1
10
18
-
https://afzarhiv.org/files/original/8c646f39c37195f4a99bfc1878e6da85.pdf
d4304becc1650a83da498ede09b84fc4
PDF Text
Text
���������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žena u revoluciji
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Josip Broz Tito
Publisher
An entity responsible for making the resource available
"Svjetlost", Sarajevo, "Državna založba Slovenije", Ljubljana, "Mladost", Zagreb, "Prosveta", Beograd, "Pobjeda", Titograd, "Matica srpska", Novi Sad, "Misla", Skopje
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1978.
Rights
Information about rights held in and over the resource
"Svjetlost", Sarajevo, "Državna založba Slovenije", Ljubljana, "Mladost", Zagreb, "Prosveta", Beograd, "Pobjeda", Titograd, "Matica srpska", Novi Sad, "Misla", Skopje
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M-69
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
267 str.
AFŽ
AFŽ Jugoslavije
AVNOJ
Josip Broz Tito
položaj žene
revolucija
socijalističko samoupravljanje
socijalizam
-
https://afzarhiv.org/files/original/b86dc0feddc477822f5bf8aa80ae4a27.jpg
4655d3f58901f74bb0b5f4cc07043935
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Video materijali
Video
A series of visual representations imparting an impression of motion when shown in succession. Examples include animations, movies, television programs, videos, zoetropes, or visual output from a simulation.
Duration
Length of time involved (seconds, minutes, hours, days, class periods, etc.)
3X52 minute
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Želimir Žilnik: Jedna žena - jedan vek
Description
An account of the resource
Dokumentarni film na principima iskaza, intervjua i rekonstrukcije - kroz životnu priču junakinje Dragice Srzentić osvetljava niz značajnih događaja i ličnosti vezanih za jugoslovensku istoriju pre i posle Drugog svetskog rata. Kroz sliku jednog veka života žene heroja, otvaraju se retko pominjani segmenti eks jugoslovenskih intelektualnih i ideoloških lavirinata kroz koje se prolazilo u stvaranju i propadanju 8 država u kojima je živela ova Istrijanka iz Sovinjaka - (Austrougarska, Kraljevina Italija, Kraljevina SHS, NDH, FNRJ, SFRJ, Hrvatska, Srbija).
Najzanimljiviji aspekt Dragicinog iskustva je njena hrabrost da, kao devojčica iz siromašne istarske seljačke porodice, krene u avanturu života: po dolasku italijanskog fašizma i ukidanja hrvatskih škola, ona odlazi u Karlovac, pa u Zagreb, gde završava srednju ekonomsku školu. Zatim sa bratom, studentom poljoprivrede, odlazi u Beograd. Tu se zapošljava kao činovnica, a paralelno sarađuje i druži se sa najznačajnijim antifašističkim intelektualcima, iz cele Jugoslavije, okupljenim u izdavačkom preduzeću NOLIT i oko redakcije časopisa “Nova literatura”. Časopis su osnovali Pavle i Oto Bihalji, pisci i istoričari umetnosti, koji su krajem dvadesetih godina u Berlinu bili saradnici i urednici časopisa proleterske literature “Die Linkskurve”, koji je zabranjen 1932. Po povratku u Beograd, braća Bihalji osnivaju NOLIT i pokreću "Novu literaturu" te nastavljaju da okupljaju najznačajnija intelektualna imena međuratnog antifašizma – domaća i strana. Izdaju knjige Đerđa Lukača, Džeka Londona, Hajnriha Mana, Isaka Babelja, Gorkog, Stajnbeka. Poznanstva i obrazovanje koje je Dragica stekla u tim godinama, obeležila su i njen kasniji život. Bila je među osnivačima nedeljnika NIN (1935. godine) koji je upozoravao na opasnosti fašizma, zatim mesečnika “Žena danas”, prve publikacije u predratnoj Jugoslaviji koja je analizirala žensko pitanje i promovisala ravnopravnost polova. Sa okupacijom 1941. godine, Dragica je stupila u redove ilegalnih boraca, prošla je sa partizanskim jedinicama borbe u Crnoj Gori, Albaniji, Kosovu, Makedoniji i Grčkoj, ali je bila i zatvarana od strane okupatora. U proleće 1944. bila je među organizatorima Antifašističke skupštine Crne Gore, a zatim je sa suprugom Vojom Srzentićem, pozvana u Titov Vrhovni štab na ostrvu Vis, odakle su poslati u vojnu misiju u London. Na BBC-u je Dragica imala emisiju, izveštavajući jugoslovenske slušaoce o napredovanju saveznika i o osnivanju nove vlasti na oslobođenim teritorijama. Ta iskustva kao i poznavanje ljudi su Dragicu kvalifikovali da je 1945. u Ministarstvu inostranih poslova imenovana u personalnu komisiju, koja je predlagala ambasadore Nove Jugoslavije.
Duboko prožeta vrednostima borbe protiv nepravde i izrabljivanja, u posleratnoj hijerarhiji je došla u politički sukob zbog zalaganja za egalitarizam. Posle obavljene misije koju je imala 1948. godine - kada je dobila nalog da odnese Titovo pismo Staljinu i sačeka Staljinov odgovor u burnim ideološkim debatama pedesetih godina, ona i njen muž su bili proglašeni za političke protivnike sistema, te su poslati na izdržavanje “administrativne kazne”, u zatvore i logore koju su funkcionisali na staljinističkim metodama.
Međutim, i sada, ulazeći u stotu godinu života, Dragica sa sjajnom memorijom, energijom, pa i optimizmom, zaključuje da nije prošlo vreme kada se treba zalagati “za novi, pravedniji svet”.
Scenario i režija: Želimir Žilnik
Kamera: Miodrag Milošević
Montaža: Vuk Vukmirović
Crtež i animacija: Aleksandar Rot, Aleksandar Ilić
Obrada zvuka: Filip Vlatković
Producentkinja: Sarita Matijević
Učestvuju: Dragica Vitolović Srzentić, Ljiljana Đakonović, Dražen Vitolović, Dario Vitolović, Ondina Vitolović, Davor Lukas, Đulijano Vivoda, Marsel Žigante, Ines Akvavita, Ivanka Bošnjak, Josip Petranović
Produkcija: Playground produkcija, Novi Sad
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Želimir Žilnik
Source
A related resource from which the described resource is derived
https://vimeo.com/playgroundprodukcija
Link 1: https://vimeo.com/260089124
Link 2: https://vimeo.com/260118667
Link 3: https://vimeo.com/261477029
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Playground produkcija, Novi Sad
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2011.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Playground produkcija
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
Online video - dokumentarni film
Language
A language of the resource
Srpski
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
2-VM
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
3 videa X 52 minute
2011
dokumentarni film
Dragica Srzentić
Drugi svjetski rat
Jedna žena - jedan vek
Josip Broz Tito
Jugoslavija
NIN
NOB
Nolit
Novi Sad
One woman - one century
ravnopravnost žena
Staljin
štampa
Želimir Žilnik
Žena danas
žensko pitanje
-
https://afzarhiv.org/files/original/07033c32f094d1c3718b3ba54c79ad3a.pdf
026af8e3cef822825c704f68f345c895
PDF Text
Text
��
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Dokumenti iz arhiva
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
A
Dokument
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Uputstva za održavanje seminara za sreske organizacije AFŽa
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Glavni odbor AFŽa BiH
Source
A related resource from which the described resource is derived
Arhiv Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
April 1949.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Arhiv Bosne i Hercegovine, Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
300-A
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
2 str.
1949.
Glavni odbor AFŽa Sarajevo
Josip Broz Tito
Međunarodna demokratska federacija žena
seminari
sreski odbor
-
https://afzarhiv.org/files/original/030fa6a8991140464c3d017b3d3bbd66.pdf
0c690235272ad23a504bbdfdd4c4f696
PDF Text
Text
1972.
�Jambrešić
Kirin,
Renata
Izdajice su uvijek ženskog roda:
političke zatvorenice u arhipelagu Goli
�J
Jambrešić Kirin, Renata
Izdajice su uvijek ženskog roda:
političke zatvorenice u arhipelagu Goli
232
U spomen na Ženi Lebl (1927.- 2009.)
a sam stalno ponavljala, jer je meni bilo vrlo važno da njima utuvim da su one izdajnici. Da ih
nateram da misle na tu svoju izdaju. Zbog toga
sam im stalno ponavljala: vi ste izdajnici Partije,
vi ste Partiju izdale, vi ste je izdale kad joj je najteže bilo, vi ste Partiju izdale onda kad je trebalo
da joj pomognete (Simić i Trifunović 1990:229; iskaz
upraviteljice Marije Zelić).
