet•ko se mogao susres•ti covjek koji •se toliko radovao svojim
uspjesima u radu i uspjesima svojih drugova.
Aprila i maja mjeseca 1943. godine nase jedinice smrtonosno je
kosila epidemija pjegavog tifusa na podrucju srednje Bosne. Jednog
dana i Mira se nasla u partizanskoj bolnici u selu Koricanima. Opaka
bolest je bila jaca.
Nije bilo borca u Odredu, niti omladinca sela Jove i Koricana koji
nisu dosli na pogreb. Svjesni da se oprastaju od istinskog revolucionara
i komuniste za kojeg su revolucija i NOB bili zivot, vise govornika se
oprostilo s Mirom. U mnogim oCima prekaljenih boraca zaiskrila je
suza. Grab joj je okiCen borovim i jelovim grancicama, jer je Koricane
i padine Vlasica tada jos uveliko prekrivao snijeg.
Njena porodica nastavila je borbu, pa su cetnici kao odmazdu
za taj rad i uticaj koji je uzivala Mira i njena porodica medu narodom
i omladinom, iz osvete, mucki ubili njenog oca Milenka, avgusta 1943.
godine, kao odbornika NOO u selu Cecavi, a zatim isto taka mucki
zaklali njenu majku Zorku koja je tada bila predsjednik Okruznog adbora AFZ-a za srednju Bosnu i mlattu sestru, pionirku Vuku, 10. oktobra
1944. godine.
608
609
39 :tene BiH u NOB 1941-1945.
�Velika Zurovac-Popovic
DVA SUSRETA S OCEM
U
Bosni sam ratovala gotovo dvadeset mjeseci. I moja brigada,
4. c~nog?rsk~ p~olete~ska,Jo~~~rana j~ u Bosni, na Zelengori.
MOJI naJsnazmJI ratm dozJvlJaJI vezam su :za Bosnu i Hercegovinu. Neponovljivi su moji utisci iz susreta sa narodom. Posebno sa
zenama (i zenskom omladinom) na koje sam u svakom selu kao bolnicarka hila upueena. Najupecatljiviji su mi oni iz pohoda proleterskih
brigada u ljeto 1942. godine sa Zelengore u zapadnu Bosnn. Kada smo
u cetvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, u proljeee 1943. godine, nastupali
n obrnntom pravcu, u borbi za oslobodenje Konjica cak sam i tesko
ranjena .. Ovog puta, medutim, hocn da iznesem dva licna dozivljaja.
o.ba su Iz ':'remena dok sam tu ranu u ljeto 1943. godine lijeCila u usloVIma stalmh pokreta i marseva, viSe na nosilima n pokretu nego na
bilo kakvom lezaju, jer kreveta nije bilo.
v U J~kn pet~ o~anzive ponovo smo stigli na Zelengoru. Ialm je
pro~l.o vise o~ tn mJeseca od mog ranjavanja na Konjicu, jos sam na
nos1lm~a u. Bngasfr:oj bo!~i~i. Rana mi se jos i pogorsala. Napori bitke
na Sut]esci pretesk1 su bi11 1 za LJdrave borce. Glad i iscrpljenost u danonoenim pokretima i na njima sn ostavili duboke tragove. Mnkama jos
ne vidimo kraj.
U tim trenucima covjek pocne da se nekako cndno ponasa. Ni na
sta ne reaguje, niSta ga ne boli, nema osjeeaja gladi, iako se danima
se~ trav~ ili parceta sirovog konjskog mesa, niSta drugo i ne jede:
Z~lJ~v za z1votom labavi. l!mi.re se stojeCi, sjedeci. Prodes pokraj druga,
m1shs da se odmara, da SJedi, au njega tup nkocen pogled.
U snmrak, ~ednog takvog dana, dok sam lezala pod jednim buko.
vim stablom, nmde grupa boraca mog bataljona. Skoro se nisam ni
osvrnula na njih. Tn se vee nekoliko dana motamo jedni oko drugih
sve se neknd ide i vraea.
'
!~ te. grupe na casak se izdvoji jedan horae, pride mi, pomilova me
1 p~z: m1 ~omad sirov?g konjskog mesa. Primijetila sam da je to izvadw IZ SVOJe torbe. ,Sme, evo ti, ovo sam cuvao rz:a tebe ako te sretnen:", bile su rijeci moga oca. On je nastavio: ,Dosta dana sam ga
nos~? pa se l;l~rva~o, glad nema oci ya ee ti dobro doCi. Pazi se i nedaj
se z1va nepn]atelJu u rnke. NemoJ me obrukati. Ko ovaj rat prezivi
zl.atnom ee kasikom jesti': .. Poljubi me i ode. Da nije progovorio, tesko
b1h ga prepoznala. Neobn]an, veoma slabo obucen, nekad tako snazan
.
610
611
i gord, stajao je preda mnom moj otac. Iako je imao ne5to okov ~6 godina, djelovao je kao oronuo starac. Kada je poceo ustanak nash smo
se u istoj ceti. Drugovi koji nas nisu poznavali mislili su da smo b~at
i sestra, tako je tada izgledao mlad i jak. Od Konjica, kada sam ranJena, rjede smo se vidali. Rastali smo se tu negdje u Zelengori.
SvaJko je otiSao n svom pravou. Presli smo .put Foca---,KaHnovik i
prugu Visegrad-Sarajevo. Brigada se vee uveliko odvojila od tog prosto:
ra. I onda, kada sam mislila da je najteze proslo, dozivjela sam ponovm
susrct sa ocem. Bilo je ljeto 1943. godine. Peta ofanziva je ostala iza nas.
Vodili smo borbu kod Kladnja. U jednom selu, nedaleko od Kladnja, rastala sam se od jedinice u kojoj je bio moj otac. Ja sam otiSla u jednom
pravcu sa Brigadnom bolnicom, a on sa Prvim bataljon~m u drugom pravcu. Zanocili smo u jednoj sumi iznad malog popalJen~~ sel~.
Rano ujutru upravo kada se Bolnica spremala da krene, nmsao Je
bataljonski l~urir i ispricao kako je te noCi, u selu Gol~tiC!, n~padnl;lt
Stab divizije. Na pitanje jedne od drugarica ima li ranJemka 1 sta Je
sa niima, kurir je pomenuo kako je u ovom selu, ispod sume ostao tesko
ranfen Ilija Popovic. PriSla sam mu i pripitala o kojem je Iliji Popovi6.i rijec, da li o onom iz Prvog bataljona. P.otvrd~o ie da je b~~ o~
ranjen. Bila sam vee odavno n~vik!a d~ sve pnzore 1 b1lo. ~akve VIJV~sti
primam hladno, bez nzbudenJa, Jer Je to od mene vnJeme traZI1o.
Sad kad sam ovo cula o ocu, nisam mogla zaustaviti suze, one su
nekontrolisano navirale.
Iako je ovo sa;znanje doslo kao tezak sok, nisam nikoga krivila,
znala sam da su drugovi ucinili sve sto su mogli. Ipak se tog m?menta
nisam mogla pomiriti sa cinjenicom da on tamo ostane. Zgrab1la sam
konja koji mi je kao ranjeniKu bio na raspolaganju, bez iCijeg zna~ja
odvojila se od bolnice i uputila n pomenuto selo. Izuzev nekohko
kuea, sve selo je bilo popaljeno. Seljaci su vee ranije izbjegli. Dok ~a~
se spustala niz brijeg na obroncima iznad sela, sa druge strane, pnmijetila sam neprijateljske vojnike. Mogli su me vidjeti. Zasto n~su pu~a~~
nije mi bilo jasno. Po dolasku u selo iSla sam od knee do knee, trazec1
oca. S vremena na vrijeme zovnnla bih ga. U jednom momentu zacula
sam mukli glas iz obliznje, neizgorjele, kuce. Usia sam u dvoriSte i na
pragu kuce nasla oca. Bio je na kraju snage, nepokretan, jednom rukom
drzao se za stomak. Stala sam kao ukocena. Jedan clio crijeva bio je
vani, a ruka prebijena na dva mjesta. Brzo sam odvila svoj zavoj s ranjene noge, ugurala mu crijeva unutra, a potom tim zavojem stegla
oko pojasa. Sada je moja rana na nozi hila bez ikakve zastite. Odvila
sam vojnicki uvijac sa njegove noge i uvila mu prebijenu ruku. Nisam
znala sta da radim dalje. Dok sam razmisljala kako da ga odvucem do
obliznjeg drvljanika naide kurir iz neke krajiSke brigade. Vidjevsi o
cemu se radi pride mi i pomoze da ga dignemo na konja. Pri polaskn
me upozori da sto prije odem ~z sela, jer Sl;l Nijemc~ blizu: Krenl;lla ~a~
prema izlaznim dvoriSnim vrat1ma. Onako 1zbezuml]ena msam m pnmijetila da je kapija imala nizak dovratak. Dovratak zakaci oca i on pade
s konja. Bila sam prinudena da ga odvucem do drvljanika i odatle
popnem na konja. Uz velike napore to mi je uspjelo. Uputila sam se
jednim seoskim puteljkom uza stranu, prema is'toj sumi odakle sam
dosla. Na potoku, kod vodenice, otac nije mogao dalje da izddi na
konju. Molio me je da ga spustim na zemlju i ostavim, .a ja da idem za
Brigadom. Bojao se dame Nijemci ne zarobe. Nakon nJegovog upornog
�insistiranja, popustila sam. Ostavila sam ga tu uzela k · ·
·1
prema sumi.
'
011Ja l uputl a se
Zora Keselj
U sNVD:mi, iz klojek sdam nekoliko sati ranije krenula, nisam nikoga
za t e kl a. 1sam zna a u ada krenem Kra · 1 · · b"
Pronasla sam tragove lJ"udi i konJ·a 1: upuJt.lm Je 10 potpukno._nepoznat.
. dT rl
I a se pravcem O]Im SU me
~~r:la I ;~rr: ~c~a~t~~vs~:a~o~i~~ %~an~oga bil~mAnlaiSla. Pala je ~oc.
sam se da necu
'" d 1"
..
ga 0 1.
co stanem boJala
cula bat konja i~~~~r jj~edfa~~~I~t~a% s~atuce, ?djednom sam iz daljine
SU glasovi do . 1" · ·
umu I osmatra1 teren odakJe
a
SJECANJE NA BORAVAK U TALIJANSKOM LOGORU
VISKO KOD UDINA
0
~e~:d~* d~~:~t~ ~ili~~f~~:~ .P~~.ti~:~s~~e k~l~~~~a~~e~~:ahj~~:·
ske proleterske brigade sa n~k~ j~~~f~a~a~ stvan Bolmca 4. crnogor11
i u ka~~~sj~us~~f:: t~~!h_ je s~m ~i.sp~icta stod mi se desi~o ~a ocem
moj otac da ga donesu do bolnifeu ~oa Je an vo VI u se.lodgdJe Je <;>~tao
Oca smo nasli u trenutku k d .
. . .~am pos a zaJe no sa llJima.
telj, htio da oduzme sam sebf z.fv~~, misleci da mu se priblizava neprijaIako na izmaku snage
· h
k
.
od drugova se izl"ubio B"' ~SmJe nuo se ~d nas Je ugledao. Sa nekim
nosila i krenuli ~z b .d lOKJed preporod~~ ~ sretan. Stavili smo ga na
. .
r o. a a smo bih ljZnad
I N" ·
·
pnmJetili i osuli na nas paljbu al· .k
d
se.~
IJemci su nas
pjesacenja citavog dana i noci 'sti IIi 111 0 0 na.s l11Je st::=tda~. N~kon
egdje polovinom juna 1943. godine grupa muskaraca i zena
logorasa sa Prevlake - Mamule trans:Qortovana je u logor
Visako .kod Udina. To je bio talijanski logor. Za razli®u od
zatvora u Mostaru i Dubrovniku i logora na Prevlaci, veci dio logorasa
osjetio je izvjestan predah od psihicke napetosti s obzirom na poostrene
uslove pod kojima su zivjeli jedni na Mamuli, drugi na Prevlaci, ili po
zatvorima u Mostaru i Dubrovniku. Logor Visko predstavljao je ogroman prostor, kompleks zemljista, tacno odreden muski i ~enski logor
ograden zicama. Muski logor se sastojao od satora, a zenski od trosnih
baraka. S obzirom da sam u tom logoru imala jedan broj poznanika
iz Mostara sa kojima sam u Mostaru odrhvala kontakte u vezi s odredenim zadacima SKOJ-a, Partije i organizacije zena, to se moglo da racuna na nekakav zivlji i intenzivniji zivot u logoru. Meni je iz Mostara
bilo poznato da je .Zija Seva bio partijski rukovodilac u gradu, da su
clanovi KP bili Gaso Ilic i Husnija Kurt. I sama sam u tom periodu
bila clan Partije. Poslije nekoliko dana meni je Zija Seva saopstio da
je u muskom logoru oformljena partijska organizacija od nekoliko
clanova, da je on odreden za sekretara te partijske organizacije, da ce
po svo.i prilici dijelom on, a dijelom Gaso Ilic, oddavati vezu sa mnom
u zenskom logoru. Ja nisam znala u to vrijeme da li je neko od njih
bio clan Partije. Mislirn da je Radojka Krcrnar bila clan Partije, jer
sam se po svirn odredenirn zadacirna koje sam dobivala od partijske
organizacije u rnuskorn logoru najviSe konsultovala s njom., iako je bila
rnlada. Meni nije bilo tesko saradivati u torn logoru s obzirorn da rni je
jedno vrijerne 1941. godine rnoja veza bio, iako sam tada bila skojevka,
Zijo Seva, pa i u jednorn periodu 1942. godine. Od septernbra 1941. do
avgusta 1942. godine do dolaska Olge Marasovic u Mostar, bio mi je
Gaso Ilic veza, jer sam tada bila instruktor Mjesnog kom.iteta SKOJ-a.
Vjerovatno su te rnoje ranije veze sa Zijorn Sevorn i Gasorn Ilicern uslovile da su oni rnene odredili za rukovodioca zenskog logora, sa napornenorn da u zenskorn logoru isto tako treba organizovati akcije preko
odredenih organa. Muski i zenski logor su hili odvojeni svega dva metra sa duplirn zicarna i preko tih zica su tekli i nasi privatni razgovori s
drugovirna iz rnuskog logora i sporazurnijevali sroo se o odredenirn akcijarna koje treba u logoru pokretati. Prvo je trebalo uciniti snosljivirn
zivot kolektiva u barakarna. s obzirorn da je bio veliki broj baraka,
N
~jj~thfoj~~j;~s~j~~~~i~u~r::e~ g}podk~sd~B;~~~~~te~ ;k~gek~~s~~~~
rom.
sa ocem, rugom, borcem - prolete1
612
613
�tesko je bilo formirati jedan odbor koji ce oddavati vezu sa svim
barakama i preko koga ce se mod imati uvid u uslove zivota i rada u
tim barakama, jer je vednom u njima zivjelo od 8-12 zena bilo omladine, djevoja~a: .mla~lih zena iii starica. Zato smo mi prek~ zena koje
sm~ P?Z?avah 1h kc:Je. su nam preporuCili oformili jedan Narodnooslobodilacln odbor koJI Je od. P?cetka do kraja djelovao u tom logoru.
~ored tc:ga Narodnooslobodilac.l~og od~o~a u ze~skom logoru postojalo
Je. 7 ak~lV,a SKOJ-a .. J?m:-as. v~e VISe ne ~Jecam kohko su brojali ti aktivi,
ah ~e SJecam d.a m1 Je Izncito drug ZIJa rekao da se ne formira jezgro
sko}evskog a~tiV~ radi vece konspiracije, nego da sekretari skojevskih
aktiV<; sarad:?JU d1re~tnC? s<; mnom. Je~an od tih sekretara aktiva bila je
Radojka Krc:na~, kOJ~ Je IStodobno bila i clan Narodnooslobodilackor:
odbora, a koJa ]e pogmula decembra 1943. godine.
·
Nase ak.cije su se u pocetku uglavnom svodile na pobunu protiv
hra~e. Medut1m, i pored nasih akcija: izvrtanja kazana, odlazenja delegac.1Ja u upravt;. log?ra,..hra.na s~ nije poboljsavala. Pored toga, obrad:iv~l~ s~o letke 1 radw-vi}e_:>.t1, koJe smo dobivali iz muskog logora, orgamz1rah k,t:Itu:no-~~bavm z1vot ? logoru. Za razliku od zenskog logora,
prem': pncanJU Z1Je Seve, u. ~uskom logoru su postojale cete i batalioni.
U mus~om log.oru v~atvoreJ?..1CI s!l vod:el!i n~..ra~ne vrste radova van logor~, ~e Je na taJV nacm par~IJslmJ orgamzac1.11 b1lo lakse prodirati sa zaht]ev1ma logoras~ u upra~1 logora kod Talijana. Bilo je lakse napraviti
~asr.ored _da se J_edan broJ drugova zaposli u njihovu zdravstvenu sluzbu
1 .l!J1hovoJ m~n.~1, kako b~ se bo_Iesnim i iscrpljenim drugovima od toga
d1.1ela hran~ 1 h]ekoya koJe su d1zali mogla da pruzi kolika-tolika pomoc.
Kad god b1smo pnlaskom zici vidjeli zajedno Ziju Gasu iii Husniju
Kurta, koga smo mi zvali ,Star.im", onda je gotovo 'svako od nas znao
da. _nesto treba pripre~iti. kad su njih trojica na okupu, na zici. Inace,
UVIJek su. se ~as~?red:1vah na odred:ene krajeve zice, nekad u sredini,
nekad pn kraJu z1ce.
Ranij~. sam napomenula da su se sve ove akcije u nasem zenskom
lo9oru o.dviJale preko Narodnooslobodilackog odbora i preko skoievsk1h akt1~a. _Svaki sk?jevski aktiv imao je nekoliko grupa omladine
preko koJih Je prenosw odred:ene zadatke logorasima. Ti zadaci su se
ugl<;vn?.m svodili: na sabotiranje svih naredbi koje su dolazile od strane Itah]ans~e koman~~ i, kao sto prije rekoh, na izvrtanje kazana, na
Uporno slanJe delegaC1Je U upravu logora, gdje je cesto dolazilo do otvoreni~ sukoba .. Grupe omladine su pod rukovodstvom SKOJ-a stalno
bodr.Ile omladmu .na revoluci~a~~e akcije protiv okupatora u logoru,
vasp1tav~I.e omladmu u kom~mstic~?m. duhu preko ~artizanskih pjesama. PoshJe svak~ !akve. akc1Je, !ahJai?-1 su udvostrucavali svoj nadzor
nav~ logorom: POJ~CavanJem straze, zat1m gotovo svakodnevnom premet~cmom barak~,. Je~ smo . redovno u log?ru dobivali bilo radio-vijesti,
b1lo l~tke. Mem Je hcno, b1lo poznato da Je preko partijske organizacije
u musko~ I_ogoru uhvacena veza sa partijskom organizacijom Udine i
znam da Je ]edan od kurira bio Osman Puzic, zvani Okica" Mostarac.
Zahyaljujuci organizovanom mdu u logoru i podrsci' koja ~e dobivala
?d zena - logorasa, gotovo ni jedna akcija u logoru nije propala. No,
1sto tako, gotovo svaki tred ili cetvrti dan po logoru su bila i masovna
hapsenja, jer je tamo bilo i nekoliko usamljenih baraka tzv. skurica"
u ~oje su bacali najaktivnije u odred:enim akcijama. U tim 6'arakama
ob1cno se ostajalo 4-5 dana bez hrane, bez vode i bez pokrivaca.· To
v
614
615
su bili novi razlozi za pokretanje akcija, za njihova oslobod~nje iz logora i takve akcije su takod:er bile ceste. Zatvorenim drugov1ma .se od
one oskudne hrane koja se imala, bacao jedan dio preko krova, Jer na
njima i nije bilo vrata, zatim koja deka i kroz konopac spustala voda.
Negdje pocetkom avgusta mjeseca, s obzirom da s~o bil!. dobro infor~i
sani o stanju na nasem frontu, o stanju pred kapitulaclJU same ItahJe,
borbeni duh logorasa je iz dana u dan sve viSe jacao. Koristed se tom
situacijom Narodnooslobodilackom odbo:r;: zooskog logor~ i s~abu _u
muskom logoru uspjelo je da unutar SVOJ1h logora ob~~b!Jede 1 svo_w
straze, jer smo se bojali jaCih represalija od s~rane ItahJana, ma~ovm~
likvidiranja iii mait:etiranj~ bilo koje ~rste:.M1 s~o bez .?d~b.renJa tahjanske komande nasu zam1sao sproveh u Zlvv~t 1 obe~bl]ed!h logor sa
svoj.im cuvarima, odnosno ~ed~:ima ..No, musk~ !ogor J~ usp1~ _da prek~
partijske veze, preko orgamz~~IJe ydma, dobav1 Jedan dw oruzm, ,l;>on;b1
i piStolja. Kad smo uspostav1h nase redare u lof.50t;J: onda s~ !,ah]~m. ~
svom logoru, mislim u logoru nad kojim s!l om _b_Ih upravl!ac1, os1et1h
izvjestan strah, pa gdje je ranije bio sam_o Jedan l11 dva straza~a,. odnosno karabinjera, njihova straza se povecala ~a 15-20 ~arabmJ.~r~. U
takvoi situaciii mi smo pr.ipremali bjekstvo 1z _lo~ora, 1 to sm1s.1Jeno,
organizovano bjekstvo, i povezivanje sa nasim Jed!mcama. Zato Je pokrenuta siroka akciia med:u svim odlucnim liudima u logoru, pa su masovno od italijanskih deka siveni ruksaci, kal?e .j priglav~_i za odlazakv u
partizane. Taj duh pripreme biekstva vladao Je mea~ vecmo~. logot:fl:'>a,
a naroCito je bio izrazen na ocima i akcijama omladmac~ kon ~? b1h _u
logoru. Sjetam se u tim danima da je Radoika. K~cmar ·1Zvela c1tav mz
usniesnih akcija. <;>na .i.e bi~a jedn~ od o~l~dmk1 v~dro~~ duha, vrlo
pokretma, a uz -to ]ako 1.n~eh~ent~a 1. p~omislJena, ko1a m. 1ednog da~a
u logoru nije mogla da miru.Je. B1la .Je Jedna od p:e~vodmka delef!vac1~a
koie su iSle tal,ijanskoi komandi i istupale sa zaht1ev1m~ za pobolJsanJe
uslova u logoru. Negdje polovinom a:v_gu~ta 194~. godm~. u. lo~?ru su
bile organizirane masovne demonstraCIJe .Jer se blla pronqela VIJest da
ce sve logorase Taliiani predati vlastima, k~~e su ih svojevreme~o ~red~
le taliianskim vlastima. Na takav stav tah.Janske komande sl11ed.Ila _1e
brza akciia: Ne id dobrovoljno u ruke novom okupatoru. U tome ~mis
lu su organizira:ne demonst.racije i u muskom. i u zenskom.lo~oru koje su
iznenadile talijansku komandu. Javila su se 1 prepucavall]_a .1 razne vrste
maltret.iranja od strane Taliiana. Mi nismo transportC?yam lZ tog lo2:o_ra,
nego smo ostali i to smo objasniavali strahom Tal11ana :>_red takv1m
pritiskom od strane logorasa. Med:utim, sve ove nase akc11e u log~rl'
sprovod:ene su sa citavim nizom teskoca, s jedne strane zbog toga sto
smo imali stalno voiacanu talijansku strazu i njihov. n~dz?r nad po!edincima i nad izvjesnim barakama, a s druge strane, bw Je 1e~ap br?l nr<;vokatora zena u logoru. Mi smo cesto te provokatore kaznJavah. Ta 11jani su poznavali provokatore, .d~vaJi su im nesto h?liu hranu. l?osebn~
hlieb. koji se riietko mmmo vid.Jetl u logon~. Sva~1. put kad l;n se om
iskrali iz nase sredine, nekad grupno, nekad Jedan ·lh dva, znah smo da
Talijani pripremaju nove revresalije. Zbog toga si?.o bili uvije_k budni
i obavjestavali logorase: ,OtiSli su na sastan::~k. vrat!l; su se, ?.udite. ob~z
rivi." Inace su medu logorasima vladali solidarnost 1 razumi.Jevan]e, Jer
je to bio jedini uslov da se lakse izddi stanje koje je vladalo u logoru.
Ovom prilikom ne mogu a da se ne sjetim lika Husnije Kurta. Po
godinama nije bio star, ali po sijedoj kosi je odavao starca. Po osmijehu
�Moj ponovni susret sa Mostarcima iz Sercerove brigade bio je, koliko
se sjecam, 17. decembra 19~3. ~odin;:. J ~ sam tada. }:>ila clan Sre.skog
komiteta Sodrazice i mada Je bw smJeg 1 hladno vnJeme, r~.no UJUtrc:
sekretar Sreskog komiteta me je obradovao vijescu da se mo]l Mostarcr
u sercerovoj brigadi nalaze u jednom selu, udaljenom 3 km od cen!ra
Sreskog komiteta i kao neku vrstu nagrade dao mi je odsustv? ne~ohl~o
dana. Selo u kome je brigada odsjela zvalo se Kot. No, kohko Je }:>10
radostan taj trenutak ponovnog videnj~. s v?ru~ovima ~z Mo~t~ra, }ohl~~
je bila ta radost i pomucena, je~ prv~ ~IJeCI ko]~ su '1!:1 ~putll! ~a~o Ihc
i Reuf Zubcevic bile su: ,Zore, 1zgub1h smo naseg Z1JU. Za cetm. da~a
skoro sa svakim drugom sam mogla ponesto da razgovaram, a n3av1se
sam se zaddala u razgovoru sa Gasom Ilicem, koji je u tom momentn
vanredno izgledao. Cini mi se da j~ ~ to vrij~J?e bio ~omesar. il.i komandant bataljona ili brigade. On m1 Je tom. pnhkom pncao d:;t)~ 1 partijsko rukovodstVO brig~de i Stab br~gade Imalo V~n~edJ?-O !fi!S}JenJe ?.
Mostarcima i Hercegovc1ma kao borc1m.~ u slovena'?kn~ J.edmtcama,. ;-1
su ih na svakom mjestu zvali - fesfantl]e - ~r~bn declo -: ,da~ah ]m
odgovorne i polozaje i funkcije. No, posebno m1 Je ostao u sJecapJu yosljednji razgovor sa Radojkom Krcmar, kada sam sa spomenut1m zenama iz Mostara u Sercerovoj brigadi vodila duze razgovore. Ja sam Radojku inace poznavala kao jedru, 1?-asm~j.an~, p_unu poleta, punu revolta
u borbi protiv okupatora. Ta ve?rma n~Je Je m u to!J?- momentu napl!-stila, no jedna sjena umora na nJenom .hsu. dubo~o m1 .se ~rezala u ~J~
canje. Da li je taj 1!-mor. bio
predOSJeC.aJp. d.a ce pogtputl, kako m1 Je
rekla, da li je to b1la nJena SJeta zbog ~Je~anJ~. ·r:~ maJku, to dan.as, ne
bih mogla reCi, ali se sjecaJ? v~oslovl?-o. nJemh n~ec1: '!Zore, J?r~dos)ecal?
da cu umrijeti. Ako ostanes z1va, ot101 kod :rnoJe ma1ke, pa JOJ r~ci da J~
Radojka poginula u partizanima, da je za ovu borbu dala SVOJ dopnnos koliko je mogla dati, da ona kao :o:ajka m.o~~ da bl!-~e po_no~na pa
svo.iu kcer, jer misli da nicim n.ije ?kalJala .svoJ z1vot, aJt,Je u .IZVJesm:r,
momentima muci kwkvi 'SU ostah, nJen brat 1 sest'ra, .da h ce om do ikraJa
iCi njenim stopama." Poslije 1~ dana _ad. rastanka sa nj?m, ja s.am ocl
nekih kurira iz Okruznog kom1teta R1bmce saznala da Je RadoJka 20.
decembra te iste godine poginula i da je nadena u sumi preklana.
i vedrom raspolozenju izgledao je kao mladic. Sjecam se cestih diskusija medu ~en.ama, poseb_no medu o:n:I~di.nom, kad bi priSli zici i u
ono:tp rastoJ.aTIJU od ne~o~rko. metara .d1v1li st; elanu, strpljivosti i odluc··
nost1 Husm~e Kurta. Cm1 m1 se da Je svak1 susret s njim svakom od
nas da':ao vtse po_leta, SJ?-~ge da se izddiv stanje ru logoru, i sa jacim elano:n: pnstupa no~Im akc1~~a. Cesto :se culo da su zene i omlrudinke govon~e: ,Kad. moze HusmJa Kurt, stari profesor, sa onakvim ponosom
n~ lieu, sa s1gur;nim korakom da ,jzdr:lava zivot u logoru, kako onda ne
b~smo .I? ogle mt". !.o su uglavnom bili dani zivota u logoru pred kapltulaCIJ~ same ItahJe. Odmah po kapitulaciji sa grupom od 80 drugova
1 druganca, u kojoj sl!- bili ,j Husnija Kurt, Zijo Seva, Gaso Ilic, Radojka
!<rcmar, ~euf ~?bcev1c,. Zdravko Ostojic, Okica Puzic i drugi izisli smo
tz log?ra 1 PC?ShJe nekohko dana putovanja naiSli na partizansku patrolu. ko1~ .nas Je dov~~a do sta.bfi Sercerove brigade, ciji je nacelnik bio
¥Ile K1hbarda. PoshJe .toga b1h smo ras?ore?eni po raznim bataljonima
1 ~~tal!m Sercerove bnga~e. C?d 80, k?hk? 1h se iz logora dobrovoljno
pnJavilo da ostaJ?-U '? partlz':mm.a, 35.Je b1~o Mostaraca, od toga 7 zena.
~ ra~.poredo~ u }edm1ce, n~JveC! .~roJ nas .1z Mo~tara dob.ilo je i funkci.J,e, b1lo u ~et1,. ~:nlo u batalJonu, rh u part1zansk1m orgamzacijama. Siecam se da .Je Zqo Seva odmah postao sekretar partijske celije i~dne cete
Pore.d m:ene, od M~st.araca, ~oli~o se sjeca:n:, hili su sljedeci:· Zijo Sev 8
(pogm~o u slo~ena.ck,tm par!1zrun~t;Ia), R~doJka Krcmar (poginula u slovenacbm parttzamma), Gaso Ihc, (pogmuo je negdje pred krai rata
kao. komesar. slovenacke brigade na Stajerskoj), Reuf Zubcevic (takoder
pogmuo ~ slovenackim partizanima), Osman Puzic-Okica {poginuo u
slovenack1m partizanima. Dok sam u Slovenij:i radila kao clan Sresko2:
komiteta Ribnica, jednom prilikom u ,Ljudskoj pravici" naiSla sam n~
prilicno opsiran clanak koji je govorio o pogibHi Okice Puzica o niegovom herojskom dr:lanju u jednom jacem okrsaju, i o njegov~m Hku
kao clanu SKOJ-a). Nadalje, CiSic Ibro, koji je takode poginuo u slovenackim partizanima i Luce Kujundzic, takoder poginuo u slovenaekim
partizanima. Od pre:livjelih drugova i drugarica sjecam se sljedecih:
Zdenke Carie, Hide Seferovic, Nire Barakovic, Fatime Tikvine, Milice
Slije~evic, Husnije Kurta (poslije oslobodenja umro), Ljube Nikolica,
Martma Raguza; Nenada Perotica, Salke Barakovica i Bore Knezica.
Nadalje, jedan broj drugova, medu kojima je bio Zvonko Beltram,
Zvonko Miletic, Peco Dzemal, Mensur Seferovic i jos nekolicina su takoder jedail period vremena boravili u slovenackim jedinicama ali su
se poslije toga povratili u svoje krajeve.
'
. Po~lije .20 d~na b?ra:vka ·? pomenutoj. brigadi, Kurt Husnija je na
poz1v ot1sao IZ bngade 1 bw pnsutan II zasJedanju AVNOJ-a - novembra 1943. godine u Jajcu. Istoga dana i ja sam krenula iz brigade na duznost partijskog radnika u Sreskom komitetu Ribnice, a kasnije Sodrazice. Toga dana se posebno sjeeam. Bio je to tezak rastanak od drugova
sa Cijom vecinom sam aktivno i ilegalno saradivala u gradu Mostaru,
zatim u logotu i sada u brigadi. Toga momenta nisam pomiSljala da
mnoge od drugova nikada viSe necu vidjeti. U raznim ·susretima sa partizanskim kttriritna Slovenije saznavala sam o smrti pojedinaca- drugova iz Mostara, kao i o jednom broju njih koji su u borbama hili ranjavani. Tako je, koliko se sjecam, medu prvima hila ranjena Hida
Seferovic i jednom prilikom sam se nasla sa njom u ribnickoj bolnici.
o?
616
•617
�bataljon nego da idu naprijed. Ja i mala Sremica, koju. smo zvali ,Siljeze", posle smo same. B~le ~mo jed~ne drugari.ce u b~talJon.u .. Dugo :mo
iSle pored kolone, pospahh 1 umormh boraca rz razmh JedLmca. Svr ~u
govorili da je dat odmor. Obje smo bile bose i iSle smo bez zaustavlJanja. Dan je bio bez kiSe a tlo pod bosim nogama mekano i prijatno za
ispucale noge. Najednom smo dosle na pocetak kolone i konstatovale
da je veza prekinuta. Posle smo naprije~i. ~ut je bio utrt st_?Pa!lla m::o~
gih koji su prosli pred nama. Iznenada Je rskrsla nova poteskoca. Narslr
smo na raskrsce. PosHje kraceg razmisljanja krenuli smo liievim putem,
gdje uskoro naidosmo na dva ranjenika koji su .l~zali sami uz put. N~
nase pitanje je li kalona davno prosla, odgovonh su: ,Tamo kuda vr
idete nema nasih. Tamo su Nijemci a nasi su davno otiSli. Zar ih niste
sreli." Pogledale smo se zbunjeno i okrenule nazad.
Kroz Citavu ofanzivu neprijatelj nas je neprekidno bombardovao.
Sutradan po pogibiji Save KovaceviCa bilo je vedra. Avioni su citav dan
izvidali bombardovali i mitraljirali. Tako se desilo da je nas cetvero
bomba;dovalo 18 stuka. Prilikom dolaska naseg bataljona na polozaj
prosli smo kroz neko selo direktno ispod polozaja.
Kad smo se probili kroz posljednji obruc i ~resli rijeku Presu,
zeljeznicku prugu i CCJStU, naisliv SID? na .J?-ek~ anUJsh~a?sko .:elo. U.sla
sam u prvu seosku kucu. To vece mko nrJe prtao gd]e Je koJI batalJon
i brigada. Da li sam tada izgleda:la jadno iii komicno? Imala sa~ ~a
glavi njemacku kapu sa spustenim kapcima preko us:iju, ~spod ko1~ Je
virila ,kosa. iNjemaaki sinjel koji 'sam nosila bio je rzgono na rledrma
od vatre pored koje sam spavala. Ispod sinjela imala sam ~nogo bluza
i dzempera, a sve je b1lo sa rupom na ledima od -yatre. MoJa gardveroba
se sastojala od jos jednih crnih caks~i~a. sa po.d~rammy1ron:_ a zavrsayala
se sa bosim nogama. Ne znam da h Je mo] rzgled rh to sto sam zena
pobudio domacicu da bude prema ;neni p~zljivija ne~? :prel?a ostalima.
Ponudila me je da legnem na dusek. Skmula sam smJel 1 zavukla se
pod jorgan ispod kojeg j~ virilo ~eko~iko dj~cjih glava. Kad sa!ll se
probudHa i otkrila, para Je rpokuljala r.~pod. Jvorgana 'k~o da se lr~po~
njega nal~zi lonac .s~ vrelom vodc:m· NIJe. m cudo:. Pra~"ll: sam gazrla 1
preko poJasa. Da h Je ova do~ra zena, m~~a do~acr~~· 1 Jedno~ tre~mt
ka pomislila na to da sam mazda puna vasiJU koJe pn]ete zdravlJu nJene
djece?
Ljiljana Prlja-Dursun
POSLIJE PETE OFANZIVE
eposredno pred petu neprijateljsku ofanzivu postavljena sam
za referenta saniteta IV bataljona Petnaeste majevicke brigade. Kada je u petoj ofanzivi sklapanjem obruca oko nasih
snaga onemoguceno snabdijevanje na terenu, bili smo, taka reCi, prepusteni sami sebi. Ako je bilo vremena za kuhanje, a bilo ga je vrlo rijetko,
dobijali smo konjsko meso. Ono je bilo kiselkasto, ali ipak bolje nego
srijemos i kiselica, koju, uostalom, nije bilo uv,ijek moguce zbog borbi
i pokreta brati. I danas se sjecam kako sam bila sretna kad mi je jedan
drug dao saku zita iz svog dzepa prilikom penjanja uz Velika brdo
iznad kanjona Hrcavke. Bilo je to onog dana kada je drug Tito ranjen.
Prednost u ishrani ,imao je onaj ko je posjedovao noz s kojim je
mogao otkidati od tek uginulog konja dzigericu i meso, pa jesti onaka
zivo iii bacati na vatru pa malo spareno i garavo cupati zuhima bez
obzira na to sto je iz toplog mesa curila krv.
U petoj ofanziv,i nisam njegovala ranjenike. U bataljonu je samo
pruzana prva pomoc, a zatim bi odlazili u brigadno previjaliste i dalje.
Koliko su lijekovi i sanitetski materijal hili dragocjeni, maze se zakljuciti i iz ovog mog licnog slucaja. Udarila sam se u ~jevanicu desne noge
negdje u pokretu mnogo prije pete ofanzive. Medutim, bas tada kada ie
bilo najgore otvorila mi se mna koja se gnojila i infidrala 6tavu nogu.
Kako do toga nije doslo od ran:javanja, n:isam o tome nikome govorila.
Lijekove nisam uzima:la, smatrajuci da je vaznije da ih cuvam za ranjenike. Tek poslije ofanzive na nagovaranje jedne drugarice uzela sam
jednu tubu ,prontosila" i izlijecila se.
U petoj ofanzivi su se danonocno vodile borbe i stalno smo bili
u pokretu. Ljudi su bHi umorni, gladni i bolesni od tifusa. Mnogo puta
smo naisli rkraj pogasene vatre oko koje su, prislonjeni uz ib;ukvu, sjedili
mrtvaci. Tu su dolazili kao bmci, nalozili vatre a kada je komandovan
pokret hili su vee mrtvi. Umirali su od iscrpljenosti. Mnogi su nailazili
pored mrtvoga lbrata, 'Sestre, muza. Taka je ,drugarica Marica, Dalmatinka, koja je hila u nasoj brigadi, samo pomakla sa staze mrtvog
muza i pokrila ga granjem. Ostala je sama. Dvije male kcerke su joj
ostale kod kuce, u neizvjesnosti.
Od velikih napora i teskoca mnogi su bili otupjeli na sve sto se
oko nj,ih dogada. Jednom prilikom kad je nas bataljon, negdje pred Miljevine, bio u zastitnici, komandant je naredio da drugarice ne cekaju
N
618
619
�Jela PeroviC-VukojeviC
ZENE PODGRMECA U BORBI ZA SLOBODU*
.
I
~tinito i slikovito je rekao Rodoljub Colakov,ic da su nase
ze~e borb.u za sl.obodu protkale kao srma vez.
•
k
l Vee. u prvrm damma lboobe zena je ,stJUpila na musku stopu"
1
I · renu ~ 'S'lTIJelo ~utem k.ojim '?U posli njen muz, !sin ,j bra:t. Od
zaostale 1 zal?ostavljene seljanke rzrasla je nova licnost, svjesni horae
ka oslobod.enJe svoga na~.oda, aktivan drustveni radnik i vojnik s puskm u ruer,.
sbaku akeiJU za pomoc frontu ona je unosila topHnu zens ~g srea I )~ av. majke, sestre i drage. Zaboravila je na svoj zivot
pnJe rata koJI Je b:_<;> pun ~~zn~nja i nepriznanja i posla uporedo s muskareem da ga podrzr I z:'l~IJe:n u J;>orbi i zivotu. Da bi izddala, da ne b·i
pos~st;la, pomogle ·SU JOJ 1 zene rz grada, intelektualke i radnice koje
du rzas eb~.a J?-eoslobodene t~rit~rij~ i!i su dosle s proleterskim brigaama. Sr IJ~ I Cr-?e Gore. B.I!o rh Je 1z Hrvatske, ali na:jviSe iz Bosne
Dolazrle su rz B~n}e Luke, Pn.Jedora, Bosanskog Novog, Bosanske Kru e.
s~r:skog M?sta 1 I~ drl!gih r:r)es!~· Medu njima je bilo ucenica, stude~t~
~lllJ~, radmea, sJuz.~en~ea, ueitelJiea i doma6iea. Pored Rade Vran'esev:ic
I_l?usanke ~ovaeeyie bile su tu Irena KiS, Paula Humek, Vahida ~a la ·.
~\ (naiodnKr hleroJ): _Zde?k:'l Cabri~, Mila Bajalica, Jelica Herceg, Pi~ikJa
I er, na u enov.rc, Mimiea Hlaee Dusanrka Bozic Nad St
N d
Jovanovic (narodni heroj), Kata FHipoviC Nada Pod orn~k ~:pdr'c.:'l a
Sav~a B~sta, Milena Prokopic, Milka Caldarovic Ani~a Mag'a v.r, aM IJadn,
C:uhbrk 1 Jela Perovic.
•
src, an a
,A.li dosavJi ;t P~dgrmec, one su naiSle na plodno :ulo i nas•le cvrst os1
ona~ u 111apre mm zenama Podgrmeca koje su tu odranije ziv'ele Pome-?kmo. samo Stanu Stupar, sestru Voje Stupara, Soju i Smiljk~ c~ ic
maJ u 1 ses.tru Brankovu, J~lenu. Novakovic, majku Ratkovu, Smh·~
Stup~r, ?ameu Medan, Dragrcu Likar, Mariju Drliacu, Maricu i cvdetu _BJe!aJae. ·.. Ove podgrmecke zene su pomogl~ ·'3VO 'im iskusni '.ian
drugan~~ma rz grada da se lakSe priblize seljanki Podg~meca.
J
PnJe rat~ sam bila .tri go~ine uciteljica u selu Hasanima pod Gr~e~om. Otp~sten.a sam rz sluzbe sa svim uciteljima Srbima u NDH
ZIVJ~!a sam 1 rad.Ila kao cl~n Parl:'ije u Banjoj Luci, i poslije, po odluci
PartrJe, a na zahtjev omladrne Podgrmeca, krenula s delegatima skender-
Y.
v
* Preuzeto iz edicije PODGRMEc U NOB · ' ·
zavod, Beograd 1972. knj. III, str. 292-297 i 359: SJecanJa ucesmka, VoJno izdavacki
v
•
•
620
621
vakufske partijske organizacije na partijski rad u podgrmecka sela.
Kratko vrijeme radila sam s omladinom u Hasanima, zatim sam otiSla
u srez Sanski Most za clana Sreskog komiteta Partije, a odatle za prvog
sekretara lnicijativnog okruznog odbora AFZ-a za Podgrmec. Kada
sam stupila na slobodnu teritoriju Podgrmeca, najviSe me je zadivio
i odusevio krupan korak kojim je, ka svom novom zivotu i slobodi,
koraknula do juce nepismena seljanka. To - da je ona izasla iz svoje
kuce, da je postala drustveno aktivna, da istupa, govori i na vecim skupovima, da odlazi u rats puskom u ruci- nikad ranije se nije moglo ni
zamisliti, to im je mogla samo nasa borba dati.
Najvazniji zadatak u radu narodnih odbomika hila je pomoc frontu, Narodnooslobodilackoj vojsei. Pored omladine, zene su im bile najcvrsCi oslonac u tome radu. Zato se vee krajem 1941. oddavaju skupovi
i obrazuju grupe aktivistkinja za pomoc frontu, koje prikupljaju priloge
u hrani (meso, mast, slaninu, hljeb, zito, brasno, sir, kajmak, jaja, mlrijeko, povrce, voce, med i drugo), zatim rakiju i duvan, odjecu (rukavice,
carape, prsluk, maje i kosulje) i posteljinu (peskire, plahte, biljee,
cebad, jastuke), vunu, predivo, opanke i novae. Desavalo se da zene u
selu poste da bi od mlijeka usirile viSe sira za bolnice ili da se odricu
vecere da bi vojsci ostalo viSe hrane.
Najaktivnije zene u prikupljanju priloga za pomoc frontu i u drugim akcijama obicno su birane u narodnooslobodilacke odbore i bile
najs.igurniji oslonac za rad medu zenama. Redovno su organizovane
naizmjenicne posjete bolnieama grupa zena iz raznih sela i one su
se takmicile koja ce vise i boljih ponuda u hrani i odjeCi odnijeti ranjenim borcima. Nedjeljom i o praznicima (1. maj, 8. mart i dr.), te su
posjete bile cesce i mnogobrojnije.
:Zene su posjeCivale i stabove ceta i bataljona koji su bili u blizini njihovih sela i nosile .im darove, a posebno su, o praznicima, pripremale i vezle maramice, peskire, kosulje, carape, dzempere i dr. i slale
ih kao poklone Titu, Slavku Rodicu, i pojedinim istaknutim borcima
u ceti, bataljonu, brigadi, kao i partijskim radnicima i rukovodiocima.
Najradosnije su bile kada su u svojim selima mogle docekati borce i
ranjenike. Za tren oka bi se prikuplja:la hrana, ispekli pilici, kolaci, i
drugo. Zene su se natjecale koje ce boree bolje smjestiti da se odmore
u njihovim kucama, a kada su ih ispracale, uvijek su im nesto poklanjale od hrane i odjece. U sve to je unoseno mnogo ljubavi, ponosa i
radosti. Sjecam se s koliko je odusevljenja i neskrivenog ponosa Manda
Culibrk iz Hasana sila i vezla prvu zastavu za Drugu krajiSku brigadu,
tada u Podgrmecu najpopulamiju, sastavljenu najvecma od sinova,
brace i muzeva podgrmeckih zena. Neke tuzne paznje bilo je i u kicenju grobova partizana sahranjenih na neoslobodenoj teritoriji. Vazda
svjde cvijece govorilo je da zene nisu zaboravile one koji su pali za
njihovu slobodu.
U vrijeme borbi, zene i omladina su iznosile ranjene borce sa bojiSta. Omladinke su iSle raspletenih kosa na borbene polozaje da se,
po narodnom vjerovanju, vojsci puti ne zapletu, a druge su, opet, kitile
topovs.ke cijevi vezenim pes1kirima - zato Mo borba ltreba da lbude
veselje, svadba, a ne smrt i pogibija.
Zene su iSle uporedo s omladinom, takmioile se s njom u radnim
cetama i akcijama. Ucestvovale su u rusenju pruga i prekopavanju
puteva. Bile su na zetvi u Sanici i otimale zito ispred nosa okupatora,
�. Organizovani su i razni tecajevi za opste prosvjeCivanje i kulturno
i politicko uzdizanje zena i omladine. Bilo je i politickih tecajeva za
kopale bunkere za skrivanje ranjenika i zit
.
ske vojske, ucestvova1e u pogranicnim sel" a pred nal.etom nepnjateljRudice i dr.) u evakuaciji zita soli i dr
Iha (Radolmovac, SokoliSte,
·u.
Buge rane na s obodnu teritori1
Poslije osloboden · a grad'ova
'h
osanske Kru
p ·· d
·
1
g1 - zene su organizovano tkale za
.
.
. pe, riJe. ora I druplatna od pamuka koj.i je made
VOJSkt; I boln.Ice na stotme metara
od neprijatelja u cetvrtoJ· ofanX:
gradov.1ma, knle ga zimi i sacuvale
N
ZlVl.
,. a pre 1'
lilla i posijelima, uz citan.
d' . . . . .
u vecim grupama organizova1e pleten. Je vra IO·VIJeSti ~ p]esmu, zene su
pera za borce i ranjene dru ov S J~ carapa, ruk~vica, maja i dzemnekad su izlagali na vecim sk~ e.. VOJe mnog~bro,1ne rukotvorine pokuhanja pekmeza i rakiJ'e za boprcoeVI?Jba ln~roda. Bilo Je zajednickih akcija
n·Ir1" Je briga zena za ob o niCe • ,
1
]IVa ·
b, Q
Srpskoj Jasenici u kojem su b'1 ez J: ~nJe hrane djeCijem domu u
o~~obodili od ustasa. zene Jaseni~: i sd;es~hna 1djeca .~oj~ su partizani
nJ~hove majke i uzele pod svoju zastit ugi ke a za?JIJem1~. su toj djeci
bngu rpokaza1e zene Jasenice i pre u sva a po Jedno dijete. Istu su
skom domu.
' ma rrunJemm ·boraima u Invalidv
aktivistkinje organizacije :lena, zatim tecajeva za osposobljavanje za
rad u narodnitn odborima, zdravstvenih, domaCickih i krojackih tecajeva. Na svim tecajevima se uvijek politicki radilo. Govoreno je o nasoj
borbi i pobjedama i o uspjesima Crvene armije. Neprekidno se radilo
i na opismenjavanju nepismenih, a bilo je vazda pjesme i kulturno-zabavnih priredaba izmedu rada tecajeva d. na njihovom zavrsetku. Na
redovnim konferencijama zena podnoseni su izvjestaji o radu organizacija, rezultatima u sakupljanju hrane i odjece u svim akcijama. Neizostavno su citane radio-vijesti, vazniji clanci iz nase stampe (,Borba",
,Vjesnik", iz lista ,Naprijed", ,Krajiskog partizana" itd.).
Odbori zena su odrzavali posebne racine sastanke i, cesce, sastanke
5 pretezno politickim temama. Na zborovima zena d.stupale su politricke
radnice i najaktivnije i najuglednije aktivistkinje AFZ. Ljekari i drugi
strucnjaci povremeno su zenama odr2:avali ~ aktuelna naucnopopularna
P,redavanja iz oblasti medicine, istorije, geografije i drugih nauka. U novooslobodenim gradovima, rjede u selima, odr2:avane su usmene novine, a povremeno su se pojavljivale zidne novine. Ispisivale su se aktuelne po1iticke parole o borbi, organizaciji zena i slicne i na neoslobo-
-
:r
v
~dr.Zavanje reda u bolnicama Cis,
.
. .
.
I zavo.)a hila je redovna briga zen~ p CT)e, pra~Je. I krp1jenje rublja
om1admke i m1ade zene o t . 1 . osv IJe zavrsemh tecajeva, mnoge
sto odlazile s vojskom napp~ ~~:j~ ~_t ·polrtvvovan~ bolnicarke j vrlo ce. Preko zdravstvenih sekci.
a ~.zv ace ranJ:ne d!ugove.
ske I naroda. Tako su zene !~ o~gamzovan~ su I ?edJelje cistoce voju pozadini borbu za suzbij~Jje enJem u pa~Iza~skim .huradima, vodile
U Podgrmecu se sm. estilo ~araze, .svr~ a, tifusa I drugog.
izbJeg1.i pred ustaskim te~orom tv!f?tme.~er:~;.dje.ce i. staraca koji su
kucama. 0 njima se vodila o;eb
I s.u a - Iz Je.ghce I razmjestali po
uk1jucile u rad i a:kcije orgJ'n·z ~a ?nga. Zene ;rzhjeglice su se ubrzo
uvjeriti ih u potrebu vjerovani.:cb~~t~~na .. ~ed~tim, nije bas bilo lako
su·r·~J? pojedini prvi susjedi poba1ili kucva a. J-b·1;nstva vnas.ih 1?-aroda, jer
mi IJe - djecu, bracu muzeve
1' ve, :po, I I ono sto Im Je bilo naj?Wljista,, na kojima su, godinam~ ~~~~k~.h. Ih1.' .oqeravsi. ih ?a rodenih
JOJ okolmi.
.zivJe I I VJerovah naJhlizoj svo-
denoj teritoriji.
U Podgrmecu je bilo devet zenskih horova. Neki od njih su spremili i nauCili da pjevaju i poznatu predratnu pjesmu Himnu zena.
Takav jedan hor ja nastupao na prvoj oblasnoj konferenciji zena u
Hasanima. Na Dad zena, 8. marta odrzavana su predavanja o tom danu
i 0 vjekovnoj borbi :lena za ravnopravnost u drustvu, kao i 0 ucescu
zena u narodnooslobodilackoj borbi. Raporte, specijalne skeceve i pjesme ispjevane bas za takv·e i slicne priredbe cesto nam je slao Branko
1
Co pic.
:Primjere zalaganja i iborbe :lena 'kod nas i u Sovjetskom Savezu
isticali smo na skupovima i u zidnim novinama. Sa tih skupova i priredaba slata su pisma drugu T,itu, cetama, bataljonima i brigadama u
kojima je bilo najviSe Podgrmeelija.
Kroz sve te akcije li manifestacije mnoge su zene polako ulazile
u Partiju, narodnooslobodilacke odbore, opismenjavale se i politicki i
kulturno osposobljavale. One su dobro shvatile da se u borbi mora ,izdrzati do kraja i da bez bratstva i jedinstva cijelog naroda nema spasa
krajeva u ko'i
. ,
Zene i omla~t::: se OSJecala n_,estasica hrane
sakup1Jale po ;kucama hranu ko'u
e vsu uz podrsku odbornika
preko Grmeca, ill •sela olko , DrJa su y~oi, cesto i na 1edima, odnosile
krajeve Bosanske krajine.
ra I ' ra 10Va, ill 'te oduvijek pasivne
.
I
. B;ilo
u
odJe~e, ajesoliPodgrmecu
pogotovu.
i slobode.
Pred cetvrtu ofanzivu organizacija zena Podgrmeca hila je vrlo
cvrsta i sposobna da primi na sebe svaki zadatak u pozadini. Izabrani
su seoski, opstinski, sreski i okruzni odbori AFZ-a. U nekim odborima
bilo je i muskaraca, Clanova .Partije koji su hili zaduzeni za rad sa
..
Poro~icama u kojitna nije bilo · v
v
. .
.Jim porodicama narodni odbori s
Jace muske .ruke 1 sVIm siromasnioranje ili sjetv~ da usjevi ne hi ~r~~:~~If.mladme i zena, organizovali
Mlade, a cesto i starije zene
·v ·
Novi, Bosanska Krupa Sanski M' ~ pogr:=tmcmm krajevima (Bosanski
sku 's1ul!bu, prenosenje' paste vi.
savJkno su vrsile opasnu kurir:
tor.ija iii iz okup.iranih gradovJesUI ~ poru a preko neos1obodenih teriuzdane i hrahre.
·
orne su se pokazale kao vrlo po··
Pored pomoCi borcima na fr t d
.
.
narodne -ylas~i i organizacije zena b~ou: ruf naJvazmp -~ada!ak Partije,
r;m~ uz~IzanJu. Organizovani su posib :a ·vr;.a,pr?vs.vJeCIVanJU i kultur.e .
.JeVI za zen e. Njih su vodile
n!. VI~! 1 mz1 analfabetski tecadova. Olovke i harti]'u smo. d.obp'0.J l?mde U~ItkelJICe, daci li studenti iz gra. IJa 1 0 VOJS e.
zenama.
Odbori su hirani demokratski, aklamacijom i na skupovima. Izabranim odborima prethodili su inicijativni odbori. U neoslobodenim
gradovima Bosanski Novi, Bosanska Krupa i Sanski Most postojali su
ilegalni odbori sa specijalnim zadacima i vezom na oslobodenoj teri-
ot~ ~
v
•••
622
623
toriji.U skoro svim odborima je bilo drugarica iz gradova. One su pruzale veliku pomoc u radu seoskim zenama. Povremeno su izdavana i
pismena uputstva odbo:rima za rad sa zenama ...
�... U Podgrmecu su odr.Zana dva niza politicka tecaja za zene.
Trajali su 15-20 dana, a cilj im je bio da se podigne politicki nivo najaktivnijih zena u organizaciji. Na svakom kursu je bilo oko dvadesetak
zena. Poneka od njih hila je i nepismena, te je tu pocela da se opisme~ljava. Za vrijem~ trajanja~ kurs!l o~i?anizovan je zajednicki zivot, ucenje,
1shrana, zabava 1 odmor. Zene 1z CIJelog okruga bile su tako sasvim odvojene od svojih k:rca. One su sve same radile, nabavljale, spremale,
k~vale,, prale, orga:uz.ovale .svoje priredbe, zidne novine, pjevale, igrale,
b~l~ :rviJek vesele,. s~h~e se I.'s volJo.m uCile. Cak su se jedno Jjeto zajedmclo Impale u fJeCICI Japn, dok Je kurs bio u Hasanima. Sve na tecaju je bilo lijepo, uredno i dobro organizovano. Predavac je hila Jela
Perovic, sekretar AFZ-a za okrug Podgrmec.
Te~~ preda-yanja su bile sljedece: versajska Jugoslavija, Narodni
front ~P.riJe rata 1 u ratu), drugi svjetski rat, nacionalno pitanje u JugoslaviJl, narodna vlast, Narodnooslobodilacka vojska medunarodna
P?li~~cka sit~~cija (aktuelni politicki dogadaji), Crvena' armija, Komumsticka partiJa, 8. mart (Dan zena).
Predav.alo se, ~lusa.lo, biljezilo, a poslije propitivalo. Bilo je oCiglednog usp]eha u 'SticctnJU novih znanja. VeCina zena se talko osposobila
za rad. i rukovodenje u organizaciji zena. Materijal za ucenje Cinili su
referat1 sa Prve konferencije zena (Mitre MitrovJc i Cane BaboviC)
nasa stampa i radio-vijesti.
Drugi kurs ~ena. je, zb<;>~ ce~vrte of.anzive, iz Hasana prebacen u
Benakovac. A po~to Je nepnJ.ateljska VOJSka vee hila duboko prodrla
u ~e!a p<;>d Gn:ne~om, morao Je obustaviti rad. Materijal za ucenje, namJes~aJ 1 nam1r~1~~ su skl<;>njen~ ~ylaninu Grmec. Zene su se s tugom
rasta~ale strahuJUCI za svoJe naJ bhze. U blizini i na sve strane cula se
pucnJ~va, a. s B.en~kovca se. dobro vidjelo kako neka sela vee gore.
Ne~e zene msu m st1gle u svoJa sela, vee su zajedno s ostalim narodom
koJI su uz put sretale, morale izbjeci u Grmec...
'
... U. ce~-yrtoj ofanzivi, prilikom nepl'ijateljevog prodora na slobodnu ten~o~9u u podgrn:ecka sela i Grmec, stractalo je mnogo naroda, ponaJVIse ~en!l•. osob.Ito odbor.~1.ica AFZ-a. Strijeljane su, stradale
od bomb~r.dovan}~ 1h spalJene u kucama. Neke su tada otiSle u vojsku
kao borc1 1 bolmcarke, a neke su zarobljene. Veliki broj .Zena se tada
porazbolijevao od tifusa ,i prehlade.
Navodi:n podatke o .stradanju zena u dva sreza Podgrmeca: u sansko:n: srezu Je o~. o~bo:n~ca 1~ poginulo, 14 umrlo, 2 su nestale i 2 zarobljene, a .uz nJih Je JOS 37 zena poginulo, 22 su zarobljene i 366 je
umrlo od t1fusa; u novskom srezu je 20 zena poginulo, 10 nestalo i
210 umrlo.
Cetvrta ~fanziya _je organizaciju zena Podgrmeca gotovo desetkovala. Tre~al~ Je poceti g~~ovo sv~ iznova. Narod, narocito zene, bio je
nesret!ln ~ OJ.aden ~~ SVOJim drag1ma koji su otiSli daleko ili zauvijek
J?-es~a~I. LJ~~l su b1h spremni i da se kriju u bazama jer su sve nase
~e~m1ce ot1sle u nove bojeve. Bilo je te8ko ostati i raditi. Ipak ostaJah smo dob~ovoljno, ~vj~sni teskoca i opasnosti.
'
. . Na kraJ~, od sv1h zena Podgrmeca, iako su me sve do jedne zadivlJavale svoJom spremnoscu da rade i da se nesebicno zrtvuju za
slo?odu svoga nar.oda, mo~~m posebno spomenuti one najaktivnije, one
koJe sam zapamtila radem svakodnevno sa njima u pozadini. To su
uglavnom odbornice sreskih i OkrU.Znog odbora AFZ-a za Podgrmec.
'Soja CopiC, Smiljka Raseta, Manda Culihrk, Marija Drljaca, Danica Medan, Milka Strbac, Jelena Novakovic, Duja Grbic, Dusanka Mamlic, J oka Grbic, Anda Medic.. Stana Damjanovic, Marija Arnautovic,
Stoja Bundalo, Draginja Vjestica, Milka Munizaba, Duka Tadic, Marija
Adamovic, Kosa Ognjenovic, Bosiljka Jelaca, Anda Mitrovic, Mileva
Gvozden, Smilja Rodic, Danka Jd, SmilJka Vukobrat, Boja Aleksic,
Stana Sucevic, Marija Sladakov,ic, Stoja Stojisavljevic, Rosa Kotur, Milica Vujatovic, Janja Vujatovic, Mara Kacevanda, Desa ·Kacevanda, Darinka LiCina, Mileva Culic, :Mileva Ivanic, Stana Sevic, Milka Karic,
Mileva Makivic, Cvijeta Bjelajac, Marija Cica, Marija Zec, Dara Trifunovic, Smilja Stupar, Stana Stupar, Dragica Likar, Ljuba Anic, Mika
Kantar, Jovanka Dzakula, Ruza Crnomarkovic, Stana Culibrk, Jela Prastalo, Borka Rodic, Kosa Brkic, Zora Vokic, Duka Backonja, Sava Ivanjic, Janja Ernaut, Bojana Mrda, Olga Budimir, Bosa Popadic Jovanka
Lukic, Milica BatiC, Jela Sredic, Stana Glusac, Sava Beukovic, Stoja
Krnetic, Jela Veselinovic, Trivuna Kukolj i Milka Novakovic. .
Neke od njih nisu vise zive, poginule su ili umrle, ali mi koJe smo
ili znale ne treba nikad da ih zaboravimo.
1
v
v
624
625
40 zene BiH u NOB 1941-1945.
�Jovanka AdziC-Bobic
secini smo znjeli i to sakrivali. Zito je kasnije stizalo partizanima na
polozaj. U Meduvodu ga je primao Savo Majdanac. Pohvaljena sam hila
pred Brigadom, jer sam nosila i po 40 kilograma zita. U selu je djelovao odbor AFZ-a kao i omladinska organizacija. Opet se radi organizovano, nosili smo ranjenike, njegovali ih, prali zavoje, prebacivali zito,
pleli carape i dZempere. Pravili smo i petokrake.
U 1944. godirri pala su kod nas dva francuska pa~obranca .. Jedan
se zakacio za drvo pa smo Jma1i puno muke da ga otpetlJamo. Ov1 Francuzi su culi za veliku borbu koja se vodi u Jugoslaviji. Pitali su gdje
su magacini, odakle se snabdijeva tolika vojska. Komandir je postroji~
omladinke iz pozadine i tapsu6i nas po ramenima rekao: ,Ovo su nasi
magacini". Francuzi su hili iznenadeni, jos su se viSe cudili nasim .drve-nim klompama, pitajuCi kakva j~ to. obu~a na nasim ,P'!~ama. Pa z~r
se u njoj moze hodati? Stvarno Je b'llo t~sk?. prenosec1 Zito na udal~e
nosti sa neoslobodene na oslobodenu tentonJU. U klompama smo pJesacili i do 40 kllometara. Poslije dugog pjesacenja one se polome, i tada
s,mo ostajale u carapama, iSle :smo i b?.se .. Je~nom smo d<;>~ili p~;
opanaka. U mojoj radnoj brigadi najstanJa Je hila Stevka Milpnov1c.
Mi smo odluCili da njoj pripadnu.
U toku 1944. godine meni je jednom prilikom hila povjerena duznost da predam deset kola zita u Komandu mjesta u Podgracima. Zito
je stiglo iz Lijevce•polja u G11bavce, gdje sam ga ja ·preuzel~. iNa pu~u
do Podgradaca nije bilo veCih teskoea, najveea prepreka h1la nam Je
rijeka Vrbaska. Vee su sva kola hila pre.sla rijeku, ja ~am ostala na
posljednjim i tada se desila nezgoda. Okh~nula sam.. se .1 pala u vodu.
Bila je zima i veoma hladno. nok sam stlgla na cilJ, hila s.am ¥otovo
sva u 1edenicama. Nisam pomiSljala na toplu sobu dok ne 1zvrs1m zadatak. Tek kada sam predala zito, otiSla sam da se zagrijem i presvuce:m
Nisam :se ni nahladila. Vee sljedeeeg dana sam hila spre:mna za novu
akciju .
Svakako najtezi posao je bilo nosenje ·ranjeni'ka. Jednn!ll ~rili~om
smo iz Kijevaca prebacivali ranjene partizane u Podgrace. B1la Je z1ma,
hladno ri klizavo. Mi u drvenim klompama, koje same bjeze ispod nogu .
Trudile smo se da sto ravnomjernije nosimo. Nismo smjeli pomicati
nosila jer je to stvaralo bol ranjenom drugu. Padale smo, posrtale, ~li
smo ranjenike prenijele. Jednom smo se isto tako dobro namuc~le
kad smo ·S LijevcanskLm NO odredom iSH u akciju. Ustase su pobJegle, a mi smo u vrlo kratkom roku morale prenijeti veliki magacin hrane, municije i oruzja.
U selu je bilo dosta djece ciji su roditelji poginuli. Nisu imala
1kuda ostala su :s nama. Duznost AFZ-a je hila da se brine o toj djeci. Nastojaii smo, koliko je god to hilo moguee, da im nadoknadimo gubi~~k
roditelja. Hranili smo ih, pra1i i odijevali. U slucaju nailaska nepnptelja vodili smo ih u skloniSta i na sigurna mjesta.
U ZENSKOJ RADNOJ BRIGADI
R
adena sam 19. maja 1921. godine u selu Grbavci na Kozari.
B.i~a je ~o siro~asn~ seljacka porodica, koja se tesko prehran.Jivala Jer nas :Je bllo sedam clanova. Otac Marko je bio kovac. Na pocetku ustanka rucno je radio puske za borce na Kozari.
Teiak zivot pod neprijateljskom cizmom osjetila sam u svoj svojoj
tragicn<;>~ti odmah .poslije okupacije Jugoslavije. U Turjaku je hila zandarmenJska postaJa. Ustase su dolazile u nase selo sa vrsalicom. Piastove ~~ta s? pretvarale u pune vrece psenice. Mi smo radili, a oni su
odvozih nasu h~a~m. Svaki dan je bio neizvijestan. Seljaci su krisom
u Kozaru odnosih hranu, odvodili su stoku, pravili zemunice.
v . Panos Koz~rcana nije mogao da podnese tiraniju. Seljaci, naoruzam. _lopatama? VIlama i. motikama kretali SU nekoliko puta na zandarmenJsku stamcu u TurJak. Medutim, pravu akciju izveli su partizani
u decembru 1941. godine. Tada je stanica Turjak hila osvojena.
. T.ada sam i ja prvi put ucestvovala u jednoj akciji. Nosili smo
:anJemke, puske, munioiju..- j~r, svaki .metak je..bio dagocjen. Na po~etku borbe :vega toga. m.Je _hil.o d?volJno: PoshJe ove akcije Kozara
.Je P.osta!~ r:as dom .. Moja kuca Je. hila spalJena, muz otjeran u Jasenovac I st.njelj~n: U zb1egu v1942. godme stradao je i moj jednogodisnji sin.
Bilo m~ Je tada !esko. ~ed~os~avno !le mogu da opiSem taj svoj
?ol.. U ofanzivi su damma odjekivah rafah, kao da zemlja gori. Kozara
Je hila gotovo opustjela. Mislila sa::m da je sve na Kozari mrtvo.
. .. Preostali .narod .se drzao u grupama, tako smo se osjeeali sigur~lJL ~a sam hila sa Jednom grupom kod kuee Stevke Sukalo. Potkraj
l1eta Jeda~ dogadaj jev u m~ ponovo unio zivot. Starica Stevka pozvala
me J?apolJe, povela ? s!alu. I rekla: ,Ne boj se." U stali su hila dvojka
P':rtl.za~a, Vaso RadiVOJac I Jovo Kos. Oni su se probili iz pravca Topole
1 zei1eh ;m .da se prebace u sumu. Moj zadatak je bio da odvedem jednag konJa I da pronad~m hran~ i da konja privezem u blizini jednog
vrela. _Tu ~am se opr~stila od ~v1.h ?oraca, a ·?ni su mi uz osmijeh rekli:
,Do videnJa, uskoro cemo se Vldjetr. Kozara Je puna partizana".
. .Borba s: ponovo raspl~m~ala. Proslo je bilo vrijeme u kome je
hila ]edna puska na deset ljudr. Moje selo Grabavci ostalo je pusto.
Ljudi. su v?- logoru )li. u sumi, ost~le su samo zene. U ljeto 1943. godine
opet Je Zito nepoznJeveno. Ustase su ponovo dalazile i silile nas da
radimo za njih. Bjezali smo. Danju smo se krili a noeu radili. Po mje-
626
627
�Nada Manojlovic
Bila je to rodna godina. K~ys~~· k<;tjsije, j~~~ke sarle d~ ss~ Pp~t
k k ' d oriSte od1se c1stocom, SVJezmom, ao
.
rodoJ:?. Sva a k" ~ca, ':k Grupe ranjenika i rekonvalescenata pnstizu.
v
§d~f~~ata~o nti~l·alo;?fnoarifJ~bli~:~·g~z:::Jk~lije ct:a J~eb~~c:n P~::¢~~v~l~r~~
ruga, pnJa e J ,
·
.
d
·
A nogoJ· se srce
AKCIJA lENA SEMBERIJE NA PRIHVATANJU RANJENIKA
IZ V OFANZIVE
·
keerku Mnogoj su lice obhle suze ra osmce.
m
.
.
ni ona nije
u
sku ljubav prenijela na htil~ dJ~~u o~~o~~e~e nap;avljene su perionice
praznjen~ i p~et':orel!-e u 0 m~=~u rale rublje i zavoje.
gdje ~ zen.e 11 ~~e:~atedij:v~~fa ra~enika, koji nisu bili S!fl_jesteni ~o
do utancine.
kue~, ~~je selo, ~oja. opstma trd~~ ~dba;;e koji su bili glavni organiranJemclma. Pre m~esne naro one kola sC: bogatim ponuaama. Seoske
zatori ovoga p~sla, sdizale su kol t'l kola i nevjestim rukopisom slale
?d~o!ni~e A~~-a re ovn~ su pl~i-: o izvrsenom zadatku. Jer sel<l; i
lZ\~}~staJ Opstins~om o a
e>pst:me su se ,meuusobnodbotrkmicile ko ee odnijeti vise i bolje ranJe-
~k:~enilo, ~li
pokle~la ra~u, n~ljje ~~~g~vlj~e~n:~c~~~
v.
kueam~~bW:ajc~J sproved~n.a
U
bijeljinskom srezu prvi odbor AFZ-a formiran je sredinom
1942. godine, i to na obroncima pitome Majevice u selu Donjoj Trnavi. Uskoro je organizacija zahvatila i druga sela,
a narocito ravanjska :i brzim tempom jzrastala u snazan oslonac Komunisticke partije i NO vojske. Vee u ljeto 1943. godine u selu PatkovaCi
u kuCi Ruze SpasuriC izabran je inicijativni odbor AFZ-a za srez bijeljinski. To je vee period kada su zene Semberije organizovanije i masovnije priSle izvrsavaniu vrlo slozenih zadataka koji su stajali pred Partijom, narodom, zemljom.
nom
ffu~~iji z~ z~rinjav~)e ranje:J~!an~~; ~':,n]~ ~:!~~. ~:J:
Durkovie, predsJ.edmca <?pstmskog 0
AFZ-a · nonje Crnjelovo, 1Dara
T,riSie predsjedmca Op~t~nsNog odbora AFZ-a Gorn ,.i Brodac, Lepa KuPotiparsk~ se~retar VOpstk~sko~b~~~o~~Z-a Popovi, krsie Jelena odbordie pre~s~edknica o o_ra
nica Opstms og OdpbstmsAFo~-ao CengiCi i Krsmanovic Jela odbornica Op~
v
stinsk~~h~~yj~j~~o~d~~~:t~;e~~~~trasivosti, .tophb'ni bie, sva koa~ur!~J·~~i
ljubavk~n
..
k ,
. teskim damma or
Pored niza zamasnih akcija koje je sprovodila organizacija AFZ-a
od njenog formiranja do svrsetka oruzane borbe, jedna akcija je ostavila na mene naroCito snazan i nezaboravan utisak. To je hila organizacija prihvatanja ranjenika NOV, prezivjelih boraca iz pete neprijateljske ofanzive.
Poslije krvavih borbi .i natcovjecanskih napora na Sutjesci, Kosuru, Vucevu, TjentiStu, negdje sredinom ljeta 1943. godine, pronese
se glas da u Semberiju dolazi jedan broj ranienika i rekonvalescenata
iz V ofanzive. Oblasni komitet KP za istocnu Bosnu bio je organizator
prihvatanja ranjenika. Na terenu sreza Bijeljine organizacija AFZ-a dala
je punu podrsku Sreskom komitetu KPJ u ovom poslu. Zene Semberije
kojima je revolucija otvorila svijetle perspektive i dala smisao njihovom zivotu kao jedna predale su se ovoj pleinenitoj akciji. Prkoseei
neprijatelju koji je bio na domaku, sa neogran.icenom ljubavlju prema
onima koii se bore za slobodu i bolju sutrasnjicu, primale su odredene
zadatke, Odr:lano je niz sastanaka sreskog i opstinskih odbora AFZ-a.
Doneseni su konkretnj planovi sta koja opstina, selo, kuca treba da
urade. Semberija je postala radna kosnica. Danju i nocu zene su radile
na uredenju svojih domova, dvoriSta, na kopanju baza za smjestaj
,svoje drage djece", kako su to one govorile. U nekoliko sela otvorene
su i male radionice gdje se na mobama silo, krpilo, plelo, prekrajalo.
Tih dana su semberske djevojke siroka srca otvarale sanduke za ruho,
l izvlacile metre vezenih tkanina, svatovskih peskira, cevrija. Uz revolucionarnu pjesmu na usnama, spretne djevojacke ruke tovarile su robu
na kola, koja je uz pratnju jedne odbornice AFZ-a prenosena do stovariSta zavojnog materijala.
T~ck~ .~e s~i~a PJ:c~~~~~o:~J:
rod Se!flberq~ po .a~aov u ovim
velikom i plemenitom srcu sem0
borac Je pomo naJlJepse ~~poic:n~ 0 sto mnogi od prezivjelih boraca
berskog covjeka. I zbat~ .m~et ucaJn rata kuea u kojima su nekada bili.
s
dodu i danas u Sem emJu 1 o Viore v
1
628
629
�Bahra Dukic
,. ~· . NA MENI BILA SAMO CRNA DUGACKA KECELJA I U
DZEPU MARAMICA, STO MI JE MAJKA STAVILA ... "
U
aprilu 1943. godine uhapsena
k
vi
·
teta Komunisticke partije J sal . :'lo c an M~esnog komizvjerskog mucen ·a sv . ht"·gos aV:IJe u SaraJevu. Nakon
upucena sam u junu 1943 iodin a I~o d Icena, Isprehijana, nepokretna,
centracioni Iogor Stara G;adiSka~ sa Je no~ grupom zatvorenika u konSa mnom u grupJ su hili M h . M h
,Braco", drug Sadovic i Mara i ~ok I T ~. ~medif.ed!ahagic, Ivica PeriC
u strasnom stan1 drugi'h se n
·u
. ~ OSIC sa I ze. Posto sam hila
e
I z zatvora su• nas vozili M SJecam.
.
,
.
mrcvarena, a i ljuta donekle , a~IC_?m ~a stamcu. Iako sam hila izpresla. sam preko svega, sakupN: s~:~~~e s!o I su me 'hteretili. 1?-a poli~iji,
?am.pJesmu i mi smo pjevali kroz grad lfc~ a skm8I h?dnti. Zapocela
h. 1 0 .Je 0 o .. sati navece. Korzo
Je hllo puno. Mi smo pjevali· N
vije" 1i ,Crven je Istok i Zap~d;; ~ "Yr t ?ore Ro.k.amJe. crveni se harjak
s~ morala zaustaviti. Agenti su · hj~;e Je. zas!~J .I-yao I s~usa<?· I kola su
kirana agentima. Drugovi su me •v ne1 ~I'PriJeti 1 Stamca Je hila bloI
I.
mene je vee pocela paraliza Na vise nosii ~ego sto su me vodili. Kod
cijele nase grupe U Iogor sm. o tpul!u sa~ hila predmet hnige i paznje
·
· s Ig I navece.
Naporna noc, a uz to i temperatura k .
d v
puta, stvarali su mi jezive vizije pred v· OJ~me rzala ~i_j~lo vrijeme
dva druga. Zloglasni Runjas ustasa ockm~. v ene su :t;osih Ispod ruku
,Ovo je carstvo vasih ·snova" I: st
. v' olJakc,k docekuJe nas rijecima ·
·
v. ·
ravicno se i oce I
rna na staklu pokazuje vizija izohl'v
v · meJ?-I se pred OCI·
momente.
Icene nage zene. Guhlla sam se na
Prvu noc se ohavezno prespav
. .
I'
rasa, a onda raspored Run. a v . a u samic;, to s Jeduje svakog logosicke) zloglasnoj ustasici M1jis rt~vared{;;o. zene (mene su vod.ile Toskog Iogora, direktno ·e ucest
on
aJ~. Buzdon, komandant zenje za nji? pojam ideal~og ust:~;)~ a u pokolJima sa muskarcima i hila
MaJa nas propitkuje uz sa
· . d
c~ ~am P?ka.zati kako se zene haa::nJ~li~~k~os~d~ Prisla je ~e?i: ,Ja
ci_la. ,Pa I VI se, gospodice, havite dok
. m . a t<? sam J,OJ doha?Ilo ~ovoljno za tu zvijer zenu. Sli:edile azuJb v:'lsa umforma. Ovo je
Je doslo propratno pismo opa .
s.u atine, muke . . . Uz mene
Pokrajinskog komiteta , I "I'. ~tl omumsta, pretpostavka da je clan
od ,carkara" (obicnog ust~J~e) Ipa sd mrcva~endi8; svak<?dnevno. Pocev
a o zapovJe mka SVI su me tukli
.
I
'k
'
630
631
bilo da se radi o udarcima Cizmama ili mucenju sa odredenim planum.
A, zatim, svakodnevno uskraCivanje hrane i vode.
Paraliza me je zahvatila. Bila sam zatvorena u specijalnoj samici
- celiji bez prozora sa ogromnim zeljezmm vratlma. 14 aana nisu mi
davali ni hrane ni vode. Pod ove prostorije hio je prekriven vodom Vl
sine nekoliko centimetara. Ovo je bila prijava voda koja je tu pusten,
ko zna kada. U nju su vrsili nuzdu zatvorenici koji su hili prije mene.
No ja sam tu vodu morala piti. Isprebijana ranije, a u logoru jos vise,
paralizovana, morala sam lezati, a lezala sam u ovoj vodi.
Iako su me saradnici NOP-a izvan logora snabdijevali preko veze
u logoru, sve mi je oduzeto ina meni je hila samo crna dugacka kecelja
i u dzepu maramica, sto mi je majka stavila. Ovu maramicu sam stavljala na prag pod glavu i tako mi je glava hila makar u suhom, a tijelo
je bilo skroz u vodi, prljavoj i smrdljivoj.
.
Sedmi dan lezanja u toj celiji cula sam da neko tiho zove ,Cico".
PlasHa sam se provokacije, ali nakon upornog dozivanja. s naporom
sam se privukla jednoj rupi u zidu odakle je dolazio glas. Tuda mi je
dotureno parcence kruha, slanine i jedna bomhona. Ovo se ponavljalo
nekoliko dana. Cak sam dohila i malo limuna i secera. Ovo Ini je doturao Zvonko Odic iz Banjaluke, koga su ustase sa jos nekoliko drugova,
poslale da malteriSu i okrece susjednu prostoriju. Oni su izbusili zid
moje celije, zakamuflirali to i po zadatku partijske organizacije logora
uspostavili sa mnom prvi kontakt. No to nije moglo potrajati dugo s
ohzirom na kraj radova. Medutim, njihova pomoc je za mene znacila ne
samo fizicku okrepu nego i ogromnu radost zhog saznanja da drugovi
vode brigu o meni.
Poslije toga ustase su me premjestile u drugu samicu. Nocu su se
culi jezivi krici umirucih i mucenih, a u samici naiSla sam na tragove
mucenja, krvavo smrdljivo ruhlje. (Inace su ustase krili d. uniStavali
tragove zlocina u logoru, spaljivali rublje, kreCili prostorije). Pocela
sam dohijati hranu - parce prljave repe, kuhane na vodi. Nocu me je
hladnoca natjerivala da dopuzem (hila sam nepokretna) do gomile
krvavog prljavog rublja i tamo sam se zavlacila da malo prodrijemam. U
toj samici bila sam svjedok · ubijanja nekoliko zarobljenih partizanskih
rartjenika. Da hi ustase vrsile na mene pritisak otvorile su vrata moje
celije da 6ujem vrisak ranjenika. Ustase su zabadale kame u rane ovim
partizanima i onda su kame okretali u rani. Kakvi su to bolov.i, covjek
ne moze ni predociti, a ti jauci i krici nisu bili viSe jauci J krici covjeka,
vee nesto stravicno, jezivo, sto je odjekivalo kroz ionako stravicnu noc
logora. Izmrcvarenog su uhijali metkom. Svaki hitac znaCio je kraj
muka, zavrsetak jednog mucenja. A tada su pijane ustase, krvavih ruku,
dolazile u moju celiju i mene mrcvarili. Mislila sam da je ova noc trehalo da ,donese kraj d. mojim mukama. No dogodilo se nesto sto ni tada
ni kasnije nisam razjasnila.
Kada je odjeknuo i posljednji hitac nad mucenima, cula sam uzurhane korake, pozuriva:nje galamu. Iznosili su leseve, uklanjali tragove, jer cekalo ih je jos ,zadataka" u toj jednoj od mnogih krvavih noci. Neko zalupi moja vra:ta. Vidjela sam siluetu visokog covjeka u ustaskoj uniformi. Pozdravio me je, upitao sta mi je, zasto sam tu, jesam li partizanka
i na kraju mi je rekao: ,Hajde sa mnom." Kad je vidio da sam nepokretna, uzeo me je u narucje i prenio u drugu celiju, spustio me, izasao i zakljucao vrata. Sa uzasom sam oce'k!ivala nastavak. Iz moje sa-
�mice cula sam psovke, lupu, galamu, i na kraju grobna tisina. IScekivala sam izbezumljena svaki sum. Dobila sam sok, kazu da sam hila luda i da sam tu noc dobila pramen sijede kose. J a znam samo to da
sam stalno nesto trazila ocima, izgubljeno, nesvjesno pipajuCi oko sebe.
Pod dojmom te noCi ~ ujutro sam izgubljeno pipkala oko prozorcica
i sjecam se da sam iznenada dosla k sebi kada sam odjedanput pipkajuci
po prozol'cicu oborila neki kamencic. I tada mi je najednom sinulo, pocela sam zapazati. U meni se probudila svijest od straha da nisam onim
otisnutim kamencicem nanijela nesrecu nekome u dvoriStu. Jer ako
~u to us~as7. vi~jele, mogle bi pomisliti da logorasima dajem neki signal
1 tada b1 shJedila odmazda. No, ovad kamencic vidjeli su samo neki lo~or~s~ i to je bio -~nak ~~ sam ja ziva, jer su zivjeli u uvjerenju da sam
h.kvi~Irana. te ;wei. P~shJe ovoga d.rugovi su sakupili paketic: parcence
s1ra 1 slanme 1 pola c1garete, vezah su to crvenom tracicom i sa natpri.s~m '.'Hrabroj .Cici od San~_i_Iija" poslali ~~ ga uz smrt;m .opasnost po teti
Ljubi (Teta ~Ju,l;>~' l?gorasrc~, bez noktiJU--:- ~,d mucen]av:- bila)e kao
nekav ,logormc~ ~zvJesno VriJeme,.~ ,logormce su logoras1ce ·koJima su
~stase davale IZ~Jesnev.k?mpetenc~Je ':1. odnosu .izmedu ustasa i logorasica. Ova t~ta LJ~ba cm~la ?-~ .Je mz usluga uz stalnu smrtnu opasnost. Kasm~e su Je ustase hkvidirale. Takode su i muskarci imali logo~?-ika". Jedl?o vr~jeme bio je to Nijaz - Banjalucanin. Kasnije je t"on
ubijell na ZVJerski nacin, jer SU konstatovali da je Cinio niz usluga
logorasima).
. . Logar je bio podijeljen ovako: Kula, najjeziviji clio logora, gdje su
h1h strpani Srbi, Jevreji ~ cigani i ljudi kandidovani za likvidadju. Ja
s~m hila u K1fli. ·Pored svih ostalih uzasa, nocu, zimi, culi su se nepreki1;w S;;tJJ.?.rtm vapaji cigana, zena i d~ece koji su hili pred Kulom na
smJegu I ledu, goli, bosi, bez hrane i tako su ih pustali da umiru u strasnim mukama, jer su navodno zalili metke za njih da ih likvidiraju. U
drugo~. dijelll: log~ra ?io je. ~zv. hrvatski logor, gdje su hili smjesteni
Hrva:t1 1 Mushmam pnpadm01 narodnooslobodilackog pokreta.
Log~r je imao crkvu i dzamiju da imaju logorasi gdje da se mole.
0, kakve.Ironije na sve te ceremonije! Nijaz je uticao na hodzu da mi
dovedu lJekara. Hodza me je posjetio u celiji ri. vidjevsi me onaka iz~rcvare~u, .~ole~nu, .valjda se ~azalia .i uticao da me prebace u bo.In~cl!, g;dJe niJe hil,? m~a~ve razhke od ostalog logorskog zivota, samo u
nJOJ msmo mo~ah ra~Itl. No za r_nene je bilo ogromno poboljsanje, jer
s.am dovedena IZ sam1ce medu ljude. Dakle, u tu bolnicu dolamo je i
lJ~~~r --:- ~agoras u pratnji ustasa. On nije smio davati nikakve lijekove
mti I~ Je 1mao. Sva njegova pomoc hila je lijepa rijec bolesniku, a i to
nam. Je ·~ ovakvim prilri.kama bilo dragocjeno. Ljekar je tada bio Buki
Konforti.
Ka.d. sam I:~ebace~a u bo1ni~u, hi!a sam u strasnom stanju. Dok~or Buk1. ,.1e po CI}enu :l!vota dolaz10 nocu da me abide. Doktor je davao
mstrukciJe za mdje lijecenje drugarici Timi - Fatimi Brkic strudentkinji me~~cine ,iz Mostara, koja je hila tada u logorskoj boln'ici u svojs~v~ ~olmcar~e. Drugov.i su krali lijekove iz ustaske bolnice, gdje su radih, 1 doturah nama uz ogromnu opasnost, jer u logoru je hila smrtna
kazna za svaki i najmanji prekrsaj, a o kradi i da se ne govori. Po izlasku ~z ~olnic_e .uklopila sam se u ,normalan" zivot logorasa - rad, glad,
~ucenJe, ah 1pak protkan raznim vidovima nase politicke aktivnosti sa
VJerom da Ce Se SVe tO izdrlati.
U zenskom logoru ,imali smo partijsko ruk~v?ds!vo u kom~ ~am
bila i ja od izlaska iz bolnice. Zapravo dok sam JOS lezala u ~olmc; (~
Iezala sam tri do cetiri mjeseca), drugovi su racunali sa mnom 1 tret1rah
su me kao clana partijskog rukovodstva. Sa mnom su u partijsko~ rlfkovodstvu zenskog logora bile tada: Danica Milic, tekstilna radmca. ~z
Zagreba i Marica Pataki, radnica, partijski radnik iz Zagreba, a kasmJe
je. kooptirana i Zora Vucilo~s~i
Za~reba.
.
.. v
. . v
Sjecam se da smo drzah 1 kraca predav~nJa, po.ht1cka o"J;>av]este·
nja i sl. Najizraslije su uzimale poneku temu 1 obrad1vale su Je rpa s~
onda o tome diskutovalo. Bilo je i nepismenih drugarica, pa smo 1h mi
opismenjavali iako za. to nismo. imali sko~o ni~a.kv:ih ~re_?stava. Sjec~m
se neke Nazife iz BanJaluke, koJU smo op1s:r;nemh, pa Je.vcak. osposobl]ena za bolnicarku. Kasnije kad je pustena 1z logora otisla Je u narodnooslobodilaeku lborbu i hila je rtamo zaista odlicna :bolnicrurka, ikako sam
to kasnije cula.
. .
.
.
.
.
Nas veoma vazan zadatak b10 Je bodrenJe druganca, po~zanJe
morala bilo da se to .Cini kolektivno iii individualno. ·Ponekad Je p]esma
tiho z~pjevusena djelovala ~o~j7 nego da s.e ne. ~~m sta go~ori. ?a
nekim intiman razgovor u cetiPI oka, nekohko riJeCI ohrabren]a,, utJe:
he. Sve ovo mazda naoko sitno imalo je ogroman podstrek za ljude 1
. .
.. v
.
.
v
.
pomagalo je da se izdrzi.
Praznike smo vrlo konsp1rativno obilJezavah mahm sv~~anost1m.a:
Povodom 8-og marta, Prvog maja, Dana oktobarske revoluciJe govonh
smo prigodno, re:zJimirali smo uspjehe, tiho otpjev~~i koju na:su pje~mu,
a uz to bi se nesto podijelilo za jelo, sto smo pnJe toga dugom stednjom pripremali.
!z
632
633
�nja:ma kako su savladale gradivo, zavdile kurs, itd. To se utvrdivalo na
osnovu ispitivanja.
Poslije uspjesnog zavrsetka prvog kursa pristupilo se organizaciji
drugog takvog kursa, samo na drugom kraju Kozare, u Podgradcima,
hivSi bosanskogradis.ki ·srez. Ovaj .kiurs je blio organizovan na istom
principu sa drugaric~ma iz v?jske i. pozadine. Kurs je tr<l[jao o.d 10. d?
25. oktobra 1943. godme. OvaJ kJU['S Je pohadala 21 drugarica, ah, 'S obzirom da je to hila vee jesen, bilo je niz poteskoca koje su imale negativnog odraza na ~urs. Jeda~ ~roj dru?iarica bio je bos •. ~isu imale ~b.uee,
pa su isticale cesto da ce Jill poshJe ovog kursa b1t1 tesko rad1t1 na
terenu.
Ovom kursu su prisustvovale sljedece drugarice: Bosa Balaban,
Milka Knezevic, Desa Saramdija, Petra Dukic, Slavka Kantar, Branka
Dojcinovie, Zlata Kolic, Milka Stojakovic, Milka Kukic, Staka Kondie,
Dragana Batoz, Tankosava Kos, Jagoda Vlajnie, Tankosava C~tic, J~la
Cado (hila je najstarija medu polaznicam~! ali _j~ po sv?m ucenJU ~luz1la
kao primjer), Petra Burazer, Staka Durasmov1c, RadoJka Zec, DuJa J>aliJa, Marica Licanin i Stoja Golub.
Ovaj kurs je zavrsen sa dosta uspjeha i drugarice su se po njegovom zavrsetku vratile u svoja sela i pristupile organizovanju zena i pocele organizovati seoske odhore AFZ-a u svojim selima. Poslije izbora
seoskih odbora AFZ-a oddana je i Opstinska konferencija i izahran
opstinski odbor.
Mica Vrhovac
KURSEVI AFl-a NA KOZARI 1943. GODINE
ada sam se aprila 1943. godine, poslije IV neprijateljske
ofanzive, ponovo vratila na Kozaru, odmah sam se uklJucila
u rad sa zenama koji je poslije kozarske ofanzive, u jednom
prilicno dugom periodu, bio kao organizovani rad potpuno prestac
To, medutim, ne znaci da zene nisu radile i pon::lagale pokret kao i prije
ofanzive, ali nije bilo organizovanog rada zena preko organizacije AFZ>a
kao sto je hilo prije.
Medutim, bilo je nuino ozivjeti organizovani rad zena na Kozari,
okupiti zene i pruiiti im pomoe da hi one mogle dalje same raditi. U
veZ!i s tim donesena je odluka da se na oslobodenoj teritoriji organizuje
jedan kurs za rukovodioce AFZ-a. Ja sam dobila zadatak da organizujem taj ,kurs ida s njim rukovodim. Kurs je oddan u selu Strigovu.
Taj prvi kurs otpoceo je s radom 25. avgusta 1943. godine. Kurs
je posjeeivalo 19 drugarica, od kojih su dvije bile sa neoslobodene teritorije Lijevce-polja, a dvije iz vojske. Kurs je 30. i 31. avgusta bio prekinut radi prodora neprijatelja na slobodnu teritoriju. Sjeeam se da smo
hili pokupili sav materijal i zakopali ga pod jedno drvo, jer je neprijatelj vee bio na domaku kuea u kojima se kurs oddavao. Kasnrije smo
ustanovili da je to u stv:ari hila samo njihova patrola koja :nije predstavljala veeu opasnost, pa je kurs nastavio sa radom i trajao do 5. septembra 1943. godine.
Za ova~j kurs bile su odredene teme koje je trebalo obraditi. Rad
je bio organizovan tako da su teme preradivane jedna po jedna. Poslije
predavanja i ucenja, utvrdivalo se znanje putem kracih ispita a na kraju su pravljene zabiljeske i karakteristike o ucesnicima, tako da je to za
ono v.djeme bio sasvim solidno pripremljen kurs.
Koliko se sjeeam, na kursu su odredene teme: ,Narodnooslobodllacka borba i vaznost ucesca zena u njoj", ,Zene i fasizam", ,Zene u
Savezu Sovjetskih SocijaHstickih Republika", ,Organizaciono pitanje
AFZ-a", ,Komunisticka partija i zene", ,Pregled politicke situacije od
1918. godine pa sve do narodne revoludje". Tih sest tema obradilo se
za 10 do 12 dana koliko je kurs trajao. To je postignuto zahvaljujuCi
intenzivnom radu i po dvanaest casova dnevno.
Na kursu se vodila evidencija s podacima o godini rodenja polaznica, o tome da li je clan Partije iii nije, kao i zahiljeske o kursistki-
K
634
635
�Odlaskom ovako velikog broja aktivistkinja u jedinice NOV nije oslabio rad zena u selu.
U toku seste ofanzive i sve do drugog oslobodenja Bugojna, omladinke i zene i dalje su radile na izradi i prikupljanju odjevnih predmeta za borce NOVJ, prikupljanju podataka o kretanju neprijateljskih
jedinica, te drugog potrebnog materijala za NOP. Iako se u nasem selu
viSe mjeseci nalazila satnija ustasa - erne legije, koja je viSe puta
vrsila pretrese, omladinke su i pored toga radile. Ako niSta drugo, prikupile bi po torbu iii bisage potrebnog materijala i preko veze poslale
na polohj.
Devetog septembra 1944. godine Bugojno je konacno oslobodeno.
U jesen te godine u Cipuljicu se ponovo nalazila bolnica. Tu su hili
smjesteni borci, koji su imali zivcarrm bolest. Omladinke su svakodnevno
radile oko tih bolesnika. Poslije je dosao stab Petog korpusa. Drugovi
su tada pripremali neku utakmicu, koja se trebala odigrati u Jajcu.
Bilo je kratko vrijeme za pripreme. Drugovi su dali nacrt za tzv. stucne
za igrace. Omladinke su uz pomoc zena isplele 12 pari stucni i obojile,
za nepuna dva dana. Tim je bio spreman i odigrana je utakmica.
Pocetkom 1945. godine vrsene su pripreme za napad na Sarajevo.
U Bugojnu je formirana Omladinska radna brigada, u kojoj su bile i
omladinke iz Cipuljica. Zadatak je bio da se sa Scita, gdje se nalazio
magazin, oruzje i hrana prenose na polozaje oko Sarajeva. I ovoga puta
omladinke iz Cipuljica su bile medu najboljima, jer su bile skoro sve
organizovane, nekoliko od nj.ih vee su bile Clanovi KPJ, a druge su bile
clanovi SKOJ-a.
U ovom periodu u okolnim selima cesto su bile smjestene partizanske bolnice, u Pruscu, Stolovacu, Gornjem Vakufu, Bistrici i Dobrosinu. Omladinke su stalno posjecivale ranjene i bolesne drugove u ovim
mjestima. Nosilo se sto se god imalo i moglo skupiti. Prosto se takmicilo iko ce vise ponijeti pokrlona ili doprinijeti rda se :Sto viSe hrane i :voca
skupi za bolesne i ranjene drugove.
Cipuljic su drugovi iz proleterskih jedinica, koji su boravili tu,
nazivali mali Drvar. Rukovodioci su ga cesto uzimali za primjer po
broju zena-boraca, po aktivnosti omladinki i zena na, izradi odjevnih
predmeta za borce, po smje8taju i odrzavanju higijene jedinica NOV-e
koje su bile na prolazu ili su tu boravile.
Jela Maksimovic
ZENE SELA CIPULJICA U NOB-u
ase selo nalazi se nedaleko od Bugojna. Prve omladinke iz
sela pristupile su narodnooslobodilackom pokretu u proljece
1942. godine. Bile su to Joka i Zdravka Popadic. Joka je iste
godine u okolini Uvna ;poginJUla 'kao horae Cetlvtl'te cl111ogorsrke ;proleterske brigade.
Kada je u ljeto 1943. godine Bugojno oslobodeno, u CipuljiCu su
formirani aktiv SKOJ-a, odbor USAOJ-a i odbor AFZ-a. Odmah se pristupilo aktivnom radu za NOP, borci su primljeni kao rodena djeca iii
braca. Tu su se nalazili dijelovi Trece krajiSke brigade i odmah smjestena bolnica Prve divizije. Po kapitulaciji Italije dosli su tenkisti. Zenska
omladina je svakodnevno radila u bolnici, oko ranjenika.
Pored rada u bolnici omladinke i zene naroCito su se isticale u
pletenju odjevnih predmeta za borce i ranjenike. Omladinke su zajednicki sa borcima pripremale igranke i priredbe za ranjenike i stanovnistvo. Na izradi odjevnih rpredmeta za borce, ,pored rpojedinaC.nog rada,
radilo se i grupno u omladinskom domu. Bilo je noci ·kada bi se za jedno
vece iScupalo i po S-6 kg vu:ne, oprelo i isplelo po nekoliko pari carapa,
kapa, pulovera, rukavica i salova za borce i ranjenike. Radilo se sa mnogo volje i ze1je da se sto viSe pomogne NOP. Bilo je slucajeva da sa
istim elanom radi zena-majka, koja je imala i po dvoje djece u borbi,
kao i zena-majka, ciji je sin i muz ranije bio ubijen kao zrtva fasistickog terora.
Rezultat ovako aktivnog rada u toku cetiri i po mjeseca, koliko je
Bugojno prvi put u toku rata bilo oslobodeno (23. VIII 1943. do 13. I
1944. godine), je izmedu ostalog postignut odlaskom dvadeset i jedne
djevojke iz naseg sela u jedinice Narodnooslobodilacke vojske Jugosla'vije. Bile su to: Marica Durie, Jovanka i Staka Erak, Krista Bilanovic,
Ana Glamocak, Lenka Devura, J oka, Mica i Kalina Krstanovic, Zora
Nenad i Veselka Spremo, Mira rSavinovic, Anda i Dusooka Lukic, ILjuba
i Dobrila Ristic, Ranka Raduljcic, Jelica Vuleta, Gospava Vukovic,
Radmila Cango i Smilja Zoric. Jelica Vuleta je, medutim, uskoro, u
toku seste neprijateljske ofanzive, poginula kao horae u Sestoj lickoj
diviziji.
Jos dvije Cipuljanke stupile su ove godine u redove Narodnooslobodilacke vojske, ali ne iz svoga sela. Branka Durie iz Puracica kod
Tuzle i Veseljka Brkic iz Viteza.
N
636
637
�Katica
Suh-Siki<~
GLAVNO VALTEROVO SKLONISTE
M
oj suprug Ferdo Suh bio je komunisticki opredijeljen. I mene.
je u tom duhu odgajao. Tako sam se opredijelila za borhL<
protiv okupatora. On se cesto sastajao u nasem stanu sa ne ··
kim ljudima koje ja nisam poznavala, ali sam im cesto cinila raznc
usluge.
Jednog dana kod nas je dosao Sahin Sahinpasic. Moj drug me pozvao u sobu da sa mnom nesto razgovaraju. Meni je gost predstavljen
kao drug Josip i do oslobodenja ja za njegovo pravo ime nisam ni znala.
On me je pitao da li bih hila voljna saradivati za rNOP. Prvo, ukazao
mi je sto se od mene trazi: Vljernost, konspiracija, odanost, pa ako
treba, i zivot.
Iako sam hila svjesna sto me ceka u toj ulozi i da reskiram dvoje,
tada malodobne djece i svoj dom, ja sam prihvatila poziv i dala obecanje da se necu ogrijesiti. Nisam bas znala sto i kakv.i me zadaci cekaju.
Nas stan je sluzio za sakrivanje drugova rukovodilaca NOP-a za
grad Sarajevo. Ja sam vodila brigu o njihovom smjestaju i ishranri.
Zbog konspiracije njihove haze, nisam smjela imati veze ni sa jednom
drugom organizacijom u gradu. Zadatke sam izvrsavala samo po direktivama koje sam dobivala od druga Josipa. Kasnije, kada je on otiSao
na slobodnu teritoriju, na njegovo mjesto dosao je drug Valter '(Vladimir Peric). Za cijelo vrijeme rata ja sam najviSe odlazila na izvrsav~nje zadataka obucena :kao muslimanka, u zaru i sa valom na lieu.
SJecam se zadataka koje sam izvrsavala a da nisam znala koliko su
opasni.
Jednom me je drug Valter poslao da odnesem pismo nekom ustaskom ..rukovo~lio~u; hila sam. obucena k~~ Muslimanka. Valter me je
kasnq~ zagrho 1 rekao: ,Kat1ce, hrabra s1 . Naravno, za mene je to bio
komphmenat. Tada sam vee hila primljena za kandidata Partije. U istom
dan~ smo hili kandidovani ja i moj drug, to je bilo u proljeee 1943.
go~hne. Ne sjecam se datuma. Drug mi ie pos1iie toga postao clan KPJ,
a Ja sam ostala kandidat sve do oslobodenja Sarajeva i 5. V 1945. godine primljena u clanstvo KPJ.
Isto tako poslao me drug Valter u Zeljeznicku direkciju da odnesem usmenu poruku Olgi Odic Hi Odo·vic (zaboravila sam, ali je jedno
od ovih prezimena). Mi se nismo poznavale. Dohila sam dva uputstva
kako cu uci. Prvo, trebalo je dane ulazim sama nego kada nas bude viSe.
638
639
Kada me hudu pitali kod koga idem, treba da kazem da idem na III
kat. Tamo 'Smo, moj drug i ja imali jednog poznanika, nekog Ferdu Opavu. Posta je Olga radila u prizemlju lijevo, ja sam trebala skrenuti na
tu stranu, a ukoliko hi me primijetili, trehalo bi da se napravim da popravljam cipelu koja me zulja da hi izgledalo da sam zato skrenula. Kad
sam vidjela da na mene nitko ne gleda, a isla ih je puna uza stepenice,
komotno sam usla u predsohlje Olgine kancelarije. Tu je stajao valjda
njihov partir i ja ga zamolim da mi pozove Olgu. Bila sam napravila
vrlo prijazno lice kao da sam njena najbolja prijateljica. On je usao
unutra i cula sam kako Olgi kaze da je zove prijateljica. Ja sam i nju
docekala sa osmijehom i odmah sapatom pitala gdje bismo mogle malo
nasamo porazgovarati. Ona je vjerovatno predosjecala kojim sam paslorn dosla .i odmah smo se povukle u jedan kut. Kada sam joj prenijela
poruku, rekla je: ,Bit ce sve u redu." Zapravo, ona je trebala uspostaviti vezu sa drugom Matosem (pseudonim Esada Cengica), koja je hila
prekinuta.
Nosila sam izravno i Crvenu pomoc majci drugarice Bahre Dukic,
pa jos jednoj drugarici koja je radila u kuhinji hotela Evrope (ona se
zvala Soldo, ili tako nekako, zahoravila sam). Drug Valter je govorio da
joj je muz herojski poginuo, pa su nju novcano pomagali. Nezgodno je
hilo to sto nisam ljude poznavala, a trebala sam da dm novae urucim.
J a bih do hila opis kako izgledaju, i to bi bilo sve. Mnogo lakse mi je bilo iCi sa sifrom.
Jednom sam isla preko puta Gradske vijecnice i Miljacke malo
nize Fizikata u jednu zgradu, ali samo u stubiSte. Tu me je cekao jedan
muskarac i ja sam ga pitala za odredenu ulicu, a on mi je dao odredeni
odgovor i onda ceduljicu koja je hila mala i cvrsto pakovana, a to sam
trehala predati Valteru. Drug Valter mi de rekao kojim putem da se vratim kuci. Ja sam iSla jednom drugom ulicom koja mi se cinila blizom.
Kada je Valter dosao doma, strogo me upitao ko,jim sam se rputem
vracala. Ja mu lkazem kojim, a on pita: ,ZaSto". ,Pa", odgovorim ja,
,tuda mi se cinilo blize." ,1Nema blize ni dalje, onako kako ti ja kazem
i ni koraka drugac~je. Ti ne znas zasto!" I dobro se naljutio na mene.
Nije htio ni rucati i ja se rasplakala, tako je to potrajalo jedan sat
vremena. Molila sam da mi oprosti, jer ja sam jos nezrela. Malo kasnije predlozi da se pomirimo (hvatajuCi se mal.im prstima u znak pomirenja). Ja sam mu obecala da ubuduce necu nikad niSta na svoju ruku
uraditi. Bio je strog i ostar kao mac, ali pravedan i dohar.
Cesto smo Mira StaniSic i ja oplakale zhog izvjesnih propusta.
Mira mi je_ kasnije ohjasnila zasto je toliko strog i da nismo smjeli
drugacije nego sto je on rekao, jer uvijek kada smo isle na izvrsenje
zadataka pratio hi nas neki ilegalac (ako hismo bile uhvacene da moze
odmah ohavijestiti). Ja sam tek u tom ilegalnom radu hrusena. U praksi
sam ucila ono sto ranije nisam znala i zato sam grijesila.