Kad je 1948. godine jugoslavenska revolucija počela jesti svoju djecu nije poštedjela kćeri, sestre, supruge i
majke zatočenih “kontrarevolucionara” te je time zatrla
samu ideju revolucije idućih nekoliko generacija. Ova
kratka totalitarna epizoda represivne destaljinizacije
(1948.-1953./56.), nakon raskola Tito-Staljin, u maniri
boljševičkog “administriranja” unutarpartijskih sukoba
za koje nije predviđen građanski sudski postupak, nikad
nije dobila svoj kaznenopravni epilog, a njezine žrtve
političku rehabilitaciju. Umjesto velikih montiranih
procesa tog doba – kakve nalazimo u Pragu, Budimpešti
i Bukureštu – u kućnim pritvorima i istražnim zatvorima Udbe odigravaju se zakulisni, palanački kafkijanski
procesi u kojima se prepliću žestina predratnih frakcionaških partijskih obračuna, bešćutnost karijerizma i
osobni animoziteti s rodovskim mentalitetom, ratnim
traumama, antifeminizmom, šovinizmom, pa čak i antisemitizmom. Umjesto naizgled jednostavne podjele
na one koji su podržali Tita i one koji su optirali za Staljina, zamašnjak partijskog “stroja odlučivanja i razlučivanja” nastavit će s proizvodnjom “narodnih neprijatelja”
kojima treba predočiti “u čemu se sastoje, za njih nevidljivi, prijestupi” (Beganović 2007:274). Na taj će način
ovaj unutarpartijski obračun uspostaviti biopolitički temelj nove političke zajednice prema kojem suverena
moć (a ne državljanska pravila i ustav) određuje kriterije
uključenja i isključenja u komunističku “rajsku obitelj”,
a time i opseg političkih sloboda (usp. Agamben,
2006:160). Tvrdnju slovenskog etnologa Božidara Jezernika da Goli otok leži u samim temeljima Titove Jugoslavije: “Dok se o njemu šutjelo, bio je tvrdi kamen na
kojem je počivala država. Kad se počelo o njemu govoriti
i država se počela raspadati” (1994:686), možemo nadopuniti i reći da tek prekidom traumatskog pakta šutnje
golootočkih zatočenica dobivamo potpunu sliku režima
čija je biopolitička realnost započinjala “tamo gdje zavr-
�šava država i njezina terminologija” (Bosanac, 2005:267).
Činjenica da je gotovo polovica zatočenika na Golom otoku01 pripadala staroj “boljševičkoj gardi”, španjolskim borcima, istaknutim komunistima s iskustvom zatvora i (nacističkih i staljinističkih) logora,
značila je da autohtoni jugoslavenski kazamat mora postići nemoguće – ocrniti “revolucionarne svece”, slomiti
nesalomljive, one koji milost ne traže niti ju daju, one
koji dijele ista uvjerenja sa svojim “preodgajateljima”.
Umjesto prijekih sudova i masovnih likvidacija namijenjenih kvislinzima i poraženim ratnim neprijateljima,
jugoslavenski je represivni aparat iznova posegnuo za
shemom izdaje (Nancy, 2004:8), za purifikacijom partijskog kadra i prividom (pravne procedure i prosvjetiteljske ortopedagogije) da bi zadovoljio svoju “strast za realnim” (Badiou, 2008:55).02 Takozvanim političkim delinkventima oduzeta je budućnost, ali i uporište realnog
u prošlosti pa je najteži dio kazne bilo ništenje vlastite
biografije, preispisivanje uzorne (revolucionarne) biografije kao automortografije kojom upravlja strategija zaborava03, to jest gubitak prava na svjedočenje. Nemogućnost artikulacije vlastite životne priče (izvan zadanog ideološkog modela) poništava osnovnu ideju komunističke emancipacije prema kojoj će “potlačeni ljudi, proleteri, prvi put početi upravljati vlastitim vremenom” (Badiou, 2008:122). Poena insularis (koju pučka
imaginacija vidi kao heterotopiju devijacije i užitka i cinički naziva Bahami, Titovi Havaji), ukida teleološki pojam vremena. Bivšim internircima iskustvo otoka oduzet će kako herojsku povijest tako i svaku nadu da će njihove “besmislene” patnje dobiti smisao u dominantnom režimu istine.
Titova navodna izjava Naša revolucija ne jede svoju
djecu. Djeca ove revolucije su poštena (usp. Banac, 1990:232)
i njegova preporuka da informbirovcima treba po glavi, a
ne glave (usp. Jezernik, 1994:13), dakle slomiti ih, a ne
ubiti, jasno naznačuju autokratsku, ali i patrijarhalnu logiku kažnjavanja nepodobnih. Kao cinička gesta revolucionarnog milosrđa ova je poruka “prosvijećenog despota” interpretirana shodno prirodi modernog totalitarnog policijskog aparata čiji agenti mogu provizorno
nastupiti kao suvereni u prostorima izvanrednog stanja
gdje prestaje razlikovanje iznimke i pravila, dopuštenog
i nedopuštenog. Međutim, u društvu u kojem vlada
opće nepovjerenje u slovo zakona, gdje je “uništavanje
prava osobe uzdignuto u ‘narodni običaj’” (Podoroga,
233
2007:5), gdje je svaki zatvorenik zločinac, a svaka politička zatvorenica po policijskoj definiciji kriminalka ili
prostitutka, kolektivistički i vojnički logorski univerzum postaje socijalno prihvatljiviji od prosvjetiteljske
zatvorske forme panoptikuma. A neke od njegovih inovacija, poput zatvoreničke samouprave i pisanja partijskih karakteristika, brzo se šire kroz sve pore društva.
Slijedeći naputak H. Arendt (1976[1951]), C. Leforta (2000) i G. Agambena (2006) o važnosti proučavanja
suspenzije zakonodavne prakse u “zatvorskom komunizmu”, istražit ćemo međuuvjetovanost prvog jugoslavenskog izvanrednog stanja i iznevjeravanja emancipacijske rodne politike. Pritom nas neće zanimati glavni
akteri ove historijske političke drame, nego iskustva političkih zatvorenica koje su najdulje čuvale najbolje čuvanu tajnu jugoslavenskog “juridičkog nesvjesnog”.04
Val nasilja koji je nakon ljeta 1948. preplavio zemlju
imao je “klasična” totalitarna obilježja: uništavao je
građanska prava pojedinca, moralnu osobu u čovjeku i
svaku individualnost (Arendt 1976[1951]), ali i niz specifičnosti koje su svojstvene samo penalnom režimu u
ženskom logoru na Golom (prvotna, privremena lokacija) i sv. Grguru (vjerojatno od 1950.).05 Jedna od posebnosti biopolitičke paradigme upravljanja ovim logorima
jest da su članovi uprave kažnjenicama dali do znanja
kako je napad na njihovo reproduktivno zdravlje (intervencija u “formu života”) ciljana mjera logorskog šikaniranja i zlostavljanja. Druga je bilo sustavno onemogućavanje solidarnosti, brižnosti, empatije i sućuti koje
balkanska i zapadna kultura cijene kao formativne osobine ženskog bića. Osvrnut ćemo se stoga na socijalnu
strukturu ženskog logora i inovativne prakse logorskog
“samoupravljanja” koje su podrazumijevale stalno
međusobno kažnjavanje i isljeđivanje zatočenica, prisilni rad, “kulturne aktivnosti”, ceremonije degradacije te
rituale javnog ispovijedanja i prisilnog pisanja zapisnika
o krivnji. Dubina traumatskih ozljeda izazvana takvom
nasilnom, socijalno destruktivnom i mizoginom biopolitikom proizvodnje golog života, koja isključuje spolnu
specifičnost kažnjenica iz “slova zakona” na način da ju
višestruko uključuje u “pismo torture”, rezultirala je dugogodišnjom šutnjom bivših internirki o iskustvu “golokausta” (Lebl, 2009:143).06
Broj žena koje su odslužile kaznu “društveno-korisnog rada” (u nekoliko radilišta-logora) zanemariv je u
usporedbi s ukupnim brojem političkih zatvorenika07,
01 Goli otok bio je najveći kažnjenički logor za političke zatvorenike (od 1949. do 1956. kad prestaje biti zatvor isključivo za političke zatvorenike), ali i metafora stradanja svih “politički
nepoćudnih pojedinaca i skupina” (Leksikon, 1996 sv. I: 392)
koji su 1950-ih izdržavali kaznu
u zatvorima poput Stare Gradiške, Glavnjače, Požarevca i Bileće, a unutar Hrvatske u Sisku,
u Lonjskom polju, na Rabu,
Ugljanu, Visu, Korčuli i Jasenovcu (Banac, 1990:232). Naziv
Arhipelag Goli, što ga ponekad
susrećemo u muškoj memoaristici po analogiji sa Solženjicinovim Arhipelagom Gulag
(1975), označava jedinstvenu topografiju koordiniranih metoda
izoliranja, brutalnog isljeđivanja i kažnjavanja koje su se razlikovale od staljinističkih čistki,
ali su s njima dijelile agambenovsko “stanje izuzimanja” ovih
logora iz državno-pravnog prostora u ne-mjesto gdje ne vrijedi
pozitivno pravo. Prema jugoslavenskom epistemološkom režimu, Goli otok bio je koncentracijski logor. Naime, definicija
“koncentracionog logora” iz
Opće enciklopedije JAZU-a navodi: “Za razliku od zatvora, u
koje osuđeni dolaze na temelju
sudskih presuda i na određeno
vrijeme, uz zakonom propisan
postupak, u koncentracione logore smještaju se zatočenici
uglavnom na temelju ovlaštenja
policijskih, vojnih i drugih izvršnih organa vlasti, na neodređeno vrijeme” (1978 sv. 4:501).
Osim masovnosti – evidentirano je 55 663 “kominformovaca”
ili 12% ukupnog članstva KPJ od
čega je oko 17 000 odslužilo kaznu na Golom otoku (Leksikon,
1996, sv. I:392; Marković,
1990:24) – važnija je struktura
zatočenih koja pokazuje kako su
zatočeni bili “elitna skupina, gotovo 40% njih bili su ratni veterani” (Banac, 1990:150).
02 “Strast za realnim nužno je i sumnja. Ništa ne može potvrditi
to da je realno doista realno, ništa osim sistema fikcija u kome
će ono glumiti ulogu realnog.