Sjecam se, jedne veceri sam se kupala .i oprala kosu i onako ras}Jarena kazem mom drugu: ,Zamisli da sada dode Josip i kaze: ,Katice
moras izaCi, a vani cica zima". Kad malo poslije toga dode Josip i rece:
,Hajde samo tu do pred skolu u Logavinoj ulici". Rece mi jos da ce tu
setati jedan drug i da mu pridem sa .izvjesnom sifrom. Ja stvarno ucinim po 'naredenju i sve je teklo po planu, a covjek mi ne dade odgovor
koji je trebao, nego rece: ,Ja niSta ne znam", i produzi dalje. Uhvatila
me muka. Sto je sad ovo. Kada sam 'Se vratila, Tekla sam Josipu kaiko je
�bilo, on se uzvrtio i sve me pita kako je izgledao. Ja kazem. Sve se slagalo osim sifre sa njegove strane i nije mi dao niSta. Josip se brzo obuce
i ode van. Tu se noc vise nije ni vracao. Mi smo se zabrinuli. Kada je
Josip dosao drugi dan, rece: ,Dobro je, sve je u redu!" Zapravo bilo je
ovako: Na sastanak s tim drugom trebao je dod muskarac, a dosla sam
ja sa istom sifrom. I covjek pomislio da je taj drug uhvacen i odao
svoj zadatak, a da su mene poslali sa istom sifrom kao mamac. Zato
je dao onakav odgovor. Ja sam mislila da sam naletjela na nekog drugog. Uglavnom bilo je dosta trke oko svega toga. Covjek nije smio doCi
svojoj kuci. Svi su bili zabrinuti gdje je nestao, pogotovo .kada je Josip
pitao za njega.
Mi smo kod kuce posakrivali sve sto bi moglo biti .kompromitirajuce i dezurali. U toku noci smo cesto pogledali da li se tko vrti oko
kuce. Eto sve je sretno proslo. Meni nije naskodilo sto sam mokre kose
izasla m.a zimu i nije hila provala. Tada sam shvatila zasto je Valter
govorio: ,Ni pedalj drugacije, nego kako ti ja naredim!"
Cesce sam iSla kod Hasana Ljubuncica u skolu na Vratnik. Hasan
je bio upraV'nik te skole. Od njega sam prenosila oruzje i druge poruke,
jer su se i kod njega krili ilegalci. Jednom sam trebala prenijeti viSe
piStolja. Drug Hari (Ismet Maslic), koji se tu krio dobro me u pasu
podvezao i naslagao oko mene piStolja koliko god je stalo. Ja sam tada
imala jedan k;;tput koji je bio sirokog kroja i vrlo podesan da imitiram
trudnicu. Takav je po dogovoru trebao biti i moj izgled. Osim toga,
morala sam u svakoj ruci nositi po jedan snopic drva. Drvo je bilo vrlo
skupo. Sno:pi6i !koji su hili rtada u prodaji, sastojaLi su se od dvadesetak kratkih letvica veza:nih zicom. Jedva da se sa tim mogao skuhati
rucak. To je sluzilo da se manje zapaza moja nepravilna figura ,trudnice". Kada •Sam .dosla u hlizinu Sagrdzija i •trebala da se popnem ruz nekoliko stepenica, zasvirala je uzbuna. U neposrednoj blizini ispred karaule stajalo je nekoliko ustasa. Jedan se okrenuo i priSao mi. ,'Ajde, gospodo, brzo, uzbuna je". Uze mi ta dva snopiCa i prenese preko tih nekoliko stepenica, .kao eto, da mi pomogne. Bila sam sretna sto sam tako
ubjedljivo licila na trudnicu.
Jos sam jednom hila u susretu sa ustasama. Imala sam da prenesem Pod hrastove i predam Enveru Klrzicu jeda:n ,orni ikofer" u ikejem
je bila partijska arhiva. Bilo je dogovoreno da se po svrsetku uzbune
uputim sa djecom i koferom ulicom Sagrdzije i dalje put Hrastova.
Djecu sam natrpala sa njihovom robicom, a i ja sam imala preko ruke
dosta robe da bi se kofer sto manje vidio. Djelovali smo kao da bjezimo
na periferiju. Kad smo hili na vrh Sagrdzija, sreli smo patrolu ustasa.
Jedan do drugog, ustase su zauzele citavu sirinu uske ulice. Kada su dosli u blizinu mene i djece, ipak se malo razmakose i propustiSe nas. Eto,
imala sam srecu sa djecom.
Da opiSem malo taj famozni crni .kofer. Njega je jednog dana drug
Enver donio kod nas. Moj drug, Valter i Mira StaniSic radili su noci i
noci na sredivanju kartoteke i svih moguCih podataka o ljudima koji
su davali Crvenu pomoc, odlazili u sumu, bili neprijatelji, iii simpatizeri a bilo je oznaka i za teske zlocince. To su hili podaci za sve koji su
nesto znaCili za NOP. Valter je donosio podatke i onda se za svakog
pisao karton tako da bi do oslobodenja bilo sve sredeno i gotovo. Dok
su oni u jednoj sobi radili, ja sam u drugoj sobi cuvala strazu. Taj
kofer je imao i svoje skloniSte. Zgrada u 'kojoj smo stanovali imala je
640
641
u prizemlju jako siroke i debele zidove. Mi smo ispod jednog prozora
izvukli daske sa sredine, izvadili nekoliko redova cigli, koliko nam •je
trebalo da komotno stane taj crni kofer. Preko dana bi se daska vratila
i pokrila dekicom rucne .izrade tako da se rnista nije primjeCivalo.
Isto tako nocu smo radili na sapirografu. Umnozavali smo razne
biltene. Cini mi se da smo to radili kada je bio Sahi:npasic. Za biltene
ne znam tko ih je iznosio iz nase kuce na teren.
Jedrio vrijeme su gradanima plombirali radio-aparate. Posto je Valter
u izvjesne dane morao slusati neka obavjestenja, to sam ja nosila aparat
kod nekog druga Avdica. On mi je sa :nekakvom zicom objasnio kako
ce se radio slusati a da se ne dira plomba. Posto susjedi nisu smjeli
cuti radio, moj drug i Valter pokrili bi se dekom preko glave i aparata,
slusali i biljezil.i neS:to S:to je Va!lteru 1trebalo. Zica hi •se o:pet i:zvukla i
nije se niSta primjeCivalo.
Cesto puta sam zajedno sa mojom djecom prebacivala i Valtera i
Sahinpasica do izvjesnih ulica, pogotovo ako su morali izlaziti po danu.
I:qace su pretezno izlazili po mraku. Posto je Davor bio mali, oni bi ga
nosili m.a t'uci. J a rbi ih dr:laila ispod 1ru:ke, a 1kcerlru za ruku, tako da
djelujemo kao bracni par sa djecom. Vera, iako je hila mala, cinila je
innogo usluga Valteru. On bi trebao da prode pokraj nekih ulica a trebalo je znati da slucajno ne stoji neko iza coska. Tada bi Veru poslao
ispred sebe (oni kao da se il1e ,znaju) pa ako bi neko stajao, u tom slucaj:u ona bi trebala da se sagne i popravi mesto na cipeli, a ako nema
nikoga, poprav,ljala bi kosu iza vrata. Bilo je situacija gdje je samo
dijete moglo ici. Jednom je hila provala u jednoj obitelji i kada su ljudi
odvedeni, trebalo je vidjeti da li su ustase u stanu. Kako je Vera imala
bas u toj zgradi skolsku pdjateljicu Tanju Besarovic, a to je kat povise
njihovog stana, trebalo je prekontrolisati ko ce otvoriti vrata. Vera se
!trebala kao zbuniti i pozvoniti na vrata toga stana. Kada je pozvonila,
'vrata je otvorio jedan ustasa i pitao koga trazi. Ona je rekla da je dosla
Tanji Besarovic da je pita za zadacu. Na to je on rekao: ,Ona je kat ispod". ,Oprostite, ja sam se zbunila" odgovorila je Vera. Ipak ju je ustasa drzao :na oku da li ce uci kod Besarovica.
I drugom prilikom Vera je spasila jednu tesku situaciju. Kada je
u Sarajevu hila bombardovana Bratinska blagaj.na, u Kosevu je tom
prilikom poginuo sin jedne nase susjede. Uzasno su vriskali i plakali njegova majka i sestra, pa smo se svi sletjeli oko njih. U tom momentu
usia su dvojica policijskih agenata i trazila po imenu mog druga.
Moj mill je upravo radio na nekim materijalima koje je htio da
zavrsi sto prije i to je sve bilo po stolu rasireno. Znajuci sto je ostavio
na stolu, rekao im je: ,Tu mi je negdje zena, pricekajte da je nadem."
Zapravo, htio je da dobije na vremenu i nesto smisli. Vera je vidjela
i cula da joj traze tatu, a :zmala je da nesto radimo sto ne smije nitko
znati, odletjela je u kucu i sa stola sa stoljnjakom sve skupila, prebacila
se prelko prozora Jmji je sluzio za odstupnicu i saikrila se medu da:sike koje su tu bile. Moj drug je putem iduci u kucu cuo da traze i pitaju za
Bracu, a •to je rmoj pastoralk lk:ojli ima i1sto ime ikao i dtac (Ferdo). Odmah mu je olaknulo. Tada mi rece: ,Uspjela •si skloniti 1to Sto sarm na
stolu radio". Ja kazem: ,Pa nije nista bilo na stolu". Mislila sam da je
on to spremio prije izlaska u dvoriSte. Odjednom upita: ,Gdje je Vera?"
Poslije kraceg vremena Vera polako zakuca na taj prozor i upita jesu li
atiSli? Eto, i ~tako lbi .na:s ona 1spasila da je .koj,irm slucajem lbi1lo dru~a41 :Zene BiH u NOB 1941-1945.
�cije. Kada smo to pricali Valteru, hio je odusevljen Verom, a mom drugu je rekao da ce za ovo odgovarati kada se oslohodimo, jer to po danu nije 'Smio raditi. Vera, na zalosrt, nije vise ziva.
Od .najtezih i najneugodnijih momenata u mojoj sarardnji bio je
slucaj sa Iva:nom Fohtom, sadasnjim profesorom Filozofskog fakulteta
u Sarajevu. Jednog dana Enver Krzic dovede nam Ivana da hude kod nas
sakriven dok se oslohodi kanal kojim se prebacivalo na oslohodenu teritoriju. Kada su Ivanove roditelje kao komuniste odveli i uhili hila su
i njihova oha sina Ivan i Vlatko odvedeni u zatvor. Ivana su toliko :tu:kli
u zatvoru da on viSe nije mogao izdrzati i u namjeri samouhistva skocio
je kroz prozor sa treceg sprata. Kako je hilo zimsko doha i visoki snij~~' on je. p~o na neke .supe u snij~g. Kada je primijetio da mu nije
msta, sa t1h supa prebac10 se na hrzmu preko zida i pohjegao do nekih
poznanika i tu se zadrzao kratko vrijeme dok ga drug KrziC nije prehac~o k. nama. I~~o smo uvijek bili budni, ipak nas je jednog dana iznenadll~ ]edna rac1p usta~a. Nas troje, Ivan, moj drug i ja hili smo sami
u kuCI. U momentu neko pozvoni na vrata i kako sam ja hila izvjezhana
(kod kuce sam hila u hlacama i gojzericama) za sve moguce situacije
J;>reko hlaca sam morala imati kao jedan uckur i cim hi neko pozvonio,
Ja sam odvezala uckur, malo se razdrljila da .izgledam kao da treham
zavrsiti ohlacenje. To sam i ovaj put ucinila. Kada sam otvorila vrata,
iJ::9.ala sam sto vidjeti, stubiSte krcato ustasa i dva-tri civila - upitam ih:
,Sta zele?" Ovaj sto je bio prvi kaze: ,T·reha rpregleda:ti da nemate
vojnickih stvari u stanu." Ja kazem: ,U redu, samo dozvolite da se
ohucem". Vrata nisam smjela zakljucati nego sam pritvorena ddala
nogom, dok me moj drug oCima upitno gledao, a ja mu sutke rukom
pokazah da Ivan hjezi. Kada mi je drug, isto hez reci, dao znak ruko~ da otvorim, ja sam otvorila i rekla: ,Izvolite". Oni su, ja ne znam
kohko njih, upali u sve prostorije. U spavacoj sohi razmetnuli su kreve~e. U ormarima su sve isprevrtali kao i u drugoj sohi. Kucali su zidove
1 podove. U kuhinji su bila vrata sirom otvorena, tu nije niko usao. Na
zayrs~tku Je trazi? legitimacijl! od mog druga i pitao ga zasto nije u
VOJSCl. MoJ drug ]e rekao: ,N1sam pozvan", ali mu taj oficir odbrusi:
,A zar Hrvate trebaju zvati, oni sami moraju znati svoju duznost."
Kada su odlazili, ja hrze skoknem u sobu da ih vidim i kada sam
ih ~a prozora izhrojala, hilo ih je ravno 40. Mnogo ih je hilo sa hajon.etlma na puskama. Djeca govore da su i ispod soba stajali pod prozonma. Kako djeca u dvoristu, tako je i susjedstvo hilo uzbudeno. Predem
u drugu sob~, kada tamo, moj drug i Ivan isto gledaju za njima. Upitam: ,Ma, Iv1ca, kako si .znao da su otiSli, i kako si se tako hrzo vratio?"
~ on mi ka~e: .',Pa, ja n~sam ni ~1ezao." ,Zahoga, rna gdje si hio"?. ,Tu
1za vrata, SJediO uz rad10-aparat. Kada su vrata sirom otvorena stvarno se t~j kut ne vidi. Kaze da je prosto bio paraliziran i nije se 'mogao
ma~nut1. Ivan je u to vrijeme bio, tako reCi, dijete, imao je oko 17-18
god1.na. U.. Citavot t.oj gu~vi kroz kuc,? .nije dao nikakvog glasa od sehe.
Da Je ~OJ1~ sl~caJem k1h~uo~ nakasl]ao se, mogao je, naposljetku od
straha 1 vnsnut1, prepoznah h1 ga odmah po modricama od hatina.
. I to Je hila jedna situacija koju nikad iz sjecanja necemo izhrisatl. Zato 1 danas kada se sretn~m sa Ivanom Fohtom ovlaze nam se
oci, jer smo zivo vezani za te dane.
'
.
Posta. se I?nogo dolazilo i odlazilo kroz kucu, najprije sahinpasic
Jedno 7 mJesec1, pa drug Valter, Valter mi je predlozio da negdje na
periferiji nadem dvije sohe i da tamo predemo. Susjedstvu sam morala
reCi da se hojim hiti u gradu usljed homhardovanja i da cu sa djecom
otiCi izvan grada. J a sam 1Pod hrastovima nasla rdvije 1SO:he kod nekog
Teufika Hafizovica. On je imao svoju kucu na sprat. Pokraj same kuce
hilo je malo muslimansko grohlje. Najprije smo dosli drug i ja sa djecom, a nakon malo vremena dosao je .i drug Valter. Mi smo TIJjega predstavili Teufiku kao mog zemljaka koji .je dosao k nama u posjetu i zvali
smo ga MiSo. Kod kuce smo ga isto zvali MiSo zhog djece. Valter mu
je rekao da je on visoki domohranski oficir. Cesto puta hi Valter otiSao
k njima u sohu na kafu. Zena muse nije krila i Valter hi sjeo ala turka.
Ni za zivu glavu nije htio spavati :sam u sohi koju smo odredili za njega,
nego je spavao s nama. Kada god je hilo suho i toplo, moj drug i Valter spavali su u tom malom grohlju, jer je hilo 1jeto pa se moglo. Pokraj
grohlja rjedna stara udovica imala je hastu, pa je unajm.ila jednog cuvara da to nocu cuva. Taj cuvar, Cini mi se da se zvao Suljo, hio je
ozlijedene kicme i usljed toga ponizak. Fantasticno je lijepo pjevao.
Jedne noCi ohilazeCi hastu naide na Valtera i mog druga. Oni su se
tako sprijatelj.ili. Suljo hi dosao kod njih pa im pjevao a gdjekad hi i
oni s njime potiho pjevusili. C:Ujeli taj komsiluk je znao da Suljo cuvn
hastu i vazda pjeva. Niko nije nikad niSta posumnjao, pa ni sam Suljo.
Tu smo hili oko dva mjeseca, a zatim smo se opet vratili, naravno
po direktivi, u svoj stan. Drug Valter je imao veliku zelju da Teufiku
vidi lice kada Teufik poslije oslohodenja dozna ko je Valter.
Kada je Sarajevo oslobodeno i Valterovo mrtvo tijelo hilo izlozeno pred Zemaljskom hankom .i njegova velika slika visila na Banci, k
nama je dosao Teufik, sav zadihan, jedva govoreci: ,Ma, gospodin Ferd~">,
je li ono MiSina slika na Zemaljskoj hanci? Ma je li ono MiSo poginuo ?" Ka:da mu je moj drug potvrdio da jeste i ispricao kako i zasto
je hio pod tim imenom s nama kod njega, Teufik ga je zagrlio i zaplakao.
Poslije toga Teufik je u toj svojoj sohi, u kojoj smo mi spavali,
skinuo ogledalo ko,je lje onda visilo izmedu dva prozora, kupio Valterovu slilm, na tom mjestu ohjesio i okitio je cvijecem. Razglasio je kako
se kod njega krio Valter i u toj sohi i na tom minderu spavao. I naravno,
na tom terenu je postao popularan. Kroz kucu mu je hilo maltene hodocasce da vide tu sohu. U krarjnjoj linilji, sve je to hila .istina, nije niSta.
pretjerivao, osim sto u ratu nije znao pravu istinu o Valteru.
Na noc oslohodenja moj drug je iSao na teren sa ~os nekoliko
drugova, a ja sam ostala u kuci isto sa nekoliko drugova. Oni su dohili
direktivu, da u slucaju provale dadu otpor posto je kuca hila ohezhijedena sa velikom kolicinom oruzja. Djecu sam odvela kod mog pastorka
Josipa Suha. Bilo mi je naredeno da ne hudu djeca u kuCi, jer se nije
znalo kakva ce hiti noc. Kada su se ujutru vratili sa terena za koji su
hili zaduzeni, sa pozdravom stisnute sake rekose: Sarajevo je oslohodeno. Ta se radost ne da opisati. Odmah poslije te vijesti rekose nam
da je poginuo drug Valter. To je hilo jako tesko za nas koji smo sa
njime hili u jako hliskoj vezi.
Odmah poslije oslohodenja hila s·am ukljucena u organizaciju
Antifasistlakog fronta zena.
642
643
�bolnici, ponovo bilo ranjeno od 1?-eprijateljskog. bombardovanja. I~~om
prilikom i ja sam hila tesko ranJena. To se zbllo oko Ko.tor-Va;osi, u
·ednom selu. Njemacki a vi on koji nas je bomba~doy~o. 1mao J.e. P~'~
~ogodak u zgradu u kojoj smo hili. S~oro svi ranje::n~1 1 ~ol~smc:,1 bill
su ponovo ranjeni i iz rusevina zgrade Jed':'a .smC? USPJ.el.1. da 1h IZvkcego.
Ne mogu da se ovom prHilkom ne SJetlm I pogi1~IJe. dolkto~. e. ~IJ::
man ikoju su cetnici zajedno sa jednom grupom TRinJemka stn]el]ah I
mas~krirali. To je bilo koncem 1944. go?in~ pr!likot? napada ~a gr~pu
cetnika na Motajici. Uvece su n~ki. bata~J0111 na.~e ~ngad': na:pal~ na c.~t
nike i poslije teskih borbi uspJeh da 1h :az~HJU 1 :pro.tJeraJU IZ nasih
sela. Medutim, i nasa brigada je it?al.a .ranJ~mka ya Ih Je ~reba!o otpre!miti u bolnicu u Siprage. Sa ranJemCima I J:?ahm. ?bezb_Je~enJem krenula je i doktorka Gutman. Ujutro smo pnpremih. ran]em!ce za put:
preveli ih, a onda se pozdravil~ sa nji~a i s':. d?kt?ncom. k<;>JU ~mo svi
lmnogo voljeli zbog njenog pozrtvovanJa u hjecenJU raJ?-)~mk:;t I bolesnika. Nije proslo mnogo vremena a jedan od boraca ko]I Je. bw u pratnji vratio se nazad i uzbudeno ·nam ispricao sta se dogodilo ;n,a I?utu
prema Sipragama. Iz zasjede su cetnici d~cekali kolon71, razbili. nJ~no
obezbjedenje i onda ubili i poklali doktor;~u GutJ?an I ?Ye. ranJemke.
za nas je to bio tezak udarac, jer smo izgubih nekohko odhcmh drugova.
Sadeta Svrgo-Kantardzic
USPOMENE IZ 14. SREDNJOBOSANSKE UDARNE BRIGADE
a NOP sam se opredijelila jos 1942. godine, dok sam hila
ucenica u Derventi. Ustase su pokusale da omladince i omladinke uvuku u tzv. ustasku mladez, ali veCi broj omladinaca
je to odbijao. Naprotiv, preko Omera PorobiCa vezale smo se za NOP i
pocele po njegovim uputstvima da sakupljamo sanitetski materijal.
Uslijed provale u partijskoj i skojevskoj organizaciji Dervente, doslo je
do izvjesnog zastoja u nasem radu. Ali, na pocetku 1943. godine zaprijetila nam je opasnost od ustaskog zatvora. Zbog toga sam ja 15. juna
1943. godi:ne izasla iz Dervente i stupila u V kozaracko krajisku lbrrigadu.
Iz V brigade nas nekoliko drugarica upucene smo na s<l!nitetski
kurs u Siprage. Sjecam se da su sa mnom tada bile: Smilja Sipka, neka
Zora (prezimena se ne sjecam), a pridruzile su nam se i neke drugarice iz Tesanjskog odreda. Na sanitetskom kursu bilo nas je oko 20
drugarica a rukovodilac kursa hila je dr Danica Perovic.
Po zavrsetku kursa koji je trajao oko 20 dana rasporedena sam u
Prnjavorski NOP odred, koji je u oktobru 1943. usao u sastav novoformirane 14. 'srednjO'bosanske NOU brigade. U brigadi rsam rrasporedena u
Prvu cetu III bataljona i hila sam cetna bolnicarka. Sa brigadom sam
ucestovala u svim borbama koje je ova brigada vodila u centralnoj
Bosni. Iz tog prvog perioda borbi najviSe mi je ostao u sjecanju napad
na Derventu, koncem 1943. godine. Tada sam i dozivjela najteze trenutke,
jer je dosta drugova poginulo boreCi se na zivot i smrt sa ustasama i
Nijemcima. !mali smo i veCi broj ranjenika koje smo u grupama, poslije
previjanja, upuCivali u bolnicu u Derventi, koja je vee hila zauzeta.
Medutim, najteze mi je bilo kada su ustase izvrsile protivnapad. Ja jos
nisam hila zavrsila sa posljednjom grupom ranjenika koje je trebalo
previti i uputiti u bolnicu, a ustaski streljacki stroj je mailazio. Jedva
smo uspjeli da pokupimo ranjenike i umjesto u bolnicu da ih iznesemo
iz Dervente. Tada je doslo i do povlacenja nasih jedinica. Mada sam se
radovala kada su nase jedinice usle u Derventu i jedva cekala da ugledam kucu i majku, zbog zauzetosti oko ranjenika nisam u tome uspjela.
Odstupali sino pod vrlo teskim okolnostima i uz stalnu borbu. Tada na:m
je poginuo kod pruge jedan prvoborac, Dorde se zvao, ali sam prezime
zaboravila.
Ubrzo poslije napada na Derventu dozivjela sam jos jedan tezak
momenat, kada nam je oko 20 ranjenika, koji su lezali u jednoj nasoj
Z
644
645
�Dana Simic
FORMIRANJE ODBORA AFZ-a U RAZLJEVU I OKOLINI
~ a! i uv~ta~ak doc.~kala sam u selu Razljevu, gdje mi je muz
U ~nJeme ~,ada se u njemu nalazila ceta narodnog ?eroJa Ve!J~a Lukica-Kurjaka, tj. koncem 1941. i pocet-
J:< bw ucite~J.
kom 19~2. go~me.' u R~~lJevu j~ postojala partijska celija ciji je sekre~ar .hi~ RadiVOJe ~uk1c .. S obz1rom na uticaj Partije, ovaj ravnicarski
kraJ. ]:no Je ~ <?snovi partizanski i ustanicki. Ali, s druge strage, zbo
cetm.ckog utica_Ja, ~aostalosti sela, trebalo je mnogo raditi sa masam~
da hi se one pndobile i pomagale narodnooslobodilacki pokret.
.
Znacaj_niji i .mas~vniji rad na aktiviranju zena pocinje 1943. godm.e, ~~da ]e ova] kraJ ponovo osloboden i bio skoro stalno slobodna
t:n~onJ<l: svc:_ ~o s~dme o~anzive, tj. do proljeca 1944. godine. Tada su
nd~I prvi_opstmski .odbon .AFZ-a u ovom kraju i prvi Sreski inicijativni
o or AFZ-a: A aktiVnost Je pocela i ranije. Pocetkom 1942. godiJne (u
februar_u .:t;IJesecu).. Svetolik Gospic-Brko, sekretar Sreskog komiteta
~omumsti~.ke. partiJ~ za. srez ~rcko, rekao mi je da sam kandidat za
~ ana Pa!tiJ.e I da ocekuje moJu punu aktivnost u radu sa zenama da
~rgamzu]:m za svve ?blike. rada koji koriste partizanskim jedinic~ma,
a .Im govor!!ll. o nasoJ borbi, o pravu i ravnopravnosti zena da im govonm o zlocim:t?a do~acih izdajnika itd. Nesto kasnije _ 'u mjesecu
martu. ~~43.vgo~me, ?osle .~una teren skojevke: Jelenka Vockic, Tamara
Begovic ~ Dzemila .AJanov~c. Prve dvije su dobile zadatak da rade na ter0ednu sda zenama, .tJ. u AF~-u •. a Dzemila je preuzela rad sa omladinom.
ta a s.mo rad1le sve tn zaJedno.
d" Na Jednom od prvih masovnih sastanaka u Razljevu (mart 1943
go I·~e) k.ome je prisustvovao i Svetolik Gospic, sakupile smo otov~
sve z~ne IZ _nekohko sela. Sastankom smo rukovodile Jelenka !5 ·
btvor:o ga J~ ~rvobo~ac. u ~~zljevu Radivoje Lukic. Na njem~ J:{n~
~<;>konle 01 C:I?S!OJ r~tnoJ situaciJI, o borbi Crvene armije i zapadnih savezI a, o z o9!mm~ I. svirepostima fas.ista, o pomoci NOV-u itd. Sjecam
s;:fh sa~ c~tala Iz J~dl!og partizanskog biltena clanak o zlocinima fasisti.c !. ZVIJen u Gra~Is.~I nad l!eduznim majkama i djecom. Bilo je veoma
~Irl)hV?· Zene vsu pazlJ~vo sl_usale, saosjecale su, a neke su i plakale. Mara Ik J~ ~ pocetku tesko bile;> po~ren~ti na akciju i rad, jer su bile se' J~n. e I cvrsto ve~ane .za kuc~, d~ecu v1 selo, bile su pune top log osjecanJa .I dobrote za ljudsku sudbmu I nasu pravednu borbu. Zakljucile smo
na •sas.tanku da i ani 1trelba da clarno svoj udio u nasoj boflbi a ne da
f
646
647
sjedimo skrstenih ruku. Razumljivo je da je ovaj sastanak imao odjeka
medu zenama i da je postigao svoj cilj. Otada su se cesce odrzavali sastanci sa zenama a najcesce navecer i na sijelima uz pletenje i sivanje.
Ali, u radu je trebalo dosta takta, jer je sredina bila takva da dosta
zena :nije ranije bilo angazovano.
U mjesecu aprilu formiran je u selu Bukovici prvi inicijativni
Sreski odbor AFZ-a za oslobodeni dio brcanskog sreza. Prva predsjednica
postala je majka narodnog heroja Veljka LukiCa-Kurjaka, dok je za
sekretara izabrana Jelenka Vockic. U odboru od pet do sest clanova
·sjecam se da smo jos bile Tamara Begovic i ja. Vee tada su postavljeni
sekretari opstinskih odbora AFZ-a koji su dobili svoje rejone, djelokrug
rada i zadataka da formiraju opstinske odbore. Uskoro poslije toga nikli
su opstinski odbori AFZ-a u mnogim selima: u Dragaljevcu, Ciji je sektetar bila Jelenka Vockic, u Rahicu, ciji je sekretar hila Tamara BegoviC, u Magnojevicima i drugdje. J a sam hila sekretar odbora AFZ-a u
Razljevu, ali sam radila i u Popovom polju, Brezovom polju i u Pipercima.
Poslije formiranja prvih inicijativnih opstinskih odbora AFZ-a u
Razljevu i ostalim selima sreza, pocinje sistematskiji rad sa seoskim
zenama. Sastanci se pocinju odr:Zavati cesce, a zene uzimaju viSe udjela
u njima, vise se angazuju na pomoCi nasim jedinicama, cije su potrebe u
hrani, materijalu, obuCi i odjeCi stalno rasle. One su isto tako pocele
viSe da pomazu narodnooslobodilacke odbore, koji su vee bili osnovani
u selima.
Medu skojevkama i mladim aktivistkinjama u Razljevu i u blizoj
okolici istakle su se: Mica Kisic, ciji je otac bio prvoborac, Radojka
Pantie, Zora StaniC, Mara Lakic i jos neke druge. One su radile predano
i mnogo su se kretale po terenu. Cesto su u sela dolazili bijeljinski daci
i skojevci, kao na primjer Jovica LazareviC, odrzavali su sastanke i podizali svijest ·i borbeni mladalacki zar. Zajedno sa ostalim zenama one
su mnogo doprinijele da Razljevo, u kome je bila i partizanska komanda, bude primjer i uzor za sva ostala sela.
Ra:Zljevacke zene plele su carape i dzempere za borce, krpile i sile
kosulje i odijela, prikupljale sav potrebni materijal za ranjenike i borce,
spremale hranu, obavljale kurirske poslove, bile vodici i sl. Po svom nesebienom radu i pomoCi od seljanki ,se isticala Bosa Dojic, koja je kasnije poginula. Muz joj je bio cuveni prvoborac. Njihova kuca, koja je
bila usamljena na putu, bila je pravi partizanski dom.
U ovaj ·kraj i u Razljevo dolazili su Rodoljub Colakovic, Toso Vujasinovic, Edhem Camo i drugi partizanski rukovodioci i partizanski
komandanti i drzali zborove. U proljece 1944. godine skojevke su mnogo
radile na agitaciji medu omladinom za odlazak u Narodnooslobodilacku
vojsku, za pomoc borcima Majevice i Semberije.
Formiranje Majevickog odreda, 1943. godine, ciji je komandant
postao narodni heroj Veljko Lukic-Kurjak, a zamjenik Jovo Radovanovic-Jovas predstavljalo je ujedno i masovan zbor naroda ovog kraja i
manifestaaiju jacanja iNarodnooslobodilackog ,po:kreta i partizanskih
snaga. Zene su prisustvovale zboru u velikom broju. Bilo je svecano:
igrala su se kola i pjevale nase i ruske borbene pjesme. Ovo je imalo
velikog odjeka u narodu, koji je vjerovao u partizansku pobjedu i u njihovu pravednu borbu, a unijelo je i strah medu rasprsene cetnike i njihove rijetke simpatizere.
�v Posavlna i Semberija, a i Ra2T evo i ok 0 r
· .
znacajnu ulogu u prihvatanju iznur~n·h
. ~na, od1grah su veoma
1
bosih partizanskih boraca i jedinica . ' ranJem.~, P~lugladnih i poluraVinicarski ikrajevi a i ob2Jirom d . 12 P et~ nepnJatelJske ofanzive. Ovi
·
·
k'
'.
· ·
a su re1 ativno 1bogrut'
·
..
1 p~rt1~a_ns 1, mogh su izvrsiti tu znaca .
. .•
1, a .U 11srto vnJeme
11
?knJep~~1, ovdje su se nase jedinice odm J
::UISIJbud OvdJe su se borci
..
1 matenJalom.
on e 1 sna Jele novom hranom
. ~ Razljevo su dolazile regular
. d' . .
.
l!e Je. mice, dolaz1le su i prolazile
poJedme grupe pojedini borci .
posklije pete neprijateljske ofan;i::n~~nb~t f.ako ~t u R_azlj~vu nalazio
sa. omandantom Vojom IvanoviCem 1
.
a 1°11 • .
m~Jev~cke brigade
bng~de sa komandantom Branom Sa
batalJon. yr Istocnobosanske
.v~cem. Dolaz1h su i vojvodanski
h?rCI. Medu borcima hilo 'e i zen
mteta Y hataljona VI istdcnobosaa. ~Jebal!l sd vrlo dobro referenta sa!ankovic, koja je poginula u sed ns .e fng~ ~, narodnog heroja Rave
Izmrcvareni, ranjavi, bolesni od tif~~J i o tdZI_vi. B?rci su bili iznureni,
. g a m. Pa Ipak, narod se mnogo
radovao. Sav narod a na ose v
radosnih ali i tuznih tre~~tak:enet. radile su. nestedimice. Bilo je mnogo
u nn susretima: majka su sretale svoje
sinove, sestre bracu.
Zene su spremale hranu · I" k d
kove, iSle s kolima u susret b~r~Je. o, ~va.Ie. i nosile odjecu i Iijena ugovorena mjesta nocu u nek va 1 ra~Jel1lcima. Najcesce smo iSle
vezi za partizanske holni~e i b u su~, 1 p~oyodile ranjene borce po
~ena je hila velika i neophodna a:eo u rnovd1 'II na. Mackovcu. Pomoe
stvom.
ne su ra 1 e SVJesno i sa zadovolj. .Nesto docnije, kada su osloboden
.
.
prn~JeX: Brezovo polje i Ugljevik . k a nova illJ~sta. I varosice, kao na
nalmirn;.ca, odJece i platna, razlje~~ck~d~ su pad~tlza~u z~I:lijenili mnogo
sea sasde su I obukle odjecom . bl' zene I JevoJke I zene susjednih
To j.e bio veliki ponos razljev~ck~h J~m g~todvo cijt;Ii Majevicki odred.
b orcima.
zena I ragocJena pomoc nasim
Milja Pralica
OSNIVANJE ORGANIZACIJA AFZ-a NA PODRUCJU
POUNJSKE OPSTINE 1943. GODINE
·f
.Y
v
jesen 1942. godine prezivjelo stanovniStvo hosanskoduhickog
sreza, koje je za vrijeme kozarske ofanzive hilo internirano,
pocelo je da se vraca svojim kucama i da se nastanjuje po
selima. Uglavnom su se vracale zene i djeca, te poneki stariji covjek,
dok su svi odrasli muskarci, koji su zarohljeni od Nijemaca i ustasa,
bili internirani u logore i tamo u najvecem hroju stradali. Ovo doseljavanje trajalo je sve do proljeca 1943. godine.
Zajedno sa svojom porodicom stigla sam u selo u jesen 1942.
godine. Tada je doslo viSe porodica iz sela Mrazovaca. Putovali smo
preko Bosanske Kostajnice, jer smo se plasili iCi preko Bosanske Dubice, gdje su ustase docekivale i opet upucivale u logor. U selu Bacvanima u to vrijeme nalazila se jedna neprijateljska jedinica koja nas je
zadr:Zala. PrenoCili smo u Crhni ocekujuCi da ce nas u toku noci pobiti
ili otpremiti u logor. Medutim, sticajem okolnosti u ovoj neprijateljskoj
(domohranskoj) jedinici nalazio se jedan nas poznanik, I>enadija, Cija
je sestra hila udata u 111asem 1selu, pa je on insistkao /k(jd domoihra111skog
oficira da nas pusti kucama. Ovaj je otisao u Bosansku Kostajnicu i
otuda nam donio propusnicu sa kojom smo dosli u nase selo.
Selo Mrazovci hilo je pusto. Putevi i dvoriSta hili su ohrasli travom i korovom, jer duze vremena ovdje nije hilo zivota. Ljetina, psenica
i kukuruzi, te voce i povrce hili su opljackani od strane neprijateljske
vojske koja je iz Bosanske .Duhice dovodila civile radi sakupljanja.
Sarno na ponekim imanjima ostalo je nesto krompira i neohranog kukuruza. Ponegdje se mogla primijetiti kokoska koju neprijateljski vojnici
nisu uspjeli uhvatiti. U selu je vladala prava pustos i, prosto receno,
divljina kao u pustim sumama gdje je samo divljac zivjela. Mrazovci
su udaljeni oko 5 km od Bosanske Dubice. To je relativno malo, ali
u nekoliko zaseoka grupisano selo. U njemu su prije rata zivjeli ugledni
domacini: Nikoletici, Rucnovi, Crljenice, Dragicevici i jos neki. Selo je
imalo i svoju osnovnu skolu u kojoj je radio istaknuti ucitelj i komunista Nikola Luketic, odva:Zni i hrabri partizanski komesar bataljona
koji je poginuo u kozarskoj ofanzivi.
Kuce i ostali domacinski objekti hili su popaljeni ili poruseni.
Sarno se po cadavim zidinama i zgariStima moglo zakljuciti da je tu
nekada bilo zivota. Takvu pustos ostavili su iza sebe neprijateljski vojnici - Nijemci, ustase i domobrani koji su prosli potkozarskim selima.
U
,
648
649
�Slicna i ista sudbina snasla je i druga okolna sela pounjske opstine:
Komlenac, Suvaju, Tuklicane, Johovu, Vranovac, Sevarlije i Dizdarlije.
Prosi:ri ·smo 1kroz neka od ovih 'sela ikada smo se JVracali iz zarobljenistva.
Teska smo prolazili putevima koji su bili obrasli korovom.
Cinilo nam se da osim poneke kokoske i macke nema viSe nikoga
zivoga u selu. Medutim, uskoro su se pojavili Marko Ranilovic iz Celebinaca, te Slavko Crljenica i Mihajlo Dragicevic iz naseg sela. To ~m blli
prvi prezivjeli borci sa kojima smo se susreli. Bili smo iznenadeni
i od rado~ti zbunjeni. Svako je zelio da cuje sta je sa njihovim porodica"ma, a mi opet da saznamo za sudbinu mnogih boraca iz naseg sela.
Ohrabrili smo ih kada smo pricali da se jos nalazi porodica u Slavoni ii
i da se maze ocekivati njihov dolazak.
·
Neposredno po nasem dolasku pocelo se sa radom. Zrtve i stradanja koja smo prezivjeli u toku kozarske ofanzive jos viSe su nam
dali podstreka i snage da nastavimo sa radom i borbom. Prvo je trebalo da se smjestimo i organizujemo prikupljanje hrane. Uglavnom
onaga sto .i~. ostvalo i~a _neprijatelj~k~ vojske. Sarno na ponekoj njivi
~oglo se naci nesto vps~mce. sv~l~upl]ah s~o preost~lo kla~je u kojem je
bilo poneko zrno psemce. Sus1h smo to 1 spremah. Brah smo orahe i
kestenje ciji plodovi su u jesen dospijevali. I to bi nam opljackali neprijateljski vojnici da je ranije sazrelo.
Porodi.~e su se udruzivale. ~ne porodice cije su kuce potpuno unisten~. nastanJiva~e su .se sa porod1cama koje su mogle i imale nesto od
SVOJih stambemh obJekata. Stanovalo je pet-sest porodica, zena sa djccom, u jednoj kuCi. Bio je i poneki stariji covjek koji je pomagao kod
opravke porusenih i popaljenih kuca.
. !eda?- od .veo~~ va~?ih z.adataka bio nam je da se obezbijedimo od
nepnJ.atelJa: Nik~ VIse lllJe vhtw da padne neprijatelju u ruke. Zato smo
orgamzovah..stra~arsku sluzbu na mjestima odakle se moglo osmatrati
prevma. nepnJatelJu. Pos!? s~o bili ?lize Bosanskoj Dubici, otuda smo
1 ocekivq.h dolazak nepn]atelJske VOJske. Osmatrali smo prema Veriji i
Ko!ll!en~u i dalje preko rjecice Mljecanice. Inace, sela na desnoj obaJi
MlJecamce pren:a Bo.sanskoj Dubici - Verija, Spilja, Vrioci i dalje
prema NovoselCima bila su potpuno pusta. Ostalo je tako sve do oslobodenja. P!ezivjeli ~aro.d mora<_> se. isel!ti u druga sela da bi pre:livio
rat. I u nasem selu bilo Je porodica IZ ov1h sela.
Poce!ko~ novem~ra 1942. godine uslijedilo je formiranje partijske ?;g~~Izaci}e ~ nasem selu ... Na jednom sastanku u kuci Mihajla
~r~gicevica pnmlJene su u PartiJU - Sava, Persa i Milja Rucnov DragmJ~. Dragicevi~ i ~<_>rd~ Ni~oletic. Bilo je to, u stvari, obnavljanje' rada
part~~ske organ~zac~~e, Jer Je u nasem selu jos 1941. godine postojala
par!IJ~ska. o~gai?-IZaCIJ.':· .U <_>voj partij~k~j, organizaciji u to vrijeme bili
~u ~~s .1\:'hl<.>s Nikoletic I ~Irko J?_ragic~vi.~. Jedan od njih, mislim Dragicevic, bw Je sekretar nase partiJske cehJe, a kasnije ce u 1943. godini
ovu duznost preuzeti Ljuban Basic:
·
·
Otpocelo se sa radom. Trebalo j~ raditi medu narodom. Poceli
smo sa odr:lavanjem masovnih skupova. Dolq.zile su zene i zenska omladina. Oni su bili glavna radna snaga koja se angazovala na zadaeiina
pokreta. ,Osn?vno je ~~l_o da. se pdkupi hrana i sinjeste porodice koje
s~ dolazile~ ~er se bl1Zll~. ZI~a. Isto tako trebalo · je obaviti jesenJu
SJ~tvu .. ~t.ocmh z~prega ?IJe bilo pa smo morale zakopavati. Radilo se
zaJedmch svakoj porbdici.
Nas nekoliko drugarica koje smo bile primljene u KPJ ~ile smo
obavezne da se nademo na svakom skupu- i zena i omladine 1 nr; tzv.
masovnim sastancima koje su sazivali narodnooslobodilacki odbon, odnosno odbor u selu.
Pocetkom 1942. godine u selu je formirana skojevska organizadja.
Sekretar skojevskog aktiva bila je Savka ~ucnov.
. .
·v . ,
Formiran je i odbor AFZ-a u koji su Izabrane: pragm.Ja J?rag~cevic,
Jovanka Rucnov, Milja Rucnov, te jos neke drugance. PredsJedmk adbora bila je Jovanka Rucnov.
.
. .
v..
U toku prve polovi~e 1943. godine u syim ~~hm~ pounJske op~~I!le
formirani su odbori AFZ-a, a nakon toga .I Opst:nski <_ldbor. Pre<.LJ~d
nik Opstinskog odbora bila je Radosava BI~~' a .c~anovi _I;Jever;tk<: \~uJa
novic, Milja Rucnov, Sava Cibic, Olga Vukovic, M.IlJ~ Mavic, k~Ja J~ Istovremeno bila i clan Opstinskog narodnooslobodilackog odb?ra. Iz s~la
Tuklicana u opstinskom odbo:ru bila je MilJa R~us. Ka~o 1 u. ostahm
selima nije bilo odraslijih muskarac~, to s~ zene..I omladm~e. b1le angazovane na svim zadacima. Bile ~u clar;tov~ Pa~tiJe, odb<_>rmci na~odl~o
oslobodilackih odbora komandin radmh ceta I na drugim odgovormm
funkcijama. U selu Tu'klicanima clan Partije .~ odbornik nar?~r;ooslobo~
dilackog odbora hila je Ana Pralica, u SevarliJama Ro~a Do!I,mc, t~koa.':'
odbornik i Clan Partije, u Dizdarlijama Nevenka V1fJanovic, u SuvaJ~
Radosava Biga, u Komlencu Milja Mavic, Mara Stnka, Vrebac Ana I
Vrebac Savka.
Poznate su bile istaknute omladinke i clanovi Pa~tij~ Vaja .~vajce
vic iz Suvaje, Sava Miljatovic iz Sevarlija i s.ava T:kulja IZ ?;ukljlC~na,
koje su istovremeno bile i sekretari skojevskih aktiva u SVOJim sehma.
One su primljene u KPJ u 1943. godini u vrijeme obnavljanja rada partijskih i skojevskih organizacija na ter~nu.
.
v
Vee u proljece 1943. godine fo:m1rane su omladipske radn~ c;te P<.>
selima. Iako su se nazivale omladmske, ove r~dne cet.e .?kui?lJal,::' su I
zene. Cak bi se moglo reci da su u m;kim sehma. ~rolmJe bile zene u
radnim cetama od omladine. To je hila glavna 1 J~dma rad?a snaga
koja je sluzila narodnooslobodilackim odborim~ za Izvr~.avanJ.e ve?ma
slozenih radnih zadataka. Cete su kolektivno radii~ na zas!J~van~lf USJeva
u proljece i jesen. Vodilo se racuna da se svakoJ porodici z~SIJe neophodna zemljiSna povrsina psenicom i kukuruzom. Posebna br~ga vradmh
ceta bila je da se pomogne star:icama k?je su ?sta~e bez od~ashh c~~~ova
porodice zatim maikama sa sitnom djecom I omm porod1cama CIJI s~
se muze~i, ocevi iii braca nalazili u partizanima ili su pogin~li ka~ b?rc~.
Sakupljala se i hrana u zitu i povrcu za potrebe. parvtlzanskih Jedinica. Kasnije smo to zajednicki organizovano po radmm cetama u ~~lo:
pu omladinskog radnog bataljona prer;osi~i .sa Vranovca yrema _n.JeCI
Sani, zatim u Kozaru. a zito se prenosJlo I . IZ JY!eduy<_lda I Pod~I ada~a
prema Priiedoru. Posebna aktivnost zena hila Je pnhko~ za?rzavan.Ja
partizanskih jedinica na terenu. Tada se spremala hrana I nosila na <?dredeno mjesto. NajviSe se sakupliao hlje? i mlijec~i proizvo~i. No~Il_?
se hrana i za bolnicu u Kozaru. Obicno hi se po sehma sakupilo I?lJecnih proizvoda i voca i organizovano odlazilo vu partizan~ k.~ bolr:,1c~ u
Kozaru. Pjesacilo se na desetine kilometara:. Islo. se u ~alVIse sluc~Jev"a
po noCi, kada je bilo sigurno da nema nepnJatelJske VOJ~ke-;, Iak<.> .Je
ren bio tako reCi slobodan, vodilo se racuna da sc sacm;aJU zene 1 om adina od eventualnog ispada neprijatelja na neka podrucJa.
jv·
650
651
�. Po~ebna briga kon:~nista i odbornika narodnooslobod'l vk'h db
1
ra b1la Je. da se obezbiJede sela i prezivjeli narod od
a~. 1 <: onapada. Bile su organizovane posebne straze s t 1'
deRnJat~J.Jskog
dine koje su danonocno bile na odredenirn . a~.av Jene o z~na 1 ornlaBosanskoj Dubici, prerna Bihacu i d
.lllJes ~rna na pravcm~a prerna
jatelj vrsio upade u nasu oslob d
esn?J <??ah Une; o~ak1e Je nepdtrebnije sto je hila prekinuta SV~k~llU tentOriJU ..f?vo ~e ?1l0 Utoliko poBosanskoj DubieL Iako se oskudije vlza sa ~~Pn}a~~lJskirn l;!POriStern u
u soli i petro1eJ·u ipak se ni'ko n" va o au· naJnuzmJirn narnirnicama .
.
v.
,
IJe usu 1vao da ide u
d H · 1
. . 1' gra . tJc o :-.;e
1 na ovaJ nacm onernoguciti snabdijev .
ne, z?alo se da ce svako onaj ko saanJl nj~Jate Ja, a, s. ~ruge svtrauhapsen_, i ?tprern1jen u logor.
se a 0 e u gr~d h1t1 zadrzan,
Tesk1 su hili ratni dani zena p
1·
S
na nekorn zadatku. Radi1e su i najt~z se/TI?-~k ta1nl su bile angazovane
kopavale zem1ju da hi se posijali us. e . Iz~c e pos ove. :r<opa1e su i zaosjeca1e umor, uz pjesmu i veselje. JeVI. ve su to radlle kao da nisu
Naj tezi zadatak im je bio opi
.
.
omladinka treba1o je da nauci cit 1 s~enJ!ivanJe. Svaka ,mlada zena i
..
1 1
nizovani analfabetski tecajevi
pisat~. Jato su po selima hili orga1
P:?~1ev.kroz tecaj opismenjav~nja z~~ le .n~. od djevoj~ka koje su
uc1t1 c1tati i pisati. Kasnije sam veom a JU~U~I toke uspJela sam nak?:niteta KPJ na sastancima mogla da 'b.J~~~esno a? cl.an ~pstinskog
mJ.e. Inace, zene kao c1anovi PartiJ'
1 J.~jim ono sdto Je b~lo najnuzopismene.
e moi a e su me u prvima da se
Dusanka Ostojic
OKRUZNA KONFERENCIJA AFZ-a ZA KOZARU
1943. GODINE
B'\
f
z Slavonije na Kozaru stigla sam 12. septembra 1943. godine,
a vee 13. septembra sam se javila Okruznorn komitetu KPJ,
koji se tada nalazio u Koturovima kod Bos. Dubice. Istog
dana sam se sastala sa drugaricama iz Okruznog odbora AFZ-a za Kozaru Micorn Vrhovac i Kosom Tomas. Sa njima sam se i od ranije poznavala. One su mi odmah saopstile da se tih dana treba odr:lati sastanak Okruznog odbora AFZ-a za Kozaru. Kada su 14. septembra 1943.
godine dosle drugarice iz Oblasnog odbora AFZ-a za Krajinu Pirika Siber_ i Mila i8aja1ica, 'Sa zada1tkom da rpdprerne o'kiruzrm ko111ferenciju
AFZ-a za Kozaru, odmah smo pristupile izvrsavanju odredenih pripre:!na.
Sve do ovog vremena na Kozari su postojali inicijativni odhori u
organizaciji AFZ-a, i to pocev od seoskog pa do okruznog. U toku priprerna za odr:lavanje okruzne konferencije AFZ-a sprovedeni su izbori za
seoske, opstinske i sreske odbore AFZ-a.
15. septembra 1943. godine odr:lan je sastanak Okruznog inicijativnog odbora AFZ-a na kom je utvrden plan priprema za okruznu
konferenciju. Na ovom sastanku Clanovi Okruznog inicijativnog odbora
AFZ-a dobili su konkretne zadatke i sektore na kojima ce obaviti pomenute pripreme.
Ja sam dobila zadatak da pomognern sreskom odboru AFZ-a za
Bos. Dubicu jer sam se tada nalazila na odmoru u selu Muratirna.
17. septembra 1943. godine odr:lan je sastanak :lena sela Murata
kome sam i ja prisustvovala, i izabran seoski odbor AFZ-a za selo Murate i delegati za opstinsku konferenciju AFZ-a za opstinu Knezica.
20. septembra 1943. godine odr:lana je opstinska konferencija
AFZ-a za opstinu Knezica. Konferencija je odrzana u dvoristu u zaseoku
Pralice, s obzirom da je to centar ove opstine. Konferencijom sam rukovodila ja. Tom prilikom je izabran opstinski odbor AFZ-a za Knezicu,
a takoder su izabrani delegati za srcsku konferenciju AFZ-a za Bos.
Duhicu.
22. septembra 1943. godine odrzana je sreska konferencija za srez
Bos. Dubicu. Ova konferencija je odr:lana u selu Meduvodu, u zgradi
osnovne' skole. Ne sjecam se tacno dnevnog reda, ali mislim da je prethodno rezimiran dotadasnji rad :lena na ovom srezu, zatim su doneseni
zakliucci o daljem radu i na kraju su izabrani delegati za Okruznu
konferendjru. Ovom :sa1stanllm 1e prisustvovala drugarica Pkiika 'Sibelf, iz
'
· b'l
To su samo neki od zadataka n k ··
nizacija :lena u toku rata Na nji
a b 1_Jima J: I a angazovana orgadinke radeci isto tako aktivno k m~ su I e. angaz?vane sve zene i omlanici narodnooslobodilackih odboao I.ol.ne kodJbe Sl;l bile cl~novi KPJ, odborra I I u o onma AFZ-a.
652
653
I
�Okruznog odbora AF?-ay za Kozaru, drugovi iz S~eskog. ~omitet~. i Srcskog narodnooslobodilackog odbora za Bas. Dub1cu kOJl su svoJIID govorima pozdravili konferenciju. Konferenciji su prisustvovale zene sa
svih opstina bosanskodubickog sreza. Bilo je prisutno oko 100 delegatkinja. Na konferenciji je izabrano oko 20 delegata za Okruznu konferenciju AFZ-a za Kozaru.
23. septembra 1943. godine odrzan je sastanak Okru2nog odbora
AFZ-a za Kozaru u selu Koturovima na kojem je utvrden dnevni red za
Okruznu konferenciju, zatim sastav prijedloga za Okru2ni odbor AFZ-a,
pregledani referati koji su se trebali citati na konferenciji i na kraju je
rezimirano sta je sve uCinjeno u pripremama za ovu konferenciju.
Vee do tada su odr2ane seoske konferencije po svim selima na terenu Kozare, zatim opstinske i sreske konferencije na kojima su birani
seoski, opstinski i sreski odbori AFZ-a, delegati za odnosne konferencije,
a analizirani i rezultati dosadasnjeg rada i svi problemi koji se pojavljuju u ·radu AFZ-a na terenu. Izvrsene su sve pripreme .da bi Okruima
konferencija uspjela, te da lbi sagledaia probleme i odredila zadatke
organizacije i odbora AFZ-a. Vee tada je bila siroko razvijena aktivnost
zena na Kozari. Skora sve zene na oslobodenoj, a velikim dijelom i na
neoslobodenoj teritoriji, kao na primjer Lijevce-polje, bile su obuhvacene u ovu organizaciju. Sve su one ucestvovale u izvrsavanju zadataka
Jwji su se postavljali pred organizaciju AFZ-a. Mislim da posebno trcba podvuCi politicku aktivnost zena po selima. One suizvrsavale zadatke
i interesovale se za politicku situaciju. Politicka svijest zena na Kozari
dosla je do izrazaja kroz diskusiju na pripremnim sastancima za Okruznu konferenciju, gdje su zene masovno ucestvovale, kao i u diskusiji koja je vodena na Okruznoj konferenciji. Sa sigurnoscu se maze
reCi da je situacija bila potpuno sazrela za izbor Okruznog odbora
AFZ-a. Aka bismo analizirali rad AFZ-a na Kozari poslije kozarske ofanzive do septembra 1943. godine, mogli bismo doCi do zakljucka da su
rezultati ave organizacije stvarno ogromni.
Na sastanku Okruznog odbora AFZ-a u Koturovima dobila sam
zadatak da izvrsim tehnicke pripreme za okruznu konferenciju i tom
prilikom mi je stavljeno na raspolaganje 15 drugarica koje su mi pomogle oko ovih priprema. 24. septembra poceli smo sa uredenjem sale,
u stvari; osnovne skole u Meduvodu, gdje je i odr2ana Okruzna konferencija. ·
U sali je podignuta bina koja je kao i cijela sala bila uredena
cilimima, parolama, zastavama, dok je sama zgrada s vanjske strane hila
okicena zelenilom, zastavama i parolama. Na dva prilaza u skolu stajali su slavoluci sa parolama doceka delegacija. Uopste cijela okolina
je svecano izgledala. Tu je bilo i sjediSte Sreskog komiteta KPJ za Bas.
Dubicu i Sreskog narodnooslobodilackog odbora. Sa tehnickim pripremanjem Konferencije mi smo bile gotove oko 12 sati, 25. septembra
1943. go dine.
Istog dana navece stigle su delegatkinje sa prijedorskog sreza kojima je obezbijeden smjestaj, dok su delegatkinje sa neoslobodene teritorije Lijevce-polja i gradiSkog sreza prenocile u selu Koturovima, a
delegatkinje sa sreza Bos. Novog i Bas. Dubice, stigle su na dan konferencije izjutra 26. septembra.
Oko 9 sati ujutro na dan 26. septembra 1943. godine otpocela je u
skoli u Meduvodu Okruzna konferencija AFZ-a za Kozaru koju je otvo-
"
· · ··
. s ·1· Batos tada sekretar Okruznog llllClJUt'IVnag od.
rila dru&_anca ; I J~u i pr~dlozila konferenciji radno predsjedmstvo.
bora AFZ-a da. do~~tv~ pored clanova inicijativnog okruznog odbora
u radno pre SJ.e n: r' ktivistkin·(!! AFZ-a sa podrucja Kozare.
AFZ-a, usle su 1 dnc;~~i~~v~ je predl~zilo dnevni red. Ne sjecam ~e tacn~
Radno pre .sJ
. ,
d .
odnesen referat u kame su 1znesem
dnevno9 ~~da, ah s~ SJCdan: odr~d:Ui zadaci koji predstoje pred orgadota~~snJI rezultati ra a .I • Okruzni odbor AFZ-a za Kozaru.
.
nizaciJOITI AFZ-~ ...IzabraJ?. JC 1 ale pored delegatldnja sa srezova 1 de.
KonferenciJl ~u pnsusdtvov 1 '·b d·lacvke voJ· ske koje se nalaze na
. . . . I .
I
.
legatkmJC IZ Je d'mca Naro noosf 0 e0lciji su prisustvova1' c anovi Obl asl
I vl
1
podrucju Kozare. Osim t?.ga, don er. p· ·ka S]ber Mila Bajalica i Bora
nag odbora AFZ-a za '!<raJiku' ~gtn~PJ Ir~a Kozar~, clanovi Okruzno&
Batos, clanovi ~k~uznogdbomi e a Kozaru i drugovi iz staba Odreda I
narodnooslobodllackog.. 9 ore;crzd
mislim iz staba ~.I .kraJ~ske tb~~:roe~kupno 84 delegatkinje.
'k dru ih or anizacija i podKonferenciJI JC pnsus v
Poslije pozdray~ih g~vora pre~st.~v~~e~tvov:o je ~ diskusiji i dale
nesenih r~fer~ta vehki ,broJ dd~l~t~JiJ ove organizacije. Iz diskusije se
;m vrlo hJepih predl9ga za . ~T .. e shvatile svoju ulogu u narodnomoglo vidjeti da su zene. naJol I Jlll~ d. ti politicka zrelost zena koje su
oslobodilackom pol~retu I.mo~ a sle Vlacl~tke govorile o njima i davale
vrlo ozbiljno i savjesno Izvrsava e z
'
prijedloge za nove zadatk~..
d
d .. dniStvo je predlozilo sast:w
Na kraju konfe~enCIJC ra no Pf:b~~e. e obavljen aklamacijom Okruznog odbora A_FZ-a za. ~o:r~. Okruznl odbor AFZ-a za Koz~ru. su
dizanjem ruku. Kohko se. SJeca ' d . dn ·ka Okruznog odbora Je IZ:lizabrane slijedece drugance: z~~~~~ sbl<:t~znog narodnooslobodilack;og
brana majka Perc Curguza, . c
J·ec'am za sekretara druganca
v•J·eg se Imena ne s
'
.
. ]'
K .
odbora za Kozaru, a CI
vl . M'
Vrhovac, Drag1ca BaJa 1ca, v 0 ~?Smilja Batos, a u ~~bor Sl;l usMe .. ,Ic~afiJ·a Redzepovic, Stoja Knezcvic,
Tomas, Danica Pavic Dragic~ , anc,
.
..
ja i druge kojih se s.ada ne ys.rcamd 27 septembra 1943. godine posllJe
.
Konferencija Je z~vrsi a vra . . . dna riredba <i oddano je :kao
podne. Istog dana nave~e o~rzar;a JC J~ M~a naroda, narocito omla:
neko slavlje u cast _ohdrz~ned(<?nl eJ_reenncaiJ~~u svecanost i do :kasno IU noc
· v
· okolm ·se1a os a
d.
i~~=l~ ~~nk~~~r~cko kola i pjevale borbene pjesme.
1
654
655
�februaru 1944. godine uspjeli smo da se prebacimo u Siprage, gdje se
nalazio i Okruzni komitet SKOJ-a.
U sipragama sam nasla Mieu Kulundziju, koji je bio sekretar OK
SKOJ-a. Postavljena sam za sekretara Sreskog komiteta SKOJ-a za K~:
tor-Varas. SjediSte tog komiteta bilo je, takode, u Sipragama u kuc1
Nenada BoziCa. U njemu su hili: Milka Kovacevic, Mustafa Karaselimovie, Dimitrije Grubac, Milka ~ajie, A:senij~v Benic ! ~even~.a Pt;tri~. Bilo
je jos nekoliko clanova Ko~nteta, ah se..vise ne SJecam nJihovih Imena.
Tu u Sipragama smo ostah sve dok mJe oslobodena Kotor-Varos, povremeno smo se prebacivali u Maslovare i opet se vracali u Sipragc.
Vremenom sam se prilagodila omladini i radu na terenu, tako da
mi je Drvar izgledao proslost, iako mi je ranije bilo daleko lakse. Medutim, ovdje u srednjoj Bosni, osjt;eala sam se jak~ ~adv<?v?ljnom, jer
sam nesto stvarala, podizala i orgamzovala. Sve to m1 Je cmilo mladost
dinamicnijom. Omladinke i omladinci. ~u b.ili divni, imala .~am o~ro~mo
povjerenje u sve njih i oni u mene. NIJe bilo zadataka koJI se mJe Izvrsavao s voljom i na vrijeme.
' Najjaci utisak na mene je ostavila Zivka Kukolj, koja .it; ta~a bi~a
sekretar Opstinskog komiteta KPJ za Skende~-V~ku~. Ta djevo~ka Je
liZivala ogroman autoritet kod naroda ovog kraJa 1 svih drustvemh faktora. Slusali su je sa duznim postovanjem k~d bi .dos~e na seoskt~. konferenciju bilo u kojem selu skenderske opstme. ~Ila Je uzor p~rt1bskog
radnika. Kad sam nekad po zadatku OK SKOJ-a Isla na podrucJe ..,kendera, posebno me je radovalo sto cu se sus_resti. ~a Ziv.koJ? Kukolj. Uvijek mi je prijatno bilo iCi s njom na teren 1 raditi sa ljudi!fia.
.
U srednjoj Bosni sam docekala i konacno oslobodenJe nase zemlJe
i napustila je maja 1945. godine.
Boja Vuckovic-Petrovic
ODLAZAK U SREDNJU BOSNU
oktobru 1943. godine pozvao me Vaso Trikie u OK KPJ za
Bosansku krajinu, cije je sjediSte bilo u Drvaru. Govorio je
o sirenju ustanka u svim krajevima nase zemlje i potrebi da
veei broj omladinaca i omladinki iz drvarskog kraja ide na druge terene. Naglasio je da ee put za pojedince biti dalek i tezak. Dok sam ga
slusala, bilo mi je jasno da me to neee mimoiCi, ali gdje i kuda cu iCi
to nisam znala. Cutaia sam i slusala Vasu kako govori. Kad je zavrsio
Vaso, poceo je Juraj Marek, koji je bio s njim u Komitetu. Juraj je istakao kako sam ja dobar masovnik medu mladima i kako sam poluci1a
dobre rezultate na drvarskom podrucju. Misli da eu tako biti i na drugim terenima. Podvukao je da to cini cast za Bosansku krajinu sto rnoze
da salje skojevske i partijske kadrove u druge dijelove nase zernlje.
Vidjevsi da se Juraj raspricao, ja jednog momenta povikah:
Pa dobro, drugovi, gdje se ide recite, nemojte nas ubjedivati.
- U centralnu Bosnu.
- Tako, drugovi, da znamo.
Nasmijase se obadvojica, i u jedan glas rekose:
- Tako je, Bojica, tako.
Komuniste ne treba ubjedivati. Kad Partija trazi, iCi se mora. Vidim ja da nema kud, iCi se mora, a znam da su u Drvaru pripreme i u
idueoj godini kongres USAOJ-a i vee svi radimo na tim pripremama, te
,mi bi nekako najviSe zao sto se mora iCi, a ostaviti vee uhodani rad
omladine i rad na pripremama kongresa. Kad sam izasla iz Komiteta,
odmah sam otisla kod drugarice Bose Torbice i sa njom sam o svemu
ovom razgovarala. Bile smo nerazdvojne drugarice u radu sa omladinom.
I njoj je bilo zao sto moram da idem, ali mi je ipak rekla:
·
- Bojice, to za tebe treba da bude i ponos i cast sto ides da
pomognes razvoju omladinskog pokreta tamo gdje je potrebno.
Osjetila sam se stvarno ponosnom. Mene i moje drugove i drugarice salju u druge krajeve da radimo sa omladinom koju nikad nismo
ni culi ni vidjeli.
Kada smo se u Drvaru sakupili, krenuli smo u Ribnik. Tu smo astali oko mjesec dana; nisu nas pustali da idemo u srednju Bosnu, jer
je hila na pomolu sesta neprijateljska ofanziva. Jednom smo pokusali
preCi, ali su nas kod Beljavina docekali cetnici. Vratili smo se. Tek u
U
656
657
42 zene BiH u NOB 1941-1945.
�Ibrahim Karabegovic
Hakija Muradbegovic
Muhidin Spuzic
i\.KTIVNOST :lENA MODRICE I OKOLINE U NOP-u
M
asovnije ukljucivanje zena Modrice, Terevaca i najblize okoline u NOP poCinje nakon oslobodenja ModriCe 8. septembra
1943. godine. Od tog momenta Modrica je narednih osam
mjeseci neprekidno predstavljala dio oslobodcne teritorije na kojoj je
NOP razvio najrazlicitije oblike djelatnosti. Medutim, revolucionarna
aktivnost zena ovog kraja je u naju:Zoj vezi s predratnim revolucionarnim radnickim pokretom, koji je pod vodstvom Komunisticke partije
Jugoslavije i u ovom dijelu nase zemlje ostavio zapazen uticaj. Povremeni i stalni boravak istaknutih clanova Partije: Ugljese Danilovica,
Edhema Came, Mustafe Mujbegovica, Vjekoslava Bakulica i drugih,
koji su sirili uticaj KPJ nastojeCi da se Partija poveze s najsirim dnistvenim slojevima, pokazao je u godinama prije pocetka drugog svjetskog rata vidne rezultate. Iako jos nije postojala organizacija KPJ, u
Modrici, Terevacima i najblizoj okolini formirani su u godinama pred
rat aktivi simpatizera Komunisticke partije, koji su se smatrali komunistima i koji su, kao takvi, cesto hapseni, proganjani i osudivani od
policijskih vlasti.
Ubrzo nakon uspostavljanja ustaske vlasti, 1941. godine, pod sumnjom da su komunisti, uhapsena je grupa od preko dvadeset aktivista
iz Modrice i Terevaca i upucena u zatvor u Gradacac, gdje se tada na
mjestu kotarskog predstojnika nalazio poznati zloCinac Montani. Intervencijom videnijih gradana (u meduvremenu je Montani premje5ten u
Brcko) ova grupa zatvorenika je oslobodena u novembru 1941. godine.
U vezi s ovim dogadajem je i prvo zapazenije a:ktiviranje zena ovog
kraia u NOP-u. Nairne, iedna delegacija zena, medu kojima je bilo i
supruga uhapsenih, u cijem sastavu su se naJazile: Hanumica Sirbegovic, Safa Halilovic i Jelka Liubas, intervenisala je kod kotarskog predstoinika u Gradaccu Montanija da se zatvorenici puste na slobodu. Pored
toga, zene uhapsenih su, za cijelo vrijeme dok se ova grupa simpatizera KPJ nalazila u gradacackom zatvoru (zatvor se nalazio u kuli Hnsein-kapetana Grada~cevica), dva-tri puta nedjeljno nosile hranu zatvorenicima.
Vecina iz grupe koja je 1941. godine hila zatvorena u Gradaccu
prikljucila se u toku 1942. godine NOP-u kao aktivni borci, pa je, pored
ostalog, i ta Cinjenica znatno uticala na jos vece angazovanje zena. Vee
1942. godine u Modrici je formiran .ilegalni odbor AFZ-a, koji je radio
.
658
659
na prikupljanju pomod NOP-u u novcu, odjeCi, obuCi, ~rani .i oruzj_l~.
Ova grupa, u kojoj su. se nalazil~ S<;tfa HaliloviC,_ Hanym1ca Sirbegov1c,
Ruza Sperac i Jelka LJulbas, 'rad1la Je 1942, rpo '?;rektiVama ~~vera Hu
me Slobodana Jankovica i Jovana Radovanov1ca. U Modnc1 se tada
nal~zila stacionirana Begica bojna i zene su, koristeCi kao vezu domo~
branskog magacionera, pored hrane, nabavljale i municiju koju su slah
partizanima.
Istovremeno je i u Tarevcima P?Stojala jed~a grup~ aktivistl~~nj~
koja je na slican nacin pruzala pomoc !'JOP-u_. Akt1vnost zena ryiodnce 1
Terevaca je za cijelo vrijeme NOB-a b1la tohko povezana da Je prost?
nemoguce ovu aktivnost razdvojiti. Na to_ je utic<;tla,_ pored <;>stalo~, bhzina ova dva mjesta (Tar~vci su_ ?d ~odnce ~da~Jem 2 km) 1 :?dbmskc
veze, posebno izmedu MuJ begov1ca, S1rbegov1ca 1 M~radbeg~v1ca. ..,
Oslobodenjem Modrice 8. septembra 1943. g?dme,. aktiv~?s~. zena
Modrice Terevaca Milosevaca, Dobrinje, Garevca 1 drug1h obhznJih zaseoka d~zivljava ~agio polet. Na osloboden~j teritoriji _i pod neposre_~:
nim rukovodstvom organizacija KPJ ova akilvnost popnma raznovrsmJ1
sadr:Zaj i revolucionarniji smisao.
Ubrzo nakon oslobodenja Modrice septembra 1943. godine u ModriCi je formiran Opstinski odbor AFZ-a koji su sa~injayale: Je~~a Ljuba_s
(predsjednica) Safa. Halil~vic (se~:eta~!, ~-anum1~~ S1rbegov1c ~?IagaJ
nik Ruza Sperac C1ca St]epanov1c (uc1telJ1ca), D1sa Karabegov1c, Sel~
zada ZeCic Rem~a Kapetanovic, Zorka Radovanovic i Eva HodolJ,
clanovi odbora. Uz pomoc odbora AFZ-a iz Modrice, a posebno Mevle
J akuboviC formirani su mjesni odbori u Tarevcima, Milosevcu, Car?aku, Donji~ Kladarima, Vranjaku i Koprivni. U m~~snom odbor1;1 AFZ:·a
u Tarevcima hila je predsjednik Habib~, Sir~ego_v1c, se~retar _1?1ka s:_rbegovic, a clanovi Almasa MuradbegOV1C, ~z,emll_a M~J begov1_C} Baks~
Spahic, Hadzira Mujk~c, P~sa ryiehmedb~~ov1c, "Mma _S1rbegov1c. U. ~~:
losevcu je hila predsJedmk Ljuba Rod1c, a clanov1 Bosa Popov1c 1
Mitra Cicic.
Odbori AFZ-a su, organizovali sakupljanje P?~noc! u hrani. i ~djeCi,
njenom doturanju do partizanskih jedinica i vod1h bngu o ranJemcima.
Oni su organizovali pletenje carapa i dzemp~ra i v9d!li ?rigu o. ~~zbri
nutim porodicama boraca. Pored toga, v_eh~a paznJa J~ posvec~vana
kulturno-prosvjetnom radu. Tako su, na pnmJ_er, u T<;trevc1ma form.r_a_n~
dvije citalacke grupe ciji su ruk~vodioci bi!1 Dzenula _Muradbegoy1c_}
Lorka Svok. Ove grupe su na SVOJ1l11 sastanc_I~a prorad1val~ markst~~1c
ku literaturu i Citale stampu NOP-a. u Modnc1 se pos~bno lSta~la U~I~e
ljica Cica Stjepanovic, koja je, pored ostalog, o_rgamzovala_ mz" teca)eva za opismenjavanje zena. U ~okl!- 194~, 1914:- 1 1945. g?;h~e zene su
organizovale niz kulturno-p1~o~vJetn~h P:!r~db!. z:e~e Mo~nce. 1 ~arevaca
SU se posebno istakle U zbnnJaVaTIJU, hjeCC~JU 1. 1~~r~m _ranje~1ka XYJ
vojvodanske divizije. Da ih neprijatelj ne b1_ l?nm_1Jetw 1 ot~no, ran]~
nici, medu kojima je bilo najviSe :lena, smJeste~l su kod z~n.a ~ush
manki u Tarevcima, koje su ih preobukle u mushmansku nosnJU 1 dale
muslimanska imena.
.
. ..
Znacajan poduhvat zena Modrice i okoli~~- hila }.e "org~mzaciJ~
proslave 8. marta 1944. godine. Toga dana, po k1s1 I_'O!fliJesanOJ S<;t smjegom, u ModriCi je,.odr:Zan zbor zena, koji je po ~VOJOJ masovno~t1 prevaziSao sve ranije zborove odr:Zane u ovom kraJU. Osku~?o . odJeven_e,
neke cak i bose, zene su od ranog jutra pristizale u Modncu Iz okolmh
�sela,. pjevajuCi. i nosed transparente. Po masovnosti , organx'zac· · · 1 o d uIJl ·
.
.
su se IStlc.a1 zene. !arevaca. Zbor je oddan na mo.e.
dnckoj I?IJaCI, a kao.gov?rl1ICI lStUplh su Mladan JevtiC, clan OK KPJ
Jelena Ljubas, predsjedmca Sreskog odbora AFZ"-a 1 Mod nee 1 Bon'k'
'z
•v ·
a
S tanCic, sek retar S res k og komiteta KPJ c
Nakon zbora
t 1_.
·
·
·
·
. Zb oru JC pnsustvovalo oko 300 zvena Nnas av Jeno Je
I
naro d no vese..Je. 1
v
h
. a ovom z b oru
zene su za. tiJeva e ravnopravnost, skidanje zara i feredze · dl v
?orbu. protiV ok~pator:a ~ domaCih izdajnika. Aktivnost zen~ ~od~~~
I okolube nasktavljen~. JC ~ u. u~lo~iJ?a neprijateljske ofanzive i privremenog orav a nepnJatelJskih Jedmica u ovom kraju .
. . Od 8. septembra 1943. godine, kada je Modrica i njena okolina
prv1 put oslobodcna, zene ovog kra 1 se sve viSe uklj'ucvuJ·u 1 u
·a
·
·
·
d' ' k
kt' ' b
·
· .·
VOJ11C Jell1l~e ao a. 1vm .' or.ci ..T~ko Je 1z ModriCe, Tarevaca i blize okoline u
razn1m'dpart1zansk1m Jedmicama' pocevsi od 1943 . go d'
v
k t
k v
v
1ne, ucestvova1
o
?. .O n es~tav. zena. Osam zena, uglavnom omladinki, iz Modrice 'Jolo1
~~1! su s.':oJe Ziv~t.e u NOB-u, i to: Ehlimana BeCirbasiC, Borka Miha 'lone, Saf~Ja ~~s~1c, Derva Huskic, Nevzeta Halilovic, Mejasa Delic C~ri
~a Ce~1~ag1~ 1 Muharema Hurtic. Potrebno je istaCi da su se u 'omla
?mskoJ ~ sk?Jevsk~~ orga~i~~~iji narocito isticale Borka Mihajlovic, Nev~
zeta Hahlov1c, RabiJa MuJlnc 1 Sahzija Muradbegovic.
v
v
1
se~VJe~Ju. ~aJ.VlSC
v •
•
Radosava Marin
•
AKTIVNOST ZENA SELA MEDEDE NA IZVRSENJU
ZADATAKA NOP-a
,
a dvanaestom kilometru od Bos. Dubice prema Bosanskoj
GradiSci nalazi se selo Mededa. Kao i mnoga sela bosanskodubickog podrucja, i Mededa je u toku rata, narocito za vrijeme
neprijateljske ofanzive na Kozaru ljeta 1942. godine, ostala bez mr1ogih
svojih mjestana. Najvise su stradali muskarci. U selu su uglavnom ostale samo zene sa djecom. Zivjelo se pod veoma teskim uslovima.
U ljeto 1942. godine stanovniStvo iz Medede i ostalih potkozarskih
sela pohvatali su Nijemci i ustase i internirali u logore iii otpremili u
sela Hrvatske. Svi smo bili u teskom strahu i ocekivali da cemo biti
pobijeni.
Poslije izvjesnog vremena narod iz Medede otiSao je u selo Budice.
To je vee bila partizanska teritorija. Sutradan nam je jedan partizan
odr:Zao govor isticud da oni vee imaju vezu sa Kozarom, da partizani na
Kozari nisu uniSteni. Mi smo inace zivjeli u uvjerenju da se glavnina
partizanskih snaga probila iz obruca Kozare, a sada nam je bilo jos
prijatnije kada cujemo da rpostoji veza slavonskih ,partizana sa Kozarom.
Rasporedeni smo po seoskim domaCinstvima. Bili smo u selu Bu..
diCima sve do jeseni, kada smo saznali da se moze iCi kucama. U meduvremenu moja sestra Darinka Loncar otiSla je u partizane. Nasli smo
tamo Milorada Vidovica, iz nasega sela i Mirka Basica, koji su kao partizani sa Kozare dosli u Slavoniju. Tamo su bili i krajiSki proleteri.
Jednoga dana, novembra 1942. godine, odluceno je da podemo
nasim kucama. Receno je da podu samo zene sa djecom, a da mladc
zene bez djece i djevojke ostanu. Bilo je vise porodica koje su posle.
Putovali smo sest dana dok smo stigli do Novske, odnosno do jednog
sela nedaleko od Novske. Odavde su nas prebacili sa konjskim kolima
do Novske. Vozile su nas zene.
Kada smo dosle u selo, naiSle smo na zene koje su stigle prije
nas. Nase selo bilo je potpuno opljackano. Sva psenica, kukuruz, povrce
i voce, sve je bilo pokupljeno i otjerano.
"'·
U januaru 1943. godine partizani su napali na susjedno selo gdje
se nalazilo neprijateljsko uporiste u Orahovi. Tada su se iz ovoga uporista povukli Nijemci, a istovremeno su se povukle i ustase iz nasega
sela Medede. OtiSla je i oruznicka postaja. Sa neprijateljskom vojskom
bjezali su iz Orahove i ne!k:i mjestani 1koji su i1m ib.ili naklonjeni,
,
660
661
N
�Selo je s~da ?~tala relativno vs_lobodno. Uskor? su kod nas poceli
da do laze partrzam IZ Kozare. Dash su Petar Damca, J ovo Jankovic i
Sin:<? TriviC. Oni su se za vrijeme ?~anzive bili sklonili negdje u Prosari.
Javllr su nam. se ikada s!?o prolazrh kroz Prosaru iduCi u Bijakovac po
k~ln~ruze. ZaJ~dno sa DJima dolazio je i Rasim Golubic, koji je kasnije
?w clan_ O~ruznog nar_odno<;>~lobodilackog odbora za Kozaru. Sa njime
Je dolazw 1 Jovo Maqanov1c, takode iz Okruznog narodnooslobodilackog o.dbc:ra. Povra~il.i_ ~u s~_i neki drugovi iz partizana - Dusan Taroman 1 N1koJa KrnJaJIC, kOJI su nastavili da organizuju narod u selima
ravljanske opstine.
·
. v <?dmah je pocela or~anizacija. zivot~. Izabran _je narodnooslobo~hlacki o~bor u selu. U nasem selu Izabrah smo Bancu Munizabu. Bila
Je ~o na~.wna!nosti 1-~~vc;ttic~. Sa. njon: je ~ad~la i :r<:rista Loncar. Kasnije
su ~h NIJemci uhv~t1h ~ ot_Jerah. Knsta Je .mtermrana u Njemacku, a
Banca se _<?pet vr.atilc;t (bi!a Je _u drugom stanJu).
PoshJe Bance 1 Knste Izabrali smo druge zcnc u narodnooslobodilacki odbor. Izabran j~ i vseoski odbor AfZ-a ciji sam bila predsjednik .
. , U naro~nooslobodllackom odhoru b1le su: Gaga Rosa, Milena Petrov1~, omladmka, _Ja9oda J~~kovic, !<_rajpu!ov:a Ana i Trivic Jagoda iz
DonJe Medede, ikoJu ce kasmJe uhvat1t1 ustase 1 zarklati.
U ~yim. organizacijama bile su samo zene i omladinke. Muskaraca
u selu DIJe bllo sve do oslobodenja.
.
Pocele smo sa prikupljanjem peskira i carapa za ranjenike u bolmcai?~ u ~ozari. Hrane. jos nismo i~a~i, jer smo se i sami tesko preh:~mh u z1mu 1943. godme. Poneko Je 1mao kravu, a veCina nije imala
msta.
Sreski narodnooslobodilacki odbor donio odluku da se sav narod_ iz
ravljanskih sela oko ceste Bos. Dubic~-:-Orahova ~ ispod Prosare iseh u
sela prema Kozari. Mene su raspor~dil1 u selo _M1rkovac, g~e sa~ provela od proljeca 1944. do oslobo.de~Ja 194_~· _godme. Rasfo~r~urano JC Ol~
stinsko rukovodstvo, a rukovodiOCl su O~Ish. na druge o:pstme. ~<?Sa Dlmic, sekretar Opstinskog komitet~J~.PJ 1 M1la~ D<??Ik, cl':n. Opstmskog
narodnooslobodilackog odbora ot1sh su u mostamcku opstmu, a predsjednik Opstinskog narodnooslobodilackog odbora Dusan Toroman u
knezopoljsku opstinu.
.
.
,v
.
.
.
Nase susjedno selo b1la Je Orahova. Pretezno JC ~11~ nase~Jeno
muslimanskim stanovnistvom. I u ovmne selu dje~ovao Je Ile!?alm narodnooslobodilacki odbor. Za vrijeme dok sam radlla u Meded1 u toku
1943. i pocetkom 1944. godine odlazila sam p_o zadat~m ~ Ora~ovu. No ..
sila sam postu. Predavala sam je Kati. Zlo~a~I. Kata Je b1~a ~ _Ilegalnom
narodnooslobodilackom odboru. Sa nJom JC Isto ta~o radiO 1 Jedan. Musliman, cija kuca se nalazila blize dzamije (zabo~a':_Ila sam mu prez1m?).
Na moje ime je iz Okruznog narodr:tooslobodllackog odbora dolazlla
posta, koju sam nosila i predaval~ Ka11 u O~aho~u.
, .
Sa stanovnicima Orahove mi smo odrzavah svakodnev:J?-e kontaKte.
Oni :su znali kaiko je narod nas:ih sela stmdao ru toku ofanz~v~. Poznato
im je bilo da su u selima ostale zene i djeca, d:; nemam<;> ~tocmh zapr~g~
za obradu zemljiSta. Priticali su nam u pomoc. U prolJece }9~4. godme
iz Orahove je doslo viSe domaCina Muslimana sa ok? 40 ~tocmh_ za~rega
i pomagali su nam u oranj~ i zasijavanju rpro~Jeta:uh 'llSJeva .. B1l~ Je it?
solidarnost susjednog mushma~skog ~~anovmstva sa srpskiiT,l s~a~~v
nistvom potkozarskih sela u vnJem~ UJihovog r~tnog s~radanJa .1 ShOmastva. I mi zene iz sela smo odlazde kod .mushmanskih vpor:od1~a _POmagati im u poljskim radovima, okopavanJu kukuruza, ~~tv1 psemc:,e,
kupljenju sijena i sl. Pojedi:J?-i ~oma_c~ni. iz Or_?hove ~ol::z1h su u nasa
sela, gdje su obradivali zemlJu 1 kos1h hvad~ sto su 1~ Z~J?-e prodavale
ili ustupljivale za neku protuu.slu~u. Pomagah s.u nam 1 pr:I_Ik.o?J o?ra.d~
basti. Bila je to zaista neprocJeDJ1Va usluga koJu ?u nam cm1~1 poJedmi
Muslimani iz Orahove. Dovozi1i su nam i drva u ~.Imskom pe_rwdu, kada
je veoma tesko bilo doCi do ogreva. Jedan od UJ~h, zc;tborav!!a. sam mu
prezime, posebno se ist}.c~o u pomo~i. On nam JC zarsta ucmw neprocjenjivu pomoc. I sada ZIVI u Orahov1.
~ravel~ smo u ~.elu ~itavu 1?43. godinu. Morali smo ilegalno raditi.
Opet Je dosla nepnJatelJska VOJska u selo koja je imala zadatak da
?bezbijed~. dozrije':,c;tnje i zet~u psenice. ~ Ravni, koju je neprijatelj zasi-lao. n~ ve.cim. povrsmama. M1 ~~o .dob1h zadatak da pazimo kada ce se
ze~I psemcc;t 1 da o toT?e ob~VIJestimo. Planirana je akcija omladinskih
bngada koJu su orgamzovah narodnooslobodilacki odbori sa zadatkom
da blagovremeno pozanju psenicu.
Po.cetkc:m jul~ 1943. godine doznali. SJ:?O da se neprijatelj sprema
dana VJerski praz.~Ik :r~trovdan u ponedJelJak pozanje psenicu. Uspjeli
smo o tome. obaviJestiti ?arodnooslobodilacki odbor, koji je blagovre~~n~ o~ga~:nz~v~o o~ladmske radne. cetc; i bataljone, koji su prlje poznJeh psemcu 1 Izvukh u selo Pucare 1 da]Je prema Kozari.
.
~ako je neprijateljska vojska bila u selu, mi smo nastavile da rad1mo Ilegalno. Takav nam je bio partijski zadatak. ViSe nam iz Kazan::
nisu mogli dolaziti.
~vi oni koji ~u bili medu narodom poznati da su u NO odboru,
morah su se povuc1 u potkozarska sela. Nas nekoliko zena i omladinki
koje smo bile clanovi Partije i SKOJ-a djelovale smo ilegalno i imale
~adata~ da ostanemo u selu. Medutim, kasnije smo doznali da su ustase
1z. Dub1ce ~pad~I.e u .nek~ sela i t~ !zvrsile pokolj nad zenama i djecom.
Nr ~ama VIse ~~Je .~btlo ~I~mo b1t1 u rselu. Organizovarna je danonoana
straza prema nJeCI Sav1 1 prema Bos. Dubici, odakle su obicno ustasc
dolazile. Radi bezbjednosti, morali smo se iseliti. Proveli smo zimu
1943/44. u selu Gunjevcima. Najprije smo bili popravili neke kuce u
~ojima su ranije T;>ili na~t~njeni fo~ksdojce.r~ u nasem selu. Kada su. pocetkom 1944. godme na1sh Cerkez1, popahh su nam ove kuce. Zato je
662
663
�Ljiljana Golub-Primorac
OD LJUBUSKE CETE DO ZAPADNOHERCEGOVACKOG
NOP ODREDA
d ~j}luskog u pravcu l'v'!~tkov.iea s obje strane puta nalazi se
ne o I o se a medu kOJima I moJ· e rodno mJ'esto B·' ·
Ona upr
·v
.. h
IJaca.
selima Dalmacije. ;j~d~ ~Isd~VfJ~d~:rlaka cini sponu. ~a s~sjed~im
1
0
v
~n;~~~~k~laot~~J~m~irugog SVJetsk~kcije u J~~sa~~nJ~~~t~~~~~ihz~~~t~~~=
zajedni~ke og rata gotovo uzalud su t · 1· d
·
e
v
~g~~~:c~~~1oo::kf3?:p~k~~~a~udao~ezbijede ndajosnovnija ~~!Jit~~
t
. N k
Izvore zara e pronade I na drug
z:
·
e o. u radu pod nadnicu, neko kao lucki radnik. Sve ·e
.OJ
1
~u~ot~fn~ 1 ~es~~· Izmedu ostalog trebalo je iei pjesice prefo ~iJ~ ~
.df p: ~ n ~~~vic~, J~ do Chapljin<? iii Ljubuskog, a cestom i dalje. Ljud ' •t
JI . I mi · Jeca, s vatah su poteskoee koje nameee zivot u
rus venom s1stemu onog vremena jedino · b'l
, 1 · · ·
lazenjem pronalaziti rjesenja za egzistencij~~ I o moguce v astltlm snas ram.
da jeUp~h~d~ij~f~OJ·e~~O!~U ~;li)em~ kada je moja generacija trebala
S 1
.
o Is I u cetvororazrednu osnovnu skol
ov~. • e a ku Dal~acij~. Poneko zensko dijete je iSlo i u Ljubuskiu d~
N
1
tkl~~}:~:t~Ja~t~c~cis~~~·J;e~~~~~a~~n:;a;~:~e~~~b~b;~/~~~!~:~H~:
11
potes~o~e, ~h I na ono pozitivno StO Ce kasnije imati odlaz J
s
~P:.edJelJenJa prema revoluciji i borbi za nove odnose i nov~ ~:u~~oa
• I ;e I ~a. m a Ima IZ okolme ostala su sjeeanja iz d ·etin ·stva
~
, riJe rata smo se morali sami snalaziti i u pogledu zabave k ·
·
u~!a:rnoil'l: svodila na seoske vasare. Tu su se sastajali mladi 'iz o;~ s~
~Icmh mJ;st~ z~J?adne Hercegovine i Dalmacije. Sjeeanja sezu i 1 d~~k
a se moze Istaci kako su se na tim vasarima ili zborovima
·
P7ed~tavni~i pojedinih stranaka. Istupali su sa obecanjima koj!m;.ks~h
msu IspunJavana. To su narocito radili pred izbore.
m a a
. ..Nepdos.~edno pred drugi svJ~tski rat osjecao se u Bijaci organizovamJI ra canova KPJ, a narocito od dolaska u Metkovie mo · · k
~~~es~~~k-VI~iko?. Taj ~~icaj se poceo osjeeati i iz Ljubu~kog~ i u~:lc~
.
J
UP.J_anJ~ mladica, m~du kojima su se nalazili moj brat MariJan,. u~~ Gahc-RoJak, Ante Pnmorac, Ivan Paponja iz Zviriea i ·
neki. NJihov rad ~e odvijao. u strogoj ilegalnosti, ali .e do rin.
JOs
uspostave kontakti sa orgamzovanim ljudima i u LjubJusko~.. IO da se
664
665
Grupa mladih ljudi ukljucenih u rad, kao i neki stariji na podrucju
Bijace, energicno se suprotstavljaju :divljanjima onih koji su svoji"m
ponasanjem i djelovanjem vee odmah stali na stranu okupatora i njegovih pomagaca-ustasa.
Pristupilo st; priprema.ma. z~ iz_vrsav.~nje obaveza postavljenih u
Progl~su ~.PJ. ¥Jesta sasta]anJ~ I. diskusiJa mor~l-~ su biti u strogoj
konspiraciJI. Ob1cno su se sastaJah u zaseoku GahCI, Verajinoj OO'radi
te n~ R~vnom Hu.J?CU i. Vior1_1ici. Uskoro se jav~jaju prve akcije n~ po~
druCJU Izmedu BIJace 1 Novih Sela. Posebno JC odjeknulo rasturanje
letaka i Proglasa CK KPJ na Humcu i po drugim selima oko Ljubuskog.
Hapsenjem nosilaca ove aktivnosti Jure Galiea-Velikog, Jure Galiea-Rojaka, Marijana Primorca, Ante Primorca i Ljube Primorca rad u selu nije
prestao jer smo i mi dmgarlce lbille u •toku. I u olkolnim 1selima, u Hardomilju i drugdje, pojedinci su vee hili ukljuceni urad.
Nasa aktivnost doprinijela je da se 1942. godine u Bijaci formira
aktiv SKOJ-a. Njega je forminfo Jure Galie-Rojak, a sacinjavali su ga
uglavnom djevojke, i rto: Anice Cuze, Kata, Ljilja, Damica i Ruza Primarae, Ivai Joka Galie, Tada Zovko, Jaka Begie, Ruza Primorac, te omladinac Ilija Primorac. Koliko se sjeeam, za sekretara je izabrana Ruza
Primorac. Rad aktiva usmjeravao je drug Rojak. Na svakom sastanku
davao je iscrpne informacije o rezultatima NOB-a, predocavao i objasnjavao naredne 1Zada1tlke i IZa<htijevao od .nas da :proucavamo lilteraturu
koju je sam donosio. Svi smo hili ponosni na rezultate koji su se postizali. Uskoro smo izrazile zelju i mi djevojke da odlazimo u oruzane jcdinice NOV. Drug Rojak nam to nije odobravao isticuCi znacaj zadataka
koje izvrsavamo na terenu, kao sto su prikupljanje oruzja, municije,
sanitetskog materijala, hrane i druge opreme za nasu vojsku.
iR.ojak je povremeno do'lazio na 111as 1teren i ponovo odlazio na dmga
podrucja. U drugoj polovini 1943. godine ponovo je dosao iz podrucja
Biokova i kao ranije, tom prilikom zatrazio da se odrzi sastanak aktiva
SKOJ-a. Brzo smo to organizovali i Rojak je predlozio kao tacku dnevnog reda: Odlazak u partizane. Bez dvoumljenja svi smo izrazili zelju da
idemo. Medutim, Rojak je objasnio da se tako ne radi i da se ne moze
ostaviti teren. Dokazivao nam je od kolike je vainosti rad aktiva SKOJ-a
na terenu i koliko to doprinosi nasoj opstoj stvari. Nakon kraee pauze
odluceno je da u jedinice krenu nas pet djevojaka, ito: Anica Cuie, Jalk:a
Begie, te moje sestre Ruza, Danica i ja.
Dogovorili smo se kako da se prebacimo do jedinica. Rojak je
svojim iskustvom stecenim ilegalnim radom dao ideje kako se neopazeno mozemo povezati sa jedinicama. Nasa porodicna kuea hila je mjesto sastajanja i prihvatanja ilegalaca. Tim putem se oddavala i veza sa
biokovskim partizanima. Upravo uvece kada je trebalo da krenemo
dosla su u nasu kueu tri druga i sa njima smo posli. U toku noei stigli
smo u selo Ostojiee. Sutradan smo rasporedene po cetama u Biokovskoneretvanski NOP odred. Prethodno smo dobile oruzje i uniforme .
. Rukovodeei drugovi u jedinicama su se interesovali kako smo
uspjeli doei. Objasnili smo im da smo, prema preporuci, koristili stalnu
vezu u Pozloj Gori kod Ante Cotiea i Mile Dominikoviea. U cetama u
kojima smo rasporedeni istog dana imali smo kraeu obuku, bolje reCi,
provjeru u rukovanju oruzjem jer smo mi o tome imali osnovna znanja
stecena na terenu. Nekako u to vrijeme poceli su u Odred stizati u nesto
veeem broju borci sa podrucja Ljubuskog, Gabele, Capljine i drugih
mjesta. I sa njima je bilo drugarica. Brzo smo se prilagodile zivotu
�oruzanih jedinica i ukljucile se u rad i izvrsavanje borbenih zadataka.
U ne.iz.b~isi:v~m sjec~nJu. ostao je i danas nacin na koji su nas primili
borc.1. 1 JC~m~ce u_ CJelm~. Impo~ov~~o nam je razvijeno drugarstvo, razumiJevanJe 1 medusobm odnos1 koJI su stvarno bili na najvisem nivou.
. l! drugoj_polovirii 1943. godine pocele sui pripreme za formiranje
L~ubus!ce par~1za~ske cete. To nam je saopsteno i svi smo s nestrpljenJem ocekiVah taJ dan. Jednog rpopodneva odr.Zavao se odredski sastanak
- ~<;mf~r~ncija. Na tom sastanku _Ivan PrpiC je saopstio da ce se formirat~ le~1m~a od boraca sa podruc.Ja zapadne Hercegovine. Davao je sira
obpsnJenJa .. Izmedu :>stal'-?~· napom~nu? je .da ~~rei iz tih podrucja
?ob_ro po:z;:t;taJ~ te!'en, ~to _mJe z:: potcJenJIVanJe pnhkom izvodenja oruzamh akCIJa 1 pnkuplJanJa novih boraca. Naglasio je i to da u selima
zapa_dne He~cego~ine r~~e ~ase organizacije i djeluju narodnooslobodilacki odbon. Nase akc13e I stalna saradnja dace nove rezultate. Kao
za~~jucak d?dao _je da u _tu )~dinicu. nece uCi samo borci sa tih podrucJa nego I nek1 DalmatmCI 1 drugi. Na ovim pripremama radili su:
Jure Galic-Veliki, Jure Galic-Rojak, Marijan i Ante Primorac, te drugi .
. . Jed:r;oga dana, da~u~a se ne sjecam, uputili smo se, kako je to
~amJe receno, u ~el? 1rklJ~ na ~j~sto gdje_ ce se formirati Ljubuska
ceta. ,U selov su_poc~h da s_tizu bor~1 I_ s~ drugih_ terena. Vladalo je pravo
vese~J~ u oc~kivanJu s~roJa ~.ave JediJmce - Ljubusike parNzanske cete.
Vodi~I su se I _razgovon u koJima su se mijenjala iskustva iz dotadasnjih
borbi. Navodili su se naredni zadaci, zracio je optimizam o skorom
oslobodenju.
Prikljucili su nam se i mjestani ovog malog i lijepog sela razbacaI_IOg po kamenjaru. Oni su ;se takmicili kako da nas sto bolje prihvate
I vrlo brzo su organizovali nase snabdijevanje hranom.
.
S~tradan smo se nasi~ na jednoj ledini u stroju ispod jednog izrazi.to_ :rehkog ~tab_la. ·~ ~~trOJl;l LJ~buske <J?artizanske cete stajali su drugovi I d~1;1gance 1z B~J!'lc~, LJub~sko~, Graba, Radisica, Orahovlja, Gabele, CaplJ1?~· .tyietkov1ca I_ ~rugih. J?Jesta. Ona je stvarno bila jedinica
bratstva I Jedmstva. U nJOJ su bih borci Hrvati, Muslimani i Srbi.
. , 0 narednim. z~daci~-~ ~jubuske p::rtizanske cete govorili su Ivan
Prpic, te koma?~hr I po}Iticki komesar cete Dusan Mandrapa i Marijan
Pnmorac. Mem Je saopsteno da sam desetar jedne desetine. Anica C:uze
je imal:: duinost ~olnicarke. N~ zna!ll koliko je ceta imala ukupno borac~, ah znam da Je nas druganca bilo petnaest. Raspolozenje je zracilo
sa hca boraca. Nastalo je veselje u koje se ukljucilo stanovniStvo sela.
u ~olu koje s~ _talasalo na ledini cuse se tek sacinjeni stihovi pjesme
~OJU smo ka:smJe stalno pjevali i time se ,podsjecali na Jt:renutak fmmiranja jedinice:
Naprijed, zenske, naprijed muski,
Kroz Bijacu da se prode,
Kroj Bijacu da se prode,
u Ljubuski da se dode.
K:,:~t:ko vrijeme. _rposlije to;ga ?dr.Z~n je sastana;k rpartijs!ke celije i
pnhkom u PartiJU smo pnmlJene Ja, Anica i jos neki. Mato Rakic
Je davao upute za rad aktivu SKOJ-a. Pred mrak su od boraca nase cete
formirane grupe. Dobijene zadatke imale su izvrsiti u toku noci i po
izvrsenju vratiti se u. Trklje.
'
~om
666
667
Ja sam hila u gmpi sa Alndrijom Galicem, IBrunom Talajicem i Antom Radeljcom. Dobili smo zadatak da odmah podemo na teren Gabela-Metkovic i postavimo mine na zeljeznicku prugu. Mine je vee od
ranije u Biokovu izradivao ~ndrija. Uspjeli smo merprimjetno doCi do
pruge u neposrednoj blizini Metkovica. Zurili smo da uspjesno izvrsimo
zadatak. Znali smo da voz treba brzo da naide. Bruno i ja dr2:ali smo
strazu a Andrija i Ante su postavljali mine. Stalno smo mislili da li
ce uspJeti. Imaju li dovoljno vremena .. O~~uskivali smo. Bili sn:o radosni
kad ih spazimo kako se kroz mrak pnmicu. Brzo smo krenuh u pravcu
sela Crnka gazeCi veliko blato. Sarno sto su stigli, cu se velika d.etonacija. Andrija rece: ,Uspjelo je." Ante dodade:. ,:'Kako. :t;tece uspjeti,
ja u to nisam ni sumnja?. S!.JJ?-O n~ka voz na?az~ .. Zagrhh smo ~'? radosni i ponosni sto smo 1Zvrs1h prvi zadatak. Zunh smo da na vnJeme
dodemo u Trklje gdje je ostala glavnina cete. U putu razgovaramo
kako ce to sutni. da se cuje u vijestima. U jedinicu smo dosli prije svanuca. 0 izvrsenom zadatku obavijestili smo Komandu cete. Ne cekajuCi
da sve dovrsimo, Marijan nam rece: ,Znali smo koga da uputimo na
ovaj zadatak."
Pocele su stizati i druge grupe koje su te veceri izvrsavale zadatkc
prema BaCini Novim Selima i Vrgorcu. Svi su podnosili izvjestaje.
Svakod~evno se zatim iSlo u akcije i postizani su znacajni rezultati.
Poceli su svakodnevno da pristizu novi borci. Brzo su se uklapali u jedinicu. Ceta je svuda gdje je boravila razvijala politicki rad i druge forme
u slobodnom vremenu. Drugarski odnosi, razumijevanje i pravilan adnos prema nama drugaricama zais~a j~. bio na _najvis~I?. niyou. Ostalo
;rni je u sjecanju kako ~e d;ugar~~I vrsila raz~~Jena vmi~lJenJa: )rako s~
pravilno upuCivane kritike I razVIJana samokntika, sto Je pozitivno uticalo na ukupni borbeni moral.
.
.
.
• v
Stalni pokreti i prelaz u borbu IZ pokreta bile su odhke nase cete.
Uspijevali smo tako dolazit~ do l??trebne. rat~e opreme. .
Pogodnost trenutne situaciJe kao I pnsustvo drugih faktora, kao
sto su brojnost ljuds_tva u c~ti te partiJska ~ sk<?jevska organizacija! uk~
zivali su da su zreh uslovi da se pnstupi pnpremama za formiranJe
Ljubuskog bataljona.
.
Borci koji su pristizali sa ter~~a. ul?~znavah . s1;1 na~ s.a t_eroro~
koji provode Nijemci i ustase, te o cmJemci da vehki broJ lJu~h. d<?laz!
do saznanja da neprijatelju tone tle pod nogama. Isto tako su Istlcah
kako se shvata misa borba. U istinitost tih informacija mogli smo se
uvjeriti preko nasih saradnika iz Bijace, Oraha, O~ahoylja, yrgoracke
Balje, Tihaljine i drugih mjesta zapadne Hercegovme I susJedne Dalm~~
.
Organizovano se radilo u jedinici, davane su blagovremene I potpune informacije o rezultatima ~oj~ postize. NOV.~ saveznici. na svim
frontovima. Izrafavala se stalno zelJa da se sto pnJe oslobodi zapa~!l~
Hercegovina. To smo zaista svi osjecali i govorilo se da to predstoJI I
da se za to pripremamo.
.
Polovinom 1944. godine nasa cet~ nal~zila se ~a pr.<?storu Dug1~
Njiva. Na taj prostor dolaze novi borc1 p~ Je u Dugim NJIVa!Ba form~
ran Ljubuski bataljon. Nasa ceta postala Je Prva. Sada sam Ima_la du~
nost delegata voda. Bataljon je imao tri cete. Komandant batalJona JC
bio Aziz (Ziza) Kudra, a komesar Marijan Primor~c. .
.
Nismo uspjeli do kraja sprov~sti sve sto Je bilo plamra!lo .~a s~
sprovede prilikom formiranja BatalJona. Iznenada su nas napah NIJemci
�vodeni pregovori o razmjeni zarobljenika. Tu su narn i avioni pomocu
padobrana spustili hranu i neku op~~ml!. Koristili srno. platn~ padobr~
na za sivenje bluza za drugarice, koJih Je sada u BatalJonu bil_? n:;mogo
viSe nego ranije. Na izvrsavanje borbenih zadataka odavde spustah smo
se i u priobalno podrucje.
v .
U septembru 1944. godine forrniran. je Z_?pad:wh~rc~g~vac~l NOP
odred u Ciji sastav ulazi i Ljubuski batalJon: Fo:miranJe J.e I.zvrseno na
podrucju Bajtinih staja. Ubrzo poslije fo~rniranJa O~r~d J~ I?J~O tesk.u
borbu u selu Stiljirna. U toj borbi sl!ko_b1.o se sa ~htmrn .J.edm1carna IZ
sastava Divizije ,Prine Eugen". Te Jedm~ce su b1l~.. spec1plno ~pre~11ljene i osposobljene za ratovanje u brdskm1 po~ruCJ.IIfl:a: Borba )e b1la
izrazito teska i imali srno zrtava. Ni~am ~ ~tanJu SJetitl. se ~o Je t?k1
prilikorn po()'inuo od nasih boraca, ah se sJecarn ~~ narn .Je .s~npa tes. o
pala pogibij: Ante Cuie iz Bijace. Bio je jako ornllJen u J~~m1c1, ~ osu~?
toga bio je jedinac. Uspjeli srno uniStiti potpuno tu speciJa~nu nJern~c
ku j~dinicu. Ovaj uspjeh je ohrabrio sve nase borce.v N~stayll~v s~ sa IZvodenjern akcija u pravcu Irnotskog, Ljubuskog, Koce~m~ 1 Llstlce. Neprijatelj je grcevito davao otpor, i uprkos tome, .I?ost1zah srno z:a;~ovo
ljavajuCi uspjehe. IPri:dola:zHi. su novi borci, .razviJaO se masOWliJ·I rad
na terenu gdje se Odred nalaz10.
.
.. .
v·
Uspjesi koje srno rpostizali bili su :e.zl!lt~t ·vrso'ke ~svi)est.I 111asioh
boraca, rezultat drugarstva, ravnopravnostl 1 Je~mstva .. Is~1cana Je hrkb~
rost i pozrtvovanje drugarica kao ravnopravmh s~d10mka u sva. OJ
borbi i drugirn aktivnostirna koje je jedinica. orgm;nzova~o sproy?dlla.