Sve subjektivne kategorije revo-
Jambrešić Kirin, Renata
Izdajice su uvijek ženskog roda:
političke zatvorenice u arhipelagu Goli
UP&UNDERGROUND
Proljeće 2010.
�03
04
05
06
lucionarne ili apsolutne politike, poput ‘uvjerenja’, ‘lojalnosti’, ‘vrline’, ‘klasne pozicije,
‘pokoravanja Partiji’, ‘revolucionarne poslušnosti’, okaljane su
sumnjom da je njihova pretpostavljena realna točka u biti privid. Stoga je uvijek potrebno
javno pročistiti (épurer) korelaciju neke kategorije i njezina referenta, što znači pročistiti subjekte koji se pozivaju na datu
kategoriju, pročistiti sam revolucionarni kadar” (Badiou,
2008:55).
“Za razliku od ‘običnoga’ ubojstva u kojemu se uništava život,
ali ne i tragovi njegove prijašnje
egzistencije koji ostaju kao izvor tugovanja onima koji su bili
blisko povezani s žrtvom, ubojstvo u logoru cilja potpunome
uništenju, anonimizaciji smrti
koja, na kraju, rezultira razaranjem identiteta, zaboravom”
(Beganović, 2007:272).
Za Shoshanu Felman juridičko
nesvjesno označava sklonost sudionika sudskih procesa da nesvjesno ponavljaju strukturu
traume s kojom se suočavaju:
“kad se sud suočava s traumom
u sudnici često mu je nametnuto svojevrsno juridičko sljepilo
što nehotice reflektira i duplicira konstitutivnu sljepoću kulture i javne svijesti naspram traume” (2002:5). Juridičko nesvjesno obuhvaća i preplitanje kolektivnih trauma s poviješću kaznenog zakona, sve neuspjehe
potonjeg da povijesnu traumu
obuhvati, racionalizira i sanira.
Tipično za osobna svjedočenja i
prisjećanja jest i to da se faktografske i iskustvene činjenice
ne podudaraju sasvim. Tako u
različitim izvorima postoje različiti podaci o preseljenju ženskog logora iz Uvale Senjska na
sv. Grgur između 1949. i 1951.
godine.
Poput Ženi Lebl i Danilo Kiš je
smatrao da Goli otok spaja neke
osobitosti nacističkih i staljinističkih koncentracijskih logora:
“Moje je mišljenje da je Goli
otok bio jugoslovenski Auschwitz i Kolima. Isto tako im je
pošlo za rukom da ga sakriju
pred očima sveta, kao i Nemci-
234
ali je tehnologija njihove penalne “autokorekcije” imala
dugoročne posljedice na (manjinski) status žena u politici i društvenom životu. Vrlo oskudni i nepotpuni podaci govore da je između 1948. i 1956. godine administrativnom kaznom “društveno-korisnog rada” kažnjeno oko 860 žena nasuprot 17 000 muških političkih zatvorenika (od ukupno 55 600 procesuiranih informbirovaca – Banac, 1990:150; Hrvatski leksikon, 1996, sv.1:392).
Etički obvezujući osobni iskazi i zapisi posljednjih preživjelih logoraša staljinističkih logora jedini nam mogu
pomoći razumjeti ne gole činjenice nego “pervertiranu
tragičnost” komunizma kao “emancipatorskog projekta
koji je pošao naopako (…) za razliku od nacizma kao anti-emancipatorskog pothvata koji je i predobro uspio”
(Žižek, 2005:74).
Logor za srodnice “izdajica domovine”
Poput žrtava staljinističkih čistki i kominformovci
su proglašeni “izdajicama domovine”08, a njihove su žene, sestre, majke i kćeri smatrane “srodnicama izdajica
domovine” i ucijenjene zatvorom i oduzimanjem
građanskih prava ako ne potpišu razvod braka, ne odreknu se svojih bližnjih i dodatno ih optuže ili “denunciraju”. Komunistički je moral bio nadređen građanskom
moralu, ali je s njim dijelio patrijarhalni svjetonazor i
autoritet “zakona oca”. Unutar komunističkog revolucionarnog svjetonazora privatni i politički život pojedinca preklapali su se bez ostatka. To je nailazilo na dobar
odjek “u bazi” kad se veličalo “kršćansko” bratstvo i samoprijegor komunista09, ali u slučaju frakcionaških raskola i odbacivanja “nepodobnih” članova obitelji pripovijesti o partijskom sukobu poprimale su elemente
rodoskrvnuća i krvne osvete. O bliskosti mentaliteta patrijarhalne obitelji i komunističke partije najbolje svjedoče predratna konspirativna kodna imena: ćaća (Centralni komitet), djed (Kominterna), familija (partija),
svadba (partijski kongres). Nekritički veličana, udvornička ljubav prema Sovjetskom Savezu preko noći je
prerasla u simboličko svrgnuće i karikaturalno negiranje velikog brata, službena je ideologija tog “biblijskog
raskola” penetrirala u osobnu psihologiju gdje je dijelila
bračne krevete i kopala “po majčinoj utrobi, po braći, sestrama” (Dragović-Gašpar, 1990:189).10 Jednopartijska
vlast, cijepljena na nepotističku mrežu bliskih suradnika i srodnika, obiteljsku je primarnu scenu socijalizacije,
kroćenja nagona, ekonomije krivnje i nagrade, prijetnje
odbacivanjem i izopćenjem, inkorporirala u kažnjeničku koloniju u kojoj se nisu poštovali principi ni revolucionarnog ni univerzalnog morala.
Ono što povezuje iskustva žena iz sovjetskih gulaga (Vilensky, 1999; Adler, 2005) i bugarskih logora za
“društveno koristan rad” i preodgoj (Todorov, 1999), te
grčkih otočnih logora za komuniste (Voglis, 2002), otkriva nam ruski naziv za jednu vrstu ženskih logora –
ČSIR (člyen sem'i izmennika Rodini), Logor za srodnice izdajica Domovine – koji sugerira metaforičko stapanje obiteljske i patriotske časti za pripadnice političke zajednice. Novinu u staljinističkoj ratnoj propagandi, koju su
preuzeli i jugoslavenski Agitpropovci, predstavljao je poziv ženama da po cijenu života brane “ono što im je najsvetije” – vlastitu čast kao patriotsku dužnost i obrnuto,
obvezu da se žrtvuju za domovinu u ime obrane vlastite
časti (usp. Sklevicky, 1996:44).
Cijena koju je tek stasala politička građanka trebala platiti za svoje oslobođenje iz okova patrijarhalne podređenosti i diskriminacije bilo je prinošenje (krvne)
žrtve – izdaja supruga, oca ili brata – novom ideološkom
panteonu koji i sam reproducira patrijarhalnu shemu
raspodjele moći i uloga unutar (inter)nacionalne “komunističke obitelji”. Despotsko poigravanje s pravom
na razvod braka – prvi put omogućen Osnovnim zakonom o braku iz 1946. godine – baš kao i drugim novostečenim građanskim pravima, pokazuje da su ova prava
ženama “dodijeljena” ne u ime korektnog poštivanja rodne ravnopravnosti, nego iz ideoloških razloga, s ciljem
učvršćivanja i međunarodnog legitimiranja nove vlasti.
O tome svjedoči i poruka javnosti Josipa Broza, prije važnih izbora za Saveznu skupštinu 1950. godine, kako
očekuje da bi žene svojim masovnim izlaskom na birališta i glasanjem za Partiju “u potpunosti izvršile svoju
ulogu” (cit. pr. Spehnjak, 2002:138).
Činjenica da se policijska aktivnost lažiranja dokaza o “protudržavnoj djelatnosti” uglednih drugova s posebnom agilnošću obrušila na njihov moralni i obiteljski život te seksualnu orijentaciju, čini feminističku postavku o tome kako je obitelj “istodobno temelj države i
njezin neprijatelj” (C. Pateman) posebice primjenjivom
na totalitarnu državu. Zatvaranje i kažnjavanje supruga
istaknutih komunista bio je uobičajen oblik pritiska,
ucjene i uvećanja kazne suparnicima u androcentričnom svijetu partijske “visoke politike”. Tako je optužnica protiv Olge Hebrang, supruge najozbiljnijeg Titovog
�suparnika koji je optirao za Staljina, doslovno citirala
vokabular staljinističkih čistki s kraja 1930-ih kad su
uhićene Pelagija Belousova (Polka), prva supruga Josipa
Broza, i kao što pokazuju novootkriveni dokumenti Kominterne, njegova druga supruga Anna Koenig (Lucija
Bauer Elza), članica Kominterne koja je strijeljana 1937.,
nakon nepune godine braka s Friedrichom F. Walterom
(Josipom Brozom). Obje su žene optužene kao “doušnice Gestapoa” i “imperijalistički špijuni”, a Olga Hebrang
za špijunažu i suradnju s ustašama tijekom zatočenja u
jasenovačkom logoru. Broz je, prema dokumentima Kominterne, 27. rujna 1938. napisao Dimitrovu i Manuilskom “da se ne osjeća krivim što zbog nedostatka budnosti nije primijetio izdajničke postupke svojih supruga” (Ridley, 2000:151).11
“Specijalni tretman” koji su podnosile kažnjenice
uhićene po Zakonu o kršenju javnog reda i mira, baš poput prostitutki i drugih socijalnih “izgrednica”, govori
mnogo o proturječjima postrevolucionarne ideologije
koja je stubokom mijenjala institucije, ali ne i ponašanje
i svijest ljudi. Na Golom otoku nalazio se i takozvani
profilaktorij za “preodgoj prostitutki” kao izoliran zatvorski odjel pod neposrednim nadzorom (to jest prepušten samovolji) milicije (Draško Aćimović, u: Jezernik, 1994:129). Policijska inkriminacija javnog političkog
djelovanja žena na temelju stigmatizacije njihovoga privatnog života, težnji i ambicija i moralnog sumnjičenja,
te posljedična degradacija povratnica s Golog i sv. Grgura u radnim i društvenim organizacijama, označila je
prekid s herojskim tradicijom afežeovske borbe za ženska prava i ponovno učinila žene nesamostalnim i ranjivim političkim subjektima. Za razliku od muških zatočenika žene su teže podnosile gubitak netom stečenih
građanskih prava (poput prava na razvod, nasljeđivanje,
jednako plaćen posao), a imputirana “moralna ljaga” i
pounutrenje krivnje udaljili su ih od društvenog i javnog života. Krajnje nekonzistentan i dvoličan odnos
prema ženama kao ravnopravnim političkim građankama dokaz je Lefortove teze da je (i rani jugoslavenski)
socijalizam proizvod međupovezanosti heterogenih
elemenata koje silom guši u ime totalitarne fantazme o
homogenosti, jedinstvu, bratstvu i ravnopravnosti.