Mnoge nase drugarice su pohvaljivane za sv~J ra~ 1 bor~~ku ~ktn~ost.
Osirn navedenih, u sjecanju su rni ostal~ !enda .~1~darev1c, Mtla Pehar,
Ubavka i Beba Dikovila, Olga Lojpur, Mlltca Pens1c, Pe~a _Gaspar.
.
Pri kraju 1944. godine rasforrniran je Odr.e~. Borack1 s~stav uk_lJU·
cen je u druge hercegovacke i dalmatinske jed1mce. Jedan d10, U kOJel11
sam se i ja nalazila otiSla je u LjUibinje i rus~o ill sastav Tr~e (~~rce
govacke) brigade KNOJ-a. Brigada je stalno blla uvpokre!u ,! akC1Ja~ll,?
na sirern prostoru Herceg_?vi!le. ~ i~tocne Bo~~e obracunavaJUC1 se uspJesno sa ostacirna kolaboracwmsttck1h forrnac1Ja.
i ustase. Uspjeli su da nam se neosjetno primaknu na blisko odstojanje
i da zauzmu kljucne tacke na dominirajuCim kotama u blizini. Borba
je pocela. Na samom mjestu formiranja imali smo ranjenih drugova.
Ranjen je bio Murat Sadikovic. Nismo se dali zbuniti. Bataljon je odmah
stupio u protivnapad. Tom prilikom ranjen je i Berislav Susac. U jednom zalklo:nu nalazio •se rsa mnom St1pe Belbic odC~Jkle smo oWaraH vatru
na neprijatelja. Ranjen i zabrinut zbog situacije u kojoj smo se trenutno nasli, Stipe je rekao: ,Znam da si organizovana i ubijeden sam da
me ranjenog neces ostaviti." Uspjela sam, iako u teskim okolnostima,
da ga odvucem do ivice surne, rizikujuCi da obadvoje poginerno. Nesto
kasnije je putem veze otprernljen na Vis. Bataljon se uspio prikupiti i
krenuti u pravcu podbiokovskih sela stupajuci u nove borbene akcije
na torn podrucju.
Posebno mi je ostao u sjecanju dogadaj koji se desio u Buklijasima. Na torn prostoru nalazio se Bataljon u predahu. Bila je radna atmosfera. Dde se konferencije i sastanci. Izrnedu ostalog Ljubica Soljak
obradivala je neka teorijska pitanja sa clanovirna SKOJ-a i KP. Drugi
su cistili oruzje ocekujuCi da hrana koju su pripremali rnjestani bude
gotova za podjelu. 0 tome se brinuo Janko Turic iz Buklijasa. U tom
rnornentu dotrcao je jedan rnjestanin i saopstio da su ustase zauzele polozaje okolo. Bataljon je stupio u dejstvo prema rasporedu koji je odmah saopsten. Jedna ceta ostala je upravo tu da ne dozvoli ustasama
da nas napadaju s leda. nruga ceta posla je u pravcu polozaja koji su vee
ustase bile zaposjele. Prirnakli srno se blizu i pojedine ustase pocele su
da .nas dozivaju. Na•roci!to nCI!s drugarice, upueujuCi nam pogrdne izraze.
NastupajuCi prerna njirna culi srno pucnjavu upravo tarno gdje je ostala
ceta da nas stiti od napada s leda. Tarno su ranjeni Meho Nevesinjac i
Jaka Begic. Tada je stigla Treca ceta. Ustase su natjerane na povlacenje.
U rtoku borbe ustase su se tbile prohile do dvojice .nmjeni:ka, ali srno ih
brzo oslobodili. Jaka Begic narn je ispricala kako su je pitali za ime i
odakle je, ne prirnjecujuCi da se radi o drugarici. Irnala je kratku kosu
i uniforrnu. Brzo se snasla, predstavila se kao Jozo Bubalo iz Hardernilja. Rekli su im: ,Vi ste sad u nasim rukarna pa cerno se malo kasnije objasniti", a i postavili pitanje: ,A, gdje varn je Ljilja Skorpina i
Jaka Begic", te gdje su ostale Bijacanke. ,Da samo njih rhozemo pohvatati, cinilo bi narn posebno zadovoljstvo."
Jaka i Meho su potorn prebaceni naVis u bolnicu, a Jaka u Italiju
na lijecenje. 0 njenoj snalazljivosti i hladnokrvnosti viSe puta srno kasnije razgovarali sjecajuci se tog trenutka. I danas pri susretu cesto
kazemo: ,Gdje si, Jozo Bubalo"?
Bataljon je nastavio i dalje da izvodi akcije. Pojavila se jednom
njernacka kolona sa karnionima u kojirna su prevozili oruzje, rnuniciju
i drugu oprernu. U svakorn karnionu imali su po nekog civila iz tog
podrucja. To im je sluzilo kao neka vrsta sigurnosti da ih ne napadnu
partizani, a ako bi to ucinili, poubijali bi ljude koji su bili u kamionima.
Bataljon je kolonu napao i uspio da je uniSti. Zarobili srno 7-8 vojnika.
Od oruzja i oprerne Bataljon je uzeo sto je trebalo. Ostatak je zajedno
sa kamionima zapaljen.
Poslije ove uspjesno izvedene akcije Bataljon je rnarsevao u pravcu Bajtinih staja vodeCi sa sobom i zarobljene Nijernce. Na torn prosto\ru Bataljon 1se priiJ.<Jupio i zairobljenici su 'saslusavCIJDi. Nesto rposlije
akcije u kojoj srno uniStili njernacku kolonu karniona sjecam se da su
v
668
669
�Paula RistiC-Izrael
rografu, koji sam ja cuvala ispod kreveta. Sile smo petokrake, ·a imali
smo pripremljenu i zastavu. Ocekivali smo promjene u Italiji, pa je i
nas rad u logoru prilagodavan tim ocekivanim promjenama - pripremali smo se za borbu.
Rad u nasem logoru bio je koordiniran sa radom u logoru Slovenaca. Neko vrijeme obavljala sam duznost kurira - oddavala sam
vezu izmedu nasa dva logora. Viktor Hajon mi je predavao materijale,
a ja sam ih na odredenom mjestu kroz zice prebacivala Franceku Drenovcu, koji je po zanimanju bio novinar.
U partijskom rukovodstvu na Rabu, pored Viktora Hajona, bili su,
koliko se sjecarn, i drugovi: Majo Hajon, Cuco Albahari, Erlih Evald ...
Dogadaji su nas obavezivali na budnost i pokretali na akciju. V
nasem logoru fo,rmiran je ba,taljon, a drugovi Slovenci :su se SV'rs,tali u
brigadu. Iako se nismo smjeli posjecivati i mijesati, nasu solidarnost,
idejnu povezanost i radost zbog razvoja dogadaja u nasu korist, mani·
festovali smo na drugi nacin: izlazili smo na zice i pjevali, pjevali. Talijani su nas razgonili, a mi smo se ponovo okupljali oko zice i jednog
i · drugog logora.
Dosao je i dugo ocekivallli dan - 8. septembra, Italija je ohjavila
kapitulaciju. Nas logorski komitet zasjedao je cijelu noc. Opet sam bila
na duznosti kurira i pred prostorijama u kojima je oddavan sastanak
Komiteta ocekivala zadatke. Sutradan su otpoceli pregovori sa Talijanima. Medutim, oko nasih logora su jos bili bunkeri, a u njima strazari
sa mitraljezima. NiSta ozbiljnije u cilju naseg oslobadanja i napustanja
logora nije se moglo uCiniti dok su oko nas bili naoruzani strazari, Cije
raspolozenje nismo poznavali. Zakljuceno je da se bunkeri zauzmu bez
oruzja. Formirane su patrole u kojima su bili i drugovi i drugarice. U
jednoj patroli bila sam i ja. Mi, djevojke, zagovarale smo strazare, a za
to vrijeme drugovi su trebali da se domognu mitraljeza. Manevar je
uspio, logor je nakon toga bio u nasim rukama. Odrzan je i zajednicki
miting sa vojnicima koji su cuvali logor i sa onima koji su bili na polozajima u okolini logora.
Istoga dana, oko podne, ostali vojnici posade logora ukrcali su se
u kamione, spremni da krenu u Italiju. Pred njih su izasle grupe iz oba
logora i sa pet-sest 'pusaka razoruzali ih. Tim vojnicima i nije bi,lo stalo
do borbe. Neki od njih su nam se pridruzili, dok je veCina krenula kucama, da bi, 1ka'ko 1smo :kasnije obavijesteni, usput ~stradala od Nijemaca.
Posto smo preuzeli vlast u logorima, objedinjeno je i komandovanje nasim jedinicama. Posto u Slovenackom logoru nije bilo djevojaka,
osamnaest nasih drugarica preslo je dobrovoljno u njihovu brigadu.
Medu njima sam bila i ja. Brigada je odmah krenula na put. Ukrcali
smo se u trabakule i nocu otplovili do Bakra. I tek tada smo se osjetili potpuno slobodni. Iz Bakra smo krenuli u Klann, a zatim u Masun,
u Sloveniji. Tu je Rabska brigada :rasformi:rana, izmijesali smo se sa
borcima iz jedinica XIV divizije, prekaljenim u brojnim okrsajima sa
neprijateljem. Ja sam rasporedena u Sercerjevu brigadu u kojoj sam
ratovala sve dok nisam prekomandovana u Primorsko-goranski odred
XIII divizije u Hrvatskoj.
KAPITULACIJU ITALIJE SMO DOCEKALI
U LOGORU, ALI SPREMNI
~og! Je~reji)z _njemacke okupacione zone u takozvano· Ne
M
k~~I~H~a ~~z~'; ~~b~~~i~o~, prije sv~ga_ iz Sara.j~va, r1zni~
pacionu zonu. To je uspjelt i m . losS 194~. godme u t~h]ansku okunje i tamo neko vrijeme radila ;~~i z a~aJeva sa~ pobjegla u Trebiiz Dalmacije, .uskoro bili internlra~i ~=mo I Jamo_, {aJeyno sa Jevrejima
To je bilo samo utoliko bolje st~ sn:an; b ?spl~e a Ill ogo<r na Lopudu.
0 Iz Jeg I potpuno unistenje u
Ausvicu.
Dalm~i~~k~:~:i!~rf~~i~~ t:~i)afski fasisti su svev Jevreje iz logora u
sali na otoku Rabu Sm · t.l-P I, opudl, Hvar, Korcula ... ) s:fuoncentrid
. . .
.
Jes II su nas u ogor u kome
··
b'l·
CJ?_DftiiTCI IZ Slovenije. iPrije nase dolas'k
su pnje ~la~ 1 I
kO]I se nakon toga pojavio, stradal; 4 800 1" ad_tuT J~ bod _po_plave.} tifusa
nadoknadili mi naselivsi nove b
.~u I. a3 ' TOJ d]elom1
1cno smo
:prezivjele logor~se iz Slovenije i o~:~· Izgradeile . nadkon p_oplav~. Za
]e novi logor prekoputa nase
sa d
OJe su sta no ovodili, podignut
je bilo smjesteno 1 800 ljudi. g,
ruge strane ceste. U to vrijeme tamo
I
•
.
I u logoru na Lopudu s
·
.
je .rukovodio tim ilecralni
e orga~_Izov~no_ radilo sa omladinom. Ko
radila Valika Stajn oPored ;~d~I?t niJ~ 1~111 bilo P~znato, ali sa mnom je
i objasnjavala teku~e dogadaj~ ;r~r~~ Jl preno~Ila krdnev:ne i?focrmacije
ma-lenjinizma Znam d ·
d 1 Iva e .smo I ne e teme IZ marksiztivama dubro~acke par~i/sk:~r~~ ?go~~ ,b~o organizo_van prema rdirekradu imao udjela i Iv
K f
n~za~lJe. retpostavl]am da je u tom
u ~Ci rata bio formirm~~ BrkJi ~~eb~~~nk~~c~~~radiodo_g ~og?ra, koji je
, Ibero confino" _ slobodno ~e kretao
, u ' g .3e JC Imao status
morao javljati policiji Znam da
os tr~u, ah se svakog dana
1
3 I ega no u azw u nas logor i oddavao sastanke.
·
1
.e . to
1
Na Rabu je organizacija rad
·1 d
.
rani su kruzoci od po pet clanovaa (;pin ago_ kenav nkovun uslovima. Formi.
·
ruzod a pri]. e svega ' b'l· su
ob avezm. d a posJecuju sanitetski ku anovi.. .
k
v'
l I
clanove. Vjezbe previjanja obavljal" ~s, OJI JC o .rzava~ skupno za sve
odr2avana su i povremena teor t ek mo ud <:ruz<;>cnna. U okviru kruzoka
nosene sui dnevne informaci'e ~s a pre avanJa. Put~m kruzoka prepartijskom organizacijom na \~.ab~se rukovo~stvl<;> odrza~alo je vezu sa
mo zbivanja u Italiji i na frontovi~ pa Vs.f!lo _Ima I mogucpost. da pratia. IJesti smo umnozavah na sapiv
v
670
671
�Nevenka Dujanovic-Kojic
SLICICE IZ BORBE
J""\ odena san;. u selu ~~tkoyaciv nadomak samog grada Bijeljine.
J:<. U selu pnJe rata ll1Je bilo skole pa su se seoska djeca sko- .
loyal~ u gradu. !mali smo i studenata iz naseg sela koji su
mahom stud1ra~1 u Beo~ra~u. Praznike i ferije provodili su u selu, sa
s~~skom omladmom. Bilo Je nekoliko zanatlija i cinovnika koji su radii! u gradu, stanovali u selu, i druzili se sa seoskom omladinom.
. . Uti~aj ~lizine grada i druzenje s gradskom omladinom doprinijelo
Je mtenzivmJem, kult~rnom i politickom zivotu na selu pred rat po
ugled~ n_a grad, u nek1m naprednijim selima u okolini, poceli smo da
<?~gamz~Jen;o kultu~no-za?.avni zivot. Tako smo formirali pozoriSnu druzmu koJa Je okupila naJistaknutije mnladince i omladinke a dobar
broj i .s!~rijih ~~ljana i roditelja cija se omladina angazovala ~ drustveno-pohtickom z1votu.
Nism? im~li uslo;re za rad:.~arocito prostorija za okup)janje omla.
dme. U P~!v~tmm, naJprost:~IJim seosk1m lkucama, wsili smo prirp,reme pozonsmh k<;>mada~. u nJI~a davali priredbe. Preko zimskih praznik."!- znalo s~ na t1~ n~s1~ pnred~ama okupiti omladine, a i starijih iz
CIJele okoln~1e. Pnred1vah. smo pnredbe i u drugim selima pa se pred
r~~ patkovlJ.anska arnlad111a procula po svojoj pozithmoj alkitivnosti u
CIJelom kraJu.
.. Negdje 1940.. kada su davani prvi sovjetski filmovi poceli smo odlaziti u grad na bwskopske predstave i na priredbe koje je priredivala
napredna studentska, skolska i radnicka omladina grada. Ovo isticem
zbog ~?g~ sto se 1941. godine sva nasa omladina gotovo bez izuzetka
o:prediJehla ~~ NO~:. Tako je .vee d:ugom f?Ol~vinom oktobra 1941. godme, ?d ~aJsiguTmJih omlaldmaca 1 omladmk1 ru Patkovaci, fonnira 111 a
orgamzaciJa SKOJ-a.
v
Prvo jezgro ~K<?J-a, ka~o smo ga mi zvali, formirano je od pet
clanova: Od oml~dmk1 sn:o. bile Ruza Spasojevic i ja. Angazovali su nas
n~v razmt;n ;a~aCim?. Ra~1~1v s~o na s~kupljanju oruzja i municije, vojm~k~ odJece 1 obuce, VOJmckih vunemh cebadi, od kojih smo sami sili
odj~cu za b_?rce, na sakupljanju hran~. Od sakupljene vune mi, djevojke I mla~e. zen~: plele ~mo ~a borce dzempere, carape, rukavice itd. Bi1i
s_n:o ku.nn, v:s:h str~zarenJa, prat~li k~etanje neprijateljskih patrola i
VOJske I obavJestavah o tome. Odrzavah smo veze izmedu organizatora
ustanka i organizacije u gradu.
672
673
Krajem novembra ili pocetkom decembra 1941. primili smo jos
omladine u SKOJ, tako da smo prvo jezgro razdvojili u dva skojevska
aktiva. Ja sam bila sekretar jednog aktiva. Koliko se sada sjecam, pored omladinaca primljene su Mara i Jevra Spasojevic, te Jovanka Kojic.
Organizacija SKOJ-a se razvila i u veCini drugih sela, a pocetkom 1942.
godine formiran je i Opstinski komitet SKOJ-a. Tako smo se brzo ukljuCivali u tokove revolucije. Zadaci su postajali sve slozeniji, ali njihovo
izvrsavanje nije izgledalo toliko tesko. Tome su valjda doprinosili licni
primjeri starijih komunista i utisci koje smo snazno upijali u susretima
sa njima. Evo nekih od njih. Prva dva su vezana za poznato okruzno
savjetovanje SKOJ-a za Majevicu i Semberiju odr:Zano u Loparama 16.
na 17. febmara 1942. godine. Sa jos nekoliko drugova iz moje organizacije bila sam delegat na tom savjetovanju. Dan ranije u susjednom selu Mackovcu bilo je partijsko savjetovanje, pa sam upoznala mnogo
drugova i drugarica.
NajveCi utisak na mene ostav.io je susret sa Fadilom Jahicem·Spancem. Bilo je to u kuCi Steve Popovica u selu Vukosavcima. Mi
delegati smo tu stigli 15. februara 1942. pred vece, umorni i prozebli
jer je snijeg bio veoma dubok. Grijali smo se i odmarali, a onda mi je
priSao povisok partizan i raspitao se kako rad na terenu, iz kog sam
sela itd. Iako je bio iz Bijeljine, ranije ga nisam poznavala pa sam i u
razgovoru s njim bila prilicno rezervisana. Tek kad mi je Izo Jahic rekao da je to njegov brat, Fadil-Spanac, komesar Odreda, osjetila sam
tremu i bilo mi je krivo sto nisam otvorenije razgovarala s njim.
Okruzno savjetovanje SKOJ-a morali smo odr:Zati za jednu noc.
Cetnici su sve viSe zaostravali odnose i vee poceli presretati i zarobljavati nase kurire. Jos nismo ni stigli na svoja odrediSta u povratku sa
savjetovanja a cetnici su 20. februara 1942. muoki napali Stab odreda.
Poginuo je i komesar Odreda Spanac, koga sam eto prije tri-cetiri dana
bila upoznala.
Tada sam se srela i sa nekoliko drugarica koje su bile u Odredu
Upoznala sam Slavicu I rae iz Kreke, Mevlu J akupovic iz Tuzle, Milenu
Popovic iz Vukosavaca i druge. Susret sa Mevlom najviSe me se dojmio.
U razgovoru sam doznala da je predratni komunista. Radila je ilegalno
u Tuzli. Kada viSe nije mogla da opstane u gradu, dosla je na Majevicu
u Odred. U Tuzli je kod rodbine ostavila dvoje nejake djece. Mevla je
prv.a drugarica - horae u jedinici koju sam tada upoznala, a koja je
posla u borbu ostavivsi djecu daleko od sebe. U tom nasem susretu
izgledala je vesela i zivahna.
U trenutku pomenutog cetnickog napada u Stabu Odreda nalazila
se i Mevla. Ona je vrsila duznost sanitarke. Dok je otpor jos trajao,
vrijedno je pomagala drugovima, dodavala municiju. Na kraju se iz te
paklene vatre izvukla zahvaljujuCi tome sto je bila obucena u seljacku
nosnju tog kraja. U borbi je izgubila muza Jusufa. On je bio sekretar
Okruznog komiteta KPJ.
Cesto sam se u toku rata raspitivala za Mevlu. Srele smo se opet
u ljeto 1943. u tek oslobodenoj Bijeljini na savjetovanju kome ~mo ~_?-
jedno prisustvovale. Iskoristile smo priliku da se u pauzama sto vise
ispricamo o proteklim dogadajima. Sjecam se, jedan dan smo tako
intenzivno radili da nismo isli ni na rucak. Negdje pred vece, kada je
zavrsen sastanak, posli smo u Komandu mjesta da u njihovoj menzi
nesto pojedemo. Kada smo bili blizu zgrade, u kojoj je bila menza,
43 zene BiH u NOB 1941-1945.
�Zafira Ademovic
Mevla se izdvoji iz grupe i uputi se polako pored jednog drvoreda.
Ubrzo sam rto primijetila, sustigla je i pozvala da idemo na veceru. Ona
zastade, osluskujuCi: "Cuje5 1i topove? To nase jedinke napadaju da
oslobode Tuzlu. Da li ce ko skloniti moje dvoje djece?" Ni,sam mogla
da je ostavim samu, ni ja nisam iSla na veceru. Pomislila sam kako je
tesko biti majka- borac revolucije.
"£!, Bijeljin!, a i ciJeloj ~embe;~ji dovoljno je da se kaze Zora Pajkanovic - . m~J~a brace PaJkanovi~ - pa da se zna o kome je rijec.
Tako sam Je I Ja poznavala. Zora Je rano ostala udovica i svoja cetiri
si.r;a podizala je sama .. Najst~vri~i sin Vukasin, jos kao gimnazijalac, oprediJeho se za napredm radmcln pokret. Kada je 1941. godine izbio rat
?.r~ca Pajkar;oviCi, a sa '~.iirr;a i majka Zora, pristupili su NOP-u i uklju~
c1h u orgamzovano pruzanJe otpora neprijatelju. Zorina kuca iako u
cel!tru ~ij~ljine, postala je ~tociSte komunista- ilegalaca. Ali, ~ec u prVOJ. god1m narodnooslobodilackog rata sudbina je postala kobna za
~aJ~U Zoru. U pryoj neprijateljskoj ,ofanzivi, ~dje je u borbama u MacVI ~cestV~:>Val~ I J.edna ce;:!'l semberijskih partizana (Bijeljinska ceta),
pogm~o Je nJen Sill Vukasm, student - ·komunista. Dugo drugovi nisu
smo~h .snage .da kazu majci Zori za Vukasinovu smrt. Poslije prvog, stigao Je I drugi, te.za~ vudarac za majku Zoru. Poginuo joj je i sin Drago,
horae Prvog ~~Je':~ckog odreda. Smrt dvojice sinova nije pokolebala
~oru. Ona se ]OS v1se vezala za narodnooslobodilacku borbu. Radila je
Ilegalno u gradu i pruzala sve sto je mogla NOP-u.
. Rat je zavrsen i majka Zora je docekala slobodu za koju je dala
~VOJ~ d.va sina. Najmladi sin Mile (1941. godine je imao 16 godina) izasao Je. IZ rata k.ao teski ir;va~id, ali i kao nosilac Partizanske spomenice.
z.C?ra Je n.ast~vil~ sa aktivmm radom u ~ drustveno~politickim organizaCIJam.a. Bila .Je cia~ Sreskog o9-b~ra AFZ-a u Bijeljini. Kada je u mjesecu J:rnu 1945. god~ne sazvan yrv1 kongr~s AF.Z-a za Bosnu i Hercegovin"?, zaJedno sa ostahm delegatima u SaraJevo Je krenula i Zora. U Zvormku su se prikljucili delegati zvornickog, a u Vlasenici vlasenickog
sreza. J a sam tada bila r:rkovodilac AFZ-a u zvornickom srezu. Zbog
kv~r~ ~a autobusu, zakasmle smo, tako da nas je prvi mrak poceo hvat~~~ J_D~ u ~okoc:r. Tu su nam savjetovali da prenocimo, jer je na RomalllJI JOS ~VJek bilo dosta ce!ni~a .. Ali, mi smo zeljeli da sto prije stignemo: A .1 ?vaka od nas,. fuoJa Je Imala nekoga u Sarajevu, javila je da
dol~z1: S.Je~am se kako Je Zora trazila da idemo rijecima: ,Cekace me
mo.J Sill Mile!"
Krenu~e. smo, a mrak .ie postajao sve gusci. Kada smo, na izlazu iz
Mokrog presh mos.t prreko Mokranjske Miljacke i :poceli se penjati uzbrd?. prema Sumbulovcu, sa gornje strane ceste cetnici su iz zasjede
baCih bombu pod tockove vozila, ranili sofera, a zatim osuli mitraljesku
yatru na nas, goloruke, svecano obucene, spremne za dolazak u SaraJevo .. To~ prilikom. su poginuli Zora Pajkanovic i Bogdan colakovic,
veterilla.~ IZ ~r~brel?-1ce. Desetak drugarica bilo je lakse iii teze ranjeno,
medu nJima 1 Ja. T1h dana sahranjena je Zora Pajkanovic - zena koja
je sve pa i svoj zivot dala za slobodu.
,SVE STO SMO CINILE, CINILE SMO OD SRCA ..."
ol za djecom je velika. Majcin ponos je iznad boli. Dok su
mala, djeca idu za majkom, a fuada odrastu- ,ako su na pra:
vom putu, majka se povodi za njima. U borbu su krenuh
mladi, majke su stale uz njih.
Sedad K:aric, prvoborac iz Odzaka, poginuo je. Ulica u kojoj se
on kao djecak igrao sada nosi njegovo ime. Njegova m~_jka Hajr!'l obr~
dovala se kada je ugledala Sedadove drugoye pod or~zJelll:. Obnsala Je
suze krajickom samije i uzdahnula: ,Alah Je kadar, silt;t mkome ~du.go
nije ,bila!" Djeca su stasala do oruzja, a do nedavno zaJedno sa nJemm
Sedadom jurila su za krpenjacom ispred kuce.
Sedadovi drugovi bili su skriveni u stali majke Hajre. Rekli su joj
zbog cega su tu i povjerili su joj duznost stra.zara.
- Pobite, dusmane, djeoo - bile su rijeci njena odobravanja.
Grunuo je rafal i pokosio zloglasnog usta~kog s.~tni,ka ~)uc~.
Odzakom se brzo ,pronio glas: ,Nasi ·se svete, rto Je akciJa rpartiJaca,
partizani su sve jaci, pobjeda je na nasoj strani."
Ustase su se razbjesnile. Bio im je cilj da pohvataju komuniste i
otkriju njihovu vezu u poz<l;dini. Poce~i. su sa. sas.Ius~~~njima. Ubi_jali su,
tU:kli, maltretirali, a kada 1m plan mJe usp1o, 1Zvrs1h su pokolJ u Vrbovcu.
Veliki broj patri.otkinja, saradnica NO~-a iz .ovog k~aja, go!o~o su
nepismene zene, ali im to nije smetalo da Cll:e ?Jela vkOJ~ !laslUZUJU d~
udu u istoriju ovoga kraja. Zajed,no sa akt1':1:·nm u~esmc1ma u borb~
njih je oko pedeset, pa je nemoguce da sv~ nJihova 1_men!'l u~u u ovaJ
zapis. Njihova djela ce ostati kao nepresusno vrelo msp.Ira~JJe za buduce generacije koje ce ih spominjati. Sarno nekoliko drag1h 1mena ne~a
ukrasi ovaj zapis: Rosa Mrsic, Lejla, ~atima, Dzerr:ila, ~and~; RaziJa
Sirbegovic, Emina Catic, Ljeposava Mrs1c, Stana, Pasa Cehkov1c ...
Rosa Mrsic je bila clan Mjesnog narodnooslobodil~ck?g ~dbo:a u
Lipiku-Vrbovac. Ona je i zivi svjed~k usta~kog poko~Ja l Z~IvanJa. u
ovom kraju. Jula mjeseca 1943. godme potJeral~ su J~ ustase. sa JOS
dvanaest aktivista u logor u Potocane. Putem su 1h tukh. Rosa )e ~r':a:
rila na usta, nos i usi. Srecu je imala da umakne. Dok su progom.oci ~sh
u jednu kucu da istjeraju zivalj, nj~ je p~~t~o u~tasa Ma~o ~rmc, nJen
komsija i bivsi drug njenog brata M1ke koJI Je bw u part1zamma.
·
674
675
B
�Jedne nod, po pricanju Rose, cekalo se u kuCi Ljeposave Mrsic u
Lipiku da dodu Mato Bjelic, Mika Liletic i Bosko Milutinovic clanovi
KPJ, da odrte sast;;tnak. Najednom je od Novog Gracia naiSlo 36 ustasa
i pred njima Ivan Calusic, poznati logornik iz Potocana. Rosa se sakrila
kra~ ograde "If dvo-:~stu. ~jeposava je ostala u kuCi, ali je morala da izide
da 1m otvo.n kapi}l!·. B1la j~ u bijeloj kosulji, oko nje samo tkanica.
Odma~ s~ JC o?onh 'I :po<:_eh d.a ~u~u. Pit.ali su je gdje su Mate i Mika.
Rosa J.e b1l~ bhzu, sv~ J~ cui~ 1 ~~~Jela. LJeposavu su premlatili i pustiH
u nad1 da ce preko TIJe 1mat1 pnhke da saznaju za komuniste. Onda su
se vpor~dali u st~?J i ljuti k~enuli u gornji clio sela, odakle se ubrzo
~acu~ )au~. Izvrsll~ su po~olJ u nekoliko kuca i otiSli pjevajuci. Tada
Je na.Isao Jed.an s.el)ak, po 1menu Krsta, sa kojim se Rosa uputila prema
gornJe~ kraJu L1p1k~:Vrb~vac .. Tu su saznaliv da su ustase poklale majke
b?raca 1 sve one koJ1 su !~~h nekoga
clanova porodice u partizam.ma. Zaklal~ su Pe~;~ M~s1c 1 P~tru Punc. Petra Puric im je pokazivala
sh~u svoga s1fl:~ ~OJ1 J~. bw .u NJei?_ackoj, .ali joj to nije pomoglo. Ubili
su ! Maru Punc 1 ~anJ.U. V!d~~ov1c,. ~OJOJ je sin bio u partizanima. U
~~zaku su bolesnvoJ __Enum c::atlc, .maJC1 A~metov<?j, s~avljali mitraljesku
c1~ev na usta trazec1 da kaze gd]e se knJU par11zam. Majka je cutala
a 1zmedu ostalih u njenoj kuCi se krio i Enver Humo.
'
. . Me~? tim! i po~lije pok~lja rad na terenu se nastavljao. Kod ManJ~ Rak1c ~knvana Je h-:a?a ~ ~prema_.za partizane. Lipik je zajedno sa
C?dz~kom b10 centar aktivistkmJa. Raolla Je skojevka Ljuba Mrsic koja
Je b1.l~ u l.ogoru. u vPotocanima..i ostala je ziva. Iz D. Dubice, D~rinka
Drag1c sknv~la J~ clanove PartiJe Matu Bjelica i Miku Miletica. Iz Novag .Grad~ dJeV<?J~U Dra~icu Dakovic su otjerale ustase u Brad i ubilc.
Radlle su 1 DragmJa Rakic, Stana Dinic i Cvijeta Miletic.
. Na ovom nepodesnom ravnicarskom terenu nije se moglo lako skrivati. Na teren su, po zadatku, marta 1944. godine dosli Mika J\,1iletic
Tom_o. ~adic .i .l\Iirjana Mijojlic. Ustas~ ~u ih stigle na Merin-polju u D:
Dub1c.I I .~ob.Il~ ~h. U !'Jo-yom Gradu ubi11 su komandanta pozadine Stevu
Y,ukoJevica 1 JOs 40 ljudi. Ovaj pomor su izvrsili zloglasni ustaski koljaCI Ivana C:alusica i Ra:jkovacica.
. D.vadeset cetvrtog. marta 1944. godine ustase su napale i Rosine
roditelJ~· Otac s.e ibi'~mo sa tavana iz podreska (puska ;kojoj je podrez':lna CIJev~. Do~IVa? Je u pomoc komsije. Ljudi su plakali, ali pomoCi
mv~u. mogh: Skmuh su ga sa •tavana, odsjekli mu nl'ke, noge, iskopali
oc1 1 z~dah se~amn.aest rana nozem. NaiSao je seljak Marko Matanovic
sa ·kolnr:a, natJe_rah ~u ga da komade pokupi u ponjavu i ibaci u Savu,
a kada Je Sava 1zbacila komade u plicak, snaha Duka je molila da oca
sahran~: ali joj nisu .dozvolili. Poslije oceve pogibije Rosa je pobjegla
u Teshc da se sklom.
.
Sakuplj<;t~e smo se u kuCi Sirbegovic Razije u Odzaku, kaze Fa~Ima Ade~noy1c. Spremale smo J sl!-sile rezance ~a vojsiku, pravHe kola~e za ranJemk~, dogovarale se sta 1. kako da rad1mo. Sakupljenu hranu
1 opremu st<;tVlJ.ale s~o u s~ndt;tke 1 slale preko veze partizanima. Prilikom ~akuJ?lJanJa pnloga nmlazile smo na poteskoce. Morale smo narod
da ubj~~UJ~J?O d~ ce pobje~a biti nasa. Ljudi su ·se bojali da neko drugi
n~ pobiJ~di 1 da 1h ne pobiJ.e k~da ~~ rat zavrsi. Klele smo se u svoju
<;!Jecu,. :pncale .kako se razv9a situaciJa :r:a frontu, da su stigli i Bnglezi
I R~s1 1 ?a sv1 nama pomazu. Sa nama Je radila Desa, uciteljica i druganca AJsa, sto se krila kod Catic Emine. One su bile pismene i citale
su nam. Nasa aktivnost je hila raznovrsna. Ja sam morala da sakupim
od Muslimanki zarove, da obucemo sestre Srpkinje i da ih sprovedemo
na slobodnu teritoriju da ih ustase ne pokolju. Nikada nisam zaboravila
izraz srece na licima zena koje sam sprovela kada su skinule zarove
i predale mi da ih vratim Muslimankama. ,Pozdravite, sestre Muslimanke i recite im da ih necemo zaboraviti dok smo zive".
Iz Odzaka i okoline otislo je mnogo omladinki u partizane. Krenula
je avgusta 1943. godine skojevka Mara MilanoviC. OtiSla je sa crvenom
maramom oko vrata. Nju, Srpkinju, zarobili su cetnid i ubili je zbog
crvene marame. Nije htjela da pred njima mali Ocenas jer je mrzila i
one koji ubijaju u ime boga i taj izmisljeni kult jedinog koji ne pomaze.
Sa njom je otiSla i njena drugarica Zarifa, koja je imala ratne srece
da sa jedinicama Treceg korpusa, kao pobjednik, ukoraca u Sarajevo.
Otisla je i poginula u borbi za Tuzlu Zorka KrstiC iz Gnionice. Slijepcevic Draginja iz D. Dubice otiSla je u Sestu istocnobosansku brigadu. SaCiroviC Pasu iz Odzaka su zarobili Nijcmci i htjeli od lijepe plavuse da
naprave svoju metresu, ali im je brzo dosao kraj .. OtiSle su jos dvije
Ademovicke, Razija i Sabiha, Mejaza Delic koju su stigli i ubili.
Veliki je broj zena saradnica iz ovog kraja koje su svesrdno, vodene ljubavlju svojih milih i dragih sto aktivno stupiSe u NOV, pomagale da se borba razvije i da se prije stigne do pobjede. Ustase i cetnici
su pokusavali da pridobiju ovaj kraj, ali im to nije uspjelo. Narod je
mrzio okupatora i one koji sa njima saraduju. Narod hoce svoju vladu,
a ona je iznikla iz borbe naroda i os•tala 'takva . .Na terenima je radio
veCinom zenski zivalj. Mnoge saradnice su zive. ,Sve sto smo cinile,
cinile smo od srca, nagrada nam je mir i sloboda" - ka:Zu nase majke,
sestre i zene.
??
676
677
�Emilija StijaCic
678
67~
bile zajedno u koncentracionorn logoru. Ona je za to kratko vrijeme
obavila i razgovor sa doktorom .Kauferom i prenijela mi spretno njegova uputstva na sta da se zalim kao nedavno operisan bolesnik, kako
bi me mogli duze zadrzati u bolnici.
U vrijeme mog hapsenja, provala u sarajevskoj organizaciji se jos
s·.Lrila. Mnogi ljudi su pohapseni da bi ka1snije hili poslati u logor. Ali
organizacija se nije dala, odmah se popunjavala, reorganizovala. Umjesto Esada CengiCa, sekretara MK KPJ Sarajevo, koji je uhapsen, do.sao
je Vladimir Peric-Valter. Provalu su zaustavili svojim dobrim drzanjem
oni clanovi organizacije koji su imali snage da izdrze mucenje. Ali neki
nisu imali te snage i pokleknuli su, pogotovo ako su se i sami suocili s
izdajom. Neki su se uplasili i privremeno ili stalno povukli. Ono sto je
jednu vrstu ljudi revolucionisalo, vezivalo za NOP i stvaralo od njih
heroje, drugu vrstu ljudi je obeshrabrilo. I tako, dok ja i mnogi drugi
jednima dugujemo zivot, dotle ga zbog drugih umalo nismo izgubili,
ili su ga neki izgubili. Ipak, kad se danas u mislima vracam tim danima, osjecam kako je na ovoj vremenskoj distanci podjednako lako i
osuditi i oprostiti.
Prije mog odlaska na operaciju zatvoreno je viSe ljudi iz moje okoline, ali zahvaljujuCi nekima od njih dugo nisam bila otkrivena. Najprije
je zatvoren Esad CengiC, sekretar MK KPJ Sarajeva cijem herojskom
dr:lanju dugujem zivot. Zatim je neko izdao Lepu Carkic, moju drugu
vezu, tako da je hitno prebacena ;u partizane. Ta hrabra zena i iskusni
ilegalac, moj drug iz logora s kojim sam dijelila lezaj, kocku secera i
jednu cetkicu za zube, umalo nije bila uhvacena. A vratiti se u logor
znacilo bi samo jedno - smrt. To se i dogodilo drugoj nasoj drugarici,
Jagodi, koja nije tako brzo reagovala na provalu, ili nije bila na vrijeme
obavijestena. Uhapsena je, tucena, vracena u logor i kasnije ubijena. Jos
jedna nasa drugarica iz logora, Cilika Hajnrih, predratni komunista i
neumorni radnik, bila je otkrivena na policiji, ali zahvaljujuCi samo jednoj zbrci oko imena, ona nije uhapsena. Veza izmedu Lepe CarkiC i
mene, ,djevojka Mila, taJkode je bi,la uhapsena. Slavica Milicevic, s kojom SaJm imala iJzvjesne veze, rtakode je uha1psena, mucena i na kraju odvedena u logor, da rtamo ostane zauvijek. Malo oudno zVlllci .u ovoj prilici
izraz ,zauvijek ostati" kad znamo da ih je u logoru relativno malo ostalo
zauvijek, lesevi su plivali Savom, sijani su usput iz logora u logor i pokraj logora i ko zna gdje ie ko ,zauvijek ostao". Ali neka tako bude u nasoj uspomeni neki likovi su spojeni s pojmom logora u tragicnu
cjelinu. Uhapsen je i kolega iz moje kancelarije, Branko Vitas, s cijom
sam se sestrom Jelenom razminula u logoru (on je kasnije poginuo u
partizanima).
Kad sam stigla na odjeljenje I-3, rdjelimicno vee rspasena samim
tim sto sam tako izbjegla najgora mucenja, tamo su vee lezale dvije
drugarice. Nijednu nisam poznavala od ranije. Jedna je bila mlada
partizanka Dragica. Ona je, odmah da kazem, ziva i zdrava docekala
oslobodenje Sarajeva. Bila je ranjena u nogu i dr:lala ju .ie u gipsu, ali
rana .ioj se inficirala, tako da se cijelo ono vrijeme koliko sam tamo
provela mucila i trpjela bolove. Ali ni za trenutak se. nije pokolebala
ni klonula.
Druga je bila Ana Bozic. Kao Clan KPJ bila je mucena i pretucena
u sarajevskom zatvoru. Kad sam stigla, bila je tek djelimicno oporavljena. Kasnije, Ana je otpremljena u koncentracioni logor i tamo je
�kako sam cula ubijena. Sva jos pod utiskom svega pretrpljenog, o cemu
se ustezala i da govori, nada se da ce se nad neki izlaz za nju. Ali ni
I-3 nije bilo za nju spas, nego 1samo mali predah na iputu 1ka smrti.
Slika o tadasnjem I-3 ne bi hila potpuna ako ne bih pomenula
Acu Vinsbaha i Esada Cengica, koji su se tada tamo nalazili.
Aco Vinsbah iz Sarajeva (docekao je oslobodenje Sarajeva) bio
je ranjen u ruku, ali pokretan i drug u kojeg se moglo imati puno povjerenje. Posto je uvjerio osoblje da nije uhapsen iz politickih razloga
nesmetano je setkao po odjeljenju i bio veza izmedu nas. Istovremeno
bio je veza Esada Cengica sa spoljnim svijetom tj. sa organizacijom u
gradu. Ovu ulogu vrsila je jedno vrijeme i moja majka Ela PetroviC.
Prilikom posjete donosila mi je poruke izvana i na.Se odnosila. Pa cak
i nakon mog pustanja sa odje'ljenja, u dva-tJri maha je nastavi.Ia svoj
obilazak, uglavnom u vezi sa zamjenom Esada Cengica. Uspjela je da
pridobije bolnicarke i dezurne strazare dobrotom svoje naravi, a uz to,
svakako, i materijalnim dokazima te svoje dobrote.
Zahvaljujuci tolerantnosti nekih strazara, Aco Vinsbah me je odveo
u veli:ku zajednioku sobu da vidim kuriozitet odjeljenja, covjeka kojeg
su zvali Nijemac. Otkako je doveden, bolje red donesen na odjeljenje,
nije progovorio ni rijeci. Sarno je lezao, gledao i cutao. Niko nije znao
razumije li sto mu se govori, sta osjeca, sta misli. Uvijek isto lice, bezizrazno, nepomicno. Odmah sam znala o kome se radi.
To je bio Esad Cengic. U Sarajevu su kolale razne price o njegovom hapsenju. Jedni su tvrdili da je slomio kicmu i obje noge iskacud
kroz prozor kad je na partijski sastanak banuo Gestapo. Drugi su tvrdili
da je u tom .skoku po;vrijedio glavu i ostao u besvjesnom stanju.
Bio je potpuno osiSan, gotovo nepokretan i nijem kad sam ga prvi
put vidjela. Ukocenim pogledom docekao me je s vrata, ali sam njegov
govor razumjela. Tek nekoliko dana kasnije, posto je premjesten u
jednu manju ,sohu, a premjestan je nekolilko .puta 'iz 'Sobe u sobu, valjda
iz nekih mjera bezhjednosti, uspjela sam da porazgovaram s njim. Razgovor se vodio tiho, hrzo, oprezno dok je Aco cuvao strazu. Kad danas
o tome mislim, guhim tadasnji mirni, prirodni odnos prema tom povjerenju u nasi sa cudenjem i postovanjem posmatram, sa razdaljine godina, tog covjeka, tog horca, kako u opasnoj atmosferi ustasko-gestapovskog zatvora, u kojem je on glavni zatvorenik nepokolehljivo vjeruje
ljudima. Interesovao se za novosti u gradu, posavjetovao me poslije
Jakuhovicevog saslusavanja i maltretiranja, pricao ukratko o svom mucenju. On je zaista u padu hio tesko povrijeden, ali ne toliko i ne na
taj naCin da ne hi osjecao holove. Medutim, on je izahrao upravo taj
put - pretvarao se da je izgubio moe osjecaja, jer mu je povrijedena
kicma. Postao je nepokretan, nijem i tup na hoi. Primjenjivali su sva
moguca sredstva, ali uspio je u onome sto je naumio. Priskocili su i ljekari u rpomoc s podmetnutim rtudim .rendgens·kim snimcima i nalazima.
Ali glavni teret snosio je on sam. Ni jaukom, ni pogledom, ni holnim
mrstenjem, nijednim trzajem, ni najmanjim drhtajem usana, nije pri··
znao svoje holove. Morali su povjerovati i poslati ga u holnicu. Njegov
slucaj je valjda nesto najteze sto sam cula u vezi sa nasim herojima
NOP-a.
Iz Gestapoa su cesto dolazili da obidu Esada Cengica. Stalno su
trazili da se uvjere u njegovu nepokretnost i neosjetljivost, majuCi wlo
toku su bili pregovori o
dobro koga iJ::?aj? u rukama. A osim toga, u
.
n'ihovo obilaska kad sam bila u n~ponjegovoj _zamjelll.
Sjec<:n;t ~e d<??ro Jednog ~ flasJ\ad su neke erne sjenke P!'.esJeksrednoj bhzmL Tocila sam vodu
la sam se i okrenula. U pratnJl dokle suncanu zraku s prozora. Trgnu t la nad krevetom cengica. Lezao
tora KovaceviCa tri ges~apbvc~ su s al<,ao covjek koje je van bola i poje kao i ohicno i gle~ao ~~. ezi~:azn~k~zao ni iznenadenje, ni nela~od
malo van stvarn~st1. NI~Im mJe P
·. kojega nisam niSta razun;~ela.
nost, ni iScekivanJe. Vodw ~e razgovofu ~~icnom, ljekar ,podize Cengi.c~vu
Tada u jednom ltrenut\ku, vJerovatno ~ ~
udari nJ· om o gvozdenu IVlCU
. *
·
··
· . .
.
h.' kla skoro i najzdraviJa k os t 1 koJ· eg
pozliJeuenu nogu 1 svom snagom s VlSlne,
kreveta. Tup udarac o~ k~Jeg I. pu m Ali niSta se nije culo, mt~ se
covjek mora da oglasl kr~kom 1 srzo Bez i jedne rijeci gestapovcl se
sta izmijenilo na zatvoreD;l~OVdJ:? l'lC~·
,Prote!klo je ]pak dosta dana
okrenuse i odmah ~ap~stll~e 0 Je J~rJe · · · rehacen u partizane.
..
dok je najzad zamiJel1Jel1 1 na. UOSl Ima ~ovela na 1--3' niko noV
za tih petnaest dana, kohko sa!ll P s·-1 drugovi i drugarice prosh
•
. . .. .
l'J' e mene mnogi su na
t . a
dosao. Ah 1 pnJe l P~~. 1
,
B'l ·e to jedna mala usputna s amc
kroz I-3 i hili razhclte srece. ~a~ hrili se za posljednji korak.
na kojoj su prikupili novu snagu 1 o ra
mr:
680
681
�Jela Bijelic
AKTIVNOST ZENA POTKOZARSKOG SELA GUNJEVACA
crro_ljece 19v43. g?di:~le veCina prezivjelih porodica iz sela
unJevaca, .zen"!- 1 djece, pocela je da se vraca iz zbjegova
organizova~a~d s:a ~~~~~t~l·~ ~~~~ rl9.s4e3 nar·do~a, ·~ sbe1u Je o~et otpoc~~
S l
NOO
"
. go me Iza ram su I odbormci
. res wg . , · Za odbornice NOO izabrane su Jovanka Misiraca Ma · ·
sed:adkilo sve ~o n~~ja 1943. godine. Isto tak~ je ~~~
~~~da ~e.~j~·. T~ko 1
.
JC 1om a ms a orgamzaciJa.
~ l]eto. 1~43. godin~ ra~_omladine i :lena je bio jos aktivnn. Fo. ·b~d~I1~k~~Jbvs~a 3rgan_IzaCIJa, C?db_ori AFZ-a i obnov,ljeni nar~dno=0 1
.1
~ ~ rgamzovana Je 1 omladinska radna ceta u k ·
.
b 1 e u kl' v
.
JUcene I zene. U selu je bilo bolesnih od tifusa
OJU · ~~
Jednu prosto:riju u 'koju smo ih smjestali i brinuli .se o Jjf~"~o odredili
bila ~cfse. e~.Y _izabr~li za ~eJ<:retara odbora AF:Z-a, a Marija Petrovic je
. . Pb"l Jv m~a. Bilo mi Je veoma te8ko vrsiti ovu duznost NajtezP
m1 Je 1 o sto msam znala sta znaCi - dnev · d k · · · 1·
"~
~vakom..sast~nku. Napisala mi je jedan dne~~{~ed ~~s~e j~~~a~dek~:a
Jk ~asny~ l;nla s~kr~tar Opstinskog komiteta SKOJ-a na naso- r~vl' a~~
s 0 J ops.ym. a ~nla J~ pr_va omladinka clan Partije iz nasega s~la D~go
~~k ~si a ova} nap1sa:~11 dnevni red misleCi da on vazi za svaki. sastalike. daes~a~dja ne~k l!moge ddruge om_ladi?ke i ~ene nisu imale pri. . .
vno s o UJU, a sa a nam Je bllo nuzno da znamo ~·t t'
~~~~tt 1:lato smd. okno_vale anaJtabetske tecajeve na koje su bile ob~v=z~
Klek~v~c~ fm 1a ~n e I _mlade zen~: Ucila nas je Stana Repajic iz sela
. I'
sd nJom Milenko .Obucma, omladinac iz nasega sela Sasta
J~. 1 x~U: 0 s~ u. omu u Gunjevcima i tu uCili prva slova i sastavlJ'~li p..-.·e·
rIJe'-'l 1 recen1ce.
••
U
1
i
Jela ~i-~llco .v~jemeGu odboru A~?-a bile st; tri zene: Marija Petrovic,
borniki.
I osa oga, a kasmJe se ovaJ broj povecao na pet od-
noo~l~b~d1f~~kiv~dt~~j ~~;;~l~~~~~sj~d~fk~db~~. ~2: s~~e~~~~~at~od~
1
bspJe~. da n~u~Im n.~sto c1tat~, 1 p1sati. U narodnooslobodilackom odlj~r~o~:. su JOs ManJa Petrovic, Milka Mataruga, Stoja Vidovic i · Smi-
stavlj~llc;~~d~~r~d~~~~~bodtl~~k~s~dbj~e.8~~i~~~a!c;!~ !~j~ ~~abd~~~
682
683
vanju, prikupljanju i prenosenju hrane za partizanske jedinice, a odlazili smo organizovano na teren bosanskogradiskog sreza, odakle smo prenosili zi to i druge namirnice.
Odbor je bio duzan da organizuje redovno odr:lavanje strazarske
sluzbe prema neprijatelju. Nase selo hila je najblize neprijatelju jer st
narod iz Ravni i iz sela Klekovaca bio ise1io u potkozarska sela. Nase
selo nalazilo se neposredno uz Prosaru i zato je bilo nuzno postaviti
strazu na odredena mjesta da bi zastitila narod od neprijateljskog
upada u selo.
Imala sam kod sebe ustrojenu evidenciju zooa Jwje !Su ibile odreuene na strazu. Stra:larska slu:lba dr:Zana je i po noCi i po danu, na
mjestu zvanom Zvon~k, na S'red1ni sela, i na lbrdu Batica. Redovno su
na strazi bile po dvije zene ili omladinke. Odbornice NOO obilazile su
i kontrolisale ove straze.
Radna ceta u selu bila je glavni oslonac narodnooslobodilackom
odboru u selu pri obavljanju veoma teskih i slozenih zadataka. Najvaznije nam je bilo da se blagovremeno obave proljetni i jesenji usjevi zitarica. Uslova za oranje nije bilo jer nismo imali radne stoke. Onda smo
odlucili da se organizuje kopanje i prekopavanje zemljiSta. Bilo nas je
po 15 i viSe u jednoj grupi. U radu su se posebno isticale: Grozda Goga,
Stanka BoriC, Jela i Savka Mrsic, Smilja Goga i Jela Bijelic, odbornice
narodne vlasti. Mi odbornice morale smo i raditi i organizovati pojedine
akcije. Cesto bi se navece sakupljale i dogovarale sta sve jos treba da
se uradi i kako da se blagovremeno i uspjesno obavi neki zadatak.
Zanimljivo je da su te ratne godine veoma dobro radale. Nismo
jmali mogucnosti da zasijavamo vece povrsine zitom i povrcem, ali zahvaljujuci tome s.to. je dobro radalo imali smo dobre prinose :ta;ko da
nismo oskudijevali u osnovnim prehrambenim artiklima: u hljebu, krompiru i grahu .
Pored niza akcija koje je izvodila radna ceta u selu, zatim u sklopu radnog bataljona i omladinske radne brigade na zetvi psenice u Dubickoj ravni, odlazili smo i na bosanskogradiski srez ,sa zadatkom da
iznosimo :lito iz Lijevce-polja.
Imali smo i cetu :lena kosacica. To se nekada smatralo najtezim
poslom koji su mogli da obavljaju samo vjesti i fizicki jaki muskarci.
Sada su to morale da obavljaju zene. Kao odborn~k · vlasti, morala sam
medu prvima da poka:lem da zene mogu kositi. ISla sam na celu grupe
kosacica. Prvi dan bio je najtezi. Bilo je u jednoj grupi preko dvadeset
:lena kosacica. Odlazile smo pomagati starim zenama koje su bile same,
jer im je sve izginulo, ili su bile bolesne od tifusa.
Sakupljale smo mlijecne proizvode, mlijeko, sir i kajmak, od porodica koje su imale kravu, iako su takve porodice bile vrlo rijetke,
zatim smo plele carape, pulovere, kad bismo uspjele da dodemo do vune, onda smo brale jagode i drugo voce i sve to smo organizovano no·
sile ranjenicima u bolnice u Kozari. Gotovo svakih petnaest dana odlazile smo sa poklonima u bolnicu.
Pod kraj 1944. ili pocetkom 1945. godine u selu Gunjevcima izvrsen je teski zlocin nad nevinim stanovniStvom.
U nasem selu bila je partizanska straza ili, kako se tada zvala
predstraza. Nalazila se u kuci gdje je nekada bio ducan Ilije Vidovica.
Komandir predstraze bio je Mile Dakovic, a komesar Cedo Zakic. Sjecam se i nekih boraca kao Gojka Pasica, te jednog Muslimana koga su
�zvali Diktum, ali ne znam kako se prezivao. Sve do ovoga pokolja i ranije je na ovo podrucje izhijala neprijateljska vojska, ali smo svaki put
osjetili i hlagovremeno ohavjestavali narod pa smo se povlacili prerna
selu Vojskovi.
Medutim, ovoga puta hili smo iznenadeni. Uoci toga dana provela
sam noe u kuCi gdje je svaki dan dezurala neka od odhornica zena. Tu
smo primale i otpremale rpos,tu .koja je dolazila iz Sreskog odhora i otpremali je dalje kuda je glasila. Imali smo i kurire koji su ovu postu
prenosili.
Uvece sam imala sastanak sa odhorom AF.Z-a, a sutradan je hio
zakazan sastanak odhora Narodnog fronta. Odlucila sam da tu vece ne
idem kuCi, jer je hila udaljena, a vee sutra opet sam morala da se nadem ovdje. Sutradan kada je trehalo da se oddi zakazani sastanak
odhora Narodnog fronta, vee rano ujutru osjetila se snazna pucnjava
na mjestu zvanom logor u selu Sreflijama. I u nasem selu kao da se
culo pucanje, ali samo poneki pucanj iz puske.
I u pravcu prema Klekovcima culo se pucanje, ali prema Prosari
se niSta nije primjeCivalo. Tek sto smo se udaljili nekoliko stotina metara, primijeti'li smo da je ikuea u ikojoj se 111alazila podstraza zapaljena. Kretali smo se prema Sihovitoj, ali usporeno jer komandir Dakovie nije mogao da se hde kreee. Neprijateljska vojska, uglavnom ustase
vee su hili izhili na hrdo Mijatoviea u selu Sreflijama, odakle su tukli
jakom mitraljeskom vatrom. Dakovie me je smirivao da se ne plasim.
Uskoro su tu pristigla dvojica stra.Zara koji su ponijeli svoga holesnog
komandira. Krenuli smo jednim putem prema gaju Jugoviea i spustili
se prema rijeCici Rakovici. Sarno sto smo hili presli preko vade primijetili smo kako ustase tree kako hi presjekle put narodu koji je bjezao
u ovome pravcu. Ustase su stalno jurile za narodom koji je bjezao.
Ljudi koji su krenuli prema mjestu zvanom Kamenica hili su pohvatani i pohijeni. Sarno je neki slucajno ostao. Mari Vidovie, koja je
nosila djete u naramku, uhili su dijete i odhili joj jedan prst na ruci.
{spustila je mrtvo dijete iz ruku i uspjela da pohjegne.
U selu je, kuda su ustase prosle, hila sve razhacano. Klali su ovce,
otvarali trapove i razvlacili krompir i jahuke, 1znosili su sve sto su
smatrali da im maze koristiti.
Sutradan je formirana jedna komisija od predstavnika iz Opstinskog komiteta KPJ, narodnooslohodilackog odhora Opstine i Sreskog
narodnooslohodilackog odhora. Koliko se sjecam, u ovoj komisiji bili
su: Velimir-Velo Cado, clan Sreskog narodnooslohodilackog odhora
Bosa Dimie, sekretar Opstinskog :komiteta KPJ ravljanske opstine
Dusan Toroman, predsjednik Opstinskog narodnooslohodilackog odhora,
Milan Dokie, clan odhora i ja kao predsjednik Narodnooslohodilackog
odhora u selu Gunjevcima.
Krenuli smo kroz selo. U KrnjajiCima smo nasli dvije sestre, Bosu
i Perku Krnjajie, ko1je -su bile zaklane. Zaklan je i !Miloja Mi'Siraca i s~tav
ljen izmedu Bose i Perke. Miloja je do tada hio jedini covjeik u nasem
selu Gunjevcima. Isto taiko tu je zaklano i jedno dijete Miloja Miskace
zajedno sa jos dvoje djece iz Klekovaca. Lezali su svi jedno pored drugoga ohliveni krvlju koja je prskala oko njih.
Dolje u Krn}ajiea jarku nasli smo zaklanu Stoju Vidovic, majku
proletera Milorada Vidovioa, te njegovu sestru. Tu smo vidjeli i jedan
tezak prizor. Nasli smo Zagorku Pjevic, radom iz Gradine i njenu mrtvu
.
k, k z
k Zagorka je bila tesko ramajku koj~ sedbilal savilka o~o tcerM~la:b~dll~ je priSao da vidi da li je
njena. J os Je ava a zna e z1vo a.
starica ziva.
T d · u kuci
Krenuli smo dalje u zase:l~k KamGeni~u i ust~~~v~~ t~ Jbile zene
Gece Vukmira spaljeno 45 mJestana unJevaca.
i djeca.
. . 'h t
dJ'ece a sin
U ovoj kuCi izgorjeli su: Dr:a~inja. G?ga I. nJe:r;n ce ":~d~o sa Milam
Milan, 'koji je bio sko~evac, s.asJe~~:v~:~z fs;~r~~k~a i:;~rjele su Milica
1
Gogom: , t~ko~e omla_d~ce~ :~k £z Klekovaca, zatim Boze Petkoviea
Jankovic 1 lllJena. kd7> a t ' ~J s mnoge zene i djeoa cijih se imena ne
zena i njer:o d;roJe. Jece, e J.~. ko je sve stradao. Tek kasnije kada su
1
sjeca~. T:sko Jev~n.o us!anov~ 1d'eca mo li smo da ustanovimo koga
se pnkuplle prezivJele kzlene ~ JbiJ·~ne igsahranili a pepeo zapaljenih
nema. Pokup1h smo po an~ 1 rpo
'
u kuCi Gece Vukmira pokupile I zakopale.
.
.
p . v· • 1' 1' di
1
Poslije toga. prestao je zivot u rl~ ~~~~:vJ~~pre~lJ;~~ u Js~la
upuceni su u susJedna P 0 \~o~arska s.~ ~· da ohidemo ave porodice. ISle
prijedorskog sreza. U pro J~~e ko ks miteta KPJ Rosa Petrovic, sekresu Bosa Dimie, sekre.tar OpSsKtiOnJs o~ Jo la BiJ' elic predsjednik Narodnotar Opstinskog kom1teta
-a I e'
,
oslohodilackog o~hor~.
.v
•
t k nakon oslobodenja nase zemlje.
.Zivot u GunJeVcima otpoceo Je e
v
1
1
684
685
�Neprijatelji su l?orodice ColoviCa . otjer~li o~ nji~ovih za~aljenih. d?mova oko dva k1lometra. Kad su 1h dotJerah do jedne dolme, koJa Je
bila obrasla hrastovom sumom, naredili su im da sjednu.
Kada su rh ihtjeli strijelja:ti, hraibra i neustr~~iva T?:aJka Mara
colovic iako u odmaklim godinama, ni sekunde mJe o~hJevala, sk~vila ·e ~a mitralJ"ez sarac" govoreCi: ,Bjezite, djeco, pob1se vas. krvmc
3
,
k ,,.
.
d ikik
ci." Mara je uhvatila za cijev mitra!~ez~ o ·r~cuci.~a ~ svoJ~.gru 1, a ~
bi spasila svoju djecu. Ni mrtva mJe .1spu?t1la CIJeV IZ sVOJih ruku, .vee
onako cijelim tijelom pala preko mitralJeza. U .tom .momentu dj~Ca
i zene su bjezali sa gubilista. Ali na veliku zalost, 1~~~ Je h~:;tbra majka
pokusala da svojim tijelom zastiti ostale na gubi~Ist~, mJe yotpuno
uspjela. Pored nje ostala je njena .snaha Stana . \bi!a Je g~.av1dna) . ~a
sinom od dvije godine u. nar~cju i Mi~~a .tolovic, ze:r;a Il~Je ~olov1ca
sa sinom od 8 godina. M1lka, mko preb1~en!h ruku, drza~a Je .sma ~era
za usta i tako mu nije dozvolila da se JaVL Se~:noro dJec:e Je usp,.1el?
da pobjegne sa strelista. <?na ~u, i~k~ mal:;t •. otisla u parti.zanske Jedinice. Kasnije je colovic M1lka 1skonst1la pnhku da se sa smom Perom
izvuoe sa mjesta strijeljanja.
Hrabrost majke Mare, kao i ostalih majk~, nije moguce opisati.
To je samo moguce dozivjeti. Njihova hra~rost 1 odanost sv?:U nar~?u
je usla u istoriju nasih nar.oda i narodnost1. <?_ne s_u to ~as~uz~le svoJim
hrabrim i odanim ddanjem i borbom. Na nJihovim pnmJenma treba
da se uce mlada pokoljenja, da im hrabre majke sluze kao uzor kako
se zivi i umire za .svoju zemlju i za slobodu.
Anda I vkoviC-Grubacic
JUNACKA HEROJEVA MAJKA
ad se govori o zenama i njihovom doprinosu NOB-u, smatda je :k:orisno predstaviti i zenu juna>ka, Maru C01lovic,
majku narodnog heroja Save Colovica, predratnog grafickog
radnika iz ,sela Krekavica, iz okoline Nevesinja. Posebno je znacajno
istaCi njeno junacko ddanje u trenutku napada neprijatelj1a na selo.
Nairne, po6etkom jula 1943. godine, u ranu zoru, u doba kad se
covjek najmanje nadao, okupator~ke jedinice predvodene domaCim
izdajnicima, cetnicima, opkolile su ku6e Colovica Vidaka i Ilije, koje
su bile jedna pored druge, misleCi da su obadvije familije u kucama.
Pozvali su ih na predaju. Medutim, u navedenim kucama nije bilo nikoga sem zena i nejake djece. Pa ipak, napadaci nisu smjeli u kuce vee
su pozivali na predaju. U tom momentu pojavila se na vratima starica
Mara Colovic, Savina majka, sa pitanjem: ,Zar ste dosli, krvnici, da
dokusurite i ovo sto je ostalo, ali samo ne zaboravite da ce vas to
skupo kostati." Treba kazati da su uoci samog napada na kuce Colovica, cetnicki elementi, 'komsije Colovica, odnijele iz kuce sve, a ono
malo stoke cime su raspolagale porodice Colovica otjerali su i raspodijelili medusobno. Jednom rijecju, preduzeli su sve da se porodice
Colovica do temelja uniste.
Hrabra majka Mara, kada je vidjela da ce djeca i zene biti zapaljeni zajedno sa kucom, pozvala je djecu da izidu iz kuce, smatrajuci
da ce napadaci ipak odustati od te namjere, s obzirom da pred sobom
vide djecu i zene. Na veliku zalost, prevarila se. Napadaci su ostali neumoljivi. Ponasali su se kao da pred sobom imaju naoruzanu formaciju.
Psovali ,su. Ta psovka lje hila cas na stranom, a cas 111a srpsikohrvrutskom jeziku. Kako je jos bila noc, nije se znalo ko su, ali je bilo ocito
da su napadaci okupatori i njihove domace sluge, koji ne prezaju ni
pr.ema nezasticenim zenama i djecom.
Po izlasku djece i zena iz obadvije kuce Colovica, napadaci su
izvrsili pretres iako su znali da u kucama nema niko. Poslije pretresa
kuce su zapalili naocigled zena i nejake djece. Medu kucnom celjadi
je bilo i unuoe Marino sa nepune dvije godine, kao i Mar.ina snaha
pokojna Stana, koja je bila pred samim porodajem. Ali sve to napadacima nije smetalo da poslije paljenja kuca potjeraju zene i djecu
g~:>voreci, uz najgore psovke, 'kako ih treba protjerati iz sela Krelmvica, da, kao komunisticka porodica, ne bi zatrovala ostale mjestane.
K
~ram
686
687
�da je u Vojno-tehnickom zavodu hio izraden i kalup za petokraku
zvijezdu.
U antifasisticki pokret zena hilo je ukljuceno mnogo aktivistkinja koje su ucestvovale u svim akcijama, pokazujuci veliku smjelost
(raznosenje letaka, lijepljenje Titovih slika itd.). Na pojedinim >Sastan·
cima posebno su proradivane neke teme iz marksizma, kao npr. o seljackom pitanju, o agrarnoj reformi, o kolhozima itd. Cak smo hili
organizovali i kurs ruskog jezika, na kome je predavao profesor Ante
Berus, muz Anke Berus.
U pododborima AFZ-a u rpojedinim kvartovima je hila po jedna
drugarica zaduzena za obavjestajnu sluzbu. Prikupljani su podaci interesantni za tu sluzbu, tako da smo prilikom oslobodenja Sarajeva
imali jednu dobro 1sredenu ikartoteku sa potprmim rpodacima o lfa:du
pojedinih gradana, saradnika okupatora i kvislinga. U kartoteci III reona, za koju sam dobila zaduzenje uoci pogibije Valtera da je prebacim
u Skenderiju, bilo je najmanje 500-600 kartona. Ova kartoteka pocela
je da se vodi pocetkom 1944. godine.
Azra Dzubur-Grebo
ILEGALNI RAD U SARAJEVU PO IZLASKU IZ
LOGORA STARA GRADISKA
P
o dolasku i:z logora iz Bosanslke GradiSke, av:gusta 1943.
godine, povezala sam se sa sarajevskom partijskom organizacijom. Na moje trazenje da me odmah uputi na oslobodenu teritoriju, sekretar Mjesnog komiteta KPJ Esad Cengic odgovorio je da je sarajevska pa-rtijska organizacija u takvoj situaciji da kadrove kao sto sam ja treba zaddati na ilegalnom radu u Sarajevu.
iU ,to 'Vlrijeme u SarctjeVlll su postojale orga:nizacije logorSikih grupa. U jednoj grupi hili smo: Emica Kapri, Vinka Marinkovic, Inga
Kraljevic i ja. Povezivanje logorasa u posebne grupe hila je linija
Mjesnog komiteta KPJ.
Posto je kratko vrijeme poslije toga Esad Cengic uhapsen, za
sekretara Mjesnog komiteta dosao je Vladimir Peric-Valter, koji je
smatrao da je ovako povezivanje logorasa suv:ise rizicno i bez svrhe.
Zato je on te grupe rasformirao. Od tada ja sam hila direktno vezana
za Valtera. Ovakav stav prema logorasima pokazao se ispravnim, jer
do kraja rata nije bilo provala. Valter je smatrao da je neophodan
uslov mog ilegalnog rada zaposlenje. Na njegovu ideju ja sam pocela
radi.ti u bifeu tkina Dubrovniik, ciji je vlasnik bio Barjaktarevic, jedan
od predstavnika sarajevske carsije. U bifeu sam izmedu predstava prodavala bombone i ookolade i na taj nacin sam zaista hila izlozena policijskom oku.
Posta je izmedu predstava bio mrak, drugovi su dolazili kod mene i predavali mi ilegalni materijal. Uglavnom sam oddavala veze sa
starijim drugaricama i drugovima clanovima KPJ i aktivistima NOP-a
(Vera Snajder, Ante Babic, Ljerka Cvitkovic-Babic, Mira StaniSic, CiIika Hajnrih i dr.) Ovako sam radila sve do pocetka 1944. godine.
Te godine u Sarajevu je formiran Gradski odbor AFZ-a u koji su
usle: Mira StaniSic, Ljerka Cv:itkovic, Vaska Vukalovic, Cilika Hajnrih,
AnCika Durie, Hiba Ramadanovic i ja. 'Prvi sastanak odbora odrzan je
u jednoj kuCi u Kosevu u koju se ulazilo kroz bastu. ,po gradskim kvartovima formirani su pododbori, ciji je glavni zadatak bio prikupljanje
Narodne pomoCi, prosirenje organizacije AFZ-a, prorada marksisticke
literature i raznog politickog propagandnog materijala . .Kako se priblizavalo oslobodenje, rad je postajao sve intenzivniji. Zene su se angazovale na raznim poslovima. Izmedu ostalog, pravile su i vezle znakove
na <Zas,tavama (~n~kove snpa i cekica na petokraikama) iud. Sjecam se
688
689
44 zene BiH u NOB 1941-1945.
�Gospojinka Lazarov-Radomirovic
NAROD SEMBERIJE NAS JE SACUVAO
o cici zimi 15. februara 1944. godine bolnica laksih ranjenika
iz sela Bjelosevca (podnozje Majevice) hila je spremna za
pokret.
Desetak saonica sa upregnutim .volovima kreee preko Cengiea u
Posavinu. Slabo obuveni, slabo obuceni, tesko se rastajemo ad toplih
udzara (vajata), ali trebalo je ustupiti mesto tezim ranjenicima koji su
to jutro krenuli iz Trnave. Celo selo nas je spremalo, pakovalo, ispraealo.
Poneli smo svu svoju imovinu: eebad, eilime, porcije, sve do kazana.
Starica Smilja Vasie ljutila se s.to idemo po ova!kvoj zimi kada
imamo mesta u njihovom selu, a novi ranjenici neka idu tamo gde smo
mi krenuli. ,Nano, mi smo vojska i moramo slusati komandu." ,Sve je
to lijepo, djeco, ali ee se iksan smrznuti." Ispraea nas kroz sljivik pun
inja i snega, skripe koraci. Zdravi se sa nama, ljubi nas a niz staracko
i izborano lice okrunise se dve suze. Do sada je izgubila dva sina, a
znala je da smo nas veCina iz daleka i brinula se za nase zdravlje i
zivote mesto nasih majki, koje tamo preko Save u Sremu posluju u
toplim kueama, zabrinute i ne sluteci da bas tog dana najljueeg mraza
ranjeni i bolesni koracamo po snegu u susret fasistima.
Bijeljina je u to vreme hila ponovo u rukama fasista. Preko Cengiea prosli smo kroz Modran i spustili se u Janju. Kad tamo nikakve
vojske, ni nase, ni fasisticke. Ljudi i zene iznenadeni gledaju nas, vrte
glavama, a mi prolazimo cestom kroz varosicu bez zastoja. Sedamo u
sanke, silazimo, utrkujemo se, a zima za kosti ujeda. Bele se zavoji na
glavama, rukama, a svima inje o kosama. Idemo sredinom druma i ubrzo skreeemo levo u selo Glogovac. Bilo nas je oko stotinak ranjenih,
bolesnih, osoblja za negu i desetine za obe:zJbedenje.
Terenci su nas poveli iz Bjelosevca i predali NO Odboru - drugovima u Glogovou. Pred vece smo smesteni u zaseok Cardacine kod
J okiea kuea. Tu smo rasporedeni po kueama - ud:larama, vee top lim
i punim sveze slame. To je bio pravi raj posle pesacen]a po ljutoj zimi.
Domaeini nam dadose veceru i do zore spavali smo kao dojencad.
Pre naseg dolaska u jednoj porodici umrla je mlada zena- majka
troje dece. Najstarija je hila keerka, devojka oko sesnaest godina, visoka, lepa, ali ozaloseena. Svako jutro prije sunca izlazila je i oko kuee
naricala za svojom ma:jkom tako tuzno ·da viSe n~ko niie mogao 'Spava:ti.
Preko dana je poslovala po kuei i mladoj deci zamenjivala majku. U
P
690
691
nasem kraju su drukciji obicaji, pa smo radoznalo slusali i gledali
devojcinu zalost i zajedno sa njom zalili njenu majku i svu decu sirocad.
Vee sutradan se nas nekoliko razboli - visoka temperatura. Nas
lekar ustanovi paratifus. Odmah nas izoluju kod jedne samohrane bake.
Kao bolnicarka je dosla dobrovo1jno nasa starija drugarica Dalmatinka
da nas slu:li, jer je prebolela tifus, a u V ofanzivi izgubila je mu:la i sve
sinove (dva ili tri) ne secam se tacno.
Jaka temperatlura steze srce, kao najjaci ikovac i vise smo u nesvesti - horimo se za zivot. Tako nekoliko dana i uz neke lekove i negu
nase drugarice Dalmatinke dosli smo sebi, temperatura Je pala. Ne mozemo na noge, izgubili smo snagu i puzemo kao hebe. Mori nas jaka zed,
a vade ne daju, samo po malo. Jeli smo i snega, ali slaba vajda. NajviSe
nam je pomogao rasol od kiselog kupusa, kOJI smo knsom uzimali. On
nas je proCistio, dobili smo apetit i poceli se brzo oporavljati.
Po nasem dolasku u selo Glogovac odmah je pocela sa radom nasa
kuhinja u kuCi jednog domaCina, a narod je donosio namirnice. Nemci
su iz Bijeljine preko sela Patkovace sve cesee i blize slali svoje patrole,
rako da smo za nekoliko dana vee nekoliko puta morali silaziti u baze.
Svaki dan, svaki cas smo se nadali da ee izaei iz Bijeljine i krenuti u
ofanzivu. Za nekoliko dana samo sto smo se ogrejali i prezdravili usledi
pokret. Ovog puta neee celo odeijenje iCi nego nas trideset ranjenih, bolesnih, sa tri bolnicarke: Mika KrajiSkinja, Milka Dalmatinka i Gospava Sremica.
Posli smo nocu, svecera. Vodio nas je jedan drug terenac i posle
kratkog pesacenja stigli smo na odredeno mesto. Tu nas je docekalo
nekoliko odbornika i povelo u kucu na kraj sume, gde je bilo vee nalozeno. Kuca je hila 111apuMena, a imala je dva odelenja: sohu i ikuhinju. U svanuee morali smo napustiti toplu sohu i otiei u haze, nove,
nepoznate. U kolonu po jedan a sneg veje i zatrparva nase tragove. Dovedose nas do jednog kanala. Teren je ravan, a haze iskopane u ibajeru,
cekaju svoje prve stanovnike. Ima ih svega tri, a prilicno su velike.
Svaka moze da primi od deset do dvanaest drugova. Bde, brze, pozuruju odhornici, jer zora samo sto nije zahelela. Nas ee horavak ovde hiti
ilegalan jer smo najblizi neprijatelju. Nosimo sve svoje stvari, da u kuCi
ne bude traga. Brzo smo se raspodelili i poceli sa tugom, dobrovoljno
ulaziti u sveze grohnice. Nije ovo prvi put da idemo u haze, ali su one
bile drugacije. Kopane u hrdu, vise su Heile na tunele a ove nekako
su strasne svojom velicinom, vlagom i mrakom. Uneli smo i svoje stvari,
kako licne, taka i zajednicke, cebad i nesto duseka, zauzeli mesta pored
zidova i pokusavamo da se nasalimo na svoj racun. Odbornici nam dodaju stapove u slucaju da nam se ventiladje zapuse, pa da ih stapovima
ponovo husimo iznutra. Vrata ee za sada svima ostati otvorena, .a za
to vreme ee dezurni odhornik motriti kretanje neprijatelja i kada se
fasisti prihlize, hrzo ee namaci poklopce. Nasi cuvari hili su zene i
ljudi, srednjih godina, sa sekiricama u rukama. Hodajuci u neposrednoj
okolini haza, sekuCi grane za ogrev, natenane i budno su pratili sva;ki
korak ljudi u blizini, jer nasi su zivoti hili u njihovim rukama. I taka
svaki dan, svi u bazu od jutra .do mraka, a odbornici su se smenjivali
na strazi, dezurali, cuvali ranjene i holesne partizane, poma:luei nasu
borhu, nasu revoluciju.
Oko podne se desilo ono najva:lnije i ono najteze. Fasisti su u to
vreme slali izvidnice iz Patkovace po dva konjanika, sve do na drugi
�kraj sumice u kojoj ·smo hili hazirani. Kako ih je nas dezurni primetio,
a izdaleka se moglo dohro videti, jer je drveee hilo golo, odmah je
pocelo zatvaranje baza i saopsteno nam je da se ne smemo cuti, a cim
se fasisti vrate, oni ce nas otvoriti i pustiti nam svez vazduh. Kako su
vrata od baza hila u stazi, tako su konjanici iduci stazom preko vrata
morali preei. Da li ee jahac osetiti kada konj kopitom stane na poklopac
baze, hoee li propasti u bazu i tako nas otkriti? Bat koraka nismo culi
dok nisu stigli u neposrednu hizinu. Zastaje nam dah, napeto iScekujemo. Prode jedan konjanik, odahnusmo. Sa zebnjom cekamo drugog i
tako ih redom ispraeamo. Sada treha da se vrate istim putem. Svaki put
hi pozivali naseg dezurnog koji nije daleko odmicao od baza, nesto ga
ispitivali, sto mi nismo mogli razumeti, ali smo culi glasove- razgovor.
Nisu ni slutili da je tu deo bolnice i da je partizanska komanda imala
toliko smelosti da pusti nas u ravnicu njima pod nos; jos manj'e su posumnjali u ove mirne seljake - drvosece, sto kresu oko sebe i tako
nas hrahro cuvaju. To je protiv pravila svake ratne strategije i taktike.
.v
Nama ~o ~i.je ~ilo 11:eohicno, jer nasa je borha i pocela hez igde
Icega, ~a gohm z_IVoti_ma, Jakom voljom, junackim narodom, od malog,
do vel~kog. Tu Je b1la nasa ogromna snaga koja je vodila pobedi i
slohod1.
v
~ad:'l se patrola vratila i konjanici odmakli prema Bijeljini, nas
cuvar 1h Je budno motrio, da se slucajno ne vrate i brinuo se za nas da
se ne P<;>?us~mo. Za t~ vreme ~ama je ponestajalo vazduha i vee smo
se smenJivah na otvonma ventllacije. Tesko se diSe i dok smo se tako
~?rili za..zivot,. cuvar dize poklopce. Svetlost, vazduh, radost: vraea se
~Ivot koJI nas Je. ~ee poceo polako i sugurno da napusta. Sreea je nasa
sto se patrola mJe mkada dugo zaddavala. Osmotri Majevicu i nalevo
krug. Za dan~s smo sp~se?~· a s.utra videeemo. Pocinje komesanje, zagor,
razgovor sa cu":a~em, Ispitiva:r~IJe sta su ga pitali. A odhornik zapi:tkuje
kako smo, da h Je kome pozhlo. Mi smo sedeli svako na svom mestu
jer nismo sme~i d~nju ?i prst. iz haza promoliti, a odhornik je cuca~
k_od ot~ora. Poceo Je rucak, zat1m pesme, tihe, setne, od dackih do partlzanskih.
·
. ' S~aka ba~a h~ll:vvezu sa cuv~rem, a izmedu sebe nikakve. On je
bw nasa veza 1 naJVIsa komanda 1 morali smo ga slusati. Nas cuvar
hranitelj, roditelj, najblizi rod.
'
. Kad:'l pocne mrak da se spusta, nastaje veselje. Pokretanje, pako:van.}e za I~laz~k, kak~ s~ to d!u~o~i iz sal.e nazv~li,, ,,uskrsnuee", jedno
po Jedn~ Izlaz1mo puz,;rc1, p:ruzaJUCl ruike 1 pomazuci .se doik ne izade i
poslednJ1: Ve~_elo ~ora~amo, opet u rlw!oni po jedan, ;pa rkuCi •Ukraj sumi~e, prav?J kuc1 za z1ve l]ude; tamo nas ceka toola soba i topla vecera. Zene
1 or:tlad_mke donel~ go~o~u hranu i posle pozdrava pocinje deoba vecere.
Tu Je b1lo s-:ega ~ Izob1~JU. Od somuna do pite, od slanine do praprikasa.
Hrane smo Imah dovolJno, i to sve najlepsa i najjaca jela. U baze smo
~osili hleb i slaninu i jeli preko dana ko •je koliko mogao. Ta hrana nas
Je ddala, a zemlja izvlacila snagu, zderala zdravlje i mladost.
_
Dan za danom u nadi da ee se situacija izmeniti, ostasmo mi u
?vim ~aza~a, zivi u grobovima, oko trideset dana. Dok 1e sneg padao
1 z~mlJa _b9~ smrznuta, bilo je podnosljivo, ali kad udari jugo, sneg se
poce top1t1 1 u kanalu nadode voda. Kaplje voda sa greda i natapa du··
seke, pojacava se vlaga, pocinju napadi kaslja.
Preko noCi se grijemo, previjamo, peremo, susimo, celu noe se ne
spava. Kada se sve sredi oko higijene, dr.Zimo politicke casove, a kurir
donosi vesti. Proucavali smo osnovne zadaee SKOJ-a. Bodrili smo jedan
drugog da izdrzimo, ne samo radi nas, vee i radi ovih dobrih ljudi koji
nas tako verno cuvaju i hmne. NajveCi problem je bila jedna drugarica,
vee tada plueni bolesnik, nasa Sremica, koju nisu uspeli prebaciti u
Srem pre ofanzive i njeni napadi kaslja bili su opasnost za sve nas kada
smo u bazama. Hila je svesna toga i uspela je da se ne oda uz samrtnicke napore.
Bio je jos jedan drug, zvani Macoka, takode iz Srema. Njegova
rana nije mogla da zaraste od jake vlage, iako smo imali dobru hranu.
Posto ·se fasisticke snage nisu pomerale iz Bijeljine, mi smo trazili od
nase komande da nas povuce jer vise nismo imali snage za ove baze.
Za nekoliko dana smo povuceni u brda. To vise nisu bili rumeni mladi
ljudi, to su bili ostareli ljudi, pozuteli kao mrtvaci. Vreme je bilo lepo,
cak i suncano, a mi smo bezali u hladovinu, bezali od sunca, jer smo
dobijali vrtoglavicu .
·
Nasi drugovi cuvari, hranitelji i sva omladina koja je ucestvovala
u nasem obezbedenju ispratili su nas jedne noCi. Odahnuli su, jer ovako
tezak zadatak trebalo je izvrsiti, a i ponosni da su to i uspeli, da su nas
mesec dana hranili, cuvali i sacuvali. PiSuCi ove redove, ja im se ujedno
toplo zahvaljujem.
692
693
�Mile Stevanovic
POKOLJ U MLADIKOVINAMA KOD BLATNICE
N
e sjecam se datuma ali je bio novembar 1943. godine. U selc
Blatnicu dosli su cetnici. Cim su doSli, pokupili su muskaree
.zene i djeeu u Blatniei. i potjerali nas u Mladikovine, susjedn~
selo Blatmea: Tog sumraka P?tJerali su Topica Radu i njegovu zenu
Pet~~· Iv~na 1 M~~ga:etu. (pre~~mena im se ne sjecam, hili su obucari),
Sane Kati.eu, Sane ~mu ~ Sane Bebu, .koja. je imala samo 6 godina. Ja
sam t~~a m;ao 9 god11~a, 1 mene su pot]erah. Kada smo se svi iskupili u
Blatmc1, reeeno nam Je da krenemo u komandu u Mladikovine.
Go:r:ili su ~a~ n.~pov.ezan~. Kad smo. do~li u zaseok Kremenjak do
.
Je~ne ~uee u koJOJ .mJe bllo mkoga, a to Je hila kuca Boze Trivuncevica,
Ut]er~h. su ~vas u nJu .. Prolaze~i kraj kuce primijetio sam jednu jarugu,
u koJOJ . o?leno u ov1m plamnskim selima ljudi kisele konoplju. Ovo
lokva m1 Je ostala u strasnoj uspomeni. Siedili smo oko vatre i cekali
do~ J:?-e s!~gne ~omandant S~an~o Kupresak. Njega nije hilo i kad smo
poeeh dn)emat1, posebno m1 djeea, povikao je strazar, taj glas kao da
r sada CUJem:
- Stoj, ko ide?
- Stao sam.
- Ko ide?
- Brat komandant.
- Br~t k?mandant naprijed, a ostali stoj.
Kada Je usao Kupresak u sobu, odmah je pocelo ispitivanje. Prvog
.fe saslusavao Radu Topica. Cim je Rade usao, upitao ga je: ·
- Zasto si ti poslao sina u partizane.
Cim je to pitanje postavio, odmah ga je poceo tuci. To je bilo
u~asno s~usati.. Kad ..je ~adu izm~evario i isprebijao, pozvao je. Petru.
nJe!lovu zenu, 1sta mtanJa postavw i udarei - zena kuka i moli ali
molba ne pomaze. Kada se nauzivao tukuci goloruke zene i musk~ree
?aredio je cetnicima Dorili Lazicu i Duri Cucku da nas sve povezu u
.1edan konopae i ovi su to ucinili. Povezani smo najprije hili zicom
dvoje i dvoje a onda tako za ko.nopae.
·
Tada ie naredio cetniku Vladf Joticu, onskomitraliescu da nas vuce
prema lokvi. Vlado .ie to odbio da uradi. Nastala ie svaa~ izmeau KP
presaka i ytad~. Toliko su se svaaali da je Vlado iskocio i stao Z2
bukvu pov1kavs1:
_.: Puska ti, komandante, puska mi, ali to nareaenje necu izvrsitt.
694
695
Tada se Kupresak naljutio i povukao za konopac za koji smo hili
privezani i mi smo popadali jedno preko drugog, on je tada zapueao iz
,smajsera" preko nas. Kad su nas dovukli do lokve, prvo su odrijesili
Ivana i njegovu zenu Margetu. Ivana de oborio Stanko Kupresak, a Margetu Dorde Milivojevic-POlJar i navallli na nJihove gruct1 Kamenje tesko
oiko 100 blograma. Dorde je izvadio ka:mu i poceo da kolje. Najprije
je zaklao Ivana, a onda je poceo da kolje Margetu. Sa Marge tom je
imao vise muke dok ju je savladao. Kakva je to hila borba za zivot.
Vikala je i psovala, tukla ga rukama koliko su joj bile slobodne i napokon je hila savladana. Mi smo stajali svezani i gledali svojim ocima
zlocine. Odvezali su Radu Topica, a samrtni hropae poklanih, onih
koji su umirali, bio je jezovit, culo se krkljanje preklanog grla i trzanje
tijela. Dok su odvezivali Radu, on je pooeo da moli i koliko se sjecam,
u svojoj posljednjoj molbi pred smrt rekao je: - Braco, postedite mi
zivot, ja sam Srhin ·kao i vi. Ja sam preko Albanije kao srpski dobrovoljae nosio starog kra1ja Petra. Kupresak ga je prekinuo rekavsi
mu - ... kralja i ispalio mu metak u zatiljak i Rade je pao, ni javio
se nije. Petru je ubio Damjan Dilas. Kada je ubio Petru, na red je dosla
18 - godiSnja Fina Saric. Nju su klali pred majkom Katicom i sestogodiSnjom Bebom. Jos smo. ostali Katica, Beba i ja. Katicu je odvezao
Stanko Kupresak. NiSta nije govorila, ali je imala toliko prisebnosti da
je skinula zlatan prsten i u prolazu kraj nas dvoje djece ( ona mi je hila
kao i majka, hila mi je maceha, poslije smrti majke otae se ozenio Katicom i Beba mi je hila sestra po oeu) i stavila Bebi u dzep misleCi da
ce Beba kao dijete biti zasticena. Kada su S8ricku ubili dosao je red na
nas dvoje. Tada je Kupresak povikao na Dilasa:
- Sta ce ova djeea ovdje, ja to nisam naredio.
- Pa djeea su Sarickina- odgovori Dilas.
- Mars u kucu - povika Kupresak na nas.
Kada smo usli u kucu, Kupresak je jos bio vani. Nakon pet minu
ta uae u kucu Dorae Milivojevic-Poljar i obrati se maloj Bebi:
- Daj prsten mala.
- Nemam ga, ciko, rece Beba.
On zavuce ruku u dzep i izvuce prsten na maramici, onaj sto joi
ga je majka ubacila u drep pred smrt, a Beba to nije ni znala. Tada ju
je Dorde udario nogom u stomacic i Beba je pala. Povikao je na nas
dvoje:
- Mars napolje, brzo izlazite.
Kada smo hili na vratima, tada se isprijecio cetnik Kosta J okic
na vratima, zgrabivsi za prsa Doraa vicuCi- djecu neces vodit nikuda.
Tu su se gusali, a mi smo stajali - cekali smo svoju sudbinu. U tom
guranju Kosta uhvati mene za ruku i uvuce ponovo u sobu, a zlikovac
Dorae odnio je malu Bebu u noc, i ona se viSe nije vratila - hila je
zaklana.
Bila je to stravicna noc. Posebno mi je bilo tesko ujutru kada su
mi donijeli Bebine krvave carape i nudili mi da ih obujem. Ja ih nisam
htio obuci - plakao sam i ostavili su me na miru. Dok su mi nudili carape, sjetio sam se Bebe 1kalm rrni je, 1kad su nas odveli u :kucu poslije
klanja i ubijanja rekla. - Bato, ako mene potjeraju da ubiju, hocex
1i i ti ici sa mnom. Hocu- rekao sam joj.
Kada su zavrsili svoj gnusni posao oko ubijanja, usli su u kucu
i Stanko Kupresak me je upitao:
�- Mali, Ciji si ti?
- J ole Stevanovica - odgovorih mu.
- Pa sta ces kod Saricke?
- Otac me je odnio kod Saricke kad mi je majka umrla.
Tada se obratio Damjanu Dilasu i poceli su se svadati oko toga
zasto su dotjerali djecu. Kad su se dobra pocastili pogrdnim izrazima,
poslije svega sto se desilo u ovoj kobnoj noci sjeli sui vecerali. Vecerali
su kao da su hili u sjeci drva, a ne u k].anju i ubijanju ljudi, zena i
djece. Kad su hili pri kraju vecere, upita me Stanko Kupresak:
- Mali, jesi li ,gladan?
- J esam - odgovorih mu.
Dali su mi kukuruze i slanine. Jeo sam, ali nisam mogao da gutam.
Nocio sam u toj kuci, ali moje oci se nisu sklapale. Kad god je koji od
cetnika ustao, mislio sam taj ce mene da zakolje.
Kada je svanulo, Kuprdak je naredio Dordu Milivojevicu-Poljaru i
Dragoju Trivunovicu da dotjeraju 16 - godisnju Nadu Saric, kcerku
Katicinu, jer nije hila kod kuee kad su nas potjerali u Mladikovine hila je kod Sime Stevanovica na vadenju krompira. Kada su dosli u selo
i kad ih je Nada ugledala, briznula je u plac, bacivsi se mom ocu, a
svom ocuhu Bogdanu Stevanovicu u krilo vicuci:
- Tata, spasi me, tata, spasi me ...
Bila je jos uvijek prisebna. Dok je lezala na njegovom krilu, gurnula mu je novcanik sa novcem. Kad su usH u kucu Sime Stevanovica,
podigli su je i poceli tuci sljivovom sibom. Nada je vriskala a !judi i
zene su moliH da je puste. Otac je ponudio i novae, ali sve je bilo uzaludno - zlikovci su. dosH da izvrse zlocin..Potjerali su je kroz naselje
Blatnice. Do crkve je plakala, a od crkve prema Mladikovinama, gdje
su joj bile ubijene majka i dvije sestre, pocela je da pjeva. Bila Je potpuna smetnula sa uma -hila je poremecena iz straha za zivotom. Nisu
je dotjerali do komande Stanka Kupresaka- ubili su je mucki s leda.
Eto, taka sam kao dijete dozivio blatnicku tragediju i zlocin koji
mi je jos uvijek pred ocima.
Adila Salkic-Bajramovic
SA SLAVONSKIM PARTIZANIMA (DVIJE CRTICE)
odno selo Orahovicu, kod Bilece, napustila sam u avgusL
1941. godine, kad mi je bilo 12 godina. Izbjegla sam sudbinu
mnogih mojih suseljanki i rodica, koje su ~ih dana p~~e kao
zrtve bratoubilackog divljanja. Poslije gotovo tri godme muhadz1rskog
mukotrpnog potucanja, uglavnom po Bosni, sa 15 g~dina sal? se nasla
u Babinoj Gredi u Slavoniji, i tu 10. marta 1944. godme stuplla u .noyoformiranu Osjecku brigadu 12. udarne divi~ije Narodnoo~lobodi~acke
vojske Jugoslavije. Rasporedena sam za bolmcarku u Prvu cetu, n]enog
1. bataljona.
Kada je pocela VII neprijteljs~a ofa~ziva, dobili smo .n~redenje
za pokret. Mi borci nismo za to znah. Posh smo _prem~ planm1 Papuk.
Kada smo stigli na Papuk, 'komandapt Joka nam _Je odrz~o gov~~- ~fan·
ziva je pocela. Nijemci stezu obruc. Ta~a nas J~v hrabr~?· d?CI ce do
teskih okrsaja, bice borbe prsa u prsa, ub11}e sto v1se nepnJa.tel)a. Mnog?
smo se motali po Papuku. Zalihe hram.e pocele su nam Eesta]ati. nastuplla je glad. Jeli smo bukovo liSce, srijemus - diylji luk.. B<?rci su ni~a~i
puzeve i pekli ih na vatri. Kud god smo .pokusah probo], msmo uspJeh.
Jednog dana su nam javili da nam u pomoc dolazi ~II brigada. Ona ce
udariti neprijatelju s leda, a mi da pokusamo pro~OJ sa ~aJ?uk;;t prem~
Drenovcu. Nijemci su sve viSe stez.al_i ob;uc .. M~ s~o J;tnsah ¥1adm
i iscrpljeni. Sjecam se da su nam naJVIse _gmuh mitralJescL Probo.1 nam
je uspio. Kada smo stigli u Drenovac 1spod Papuka, pogledala s~m
drugove kako nesto jedu i sva sam uzdrhtala od gladi. Posta sam b~la
bolnicarka, imala sam ranjenih drugova te se nisam m<?gla od~ah pn?liziti. Kada sam ih smjestila, potrcala sa~ i _ja da ~ld1~ sta J<?du. ~w
je to peceni ·krompir u podrumu zgrade koJU Je nepnJatelJ zapaho. NJim
smo se dobra okrijepili.
Poslije VII ofanzive poceli smo oslabadati poj~dina mjesta P<? Sl~
voniji. Napadali smo na Slavonsku Pozegu, ·Pletermcu, Dakovo,. VIroviticu itd. Meni Hcno bilo je najteze kada bi rekli da idemo u zas.1edu na
GrubiSno Polje. Znala sam da je to ravnica, tu bi pustili neprijatelja da
se priblizi i onda bi .juriSali na njih .. Kad smo jednom. I??.~ovo iSH tamo
dobila sam naredenje od komand1ra cete Steve Mllicica da moram
skinuti cipele sa mrtvog Nijemca, jer su se moje potpuno raspale. U
jurisu smo pregazili dosta mrtvih njemackih vojnika. MisleCi da je i
taj mrtav, pocela sam jednom omanjem skidati cipele. Ali, Nijemac
'
696
697
R
�je bio samo ranjen. Njegovu masinku sam hila vee sklonila. Skinula
mu cipele i pocela izuvati svoje. Najednom mi se uCini da se nesto pomaklo. Pogledam, a on zavlaci ruku u dzep, kako bi izvukao pistolj. Bila
sam izgubila nadu u zivot. PiStolj mi nije bio u rukama jer sam drijesila pertle. Mislila sam da ce biti bdi od mene. U strahu sam povikala:
,;Komandk~.!" i ne. znaduci rda se nalaZii u mojoj blizini. On se okrenuo,
pucao u NIJemca 1 ubio ga. Spasio mi je zivot a dobila sam i dobre
cipele.
Kada bi sve pisala, bilo bi toga mnogo. Sad cu ukratko napisati o
~vom a:-anjy;tvanju. Napadali smo Krndiju, selo sa jednom velikom crkvom
1 ~tvr$lenJ~ma. Dobro se sjecam, bilo je vece, oko 20 sati kada smo se
pnbhzavaL1 za napad. Vodruk, koga smo zvali Ilerica dobaci mi:
,Di:Iko, ti ima~ srece, zarobi piStolj! Ti meni pistolj, ja cu tebd bi.
Jelu kap1cu. I tako cemo te zvati doktorice."
Ndje proslo ni 10 minuta, cula sa;m glas: 11Ranjen ·Sam!" Prittrca.Ia
s~am i vtdjc:Ia da Je !o vordnik d da je smrtno pogoden. Ponovo sam osjetlla ??·1 za 1zgublJen1!ll drugom. Vodili smo borbu dva dana i dvije noci.
?ob1~1. smo naredenJe za pov.Jacenje jer Je ustasama stiglo pojaoanje
nz OsJJeka.
PrHikom povlacenja opet neko povd·ka: ,Ranjen sam!" Potrcala sam
da :nu pruzim prvu pomoc. ·Prilikom previjanja osjetila sam jak bol u
tkolJenu desne noge. Na tom mjestu nas je ranjeno devetoro. Sve jedno
drugo spasavajuci, i sve ru :mku od, kako se meni cini 10 minuta. Tada
je do.trcao Jwmandir ..Povikao je: ,Jeste 1i ludi, zar n~ vidd<te odakle tuce?" Zgrabio je mitmljez i omoguCio nam odstupnicu.
Ja sam bila teze ranjena, .taka da su me vodila dva bolnicara. Poce~i ~1! da. na~ tuk? i av.ioni., Kada .sam vidjela da se ustase i Ndjemci
r:~bl~zavaJu, 1 da Je nemoguce da se sve troje spasimo, rekla sam boJmcann:av da se spasavaju, ~ da :m~me ostave. Imala sam samo jedan
metak 1 cuvala ga za sebe. N1su htJeh dame ostave. Ponovo sam ih zamolila da ~se spc;tsavaju. Rekla sam da kazu komandiru da sam ja poginula.
Na IDOJU veLrku mo.Ibu, to su napokon i ucinili. Iz vazduha bombe a sa
svih strana pras·tanje metaka.
'
Pon9yo sa.m iz~ubila nadu ~~ ziv:ot. Najed~o~ sam vidjela da u pravcu
mene ·trCI nek1 ~uskaa::ac. Sa p1stol]em u rruc1 cekala sam da se ub.ijem.
T.ada .sam sr,a:ria. rda ama. petok~~ku na rkap.i. Istovremeno je i on zaV~·~<:?· ,St!l ces ~1, .drugance, tu ... Rekla sam mu .da sam· ranjena. Bez
:1Je~ ~e }e pomo 1 dugo .trcao.. N.ismo niSta jedno drugo pi tali. INi ko
Je, .rn sta Je. Kada m7 domo _do Jednog gaja, spustio me je i rekao: ,Ne
boJ se, sest:o. Osrtav.l!t te necu. Ja sam komesar 18. hrvatske brigade."
Posmatrao Je malo avione i rekao da .su naS.i zauzeH polobj. Ponio me
je ponovo i upitao j:z koje sam cete i brigade. Rekla sam i on me odilli.o
u moju cetu. Ni dan danas ne znam ime toga dTuga.
To ·~U samo dvije c~tice, sal?o ~va trenutka iz mojih borbenih dana,
prorvedemh .sa slavo~s.k1m yart1Za.J?Ima, ·?ale~o
zavicaja na sasvdm
drugom kraJu domovme, ah u bm-b! za zaJedmcke 1dea:le. Na te trenutke
na borbeni elan i zanos mlados.ti podsjecaju me dva ordena, za zaslug~
za narod i za hrahrost.
. Svoj borb.eni put zavrsila sam ca:k na jrugu Italije, posto sam tamo
av1onom evakmsana ikao teski ranjentk na 1ijecenje.
.
Duja Maric-Vujanovic
TRI TESKA I NEZABORAVNA TRENUTKA
rvi bataljon 14. srednjobosanske udarne brigade marta 1944.
godine napadao je na Rudanku, ·koja se nalazi sjeverno od
Doboja na oko 6-8 kilometara. Napad smo izvrsili nocu, a
Rudanku su driali Nijemci,' Cerkezi i ustase. Nas napad je bio silovit,
ali i odbrana neprijatelja bila je zilava i organizovana - dat nam je
jak otpor. U toj borbi imali smo dosta gubita:ka, bilo je i mrtvih i ·ranjenih. Ne mogu se sjetiti broja i imena poginulih drugova, ali jedan
gubitak te martovske noci bio je najtezi, ·ne samo za bataljon nego za
cijelu 14. brigadu. Ostao je ,zauvijek neda.teko od Rudanke ve:li:ki junak
brigade, junak Imljanske cete - Ljuboje Panic.
Ta smrt za mene ·zenru- ratnika bila je najteza do tada. On me je
svojom hrabroscu uvodio u sve tajne partizanskog rata i zato sam cesto
uz njega i bila puskomdtraljezac.
·
Pos•ljednja sam se povukla sa polozaja na Rudanci, te nisam odmah
ni znala da je Ljuboje smrtno ~Tanjen. !Njega je skoro dva kHometra zajedno sa drugovima nosila Kremic ·Anda do kuce, .u :kojoj je zauvijek
sklopio oci taj veliki partdzanski junak.
.
.
Kada sam usia u ku6u li vidjela ga na sa:mrti, oblio me je hladan
znoj. Kad me spazio, sa ikrajnj'im naporom izgovorio je:
- Sele, daj mi vode, vade ...
Kada sam mu donijela J.oncic vode, nije ni 'kapi proguta:o, voda se
raz1ila, a njegove oei su zadrhtale i zivot mu se ugasio. Nije hilo borca
koji Illije zaplakao za ovim divnim junakom. Sahrani1i smo ga i krenuli
u nove borbe da osvetimo Ljuboja i drugove. U svakoj borbi Ljuboje
je bio pred mojim ocima, kao da cujem njegov glas :kad komanduje ce,tom- glas koji je znacio mnogo za :njegove borce. Ljuboje ni1kad nije
vjerovao da se zadatak ne maze izvrsiti - to su bile njegove odlike i
zato su ga voljeli 1i. postovali svi njegovi borci.
I smrt NikoJe Marica, komandira cete, veoma me je pogodila. Bila je iznenadna, rkao grom iz ·vedra neba. ·Prvi bataljon je u koloni prolazio kroz selo Po1tocane d iSao ru pravcru Hrvacana. •Prva ceta iSla je na celu
bataljona, a na celu cete tilsao je njen komandir N1kola Marie. Bilo je
to pocetkom juna 1944. godine oko 9 casova, 1kada smo se spustali prema
potoku Dabraka, ikoj,i je :tekao kraj druma .Prnjavor-Banja Luka.
Nije prucalo, niti je bilo u blizini cetnika. Medutim, dz irejona naseobine-Selista odjeknuo je samo jedan pucanj i :komandir cete pao je na
P
o?
698
699
�dru~. Kad smo mu pritrcaH, umirao je vee, a oci su mu bile pune suza.
Sa N:1kolom sam odrasla, ratovala, pa je i ovo za mene bio nenadoknadiv
g~_bitak. Do~ .sm;o. s.taja~i o~o njega, pucalo je. Suze su mi nes,taJe iz ociju,
nJih su zamiJemla mem koJe sam s.rpala po cetnicima. RazbHi smo ih u
prvom naletu.
.
!K:,<?man~:Hra.Nikolu smo sahraniH u potocanskom groblju, na dostoJan nacn~ .. DJeVoJke ·Potocana donijele su vijence od poljskog cvijeca da
mu poknJu grob, a kad su plotuni tukli, nije bilo borca u ceti J bataljonu koji nije plakao.
u. septembr.u 1944. godine mi smo se nalazili na podrucju dobojskog
J tes~~s·kog kraJa. Napadali smo ustaski polozaj na Putni,kovom brdu.
~e SJ~cam .se s~la gdje smo se odmorili J ja sam tog dana spavala na
Jedn<?~ stal1. Vee se bilo dob,ro smracilo kad je Jovi:ca Trkulja poceo da
me VIce:
- Dujo, gdje si, ne cujem te.
"Kada sam siSla d otresla slamu sa pantalona ri bluze, bataljon se
.
nduz~va~ pre:na ~utnikovom brd;t. Tada n;i je Jovica dao .k:onja da jasem, Jer Je Mile bw boles.tan, a nJegov konJ slobodan. Jahali smo pored
kolone i Jovica meni veli:
. . - Slus~j, Dujo~ da ja .tebi dam ove moje fotografije da dh das
Mih ako pogunem veceras, ovu burmu da td dam pa je zadrzi za sebe.
Tada ja na njega povi:kah:
- J ovice, sta je tebi, 0 cemu to pricas.
- Pa pricam, ako nocas poginem, da mi ove fotografije ne propadnu, a b'ice to MHi draga uspomena.
-:- Nemoj, Jov.ice, da mi tako nesto pricas, ja rtebe znam .kao junaka, a ti sada ;razvezao pricu tkao da se boj,i•s smrti.
- Dujo, ti znas da je mene metak udario u cipelu, a zar tak:o ne
moze udariti i u srce i ·viSe ti nema Jovice.
I dok smo mi taka vodW razgovor i smijali se IoVlica mi zaista
izvadi fotografije dz dzepa i pruzi:
- Ovo sutra predaj Mili, a ovu burmu ostavi za sebe i neka ostane
znak da smo vjereni.
Meni je to tesko palo i rekoh mu:
- Slusaj, Jovice, ako ja poginem mozda isto veceras ko ce onda
dati Mili ove fotografije, a ova burma...
'
On me ponovo pogleda i rece:
- Ako i ·ti pogines, ima dosta rtvojih Koricanaca koj.i ce uzeti fotografije Ji dati Mi1i.
rKada je napad izvrsen na IPutnikovo brdo, Jovica ie u prvom naletu
pao. Ka? je izvucen, samo je davao znake zivota. Stajala sam kraj njega
sa ~uznim ocima i trenuta'k-dva razmiSljala - pa on je predosjecao
SVOJU smrt. On je .Zelia da ja sa njim jasem naporedo na konju, da se sa
'rnnom posljednji put isprica. Mi tu vece nismo zauzeli Putnikovo brdo
a izgubili smo jos jednog junaka, naseg dobrog i plemenito:g Jovicu _.:_
komandira cete.