235
Dometak muškom logoru ili izvorno mjesto
političkog zabrana za žene
“Nasuprot pravu koje u ‘odluci’ utvrđenoj prema
mjestu i vremenu priznaje metafizičku kategoriju
(…) policijska sila je bezoblična, kao i njezina neuhvatljiva, sveprisutna sablasna pojava u životu civiliziranih država” (Benjamin, 1971[1921]:13).
Čini se da jugoslavenska epizoda preklapanja
pravno-administrativne sfere i sistemskog nasilja nije
bila iznimka “u doba u kojem je zakon temeljno kulturno oruđe nasilja, u totalitarnom svijetu nirnberškog
prava i moskovskih procesa” (Felman, 2002:20). Prema
mišljenju povjesničara Johna Allcocka, jugoslavenski je
režim slijedio modernu europsku praksu na način da “se
legitimno nasilje počelo smatrati jednim od brojnih područja stručne ekspertize – policije i profesionalnih vojnih službi” (2000:384). I povjesničari i teoretičari socijalizma slažu se oko “čiste modernosti komunističkog
iskustva” i specifičnosti totalitarnih učinaka “različitih
od prijašnjih oblika diktature” (Courtois, 1999:13), a u
masovnom kršenju građanskih prava vide neugodni
podsjetnik “na ideološku povezanost Jugoslavije i zemalja sovjetskog bloka” (Banac, 1990:253). Postoji konsenzus oko pravnog i sociopsihološkog značenja staljinističkih čistki, no etičke i političke posljedice ovog
“iracionalnog” partijskog nasilja na jugoslavensko društvo u cjelini i dalje predstavljaju izazov za interpretaciju.
Slavoj Žižek smatra da su čistke izraz “radikalne samoproturječnosti režima”, pervertirani oblik autokorekcije
kojim sam sustav kažnjava svoje aktante za izdaju izvornog događaja revolucije. Za nj su čistke svojevrsno “vraćanje potisnutog”, zazornog sadržaja revolucionarnih
promjena koje su podsjećale na “radikalnu negativnost”
i na “iracionalnost” u samom srcu režima (2006:9). Međutim, iz feminističke se perspektive ovo “iracionalno”
partijsko nasilje otkriva kao rodno i kulturalno profilirano, a radikalnu samoproturječnost režima uvelike su
uvjetovale prešutne patrijarhalne norme inkorporirane
u socijalistički društveni ugovor o ravnopravnosti spolova. O tome govori postavka sociologinje Vedrane Spajić-Vrkaš da je “socijalizam u osnovi zadržao autoritarne
obrasce moći patrijarhalnog nasljeđa i proširio tradicionalnu diobu obiteljskih uloga na društvo” (1995:28), to
jest teza Carole Pateman (2000) prema kojoj je zazor od
07
08
09
10
ma i Rusima. No na kraju se, naravno, ispostavilo da je nemoguće sakriti tako nešto: laži će
izbiti na svetlost dana”
(1989:353).
Ni jedan od povijesnih izvora ne
donosi pouzdan podatak o broju
kažnjenih žena. Prema svjedočenju Marije Zelić, prve upravnice ženskog logora na Golom, a
zatim na Grguru, od 1949. do
1951. u logoru je bilo petstotinjak žena (Simić i Trifunović
1990: 221-243). Dragan Marković
navodi službeni podatak ondašnjih vlasti: “do 1952. bilo je 828
žena, tri su u međuvremenu
umrle” (1990:407).
Jugoslavenska službena retorika
opisivala je Informbiraše kao “šačicu odmetnika, ambicioznih i
nemoralnih elemenata“, “kolebljivaca i karijerista“, “starih
oportunista, likvidatora i kukavica”, “trockista”, “beskičmenjaka”, “špijuna”, “izolirane
bande s dugom historijom neprijateljske aktivnosti” (Banac,
1988:145-46).
Kao što nas podsjeća Lynn
Hunt, imaginiranje je obiteljskih odnosa i sveza pomoglo u
razumijevanju političkog iskustva francuske revolucije: “revolucionari i kontrarevolucionari
su se morali suočiti s pitanjima
očinskog autoriteta, sudjelovanja žena i bratske solidarnosti.
Morali su ispripovijedati kako je
došlo do republike i što ona znači, a te pripovijesti uvijek sadrže
element obiteljskog sukoba i raspleta” (1992:xv). O familijarizmu pripadnika partijske ćelije
svjedoči i jedan britanski komunist, Eric Hobsbawm: “Imati
ozbiljnu vezu s nekim tko nije
bio u Partiji ili joj se nije kanio
priključiti (ili se u nju vratiti)
bilo je nezamislivo. (…) Partija
nam je bila smisao života. Dali
smo joj sve. Od nje smo zauzvrat dobili sigurnost da ćemo
pobijediti i iskustvo bratstva.
Naš je život prije svega pripadao
Partiji (... ) ili, točnije rečeno,
zbiljski je pripadao samo njoj”
(2009:120).
Kusturičin Otac na službenom
putu (1985.) i Vrdoljakova serija
Duga mračna noć (2004.), koja
Jambrešić Kirin, Renata
Izdajice su uvijek ženskog roda:
političke zatvorenice u arhipelagu Goli
UP&UNDERGROUND
Proljeće 2010.
�tek djelomice problematizira
unutarpartijske čistke nakon
1948., svoju dramaturšku okosnicu uspostavljaju na motivu
tragičnih raskida najužih rodbinskih veza tijekom lova na
“informbirovske vještice”.
Jedna od zatvorenica, predratna
komunistkinja, u svojim supatnicama prepoznaje tek pripadnice pojedinih revolucionarnih obitelji: “U tom zatvoru je
bila Petričevićeva žena, sestra
od strica Ćosićeva, doktorka,
Danica Ćosić, baba Lepa, to je
sestra Ljube Radovanovića, čuvenog komuniste, ona ga je krila, tada je imala blizu 80 godina i
neka Manuška i dve devojčice….” (Simić i Trifunović,
1990:120, Ljubica).
11 Olga Hebrang, majka troje malodobne djece, nakon trogodišnjeg kućnog pritvora i stalne
torture u svrhu iznuđivanja dokaza protiv supruga, osuđena je
1951. godine na 12 godina strogog zatvora (gdje je provela
ukupno 8 i pol godina). Nakon
dugog istražnog zatvora Pelagija
Belousova protjerana je u Sibir
gdje je provela desetak godina, a
Broz je njihovog četrnaestogodišnjeg sina Žarka smjestio u
internat kod Harkova. Broz se u
to doba intenzivno borio za opstanak, ali i za poziciju generalnog sekretara KPJ-a na koju je
imenovan 5. siječnja 1939. Ridley je preuzeo ovaj navod iz
knjige Hotel Lux (1993) Arkadija
Vaksberga.
12 Za razliku od grčkih komunista
koji u svojim uspomenama na
dugogodišnje političko uzništvo
(poneki i dvadesetčetiri godine,
usp. Voglis, 2002) ističu zajedništvo, solidarnost i brižnost zatočenika te razne oblike samoorganiziranja, golootočki su memoari puni gorkog razočarenja
u komunističke ideale i moralne
postulate.
13 S obzirom da se nalazio “izvan
žice”, ovaj su prostor provizorne
pozornice na Golom otoku koristili i zatvorenici i zatvorenice:
“(…) tu se spektakularno kažnjavaju najteži prekršaji pred
cijelim logorom (oko 3000 kažnjenika). Tu i inače prisustvu-
236
“ženskog nereda” tipičan za moderno građansko društva koje žene ne tretira kao zrele političke individue,
nego kao predmet društvenog ugovora, kao objekt političkih projekcija i manipulacija.