To je bio za nepunu godinu dana treei komandir po redu kojeg su
bataljon i brigada Z.aliLi.
•
Pero Sapardic
DVADESET DANA POD ZEMLJOM
v
vadeset sesti aprH 1944. godine. Tmuran i kiSovit. U malom
pax;tizanskom selu Mihajloviei, kod Sekoviea, bilo je vrlo zivo. Po kueama je razmesteno na .desetine, veCinom tesk,ih i
nepokremih ;ranjeni,ka. Lekari i ostalo saniJtetsko osoblje imali su pune
ruke posla. Sa veoma skromnim lekovima i skoro nikakvim sanitetskim
instrumentima ulagali su :krajnje napore i umesnost da pomognu i olaksaju bolove ranjenim drugovima.
Sedma neprijateljska ofanziva hila je u punom jeku. Po MajeVlici,
Semberiji i .Posavini vee je harala 13. SS-divizija .koja je za ik:ratk:o vreme
pocinila vise rzlocina nego svi neprijatelj·i sto su po6inili dotle u ovom
tkraju. Nase oslabljene snage, koje su se zatekle na tom podrucju, prinudene su na postepeno povlacenje. Uz ·tO, one cine necuvena junastva, u
nastojanju da zastite civilno stanovniStvo lroje je izlozeno strahovitom
teroru. Posebno teske i krvave borbe vode za spasavanje <!'anjenika i bo[esnika.
lNegde p;red mrak stigose obavesterrja .da su esesovci dospeli i na
Birac d da se neke njihove jedinice vee nalaze ispod samog sela, nedaleko
od nas. Odmah su pocele p;ripreme za evakuaciju ranjenika i bolesnika.
Ubrza:no, ali bez pani'ke. U pogledima pnisutnih zapaza se umor i zabrinutost. Veo ogrubelos>tri, satkan kroz ratne patnje i stradanja, postepeno
je nestajao sa njihovih Iica i pocela se ocitovat.i neznost koju mogu
izazvati samo situacija kao sto je ova u kojoj smo se mi nasli. Ona je
zracila dz njihovih pogleda, oseeala se u blagim pokretima kada su nas
dodirivali, pa~ili da ne povrede.
Pokretni ranjenici i bolesnici vee su otpremljeni. Onda je krenula
kolona sa nosilima, u pratnji sanitetskog osoblja. Lagana, potocima i
jarugama. Put je bio klizav d neravan i zato su mestani, a prije svega
zene i omladina, koji su nas nosili, morali pazljivo da se krecu, kako hi
nas na sto bezbolniji nacin dopremili do baza koje su se nalaZiile u sumi.
Bili su to sve provereni ljudi koji su, sa citavim porodicama, od prvog
dana ustanka, uces.tvovali u borbi protiv okupatora, kojima se moglo
poveriti gde se nalaze haze. Uz to, hili su vicni ovom poslu, jer im ovo
nije bilo prvi put da sklanjaju ranjenike ispred neprijatelja.
Vee se spustao mrak kada su nas, kroz uzane otvore, uvlacili u haze
i smestali jedno pored drugog. Baze sru bile, ,za one prilike, dobra pripremljene. Radilo se, u stvari, o prostorijama koje su bile iskopane u
"
700
701
D
�bregu, sa malim 01tvorom sa .strane. Velioina baze, u .kojoj sam se ja
nalazio, bila je otprilike ·tni metra dugacka i dva siroka, visina nesto
veca od metra. Tlo baze ima,lo je blagi nagib, kako bi 1se voda, koja bi se
eventualno cedila sa zidova d krova, mogla slivati u jedan ugao. Na dnu
baze pruce, a onda s•lama. ZLdovi baze bili su oblozeni pleterom (kolje
opleteno prucem), dok se plafon sastojao od greda i dasaka. Preko baze
nabacan je debeo sloj zemlje, a onda busenje sa travom, tako da je sve
bilo prirodno i ni u cemu se nije .ra:dikovalo od o;koline. Mali ulaz, koji
se nalazio sa stnme, dmao je kapak na ;kojem se takode nalazilo citavo
busenje sa •travom. Jedini dovod vazduha u hazu bio je jedan mali
otvor, u vidu tanke cevi, koji je izlazio pored drveta izraslog u neposrednoj bldzini haze.
U bazi nas je bi1o sestoro . .I~ored mene, hila su jos dva teska ranjenika, Mrda, mladic iz Bosans,ke krajine, ,i Esad, takode mlad momak dz
Tuzle, ,koji su, kao i· ja, ·lezali na nosilima. Od nas trojice, Esad se nekako osecao 111ajbolje, mada je bio ranjen u kicmu. Cetvrti ranjeni•k je sedeo d celo vreme cutoo, bio je ranjen u ruku. Uopste se ne secam da
je neko izgovorio njegovo time. Bolnicarka, kojoj smo 1povereni na negu
i cuvanje, zvala se Mika Rodic, iz Bosans:ke krajine. Sesti stanovni:k
nase haze hila je jedna mlada, nezna Sremica, 'koliko ·se secam zvala se
Zlanica. Nasupmt Mi1ki, koja je, pored sve plemenitosti ;j dobrote, odisala ra1nickom gruboscu, iz cijeg je bica zracila nekakva muska Sll1aga i
samopouzdanje, Zlatica je bi,Ja sva nezna, vitka kao sib, malo pegava,
bleda i bolesljiva. Na njenom je lieu stalno Jebdeo neka:kav tu2an osmejak.
..
Te noci zapoceo je 111as novi :lJivot. U mracnoj i zagusljivo1 prostord}1, pod zemljom, skoro bez vazduha, u prostoriji i'spunjenoj vlagom i
neprijatnim mirisom koji se sirio iz nasih rana. Mika je hila neka wsta
doma&ce, i lekara ·i sest·re. Najvise teskoca zadavao sam joj ja. PrHikom ranjavanja, imao sam veliki odliv krvi, tako da skoro mesec dana
nisam mogao niSta da jedem. Kasika-dve vode dnevno, to je bHo sve.
Da bi 1situacija hila jos teza, rana mi je nepres1tano gnoj.i·la i Mika je
morala sva:ka dva sata da mi menja zavoje. Tako sed ,ono malo krvd, sto
je ostalo u meni posle ranjavanja, stalno smanjivalo.
Mika me je terala da jedem. Uporno sam odbijao, jer mi se prHikom ;same pomisli na jelo gadilo. Onda je pocela da uoenjuje: ,Aiko
pojedes ovu hofnu, dobices kasi•ku vode, ako ne, nema nista." Molio
sam je, preklinjao, niSta nije pomagalo. Onda sam uzimao parce krof:ne,
preturao jezikom po ustima, mljackao po nekoliko minuta, ali badava.
U lJrlu kao _da se nesto ]sprecilo i nijedna mrva nije mogla proci. Posle
duzeg razm1sljanja ka:lm da se .snadem u ovoj teskoj situaciji, resdo sam
da zamolim Esada da on kriSom pojede moje jelo. NekoHko puta me
poslusao, a onda se i on uzjogunio i poceo da vice na mene: ,Pojedi
Jto, vidiS da ces umrijeti."
Bio sam na izmaku snage. Svejedno mi je bilo da umrem, cak sam
jednog dana to i zazeleo. Lezao sam bespomocno i tupo zurio u mrak, u
pravcu gde se nalazila saka sa vodom. Bila mi je skoro nadohvat ruke.
Ali uzalud, ja nisam imao snage da se maknem sa nosila. Sv·i su oko
mene spavali, cu1o se njihova disanje. Pogledao sam u pravcu mojih
nogu, neposredno ispred nj<ih ,Jezala je Mika. Hteo sam da je probudim,
~li sta .vred! kad znam da mi neoe dati vode. Sarno ce me prekoreti sto
Je bud1m, Jer stvarno njen JSan je iskidan, premorena je i iscTpljena.
U ocaJanju, pocmJem da je mrzim. Ali, samo za trenutak. I opet me
neka tupost ohuzima.
Najzad sam se resio na novo lukavstvo. Kada dode vreme jelu, odrbijao sam, kao d obicno. Tek posle upomog Mikinog navaljivanja, pr.ihvatio sam jelo. Posto je bio mrak, mljackao sam glasno, kao da jedem,
a onda jelo stavljao pod nosila. ,Tako, vidiS da moze" - govorHa je
Mika zadovoljno 1 dava·la mi vode.
Posebna Mikina br.iga bio je Mrda, cije je ranjeno koleno sve viSe
oticalo, zatim je noga pocela da crni, da bi po izlasku iz haze hila
amputirana. I pored tes·kih bo1ova, koji ·su hili oCigledni, Mrda se drzao cvrsto. Sarno je povremeno ispoljavao znake nervoze.
Baza je preko dana hila zatvorena, jer se neprijatelj nalazio u nepos!I'ednoj hlizini. iK.ada bi se uvece kapak na bazi podigao, moralo se
cekati po desetak minuta da bi se fenjer upalio, jer se sibica, bez prisustva vazduha, odmah gasila. A mi smo ipak ziveli, disali. I sa nestrpljenjem ocekivali noc, da se neprijatelj smiri. Tada bismo, pored neophodnog kiseonika, dobijal[ svezu hladnu vodu, rt:oplu hranu i obavestenja
o stanju napolju. Drugovi koj1i su hili zaduzeni da brinu o nama, vesto
su se &krivali preko dana, po uvalama i jarugama, a kad padne noc, spremali hranu, vodu i osta1o sto su imali, i donosdli nam.
Preko celog dana vodene su borbe. Nase jeClinice su Cinile natco~
vecanske napore, suprotstavljajuci .se daleko brojnijem li opremljenij_em
neprijatelju, u nastojanju da po svaku cenu odbrane slobodnu tent~
riju, jer su esesovci nemilosrdno palili i ubijali sve na sto su nailazih.
Sarno u jednoj kuci, tih dana, spalili su dvadesetoro ljudi, zena i dece.
Od jutra do mraka zujale su iznad nasih glava ;topovske grana.te
neprijatelja i odatle na polozaje nasih branilaca. Neke su se rasprskavale u neposrednoj b1izini nasih baza, sto je bio znak da su polo:laji
veoma blizu.
U nekim od baza nalazili su se tifusari. Sa njima je bilo jos teze,
jer su, pod velikom temperaturom, buncali, vikali, trazi1i vode i time
svakog casa mogli skrenuti paznju neprijatelja. Jednog dana, njih dvoje
- drug i drugarica, napustHi su bazu i u potrazi za vodom, stigli do dzvora koji se nalazio u blizini. Posto je bio dan, neprijateljsk·i vojnicd su ih
spazili i uhvatili zive. Drugovi su ih nasH obesene pored izvo!I'a, a nj,ihova
izubijana tela govorila su da su hili strahovito muceni. Umdi su hrabro,
ne odavsi baze u ikojdma su se nalazili njihovi drugoVIi.
Tako smo proveH dvadeset dana, pod zemljom, u neizvesnost'i.
Cetrnaestog maja ,izneseni smo iz baza. Mrsavi, hledi i sa izmuceniJ.?llicima zmirkali smo ocima nenaVIiknutim na dnevnu svetlost. Neki drugm;i su guhili svest. Umesto tmurnog, ·kJiSovitog vremena i mracne sume
sa ogolelim granjem, koji su nas otpratili u haze, docekalo nas je svetl?
majskog dana, u sumi punoj zele~ila, k~oz Cije s~ ·se lisn~te ~rane_pr?ht
jali suncevi zraci i cuo cvrkut ptlca koJe su SVOJlm vesehm cavrlJanJem
i pesmom og'lasavali prolece.
702
703
�mandanta Mirka K:ovacevica d. sprovela u Goricu kod Trebinja, u stab
cetnickog Trebinjskog 1ko.rpusa. Tu sam dozivjela torturu najgoreg d najsramnijeg mucenja. Docekali su me kao vazan izvor informacija, pa
sam, valjda zbog toga, dobila cast da me, uglavnom, muce cetnioki koma.ndanti MiSo VidaCic, komandant korpusa, Radovan Pejanovic, nacelnik korpusa, kao i cuveni z1ikovci :Slav:ko Hujdur i Bulatov;ic. Bila sam
sva pretucena tojagama i dobila povrede kuka, glave i bubrega, koje ·su
mi, dugo poslije, povlac1le posljedice. Da bi dobili pojedinos.ti o organizaciji lilegalnog pokreta u opstini Tcrebinje, jednog dana su me sedam
puta vjesali sa svezanim nogama o gredu tavanice J tada naizmjenice
mlatili teskim stapovima. Skidali bi me s tavanice kada bih se onesvijestila ili kada hi mi z:bog unutrasnjih povreda udarila krv na usta.
Stalno su mi podnosU.i nekakve potpisane smrtne presude i vrijedali me
do ponilienja. Spasena sam, sre6om, brzo ,j neocekivano.
U meduv.remenu, do'k sam hila zatvorena u Gorici, Organizacija je
pokrenula akciju da me izvuce od cetnika. Intervenisali su s motivacijom da su cetnioi u mom slucaju prekrsili upravno redars.tveno pravo.
Tadasnji kotarsk,i predstojniik NDH trazio je da me odmah predaju
hrva:ts:kim vlastima. Time hih se •spasila muka i sigurne smrti, a stvodla
bi se i sansa da neka:ko budem oslobodena. Medutim, moj s.Iucaj je preuzeo sam GESTAPO. ~PrU.iJwm preuzimanja u Gorici moraLi su me nositi,
jer sam bila u besvjesnom stanju. :Poslije lijecenja u njemac:k:oj ibolnici ill
Trebinju, koje je trajalo 10-15 ,dana, privedena sam ponovo saslusanju.
Iako su nastavili sa zlostavljanjem i mlatili me samarima i pendrecima,
to je lbila rprava :pjesma prema cetniOkim zvjerstvima. Till sam saznala
da su na osnovu rprijave istog dezertera zatvorili drugove liz domobrana
Kadra i Maha Fetahagica i neko1iko sumnjivih drugova i drugarica,
medu kojima je hilo i onih sa ikojima sam ja radila, kao: Mara Pavlov,ic, Jovanka Milinic, Jovo Par.ijez, Ahmet i Ismet Hadziahmetovic. Saslusanje je vodila grupa gestapovaca iz Dubrovnika2, pod rukovodstvom
cuvenog Kincla. Pos1ije niza suocenja, saslusanja, zlostavljanja i ·sto je
najvaznije odlicnog drianja pred neprijateljem, svi drugovi su pusteni
na slobodu, a Kadra i Maha Fetahagica i mene sproveli su ill Dubrovnik
na dalj.j postupak. Bi1i smo prebaceni u zatvor Karmen, u zidinama
grada.
:Neposredno pred polazak u Dubrovnik otvoriSe se vrata moje ·samice i ude nekoliko viSih oficira. Tumac mi objasni da komandant mjesta, pukovnik FiSer, hoce da me vidi. Visok i debeo, sa prezrivim pogledom i ostrim njemackim naglaskom, rece mi da je oruzjem, koje sam
slala odmetnicima, poubijano hiljade Nijemaca i da ce mene i saucesnike odgovarajuce kazn1ti.
Sestra Dragice Pravice, Zora Kolic, koja je stalno bila nastanjena
u Dubrovniku, sa:znala je da sam zatvorena u Karmenu i .da sam bolesna.
Zamolila je zatvoreillickog ljekada dra Anticu da me pregleda i pomogne.
Iako je bilo proslo izvjesno vrijeme od zlostavljanja, jos sam hila zuto-modra, otek:nuta i nepokrertma. Odma:h mi je stavio udlagu na kuk i stegao nogu, jer mi je casica kuka hila povrijedena. Svaki dan je navracao
i donos.io mi lijekove.
Zora Roganovic-Krusevac
NEOBICNA ZAMJENA
0
dm~h prilikom dizanja ustanka u nasem lkraju 1941. godine
do~JII.a .samv ~d:eaene. z~datke. od or~an~~atora u~tanka u ta.
~as~}OJ. opstm1 Tr~?mJe: M~Ja Zubcev1ca, Drag1ce, Pravice,
Za1ma Hadzov1ca 1 Steve Bratlca, da rad1m u domenu obavjestajne sluzbe. U strogoj konspirativnosti organizovana je obavjestajna mreza. Uz
pomoc :r:avedenih drugova, kao i Jova Parijeza, stupila sam u kontakt
1 sa nas1m drugovima koji su pr.isilno hili mobilisani u domobrane: sa
S~ajom Arslanagicem, Husom Salahov.icem, kasnije Karlom Vuleticem,
M1dhatom Babovicem ii dr. kao i domobranskim oficirom Aleksandrom
Benicem, Baldom Kojakovic i Dervom Voloder. Od ovih drugova dobila
sam pisacu masinu, sapirograf i drugi materijal.
Putem organinovane kurirske sluzbe svakodnevno su stizali ~zvje
staji o s.tanj~, ~amjeral?a !i kr~~anj~ neprijateljske vojske, kao i o mjestu s~~novanJa il kretanJa nepnJatelJskog rukovodeceg kadra. Ove informaciJe su obilato lmristile operativne jedinice, a takoder i diverzantske
grupe u gradu.
U 1943. godini postavljena sam i za predsjednika Komrs,ije protiv
Pete kol~ne ~. terorizma za srez Trebinje. JJobila sam pismeno uputstvo
za organilzactJU ov:e sluzbe, ali strogo povje111jive prirode. U svakom
ikvartu .grada, u domobranstvu, u cetnicima, u hotelu ,Zagreb" i u svako
okolno selo opsNne Trebinje postavila sam povjerenike ..Povjerenici se
medusobno nisu znali. Sv.i povjerenici su direktno kontaktirali sa mnom.
Ja sam im prenosJ.la zadatke za rad, :kao i o eventualnim diverzantskim
~kcijqma. Svll;ki yo~jerenik J.e 'imao svoj~ mr~zu, a sa ljudima u njoj
Je, .tavko~e, pojedmacno sarad1vao. Od povJeremka sam redovno dobivala
ilZ':Jes~aJ7, ra~ne sp_iskove, cetnickih i drugih neprijateljskih voda. Od
ov1h 1ZVJestaJa povJerenika ja sam sastavljala izvjestaje i redovno dostavljala Oblasnoj komisiji protiv Pete kolone i terorizma za Hercegovi~u. Vrsill~. sa~ i cenz.uru. f?Oste. Ov~ sluzba je bila u strogoj ilegalnostl .. U par.tiJskoJ organ~zaciJI su znah samo da radim na specijalnim
zadac1ma.
.. :U prolje~e 1944.vgo~ine izdao me je horae X hercegovacke brigade,
koJI Je dezert1rao u cetmke. Zatvorila me .ie grupa ,Z"t, cetnickug ko1
1
'!'?-" je pocetno slovo rijeCi ,zakla,_ti':. Stavljanje nekog lica pod slovo
,Z ~~asrlo J~ ~mrtn~ _Presm;tu. U .ovom slucaJu slovo ,Z" oznacava trojke i grupe
Letecrh cetmckrh .Jedmrca koJe su rzvrsavale te presude.
,
704
705
2
Ispostava 2. operativnog odreda njemacke policije i sluzbe bezbjednosti (Einsatzgruppe ,E" der Sicherheitspolizei und der Sichercheitsdienst - Einzakkommando II) iz Sarajeva.
45 :Zene BiH u NOB 1941-1945.
�Poslije jos nekoliko saslusanja nama troma je saopsteno da cemo
biti internirani u Njemacku na rad. Cekajuci konacnu odluku o nasoj
sudbini, u zatvoru sam se upoznala sa viSe drugova j drugarica, medu
kojima je bilo i clanova KPJ. To su hili Gruber, Mikota Avlic, Mjgo Bolmric~ i dr. Uz pomoc cuvara Salka iz Bosne, koji je bio nas covjek,
orgamzovana je doprema hrane i ostalog potrebnog materijala u zatvor,
a preko domaCina MiSa BO'karice rasporedivano prema potrebi ostalim
zatvorenicima. Tu su se unaprijed pripremali paketi za internirane u koncentracione logore. Prema mogucnostima o1mpljanja odr.Zavall su se i
sastanci, koji su mnogo znacili za odrzavanje licnog i kolektivnog morala.
Poslije mjesec dana boravka u Karmenu, jedne noCi oko dvanaest
sati, u nasu sobu na petom spratu zatvora, u zenskom odjeljenju, pojavi
se patrola. To je bio znak da nekog odvode. Bila sam budna, kao i ostale
tri drugarice iz moje celJje, Jelka Raso, Marica Vilic i Ivka (ne sjecam
se prezimena). Pomislila sam odmah najgore kada su se otvorila vrata
nase celije, narocito kada je prozvano moje ime i kada sam prepozna.Ia
gestapovca Kinda. Naredi mi da se u roku od pet minuta spremim za
polazak, bez ikakvih drugJh objasnjenja. Podosmo, ali na izlazu se sjetih
da sam zaboravila novcanik sa 70 000 kuna, koje mi je u zatvor poslala
kao pomoc partijska organizacija Dubrovnika po Fanki Dzivic. Zamolila
sam strazara da objasni Kindu kako sam zaboravila novcanik i neke
stvari u celiji. To mi je hila dobra prilika da se pozdravim sa dobrim
drugaricama iz sobe i posaljem po.rnku mojim, jer sam skoro s.igurna
bila da idem na s.trijeljanje.
Sjeli smo u automobil i posli prema Gruzu, kako sam kasnije vidje~a, na zeljeznicku stanicu. Ugurao me u vojni voz, u poseban kupe, gdje
Je odmah namakao zavjese na prozorima. U kupeu smo hili sami. Kind,
grub.i plavokosi gestapovac, naoruzan automatom ri ja. Voz je posao u
mem nepoznatom pravcu, ali u razgovoru Kincla sa sprovodnikom voza, prilikom pregleda objave, cula sam da se spominje Mostar. Pomislila
sa.m da me vodi u Mostar, jer sam znala da u Mostaru ima neki logo'T,
ah mnogo v.iSe me brinula \llijest, koju sam cula dan ranije, da su neki
cetni~ki koJ:?a?danti iz Trebinja hili u Dubrovniku, u njemackoj ko~an.di. Pom1s!.Ila s~m da se nesto novo otkrilo i sada me vodi na strijelJanJe. SumnJa m1 se povecaJa i zbog toga sto me krije i,za zavjesa.
Vr:z se nij.e zadr.Zavao, osim nesto malo na Humu i u Capljini, gdje je
Kmd prvLl. put otvorio prrozor i razgovarao sa komandantom s1anice.
R:;tzgova:ali su nesto tiho, ali jednog trenutka, okrenuvsi se prema meni,
:K!md fiLl rece nesto kao ,partizaski konzul" iii tome slicno sto me je
jos viSe zbunilo.
'
. . Stigli smo u Mostar. Pored toga sto me usput cesce vrijedao i prijetlo ( tada sam prvi put primijetila da prilicno dobra govori nas jezi.'k) na
~os.tarskoj staniai je trazio da nos.im njegov Tuksak, pored mojih stvari
1 bolesne noge. Posta sam odbila naredbu, udario me jako preko leda
automatom, od cega sam pala. Sada je morao porrijeti i mene i ruksak
do stanice. U stanici je razgovarao sa nekim telefonom, a poslije malo
vremena sa ,Cindap" motorrom sa prikolioom stigose dva v.iSa oficira iz
njemackog mostarskog garnizona. Kind je nesto raportirao, okrenuo se
a ~a m~ ~i~e ni pogledao i otisao preko ulice. Znaci Kind me je predao
ov1m oficinma.
Odmah me iznenadio lijep odnos prema meni. Jedan od nj.ih, sa
puna uvazavanja i etikecije, zamolio me da udem u prikolicu motora,
a pos.to smo krenuli, nudio mi je naocare i cebe, jer je duvao vjetar u
Mos:taru. Podosmo prrema Stoou. Negdje ispred Bune veli:ka njemaoka
vojska. Tu stadosmo. Moji saputnici me zovu na rucak pomocu tumaca
koji nam se prikljuoio. Meni nije bilo ni do sta, a kamoli do jela. Tumac
mi je preveo rijeci viSeg oficira, koji mi je objasnjavao kako me traze moj.i ljudi, kako me ceka moj muz i slicno. Vidim, opet neka zamka. Muz
mi je godinu dana ranije poginuo na Sutjesd, a ovi pokusavaju na perfidan nacin da nesto iznude.
Osjetrivsii da ne znam o cemu se radi iii da ne vjerujem, viSi oficir
vrlo ljubazno i uvjerljivo rece: ,Vasi Ijudi su zarobili njemackog ofidra
ljekara i traze zamjenu sa varna. Veceras idete u Stolac, tamo cete nociti
i sutra u 10 sati izvrsice se zamjena u Poplatu.3 v;i ddete vasim ljudima,
a nas dolazi nama." Ova taka nenadno i olaksavajuce saopstenje ucinilo
mi se vrlo vjerovatnim. PustiSe me u avliju oficirske menze, samu, prvi
put bez straze.
Poslije dva sata krenusmo u Stolac. Sada je vee rrastala nova sritua9ija. K:omandant Stoca me ljubazno docekuje i prvo se sa mnom mkuje.
To je Austrijanac, njemacki oficir, poznaje dobra nas jezik. Objasnjava
mi kak:o su partizani trazili lMrgana ('izgleda Salka) i mene. Prije nekoliko dana ugovorena zamjena nije uspjela, jer su, navodno, umjesto mene
hili doveLi ne'kog drugog !iz mostars.kog zatvara.
U Stocu nisam hila u zatvoru. Dali su mi sobu u Komandi mjesta,
pored same Bregave. Od uzbudenja nisam oka sklopila. Slusala sam citavu noc kreketanje zaba.
Ujutro, oko 9 sati, dosao je Austrijanac- prevodilac, po mene u
sobu. Napolju je hila pPipremljena i naoruzana jedinica vojske. Komandant mjesta, .sada stalno ljubazan, kavaljerski mi uzima manti! i
paket, predaje ordonansu, a ispred komande polazi neobicna kolona. Ja
se nadoh izmedu kamandanta i kapetana prevodioca, a iza nas ona vojska. Kao mlada i svato'Vi, a po ulioi narod.
Taka smo iSli jedno 3 kilometra, do Poplata, na ugovoreno mjes.to.
Onda je pala komanda. Vojska se postrojila sa d:vije strane puta u borbenom poretku. Mene su doveli dvadesetak metara ispred vojske. Tu su,
pored mene, komandant i kapetan ostavili naoruzanje i opasace, uzeli bijelu zastavu i flasu konjaka ri otiSli p;rema brdu olko 500 metara.
Dugo su se zadrzali na pregovorima. Negdje oko 13 casova ispaljena je svijetleca raketa. Sa jednim vodnikom iz Vrazije divizije, koji me
cuvao i koji je stalno U'sput vikao na bandite partizane, posla sam prema
brdu. Istovrremeno, sa druge strane isli su nas covjek 'i uniformisani Svaba. Jedovremeno smo dosli na mjesto pregovora, pred njih cetvoricu.
Prepoznala sam nase. U zamjeni je bio Milos Stamatovic i Dako Kundacina- politicki komesar i komandant Juznohercegovackog NOP odreda.
Milos StamatoV:ic je mene uzeo ispod ruke, a komandant Stoca njemackog oficira. Pozdravili su se sa ,Smrt fasizmu"! i ,Hajl Hitler!"
Taka je zavrsena ova neobicna zamjena, koja mi je poslije nekoliko
dana odmora u Hrasnu omogucila da se vratim na raniju duznost. Raz-
706
707
3 Bila je to stalna stanica za razmienu zarobljenika izmedu 29. udarne
divizije NOVJ i njemackog 5. SS-brdskog armijskog korpusa, ciji se stab nalazio
u okolini Mostara.
�voj oruzane narodnooslobodilacke borbe u Hercegovini medutim sada
je omogucavao ~a ~oje sjedi~te bude na s.Iobodnoj t~11itodji, k~ju je
uglavnom obezbJechvao batalJon ,Rade Pravice" Juznohercegovackog
NOP odreda.
~jesec dan~ poslije ove. z.amjen.e, po sluzbenom .zadatku, ponovo
sam b1la u. o~t;P~~anom Trebi~Ju, gdJe sam pored svoJe mreze obiSla j
odbore Antifasistlckog fronta zena koji su uspjesno nastavljali svoj rad.
Anka Causevic-MarjanoviC
SJECANJE NA KONGRES USAOJ-a 1944. GODINE
U DRVARU
asto su se sjecanja na kongres USAOJ-a od prije 31 godinu
ta.ko urezala u moju svijest, tesko je re6i. Jer, Vl'ijeme Cini
svoje. Mnogi detalji iSceznu, cak i mnoge drage uspomene s
v.remenom izblijede, ali o kongresu USAOJ-a ostali su u sjecanju trajno
velicanstveni prizori iz herojskog Drvara i neki detalji .kojih se i danas
tako rado sjecam.
Bila sam mlada, puna poleta, a vee omladinski rukovodilac III
dalmatinske brigade. Kolika cast i povjerenje. Rodena sam u Bosanskoj
krajini, hila horae u kraJiSkim jedinicama, a poslije V neprijateljske
ofanzive nasla sam se medu Dalmatincima - tako dragim i divnim borcima. Birana sam, kao delegat za .kongres USAOJ-a. Drugovi sa kojima
sam saradivala su se plasili da se sa kongresa necu vratiti, da eu ostati
u mojoj Krajini. Voljeli su me. Rekli su: ,Ti sad ne mozes iCi, jer imamo
neka vazna posla ... " Bila sam ocajna, neraspolozena, ali eutala sam i
cekala. Tek na intervenciju 'komesara divizije Andre Kovaceviea drugovi
iz brigade pustili su me da i ja podem i stignem nasu grupu koja je vee
krenula na kongres. Mojoj sreei nije bilo kraja, kao da sam krila dobila.
Nasu grupu stigla sam u Kicevu i odatle smo zajedno nastavili put.
· Nasa slobodna teritorija. Nema neprijatelja blizu, bar se nama
tako Cinilo. Putovali smo dugo, umorni, a 1 gladni svraeali smo u sela
na odmor. Kako su nas lijepo primali, kako gostili - kao svoju djecu.
,Ova je nasa drzava zaista velika, nikad stiei ... " - rece jedan od drugova. Bio je sav sretan sto ide na k0111gres, a i prvi put u Bosansku
krajinu.
U jednom selu, nedaleiko od Kiceva, na putu u Drvar, gdje smo
prenoeili, vodio se ovakav razgovor: ,Gdje eete, djeco"? - ,Na kongres
omladine" - odgovaramo. ,A sta eete tamo raditi" - nastavlja sa pitanjima jedna starica. Mi, onako razdragani iako umorni, odgovaramo
da eemo se dogovarati kako dalje da se borimo protiv fasusta, kako ih
treba uniStavati itd. ,,Djeco, samo se cuvajte, pas im majku njihovu,
gledajte to sto bolje ... "
Sutradan smo nastavili put. Drvar je blizu. Cini nam se da smo
odmorniji nego ikad. Tamo cemo sresti drugove i druganice iz svih
krajeva.
Drvar iskicen, zgrade okrecene, ulice ciste, docekuju nas de:lurne
omladinke i omladinci. Ovdje su politicki radnici sa terena, bolnicarke
Z
708
709
�iz jedinica, omladinke bombasi, drugovi iz neoslobodenih krajeva. Svi
su dosli u Drvar da .ispricaju kako su radili d kako ce ubuduce raditi.
Rasporedeni smo za spavanje po kucama: omladinci i ornladinke
odvojeno. Mnogi su spavali pod satorirna. Puno satora oko Drvara. Kao
da se citava ornladina Jugoslavije sjatila ovdje.
Kongres treba da pocne. Ulazirno u salu - divno iskicenu s cvijecern i fotografjjarna nasih rukovodilaca. Cinilo rni se da tako veliku
i tako uredenu salu nisad viSe vidjeti necu. Zagor, srnijeh, price i upoznavanje potrajalo je sve do pocetka .izbora radnog predsjedniStva. A
onda grobna tiSina. Pocinje rad kongresa. Bira se radno predsjedniStvo
u koje ulaze drugovi iz Centralnog korniteta SKOJ-a, predstavnici ornladine sa .terena i omladinki i omladinaca iz partizanskih jedinica.
U glavi rni je, sjecarn se, kosrnar. Sve to tako velicanstveno, rnnogo ornladine, pa takva sala - bila sam prosto zbunjena. A onda, gledajuci oko sebe, pocinjem da se p:risjecam divnih drugova i drugarica
kojih ovdje, na kongresu, nema. Pr.isjecam se i kursa higijenicara, odrzanog pocetkom 1943. godine, odmah poslije oslobodenja Bihaca. Sa
kakvom voljom smo sticali prva znanja na tom kursu. Zadatruk nam je
bio da se pripremimo za iborbu pmtiv zaraznih bolesti, ·kako .na terenu,
tako i u jedinicama. Rtikovodioci toga kursa i rpredavaci hili su pok.
dr Simo Milosevic i Voja Dukanovic. Kurs nije zavrsen, jer je pocela
IV neprijateljska ofanziva. Omladinke i omladinci - slusaoci kursa organizovano su se povlacili, sa namjerom da se kurs nastavi. Na zalost, to nije bilo moguce. Rasporedeni smo po grupama kao higijenicari iako nezavrsenog kursa. Tako, u jednoj grnpi .nasla sam se sa
Muharemom i Enisom iz Bihaca, Brankom, studentom medicine iz
Zagreba (ne sjecam se njihovih prezimena), Ljubioom Nedimovic iz
Prijedora. Ljubica, koja je imala samo 16 godina, a vee se brinula o
starijdm i iznemoglim. Citava porodica joj je u partizanima. Brine za
majku. Koliko je bila ozbiljna i sa kakvom ozbiljnoscu je pr.ilazila poslovima. Dr Simo MilO'sevic mi jednom rece: ,Pa zbilja, Anka, to je
dijete, treba je nekako predati majci, da majka brine o njoj a ne ona
da se brine i o majci i bratu i sestri i o ovim nemocnim ljudima ... "
Ipak, ostala je da bi pred kraj rata poginula kod .Prijedora. Ona nije hila ovdje na kongresu.
Pa slucaj s onom drugaricom u Zlopolju, kod Duvna. Ni nje nije
bilo medu nama da cuje tople rijeei svojih drugova i drugarica. Sjecam se teSkih ranjenika koji su bi1i smjesteni u pojate. Prema Prozoru
su ih nosili borci V dalmatinske. Jedno poslijepodne naiSao je neprijatelj, a u pojati nasi teski ranjenici. Nas je bilo malo, nismo ih mogli
pokrenuti, a nije bilo ni nosila. Ranjenici su nas molili da ih napustimo, da se mi zdraVli spasavamo. Njihova bolnicarka zahtijevala je od
nas da se pO'Vucemo. Ona je ostala sa njima. Kad je pao mrak, prikrali
smo se do pojate, da vidimo sta je sa njima. Mislili smo da su svi mrtvi. Nasli smo ih sakupljene oko vatre, a bolnicarka medu njima. Svi su
pjevali. Nisu znali da se neprijatelj povukao.
·
Sjetih se i drugarice iz jedne banijske jedinice. Peta ofanziva je
u pun om zamahu. Sve se komesa. Svuda puca, na sve strane se · jurisa.
Toj drugarici, bolnicarki, pade granata bacaca medu noge. Noge j.oj se
pretvorise u parcad i meso. Strasan prizor. Nema joj ni 16 godina, a
moli da je drugovi ubiju da neprijatelju ne padne u ruke. Pod teskim
uslovima smo je p;renijeli do pokretne bolnice. Nije mogla da prefi;vi.
U tom mom razmiSljanju, kao da sam u snu- prenu me gromki
glas. Bar mi se tako ucinil?. U ~ali ti~in~.
.
.
,
.
,Djeco, sinove sam 1zgub1:o, ah VI ste rn<?Ja dJ~C~ ... v T<;> govor~
dr Ivan Ribar. Suze su mi potekle. U dvoram potaJm plac,. J.e~ stan
Ribar ne .place. Govorio je o nasoj borbi, o omladini, o izdaJmCima, a
mi svi se pretvorili u jedno veliko _uvo.
. . . .
.
Ostali delegati iznose svoja 1skustva sa .terena, 1z. Jedu!-Ica. NaJ~~nom aplauz. Delegati, citava sala trazi od jedn~ o~lad!nke 1z. Slover;tiJe
da isprica kako je talijanskom voj~iku otela m1tr~lJez 1 ~.ak<? _Je uspJela
da ga zadavi. Pojavi se za govormoom, moglo b1 se re~1 dlJ~~e. Mala,
siCusna a tako ozbiljna i snazna. Cudi ~e sto se to. <;>d nJe. ?'az1,_ kad su
i drugi u borbi protiv fasista, i veca .dJela naprav1h. Ispncala Je to taka mi;no i stalozeno, a zatim se prolomi salom ponovan aplauz. O:na
mirno ode na svoje sjediste.
.
.
v
Kongres u Drvaru nij.e se odr:l~va.? samo 1;1 sah. 0~ Je odrzavan
u citavom gradu. Odr:lana Je smotra 1 hskulturmka, a zat1m raz~a takmicenja: skok uvis i udalj, trcanje, bacanje ,,kamena s r~m~na . Odrzana je i fudbals·ka utakmica. Razni skecevi ~oje ?U pojedme grul?e
spremile izazivali su smijeh i razdrag~n~st .. Zatim,_ pJeS~~ boraca,. k_oJe
su sami sastavili o narodnooslobod1lackoJ borb1, straz.1, patroh 1td.
izazivale su posebno inte~esovanje. Sva t~ ~ktivn~s~ u to~u k?ngre~a
dala je tom skupu omlad1ne posebnu draz 1 sadrzaJ. To Je zmsta b10
skup mladih, hrabrih i odvaznih.
.
.. .
Tri dana je ;proslo kao u snu. Kao da smo godmama bl11 zaJedno.
Krenuli smo ponovo u svoje jedinice, na tere~, na<;>ruzan~v novi~
poletom i novim saznanjirna. Mislila sam da taka nesto mka? vise necu
dozivjeti. Vratila sam se u svoju jedinicu - III splitsku ~ngad~. Strahovanja drugova da se necu vratiti nisu bila opravdana, Jer: b1la sam
vojnik, clan Komunisticke partije Jugoslavije.
710
?Jl
�Milan PantiC
CETNICKA ZLODJELA U TOKU SEDME OFANZIVE
1944. GODINE U SEMBERIJI
edma ofanziva u Semberiji je pocela .koncem marta 1944.
godine. To je bio, u stvari, napad Trinaeste SS-divizije naMajevicu i Semberiju, to jest, oslobodenu teritoriju. U isto vrijeme i jedinice ,Prine Eugen" divizije napale su ostali dio osJobodene
istocne Bosne. Pod pritiskom nadmocnog neprijatelja nase jedinice su
se povukle u SekoviCe i na Romaniju, .tako da je neprijatelj, to jest
SS-ovci, usao u Bijeljinu i .ponovo uspostavio ustasku vlast u Bijeljini.
Uporedo sa njima aktivirali su se i cetnici koji su hili razbijeni, ali
111j.ihove manje grupice su ostale na Majevici,. dok je jedan hroj pobjegao u Srbiju. Ali, poslije uspostavljanja ustaske vlasti u Bijeljini ponovo su se vratili i otpoceli su da mobilisu svoje p.ristaliee u tom kraju.
Oni su sebi postavili zadatak da potpuno uniSte narodnooslobodilacki pokret i Partiju na tom terenu, pa su otpoceli sa sistematskim fizickim
uniStavanjem :najistaknutijih partijskih aktivista, a za druge aktiviste
stvorili su neke kaznene bataljone, nekakav svoj logor da bi te druge
aktiviste - clanove Partije, omladinee, omladinke i zene, slali na neku
vrstu prisilnog rada u koncentraoioni logor. Oni su jedno v.rijeme ima!li
u Batkovicu svoj koneentracioni logor. Taj teror su cetnici vrsili narocito preko Raje Banicica, svoga komandanta, koji je u :Semberiji razvio
progon svih pristaliea narodnooslobodilackog pokreta. Mnoge !jude su
ubijali, cak i za najmanju sitnicu, naroCito muskaree. Masovno su
premlaCivali i siSali zene, aktivistkinje. Vrlo mnogo nasih aktivistkinja je
bilo batinano u tom periodu, a neke od njih su bile ubijene. Koliko
se sjecam, jedna od tih je hila Lela Simic, zena Bore Simica, koju su
cetnici zaklali. ZatJim su cetnici zaklali zenu Milosa, koji je tada bio
sekretar Opstinskog komiteta KPJ u Popov~ma. Ubijena je av:gusta
1944. godine Zivam.a Vidakovic, clan Partije iz .Bjelosevoa, zena Doje
Vidakov:ica, clana 1Partije od 1941. godine, ciji su sestoro djeee ostali
sirocadi. Smilja Jeftic je objesena za kosu i zaklana, ciji je sin Anto
poginuo kao horae za oslobodenje Bijeljine. Ona je ubijena juna mjeseea 1944. godine u Batru. Ubijene su dvije skojevke, Rosa Vidrukovic i
Bosa Mijic, obje iz Bjelosevea, a takode je zaklana Vojka Vukovic,
clan Partije iz Obrezja.
Drugi cetnicki komandant Pero Stanic ta:kode je sprovodio teror
nad nemocnim zenama Sembevije, ali je te svoje odluke ipak donekle
S
712
713
inteligentnije sprovodio od Raje Banicica, jer je imao kao neki vojni. ~u~
u Patkovaci. I najveca osuda (pored onaga sto su u naletu poub1ph,
najviSe bolnicarki iz trnavske ~olniee) .hila jC: J;>atinanje zena? i to ~o
100 i preko 100 batina. Takode Je postoJaO VoJm sud u Popovim":, gdJ~
je bio Pero Kojic i Srdan Batajlic. On.i su ugla';:nom pr.em!aCival: batinama i to kroz merdev:ine, ta:ko da Je svaka zena koJa Je prosla tu
dobil~ od 20 do 120 batina. Nije bio rijedak slucaj da. su zene, priliko~
batinanja, .padale u nesvijest. Cijela proet;~l!ra obav~Jala se ta~o da b1
.Zena koja bi dosla na red trebalo da broJI 1 kada b1 se zabumla, onda
bd morala ponovo da broji i sve dotle d~k ne bi pala u !Ilesvijest.
U kraju juzno od Bijeljine, u selima .~u~Ila, Glogovae, JYlodran!
Ljeskovae, Kojcinovae i drugim, IPero Stame Je I?;as~vno ubiJa?. ~vi
clanovi partijske organizacije iz Modrana s~ ,poubiJam .. Ta!<ode Je hkvidirana cijela partijska organizacija iz Cengiea. Jt;dan d1:o eJan<;>va. ~ar
tije, koJi su ostali ru Bjeloseveu, likvidirani su,. ~ .Isto. tako Je h~vidira
na i partijska organizacija u Batru. 1Pe~o. Stame Je b10. ne~o vnJe~e u
partizanima pa je morgao zna:ti sve. akti:VI~te,. t~ko da :hv Je za. VYIJeme
svoje cetnicke vladavine licno otknvao I h~vid.Irao .. Sv1. clanovi o~bora
AFZ-a u tim selima koje sam napomenuo, 1 sv1 skoJevei su prosh kr<?z
cetnicki sud i osudeni na ibatinanje. Veci dio nj.ih poslije toga bio Je
odveden i prisiljavan .(s obzirom da im je da~? ~ruz}e, a na taj ?acin
je htio da maltretira nase rodoljube) da striJelJa druge nase simpatizere.
.
b'l
Sestra Proke Perica, koji je bio sekretar celije u ,Dvorov1ma, I a
je clan Partije i nju su, takode, strijeljali cetniei.
v
•
,. ,
Sjecam se da je od tih aktivista najgore prem!acena Ruza 1Sn~1e
iz Medasa, tako da je ponijela i posljedice od tih ~at:na; Zene su se 1 u
tako teskoj situaciji hrabro driale, upravo herojski, .1 davale su ~o
drsku nama koji smo u to vrije~e bili.?.a tom po~ru~JU. D~bro se SJe·
cam jedne nase drugarice, Ande IZ KOJClllOVea, ko]a JC Vovna Boba::~
i mene, .kad je hila najstrasnija situa~ija, pri:n~Ia k<?~ sebc:, kad ~u ub1h
cetnioi Ve}jiku Kurjaka, s'krivala pas Je ·~ svoJOJ ~~z:: mko Je to bilo ve?ma rizicno. Takode se dobro drzala I Mileva Sav1e IZ Glogovea, pa JoJa
Gosparic i dr. U Dvorovima sam se skrivao kod ,Draginje To!Jlic. ~ ~a
nji je potrebno istaci zene Zamcke, koje su se vrlo dobro drzale 1 biJe
su aktivistkinie AFZ-a.
.
. , . v· •
30. apr.iia 1944. godine masov:no ubijanje VIdakoviea I~~rsih su
SS-ovci i cetnici. Tu je poginulo trideset dvije osobe,. ·1pedu koJima sed:
moro djece. Tada je ubijen i Dojo Vidak<:vic, .a za:t:J? .su. se SS.-ov~I
vratili u Janju, dok su cetnici ostali. Cetnici su 1spreb11~I Z1vanu I <?sisali je na ocigled zena koje .su bile tuct;ne. K.ad~ se . Z1vana ~poravila,
drugovi su se i dalje obracah za pomoc I ona Je I dal)e don?sila hr~nu,
preko Zage i Mileve Savic, povezala se sa grupom V.Idakovica u BJelosevcu s Gav,rom Vidakovicem i drugima. Zivana je pronasla Gavru
Vidakovica, a zatim nam javila gdje se on nalazi i. gdje .treba da se
nademo. Cijelo vrijeme je svesrdno pomagala po:kret 1 b~z Imalo straha
kao da nije prosla kro~ cetnicke batine sve d_?, avgust~. ~Jeseea 1?.44. g~
dine, kada je zajedno sa Mladenom Sekameem. ~tnJ.elJana. PrtJe stnjeljania hila je strasno mucena. Mladenu su prebih obJe ruk~.
.
Svi ovi primjeri i jos mnogo drugih g?vore da .su se ~~ne I pored
tolikih batinanja i S!traha koje su im cetnici zadavah za v~Jeme sed~e
ofanzive hrabro drzale i ni u tim momentima nisu ~aboravlJa:le na svoJe
drugove.
�Pored zena, .u s~d~oj ofanzivi su, takocie, mucene i omladinke.
Sedn;~ ofanz1v~ Je Jedna od naj~trasnijih ofanziva za taj kraj, je1
.
Je ~ to VriJeme _r~bije~o ~~0 do 300 hca. Oko 300 zena, djece i staraca,
~O}I s.u se I?oylacih sa Je~Imcama u Sekovice, strasno su izmuceni glaciu,
~eciu 1td.. SJecam se. pnmJera drugarice Mare sa njenim djetetom od pet
1 po go~ma: (}efa 1 M~:a .~o su b_ili prvi clanovi Partije na tom dijelu
~embenJe, _JUZ~o od :B:JelJ.m.e, gdJe ~su sela Puoile, Trnava, Kojcinovac
It~.). Ona je hila akt~vi,stkmJa vl! AFZ-u i prilikom povlacenja iSla je sa
d}~tetom. _Dobro se SJecam, uoc1 Prvog maja 1944. godine, prenesena je
V1J.e~t da Je selo Trnava popaljeno i da su njeni tamo sagorjeli. I tom
pnh~o~ se sav.rsel_l,? doJ:>~o .ddala. Mi smo prelazili put ,prema Koreni~a 1 t.aJ dan se msta ~1Je ]elo, a kad je dijete pocelo plakati, tra2ilo
Je da Jede, o?a rr;,u .daJe .bukov .list i ka:ze: ,Sli:ttko je, jedi, sine, vidiS
~ak? ~a~a .1ede. I mah Maks1m uzima list, a kako je hio gomk, on
1splJUJ~ 1I.st 1 ope~ nas~a':iv da place. Tom prilikom je majka pustila
s~zv~ mz hce. Sa ~)om JC 1sao nas drug Teso Durkovic, uzeo Maksima,
tJ.esw g~, ~ o?a n~Je pokazala suze pred djetetom, pa cak ni druge ilene
msu pnm1Je~~le nJene suze. Kad se vratila kuCi, oboljela je od tifusa j
za kratko VriJeme umrla.
Rahela PeriSic-Albahari
OMLADINA DRVARA I OKOLINE U DESANTU
714
715
J
una 1944. godine pozvao me Vaso T.rikic u Okruzni komitet
Partije. U to v·rijeme hila sam clan Sreskog komiteta KPJ
za Bosanski Petrovac. Bila sam i:menadena kad mi je Vaso
rekao da je Okruzni komitet KPJ za Drvar odlucio da sa partijske
duznosti preciem na rad u Okruzni komitet SKOJ-a. Pokazala sam veliko iznenacienje, pa i nezadovoljstvo. Iako mlada, sa dvadeset dvlije
godine, osjecala sam se mnogo starijom, pa i zrelijom. A eto drugovi
me opet salju u omladinu.
iDa li sam na neJd nacin dala Vasi do znanja sto sam tog momenta
mislila i osjecala, ne sjecam .se. Vjerovatno je nesto bilo. Sjecam se da
mi je Vaso govorio o hrabrim omladincima iz OK SKOJ-a poginulim
u desantu, o djevojkama Zori Zeljkovic i Raziji Omanovic, o mladicima
iLjubi Bosnicu, Dusku ·Bursacu, Solomonu i drugima. Sve sam ih dobro
poznavala. Trgla me je napomena, poruka da novi Okruilni komitet
SKOJ-a mora biti. dostojan poginulih drugova i drugarica.
,Vi koji ste predvideni za novi OkruZili komitet morate imati na
umu da ste stali u stroj na mjesto 'hrabrih boraca clanova OK i dostojno ih morate zamijeniti", bile su nijeci druga Vase.
Tog momenta sam shvatila koliko veliki i odgovoran zadata:k sam
dobila. Koliko moram biti hrabra, pozrtvovana, odana da bih taj zadatak ispunila i povjerenje moje partJije opravdala.
iPosto smo oddali prvi sasta:nak novoorganizovanog OK, dobila
sam zadatak da obidem aktive SKOJ-a u .Drvaru i okolini, da razgovaram sa omladinom i da i1apiSem opsiran izvjestaj: ,Omladina Drvara
[ okoline u desantu." Imala sam prilike da obidem mnoge arhivske ustanove, tra2ila sam taj izvjestaj, ali ga nisam nasla. U arhivi Instituta za
istoriju u Sarajevu, u omladinskoj stampi iz 1944. godine nasla sam nesto malo o dogadajima koje sam opisala u mom izvjestaju.
IPokusacu da se prisjetim bar nekih detalja. Svakako, to ce biti
blijeda slika tih dogadaja. Zaboravljena su imena heroja tih dana. Neka
mi mnogi borci oproste, ali pribiljezicu bar ono cega ·se sjecam, jer je
i to moj dug prema herojskoj drvarskoj omladini. Bice to samo nekol[ko crtica iz Olllog •sto sam tada opsirno na;pisala u izgubljenom izvjestaju.
'
�Iznenada pred njom se pojavi njemacki vojnik. Uperiy.si ~asinku
na nju, ne5to je nerazumljivo govorio. Hrabra djevojka dom)ela, Je ~rz~
odluku. Tek sto joj je vojnik priSao, uzela je pun lonac k1puce CIJeUI
i bacila mu ga u lice.
.
Na njegovo urlikanje, dotrcase ukucani i imali su sta d~ VIde.
Nijemac oslijepljen, u polusvjesnom stanju lezi na zemlj!: S~oc.1~e s~a
riji, uzese mu oruzje u namjeri da ga dotuku, no u masmk1 mJe b1lo
vise niJednog metka.
*
**
Dvadeset peti maj 1944. godine. Meau omladinom Drvara i okoline vlad::~Ja je svecana uzurbanost. Okruzni komitet SKOJ-a obavijestio
je omladmu da radne cete, prije no sto svane, krenu u grad. Prije no
sto se grad pro~ud.i, trebalo je da se ociste ulice i ukrase svijecem i
zastavama. Poruser:n Drvar tog dana tre:ba da izgleda svecanije i ljepse
jer je 25. maj Titov rodenda:n.
'
U to vrijeme sva omladina, koja se nije nalaiila na frontu a to
su yecinom bile omladinke i pioniri, hila je svrstana u radne cete'. Cete
su 1ma~e Zfl:~atak da obraduju njive boraca, starih i iznemoglih, da ruse
~omumkaciJe .kad to zatreba, da prenose ranjenike, hranu, municiju
1 mnogov drug1h J?OS~ova koje_)e namvetala ;borba i tesko ratno \Stanje.
U cetama b1 bw po koJI naoruzani omladinac, bilo kurir narodnooslohodilackog odbora, ili pak aktivista skojevac. To bi obicno hila
velika dugacka puska jos od austrougarske vojske sa svega nekoliko
metaka.
Omladin~ka ceta iz Podova viSe Bastasa tog jutra 25. maja prije
zore .krenula Je v~a Drvaru. M_l~dici i djevojke su u vojnickom stroju
sa pjesmo~ dosh na plato vrse Bastasa. Uhrzo se cula zuka aviona.
Odma!t ~atn~ bo~bardovanje. Drvar je bio kao u nekoj magli. Komand:r ~ete ~zdao Je na_;eaen~~ da oi?ladina saceka tuna platou, a kad
se avwm raz1au, onda 'Sto pnJe, dolJe u grad. Ubrzo su se culi pucnji.
Omladina se nije jos ni snasla, a IPOkraj njih se spustila jedriHca. U
pryi mah omladinci. su p_omisl~~i d~ su partizani oborili neprijateljski
avwn. Od te omladl'11e mko mJe m znao da uopste postoje jedrilice.
,Ura, juris! Napvijed nasi"- povikase omladinci.
Kad su omladinci dosli hlize, primijetiSe kako se iz jedrilice izvlace njemacki vojnici. Vjerovatno uvjereni da su napadnuti od naoruzani~ ~~raca, u :P.a~icnom strahu, pucajuCi iz piStolja nasumice, njemacki
VOJ111CI su traz1h za1don. U brzini su u jedrilici ostavili i masinke i
municiju.
Hrabri omladinci iskoristiSe . zabunu okupatora, uskociSe u jedri~icu, naorutase se i uz poklice bodrenja jurnuse za Nijemcima. Nastala
Je borba. Ovog puta na jednoj strani bile su naoruzane i hrahre seoske
dj~v?J~e ~ pion1ri Podova, a sa druge strane izbezumljeni i preplaseni
VOJll'ICI H1tlerove soldateske. Rastrkarri po nepoznatom terenu zahvaceni vjetrom i odbaceni od grada desetak kilometara, iznenaae~i napad?m, .Po~eli su bezglavo da bjeze. J edan po jedan dolazio je na omladmski msan. Padao je u uvjerenju da gine od odrasle i snazne muske
ruke, ne sluteCi da je pao od hitaca hrabrih djevojaka i djecaka sela
Podova.
Jedan padobranac udaljio se od svoje grupe. Lutajuci tako naiae u
n:var S~lo. U dvoristu jedne kuce n:Iada zena napravila cijea za pranJe vu'hlJa . .J;znenaaena bomba:rdovaiiJeiTI Drvara, posmatraila je grad u
oblaku dima, i ne sluteCi da se u njemu nalazi okupator.
Cim bi se padobranci oslobodili padobrana iii iskocili iz jedrilice,
ubijali bi sve na sta su naisli, zene, djecu, s.tfl:ro i mlado. Nisu pi~ali
niti ih je zanimalo, ko je vojnik, bor~c, .a ~o Cl':'Il. U svakom. '~tanovnrku
grada Drvara vidjeli su borca. Tako Je 1 h1lo, }?-Isu se prevanh.
..
.
Oko Komande mjesta i Komande podrucJa vode se bovhe. NIJemci
su' sakupili jednu grupu stanovnika Drvara i tjeraju ih u praveu Unca:
Vjerovatno su im trebali da nose njihove ranjenike. U grupi se na.sla. 1
cetrnaestogodi5nja djevojcica Mika Bosnic. u jednom trenutku prOJUTIO
je pored njih partizanski tenk. Neko je u grupi sapatom rekao:
,To je nas tenk, sigurno je u njemu neko iz Vrhovnog staha. Mazda je u njemu Mosa ·Pijade."
Uvidjevsi da tenku nece moCi onemoguCiti prolaz, Nijemci hacise na kupolu jedno satorsko krilo i tenk se zacas nasao u jarku.
Cuvsi rijeci o drugu iz Vrhovnog sta:ha, omladinka Mika munjevi:
tim pokretom ruke je strgla sa tenka eeradu, vozac nesmetano nastav1
put kao Bastasima.
Na djetinjim usnama ,jos nije bio zamro osmijeh zadovoljstva sto
je ,spasila druga Mosu" i svoj partizanski tenk, a vee su se u njeno
tijelo zahadale okupatorske kame i bajoneti.
Pala je djevojcica heroj a da nije hila ni clan ~~J ~i S~_DJ-a, ~i
'vojnik ni horae, ali je hila kCi herojskog Drvara ko]I JU Je ucw da Je
sloboda va:Znija od zivota.
716
717
Za vrijeme desanta :K!omanda mjesta i .KoJ?anda podruci:;t nala~
zHe su se na Uncu. U ohie ove ustanove rad1lo Je dosta omladmaea 1
omladinki. Omladinke su bile holnicarke, kuharice, kuriri, pralje, a mladiCi su hili borci !Pratece cete.
Komandant podrucja, narodni heroj Jandrija. Tomi~-Cic, jo~ prije desanta, izdao je naredenje da se oko Komande IskopaJU rovov1 kao
skloniSta. Okupator je i ranije dosta cesto bomhardovao prvar .. " . .
Tog jutra 25. maja, cim su se culi zvuci aviona, ~ek_I mla_d1e1 1 dJevojke potrcali su u rovove. Neki, kojima je to sklanpnJe vee dosad~lo
ostali su u postelji sa zeljom da se jos malo ~dmore: I ovog da~a cekaju ih naporni poslovi. Bilo da se nosi posta u u~alJen~ sela, ~~lo da
se mijesi i pece hljeb za horee. IIi da se pere ves, nos1 matenJal za
bolnioe i niz drugih poslova.
�mislio na sebe, o svom zivotu. Sa~o je ~rad?m leb~je.la s~re~nja, r~~~
za zivotom druga Tita. Sarno se culo pltanJe ,GdJe Je T1to ... e 1 .
v•
ZlV.? Je li spasen?" Onog dana kad je prostruja:la radosna VlJeSt: ,TltO
je spasen", odlaknulo je Dr~arc~1ma.
Drvarcani su znali, spasen Tlto- spasena Je nasa borba.
Neka herojstvo mladih za vrijeme desanta na Drvar nadahne mlade generacije danasnjice.
Poslije jakog bombardovanja culi su se pucnji na sve strane. Borci su pomislili da to pa;rti:zani pucaju na avione. Ne prode mnogo, iz
dimne zavjese, koju su stvarali prilikom spustanja jedrilica pojavi.Se
se prve grupe naoruhnih SS-ovaca.
,;Za desant ranije nikad nismo ni culi. Mi smo u prvi mah pomislili da su to trupovi", pricali su mi tad omladinci. Trupovi su bile ma1e
njemacke jedinice obucene za gerilsko ratovanje, koje su njemacke
komande U OVOID periodu rata cesce ubaciva}e na sJobodnu teritoriju
u cilju vrsenja diverz1ja, ulbijanja :kurira, odborni'ka i sl. Sada ,su i.Sli u
talasima i pucali na sve na sto su nailazili. Nastala je prava pometnja.
Pucalo se i mnogo je mladica i djevoja:ka izginulo u rov;ovima.
Jedan od boraca 'Pratece cete priSao mi je:
,Bio sam u rovu bez oruzja. Neki drugovi su imali oruzje i cim
su ugledali Nijemce, nastala je borba. Pokraj mene padali .su moji drugovi. Pao sam i ja sav obliven krvlju mojih drugova. Iskoristio sam
jedan momenat kad su Nijemci ·krenuli ka Komandi podrucja. Iskocio
sam iz rova i potrcao prema obliznjem propustu. Iz tog pmpusta gledao sam stravican prizor. Nijemci su tjerali moje drugove i drugarice.
Nedaleko od Komande sve su ih pokosili. Najteze mi je bilo kad sam
vidio nasu kuharicu koja je uza se imala desetogodiSnjeg sincica. Hrabro je pala i ona i njen sin ne trazeci milosti od okupatora."
Ti prkosni mladici i djevojke klicali su Partiji, Titu i Sovjetskom
Savezu. Nisu poklekli niti trazili milost, sto je jos vise razdra:Zilo pobjesnjelog okupatora.
Vrhovni stab NOV i POJ, smjesten u :bivsoj zgradi i pilani Mandica, kao i Ridlovoj kuci, imao je dosta omladinki koje su radile u raznim. pomocnim sluzbama. Bilo je dosta drugarica partizanki iz raznih
krajeva nase domovine. Medu njima ,bilo je nekoliko omladinki i'Z Drvara. Poslije desanta pricali su mi drugovi o jednoj od njih. Ne sjecam
se njenog imena, cini mi se da se zv:ala Mara iii slicno. Zao mi je da sam
joj zaboravila ime. Ali njeno djelo nisam.
Kada su voaene zestoke borbe izmeau boraca Prateceg bataljona
i padobranaca, na domaku same peCine, izdato je •nareaenje da se evakuise arhiva Vrhpvnog staba. Iz peCine i Ridlove kuce trebalo je prebaciti arhivu pod najvecom kiSom kursuma, iznijeti je uskom kozijom
stazom na plato vise pecine. Taj posao morale su obavljati i omladinke
jer je svaki sposobni horae vodio borbu na zi.vot i smrt. Na obali Une
branili su Vrhovni stab i druga Tita.
Nekoliko djevojaka natovarenih teretom arhive, ne obaziruci se
na smrtonosne kursume prebacilo je arhivu VS. Meau njima bila je ,j
omladinka iz Drvara, mozda Mara, koja je hrabro odlazila i vracala se
po nove pakete. Svojim hrabrim drzanjem i odvaznoscu podsticala je
ostale omladinke.
Za cudo, u najtezim momentima, onda kad se gledalo smrti u oci
kad je bilo zivjeti ili umrijeti, niko i opet niko od stanovnika Drvara
nije se pokolebao, izdao, pruzio pomoc okupatoru. Naprotiv, niko i niJe
v
•
v
718
719
•
v
�Stojan Makic
RADA VRANJESEVIC, narodni heroj
Uciteljs~?j skoli u Banjoj Luci 1932/1933. godine ucenici
su govonh da u prvom razredu ima neka mala Rada napred.
.
na omladinka, da siri marksisticke ideje i istupa k~o komumsta,. rako. ~e kcer prote V~anjesc::~i~a. Uz ~? su)stica~~ da je Rada postena 1 ozh1lJna, da na crnoJ kecelJI Ima UV1Jek c1stu h1]elu kragnu kratku kosu J?.odijeljenu na _razdiok, a krupne oci.
'
P~oshJ.e se culo da Je Rada u drugom razredu napustila Uciteljsku
skvolu, 1 up1sala se u Trgovacku ~kademiju u rBanjoj Luci, jer je imala
tesk?ce sa profesor~m matemat1ke. Izgleda da je ocijenila da ce po
Z~Vrsetk~. Ov~. skole Imati viSe moguenosti da zivi i radi U gradu, dok
hi kao uc1telJ1ca morala ostati u selu.
Kasnije ~~? dozn~li <;I~ ,~e. Rada iskljucena iz Trgovacke akademije
,zbog komumsticke agitaCIJe I da je otputovala u Beograd a onda u
Skoplje i tamo zavrsila skolu.
'
Poslije .zavr.sene akademij~ 1937. godine Rada je dugo hila nezaposlena. ~SpJela Je .da. se zaposh u Savezu nabavljackih zadruga u Beogr~d~, gdJe _?as~avlJa mtenzivno politicko djelovanje. Zbog organizovanJa Jednog straJka, biva zatvorena i sudena.
.
22. sep!embra 1941. ~o~i?e dola~i u ~ajkic-Japru iz Banjaluke, zaJedJ?-o sa Dusankom Kovacevi<?, u. ~VOJstvu clana Mjesnog komiteta KPJ.
Za IZlazak na oslobodenu tentonJu one su iskoristile zar.
v
Tih dana iz Prijedora je stigao Slobodan Marjanovic predratni
~Ian KPJ, a pored njega jos. niz aktivista je od pocetka septe~bra doslo
1.~ Bos. Kn;pe, Drvara, BanJe Luke, Bos. Novog i drugih mjesta od koJih su vecma hili clanovi Partije.
'
Rada je iduceg dana po dolasku u selu Hasanima ucestvovala u izboru prv?g narodnoos~~~odilackog odbora. Tom prilikom govorili su:
Rada, H~Jro Kal?etanov1c I Bra:nko Copic: o ciljevima i zadacima NOB-a
o. zad~~1ma prv1h narodnooslobodilackih odbora, o vojnoj i politickoJ
S1tUaC1Jl.
Rada je gov?rila lagano, jasno, argumentovano, mada pomalo bo~azl.J~vo .. ~reb~lo Je r:~d osroml?-?m. masom prisutnih pravilno izloziti
1 obpsn~ti V~Jno-pohticku s1tuac1Ju I dogadaje.
Vee P~:'TI~ d~na po~azala je ~n~eresovanje za politicke, vojne i druge zadatk~ 1 I~vrsavala 1h sa vehkim entuzijazmom i optimizmom, uz
upornost 1 aktiVnost kakve se rijetko srecu.
U
v
•
v
••
720
721
Nekoliko puta imao sam priliku da razgovaram sa Radom. Ona je
vrlo konkretno govorila o vojnoj i politickoj situaciji u svijetu i kod
nas, o pravednim ciljevima i zadacima NOB-a, o rukovodecoj uloz1 KPJ
u ustanku, o snazi antihitlerovske koalicije - nasih saveznika: Sovjetskog Saveza, SAD i Engleske i njihovoj mogu6nosti da pobijede okupatore i onemoguce njihove imperijalisticke planove.
Izrazavala je zelju da se sire upozna sa nasim :iskustvima u pripremama ustanka, sa organizovanjem i izvrsavanjem prvih napada na neprijateljske jedinice, iako su ta iskustva hila pocetnicka. Pricao sam
joj da smo na osnovu direktiva Partije, koje smo primili pocetkom
jula 1941. godine od Milana Licine i Salke Terzica, u ovom dijelu sanskog sreza vrsili pripreme za ustanak, u prvom redu politicke, organizacione i vojne. Organizovali smo i napade na zandarmerijske stanice,
ustaske tabore i patrole, koji su u veCini hili uspjesni.
Rada je imala bogata politicka i organizaciona znanja i iskustva
da nas je to prosto cudilo. Pitali smo se kada i kako je ta znanja i iskustva stekla. Svoja iskustva nije nametala, iznosila ih je sa jakim
argumentima, u vidu savjeta. Nastupala je i vrlo samokriticki. Govorila
je d".l. nije dovoljno sposobna da politicki radi u selima, iako je, prema
nasoj ocjeni, hila sposobna da vrlo uspjesno politicki djeluje u selima,
sto se i potvrdilo.
Skoro redovno je zahtijevala da se kriticki razmotre prijedlozi
koje ona daje, navodeCi da ce kriticki rad uz iznosenje dokaza omoguClti da se najbolje shvate i ostvaruju ciljevi i zadaci NOB-a, da se ostvari
jedinstvo misli i akcije, da se realno ocijeni situacija u selima i daju
ocjene o sposobnosti pojedinaca, posebno rukovodilaca, komandira i
politickih komesara i dr. Stalno je isticala da uspjeh u borbi u prvom
redu zavisi od pravilnog shvatanja ciljeva i zadataka NOB-a, od dosljednog razvijanja bratstva i jedinstva Srba, Hrvata i Muslimana i drugih
naroda i narodnosti, od borbe za njihovu ravnopravnost, da je pravilnim politickim uticajem na ljude i vodenjem uspjesne oruzane borbe
moguce preovladati nacionalnu i vjersku mdnju i sovinizam, koje okupator podstice uz pomoc petokolonasa i raznih izdajnika - ustasa, cetnika i slicnih na osnovu neprijateljske devize: ,Zavadi pa vladaj". Zalagala se da nase snage budu ofanzivne, da vrsimo napade na neprijateljske jedinice, ali uz to da se brzo organizuje i pozadina, tj. da se biraju
narodnooslobodilacki odbori sela koji su .klica buduce narodne demokratske vlasti, da je potrebno organizovati i zene i omladinu, da je u
ove organe potrebno da se biraju najsvjesniji i najborbeniji radnici,
zemljoradnici i drugi.
Vrlo realno i pozitivno je ocjenjivala uslove za razvitak NOB-a u
raznim sredinama Podgrmeca, a brzo je upoznavala ljude i realno cijenila njihovu politicku orijentaciju, svijest i njihove glavne - pozitivne
osobine. Uz to nije previdala i mogu6nost uticaja raznih kolebljivaca u
pojedinim sredinama, a posebno velikosrpski nastrojenih pojedinaca.
Isticala je potrebu ukljuCivanja u NOB i bogatijih zemljoradnika, koji
su patriotski orijentisani i spremni da se bore protiv okupatora i izdajnika.
Rada se posebno interesovala i za socijalne probleme, za smjestaj
izbjeglica i za njihovu ishranu. Prosto je saucestvovala u ratnim teskocama stanovniStva i pokazivala veliku zelju da svakom pomogne koli.
ko je u mogucnosti.
46 :Zene BiH u NOB 1941-1945.
�Svi smo ocijenili da Rada vrlo konkretno i jasno izlaze aktuelne
ciljeve i zadatke NOB-a, da pravilno tumaci ulogu radnicke klase, objasnjava nacionalno i seljacko pitanje, potrebu ravnopravnosti, bratstva
i jedinstva. Rada je, u stvari, kako se tada govorilo, vanredno uspjesno
i pravilno objasnjavala i sprovodila liniju Partije, sto je bilo uslov za
ostvarivanje jedinstva nasih redova i sprecavanje djelovanja neprijatelja NOB-a.
Objasnjenja i uputstva koja je Rada davala u cilju pravilnog sprovodenja linije Partije i metod rada koji je koristila predstavljali su za
nas dragocjenu politicku pomoc i doprinijeli uspjesnijem radu i borbi.
17. maja 1943. godine oddana je Okruzna izborna konferencija
KPJ za Podgrmec u selu Hasanima. Konferenciji su prisustvovali Veljo
Stojnic i Rada Vranjdevic ispred Oblasnog komiteta KPJ za Bos. krajinu i pruzili nam pomoc u pripremi referata i u radu konferencije.
I pored vrlo teskih uslova, prezivjelih tragedija i velikih zrtava
naroda u Podgrmecu u toku IV neprijateljske ofanzive, clanovi Partije
- delegati na konferenciji su istupali sa optimizmom i vrlo objektivno.
Oni su temeljito razmatrali tadasnju situaciju i samkoriticki ocjenjivali
izvrsavanje vojnih i drugih zadataka u vrijeme ofanzive.
Rada je nastupala drugarski i saradnicki. Insistirala je da se u referatima istakne politicka svijest i veliko pozrtvovanje, hrabrost i odanost naroda ovog kraja ciljevima i zadacima NOB-a, da se istaknu strasne teskoce i velike zrtve, ali i nase pobjede nad okupatorima i izdajnicima, da se sagledaju nase slabosti i neka nesnalazenja i sto konkretnije
postave buduCi zadaci, da se ukaze na krizu kroz koju fasizam prolazi i
da se sto prije obnove izhori odbora, da se ucv!I'ste mganizacije .Partije
i SKOJ-a, omladine i AFZ-a.
Vise delegata su ucestvovali u diskusiji, i po nekoliko puta uzimali
~ije~: Rada je, ucestvujuCi i sama u. diskusiji, davala korisna objasnjenja
1 pnJedloge. Izmedu ostalog, govonla je da su odnosi medu fasistickim
ddavama svakodnevno sve slabiji, da su njihove pozicije objektivno slabije, jer su im naneseni veliki gubici u zivoj sili i oruzju, a izazvale su
i veliku mdnju, da protiv fasista stupaju u borbu sve viSe radnici, zemljoradnici i drugi gradani u nizu zemalja. Ocijenila je da je u Podgrmecu nastao izvjestan zamor usljed velikih napora i teskoca u uslovima
zime, usljed bolesti i posebno tifusa, ali da nema krize, kako neki misle
i govore. Zato je potrebno da se ljudi i zene i omladina podsticu da i
d~l)e vo4e borbu i vrse ostale zadatke, da se razvija njihova politicka
sv1Jest, posebno o mogucnosti pobjede nad fasistima i izdajnicima.
Istakla je ulogu kadrova i potrebu pruzanja pomoCi u njihovom
rad~ i. obr~zo':l;lnju. Govc_n:ila je da .clan.ovi Partije moraju dobra upozna.ti l]~de 1. ~p~o~e po~1t.1vn~ .osob1~e 1 s~abost1, da hi na njih mogli
ut1cat1 1 poht1ck1 1h akt1v1rat1 1 vasp1tavat1. Istakla je znacaj pravilnog
v~~enje agitacije i propagande i potrebu cuvanja propagandnog mate!"1Jal~. Ukvaz.~la j~ na znacaj su~bijanja sverca, jer uz sverc ide i nepripteljska sp1Junaza. Predlagala Je da se zakljucci obavezno i konkretno
objasne u svim partijskim celijama i da se dosljedno i brzo sprovode
u zivot uz aktivizaciju citavog stanovniStva.
I nepo.sre~no poslije ~onferencije Rada nam je pomagala prili~~m ~astavl1~nJ~ p;o~_ran:a 1 planova rada za organizaciono i kadrovsko
JvacanJe part1}~ki~ ~~hl~· IZrade pro?rama idejno-poHtickog obrazovanja
clanova Part1Je, 1StiCUCl posebno koJe su teme aktuelne. Isticala je da se
i teoretsld najteze teme konkretno izlazu, a da se teziSte daje na to
kako u praksi primijeniti opstepoznate politicke stavove i zakljucke.
Rada je stekla veliki ugled, koji je bio umnogom uslovljen njenim
idejnim nivoom, visokom politickom svijescu, velikim licnim pozrtvovanjem i hrabroscu, kulturom odnosa, osjecanjem duznosti, entuzijazmom u radu itd., ali mazda jos viSe velikom principijelnoscu, pravednim
i humanim odnosima prema, ljudima, pri cemu je nastojala da subjektivizam svede na najmanju mjeru. Uvijek je razvijala pravedan odnos
prema svima i humano postupala, iako nije pokazivala sentimentalnosti.
Nije dozvoljavala da se cine ni male nepravde ljudima, ali je zahtijevala i redovno na vrijeme kritikovala njihove slabosti, vrlo objektivno, sa
argumentima, bez obzira na funkcije kritikovanih, i sa zeljom da se u
zacetku sprecavaju ;razne slabos:ti rpojedinaca. Radovala se uspjesima
drugih. Bila je inicijator objektivnog postupanja i pri kaznjavanju. Isticala je da je pri izricanju kazne osnovno da se realno utvrde uzroci
grcsaka i slabosti i da kazna bude vaspitna, a ne izraz osvete prema
kaznjenom.
'
Navedene osobine dolazile su do izrazaja u njezinim diskusijama
i odnosima na partijskim sastancima, konferencijama, prilikom kritike,
u licnim susretima i u privatnom zivotu.
Zato je narod Podgrmeca sa najvecom zaloscu primio vijest da je
Rada poginula Ill v-rijeme fasis1ti6kog desanta na Drvar 25-26. maja
1944. godine.
722
723
�Fadila Redzic-Bilal
NA OMLADINSKOM RADU U CAZINSKOJ KRAJINI
poravlja~';l sa:n se .P.oslij~ upale. pluca, pjegavog tifusa, tramhaze u h]CVOJ noz1 1 ozl]ede ko]u sam zadohila na ruci prilikom homhardovanja holnice, negdje hlizu Pisarovine kada
. .
rrn JC saopsteno da me Pokrajinski komitet SKOJ-a Hrvatske upucuje
na II koJ:?-gres USAOJ-a u Drvaru, kao delegata Cazinske krajine, gdje
treha da 1dem na rad sa omladinom u Okruzni komitet SKOJ-a Bihac.
Iako sam vee do tada hila navikla na duga i teska pjesacenja iscrpljena
ocl holesti i ~romje~ecnog lezanja sa jos otecenom li]evom nogom, tesko
sam podnos1~': ova] put: U Drvar sam stigla sa slovenackom i hrvatskom delegaCI]Om 1. maJa, dakle, pred sam Kongres koji je trajao od
2. do 4. maja 1944. godine.
'
pzasan umor, koj~ .smo svi osjecali poslije napornog puta, kao da
.
JC naJed~o~ ~estao. B1h smo na okupu iz svih krajeva zemlje. Bilo je
m~?go dirlJIVIh susreta. Tu sam nasla i neke drugarice i drugove sa
koJ:ma sam se rastala u Zagrehu, kada smo ilegalno saradivali u SKOJ-u.
Prv~ put sa~.tada sre_la ~ Skendera Kulenovica. Upravo se bio vratio iz
S:azmske. ~kraJIJ:?-e ~ koJU )C ~rehal~ d~ idem posl~je Kongresa i pricao mi
Je ? svoJim .utiSCIJ?a koJe JC pomo 1z ovog kraJa. Iako smo hili smjestem u okolmm sel;ma, a Kongres se odr:Zavao samo nocu radi eventualnag hom~ardovanJ.a od s.trane neprijatelja, Drvar je hio prava kosnica.
Sv~ .se ~nlo od I?JCS!fie.} ~e.drog raspolozenja, i nista nije bilo tesko,
~ye J~ h1.lo :n:oguce, ]~:1sat1 1 na neho aka treha. Medu hrojnim mladicim~ ~ d~evo]kama :ko]I su na Kongresu istupili, posebno mi •Se ureza1a
u. ~J~canJ~ Nad~ ~I.s~r. D~k je govorila, na lieu joj se ogledala snaga
nJ~m~ uh]eden)a, C_Iml~ m1 se da ce nas pravo sa govornice povesti sve
u JUr~s, u posl]edr;tJU h1tku za oslohodenje nase zemlje. Posebno raspol~z~nJe z~vlada~o Je kada se za govornicom pojavio drug Tito. Svi smo
b1h k.ao. ]~dan 1 ~urom aplauza, pjesmom i povicima dugo smo ga pozdrav-l]ah 1 rastah se ponosni sto smo primili taka odgovorne zadatke
od Kongresa i druga Tita.
. N~ t~renu hiha~kog okruga, negdje kod Buzima, stigla sam oko 10.
maJa. SJecam .se ~a Je taj put od Drvara bio posehno tezak zbog cestih
bomh.a~dovanJa 1 s~al?e . neprijateljske kontrole saobraca{nica. PosehJ?-O m1 J~ ostalo u SJ~canJu bombardovanje Hasana, kada je u jednom
J~rku bh~u ~~ne pogmula r;tepozJ?-.ata ?.iev~jcica pogodena od metka prihkom mitral]IranJa. Medutim, mJe hllo m vremena ni uslova za tugo-
0
724
725
vanje. Zaustavljali su nas neprijatelji, ali smo ipak iSH dalje. Trehalo
je sto prije stici. Trebalo je preci preko ceste, pruge i Une. Posta su
blinidirani vozovi stalno kontrolisali prugu, a neprijateljski bunkeri takode hili blizu, poslije dva neuspjela pokusaja najzad smo pre5li i cestu,
i prugu, i Unu, po danu, kada su se neprijatelji najmanje nadali. Kada
smo vee hili u camcima na Uni, primijetili su nas i ohasuli kiSom metaka. Uspjeli smo preCi i uhr:w smo se nasli na terenu Buzima.
Prvi susret sam imala sa Genom Juricem, Clanom Okruznog komiteta KPJ Bihac. Sa njim sam dosla u sjediste ·okruznih drustveno-politickih organizacija na ovom terenu, u Veliku Kladusu. Formiran je
Okruzni komitet SKOJ-a. Sekretar je hio Bajazit Bakalovic, a clanovi:
Veljko Basic, Nedo Zatezalo, Vlado Roncevic, Idriz Burzic i Fadila
Bilal.
Ia:ko pod vrlo teskim uslovima, u ovom kraju, pretezno muslimanskom, koji je u prvim mjesecima okupacije stajao pod relativno jakim
uticajem neprijateljske propagande i laznih ohecanja, Komunisticka
partija, zahvaljujuci samoprijegornom radu manje grupe istaknutih komunista, prvoboraca i aktivista uspijevala je da stvori svoje punktove
i zarista sve sireg i masovnijeg djelovanja u narodu cazinskog, kladuskog i dijela hihackog sreza. U vrijeme prvog oslohodenja Bihaca i stvaranja ogromne slobodne teritorije, u koju su ulazili i cazinski i velikokladuski srez, formirani su i sreski komiteti SKOJ-a, kao i neki opstinski komiteti, npr. Vrnograc. Prema jednom izvjestaju sekretara Sreskog komiteta KoPJ Cazin, iz decemhra 1943. godine, hilo je pet skojevskih
grupa sa 42 clana, a od toga 12 djevojaka. Postojao je i Sreski odbor
USAOJ-a od tri clana i Opstinski odhor USAOJ-a za Vrnograc od 5 cianova. U opstini Vrnograc bilo je pet seoskih odhora, 341 clan USAOJ-a,
a od toga 261 djevojka. U nekim selima, gdje je uticaj neprijatelja hio
jaci, postojali su ilegalni inicijativni odhori. Neke omladinke su vee od
1941. godine aktivno ucestvovale u NOP-u, kao npr. Hadzera Talakic iz
Velike Kladuse. Semsa Coralie iz Cazina, otiSla je u partizane pocetkom
1943. godine, kada su se u IV neprijateljskoj ofanzivi jedinice NOV-a
morale povuCi iz Bihaca i drugih oslohodenih krajeva. Iz srpskih sela
mnoge djevojke javile su se u jedinice NOV-a kao holnicarke i horci.
Od Kongresa USAOJ-a u maju 1944. godine, zahvaljujuCi sve veCim
uspjesima postignutim u horhi protiv fasizma u svijetu i kod nas, stvoreni su uslovi za intenzivniji rad i sa omladinom ovog kraja. Osim Okruznog komiteta SKOJ-a, formirani su sreski komiteti, i to: Sreski komitet Velika Kladusa u sastavu: Sead Pozderac (sekretar) i Clanovi:
Hi.da Seferovic, Dara Canak, Soka .Dzakula, Pero Lavrnja i Mico Carevic.
Scad Pozderac je vrlo hrzo otiSao u Sreski komitet SKOJ-a Cazin, a za
sekretara ovog komiteta izabrana je Dara Canak. Soka Dzakula, krajem
1944. godine postala je clan Okruznog komiteta SKOJ-a Bihac. U sreskom komitetu SKOJ-a Cazin jedno vrijeme hio je sekretar Hasan Begic,
a onda je na njegovo mjesto dosla Zlata Sadikovic. Clanovi su hili:
Milosava Gajic, Sadika Music, Branko Bihic, Dragan Rodic, Mari~ka
StaniC, Besima Kavazovic, Radojka Zezelj i Sead ·Pozderac. Bes1ma
Kavazovic je hila zaduzena za rad sa USAOJ-em i hila je predsjednica
Sreskog odhora USAOJ-a za Cazin. Ovaj odhor je imao 19 clanova, od
kojih tri Muslimanke.
Tada je formiran i Sreski odhor USAOJ-a za Veliku Kladusu od 22
clana, zatim dva opstinska odhora: U Bosanskoj Bojni i Maloj Kladusi
�i 17 seoskih odbora, 4 u srpskim i 13 u musl"
k'
1·
formiran i Mjesni komitet SKOJ
I'
Imans 1m se 1ma. Tada je
Vlado ~zb?l!, ~sim Sarajlija i D~:: ~il~~u Kladusu, a clanovi su hili:
U IZVJesta]u o stanJ'u i rad p t'.
.
II 1944
d'
·
·
u ar IJe u cazmskom srezu od 1 do 15
· go me IZneseno Je da su u
b'l
·
·
. ovo~ srezu I a svega 44 clana
SKOJ-a Posto je u to vri ·e
jedml!-ska
bil1
oJ.
va~e a Je ra sa zenskom omladinom b' · d' 0
:
aJu se
10
ZUJU drugarice, a njih je bilo malo p
bJe 1? ~oguc, ~k.o se angamanskom zensk
. 1 d'
. · " ose no Je tesko radrtJ sa muslili", kaze se u ov~~ ·~~:s;~~mN~e;d ~u po~:ivene, a .roditelji vrlo zaostaje veca grupa mladih komuni~ta
1~om md aJa 19~4. ~odin~ dosla
duna, Banije i Like. Do tada
'
~ OJim~ . ?sta d).eVOJaka 1z Koraktivisti na oslobodenom iii s:e~slebbr}e borc1 Il~ pa.~tiJski i skojevski
o ouenom tentonJu Od dj'e · k
s d vi M. 1
·
VOJ~ ~
u ?S e: 1 osava Gajic, partizanka od 1941 12 0 k d.
radmk u Baniji i Dara Canak
k d
· . . to e, o tada partiJsk1
~sme krajiske brigade, Marin'k;a S~a~i~a Bam)e, Z}a!a .s~dikovic, horae
~z Like, Hida Seferovic, partizanka od ,1~~do.Jk~ ZezelJ 1 Soka Dzakula
Jedne slovenacke brigade i Fadil B'l 1
· 12 ostara, do tada borac
Vitini, do tada part1jski i skojev:ki ~:d' 1·\redr~tna sk<?jevka, rodena u
veCim dijelom na neoslobode .
. .~ u SJevern?J Hrvatskoj, naj~ih uciteljskih kurseva u Po~;~:~~o~w· .T~'!p su sktigli poslije zavrsef1c, iz Buzima Sadika Music . p " '
mi 1 opus om: Enver MustaMubera Salih~dzic, iz Bihaca 1~nie~~gra~~i· ~atima__.Pl~?~rac, iz Cazina i
visti. Moj brat Fadil Bilal ~vrseni ~~t l'I ao b1~kJI I v~koj.evski aktitakode je tada stigao iz jedne slavo~~kee f,/agre ~~ e UC1te.1Jske skole,
~~o pr~s~~etni refe_;ent, a poslije kao ucitelj 1~a~eu~li~f!no. vnkeme radio
tiJ.ske cehJe za Opstinu Liskovac. Fad'l B'l I . E
a 1 se _r,etar parn~Je mucki ubijeni od zelenog kadra I i t~~ ~ad'lv~~ Mustaf1c su kas1
me, a Enver ubrzo posli · t
K ' .
·
· marta 1945. golovic i Nedo Zatezalo up~~en~g~~ ur~e~ J94t gkdine, Bajazit BakaNakon samo nekoliko dana doznali
nga ~ ns e operativne grupe.
Jedno djecacko vedro i nasmijano Ii~:w da Je Nedo zrez~lo poginuo.
bodu nase zemlje viSe nije bio medu n~:ra~emno na sva u zrtvu za sloU septembru 1944 godine posl"
k . k'h
1
organizovali pri Okruz~om ko~itetu J~~0fJev~/ k ~urs.eva, koje smo
Oblasni komitet SKOJ-a za Bosansk k .~a, 1 ~ OJe. Je or~anizovao
mladi kadrovi i za sekn:~tara Sres u rapnu, 1zrastaJu nov1 domaci
dusu dolazi Vlado Ozbolt. Posto s:;br~~mrte~a l~KOJ-a.~a _Yeliku Klaro Lavrnja. U Sveski komitet Caz·
k raz o :o, zamrJemo ga je Pedic. U oktobru 1944. godine kadmza se reta{a 1e odreden Dragan RoKPJ Cazin i pocela raditi r~tez a sa;n posta a clan v s.resko? komiteta
izabrana je Soka D:Zaku1ap
no sa zenat?a, u ~~ruzm kom1tet SKOJ-a
izabran Ale Galic.
' a za sekretara Je poshJe Bajazita Bakalovica
~erv
domla~ina
:~b~L~~~~~·~~%n~~v1J~v~~n~~~v ~!a~ine,
ni:asrk
d
U izvjestaju Okruznog komitet SK
SKOJ-a za B?san~ku krajinu, iz septe~bra 1~!: Ob!asno~ komite~u
porastao broJ skojevaca na 407
d . d
· .godme kaze se da ]e
du kojima je bio znatan bmj M:s1~rrl=n~i. toga b1lo 169 djevojaka, med.
.
Rad sa muslimanskom zensk
nama uopste bio je vrlo te.Zak D om om1a mo:n 1 muslimanskim zedrustvenog zivota upucene n~ ko ~ad~ su ond~ bile sasvim iskljucene iz
,
. ucu I poro 1CU, u 'selima gotovo sve
726
727
nepismene. Da bismo im lakse prisle, odlazile smo na sijela, komusanje
kukuruza, trlje i prela. Odlazile smo i na razne poljske radove, kao npr.
na okopavanje kukuruza, i tu smo radeci sa njima sticale njihovo povjerenje i yos~~jale y::ijatelji. A_ tada je vee ~slo l~k.se i sa odrzavanjem
konferenCIJa, crtalack1h grupa 1 analfabetsk1h tecaJeva. Moglo se tada
priCi i organizovanju odbora USAOJ-a, pa i skojevskih grupa, radnih
ceta za pomoc u izgradnji bajti postradalim srpskim porodicama, za
sakupljanje hrane, pletenje carapa, rukavica i drugog, za potrebe partizanskih jedinica na polozajima i niz drugih akcija. Krajem 1944. i prvih
mjeseci 1945. godine, rad je bio otezan i zbog pojavljivanja raznih odbjeglih ustasa, tzv. ,/lelenog ikadra" Citavih trupova ,koji su napadali iz
za.c:jede ne samo borce iz jedinica nego i politicke radnike kada bi obilazili pojedina sela. Pred Novu 1945. godinu u Buzimu ovi trupovi napali
su Komandu mjesta i nas nekoliko aktivista koji smo se upravo tu zadesili. Bio je to neocekivan prepad usred noci, ali smo uspjeli spasiti.
Jedne veceri napali 1SU i UCesknike UCiteljskog kursa U J3acrakama, gdje
smo organizovali skraceno skolovanje uCitelja.
U to vrijeme velika paznja se posveCivala kulturno-prosvjetnom radu u selima. U Velikoj Kladusi je formirana okruzna kulturno-prosvjetna ekipa sa horskom, diletantskom, recitatorskom, folklornom i muzh':kom sekcijom. Marinka Stanic, clan Sreskog komiteta SKOJ-a Cazin
i Munira Karahasanovic, profesor iz Sarajeva, najneposrednije su radile
sa ovom ekipom i pripremale programe. U ovoj ekipi u najvecem broju
su bile djevojke i mladiCi koji su iz Cazina prebjegli na oslobodenu
teritoriju. To su hili Kija Omanovic, Zlata Beslagic, Seida Pozderac,
Tchvida Alagic, Minka Hadziabdic, Albin Kabiljo, Serifa Cavkic itd. I
Velika Kladusa je imala svoju manju kulturnu ekipu, u kojoj su radile
Dara Vila, Minka Tal<llkic, Hadzera Talakic, Dulka Talakic, Bulka Mil}
kovic, Slavica Kristovic i dr. Dok je kladuska grupa obilazila samo
okolna sela, okru2na ekipa je spremala programe za vece politicke i
druge manifestacije i skupove.
Na Barakama izmedu Male Kladuse i Lucke, Okruzni NOO, zapravo Odjeljenje za prosvjetu sa povjerenikom Hasanom Musicem i referentom Mehom Mehmedbasicem, organizovalo je prvi uciteljski kurs
da bi se sto prije stvorio domaCi vaspitno-obrazovni kadar za osnovne
skole koje je trebalo otvarati. Okruzni komitet SKOJ-a je pomogao u izboru omladine za ovaj poziv i u organizovanju politickog i kulturno-zabavnog zivota na ovom kursu. Stvorena je skojevska 12:rupa i organizovan kulturno-prosvjetni rad. Izmedu ostalih, ucesnici tog kursa su
bili: Asim Sarajlija, Arif Zulic, Sulejman Mehmedagic, Huso Sabljakovic, Arif BeckanoviC, itd. U organizaciji prikupljanja hrane za svoje buduce uCitelje bili su angazovani pioniri iz Baraka i okolnih sela. Poslije
zavrsenog kursa, ovi mladiCi bili su nosioci obrazovnog rada, radili su u
skolama, a organizovali su i analfabetske tecajeve, kojima je bio obuhvacen veCi broj zenske omladine. Bilo ,je dosta odupiranja i propagande da je to mamac za mobilizaciju zenske omladine u NOV, pa su
neke djevojke bjezale u Cazin. Pa ipak nisu izostali uspjesi i rezultati
u opismenjavanju omladine u to vrijeme. Ovi mladi prosvjetni radnici
vrlo brzo su postali i istaknuti drustvenopoliticki radnici u svolll:_!raju,
a daljim skolovanjem su se jos bolje osposohili za poslove koje su preuzimali.
�.
~kruzni i ~reski k.omi~et SK~J-a pomagali su organizovanje omla.
dme 1 u Unsk.oJ operatiVnOJ grup1, stvaranje skojevskih grupa, odbora
USAOJ-a kao 1 kulturnog i sportskog zivota.
~~va okruzl!a konferencija USAOJ-a, koja je odr:Zana u Velikoj
Kla.dus~ u O~ladn;s~?m doml;l 10. X 1944 .. godine, predstavlja znacajan
~oga~~IaJ ~a ~Ire ucesce. omladme ovog kraJa u NOP-u. U svecano ukrasenoJ. s~h u.ce.stv<_:>valo Je ~ko 100 delegata iz tri sreza, koji su bili predstavmci vo}mh 1 ~er~ns~1h o~ganizacija .. Konferencija je trajala dva
dana. Drug1 dan bw Je IspunJen sportsklm programom. Takmicila se
?n:~.ladin.a iz vojnih jedinica i iz sela. ,Bila je to manifestacija bratstva
I ljubavi _Prema ~~OP-u, kakvu Krajina do tada nije vidjela", napisao je
tada. _r:w.vm~r u l~s~u U:r:s~e operativne grupe ,Bratstvo". Na toj konferen~IJI Je bw v~hkl broJ z~nske o~ladine,. a jedna je u diskusiji izjavila
da Je ponosna sto su sada 1 drugance dob1le pravo i zato su sada spremne d': rade sa jos viSe s?age i P?:Zrtyovanj~. Na. kraju dvodnevnog rada
?kruzna kultu~no-pro~vJetna e~:pa 1zvela Je pngodan program, poslije
cega se nastavilo sa p]esmom 1 1grom.
v
Vrlov je zanimljiv podatak da je veliki broj omladine, posebno
z~l!s.ke,. ~ce~tvovao na konferencijama kada su opstinski NOO-i podnosih IZVJ~st~J o svo~ radu krajem 1944. godine. Prema podacima iz jednag z~pisn~~a 24 . .3anuara 19~S. godine Okruzni NOO je takode prvi
put U IStor~JI vlast1 U tom kraJU polagao racun 0 SVOm radu, pa je izmeOU ostalog 1zneseno da je tada radilo 27 novih skola, 16 analfabetskih tecajeva, da je sag_raa~:w 3S6 b~jti, a ~03 d<;t su u ~adu itd. Bez sumnje,
sve su ~vo podaci koJI govore l 0 aktiVnostl omladme, i to posebno zenske, post~ s.e ml;lska omladina uglavnom borila u jedinicama NOV-a.
. , ZnacaJno .3e da se spomene jedan veliki protestni miting u prolJece 194S. godme, na kome je ucestvovao veliki broj zenske omladine.
Kolone zapreznih kola kretale su se ka Velikoj Kladusi iz svih sela i
OJ?stil!a. Omladina je pjevala partizanske pjesme, nosila slike marsala
Tita 1 transparente sa parolama: ,Protiv vraeanja izbjeglicke vlade u
zemJju", ,Z<;t brats.t.vo ~ )~dinst~o jugos.lovenskih naroda", itd. To je hila
snazna mamfestaCIJa nJesenosti da se Ide slobodno i zbratimljeno u bolji zivot, u drustvo pravednije i ljepse za sve ljude. A kako su samo ta
mladost i taj narod do juce hili u strahu, zbunjeni, nepovjerljivi. A sad
evo, zahvaljujuei nesebicnoj i upornoj borbi komunista za svakog covjeka, koji s11: dokazivali djelom d;;t se ~~oboda i bolji zivot mogu ostvariti
s.ar:r:o dosljednorn.__ b<?r~om. protiv fasizma, proti': ovkupatora i svih njegov:Ih slugu, ustasa 1 cetmka, u narodnooslobodilackoj borbi razbudilo
:e I. razbuktalo sve ono sto je bilo dobra, plemenito i ljudsko. Trnovit
Je bw put u stvaranju novog drustva, bogatijeg za svakog, a ne samo
z~ n~ali broj p~~vileg<;>v~nih. Na to.~ p~tu bilo je padova i podizanja,
bilo Je nerazumiJevanJa 1 otpora, ah Je s1gurno da su vee tada u vihoru
na!odnooslobodilackog rata i revolucije, i u ovim krajevim~ gdje se
utl~aj Ko~.unistick~. p~t.r~ije teze _?Stvarivao i konacno pobijedio, stvorem temelJI za SOCIJahsticko drustvo, za uspostavljanje i jacanje ravnopravne zajednice svih nasih naroda.
Nevenka Dujanovic-Kojic
NAPAD CETNIKA NA PARTIZANSKU BOLNICU
U TRNAVI 1944. GODINE
728
729
J
a sam se 1944. godine nalazila u selu Cengieu kod Bijeljine,
na duznosti predsjednice Opstinskog odbora AFZ-a i clan
Plenuma Opstinskog komiteta KPJ opstine Cengiei u koju su
spadala sela Trnava, CengiCi, Glogovac, KojCinovac, Glavicar, Cardadine, Modran i dr.
Koncem marta 1944. godine jedinice SS-di·vizije ,Handzar" presle su
preko Save i zauzele Bijeljinu, odakle su cesto upadale u okolna sela,
pljackale sto su nalazile i vraeale se nazad.
Mi smo dobili direktivu da se povucemo sa jedinicama, ali kako je
u Trnavi ostalo oko 100 ranjenika, medu kojima je bio i Veljko Lukie-Kurjak, koji je bio tesko ranjen, zatim radio-stranica i mnogo druge
opreme, trebalo je da u Trnavi ostane rukovodstvo koje ee voditi brigu
o bolnici i opremi. Situacija je hila vrlo teska. Organizovana su dezurstva zena i skojevaca kod ranjenika u bolnici, a posebno su organizovane
straze koje su pazile na dolazak neprijatelja. Jedne noei, u pocetku ~p
rila 1944. godine, SS-trupe su u naglom naletu upale u Trnavu, popahle
svo selo bolnicu i pobile i poklale veCi broj ranjenika. Pored ranjenika,
poubija~ je i veei broj zena, a mnoge sui mucene. Tom prilikom ?bijena
je i Mara Durkovie, u Cijoj se kuCi nalazio partizanski stab, zat1m Lela
Marie i mnoge druge.
SS-trupe su otiSle za nasim jedinicama u pravcu Zvornika i Tuzle,
a u ovom kraju su ostali cetnici da bi nastavili obracun sa zenama ovoga
kraja. Zene su cetnici na razne nacine maltretirali i ponizavali, tukli u
merdevinama i slicno. Svaki cetnicki komandant imao je svoj teren na
kome je on sudio i to obicno tako da su zene bile sudene na batinanje,
kao na primjer 30, 40, SO batina itd. Desavalo s~ i to da s? ~enama sudili
jedan iii vise cetnickirh komandanata. Tako Je, na pnmJer, Nevenka
Durkovic jednom kod Raje Banciea osudena na 30 batina, a kod Pere
Stanciea na SO batina. Sjeeam se dobro Gospave Spasojevie, Stanojke
Jelacie, Zage Jelacic, Mileve Simic i dr. sve iz sela Patkovace, Cipirovine,
Golo Brdo i ostalih, koje su. strahovito bile batinane. Te zene su se
ipak herojski drzale. Takvo stanje u ovom kraju trajalo je do konca
oktobra 1944. godine, kada su nase jedinice u naletu zauzele Bijeljinu,
zadr:Zale se kratko vrijeme, poslije cega su cetnici nastavili jos strasnije
mucenje.
Februara mjeseca 1945. godine konacno je dosao kraj cetnickoj
samovolji.
.
�Grozdana Matovac
prisilni rad. U bataljonu su, pored semberskih aktivista, clano:v~ SKOJ.ca,
KP i odbornika hili i Sremci - ranjenici zarobljeni u bolmc1 Trnova.
Iako su nas maltretirali radom i gladu, drzali smo se prkosno.
Stitili smo bolesne i ranjenike. Hrana je hila jednolicna, pa smo kasnije uspjeli da dobivamo i hranu od kuce. Sjecam se da smo svaki
zalogaj dijelili sa Sremcima, jer oni nisu mogli jesti logorsku hranu.
6vaki dan kuhao se grah i kukuruza. Radili smo na popravci puta
Obarska - Crnjeljevo. Kada smo taj dio zavrsili, prebacili su nas u
Batkovic.
Jedne noci grupa skojevaca pobjegla je preko Save, bar taka se
govorilo. Cetnici su se toliko razjarili da su izveli dva druga i strijeljali
ih, a nekoliko izbatinali. Naravno, mi smo to sve morali gledati. Uskoro
,se pronio glas da ce rasformirati Bataljon. Prijetili su nam da ce nas otpremiti na rad u Njemacku, iii predati SS-ovcima u logor Bijeljina.
Kraiem juna, mislim da je bio Vidovdan, cetnici, tj. Komanda radnog bataljona, izdvojila je iz stToja i pod strazom otpratila do crkve
u selu Crneljevo nas desetak drugarica. Naredili su nam da ocistimo
crkvu. Kada smo to uradile, saopstili su nam da smo odreaene da taj
dan posluzujemo cetnike i njihove goste. Jadni nasi seliaci moral~ su
donijeti hranu za njihov praznik, i to peceno prase, hljeb, kolace 1 rakiiu. Nikada u zivotu nisam toliko pecenja vidjela. Duz cijele zgrade
bilo je poredano mnostvo pecenih prasadi.
. Mi smo postavile stolove i pod strazom cekale sta ce dalie biti.
Pozvane smo na binu, na kojoi je hila cetnicka komanda i nekoliko odbornika. Naiprije je govorio Leko - cetnicki komandant, inace bivsi
oficir stare Jugoslaviie. Govorio je o svecanom danu, o kralju Petru II,
a onda na sav glas klevetao partizane, komunisticke bandite (kako su
ih zvali). ,Ovi banditi zaveli su nase sestre, najbolje semberske dievojke, pa ih njegovo velicanstvo, kralj nas, pomilovao. Pustamo ih kucama na.hrigu,, roditeljima, da ih skrenu na pravi put, a one da se nama
.
Javno 1zvmu .
·
Nas je bilo desetak - dvanaest. Ni jedna nije htjela prihvatiti
javno pokajanje, nicl se izvini:ti cetnicima. Sve smo cutale, a nelke su i
plakale. Kada nas nisu mogli natjerati da govorimo, Leko je objasnio
prisutnima da smo previSe uzbuaene i da zato ne mozemo da govorimo.
Nismo bile uzbuaene, ali gadovima se nismo zeljele izviniti. Sve drugarice koie su toga dana pustene kuCi, priie iii kasnije, stupile su u partizane. ·Mnoge su i danas zive i ios su aktivne u izgradnji socijalizma.
Bataljon je rasformiran. Mjestani su pusteni kucama, a neki mladici i Sremci partizani rasporeaeni kod gazda. Radili su na zemlji besplatno kao robovi. Naravno, uskoro je i cetnickoj sili dosao kra;, a nasa
dugo ocekivana sloboda zasijala je sa svim radostima novog zivota.
U CETNIC:KOM KAZNJENICKOM BATALJONU
.
S
ve do_ marta mjeseca 1944. godine, tj. do VII neprijateljske
· ofanz1ve, u semberskim selima i Bijeljini zivjele su i organi~ovano radile politiCke organizacije KPJ, SKOJ-a, AFZ-a, pio.
mra, NOO 1 d~uge. Naravno, ~ad je bio ilegalan do oslobodenja Bijeljine, o~tobra vmJes~ca 1943. godme. Kada su SS-tmpe prodrle u Biljelinu,
gl~vmn_a_ ?~se V?J~k~ povukla se na Majevicu i dalje ka Sekovicima.
M1 pohticki ~~t1v1~tl tako~e smo se prikljucili u borbene jedinice. Ja
sam .~e ~!1 OJ?s}msku;n kom1tetom KP Brodac, dijelovima Komande mjesta BIJelJina 1 clanov1ma Sreskog komiteta SKOJ-a prebacila preko Save
u Bosutske .s~me. Sa nama je bio i !! bataljon XVI vojvodanske brigade. ~orav1h smo oko 10 dana gazec1 vodu do vrata, jer su se rijeke
Bos~t 1 ~tudba bile izlile. U.~rz_o n~s je neprijatelj otkrio, cesto napadao,
pa c.~\1 bomb~r.dov~o. PnJe~1la J~. opasnost da nas neprijatelj opkoli
1 ur:_1st1, Sremc1 1 ID_I B~sanc1 domJeh smo odluku da se prebacimo u
Frusku goru. Plan Je bw da to bude selo Adasevci kod Sida. Jedne
ki~n~ n?Ci dosli smo vu _selo Adasevce, u kame nismo nasli ni jednog
mJesvt.anma. Kad~ su cuh za partizane, pobjegli su jer ih je neprijatelj
upla~w. Na pruz1 iBeograd- Zagreb docekao nas je neprijatelj sa oklopn~:n vozom - pancero_m. ~rihvatili smo borbu i veci dio se prebaci, a
manJ.I. o~tad_e .. U Bosutsk1m _sumama nismo mogli ostati, a u Semberiji
su b1h cetmc1. Komanda mJesta i Opstinski komitet KP Brodac donio
je odluku da se vratimo u Semberiju i da se povucemo u' ilegalnost.
Kad~ smo presli Savu, razdvojili smo se u manje grupe. Bila sam u
grl_IJ?I sa dva druga i jednom drugaricom. Mi nismo dovoljno poznavali
pnhke _u Semberiji, ali Cim smo stupili u Semberiju, sreli smo prvog
poznamka, druga Ahmeda, koji je zivio u Lugu, tj. •Cuvao je svinje kod
Jednog gazde. Uvidjeli smo da je nasa odluka pogresna. Ipak, nadali
SJ?l.O se ?a ce~o ~e~ako ostativneotkriveni. Nesreca je hila u tome sto su
b1h prv1 otknvem clanovi Opstinskog komiteta KPJ i Komande mjesta.
PruZili su otpor cetnicima i izginuli .
. !a. i drug!l:i~a s:n? se krili jos nekoliko dana, ali su i nas dvije
otknh 1 uhaps1h cetmc1. Prvo su nas ispitivali, a onda osudili da batin~j~ i prisilni rad. Dobila sam 40 udaraca, a onda se onesvijestila.
Cetmc1 ~u me p;evezli . sa kolima do sela Velike Obarske. U Obarskoj
s~ nalazw. R~~n! ba!a~JO~~ ~aka s~ ga nazivali cetnici. U stvari, to je
bw zarobljemcki kaznJemcki batalJon za pripadnike NOP-a osudene na
.
730
731
�Pored svih poteskoca i umora najteze mi je hila _kad ~mo, ~o~eCi
jedno.g tesko ranjenog ~<;rca niz .veli~m dinars~u .m~brd1ct~, vidJ.ele
kako su se pokliznule dviJe drugance 1 pale, ranJemk 1spao lZ nos1l~,
sav u zavojima, i otkotrljao se niz brdo dvadesetak meta~a. Jau~ao Je
od bolova, svjeza krv mu prodirala kroz vee krvave zavoJe, a m1 smo
samo gledale i plakale. U toj situaciji nije ~e. znal<; kame j~ bil~ teze:
All, zahvaljujuCi nasem rukovodst:r~ SKOJ-a 1 Jedno.J spretno) part;z~nkl
bolnicarki sve se ipak dobra zavrs1lo. Sekretar SKOJ-a nas Je ummo, a
bolnicarka je previla ranje~ik~ i dala J?U vo~~·
v
.
.
Bilo je svakakvih ranJemka. Nek1 su b~h u vrlo !eskom stanJu, P~
su i umirali na nosilima, sto je nama omlad_u;kama tesko padalo. Drug1
su hili Iakse ranjeni pa ih je hila lakSe nos1h, pogotovo. o~e v~sele naravi, koji sus nama usput pricali i sal~li se .. N~k.u su..cak 1 pJeva~I pu!em.
Tezak dojam ostavljali su na nas om ranJemc:I koJI. st; samo J~cah od
bolova; hila je i takvih koji su stalno glasno Jaukah, sto nam Je pove.
cavalo ionako tezak teret.
Pored svih poteskoc~, mucnih. ~ren~!aka i UJ:?or.a, s'.'e smo se osJecale veoma sretne kad h1smo domJele ziVog ranJemk~ I p:redale ga. u
bolnicu. Tada je sa nasih lica nestajao umor, povrat1lo. hi v~e v~sel~e,
odmah se cula pjesma, jer bile smo svjesne da smo spas1le z1vot covJeku-borcu.
v.
Omladina cijelog naseg kraja, a posebno naseg sela Grkovac.a,. uCInila je mnogo za Narodnooslobo~ilacku. v~jsku, posebno na zbnnJa'.'anju ranjenika, j'er smo mi, u st'.'a~1, za~JellJly~le borce na ~rant~, nos1le
smo ranjenike da hi ani mogh 1 dalJe vod1ti borbu protiv sv1h vrsta
neprijatelja.
.
.
Najvece zadovoljstvo pricinio na~_je jedaJ?- Dalmat~na~, koJ~g ~!ll~
kao ranjenika nosile, a on nam se kas~nJe ~ekohko. pu·tva Jav;? da. Je ZIV ~
zdrav; na taj nacin nam je odao l?nznanJe, a m1 vn.Is~a v1se msmo ~I
trazile. Na zalost, ova je bio sa~o Jed~n ta.kav slucaJ,. Iako smo mnogima spasili zivote. Ipak s:r:no h1~~ ~r~cne, J~r .smo ~Jegovu zaJ.:valnost
uzimale kao zahvalnost sv1h preziVJehh ranJemka koJe smo nos1le.
Anda Nenadic
NOSENJE RANJENIKA *
omladina naseg sela je izvrsavala mnogobrojne zadatke, koje
su pred nju postavljale partizanske jedinice, organi narodne
vlasti i politicke organizacije. Jedan od tih zadataka je bio i
prenos ranjenika.
Kao skojevka, ja sam bezbroj puta nosila ranjene partizane- borce NOV Jugoslavije, narocito 1943. i 1944. godine. Najteze mi je hila
prenosenje ranjenika Devete dalmatinske divizije u ljeto 1944. godine,
od Dolaca kod UniSta do sela Preodca, to ne mogu nikad za'horaviti.
Kad god je situacija hila kriticna, Opstinski komitet SKOJ-a za
Crni Lug organizovao je masovnu akciju za prenos ranjenika ili neku
drugu pomoc vojsci. Taka su Spirica i Vlado Gasic poveli omladinu
naseg kraja da prenose ranjenike na pomenutoj relaciji. Sjecam se iz
naseg sela (Grkovca) hila je oko 20 omladinki. Sjecam se i imena nekih
djevojaka: 01ga Majsto:rovic, Mara T1rkulja, Jela Nenadic, Smilja D.
Nenadic, Stana P .. Nenadic, Dara K. Trkulja, Zdravka J. Janjic, Danka
J. Majstorovic i jos desetak drugarica. Kad smo stigli u Dace kod
sela UniSta, vidjeli smo jezivu sliku: mnogo ranjenika sa krvavim zavojima, blijedi, prosto pozutjeli kao vosak. Bolnicarke i ljekari oko
njih u stalnom pokretu i zurbi. Neki jaucu, neki tiho jece, poneki psuju, dok neki pjevaju i smiju se iako su hili tesko ranjeni.
Uveli su nas u barake i najprije pitali koja ce dobrovoljno dati krv
za mnjenike. Sve smo se prijavile. Neposredno poslije toga nas rukovodilac SKOJ-a rasporedio nas je u tri smjene, u svakoj po cetiri djevojke, na jedna nosila. Po rasporedu i odabiranju otpocelo je nosenje
po bespucu, velikim planinskim strminama i uzbrdicama. Nosile smo
ranjenike pravcem Doci-Luka-Donji Peulje-Crnac-Ticevo-Preodac.
Trebalo je prvo spustiti se niz strmu planinu Dinaru do Luke, zatim preCi polje i ponovo krenuti uz planinu Sator, da hi se najzad spustili u
Preodacko polje. Kad smo iSli nizbrdo, po dvije djevojke su naprijed
drzale nosila na ramenima, a dvije zadnje u rukama. Kad se nosilo
uzbrdo, bilo je obratno. Svaka od nas je jos ranije sasila jastucic za
rame, ali su nas ramena, zbog taka dugog puta i nosenja neizdriljivo
boljela.
I
* Preuzeto iz knjige: BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja, Savez udruienja boraca NOR opstine
Bosansko Grahovo 1971, str. 599-601.
732
733
�Ankica Ra tkovic-Cuze
.
.
'emacko vojnika, jos vruceg od ispaljenih
traljeza i otim~ ga IZ rt;tk~ nhila bor~a u kojoj su nase snag~ ~nle dost~
metaka. S obzirom da Je .. o .
li'e izv'esnog vremena bih smo P.nslabije u odnosu na nepnJatelJa,fk~ Jsmo fzisli iz zice. Ostala sam ZIVa
nude.ni na povlac~nje. _Ne zka~d ~asih da naide. Ali, uzalud sam cekal~:
0
i tu cekala u nad1 da ce le
i tek tada sam shvatila da su nasi
niko nije 1 da nema mkoga u IZm1, sem Nijemaca, koje sam cula kako
dolazio. Do~eka a sabml. ~o~u
'1'
o d stup1 I .
SJECANJE NA PRVI BOMBASKI ZADATAK
ri"e udaljiti iz te okoline, jer me n.erazgovaraju.
v
Znala sam da se m~ram sto .P. J Da bih neopazeno stig1a ~ SVOJU
prijatelj mogao sva~og casa. otk~t\rda, na kojem nije bilo n;~ak':'og
cetu, trebalo ~~ pr~CI prek<: fedda gostanem, a drugog prelaza .m~~ ~i!o:
zak1ona. Tu VIse msam sm~e a
rostora Nijemci su me pnmiJetl .1 1
Cim sam krenula pr~~o bnsan~gnfene Zu]e meci i granate, a ja ~unm
istog momenta otvonh vatrd n
t vkom putu nigdje nema kraJa, da
koliko mogu. Cinilo mi se a tom es
res1a taj opasni pre1az. ~ravo
to traje citavu vjecnos1t. ~apo~o~d!a~n~m je bio put koji je v~d1MO ~a
·e.cudo kako sam .<?sta a ZIVa. r v . kada viSe nema opasnosti. ~Ja
bslobodenu teritonJU. Kakvo lolaksanJe malo odmoriti da bih nastavila
· 1
·
?•
snaga Je b'la pn k raJ'u , mora a sam se odne umorna 1 Iscrp 1·
.
Jena. Kada
da1J·e U cetu sam stig1a negdJe P?S 1'. p bra'dovali J·er su mislili da se
IJe
·
.
.
·· .
su . o·
'
v
·
su me ug1edah, SVI illOJ1 drugovi '1 . se mo ·a dva druga, born b asa, k OJe
necu vratiti, kao sto se kmsu vradr ;i~~la t~ noc i taj dan, to je tesko
su Nijemci zarohili. Ka o s~k dao zaboraviti. Bilo je jos te.skih !?<?rr~r
opisati. Znam da to necu m.. ~
ni i Hercegovini, ali ID1 se cmr a
nata u borbama. P~. DJhnaciJI; ~~s opisati i prenijeti na papir t~endt~~
mi je ovo bio naJtezr. .emog~ce
oze shvatiti samo .onaJ ko Je ~Z1u kojima se g1eda sm~tlku o~~· T.o hila ova i slicnih bi1o Je do~ta, Jdr
vio nesto slicno. Borhr .. ao s o Je
terenu da smo uvijek hili 1Zme ~
je nasa ceta vodila akciJe n~ takvom
dje su se oni najmanje nadah
Nijemaca i usta~~· N~pada\~ko ~~~e~ce je to bilo u dolini Neretve,
i time im 111anosrh vehke gu ~~ e. dok smo bili u sastavu Neretvanskog
od P1oca pa uzvodno do Cap kne, ko Ljubuskog, Vrgorcav i .r~ot.svk?~'
NOP odreda, a potom ~a Bw ovu,C?t1 ku do Gruda i danasnJOl LrstiC1,
sa povremenim prodonmLa .Pbe~k.
kada je ceta preras1a U JU US 1 bat~ljo'n ' a ovaj kasnije u Zapadno•
B
·ilo je to na njemackim bunkerima u Bacinama kod Ploca, u
ljeto 1944. godine. !ih. ~ana Lju~us~a partizanska .~~~a, u Cijem sastavu sam blla I Ja, boravila Je u selu OstOJICI. U nasem logoru, a narocito poslije podne, osjecala se neka uzurbanost. Svi
sn necim bili zauzeti, neko na strazi, neko u patroli, dok su ostali cistili
oruzje. Ja sam pogledala sadr:Zaj moje partizanske torbice u kojoj se
nalazilo nekoliko bambi, nesto metaka i jos poneka sitnica. Osjecala sam
da se nesto sprema, jer to se zapazalo na lieu svakog borca. U tom iScekivanju stigla je i vecera, nesto mnije nego drugih dana. Na brzinu
smo nesto malo pojeli i odmah sa svom spremom stali u stroj. Komandir cete nam saopstava: ,Drugovi i drugarice, veceras idemo u akciju,
tj. napadamo neprijateljske bunkere, koji se nalaze u BaCinama. Bunkeri se nalaze navrh brda, prilaz im je jako tezak, zato su nam potrebni
bombasi, koji hi krenuli prvi. Drugovi, da li ima dobrovoljaca?" Nastade malo zatisje poslije kojeg se cuju glasovi ,ja, ja" i tako se javilo pet
bombasa, medu kojima sam prvi put hila i ja. Ceta je krenula na svoj
borbeni zadatak, koracali smo jedni za drugima, tisina, niSta se ne cuje,
samo ponekad ispod necije noge oklizne kamen, koji bi poremetio nocnu tiSinu. Ljetna noc, oblacna i tamna, odmice polako, a mi zurimo da
stignemo na vrijeme. Mjesec ponekad izade iza tamnih oblaka, kao da
nam zeli obasjati put, kroz dalmatinska brda. Stizemo u blizinu nasega
cilja .. Preko veze se prenosi ,hombasi, naprijed", i tako nas pet: Bruno,
Filip, Novica, ja i jos jedan drug, cijeg se imena viSe ne sjecam. Krecemo polako uzbrdo tiho i oprezno, da nas neprijatelj ne primijeti. Kada smo dosli do same :lice, malo smo zastali, da osmotrimo teren i da
pripremimo bombe za napad. Nijemci su se dobra utvrdili ispred bunkera, gdje su se nalazile velike stijene, koje su jos bile ogradene gustom
i visokom bodljikavom zicom. Mi smo pokusali da savladamo tu prepreku i uspjeli smo. Provukla sam se ispod zice, u jednoj ruci puska, a u
drugoj pripremljena bomba, koju sam bacila na neprijateljski bunker.
To isto ucinili su i ostali moji drugovi. Neprijatelj nam se nije nadao,
ali i on se brzo snasao i otvorio vatru na nas svom zestinom, sa svih
strana, ne stedeci municije. Ispred mene i Brune nalazio se jedan neprijateljski bunker, iz kojeg je brisao mitraljez, koji nam nije dao glave
pomoliti. Gadamo bombama. Bruno, hrabri horae, privlaci se do bunkera i u momentu kada je prestao da puca, uzima rukama za cijev mi-
1
hercegovacki NOP odred. d 0 v k 1' .ednu njemacku kolonu oko _35 .voJSjecam se kada smo
~~ a 1 ·1
Sacekali smo je u zas1ed1 uz
nika iznad Vrgorca, usred h1Jel.a ~an~.ako da bismo imali holii pregsamu cestu, na. izvjesnom /kt~?J~YJJ~dan nije pohjegao, a zarobili.~ml o
licinu oruzja i drugog m~t.eriJa. ~·
led. Kako smo Ih sa_r:J-o .P.O u I.
nekoliko zivih, ~aphJ~~1l~ znat:~o k~ alili. Sve smo hrzo obavih, pr;J~
Sto nismo mogh por:qetl, to , . p ukli se u svoju hazu zadovo1Jm
nego StO j~ nji~a S!1gla pOIDOC, 1 pov
sto nismo 1mah guh1taka.
734
735
�Veljko Stankovic
PLEMENITOST I JUNASTVO KATE RIKANOVIC
Pa i pored njeznog djevojackog srca, Kata nije znala, a ni vjerovala, da u covjeku koji puca na neprijatelja moze postojati strah .. Cesto
je imala obicaj da kaze: ,Pa mi nemamo sta izgubiti, mi smo wnako
bili osudeni na smrt. Sve ovo sto zivimo, to nam je Cista dobit."
I u borbama izmedu Vlasenice i Zvornika Kata je sv,aki dan imala
pune ruke posla. Borba je bila teska, Nijemci su svim svojim snagama
navaljivali da prodru do Bijeljine i da se ukljuce u liniju sremskog
fronta, pa je bilo dosta mrtvih i ranjenih nasih boraca. ~nogim ?d ~vih
ranjenih poneki put je b_~o zivot u ruk~~a -~e mlade
nJezne ~Je:'oJk~,
koja im je mogla pomoc1 sam,? zahvalJ~JUCI ~':'o~e J_Jozrt~?vanJU I vehkoj ljubavi prema covjeku uopste. Mnogi borci IZ tlh I ~alllJih d.ana 'du!So
ce se sjecati vrijedne djevojke, koja je neumorno rad1la da bi mnogim
ranjenicima zivot povratila. Kata je sve te8koce dobro izd~za!a. i iz sva.~e
borbe izlazila draza i milija svakom borcu, a posebno ranJemcima, koJih
nije bilo malo.
,Po probija~nju Dvaideset i druge njemacke rdivizije do Bijeljine, bri·
g;;tda je, poslije kraceg odmora i popunjavanja novim bo~cima, pridoslim sa Kosova i iz Srbije, upucena na front prema SaraJevu. Od sela
Memica sa desne strane rijeke Sprece, gdje se brigada nekoliko dana odmarala, pa do Romanije, brigada je usput vodila zestoke borbe sa cetnicima Draze Mihailovica, koji su se iz Srbije preko istocne Bosne povlaCili zajedno sa njemackim fasistickim jedinicama.
Po stizanju na sarajevski front, napali smo neprijatelja na brdu
zvanom Gmdina, juzno, nekoliko kilometara od varosice Sokoca. Na
tom mjestu njemacki vojnici bili su izgradili moderna utvrdenja radi
odbrane Sarajeva. Napad na Gradinu vrsio je cio prvi bataljon na celu
sa komandantom bataljona Brankom Obradovicem i zamjenikom Nikolom Savcicem. Tih dana cete su bile popunjene mobilisanim borcima
iz Srbije. Borci su bili mladi i nevicni ratovanju, mada je medu njima bilo dobrih i hrab:rih mladica koji su sva naredenja izvrsavali bez
pogovora. Nijemci su nas pripustili pr.ed same bunkere i ??-da na._,_nas is~
totvremeno otvorili uragansku vatru IZ automatskog oruzJa. Nasi borCI
se nisu mogli odmah da snadu. To su iskoristili njemacki vojnici, pa su
jurnuli na nase cete. U toj borbi smrtno je ranjen komandant bataljona Branko Obradovic i vise boraca. Pri povlacenju poginuo je i mitraljezac Veselin Suko, koji je prije nekoliko mjeseci stupio u partizane.
Komandir cete Andelko Kosoric partizanska junacina, naredio je jednom
borcu da mu uzme puskomitraljez a da njega ne nosi dok se juriS ne
obnovi. To naredenje nije postovala Kata Rikanovic. Prisla je ranjenom
borcu Veselinu Suku, koji je bio hrabar vojnik, opipala mu puis i mne
i, obuhvatila ga sa svojim slabackim rucicama oko pasa, i pod kisom
metaka koji su p<trali smrznuti s:nijeg oko nje, nosila ga i vukla po
snijegu stotinak metara do prvog sigurnijeg zaklona. Tu ga je ponovo
pregledala, ali je on vee bio mrtav. Ona mu je ipak ranu oCistila i previ1a, vjerujuCi da ce ga spasiti. Komandir se na nju ljuti~ zasto se i~la
ze smrtnoj opasnosti zbog poginulog borca. Kata mu .Je odgovonla:
,Druze komandire, ne clarno ga gadovima ni mrtvog."
Kata je poslije ove borbe predlozena za odlikovanje. A Veselin
Suko sutradan po zazuimanju Gradine sahranjen je sa svim vojnickim
pocastima. Suko je bio lijep i krasan mladic. Ima? je oko dvadeset ~odi
na. Bio je lijepo razvijen pa mu je vojnicka umforma krasno staJala.
-v
K
ata Rikanovic, sicusna i njezna djevojka, rodena je u jednom
~elu ispo.d Majevice. Bila je mirna i povucena djevojka. Malo
~e ~ovonla. Odgovorala je samo kada bi je neko za nesto
.
pitao. St.upila )~ y parti:l)~ne u. doba ~ada su se njene vrsnjakinje iz sela
udavale I pOil~IslJale na djecu I porod1cu. Ona se vjencala s puskom i naro~nooslobodilackom borbom i ostala joj vjerna drugarica sve do zavrsetka NO rata.
. Katu Rikanovi.c saT?- ~pozn~o kada je Dvadeseta romanijska NOU
bn¥ada, .P? .J?razu I me.c~vi, vod~la J;>orbe ~~otiv Dvadeset i druge njemack~ d~viZIJ~.' na pl~Im _?emecu, Iznad hjeve obale Drine, prilikom
povla.cenJa NIJemaca Iz Grcke. Bila je bolnicarka u Trecoj ceti Prvog
?atsljona Dvadesete romanijske NO udarne brigade, ali je hila iskusni
I hrabar home.
Posto.~am u Trecu cetu dosao sa. neizlijecenill?-.ranama, Kata je kao
cet?-a._. b?ln~c~rka odmah. preuzela bngu oko preVIJanja nezarasle nme,
SJ?Jest~Ja : Ish~ane. Katln od~o~ prema meni i toplina sa kojom sam
b~o pnhvacen, Iako do tada m Jednog vojnika u ceti nisam poznavao,
bw Je takav kao da sam sa svima odrastao.
. Kata ?-ije, to ~am se kasnije uvjerio, tako postupala samo prema
TI?-~m. Za ?-JU. su SVI ranjeni, bolesni i iznemogli borci hili isti. 0 svima
:t;Jima vod~la J~ nep~~re?n.~ J:;~g~ a cinila je sve da im pomogne i olaksa kako hi .se ~to pnJe. IzhJecili I. za front postali sposobni. I u najtezim
?orbam~ hila Je u prvim borbemm redovima, s namjerom da se sa svo~om samtets~om torbom nade sto bliZe borca. A kada bi u tim teskim
I ~vakodnev?1m ~o~bama ceta imala koji trenutak odmora, ona bi svaki
ta.1 predah Is.~onst~la da J?Omogne onima kojima je njena pomoc hila
~ct~ebr:a. Uv;Jek hi se nasao poneki horae koji se nije dobro osjecao
Jer Je Zima hila v~oma. te8k~, mraz stegao, a obuca i odjeca slaba, ishrana svedena na naJmanJU mJeru. Od tih jakih mrazeva, mnogim borcima
su se stare rane pogorsavale. Ona bi sve cinila da pronade oaja da ih
utopli i na bilo koji nacin pomogne.
'
v
To~~ hila ~ena koja s~.u n~k~ r.u~~ ~ svojoj ceti osjecala kao prava do~acica. BnnuJ.a se 0 CIStOCI I higijem boraca, 0 cistoCi prostorija
~. kvahtetu hrane i o nizu pitanja koja ljudski zivot u ratnim uslovim~
cme boljim i udobnijim.
736
737
47 zene BiH u NOB 1941-1945.
�Bogdan Dekic
Roden je na izvoru planinske rijeke Prace. U partizane je stupio 1944.
godine i hio primjeran i uzoran vojnik i horae.
.
U horham~ za S~rajevo, u prvim horhenim redovima hila je i partizanka Kata RikanovH~. Sutradan po zauzimanju Sarajeva, Cijem smo
se. <;>slohode!lju svi podjednako radovali, pogotovo oni iz neposredne
hhzme SaraJeva, po gradu su odjekivali akordi vojnickih pjesama i marseva, a od pjesme i veselja oslohodenog i ohradovanog naroda, hrigada
se sa mukom prohijala kroz ulice Sarajeva. Masa Sarajlija, medu kojima
je hilo svih uzrasta, iziSla je na uliee da isprati Dvadesetu romanijsku
hrigadu na njenom novom horhenom putu. Od Bascarsije pa do Semizovea hrigada je prolazila kroz kordon naroda, koji je time izrazavao
veliku zahvalnost za ucesce u oslohodenju Sarajeva. ~Posehne ovacije i
aplauze dohijale su nase hrahre partizanke, koje su sa nama zajedno,
sa puskom, a neka i mitraljezom pohjedonosno koracale ulieama nakicenog grada.
Poslije napornog marsa, prijekim putem preko planina, stigli smo
do Zavidovica, da hismo presjekli odstupnicu njemackim trupama koje
su se povlacile iz Sarajeva i Zenice sa mnogohrojnim svojim saradniciJ:?~· Poneseni pole_tom i ~spjesi~a koje smo postigli nad okupatorom
pnhkom oslohodenJa Sara.Jeva, sv1m snagama smo se srucili na neprijatelja, hez ikakva straha od njemackih jedinica koje su sa ogromnom
ratnom tehnikom, oklopnim vozovima, tenkovima i avionima, pokusavale da se prohiju dolinom Bosne u praveu Dohoja i dalje prema Slavonskom Brodu i Zagrehu. Iste noCi na juris smo osvojili Zavidovice. Jurisali su i ginuli i fasisticki vojnici, da hi prohili nase zapreke i da hi se
docepali austrijske granice.
Za tri dana horhe sa njemackim trupama u ZavidoviCima iz mog
Prvog hataljona poginula su sva tri komandira ceta i viSe desetina horaea. U ovoj horhi poginuo je i Andelko Kosoric, komandir Trece cete
cija je cetna holnicarka hila Kata Rikanovic. Prilikom Andelkovog smrtonosnog ranjavanja Kata je sve uCinila sto je hilo u njenoj moCi da
mu spasi zivot, ali rana od minohaeacke granate hila je smrtonosna i sve
njene zelje i prolivene suze pored njegovoga odra ostale su hezuspjesne.
U tom momentu, sve sto je mogla da uCini za svog hrahrog i po dusi
dohrog kori:landira, ucinila je, skinula sa sehe nov sinjel, zarohljen u
Sarajevu, i pokrila ga njime.
U horhama oko Zavidovica Kata je imala pune ruke posla. Ona se
u toj teskoj horhi, gdje je svaki dan preko njenih ruku preslo na desetine ranjenika, pokazala humana, hrahra i pozrtvovana drugarica, horae
i holnicarka. Svakome kome je mogla da ukaze medicinsku pomoc ukazala je sa velikim postovanjem prema ranjeniku. Ona za taj posao nije
zalila truda, pozrtvovanosti, niti hrahrosti. Mnogi prezivjeli ranjenici,
vjerovatno ce se sjetiti toga kada proCitaju ove redove, kao sto ce se
sjetiti i velikog broja drugarica koje su, poput Kate Rikanovic, davale
sve od sehe da hi spasile ranjenog horea.
Rastao sam se sa Katom Rikanovic poslije zauzimanja Dohoja
1945. godine. Ja sam otiSao na novu duznost, a Kata je i dalje ostala
u svojoj Trecoj ceti.
MAJKO, KUDA CES ...
oci 7. jula 1944. godine vecerali smo zajedno: majka Staka,
otae Rade, i nas sestoro djeee, Bozica, Bogdan, Bosanka, Vaso Milenko i Velihor. Bozica je hila najstarija. Imala je sesnaest godina,' a Velihor je hio najmladi, 4 godin~. Vecerali SJ:?O .kao i
ohicno i otiSli na spavanje. Otae i majka u svoJU sohu, a m1 dJeea u
zgradu (kijer).
Negdje oko pola noCi majka je pokueala na vrata zgrade povikala:
~ Bozica, Bozica, otvori ...
Kada je Bozica otvorila vrat~, iza majcinih leda s~~jao )e c.etn~k.
Cim su vrata hila otvorena, on je usao u zgradu odgurnuvs1 ma]ku 1 sv]etloscu haterije presao preko nas. Jedino smo Bozica i ja hili hudni.
Imao sam 14 godina. Kada je to uradio, izasao je iz kijera i potjerao
majku pred sohom. Bozica i ja istrcali smo na vrata zgrade i Bozica je
povikala:
- Majka, majko, sta je to, sta se to desava ...
- Zatvorite se i lezite, kroz plac majka odgovori odlazeCi iz dvoriSta kuce.
Istrcali smo preko dvorista da vidimo sta ce hiti sa majkom i naiSli iza kuce na grupu cetnika - vezali su oea Radu. Trcali smo u noc
za majkom i culi glas jednog covjeka koji je vikao na oea:
- Ti nas izdajes partizanima, majku ti tvoju ...
Bozica i ja smo i dalje trcali za majkom i kad smo hili u njenoj
neposrednoj hlizini, jedan cetnik udari majku puskom taka snazno po
zatiljku da hi morala pasti na mjestu mrtva, ali ona hez ikakvog glasa
potrca jos nekoliko koraka. Medutim, dok je trcala, zapuease puske.
Vidjeli smo kako plamen sijeva iz puscanih cijevi. Nas dvoje i dalje
smo trcali i kad dodosmo do majke, hilo je kasno - lezala je nepomicna. Iz grudi joj je sikljala krv. Pali smo preko nje i poceli je dozivati.
- Stako, Stako, tako smo je i ranije zvali.
Dok smo to govorili, neko iz mraka povika:
- Hocemo li i njih? Nismo se na to ohazirali.
Dok smo mi plakali, cetnici su otiSli u kucu i sve opljackali. Otjerali su i oea.
·
738
739
U
�U selu grobna tiSina, samo mi nas sestoro dJ'ece kuka
·
·
ve
'
mo 1 vnanc mo na d u b'.
IJenom maJ'k om. N1'k og ' nema da nam dode
trenutku - svako se sklonio. U to]· situaciJ·I· B v·
k u tlo~ tesl~om
B d
B d
.
OZica roz p ac povika.
K d ~g ~n~,. og ~ne, ha]mo je voziti doktoru u Prnjavor
·
a 'k o oz1ca rece, na .DriniCa Brdu puce puska a mi u. J'eda
I
gas pov1 asmo:
'
n
- UbiSe i oca.
kraj
Despa Slavnic
POD BORBOM NA KONFERENCIJU ...
.!~~v~e ~~jk~~aJ~~~ekoJ;il~~·l~k~~lk~~r~~s~:~~f ~e~r~~o~enoCi
t~t~ { ~ rr~~a~ s~~:~~ ~ be.tra. Ja kavoknajsta~~ji otrcao sam kuCi i>m~~mnom su
~I
esi o -:-.;nus .arac lllJedan nije smio izaci. Sa
smo st' lyos el.Leksa, M~rka Dnmc-Lukma i strina Ljeposava Bekic. Kad
1g 1, uze 1 smo maJ u da ponesem
k ' K k
·
1
6
~~~~~a;~~~6~og~s\ig~~d~i ~fs~ jl~ba~ j~ uh'\a~f~·isp~dogl~v~~ J~e~oJ~
o~og
strasnog 'udarca. Zat~turao sa!nlu ao bilab~l~ po~p.uno slupa?a ~d
bt Ila u ~l~kdmomd mt~secu trudnoce. Zlik!acki udara~~iemz;~kaM~bki·oa JJ.ee
om pn 1 om va z1vota.
Sutra~~n je Milan Drinic na putu nasao mrtvog oca Radu k .. ·
.
b 10 sveza:n z1com Metak k · ·
·
d .
.. .
' OJI Je
eksplodirni. Lije;og oka i 1Pe;~ Je bu ano u :atilJ.~k vjerovatno je bio
U
0
~~ffu~~jali mbjl~ roditelje, ~biif s~ f~~la~!¥~s~~ei ~~~d~~an~~~r~:
Tosic'roJ~ca tsu l IBu ndarodn.OJ ~l,asti. Otac je bio predsjednik NOO Mila~
·
se1<re ar, a og an Gavnc odbornik.
'
je pr:d d~~~a~ad dodem na mjesto gdje je majka pala, cijela scena mi
740
741
ljeto 1944. godine odrzana je Okruzna konferencija AFZ-a
u Prnjavoru. U vezi s tom konferencijom kod mene su dosle
Nevenka Petrie i Avgusta (ne sjecam joj se prezimena) i saopstile mi da ce se ici na OkrliZnu konferenciju zena u Prnjavor i da
sazovem zene Koricana da se ·dogovorimo - .koj e ce zene iCi .na taj daleJk
put. Dogovorile smo se i o danu kada cu odrtati konferenciju sa zenama Koricana.
Kada su se u zakazani dan sakupile zene KoriCana kod nase kuce,
dosla je i Dusanka Kovacevic, sekretar OK KPJ za Banju Luku. Sa njom
su dosle i Nevenka Petrie i Avgusta. Dusanka nas je na tom sastanku
upoznala o znacaju odrtavanja Okruzne konferencije AFZ. Mi zene Koricana nismo bile puno govorljive, nekako smo se stidjele, ali smo ipak
iz nase sredine predlozile one koje ce poCi u Prnjavor, i to: Stanu Jokanqvic, Despu Sla:vnic, Andu Jokanovic, Andu Slavnic, Ljubicu Slavnic
i Ismetu Dibek.
Dusanka nam je rekla da se postaramo i po mogucnosti ponesemo
presvlaku, jer mi smo sve zene sa Koricana nosile narodnu nosnju, kako
se tada nosilo pod planinom Vlasic.
Pred polazak u Prnjavor iskupile smo se i krenule prema Petrovom
. Polju, gdje su nam se trebale prikljuCiti zene Imljana, Vlatkovica i drugih sela. Koliko se sjecam, na Petrovom Polju, su nam se prikljucile
Stana DeniC sa grupom zena iz Imljana, Vlatkovica i Kobilje. Bez zad;rzavanja krenule smo za Siprage i tu nas je cekalo nekoliko zena. U Sipragama smo posjedale u zapreZ:na kola i sa pjesmom krenule prema Maslovarama i planini Borju. Kada smo se priblizavali planini Borju, upozoravane smo dane pjevamo, jer su se tu nalazili cetnici. No sve je bilo
uzalud, partizanska pjesma je odjekivala. Bila je sa nama i nasa pratnja.
Kada smo presli planinu i izasli na Klupe u selu Pribinicu - zapucali
su cetnici, ali sa prilicne daljine. Fijukanje zrna nije nam bilo neobicno,
jer smo vee zasle u cetvrtu godinu rata.
Putovale smo najviSe po noci. Stigle smo u Kulase. Tu smo se dobro odmorile i rucale. Iz Kulasa smo krenule kolima i pred vece dosli u
Prnjavor.
0 Prnjavoru smo ponesto znale, jer je veCina porodica iz Imljana
i Koricana imala u •Prnjavoru i svoje prijatelje, koji su preko ljeta do-
�lazili nama u goste ili kupovinu vune. Neke od nas rasporedene smo po
kucama, a druge u skolu. Tu gdje su spavale zene u skoli prostirac je
bio slama, a pokrivac satorska krila i poneko cebe.
Ml seljanke nosile smo bijele kosulje i lezeci na slami brzo smo se
uprljale i izguzvale, a do konferencije preostalo je jos dva dana. Pitale
smo Sidu Marjanovic i druge drugarice koje su bile rukovodioci - sta
da radimo. Sjecam se kako nam je Sida MarjanoviC savjetovala da odemo kod zena u Prnjavoru, da zatrazimo njihove haljine da se presvucemo i svoje bijele operemo. Jedna od nasih zena je postavila pitanje Sidi:
- Drugarice, cim cemo oprati kad nemamo sapuna?
- Ima pepela i lupaca (pratljaca) i na potok, kako Cinite i u svojim selima. C:iste morate na konferenciju.
I taj problem smo rijesile, ali to nije bilo sve. Sida nas je ucila
kako cemo diskutovati i pozdravljati konferenciju. Ja sam dobila zadatak da u ime zena Kotor-Varosi, Travnika i Skender-Vakufa pozdravim
zene Prnjavora, Dervente, Teslica, Tesnja, .Doboja i drugih srezova,
koje su tu bile prisutne i koje nam sakupljaju i salju hranu na planinu.
Kao i sve moje drugarice sa planine, a bilo nas je 15, i ja sam hila nepismena. Istina, mi smo kao djevojke za ovcama uCile slovo po slovo,
znale se potpisati, ali je to bilo nedovoljno za ovu priliku. A trebalo
je govoriti na Okruznoj konferenciji AFZ, na kojoj ima toliko pametnih
i skolovanih zena. Stalno sam ponavljala tih nekoliko rijeci koje je trebalo da u svom pozdravnom govoru kazem, a nikako da ih shvatim i
naucim, prosto iz straha da cu pogrijesiti i reci nesto nedolicno. Ne mogu ni da spavam, ni da jedem, sve me nesto muci. Zmarci mi kroz tijelo
hladni .prolaze !kad pomislim 1kako cu ,sama izgledati kad stanean pred
govornicu, a preda mnom viSe od 100 zena iz raznih sela i gradova.
Govorilo se da ce konferenciji biti prisutan i Stari.
Osvanuo je i taj toliko cekani dan. Noc uoci konferencije ni oka
nisam sklopila stalno misleci na svoj govor. Ponekad se ohrabrim i u
sebi lezeci sricem rijeci, pa mi izgleda da ce sve to biti dobro. Sarna
sebi sapucem da cu govoriti kao sa svojim najblizim, da nema sta da
se stidim. Kad sam mogla raditi oko tifusara, a i medu njima je bilo
skolaca: Adem Hercegovac, Kojo Jotic, Dusko Josipovic, Zaga Stjepanovic-IliC, uciteljica, Mira Jotanovic, Zorkina kcerka, uciteljica, Marija Mazar, Sosina majka, i stotine drugih, koji su lezali u Koricanima, a najvise ih je lezalo u nasoj kuci. Za svakog od njih sam imala i lijepu rijec
i znala divaniti kada su dolazili malo sebi poslije popustanja temperature. Zasto da se sada stidim, to su nase drugarice koje nas vode, nasi
rukovodioci.
Pocelo je. Saslusala sam referat o NOB-u, zatim je pocela diskusija.
Doshi sam i ja na red. Bilo je sve iznad mog ocekivanja.
Koliko se sjecam, konferencija je trajala dva dana, ali mi smo
ostale nesto duze.
·
Kad smo se vracale, imale smo pratnju jacine jednog voda partizana. Zanocili smo u selu C:ecavi ili izmedu sela Cecave i Kulasa. Nas
nekoliko drugarica je spavalo uz jedan stog sijena, bez ikakvog pokrivaca. Nocu kad smo ozeble, pribijale smo se jedna uz drugu ili se dublje
. .
1
" za ucase cetnici govoreCi najpozavlacile u stog. Ne~"d]~ IZa J' 0 a noc; bp, ba ViSe nije bilo spavamja,
grdnje ·rijeci. Otvonse 1 nasr -(: ?as C: ·
·e Javorove i u osvit dana
izvrsili smo pokret preko sela ecave 1 p a-?-m
.
t
1
stigle u se~o Prib!-?-ic. ~u sdo"lse odmor¥~r~g~a~~~u~a1'~ i. krenule svaka
Negd]e po.shJe po ne os e s~~~ni~ utlskom konferencije zena u
u svoje sel~. Brle srr;o pod veom~a konferencija dala nam je snage ~a
Prnjavoru 1 do~ada)a n~ putut. "ko rata koji smo cetiri godine nosrle
izdrzimo i poslJednJe m]esece es g
,
na svojim pleCima.
fr .
742
743
�Jela LatinoviC-Kecman
CETVRTA OKRUZNA KONFERENCIJA - - - - - -
DRVARSKOG OKRUGA
AFZ-a
I
aka.
• . sam hila oml a d' 1 veom
mm
zenama. HrHi:kom izbora' r
a sam rano pocela raditi sa
petrovacki srez izab
p vag Sremskog odlbora AFZ
za sekretara i od t d
rana sam za clana toga db
. -a za
ave antifasisticke o~g:n~:a~i[e~ovno prisustvovala broJni~r~k~ po~om
Rijetko koji skup mi . e I na podrucju drvarskog okru povima
~:e~~f;~~~~~ z~F~-~
j!t~d~~~~os~~~~~mj~lcafj~ fa~ ~kruz-
ko]:
.
Okruzni odbo~I~FZ-a . .
.
Juna, obavjesten · d ·
uputw nam Je, koliko
v·
a
. godme u
· ,
~~c~d.i~~s:~es~d:ze~:.~~z~k:~~J1~~f~~~c~~. 0~fjed~i~~1;:t~r~~i~~X
U .
k
receno
kada
lll
I.
mstru ciji za priprem k f
..
naglasena sljedeca pitanja. u on erenciJe, po mom sjecanju b '1
Prvo, Sreski odbor AFZ
' I a su
srezu i to org . .
-a treba da analizira t .
antif~sistkinja a~I;acwu_? fuitanje i politicki rad mesd~nr organizkc.ije na
protekle godine, te o~ecktn~~~~s~:ov i vi do~ i odblike ~;~~;;;o~i tt~k~~
Drugo, trazilo se da vidimo . zev~a u. OB-u.
-za b avni rad mea
I UOC1mo probJeme V
k
tate, kao i kak u .zen~,n~a: sEanje tecajeva za o is eza_ne za. ~1turnoantifasist~ckih 0;~a~~za~~j:~e zena u kulturno-zahavr:::Jaii~r:}t~ Id~~~~b
T_rece, date su smjer ·
. b
fasistkmja. S obzirom d ~uce o :~ orlf delegatkinja za ova.
.
vara, Petrovca i Bas G ah Je nepn]ate1J driao komunikacije J. sku~ antiVII n~pryateljska ~fa;z~v~va
do ~ihac~ i Kljuca i da je 1lo~etr~ .~r
~~z~V1JNe zen~ iz opstinskih 'o~bo~~r~';£0 Je da na . konferenciju d~d~
a. ag aseno Je da , k f
a 1 sve clamce Sresk
db
odbora AFZ-a
ce on erenciji prisustvovati . vl
. og o v ora
.
1 c anov1 Okruznog
Ovom ~:: 1Tk om nije se traZ'I
1
d
.
. .
v
v
.
v·
1
::e
v
g~~~,~~~~~i:~f~1;o~~~e;~oz!~~fsk:~~~~~~ d~c~~n~fo i~~b~ 8b~~aJ. deI!~
Pred · d ·
us1 JU.
odrv 1
SJe n:ca Sreskog odbora AFZ.
.
Sreskog odbora -~J'i~~ka
veCi~~ e cl~x;:io SJe~n~cu
RadeCi na
~al.ab.an-<K~vaCic
0 0
i ja
r~:liz~~ij1 ~~~ krs~~Vk~J?-ice ~. s~~(retar~ ~ bp~~in~Ghu~db~a1a
C1Je sacm1h smo pregled st .
r~.
anJa orgam-
744
745
zacija, a Vlado GrubiSa, sekretar Sreskog komiteta KPJ, Vojo Kreco,
sekretar Opstinskog komiteta KPJ i Jovo Kecman-Suco, clan Opstinskog
kom1teta, preriijeli su ;poruiku Mire Maraca, olana Opstinskog komiteta
KPJ Drvar, koja je vrsila pripremu ave konferencije, da pored ostalog
analiziramo i ucesce zena u narodnooslobodilackim odborima. Njihova
pomoc bila nam je dragocjena.
Za nas je ova bio prvi sreski skup zena poslije VII neprijateljske
ofanzive. Dosli smo do viSe saznanja sta se sve zbilo od 25. maja do
sredine juna na terenu sreza. Sjecam se da smo svi bili zaprepasceni
vijdcu koliko je zena tokom VII neprijateljske ofanzive stradalo. Narocito nas je zapanjila vijest da su njemacki okupatori u Vrtocu strijeljali veCi broj zena i djece, a zatim ih bacili u neku provaliju koja nije
hila duboka. Poslije su pobili neke pse, i njih pobacali na leseve strijeljanih zena i djece. Tek nakon nekoliko dana nocu je neka grupa drugova i drugarica uspjela sahraniti te nevine zrtve.
U isto vrijeme bile smo odusevljene herojskim drianjem nasih
antifasistkinja pred neprijateljem. I ovoga puta potvrdilo se koliko je
nas narod bio dosljedan nasoj borbi, koliko su zene bile odane svojim
sinovima i kcerima koji su se borili u narodnooslobodilackoj vojsci,
odusevljavalo nas je saznanje da je skoro svaka zena na nasem srezu
hila preko AFZ-a pod jakim uticajem Partije.
Taka je protekao ovaj nas pripremni sastanak za predstojecu Okruznu konferenciju AF:Z-a.
Nakon nekoliko dana dobili smo iz Okruznog komiteta KPJ Drvar
obavjestenje o mjestu i vremenu pocetka konferencije. Nalozeno nam
je da delegatkinje dodu na konferenciju zajedno, da vodimo racuna o
obezbjedenju, te da ad staba Petrovackog bataljona trazimo desetinu
vojnika za pratnju.
Sastanak delegatkinja naseg sreza zakazali smo u selu Bravski
Vaganac, a zatim smo krenuli kroz Drinic preko sume u Prekaju. Umjesto desetine od staba Petrovackog bataljona mi smo dobili samo dvojicu
vojnika: Mirka Kecmana-Mimina i jos jednog kurira. Na putu smo imali
i jedan neprijatan slucaj. NaiSH smo u rosnoj travi na svjez trag duge
neprijateljske kolone pa se nasa grupa od preko dvadesetak zena zurno,
sumom, prebacila prema Klekovaci.
Put je zaista bio naporan, ali umor sa nasih lica se izgubio kada
smo se sastale sa drugaricama iz Drvara i Grahova.
Sutradan je otpocela konferencija. Prostorije seoske osnovne skole
bile su okiCene. ,Dekor" ucionice Cinili su i prozori, neki Citavi, a drugi
ulijepljeni nekim zutim kartonom od hartije.
Mira Maraca je najavila pocetak rada IV okruzne konferencije
AF:Z-a, pozdravljajuCi drugove iz OK KPJ Voju Krecu, Vasu Trikica, Milana Bursaca i Bogdana Pecanca. Preko 65 delegatkinja prihvatilo je
pozdrav klicuCi drugu Titu, CK KPJ, NOV, SSSR-u, njegovoj slavnoj
Crvenoj armiji, armijama zapadnih saveznika itd.
Vasa Trikic je i u ime Okruznog komiteta KPJ pozdravio ovu konferenciju, pozelio joj uspjeh u radu, dajuci i kraCi osvrt na mjere koje
poduzima nasa KPJ u borbi protiv izdajnicke vlade u Londonu. Zatim
je govorio 0 herojstvu koje pokazuju nasi borci na frontu sirom Jugoslavije. Zene su aplaudirale borcima, a zatim su odale postu palim u barhi uobicajenim minutom cutanja.
U uvodnom dijelu referata Mira Maraca je istakla trenutno politicko stanje na svjetskom ratiStu, prelazeCi na stanje i borbu nasih par-
�tizanskih . brigada ' d IVIZI]a I. korpusa N . •v
· · ·.
d
c1ma a Je ova VII f
.
· aJvise nas j
d v .
je vona dozivjela neu~pJ~IVd ujedn~ i po~ljednja Hitle~::llf Mi:a rijenasa NOV sada u ofa . : a se ~asa vo1ska jos viSe
. o ~nz:va, da
ope_racije protiv Hitle~~~~k :r d~. I s~ve:zm~cke armije s~:~s.~viia 1 d': je
v·
~ ijj~:~di~~5f~~i~~l~z:Jd~bjegli~~~l;d~~1 1{0~d~~~~oa ddu~e~iblorze I snaz~s!;~~~J~
Sve se mas
..
-u u SVIJetu.
,
a sve
1
Jeni kadar j dru ~WTIIJe P!'~daju domobranske sn
v .v
pektuje amnestiT~ s~~a~mcl okupatora. Iz toga sea~fdicdtmcke .~rupe, zeyec ovdavno nije stva~I~~a nog ~or~~li~eta NOJ. Nasa NO~ n.eP~1Jatelj resJe nas pokret obuhvat' mo {OJ~dimh krajeva i pojed'
nJena borba
Poslije ovog uvodr::o sv~ r~J.evve nase zem1je.
Illl naroda vee
? organizacionom i d g 1 pohti.ckog dije1a Mira ·e
. .
Je to izvjestaj Okruz~~ nodb stanJu. organizacije A~Z-~a~avi~ IZlaganje
Konstatovano .
o ora AFZ-a.
a o rugu. Bw
'h
l
~~oz~~es~~m ~~~!i~~m: ~~~~r~1Je~~~~j~el~iusl~~ka o~?ora AF~-a,
..
te
neprijate1jske ~fanzlie a~tdvm cmwci u nasem pokr~ ~Je o~~amzovan
~iSte druga Tita u ;rev I . es~nta na Vrhovni stab Nov· i ;O~n}eme yn
1 nesebienost 0
a~u, zene su pokazale
l't' vk
.. 1 preblVabez ~azlike ~a u~I:::,e .t;taJto1je sv_jedoCi primje~od~~~r~k:hviJest, od~nost
podrsku nasim bo . e 1 o o nosti dava1e otpor na
~ zena, .ko]e su
~dati gd]·: je sjedfsCt~illd~~~S~~~ane~r.ija~e1jskim rraf~U:~~ll~~j~e Jfti!]U
nao pos 1
Jednji gradanin D
' g Je ]e Vrhovni stab iak .
Je e
Mi sa .p
. rvara.
'
o Je o tome
v
.
onosom mozemo t d .. d
naseg Okruga
· 1' .
· V.D Itl a su zene D
.
litiCki izrasle,
C.Jee :nd poka~.a1e, i to svakodnevn~va~k 1 ~tifasistkinje
nog zivota N v { a PartiJe postao sastav . d' P.. azu]u, da su poVeliki broj m~~d-he~e danas ucestvuju u svi~~ v~d nJ.Ihovog svakodnevzena invalida ist;kl z:na je stupio u redove NOV o'f:tt?ad nase~ NOB-a.
v
. I anas 1mamo i
.
a
Za t1m 1 , na d' 1Je u referatu Mira Moraca.
·e vo I a mnoge · ·
d"
.
v
&
d;~:~J~o:~~~z~~sl~ih. bolnicaph~~~~ r~~Je~~r;:; n\op_s1uziyanju i snabsamo majCina rukan~emm d~ugovima i, drugarica~~ kc~m 1 ~rugim viK . f
I samo nJena paznja
OJe maze pruziti
n.
raJ re erata Mira Maraca .
.
d!ej: ~~neh ravnopra:vn<?sti sa mJ;kf~~~tila pitanju. afirmacije zene i
i bile spr~;n~nd:aplJl.~~vcka.ti ~oliticki rad· s~ J~~~VJeJ1ubi.staknuto je
0 1
svake c1ani
v
Ic 1 dJeluju u jav
.
a, a 1 se navik1e
rjesavanje ~~z~fue PY?a!!iz~ije da Vlise uce~~~;Je Zd~ok tre?a .traziti od
raspravlja o posto. -~nJa, a slobodno i ravnon~ Is utu]e I predlaze
radivanja odluk
Jecu~ prob1emima. Potom .• avno sa muskarcima
?rani povratka kr~J. za.s~eg~nj~VAVNOJ-a kao iJ~b}~?-v.ukl.a ~nuznost preJe da treba pojaca{u 1 1Z Je~hckoj v1adi u zem1ju ~n.JenJe od1uke o zakulturno-zabavne p ~ raddb svih tecajeva za opisme.n. S1m t.oga, naglaseno
d' 1e I eJno-politick' k 1 i druge VI'd ove ovih rna 'f
nre e
]avanJe zena , za t'
1Za 'd .
. •
.. .
Im
Pres1o se na di~kus~ .turn~ 1 opsti nivo nasih ze~~.estac1Ja koje bi
<;>Vog skupa kako bih m IJU. B11~ sam zaduzena da vod'
..
cu po zavrsetku k f
og.l~ ~a IZvucem rezime i
d' Im za~n1Jeske sa
z ..
on erenc1Je rzloziti
sre 1m zak1]ucke koje
a VriJeme rucka
d'J
.
Koliko se s. ,
.
sre 1 a sam evidenc·.
.
]ecam, IZ Drvara su bil
. 1]U pnsutnih zena i ost l'h
e pnsutne: Mira Maraca Zd a k1 .
,
rav a
746
747
Kelecevic, Rahela Albahari, Mira Pecanac, Mileva Bosnic, Milka Bauk,
Milka Balaban, Janja Papak, Mika TomiC, Stoja Bodiroza, Anduka Bursac, Staka Petrakovic i druge.
Sa grahovskog sreza sjecam se drugarica: Mile Beukovic, Drage
IvanoviC, Boje VuckoviC, Milke IvetiC i Arezine.
Sa naseg, bosanskopetrovackog sreza bile su prisutne: Milka Balaban-Kuvacic, Dragica Lukac, Darinka Vulin, Gospava Pecanac, Mara
Hodak, Milja Kecman, Bosiljka Sljivar, Draginja Miljevic, Stevka Radosevic, Anda Solomun, Sonja Novakovic, Mara Kerez, Desa Celar, Soka
IvaniSevic, Mileva cubrilo, ja i jos mozda dvije do tri zene kojih se
ne sjecam.
U diskusiji je ucestvovalo mnogo delegatkinja. Koliko se sjecam,
medu prvim je diskutovala Rahela Albahari, zatim Zdravka Kelecevic,
Mila Beukovic, Milka Balaban-Kuvacic, Smiljana Moraca, Darinka Vulin,
Draga Ivankovic, Mika Pecanac i neke druge.
Umjesto uobicajenih izvjestaja, problemi organizacija su potkrijepljeni raznim primjerima. Tako je istaknuto da su tokom desanta zene Drvara i okoline pokazale :natcovjecanske primjere herojstva. Nijemci su im strijeljali djecu u zagrljaju, padale su pokosene od njemackog
oruzja, a da nisu htjele ni rijec reCi neprijatelju, :ni jedne jedine rijeci o
Vrhovnom stabu i drugu Titu. Uvijek i na svakom koraku neprijatelj
je bio krivo obavjestavan i cesto slat u suprotnom pravcu. Cuo se i slucaj djevojcice Mike Bosnic, koja se istrgla iz ruku neprijateljskog vojnika, skinula cebe koje su Nijemci nabacili na partizanski tenk da hi sprijecili vidljivost i onemogucili njegovo djejstvo. Mala je Mika odmah poslije toga hila pokosena rafalom. Na ovom skupu govorilo se i o Mariji
Bursae, Danici Materic, bilo je rijeci o divnim primjerima paznje i njege
izmorenih partizana iz Dalmacije, Like i Banije u nekim selima Drvara,
Grahova, sto je impresioniralo skup. Na petrovackom podrucju u to
vrijeme bilo je viSe djece sa Kozare i Dalmacije koju su petrovacke majke primile, odgajale i llljegovale kao svoju djecu.
I zene cijelog podrucja grahovskog sreza iznijele su primjere
borbe protiv cetnicke propagande popa Dujica i drugih cetnika, tako da
tamo nema vise zabluda ni u jednom selu, ni kod jednog covjeka, a potom su isticale primjere cetnicke odmazde, zlocine i teror prema porodicama boraca i antifasistkinjama. Pored Drvara i Grahova, okupator i
njihovi pomagaci cinili su razne zlocine i na petrovackom podrucju, o
cemu su govorile diskutantkinje.
Iz ove diskusije se vidjelo da je KPJ uspjela da dovede AFZ i sve
njene clanice na drvarskom okrugu na nivo svjesnih boraca, spremnih
da se bore za nove drustvene odnose, nakon sloma fasisticke Njemacke
i konacnog oslobodenja nase zemlje.
Delegatkinje su isticale aktivnost AFZ-a i na obradi zemlje i ljetine
porodicama horaca koji nemaju radne snage da obrade ljetinu i da opskrbe porodice zimnicom.
Postignuti su veliki uspjesi u opismenjavanju zena, a bio je i masovan odziv zena, bez razlike na godine starosti, u kulturnom i zabavnom zivotu kome su davale ton omladinske organizacije iii partizanske
jedinice.
P.redlozeno je da se odmah po povnvtku lila teren organinuju opstinske konferencije, zatim sastanci mjesnih i seoskih organizacija i potom pripremi sreska konferencija AFZ-a.
�Rahela Aibahari i Mila BeukoviC su predlozile da se zene slobodnije i smjelije primaju u KPJ. Istaknuto je da se u tim pitanjima jos
uvijek sektasi, od ~ena se 1t!razi sve ono sto je cesto nemoguce, ne gledaju
se tdki uslovi pod kojima :lena zivi i radi, dok se niz slabosti muskaraca i omladine manje zapazaju.
Pored toga, diskutanti su isticali da je neophodno zenama vise
objasnjavati ciljeve nase borbe i govoriti o oblicima naseg novog drustvenog uredenja. Sve drugarice u diskusiji su podvlaCile znacaj bratstva
i jedinstva nasih naroda.
Na kraju je govorio Milan Bursae. PozdravljajuCi skup ispred NOO
drvarskog okruga, izrazio je odusevljenje i zahvalnost svim zenama
okruga na njihovom velikom angazovanju na rjesavanju zivotnih pitanja na kojima insistiraju i narodnooslobodilacki odbori. Istakao je nuznost jos jaceg angazorvooja zena i u rradu odbora. Nisu to lblile samo potrebe trenutka, vee je to bilo nuzno u daljoj a!firmaciji zene :kao ravnopravnog dana u drustvu, kako je to zacrtano u odlukama AVNOJ-a.
Za vrijeme pauze Mira Maraca pozvala me je da se sa drugom
Vojom Kr:ecom i Vasom Trikieem dogovorimo o cemu sve mislim govoriti. Moje prijedloge su prihvatili uz veoma male korekcije. Rezime
se, pored ostalog, sastojao u sljedeeem:
1. Iz referata i diskusije, kao i iz rijeci drugova koji su ucestvovali
u radu konferencije, vidi se da je rad AFZ-a na okrugu zadovoljavajuei.
Naglasila sam da se posebno mozemo ponositi dr:Zanjem drvarskih zena, .njihovom hrabrosti pred neprijateljem .za vrijeme desanta koji su
Nijemci izveli 25. maja te godine. Primjeri drvarskih zena ne smiju
ostati anonimni, o tome treba govoriti na svim predstojeCim skupovima.
Pri tome ne treba zaboraviti Cinjenicu da su i zene Grahova i Bos. Petrovca isto taka pokazale herojsko dr:Zanje u toku VII neprijateljske
ofanzive.
2. u cilju dalje afirmacije zene, njenog ravnopravnog ucesea u porodicnom zivotu, uoesea u NOB-u i svim drugim vidovima politickog i
javnog zivota i nastupa treba jos jace i viSe politicki raditi medu :lenarna, uzdizati ih u idejnom i politickom pogledu.
3. Dalje insistirati na veeem ucescu zena u radu amdfabetskih tecajeva, naglasavati da je rtO :uslov pune afkmacije zene i njene .raVInopravDOSiti; organizovat.i sto ZlVIlji kultJurni i zaibavni zirvot, U kame i same zene treba da ucestvuju, da se slobodnije kreeu, nastupaju, diskutuju, jer
to je Jedan od vise usilova da s.e oouva do rsada izvojevano pravo i rravnopravnost :lena sa muskarcima.
4. Boriti se za jos jace aktiviranje zena u radu drugih antifasistickih organizacija kao i dalje jos aktivnije ucesce :lena u NOB-u, narocito na poslovima njege partizanskih ranjenika i bolesnika. Zalagati se
da zene uzimaju viSe ucesea u radu Narodnooslobodilackog fronta, da
se biraju u mjesne, opstinske i sreske odbore, traziti od njih da budu
uzorne domaCice, da se zalazu na vaspitanju svoje djece u duhu NOB-a.
5. Slobodnije i vise birati zene i predlagati ih u mjesne, opstinske,
sreske, pa i okruzne NOO. Zene treba pripremati da vee sutra, u slobodi, prvi put u nasoj istoriji, slobodno glasaju i budu birane u svim
predstavnickim tijelima, kreiraju politiku izgradnje zemlje i socijalizma.
. d . AVNOJ-a njihov znacaj .za
6. Objasnjayayi. odl~k~ 11 zasJ~ad~f:. Posebno, objas:r:javati, sv:m
nase narode, ~obJ~SnJavatl sta onlcrar i izbjeglicka ;rlada, sta hoce 1 ,u
Clanicarna AFZ-a sta narn spre~~ ede ikOije su se vee do 'sad~ kr~z ,~OB
kakve okove ro:pstva vra~te, rpose n~ z im, naCinom zivota u koJern Je zena
afirrnisale i rastrgale sve ve:~ sa s ar
~
bila izra:bljivana i obespravlJ.l~an\ kao zakljucak i odluke Cetv:te kon:
Ova)· rezime zene su pr~. vaotlke
odbor forrnulisao i u plsrnenol
~
docmJe
ruzm
d
kog okrug;a.
ferencije AFZ-a, sto Je . . .
AFZ-a na podrucJU rvars
.
forrni uputio svim orgamzaclJama
.v
v
.
v
•
•
v.
.
.
. , · BOSANSKI PEzborniku sJecanJa ·
1974 knj
,
.
* Sjecanje na isy: te:r:rm obJaS~BNOR~ Bos. Petrovac, SaraJevo
748
749
TROVAC U N,PB, Opstmskl odbor
V, str. 211-2b.
�bila bez svijesti. Kada sam se osvijestila, cula sam eksplozije granata.
To je nasa brigada vodila borbu sa Nijemcima. Ponovo sam ,zaspala:".
Kada sam se probudila, bila sam u sumi. Pored sebe sam ugledala dvije
djevojke. Upitala sam ih gdje je brigada, gdje su moji drugovi? Odgovorile su mi da je otiSla, ali ce se danas vratiti. Poslije mi je pricala
baba-Mitra Jovanovic, kod koje sam .ostala da se lijeCim, da joj je komesar brigade rekao da ostanem .kod IIlje, jer me ne mogu nositi, moraju
se tuCi sa Nijemcima - da pripazi na mene a ako ostanem ziva, da ce
oni za tnekoliko su medoci po mene. Jovanovic. Ispricala sam im da sam
Njegovale dana Milena i Beba
od Prnjavora i da imam kcerku od dvije godine i da joj je ime Kristina.
To sam im ponovila nekoliko puta da zapamte ukoliko umrem, da joj
nekada, ako ostane ziva, jave gdje joj je majka ostala i sta se sa njom
zbilo u ovom ratnom vrtlogu. Ali, vise nisam gubila svijest, pa sam sve
dobro zapamtila. A, koliko sam babi Mitri i njenoj porodici na:nijela i
muke i straha, to nikad ne mogu zaboraviti. To i sada stalno pricam svo-
Petra Todic
JEDNO TUZNO SJECANJE
v
joj Kristini i unuci SneZani da kuCu JovanoviCa nikad ne zaboravc. Koliovjek drugova i u sebi
..
ca:n i. uvijek nosidrugaric~n~·1IJepo
Cdok?J~
J:uog~he
Krajine
ko su se samo Milena i Beba namuCile oko mene. Svaki dan su me nosile. Cas su me nosile u peCinu, cas u podrum, a cas u sumu, jer su cetnici
mogli uvijek da doau i da me onako tesko ranjenu muce i ubiju.
Rane su sporo zacjeljivale. Lijekova nikakvih, pa cak i zavoja nije
bilo, a koliko je samo zavoja trebalo da se zaviju tako velike rane kakve
su bile na meni, jer zaviti ruku u ramenu, gdje je odbijena, i odbijenu
nogu ispod kuka nije bilo lako. Ali te vrijedne zene iz Gornjih Babina
cijepale su posljednji carsaf i pravile zavoje.
Zivot je bio tezak i za mene i za porodicu Jovanovic. Sjecam se,
kad su me Milena i Beba odnijele u sumu da me sklone i ostavile ispod
visokih bukava. Nisam se plasila nicega. Lezala sam i gledala u vrske
stabala pod kojima sam bila. Kada sam pokusala da uzmem vode da se
napijem, ugledala sam zmiju koja je podignute glave iSla prema meni.
Obuze me strah. Gledamo jedna u drugu, ja ne diSem. I tek tada, kad
ugledah neprijatelja pred sobom, pobudi se u meni zelja za zivotom.
Tog casa ni bolove nisam osjecala. Ta:kvih ,posjeta" bilo je oko deset
dozi~ljeno. Dobra se sje-
Je ona vodila. SjeCam :':'lf:'o:braJiske brigade i borbi
nje Tuzle i v
N . .
·
Bosne, a posebno borbi oko
1
e~~t OJ a, zabrigade od
Ruta oslobode-
~~l~~~z~~~~·i bo rila. Sjecam ~~rbo~b:~n~~k~l~v~t;. tu bn'kgada najduV
v '
me, avor-planine Ha p· · k
lCima, o o Rogatice
v
~JVIse
se sjecam cuvene .
..
.
1
vi~e~~p~j~:i];k!i'::'taKdvajiC kao in~i;l,edr~gi~'f:.ak: z:vii<:~di, Brezi;
~~~ f~d~k1t~~i: iz~~)r~~?:i:r~~~~~~~~et~J'ii:~k.'tl'\J~d~a,~i J£:J~:;ii~
1
~Jk1. potraiim svoju b:bal:i;:.':'J~~::i:f1gla_ odolj~ti a J~ n: J~i
llJenu dJecu Milenu
on srce
Z~ala
1
1skaze svoju
h
renut e u z1votu obid
d
·
~a~~~fie'i,',lab'J'g ~rata Sn,tu, koj:g,':, 'C:::,ti~~J~~a lica, Vesel~nku-f!-:-
bu .
Ali
sam da necu naci tako dr
s~la Gornjih Babi~~
.
..
~':::san naCm _ubrl.r.
19~~ poznaruke lZ
tog dana.
Poslije sam plakala. Suze su mi navirale na oCi, nisam ih mogla
a j;OS)etrr;n_ svoju baba-Mitru i
l1Je punih 27 godinana . omaniJl. I tako sam 10. jula
zaustaviti. tako, a misli lutaju. Na sve pomiSljam i u tim trenucima
Lezim
sam zeljela smrt. Odjednom me zapljusnu miris sumskih jagoda. Moram ih iCi brati, ali kako kad nemam desne noge i desne ruke. Odlucim
da puzem ,dolk ih ne nadem. Koliko sam dugo puzala ne 12:nam, ali sam
naiSla na jednom ·proplanku u suncanoj strani na jagode u izobilju. Lezala sam i lijevom rukom brala jagode. Bile su •ne samo hrana nego i
susretu. sa lJ'ud'Ima ovog kraJa. Romaniju. Radoval a sam . godme, pos, stigla !la
,
se ponovnom
Druga kraJiska brigada vodila ko ·u . dr.ugom polovinom 1944 godi
SJeca~ se zestoke borbe
saJN.~e
. '
IJemCima u selu v b vk .
ne
novca. Te borbe
~o:;'o ~darilo i 8~d~=~~ %d !~.:h!'a§l~mk u jednom tre':u:ku ~e~~~ ?,!~
~orili"';~ ~d:3 ~da;,.~~~a:e,: initt'!ov~r<: d~g~~': k~ir~uaz!:· !~ih '~·
~}~f~=!~,n~ha!tiht0~~mni~J~~~ progl~~~rf~. ~~~~e~. s~hf s~~g~v~or~· sa~
lijek u isto beruCi jagode, odjednom zacuh zestoku paljbu pusaka i pusTako vrijeme.
komitraljeza. Ali nisam mogla da se orijentisem gdje je to. Planinu nisam poznavala. Pomislila sam da tu borbu vodi moja brigada i da ce
naiCi kraj baba-Mitre i ona ce im kazati za mene. U tom momentu dolazile su mi Milena i Beba i donijele mi hranu. Prikradale su se da sto
neprimjetnije doau do mjesta gdje su me ostavile. Kad su stigle, mene
nije bilo na mjestu gdje su me ostavile. Bile su zabrinute. Tad sam se
prvi put, otkad sam ranjena, slatko nasmijala. Kad su me nasle, ostale
su sa mnom citavo vrijeme popodne u razgovoru. Pricale mi gdje se na-
.
moj~ k~:::k~'k~al~ JU, a I sam duboko b'l;red'Je:~na da.raznepodn~§ljive bolove, r .
~u
s~m zeljela i morala osta~{sJI~:·. Ck.oJa samtada ima.la 2. godi~~I~bomgInJe
Je
~e
uzasne bolove u
Im
dolazila .
.
.
preziv]eti Iak
bila :Hka"
donijeli kod b b r'kn:renu desne ruke i ispod kuka d svrjestr, osjeCala sam
OperaciJ': .a- .Itrev' odlucili su dame operiSu esne noge. Kad su me
· poce i rezatiJeruku osjecal
v
1zvrsena prirucn Im s~e d stvima · bez narkoze K d
·
mi
,
a sam uzasne bolove . Ta d a sam ponovo
. a a su
1
750
751
�lazim i situaciju u okolini. Rane su mi bile teske, bolovi nesnosni. Milena i Beba su mi kuvale neku travu i zavile mi rane. Ta trava, ne znam
kako se zvala, mnogo mi je pomogla.
Cim su bolovi nestajali i rane pocele zacjeljivati, meni je bilo lakse. S obzirom da su cetnici uvijek mogli dod, ja sam hila smjestena tamo gdje bi me tdko pronasli. Mnoge nod nisam mogla da spavam.
Sjecam se, jednom sam bila u baraci, a vukovi zavijaju - planina jeci.
Bio je to jeziv osjecaj, ali ja se uopste nisam plasila. Najradije sam
slusala .kako vjeverice pukcu i grizu siSarke ili kad u dolinu dode srnce-lane, dugo bi me posmatralo i lizalo tanjure u kojima je doneseno mlijeko i sir. Lane bi se zaddavalo sve dok stara srna-majka ne dipne kraj
njega sa strane i tada bi ih skupa nestajalo. Krik pticurina grabljivica
bio je najneprijatniji. Jedne noCi cujem kako tutnji sumom - kalona
je iSla, ali ko je bio, to ne znam. Mozda su i nasi, mozda bas moja bombaska ceta i moj komandir Gavro Panic ili su bili cetnici. Kada sam to
pricala Mileni i Bebi, savjetovale su me da tada zaustavim disanje, da
niCim ne odajem da sam tu. Sve je to bilo strasno i danas neshvatljivo,
cak i nama koji smo to prezivjeli.
Upecatljiv mi je ostao momenat kad je Dusko Jovanovic, tada
politicki komesar II bataljona XX romanijske brigade sa bataljonom
prosao kroz selo, hila sam u Vrelima, bilo mi je drago da vidim neku
nasu jedinicu. Medutim, Dusan me nije mogao tada ponijeti jer je bila
ofanziva. Bolje je sto me nisu odnijeli. Svi ranjenici su u SekoviCima
pali u ruke neprijatelja. Svi su poubijani.
Nasla sam se ponovo u trapu. Ofanziva je pocela. Sjecam se da
su se hili zauzeli omladinci da me odnesu u partizansku bolnicu, ali im
to nije uspjelo. U selo Gornje Babine je dosao jedan bataljon 19. brcanske udarne brigade. Ostali su tu oko tri dana. Tu sam sa njima jela
na kazanima. Obukli su me u novu englesku uniformu i bilo mi je drago
jer sam znala da ce me ponijeti u Sekovice. I zaista, kad je bataljon
krenuo, i mene su ponijeli. Komandant bataljona Cvijan Sevkusic mi je
dao svoga konja. Nekoliko boraca me je ponijelo do konja. Posadili su
me i sa strane neko vrijeme priddavali. Silazed strmo ka Pjenovcu konj
je poskocio i ja sam pala na ostre rubove .kamenja i obadvije rane su
se tdko povrijedile. Stiskala sam zube, bolovi su bili nesnosni, ali sam
trpjela. Borci su na brzinu napravili nosila, umotali me u cebe i ponijeli u bolnicu. Put je trajao dva dana.
Kada sam dosla u Sekovice, u kojima su tada harali, palili i ubijali
Nijemci i SS-ovci, smjestena sam u bazu sa ostalim ranjenicima u selu
Vukovidma izmedu MiliCa i Vlasenice. Sela nije ni bilo, ostale su zidine
i zgarista, izuzimajuCi nekoliko trosnih kuca i koliba. Baze su nacinjene
u po,tocima i u lllvalama Podbjela i u svaku od njih smjeS!tena po dva
do tri ranjenika.
Baze su bile dobra maskirane i za njih niko nije znao osim bolniCarki, koje su bile odredene da nas njeguju i hrane, i terenske partizanske grupe na celu sa Perunikom SariCem, Clanom KPJ, koji je tada bio
clan Sreskog NOO-a za Vlasenicu i plenuma Okruznog NOO-a za Birac.
U pruzanju pomoCi ranjenicima isticale su se njegove dvije kceri - skojevke, Radojka, koja je imala oko 20 godi:na i Slavojka, djevojcica od
15 godina. Ona je hila sekretar skojevske organizacije. I ostale Clanice
skojevske organizacije: Vinka, Marija i Stana Saric, Rajka i Radojka
Susie i druge drugarice, kao i drugovi skojevci nisu izostajali za njima.
·
a jelo i odvaja
'c'evic , aktivista AFZ, svakodnevno pnprem
. .
...
. ,
.
Groz d ana Bogl
1
iz kuce sve st?t'{e frd~fi ~~~~d t~~~~k~· partizanske cete, a kakoRmik~e
Punu zas 1 u
d'
. . b'o Ra'ko a politicki komesar an ·
ostalo u sjecanjku,dkoman .:r ~d; d~lask~ u' bazu u s. Vukovid, velc su
Dvadeseta. ~na pnJ~ .
.2 17 ma'evicke brigade. Njegova.e ~:r
bila bazirana tn. }eska ranJem~abl' ~dati Trifkovic, rodom iz MaJeVICih i lijecile bolmcarke. Petrad L.Ju Icabili nepokretni bolnicarke su na~
kog I(iseljaka. s. ob~m;>;m l' a ~~~zmedu sebe pon{ke, a da se nismo ni
sluzile .i za vezu, IZrnJenJIVa I s
.v •
poznavali.
. 'k . b'o Pajkanovic Mile iz Bijeljine,, yolit1~~1
Jedan od ranJem .a }~ ~ b . di Sa njim je bio JererniJa Bozic,
komesar cete u ~7. rnkJedi~~c?.J .. r~g~r~ceg nisam ni upoznala, jer je od
rodom iz sela Vrsana 0
IJ~tn ·. Jeremijom bila je smjestena i ?<:>11
zadobijenih. ~ana. umro. i_<;tv~ ?:-n~ zivi kostur, mrsava, izgladnjel~ 1 IZ1}1 a ~
nicarka Sm1lp T1ma~.ac:
40 kg. Imala je amputiranu nogu 1spod
nurena od b~lova. NfJe Ima a 111
a ·e u Italiji morala ponovo .~o~
koljena i vee zahvacenu ga~l~kreno~, p d ·koljena Bili su svi nepornicm,
. l't' amputaciju, ovom pn 1 om }zna
.
Vel 1 1
1' .
da se posluze
1'
sami nisu mog 1 mcim
.
·.
zamjenik komandanta Mus 1U drugoj bazi j~ l:io Mk1rf1 B~~~fhe~~c~jenika, a Cijih se imena viSe
manske brigade, sa JOS ne o 1m
.
. b' . H sim Gradascevic iz Janje .. Petnae~!ogodisdi ne sjecam.
Sa mnom u ba~~ 10 J~ a
·e bio tesko ranJen u kicmu, o.
nji horae 17. majev1cke bngade, Haslrn 'e stalno nesto buncao. B.o~C?Vl
toga paralizovan, pod t~mpdrbtyromjiuk~o i vikao na sav g1as. TJ~Sila
su mu dodijali i cest? Je 0
}{a
m mogla u takvim oko1nostirna.
sam ga, hrabrila i nJego~<;t1a ~ 0 1n~ss<;te sve mogao razotkriti. Opasnost
Nastojala sam da ga ur:upm, 3er
J
je vrebala svakog ~ana 1 c~sa. av usta 1944. godine ponovo su jedir:ice
Nairne negd]e polovmom . g
d
e Zaposjele su Vlasemcu,
zloglasne
SS-~~vizije vzauzele I ovo ~o o~~dlr~ su se po selima i ~ap?s
Milice i sva uponsta duz kve. ~e~te. ~h baza Culi smo kako se sm]enjujele sve cuke oko selav Vu o~Ick' 1 n~s brdu stotinjak metara od nas. Proju neprijatelj~~e st.rke na
~~o dvades~tak metara pored nas.
su doprli glasovi o velikim
1azile su nepnptelJS e patro .
Sedma ofanziva ~ila jev u Jeku ...I ldo n~i cu. Medu ostalim doznali
zlodjelima Nijemac~,.1 ustaka'lb~;tp~~iza~ske bolnice i u njima P<;JU~
smo da su u sekovi~Im.a ot n ~
·v· .. misli mijesale su se u Irl:OJOJ
bijali 87 teskih ra~Jemka. Na]fazhci_tJ~e Zar bas sada da se ovo odigraglavi razjedale. grudi. Kakv1\ sab srl~J~kova i hrane. Jeza ~e h~~t~ od
va. Ali, i o':dJe. sm~ u pa ( u{' e~m razbojnicima u ruke 1 umnJetl na
pomisli da 1 ffil mozemo pas 1 <;JV!ve me muCila neizvjesnost.
najvedm mukaJI?-a. 0~. sve~a tkJVdana nije mogao niko do nasih b.aza
u takvoj situaciF ne 0 : 0 .
. e u to vrijeme bio i To so PaJ kadod, pa ni oni? nekoh~o b?lmca~~do;;: boraca iz Majevicke brigade da
novic brat Milov. Dosao Je sa
. . e niJ'e bilo moguce. Vod se vra,
.
1
odnesu M1'1a, a1' t a ko nesto u to vnJem
·
t '1' kod Mila i nas osta l'h ranJeni'ka,
1
tio u sastav brig~de, ~ Tos~ su os tvd~ne nije mogao priCi bazama. Gl~1
da nam bu~e pn rudl~· ra b~zunj~ge lijekova i zavoja. Najvi~e n~Irl: Je
dovali smo 1 provo 1 1 a~e
.
' razna Nije se moglo 1zdrzati, a
dosadila zed. Testij~ je bilk kr~J n~:lifa sam. se i puzud gurala testiju
mamilo me zuborenJe poto a. Sill]
1
v.
v
v·
• ,
i
t
13:
v.
k
v
v
752
753
48 zene BiH u NOB 1941-1945.
�ispred sebe do hladnog izvora vode, koji je bio dvadesetak metara od
nas iznad patoka. Nekako sam uspjela nasuti vodu i ponovo dopuzati do
baze i napojiti Hasima. To ga je malo umirilo, sto je bilo presudno jer
smo tada morali biti u najvecoj tiSini.
Kad je opasnost prosla, otpuzala sam do druge baze, do Mila i ostalih ranjenika. Nisam viSe mogla sve ovo izdrzati. Hasima su terenski
radnici prenijeli u drugu bazu. Ne znam koliko je trajalo moje puzanje
preko tih brezuljaka i uvala. Nekako sam i to savladala.
Tih dana pocela je da pada kiSa, a baze su bile bez krova. Cebad
su se potpuno natopila i sve je na nama bilo mokra. Potok je nadolazio
i prijetio da nas pogusi. Spas je stigao u zadnji cas. SS-ovci su se povukli iz ovog kraja, pod pritiskom nasih jedinica, i nakon 4 dana gladovanja i drhtanja terenski radnici su mogli prici i odmah su nas iz baza prebacili u kolibe u s. Vukovici. Nakon nekoliko dana prebaceni smo
u Vlasenicu, odakle smo jedne septembarske noCi, u koloni od petnaestak nosila, pod koja su podmetnule ramena i cvrste misice skojevke i
clanice AFZ i sa puna pafuje i osjecaja ponijele nas u selo Osmake,
odakle su nas avionima prebacili u Bari na lijecenje.
Ponovo spremanje i pokret, ovom prilikom do sela PelemiSa, koje
se nalazi izmedu Kladnja i Sekovica. Nosili su nas na smjenu, terenci i
narod ovih mjesta. I danas kao da gledam sve pusta sela, a mostovi poruseni. Narocito mi je ostao u sjecanju prelazak preko rijeke Drinjace. Drhtala sam od straha misleCi da ce i nosioce i nas odnijeti brza
nabujala voda.
Tu u selu PelemiSi prikljuceni smo vecoj grupi teskih ranjenika
iz 27. divizije. Bilo nas je oko 70 rasturenih u desetak objekata. Prilicna
graja, ali to meni ne smeta. 0 nama se brine Zak Finci, rid mladic, koscatog lica i zivih pokreta. Uvijek nesto objasnjava, nareduje. Zvali su
ga Doktor. Bolnicu je obezbjedivao III bataljon XX romanijske brigade. Dobro se sjecam komandanta Momira Koprivice i politickog komesara Koste Banjca, koji je radom od Bosanskog Petrovca. U nasoj
blizini saveznicki avioni dopremali su partizanskim jedinicama oruzje,
municiju i drugu ratnu opremu. Bataljon je angazovan oko obezbjedenja i prikupljanja padobrana. Ustase ne miruju. Ponovo su presle u
napad, zauzele Kladanj, u kom je hila nasa manja posada i komanda
mjesta, i krenule u pravcu Sekovica.
Paljba se sve viSe priblizavala i bolnici. Tu su !Ila domaku, idu
pravo prema nama. Vod koji nas je stitio nije bio dovoljan da se odupre.
UznemiriSe se i ranjenici, graja i opsta polemika. Bolnicko osoblje je
nemocno rna sta ozbiljnije da preduzme i pomogne ovolikom broju
teskih ranjenika. Neke obuzima vee i panika, bolnicarke se vee uskomesale. Sta u ovakvoi situaciji uraditi? Tada je dotrcao kompletan III
bataljon XX romanijske brigade, presreli su ustase na olbliznjoj kosi. Cuje
se brza paljba i stektanje mitraljeza. Sprijecen je dalji prodor, a zatim
su nasi presli u napad. Jedna ceta dosla je u selo i izvukla ranjenike uz
manje brdo i nastavila nas je nositi dalje prema s. Osmacima. Stiglo je
u pomoc za nosenje i vise pionirki iz Sekovica. Djevojcice od 15-18
godina, pricaju nam da su iz pionirske divizije. Podsjetile su me, ne
znam vee po koji put, na moju Kristinu.
U Bariju sam ostala viSe od godinu dana i tu sam saznala od ranjenika da su mog muza Boska Bozunovica, 1kada je iiz Prnjavorskog partizanskog odreda dosao kuCi da vidi Kristinu, uhvatili cetnici i ubili.
. .
d p zar se sva nesreca
Sve tragedija za tragedijom, P~J?:shla sam ~a a.. a
.
ovog prokletog rata morala sruc1t1 na mene 1 mOJU porodicU. . S l't
lz Barija sam se vratila oktobra 1945. godine u Split, a lZ P ~:el~
b
onda u invalidski dom u Sarajevu. Tu sam pon~vo.
~T~e P~j~~noviCa u invalidskom domt~. On se. prije mene vritwp::i ~~~
.·
·
rebacena u BanJaluku, 1 tu sam se s:e .a . .
.
hJe ..~z SaraJeva ~a~kp . Milenom Jovanovic. Radosti nasoJ m]e bilo
pos~IJe ~a~a, sa aJ p~:,:icali sve dogadaje i obnovili sjecanja.
kraJa .. va ugo s::;~uara 1946. godine prvi put sam dosla u svoje rod~o
Poce.tkom J Saznala sam da je majka ziva i da je sa njom mop
selo Gral;n~ Ilovu.slala sam komsije da pripreme majku, ali kad sa~ se
m~la .fnstkna,:. p~ajika je izgubila svijest. MajCino .s.rce je uvijek mnJen.o
poJaVI a u '. uci, .
. k d e sretne sa njim - posebmo kad me Je
i .k~d tubguJe za dJ~tetokm ~Ko~sfJ·e i J·a smo je tjesili, koliko se moglo
v1dJela ez noge 1 ru e.
utjesiti.
754
755
�Veljko Stankovic
POGIBIJA KOVILJKE GOLIJANI~------
K
oviljka Golijanin je hila bol . v
~receg. bataljona Dvadesete ~d:;ka Cetvrt~. jahorinske cete,
njemacki g~nu1a Je u avgustu 1944. godine ~ bobamJske ~rigade. Pol
m rupama, na p1anini De t k .
or ama sa cetnickim i
ve~s cd .. Poslije njene pogiOije sah~~~eu, Iz.medu se1.a Kalimanica i Sjekr~p~ aJu u ~atu i.st~knutim vojnicima .nb Je,. sa svu:t;t pocastima koje
OJOJ ~~ ~ftdGno1f?tl~a1a tri stara hrast~ n~~f:Um~,. ~a Jednoj zaravni na
. k'
VI J ca
o IJanm je posl
.
e ncno rasporedena
Ja Ill bra tom Mi1om ko ... , a u {artizane sa svojim m1adim .. ~
ro~~loo.slobodilacku ~ojsf~ J~t~ ~f u r];a ostao bez jedne ruk~ ]~s ;;e-
~Jil:;~}h· v~s~~ak~. m1adi
i val
r~~~I~~ije e;ok~:~~
fh
0 0
t ~:eJ1ll~asd~~~
.
Kada je dosla u partiz
K 'I.
.
dma: U aprilu 1944. godine an~~sl ov.I Jka Je ima1a oko sedamnaest opartrz~J.?skog odreda, koji su
~ie ia. gdupom boraca Jahorinsk~g
romamJ.~ke NO udarne brigade, na ;~me~i·ua udu u sastav Dvadesete
~nJe stupanja u partizane
1 .J :
k:~~Te Jugos1avije [ radi1a je n~o~~~e~JeTclan Sakveza komunisticke
1 ae.
,rnova . ao om1adunski ruPrilikom stup anJa u partlzane bil · b v
·
.
od .. 1
.
.
t lJe o, dkoJe se do rata nosilo u ok I" a. J~ o ~eena u Iznoseno seljacko
o":o po erane salvare kosu1'u
v.o llll araJeva. Na sebi je imala
!\- IZ te, nevjestom rukom skio ·esasryenu od ?lel~za, i sukneni un ~~leri~~~~tb~~enje, sal lijepom olcr~~I~!ot~~fo~~nd~e~~ gard1en;>be,g vdi1~
k
1'
]nom ta asastom plavo
I'
JeCJom g avlcom pre
ao I JUdske ruke, p1etenice 'koje 1 ksom sp1etenom u dvije v'elike~~!h~i~ !~~j~~rlave oCi s;jet1uca1~ s~ f sl~~o P:;t~~lns~u kapu nis~
¥·nifo~I?~ ~hu~enihn~l~di~~~~=~ ~edu stotinjak naoruza~~h ei ~ ~~~~~~
seo ~e ~~fki kat:ij~rhalni obicaji d;etaschn~i;~ dala i. m1a.da djevojcica.
A sad odt?d raJevima kretale u drustvu najbl"~zvo1~b":ah. pjevojke su
nije hilo ~~eJ?eodm sama medu toliko muskaraea~z~aron Inde Ih rodi~elja.
no.
aro tog kraJa to
Prvo ratno kdtenje d 'ev '1
.
~~~~~ouboflackoj h<;>rbi da s;ojf~c~I:b~cl~~' k.~~a se pridruzila ·narodo upatora lZ zem}je i da UCest .
illlSieam~ pomogne U istjeVUJe u revo1ucwnarnom preobra-
tili
1
zaJU drustva, bilo je tesko i ostavilo je snaznog uticaja na sve borce
koji su se dotle borili u odredu. Vidjelo se, bilo je dosta teskoca oko
prilagodavanja ratnim uslovima, a posebno gerilskom i svakodnevnorn
ratovanju. Ali ni to tu mladu, plavokosu djevojku nije pokolebalo u njenom dubokom ubjedenju da i ona treba da ucestvuje u revoluciji, i da
za nju dade svoj udio. Odmah je primila pusku, iako njom nije znala
rukovati. Iste je noCi posla u borbu i iz nje pueala na neprijatelja.
Koviljka Golijanin je izvjesno vrijeme, kao i mnoge druge djevojke,
koje su odlucile da stupe u Narodnooslobodilacku vojsku, hila obican
horae cete, i obavljala sve duznosti borea, vojnika i ratnika, koje su nekada rnogli da obavljaju samo muskarci. Stajala se na strazi, docekivala
neprijatelja u zasjedi, juriSala na neprijateljske bunkere sa bombom u
ruci i vrsila sve druge duznosti koje je rat narnetao.
Pocetkorn 1944. godine zavrsila je kratki sanitetski kurs za bolnicarku, koji se odrzavao pri bolnici Dvadeset i sedme udarne divizije
u selu Miljevini. Poslije je rasporedena na duznost cetne bolnicarke.
Pored puske o rarnenu, nosila je i sanitetsku torbu radi ukazivanja porrioCi ranjenirn i bolesnirn partizanskirn vojnicirna i oficirima. To je
za Koviljku bila jos sarno jedna veca i odgovornija obaveza u Narodnooslobodilackoj vojsei. Te rnlade i priucene djevojke sa njeznirn rukarna i plemenitim materinskirn sreern dale su velik doprinos u revoluciji,
posebno n3! njegovanju i lijecenju ranjenih i bolesnih boraea Narodnooslobodilacke vojske.
Po prelasku na Rornaniju srela se sa bratorn Milorn, koji je jos u
jesen 1943. godine postao horae Rornanijskog partizanskog odreda. Sa
njirne se srela u jednoj teskoj borbi, u kakvoj sestra brata nikad ne bi
zeljela sresti. U selu SudiCima, na juznirn padinama Ravne planine, u blizini varosice Olovo, Mile je bio tesko ranjen. Slucaj je htio, a sto se
rjede u xatu dogada, da mti sest.ra prva, mitraljeskim rafalom odsjecenu
ruku previje. I pored sestrinske ljubavi i junastva, sa kojim se Koviljka
mogla ponositi, to nije rnogla uciniti. Mile je poslije previjanja odneu divizijsku bolnicu, gdje su se lijecili teski ranjenici, a Koviljka je
ponovo juriSala na neprijatelj3!, sa vecorn snagom i energijom da bi
osvetila bratovljevu prolivenu krv.
Bila je dobar vojnik sa puskorn u ruci, isla je na bunkere i jurisala na mnogo jaceg i tehnicki oprernljenijeg neprijatelja, koji se posebno prema ranjenim i bolesnirn partizanirna neljudski i necovjecno
ponasao, rnimo sve postojece ljudske i pozitivne zakone. Licila je u juriSima na grubog vojnika, a prerna ranjenieirna je imala njezno i plemenito i nikad do kraja iserpljeno ljudsko sree.
Na dan formiranja Dvadesete rornanijske udarne brigade, devetnaestog rnaja 1944. godine, u selu RudiStu, nedaleko od varosice Vlasenice, stajala je u stroju i Koviljka Golijanin, seljanka iz Trnova. Toga
dana bila je najsrecnija. Postala je horae brigade u koju su usli borci
sa kojima je nekada kornandovao legendarni SlaviSa Vajner-Cica Romanijski. 0 njernu su se tada i u najzabacenijern selu legendarne Romanije
i pitomog Birca pjevale pjesrne, koje je Koviljka slusala i u Trnovu.
Ponosila se ona, zbog svega toga i kao nikad do tada, djetinjski se
srnjeskala u stroju · za vrijerne citanja naredbe o forrniranju brigade.
Toga dana postala je bolnicarka, vee do tada proslavljene cetvrte jahorinske partizanske cete, koja je bila sastavljena od boraea Jahorinskog
partizanskog odreda. U ovoj ceti nije bilo ni jednog borea koji .nije bio
sen
lc
1
756
757
�clan Komrunisticke partije Jugoslavije iii Saveza ·komunistiClke omlad'ine
Jugoslavije. Sa ovom cetom ucestvovala je u borba:ma za oslobodenje
Bratunca, Srebrenice, Vlasenice, Milica, Han-Pijeska, Rakove Noge,
Sokolovica i sa njom prepjesacila Romaniju, duz i poprijeko, Devetak,
Milan-Planinu, Zvijezdu, Ravnu goru, Konjuh, Sirovu goru, Baturu i
mnoge druge. Gazila je rijeku Pracu, Drinjacu, Krivaju, Rakitnicu i mnoge nabujale potoke po gudurama istocne Bosne.
To je bila godina teskih borbi i napornih marseva partizanskih
jedinica u istocnoj Bosni. Bosnom je toga proljeca i ljeta neprekidno
krstarila Sedma SS ,Princ-Eugen" divizija, koja je hila specijalno obucena za gerilsko i planinsko ratovanje. Sa njom su iSle hrojne ustaske i
cetnicke jedinice, koje su u veCini slucajeva, zbog poznavanja terena i
oslonca na krupne njemacke jedinice, nanosile partizanskoj vojsci, pozadini i narodu velike ljudske i materijalne zrtve.
Bilo je strasno i tesko sve to izddati. Ginulo se na svakom koraku. Hrane je hilo ponestalo. Seljacka imanja, koja su hila glavni izvor za snahdijevanje NOV, pored neprijateljskih magacina, hila su popaljena i porusena. Umjesto psenice u mnogim popaljenim selima rastao je korov. Zbog toga je i kod naroda, koji u ovim krajevima ni posljednji zalogaj nije zalio da podijeli sa partizanskom vojskom, bilo
ponestalo hrane.
Koviljka je sve ovo izdr2ala. Po dolasku na Romaniju obukla je
vojnicku uniformu, pa je licila na pravog mladog ljepuskastog vojnika.
I pored svih tih teskoca i napora vise nije izgledala tako mala i njezna.
Njeno okruglo i od slabe ishrane bljedunjavo lice, sada je postalo bucmastije, a planinski vazduh i neprekidno kretanje i boravljenje samo po
sumama udahnulo je pod njenu mladalacku kozu neku lijepu ruzicastu
boju koja je zracila posehnom ljepotom.
Brigada je postizala velike uspjehe u borbama. Ona se tome radovala i bivala srecna kada u njenoj ceti ne hi bilo puno ranjenih i poginulih. Cetu je smatrala svojom posebnom brigom, u njoj se osjecala
nekom vrstom domacice. 0 bolesnim i ranjenim nikada nije prestajala
da vodi brigu. Od poginulih se tesko rastajala i nikada nije dozvoljavala
da joj horae ostane nesahranjen. To je u ratu bilo najvi8e sto je covjek
mogao da ucini za poginulog druga.
U borbama oko Bratunca, krajem maja 1944. godine, istakla se u
jurisima na neprijateljskio uporiSte. Ljutila se i bunila na muziku i pjesmu koja je do kasno u noc trestala u gradicu ·Ljuboviji, sa druge strane
Drine. Tada je saznala od svojih drugova da je tamo, preko Drine, Srbija, a malo dalje i Beograd, o kome je Koviljka slusala kada su proleted pocetkom 1942. godine boravili u Trnovu. Bila je sva srecna i radosna. Bila je uvjerena da se primice dan oslobodenja pa je pravila
planove da se vrati u svoje Trnovo.
Poslije borbi oko Bratunca, Koviljka je sa vecim elanom jurisala
na neprijatelja oko Srebrenice, gdje je u teskim borbama poginuo i Mihajlo Bjelakovic, zamjenik komandanta Dvadesete romanijske NO udarne brigade, sa jos dosta boraca. Zatim slijede borbe po planini Devetaku
i Milan-Planini sa cetnicima, ustasama i Sedmom SS ,Princ-Eugen" di'vizijom, oko Han-Pijeska, Sokolovica, Vlasenice, Rogatice i cijelog vatrom popaljenog Glasinca.
Pokret brigade iz doline Drine i Drinjace u pravcu Romanije uvijek
je u Koviljki budio ernocije na njeno Trnovo. Sa Romanije i Glasinca
. .
.
·
· zapadnoj strani pod neprijat~ljdobro se vidJela Ja;horn;.a, ~ na nJedOJ T ovo Sanjala je o njemu 1 o
skom Cizmom stenJalo Je n_Jeno ro no rnako~ okretu brigade prema
njegovoj sut~asn.ji<:~ i u d~sl .sed radodala sbas nj~na brigada osloboditi
Romaniji, vJerUJUCI da ce Je nog ana
Trnovo.
. .
n. ena zivota ostvarili. Izmedu njene brigad.e
Njeni snov1 msu se. za J
· bilo mnogo neprijateljskih voJi Trnov~ st~jalo je .~a~tJ~~o, d~~~~Iieod Koviljkinih zelj.a. Na tak_v?m
nika. Ah bngada m a n~e·fm se brigada primicala SaraJ~vu, ~ovi!Jk"!
jednom borbenom putu, ?J
.
trel'ackom stroju u JednoJ teskoJ
Golijanin j.e .P?ginubla.l P?~I_nul~i J~e~rfjate?ja iz Rogatice. Poginula je jedborbi u koJOJ Je tre a 0 IS Jera
d a kada se podigla da u nedosnog li]'epog i suncanog avgustodvskog; akn v' lj'e da bi pored sebe previla
·· ·
,
.
,
tatku zavoja o dCIJepl ifUkav 0 · svoJe · osu kuca jedno mla d o 1 srece
1 )elada ranu sto nije sa brigadom
ranjenog borca. Toga dana p~estado
i
zeljno ljudsko sr~e. Na srcu 1~o o en~~e rodila. U njemu je im~la j~s iz
umarsirala u .~VOJe. Trnov?, u ·e~a ocela i prvu ljubav, koju Je p~Ivre
djetinjstva pnJatelJ~· U llJdm~Jvine PVjerovala je da je sramota lJU~~v
meno zrtvovala za lJubav o..
. . . sten. ala pod teretom okupaciJe.
voditi i radova~~ se u b z~rr.lJl ko~a
tud:i~ski teret okupacije skine•. ~a
Posla je da SVOJliD sla a~.
ku ~li je bila ubijedena da je to svaciJa
0
zemlje. Znala je da .to niJe "!- '.stJ'erivanja okupatora, ostavila da urasveta duznost. Zato Je sve, osim 1
di kad bude slobo~a. .
.
·e na Romaniji. Njena krv prosut~ na
Koviljka GohJalll~ pogmula ~ d' 'la sa krvlju Romanijaca koJI su
ratiStu Cicinih }unaka cvrsto .se SJe ;n~
V'l'
po1OZI 1 ZlV ate za slobodu SVOJe otadzbme.
lil
v•
758
759
rJ:
�Mica Vrhovac
stih ne ponovi. Sjeeam se jedne drugarice Gospave iz Podgradaca! koj~
se narocito isticala svojom pjesmom. Ovdje cu navesti neke od tih strhova i pored toga sto je njih bilo mnogo. ,Zapjevajmo sa Kozare seke,
nek se znade da smo afezejke"; ,Mi smo seje sa Kozare majke, od prvoga dana partizanke"; ,Partizani bore se po noCi, drugarice hajdmo
rim pomoCi"; ,;Oj, djevoj·ko drugarice, opleti mi rU:kavice, opleti rni
dvoje, troje, u Kozari studeno je"; ,Ja ne zalim poginuti mlada, napreduje udarna brigada". Tako su zene kroz te pjesrne izrazavale svoju
ljubav prema narodnoos1obodilackoj borbi, odanost i spremnost da dadu
sve od sebe.
Poslije ovako izvrsenih priprema za. Okruzn.u :konf~r~nciju. _?:oslo
je i os1obodenje Prijedora. Upravo sa pnprem~~Jem VOJlllh a~~IJa na
Prijedor zene Kozare su priprema1e ~c;mfere12-cr~u AFZ-a u PnJedo.~.
Mi smo vee zna1e da ee se ta konferenCIJa odrzati u oslobodenom Pn]edoru pa nam je to uliva1o jos viSe po1eta. I zaista, ~· septembra 1944.
godine os1oboden je Prijedor, a vee 11. septembra shva1e su se ko1~~e
zena iz potkozarskih se1a i s druge strane rijeke Sane na lmnferenciJU
u '·Prijedor.
.
v
Konferencija je oddana u sali prijedorskog hote1a. U 1rne Okruznog komiteta i u ime NOVJ konferenciji su prisustvovali Zarko Zgo:njanin i Joco Marjanorvie, koji su pozdravili 1mnferenciju, zatim se poslije
oddanog referata o politickoj situaciji i o radu zena razvila diskusija u
kojoj je ucestvova1o desetine zena.
U radnom predsjedniStvu su bili Mica Vrhovac, Danica Pavie, Dusanka Ostojie, a o reorganizaciji zena govorila je Smilja Batos.
Pavie kao sekretar Okruznog odbora AFZ-a za Kozaru. 0 sporazumu
Tito_::_Subasie i o politickoj situaciji iz1aga1a je Mica Vrhovac, o Narodnoos1obodilackom frontu i saradnji AFZ-a sa frontom iz1aga1a je Dusanka Ostojie, a o reorganizaciji zena govorila 'je ~mHja ~atos.
,
Bila je to konferencija koja s.e d~go pamtr. <?.~a J~ propracena,
upravo prozeta i radoscu i tugom, Jer Je konfere~CIJI pnsustvova_o veliki broj majki ciji su sinovi poginuli u dotadasnJrm borbama .. Ah o~e
su sve ima1e snage ·i da sas1usaju diskutante i da same ucestvUJU u dLskusiji.
.
. .
Konferentija je ima1a manifestaciorri karakter Jer smo pros1av1Jah
jos jednu pobjedu viSe nad neprijate1jem, ali je, 1S druge st:.ane, ima1a
i radni karakter, jer je na njoj sag1edan cje1okupan dotadanJI rad organizacije AFZ-a. Doneseni su zak1jucci i postav1jeni novi zadaci za rad na
os1obodenoj teritoriji sa ciljem da se organizuje i prosiri na sva se1a i
podrucja.
..
. . .
.. v .
d
Sjeeam se diskusije de1egata 1
COJI ·su se .Jav1Ja11 za nJec rspre
svoga :kraja i tu je .bilo divnih _Primje~a ~~~opriie.~ora zena u radu .n~
terenu. Evo samo Jednog. Stop Knezevrc rz dubrckog srez.a u .sVOJ',?J
diskusiji je, otprilike, pored osta1og, rek1a: ,Drage drugance, J.~ brh
kazala nekoliko rijeCi ispred zena dubickog ~sreza. Od prvog dana mJedan
zadatak nije pmsao bez nvas. Imamo. di.vnih pri~jera iz. na~e. kos~cke
cete u kojoj ucestvuje 80 zena u kos1db1. Sarno rz sela BJe1aJCI radr 25
zena i ukosile su 14 'Vagona sijena. Zene suzama oblivene ne vele da ne
mogu. Sve sto je potrebno, dato je, i ovog puta obeeajemo da 6emo
pomoei narodnu v1ast, kao i dosad."
DRUGA OKRUZNA KONFERENCIJA AFZ-a ZA KOZARU
d:n:ah ~? oslobo~enju Prijedora 6. septembra 1944. godine
pn~tuprh smo pnpre~ama za Drugu okruznu ko.r;tferenciju
. .
AFZ-a za ~ozaru. U pnpre!llama za ovu konferencrJu odrzan
Je m~. sasta:naka O~ruznog odbora AFZ-a za Kozaru. Tako je na sastanku
u PnJedo~u . detalJ.~o dogovor~no o izboru delegata po srezovima. Do,govor~no Je 1 o koJrm.prob_l~mr:na trc:ba .voditi .diskusiju na konfereneiji.
P:e~vrdal~ se da u drskusiJl ucestVUJU 1 Mushmanke i Hrvatice i SrpkmJe, te ~~ne sa po~ru~ja ~~ja jos nisu bila oslobodena, tako da bi
ko?ferenCIJa t;>bU~Vatrla StO VISe pr?.blema i ~onijela StO bolje zakljucke.
Pnpreme su rzvrsen~ za krat.l~o vnJeme pa Je konferencija odrzana 11.
septembra 1944. godr~e u PnJedoru. Na k_or;tferenciji je, pored osta1og,
k.onsta.tovano da su zene Kozare dale vehki doprinos NOB-u - u penodu rzmedu Prve i Druge konferencije AFZ-a.
. v Tako, pre~a ~epotpunim podacima, samo sa dvije opstine u dubrc~_om srezu. bll? Je 440 zena organizovanih u radne cete. Na raznim
akCI]ama U Sjetvl, preno~enju zita i drugim radovima zene dubickog
~reza dale su 66 78~ radmh dana. Sarno, na primjer, knezicka opstina
Je d~!a 21 556 :admh dan.a, a R~za Maksimovic iz sela Gradine, opstina
Knel:rca, dala. Je 31 radm dan. Zene mostarricke opstine dale su 15 549
radmh dana, rtd.
.
I ~~ne prije?orskog sreza su bile organimvane u radne cete pa je
rz 6 opstma 315 zena dalo 10 750 radnih dana.
" . U prjpremama za konferenciju zene Kozare pokrenule su i takmice~Je s~ z~nama :odgrmeca u pletenju carapa, dzempera, salova i u
pnkuplJanJu drugrh stvari za vojsku.
Radilo se na ~~ga~izaci~no:n: ucvrsCivanju organizacije. Oddane
su sreske. konfer~nc~Je 1 prosrrem sreski odbori koji su do tada bili
~osta mah:v Kasn~Je Je u s!eskom odboru bilo po 20 zena. Zakljuceno
Je ~a ~~ vrse radr sa Mushmankama i Hrvaticama i da se izabere veei
broJ nJrh u sreske odbore.
Sav ovaj .:ad ko~arsk~h ~ena u radnim akcijama, zatim na skupovim~, ~onferenCIJama, rtd. bw Je propraeen pjesmom. Zene i djevojke, igrraJucr kolo, same su stvarale stihove i znale su vrlo dobro da opjevaju
svaku :politicku sit~aciju, sva~i .dogadaj, da cak mnogo bolje to izraze
kroz pJe~mu ?ego. sto su t? c;mle. na sastancima i skupovi:ma. One su
znale satrma rgratr u kolu 1 pJevatr borbene pjesme a da im se nikada
0
760
761
�turno-zabavni zivot omladine. U celom tom radu imali smo stalnu saradnju sa jedinicama NOV-a koje su se nalazile na tom terenu. Ostao mi
je u secanju jedan detalj koji ilustruje do koje mere je ta saradnja bila
razvijena. Jedinice 27. divizije izvrsile su vrlo uspesnu akciju (mislim
kod Sarga:na) u .kojoj su zarobili velike kolicine oruzja. Medutim, tom
prilikom pored oruzja kod neprijatelja su pronadene i neke seoske
marame. Borci 27. divizije su te marame doneli nama u OkrU.Zni komitet SKOJ-a da ih mi podelimo omladinkama sa Romanije.
Omladina je obavljala brojne zadatke znacajne za nase jedinice:
nega ranjenika, obezbedenje ishra:ne, kurirske duznosti itd. Duh saradnje
sa jedinicama NOV, jedinstvo fronta i pozadine bilo je tako razvijeno
da je prenoseno i na decu. To potvrduje i primer pionira iz ·sela J abuke
kod Roga:tice. Seljaci ovoga sela bili su pod stalnim udarom neprijatelja i zato su se povukli na oslobodenu teritoriju. Jedne noci pioniri iz
Jabuke uvukli su se u svoje selo i uspjeli da donesu voce za ranjene
borce ..Podvig je bio utoliko veCi, jer 1se zav.rsio bez ikakvih posledica.