I premda psihofizička tortura (prema političkim
zatvorenicama) nije uključivala seksualno nasilje, dominantni oblik torture u suvremenom dobu, njezin je rezultat oskvrnuće osobe koja biva traumatizirana ne samo
pretrpljenim ozljedama nego i odbijanjem zajednice da
prepozna i sankcionira zločin. Cilj neopravdano brutalnog nasilja kroz stegovno-kaznenu proceduru nije bio
samo “namjerno, sistematsko ili nemilosrdno zadavanje
fizičke i mentalne patnje” s namjerom “da se kreira opći
strah, uguši opozicija” (Popović, 1999:23), nego dugotrajna socijalna i politička stigmatizacija bivših kažnjenica,
posebice onih koje su smatrane najboljim poratnim partijskim kadrom. Bivše logorašice, poput Eve Grlić (1997) i
Ženi Lebl (1990), priznaju da su se nakon izlaska na slobodu njihova životna očekivanja smanjila, njihova osobnost izmijenila, a strah od uhodničkog praćenja prerastao je u paranoju i shizoidan doživljaj stvarnosti.
Uvođenje samoupravne tehnologije kažnjavanja
gdje žrtva “kolaborira s egzekutorima” izazivajući “totalni moralni kolaps” (Felman, 2002:20), golootočki režim pretvara u samosvojan lagerski eksperiment. Za razliku od drugih primjera iznuđene suradnje manjeg
(povlaštenog ili kriminalnog) dijela logorske populacije
s upravom, ovaj je sustav gotovo u potpunosti isključio
čuvare i upravu logora iz žicom ograđenog prostora logora (Banac, 1990:235).12 Prisilno sudjelovanje zatvorenika u ritualima međusobnog zlostavljanja imalo je za cilj
ravnomjernu podjelu odgovornosti za zločine unutar
logora i trajno inkriminiranje “političkih delikvenata”.
Brutalnost i perverzna “intimnost” takvog nametnutog
nasilja među nekoć bliskim prijateljima, suborcima i suradnicima ispunila je novim povijesnim značenjem pojam sive zone koju je Primo Levi, na temelju svog iskustva iz Auschwitza, opisao kao zonu ambigviteta u kojoj
se događaju moralno nepodnošljive, “perverzne transformacije” međuljudskih odnosa koje nije moguće
prosuđivati standardnim etičkim mjerilima. Rosa Dragović-Gašpar, jedina žena oficir u tadašnjoj upravi Narodne milicije, presudom vojnog suda osuđena je na kaznu “društveno-korisnog rada” u trajanju od pet godina,
a odslužila je četiri (od 1951. do 1955.) u Glavnjači, Svetom Grguru i Stocu. Kao viša policajka s uvidom u orga-
nizaciju rada tadašnjeg stegovnog aparata, dobro opisuje što je motiviralo povlašteniju grupu zatvorenica “aktivistkinja” na zlostavljanje svojih krajnje degradiranih
kolegica (“bande” i “teške bande”):
“Svaka aktivistkinja svoju bandu je imala. Da svoju
bandu slomi, svaka je sebe zadužila. (…) Način da se
to postigne, teškim ili lakšim kamenom, batinama,
izvođenjem pred stroj, pljuvanjem ili zastrašivanjem,
noćnim stajanjem ispod sijalice, ili bdijenjem u ćošku
pored kible (…) dogovaran je na sastancima aktiva,
dirigovano iz Centra, a Centru iz Uprave. Isljednici su
tražili da se zapisnici dopune. Aktivisti su znali da im
od broja dopuna, otkrića, sloboda zavisi. A, do slobode lakši život na Otoku” (1990:151).
Kako je stegovno prakticiranje ćudoređa uvijek
odraz općeg moralnog osjećaja u društvu, u inkriminiranju “moralnog lika” politički aktivnih žena možemo
iščitati barem tri kulturna elementa postrevolucionarne
patrijarhalne anksioznosti. Unatoč službenoj politici rodne ravnopravnosti, novu je vlast karakterizirao: a) politički strah od ambicioznih žena,“kvalitetnih kadrova”;
b) ideološki strah od čuvarica tradicijskih i religijskih
uporišta identiteta; c) kulturalno nepovjerenje prema
ženi koja s lakoćom prelazi obiteljske, socijalne i etničke
granice. Iskazi “političkih delikventica” pokazuju i da su
postojali otpori politici rodne emancipacije odozgo i
odozdo te da je autonoman politički angažman žena izvan partijske linije bio strogo kažnjavan.
Samouprava “unutar žice” bila je nametnuta unutarnjom diferencijacijom zatvorenika i zatvorenica prema “kategorijama” – aktivisti (revidirci), pasivci i bojkotirani (teška banda) – a njihov je status pratio različit stupanj
opterećenja iscrpljujućim i (često nesvrhovitim) radom,
različiti tipovi tjelesnih kazni i različite doze svakodnevne psihofizičke patnje. Nejednake “kvote krivnje”
(Levi, 1989:33) koje su pripisivane zatvorenicama, simbolički su predstavljene izgledom “uniformi” i rasporedom sjedenja u improviziranom amfiteatru (DragovićGašpar, 1990:154) koji je služio za jutarnje postrojavanje,
za večernja grupna “raskritikavanja”, javna očitovanja
krivnje i povremeni kulturni program (skečevi na račun
“bande”, nastupi folklorne sekcije) te projekcije filmova
koje su omogućile rijetke trenutke katarze traumatiziranim ženama.13 Ako je za Agambena logor kulturna for-
�ma golog života, onda je kažnjenički logor na Golom otoku visoko razvijena forma lagerske kulture “estetiziranog nasilja”; on je teatralno mučilište i estetizirani purgatorij sa svojim pogrdnim pjesmama i sloganima, ceremonijama ispovijedanja, “uprizorenjem krivnje”, kao i
logorska imitacija društvenog života s “privrednom”
bazom i “kulturnom” nadgradnjom (kino, folklorne i
dramske sekcije). 14
Strast za realnim, koju Badiou vidi kao okosnicu
modernih ideologija 20. stoljeća, u komunistički je logor
uvela (propagandnu) umjetnost kao sistem fikcija i performativa koji je i u vanjskom svijetu uspješno proizvodio realni optimizam trudbenika, realno blagostanje i realnu jednodušnost u otporu Staljinovoj vojnoj prijetnji.
Izvedbene forme poput dramske slike i skeča (koji ismijava apolitičnu biografiju kažnjenice) širile su iskustveni prostor psihofizičkog nasilja i zamućivale granicu između kulturno-pedagoških i korektivnih dispozitiva
moći u narodno-frontovskom društvu. Činjenica da se
Eva Nahir Panić i Ženi Lebl, koje Danilu Kišu kazuju
svoje “uzničke uspomene” u dokumentarcu Goli život
(1990), i nakon četrdeset godina sjećaju svih stihova i
tekstova ovih rugalačkih dramskih slika potvrđuju tezu
Augusta Boaloa da forum-kazalište, to jest niz dramskih
igara i teatralnih uprizorenja koje kreiraju članovi jedne
zajednice, ima ritualnu moć suočavanja grupe s društvenim problemima koji fiksiraju njen identitet potlačenog kolektiviteta. No za razliku od emancipacijske
funkcije teatra potlačenih, golootočki je teatar okrutnosti imao za cilj potlačivanje, nametanje odnosa pokornost-korisnost slobodoumnim i ponosnim ljudima te
imputiranje krivnje onima koji su do jučer predstavljali
moralnu savjest zajednice. Uloga korporalnih praksi
(uvježbavanje, kontrola pokreta, neverbalna komunikacija, ritmično kretanje u taktu glazbe) bila je presudna
za ritualnu homogenizaciju grupe – kao grupe “preobraćenika” – i za posljedično traumatsko pamćenje ozljeda tjelesnog integriteta.
Ženski logor nije bio tek inačica, dometak, supplément muškom logoru, nego izvorno mjesto prakticiranja foucaultovske anatomo-politike slamanja i stegovnog discipliniranja tijela. Uz zajedničke metode torture:
batinjanje pri dolasku (špalir), nošenje kamenja, tjelesne kazne, prisilni (često beskorisni) rad, nemogućnost
kontakta s vanjskim svijetom, kažnjenice su bile izložene i psihotorturi osvještavanja svog “prirodno” submi-
237
sivnog ženstva, a slijepa poslušnost i denunciranje je
nagrađivano je čistom odjećom i pravom na osobnu higijenu.15 Logorska je uprava namjerno izazivala izostanak menstruacije posebnim dodacima hrani (arsen,
brom, crna alva) i susprezala svaku manifestaciju spolnog nagona kako uskraćivanjem drugih osnovnih životnih potreba i fizički iscrpljujućim radom tako i otvorenim napadom na spolni identitet internirki.
Seksualnost predstavlja vječnu inspiraciju za kreatore psihičke i fizičke torture jer pojedinci svoje dostojanstvo i samosvijest uvelike utemeljuju na spolnom
identitetu (Jezernik, 1994:123-130). Nasilno izdvajanje iz
poznate društvene i emocionalne okoline u surovo “nemjesto” i kontekst jednospolne zajednice, pojačavalo je
osjećaj ugroženosti i straha od gubitka (spolnog) identiteta. Kako je u patrijarhalnoj kulturi optužba za “devijantno”, “animalno” seksualno ponašanje – lezbijstvo i
homoseksualnost – predstavljala tešku povredu osobnosti, logorska je uprava svoj “perverzni užitak” nalazila
u izlaganju optuženih za homoseksualnost na “zid srama”. Pripadnice uprave se gotovo se nisu razlikovale od
internirki kad su demonstrirale agresivnost spram navodnih “lezbijki” (usp. Dragović-Gašpar, 1990:212).