Ono sto je na mene ostavilo poseban utisak i sto nosim ka:o najdtazu uspomenu sa Romanije, jesu, pre svega, njeni ljudi: borci, zene,
omladina, pioniri. Bez obzira na ratne teskoce sa kojima su se suocavali oni su uve:k bili raspolozeni za salu i pesmu. Mada sam neke od
rom'anij:skih pesama mala jos prije dolaska na Romaniju, ipak sam bila
iznenadena njihovom brojnoscu, raznovrsnoscu i melodicnoscu.
Nove. pesme su nicale, tako reci, preko noci. Svi istaknutiji hmci
sa Romanije opevani su u pesmama naroda toga kraja. To je uticalo da
sam i ja pocela da ih zapisujem. I dan_as se secam nekih njihovih stihova:
Mira Veljic-Bil'Dija
NA RADU U OKRUZNOM KOMITETU SKOJ-a ZA ROMANIJU
akon Oblasnog partijskog savetovanja za istocnu Bosnu
odrzanog oktobra meseca 1944. godine u oslobodenoj Tuzli:
rasporedena sam za sekretara OkrU.Znog komiteta SKOJ-a za
Romaniju i clana Okruinog komiteta KPJ.
Osecala sam se ponosnom sto sam dosla bas na Romaniju. To
~~u?~je ~ ponos proizla~ilo je izv mojih dotadasnjih saznanja o RomalllJl 1 nJemm borc1ma. Jos od pocetka ustanka u Semberiju su stizale
vesti o uspesima romanijskih partizana i velikoj vojnickoj vrednosti
njihovog komandanta Cice.
Na Romaniju smo krenuli iz Zivinica. Na celu kolone bio je Grujo
Novakovic, tada sekretar Okruznog komiteta .Partije za Romaniju. Na
Romaniji nas je sacekao sneg. Stigli smo u Sokolovice, gde se nalazio
i stab 27. divizije.
Hredstave :koje sam ja nosila o ljudima, borcima i uopste o Romaniji, iako u sustini romanticarske, sasvim su se potvrdile.
Vee prvih dana, krecuci se po selima Romanije, narocito na Glasincu, jos jace sam shvatila svu snagu naseg pokreta. Tu nije bilo razlike izmedu fronta i pozadine. Sva ta sela, !judi, zene, omladina, pa i
deca, sve je radilo za front. Ti hrabri ljudi iz Sokoca, Sokolovica i glasinackiih sela su, u stvari, predstavljali jedinstvo fronta i pozadine.
U svim tim selima je u to vreme bio ·razvijen rad partijske i skojevske organizacije. Buduci da su mladiCi masovno bili u jedinicama
NOV, pre svega u Romanijskoj brigadi, a i u mnogim drugim, u skojevskim aJk.tivima su bile mahom devojke. U nekoliko sela i sekretari skojevskih aktiva su bile devojke. Vecini od njih ocevi, braca i momci su
bili u nasim jedinicama. One su se trudile da sto uspesnije obave sve
zadatke koje je pred njih postavljala skojevska organizacija. A ti zadaci nisu bili ni mali ni laki.
U takvoj situaciji mogao je uspesno da se odvija i rad naseg
Okruznog komiteta SKOJ-a. U komitetu su se nalazili: Milorad Borovcanin-Ma1enica, Saveta Durovic, Dusan Glisic i ja. Uz punu pomoc i po~rsku partijske organizacije mi smo radili na osnivanju skojevskih aktiva .(tamo gde ih nije bilo), na razvijanju 1rada omladinske i pionirske
organizacije. Koncem te godine odr.Zali ,smo u Sokolovicima i OkrU.Znu
konferenciju USAO BiH-a za Romaniju. Nas je md bio usmeren na pomaganje jedinicama NOV, na ideoloski rad, na opismenjavanje i kul-
Sini zvezdo preko senkovica
Pozdravi nam nekol 'ko mladica
Pozdravi nam Danila f)okica
I junaka Vitomir Milanka ... ili
Romanijske vite jele
Cuvajte nam proletere
.
Romanijske omarice, cuvajte nam drugance
I od leda i od kiSe
Od fasista ponajviSe ...
762
763
�Sefika Resulbegovic
Selma Dedic-MuftiC
SANITETSKI KURSEVI U MOSTARU U 1944. GODINI
NJEGOVANJE TIFUSARA
1944. godini prenesena nam je direktiva da Se StO ·VeCi broj
zena u gradu osposobi za pruzanje prve pomoci ranjenicima
i bolesnicima. Tu direktivu je Gradski odbor AFZ-a za grad
Mostar odmah poceo sprovoditi u djelo.
Prvo smo Zlata SalahoviC-Grebo i ja iSle u Zeljeznicku ambulantu,
gdje nam je objasnjeno :kako se obavlja previjanje pojedinih dijelova
tijela, kako se daju injekcije, sta treba koristiti prilikom pruzanja prve
pomoCi, kako se koriste lijekovi i slicno.
Nakon toga 1steceno znanje smo pocele prenositi na drugarice koje
su se :nalazile u ikvartovskim odborima AFZ-a ove su dalje prenosile na
drugarice iz njihovih grupa. Tako sam ja oddala jedan kurs u Zahumu
u kuCi Zah1de Maljevic, a drugi u Donjoj mahali u kuci Memnune HadziosmanoviC. Ovi kursevi ·odrzani su i po drugim kvartovima Mostara.
Na ovim nazovi kursevima, prakticno smo pokazivale zenama kako se pruza pomoc, kako se daju injekcije, koriste dezinfekciona sredstva, lijekovi itd.
Prilikom oddavanja kurseva trazeno je od kvartovskih odbora
AFZ, kao i grupa zena, dana bilo koji naCin nabave sto viSe zavoja, gaze,
alkohola, joda, inje:kcija i drugog sanitetskog materijala. Materijal je
trebalo ,rasporediti na nekoliko mjesta da, u slucaju premetacina i provala, ne bi propao sav sanitetski materijal. Ovaj Je zadatak potpuno
izvrsen. U kvartovima Donja mahala i Zahumu bilo je prikupljeno dosta
sanitetskog mater.ijala. One zene koje nisu mogle doci do zavoja i gaze
parale su carsafe i od njih pravile zavoje.
Svim zenama 'koje su bile upoznate sa pruzanjem prve pomoci ranjenicima stavljeno je u zadatak da, prilikom napada na grad Mostar,
budu spremne i da se stave na raspolaganje najblizim partizanskim
jedinicama, a ako im to ne bude moguce, da same djeluju, jer je svaka
grupa zena mogla da bude samostalna. Koliko mi je poznato, zene su
prilikom napada nasih jedinica na Mostar ostvarile nasu zamisao, jer
su se stavile na raspolaganje partizanskim jedinicama i mnoge su od
njih postale bolnicarke i pruzale prvu pomoc.
ila sam odgovorna lbolnic~:ka. Brig.adn~ amhu.Ia.n!~· Pripadala
sam XIX (Tesanjsko-teshckoJ) bngad1 53. 'dlviZIJe.
Sve se moralo stedjeti, jer nicega nismo imali toliko da
zadovoljimo potrebe. Veoma se vodil.'? racuna v? stednji svi~ _lij ekova, a
posebno zavoja i gaze. Danas se zavoJl, a naroc1to gaza, poshJe upotrebe
bacaju. Mi to nismo mogli ciniti.
Ne znam ni sama koliko ·sam tufera (malih gaza) i zavoja .opr~la,
prvo u hladnoj, pa zatim u toploj vodi. Ces!o ~am razgrtala led 1 SlllJ~g
u kakvom potoku, bez obzira na padavine 1 :n~s,ke tempe~~ture, da. b1h
prvo skinula najprljaviji dio .sa svakog kom~d.Ica zavoJa 1h g;aze. T~ zavoji su bili skinuti sa promrzhh tabana, ~a tesk1h .ra?~ na .glav1, ~rl;ld1~a,
ili drugim dijelovima tijela. Morali smo 1h ostavlJatl cak ~ Yv~l_ucaJ.e~Ima
zapustenog svraba kod nekih civila, koje smo, takode, hJecih pnhkom
zadr~avanja u odredenom selu.
..
Poslije pranja u hladnoj vodi, cim bi mi se uk~zaJa ~a to pnhka,
svaki komad sam pazljivo prala i otkuhavala .U. toploJ vo~1 .. Tuf~:e s~.m
rucno, po propisu, slagala i stavljala u stenhzator,. r~d1 ~tenhzaciJe.
Oni su se stavljali direktno na ranu. Sve o~tale zavoJe 1 v.ece gaz~ sam
rucno glacala na koljenu. :Pored svih drug1h obaveza koJe san; 1mala
u toku dana morala sam :svaki dan odvojiti vremena, u rna koJe doba
dana ili nod, da bih oqavila ovaj posao.
Ovog materijala nije bilo dovoljno, a ja sam morala imati uvijek
pripremljene ciste zavoje i sterilne .tufere. I !??red ~o~o~o ?tal~ih l?okreta i akcija, nikad mi se nije dogod1lo da moJ~ ranJemc~ mvsu 1:nah. p:opisno sterilizovane tufere i ciste zavoje .. T?l.Iko sam 1h st~dJela 1 cuvala da nikad n1sam bacila ni jedan zavoJ mtl gazu, bez obz1ra sa kakve
su rane skinuti. U brigadnim pokretima ranjenici su noseni ili su ~Sli
u stroju. Previjanje je obavljano tek kad bi. se. sti~lo na odreden? miesto. Sarno u slucaju teske nepokretnosti, gd]e Je. b1la potrebna h1rurska
pomoc, ranjenici su otpremani u centralne b?lmce..
.
..
U zimu 1944. godine stigli smo u TesanJ. To Je bw predah poshJe
borbi sa cetnicima i presretanja neprijateljskih kalona.
Bili su skupljeni svi ranjenici i ,t~~usari" iz cijele Briga~e. Odma.h
po dolasku bile smo pozvane SV~ bolmcar~e nav sastanak, gd]e nam Je
saopsteno da je od pjegavog t1fusa obol]elo cetrdeset boraca. Medu
U
B
764
765
�n.jima je bilo i ranjenika. Sastanak je organizovala Mica .Krp1
'c'
f
.
·
. .
, re erent
Sanl teta Br' d e, mace Je d an o d tesanJskih prvoboraca.
Iga
.
Neka ·o~ ~as tr.~?alo je da se dobrovoljno javi da lijeci tifusare"
1 to u st~ogoJ IzolaCIJI u karantinu.
"
'
Javila sam se da cu izvrsiti taj zadatak.
toku da_na svi ,tifusari" su. s?'ljesteni u jednoj skolskoj ucionici.
yz tn. styane zidova po podu, sm]esteni su ,tifusari", a ja sam imala
cetvrti dw ~od~, uz yrata .i jed~n mali sto sa ,apotekom."
Kararnbn Je t~.aJ.ao tn ~ed]elje. Jedina veza koju sam imala lbio ·e
?odktor yagner,b:ko]I .J.e svakr dan dolazio, davao mi uputstva 0 liJ'ecenJJu
I onosio potre ne hJekove .
v
Draga Soljic-Jelavic
•
OMLADINKA RUZA PRIMORAC
:u
. Ja sam ..dan~nocn~ bdila mad njima. Redovno im clavala liJ'ekove
ran]ene preV1Jala 1 hramla ih.
'
'h f.uceCi ~a ko~~enima, znala sam i duze vremena ostati kod pojedim
1 s~m 1m UVIJek dala sve potrebne lijekove i hranu. Takode sam
vo 1 a racuna da budu S'Vako jutro umiveni i ocesljani.
Izmedu nas se ubrzo uspostavHo veliko prijateljstvo 'koje · ·
kmogo. pomog!o, n~rocit~ ~ ~ddavanju odredene discipline u ~f:
arar:tma. In~ce, ~J~re. diSCipline u tNOR-u bile su sprovodene u svim
uslo~I?Ja,. pa .I ~ 1.1J e~enJu rna kako tesko ovo bilo. Zavol' eli su me ·er
su ~Ih SVJesm cmJ_emc: da sam svakom od njih, kad im ]e bilo na 'te~e
pruzala svu pomoc ·da Im olaksam tesko stan· · d
k · J·
'
cijama po cijele noCi obilazila jednog po jed~~gi b~zs~~au ~damvim S1tuaK d
ora.
'h . a al sukse odporav1j~Ii, nisu to zaboravljali. Govorili su mi da sam
1
nJegova a ao · a sam Im rodena sestra.
.
~a. mene je ~jihovo. dis~~plinovano. ddanje hila najveca zahvalnost
Jer ffii Je o~ogucilo da Izvrs1m povjereni zadatak.
'
Na 'k:aJL.l, sv~ su ·oz~ravili. Ni jedan mi nije umro. Zato sam hila
veoma. srecnha.dT~hko srecna da sam ubrzo zaboravila na veliki napor i
umor I stra · a 1 sama obolim od tifusa.
·
. ~ret?~ sam ~ila :sto se. svih cetrdeset ,,tifusara" boraca vratilo u
SVOJe Jedmdce.- cete, ba!a~Jon~, oporavljeni i izlijeceni. zelim da napo~en.e:t;n · a. Je narod !esnJa bw izuzetno izdasan u pruzanju omoCi
banJen~Ima I.. da su tohko pomagali svim sredstvima, kao &t j~ svaki
orac .ci~n nJihove porodice. To ne mogu zaboraviti i ovim putem im
Z
Va JUJem za SVe StO SU ucinili.
d·t
uzu Primorac sam poznavala od pocetka 1944. godine, a za
njenu porodicu sam cula i ranije. Potice iz napredne porodice,
koja je zivjela u selu Bijaci kod Ljubuskog.
Ruza je do pocetka rata pohadala skolu kod casnih sestara i sama,
neupucena tada u zbivanja, religiozno vjerovala ·da je ,bogom dana"
tzv. Nezavisna Ddava Hrvatska stvorena pod okriljem okupatora. Jure
Galic i brat joj Marijan Primorac (tada clanovi Komunisticke partije),
ubjedivali su je suprotno i ukazivali na liniju KPJ, koja je jedina od
svih politickih organizacija ostala u teskim momentima sa narodom.
Ruza je to u pocetku slusala s nevjericom i u svome religioznom vaspitanju da su komunisti bezbosci i da se oni kao takvi ne mogu protiviti
volji bozijoj, nije mogla, tada, drugacije rezonovati. Na njena religiozna
osjecanja uticao je i tadasnji kler u selu Humcu, gdje se Ruza skolovaia, a koji je otvoreno propovijedao da je ,sam bog poslao Pavelica i
stvorio Nezavisnu Drzavu Hrvatsku; da treba podrzati okupatora, a komuniste i sve antifasiste, pogotovu Srbe, istrijebiti, ne birajuCi sredstva."
Ruza mi je kasnije pricala sve ovo iskreno, u momentima kada
smo se ispovijedale jedna drugoj. Govorila mi je u povjerenju: ,E, moja
Draga, da ti znades sta su sa mnom imali muke drugovi dok sam dosla
sebi." Sve je to iSlo tako do jedne nedjelje kada je hila u crkvi i cula
kako fratar u svojoj propovijedi doslovce govori: ,Dragi moji krscanil
Culi ste da je nekoliko gadova, Srba, ubijeno. Cujem da neki govore da
je to grijeh boziji. Nije to nikakav grijeh. Oni koji su pocinili takvo djelo
bog poddava, molit cemo se svevisnjemu da ti ljudi nastave sa svojom
svetom duznoscu i Hkvidiraju i posljednjeg Srbina iz nase sredine."
Kad je to Ruza cula, izasla je iz crkve i nikada se viSe nije vratila
u nju. Odjednom je progledala, kao i svaki posten gradanin. Nije ona
mogla da mirno gleda kako ubija brat brata pod okriljem Svete stolice
i okupatora. Prihvatila se naprednih knjiga i postepeno se izgradivala.
Po prirodi je hila veoma bistra, sto joj je omogucavalo da pocne shvatati program NOB-a. Znala je kontaktirati sa ostalima pa je u svom radu imala vidnih rezultata. Malo-pomalo Ruia je ilegalno zalazila u kuce
a:ktivista koji su hili poznati, propagirala ciljeve narodnooslobodilackog
pokreta i ulogu KPJ. Dosljedno je izvrsavala sve iskrsle zadatke i izrastala u borca nase revolucije. Pocetkom 1944. godine obje smo postale
clanovi Sreskog komiteta SKOJ-a (za srez Ljubuski) koji je tada i for-
R
ah 1
766
767
�rniran. Sreski kornitet SKOJ-a je radio u tesldrn prilikarna. Nairne, trebalo je politicki djelovati na ne mali broj onih ljudi ·koji su bili zavedeni od strane neprijatelja, narocito ustasa i klerofasista. S druge
strane, trebalo je raditi i politicki uticati na znatan broj ljudi koji su
se u odnosu na ustasku ddavu kolebali, bili zbunjeni ustaskirn rezirnorn, a naroCito nedjelirna i zlocinirna ustasa koje su, cesto, javno
osudivali.
:Ru.za je irnala vrlo razvijen osjecaj sarnokritike i uvijek realno
polazila od svojih rnogucnosti, a ako bi se nekad desilo da pogrijesi, ili
ne bude u a:kciji dovoljno snalazljiva, Ruza bi iznosila prave razloge.
Suze bi joj tekle kada je uocavala da je zadatak rnogla puno bolje izvrsiti. Svi srno postovali njenu iskrenost, voljeli je, cjenili onako kako
se to samo tada moglo.
Jednom prilikom Ruza se razboljela, i to upravo onda kada se
nalazila u mome selu Orahu. Imala je 40° temperature. Ustase su taj
dan iznenada napale na susjedni zaseok Jelavica, gdje se nalazilo i Okruzno partijsko povjereniStvo za zapadnu Hercegovinu. Ruza se izvukla
sa ostalim drugovima kao iskusan ratn1k. Boja:li smo se da tC~Jda nece
izddati toliki napor.
Kasnije je uhvacena u selu Cerin, gdje je bila dodijeljena na partijski rad od strane Okruznog komiteta SKOJ-a za zapadnu Hercegovinu. Mucili su je na najzvjerskiji nacin. Prilikom hapsenja i mucenja
herojski se ddala do posljednjeg trenutka zivota. Dotukli su je u selu
Studencima, gdje je na jednoj gradini nadena sva u komadima.
Ovo malo redaka iz mojih sjecanja na ra~tne dogadaje ljuJbuskog
kraja posvecujem njenom liku, njenom herojskom ddanju i nasem zajednickom radu i borbi za slobodu. Zeljela bih da se nas mladi narastaj
napaja snagom svijetlih primjera mladih, 'kakva je bila nasa Ruza
Primorae.
Kulturna ekipa X krajiskc divizije.
768
Gradski i Sreski odbor AF:l:-a Kljuc.
�Nada Bajat iz Mostara sekretar
bataljonskog komiteta SKOJ-a poginula septembra 1944. godin~-
Pruzanje prve pomoCi ranjeniku.
Posjeta ranjenicima u BiJeljini, aprila 1945. godine.
Slusaoci skojevskog kursa u Prnjavoru, 1. decembra 1944. godine.
�Sestre Ditrih (Borka, Angelina i Miroslava) skojevke ioz Zeni.~e. 1944. godine
odvedene u logor Jasenovac gdje su 1945. godine ubiJene.
Sa opstinske konferencije AFi>a u Lamincima. Lijevce Polje, 1945. godine.
Safija Karabegovic, oficir NOVJ.
Poginula prilikom oslobodenja
Odzaka.
Zora Pajkanovic iz Bijeljine, ucesnik NOR-a od 1941. godine. Poginula
od cetnika na putu za Prvi kongres
AF.Z:-a, 1945. godine.
Prvi kongres AFZ-a Bosne i Hercegovine. Sarajevo 1945. godine.
�Marija Bursae iz sela Kamenica
kod Drvara. Ucesnik NOR-a od
1941, a clan KPJ od 1942. godine.
Poginula novembra 1943. god. na
Prkosima. Za narodnog heroja proglasena 15. X 1943. godine.
Radojka Lakic, rodena u Skender Vakufu. clan KPJ od 1937. god. U NOR
stupila 1941. godine. Strijeljana septembra 1941. godine na Vracama kod
Sarajevo. Za narodnog heroja progla·
sena 8. VI 1945. godine.
Dragica-Draga Pravica, rodena u selu Bjeljaca kod Trebinja. clan KPJ od 1940. g.
U NOR stupila 1941; godine. Strijeljana
od cetnika juna 1942. u selu Ljubomiru
kod Trebinja. Za narodnog heroja proglasena 8. VI 1945. godine.
Ravijojla-Rava Jankovic iz sela Osijek
kod Sarajeva. Ucesnik NOR-a od 1941,
a c;an KPJ od 1942. godine. Poginula
kod Bijelih voda na Romaniji novembra 1944. godine. Za narodnog heroja
proglasena 20. XII 1051. godine.
Lepa Radic, rodena u Grasnici, Bosanska
GradiSka. clan KPJ od 1941. g. U NOR
stupila 1941. godine. Objesena februara
1943. g. u Bosanskoj Krupi. Za narodnog
heroja proglasena 20. XII 1951. godine.
Vahida Maglajlic, rodena u Banjoj Luci.
clan KPJ od 1941. U NOR stupila 1941.
godine. Poginula aprila 1943. u selu
Mala Krupska Rujiska. Za narodnog
heroja proglasena 20. XII 1951. godine.
�Fadila Redzic-Bilal
ANTIF ASISTICKI FRONT ZENA BIHACKOG OKRUGA
U DOKUMENTIMA I MOJIM SJECANJIMA
oslije Drugog kongresa USAOJ-a pocetkom maja 1944. godine,
po Odluci Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku, presla
sam na politicki rad u bihacki akrug. Tu sam radila kao
clan OK SKOJ-a za Bihac, a od kraja 1944. godine do oslobodenja Bihaca kao clan Sreskog komiteta KPJ za Cazin.
U ovom prilogu zelim da iznesem neka svoja sjecanja o aktivnosti
:lena Cazina, Velike Kladuse i Bihaca u toku narodnooslobodilacke borbe, pri cemu cu se, svakako, u vezi sa odredenim dogadajima, koristiti
i izvornom dokumentacijom o AFZ-u na ovom podrucju.
Ponikao u narodnooslobodilackoj borbi, Antifasisticki front zena
predstavljao je i na podrucju ratnog bihackog okruga znacajnu organizaciju ne sarrno antifasistkinja ovog kraja nego i veoma snaznu polugu
NOP-a, njegov organski dio. Pa kao sto NOP ima svoje duboke korijene
u naprednom i u revolucionarno-demokratskom pokretu izmedu dva
rata, tako i u Antifasisticki front zena na ratnom okrugu bihackom ima
ne samo svoju ratnu, vee i predratnu istoriju. Sasvim je prirodno sto
se u raznim dijelovima bihackog okruga i AFZ razvijao nejednako. Da
bi se shvatio njegov znacaj, koji je imao za pobjedu NOP-a u ovom
kraju, Cini mi se neophodnim da se u najkracem pregledu istaknu najznacajniji momenti iz borbe koju su zene ovog kraja vodile u godinama
neposredno pred pocetak ustanka kao i u prvim godinama NOR-a.
RazliCiti su hili uslovi u kojima se odvijalo ucesce naroda u NOP-u,
pa, razumljivo, i zena :kao dijela naroda. Prilike su se razlikovale tako
reCi od grada do grada, od mjesta do mjesta, od sela do sela. Pogotovo
su te razlike za razvoj NOP-a bile oCigledne kada se radilo o vjerskom
i nacionalnam sastavu stanovniStva, naroCito seoskog. Okupatori su hili
j edinstveni, ali su nastupali razlicito prema nasim narodima. Srbe i J evreje su htjeli da istrijebe i na najsvirepiji nacin su vrsili masovna ubijanja i pokolje. Muslimane su proglasavali ,cvijetom hrvatskog naroda",
a Hrvate ,'slobodnim" narodom u tzv. NDH. Vode gradanskih partija
cuvali su samo svoje sebicne interese i u veCini nasli zajednicki jezik sa
okupatorom. Izdajom i raspirivanjem rnrznje kod svojih vlastitih naroda
doprinijeli su bratoubilackom ratu i u ovim krajevima. Jedino je Komuhisticka partija Jugoslavije, kao najsvjesniji dio ·radnicke klase i radnog
naroda, stupila u odbranu slobode i nezavisnosti Jugoslavije i svakog
naroda pojedinacno. Tako su i ovdje komunisti hili oni koji su na ne-
P
~ada Vranjesevic, rodena u selu RakoVIce kod. Banja Luke. clan KPJ od
1940: godme. U NOR stupila 1941. god.
Pogmula 25. V 1944. god. u Drvaru.
Za narodnog heroja proglasena 5. VII
1951. godiue.
Milka Bos~ic,. rodena u selu Vrtoce kod
Drvara. Ucesmk NOR-a od 1941 god'
Clan SKOJ-a od 1944. Za vrijeme. desa~~
D:k Drvar o~e11!ogucila akciju ueprijateljs og tenka I time pomogla vozacu parti~njskog tenka da nastavi horbe protiv
.I ~JJ?a~a. ~bog . herojskog podviga raz~]esnjeh NIJemcx su je sasjekli bajonetima. Za uaroduog heroja proglaseua 17.
V 1974. godiue.
Da!!ica Materic, rodeua u selu Trniuica
BnJeg, kod Drvara. U NOB stupila
1941. clan KPJ od 1942. godiue. U borbaJ?la sa Italijauima i cetuicima kod
Kuma 1943. godine, tesko raujeua i zarobljeua. Nakon zlostavljauja, podlegla
ranama. Za uaroduog heroja proglaseua 27. XI 1953. godine.
769
49 zene BiH u NOB 1941-1945.
�prijateljske zulume odgovorili organizovanjem oruzane narodnooslobodilacke borbe protiv okupatora i domaCih izdajnika.
~era~nomj~ran je biC? t~j otpor. U srezovima bivseg drvarskog
.
1 podgrmeckogv okruga, u b1hack<;>m srezu sa desne strane Une, u krupskoJ!l, :pe~rovac~_om, drvars~om. 1 gra~~;rskom srezu, vee poslije prvih
7:locn~ac~;1h akc1Ja na neduzno 1 nezastlceno 1srpsko stanovniStvo doslo
Je nawnJe do SPOJ?-vtanog ~t:pora, pa, na zal<;>st, i do odmazde usmjerene
na nev1~o stanovmstvo, ah 1 do brze orgamzovane akcije komunista da
s~ prav1lno i pr_otiv pravog neprijatelja usmjeri otpor i pobuna i orgamzuJe odbrana 1 ~orba za C?~l~bodenj~ zemlje .?d fasistickih okupatora.
I, od~ah, u. prvnl?- usta.mckim damma, na]lstaknutiji komunisti 'SU
s~ nash u sehma ovih kraJeva. Prve su se pojavile istaknute komunistkiD.Je, kao.~to su Rada Vranj~s~vic, pusanka Kovacevic, Vahida Maglajlic,
Irena Kis, Paula Humek, P1nka S1ber, Nada Stupar, Jela Perovic Mira
Moraca, Rahela Albahari, Mila Bajalica, Vera Babic, Ivanka Pe;kovic
Raza Kovacevic, ISka Sadikovic, a uz njih su brzo stasale odane .i hrabr~
zene. aktiy~stki!lje - Sta~~ Stup~r, Danica Medan, Soka Smiljanic, Dosta
Ned1mov1c, M1lka Mandie, vVuki~a Mand~c, Milja Kecman, Milka Ilic,
Nada Balaban, Rada Lukac, Dannka Vulm Jela Latinovic Mira Pajic
Soka Radosevic, Mara Hodak i druge.
'
'
'
, !J. ovim vsr~zovima. 'SU -yec U 1942. godini bili organizovani seoski,
sresk1 I okru~m odbon AFZ-a. Masovno su okupljali zene .koje su sa
pun?_ pregalastv:a ucestvovale u najraznovrsnijim akcijama. One su bile
kuru~e, sakupljale su hranu, plele carape, .rukavice, dzempere za borce
or?amzova~~ _su rad!le cet~. i b~igad~, sijale i znjele i pred neprijatelj~
skim. upor~stlma votlmal~ Zit? 1 llOSile ga U skloniSta i pod najtezim
~slov;ma z1m~, lose obn:cene 1 obuvene, uz opasnost da neprijatelj naide
~ d;;t ~h pokos1. Mnogo Je :lena, posebno djevojaka, otislo u nartizanske
Je~mice. Mnogc; su zavrsa;vale vojno-politicke i sanitetske kurseve, pa
zat:m,_ o~po~obl]ene.' ~dlaz1le u. cete. Briga o ranjenicima, njihova preno~enJe 1 n]egova~~e 1 u ofanzn;~ma, redovno je bila na zenama i djeV<;JJkama. _Evakuac~Ja nar<;>da pnhkom nastupa neprijatelja, prekopavanJe cesta .1 stvar~r:,Je dru~1h ~ap~eka _i .!esko~a neprijatelju, sve su to bili
redovno _I zadac:1 zena. B1lo ~e 1 pohtickog 1 kulturno-prosvjetnog rada,
horova, Igre,. PJeslll:e, ~rgamzov~nja analfabetskih tecajeva, Citalackih
grupa, ~s111:en~h novma 1td. Sve Je to bilo, ali sve pod stalnim rukovodstvom I uti~~Jem Komunisticke partije i njenih brojnih aktivista, koji
~u s~~lno b1h sa narodom kroz sve okrsaje sa okupatorom i domaCim
1zdaJ1oama, kada _se nastupalo, ali i uzmicalo, borilo i umiralo od gladi
od bombardov~r:,Ja~ o~,.bolest~ i ziJ?-1-e, ali uvijek se moralno i politickf
nara~talo, sa JOS cvrscim uvjerenJem da se moze i mora istrajati u
borb1 za sretniju sutrasnjicu.
U bihackom srezu sa lijeve strane Une, i cazinskom i velikokladusk~J? srezu, njemacki okupator je uz punu podrsku najcrnje ustaske
r~akClje,. obman::ma _i l~zima da ce do.nijeti bolji zivot, U pocetku ostva:10 relativno ~eci ut~caJ na _hrvatsko .1 muslimansko stanovnistvo, zbog
cega ~u us!ovi za. djelovanJe komumsta u tom kraju bili znatno tezi.
Vrlo Je ~lozeno ~~I~ stanje i tesko je bilo naci prave sadr:Zaje da bi se
zaostale 1neobav1]estene mase, trovane netrpeljivoscu i mr:Znjom mogle
o~renuti na put zajednicke borbe, na put saradnje i otpora' zajedmckom neprijatelju koji je htio da medusobnim istrebljenjem nasih
naroda ostvari svoje ciljeve i planove. Tek su oslobodenjem Bihaca u
770
771
novembru 1942. godine, kada je od neprijatelja ociScena ogromna teri,torija izmedu Karlovca, Bosanskog Novog, ,Prijedora, .Banja1uke, Jajca,
Kupresa, Livna, Most3!ra, P.loca, Kn:ina i GospiCa, stvoreni uslovi za si.rok
prodor i politicko djelovanje na bihackom okrugu. Uz neposrednu pomoc CK KPJ i mnogih istaknutih revolucionara, politickih, kulturnih i
javnih radnika iz cijele zemlje, za tri mjeseca osl<;>bodenja Bihaca, Cazina i Velike Kladuse ucinjeno je veoma mnogo na jacanju uticaja nase
partije i NOP-a u ovim krajevima.
Bihac, strateski vrlo znacajan centa:r i stjeciste okupatorske i ustaske strahovlade, bio je slobodarski grad, nepomirljiv i vrlo aktivan u
borbi protiv okupatora kao i prije rata u borbi protiv reakcionarnih
profasistickih snaga. Poznato je da je vee od 1932. godine u Bihacu
pocelo djelovanje komunista. Medutim, posto pisem o organizovanju
AFZ-a i ulozi :lena u NOP-u, samo cu spomenuti da su u predratnom
naprednom po·kretu ucestvovale gotovo sve studentkinje iz Bihaca. Medu
potpisnicima Treceg otvorenog pisma bosanskohercegovacke studentske
omlad1ne ,Protiv rata! Za slobodu, demokratiju i ravnopravnost narodaia autonomiju BiH!" nasla su se imena bihackih studentkinja: AiSe Sadikovic, Nade · Beokovic, Hafije Zahirovic, Nade Stojanovic, Kate Bubalo,
Sta:ni:slave Sucevic, Nade Turudije, kao i studen:tkinje iz Cazina Almase
Beslagic. U organizovanom radu pred rat i u toku 1941. godine, kao partijski i skojevski radnici, djelova~e su _yera Jelic, ~a~_da .!erek, _Len~~
Maestvo, Fanika Veper, Nada Sto]anov1c, Stana Sucev1c, A1sa Sadikovic,
Nevenka Dadasovic, Ranka Martinovic, Raza Kovacevic, Nada Beokovic
i jos neke. Stana Sucevic, je sa jednom ·delegacijom pred dolazak okupatora u Bihac iSla u Sresko nacelstvo i trazila da se unisti spisak bihackih komunista prije dolaska okupatora. Nisu u tome uspjeli. Nada
Beolmvic i Stana SuceviC su ubrzo poslije dolaska okupatora u Bihac
uhapsene i ubijene. A zahvaljujuCi uticaju komunista Bihaca, a posebno ovih drugarica, veliki je broj BiScanki vee 1941. godine aktivno ucestvovao u mdu za NOP. Iako je neprijatelj bio na svakom koraku, a Bihac malo mjesto, u kome se svi gradani medusobno poznaju, nije bilo
jednostavno prenositi pod zarovima i feredzama oruzje raznih vrsta,
municiju, letke i drugi propagandni materijal, ~sanitetski materijal, izvjestaje i informacije o kretanju i radu neprijateljskih informacija, itd.
a da se ne govori o odjeCi, obuci i hrani koju su svakodnevno sakupljale.
A to su radile mnoge zene Bihaca te strasne 1941. godine: Hadzera Ibrahimpasic, Hasnija Galic, Rasida Sakic, Hanumica Hozo, Sonja Mileusnic,
Zlata Sadikovic i mnoge druge. U tim danima u kucama mnogih komunista i njihovih porodica i pod cijenu najtezih stradanja nasli su utociSte mnogi progonjeni Srbi i Jevreji. Tako su roditelji AiSe Sadikovic,
Abdurahman i Habiba pomagali koliko je to bilo u njihovoj moCi, mnoge ugrozene srpsike i jevrejs'ke porodice. Poslije povlacenja NOV-a u
januaru 1943. ubijen je Abdurahman Sadikovic, a Habiba je strijeljana
1944. godine kao aktivista NOP-a.
U oslobodenom Bihacu 4. novembra 1942. godine doslo je do nezap3!mcenog zamaha u mdu za NO~, pa i u to?Ie nisu. izostale ni. ~ene
Bihaca. Formiran je odmah Gradsk1 odbor AFZ-a. OvoJ konferenC1J1 za
izbor Gradskog odbora prisustvovali su iskusni i prekaljeni komunisti,
Rada Vranjesevic i Vahida Maglajlic. Za predsjednicu je izabrana Milka
Savic, a clanovi odbora su bile Rasida Sakic, Fatka Musanovic, Bosa
�Juzbasic, Zlata Salihodzic, Danica Batas ' AiSa Sadr'kovr'c' , Sl avrca ;::,o1c
·
r.
· · v k 1
1 JOS ne e.
. Na j~dn?j ~iroj konferenciji gradana Bihaca 28. novembra 1942
go~:n~, gdje Je rzrazena puna podrska NOP-u, a gnusanje nad svim.
zl~JCI!l-I.m~ ol~upatora i njegovih slugu, donesena je rezolucija ciji su potprsmcr brle 1 Mubera Salihodzic i Emina Kulenovic. 2
. v ..odmah po oslobodenj~. Bi.haca na velikom mitingu povodom 25- o~1SnJ1ce oktobarske revoluc1J.~ 1 os~obodenja grada, pored Bure Puca~a
Staro~: Osmana .~arabegov1ca, Nrkole Karanovica, Milenka Kusica i
Harr:drJe _om.~~OVICa govorile su u ime zena Bihaca AiSa Sadikovic i
H:=:tdz;ra Saki~. Tada su zene birane i u narodnu vlast, u Gradski NOO
~rhac. _Dv.Izvrsnom odb~oru radila je kao njegov clan Zlata Salihodzic, a
~la!l~v1 srreg odbora bile su Hadzera Ibrahimpasic i Lenka Orlic Bilo
Je JOS dosta istakm_I~ih aktivistkinja u gradu, kao Bosa Juzbasic, Danica
~atks,. Hanl~~ Zuhvc, Ze.~ka Delic, Mileva Gavrilovic, Mila Beokovic,
at a ~ Sarr:rJa Musa~?v1c, Jelena Radetic, Nada Kraguljac, Mileva Ras1ava~. 1 Smr!Jka Rod1c. Aktivne su bile i Marija Pejic Anojka Cerni
ManJa ~:a~J, Suhreta .ca:v~ic,. Hadzir~ Delic, Sonja Mil~usnic, Melanij~
I;Jarandzrc 1 druge. U I~VJesta.Ju Okruznog komiteta KPJ za Bihac upucenom OJ;>lasnom k1?mrtetu _KP BiH za Bosansku krajinu pocetkom
1943 .. godme, navodr se da Je u radu organizacije AFZ-a bilo veoma
dobnh rezultata, ali viSe na prakticnim poslovima pomoCi u radu Gradskog NOO, a manje na politickom osposobljavanju zena.
l! biha~kom sr~~u t~d~ se narocito radilo na aktiviranju zena oko
orgvamzovanJa po~oc1 V:OJSCI, stvarale su se radne brigade, odrzavani su
ba z.enama sastanci r::di ul?oznavanja ciljeva narodnooslobodilacke bore .It.d. Tad:=:t -~u o.dr~avam analfabetski tecajevi i organizovani drugi
?bhc1 prosvJeci:ranp zena. Prema sjecanju Ivanke Perkovic, najaktivnije
zenc: ~ srezu bile su Soka SmiljaniC, Stoja PaslC Dragica Masanovic
K.~vil]ka ~-tanarevjc, Buka .P:osic, Savka Pucar, S~fa Musanovic i Has:
mJa Rem1c. Kao zene borc1 1z ·ovog kraja isticale su se Grb'c M'l'
·
Krndije ' M'lk a zone, t a 1 d e rz K rn d ije, Smilja Vurdelja iz Gate1ca 1z
· , ~o .
1
1 Rad 'k
v· ~ .
OJ a. Le~Ic .1z. Osredka, ~td. One su kao borci od 1941. godine u partiz~Cs~~m Jedm1cama yrosle. kroz sve neprijateljske ofanzive. U jednoj
o. np? por~d mnog1h partrzana poginula ,ie i Radojka Lesic. zene su
bile 1 cla~~v1 NOO. U martu 1942. godine Soka Smiljanic je bila izmedu
ostalog, 1 clan ~00-a Lipa. Neke zene su zavrsile .;ojno ·oliticke i sanitetske ku~~eve 1 k~o takve :odmah se ukljucivale u jedh;jce.
.,U VriJ~mv~ ,~rhacke republike" oddana je u Petrovcu Prva konferenc1Ja Antrfas1st1ckog. fronta zena Jugoslavije, kojoj su iz Bihaca ri:ustvo1vale k~~ deh;?atl Ras.i~~ Sakic, Fatka Musanovic, ISka Sadik~vic
:_ Han '-.a Z,uhc. Ras1da. Sakrc Je na ovoj konferenciji i govorila u ime
zena B~haca, a na ~raJu r::da konferencije izabrana je u Centralni odfor 1j'Z:-a Jty~osla':'IJe. OvoJ konferenciji iz Cazina prisustvovale su ste1c.a UJmovic, ~~Jneba BeganoviC i Bakira Pozderac. Rasida sakic i
ZeJne'b~ ~eganov_rc 'SU poslije ove konferencije bile na politickom kursu
za. akt~~1ste AFZ-a, kojim su rukovodile Spasenija Babovic
Mitra
M1trovrc.
1
K_aleJ?-dar doga~aja iz NOR-a str. 137 - sign. 949715 _
: B1hacka repubhka II, str. 460.
Kalcndar dogadaja u NOR-u 1941. do 1945, str. 176.
Inv b 2547
· r.
·
772
773
U Bihacu je bilo nekoliko izrazito hrabrih i odanih zena - ucesnica u predratnom studentskom pokretu. Neke od njih nisu stigle da do
kraja izmze svoje sposobnosti i svoju predanost, jer su ih fasisticki
zloCinc:i mucki ubili. KoristeCi se sjecanjem Ivanke Perkovic i nekih
drugova, htjela bih ovom prilikom da nesto vise kazem o jednoj od
njih, o Razi Kovacevic. Pripadala je naprednom omladinskom pokretu
prije rata i u svom rodnom gradu - Bihacu - djelov-ala je na svoju
sredinu unoseCi sav zar svoje mladosti u propagiranju ideja koje su je
nosile, u razvijanju ljubavi za slobodu, pravdu, za bolji zivot svih bez
razlike na vjeru i naciju, ;>ja komunizam. Raza je bila vrlo hrabra. Jednom prilikom na zabavi u Domu organizacije ,JugoviCi" Risa Bogunovic joj je prisao i rekao da tu nije mjesto komunistickoj bandi. Raza
mu je na to odgovorila - samarom. Drugom prilikom, 1941. godine kada
su Nijemci ulazili u Bihac, Raza je sa Ivankom Perkovic setala Zegarskom alejom. NaiSao je jedan tenk, zaustavio se, i iz njega je izasao njemacki vojnik i zatrazio vode od jedne zene koja se nasla tu u blizini. Ova
zena je vodu ponijela, a Raza je u srdzbi vodu prosula rekavsi: ,Idite
u Njemacku i tamo locite!" Drugom prilikom. na pozdrav ustase Pere
Simica ,Za dom spremni" odgovorila je: ,Idi, budalo, valjda misliS da
cu te ja bilo kad pozdraviti takvim pozdravom". Jula 1941. godine bila
je zatvorena, ali zbog nedostatka dokaza pustena. 5. januara 1942. godine prebacila se u Hrgar, na oslobodenu teritoriju. Iako je u Mjesnom
komitetu KP Bihaca bilo podvojeno misljenje oko odlaska, Razija je
krenula u partizane, jer je smatrala da je njezino mjesto u borbenim
partizanskim redovima. Jedno vrijeme su Raza Kovacevic i Ivanka Perkovic bile clanovi Istruktorske grupe pri Sreskom komitetu KP Bihac,
a u IV neprijateljskoj ofanzivi rasporedene su u III cetu Cetvrtog bataljona Osme krajiSke brigade. Na Satoru je Razija tesko ranjena u
obje noge i tu je ostala. Trazila je od Ivanke, a poslije i od Ale Terzica,
da je ubiju, da ne bi ziva pala neprijatelju u sake. Oni to nisu mogli
da ucine. To su ucinili fasisti koji su nesto kasnije naiSli. Tako je hrabro
izgubila zivot jedna divna omladinka, beskompromisan borac protiv
okupatora i narodnih izdajnika, za velike ideale svoje komunisticke
mladosti.
Kada su nase jedinice u januaru 1943. godine na:pustale Bihac, jer
je pocinjala IV neprijateljska ofanziva, onda su mnogi drugovi, omladinci i omladinke, pa i cijele porodice posli sa partizanima. Tada su
otisle u partizane i mnoge djevojke, ucenice, radnice, domacice - Ajsa,
Zlata i Bisera Sadikovic, Minka Redzic, sestre Zjakic, Mara i Radojka
Pric.a, Mubera Salihodzic, Suhreta Cavkic, Safija Zjakic i mnoge druge.
U srezu Cazin i Velika Kladusa prilazenje NOP-u iSlo je sporije. Za
vrijeme Kraljevine Jugoslavije ovaj kraj bio je zanemaren i prepusten
zaostalosti i bijedi, a za vrijeme okupacije i tzv. NDH bilo je puno
obecanja da ce se u novoj drzavi za sve Hrvate ostvariti najvece blagostanje, da svi Muslimani treba da budu na okupu, da su oni ,cvijece
hrvatskog naroda", da je njihovo mjesto sa ustasama u borbi protiv
Srba, itd. Hd. Pod uticajem ove propagande ovdje su se takoder iz redova deklasiranih, na otimacinu, pljacku i zloCine spremnih elemenata,
regrutovale domace ustase, koje su zajedno sa fasistima i ustasama iz
drugih krajeva vrsile pokolje i pljacku srpskog naroda u selima cazinskog i kladuskog sreza. Uticaj komunista, u pocetku NOB-a slabiji, poceo
je jace da se osjeca naroCito dolaskom u ove krajeve NOV-a i oslobodenjem vrlo siroke teritorije.
�UkljuCiva:nje zena u NOP obavljalo se sa dosta teskoca. Tu je
vladalo shvatanje da je zena samo za kueu, da treba da zivi potpuno
skrivena, podredena muzu i porodici. Zato se moze reei da u Velikoj
Kladusi i Cazinu do novembra 1942. godine imamo tek pokoju naprednu
Muslimanku, kao sto su Hadzera Talakic, Sefika LoniC i jos neke. Svojom aktivnoseu u redovima NOP-a isticale su se, takoder, Kata Hrovat,
sestra istaknutog Tone Hrovata, Barica Trkulja i druge.
U periodu ,Bihacke republike" formiran je Inicijativni Okruzni
odbor AFZ-a, koji je radio na okupljanju zena ovog kraja u NOP. Vahida Maglajlie je kao partijski aktivista tada najviSe obilazila ove krajeve
i pomagala organizovanju Antifasistickog fronta zena u Veli'koj Kladusi i Cazinu. Medutim, poslije IV neprijateljske ofanzive je junacki poginula i za pokazanu hrabrost dobila najviSe priznan:je NOP-a Orden
narodnog heroja Jugoslavije. Tada je prekinut jedan zivot, :koji je toliko obeeavao u svojoj nesebicnosti i odanosti revoluciji.
Tih dana formiran je i Odbor AFZ-a u Cazinu. Devleta Pozderac
je hila predsjedn:ica, a sekretar Zejneba Beganovie. Clanovi tog odbora
su hili Fatima Coralie, Razija Omanovic i Bsma Mulalic. Ovom i~boril
je prisustvovala Vahida Maglajlic. I Ill VeHkoj iKladusi je izaibram. u o:vo
vrijeme odbor AFZ-a. Predsjednica je hila Saha Redzie, sekretar Fatima
Sarajlic, a clanovi Marija Ozbolt i Vasva Muminagic. Formiran je tada
i Odbor AFZ-a u Buzimu, a predsjednica je hila Seida SahinoviC. U Ostroscu u novembru 1942. godine, Mjesni odbor AFZ-a organizovao je
posjetu Vladimiru Nazoru, koji se upravo na]azio u gradu Ostroscu.
Poklone su predali predsjednica toga odbora Seada Muratagie, Bakira
Pozderac, predsjednica tek formiranog Opstinskog odbora AFZ-a za Cazin i Vahida Maglajlic. Osim toga, zene Cazina su nekoliko dana prije
Nove 1943. godine sakupile priloge u hrani, odjeCi i u posteljini za
ranjene borce bihaeke bolnice. Poklone su predale Bakira Pozderac i
Nadzija Omanovic. Krajem januara 1943. godine u IV neprijateljskoj
ofanzivi, pri povlacenju nasih jedinica pred neprijateljem u pravcu Bosanskog Petrovca preko Cazina i Bihaca, povlacili su se i ranjenici i
narod Korduna i Banije. Bilo je i mnogo djece. U Caz:ilnu su hili toplo
i bratski primljeni. Ranjenici su smjesteni po kueama i nahranjeni i odmoreni otpremani dalje.
U nekim srpskim selima formiran1 su prvi odbori AFZ-a vee u aprJlu i maju 1942. godine, kao npr. u Bosanskoj Bojni, Glinici, Gradini.
Rad odbora AFZ-a u ovim krajevima tada se uglavnom svodio na pomoc vojsci u odje6i, olbuCi i hrani, u ~brizi za ranjenike. Prema sjecanju
Zdravka Vajagica u srpskim selima kladuskog podrucja u 1942. godini,
aktivistkinje su bile Mileva Medic, Mara Medic, Ja:nja Kljajic, Marija Dukic, Stoja Babic, Milka Mirkovic, Evica Zoric, Anda Cvjeticanin, Mara
Jagic, Stoja Pucar, Sava Letie, Stana Grubor, Vukosava Dimitrovic, Darinka Romic i druge.
Najistaknutije aktivistkinje AFZ-a iz 1942. godine u Velikoj Kladusi
bile su Kata Hrovat, Sefika LoniC, Hadzera Tahrkic i Barica Trkulja.
U Buzimu je vee u vrijeme ,Bihacke n~publike" b\iJla najaktivnija
Seida Sahinovic {koja ce kasnije biti primljena u KPJ i postati sekretar
partijske celije), u Ostroscu 'Seada Muratagic, a u Cazinu, p.rema pdsanju Mirka Turica, najaktivnije zene su bile Elza Bakulic, Erna Levi,
Nata Jovanovic, Zejneba Beganovic, Mirjana Turie, Almasa Beslagic,
Semsa i Sefika Coralie, Sedeta i Bakira Pozderac, Hajra Kurtagic, Saha
Ku.rtagie Senka KliCie, Stefica Dujmovie i niz. drugi~. Zejl?-~b~r!~goa
noviC iz Cazina i Grozda Turjakovie .iz Osretka b1le. su cl~nov1 1
.. m~
NOO-a Cazin. Izvjestan broj djevoj?-ka i .Z<:,na .Mushmanlo ~ ov?. vr~edu
se prikljucio nasim bl'igadama pn 'PO':_lacer:J,U ~sa. ove tentonJe:, C'
njima bile su Hadzera Talakie, Semsa Corahc, ZeJneba Beganov1c, ICa
TuriC i jos neke.
. . . .
· · t 1· koJ· ofanJ>oslije povlacenja pa.rtizansk~h 3edm1ca u IV ~epr1p e JS
. _
zivi u narodu nastaje .kolebljivost 1 strah, a u redov1ma okupa~?ra 1tl!s
asa 0 ·acano nasilje i zloCini. Teska je bila borba nase Part1J~ ~ 1 ~
;.~a Ali vee 1944. godine dolazi ovdje do masovnog pnl~z~~t
raJd 1 NOP-u zahvaljujuCi upornom radu oJ:ganizacije Komums!Hd e
k·
np~~~ij: savlad~na je kolebljivost i utica) njemacko~ C:~~patorad I. do~
''h slu
Formirana je Unska operatiVna grupa ~. oc.Isc~na o v lZ a
~ac 1 . koi~i 'ivaca Tada je upucen veliki broj part13sk1h I drustven?JICii;ickihc r1dnika. i vojnih rukovodilaca iz raznih krajeva ~ase zeJ?lJe
'1'0 pomognu mo b'l'
...
da
I 1zaciJI ovog stanovniStva i nJ· egovom usmJeravanJu u
·
v
.
,.
.
, .ravcu bo~be za oslobodenje od okupatora.
·
.
v lii'k 1:K_!laduse i Cazina vangazovank'Je · .tada ve~1 ?roJ
p
,
Na terenu e e ·
.
orgamzUJU u
akt!v~stkir:ja koje su. dop rinijele. da seuik~::c;;~gboJ~~a oslobodenje
AFZ 1 da I one maksu~a1no. pomos;nu
t
kladuskog i cazinszemlje. Tada su dosle 1 radii<:, sa z~~ama naM~~~~: Karahasanovic, Hak~g sreza J\ndel~~, iKarap:~~a~~~1~: P:of~sor Ferida Maglaj~iC, novinar
dzera Ibrah1mpasic, Hanu
h', (b'l · lj'ekar u 1 0 dzv.1zdu u parp
Veda Zagorac, dr Raza Omerspa 1 . I a Je
..
· k', s ·· Sac
1
tizanskoj bolnici), E~na Demajo,v{a~ 11~i .:I~~v~~~J:r~~ b il~ ok~bljeno
lihodzic i jos n~k~; Nikada u );"os f~t~Ieftualki, koje su svojim pozrtvotoli~o napredmh ~enl a,da po~e X:~okim masama Krajiskinja prokrce put
vamm radom uspJe e . a me':'u Sl
..
istorijskim oiljevdma NOP-a 1 revo1UC1Je.
.
.
v
v•
~ K.ao i u drugim krajevima nase zen;lj.e, 1 <;JVdJe su ze~e naro~1~~
bile angazovane na sakupljanju dobrovoljmh pnl?ga za VOJskc:, ho J
t~ma i n'egovanju 'l'anjenika u partizanskim bolmcama! nosenJU ..rane
~d~~~: :~d. P~lk~~n~:· ~s~al~~rf~da~j~gab~l:l: k~~~~ut~k:re uzaYi1~~~
bolnice. Napredne zene Krajine anga~?valve su se pose no na P P
.
ranju i upisivanju djece u skolu, naroc1to zenske.
k
u pocetku je islo dosta tesko sa sakupljanjem zen~ na. sas~an e
i formiran ·em mjesnih odbor~ AF.Z-a .. Ali~ 'UJbrzo. se L!SpJe1o. ~ u orne~
U velikomJbroju sela su form1
ram mjesm odbon AFZ-a, k<;>J1 su torg~
.
· · k
k zena u selu li. sjeeam se da smo na t1m sas anc1mzovah siro. e sas·tan le
VI" o slusale o svemu sto smo im govorada pmmane Vr 0 su paz J1V
..
v•
.
~~~. narocito: 0 P.?li~ickoj situacijik~~gadaj~~a . :~b~l~J~~i~~s~~ k~W~~~
s ima i skoroj pobjed1, o svem~ pra. ,tcnom ,. v . d
no-prosvjetni, zdravstveno-hig1Jensk1 1 domac1ckl ra . v
. p
k
·
d'
ravo 17. decembra, odrzana Je rva o KraJem 19~~· go _me, za~ ,
· · Veliku Kladusu u Todorovu.
1
3
·~k~~f~j~~~~cl\l:ofg~;;~ !:;;~=i~v!ek~~~r~~:fe~·~~/f:e];ll~
0 ruznog o . ora . masovno posjeeena. U svecano okiCenoJ sah to~o
774
775
dobrk organ:Izov~a J1 kupile su se delegatkinje iz svih sela tog kraJa,
J:OVS e osndvne s ~~~ out prekoraeile prag svoje kuce iv doSle ~~ jedan
~~fi~iJki tsk:p pdoal~<O [d svog mjesta. Bila je to vrlo svecana, ah 1 radna
�manifestacija i v~z~az zelje vda se pikada ne ponovi uzas bratoubilackog
rata, a ~~ se ucm1 sv~ za stov b:ze oslobod~nje zemlje i stvaranje nove
JugoslaviJe· ~zabran Je Okruzm odbor AFZ-a u koji su usle 64 zene.
Za predsjedmcu tog Odbora izabrana je Devleta Pozderac domacica iz
c.azin~, Baric.~ T.r~ulja, doma~.ica .iz Ve~ike Kladuse za p~og potpreds~edn~ka, SohJ.a Ozbolt, doma~1~a 12 Vehke Kladuse za drugog potpredSJ~dmka, Mumra Karahasanov1c, profesor, za sekretara. Clanovi su hili:
Tnvuna pondur ( Crkvin.a), Fatima Marinovic (Podzvizd), Dula Oma111 ovic ( <:;~zm), H~nka Dob1c (Vr:wgra~)/ Ifeta Ibrahimpasic, Ljubica Kos~:wvic qohovic.~), Ha?·ka v~~]Vaf!OVI_c (Mala Kladusa), Nadija OmanoVIC (~azm), SOOIJ~ Sahhodz1vc (B1h~c)~. Mujezinovic (ne sjecam se njen?.~ 1m~na) (PeCigrad),. pusanka Cunbrk (Glavica), Fadila Bila:l-Redzic (B1hac), Stana Rod1e {Vrsta), Hadzera Ibrahimpasic (Bihac), Mubera .Kapetano.':iC C!3ih.~c) '. S~~eta .Bu!jubasic ( Cazin), Draginja Kerkez
~BanJam), S.afiJa ZJakic-BJedic (Bilmc), Darinka Canak (Velika Kladusa), H~num1ca H~zo (~ihac),, punja G:bic (Vrsta), Draga Dizdarevic
(Podzv1zd), H~~mJa vD1zdarev1~. (Podz~:zd) '. Smilja Dosen '(Poljana),
~~da Na.daroyic (Trzac), HasmJa Kud1c (Liskovac), Hanka AhmetaseVIc (DonJa V1dovs.ka), Fatima Sarajlija (Velika Kladusa) Alija Topic
(~agrad), AiS.a Beg~c ~Buzim), AiSa Rizvic, Selima Kajta~ovic (Donja
VIdovska), .Zilh.a, R1zv1c (Grabovac): Hata Pilipovic (Mala Kladusa),
Hata M_~Jezmoy;c (Br~zova ~osa), M1l~a Zoric .(Bosanska Bojna), Sem~~- Ded1c-Cor~hc (Cazm)! Dzem1la Kostic {Vrnograc), Senifa Buljuba~·~C (Vn;wgrac-g~fl,d), ~~mna Herceg (Trzac), Fata Mi·lJkovic (MiljkoviCI), F~tima ~us1c (~ecigra~), ~uhra Elezovic (ElezoviCi), Aska Grkovic
(CrnaJa~,, Ah]a Sab1c (DonJa V1dovska), Stana Knezevic (Gata), Ramza
Dolanovi~- (Podzvi~d), Kadka ~~1!6 (Todorovo), Dara Runic (Gradila),
Z!ata Ok1~ (PodzviZd), Mara P1hc (Crkvina), !DerviSa Cufurnovic {Go.rnJ~ Slap~uca), D:~gica Popovic (Si]j~ovaca), Mina Hodzic (grad Kladusa), ~;na HocL~c (T~novo), Hava CeJva:novic (rDonja Slapnica), Hanika
~el~nov1c (_GomJ~ VIdovska), Ema Aldie (Grabovac), iBeganovic (ne
SJecam se nJenog 1mena) (Peoigrad) .4
0':~ kop~e_re~cija i izbor O~ruznog odbora jos su vise podstakli
m~soymJe u~esc~ zena u ~OF:u 1 u svim a~cijama vezanim za pomoc
VOJSCI, formiranJe NOO-a 1 pnpreme za slozene zadatke u skoro oslobodenoj i opustosenoj zemlji.
U poslje~~joj godini NOB-a bihacki o.krug je abuhvatao dio bihack?g s:ez~ sa hJeve strane Une i srezove Cazin i Veliku Kladusu. Drugi
dw B1haca sa desne strane Une pripadao je podgrmeckom odnosno dr':a~:k_om ok~gu .. Tako je d.~vrsena podjela radi lakseg obuhvatanja poht~cbm, VOJmm 1 d~g1m r~d<;>m u uslov~I?a okupacije i njemacko-us!aske strahovlade u ~Im kraJevi_n;a. A poshJe oslobodenja zemlje (Bihac
Je ?_slol:><?d~n ~8. apnla 1945.) h1hacki okrug je teritorijalno obuhvatio
sre_zove: B1hac, Bosansku Krupu, Bosanski •Petrovac, Drvar,~ Grahovo
Cazin i Ve1iku Kladusu.
'
?d~a~ posli~e osi~bodenja tre'balo je pristupiti najmasovnijem
okl!plj~nJu. 1 orgm:I~ovanJu oslobodenog naroda, trebalo je u tim noVlim
tentonJ~ln:m okv1,:n;na i uslovima oslobodene zemlje izabrati Okruzni
NOO _B1h~c, ?kruzm odbor NOF-a, O:kruzni ·komitet SKOJ-a, Okruzni
odbor AFZ-a
4
1
niz drugih institucija pa:trebnih za sto bde i efikasnije
Katalog, broj 3976/I, Arhiv IRP Sarajevo.
776
777
angazovanje naroda u obnovi ovog kraja. Na prosirenorm sastan'ku Ok~
ruznog komiteta KPJ za Bihac, na kome su bili ;prisutni svi sekretan
i clanovi sres.kih komiteta novog okruga, odrzanom odmah po oslohodenju Bihaca, utvrden je 18. maj 1945. godine kao dan odr.Zavanje Prve
okruzne konferencije AFZ-a za novi bihacki okrug. Tu je trebalo da se
izaberu novi Okruzni odbor AFZ-a za ibihacki okrug i delegati za Prvi
kongres AFZ-a u Sarajevu.
Na teritorij:i cijelog novog bihackog okruga toks>m NOB-a djelovale su u svim njegovim dijelovima organizacij~ AFZ-a. Antifas~sticki
front zena je uvijek bio siroka baza i ~asova~ d10 NOF-a, ?_rgamzovan
od mjesnih do OkruZ:nog .odb?ra. D~ h1 O;~ruzn~ :k~nfer~~C~Ja A~Z-a ru
novom teritorijalnom okv~ru. 1m~la sto veci. ~~pjeh 1 da ~b1 st<;> v:se doprinijela daljem okupljanJU 1 'SVJesnom poht1c~om. an&azova?J~ zena u
drustveno-politickom zivotu i da hi.. konfe!enCIJa b1la I~raz ~edmst':a 'll
bazi odrZ:ane su izborne konferenC1Je AFZ-a po srezov1ma, Izabram su
delegati za okruznu ko111ferenciju i stvoreni su programi za takmicenje
kako hi se izaslo sa sto boljim rezulta:tuma na ovaj skup u oslohodenom
Bihacu. A ova je kronferencija istovremeno hila i priprema ~a predstojeCi Prvi kongres AFZ-a BiH u ~sarajevu i za. Prvi :kongres AFZ-a J.ugoslavije u Beogradu, koji su odr.Zani u junu m]esecu. Znam da s~ ti rezultati bili veliki da su zene cijelog ovog okruga vrlo masovno ucestvovale
i sa neobicni~ poletom i entuzijazmom u ak~ij~ma NO.F-a, pas;?~? .~e
ne ustanickih krajeva, da hi se sto brze zemlJa 1zvukla 11z pustos1 1 b1Jede u koju ju je' dovela fasisticka okupacija i domaci izdajnici. Trebal?. je
i na ovoj konferenciji p6kazati da ·SU nase ze~e .spremne da. ucme
sve da se sto prije zailijece rane i teska stradanJa 1 da se g:~ad1 nova
zajednica u kojoj viSe niko i nikada nece m~ci da dovede nase. ?arode
u iskusenja i uzase bratoubilackog rata. I za1sta, ova prva poshJ.~ratna
okruzna konferencija AFZ-a u Bihacu, odrzana neposredno P<?ShJ~ kapitulacije Njemacke, 'kojoj je p~isustvov~Io pr~~o 500 deleg~t;;t :1.~ CIJelo&
okruga, bila je neosporno •snazna mamfestaciJa bratstva .1 Jedmstva. 1
pune spremnosti da se styori zemlja mira, sl?_bod~, ~ada '1 bla~ostanJa.
Referat koji sam priprem1la za ovu konferenCIJU bw Je pun naJkonkretnijih podataka o stanju organizacije, o rezultati~a ~ada: poselbno !.ezui:
tatima u takmicenju, a disk1;1sija, na konferenc~Jl bila.. Je ve?ma z1v<l: J
puna obecanja za nova dosti>gnuca u slob~dnoJ zem!J.L Kohk~ ~e SJecam u Okruzni odbor su izabrane za .predsjedmcu M1hca Lukac 1z Prekaje: kod Drvara, Milja Kecman i Ma:r:a .Kodak ;a potpre~sjed13~~e, za
serketara Fadila Bilal-Redzic i za blagaJmka Hadzera Ibrahimpasic. Odibor je :irrnao prekJo 60 clanova. Na ovoj lmnferen~iji izabran? je t~.o~e
oko 100 delegata za 1Prvi kongres AFZ-a ~osne 1 Hercegovme, koJI Je
odrzan u Sarajevu 8, 9. i 10. juna 1945. godme.
Put do Sa.rajeva je bio vrlo tezak. Pretezno su to bile zene ·koje
prvi put idu na tako dalek put i. u takvi~ ~sk~_vima, p~sehno ~usli
manke. Okruzni NOO Bihac nam Je obezbiJediO sest kamwna, koJe_ su
vozili njemacki zarobljenici. Posto .smo pu~ovali .:kro~ m:konjick~ .kraj,
gdje je jos bio skriven pokoji cetmk, svak1 kamwn Je ~IO ?bez~IJe~en
jednim puskomitraljezom. Put je hio vrlo neudoban, kamwn.I stan, osteceni i svaki cas su se kvarili. Desilo se cak da su dva kam10na morala
da ostanu na putu, negdje kod Kiseljaka, pa su zene ,prebacene naknadno jednim autobusom do Sarajeva. Ulazak .u Sarajevo je. bio :veoma
svecari. Kamioni su bili okliceni zastavama 1 transparentlma I kroz
�grad se proslo s rpjesmom, manifestujuCi radost sto smo u slobodi stigle
u Sarajevo na Kongres. Nezaboravni su to bili dani za sve nas. Za jedne,
sto su se tada prvi put nasle u tako velikom g.radu i na tako velikom
skupu zena antifaSistkinja :Bosne i Heroegovine, a za druge, sto su se
opet vratile u uslove iz kojih su za vrijeme fasisticke okupacije pobjegIe, da bi zajedno sa narodom pod najtezim uslovima provele u partizanskim jedinicama, u opustosenim osloboaenim krajevima, ili u ilegalnim uslovima u neosloboaenim podrucjima. Sada cemo se naCi na
skupu gdje cemo se sresti i razgovarati sa drugaricama iz svih krajeva,
podijeliti radost sto smo dozivjele slobodu, ali i tugu sto smo mnoge
drugarice izgubile, jer su zrtve bile velike i mnoge od njih nisu bile meau nama da nastave djelo zapoceto u NOB-u.
Na Kongresu je i:z naseg okruga govorilo nekloliko zena. Mika Pecanac i Mileva Rodic iz drvarskog kraja govorile su o ucescu zena ovog
kraja u NOB-u i spremnosti da se nastavi u miru 'Sa jos ve6m zarom
borba za obnovu. Milka ~Strbac, tada clan Okruznog NOO-a Bihac pozvala je zene da stvaraju radne brigade, da bi sto organizovanije i sa viSe
uspjeha dale svoj udio u izgradnj;i zemlje. Seida Sahinovic i.z Buzima je
iz.nosila primjere muslimanskih :lena kako su one pomagale Narodnooslobodilacku voj~sku. Ona je govorila i o ucescu zena u izgradn]i susjednih popaljenih srpskih sela. Sadeta Buljubasic je osud:lla sve muslimanske placenike neprijatelja, Dzafera Kulenovica, Ademagu Mesica,
Aganovica i ostale okupatorske sluge. Na ovom kongresu je izabrana
delegacija zena za Prvi kongres AFZ-a Jugoslavije i neke od nas smo
bile clanovi te delegacije.
Kako se liz ovoga pregleda vidi, narodnooslobodilacki pokret, pa i
pokret :lena, nije se razvijao podjednako, niti su rezultati bili isti, ali
svuda jeoio isti cilj - 'bor.ba za svakog covjeka, :borba za bratstvo i
jed~nstvo svih nasih naroda, a protiv svega sto ometa stvaranje boljih
uslova zivota i rada, za slobodu, za ravnopravnost. U tome se us.pjelo.
Osloboaenje zemlje smo izvojevali ne samo vojnicki, tjerajuci neprijatelja, docekali smo osloboaenje i dohro organizovani, spremni na nove,
vrlo slozene i teske zadatke u obnovi ri izgradnji siromasne i ratom opustosene zemlje.
Draginj a Visekruna-Lukac
NEKOLIKO LIKOVA IZ BRIGADE
ored onog sto sam rekla o zenskoj omladil'l:i 4. krajisk~ l!d~r
ne brigade kao cjelini, a rijec je stvarno b1la o o?1ladm11, Jer
gotovo ni jedna od nas nije il;nal~ ..~vades~t go~ma: m?ram
da kazem nesto posebno 0 desetak druganca ClJl SU ~! Se l~kOVl naJdUblje usjekli u sjecanje. To .su '.p~ije sve~a :J?raga SablJic, .J?~san~a ~tupva~
i Stoja Zec iz Podgrmeca, M1hca Bod1roza, Sava B?sm~ 1 BoJ~ Marce
ta iz Drvara Habiba Spaho iz Sarajeva i Desa P.ralJak 1z B~goJna. a
Kada j~ Draga Sabljic izgubila zivot, dmala je. 18 godma. Ro. ena
·e u selu Resanovcima kod Bosanskog vGrahov~. Iz Is tog smo. ~ela 1 zaJedno smo zavrsile 4 razreda osnovne skole, zaJedno o~~asle 1. 1stog da~a stupile u 4. krajiSku brigadu. Ona u Prvi, a ja u .Trec1 batalJtn: U .~a
tu smo se povremeno ne tako cesto sretale. Kad b1smo se sre e Izm~Je
njale bism~ poneku r:nisao kao stare komsinice i sad ratne drugarbce,;
Posmatrala sam je i kod nje u~cava~a promjene, nastale za ovo, ne as
tako dugo, vrijeme. ,p,romjene msu bile male.
. .
•v
za svoje godine i izr~zit? mladalac~~ izgle~ p_ostala Je 1 suv1sed ob~
bil'na Znala sam da je p.nmlJena u PartiJU, da Je 1zuzetno hrab~a! o.
ra Jboinicarka i omiljena u svojoj_ ~~edini. yvij~k je hila v~sela I ·Iz nJ~
je zracio optimizam i vjer~ u ~j_eps1 z~vot. N1Je b1l~ krupna, ah ~un~ zd.rav_
lja i fizicke snage. Imala Je liJepo hce sa krupnk1ll'l: ~alo kemi,rdm\ 1 '~{
nim ocima. Lijepo se oblacila i in;ala unifo~u OJU Je ta ?. po es1 a a
je skladno pristajala uz njeno, 1zuzet~o hJei?o graaeno tiJ eld~· K.r~~ko
se odsislvala i viSe licila na nekog hJepog 1 ~redn<;>g om a mea; .to
tak~a je prihvatila partijski zadata.k da ostane 1za Bngade, sa ranJemm
drugovima i da dijeli njihovu sud:bmu.
. .
. .
B1lo ·e to u W:uzetno teskoj situaciji, .U. VI ofanz1v1, ~a plan1?1
Zedni vrh ~od Zavidovica. tMorali smo ostav1t1 dva~es~t!lk tesk~ ranJenih i iznemoglih drugova. Meau njima Stevk~ BoJanic. ~a. nJima su
ostavljeni ljekarski pomocnik Vlado, Draga .1. Vuka ~kipma-Cur.guz.
iB.ila je to teska neizvjesnost u snijegu, na plamm u sum1, pod granJem,
.. .
bez hrane i krova nad glavom.
Dru 0 j.zlaza .nije bilo. :Bili smo ?pko~Jen.i i ~orali se. p~obiJatl,
'k k
g. gleda ni'e bilo da iz takve situaciJe 1zvucemo ranJemke: C?s1
~~vlli ~~0 ~~ u kra]nje teskoj i .opasnoj sit~acij~. B~~nicarke su :P::Imlle
1' 1 1
. .
adata:k i zrtvovale se da bl ga lZVTSlle. Nakon trmaest
~~~~~~=~ li ~n~ se po ranjenike. Nismo nikog zivog nasli. Nasli smo
P
1
1
778
779
�ne~oli~,o
leseva, .uglavnom nepokretnih ranjenika, medu njima i Stevku
BoJamc. One koJe su se mogle nekako kretati cetnici su odveli i predali
ih ustasam~. U susjednom selu nasli smo zivu Vuku Skipinu, koja se
~ekako uspJela spasiti zahvaljujuCi pomoCi nekih seljaka, nasih simpatizera. Za sudhinu Drage Sabljic nikad nismo saznali.
.
Baja Marceta je x-odena i odrasla u Prekaji kod Drvara. Potice iz
sn~omasne poro~ice i do ra~a j~ najvise c~vala stoku. U <Brigadu je dosla o~n:a~ po. nJenom form1ran]U. Imala Je devetnaest godina, ali je po
spo~JaSnJem 1zgledu, rpo radu i dr:lanju odavala sliku starije za nekoliko
~~dma. Ne s)ecam se da li je imala i osnovnu skolu, no bila je pismena
~. lZUZetno b1stra. U 1. ceti 3. bataljona provela je godinu dana i SVOJ1:U r~dom stekla veliko povjex-enje svih boraca u ceti pa i u bataljonu.
Bila Je v~oma hrabr~ i .moz~ s; r~ci -?eustrc;~iva. Uvijek se za vrijeme
bo.r?e naslc; tan:? g~Je Je naJte~e 1 naJopasmJe. Intervenisala je u svim
pnhk~ma~ 1z:riac!la lZ borbe ranJene drugove, previjala ih i ukazivala im
P?mo~: B1l.~ Je s!roga prem~ sebi i zadatke besprijekorno izvrsavala. Za
nJu mJe msta b1lo nemoguce. ,Pomagala je drugaricama i uvijek cinila
uslug~ kad je treb~l? neko!ll nesto. oprati i okrpiti. Bila je ozbiljna i
dostoJanstvena, vehk1 drug 1 reklo ib1 se prema 'Svima i.sta.
. . Prilikom borbi za Glamoc, aprila 1943. godine, imali smo puno ranJemka. Slobodan Lukac je tesko ranjen i geleri rucne bombe isjekli
su mu sve pantal??e. Bile ~u neupotr~blJive i ·bacene. OtiSle smo, drugi
dan, u selo Glav1ee da ob1demo ranJene drugove. Kad smo naisli na
Slobodana, Boja je iz svoje torbe izvadila nekakve pantalone do kojih
je u toj borbi dosla i sebi ih namijenila, i dala ih Slobodanu. Jos dosta
du9o provela je u svojoj obicnoj seljackoj, napola pocijepanoj suknji.
Ov1m gestom, a i mnogim drugim ranije i kasnije pokazala je privr.Zenost drugarstva i ljudskog osjecaja.
v•
~esko j_e prezivljavala gubitak svakog druga i svaki takav slucaj
doz1vl~avala. Je ~ao Ii~nu tragediju. ~ogibija Mirka Race nju je posebno
pog?d1la. B1lo Je to JUna 1943. godme u centralnoj Bosni nedaleko od
PrnJavora. 0-?.ako prkosna, kakva je u sustini hila, otporna i reklo bi se
tvrda kao s~~Jen.a, ov?g puta ?-ije mogla prikriti bol ,i tugu. Mirka je,
bar u podsv!Jest1, _nos1la I! seb1, n~sto viSe nego obicnog druga. Javno je
pl~kala, to Je prv1,. a kol~ko s.e. sJecam .i po~ljednJi put .Cinila, i to nije
knla. Nakon nekohko mJeseci 1 sama Je u JednoJ borb1 pala i to kao
veliki horae i pravi juna'k.
'
.
MilicC1: Bodiroza rodena je u selu Kamenica kod Drvara, potice
rz v~oma s1romasne p~rod!ce. Bila je dijete roditelja sa puno djece. Rano )ev??tala be~ oca 1 zaJedno sa majkom, od malih nogu, morala se
uklJ.UC1ti u ra~ 1 borbu za stvaranje najminimalnijih uslova za zivot po:?dice. Tako Je od .rane mladosti osjetila s·ve tegobe teskog seljackog
z1vota. Zbog toga m .u osnovnu skolu nije iSla i ·hila je samouka. Od
ustanka~ zajedno sa svim ziteljima njenog slobodarskog Drvara ukljucila
se u nas pokret. ~a terenl!v je hila aktivna i vrijedna omladinka, da bi
?obrov~lJno u ~nga.du oti~la. neposredno po nje~om formiranju. Kad
Je u b~1ga~u .dosla, 1 ona Je 1mala devetnaest godma, ali je po izgledu
1 ponasvanJU .1zgledala. jos ~Ia?a: Bila je zive i vesele prirode, uvijek
raspv~~?zena 1 r~klo b1 se djet.mJ.asta. Imala je 1ijepo mladalacko :lice,
podslSlvala se Vl'soko, tako da Je 1gledala kao lijep mladic.
. ·Prosla j~ gotovo ci? ratni. p~t Brigade. Uvijek je bila u prvim borbemm redov1ma, svugdJe se ISticala i sve hrabro izdr.Zala. Stalno je
780
781
bila vesela i raspolozena i u najtezir:r: m~m~ti:ma. ?ptimis~ta ..Niika.d
nije pokazala ni najmanji zl!ak kole?a~Ja. B1la Je vehk1 drug 1 ~y1 su Je
cijenili i postovali. Sluzila JC za :pnmJe~ u .svakom I?ogledu. V1se. puta
je ranjavana, a jednom dosta tesko. B1lo J.e to apnla 1?4.3. ,?od.me. ~
borbi na Glamocu. Kursum je Milieu pogodw preko grl;ld1. 1 ostetw JOJ
obje dojke. Ni ovo Milieu nije pokolebalo. ~reboloval~ Je 1 op~t se v~a
tila u stroj svoje cete i bataljona. Imala Je vdobru l.plememtuv•d~su,
voljela je zivot i na njega realno gledala. Na zalost, mJe rat prezivJela.
Januara 1945. godine poginula je na sremskom frontu kao. refere!lt saniteta Bataljona i dotad dobila za hrabrost dva ratna o~hkovanJ~· S~
njom su na ovom frontu, od onih koje su od po~etka bile ~ B~1gad1,
poginule i Dusanka Stupar iz Rujiske, Stoja Zec 1z Podgrmeca I Sava
Bosnic iz Drvara.
.
.
, .. . .
Habiba-Biba Spaho rodena je i odrasla ~ SaraJevu u nn.ucmJOJ I
poznatoj gradanskoj porodi~i. ~ta je nju na!Jeralo da nap,usti udobar:
i dosta siguran zivot u roditeljskom domu l da se odlucl na .surov 1
nysiguran ratnicki partizanski z.ivo~? u. tom .~renutk~ kad sam J.e upoznala nije mi bilo jasno. Napustlla Je gimnaziJsku dacku klupu, 1legalno
izasla iz Sarajeva i sa sedamnaest godina. kolikov se siecam u septembru
ili oktobru 1943. godine, nasla se u redov1ma nase B~~gade. Rasporeder:a
je u 2. cetu 3. bataljona u kojoj je provela kao ob1ean bor~~ do. map
1944. godine. Tada je tesko ranjena i silom morala napustltl B~1~adu:
1Po svom spoljasnjem izgledu odavala. je utis_?-k veon:a njezne.}
neotporne osobe. Kad je rasporedena ~ nJegovu. ce.tu Bosko, Sk~.k1c,
politicki .komesar cete, o:zlb'iljno 1se !bumo. Govono 'je: ?'~ta ce m1 ,t~
nejac, a jos gradsko 'Vizle", koje mu moze sam? sn;eta:~I} o~ ko~a SI·
gurno nece imati nikakve vajde. Za komesara J~ b1l.a JOS v~~a d1!ema
kad je navece .prilikom razmjes.taj~ ~~ spavanJe B1ba ozbilJnO :, kategoricno zahtijevala da spava 1sklJUCIVO pore.d k?,:nesa~a. Skak1e ~e
ervenio i snebivao, cudeCi 'Se sto to gradsko djeVOJ~e ho~e.. Kad su Je
pitali zasto bas zeli d~ .spava pore~ ko~esara, ona Je ~zbilJn? sa dost~
sigurnosti izjavila da Je ona u Sarajevu cula da su part1zanskl komesar~
najbolji Ijudi i da je pored. l!jih najsigurnije. Ubij~dili sm?v je da shvatl
da su svi borci u ceti dobn 1 da pored svakog moze bezbnzno da spava.
Od prvog dana boravka u ceti demantov~la je komesarov~ . Sl!I?"
nje i pokazala da je veoma izdrzljiva. Iako n~ 1zgled .slaba •. ll: ~ustm; Je
bila veoma jaka i otporna. Brzo se prilagod1la novo] s~edm~ 1 nav1kla
na teskoce sa kojima se dotad u z~votu nije ~r~tala. Nav1kla Je n~. duge
marseve, na nespavanje, na glad 1 umor: N1 Jedno& trenutka mJe ~o
kazala znake kolebljivosti i kajanja sto Je posla OVII? putem. Shvatil~
je znacaj nase borbe, njenog cilja. Sh':atila .i~. s:ro~e obavez~ d~ ~a
svoj doprinos za uspjesnu i sto brzu pobjedu. NIJe JOJ smetalo st?. Je.I~
grada a nasla se medu nama koji smo hili veCinom sa sela. NIJe JOJ
smeta'Io ni to sto se nasla medu drugovim~ i dr~garicam:;t ~glavn~m
druge nacionalnosti, pa ni to st~ je do bar. d1o sredme u koJOJ se nasla
bio polupismen, a ona pred zavrsetkom vehke mat~r~.. .
.
.
Sve je to shvatila kao realnost. U nju se uklJ':Cila 1 po svnn pitanjima pokazala visoku svijest. Bila je veoma hrabra 1 b~zo ~u nesta!e sve
sumnje u njenu snagu i izdr:lljivost. U svim ~orbama b1l~ Je u prv1m redovima. U jednoj od tih borbi pocetkom maJa. !944. go~dme u nepos~ed
noj blizini Uzica tesko je ranj.ena, i to u obadviJe noge 1 u ruku. Na Jednoj nozi je imala prelom kost1.
�Trebalo je biti pored n · · d' · ·
.
.
kako hrabro podnosi bolove J~;bi;~t:k~ t.oJ fa jzgled njeznoj djevojci
1
I do tad smo je upoznali k~o u
s PP. : ~ 1 g asa od sebe ne pusta.
smo joj se svi divili ,j ta njena pdrn~ 1 riJesen~ na sye, aH ovog puta
smo je na nosilima danju i n ,o vaznolt n~s Je sve. IZnenadila. Nosili
rna i bespucu. Ona' je to sve fzcJi:z~l~ v~ eJmm. ,PUtedvrmba, ko~jim stc:zaMedu ranjenim dr . ·
b' .' . a ~IJe ~. se e knk pustrla.
se ljutila i mogli smo tu1fvk~ao i~ofe .I. ta;vih ~?JI s~ jau~,~l~. Na njih
0
kroz vas muska krv". Poslije nekol'k : { " :s~. I mus~arci 1 ,Tece 1i
nu sa nosila ida joj dadu konja kak~ b.anl
zdahtiJevala .da je skinose. Prebacena je na siobodnu' t . . ~ os o o 1 a rugove tereta da je
na lijecenje u Italiju i u Brigad entor.IJU ~.emu Goru. Odatie je otiSla
smo je poznavali je ostaia u traj~o~ :J~~~a~IJ.J: .vr~ti~a. Syimka na~a. koji
uspomenu.
I nos1mo Je · ao naJlJepsu
Desa Praljak rodena je u 1 v I . k d
.
dosia njegdje polovinom 1943 ~od' es~ OJ I o. BugoJna. U Brigadu je
Rasporedena je u 2. cetu 2. b~tal'~~ne: kmfk :Je tc:d~ sesnaes.t .godina.
do kraja rata Po onome kak . 12 a I, o I o se SJecam, u nJOJ ostaia
.J
?e. da je zivjeia u izuzetno teskl~ gied~Ia k~~Ije B.rigadu dosia vidjelo
I Iscrpljena obuc
I b
~s ,?VIrna. I a Je mska rastom, mrsava
viSe licilo ,r{a obic~~a rftes ~~ai~eipck_~ odijklo, {'oliko dotrajaio da je
smedu kosu i lijepe piave. i blage ;~. SI nu o rug u giavu, pjegavo lice,
Nije isla u skoiu .
t'
. CI.
siaba presia je sa Brig~do~~~If~Id~ se I<;>~ismenila. I~ko je hila fizicki
Zora Vucelja-JosipoviC
OMLADINKE 20. ROMANIJSKE NARODNOOSLOBODILACKE
UDARNE BRIGADE
b if
,D
.u
:~z~~j~ o~~r~~f:d d~ij~a l~~1/r~=r;~~a~otTe~~t~~f~~obr i~;t~jfiaP~;:~
boimcarka u ceti. Prisjecajuci se p . d' 'h I a o Ica_n or~c, a zatim
kako je Desa u n 'ima iz 1 d I
OJ<: Im y_remenskih odsJeka i toga
jaia se i stasaia ~a s ~ .e a ~. p~staJe. uocl]Ivo da je ona rasia, razvisnazila i psihicki sazrfje~~la m~i:nJao nJek s)1Ijn.i .izgied, da je fizicki
djevojku. Lijepo se obiacila .i m=I~\~aos.fugk a I yrasia u vrlo lijepu
nasa borba i zivot u Bri adi iz rad'l' Ico I a .. ao I od mnogih drugih,
n.a velike teskoce i podvTge. O;a jei ~:i~ekdblJe prav~g borca sl?remnog
~Ima. Trudila se da sve zadatke ob .. } v. I a u I?rVI_J? borb.en,Im redoJoj)e poi~zilo za rukom. Postala j~IJI~~v~:kbaJ~aF~IIm uspjeho~, i to
docekaia Je sa cinom zastavnika.
a I can KPJ. KraJ rata
v
782
783
vadeseta romanijska NOU brigada je nastala od Romanijskog
partizanskog odreda. Romanijski partizanski odred je formiran pocetkom ustanka na Romaniji, 1941. godine. On je djeio
SlaviSe Vajnera-Cice, Siobodana Principa-Selje, Hasana Brkica-Ace, Danila Ddkica, Gruje Novakovica, Pere Kosorica, Pavia Gorarrina i drugih
komunista i organizatora ustanka.
Dvadeseta romanijska NOU brigada osnovana je 25. V 1944. godine
u selu RudiStu, na Bircu. U njen sastav su usli: Romanijski partizanski
odred, Prvi bataljon Majevicke brigade, te jahorinska i trnovska ceta.
Pored drugova, u redovima ove brigade nalazile su se i mnoge
drugarice, omiadirrke. One su bile iz seia velike Romanije, zatim sa Jahorine, iz Banije, Srema i drugih krajeva. Mnoge su bile vee prekaljene
kao borci drugih brigada ili kao skojevke sa terenskog rada, dok su
neke prispjeie kao novi borci po formiranju same brigade. One su najcesce obavljale zadatak bolnicarki, a bile su i borci, omladinski rukovodioci, a bilo ih je pomocnika komesara ceta i komesara ceta i bataljona.
Najcesce njihorva aktivnost nije prestajala poslije borbe ili marseva, jer
onda kada ceta ili bataljon nisu u borbi ili se odmaraju, za omladinke
u brigadi nije bilo odmora. Tada pocinje ciScenje prostorija u1kojima
boravi jedinica, mijenjanje slame, dezinfikovanje odjece ili cebadi, pra..
nje vesa i zavojnog materijala. Zavojni materijal se specijaino cuvao i
po ko zna koji put prao i ponovo pripremao za steriJ.nu upotrebu, jer
bez tog materijala cetna bolnicarka nije nikada smjeia ostati. Omladinke borci su cesto hili kuriri, kao najpodobnije osobe, ponekad prerusene
i zakamuflirane prelazile su s kraja na kraj teritorijom izmedu Sarajeva, Drine i Majevice, prenoseci postu ili obavjestenja na punktove, ponekad i na okupir.anoj teritoriji.
Kad god prebirem uspomene o drugaricama borcima iz romanijske
brigade, hrabrim omladinkama, misli mi se ponajprije upucuju i sjecanja naviru na prvoborca: Ravijojlu Ravu Jankovic-MiniC. Svi je pamte
kao visoku, krupnu, plavooku djevojku, guste plave kose sa muskom
frizurom, koja je provirivala ispod kape-titovke, ostrog izraza i jos ostrijeg koraka, bilo u marsu ili u bici, tople rijeci, njezno9: pokreta kad
previja ranu, lijepog glasa i uvijek spremna na pjesmu. Uvijek je Rava
hila pod punom vojnickom opremom, ne samo po ·odjeCi, koja je uvijek,
iako vojrricka i ko zna odakle prispjela, hila cista i ispeglana, sa priteg-
�nutim opasacem ispod struka aka v • b
ljeLlom u rukama ali i sanitetsko;~nnb. ombama, sa puskom ili mitravi po njeznom i 'briznom postu an. or Icom o rame~u. Pamte je drugoUvijek je bila spretna i strucna kaoJdap_re~a Idrugovima i ranjenicima.
a ne kroz praksu obucena na otv
Je s o ovana za posao sanitarke
taka ili bambi, u nekom mrtvomoreno~ ~~ostoru, cesto pod kiSom me~
sa ranjenikom iduCi pored kon· . ugl~d ·~OJI ~e ,!llo_rao brzo napustiti ili
dalje.
Ja 1 pn rzavaJuc1 nJega na konju grabiti
. Njena hrabrost je iSla do te m ·
d .
nJe da je metak ne moze o oditi ]ere .. a J~ kod sebe stvorila uvjerepou;:agala ~rugima i docek~l~ zelj~:~~~k·1la .J.e srhtno iz borbe U borbu,
d~nJe SaraJeva. Kako se radovala timbo bvam I?<: okd u" b~rbe za oslobomcom ude u svoj grad - Sara·ev . r ama 1 zar o zeljela da sa jediva, da mu sa dnigovima dones~ sl~b~dodno ·s~lo Osijek, pokraj Sarajeferent saniteta 19. bircanske brigade V0d_.lu taJ ~khod je posla kao rena Crvenim stijenama, vrhu Roma~i. ~·i s~ tes a borba sa ustasama
prsa. U toj borbi Po inul · R
Je .. ~ a Je to prava borba prsa u
carka, horae od poce~ka
ava, domilJtna drugarica, odlicna bolnin~la je na domaku svog Saraje~~ s.a be derent saniteta Brigade. ·Pogis~Igla u svoj zavicaj, da u n. emu 1 s o.. o e svo~ rodno~ kraju. Nije
p]esmu: ,Koso moja borovfno sa SVOJ1m saborc~ma zap]eva omiljenu
C?stavila je zauvijek 'Rava svo ·egusta, dano stano Ja-?;o, j~j ljuta rano".
lJubav, Mitra Minica komand1ntadru20gove, a ~ekdu nnma 1 svoju veliku
. .
'
. romamJs e NOU b · d
.
Za SVOJU 1zvanrednu hrabrost i vel·k·
.
nga e.
Je za narodnog heroja Jugoslavije.
I 1 dopnnos u borbi proglasena
Nas glavni grad dao je njeno 1 . . d
·
tara, da se mlade ucenice na n.
me J~ J?Om d?mu medicinskih sesnosti svoga poziva.
Jenom pnmJeru uce humanosti i struc-
!sl:nk
I
U velikom hroju sanitarki i cetnih b 1 ·" k. · ·
dinka, horae Danica Krsmanovic B.l . o mea~" I Je I Romanijka, omlas~o_i bolnici u Bijelim vodama 1941 I a J~ bobmca:~a. u ~rvoj partizandmicama. Bila je ranjavana i ostal~ got u;e; ol~dmJ.e Je hila horae u iecama.
ra m mva 1 I sa teskim posljediPrvoborac sa Romanije · 1
·
d. k
Prvog bataljona 20. romani ·s~~ Nom 1a 1 a R~ja Marie. Bila je horae
1!
bat~ltona. Vrseci svoju duz~ost ist~ga bnghdehi r:,e,fer~nt sal3iteta svog
zbn_nJa~anju ranjenika. Nije znala za st seh ·1~ roscu 1 sn.alazlji_voscu u
Gazlla Je snijeg i po teskoj plani k . r~ .1 1 prepreke bilo koJe vrste.
U takvim prilikama izbavila je t~ OJ ·flii~l. stJZala ~o ranjenog druga.
svoga. ba~aljona Dordu Kaurinovicu P~l a. ZIV?t ~anJ"enom ko~andantu
taka IZ n]emackog oruzja po ob d :. ,fl Je ?IO 11ZJresetan 'rafahma meSU to rane, koje hi te~ko . revt YIJe !1' 0 g~. 1 ~onjem dijelu tijela. Bile
hi~~rskoj sali. Raja J.·e na ttvor~n~ naJbolJI hirurg ~"_najo~remljenijoj
sn_IJegu strucno obradila ovu ranu ~ ~ros~oru, po C1~1 Z1mi i velikom
mila 'komandan!~ na dalje lijecenj~. austav1la ·krvarenJe, a zatim otpreSa RomamJe, iz sela Kusaca bil ·
1 d.
b?rac i iz porodice Kosorica Za b ba Je om a ~I?-k~ Jela Kosoric, prvonJu usia od pocetka ustank~ vod or u ~e ?pred1Jehla veoma mlada i u
s~ric~, predratnog ·simpatizera KP~naUp;1~Je_roi? svb~ga oca,. Josipa Ko~1 tesk~ tuga za najblizima i na ·mlli"ima u )e ~zgu Ila oca 1 dva "J;lrata.
Je rat 1 ostala aktivan politick)
l1IJedJe
1 ra m.k a sve o pok.olebala. Prez1vjela
godine.
SVOJe smrti prije tri
i
784
785
Iz sela Han-Krama na Romaniji, na poziv Partije i SlaviSe Vajnera-Cice, sa svojih 11 drugarica, vrsnjakinja, dosla je u partizansku bolnicu u Han-Pijesku, Abazovic Dusanka. Prije nego sto je stigla da stupi u
kolonu boraca svog Romanijskog odreda, Nijemci su je uhvatili i strijeljali. Na isti naCin su stradali i svi clanovi njene sedmoclane porodice, a kuca spaljena.
Iz Kusaca na Romaniji je hra:bra omlad1nJka Slolbodanlka Brubic.
Svoj partizanski put je zapocela kao terenski radnik, najcesce kurir.
,IzvrsavajuCi zadatke kurira prevaljivala je put od istoone Bosne, preko
Drine i dolazila u Srbiju. Prolazila k:roz neprijateljske barikade, posebino
oko gmda Rogatice. Cesto se oblacila u mus11mansku odjecu- zar i feredu, da hi lrukse prosla kroz orpasne zone.
Kao borac romanijske brigade Slobodanka je ucestvovala u mnogim borbama sa ustasama i Nijemcima, ali i sa cetnicima. Posebno je
znacajna borba u selu TupkoviCima sa cetnicima. Tu su se cetnici ukopali u zemlju za cijelu visinu covjeka, jedan do drugoga i tako napravili
zivu ogradu, da bi uspjesnije ·docekali partizane. Bio je to pravi direktni
sukob. Slobodanka je sa mitraljezom u rukama sipala rafale na cetnike
i posljednja ostala u borbi sa njima. Cetnici su jurisali na nju u zelji da
je po svaku cijenu uhvate zivu. Slobodanka je bila bda i izasla iz ove
borbe ziva i zdrava. U borbenoj jedinici ostala je do zavrsetka rata.
Iz brojne porodice Dukic u selu Bjelogorcima su omladinke borci Romanijske brigade: Andelka i Milka DukiC. To su bile vesele i
snagom opasane djevojke koje su svoja vedra raspolozenja unosile medu
drugove u svojim cetama. Andelka je prosla onaj put od cetne bolnicarke
pa do referenta saniteta u bataljonu, a Milka se razvila u omladinskog
rukovodioca bataljona.
Ni Milja ECimovic, hrabra djevojka iz sela Mandra na Romaniji,
nije zaostala iza ostalih drugarica. I ona je pristupila borbi i oruzanom
ustanku od 1941. godine. Bila je horae Romanijskog partizanskog odreda, zatim 6. istocnobosanske proleterske brigade i 20. romanijske
NOU brigade. Sa 6. istocnobosanskom brigadom prosla je najvecu golgotu partizanskog ratovanja, V neprijateljsku ofanzivu i Sutjesku.
Kao cetna bolnicarka, u 20. romanijskoj NOU brigadi je i Koviljka ECimovic. I to je hrabra i vrijedna omladinka, koja je prosla cijeli
borbeni put ove brigade. Poslije rata zavrSila je sanitetsku oficirsku
skolu, pa je kasnije radila kao medicinska setra sve do penzionisanja.
Bjelakovic Milja, omladinka iz Vidrica, na Romaniji, horae od
1941. godine pristupila je borbi slijedeci primjer svoje napredne paradice. Jedanaestoro clanova njene porodice izgubila je u tom borbenom
putu. Svetila se Milja neprijatelju, koji joj je odnio najmilije, sa mitraljezom u rukama. Kroz borbu se razvila i izrasla u oficira nase Armije.
Sa Jahorine, u ovoj brigadi su bile tri drugarice koje su i presle
u ovu brigadu iz Jahorinskog partizanskog odreda. To su: Koviljka Golijanin, Razija Alajbegovic i Stana Trgovcevic.
Koviljka je hila skojevka, terenski radnik, pa onda horae u Brigadi. Kada je stupila u Brigadu, imala je svega 17 godina. U Brigadi je
dobila zaduzenje kao cetna bolnicarka. Bio je to nov i njoj nepoznat
posao. Zato su je drugovi poslali na sanitetski kurs, koji je ana zavrsila
sa odlicnim uspjehom. Lako je dosla do tog uspjeha kao bistra djevojka. Bila je i odlicna bolnicarka. Na veliku zalost, nije dugo provela
medu svojim drugovima iz cete. Ubrzo je poginula. Nije izasla ziva iz tes50 :Zene BiH u NOB 1941-1945.
�ke borbe sa cetnicima, u selu RudiStu u kome je upravo i formirana
20. romanijska NOU brigada. Tako je zavrSila divna djevojka, krsna
brdanka, dobra bolnicarka i prava skojevka.
Razija Alajbegovic je mlada, puna duha i uvijek na salu spremna
brigadirka iz slobodarske Foce. Njen borbeni put je zapoceo u hereegovackim jedinieama, dok su joj dva brata ostala u istocnobosanskim jedinicama. Zeljela je Raza da se nade blizu brace, da ih bar u nekom
susretu pogleda. Ispunila joj se zelja, jer se po izlasku iz V neprijateljske
ofanzive, u ljeto 1943. godine, nasla na Romaniji. Po okrepljenju iz te
golgote stupila je u Romanijski partizanski odred kao referent saniteta
bataljona. Po formiranju Brigade ulazi u sastav te brigade, ali ubrzo
prelazi na duznost zamjenika referenta saniteta 19. bircanske brigade.
Tada je hila pored Rave Jankovic, njezin pomocnik. Bile su zajedno u
onim teskim borbama na Crvenim stijenama, u pohodu na Sarajevo.
Obje su tada ranjene. Ravina je rana hila smrtna, ali je Raza, iako i sama ranjenik, vukla sobom ranjenu Ravu priddavajuCi je jednom rukom,
a drugom rukom ddeci svoj ranjeni stomak.
Trgovcevic Stana, omladinka, do rata gimnazijalka, rodena u Trnovu kod Sarajeva. Od pocetka ustanka je hila aktivista i politicki radnik, ilegalae na podrucju Trnova. Potom je stupila prvo u Jahorinski
partizanski odred, a onda u 20. romanijsku NOU brigadu.
U toku ratovanja nekoliko puta je ranjena, ali je i dalje ostajala
u borbenoj jedinici. Voljela je pjesmu i sa drugovima pjevala u svakoj
prilici.
U ovoj brigadi je, kao pomocnik komesara bataljona, provela jedno vrijeme i Mileva Scepanovic, rodom iz Crne Gore, a u borbi od pocetka rata. U ovu brigadu je i ona stigla poslije proboja iz V neprijateljske ofanzive. U isti bataljon i na isti nacin je za komesara bataljona
dosao Kosta Banjae, horae iz Krajine. Komandant ovog bataljona je bio
Momir Koprivica, prvoborae sa Romanije. Tako su se sastali isprobani
borci i dobri rukovodioei. Sve t.roje su prezivjeli rat i izasli ik:ao oficiri,
sa visokim priznanjima za svoj ratni udio.
Iz ravnog Srema, kao omladinka, prispjela je Bogdanka Budisavljevic-Boka, koja je u 20. romaniJskoj brigadi hila na duznosti kamesara bataljona. I tu duznost, kao i mnoge druge prije, obavila je dobro
i uspjesno. Uz to Holm je hila i ostala divan covjek i dobar drug, aktivan
politicki radnik.
Hrabra sanitarka ove brigade je i Erka Capelja, Slovakinja iz Iriga.
Ona je hila ,i neustrasiv horae. Izvlacila je i nosila ranjenike bez obzira
pod kakvom se oruzanom vatrom nalazila. Kad je trebalo, sa bombama
u ruei hila je u prvom borbenom stroju. Za svoje hrabre podvige dva puta je pohvaljivana naredbom staba 27. divizije, poslije teske borbe •sa
Nijemcima na polozaju kod Kadinog Sela 'i u borbi kod sela Halilovica,
sa ustasama 23. juna 1944. godine.
Brigadkka 20. romanijske brigade je hila i Lepa Repic, iz sela
Kupinova u Sremu. Takode hrabra djevojka, juriSala je na neprijatelja
ne bojeci se i ne trazeci zaklona. Cesto su je drugovi opominjali da se
opreznije ponasa u borbama. U jednoj od mnogih bovbi, 9. jula 1944. godine, sa Nijemeima, u selu Zakomu, na Romaniji, parcad njemackih
granata isjekli su tijelo hrabre, mlade partizanke Lepe.To su bile teske
rane kojima nije bilo lijeka, pa je ubrzo podlegla.
~
·
·gade istaknuto mjesto za:uzima Bosa Vasilic,
Meuu b oreima ov e br 1
v•
d'
'k k . se
SemberiJ"e I to J·e hila neustras1va · JeVOJ a, OJa
. k ·
om1a d m a lZ ravne
·
.. .
b b v K b b
apa1
k 0 l'k uta dobrovo1jno pnJaVI1a u om ase. ao om as, J.?1 bo P k
<col zn~
SS diviziJ' e i Sudarevih ustasa, na Karauh 28.
d a a Je na un ere 7 .
aprila 1944. godine.· Bosino ucestvovanJe u b orb ama na '-'avcevom p olJ"u
.
r. v
vk
. ..
..Nezaboravno Je.
1 ·
181 nJemac e d'IV1Z1Je. U toJ· borbi ranJ· en J. e komandant
·
.
;11
sa.d lJe ?VIrna. a' s· . , Ranjena je i sanitarka iz to~ bata1JOirl.a Anueb~taflf_naK~~a~da~~~\ataljona borci nisu sti.gli ni ?~ !zyuku ~a ~o1 ~ · u T Jda se hrabra Bosa sa skojevcima stvonla n~ 1v1e1 st;tme 1 pnsoz~Ja. a.
m komandantu. Sa ostalim drugovima 1Zvukla Jt; ne samo
kupila d~:an~eQO i Andelku i u neposrednoj blizini oboje prevlla.
oma~ sa ·e sa skojevcima svoga bataljona usia prva sa ra~n.om zastavom n~se hrigade u Sarajevo. Prezivjela je rat i osta1a akt1v1~t~ n Sav
t·
rajev~ 1 d' ka Ankica Jovanovic Zvieer, rodom iz Gracanice kod Tuz1e,
II_l \~I b
ove brigade. Ona se nas1a i u borbama kod S_re~re·
t~koa~ Je ~~44 ora~dine kada je spasava1a tesko ranjenog zamJemka
k~~a~da~ta hrig;de Mihaj1a Bje1akovica, koj~. je l?o~1 egado _rana~a:
·
·
·1
·
Mihaj1a sve dok se mJe UVJen 1 a · a Je on 1Z
~~~~':o J~ ~~·daag~a~~~~~lfa na zem1ju, pokrila liscem i njegovu torbieu
uze1a za uspomenu.
.
. .
· s
dom iz PosaHrabra bo1nicarka iz ove bngade Je 1 JanJa dperae! ,roV't . .. Su
.
.
'1 v• t z fm Ra a Tas1e 1 om1r IZ
vine. Mn<?gim bo~~1ma { ska~1 a. Z1kO . o~11achnka 1943. godine dos1a u
v~r~~~~e1 zn~o ~sk~~nsk~ hii~a{fu, ~~ onda u ~0. ~o~~mijs~u. U j~dnoj
f::~lJ:k~!~n~k~'~v";,~~ii~'d::a!~j~~f.ili~.~d::lJ:~: !~;.l:lt~~~~j~
kraceg oporavka nastavila 't;t borbbenboJ Jt;d~nd1C:L .l!epe~~~~l:
bama na Zvornik, tako da Je u or enoJ Je m1e1
~v~e do ukr~~
rata. Tako su om1adinke horci 20. romanijsk~ vbri~ade ~ njenom borb~
0
nom stroju dava1e svoj veliki doprinos zajedm.ekoJ h?r~~ Z ~~s~l~ J. ~~~~
d
.. ' r M 0 g su na tome putu ostaV11e SVOJe ZlV . ' . .
ka ~dp~Wi;eii~~sil~ p~stav1jeni zadatak. Nj~hov primjer osta~w Je P~~
rukru m1adim generacijama za nekompror~usnu borbu u nov1m us 1ov1
rna s1obodne zem1je i socijalisticke izgradnJe.
0
786
787
�kuce prebaceni su brojni drugovi sa
propagandni materijal. ~z njene
. ..
Ilidze i Sarajeva ul pcfrt~zan~~rica-Valtera u Sarajevo za sekretara ~JesPo dolasku V. a n_xnra
.1 sastanak preko svoje sestre C1hke,
nag komiteta Manca J: ugd:Z~~ kod Foht Sare. Valter je prosir~o vez~
sa Valterom. S~staJ?-.ak Je o.
. tocnom Bosnom i Hercegovmom I
partijske orgamzaciJe Sa{aJya ~a IS kt za svu postu i materijal iz Heri Maricina kuca je pasta <1: £? a~~~~:a u oba pravca. Taka je i z:v~mko
cegovine i istocne Bos~e 1 IZ
vezu sa Maricom, kojoj su kunn. d?Grbac-Putnik uspos~:wio stalnk 'h ·e odnosio u Sarajevo i do~osw I~
nosili postu i mater.IJal •. a z;~:k~ Gr~ac drzao njemacku i ustasku umSarajeva. Kod Mance Je Z . dl .
teren a po povratku presvla. . bl v• kada Je 0 az10 na
,
. .
formu, k OJ.u Je o acw k 0 . kanal je funkcionisao bez .zas~.oJa 1 grecio i oblacw don;t~brans u.v .
Marica je bila veoma pov]erl~1va, P;;t se
saka sve do Mancmog hap~enJ .. ·1 ,. ostavi tajna .radio.,stamca, a.h se
cak :namjeravao da Se U n]CnO] WCl
v 'ak on je ocijenio da b1 statome usprotivio Zv_onlm ~rbac.;.~o s f~~~fno'kontrolisali podrucje oko
nica bila brzo otknvena, JCr su IJemc
aerodroma.
d'
n·1dzi je bila velika prov<> 1 '3, kojom priliAvgusta 1944. vgo me
· medu njima i Marica. Odvedena
kom je bilo pohapseno 18 . rugovd! ea. e reslusavana i mucena. Njeno
je u ustaski z~t;r~r l;l S~raJevuk g J 1 ?ko~ teroru ustasa; na visini. Niddanje na pohciJ1 .bile;> Je, luphr~br~e i prkosna. 12. XII 1944. od~edena
koga nije odala. B1la .Je vr ~ d
. d n po dolasku zaklana i bacena u
je u logor J asenovac 1 odm . rugi a
Savu.
..
.
rtno odlikovana je ordeno!ll z~ hrabro~t.
Posh]e os~oboden~~·lpo~k 1 '·ca koloniju nasi njezmo Ime, a nJeUlica. koja vo~I kroz ciJe .udJ. ~ci oJ.e o~bdaniste llla Ilidzi.
nim lmenom JC nazvano 1
Cilika Hajnrih-Parte
LIK I RAD MARICE UHERKE
"-i
arica je rodena u Sarajevu 1. IV 1903. godine, u radnickoj
porodici. Po prirodi je hila mirna, sredena, odmjerena i hrab.
ra. Nakon udaje za Emila Uherku, radnika u Vojno-tehnickom zavodu, odselila se na IlidZu, u Sokolovic koloniju. Iako u to vrijeme nisu bili Clanovi KPJ ni ana ni njen muz, povezuje se sa radnicima
i seljacima iz okolnih sela, uCi ih pismenosti i domaCim poslovima.
Uci ih da se od sljiva mogu praviti i druge stvari, a ne samo rakija, da
se od svinja mogu praviti kobasice i cvarci. Stvara veliki krug poznanika i svima pomaze na razne nacine.
Kako je njihova kuca bila na osami, vee neposredno pred rat, kada
su se osumnjiceni clanovi KPJ morali da povuku u ilegalnost, pristaje
na prijedlog svoje sestre Cilike da primi povremeno Duru Pucara, Isu
Jovanovica i Zoru Ser, za kojima je bila raspisana potjernica. Pod njihovim uticajem u njoj se rada zelja da i sama pocne aktivno da radi
i sa prvim ratnim danima ana se povezuje sa ilidzanskom organizacijom.
I njen muz Emil, koji je primljen u svom preduzecu u clanstvo KPJ,
aktivno radi, ali ga vee u proljece 1942. godine hapse i odvode u logor
Stara GradiSka, gdje je ubijen avgusta 1942. godine.
Marica je uspostavila stalnu vezu sa Ramizom Sladicem, sekretarom komiteta Kalinovik-Foca, koji ju je i kandidovao za clana Partije. U
njenom stanu se Ramiz sastaje sa svojom majkom, koja je zivjela u Sarajevu. Marica je odrzavala vezu i sa Cvijetic Milanom, radnikom iz
tvornice duhana, koji je u Sarajevu stanovao kod njenog brata Josipa
Parte. Cvijetic je pomagao Marici da odnosi prikuplieni sanitetski materijal, hranu i oruzje za ilidzansku organizaciju. Miian Cvijetic je prikupljao sanitetski materijal i oruzje od Branka PeriSica, Luke Cjetica,
Stjepe MatiCa, apotekara Kalembera i drugih. Cvijetic je u pozajmljenoj
domobranskoj uniformi pratio Maricu od Sarajeva do Ilidze, koja bi
nosila pune torbe materijala i oruzja. Taka je hila postedena eventualnih usputnih pretresa od strane ustasa.
Marica je u Sarajevu imala svoje baze kod Josipa Parte i Vere
Bosnjakovic, u koje su donoseni pomenuti materijali i oruzje. Tu ·se
sastajala i sa Lepom Carkic, koja je takode donosila sakupljeni materijal. Tim kanalom je i njen brat Vojo Carkic prebacen u partizane.
Marica je hila vrlo hrabra i. vrlo dovitljiva. Svojim izgledom nije
izazivala podozrenje, pa je cak i u njemacke kamione na Ilidzi ubacivala
it
M
788
r
�Bila je lijepa, stasita, gracioznih pokreta i kao drijen zdrava. Nosila je onu divnu janjsku narodnu nosnju, ukrasenu raznobojnim narodnim motivima, koji pokazuju i dokazuju koliko je zena na selu imala
mastovitosti i dara da svojom vlastitom rukom ukrasi svoju odjecu i
obucu i da time ublazi surovost zivota i prirode. Velike erne oCi na
izrazito bijeloj puti odisale su zdravljem, snagom i kao kristal cistim
duhom. Ispod bijele bosce, ukrasene raznobojnim, ervenim i plavim evjetiCima, lagano se njihala duga i kao ugljen erna pletenica, koja se zavrsavala zadjenutim srebrnastim starinskim novCicem. Neizmjerno je
voljela djeeu i porodicni dom. Ali tu ljubav i toplinu dozivljavali su
isto tako i svi oni koji su prolazili kroz njenu bajtu. Znala je da to sve
lispolji sa izvanrednom suptilnoscu i osjecajem majke, i to na jedan
osoben, cini ·se samo njoj svojstven nacin.
Kao malo dijete, radovala se pobjedama svojih ratnika. Tu radost
dijelila je sa svojim ukucanima i susjedima nastojeCi da svim svojim
bicem docara sve ono sto napaja dusu covjeka u jednom revolucionarnom vihoru i zanosu, koji treba da pokrene i ponese i staro i mlado u
borbi za pobjedu. Znala je milovati, ali i ljuto zahtijevati da radi svak
svoj posao. Kada je trebalo nesto uraditi u kuci ili na polju, nije bilo
sale i dovoljan je bio samo jedan pogled pa da se shvati sta treba ciniti.
Tu njenu ertu dobro su mali i osjetili svi oni koji su ra:dili sa Cvitom,
a posebno zene u njenom i obliznjim selima.
Okupatora koji se ostrvio na nasu zemlju, mrzila je iz dna duse.
Cim bi se pocelo govoriti o nacistima i domaCim izdajnicima, njene erne
oci, kao dvije zeravice, pocele bi sijevati uzduz i poprijeko. Cvita se tada
sa jos vecim zarom prihvatala svega sto je pobjedu moglo uciniti
Hazim Eminefendic
CVITA JOVISEVIC
osao je rat. Cvitino selo naslo
I
Janju. Ostali su samo erni zid~~.U. p ameknu medu. prvima u
vk .
~ I_ pone a nagorjela greda,
kao nijemi sv"ed ·
onih divnih planinskih Jku ?ei .ubtas og I nae!st~e~og varvarstva. Umjesto
njihovim zemljanim ognjiS~~~ nTh.~dra ~!l eeti~I vode, u kojima se na
n~vrat·n~os sklapali 'kakve-takve baj~e n~J~ g!lsil~ vatx:_a, sada je valjalo
Zimu u Jednoj takvoj bajti sa svojom. eel" vd~a
~oeekala .prvu ratnu
ponovo ce ognjeni prsten pretvoriti u prah J.apepeo.I I tu majusnu bajtu
.
I I.
I I .
.
. Dya sma - Gojka i Spiru s'::?Je smove kao kakva Spartanka bpo~.a Je u partiza~e ..Ispracajuci
oeima, govorila im je da budu hrahriez Ir. ~e. ~yze u ermm I zazarenim
Vee u prvim ustanickim da . ra mei 1. a n.e oc~ne obraz majei.
nalo se za Cvitu. Bez trunke mal dmva, m~~u boreim~ I narodom, saznabujala planinska rijeka u matic~ o~t~bs~·i ·~r:aha oktisla se kao kakva
0
na svoju dusu i na svoja leca
v I ae og po reta, preuzimajuci
Cini :lena u jednoj prolete~skoj ~~~olno.. ~toDpk priro~i stvari treba da
mogle vshvatiti,. iz sasvim razumljivih ~~~i~ ao d ne~e z<:'ne sa sela nisu
~ada zena, pm put u svojo" histori"i
g 'v· a Je zaista kucnuo cas
Ide s!l muskareem, kao jedn!k sa .ednik-d ~adim podn~bljem, moze da
nosm~ stvarima rata i revolucij~ dotli~ I Ca. odiu~l!Je o •tako sudbodruga zena u seiu, shvatila taj prelomni ~r~e tvkita, ,Y.Ise n<:go ma koja
K d
·x
v .
nu a u Zivotu zene
a a se pi::.e o zem sa seia ond
v
k v
·
sramezljiva, i nekako od glave do at se ckstov aze da je ona zaostala,
to, medutim, ne izgleda bas tako Tpek~ za OJ?e~.na. u. stvarnom zivotu
goli opstanak, surovost prirode ~nj~ I u~!ov~ ZIVbota I rada u borbi za
je iz dana u dan, iz odine u . ' d"
ne VIJaVI~e, u;e i oluje, koje su
idzvajale su kod seosk~ zene sJ~a~nda z~lJrskiv~~e I ul P?l)u i u sumi,
a s~vladuje mnoge rpreprelke i da se ; IS I _;;_voJim v astitim mozgom,
sa svim omm materijalnim i duh
. kao vueiea hrai~ro ihvata u'lmstae
na njenoj zivotnoj stazi.
ovmm preprekama koJe su se isprijecile
D
11·
d
Njena bajta viSe je Iicila na r t · vt b
U bajti je cesto vrvjeio kao u k v ~ .m sa nego na seosko domaCinstvo
taijona i eeta, odbornici
T;t .s?
i odlazili stabovi
yrata su bila sirom otv·~rena
ra mei I u_rm, ~omande. Za sve njih
1
1 <?Pljackano, uvijek bi se m~ I ne ~~:r;no to, mk<? Je bilo sve pogorjelo
Uljevace ili koprivnJ" ace i toplga OCvn~t~I ISP_'?'dv zeml]ane furune koje parce
I ma riJee.
politi~kfieid
:ol~~ili
ba~
790
791
blizom. toku rata Janj je bio oslobodena teritorija i okupator nikada nije
U
hio u stanju da uspostavi svoju vlast i kontrolu nad ovim podrucjem.
Ta cinjenica bila je od ogromnog znacaja za razvoj i sirenje nai'odnooslobodilackog pokreta, u dolini Plive i Vrbasa. Janj je mnogo puta
prihvatao proleterske i udarne brigade i divizije kao i bolnice, koje su se
na njegovom tlu odmarale, krijepile i pripremale za nove okrsaje sa
neprijateljem. U tim danima Cvita je imala pune ruke posla. Valjalo je
sa .odbornikom razmjestiti borce po kucama, peCi hljebove, prati rublje
i zavoje i sija:set .drugih poslova. Sve se to mahom radilo nocu, jer, sutradan, u ranu zoru obicno jedinice treba da krenu na nove polozaje.
Kad bi se Cvita pojavila u nekom susjednom selu, za tren oka bi
se oko nje okupile zene i muska:rci, zeljni vijesti sa fronta. Ona bi im
jezikom naroda kazivala sa osobitim zarom sve ono sto je cula ili procitala o borbama i pobjedama partizana. Poslije toga zene bi se zajednicki dogovorile sta ce koja ura:diti. Rijedak je bio slucaj da se neke od
njih p11otive onome sto je Cvita zahtijevala. Ona bi prva podmetnula
svoja leda, pa onda to isto odlucno zahtijevala od svih drugih.
Jednoga dana Cvita je saznala da joj je tesko ranjen sin Goiko i da
je pao u ruke neprijatelja. On je bio clan Sreskog komiteta SKOJ-a za
jajacki srez. Posao je bio na sa:stanak u jednu omladinsku cetu.
Za:robljavanie Gojka Cvitu je pogodilo kao grom iz vedra neba.
Znala je da se njen mijstariji sin vise nikada nece vratiti y majcin za:
grljaj. Stegla je majCino sroe i rekla: ,Sta. mogul Takav 1e .rat. Mnogi
su izginuli i dali svoje rolade zivote u borb1 za slobodu. Ah, Ja znam da
te zrtve nece biti uzaludne!"
�. _Pre~o J anja su pvotutnjale sve ofanzive, ali se Cini da je sesta
n~pnJat~!Jska of~~z!~a ~ila najteza. Pocela je u januaru 1944. godine,
t]. u VriJem~ naJzesce Zime .. Pre~ nasrtajem neprijatelja narod se povukao u ~b]~g~ve, :po okolmm sumama. Prosla su bila ona vremena
ka.da sl!- ~Ju?~ c.ek~h. okupato.r:a na kucnom pragu skrstenih ruku. Ali,
ZbJegovi ljeti 1 z1m1 b1le su dviJe drasticno i razliCite velicine da se nisu
mogl.e uvo:pste po~editi. Te zime snijeg je padao danima i notima. Bijeli
pokn~~c _Je sr:aymo..sve sa zemljom pa su citavi predjeli u Janju izgledali
k.a? bljeh v~eplSl kop suvu svojoj utrobi sve zivo sahranili. Tesko je opisatJ st~. znaci kre~uti s~ zenama, starcima i nejakom djecom, po cici zimi
u. smjegom zaVIJa~e ~ume. ~arod ~e l!-kopavao u duboki snijeg i pravio
b.1vake. Grane ~d c~tu:-31-ra bil~ su Je~~na pokrivala i prostirke pod vedn~ nebom .. Cv1ta J~ Isla na ~elu zbiJega i probijala se po cijelcu kao
lav1ca. ISla Je o? zbJe~a do z.?Jega, bodrila da se izddi nesto sto je bilo
goto':'o nemoguce. Omm~ ~?F su k!o?-ul_i. duhom ~ got?V:~ se pomirili sa
s~d.bi~om ?a padnu u VJeCltl zagrljaJ biJele smrti, naJVIse je pomagala,
a!I 1 o~tro 1h prekoravala. Malod.usnost i kukayicluk nije nikako podnoslla: C1m su erne kvolone protutn]ale kroz sela 1 zaseoke, Cvita je vracala
SVOJ narod u napustene domove.
. . U toku ofanzive nai~l.a je bolnica 39. divizije. Sto trideset teskih ranJemka, mahom na n?sihma. Trebalo je, sto prije, organizovati njiho.v prenos preko JanJa prema Kupresu, jer je neprijatelj nadirao sa
sv:~ stra!la. Jedan ..diov tog velikog i humanog posla pripremila je i izvrs~la Cv1ta sa SVOJ~mv zenama. u. tok~ jed~~ no~i sakupila je zene iz nekohko sela oko Ljuse, Podobz1ra 1 Bab1ca, 1 krenula sa bolnicom.
Duga ~olo?a s~oro je odmicala zavijanim stranputicama. Tesko je bilo
s~vlad~vat~ broJ~e ~met~ve i nanose, po .nekoliko metara visoke. Na nekim mJestima b1lo Je tesko da se sam covjek probije a kamoli da nosi
t~ska posil<;t, sa. ranjenicima. Cvita je uvijek bila na 'celu kolone. Kada
b1 :poceJ.a .viJavica, ona bi se osvrtala i hrabrila ostale, pozivajuCi ih da
~e Izd_rzi JOS samo m:=tlo. Da~ima i noCima su se tako probijaJi. Ljubav
I sv~ti dug p~ema omma ko.JI su ne jedanput natopili okupiranu zemlju
SVO,]Om .v~asti!~J? ikrvlj~, bili. su ).aci od zime i mecave. Cvita i njene
hrabre 1 Izdr~l.Jiy~ Jan,1anke Izvrsile su ovaj zadatak, po tezini ravan
got?vo sv.akoJ .bici na front~. Kada .se vratila kuci, njena ramena bila
su ~zloJ?~Jena I •krvava,. ~ usi, ruke I noge promrzli. Srecom, sacuvane
su ·~ o~Igmalne foto&'rafiJ~ o .prex:?s.l!- ranjenika u sestoj ofanzivi preko
JanJa I !<upresa, koje Dajupecatl]IVIJe pokazuju j na izvjestan nacin to
potvrdu]u.
k b Cvit~ je prije nego mno~i drug:i shvatila ciljeve i potrebu zaJednic. e . orbe I ~ratstva medu svim nasim narodima. Nevjerovatno je kako
b<; .Jed~a selJanka ta~.C? brz? shvatila .i prihvatila da svim svojim bicem
IJe. bitku t; rev~lu?IJI za Jednakost I bratstvo medu ljudima. Kada su
I! n.Je!m ku~~ poceh ?~ dolaze Muslimani i Hrvati, koji su se nalazili u
J~dimcama Ih su radi.h ·~ao pol!.ticki radnici u narodu, 'Ona ih je prihvatlla kao roden~. 0~~ Ih Je hramla, prala i krpila kao i svoju rodenu djecu. Ponekad bi P~IJe tutnula u ruku parce hljeba nekom od ovih drugov~ negC? .svm~ su;m Sa':'i .iii maloj kcerkici, govoreci kako su ovi drugoV'l ~osh. IZ Ja]ca 1 drugih gradova da se bore za slobodu ida oni ovdje
nemaJu mk~ga. od v~oda. I sam sam dolazio u njenu kucu mnogo puta.
yrata. su m.I ~Ila..sirom ~tvor:_ena i uvijek se za mene nasla topla rijec
I toph ·?bro~ I niJe me .m u cemu odvajala od svoje rodene djece. Moram pnznatr da su :neki neuki seljaci u njenom selu poprijeko gledali
na sve ovo, govoreci kako Cvita mazi ,Turke" kao svoju rod~nu .dje~u .
Ona se nije mnogo obazirala na ovakve i slicne prijekore, Jer Je b1la
duboko uvjerena da je ona ~a :prav?m putu..
..
.
.
Pred kraj rata u JanJU Je b1l? r;teko~Iko manJih. g.rl!-P.ICa cetmka:
To su bili mahom dezerteri, propah tipovi, nezadovolJniCI ! .sa:r_no~':'am
boaom dani" komandanti cetnickih jedinica. Vojnicki i poht1cki b1h su
potpuno nemocni i bez ikakvog izgleda da ,svoj y,o~ret oma~ove. Z?ovg
svega toga oni su se ogranicili na to da. ~ocu vrslJaJu po sehma, plJaCkaju teroriSu i ubijaju nevine ljude. B1h su u ~osluhu sa okupatorom
u JaJcu i Donjem Vakufu, saljuCi im .obavjest:=tJne l?odatke sa oslo?odene teritorije. Medutim, kada su OVI &'radovi sre.di_D~l?. 194.4 .. vgodme
definitivno oslobodeni, oni ostaju u JanJ~'. na~t~vl}aJUCI I~daJmcku rabotu. Nisu se viSe mogli slobodno kretati 1 vrslJati po sehma, neg~ s~
se sklanjali u duboke sul!l~· iz koji~ vsu,, p~nekad, kao gladpe ZVIJen,
upadali u poneki zaseok 1h se1o, plJackaJUCI hranu, na~on cega ~~ se
povlacili u svoje jazbine, ocekujuCi obecano vaskrsavanJe monarhiJe u
792
793
zemlji.
·vk
'
Nasavsi se u takvoj situaciji, ne k e c~tm~ e g:upe k ren~1 su d a
.~
mucki ubijaju istaknute antifasiste, odborm.ke I drl;ls~veno-I?o.hti~ke radnike na podrucju Janja. Razumije se, znah su C?m ,"I o Cv1tl ~nse ne.go
nekim drugim antifasistickim borcima. Ona Je .~z ~~ d~s~ mrz1l~
0
cetnike, raskrinkavala ih na svakom ~oraku kao. naJv~ce ,IzdaJmke, koJI
su se ujedinili sa ustasama i okupatonma u borbi protiv svo~ ?opstvenog
naroda. ZnajuCi sve to, poceli su da smiSljaju pla_n kak? da JOJ. ~ev osve~e:
Ali, to nije bilo bas tako jednostav~o .. Nisu .se om mogh kretati 1 sep~ntl
po oslobodenim selima kako su ht]eh. No. I. p~red. svega toga,. zarekl.1 su
se da ce joj odrubiti glavu: pa ma~ar S':,l .Izgm~h. Pored Cv1te,. om vsu
smislili da pobiju jos neke IstaknutiJe opstmske I. sre~ke odbormke, cianove KPJ i skojevce. Prvo je dosao red na predsJedmka Sreskog ?arodnooslobodilackog odbora Jajce Simu Rakitu. Pocet~o~ 1?45. go~me on
je dosao na teren Janja. Sasvim normalno, navrat10 Je I u svo]e selo.
Cetnici su to preko svojih jataka sazna1i..
.
,
.
Sada je dosao red na Cvitu. Vrebah su Je danonocno. Ona Je znala
da se ponekad nocu vrzmaju oko njenog sela.
.
Jednog kobnog dana 1945. godine cetnici su upali u se1o I odmah
se uputili prema Cvitinoj bajti. Snazan _udarac k1;1nd:=tk?m u ~rata pr~
nuo ju je. Bila je sama .sa troje zenske dJece. SkoC11a Je I stala I~a raskhmatanih i suplJikavih vrata. Od drugog udarca vrata su se srusila. Pred
cetnicima, Milosem Plavsicem iz Janja i Zivkom Met}.icem iz Brav~ica
isprijecila se gorostasna Cvita, bez trunke straha u ocima, puna gnJeva
i mdnje.
. . . ,
· 1 'h ·
k'm
"'ta hocete od mene - izdaJlllCI ?! - upita a I Je grom I
,.::J
glasom.
, · b ·1· · b 't ·
Nisu joj niSta odgovorili, nego su je kao v;ecu IZ ~CI I IZ aJ e ~
poceli gurati pred ,sobom, ~tu~uci. je :P.esvr;ticama 1 _!<un~acima. Na sva~1
udarac ona je odgovarala gn]evmm nJecn~a opt~~be 1. prok1etstva ~~J
veCih izdajnika svoga na;oda. Najmlada ?Jena kci.' ~OJ~ s.mo od milJa
zvali Maza, probudila se I potrcala za maJkom. O~JeSI~~ JOJ s~ ~ao c~no
mace 0 pregacu, vriSteCi .j pozivajuCi je da se y~ati ~uc1. K:vmci s~ msu
na to obazirali, nego su dijelili udarce ~.a~.ma_JCI:. a c~s ~evmom dJetetu.
Poslije nekoliko koraka, kecelja se od~IJe~Ila 1 dl]ete Je IZ?emoglo ostalo
na putu sa pregacom u ruc.i~.a~a .. ~Is?, Je da1eko odve.l;. Iznad sam?g
sela. Mitraljes,ki rafal dokraJCIO JOJ Je ziVot. Sutradan, CIJelo selo se dig-
�lo .u potr':gu z~ ~yitom. Nije je trebalo dugo traziti. Nasli su je na 'ednoJ bla~.oJ p~du~1 'lZnad sela. Lezala je nicice pocijepane kosulje i sva\ _
vava.k~\Jelo Je b1lo playa o.d udar~ca. A nedaleko od nje, na tek pupolj/.
m~ o. -~cenom grmu, b1la Je zakacena njena bijela marama sa crveni~
CVJ~1J~Ima, Na tom mjestu su je i zakopali. I staro i mlado plakalo ·e
~~ez~i~ok nadpol gkrebud. Ka.snije s~ posm~~ni ostaci preneseni na jed1n
Ja , ne a e o o ilJene baJte. Pnhkom iskopavan ·
'h
ostataka ~~tanovljeno je da su joj .cetnici prebili 'ednu no~ posm~tm
r~?hra sa ~~~eve .strane. Taka su se koljaci obrac~ali sa G~t~~ukl.I .sv':
llJI , kasmJe stigla zasluzena kazna.
' a 1 Je 1
,
Ne~talo je divne, plemenite i hrabre zene koja se svim svo.. b ·
cern bonia za stvar revolucije. Ona J. e cini ml se b 1 po 1· d PU: l'Ia
koJ·a .
I v•l
.
s Je ilJa zena
. .J~ P~.o~1 a sv.~~ z1vot za vee 1zvojevanu slobodu pa J'e taJ· gub't k
b 10 JOS tez1 1 bolmJL
'
1a
.. Ot~sla je Cvit<:, a~i su ostale. ~spomene na nju u srcima svih onih
k?JI sb Je rroznav~h. Cjelokupna hcnost Cvite i sve ono sto je vezano za
nJe~u or u na s1mbolica:t?- nacin znaci trajnu uspomenu na borbu seoske zene u narodnooslobodilackom ratu i socijalistickoj revoluciji.
V•
'
•
,
Ljubomir Novakovic
SMRT PROLETERKE LARISE
,
vijetlo je ime Larise Sugic u NOB-u. Rodena je u Kotor-Varosi 1927. godine, a 19. novembra 1941. godine u 14. godini
napustila je skolu i stupila u !'edove NOVJ. Kao mlada partizanka izasla je na slobodnu teritoriju sa cijelom svojom porodicom,
ocem Secerom, majkom Anastazijom, sestrom Melanijom, bracom Evgenijem- Zenjom, K.onstam.iinom i Dam.i'jelom.
Na oslobodenoj teritoriji porodica Secera Sugica je nasla zastitu u
slobodnom Skender-Vakufu, u skendervakufskoj partizanskoj ceti, u
koju su se ukljucili Secer, Melanija, Evgenije-Zenja i Larisa. Od tada je
rasla Larisa ponesena majcinom i ocevom ljubavlju, koji su sada po
drugi put u redovima revolucije. Godine 1917. ani su dozivjeli prvu oktobarsku revoluciju, u njoj ucestvovali, u njoj su se i upoznali. Larisina
majka Anastazija je Ruskinja, a u toku oktobarske revolucije pripadala
je Lenjinovom Komsomolu. Dolaskom u Jugoslaviju, u novu domovinu,
sa muzem Secerom, stvorila je porodicu. Zajedno su je vaspitavali u
onom duhu kako su slusali ili ucili iz Lejinovih djela u oktobarskoj
revoluciji. Ulivali su djeoi revolucionarni duh. Rezultat toga rada je da
su svi ucestvovali u NOB-u, pa su po zavrsetku rata porodicu Secera i
Anastazije krasile tri Spomenice 1941, a nosioci su majka Anastazija,
otac Secer, sin Evgenije-Zenja. Tri clana vise nisu hila medu zivima.
Larisa je poginula 1945. godine na sremskom frontu, Melanija negdje na
padinama Kozare, a jedan brat na frontu kod Doboja. Od sedmoro cianova porodice, koHko ih je napustilo ognjiSte, 19. novembra 1941. godine, troje nije doeekalo s1obodu. Ostali su na bojnom polju uzidavsi kosti
za slobodu svoje zemlje i svoje rodne Kotor-Varosi.
Porodica Sugic nije hila opterecena nasljedem proslosti.
Brak je bio mjesovit. Secer Musliman, a Anastazija Ruskinja, zbog
toga su imali dosta poteskoca. Od organa vlasti su proganjani zbog ucesca u oktobarskoj revoluciji, a od religioznih fanatika su prezirani zbog
toga sto su u brak.u a nisu iste vjere. Secer nije mogao dobiti ni dozvolu
da radi kao brijac, pa je za brojnu porodicu morao zaradivati hljeb
hodajuCi po selima oko Kotor-Varosi da siSa i brije ljude. Taka je donosio u torbi po koju kilu brasna da djeca hnaju sta jesti. Iako su hili
~ikanirani i proganjani, sve su izdrlali i u vaspitanju djece ostali dosljedni. Tezak zivot i nepravde su natjerali cijelu porodicu da pode u
NOB i revoluoiju, da pode u borbu protiv svih onih koje je sovinizam
S
794
795
�ISC oslo:bode mracnjastva, te more i zla sto se zvalo fasizam. Posli su da se suprotstave
i ustaskom i cetnickom ubijanju neduznih i nej<;tkih. Upravo sam se zato
i odlucio da napisem ove redove ·kako ova divna porodica ne bi ostala
u zaboravu, a posebno njen istaknuti clan, horae Larisa, koja je prosla
epopeje Kozare, Neretve i Sutjeske, ali nije mogla i sremski front.
Larisa je bila neustrasivi horae, hila je ponosna na svoju Krajinu.
Kao istaknuti horae ucestvuje na Prvom kongresu USAOJ-a, a sa nepunih 17 godina postala je clan KPJ. U najljepsem cvijetu svoje mladosti, 24. decembra 1944. godine primila je orden za hrabrost i ,Spomenicu 1941." na sremskom f:mntu. Bio je to za nju dan radosti, dan ponosa na ono sto je uCinila u NOB-u i revoluciji, imala se cime i ponositi.
Napustila je dacku klupu ·i za 3 godine i jedan mjesec bila je prekaljeni
vojnik i rukovodilac.
Evo sta je o Larisi napisao pocetkom januara 1945. godine u listu
51. vojvodanske divizije ,Rodoljub", Bozidar Bozickovie.
,Jednog mrznog januarskog jutra 1945. godine polazi Larisa sa
jednom protivoklopnom baterijom na polozaj. Vodila se borba za selo
Adolfovac. Baterija je prolazila kroz rijetku sumu, Svabe su opazile pa
osule vatru iz mitraljeza i minama. Poneki od. drugova hvata zaklon.
Larisa sjeda na cijev topa i smije se: ,Hrabro, drugovi, naprijed! Nije za
svakoga metak stvoren. Treba da pozurimo da drugovima pomognemo.
Sarno da mi je jos jedanpult da juriSam na rbunker."
Tako je ona hrabrila posadu sve do raskrsnice prema Adolfovcu,
gdje je bio ukopan jedan top kod dva jablana. Svahe su ovo primijetile
i evo mine, vee fijuce. Jedna pada dva metra od Larise, snijeg zaprasi,
a ona se hladno osmjehnu. E, bas sam sretna! Uto nailazi putem ceta
nase pjesadije. Larisine oci zasijase. Neodoljiva zelja starog borca, koji se
viSe od tri godine ogledao u borbi sa fasistima i tamanio ih, gonila ga
je naprijed.
PriSla je jednom borcu. ,Druze, daj mi tvoju mitraljesku!" Kada
je dobila, lakim i odlucnim korakom posla je naprijed ispred cete pozivajuCi drugove da je slijede. Ceta se polako i pravilno razvijala u strijelce i nepokolebljivo kretala naprijed. Odusevljena je novim iznenada
pristiglim vodom iako su Svabe sve zesce osipale minama, a zrna iz
rafala sve zesee i gusee nervozno fijukala vazduhom.
Streljacki stroj je upao u vinograd i gubio se u njemu. Erio, ispred
njega, duboki kanal nacickan bunkerima iz kojih su Svabe otvarale
sve zeseu vatru. Lijevo i desno poneki horae padne, ali streljacki stroj
ne zaostaje. Ispred vinograda s lijeve strane na rubu kanala lezi na
snijegu ~okrvavljena kapa. Malo dalje Larisa, vee su je stavili na nosila.
Mlado vitko tijelo Larisino je nepomicno, samo desna ruka trzala se i grcila. Jos je disala. Oci zatvorene, lice prelilo :bljedilo, ali i~rai miran i
spokojan. Jedan kursum okrznuo je celo, a drugi probio vrat pa rane
·krvare silno. Prilazi izvlakac ranjenika i jedan potporucnik, grabe se
rucke nosila i odnose do Staba diviziona, bolnicarka ponovo previja Larisin vrat, ali zaman.
Gasio se zimski dan, a s njim i jedan mladi zivot. Larisa je vee
hladna, ne diSe, jos nekoliko puta u hropcu se otvori donja vilica i Larisa je lezala sasvim nepomicna. Tog dana na polozaju kod Adolfovca
ovladala je te5ka i preteska tuga srcima svih boraca.
Vidjeli su i culi za smrt mlade proleterke".
.
.
Omladinka Larisa u NOB-u hila je svijetao lik omlad1~k~ 12. sked0
n ·e Bosne i Krajine. Nosio ju je polet i zar za slobodom, nosw JU JC }
sto je nosio desetine hiljada mladih/ koji su b:ili osnovna ~nag~ baseg
NOB-a i revolucije. Zato ime ove diVne omladmke, komumste 1 orca
revolucije, zasluzuje da bude sacuvano od zaborava.
i nacionalizam s'krenuo u mracnjastvo. Posli su da
797
�Dragica Vrbancic
PREZIVJELA SAM AUSVIC
vad~?~t t;eceg avgusta 1942. godine sa muzem Z
D ~~:~~d~~f\~~mR~d~rkon_jica
k0
.k.~aj}ski od~~d, g{ji~~
u Treci
nja Vlatkovic. u stabu Odreda . ~arJa~~cM ak pohtlc~; komesar Nemau Odredu, a ja sam poslana .~~ t~r~~s
a svo Dakic. M~z. m~ je ostao
Prilikom oslobodenja Jajca dola . dlfoca,. ka<? pohticki radnik.
brigade i ja sam otisla sa tere
9 zk ~•v ormiranJa 7. i 9. krajiSke
:'.rtoj neprijateljskoj ofanzivi hi~ s~m· odsap~ku kdadnKu brigad~. l! c~t
cila sam se Petoj crno orsk · d
. J.ece~a v.?.. upresa I pnklJuSava Kovaeevic u tojgbrig~~.ub1rnoJ bngadx, CIJI Je komandant bio
Radosa Ljumovlca. Sa Petom
.I sam ra~poreden~ kod intendanta
teljsku ofanzivu a kad ·
r~!?a om prosla sam I cetvrtu neprija.P~t~ dfanzive izvrsen proboj na
Sutjesci, pala s~m zajedd~ ~=
v Bili smo prebaceni n 'emackizek I
ruga u ~opstvo Nijemaca.
slusali. Pit.ali su: _ Jesi li Jpismen~ amwnom u Focu. Tu su nas sa- Nis~m - odgovorila sam.
- P;;t sta ste radili u partizanima?
- Bila sam konjevodac.
- Jeste li vidjeli Tita?
- Nisam.
- Koliko je jaka partizanska brigada?
- Oko 5 000 boraca - rekla sam
Poslije saslusanja odvel'
·.
.
.
se dogodilo? Tih dana u Fo~i sJe b~I: dmprbvizovkm log?; u. Foci: Sta
pobjegao u partizane mo · m
z nk omo r~ns a satmJa IZ koJe je
b
b d
;:rme
:I
v
~;;,~~i:k~rft!,~·~i~~Ji?J;~~dn~~~:ia;~r~~:s}~:,~,je~~o~J
ljekar ida ce nam saopstiti nesto vafuo.
ana re ao a ce u logor doci
Sutradan je stigao ljekar i ja
kl k
jetovao mi je da ne idem ziva u ust:;~ ~ke~e a ako se zovem. SavU Foci smo ostali nekol'k 0 d
· d 1
kod Sarajeva. Tu su me tri ~t
a~a 1 0 ate smo J?~ebaceni u Vogoscu
uvijek energicno odb" I 1
.Pk a trazile ustaske,vlasti IZ Sarajeva. Ja sam
koncentracioni Io or IJ~:z j 0 sam znala. da c~ me Nijemci otjerati u
vlast mi je Iaskal: k~ko c~ ~:ak s~ savJeta IJ ekara iz Foce. Ustaska
jasno sta oni zele.
ao rvatxcu os1oboditi, ali meni je bilo
798
799
Iz Vogosee su nas pr~bacili na SajmiSte u Zem'UJll i tu sam ostala
do kraja avgusta 1943. godine. Nisu me tukli, ali su zvjerstva vrsili nad
Sremcima, Bacvanima i Banacanima. Tu je bio i neki Bane, takode
uhapsenik, koji je mucio logorase, valjda da ,iskupi svoj zivot.
J ednog dana prozvali su oko 70 zena, pretezno partizanki iz svih
krajeva Jugoslavije. Bilo je i politickih radnika. Postrojili su nas u kolonu po cetiri i potjera1i na zeljeznicku stanicu u Zemun. Kad smo
prisle vagonu u 1kojem cemo putovati, na njemu je hila ispisana parola
sljedece sadr.Zine:
- Opasrra banda.
Kuda smo i u kojem pravcu krenuli, to nismo znali, ali kad smo
poslije duzeg putovanja provirili kroz vagon- hili smo u Zenici. Otkud
sada to, nije mi hilo jasno. Znaci iz Zemuna smo otisli preko Cacka,
Uzica i Sarajeva. Tu sam na stanici primijetila jednog zeljeznicara,
Kl'istu rodom iz Viteza, i rekla mu da javi mojima da sam zarobljena.
U Vitezu mi je zivjela majka. KriSte je to ucinio i sutradan su mi
bHi donijeli hranu, ali nas transport je otiSao prema Brodu. Kad smo
stigli u Sl. Brod, tu su nas premjestili u Zagreb. Tu je trebalo i od crvenog krsta nesto dobiti, ali kada su dosli predstavnici i procitali parolu
na vagonu, jednostavno su rekli:
- Za bandu nema niSta.
Ja ne znam koliko smo putovali od Zagreba do Ausvica, ali sigurno ne manje od 15 dana. U vagonima je bilo nesnosljivo. Dosie smo na
ideju da pomocu kutija od konzervi prokopamo rupu na vagonu kroz
koju smo vrsile nuzdu. Mnoge od drugarica su pobolijevale. Od hrane su
nam davali po parce hljeba i jednu konzervu za 24 casa. Vode nam uopste nisu davali, a avgustovske i septembarske vrucine bile su nesnosljive.
Dolaskom u Ausvic, dobili smo odmah logoraska odijela koja sli
nosili politicki krivci (prugasta), a u logoru smo hili podijeljeni u cetiri
grupe, i to:
1. Politicki krivci. Na lijevoj ruci nosili smo bijelu traku sa utisnutim brojem i crvenim trokutom- moj hroj iz Ausvica je 58228. Od
tada smo postali bezimeni, poznavali smo se samo po broj~vima.
2. Kriminalci, broj i zeleni trokut.
3. Prostitucija: broj i crveni .trokut, i
4. Jevreji. Imali su broj i sestokraku zvijezdu.
Odmah su nam utisnuli brojeve i u tijelo. One kojima nisu utiskivali brojeve po dolasku u logor odveli su ih u krematorije u logoru
Birgenau. Kada su nam utisnuli brojeve, odveli su nas u posebne barake
u karantin - plasili su se tifusa. U karantinu smo ostali 21 dan. Tu su
vladali neizdr.Zljivi uslovi. Svaki drugi dan su nas ispustali iz baraka da
obavimo fizioloske potrebe. Ko ne izddi, bicuju ga do smrti i1i iz pistolja strijeljaju, tako se to odigravalo svakim danom. Te tri nedjelje su
mi ostale u trajnoj uspomeni kao nest:o strasno i nepodnosljivo.
Kada smo izdr.Zale karantin, a trebalo je to izddati, bile smo rasporedene u baraku broj 21. Tu smo nasle Poljkinje, Ukrajinke, Ruskinje,
Francuskinje, Madarice, Cehinje, Talijanke, Belgijanke, Norvezanke, Rumunke, Jevrejke, Grkinje i cak dvije Amerikanke. Svih · 70 Jugoslovenki bile su u toj baraci. Rezim nam je bio sljedeci: - ustajanje u 4 sata, izlazak na apel (prozivku) i ostajale u tom stroju sve do 8 sati. Bez
�obzira na ljetnu vrucinu, ili nisku zimsku temperaturu, po 4 sata smo
morale da stojimo u stroju. To prozivanje i prebrojavanje vrsila je jedna Njemica, sluzbenica Logora. Kad se to zavr5i, dobijemo caj ili crnu
kafu od zira i tad ikrecemo na rad.
Nacisticki cinizam i tu je dolazio do izrazaja. Svako jutro, opet
bez obzira koje je doba i vrijeme, ispracala nas je muzika na rad i docekivala sa rada. Muzikanti su hili zatvorenici, pretezno Jevrejke.
Nedaleko od logora kopale smo kanale i pravili nasipe za ribnjak,
koji je tu trebalo da se osnuje. Ponekad smo ostajale u logoru da cistimo. Sa nama Jugoslovenkama imali su ponajviSe problema. Znale smo
da sjednemo i pjevamo na sav glas iako smo bile svjesne da ce nas
pobiti. I moram da kazem da smo u ocima svih gore navedenih zena
uzivale ogroman ugled i priznanje. Uzivale smo ugled i zbog toga sto
smo skoro sve bile partizanke i tukle se protiv Nijemaca.
Nocu kad smo .se vracale sa posla, zatvarali hi nas u baua\k:e i zakljucavali. Setnje po logoru nocu nije bilo. Cesto nas je u noci budila vriska
zena, najviSe su Grkinje vriStale, kad su ih iz blokova i njihovih baraka tjerali u krematorijume. Cujes zapomaganje i rijeci - majko, majko, majko, o, o .... Radeci zajedno rmi smo znale svaki jezik pomalo.
Najcesce se cula rijec majka. Tako je to bilo svake noci. Uvijek su premjestali logorase iz logora I, u logor II, tako da se ne osjeti da ljude
spaljuju u krematorijumu. Obicno bi govorili da su ljudi premjesteni iz
jednog u drugi logor. Blokovi su hili uvijek ujutru iii u toku noCi popunjeni novim logorasima, koji su tek dopremljeni. Po noCi su palili logorase sve do marta 1944. godine, a otada i danju i nocu, jer vise nisu
nista krili. Bili su to grozni prizori, ali smo se i na njih navikle. Kako
je v.rijeme odmicalo, mi smo sve prkosnije to posma:trale. Pjevale smo
pjesme cim sjednemo, kad nam dadnu predah, i to su slusale folksdojcerke, koje su znale nas jezik, ali nas nisu optuzile. Jednom prilikom,
sjecam se, cula se potmula grmljavina topova, a ja iscrpljena, gladna,
jer sam i tifus preboljela, povikala sam:
" ... i ovo ce proCi, nisu daleko oni sto pucaju".
Tad me strazar udari cipelom, na kojoj su hili krupni ekseri, krv
siknu mlazom. I danas nosim oziljak na nozi, koji me podsjeca na taj
tuzni i strasni logor smrti. Taj prokleti folksdojcer nije nikada dao na
znanje da poznaje nas jezik, niti je htio rijec da progovori sa nama, ali
se tada na nasem jeziku izdera psujuCi i prijeteci.
Pocetkom 1945. godine prebacili su me iz logora Birgenau u Ausvic, gdje im je hila komanda i cijeli personal logora. Cistila sam po zgradama prostorije. Jednog dana dode jedan vojnik i kaze mi da podem
sa njim. Ponijela sam pribor za ciScenje i posla. Poveo me je u podrum
gdje su bile samice i u njima folksdojceri iz Jugoslavije, koji su nesto
skrivili i tu su hili pozatvarani. Poceli su da v.icu na nasem jeziku, a ja
se ohrabrih i u prolazu im rekoh:
- E, neka i vas tu. Za Hitlera ste se borili, a sada ste ravni nama
J ugoslovenima.
Oni pocese da urlaju i vicu, da psuju, a Nijemac za kojim sam isla
upita me na njemackom jeziku sta oni govore. Savila sam ramenima,
kao da nisam razumjela.
Kad prodosmo pored samica, vojnik me uvede u jednu prostoriju
i ugasi za nama svjetlo. Tada pomislih - Dragice, gotov·o je sa tobom,
a blizi se :kraj ratu. Kad ugasi svjetlo, otvori druga vrata i upali svjetlo
_ odblijesak mi zaslijepi oci. Bili su to dragulji, zlato, prstenje,. ogrlice,
sa dijamantima, minduse, narukvice, zu"!;>ala i la~ciCi.-;- "!;>il~ Je. puna
jedna prostorija. Kad udosmo, vojnik poce da ~up1 naJlJepse 1 na]s~uj
l'e stvari stavljajuci ih sebi u dzepove. Zab?ravlla sam .tada J?-a stra a
~e moze ¥ojnik ubiti i uzela sam jedan divan prsten ~ stav1la ~a prs~,
ali istog momenta sam ga skinula i bacila na ka~a;u tih dragoc~en.ostL
Tog istog casa dode mi na urn oceva prica. 0~ Je. cesto nama dJec: go:
vorio kako su svi oni kojoi su uzeli sa mrtvog .cov.Je~a stvar ~brzo I o~n
· 1' Kad se ovaJ· NiJ'emac nakupio dragocJenosti ponovo Je zatvono
pOginU 1. · vi· I·z podruma ostavio me Je d a cistlm pros t on.1u o d a kl e
•
v• ·
..
· ffii· SffiO IZaS 1
I
'
d'
d
.. b'1 t vk
· ·
me Je I poveo. PI'tala sam se zasto me J·e vo 10. 0 govor mJe I o t es o
v• .
d
.
.
,: Vodio me pod izgovorom da oc1stim po rum, a •on Je t<;, u s van,
~kc~~istio da se nakupi dragocjenosti koje su otete od logorasa. .
Bez obzira na otezane us1ove mi smo bile partijski po~ezane ~ partijski a!ktiv.ne. Bile smo i po bara:kama .povezane 17, 18, d19 ..I 21. Ile s~
uti ·esnoj povezanosti. Najcesce smo bile i zajedno _na r~ ov~m:::. 1anovi
arfije bile su sljedece drugarice: Bogaric Damca Iz ~~haca, ;Nada
fmrenovic iz Putinaca kod Sremske Mitro~ice, !'1~~a, ~Ih~a,. Zame.ta,
Slavica (prezimena im se. ne sje~am), ~~ Pasa. Sahic.Iz BI~aca 1 Dragica
Vrbancic. Bile su jos i dviJe JevreJke, ah Im se IJ?ena I prezim~na ne mdgu
da sjetim. Dogovara1e smo se uvijek tamo gdje SJ:?O se :na~le n~ ra 1.!'
d ·e smo se odmarale u baraci i slicno. Mi smo bile nos we: aktivn~sti.
fako smo preko jedde Slovenke, koja je ra.~ila. na . pak.etima ~obive
nim od Crvenog krsta, dobiva1e uvijek nove VIJesti, ah koJe su bil~ kvelicavane, lwje su nam bile i nada i hrana i ra.~ost u <?vom zemalJ~ dm
paklu - nada1e smo se slobodi. Bile ~J:?O u~IJedene I tako smo ]e na
drugu ubjedivale kao da je Crvena armiJa tu IZ~.lo.gora. v ..
.
Radom Partije nekako smo bile jace, dr~kiJe ~ odvazniJe.v O;:g~m~o
vale smo i strajk gladu, svjesne da ce~<? birr spalJene - tr~zeci covJecniji odnos. Is toga dana stiglo je do USIJ~ J:l<?fmanu, upravmku .lo~ori:
i nas blok bio je opkoljen naoruzanim voJmSim~. Kada sl! nas ISt]eri I
na kru , trazili su da odamo organizator~ ~~raJk.a ---:- ~I. s.I?o cuta e.
Meduti~, Imrenovic Nada, nas sekretar cehJe, hila Je miCIJator toga
strajka gladu. Niko je nije prokazao.
.
Kad su to cule logorasioe iz drugih zemalJa, oda1~ s~ dam. pose~:
no postovanje iako smo i dotada uziva1e doba: ugled: NI u ~k ~kJ ze~ JI
oku irane Evrope nisu zene u tolikom broJU nosi1e pus e. ao ze?e
p
..
vtraJ'k ih J·e prosto odusevio. Obicno, kad bi pro1azlle
J ugos 1aVIJe. ·Nasvs
d
v
·
·1· mi· kraJ· nJ'ih mimikom ·su nam o ava1e postoVlanJe.
k ·
'
k' b1 k · ·
raJ nas I I
Vijesti u 1ogoru su kruzile brzinom plamena. Sva I o Je Im~o
·
Neposredno . . nas 1ogorvlbio je KPr. JevreJa
uz
orgamzovane 1' de I. ·zvene · ·
JU
.
· logor B'l
· r. h os1ovac e '1 u nJ'emu SU bile dVIJev Jevrejke C anOVI
vk '
\..-, 1 I e 1o
SU
IZ \_,e
:
. ·v
·
d
neo rezne, otkrivene su i javno ~u obJe~~ne, a1I m.sta msu .o a e u .~
or~. Slovenka radeCi na paketima, uviJek nam Je vdonosila nov.~ VI
? ..l pOJe d'Illosti' · ·Mnoge viJ'esti smo saznavale od muskaraca e1ektncara
·
JeStl
v
d'l' · k d ·
vk'h
koji su radiH na odriavanju 1ogora, a cesto su ra I I I o n)emac I
oficira.
d'
d
I 2 Ausvica su nas potjerali 15. januara 1945 ...go me. Ku a nas go?
se
ne. y· rovatno bJ'eze ispred jedinica. Crvene armiJe. Barbe. v . vode neJe
.
'1 d
daleko od nas, tu su, ali nas esesovci gone I nemi osr no VICU.
Los, los, los ...
g
1
800
801
51 :Zene BiH u NOB 1941-1945.
�Goli, basi, gladni ·i iscrpljeni na niskoj januarskoj temperaturi
krecemo put Njemacke. Ostaje logor smrti iza nas, ·ali nasa golgota ne
prestaje. Pucnji odjekuju i nesretnici ostaju na drumovima Poljske, ostaju po jendecima nezakopani, ostaju kraj ivica putova. Njemacka vojska odstupa ili se nova prebacuje na front. Moramo da stojimo satima
dok kalona motorizacije prode i kad podemo, ostaju nepomicni izmuceni ljudi. To je bio prizor kakav se ni u snu nije mogao sniti.
Koliko smo isli, ne znam, ali stigli smo u Nojstofgleve, bio je pocetak marta 1945. godine. Tdka njemacka zima, a mi gladni, iscrpljeni,
o odjeCi i obuCi da i ne govorim. Skidali smo odjecu sa mrtvih drugova
i drugarica. Taka smo se krpili, jer su masovno umirali ti nesretnici.
Koliko ih je umrlo, poubijano i nestalo, to niko ne zna. Nije nas ni petina ostala kad smo stigli u Njemacku, a potjerali su nas oko 50 000
muskaraca i zena. To je bila golgota kakva u istoriji nije zapisana. Tu
nasu nesretnu kolonu nadlijetali su saveznicki avioni, ali nisu nas tukli.
Nismo nikud ni bjezali, ·nismo mogli ni bjezati, ni nasi gonioci nisu
nikuda bjezali. Znali su da ih nece avioni tuCi, jer logorase nece tuci.
Kad su nas dotjerali u taj logor i smjestili, nas je bilo samo 3 000 zivih,
ali 3 000 kostura, a ne ljudi. To je, u stvari, bio zenski logor. Odatle su
evakuisali dalje, a nas su tu smjestili. U tom logoru bio je strazar jedan
Poljak u njemackoj vojsci. Donosio nam je hranu, posebno nama Jugoslovenkama.
Tu smo ostali neko vrijeme i jednog dana logorasice Ruskinje
povikase:
- Eta Rusa ...
Kada su to culi strazari cuvari logora, nagrnuli su da bjeze. U bjezanju nisu zaboravili da povedu sa sobom i Njemice prostitutke iii
kriminalke - bjdali su glavom bez obzira, plaseCi se za ucinjena nedjela. Kako je i tu radila partijska organizacija organizovana izmedu Jugoslovenki i Ruskinja i drugih narodnosti, mi smo imale cak i skare
nabavljene da sijecemo zicu u logoru aka to zatreba. Kada su logor
napustili Nijemci, mi smo prosjekle zicu i otvorile esesovacki magacin
i u njemu nasle svega i svacega, ali su tu mnogi nasli i svoju smrt. Masa
logorasa je poumiralo kad se 111ajela. Boze, tkako je to bilo dramatieno.
Kad sam dosla do hljeba, odmah sam ga zakopala u zemlju, plaseci
se da mi ga ko drugi ne odnese. Tada sam naiSla na korpu jaja, popila
sam jedno i umalo nisam umrla.
U magacinu smo nasle i oruzje. Iako iscrpljene, uzele smo puske
i municiju. Izdvojile smo se u posebnu baraku - bilo nas je sada samo
18 Jugoslovenki, najveCi ih je broj ostao na drumovima Poljske i Njemacke. Cekale smo, nikog nema. Nema ni Nijemaca. Cekamo jedan dan,
cekamo drugi dan i treCi ujutru stigose trojica Amerikanaca. Svako je
nosio karanfil na prsima, zakitile ih Njemice, pogledase nas sa visine
i odose, ni rijeci nam ne rekose. Kad Amerikanci odose, ugledasmo
kamione sa logorasima - bili su to muskarci, donesose nam paketice.
Tek sto su oni stigli, a ruske kacuse zapaliSe preko naseg logora i konacno nam stize taka dugo ocekivana sloboda.
Ne vjerujemo, a slobodne smo. Prolaze ruski tenkovi, prolaze artiljerci, .prolazi pjesadija, nadlije6u avioni, frront je odmakao od nas, a mi
nikako da se oslobodimo straha koji smo pretrpjele u njemackim logorima smrti. Pred oCima su mrtvi, pred nama je vrisak zena i Ijudi koji
su pdeni u krematorijima,. pred. _nama ~u .svi prizori ~traha i uza~a.
Njemacka je potpisala i kapitulaciJ~, a m1 mkako ne mozemo d~ pov)erujemo da smo slobodni. Trebalo Je v~~mena. da dodemo seb1. Nema
viSe naduvenih fasista, tu su sada savezmcke VOJske.
Propusnica za kretanje po ?radu bi~ n;i je logoraski broj 58228.
To je bilo dovoljno kad se pokaze savezmck1m patrolama.
v
802
803
�kad su je dva strazara polumrtvu ubacili u celiju, nije viSe liCila na sebe,
nego samo na jednu gomilu iskrv~vljenog lju?sk~g mesa.
Iz Zenickog zatvora ove tn hrabre dJeVOJke 25. decembra transportovane su u logor J asenovac. Iako. izmrcvarene, poslije sedamnaest
dana i noCi teskih iskusenja i muka, 1male su snage da hrabre ostale
drugove i drugarice u transportu. 5Jovorile su da .tre?a sve izdr:lat~, da
je sloboda blizu i ~a. je }reba ~oc~ka~1. ~ak su 1 pJesmom podst1cale
ostale da ne klonu 1 1zdrze sve sto 1h Jev cekalo ?a ton:. pu~u. I u !asenovcu njihov vedar duh i vjera u kona~nu P<?bJ~du vm~e b1la .~gusen~.
Pisale su roditeljima da im je tesko, ah da ce. 1zdr~at1, da ms~a. nece
slomiti njihovu vjeru u koonacl?-u. l?obj:edu. Cak Je ~Ira P?slal~ .1 Jed~;r
svoju sliku iz Jasenovca na koJOJ Je p1salo: ,Drago] mam1, tatl 1 Beb1 ,
v
ali to je sada tuzna uspomen.a.
Strijeljane su pred vratlma slobod~. Svegav sest .dana pre~ oslo~o
denje Jasenovca izgubile su zivot u grupl logorasa koJe su ustase poblle
na uscu Une u Savu. Ovo su starom Ditrihu ispricali neki logo~~si ka.d
je on odmah poslije oslobodenja dosao u Jasenovac da traz1 svoJe
tri kceri.
.
. .
. . ,
Njihove biste stoje pred skolom koJa DOSl tme ,Sestre Dltnh .
Camil KazazoviC
SESTRE DITRIH
jesen 1944. godine jedinice Cetvrte NOV divizije i Vlasicki
partizanski odred uspjesno su napadali neprijateljski saobracaj na komunikaciji Lasva-Zenica-Nemila. Vodene su borbe i u neposrednoj blizini Zenice pa je tako doslo do niza kontakata
gradana i radnika Zenice sa partizanskim jedinicama. Pored novopridoslih boraca, jedinice Cetvrte divizije i Vlasicki odred dobijali su materijalnu pomoc iz Zenice i znatnu pomoc u obavjestenjima o jaCini, kretanjima i namjerama neprijateljskih snaga. To je olaiksavalo preduzimanje akcija i organizovanje napada na neprijateljski saobracaj i uporista.
Nosioci ove organizovane pomoCi partizanskim jedinicama bili su
Partijska organizacija ,zenice na celu sa Ivanom Rackim i omladinske
grupe kojima je rukovodio skojevac Slavko Stolic. Svakodnevno omladinci i omladinke iz Zenice iznosili su i na Zmajevcu, u selima Tetovu,
Gradiscu, Pojskama i drugim i predavali materijal i obavjestajne po.datke bataljonima i brigadama.
Da bi onemogucile tu vezu izmedu grada i partizanskih jedinica i
sprijecile izlazak radnika i omladine u partizane, ustase su preduzele
hapsenje i odvodenje gradana i omladine u koncentracione logore. Tako
je u Zenici samo u decembru 1944. godine uhapseno preko sto ljudi,
:lena i omladine. VeCina ih je bila zatvorena u zatvoru ustaskog redarstva, gdje su bili ispitivani i muceni a zatim u transportima odvedeni u
Jasenovac.
Medu tada uhapsenima bile su i tri sestre Ditrih, Lina, Borka i Mira. U zatvoru su ostale sedamnaest dana. Mucene su na najsvirepiji
nacin. Lina je na jednoj cedulji, koju je uspjela da proturi roditeljima iz
zatvora, pisala:
•
,Majko, sve sto je vatre preslo je preko nas." A ,batinjanje na
cekrku", zabijanje eksera pod nokte i druge surovosti ustaske policije
presle su preko Line, koja je imala 20 godina, Borke 18 i najmlade Mire
svega 17 godina. NaroCito je najstarija, Lina, bila podvrgnuta strahovitom mucenju. Od nje su ustaski isljednici trazili da otkrije grupe
omladine u Zenici, a kojima ustase jos nisu bile usle u trag. Lina je
ostala nijema, trpjela najteze muke i prkosila ustasama. Podvrgli su je
najte:lem maltretiranju i mucenju, o cemu je ovdje tesko i pisati. Oni
koji su tada bili u zatvoru sjecaju se da Lina poslije toga ,ispitivanja" i
U
804
80S
�,Od pocetka borbe za slobodu, vi z~ne ucestvov~le .st~ z~jedno s
nama u svemu. Vi ·ste sve cinile da pobJeda bude brza 1 ljepsa. Pred
nama stoji konacno istjeriv~nje nepr~jatelj~ iz .nase. zemlj~, .a opd~
izgradnja. Na zenama je da 1 ov~ godme os1gu~aJ~v hlJeh ~~sOJ VO.JSCL
Ova borba, koju je pove}.a i orgamzovala ~?mu~Istlcka partiJa PS~cazala
je da se sve moze postic1 kad se n":ro~. zhiJev u cvrste redov~....
.
Poslije su se na govornici s~JenJival~ zene, predstavmce ~Fz.-a 1z
pojedinih srezova i narodne vlastl. G?vo~1le su o ,.tom~ ~ako Je SJetvv':
na pragu i dogovarale se kako ce naj bolje pomOCl VOJSCl da Se dovrs1
borba. Duboko svjesne svoje uloge u svakom narodnom ~oslu, ov~ P~~
grmecke seljanke govorile su o zbijanju redova o~o svoJe orgamz<:CI.Je
AFZ-a i oko Narodnooslobodilackog fronta. Govonle su o bratstvu 1 Jedinstvu, koje je pomoglo da se dode do slobode.
, U ratu smo dokazale borbom da smo jedno, au miru cemo dokazati slogom ... "
Poslije zbora, zene i omladina iz obliznjih sela razvilj s_u k<;>la po
pijaci, cekajuCi vece, kad se u Do!J?-U .kulture trebala odrza.tl l?nredba
posvecena 8. martu. Narod iz udalJemh sela se pola~o raz1lazw, opet
sve u povorkama i pod zastavama. U ranon;, pretpr?lJetnom predve~er
ju, jos su dugo odjekivale :pjesme s~v o]-<.,olmh brda 1. st~pal.e se. sa :pJesmama koje su se cule sa p1pce. NaJcesce su ponavlJam st1hov1 koJI su
znacili kao neki zavjet:
Milka Caldarevic
8. MART 1945. GODINE U PODGRMECU
smi mart 1945. godine u Sanskom Mostu osvanuo je vedar i
suncan. Vee od ra~?g jl}tra zene iz okolnih sela potele su da
se u pvovorkama shJeVaJu u grad. Krenule su na miting, koji
se to~a dana odrzavao povodom proslave Medunarodnog dana zena. Sve
sl} ~1le r~~dragane, pod za~t~vama i sa parolama. Siroke djevojacke
~Iklje, sas1vene od raznoboJmh padobrana, pojacavale su radost ove
zenske svetkovine.
Dopodne se -slegao narod iz okolnih sela: Zdene, Krkojevaca, Kruvar':'-, Usumovaca, .Podluga, Brdara, Luzana, Caplja, Kijeva, Poljaka i
Sasme. Nesta kasnije su stizale grupe iz udaljenijih sela kao sto su: Tomina, Kljevci, Ilidza, Tramosnja, Kozica, a pred sa~ pocetak zbora
stiglo je iz novskog sreza oko 300 zena.
Trg usred Sanskog Mosta pred Komandom mjesta zasarenio se ad
naroda. iNa nekoliko mjesta igrala se Kozara i pjevale najnovije pjesme:
0
Druze Tito mi ti se kunemo,
Da sa Tvoga puta ne skrecemo ...
Zavnobih je nama garancija,
Da nam nece doCi monarhija!
Svako selo je htjelo da se takmici sa ostalim: da ima najljepsu
zastavu, najvecu Titovu sliku, najzanimljivije izradene parole. A oskudica u hartiji, oskudica u svakojakom materijalu. Dirljivo je hila razgledati parole pojedinih sela. Na razne nacine se dovijalo kako doskociti
oskudici. Taka su zene iz udaljenog planinskog sela Tramosnje napravile
okvir za parolu od najohiGnijih prutica. Preko toga okvira razapele su
~re~rasan rucnik bogata .izvezen, a na njega koncem prisile hartiju, sa
1sp1sanom parolom o volJenom drugu Titu.
Na balkonu Gradskog odbora, okieenom cilimima i slikom Tita
u z~lenilu, pojavil~ se Dragica Likar. Kola ·su se raspustila, pjesme umukle, .~e_ne su se um1rile. ~oslije malog uvoda, rijec je dala jednom drugu
koJ1 Je toplo pozdravio zene:
,,Nika.da nam..~· .ma~t ~~Je. osvanuo ovvako.lij~p i, rad?stan. Ovaj 8.
mart n<;tm J.e s~etJ?-1J1 1 SVJethJI 1 zbog toga sto Je smoc objavljena vijest
o f<;>nmranJ.u Je~1pstve?e Vlade Jugoslavije na celu sa drugom Titom.
P~v1 put u I~tonJ1 na celu nase vlade stoji covjek, koji je nikao iz dubma narodmh ... "
.
Urn:hesno ~licanj~ odjevkivalo je iz nekoliko hiljada grla, taka da
Je govormk nekohko mmuta cekao da se narod smiri.
806
807
�mr. Muharem Kreso
BIBLIOGRAFIJA SJECANJA NA TEMU: ,ZENE BOSNE I
HERCEGOINE U NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI
1941-1945 GODINE," OBJAVLJENIH DO KRAJA
1975. GODINE*
- Adamovic, Zorka: Oruzje za ustanike,
DRVAR, 1941-1945, sjecanja ucesnika, Skupstina opstine Drvar, Drvar 1972, knj. I.
str. 290.
- Albahari-PeriSic, Rahela: Sjecanja na
Prvi kongres AFt-a, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski
odbor SUBNOR Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V, str. 211-215.
- Arezina, Milka: Razoruzala sam italijanskog vojnika, BOSANSKO GRAHOVO U
NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941
-1945, zbornik sjecanja, Savez udruzenja
boraca NOR-a opstine Bosansko Grahovo,
Bosansko Grahovo 1971, str. 365.
- Arezina, Milka: U italijanskom koncentracionom logoru, BOSANSKO GRAHOVO u NARODNOOSLOBODILACKOM RATU
1941-1945, zbornik sjecanja, Savez udruzenja boraca NOR-a opstine Bosansko Grahovo, Bosansko Grahovo 1971, str. 336-338.
- Arezina, Milka: Organizacija prve bolnice, BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja, Savez udruzenja boraca NOR
opstine Grahovo, Bosansko Grahovo 1971,
str. 180.
- Babic-Jovanovic, J oka: Rad zena u
selima SokoliStu, Radomirovcu, Vitasovcima, Trgovistu i Josavi, PODGRMEC U NOB,
zbornik sjecanja, knjiga III, Vojnoizdavacki
zavod, Beograd 1972, str. 349-350.
- Banjac, Marinko: Od
BOSANSKI PETROVAC U
sjecanja, Opstinski odbor
sanski Petrovac, Sarajevo
str. 158-162.
srpa do tenka,
NOB, zbornik
SUBNOR-a Bo1974, knj. VII,
* Sedarnnaest sjecanja je uvrstcno u sadrbj ove
knjige.
- Banjac-Lukic, Desa: Crvena zastava,
BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik
sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. II, str.
132-134.
- Banovic, Dara: Pokolj zena i djece u
Palancistu, KOZARA U NARODNOOSLOBODILAcKOM RATU, :t;apisi i sjecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. III, str.
605-610.
- Basta, Slavka: Sjecanje na rad u
Centralnoj bolnici u Bihacu i Osmoj krajiskoj udarnoj brigadi 1942. i 1943. godine;
HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUtBE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU
1941-1945, zbornik sjecanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VII,
str. 166-171.
- Batas-Jokic, Milka: Umjesto oceva i
brace, PODGR.lVIEC U NOB, zbornik sjecanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 357-358.
- Batoz, Smilja: Ilegalna grupa u selu
Kukuljama, KOZARA U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. II,
str. 733-738.
- Batoz, Smilja: U Lijevcu polju poslije
cetnicke izdaje, KOZARA U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU, zap1s1 1 SJecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971,
knj. II, str. 433-442.
- Begovic, Radmila: Rasim, ISTOCNA
BOSNA U NARODNOOSLOBODILACKOJ
BORBI 1941-1945, sjecanja ucesnika Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I,
str. 616-618.
- Bjelica-Pecanac, dr Dana: Sa sanitetskom torbom u partizane, HERCEGOVINA
�U NOB, piSu ucesnici, Vojno delo, Beograd
1961, str. 304-308.
- Blanusa, Darinka: Sa sestara djece u
lwzarskaj afanzivi, 1941. i 1942. GODINA U
SVEDOCENJU UCESNIKA NARODNOOSLOBODILACKE BORBE, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1975, tom X, str. 753-755.
- Blanusa-Predojevie, Desa: Sjecanje na
Kestenavacku amladinu, BOSANSKI PET~OVAC U NOB, zbornik sjeeanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac,
Sarajevo 1974, knj. V, str. 277-281.
- Bokan, Branko: Majka Ljubica, PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj. III,
Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str.
785-789.
- Bozie-StiSevie, Dusanka: Djecji dam u
Jasenici, PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 584-585.
- Bozovie, dr Sasa: Izvadi iz ratnag
dnevnika, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUZ:BE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjeeanja i
radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd
1967, knj. IX, str. 26-30.
- Bratanie, Margarita: Balnica u Glamacu 1942-1943. gadine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUZ:BE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjeeanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VI, str. 172-173.
- Brkljac, Ljuba: U samrtnam grcu
snaaah se, BOSANSKI PETROVAC U NOB,
zbornik sjeeanja, Opstinski odbor SUBNOR-a
Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VI,
str. 689-690.
- Bundalo, Koviljka: Balnica 4. divizije
u Benakavcu 1942. gadine. Balnica 1. praleterske divizije 1943. gadine. Padgrmecki
NOP odred i 6. brigada 4. divizije 1943. i
1944. godine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUzBE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjeeanja i
radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za is toriju vojnog saniteta, Beograd
1967, knj. VII, str. 174-181.
- Caldarevie, Milka: skala bircanskih
pionira, ISTOCNA BOSNA U NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI 1941-1945, sjeeanja ucesnika, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I, str. 585-586.
- Ccngie, Esad: Bila je skroman i neustrasiv vojnik revolucije, ISTOCNA BOSNA U NARODNOOSLOBODILACKOJ BOR-
BI 1941-1945, sjeeanja ucesnika, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I, str. 330
-333.
- CopiC, Branko: Biscanke u ustaskam
zvjerinjaku, PODGRMEC U NOB, zbornik
sjeeanja, knj. I, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 216-217.
- Copie, Soja: S djecam i Hasancima
u ustanak, PODGRMEC U NOB, zbornik
sjeeanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod,
Beograd 1972, str. 323-334.
- Copie, Soja: U grmeckam zbjegu,
PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj.
III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972,
str. 779-781.
- Copie, Soja: Formiranje AF:l-a u nekim selima K.rupskag sreza 1941. i 1942.
PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj.
III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972,
str. 347-348.
- Culibrk, Stana: Pioniri Tuk-Bobije.
PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj.
III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972,
str. 586-587.
- Culibrk, Stana: Aktivnast zena Tuk-Babije, Jelasinavaca i okolnih sela u prve
dvije ratne godine, PODGRMEC U NOB,
zbornik sjeeanja, knj. III, Vojnoizdavacki
zavod, Beograd 1972, str. 298-303.
- Curgus, LjubiSa: Besima Kulenovic,
BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik
sjeeanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V, str.
556-563.
- Dragisie-Kresoja, Duka: Na gubilistu
u plamenu, BOSANSKI PETROVAC U NOB,
zbornik sjeeanja, Opstinski odbor SUBNOR-a
Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V,
str. 533-538.
- Dragovie, Jovo: Heroj djevojka, BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjeeanja, Savez udruzenja boraca NOR opstine Bosansko Grahovo, Bosansko Grahovo
1971, str. 592-594.
- Drljaca-Celar, Dragica: Cvijet meau
stijenama, BOSANSKI PETROVAC U NOB,
zbornik sjeeanja, Opstinski odbor SUBNOR-a
Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VI,
str. 509-511.
- Bordevie, Mila: Sjecanje sa Sutjeske,
HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUtBE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941:-1945, zbornik sjeeanja i radova,
Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za
istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj.
IX, str. 186-196.
- Bumie, Marko: Prlws slwjevke, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VI, str.
494-496.
- Durie, Stana: Drugi krajiSki partizanski odred 1942. Bolnica 1. praleterske divizije i 2. vojvaaanske brigade 16. divizije,
HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUZRE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjeeanja i radova,
Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za
istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj.
VII, str. 151-157.
- Durie, dr Stanojka: Balnica VII banijske divizije 1943. gadine, HRONIKE 0
RADU SANITETSKE SLUZ:BE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945,
zbornik sjeeanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za istoriju vojnog
saniteta, Beograd 1967, knj. IX, str. 163167.
- Gaeesa, Soka: Rad u Balnici 11. divizije. HRONIKE 0 RADU SANITETSKE
SLU:lBE U NARODNOOSLOBODILACKOM
RATU 1941-1945, zbornik sjeeanja i ~ad?·
va, Vojnomedicinska akademija, OdelJenJe
za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967,
knj. VII, str. 262-264.
- Gasie, Boja: Organizacija antifasistickog franta zena, BOSANSKO GRAHOVO U
NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941
-1945, zbornik sjeeanja, Savez udruzenja
boraca NOR-a opstine Bosansko Grahovo,
Bosansko Grahovo 1971, str. 517-519.
-· Goldsmit dr Zora: Bolnica ,Slatina"
i Bolnica Petr~vac 1942-1943. godine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUZ:BE U
NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941
-1945 zbornik sjeeanja i radova, Vojnomediclnska akademija, Odeljenje za istoriju
vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VII, str.
162-165.
- Gvero-Balaban, Milka: Sjecanja na
rad AFt-a Basanski Petrovac, BOSANSKI
PETROVAC U NOB, zbornik sjeeanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac,
Sarajevo 1974, lmj. VII, str. 439-446.
- Hamovie, Jelena-Ljerka: Na Sutjesci,
HERCEGOVINA U NOB, pisu ucesnici, Vojno delo, Beograd, str. 615-623.
- Hamovie, Jelena-Ljerka: Majka, SUTJESKA, zbornik sjeeanja - piSu ucesnici,
Vojno delo, Beograd 1959, knj. I, str. 360
-363.
- Handzic, Razija: Na nasim zeljeznicama BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjeeanja, Opstinski. odbor SUB!'fOR-a
Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knJ. VII,
str. 578-581.
- Hromadzie, Ahmet: Draginja, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjeeanja,
Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VI, str. 616-626.
- Humek, Paula: U Podgrmecu, (8-13.
veljace 1943) PODGRMEC U NOB, zbornik
sjeeanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod,
Beograd 1972, str. 689-692.
_ Humek, Paula: Dolazak iz Banije u
Podgrmec, PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 233-235.
- Ibrahimpasie, Hadzera i Sakie, Rasida: Aktivnast zena u slabodnam Bihacu,
BIHACKA REPUBLIKA (4. XI 1942-29. I
1943), zbornik clanaka i radova, MUZEJ
AVNOJ-a i POUNJA u Bihaeu, Bihae 1965,
knj. I, str. 578-581.
- Ivanovie-Radakovie, Draga: zene u narodnooslobodilackam ratu, BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILACKOM
RATU 1941-1945, zbornik sjeeanja, Savez
udruzenja boraca NOR-a opstine Bosansko
Grahovo, Bosansko Grahovo 1971, str. 325327.
- Jaksie-Bodnaruk, Mila: Maj komandant Bogdan Vuksa, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjeeanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VII, str. 202-203.
- Jakupovie, Mevla: Prvi dani u partizanima ISTOCNA BOSNA U NARODNOOSLOiiODILACKOJ BORBI 1941~1945, sjeeanja ucesnika, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I, str. 173-176.
- Jelisavac-VojinoviC, Milka: Na smrznute rane- nosila, PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj. Ill, Vojnoizdavacki zavod,
Beograd 1972, str. 751-756.
- Jelisavac-Vojinovie, Milka: Skojevski
aktiv Hadravaca, PODGRMEC U NOB, zbornik sjeeanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod,
Beograd 1972, str. 511-514.
- Jokie-Mirkovie, Gosa: Susret lcaji se
pamti, BOSANSKI PETROVAC .u NOB,
zbornik sjeeanja, Sarajevo 1974, knJ. IV, str.
485-491.
- Jokie, Mara: Risovaclci aktiv SKOJ-11,
BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik
�sjecanja, Opstinsld odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974 lmJO 0 III str 0
120-1250
'
'
sta jugoslovenskog revolucionarnog radnickog pokreta, Kultura Beograd 1961 knJO 0
6, stro 348-355 0
'
·
'
---:- 0Jontovic, Dragica: U Jstocnoj Bosni
poslt7e Pete ofanzive, ISTOcNA BOSNA U
NARODN<;>OSLORODILAcKOJ BORBI 1941
-1945, SJecanja ucesnika, Vojnoizdavacki
zavod, Beograd 1971, knjo I, stro 341-346 0
~ Kabiljo, 0 Danica: Preko rijeke, SUTJESKA, zbormk radova, piSu ucesnici Vojno delo, Beograd 1959, knjo I, stro 42S-426o
- Kecman, Vlado: Crvena smrt 1941 i
19420 GODINA u SVEDOcENJU ucEst~II
KA NARODNOOSLOBODILAC:KE BORBE
Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1975, 26 knji~
ga, tom XXIII, str. 410-4140
- Kapetanovic, Hajro: Stana Stupar
PODG~M~c U "N9B, zbornik sjecanja, knj:
II, Vo]nmzdavackr zavod Beograd 1972 str 0
660-6630
'
'
- Karabegovic, Ljubica: Mala Cela, HERCEGOVINA U NOB, piSu ucesnici Vojno
delo, Beograd 1961, stro 696-6980
'
- Karabegovic, Ljubica: Sa Simom i
Goranom ~: V rb"nici~ ~UTJESKA, zbornik radova - prsu ucesmcr, Vojno delo Beograd
1959, knjo I, stro 427-4320
'
--;- Kaus,o Mira: Prijedorska omladina u
prvzm danzma borbe, KOZARA U NAROD~O<?SLO~O~ILAC:l~o00M RATU, zapisi i sjeca~Ja, Vo]nmzdavackr zavod, Beograd 1971,
knJ. II, str. 561-577.
- Kaus-Agbaba, Mira: Sa Kozare u Zagar Stara Gradiska, KOZARA U NARODNOOOSLOBqDI~AcKOM RATU, zapisi i sjecanJ<l:, VoJnorzdavacki zavod, Beograd 1971,
knJo III, stro 611-617.
- Kaus-skundric, Marija: Nijemci su nas
zarobili na Kozari, KOZARA U NARODNOO~LOBO_DI~ACKOM RATU, zapisi i sjecanJa, VoJnmzdavacki zavod Beograd 1971
knjo III, stro 665-6700
'
'
- Kaus-skundric, Marija: U okupiranom
Prijedoru, KOZARA U NARODNOOSLOBO~ILAC:J<.s>M RATU, zapisi i sjecanja, Vojnorzdavackr zavod, Beograd 1971 knJO 0 II str 0
739-743.
'
'
- 0Kaus-skundric, Marija: Ustaski logori
smrtz, KOZARA U NARODNOOSLOBODILAcKOM RATU, zapisi i sjecanja Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971 knJo'0 III str 0
671-675.
'
'
- Kaus-skundric, Marija: Sa ranjenicima u_ Bozicima i Kozari, KOZARA u NAR:O~Ns>OSLO~ODILAcKOM RATU, zapisi i
SJecanJa, VoJnoizdavacki zavod Beograd
1971, knjo III, stro 544-5480
'
- Kecman, Bosko: Omladinska grupa
,Crveni pupoljak" u ustanku 1941 CETRDESET GODINA, zbornik sjecanj~ aktivi-
0 - Kecman-Hodak, Mara: Ko se ne bi bono za ovaj divni narod, BOSANSKI PET~OVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinskr ?dbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac,
SaraJevo 1974, knjo VI, stro 650-6520
~ ~ecman-Hodak,
Mara: Sjecanje na
Busevzc, Kestenovac, Bosanske Strbce i Ka1Cl:te, ~O?A~SKI \_E_TROVAC U NOB-i, zbormk SJe~an]a, Opstmski odbor SUBNOR-a
Bosanskr Petrovac, Sarajevo 1974 k 0 III
str. 150-159.
' nJ. · ,
- Kecman-Tesanovic, Dara: Neizvjesnost
B_DSANSKI PETROVAC u NOB
b
.k'
SJec'a ·
" 0 .
, z ornr
~Ja, 0 pstmskr odbor SUBNOR-a Bosanskr Petrovac, Sarajevo 1974 knJ· VI t
'
·
, s r.
418-421.
-;- Kecman-Tesanovic, Dara: Ruke su se
l~dzle, .B?S~NSKI "P.ETROVAC U NOB, zbormk SJe~anJa, Opstmski odbor SUBNOR-a
Bosanskr Petrovac, Sarajevo 1974 k . VII
str. 273-275.
' nJ.
,
- 0Kis-Calo, Irena: Sa domobranskim
vodm~om_ u_ p~rtizane, PODGRMEc u NOB,
zbormk S]ecan]a, knj. I, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 701-706.
- Kis-calo, Irena: Na zavejanim prtinama: PODGRM~c U NOB, zbornik sjecanja,
knJ. III, Vomoizdavacki zavod, Beograd
1972, str. 730-733.
- Knezevic, Anda: Borbena omladina Kozare, KOZARA U NARODNOOSLOBODILAc~OM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnoizdavackr zavod, Beograd 1971, knj. II, stro 522-541.
- Kobiljagic, Bejza: U Grmeckoi bolnicz
PODG~M~c U "NOB, zbornik sjecanja, knj:
II, VoJnorzdavacki zavod Beograd 1972 str
725-728.
'
'
.
- KoluD;d~ija-~arcetic, Danica: Mogu
nas pregazztz, alz pokoriti nikada PODGRM~C U ~~B, zbornik sjecanja, kn{ III, Voj~~~~davackr zavod, Beograd 1972, str. 742- Kolundzija-Marcetic Danica: . ,f!rir:eke", PODGRMEc u NOB zbornik SJecanJa,
knj. III, Vojnoizdavackf zavod, Beograd
1972, str. 582-583.
- J5:olundzija-Marcetic, Danica: 0 radu
omladme Mrkalja i Hadrovaca PODGRMEC
~ NOJ?, 0zbornik sjecanja, ImJ. III, Vojnorzdavackr zavod, Beograd 1972, str. 530-5320
OKostan, :qesa (i Pantie, Milan): Savj~
k?_m_umsta Istocne Bosne u Vlasemcz l BtJel}zm, ISTOC:NA BOSNA U NAROD~09S~OBOpiL~CKOJ BORBI 1941-1945,
S]ecanJa ucesm~a, Vojnoizdavacki zavod,
Beograd 1971, knJo I, stro 491-4970
-
t<:w;mJ~o
" - Kovacevic, Dusanka: Dani pod Grmecor;z, PODG~M~c U NOB, zbornik sjecanja,
kn]o III, Vo]norzdavacki zavod, Beograd 1972,
stro 99--1060
---:- }<ovacevic, Dusanka: U Gornjim Petrovzczma 7. novembra 1941 PODGRMEC U
NOB, zbornik sjecanja knj: III Vojnoizdavacki zavod, Beograd l972, -str. '176-178.
- Kovacevic, Dusanka: Znacaj programskog nacela KPJ o ravnopravnosti zena za
njihova okupljanje i uce56e u ustanku Bosne i Hercegovine 1941. godine, 1941. GODINA U ISTORIJI NARODA BOSNE I HERCEGOVINE, zbornik radova naucnog skupa
odrzanog u Drvaru 7-9. 10. 1971. godine,
,Veselin Maslesa", SaraJ·evo 1973 str. 179185.
'
'
- Kovacevic, Dusanka: Banjalucanke izmeau Crne kuce i logora u Staroj Gradiski, 1941. I 1942. GODINA U SVEDOC:ENJU
UcESNIKA
NARODNOOSLOBODILAcKE
BORBE, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1975,
tom XI, str.
- Kovacevic, Dusanka: KrajiSke zene,
cETRDESET GODINA, zbornik sjecanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radnickog pokreta, Kultura, Beograd 1961, knj.
VII, str. 104-111.
- Kovacevic, Dusanka: Rada Vranjesevic, PODGRMEc U NOB, zbornik sjecanja,
knj. II, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972,
str. 664-669.
- Kovacevic, Buran: Brat i sestre, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski
Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VI, str. 374378.
- Kovacevic, Ruzica: Rad na skoli u
Srednjem Duboviku, BOSANSKO-KRUPSKA
OPsTINA U RATU I REVOLUCIJI, izdanje
Skupstine opstine i Opstinskog odbora
SUBNOR-a, Bosanska Krupa 1969, str. 248250.
- Kovacevic, Slavka: Sjecanje na rad
u Trijaznoj stanici i Bataljonu teskih ranjenika 1943. godine, HRONIKE 0 RADU
SANITETSKE SLUZBE U NARODNOOSLOBODILAcKOM RATU 1941-1945, zbornik
sjecanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta,
Beograd 1967, knj. VII, str. 248-253.
- Krstanovic, Kalina: Bolnica 1. proleterske divizije 1943-1944. godine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUZBE U NARODNOOSLOBODILAcKOM RATU 19411945, zbornik sjecanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VII str.
307-315.
'
- Kulenovic, Skender: Anaa, BOSANSKI
PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VI, str. 678-682.
- Kusec, dr Vjera: Od okupacije do partizanskog odreda, USTANAK NARODA JUGOSLAVIJE 1941, zbornik - piSu ucesnici,
Vojno delo, Beograd 1963, knj. VI, str.
58-89.
- Kusec, dr Vjera: Sa bolnicom Druge
proleterske, SUTJESKA, zbornik radova piSu ucesnici, Vojno delo, Beograd 1959,
knj. I, str. 338-350.
- Lasic-Kusec, Katica: Na politickom
radu u Podgrmecu, PODGRMEc U NOB,
zbornik sjecanja, knj. III, Vojnoizdavacki
zavod, Beograd 1972, str. 230-232.
- Latinovic-Kecman, Jela: Njerriacka kalona, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a
Bosanski Petrovic, Sarajevo 1974, knj. VII,
str. 276-278.
- Latinovic-Kecman, Jela: Formiranje
Sreskog odbora AFt-a, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski
odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. IV, str. 242-246.
- Latinovic-Kecman, Jela: Partizanska
bolnica u sabatovcu, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski
odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. IV, str. 433-437.
- Latinovic-Kecman, Jela: Prvi partijski kurs u Suvaji, BOSANSKI PETROVAC
U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor
SUBNOR-a Bosanski Petroyac, Sarajevo
1974, knj. IV, str. 477-479.
- Latinovic-Kecman, Jela: Radna pjesma
Smoljanskog omladinskog bataljona, BOS~NSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanJa, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski
Petrovac, Sarajevo 1974, knj. IV, str. 499
-501.
�- LatinoviC-Kecman, Jela: Cetvrta okruzna lwnferencija AFt.-a Drvarskog okruga,
BOSANSKJ PETROVAC U NOB, zbornik
sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V, str.
448-456.
- Lazarov-Radomirovic, Gospojinka: I
takvih je bilo, ISTOC:NA BOSNA U NARODNOOSLOBODILAC:KOJ BORBI 1941-1945,
sjecanja ucesnika, Vojnoizdavacki zavod,
Beograd 1971, knj. I, str. 423-426.
- Levinger, Jola: Na oslobotlenoj teritoriji u Bosanskom Petrovcu, BOSANSKI
PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Onstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac,
Sarajevo 1974, knj. V, str. 202-210.
- Loncar, Jovanka: Bolnica 2. kozarskog
NOP odreda u Bukovici 1943. godine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUzBE U
NARODNOOSLOBODILAC:KOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenje za istoriju
vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VII, str.
254-255.
-
Magasic, Anica: Podgrmec u proljece
1942, PODGRMEC: U NOB, zbornik sjecanja,
knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd
1972, str. 241-243.
-Mandie, Jelika: Zastava je sacuvana,
BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik
sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. IV, str.
542-543.
- Mandie, Jelika: Dim nas je spasio,
BOSANSKI PETROVAC U NOB, zhornik
sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VI, str.
529-530.
Mandie, Mika: Tetka Mika iz Turfaka pod Kozarom, KOZARA U NARODNOOSLOBODILAC:KOM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971,
knj. I, str. 737.
-
- Mandie, Milka: Crvena zastava u
Vranjskoj, PODGRMEC: U NOB, zbornik
sjecanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod,
Beograd 1972, str. 508-510.
- Mandie, Stana: Bila sam na strijeljanju, PODGRMEC: U NOB, zbornik sjecanja,
knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd
1972, str. 766-771.
- Mandic-Obradovic, Vukica: Sjecanje na
rad omladine krupskog sreza pred Kongres
USAOJ-a, BIHAcKA REPUBLIKA (4. XI
1942-29. I 1943), zbornik clanaka i radova,
Muzej AVNOJ-a i Pounja u Bihacu, Bihac
1965, lmj. I, str. 381-384.
- MandiC-Obraclovic, Vukica: Rad omladinske organizacije u nekim selima Bosansko-krupskog sreza, PODGRMEC: U NOB,
zbornik sjecanja, lmj. III, str. 496--501.
- Mandic-Obradovic, Vukica: Gledala
sam mrtve zene s djecom u narucju, PODGRMEc U NOB, zbornik sjecanja, knj. III,
Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str.
734-737.
- Mandic-serbedzija, Boja: Sa ranjenicima do Satora, BOSANSKO GRAHOVO U
NARODNOOSLOBODILAC:KOM .RATU 19411945, zbornik sjecanja, Savez udruzenja boraca NOR Opstine Bosansko Grahovo, Bosansko Grahovo 1971, str. 472-474.
- Manojlovic, Nada: t.ene Semberije i
Majevice u NOB, ISTOC:NA BOSNA U NARODNOOSLOBODILAC:KOJ BORBI 19411945, sjecanje ucesnika, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I, str. 111-117.
- Manojlovic, Nada: Iz rada AFt-a Sernberije, C:ETRDESET GODINA, zbornik sjecanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog raclnickog pokreta, Kultura, Beograd
1961, knj. VII, str. 131-133.
- Marasovic, Olga: Mostar - nepokoreni grad, HERCEGOVINA U NOB, pisu ucesnici, Vojno delo, Beograd 1961, str. 418423.
-
Marjanovic, Sida: U opkoljenoj Kozari, KOZARA U NARODNOOSLOBODILAC:KOM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. III, str. 488r490.
- Marjanovic, Sida: Ilegalno u Lijevcu
polju, KOZARA U NARODNOOSLOBODILAC:KOM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I, .;tr. 275278.
- Medic-Antunovic, Deva: Djeca istrgnuta iz zagrljaja, BOSANSKI PETROVAC U
NOB, zbornik sjecanja, Opstinski {)dbor
SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo
1974, knj. V, str. 313-r--3~6.
- Milicevic, Dana: U predvorju smrti,
OTPOR U ZICAMA, secanja zatocenika, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1969, knj. II,
str. 696-702.
- Milkic-Vucelja, Zora: Hleb i mrtve ruke, OTPOR U ZICAMA, secanja zatocenika,
Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1969, knj.
I, str. 217-218.
- Mirkovic-Milinkovic, Boja: Od Petrovca do Ausvica, BOSANSKI PETROVAC U
NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor
SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo
1974, knj. V, str. 491-500.
- Mirkcivic-Moraca, Kosa: Umjesto 1·adosti - suze, BOSANSKI PETROVAC U NOB,
zbornik sjecanja, Opstinsk:i odbor SUBNC?R-a
Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, lmj. I,
str. 296-303.
- Mitrov, Mara: Danko, sine moj, USTANAK NARODA JUGOSLAVIJE 1941, zbornik - piSu ucesnici, Vojno delo, Beograd
1963, knj. VI, str. 264-275.
- Moraca, Mirjana: Prva kon~erencija
zena u Drvaru, C:ETRDESET GODINA, zbornik sjecanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radnickog pokreta, J<ultura,
Beograd 1961, knj. VII, str. 149-b3.
snici, Vojno delo, Beograd 1961, str. 113135.
_ Novakovic, Danica: Junaqka st;zrt nasih ljekara, SUT!ESKA, zbormk rauova,-:
pisu ucesnici, VojllO delo, Beograd 1959, kn.].
I, str. 406-408.
- Novakovic-NaranCic r. Bijelic, Mara:
Nevolje sela Pritoke, PODGRM~C:. U NOB1
zbornik sjecanja, knj. III, Vojnmzclavackl
zavod, Beograd 1972, str. 304-309.
- Moraca, Mirjana: Prva lwnfe;e;zciia
zena u Drvaru, DRVAR 1941-1945, SJecanja
ucesnika, Skupstina opstine Drvar, Drvar
1972, knj. II, str. 607-613.
- Mrda-Roclic, Bosa: Jedinci i mie.zimr;i,
BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbormk sje=
canja, Opstinsk.i odbor SUB~OR-a J.3osansk1
Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V, s,r. 542543.
- Mrda-Rodic, Bosa: Poslednji zadaci u
Rasknovackoj radnoj ceti, BOSANSKI ~E
TROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstmski odbor SUBNOR-a Bosansld Petrovac, Sa·
rajevo 1974, knj. V, str. 501-502.
- Mrda-Rodic, Bosa: Sahrana Duleta
Karabuhe, BOSANSKI PETROVAC U NOB,
zbornik sjecanja, Opstins~i odbor SUB~OR-a
Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, lmj. IV,
str. 513.
- Nedimovic-Stanic, Dosta: Omladina
srpske Jasenice i okolnih sela, PODGRMEC:
U NOB zbornik sjecanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str. 516-518.
- Nenadic, Anda: Nosenje ranjenika,
BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILAC:KOM RATU 1941-1945, zbornik
sjecanja, Savez udruzenja boraca NOR-a opstine Bosansko Grahovo, Bosansko Grahovo
1971, str. 599-601.
- Nesovic, Mila: Rad saniteta 3. kraji.Hce
brigade 1. proleterske divizije 1943. godine,
HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUzBE
U NARODNOOSLOBODILAC:KOM RATU
1941-1945 zbornik sjecanja i radova, Vojnomcdiciu'ska akademija, Odeljenje za. istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knJ. IX,
str. 145-152.
- Nikolic, Vera: Amalija Lebenicnik,
C:LANCI I GRADA ZA KULTURNU ISTORIJU ISTOC:NE BOSNE, Zavicajni muzej u
Tuzli, knj. V, Tuzla 1961, str. 98-112.
- Novak-Bitanga, Nada: Prvi ~vombvas
Mostara, HERCEGOVINA U NOB, p1su uce-
- Novakovic, Nevenka: V eliki narodni
zbor u Puceniku BOSANSKO-KRUPSKA
OPsTINA U RATlJ I REVOLUCIJI, izdanje
Skupstine opstine i Opstinskog odbora
SUBNOR-a, Bosanska Krupa 1969, str. 134135.
- Novakovic Nevenka: Prvi partijski
leurs u Podgrn~ecu, PODGRM~c .u NqB 1
zbornik sjecanja, knj. III, Vojnmzdavackl
zavod, Beograd 1972, str. 225-226.
- Novakovic, Nevenka: Birali smo delegate i sprovodili odluke Prvog kongresa
USAOJ-a BIHAcKA REPUBLIKA (4. XI
1942-29.' I 1943), zbornik clanaka i radova,
Muzej AVNOJ-a i Pounja u Bihacu, Bihac
1965, knj. I, str. 385-387.
- Novakovic Nevenka: Lepa Radtc, PODGRMEC: U NOB, zbornik sjecanja, knj. II,
Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str.
653-659.
- Novakovic, Nevenka: Danica Medan,
PODGRMEC: U NOB, zbornik sjecanja, knj.
II, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972, str.
654-656.
- Obradovic, Draginja: Sa brigadom u
Sanici, BOSANSKI PETROVAC U NOB,
zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a
Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. IV,
str. 544-546.
·
- Obradovic, Draginja: U zbjegu, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR:a Bosanski Petrovac, Sarajevo. 1974, knj. V, str.
550-555.
- Obradovic, Draginja: Nagorjele djecakove kosti, BOSANSKI PETROVAC U NOB,
zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a
Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V,
str. 603-606.
- Obradovic, Kosa: Ginuli su najbolfi,
BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbormk
sjecanja, Opstinski ?dbor SUBNqR-£l Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VII, str.
235-240.
- Orelj, Milica: Medu mrtvin;a, ~qsA~
SKI PETROVAC U NOB, zbormk SJecanja,
�Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. V, str. 503-506.
ucesnici, VoJ'no delo
72-76.
'
- Pantic-Mesterovic, dr Julka: Bolnica
Atasevac 1942. godine, HRONIKE 0 RADU
SANITETSKE SLU:ZBE U NARODNOOSLO~Opii;-AC.KOM RATU 1941-1945, zbornik
SJecanJa 1 radova, Vojnomedicinska akademija~ Odeljenje z~ istoriju vojnog saniteta,
Beograd 1967, knJ. VII, str. 114-116.
Beograd
1961 '
stl".
.- Perovic, Lepa: Od Beograda preko Sa
raJeva do Mostara, USTANAK NARODA JU~
GOSLAVIJE 1941 , zborn1'k - p1su ucesniC!
" .
v O]no delo, Beograd 1963 knJ· V str 94 ,
127.
'
. '
. •v
v
•
•
Pavel.ic-Cvitkovic, Ma~ica: Niko stariji
od ~2 t;odzne, .oTroR lJ ziCAMA, secanja
zatocemka, Vo]nmzdavacki zavod Beograd
1969, knj. II, str. 691-693.
'
iltJ.rovic, ~epa: U okupiranom Saraje. · .gc:du:e, C~T.RDESET GODINA,
zborm~ S]ecanJa aktivista jugoslovensko
revolucwnarnog radnickog pokreta Kult g
Beograd 1961, knj. VII, str. 283-2B9.
ura,
. :-;- Pavk~v!c, Anka; L~kac, A~ka; BlagoPokol}t u crkvt u Draksemcu, KOZARA U NARODNOOSLOBODILAC~OM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnoizdavackl zavod, Beograd 1971, knj. I, str. 878--884.
.. v-:- .PeroviC, Lepa: Sedam mjeseci s Kra]tsntctma, 1941. i 1942. GODINA U SVEDO
CENJU UCESNIKA NARODNOOSLOBOD£
LACdK E BORBE, Vojnoizdavacki zavod Beogra 1975, tom XIII, str. 164-188. '
-:: Pecanac-Solomun, Gospava: Ornladina
Jan]tla u danima us tanka, BOSANSKI PETI~OVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstin. sk1 ?dbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac,
SaraJevo 1974, knj. III,· .str. 97-101.
. -. ~erovic-Vukojevic, Jela: cetvrte ofanzzve z. zen~ f!odgrmeca, PODGRMEC u NOB
~bormk. S]ecanj.a, ~nj. Iy, Jedinstvo front~
~9p72ozad_me, Vo]nmzdavacki zavod, Beograd
, Sti. 700-703.
; Pej.inovic, Kata: Bila sam vijecnik l
zas7edan7e AVNOJ-a, BIHAcKA REPUBLI~ (4. VI 1942--;--29. I 1943), zbornik clanaka
1, radc;>va, MuzeJ AVNOJ-a i Pounja u Bihacu, B1hac 1995, knj. I, str. 271-273.
-d !'evoyic-Y_ukojevic, Jela: zene Poclgrmeca oc~~UJU Tt~a i brigade na smotri Cetvr!e kr~Jzsk.e , br~gade, PODGRMEC u NOB
zbordmkBsJecanJa, knj. III, Vojnoizdavackf
zavo , eograd 1972, str. 625-626.
. - Perera, dr Zora: Bez sna i odmora
SU!JESKA, zbornik radova- piSu ucesnici:
oJ_no delo, Beograd 1959, knj. I, str. 3242
d 7 Perovic-Vukojevic, Jela: Pjesma nas je
o. r,zalq. · .. , fODGRMEC U NOB, zbornik
sB]ecanJa, knJ. III, Vojnoizdavacki zavod
eograd 1972, str. 435--437.
'
- Perera-Matic, Zora: Prvi djccji dom
u Glamocu 1942. godine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLU:ZBE U NARODNO~SL0~9DI.LA~KOM RATU 1941-1945, zbor·
mk S]ecanJa 1 radova, Beograd 1967 kn1
III, str. 106-110.
'
·
v-:- _l'erovic-Vukojevic, Jela: Kursevi Antifaszst~ckog_ f;on_ta zena, PODGRMEc U NOB
zbornd1k SJecan]a, knj. III, Vojnoizdavacki
zavo , Beograd 1972, str. 359.
~u
-
J~';lC, Mara, 1 dr.:
y
Perisic, Raheia: Kulturno-prosvjetni
ztvot u. ~lo~odno_m J?rvaru, DRVAR 19411945, SJecanJa ucesmka, Skupstina opstine
Drvar, Drvar 1972, knj. II, str. 614-617.
v·
-
- PeriSic-AlJ;>~hari, Rahela: Sjecanje na
prvu konferenctJu AFz-a; BIHAcKA REPUBLIKA. (4. XI 1942-29. I 1943), zbornik clap~ka, 1 ra~ova, Mu:zej AVNOJ-a i Pounja u
B1hacu, B1hac 1965, knj. I. str. 575 __577.
:- Perovic, dr Danica: Razvoj sanitetske
sluzbe u centralnoj Bosni 1941-1944 godine
HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUzBE
U NARODNOO~LO~~DILACKOM RATU
1941-1_9~5, zbormk SJecanja i radova Vojn~medi~mska aJ.<.ademija, Odeljenje z~ istoflJU VO]nog samteta, Beograd 1967 knJ· VII
str. 88-93.
'
·
'
- Per<;>v!c, Lepa: Na partijskom radu u
Hercegovtnt, HERCEGOVINA U NOB, piSu
v
NOOSLOBO,DI~A<::KOM RAT'!J 1941;---;-1945,
zbornik sjecanJa 1 radova, Vo]nomedicmska
~kademija, Odeljenje za. istoriju voj~og saniteta, Beograd 1967, knJ. IX, str. 153-162.
_ Pilipovic-Mandzuka, Milka: Oceva smrt,
DRVAR 1941-1945, sjecanja ucesnika, Slmpstina opstine Drvar, Drvar 1972, knj. II, str.
516-519.
_ PopoviC-Smoljanovic, Zora: Prva omladinska radna brigada u Sanickoj dolini,
CETRDESET GODINA, zbornik sjecanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog ra~
nickog pokreta, Kultura, Beograd 1961, knJ .
VII, str. 128-131.
- Popovic-Smoljanovic, Zora: Sa prvom
omladinskom radnom brigad01n na zetvi u
Sanickoj dolini, BIHAcKA REPUBLIKA ( 4.
VI 1942-29. I 1943), zbornik clanaka i radova, Muzej AVNOJ-a i Pounja u Bihacu,
Bihac 1965, knj. I, str. 372-375.
- Puskaric, Darinka: Rad na neposrednim pripremama za Kongres VSAOJ-a, BIHAcKA REPUBLIKA (4. XI 1942- 29. I
1943), zbornik clanaka i radova, Muzej
AVNOJ-a i Pounja u Bihacu, Bihac 1965,
lmj. I, str. 344-349.
- Radlovic, Pepa: Opstina Bas. Grahovo
u vrijeme IV neprijateljske ofanzive, BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945, zbornik sjecanja, Savez udruzenja borac NOR-a opstine Bosansko Grahovo, Bosansko Grahovo
1971, str. 449-451.
-::-- Perovic-Vukojevic, Jela: zene Pod rmeca u borbi za slobodu, PODGRMEC gU
!'JOB, z?ornik sjecanja, knj. III, VojnoIzdavacki zavod, Beograd 1972, str. 292-297.
- Radlovic, Pepa: Razvoj narodne vlasti
u selima Podjalovnika, BOSANSKO GRAHOVO U NARODNOOSLOBODJ,LACKOM
RATU 1941-1945, zbornik sjecanja, Savcz
ndruzenja boraca NOR opstine Bosansko
Grahovo, Bosansko Grahovo 1971, str. 213217.
- Peroyic-Vukojevic, Jela: Partijski kurs
P?~ G~rnecorr;, PODGRMEC U NOB, zbornik
SJecanJa, knJ. III, Vojnoizdavacki zavod
Beograd 1972, str. 244.
'
- Radulovic, Kojo: Likovi zena boraca
NOR, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a
Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, lmj. VI,
str. 588-594.
-. Petkovic, Stana: Iz Kozare u Jasenovackz logor, KOZARA U NARODNOOSLOBC?DILA~~OM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnmzdavacki zavod, Beograd 1971 knj III
str. 676--678.
'
·
'
- Rakovic, Ostoja: Lik jedne partizanke,
BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbomik
sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VII, str.
93-96.
- Petkovic, Stana: Pokolj u Voclicevu
KOZARA U NARODNOOSLOBODILACKOM
RATU, zapisi i sjecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I, str. 874-877.
- RedziC, Nail: Majka Devla i osam zidara, PODGRMEc U NOB, zbornik sje6anja,
knj. I, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1972,
str. 335-339.
- P~trovic, Jelena: 0 sanitetskoj sluzbt
6:. batalwna 1. proleterske brigade 1. diviziZlJe u periodu pete ofanzive, HRONIKE 0
RADU SANITETSKE SLU:ZBE U NAROD-
- RodiC, Persa: Bila sam kurir i bolnicar, DRVAR 1941-1945, sjecanja ucesnika,
Skupstina opstine Drvar, Drvar 1972, knj.
II, str. 527-530.
v
- Roganovic, Zora: Izvrsila sam zadatak,
HERCEGOVINA U NOB, piSu ucesnici, Vojno delo, Beograd 1961, str. 734-735 .
- Rudie, Jovanka: Na prekopanoj cesti,
BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik
sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. I, str. 349355.
- Rudie, Milka: Radni bataljon ,Zdra.vko celar", BOSANSKI PETROVAC U NOB,
zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a
Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VII,
str. 561-564.
- Sapardic, Pero: Dvadeset dana pod
zemljom, ISTOCNA BOSNA U NARODNOOSLOBODILAcKOJ BORBI 1941-1945, sjecanja ucesnika, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. I, str. 581-584.
- Sitric, Dusanka: Sanitetska sluzba u
2. proleterskoj diviziji 1942-1943. godinc,
HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUtBE
U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU
1941-1945, zbornik sjecanja i radova, Vojnomedicinska akademija, Odeljenjc za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VII,
str. 158-161.
- Sokolovic, Esma: Podaci o radu i razvoju sanitetske i farmaceutske sluzbe u jedinicama NOV Hrvatske i Bosne, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLU:ZBE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 19411945, zbornik sjecanja i radova, Vojnomedicinska akadem1ja, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. II, str.
362-374.
- Sovilj-Kesic, Dragica: Raspletene kose,
BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski
Petrovac, Sarajevo 1974, knj. IV, str. 256-258.
- Suljic, Ajsa: Ocevidac pokolja u Sokolslwm domu, PODGRMEC U NOB, zbornik sjecanja, knj. I, Vojnoizdavacki zavod,
Beograd 1972, str. 320-321.
- sasic, Bosa: Bjelajske zene, BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja,
Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. IV, str. 57-60.
- saSic, Bosa: Spominjalo se, ne. ponavljalo se, BOSANSKI PETROVAC U NOB,
zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUB NOR-a
Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. IV,
str. 247-248.
- sasic, Bosa: Bila sam pod vjesalima,
BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VI, str.
393-394.
�- saSic, Milka: Aktiv SKOJ-a u klopci,
BOSANSKI PETROVAC U NOB, zbornik
sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a Bosanski Petmvac, Sarajevo 1974, knj. VI str.
491--493.
'
luci 1941. godine, 1941. U ISTORIJI NARODA BOSN~ I HERCEGOVINE, zbornik radova naucnog skupa odrzanog u Drvaru
7-9. 10. 1970. godine, ,Veselin Maslesa" Sarajevo 1973, str. 417--423.
'
- Skondric-Miljus, Mara: Omladina sela
Halilovaca, PODGRMEC U NOB, zbornik
s]ecanja, knj. III, Vojnoizdavacki zavod,
Beograd 1972, str. 503-507.
-: UIJ?.icevic, Zaga: Napad aviona na voz
u Ostrelju, BOSANSKI ,p£TR:OV,AC U NOB
zbornik sjecanja, Opstinski odbor SUBNOR-a'
Bosanski Petrovac, Sarajevo 1974, knj. VII
str. 132-134.
'
- Strbac, Radojka: U oslobodenoj Bosanskoj Krupi, PODGRMEC U NOB zbornik sjecanja, knj. III, Vojnoizdavacki 'zavod,
Beograd 1972, str. 351-356.
- susie, Ljubica: Rad u Sanitetskom
slagalistu 5. korpusa 1944. godine, HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLU:ZBE U NARODNOOSLOBODILAOKOM RATU 19411945, zbornik sjecanja i radova Vojnomedi~inska a~ademija, Odeljenje 'za istoriju
VOJnog samteta, Beograd 1967, kni. VIII
str. 16&-170.
·
'
- Tica, Milka: Kako su se oslobodili
cetnicki taoci, BOSANSKO GRAHOVO U
NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941
-1945, zbornik sjecanja, Savez udruzenja
boraca NOR-a opstine Bosanslm Grahovo
Bosansko Grahovo 1971, str. 513-516.