Glavne karakteristike svake reakcionarne političke kulture moralne su insinuacije, politika sramoćenja i
“ceremonije degradacije”16. Logorska je uprava rado i često koristila tradicijske obrasce posramljivanja žena koristeći stid kao “najemotivniji ton” svake osobnosti
(Agamben, 2005)17 i kao osnovno sredstvo patrijarhalnog obezvređivanja žena čija je pretpostavka da “životi
žena ne vrijede mnogo i da postoji neki ženski stid koji
traje od pamtivijeka” (Perrot, 2009). Kreatori kažnjeničkog režima nastojali su imitirati “prirodno” žensko stanje opresije i nasilja u kojem same žene (isljednice i zatvorenice) najučinkovitije rekreiraju obrasce patrijarhalnog ponašanja: ponižavanje, agresivnost, stigmatizaciju, cinizam moći i nedostatak solidarnosti.
Tako će Novka Vuksanović, koja je preživjela logore na Banjici, Auschwitzu i Ravensbrücku, te svjedočila
u procesu protiv Rudolfa Hessa, četrdeset godina nakon
odslužene trogodišnje kazne na Grguru i Golom, nedostatak solidarnosti među zatočenicama izdvojiti kao
osnovnu razliku logorskog režima na Golom otoku naspram nacističkih logora:
jemo otprilike dvaput mjesečno
priredbama folklorne i pjevačke
sekcije, da se ne bi reklo da smo
baš sasvim bez duše, mi ili oni
koji su nas poslali ovamo” (Horvat, 1996:242). U razgovoru sa
zatočenikom kinooperaterom
I.C. (rođ. 1921 u Trogiru) 27. travnja 2004. saznala sam da su njegovim dolaskom na Goli otok
1951. započele filmske projekcije
i to zasebno za upravu i miliciju,
zatim za bolnicu, za muški i za
ženski logor. Po njegovom mišljenju repertoar filmova odgovarao je onom “civilnom”, uobičajenom za to doba, a filmove
(američke, ruske i francuske)
dobivao je u kutijama iz Jadran
filma. On je bio jedan od rijetkih
zatvorenika koji su imali pristup u ženski logor. Sjeća se i da
su žene emotivnije reagirale na
filmove, bilo je suza i uzdaha, ali
zbog mraka (i umora) nije mogao pozorno pratiti reakcije
publike.
14 “Zatvori u kojima se nalaze osuđenici nijesu nikakvi logori
smrti kao što su to pisali u mnogim zemljama koje nas klevetaju, već su to radilišta socijalističke izgradnje, gdje je zatvorenicima, pored korisnog fizičkog
rada, omogućen i kulturno-prosvjetni život. Naš je postupak
human, ali istovremeno i strog
prema svakome tko se ogriješi o
zakone i interese naroda i zemlje”. Ovo je dio referata “Za
dalje jačanje pravosuđa i zakonitosti” A. Rankovića održanog
na IV. plenumu CKKPJ, a objavljenog u Borbi od 4. lipnja 1951.
Ranković je citiran prema pisanom svjedočenju Marina Zaostroškina Ispovijest (74 str. tiposkripta), u posjedu autorice.
15 Giacomo Scotti u svom zaključku o ženskom logoru ističe da su
žene obavljale iste poslove kao i
muškarci “dinamitom su razbijale stijene, prenosile kamenje,
gradile puteve u kamenjaru” i
da su bile u strogoj izolaciji od
muškog logora: “Jedina razlika u
odnosu na muški logor je bila u
tome što su se žene morale/
smjele kupati, čistiti spavaonice, prati svoju jadnu odjeću“ što
nije vrijedilo za “bojkotirane”
Jambrešić Kirin, Renata
Izdajice su uvijek ženskog roda:
političke zatvorenice u arhipelagu Goli
UP&UNDERGROUND
Proljeće 2010.
�zatvorenice. I Scotti pridonosi
mitu o tome kako žensko iskustvo logora zapravo predstavlja
traumatski višak po kojem su
određeni doživljaji neiskazivi i
nepredstavljivi onima koji ih nisu doživjeli: “'Ali i druge su se
strašne stvari događale’ – kaže
jedna preživjela – ‘stvari koje se
ne mogu reći, zbog kojih proklinjemo dan kad smo rođene’”
(2002:204).
16 Etnometodolog Harold Garfinkel prvi je definirao “ceremonije degradacije” kao čin javne komunikacije čija je namjera prokazati, stigmatizirati pojedinca
kao nevrijednog privilegija njegove dotadašnje uloge u društvu ili instituciji. On smatra da
ih možemo naći samo u društvima koja nisu “sasvim demoralizirana i dezorijentirana”
(1956:420) i koja dijele isti sustav
vrijednosti. Važno obilježje ove
ceremonije jest pokušaj performativnog “skidanja maske” i otkrivanja “prave”, “sramne”
osobnosti degradirane osobe
pred svjedocima. Retorička formula kojom se to čini otprilike
glasi “pozivam sve ljude kao svjedoke da on [degradirani] nije
onakav kakvim se čini” (1956:
421).
17 “Kod stida, subjekt, dakle ne
posjeduje drugi sadržaj osim
vlastite desubjektivacije, postaje svjedokom vlastitog poremećenja, vlastitog gubljenja kao
subjekta. To dvosmjerno kretanje, istovremene subjektivacije
i desubjektivacije, jest stid. (..)
On predstavlja upravo onaj temeljni osjećaj opstojnosti kao
subjekta, u dva – barem naoko –
proturječna značenja tog pojma:
biti podčinjen i biti suveren”
(Agamben, 2005:21-22).
18 Jugoslavenska je službena i popularna kultura bila zasićena
dokumentarnim i fantazmatskim slikama fašističkog nasilja
što je uzrokovalo i nepovjerenje
prema preživjelim logorašima:
“Pokušali su da zaborave logor,
da nađu svoj mir u općem miru,
bez rata, i da se uklope u sva
strujanja novog života. A nailazili su na otpor, po onom uvezenom shvatanju: ‘Kad su preživ-
238
“Ja sam prošla od Jablanice preko čuvenog logora u
Nišu, Banjice, Specijalne, Aušvica,…preko Ravensbrika, ali sve je to bio raj, da tako kažem, u odnosu
prema Golom otoku.… A ovde na Golom… sređeno je
da svaka gleda kako će da te udari!” (Simić i Trifunović, 1990: 213, Novka).
Niz kaznenih postupaka s elementima sramoćenja ukazuje na traumatsko obnavljanje fantazmatskih
slika nasilja iz nacističkih logora18: šišanje do kože, grupno skidanje do gola i dezinfekcija, višekratno postrojavanje na prozivku, lažna strijeljanja, vezivanje bodljikavom žicom, robijaška odjeća i obuća neprimjerene veličine, udaranje mokrim konopcem po stražnjici, nošenje
pogrdnih natpisa na tijelu, čišćenje wc-a i kanalizacije,
tjeranje na plač i moljakanje za milost. Poput prisilne
sterilizacije u nacističkim logorima (posebice Romkinja), namjerno ugrožavanje reproduktivnih sposobnosti kažnjenica u logorima na Golom otoku i sv. Grguru,
to jest totalna biopolitička regulacija njihovog života,
ostavilo je najdublje posljedice na njihov kasniji život.19
Koordinirani sustav ponižavanja, mučenja, “pranja
mozga” i zastrašivanja, svodio je internirke, logikom
jedne obrnute logorske resocijalizacije, na de-profesionalizirana, de-familijarizirana i de-personalizirana bića
koja su s određenom sigurnošću mogla računati ne na
smrt nego na arbitrarno dodjeljivanu i obezvrijeđenu
slobodu; slobodu od ali ne i slobodu za.20
Goli otok za goli život ∞ prisila pisanja i muk traume
“U tamnicama trule Jugoslavije bilo je papira i za prevode, pa čak i za Kapital, za pisanje pesama, za slikanje, ako baš nisi hteo da slikaš na platnu. (…) U naročito teškim uslovima upotrebljavali su robijaši toaletpapir da bi na njemu pisali, pa su to krijumčarili kad
su im dolazile ‘vizite’. (…) Na društveno-korisnom
radu... nema čak ni novinskog papira. (…) Kad se spolja uđe u baraku oseća se grozan zadah, smrad” (Lebl,
1990:102).
Da bismo razumjeli učinkovitost metoda paternalističkog slamanja i ucjene pobunjenog dijela nove političke elite moramo pomno promotriti ritualizirane oblike javnog ispovijedanja vlastite krivnje koji su se u blažoj formi “samokritike” primjenjivali i u ostatku dru-
štva (u pionirskim, omladinskim i partijskim ćelijama).
Važnost teatralnih ispovijedi čija je svrha jačanje kolektivnog duha i negiranje privatnosti te (samo)kontrola i
(auto)cenzura svakog pojedinca, uočila je i Hannah
Arendt koja kaže: “Ispovijedi su specijalnost boljševičke
propagande kao što je kuriozna pedanterija legaliziranja
zločina retrospektivnom i retroaktivnom legislativom
bila specijalnost nacističke propagande” (1976:353). Bitna podudarnost kršćanskog rituala javnog ispovijedanja (publicatio sui) i golootočkih raskritikavanja (ispovijedanja “partijskog grijeha”) jest u ceremonijalnom
uprizorenju teatralne, a ne nominalne kazne za heretika
(političkog neistomišljenika). Dakle, način na koji se
netko kažnjava neodvojiv je od načina na koji se on sam
raz-otkriva jer su, prema Foucaultovu mišljenju, u kršćanskoj tradiciji “samokažnjavanje i dobrovoljno ispovijedanje međusobno povezani” (1997:244). Prema mišljenju Petera Brooksa, partijski isljednici inzistiraju na
javnom priznanju osobne krivice jer vjeruju da time kazna prestaje biti samo tjelesna, a priznanje osigurava
“spas duše” od heretičkih misli i djela te obnavlja autoritet Partije:
“Poput inkvizicije partija treba priznanje krivice ne
samo da bi legitimirala kazne, već i da bi javno potvrdila, s usana optuženih, da je ono što smatra krivnjom ili herezom, shvaćeno kao takvo od strane okrivljene osobe. Ako heretik priznaje da je njegovo vjerovanje heretičko, neispravno, pogrešno, tada njegova kazna postaje tek pročišćenje, reafirmacija istinskog vjerovanja. (…) riječ je o razgolićenju i žrtvi, za
veću slavu Boga ili Partije.” (Brooks, prema Beganović, 2007:253).
Pored trajnog istražnog postupka (koji nije okončan ni izlaskom na slobodu) i forsiranja teatralnog samooptuživanja, Goli otok jedinstven je po još jednoj
metodi zloporabe modernog zapadnog “oblikovanja jastva”: pisanju zapisnika o vlastitoj krivnji. Ako je pisanje
o sebi u zapadnoj kulturi povezano s intimnim samopreispitivanjem i kontemplacijom, onda je gotovo svakodnevno logorsko pisanje zapisnika o vlastitoj krivnji
pokušaj represivnog aparata da sasvim osvoji, izmijeni i
“reprogramira” nečiju osobnost, pamćenje i način mišljenja. Isljednici koriste pisano priznanje da bi zadovoljili juridički privid utvrđivanja istine o učinjenom pri-
�jestupu i da bi isljedničku torturu ispitivanja režirali kao
moralnu dramu samopreispitivanja. Čini se da prijelaz s
oralne ispovijesti na pismenu formu priznanja (koja se
ovjerovljuje potpisom) postaje središnje mjesto “alkemijskog pretvaranja ispovijesti u priznanje” (Beganović,
2007:254). Literarnost fabriciranog priznanja što obiluje
proturječjima i pretjerivanjima nije prepreka, nego dodatno sredstvo stalnog isljedničkog sumnjičenja kažnjenika da još nije priznao svoju krivnju, i još neoprostivije, da se ne želi odreći svoje “male individualne istine u jednom totalnome sustavu” koji predstavlja “apsolutnu istinu” (Beganović, 2007:258). Apsurdno pretjerivanje i beskrajno prekrajanje golootočkih ispovijedi o
krivnji predstavlja naličje publicističke prakse uljepšavanja životopisa istaknutih jugoslavenskih revolucionara i političara. Udbino insistiranje na pisanim priznanjima i detaljnim osobnim dosjeima (koje je koristio i
NKVD i istočnonjemačka tajna policija Staasi) otkriva
neuralgičnu točku sustava u kojem naredbodavci nisu
ostavili pisanog traga o svojim naredbama, a biografi i
memoaristi gotovo su nadomjestili arhiv kao temeljnu
instituciju moderne.21
Premda je golootočko diskurzivno (samo)proizvođenje “korigiranih” subjekata s novom socijalističkom dušom odraz modernističke orijentacije društva na
prakse individuacije, iz cijelog je procesa te penalne ortopedagogije izbačena etička dimenzija. Upravo ona koja
za Foucaulta čini razliku između vjerski dogmatskog samoodricanja i moderne konstitucije “nove, pozitivne”
subjektivnosti. Izbacivanje etičke dimenzije iz disciplinarnih praksi preodgoja znakom je dubokih unutrašnjih
konflikata u društvu u kojem se centralizirana suverena
moć počinje raspršivati u (stegovne, djelatne i simboličke) prakse koje proizvode politički “korektne” subjekte,
a humanistički ideali uzmiču pred birokratskim mentalitetom. Zanemarivanje etičke dimenzije čak i kod filozofa praksisovaca, ustrajnih kritičara staljinističkog partijskog mentaliteta, ostalo je trajnim nedostatkom (ideološkog i filozofskog) glorificiranja prakse kao uvjeta samoproizvođenja istinskog socijalističkog čovjeka i njegova svijeta (usp. Mikulić, 2007).
Poput srednjovjekovnih crkvenih autoriteta i komunistički su isljednici kombinirali fizičku bol s “hermeneutičkom” potragom za istinom. Pokora kao “lijek
za dušu” ni za njih nije bila tek “ishitrena metafora, nego oblik organiziranja pokajničke prakse u kojoj tjelesna
239
bol biva povezana s potragom za istinom – istovremeno
doslovnom i metafizičkom” (Assad, 1983:305). U tom
smislu, prosvjetiteljske ideje o smislu kazne i humanističko-pedagoški utemeljenog preodgoja – ne više
usmjerenog “na poricanje nego konstituciju pozitivnog,
novog sebe” (Foucault, 1997:249) – nisu bitno utjecale na
golootočku praksu torture koja i nekoć i danas, u svakom dijelu svijeta, slijedi svoju hermeneutiku prema
kojoj je ekstremna bol pretpostavka svakog iskušavanja,
ispitivanja i uspostavljanja istine o mučenome. Svaki se
“sofisticiraniji” čin torture nadaje kao novo testiranje
individualnog praga slamanja osobe na kojem počinje
trajni poremećaj osobnosti i “ludilo”.22
“Tortura ispitivanja” i višegodišnje pisanje zapisnika o vlastitoj krivnji ostavili su dublje posljedice na
psihu zatočenih žena kojima je doslovno “konfisciran”
jezik političke subjektivacije. Za one koje su bile izložene policijskoj “skripto-torturi”, pisanje o vlastitim ozljedama i apsurdnom nesrazmjeru “zločina” i kazne nije
moglo biti temelj psihoterapije. Za razliku od muških
supatnika koji su se već od kraja 1950-ih kroz hibridne
književno-dokumentarne žanrove izborili za pravo na
priču o Golom otoku kao relevantnom povijesnom
iskustvu (usp. Jambrešić Kirin, 2004) političke zatvorenice nisu imale ni društvenu potporu, ni uzor ni okvir
za naraciju o vlastitom “disidentskom” djelovanju. Gubitak samopouzdanja i brojni posttraumatski simptomi
rezultirali su povlačenjem iz javnog života23, no opća
društvena klima koja nije puno marila za preživjele kako nacističkih tako ni staljinističkih logora, pomogla je
postupnom samoiscjeljivanju o kojem piše i književnik
Imre Kertész. On smatra da su forsirana jednoobraznost
i nehaj socijalističkog društva prema pojedinačnom
stradanju i traumi bili presudni da on sam nije podlegao
“zovu samosažaljenja” ni osjećaju “istinske uzvišenosti”
žrtve koja očekuje javnu ispriku i rehabilitaciju (2008:
246).
Početkom 1990-ih, u predvečerje novog rata, ženska su svjedočenja o Golom otoku i sv. Grguru nakratko
bila u fokusu jugoslavenske javnosti. Ubrzo nakon emitiranja izuzetno gledane dokumentarne serije Goli život Danila Kiša i Aleksandra Mandića u proljeće 1990.,
uslijedilo je objavljivanje nekoliko knjiga ženskih logorskih uspomena i zbornika svjedočenja (Dragović-Gašpar, 1990; Lebl, 1990; Simić i Trifunović 1990; Grlić,
1997) te niz novinskih polemika i intervjua s bivšim po-
19
20
21
22
jeli, morali su fašistima učiniti
određene usluge, a ko zna kakve!’ To nije bilo proklamovano
kao pravilo, ali se tako postupalo” (Arhiv JU.SPJ, 1985, cit. prema Karge, 2006:85).
“Sećam se da su nas u decembru, kada je duvao jak burin, naterali da peremo ćebad u moru, i
u tom trenutku dolazi general
Jova Kapičić koji nam se ironično nasmejao i rekao: ‘Eto, vidite
što vam sad mogu Rusi? Neka
dođu da vas spasu. Mi možemo
da vas držimo ceo dan u moru, i
koja će od vas da rodi dete posle
toga?’ Retke su bile žene koje su
rodile posle Golog otoka, to su
bile srećne žene” (Olivera Stakić-Nedeljković, časopis Ten,
1990:22). Svjedokinja Jelka tvrdi:
“Što smo izgubile muževe, brakove, stanove, to uopšte ne govorim. Ja bih bila rodila vanbračno, ali većina nije rodila.
Malo je žena rodilo posle Golog
otoka” (Simić i Trifunović,
1990:154, Jelka).
Bivši logoraši zauvijek će ostati
građani drugog reda, dežurni
krivci, sumnjivci i potencijalni
teroristi koje će lokalne vlasti
zatvarati prilikom posjete važnih političara. Nekoć istaknuti
pojedinci (političari, generali,
intelektualci) ostat će ljudi neostvarenih potencijala i urušenih
života.
“[Tito je] zazirao od pisane riječi, od svog rukopisa, kao da će se
riječi nekako okrenuti protiv
njega. I svoju je biografiju diktirao, a kasnije u sedamdesetima
samo je u TV intervjuima davao
nadopune. Tito, svjedok stoljeća, odrastao u Monarhiji, borio
se u oba svjetska rata, vidio je
moskovske čistke, osobno je poznavao velike diktatore našeg
stoljeća. Churchill je dobio Nobelovu nagradu za svoje memoare, Tito iza sebe nije ostavio ništa. (…) Što je to mogao znati o
slovima, kad ih se toliko bojao?”