'
- Topic"Malbasic, Desa: Kozarskc zene
i djeca, KOZARA U NARODNOOSLOBODI~ACK<?-Jv!: RATU, zapisi i sjecanja, VojnoIzdavacki zavod, Beograd 1971, knJ·. III str
595-600.
'
.
- Ugrica, Ljubica: Sjecanje na rad u
Centralnoj bolnici u Bjelaju 1942. godine i 3.
krajiskoj brigadi 1943. godine, HRONIKE 0
RADU SANITETSKE SLU:ZBE U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU 1941-1945
zbornik sjecanja i radova, Vojnomedicinska'
akademija, Odeljenje za istoriju vojnog saniteta, Beograd 1967, knj. VII, str. 149-150.
- Umicevic, . Mileva: Suhomlaka, 1941. I
1942. GODINA U SVEDOCENJU UCESNIKA
NARODNOOSLOBODILACKE BORRE Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1975, t01~1 XI
str. 650--651.
'
- Umicevic, Zaga: Neki oblici rada t
borbe ilegalnog NOP-a u okupiranoj Banja-
-
NAPOMENE REDAKCIJE
Vekic, Sofija: Petrovac u krvi, BO-
~Al'!SKI f~TR~)VAC U NOB, zbmnik sje-
canJa, Opstmski odbor SUBNOR-a Bosanski
Petrovac, SaraJ'evo 1974 knJ·. I str 448456.
'
'
.
- VekiC, Sofija: Bila sam tifusar, BO~A~SKI f~TR9VAC U NOB, zbornik sjecanJa, Opstmski odbor SUBNOR-a Bosanski
~sJ~ovac, Sarajevo 1974, knj. VI, str. 248Vekic, Sofija: Na novu 1942. godinu,
PETR:OVAC U NOR, zbornik
SJ<;canja, Opstinski odbor 1SUBNOR-a Bosanski Petrovac, SaraJ'evo 1974 knJ' III str
323-327.
'
.
'
.
-
~OSANSKI
Vojnovic-Licina, Bojana: On.'lladinski
u. R_akqnima,, PODGR~EC U NOB, zbormk SJecanJa, lmJ. III, Vo]noizdavacki zavod
Beograd 1972, str. 580-581.
'
vtJ
-
Volski, !'Jiarija: Napad cetnika na Josavacku bolmcu IV odreda u 1942 godini
HRONIKE 0 RADU SANITETSKE SLUZBE
U NARODNOOSLOBODILACKOM RATU
1941-1_9~5, zbornik sjecanja i radova, Vojn~medi~mska akademija, Odeljenje za istoriJU VOjnog saniteta, Beograd 1967, k.nj. vn,
str. 136--143.
v
-:,
- Vrhovac, Mica: Ofanziva na Kozaru
KOZARA U NAR:ODNOOSLOBODILACKOM
RATU, zapisi i sjecanja, Vojnoizdavacki zavod, Beograd 1971, knj. UI, str. 202-205.
- Vrhovac, Mica: Partijska organizacija
u Lamovitoj, KOZARA U NARODNOOSLOB~DILA~~OM RATU, zapisi i sjecanja, Vojnmzdavacki zavod, Beograd 1971 knJ·. II str_
499-502.
'
'
809
Do sada su ostvareni znacajni rezultati u proucavanju pojedinih
procesa, pojava i dogadaja vezanih za narodnooslobodilacki rat i revoluciju od 1941-1945. godine. Oni su objelodanjeni u nizu studija, monografija i drugih vrsta radova. I pored toga ovaj znacajan period nase
istorije je i dalje u stalnoj ziti naucnog, drustveno-politickog, kulturnog,
obrazovnog i vaspitnog interesa. Pa ipak, ima pitanja iz okvira rata i
revolucije koja su dosada malo osvjetljavana, a koja su po svom znacaju
takva da se ne mogu zaobici.
Jedno od takvih je pitanje uloge zena u oslobodilackoj i revolucionarnoj borb~ naroda i narodnosti Jugoslavije od 1941-1945. godine.
Sticajem raznih okolnosti u Bosni i Hercegovini su vodene velike
bitke NOR-a. Koncentracija Narodnooslobodilacke vojske i sirina osloboilene teritorije u Bosni i Hercegovini, uzimajuci u obzir cijeli tok rata,
hili su veliki. Ilegalni narodnooslobodilacki pokret u gradovima bio je
veoma srzazan. Doprinos koji su zene Bosne i H ercegovine dale u svjesnom naporu oslobodenja zemlje pratio je sirinu i snagu NOP-a, dinamiku njegovog razvoja i brojne vidove njegovog ispoljavanja. Osnivanje
Antifa5istickog fronta zena Jugoslavije u Bosanskom Petrovcu, decembra 1942. godine, kao da simbolizira taj doprinos.
!deja da se doprinos zena Bosne i Hercegovine u oslobodilackom
ratu i revoluciji -prezentira javnosti na ovaj nacin dosta je stara. V ec
poodavno se pocelo sa prikupljanjem sjecanja ucesnika rata, uglavnom
zena, koja su govorila o ucescu i doprinosu zena Bosne i Hercegovine u
narodnooslobodilackoj borbi. Sticajem okolnosti ovaj posao je bio prekinut prije nego sto je doveden do kraja. u zelji da ovu ideju konacno
ozivotvori, Konferencija za pitanja drustvenog polozaja zena Bosne i
Hercegovine se odlucila da Institutu za istoriju u Sarajevu povjeri pripremanje za stampu knjige sjecanja pod naslovom: Zene Bosne i Hercegovine u narodnooslobodilackoj borbi od 1941-1945. godine.
Knjiga sjecanja je djelo velikog broja autora, mahom zena, ucesnika NOR-a. Ona sadrzi mnoge nove, dosada nepoznate cinjenice i detalje. I do sada publikovani istoriografski i drugi radovi iz istorije NOR-a
i revolucije su zabiljezili dosta podataka o tome u kom obimu i na koji
nacin su zene Bosne i Hercegovine ucestvovale u narodnooslobodilackoj
borbi, koliko ih je poginulo, stradalo u logorima i bilo zrtvom fasistic-
�kog terora itd. Ovi podaci su vazni za istoriju Antifasistickog fronta
iena u Bosni i Hercegovini od 1941-1945. godine. Ali, oni ne mogu da
predstave atmosferu rata i svega sto je rat sa sobom nosio, njima ne
mogu da se iskazu subjektivna osjecanja i videnja rata, ne mogu da se
stvore plasticne predstave o jednom vremenu i ljudima u njemu, ovi podaci ne mogu da kazu sta su narodnooslobodilacka borba i revolucija
znacili za zene Bosne i Hercegovine u smislu njihovog preobrazaja, od
njihovog drustvenog i idejno-politickog osvjestavanja i rasta uporedo sa
rastom narodnooslobodilackog pokreta i, uopste, u smislu njihove emancipacije. A sjecanja u ovoj knjizi govore upravo o ovome pa su u tom
smislu nezamenjiv istorijski izvor.
Svrha ove knjige nije samo u tome da obogacuje znanja o NOR-u
i revoluciji o ucescu zena Bosne i Hercegovine u njima, nego i da njeguje
tradicije nase revolucionarne proslosti, ideju bratstva i jedinstva i kod
mlade generacije, posebno zenske omladine, razvija slobodarski i patriotski duh, humanizam i osjeeaj solidarnosti - svojstva koja cine i najbitnija obiljezja naseg socijalistickog samoupravnog zajednistva.
Uredujuci ovu knjigu sjecanja, zeljeli smo da sacuvamo njihovu
izvornost. Redaktorske zahvate smo cinili samo tamo gdje je to bilo
neophodno. Redakcija se trudila da priredi djelo koje ce sa zanimanjem
prihvatiti kako najsira citalacka publika, tako i naucni i strucni radnici i istrazivaci nase najnovije istorije.
U unutrasnjem rasporedu grade primijenjen je u osnovi hronoloski princip. Istina, pojedini prilozi nisu vremenski ograniceni, odnosno
blize odredeni, sto je otezavalo striktno provodenje hronoloskog principa. Takode je sadrzaj priloga, kao i teritorif' na koji se ti prilozi adnose, vrsio izvjestan uticaj na hjihov redoslijed.
Redakcija je imala u vidu to da u toku narodnooslobodilackog rata nije bilo djelica nase zemlje, pa i Bosne i Hercegovine, u kome se
nije ratovalo. Zato je nastojala da i ova knjiga sjecanja bude sto vjerniji odraz svenarodnog oslobodilackog rata i ucesca zena sva tri bosanskohercegovacka naroda i · svih bosanskohercegovackih podrucja u nji·
ma. I pored toga neki krajevi Bosne i Hercegovine su neadekvatno zastupljeni. Redakcija je mogla da za stampu priredi samo one priloge
koje je u toku svog rada uspjela da dobije i koji su po svom sadrzaju
odgovarali koncepciji knjige. Redakcija smatra da se · ova manjkavost
djela moze otkloniti pripremom jos jedne knjige sjecanja.
SADRZAJ
Josip Broz Tito: Govor na Prvoj zemaljskoj konferenciji Antifasistickog
'
fronta zena
- - - - - - - - - - Olga Marasovic: Stanodavke jedne ile~alke - --:- . -:- - - - - Ugljesa Danilovic: Pitanje ravnopravnosti zena u poh~IC:I KPJ - . --:- . - Dana Begic: Osvrt na napredni pokret zena u Bosm I Hercegovim Izmedu
dva svjetska rata
- - - .- - - - - - - :-v Dusanka Kovacevic: Znacaj programskog nacela KPJ o ~avnopravn<;>stl zena
za njihova okupljanje i ucesce u ustanku Bosne I Hercegovme 1941.
~~
U Sarajevu, februara 1977. godine
Redqkcija
810
811
----------------
Samija Slipicevic-Bubic: zene Most~ra y. pn:im godinama rata - - -Zaga Umicevic: Godlne 1941. s ban]aluckim zenama - - - - - Dokija Brkic-Jovicic i Rajka Maric:f!.arisik: Uc~sce..zena sela G~~eva u NOB-u
Hamida Malkoc-cadra: Rad partiJske orgamzaclJe u Fabnc1 duhana u
fulostaru - - - - - - - - - - Nada Manojlovic: Zene Bijeljine u prvoj ratnoj godini
Nail Redzic: Majka Devla i osam zidara - .:.._ - - - Momcilo Radovic: Zcne konjickog kraja u NO~-u -:- - - . -:Halima Maglajlic-Hadsihalilovic: Narodni hero] Vah1da MaglaJhc
Ruza OlJaca: Sanitet Romanijskog odreda - - - - --: - - . -;Zora Roganovic-Krusevac: Antifasistick! vfront zena gradske opstme T~eb!nJ~
Safija Redzepovic: Zene bosanskodub1ckog sreza u narodnooslobodllackoJ
borbi
- - - - - - - - - - - - - Olga Marasovic: Radojka Lakic - - - - -. - - - - - Milena Milosavljevic: Meduustanic~e veze ?lw BanJa Luke - - - Esma Eminagic-Hercegovac: Tesan]ske skoJevke - - - - - - Mara Adzovic-Sparavalo: Zenska omladina sume trebinjske u narodnooslobodilackoj borbi
- - - - - - Mevla Jakupovic: Prvi dani u partizanima - - Mirjana Maraca: Prva konferencija zena u Drvaru
Zvonimir Cvencek: Borbeni put porodice Majer
Mara Vinterhalter-Miletic: Kurs za partizanske bolnicarke u okupiranom
Mostaru - -- - -- - -- -- -- -- -- -- - -- - Fahra !vlustovic-Lakisic: Rad partijske tehnike u Mostaru za vrijeme rata
Bosa Sibinovic-Mitic: Zene Glogovca u narodnooslobodilackoj borbi - -Du§anka Kovacevic: Sa zenama Bosanske krajine u ratu i re_vol~~iji ---;- ;:
Tonka Hrstic-Arapovic: Kako sam se ukljucila u rad orgamzaciJe Antifa,Istickog fronta zena sela Grab -- -- - -- -- -- - -. Despa Slavnic: Tuzna..kolona z~na. i djece poslije paljenja Koricana i ImlJana
Zora Holovac: AmahJa Lebemcmk
- - - - - - ---;Zora Pupic-Ivanovic: Zene Podgradaca u organima narodne vlast1
Jusuf Selman: :l~ne Banj~vL?ke u ilegalnom. radu 1941. godine Bisera Puzic-Tausan: Bo,mckl kurs 1941. godme u Mostaru
Zora Vucelja-Josipovic: Omladinke Bijeljine u 1941. godini
Esefa Dulic-Mahic: Jedna skojevska trojka iz Ljubuskog -
1
5
11
21
34
45
48
58
61
64
72
77
82
95
98
103
111
115
119
125
132
136
140
142
144
147
153
167
169
173
178
180
188
190
201
�Cilika Ilajnrih-Parte: Od logora do logora -- - - - - - Emina Aliefendie: Ilegalni rad u Sarajevu - - - Vesna Rakie-Resetar: Saradnja zena Biokova i zapadne Hercegovine
Mara Vranjes-Mirie: :Zene sela Spilje na ilegalnom radu za NOP Sabira Dizdarevie: Demonstracijc ,viktorija" - ·- - - - Ankica Bubie: Od Jelovke do Pljeve - -- - - - -· - loka Vasalie-Miskovie: Skojcvci Vidova Scla u prvim godinama narodnooslobodilacke borbe - - - - - - - - - -~
Milan Pantie: Rad :lena u Semberiji 1941. godinc i formiranje prvih adbora AF.z-a - - - - - - - - Jure Galie: :Zene iz revolucije - - - - - Slavko Mieanovie: Zorka Pajkanovic iz Bijeljine Dana Milicevie: Iz logora u logor - - - - Zora Popovie-Smoljanovie: Rad za narodnooslobodilacki pokret od 1941-1945. godine
- - - - - - - Bosa Sibinovie-Mitie: Fadila Lipnicevic i Mineta Jahic
Dr Danica Perovic: Razvoj sanitetske sluzbe u centralnoj Bosni 19·+11944. godine - - - - - - - - - - - - Sadika Lokmie-Latifie: .Zene livanjskog podrucja u NOR 1941-1945. godlnc
Jovp.n~a Bojie: Omladina sela DrugoviCa u NOB - - Dlf:Z~lma Latal-Banker: Bila sam blagajnik Crvcne pomoCi Mtl]ka Strbac-Bursae: Aktivnost zena u Podgrmecu do ljeta 1943. godine
Lucija Obradovie-Colovie: Fragmenti - - Soja copie: S djecom i Hasancima u ustanak Irena Kis-calo: Jedno tesko ljeto i jos teza zima
Petra Mladenovie: Sjecanje na Veljka - - Zora Pupie-Ivanovie: Kako su nasta.iale partizanske pjesme na Kozari
Anica Primorac-Galic: Od Bijace do El sata i nazad
Rai,ija P~odanovic-Alajbegovie: Osnivacki zbor Saveza zena Bosne i Hercegovine
- - - - - - - - - - Natalija Petrie: Ne daj me majko, hocu da zivim - - - - - -D_r pana Peean.a_c-Bjelica: Partizanska bolnica u Zvijerini 1942. godine Camtl Kazazovtc: Sabaha colakovic - - - - - - - - _ Cilika Hajnrih-Parte: Od Crvene i Narodne pomoCi do Gradskog odbora Antifasistickog fronta zena Sarajeva - - - - _ _
Iva Hrstie-J?aJalo: Prvi odbor Antifasistickog fronta zena u zapadnoj Hercegovmi
- - - - - _
Naima AkSamija: Aktivnost zena slobodnog Gorazda u NOP-u Paul-a Humek: U Podgrmecu i na Grmecu - - - - - Mila Bajalica-Srdanov: Susreti proleterskih jedinica sa zenama BiH
Marija 'V_olski: Napad cetnika na Josavacku bolnicu IV odreda 1942. godine
Mara Vmterhalter-Miletie: Tresnje
- - - - - - - _ _
Dzemila Ajanovic: Likovi revolucije, Tamara Begovic Jelenka Vockic i Satka
Nukic iz Brckog
- - - - - - ......: - - - _ _
Bozica Barosevie: Omladinke Donjeg livanjskog polja u NOB-i - - -Jusuf Selman: .Zen.~-kon_:mnisti Banje Luke u zatvorima i pred isljednicima
klasnog nepn]atel]a - - - - - - _ _ _ _
DuJanka. G_stojie: Narodni 8 zbijeg u Kozari 1942. godine - - - - _
Mtla BaJaltca-Srdanov: Rad Antifasistii:':kog fronta zena na zbrinjavanju dec<"
u Bosanskoj krajini - - - - - - - _
Midhat Muradbegovic: Mirjana Mijojlic - - - - - _
Sabira Kasumovic-Agic: Kako sam postala aktivni ucesnik NOR-a
Bosa Rodic-Mrda: .Zene sela Rasinovaca u NOB-i - _..;. - Mara Rajcevic: :Zene sela Suvaje u narodnooslobodilackom pokretu
Bora Batoz-Mijie: Nekoliko likova sa Potkozarja - - - - Milja Zec: Prezivjela sam kozarsku ofanzivu - - - - Dusanka Agbaba-Radonic: Kozara - logor Oppach - Slovenija - Kozara
Zvonko Grbac: .Zene Sarajeva u borbi protiv okupatora - Veljko Stankovic: Sjecanje na Slavojku saric - - - - - - - Mica Vrhovac: Nela Bojnic, uCiteljica iz Lamorite kod Prijedora - - Behija (Behka) Hadziomerovic-Subasic: Aktivnost :lena sela Duge u proZDrskom kraju tokom NOR-a - - - - - - _ - - _
Dragoje Lukic: Kako su zene Hrvatske spasavale kozarsku djecu iz ustaskih logora - - - - - - - - - - - - - -
205
211
214
219
223
225
227
234
238
242
245
249
257
260
268
275
279
2811
285
287
291
297
302
307
312
315
316
319
324
327
331
334
339
346
350
353
358
365
374
377
381
387
390
394
400
406
410
416
431
438
440
442
812
813
Milka .5inu6-Mlinarevic: Antifasisticki fronE :lena Bekije - - - - Stojan Makic: Likovi zena-boraca Podgrmeca - - - -· - - - -Vlaclo K.ecman: Radna brigada djevojaka. - - - .-::: --:- - ---: ---:. ---:
Draginja ViSekruna-Lukac: zenska omladma u IV kraJISkoJ udarnoJ bngad1
Emilija StajCic-Petrovic: U kapi vodc nebo - - - - - - Bejza K.obiljegic: U grmeckoj bolnici - - - - - - - - Merzeta K.reso: Predsjednik kvartovskog odbo~a AF:Z-a - - - Baja Gasie: Organizaciji Antifasistickog front.a ~ena Bosanskog Grahova
Sefko Lokmic: zene Duvna u narodnooslobod1lac~om ratu- - - - ,,
J ela Latinovic-K.ecman: Sjecanje na formiranJe Sreskog odbora AFZ,a
Bosanski Petrovac - - - - - - - - - -:- -;Hadina Ibrahimpa~ic i Rasida sakie: Aktivnost :lena u slobodnom Bihacu
Olga Humo-NinCie: Iz mog ilegalnog rada u Mostar~. - - - - Milka Balaban-Gvero: Osnivanje i djelatnost organizaCIJa AF:Z-a na petrovackom srezu
- - - - - - - - - - - Kata Pejinovic: Istorijskih dana u Bihacu i Bosanskom Petrovcu - Drago Borovcanin: :Ze_ne ~<;>vo~ Sela u NOB-i - :-:- - _- - - .-:-:
Rahela PeriSic-Albahan: SJecanJe na Prvu konferenciJU AFZ-a JugoslaviJt:
Bora Batoz-Mijie: Pryi. susret sa dr.l!-gom Titom - . - .- - -;-- - Zorka SuCie: 0 .okruzmm konferenciJama AFZ-a u L1vnu 1 Glamocu - Ajsa Vujovic-Malicevic: Na politickom radu u Cazinskoj. krajini-;- -;- - 1Jara Radujkovie-Vujnovic: :Zene Kozare u slavonsk1m partlzamma 1942.
godine
- - - - - - - ~ . - -:- :-::
Esma Kapetanovie: Rad sa zenama .na oslobod:enoJ tentonJI
Draga Ladevic: Uciteljica iz sela Blat.mce - - - . Zora Perera-Matie: Prvi djecji dom u Drvaru 1942. godme
Jelka Celar· Crtice iz borbe za oslobod:enje Teslica - - Dusanka B~zic-Stisovic: Organizovanje prvog decjeg doma ratne sirocadi u
Podgrmecu 1942. godine - - - - ---: - ..-: Mila Bajalica-Srdanov: Kursevi AFZ·a u Bosansko] kraJmi Dr Enver Redzic: Ajsa.JISka Sadikovic - - - - - --:- ::- . - -:
Razija Prodanovic-Alajbegovic: _:lene Foce u narodnoo~lobv~dilackoJ borb1
Radojka Miskovic: Odbor AFz-a za kvart Luka-B]elusme - - Drago Simic: 0 borcu Dragici Mitrovic -. -:- - - Esma Sokolovie: Od Zagreba preko Korduna 1_ Like do..Bosne
]elena Janjic: Formiranje mesnog odbora AFZ-a u Pn]edoru
Enesa Lazarevic-Zahirovic: Ostrozackc skojevke - - N evenka N ovakovic: Lepa Radic - - - - - - Rahela Perisic-Albahari: Slike iz Krajine - - - - Naaa Nuhefendic-Samardzic: Zcne prozorske opstine u NOB
Duja Maric-Vujanovic: Koliko li je tvoje srce - - - Vlado K.ecman: Nesebicno do smrti - ucitcljica Mira Jotanovic
Velika Zurovac-Popovic: Dva susreta s ocem - - - . - - - . Zora Keselj: Sjecanje na boravak u talijanskom logoru V1sko kod Udma
Ljiljana Prlja-Dursun: Poslije pete ofanzive --: - - - - - lela Perovic-Vukojevic: zene Podgrmeca u borb1 za slobodu - - Jovanka Adzic-Bobic: U zenskoj radnoj brigadi - - - - - . Nada lvJanojlovic: Akcija zena Semberije na prihvatanju ninjenika iz V
ofanzive - -- - - - - - - - - - - Bahra Dukic: , ... Na meni bila samo cma dugacka kecelja i u dzepu maramica sto mi je majka stavila ... " - - - Mica Vrhovdc: Kursevi AF:Z-a na Kozari 1943. godine - lela Maksimovic: :Zene sela cipuljica u NOB-u - - - Katica suh-sikic: Glavno Valterovo skloniSte - - - - - - - Sadeta svrgo-Kantardzic: Uspomene _iz IV. s~e?njob.osans~e. udarne brigade
Dana Simic: Formiranje odbora AFZ-a u Razl]evu 1 ok?hm -. - -: . Milja Pralica: Osnivanje organizacija AFZ·a na podrucJU poun]ske opstme
1943. godine
- - - - - - - - - - - - .Dusanka Ostojic: Okruzna konferencija AF.Z-a za Kozaru 1943. godme Baja Vuckovic-Perovic: Odlaz~IJ:. u sred1~il!- Bo~nu -v - - ~ -:- I. Karabegovic, H. Muradbegovzc 1 M. Spuzzc: AktiVnost zena Modnce I okoline u NOP-u
- - - - - - - - - -- - - -Radosava Marin: Aktivnost zena sela Medjedje na izvrsenju zadat~ka NOP-a
Ljljana Golub-Primorac: Od Ljubuske cete do Zapadnoh~rcegovackog NOP
~~
----------------
451
455
462
467
476
479
483
486
489
495
498
502
509
513
516
522
525
527
529
536
539
540
542
544
546
550
554
563
569
572
574
581
584
587
590
595
601
603
610
613
618
620
626
628
630
634
636
638
644
646
649
653
656
658
661
664
�Paula Ristic-Izrael: Kapitulaciju Italije smo docekali u logoru, ali spremni
Nevenka Dujanovi6-Koji6: Slicice iz borbe - - - - Zafira Ademovic: ,Sve sto smo Cinile, cinile smo od srca ... "
Emilija StijaCic: I - 3 - - - - - - - - - - lela Bijelic: Aktivnost :lena potkozarskog sela Gunjevaca - - - Anita Ivkovi6-Grubaci6: Junacka herojeva majka - - - - - - Azra Dzubur-Grebo: Ilegalni rad u Sarajevu po izlasku iz logora Stara
Gradiska
- - - - - - - - - - Gospojinka Lazarov-Radomirovic: Narod Semberije nas je sacuvao
Mile Stevanovic: Pokolj u Mladlkovinama kod Blatnice Adila Salkic-Bajramovic: Sa slavonskim partizanima - Duja Marie- Vujanovic: Tri teska i nezaboravna trenutka
Pero Sapardic: Dvadeset dana pod zemljom - - - Zora Roganovic-Krusevac: Neobicna zamjena - - - Anka Causevic-Marjanovic: Sjecanje na kongres USAOJ-a 1944. godine u
Drvaru - - - - - - - - - - - - - Milan Pantie: Cetnicka zlodjela u toku sedme ofanzlve 1944. godine u Semberiji
- - - - - - - - - - - - Rahela Perisic-Albahari: Omladina Drvara i okoline u desantu
Stoja Makic: Rada Vranjesevic, narodni heroj
- - - Fadila Redzic-Bilal: Na omladinskom radu u Cazinskoj krajini
Nevenka Dujanovi6-Koji6: Napad cetnika na partizansku bolnicu u Trnavi
1944. godine
- - - - - - - - - Anita Nenadi6: Nosenje ranjenika - - - - - - Ankica Ratkovic-Cuze: Sjecanje na prvi bombaski zadatak
v' eljko Stankovic: Plemenitost i junastvo Kate Rikanovic Bogdan fJekic: Majko, kuda ces - - - - - - Despa Slavnic: Pod borbom na konferenciju - - - J ela Latinovic-Kecman: Cetvrta okruzna konferencija AF:Z-a drvarskog okruga
Petra Todi6: Jedno tuzno sjecanje - - - - - - - - V eljko Stankovic: Pogibija Koviljke Golijanin
- - - - - Mica Vrhovac: Druga okruzna konferencija AF:Z-a za Kozaru - - Mira Viljic-Bilbija: Na radu u Okruznom komitetu SKOJ-a za Romaniju
sefika Resulbegovic: Sanitetsld kursevi u Mostaru u 1944. godini - Selma Dedic-Muftic: Njegovanje tifusara - - - - - - - Draga soljic-Jelavic: Omladinka Ruza Primorac - - - - - Fadila Redzic-Bilal: Antifasisticki front zena bihackog okruga u dokumentima i mojim sjecanjima - - - - - - - - - - - Draginja Visekruna-Lukac: Nekoliko likova iz brigade - - - - - Zora Vucelja-Josipovic: Omladinke 20. romanijske narodnooslobodilacke udarne brigade - - - - - - - - - - - - - Cilika Hajnrih-Parte: Lik i rad Marice Uherke
Hazim Eminefendic: Cvita Jovisevic - Ljubomir Novakovic: Smrt proleterke Larise Dragica VrbanCic: Prezivjela sam Ausvic - Emil Kazazovic: Sestre Ditrih - - - - Milka Caldarevic: 8. mart 1945. godine u Podgrmecu
670
672
675
678
682
686
688
690
694
697
699
701
704
t:ENE BOSNE I HERCEGOVINE
U NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI
1941-1945. GODINE
*
709
Tehnicki urednik:
Hilmo Hadzic
712
715
720
724
Lektori:
Samija Nadrijic
Veselko Koroman
Dubravka :ZuriC
729
732
734
736
739
741
Korektori:
Tijana Tomasevic
Zineta Pesto
Dubravka :Zuric
744
752
756
760
762
764
765
767
Izdavac:
IGIKRO ,Svjetlost", OOUR izdavacka djelatnost,
Sarajevo
769
779
Za izdavaca:
Alija Velie
783
788
790
795
798
804
stampa:
stamparsko rpreduzece
Buducnost", Novi Sad
"
sumadijska 12
806
stampano u 3.000 ;primjeraka
1977.
814
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žene Bosne i Hercegovine u narodnooslobodilačkoj borbi 1941-1945. godine : sjećanja učesnika
Subject
The topic of the resource
Narodnooslobodilačka borba
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
odgovorna urednica Jasmina Musabegović; rukopise pripremio Institut za istoriju
Source
A related resource from which the described resource is derived
Historijski muzej Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Svjetlost, Sarajevo
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1977
Rights
Information about rights held in and over the resource
Svjetlost, Sarajevo
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
38-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
814 str.
1941-1945
narodna herojka
Narodnooslobodilačka borba
NOB
žene borci
ženski pokreti
-
https://afzarhiv.org/files/original/9b71cafd2b6717d8cba71835ddfd7a7c.pdf
15165c273fe224c44f9cb49a41303d18
PDF Text
Text
r
\
v
Zene Like
borese
··---·················
······-··········----------------
rade
govore
:::::::::::::::::::.
I'
�v
Ill. OKRUZNA KONFERENCIJA
ZENA LIKE
K:0 je p{),_smartJmo Zene Like na -~njirhovoj LIL
Ok~oj: lkOTirfe,r:enciji, koja je od:r.Zana 4, i 5. no~,
veinb1·a 1944. ta} je mogao ·vidjeti koliiiko -su .on-e
ot:~le dalbk:o u svoj,o; ljuharvi za d'omovilllu·,
u
sa<~noprri.jcgornom rad!.ll i poi::rtvovnost:i' a na.roCit'l} ·u poiiti.C.kom shv:atrunju dlrunaSnjs. bmb.e "t
.slavnfih dan.u..
Vee na sveCanon:L Wj-elu· mriogi su b.hli imena-~.
-di~ni :k_a,dru su isrtU;P-ali pjeVJa.Ck~ horovi, u ·kotj~mi .
sit stare Ziene u crno za.vijene. Sja .sl]jlcld!i.m kos:una.
pjeva!e: »UiSltaljte- rnarodi, sadla ie· Ol'la.<< 1 »Na. KOrdtultu g.rob do groba« :iJli kr~ttke p~esme o I. !K:ongi-esu Zena. A·~ ted( kol~ko iznerutdJj~nde je bilo
kadi. je .st:~r:a. Evi.ca .Ujeri-6 odl 62 godine --~zHiJa ·i
.r-.0citovata pjesmw o Or:venoji _arWj;i. - pjetSm~
koiu je ana roo.ma· satsrtavUa u svojojr p:opaljeno,j
ztdi01i ilir neg:dije u Sllimi, bjeieCi 9dl neiplr1jatelj3,
pj,esmu. 1u kojoj1 je_ o...r1a iiZ:I'ekla sv.o1u lJiubav,
i-tadu~ veselje i r:adosf"
Redlali su se PJeWaaici· ho1~orv·i Zena., 'Zen a koje
su izgubih: sinpve u bor;b:i., koJe su s.ve. dal0 i
Z'I."tvovaille 11 eto, nakorru 'hi .godirie bor:be, one pjevajru i. s1vU~e.sno z:ovu ] •<Xstale n bQ•rbu.
3
.I
�A sutra1 - ' na rradnom diJehlJ ko'nfe,~encije ---=
kroo_ usta tih istih Zena tSipa;~e su ri.jeCi proklet"'
stv.a i oprtru0he protiv ~S~V~ih onih. koji su kQ-ivi z:a.
smr•t njenog iedim.og, nj.ena tri, nj:enili. pet sino~
Via, da hi zatim Qp:et hla.gosill!j1 TQta. i njegOV"..t.
alleborfbu i -BYe Zrtve, koje .su prailie u rtoj ho:rlbrt
"Redj-ajU tSe Zierue na, govronn-ici, sta:r-e j, mlade
·i _govolf.e ispredl NOO~a, odlieia., komisij.a, rad1o..
nroa, -volj~ske, is1PI!"ed1 Zena · ~vog:a. sela. opC.ine :iJ kOL
·l:aira.
rNe.kad srameZljiv.a i_, stisnurta Z:ena·,- sadw 5tur
~~ smje]o na g1o:\'lDr"nicu· ~ g-ovori, govoril prooto
1 yedmostavno, ilz: dub1itne ,Sfrca. S jpornooom iznose
_..~o-l~k,o .Sflll horaca dale, ru koliko su prid·o-niliele i,
1
2!I h"'Oevale za hotibu, Sta su ~~ve uradille, a. kad
:·OV~rc '0' svto}im palim sinovima ruka im se girce:vl!to stegn•e, iz oCij~ im isljevne ona. teSka,' ne·..
-odlolji.va 1juta rnliZnja protiv n-®tri.jartelja, rije4
jim .u g:lo za.p1 ali sam•J n.a. ,Qajs:, -dla bi se1 poslije
llle•,
:ptrolomno Zra.lmm j'Q-S j!arCi i p1rodornij.i g1as, koji ·
z:ove na os-ve;tu 1 na, novra p·re.gar-anja, nrotva diela.
nove Zlrtvc i heroj15.t.-vo.
.N.aibra.j a:ju se zffi01C~n~ tOik:.upata-ra, usta.Sru i Cetnika: m:ar -Sva:rC~OVOI s·Blo iZVIl'ISen-o je ovoge }jet&
Zl .na.padla, Divosello i CDtluk pa-ezi:vilo je dooad
· 70 ofenziv•a, Celtn:icrn u Lapcr_}J, G~aCacu, OtoCcu
svaki dan :twku, murC.e i ubilja}u Zen-e itd.' irtd.
K.a.k:o visblku · mattaln-u. ooagu ima .Ka..ta Btt1'a6, ISJtatcica odi 6S. god~il.J.'a .koja ie u. 8 !l:am·a izgu~
bila ·-obad'va sina, i na k·OII1ifere·n:Cjidi kaZe: )>-Ja
steZern svoi-e srce, dlarv:am &ve za bo 1~bu, cia. osovetitm ~oje j a:n.j'ce. Moji !Sin ovil ihorilri. su se od
Jl!I'Vog' d!ana· i ja. Cu njihova narstavi~i•.« ·
'
~ 1ka Fr,anceti-6 i1z LiCkog Nov1o:g sva je
steima kad moZe -dla kaZ:e: .));Se!Slte·ro J.h imam u
-..~o(sci1 pet si:nova i j!ednw ikr6err, a1i i j1ru Siedffiru
ha.'riJm .s·e u pozadilll-i.«
J\iara_,B:lanuSa-,--ko.jx je 1p:osihlje 15 .dian:a. Ce,tni:Ckog
zatvora_JJuStena kuC.~ P'O'dl uvj'et!O'ffi, cia za- tri dana
pQiv1I1ruti rnuZa ilz ·p.ar1tizana, CiLtn j·e do-Sla kuC.i- go--
v;ori svorn.e &inu: ))'I teibc• .Ce ma.jka jedinog pil"&ko
C~Sitle, p-a. ajde ~ ~ti u p-artJllzalllJe.<:<, i otp1rema jediho
dij.ete -Odl 14 godina u· 'borbu.
Zc.ne Neb]j,usa u z;nak oslo.bodiJeltja; Beograda
privukle SUI se ~ zarpa1Hlie Ce.tni-Cke liSniakc, izmedifu
samih bunkera.
.Star1e Zene i!z .Harl,e•ta ordl 60 g:o-diina no;s:e, ranje:_
a.f~nz:i•vli· 30 km dlalek:o-. 1\'lar:a
V u'k!miTo:v:c' iZ. Oh),Cca zakasnil~ j,e. na. konferen-
ne drugove u VLI.
cijv, jer: je j-u•Ce iSla po ,SJVo,g brata, ipOJVl'atiWa g-a
i!Z Cet·nirka jl,p,r.edaill~ g1a u K~mandu mjesitra•.
1
Z-cn·e J:arp:a.Cko-g· ko·tar-a,, k.o1e .su ,stal:no p-od
(ic,tnirC:kim te•rprom, u koS.ey,ima odi s:il)ena nose
hranu za 'll'a:Se. -doru;go;vei. On=e peku kruh
iS"a
peto-
kTakom z;vijezdlom·, s·rpom -1- CekiC:em,. Z-etre· opCine ID-o1j:ani~, 'DobroseJa, i:Sle SiUI lll ne.p:rijatelljskc
5
\
�ga.rn£zone i tZI\'Ukle prreko 5(}() doh1obran.a .. Spa~
sritle i izve:le- 70 Ru&a-zarOih~jenika. Z·en.e brinj- .
'SJk;o.g kotaraJ nose na se1bi~ po 50 kg hrane iz Stlio.verui.Je i od .tog~ daju' .dito za: v,o;jsku. Sitare Zeue
{)dl 50 godlin:a u gi~aCaC.lwm kotaru nala:ze se u
·Uid·amaj .gru.pi' i s pu.Skom u ruc.n· hoir·e se p:rortiv
.Cetnika. ka·d oni ipodju u njihova, se!t:ir. AI Jeka
, Sk~or~,c., starica; ·ad; 7'0 godina. ii FrkaSiCa s.lu·Zi kao
pomm5nik ,puSkomitraljesrcu :iJ ostaj.e Citav dan na
pol,o:Za:ju.
Govore i .Zene Cl'a'novi NOO·a:
•
Zenc udbinskog kotara promogle :su ·socijalnl
· Udljel i samo jednog· diana usjek~e 400 koma;da
dr\7!81 za i;zg:radlnj,u haJta. sirrotin}i·, ,a Zen:e, hUeLopo]js;ke i k;or.en·DC:ke apCine., prip·remiJ:e su gt'adju
.za 70 !b.aj.ta.
PTehra:rllbCne kom'i-sije na:i:laze na pvnu p;odr-
Sku Zena. Plan gospod1a.rskih komisija je u cjelo·Sti iSJpun.Jen.
II tako -rc-dlom .govorPe Zelne, m.itt.u !Se primjretri.
sve· Ij,~·Si, sVie< ve6, ,sve hoga.tiji u.spjesima1 ]Yod1
~i,zilm!b i
juna·S'tvima Zen-a .
.N )plredl n,almre is.kr.sa;v;aJ :dfovina slrika Zene vojnika, ;admika, dTIZayn.ika, majke, p1 emenite Zene
i juna.ka, ilsikl1'Siarv.a no:v-i :tip Zene izg·r13,d(Jen u suII.'IO'Vloj bonbar za sJoh~d'n ·i\ Crust diomovine.
1
te:
Sta jle p:at3Jk:l!o
ne,pisrmern:e, 'sellijlaak:e i001H~. da tako kr:u:pnim ..kor.aikom krenrw naPJ·ijedi?
6
7
�•
•
ZENE RATNICI
········-··-··························· .. ---~:-.·.·:.~~--~--~:-:.:::::::::-.::·.:
:zaktonu br.an.eCi da Cetnric-i ne p.resjeku IOts-tup-
Ko moi'e dia za!ho:Nwi' Celii.Jc-Zenu, bor<:a .Mariju~
DeSiC. )>iDl.'1UgoV'i odstu.pajte, ja jmarri najviSe- municJ.jie, jla Cu va;s Sti'Hiti«, tako je :govrOTtiJa.. u bfrrbi
s c~emicima nJa~ DabiitlOj' ,g;tr:ani.. Os-taia: je u &YO~
,nicu d11ugovima. Kad }e• ·htjela da .se prebaci, biLo
~e pxekasno. Jedan CetniCki vod:.DJik skoCi kao
zvitler dJa ie uhvati Zivu 1 atM. -metak iz nje.zine p-u~
.Ske pogodi ga p,ravu u Ce1o. iPri·bJiZalvailii: su s:e 0!
osrl:a1i ra:Dbojnici:. OtsttllPiti niJe mogla. PTenese
c~jev 00 pu:Ske pod vr.at i - ·oik-ine~ Radije1 u;~rt
nego u ruke raiZbojnika.
Ko lll!OZe, · da ,z.ahoraVi )unaka Soilm Kolun<IZiC·Lolth koia• ie 30 pula juJ-iSalo. l<ao bmnbail.
MuCki, iz zasjed·e, ubili su je -Cetni-c'i'. Stana C.anko:vi.C na c·e-stil i¥De.dju LaP'ca i BihruCa sk.QCila
Je na nJjemaCki tenk gd~e je i zateklo faJSistiC~o.
zrno. Anka. KosanoviC pad!a u borhi J:::odl Gr.aCaca
.;sa rij-eCima: »Nap.ri}ed dt'UgQIV1i, neprijate:lj otstu,pa.« NeCbmo zarbOraviJtil divne bomba.Se Lju.bicu MarinkoviC, ni Anku GrbiC1 koje. su pogL
n·We na juriSu u .Dalrtnaciji, pa1 Zo1Dku SkoriC., koja
umi:re ranj.ena 11 borrb:i _V p•oruCpU!e,: ))Redte moj!oj
-marci da n:e ZaJi, · neka -bude jpOnOSIIla, je!I" me,
da.je _za sl~odu p.arod:a•,(( Zatim poruCnika Lju:,bicti Sa.jnbrviC koja je pogjnula kao ,Olfidr VI.
P.rsolet!ens1ke ·divi·zije u Srbi~li, pa. Mi.lklu- CulnjeVi'C:,
Sitojfllt 6a.nkovi6, MHk,.u KJugiC ] mn.oge druge
d'ivne\ Zene i hC~roje, Zene. borce,
-Nikada to zrubcir~vri¢i II!'eCemo-. iPamtimo i vje·Sa;la u LtOrv'illlcu, na koiin:na :se njiSu CetiTi' mLada
tijel•a,. hrVa:tsk:ih omla-dinki 1 rnedtiu kojimw i pwr.tizank.a Mfur'i:ja Md,letiC, kotj:Oj. su zadnje ri~eCi bi!'e:
8
9
Od prvih \dana. horble u 'Li1ci, 1mno:ge1 .Zen:e uzi~
maju puSku .iJ uCetstvuj U' 1ID31o borci U ,aJk-cijama. lJ
fJetu 19'42. godffie o~niva &e P:l"V'a Ceta Zena bo~
rac.a; P'rv:a ne s·amo ;u Uci, nego' i u. Hrvatskoj ..
Na vijest ,<J; osni;vanj:U Cetc javUa se 700 djevo·
jaka i aJw ih ie ta~a bilo potrelbno samo 100. Sa
suznim oCimf- vrarCaiuJ se oot,alie- natrag. U dmg·u
Cetu jav1Sia ltr ,se op·eb pirekomj.erno. I u prvim·
akcijama koje s:e, vrSe vaiJl -Like·, iStiOu se· mlrude·
parHZlanke kiliOI dohfi, bord., neustra.Sivi juriSaCi
i bo_mhaS.i. N a:r.andZa. KotnCar, komesar Cete•, sltr
· Zila Je primjerom news.tra•Si-\ros·N i discilpiine. U
jediinici j1e lbila; velilka Zalost ka.d je ·:r.anj-ena'\. Na·r.andiZa mur:aJ,a ·u po~adiiillU,
F'(}rmir.aUlu ,s.e no:vi ba:ta.llj(l'ni i brigade. Sv.akim ·
---danom pol\llC\631Ya se u njima broj Zena. boraca~
U Jur:Sima.1 ,u Jo-.vaviaru lboj~vlma, .!l.l<esebiCno su·
dla.vale .sv:od:u krv -.i mladb, Zivotc: za slo-b odu~-- do1
movi:lte..
�>>N·e ZaLim .Sto1 gitJ,em kad sam prokletog. usta.Ska-g
krvni•ka Siki·Car sra,vnila .sa :z;emJjom<< 1 a . .J?'epa ne·Za:li. S-to .gine;; _))Ka,d! umirem ,SJ .petokT'<t-kom zv±j-e--:
zdlom ·u: ruci« .i• sa oorojehom u-zvikuje da Zivi
NOV.
I lmdl·se pOPK.l;tllav,ine bo.rci hataljbna >)Ognjen
P:1ice(( b::1qiJS:e. preko bodH~kayih iLea ()]jai jOOS,.
medj•u najp:rvima j~e.r i ona, bo:rac i _junak, ne·us,traSirv.a .studentkinj-a Kata -B'ubalior.
Prvi dio, zalda1tka Je- rilztvrrSen, ali medj:u borcinema Ka,te·. Je,Cfua dJesetina :podl za&titom·
tenka dohtzi do mjest'a, gdj:e 1etZi, {JJJ1a. Kata je
prek.o .puS..ke· sa bomboru u die,SJnoj TU.Ci, g•l'1udffma·
p:f-i~Nsnul~ z:emlju kao1 da skdrva dla ne, vi&J nilko-
,ffiai
taj, .trenutak, kad:a on.:11 da,j~! •svoju: ta_p1'U krv,
S·V10j()j z..:;mlj'i, svOme ~ar·odu. Tako opisuj-e njezi-nu juna·Cku Simt'tt horae i.z rrjez:illle· jedlini-ce i n.asta¥lja; :>~Ljrulbillia~ fe .Svoj: naro·di~ ,sw:oju )unaCku
KomunidiCku p1arrti•ju• Cij'i Jl~ Cloan bilm. Lj.ub:iJa ,jeSWJij·e malo P'e,trroiVO· J$1elo, sv-oju dromovinu i / tu
~j1u.:b.av d'o~.a1z:8.la J'!e mn:o.g:o, :ptu_,trw _i :Sia;dJal za. v1j1ekoiVe
p~otvrd'Ha svo.j'im mL<Ldim ~i!Votomi i krvi naiveC'jm j. nalj~jepSi!m .diarom,(<
•
Za. poka.zalll-U ·hrruhr:OIS•t 1i1 po.Zrtvovnos•t IJrv.a.
cpar:tizank11 Like iSlavk-a Bla.Z-e.viC nosi Cin majora.
U p<r'V'im d:ar't:im_a horlbe Shvica prv:ru PTuZa p•omoC
mn:jenima i osniva :prv-e male bo1n~Ca-rs!ke te-Ca~
jc'Ve. S.a: p.rv-om pal'Nzanskom Ce,tom ))/MaTko 0Te.
Sko.viC<< .prehaiC-tuje se ,po liCkim hrdirna i kao prva
· boh-Ji·Ca·rka uCestvujc. u akdjama i borhama'. Rasfu Cete, ha.talj.oni i hr{g.rude i Slavic-a: p1•ima slVe
ve:Ce i -te.Ze duZnosti.
E-blrui,Ca-Ikw Boj~ IBwiaC r:anienid zovu maj~
krim. Dok se •OISnovala' p•r:va p.a.Jrti,zanska! bolnka
u Drv:a-·ru, ·o,na ·~e -n:aJ!ruzi ,i:Jamo kaO boln:i'Cfta-.
Ona ima: velfikih za!S,fu.g.a u, ,spasavan:jru ranjeilika
kr?z veHke i tc:S'ke hfenzive. Dar:tJas ona nasi Cin
kru_r,etan:a., kao i .Micru Zi-gliC p-rva !b oJniC.allk:a b ataljona »Ad!Z:ija.«.
Mnoge; nose Cin po11uCniKa:
MHiica Bjjflt_obab.a:, S!aVlk_.ru PbCurCa, Danica P'}.ei:aS,
Kata Radla!korviC itd., a p·rekn sto•ti-na iJ1 nos-U Cinove potpoiru-Cmilka i pocf:o,ftcir,a.
0 ,s1vima njima, o ,n,j~h.ovim",pold:vi<Z~ima i juna.
pO!srta~o obiJCna i sva-
.§tvu malo se gowri. Tn je
kodnev-na poj!ava.
LitlGa: se ,P'On OJSi. sa s;voj·om Vf}j, Prol-ert:<:cr;skoar:r
divizijom, k·of-'a. j·e-,p!reSil!ru Blo,sjnu ~ SrbiJu i•._ bort}a.
se Zla· .sio<hodu Be·o~rad1a.. SkrJe, teiilke borbe i lla.p<ore saviadavaUiu ril. 1500 mladih. liCkiJt ·d]evojaka~.
..kao,bo.rci VI. d:hr.izije.
JeJika Dlralj1a.n iz P'eCana u borbama kod Gra·
Ca-c.a, ka,d.-j·e n-ep.~"':i·jatelj ·Orpkolio ku16u ·u kojoi je
hila njena Cet.a, p-rva. juriSa, p-rob~ja oibruC i' Ceta
Se sp.aiSuva dJaJ niko nije s:~racl!a'ro.
P;va Zena horae lbataillj)o.na »BiCe Kesi~.a« biLa
je Sava .RadlakoviC koja je p-roSlra kroz mno.g·e
10
11
�•
akci.jc i borhe. i danas ~LuZi za pr.ilmijer mn.ogim
hQir-c:Vma.
Mlada Zena potporuCnik Sa.VIk,a; B'ala.C govoreCi
o horbri: Zena bor.aoa I. brigadJe· 35. dlwizid:e na
Ilif. OkruZnoj' koruferemciji ka.Ze: ))0 sebil rrremam .niSta nwro.3:rt0 da k,a.,Zem<(1 ia.Jco je hila tri
I]JIU1ta ranjen:a, iak.o se. u svakom juriSu lstiC·e kao
bombas, a di'llgovi u n~ea:inoj jedlinic1i• p:onose se
njome. Telefonistki:nja M:m Suput -r.anj-en.a. na
Centlr:ailii odr aivtfona, -nije otiSla,. neg:o i dlaJje1 d:aj9
vezu za v.riJeme bombardlovanja·.
Bore &e- na fDontu 1 alij, ne Zlaos:tadu za ndima nii
<eme u pozadini Hilrjade .fena Like, slil,'ede !P'rimJeT prvoborca -- sel}mke- Krute Pejnorvi6. U
ilindanskom pokoltju 19"1;1. godinc. zak.kWe joj
lllStaSe •tri Si.na 1 muZa. »~Sihi•snula ,gam Saku i s:rce
i 1J•OS!a u borb u d:a .ow-e tim mu1ia. i moje tri zlatne
j!rubuke« i zadedno- s OS!talirrn P'rvobo,rcima, osniva
;prve partizanske IogQtre n Lioi~ , P'iObij,a se kroz
Ue{P'L'li.jlateljskc_ re,d:ove, preJatZi noCu prrek.o Pll'uga
i :ta\Sjeda - -diZe na.Tod na tistanak.
1ilna b~injskog kotaa·a.· >>·Za sve mi smo joS davno
znad:i. pr.i,Cala nam je- po;kojna Ljlu.bicl3..« __ Ili: »Lju-.Mca. -te l;irvru '.dJo&l:a. k nama i' ·govor!ijLa, ·da se t:reb.a
boriiti' .1·,d'w Ce usta8e pas,ti« - rtako priCaju sta:rci
srjC.deCi kraj ognjiSt.a, Ali ne <Sa.mo oni, nego svi
koji su je po:z;n:avali Ce~Sto se sjeCruju rujez:nih rijeti ko!j;funa ih jeo o~ablj11\raLa i upuCivala »~a
dVaf put<c, I I. lbatallj·on u bri.Idskom lwtaru dablva ime >><LJuibice Gerovac«.
lP·ogiruula je kao Clan K-Dtarskog Korn:,teta.
KJPH u april111 1942.. g<ldine u bor!bi sa ustaSama
u svOIIIl rodinorru s·elu JeiZCtranima. V1i,de:Ci dia Ce
tim paSJti u -ruke, puca. iz piStolJj1a na njih. Rnnila
_
ie dlvloj!:c.u ush.Sa, a I}J'Osljednji metak Osrtavlja.
za sqbe.
!Da-nrils jo .o-na pretsjednioa AF2-a Jugoslavije
-i jed.na odi prv:h Zena se1janlci Clan najrviSe:g na::r:odlwg _t)rets.tavniStva u ze-m.I!ji ·- A VNOJ-a1.
iKao Dukovodioci, organiz.atOorti, u-da:rnici u radU.
mil•Dge PToliSe. krv i :U!Zid:aS_e svrije ZWo0te u temeil!je ·nove do-mo!V'i.ne.
•
Velika ia1ost obuze.1a ie n.arod graCaCkog .ko~
tar:a- £ Ze.ne .Like kad su· Culi za smrt SIDilje POikrajac, ,:pretsjiedini!ce Zena. Like. Uvijek vedira, i
nasmi j.anat s },ako.Com prekaljenog borca, .sv1adava Smilj.a:'·nar.olc.ito te.Ske UJS1ove rada ·u · g:~Ca
Ckom kotar.u. Tamo su- hwr.ruCili ne samo 'tahJansk.~· okU!Patori ·i usltaSe, nego i, najokoreliji Cetnic.ki Tazbojn,i-ci pQpa: Utj·uj;i6a1, R:adij:em_oviCa, Ga:vr:e
StanO!J~V:Ca. Jedirtog dana C·etnici llli<llJ'ad:aj~ n a
1
Mt~rski Kombtet KPH OVji je' Clan i a-na bila. S~
spomin~'a:bi·
nekolliko d~ugova ISlrnilj,a pir:ihvru6a boll'ibu. U z.ad-
-
Ne pres1:aj-e se
iiiDJeJ Hrvatic:e. Ljusrpskllim se-
. bke Getro'V:ac u Gortnj-em iKra,ju -
nj:Elm Ca·su bac.ru ib~mbu na Cetnike, a piStoljem -
odru:zima. selbi Hvot.
JZ
13
�lvH .se sa divLj.enj.em sjc,Camo na Zonku Gooto:..YiC, mJ~ad'UI .seilljranku jz Skal&Ca koja Je umrla:· od
napora i umora: ,noseCi ran}ene .dru§ii:we. 24 sata
h.ez smjene k•roz Sumu i kamenje,
l\'lilev~a M:i.l()jerv:i.C, radlni.ca, Clan Okru.Znog odl.
bora AlFZ-a .poginula je od! avionske hombe iduti ·
-~a ·radl u: novosJ.ob-odjena, h~atska -seJ:a., a tP'epka
Saban i-sto CLan odbora A1FZ-a za Liku IPOg.i.nula
je od ustaSa na ilegaLnom l"adiu u, ·S-i:rra:koij Kuli.
i"l·ta,da selj.anka ~'esa Cosr1C ~zdigla se za' k'mt'lw
vr.ijeme U d~brog r:wkovodioCa omha.dinC'. P.Tobij.a;}a· -sc- PO! .k.:s·iJ i :Sinijegu bos·a., za n iu 11ije bii1o ~.TC'
pTe,ka. S'vu ,gv:oju og·romnu sna!m i energiju · uioZila je_i i·S!Cllp:ila u bo11bi ·i· radu ,z,a slobodU: do-c
mov~ne. U l.ietu. 19143. godine umrla je -o·d tuberkuiorz,e i tifus:a kao Cbn P:otkraj.inskog K-omiteta
SIKOJ- a Z'a Hrv:rutskm·. u dib inslGa omalad:inska tradn a
i!:>':t~igada nosi ime tDcrse C-o~i6.
Kolikru :j!e- nepomi•rtl!ji'VIost naS·ih Zenar prema nepri1atelj,J ~g_ov·ori smrt ·S!eljankc, Boie GrgiC, majke
·dvuje "dijece. Ona pred stnelj'anj,e na sa,SJluSa111 ju
Jl'Odnos-i najte,Ze ,muke., niSta. ne ·izdlaj.e, ali k:Jm:le:
)>CLan srum K.omunistiCke pamti:je, ali od mene neCete... niSita· ~s:azn,llit'i,• m.a;S polkne't I)eCete ug,uSiti &to
1.1bijate mcne, ali, v.a;s Ce. sHCi zrusluZena kama,«
Naj-shaSnijiet •SIU ()ptLtZ1be na CetnJiiQke fzrode
koj-i s:u na naj:zvd'ersk.iji naCin odUizdmal:i; Zivote
mrnogih naSih drug·a,ri.ca Smi.lja P:okr:alj;a.c jedina
je od' .prvih. UbHi .sr{ he·r;o}-Zenru Boo.Uijku Mar-
14
£eti6, kO!]a je, joB: u zat'\nor1u. ttLill!aCila i popu
Djujti.C.u zaSto ,Se, par.tizanitib.ore'. RarnJenJa: n~ Dvo·
·11u u B0:sni ~kao horae bata~.ona >~StoJan .M.at~C<(,
-dota.zi na .radi u p:oz;adini.. lProbija:juCi se k;roz
CetniC'ke recilove pogin!Ula je u- D.:o'VIer~bru 1943.
_gHdine..
Cim se. .moZe u.sporediti zvje11stvo Ce.tnika ka.d
·sc samo ,sje[.imo !smrt1 Soke KukJ16 koiu ·wbi'j(a
rod:Jent brat-Cetnik 1za.to Sto ,plete Car.apC: pa·rti.:ZMli.ma, !par Nac·~ HiniC! iz ~ailluZnice koju .su. tuk1i
i ·rrwCHi dok nHe UJmrl'a. Naca nij-e izdala -gdi.e se
nahze c:Lrugovi iaiko je toga Casa doSla od .nj•ih.
Ju1ki ..Skcnd:liC, P're.t·s<Jed!nici Kota:rskog adfbo:r;a
AFZ, izvadi·Sc mrL"VOljl s.rce i svu i.znakaZ.enu ostar''~i.Se na IPiutu. Miki SrdhS., Clanu NOO~a iz VrhoYina, iskopaH s·u Cetnici oCi pre,dJ n~J.en.om rodjenom djeconL Um.rla. je u majve.Cim mukama }e.r'
nije hf:lj.e]a ihiti i·Zida•jnik SiV'O·ga na-roda.
Staku
SkendZiC, rukovodioca omladine . .strj.ieljali su /Z.a·
jedno s bra·,tom Sto su doznali da imaju vemu s
jprur-tizamima_. Pbko]jenj.a Ce se sjeCat£ i Mandi·ee· iz
.RJallll1jan,a koja na strdjanju kliCe drugu Titu i
pa.rtiza-mima, i •omla.d%nke iz Crne V~sti, koja
je pog<ini:tb nosed· mruniciju na) P!o~oZaj Sl riJeCima:
_))Os,tavite vi mene, ,SJamo Zudte· na ;p·oJoZia.j. s muniailjoon«1 i M.ilic;e Potkonjlruk koj.a de ,pogjnula no·se61 hranu na poloZ:ruj. Janja P~eqruS ostaj.e hez
.Hjeve .Il;t]lke i· kaiZe: )>,NiSta. to nije, ·osta!ta mil je
·diCisna, nosit ~ batrem vodu 1
partilzrunima.« Marri~
(({~-,\
15
a(i·.~-J~~~;~;.
'i.\..... '
.J,.;
�v
ja Kantar prkos.i: rusrt:aSama 1_ Cetnrldma koji se
n:a1<1Zc .UJ ~jenom· ..selu "i pjev.a~u part-1zanske pj<'esmet: »Sml't Cetniku, jadn:>m ·izdlajniku, ~ usta.Si sad
s1u d!ani ~aS:i..« N a sa.sluS.a.nj·u. Je ,p.ita.ju za.S.t<J tb
pjeva. >~Ne pjeva,in· samo j:a, to pje>va cij'eld- S'Vije.t~
prkosnOI im j'e odgovorila. N!ai stri1eUanju Je uz- viiknu}a,: >>·2;ivj.eli P'a.r:tliiZani:.« A n·eUstraS:i..va EV:ica; ·
Del:JC ~ Bz.:bdna .P'otokia. poginula je kao. vodiC
kt•Olz Sumu ka:d ·&U pai'tizan:i iS1i u akciju.
:.N\nogo je j-aS ta.kVih JHilmtjera, mnogo je nezna.r:ih jiUdlakinfa ost~lVilo svO'jb kosti po Suma.ma Q,_ h.rdi.ma. Vke. i ostal.ih kmj:e<vm koje su u·
najteZim_ danima, ·uzimale 1JiuSku u ruke i iSle D.a
fu~
.
'
· Sve su one diuhoiko·us~jeCem.e u naSa srca., kao·
svijetlil pdmjeri har•01j:.sd:va. NjiliOlV'.ro Ce imena ¥j~
Cito sta~hti na stranicama jun.aCke pov.ijesti naSih naroda.
·
-
R AD
ZEN A
U
P 0 Z AD IN I
·s.~ega, ~to_~e ~;~d . nas s~~~trr~ p~·za.~:~-om?
. K.roZ. . titavo yrij.e~~ OlslohodiLaC~kl?g rata J. i,ka. se
. mo.1gla nazva:ti.. p•az_il..dinoll)l_ &vega nekoJri:ko mjesr~
: :.Erij'c
. oi, .:i-n~Ce., .kroz. O·si~tl.o vrj.jeme. L_"ka: Je _takva. p:o!!:ad~ma~ 'ko}a je _Ce_s~o popr)_Ste kri"avih .b.-Qjev.a. Od
8 J<:Ofa·reva ..slo•bo.dna_ s,u ~:V1a, tri iLi Je·da11. o·stali
'· s:u _. okuP.~·!a!li il; imaju op_o d'vru sela p-alu9•sl·oibod!Jena." Ofen~iveo i prodorli nepdj.atelja __ na..ioslow
ihodj-r;ni teri.torrij vrfo ·~lUI C.estL _
Tako- je ove _.go.drine ne!P_'!'ijatcl't, ~paqlrua. .na os.J.obod:jeni.c tef"itO:rij
Like 37 puta. =U. pudedina .sela kao Divo·s"l'O,. i•zv~~ecno
d:q ·~ada 70 p:apa~•. _d·ok! ima. s.e;J.;· .k;pja
Sill palj.ena _ne ie?nom, nego 4;, 5,. pa i iO pu~a.
,3italiLi p1roiazi ne.prijate[jskih. :mot·o•l"'fu?::ra~ih, jedi. U!i'ca, ofe~zive· i manj-i prcpadd- os.tavili .Su yidi~~h
posli·ed'!c.a - .z:ga:r-iStru- :i :P!UlSito:S. ·
:
.
!c
tJ to:j _i takv~•j pnz.adillli rade i takmiCe. se li~ke
Zcne. pod parolom:. >>·Srve z:a fr~nJ, s.v:e za. pobjed:u.<' Neprijatelj p.~H { ·UiniStaya, na,rod' p.o~n~ivo
podliie i grad'i.
·
·
f
•
Zene r.ade, o,rganiiZir·a.no U radnim Cc,tama, .J;>ataJjoni~--
t .:~r,i_gada~a.
U : sva~m. ()~·lobo.d1~enom
ili ROlno·s~obodj'enom s_;.el1:1· p01sto·ji .radna . jed,'i-~1ca
16
17
�·'II.
u kojoj su Zene. -cluvena je· radna Ceta Zena Di·koja r.adi pod najte0im uslovima, one su
v;~el'a,
_SI~
privlaCiie noCu d'o .~arne Zi-ce oko Gasp;.ca i
pfO'dizale ljetinu. One S1U poZele ljetos ok~ 30.000
snopov:l iako j'e isesto sipala mitralikska i hacnCka va.tra na njih. Ne man.j.e JunaStva PQ!tazala:
. je i rad:na Ceta seTa B:uljmize. ¥re-bac, ()Stl'\4ca,
koja. ne samo 'podliiJe flje:tinu . .nego ruSi pruge i
ceste, vozi gr.adju za ba.jte itdl. Z,a, jedan dan po~
r11SU:e rSu _ 420' tne.tar.a: pr1uge. U okuif>.iranrnn lapa·
Ckom kotwru, Ze.ne IapaCke ·opCine dale .su Jje:tos300: •ra1dnih dana 7:a parHzan:s.ke" fami:Lij!e . .Prevorlfe .su po 1IH)'Ci, p•reko Une i 15a•krile -od ·cetnika
1.000 vrP,Ca krukiu::r:uza. Ov.oga Jjieta I'!adlna ~eta Korenice. apr;ala je '1().149 fpari veSa .za voj&ku i
4.2150_ ;pi!lahtft. I.sta Ce.ta· do;v.Gz.fia ie 600 ·vozo.v.a
drrva z:a ihollnic.e. Uda.rn,a radna hrigada >YDese
Oo:si.C« d'alla. ie 210 radnrih dana u korpanju krumprl-:ral za ·vojiSku. Sarno tz:a tri· dana isikowa1i .Sou· 650
vreCa krumrpi.ra .il 3 -r.emuniicer :za. 9 vagona Zi ta.
Sni;jeg je vert padao. OOiu.Ca: j-e tSttaiba, oko 30 ih
j_e ..pO'tpun-o ..bos.ih, a]j P'i'e•sm3. · se orri: >>-Udbinsk~
je-. ·.omladina iOO·sa.,_ ne! sm.e,fta jo-j- ni \StnLfcrg ni _rosa«. Radlni .ibra.talj-o-n- op.C:ine iBnuvno, pa.- ·ra.dni bata.Ij.con ,h')eJlOipoljske op;Cilne., .grrarCai:kar l"a.dftli hri\ ga&a-, ud!arna radrna rbrigg,da »Oe.se CosiC« i.t&
darLi su nra. di~isertke · 'h;JI!j:ada rra<]nih. dana ll obradjivanju piQtlja, skianJMl·ju Zita, p·rokopav-an,j.u ce~
sta i .pruga., -pord~zanjflr rhajlti, kidan}n sn·ije~.a it.d.
1
18
U ,s;v1m ovim i·adovima uC:estvov.a1e ISIIJ u gnlemom broju~ Zene.
Ljetil.lla se. podi0e·, :ud:rur.niDki, .na juriS. Tada
"se 1s·NC_lJ.• poiedinci. Jlllg'Oidia Divj.a1k iz Turjan- ~
skog.a !lJ'QIVezaia Je 360 snoiPDrv•3.J :za 5 .sati, Mara
· Pet~oviC daihtJ ie ov·o:ga ]jeta 180 ra.dnih dana za
voi.sku. povezala: ie i· s~djr·ffiru 370 snooova. j-edn.a
omJiadinka i~ okwpiranog' Rabin Pot.~ka i-zvukla
i-e .. 660 snopova Zitm, O't/ukla• i ·o:dlllrijei'a narodu u
Sumu u log-or.
U t:rg'anju n-eiP:.;-ijatelj.ske, tel:erfonrsrke Zice-. is.NCu se Zene na ok.up.iTarnom terJtorijru:. A:n:a M·esiC iz Razvailie ka:dl n-o-si lletker u' nepr:j:ateill~ske
aarn.iz_one .u.v~Fjek uSpFUit oprre-Jdne• im tdefons•ku
Iin.~j:u. P!otJ1!al'a je tako 500 meta:ra 7Ji:ce. a s:o:ka
Gostov.iiC ka.dl ·&U S'Vab-e usm:ostaVlliale Iiniin kroz
n:jez:n.o s:elo, i&~~ ie za .njima i pokupila 200 meta-ra Zice. Kia.d' su }e opruZ!Hli ona lim !je_ ut~"tkila
-kroz grmorv>c. Eiv~ca ·G01sttovi16 :ir Zita Uzelac• u
pretkonrgresnom trukmi'CSnju .pokupilc· su j km
ne_prij.ateljske linUe i dal~e p:ar-tizanima, a MHka
· Ba.jiol'! -£21 'L,apca potrga~a Je 600 metara Z·ic.e.
. Otkardl sru form:iJf'.an-e naSe ve-Cc Vo.jne je.dini~
ce u .nepr~.ij.ateJ~Skoj piOii8.cLini u,zimaju s·ve V:se
malt.a naik hor.bene grupe. U nmogim ltCestVIuju
i Z.cne·. U .gr:aCa.Okoj' bor:bicnojl ,gjrup~ naJazi se
Mic-a. Ja,fci.iC iZI Giogova·r l,:oJa nar JJ. Okru:Znoj
ko!"lfercnc1ij.i UISIA.bH_a.. z.a ~iku- dio-Mva naziV
''
19
�- udla.rnid~· ·_i UdarniCkU.·d:ijp.lomt.L Evo .Sta ta 15·g,oc1:SnJa d}evojka priCa: >>'J ed!nom ,. kad:~-i~ :Sv:~·P.o
(l~pao,-.na. na~u .opC:nu, nas petero imali· smo ·r
P:J,I~ko~tralj~ez .£. 4 _·puske. · Zad;·Za:vali SIIIlo ih -i
·. pr{l:vili: p['otuh.l:riSe._ i .nij:e~u· na~i mogii niSta ~.Ci
: :~···~i-:__ l?_·r.o~lo. j~ ve~
podne: mCsD:IO ·.so
j~~ ~oriF, ·
_-a. n;:prijat~~j je · P.!lPJ!.dao Ze6Cv. NaS ·inHral1iz _
fu-
,k,a,O· :.,h·j.~_·s~r1je-<Jif\,_ dVa dtruga .s b~ko.,:a., a)U/~c
-- pofl~uCeffi s_to_.me_tal'~~ .d;_o _he'pfijatelfa. i_· izvutem
··3.0 -·go~~da 'Svrubama iSpi·cid' · it<Ys·a.· Posij~_dll-ji_- p~t
kad smo ·~~ horili naSa grtupa daJa ·Je- dOst'a·.sttra-:-'ha- nCp~ij-3.telj'u,: N3.!5:. dvOje .p'tJiV'uk.li' ·.smo, · ~e, 50
cffiet-eri' d'o "rteqjttijatdja ~- S·a ·s'tl'Ojhicam'a_ "smo te:' Sk6· i·a'n~E je.drtog .:6p-3.sn·og' .bandita·. Toffi zg.o1dOm
fznijeil Smo · 5 · -vr-eca Zlita i sl?·a,sili n_Clk•oHk.o g.o:. -\reda.<( ·
._; Kad. su: P'roSile zi.mo ,,eliki '' llam.e.ti snijega.
--~priJecaVaJi naS· p.romCt, p,re.ko ioo k.rii ·ce'ste. ~Si
, ·s'til~-' st.i ra.aine --jed'flkc -po ne.kolik~ put a~_ SV.-iki
"dan···se·.- VldJ~\io: duge kofune Z~ml kakO s pje.
'"-sinOm ~~idu' na:··p,r.tJmJ·« ita<k,ot ·.s~abQ,-·oibuC~Iie i ,S.ko·
:-::·l_;o· bose.,. 26ne· 'ild'b1n.Skog ko·tar~- -daic su· ·50{)' j:a_
dni-h:·'dana- ii k1Ja.Dju· sn'ije.ga...
-
·
., .Usi:-je·d'. · v-clika-g- •Snd;j.eg.a ni·ie Se ·mogb nh ko;.1~ma .., dove.sti uglj~n 1z.a · md-torne ·1milinorv·e, a ·tre·
c,";~ bal:o.-.je:_. mlje;ti Zit01 za v;o)sku. Ta.da kada
b,i.J.o
: ::n~j.teZe, ;Ze,_n_,~ opCiJne_·Udbiti1a ·nosile:s,u ugl1jen na
·:c.
; -}sizl;l:i· :kro-i':. :_Sumu :'1~: :sh.~j~g- -~Po~ 10 ·km .dJa16ko. Izni·;
--jele
IS!U
:Htko _.AQ:Ofl.O.kg' :u-gUCn?'; .A.--on_c i.z- Jmre.UiC·
.20
kog kotara nO.SHe -su _
6itav1u Zlimu ·dirva i hr.anu·
na- s"bi za bolnice, za 700 il-'lanjenik.a :b to Po 15:
do ~ km daleko,
Jedin.a od
najsvetij~h
duZnoS'ti kro1z mnoge-
ofe:nzirve ,hila. ·je sp;aJSiti n.a.Se b'or,ce ..N aSe Zene
_ul-oZile su &VU. svojru mate•ninsku ~ tSJest-ri.nskuljUbav. N~adl~ nijesu pr:ezal1e predl. teSkim na.porima, pa ni :smrti, ka.d je trelbalo1 spasiti ra. n'jetn;i-ka i IIlll1je to 1s:amo Qie'd~amputl ,dh su ,ze.ueGdrnj-Pig-Kraja (b:rinjskJ -kota.r} ;ruoiS!il-e•ikiroZ1 SuiillrtJ."
i: pre.ko lllep~rij;atedljiSkih kommnikacija po 40 do
60 km daleko -svoj-o :rianfene junarke-. iS:ez hnanet ~_,
1TIJn10g1e · i bo;s~e, tpo 24 •Sl(tt~ lbeJz :sm:j'errm, fl"almefla. s-&·
u¥ijaju pod teretom i kl"VIa1rc. alt u m~-slima je
bil'o :s.amo jedno »Spasiti i-h ma:r.a.mo«. Zene i'Z ·
koveni-Ckog kotara znalle su :p10 tri no:Ci u ofenzivama p-renositi po 20 km' kro:z .P1je.S.i.v1cu n·a§o ·ranJem.!ke,
one i'ZI g:o.sjpdCke opCine hose.. ,igl)wdne v.rSe istu diu.Znost kr-oz V elelbit. Gmladdnke kor-eniC.loog__ iJ udhinskog, kotara pre.nU}ele S•U".
a
za. ·v.rijerne VEf. neprijateJjske ofen:zthte 1.50{)1 ra-nj·enika-. Bilo je s~'uC.aj'eva -da su -Nru neprijatel'jski metc-L harljine i51probijaH, aJii one k;a.Zu: »Mi'
volimo spa1siti Tlanj!enike, :PIUi ·1IIl.laJkar ;j iSIVOj- Z.ivot
dale.« K.ad su ·6etn~Cii pop'a D'jujiCa IW:P'a1Jir naSu ·
bolnicu na K1·Cani, p:()dl kiSom metaka uspj,eJ,a jeDa~.ra R&doCaj- i joS nekolik.o ·Zena sakr-iH- 1ri :s.vo--.jim ·trlljP>OVima i: podlrut:i:timaJ 17 teS.kih nepokret'ni·h l'anJen.ika,
21
I
!
�Ko mo,z.e ·opisatl . lJubav na.S_ega
n.at.Od.~a, 'na-
Zena. pr.ema Sl\~o,joJ~ vojsd. N~ stotine Vag-ana
i toplih vunenih stv.ari IPO·sb.JJe !SU ili od;.
·nijcle same ZE?ne na- front. Damas ne i-dlu vi·Se
_ amo Zene jecLno.g; sda ili •OipCine ))IU posjetu« 8
bko to one- ka~. d:mna.s 'Ci-tavi kotar.evi sa ko~
Tima, . zasta:v-ama i: _ipje·smo<Ti11 posj>eCuju1 svoje
. '
borcc na poloZajima. S\neCani dan za Zene je
-ka:da< tdu u :prosje,tu. U -SIV'om ·pT!etkongresnom
ta.kmiCenju 500 Zena udhi:n1sikog kotara odvezle
su · u 8(} kola odiednom 91.00'0 kg hranc sVlojoj 35.
:.Zeue .g,rac·aCkog: kot-arra. ,sarb_rala .s:u 6;000 kuna za
.St-run1ip1U, iz Gospita SalhL 4 ..000 kiuna, ,a, 1i,z Lapc~
~~ih
5.000.~
~.hra.nc
dil\'"i!zij.i.
*
·Ali kroz •o.ve tri godi-ne 1ho-rhe~ HC.ke Zene su·
nruP,redo:vale; i- na, pooHtiCkom i kulturnom polju.
. Sad u ovim S'U'l'OVIi-m_, dani.nia .rata, &a:tajuCi sl.ova po praSnu i Jiug·u.1 mnog.e ~ lsu, ·Calc i 'sta:rije,
•JlWCiie Cita-t~ ·i _pisati. Ok.o 50 odrZanih -anaJrfahet-ski:h teCajeva i 30 ;poMti.Ckih kurseva porno·
_g1o j,e Zenama da »Oit\nore •piCi« - k~ko to one
_kJa&1:'l.t, I dlan-a151 kadl shrije, Ze·ne, udiPinskog ko·
tara -l\ll6estvuj'u u javnim .diskus,ijama. koje ongankltira;j~ odbo·ri ~INIOF~e on,da vidimo da je NOB
.stvarflo pr:e(}bra·:dla naSe .IZoo.e.
•
. I St-o j-e v·iS·e r.a.s-l'a _po.ti-tiJCka. 151vijest Ze-na, to
Su one: ja._Ce ,iJ predranije lijulbiLe -svoj.u domovinu,
a svO v:Se mr:ciie nepri,jatelja. 0 -toj mrinji go·
vorc p-rimjeri: Z-ene ~k'lltpiranih. kotarev:a, vode
s•;akodne·vnu (bo~bly S'a Cetmicima i· us.ta.S=a:rna i
nema da:na kada koja od njih ne dobij.e h;tina
i.1i :bu_de uhij.ena. AH sve batine, mu·c-enj·a i zatvuri ne mo.gn- ih p-oko-lehati i uiOiniti, dla mal-akSu. Na!Pl·otiv o-ne illll! jotS !Pllkose-.. Oml:adinka Bo~
Yru JakSiC uhvatH:a ie jedln.om p-rilikom Ce.tnika
-bli:z~ C~t0iCko_g- _ga.rnizol!la i ,OJdJ mmZnj:e i bije1s~
_n-\je znala. Sto bi od nJe,ga, ncg-o ga je zg·nabila
i. :pq_Cela _da'\_"iti·. N~ njeg;OIV-u :viku prbkoCili su
dr•u,gi i jedan joj ie Cetnik prs1te odsjletk.ao, ali
-ona se i ta,dr1li jun.aCki driala. Kadi su usta.Se u
Li·Ckom Osi.ku .goni.H h~v.a:tske dj.ev;o1jke eta· ida
__plljaCkati· srp*a .s!ela, -one su P'1juvale na usta<S.e. _A. Zene ,§tikade skliJdaille stu C-elt·TI1icima. kap'e
sa, .»mrtvaek.om .gta:V1omcc 1 -p[j;uva.-le,
~azile :po
.;n]im-a.
KQ}iko -<Jlle; Sh'Vlru6a,j1U ·¥ai!ri•OI$t' naSe Stampc
-vhti: ,g·e i iz ptrtlloga k-Oje orue ·dtaju za. Stampu..
Iako .hose, goil!e· i opiljJa!Ckane \P·O nekoliko puta,
iKacll je z:logbsni CetmJC:k~ lbarr:t:dit '>>)Po:p·« DjujiC ·.d:r:Zao govOr u DnOipolju, :Zene su mu w i-smi~
ja.va1e, a -kadl 1ih je '»PlOP« pi·tato;: St-01 •se. smi,j,ete ?,
·one SIU od:govorile: .)>Ako j-e tebi' do :pJaCa, n-am-a
:n-ije.<c
22
23
�'
Sava Cuk iz Zrma'nje toliko j.e= p:rkosita Ce,tnicim-1a da su j;e iZ.}oZili na poloZiruJ .krud su p:a.rti:zani puca1i • .ali: -ona se ir daUe SIID.ijala govore-.
Ci: >)JNe hojim IS~. .J:ar Partizanskih mi~traljlez;a.«
Jedna. Zen,a -iz Zaklopca :u.bila jie •Cetnika s.
~jegovi~ vlast1tim Smajserom kadl ju je bio JpOceo tma. A omt1adinka ,Mili:cru iQeJi6 iz Keste·
~ovili IGorita koj,u su Cetnici· brill uhva:tili, tukli
1 muCi1 ~ tra,Zili da izda g·dije se na.S.e uSitanovt:<
i
na:Jiaze, niStru ni'je Pt~izoola. :Poslije ·du.gog· mrcvra-ren,ja kadl su je pu.sHli, .Ud:a[jiv.Si se nekoHko kn112ika, ona g1ruS'no za,pjev.a: J:.dJ!ruZe 'Jlito1 md ~i sekuJnemo, .d!ru g:inemo - s puta ne skreCemo,« .
?i,uk~ (~an,dic 6~ Rr~"o"ca !P<>bj'egla
U"
k
kuce .k!OJil• Je •goni-a, u koJU su j-e ibili baciH C:etnici i vee j.z neposvedne bliz~ne 1i1Il]. je; viknul'a.:·
>J!N eCc.te· uspj!eti sllomiti moj mora~. kr"\--nici, ht
sam vam .polb jeg[a.«
. , Nije rijedak slu·barj d·:.L sta.re majike aw gro.~
·~~~ ~voga s1i!na dir,Zie goVIor. AJna V:l'!aneS odl 60 gd.
dtna na grobu srvo'2'a sina- kale: .»tNe 1piaCem i
ne Z:alim, jer ije ·'Poginuo s1av.no 21ru n:arodl. Nij{:,
poginuo ka01 izd'a.jica1. Drugovi, os·v-etite mi ga.<~
Ne · tPDk.oTava -se ni stara 1\'Lil:i:ca BoP:·d"anovi6.iz Vrhovina kad je Cetnici hJarps!e ':i_, tuku. nego
im v:tee: »Jzdrajic.e, ·sr:amota m~ s_ v.ru.nlar LC1, ·doCf
Ce p-artizan,i, .pla:tit Cete 'Vi ov;o.« · To: su samo· •
neki od primjera; na Jco,ji naC.in. i koHko liCbt•
Zealia rnrzi ne:prij:ate]ja.
.
1
No ona jc SV1J'e•~ll'a: isto tak01 dia treha. sve
u-Cinitli · d.a. bu·do Sto manj.e neprijate~Ia. I u osi·
-paniu .neprijateijskih redova i u vratanJu dezer~ .
te~a, najvlSe s-u •p-ridonijele Zene. Samo pjesma
-:>)ne voli'lTI, ga koJi dcz.e-rtira, koji 'mtSu borbu
s-albat:ra«, dlovolJ,no rpok.a;z:uj.e sviie&t naSe~ dJre-mjke. Ko mo·Ze biti kod kuCe kad Cuje gdje dje,..
Yojtke -pj.evaj;u:: >liDezerte.ri, sramne. kukavice. n~
p;ustili ·wo-je jedini.ce..:<, govorili su dc-zerteri na
-povratku u srvOje j.e-dinice, Nije to samo jedan
primjer ka·OI Soke Lali:C iz kotara Kor8ni,ce koja
nij'e dala bratu dezeTt·eru jesti 'i 1o.n se vratio u
j·e.dinicu. Takvfu j-e mnogo.
Stotine pisama. odnijd.e &U one ;u CetniOke- i
domobr·anske garniz.one kao '!J'Oizive da ih izvedu
-van dok nijes.u olkrvavili sv;oje ruk.e. Zene u Lap-·
cu na o!Cigledl o.ficir;a dije1e domobranima poz.iv
marSala T.ita da. prel-a.z:e u NOV. Probijale su
s-e ·smj'elo -kr:oz neprijatelj.ske re.dCve. ne ZaleCi
ni Ziv·ota. MnOge su i strelj.e.ne.. :\"a poziv mar·Sala T.ita sam_o Zene lapai.kog kytara pomogle
5:1·~- da je iz:i:Slo 1.800 dromob:ran.a i predalo se r.a..
Soj vojsci,
.U i~gradn)i .naeotfu.e vlastL Zene isto- tako
uzimaju vidnog uCe,SCa. Pr.eko 150 Zena. ~ucc
:stvu}e -k;ao Clanovi narodne v1as~i, ·od OkruZ.n-og
d:o .seosik.ih NOO-a, a 730. su Clan9'V!i raz11ih· ko~
mi.sJja i od-jeJa pri NOO-.ima, Zene svakodnev·
no os-ieCaju sve bla.god!a·ti norve !OJa.r.odne vla-
25
�sti, za.t·o1 je one V'O~e i pOOtuj;w. Zato Zene Vi-
si.J.,Ca kad . s1J. ih. Ce_tnici- tukH - v~C.u: »illol'Lmo· 5 e
protiv starog I'c.Zim:a. za. norvu vlaSJt, wru makar
svi. izginuli, ruko. izginu muSkar:ci, mi Ze,ne Cemosre bo:rrlti i ncCemo dati :povra:tk·ru na sta-r:o.«
lA tek koliko- ima- divnih primjera 01 jed~n
stv:u. hbjegie HrV'atice nalaze, t·oplo uCe:SCe kDd
St:plkinjla :u njihovim Sjkromnim haj.tama-. Hrvati...
ca ~e.pa iz Ple-ruSiCa no6U', ik:r;adom, IP'repl.ivava
Liku ir n-osi: s.o] s:rpsk.om naro-du Kosinja., a udlovica M,arija Alrbanias na s:voj~mr voiovima .ore
40, .dana :U ··Za.nJe 20 danru s11psk,o,jl sirotinji koja:
od u!SitaSa ile smij-e radHL
·
,
U ofenziv:ama i napa-dima ustaSa svakodnevna i-e 'pojava da: hrvtft,s&e m"a,jke sak:ri:V'a·ju i Slp~
Sav-aju svpsku djecu i iene, Je.dna Hrv.atica. i:t
Slrudena·ca sp,a•sila j.e sam·a 18 JS·rp!sikoe dljece, . a:
ko ibi :ih sve naJbr.o}io.
*
Sve ov:,o ~~otvrdi1a je i n-j~hova. disku,sija _na
IIiL Okruznol ko.ruferenci.jri AFZ>a 21a -Liku. S:Rmo nek-oli:!Go p:timjera naV>e·sti Cem:or o-vd~;je·:
. Manda rDjiUkiC iX Kurjaka., sta.rcrn 55 godfua·.
Ja bi vas molila d·a m:iJ op•rostite ako se p(l_'eV·al1im, Ja nije·sam. nik~d'a! -oLovku u .rukw uzela,.
n.ego Sto 's:~m u· ovoj1 ihorbi nauCiJia. Mi u s.elu
g~oli,_ ·hos,t, gil!adnj. .aJ'i '00 nij.e.sm:o ·dem6ra1iS.a:IL
Sve- Cemo .d1ati za na·Su· vq.jsku. Iz;gubili imo 45
26
si.nova, ali_ s.mo p-osta,J,i, joS Cw!SCL Ja v1am ver-'
lim, bu:dimn hrlabrC, stisnimo. Sake, hudimo Ce-.
1·1Cne i_ borimo se protiv krvav•og. faSi-zma i- p.mtiv ,pov:rra.tka :na staro. rMisJiilfu sou• izdJajnici·, · a~o,.
·SiffiiOI
svc svoje i·zguJbili da Cemo se pokolebati.
Ali neC.emo. M,i' Ce·ll1o znat·:U diza,ti naS-u si·rOOnju'
sa na.Sim 'fitom i Staijinom. Ne damo -krvi svoje dlje·ce. i sin:Div·a. da je krvnicJ. gra.z:e. 'Evo me
bo.<>e i g,ole, alii ~am ip:ak ·dnSla na ko:n.fer.encJ.ju-•.
Nc.mojmQr ,g}erd:ati na. bosotinju,
s;V:e Ce ovo
phiiti i-~dajni:Ci. Ja bit zavrSri:I!a. Smrt lOiraZi M·i~
ha·hloviC.u! Smrt CetniOkim izroiCllima.! Zivila· n.am ·
sva voiska TIter i Sita1j,in~a. 1
Iz gtov-oral Zorc· 1Sob.mt, -C]atnru iKJarta.-rskog: N'OO-a.
Korenice .
... __ N•a · n:aS ·I:;.otar; ·uCinjeno je ?Yi .neprijlatelj~ .·ski:h n:3.[lad~a. ali s::uno z:a·hvalj-ujuCi NOO-ima
koji su' izvla.C.iH ,na~o,cf, na·rodl j.e ihio s.vaki put·
·dohro sklonj!enJ i ·spas:e,rr, U seoskim N00-1ima_
uCestvu!~ vel:iki hrnj Zem1 i to kao pretsjednke
i' seilcrerta:ri odbo.ra, ,N.a,S·e diruga:rJice, shvatHe su.
dobl:ro va.Znoslt p~·osvj:ert:ntJg: .rardla-. Sk-nle 'SIU otVIQir.ene i rRJde skoro u ..svim selima. Drugarice. J.a...
.
'
vas pozivam\ cfu.= pomogne.te Sto viSe..prosvjetni.
ra<;t, jer jl<rOSvjetoon: C-eirrHJ' d_oCi: do boljeg Zrivnta. Zivjela: n:ruSa .fe,derativna Jrugos~-arvija.! Zivio ·
Tit<> I
... Sloka S'ovtH na. pitanj\e Cetnliik.ai otku.d piUca·J\1:. partizan! nije-htj-ola k,a.zati·.. Dragka Sov1Lj.;.
27
�:sta.:ra 52 ,godine sta.J;n,o J~· u borb~ na poloZaju
-s pu&koom pro·tiv. Cetnika. U s3.morn GraCttcu
.Zene ulijevaj-u peqoleum u bra.Snc Cetnicima.
-Bosiljki Ore1j su Cetnici Z.ivoj od·erati lice~ ali
nije htje1a ni.Sta priznati. Zen~ Pl9'Ce- Cuvajtt ·stra..
-.zu i Ce~Sto se nalaze na poloZa}tl kao mu&karci.
Zene n_a.Seg _
kotar-a nosile su topovS!k;u-- municiju
po sn-ijegu -na poloZaj:. 300 Zena ,U naSem kotaru
·nauC.ile su -Citati- i p•isati. Zene Bruvna nose· na
poloZaj hranu do sam-e ,-Zice. Ratnog zajma dale
-s:u 33.103 ku.ne. Jedna Zen:! sa oJcUIP·iranOg ter:itorija .sama je d•a1a 10.000 kuna, a statica n!S.o
neoslob-adjen()m · teritoriiu oplela je 50 pari ~a
-rapa za- I:iartizane.
Zonka MqmCilovirC. Clan o:pCinskog NOO~a i
zdraystvene, komi&ije, -kaZe: »O~dje ·se iJmos·e
veliki uspjesi. naSe o.rganiza:cije AF2-a· i mi smo
ponosne da majke naSfu- b-orac·a. mogu biti isto
takvi heroj{ Ja kao proCelnik zdravStvene ko·
..misije mo.gu reCt c1a. Su Zene mn~o pr:donijele
·u rspreCa"'anju ZJaraZI\:h ho[IOOti. , NaSi NOO·i i ·
zdrarvs1tvene komis-ije ru·z pomoC z,ena uspjeli su.
·ilikVid:r-ati ti£us u nad§em. kotaru.« Ona zavrSa~
va: »~iviH NOO·r.U!«
lDi·e·l'liC Evica. i'z koreniCkog kotara, stara. 62
_godine: ,.Mi Zene~ Korenice, mi s·mO. ponos-ne,
jer kod na.s nema · dwertera.. Preko naSe orga~
ni~cije . uSJpjele
s.mo .povraf:liti sve dezt;rtere. ·
1'remda sam r.Sta·ra, .JJJe ,. -Cekam nePrijateJ.ja. Ra.·
Mmca RadOvanac iz: Mekinjara, sltarar -65 go~
dina: tDil'ugovi i dTugarice, j~ ho.Cu cfa vam ka··:
·Zem sve Si;o j'e na mom srrou•.N ru mom iSIJ.'Cu su ·
1 najveCe k-1je posieta naSio1jl vojsci. I- j.a s-am iJZ.gubi•lru ,Siina.. OsveCuje-m ga Sto posje.Cam :naSe·
·hrn:ce. NaSa Jugdslrovi}a; j stva. !POSa1die:rum l.'-05-hl:~-
28
29
dhn cb .pokaZem i mlladi:ma. da smo i mi .star-ci_k3dre raditi. Sva s•u mi ledja oZuljata odi hre·mena, alii radim Ei: nosim vodlu i hrui.nUI IThaSoj:'
vojsci na polo·fu-j.«
Soka Hajdinov~C: iz: lapac.kog kotara~ »olako-.
se naS kota.r na]azi· oku.phran go·dilliU i 4 mj"eseca, na.Se Zene pokazale .su bez:broj herOjs:ta- --va. Djuia. Karan koja: je bila. zatVlQiren.a .ko-d Cet-.
nika sta:Ino j.e u -1atvoru pi.sa:la naSe [pia-role. Ona
ie otkinula bra:vu i iz.veb. joSI tri drug.arrice iz ·
zatvor:a. Bosa lM-andi.C izv-eDa· je 40 ·dhmo!brana
i to preko :prug-c 10 km dale!Qa. Milka- Cvjleti~
Canin i Mili:ca RaS·eta kadl su .se paliie vatre v
znak osJ..o;hodjenja Be-o:gra:da, priVIuilde Slu -se liSnjaku najveCeg CetnLCkog handita i 'zap-.s.lil.e-g.a:, Smllja P01pordC 'p.rovlaCila se kroz neprijateJjsku Zicu i radiJa sa Zenama. VrSeCi taj posao ranjena je i ostala 1bez no-ge. Djuka StaniCi ako ima muZa. iJ sina u Cetnic-ima -5-alje hranu
pa-r-tizanim~- Jednog dal.'.a su j8. uh.vatifi. Cetni_ci ·
gdje daje kruh za: .p•artiza.nc. Cetnici su je1 tukH,
~i Qn'a. kaZe,: ,:.->DaJ ·sam ~maJla' d'vit! ik.rLJha, obad·vl& bt
im -po&lala.<<
(}
1
�:rna. J mi to neCem'o tSuzama osvetiti, nego b-or_~
·born ·t i'adom .. Njfu_ Ce !O'Svetiti naSi borci, ti mi
-Cemo iJCi 5a punim to11hama. Mi_ koje .smo izg:ublle sinove, ne. da·jmo' se. NaSi hTaibri ,part~ani
.C.e naSu zemliu. osloboditi, a Tito Ce nam sve
·-nabaviti. NaSa. !h.t~abTa; VfOj.ska sa Crvenom ar-mijom os~obodiLa ie na.S lijepi Beograd, Tamo
_.je !it ma:Sa. VI. -d!ivi.zitjia :i tamo [,tru~<m j.oS ·}ednog·
·.sina. i .on se horio za Beogra.dl. N aS~ 00 \9e voj'
-ska spominJati dok je kame-na' na kamenu. Drr(l~
~govi i drugarice, moje, je selo popaljeno, ali· Ve·
sel'o i hi'aibro;. 12 kola jezde u posjetu, ;pj-evaju
-Zene, a. i po koj;a amladinka. Tamo sam doSla
i u jednoj ku,Ci kl01d Staba .bili: su dbmohrani kojti
.su se }}teidlali. I onri• ·-~ll! 1reJldli kadl l9U nas vidjeli: »Pa ko bi _ovu .pobijedio.«,
)~DoCekil!a s-am :b·olnicu .kod ·mo;je kuCe, -n3.Sla
sam. r.anjenu ,Miru- Stertu koja _jiel bila u rukama
Nijemaca, .pa polbJegla. Ja sam je rujegovala na
.svlojijem hilj-cima. 1 •rane- -joj1 1p1.reY·ijala, Kad je,
neprijatel} u moje se-lo OOS·ao, onda- sam je na
:Du1ka-ma.- ,sta.ra izaij-ela 11 Sun1u. T31mo sam ie po~
novno previja,Ia :iJ nahrani.la. PosUjre odl nje ni~
·Stat ne mam i l$1{\Jdl -hi· ra-d:a~_ znat1 ~dje ie Mira i
.ie fiJ Zi.va.« iN:a· fo- .se oitragJa: izmedj u delegata
-d.H~ i~~dlna .Z:ena i ooa-Ze: >~Drug.a;riCJe, ja sam ma:k
lea .. Mirina. Ja sam (ti zahva•lna. i ja te· prizna:m
!k-ao motu- tlodlj:e\DJU :.m.rujk.-u,- Je'r ja n-~m ·nego
jedinu -M-iru. Mira.· je Z.iv·ru, -iozli-j.e·CHa le rane i
1
30
-nalazi se' u -Italij-i. Nikada. t( ·to zarbor.avi-ti n·cCu
-:Sito sri' spa.sila .mo-jle .r•mliJanro dij1ete.« Zatim MiJ.,icil
,~hatv:!Ba:va: ')~Sm!'ltl fa:SiziDo i .Cetnicima. Ziv[10 :n_ram
'.na.S Ti!to i !Sitaltif.rn·l « ·
Mileva Cu.rCiC i'ZJ gospiCkag· kotara: >~Iz Vrep~
<:a ima. mno.go her,aja, ali evo u zadnje vrUeme
ima kod na-s i .nekoliko -die.zertera.. Mi Cemo se
:;..ene trs'tti da ne bud;e ni jedna.g dezertera•.Mi
iSIIlO iS.Je.
ne.Imtik:o p-wta trg;aki p,rugu i ru8iti
rarffilpe. B-il'o na•_SI je,J staTijih. Sada su postavili
joS jednu ratnjpru• df ne mO'.I:enuo prelaziti ali mi
.
'
":Se zavjet:ujemo dru Cemo i tu rampu skr-esruti.((
- . Nevena GaloviC iz socija.lnog: odjCrla Kotar·
-sk:og NOO-a Udbilna: )>':KJa,kJo IZ(namo • dwlln·as-t
_je ISOCiJjalnog odj-ei'a .d13J opsikrM
da s-e. ibJ>ine
-.o invalidima., o .djec·, koja su izg~bila sv'oje 'l"o-.~ite[je, _da s.c- ~rine o -onoj shiotinji ·koj.a je oplja·
Ckma 1 po.pa1Jena, da se brme za one familijle
-koje ..su izguh1Ie svoje sinovc. NaSi soc£jalni
odjeli i pomoC hili su· ma,li 1 jEa· nijc ibHo mo.· '
:guCnooti.. Ali -mi mo.Zemo· zahvaliti na:S·im majk~~a koJe svestrano p~ma;Z-u u l'a.Ju .socijalhe
odJde. NaSi 'socijalni odje-li moraju .bi.ti t.aJcvi,
<la •srve ·maik-e koje -su •Ostale · bez s-iuova. vide
.da se za nj.ih hrin:e, narod'n!aJ vbst/ -i p.ruia. ini
,pomoC~ Zene oVoga kotara su jednog d-a.na usje.kle 400 komada d~.a za i2ig;radnju bajta za si-.rot_inju. N·a·Se majilce- nijesu z.a:hor-ruvilrc ni naSu
.
'
1
.
31
�d!Jecu u d:jeCjem d:omu1 i p.osl1~le StD im 150 malih -darova..1\-Li treba. da {PiOmn-Zemo jedrii dru:ge.<r
BrozoviC Danica iz lapaCkog kotara, CLan
seoskog NOO-a (stara 40 g.Gdfinar): »Ja Cui $e
diOitaCi rada onih Z.etia1 koj-c. ra:de cto •SJam.iih nep:rijateljskih hunk-era. Njiho;v~ rad!, n}ihorvo-- ve. selje u ·poli.u rkad ra:d'e posJi vartrum topo1'a i ha··
caCa. - to tr:eba vidje-tiL Borka D!jUOCiC i Smiljaizvuk1:e se neki' ·da.n svojc muievre iz Cetniika.
Mn-o.go je Zena ·izvuklo1 .s.v•o.j-e mULZeYe -iZ Cetnika. One -su tuCe:ne. a]i to -tit nije uphStlo. Zene
N:e!blj1usa p-ali.le •s1u· .stoj::!ovel s-i-jena u hl;i1zirni Cetnika., u znak -oslobo-dje.njro Beog.rada.. Sav i'le~
. gallni 'rad ·i·dle p_;eko .Z.e.na·. Zene su· uvijeik: ka•ziY~e n.Ovo ·SitanJe kodt neprijatelJja. [)rllleovi r
dl'lugarice1 heToj-stv;o naSi.h :'rena j.e. vel:ko. ai.f
nekako mi jcl Cudno -d'a: :pored sv·ega .toga. ima
m~o Zena u NOO-ima. U Tefera.tu stoji sto-- ·
Hna, a to j-c ma.Jot. J:a, Zelim da nasi hude ivi8-e- u·
NOO-ima. do n:aSei id:u-Ce k~Tl!fe:tencij.e, jc.r smo·
mft to za,SluZ:ile. N aSe Zcno .s1u se istak.le. u 1rad-u
oko sldanj-arrda Zi1ta.. Kioliko mUk•e i patnJe sn
pretr.pih~l one iz;vl:aCeCi· IZito i-sp-red Cetnika i p.re.v:oze.Ci .ga pr.eko riYCJke Une po noiCi preko .mo., -Sial na .koji,_ neprij.ate~J pucai.«
·Ma.ri:t Su\l!a.r iz gospJCkog :kotaT:a: .>)Zene iK.ule·
su odl P,l'lv-oga diana u :z~bj1e~u- S:eQ'da.r TodlaJ iZ:dubila 'je .sip.a, a;H je slavila• osllob,odjellje "B'eog:r:da
pokraj ' nep_:i-i·]ateJj~-o:g- 1bU·nkera. .Ze1nt Ostr:vic-e
op!remile ,s·u 300 kvarata :Zi ta za naSu vpjskru;
a
-Sava KovaC. je iS11 bosa ~oZiH vatru Ul- bliZii.ni
neprija~teljskog bunker-a, .N aSe ·Ze-ne, u VIii. ofen~
z.ivi iSle sn zru kurir·e,. ~le su na v:e·.zu, one su
,s.V'e .Zrtvov.ale .odi s~be. M·U ISIIIlO Se probij;aJe
kroz: neprijateljske re:dove, iSlii smio u· neoslOOOd:j.ena ,s.cla.. Ja sam nosila materijial u neprijateljski g-a:mizon;-'7gazil:a sam vodu do vrata., no:Ci-y·ala pod p-6--d:om .sohe; u· k-o.joj: su bili USJtaSe.«
JeJic~ MariCiC, stara Zena iz .gTa!CaCk-og k·~
tarru: »iDru-gov-i i drugaric'e. ja: b:ilh v-Mri 't~elcla
Sto su svi iz.ostavili, a ja Cu re!Ci. 'Ja bih vam
reJda. g.dje staji p.red nama ella. palimo buktinje
za Oktobarsku revoluciju. P!01 tom -pitanju tre_'brulb hi- viSe d1iskutov·ati. BaS .oiVih~dana prije
27 .godina zbaC.en :j'e u Rrt.rsrlji ·c-ariz;am·. Naiod
·so osvij1e.stio za S~rok1u d-emok,racidU. Cini m[l se
da su se oni tam01 bori1i ZUJ T€{Puhlik.u, I Zivila
nam re·P'Uhlika. N arod -je rekUJo, da neCe c:ara;
d:a oCe re:publiktJ is.to ka.o iJ m1 .dam.as. Mi: se vese:}imo Oikrtofb.acrtskojl tle:vo1uJcQlj.i lkadJ su ruske!
Zene -dabile ra'Vinopr-avnost.. J-a bi v:am saOO neSto .rekia 01 naSim Zenama koje se Slp['emaju za.
Kongres. -NaSe .Zene• su se veseiliHe ()IVl(').j koofe':rencij~. ali s01 j-00 yiSe vesele Kongresu. DV'ij-e
strure Zene od: 80 .g10dina l!o,ZiJe s1u V1atru, igrale
i l}>j~'Va:Fe kad se osloPo.cLio Beogra,d, a t{)c je·
Sava Tojaga i Millka lvaniC. Ze-na od 70 god-1na.
bHa '1e Cc.sto kao _.v.odril& l ,nosii·tll ka.o kuri(r pi-sma·.
\
32
33
/
�Ona- .k~Ze ._ •ja :rardim, i fPirij:e C.{)! se' -I]_' art S\'lciiti.Zene. :&r:aj:im:e IIlraogo r.ade za NOB. Jeka R.!~dako_
viC iz Z!rma.nje ·ulazi ·1) Zicu ne(pri}atdjsk:u, i nb'sli
letke u komandu Cetni.Oku i ostruvlJa ·ih u njihoVi.m ladi:cama ·od s:tol a. Cetni.ci su .ser poslije:
toga tukH- i psovali iz:n;te,djru ~ebe. jer su SUII;!.lljali
jed:an · na d'rug,og·a dru imaju vezu s · paTtizanima.
Smrt izdajicam:JJ na.Sega narod~! ·Smrt ·Cetnici-:ma! 2-ivil-a: ~ajka Rusija•!«
Jaga HeCimo-viC iz. .peruSiCko.g: k.o-tara: >><Ho'Cu
i ja da ne.Sto re:Cem. Ja SJrum stara -60 god;na~
DaJa s:am sina u bOirlbu. N e Zalim Sto sam sve
izgrtllb~]a 1 nap•ustila sam sve sv-o-je i o-tiS-la u borbu za slobodu. Zi.vio drug. Titol«
Marija Majs·toroviC. iz protp·agan,dne. komisijc'
Kotarskog NOO-a/Lapac: ))IN'iSe Zene pokazal~
su bezhroj pdmjera- u p·roturiva11ju naSeg materijala, to j:e najubojitije oruZie u ua.Sun rukama. Zelil'a bih da to bnde joS, holj-e, dia bi se
suzbilia- la7.;,a. nepdjatel-_i=.;ka P-''Oip~g-a:-a1a'.«
1
sena na. bog·atijb ika-ijeve; ··& mi .11110raino i ,drailii:e:
iz naS:h trapoV!a. p-Tehranjlivati naSu va.js-ku. S?-~
veZllliCi· nam Salj.u pomoC, ali ta pomoC ae moZe ·
brro stiCi zator mi davajmo dok ne s.tigne. Mi
imamo s~la dfo temdj§l. oplja.C:kana., mi im rno-·
ramo pomo-Ci.«
Govori. su .se redj:ali do kasno u lloCi. ..
Eto to je odgovor svima onima. koji JOS.
misle r g.o;vore ck se kodi na.S ni-je
ni§ta !pl'Omije!li.to, to je ·odgovor Zena., kojima
oni nisu dali nikadl pravo gl.asa•, t1o je odlgoVOr·
~rima onima. koji bi ~tjeli p:ov.ratiti staro stanjed:a b~ oni mqg:lli .apet »vedriti i oblruCit.«
\
Spek.cl~rruj.u 1
Pirobudietn1ar svij;est 111e moZe .s:e yiSe- usp~at4,_
mcin1a. proti:V strorog stan}a ne- Illlaze -se viSe ni-Cim uga&i'h, .pa ~rna koliko to o~i Zelill..
-,-
Sbka La:zirO i:z Go•siPii,Oa,: >>Cetvero s·am dfaJl!a
u bO'rbu. Jedlan mi ·ie-.f>OF!'Iu~."J. Tdko ;e n·o'SiH.
t5 rMe na. srcu St.) h1 nosim. AH nijesam 'klunUla i ako sam stara. B'lr-!t Cu se i daY.ati jto
. g-oG- bud.em mog~a. Zivili naSi h~-:1b 1·i partizani!
Zivio nam naS mili. dru~ Tito'{'
' Boja Egi-6, Clan prehranbene k·(}mi.sije Ckru'zu-og_ NOO-a z-a Liku: ».Jshrana vojsk-e l:iili ·$li
naSi tra.pOvi i hambari. Ishran<~ je. danas pr'ene~
34
35
r
•
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žene Like bore se, rade, govore
Subject
The topic of the resource
Narodnooslobodilačka borba
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Nepoznat
Source
A related resource from which the described resource is derived
Historijski muzej Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
s.n.
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1945
Rights
Information about rights held in and over the resource
Nepoznato
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
37-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
35 str.
Hrvatska
Lika
Narodnooslobodilačka borba
NOB
žene
žene borci