(Zilahy, 2004:54-55).
Vlaisavljević podsjeća na Titovu
konstataciju o “moralnoj patnji”
i “ludilu” kao najvećoj opasnosti
kojoj su bili izloženi komunisti
robijaši u starojugoslavenskim
zatvorima: “Režim bi volio da
Jambrešić Kirin, Renata
Izdajice su uvijek ženskog roda:
političke zatvorenice u arhipelagu Goli
UP&UNDERGROUND
Proljeće 2010.
�svi komunisti polude, zato se
toliko i trudi da drugovima čim
više zagorča život, bilo moralnim ili fizičkim patnjama”
(2003:22). On smatra da je “podsticanje ili proizvodnja ludila”
kao način modernog “normiranja” pojedinaca, političkih zatvorenika, u puno većoj mjeri
bila specijalnost Golog otoka.
23 Eva Grlić opisuje svoje inhibicije i strahove nakon zatočenja:
“(…) poslije golootočkog iskustva izgubila sam upravo samopouzdanje. Bila sam preplašena.
Bojala sam se glasno i necenzurirano izreći svoju misao živeći
u uvjerenju da će svaka moja riječ biti dojavljena tamo gdje ne
treba. Još i sada imam fiksnu
ideju da se sve što govorim, uvijek i svugdje prisluškuje…Strah
međutim više i nije nešto svjesno, on se vremenom uvlači u
podsvijest i postaje teško izbrisiv. (…) Takav strah međutim
može biti i izgovor za bilo koji
smjeliji i ljudskiji postupak”
(1997:275).
24 Dok je muški (memoarski i publicistički) diskurs bio zaokupljen pitanjima broja osuđenih i
njihove nacionalne pripadnosti,
identitetom ubijenih, logorskim usporednicama, značenjem Golog otoka za političku
sudbinu SFRJ, žene su i ovaj put
pribjegle etički zahtjevnijem
problematiziranju međuljudskih odnosa u “sivoj zoni” logora gdje se stapaju “struje čovječnog i nečovječnog”. Bivše internirke bile su spremnije priznati
da “nevinih nema, svi smo mi
bili i žrtve i dželati – Titove i Staljinove vojske podjednako”
(Dragović-Gašpar, 1990:251) te
preuzeti svoj dio povijesne odgovornosti za iznevjerenu komunističku utopiju o društvu
po mjeri čovjeka. One su češće
propitivale etičko-političku granicu između hrabrosti i “fanatizma”, osobnog integriteta i
poriva preživljavanja te tragale
za novim pojmovima i kompleksnijim psihološkim kategorijama da bi nam približile izuzetnost stanja “pred-političke životinje” u koje su bile
dovedene.
240
litičkim zatvorenicama. No ovaj kratkotrajan, emotivan,
medijski posredovan i kontroliran rad ženskog pamćenja, nacionalističke političke elite (s velikim brojem komunista-konvertita) iskoristile su za povijesni revizionizam te medijsku promociju antikomunizma i viktimoloških naracija.24 Senzacionalistička potraga za primjerima ženske okrutnosti i slučajevima seksualnog
nasilja u komunističkim kazamatima25 odrazom je zakašnjele – bolje rečeno, anticipacijske - “fascinacije fašizmom” koja je zahvatila popularnu zapadnu kulturu
još 1970-ih. Ako prihvatimo postavku Susan Sontag iz
istoimenog eseja26 kako je “nacizam bio ‘seksipilniji’ od
komunizma” ne zaslugom nacista nego uslijed aseksualnog imaginarija ljevičarskih pokreta, onda je kolektivna fascinacija medijskim slikama “erotiziranog” crvenog terora bila najava novog fratricida. Na taj način bolne uspomene apolitičnih svjedokinja nisu pridonijele
razumijevanju jednog povijesnog razdoblja, nego su poslužile prebacivanju krivnje – na staljiniste među komunistima, na komuniste među postkomunistima (Badurina, 2006:66). One su, nažalost, otvorile i Pandorinu
kutiju prizora logorske torture koji će u ratovima na području bivše Jugoslavije od 1991. do 1999. biti ponovno
viđeni, traumatski odjelotvoreni u genocidnim politikama koje su preko “nacionaliziranih” ženskih tijela
ostvarile sadističko komadanje jugoslavenskog
kolektiva.
Kako komemorirati mjesta crvenog terora?
Da je Goli otok poput Atlantide moderne hrvatske
političke mitologije svjedoči i nedostatak konsenzusa
oko njegova imenovanja, historijske ekspertize i spomeničke zaštite kojom bi se na primjeren način obilježilo ovo mjesto sjećanja na poratni crveni teror. Riječ je o
nedostatku relevantnog odgovora na pitanje treba li komunističkoj ideji u srcu socijalističke modernizacije jugoslavenskog društva zahvaliti za rapidnu industrijalizaciju, urbanizaciju i sekularizaciju relativno egalitarnog društva, ili u njoj treba tražiti krivca za (ne)očekivani kolaps ovog jedinstvenog društvenog projekta na brdovitom Balkanu. Ukratko, treba li naraciju o jugoslavenskoj prošlosti usmjeriti na topografiju komunističkog političkog terora ili pak na heterotopije užitka u
“stranoj zemlji prošlosti” nastanjenoj mitskim mjestima, simbolima i fetišima profitabilne Titostalgije (usp.
Velikonja, 2010).
U slučaju negativnih, odnosno pozitivnih reminiscencija na jugoslavensku prošlost, prijeti opasnost da
se komparativni pogled na socijalističku prošlost zamijeni onim što Mitja Velikonja prepoznaje kao “opsjednutost sobom”, mišljenjem da je jugoslavensko iskustvo uvijek i po svemu bila nešto posebno, jedinstveno i
nedjeljivo. Tako se u vezi s arhitekturom zatvorskog
kompleksa na Golom otoku pojavljuje mišljenje da je riječ o logoru specifične organizacije koja ga razlikuje i od
staljinističkih i od fašističkih logora27, a ne istražuje se
njegovo mjesto u “biopolitičkoj paradigmi današnjeg
Zapada” (Agamben, 2006), to jest njegova genealogija
od austrougarskog logora za ruske vojnike na Golom
otoku, preko fašističkog logora Kampor na Rabu do
splitske Lore.
Neriješena sudbina devastiranog zatvorskog kompleksa na Golom otoku samo potvrđuje tezu kako sustavan rad na nacionalnom pamćenju prethodi svakoj pojedinačnoj gesti memorizacije i obilježavanju mjesta kolektivnog sjećanja. Udruga bivših političkih zatvorenika
na Golom otoku “Ante Zemljar” uputila je 2004. godine
Saboru zahtjev za spomeničkom zaštitom jednog dijela
otoka no ona ne odlučuje o tome koja bi trebala biti spomenička funkcija ovog mjesta niti koja bi značenja o
prošlosti on trebao posredovati. Međutim, pored službene politike pamćenja u svakom društvu postoje i protumemorije “zajednica onih koji se sjećaju” i onih koji
kao sekundarni svjedoci prihvaćaju obvezu suočavanja s
(nacionalnom) prošlošću. U slučaju Golog otoka to znači borbu protiv onog što Eco naziva ars oblivinalis, protiv
umijeća zaboravljanja koje se koristi nadomjesnom poviješću, fabrikacijom paralelnih i pojednostavljenih povijesnih priča, pa recimo, ne briše ustaške, nacističke i
ine zločine nego ih prekriva (medijski eksponiranijim)
naracijama o komunističkim zločinima.
Regionalne i državne vlasti oglušile su se i na
građansku inicijativu za zaštitom i “revitalizacijom otoka” koju u Rijeci od 2000. godine predvodi grupa umjetnika s kustosom Brankom Cerovcem na čelu, a koja se
zove “Goli otok – novi hrvatski turizam” (Cerovac,
2009). Unatoč imenu, ovdje nije riječ o pokušaju da se
hrvatski poena insularis pretvori u Alcatraz, u atraktivno
odredište komodificiranog spomeničkog turizma koji
spaja opći interes za teme političkog terora i potencijal
za avanturistički turizam kojeg su već otkrili poduzetni
vlasnici brodica, zasad jedini organizatori (turističkog)
�obilaska Golog otoka. Kao što ističu politički angažirani
umjetnici, 21. stoljeće zahtijeva od nas da tražimo nove
oblike suočavanja s traumatskom prošlošću i da mjesta
dehumanizacije pokušamo učiniti mjestima proizvodnje kritičkog mišljenja, tolerancije i povijesnih znanja.
U tom smislu članovi Multimedijalnog centra “Goli
otok – novi hrvatski turizam” kritički se i kreativno nose s opasnošću mimetičkog slavljenja monumentalne
povijesti te pružaju otpor dominantnim praksama komemoriranja mjesta (masovnog) stradanja u Hrvatskoj.
Jedan od predstojećih zadataka za istraživače/ice
uloge zatvorskog iskustva žena u procesu njihovog oblikovanja kao modernih političkih subjekata jest usporedba svjedočenja jugoslavenskih političkih zatvorenica
i svjedočenja žena internirki u grčkim otočkim logorima za partizanke i komunistkinje nakon završetka grčkog građanskog rata 1949., usporedba iskaza žena žrtava
represije vojnih hunti u Čileu i Argentini i drugdje s kazivanjima brojnih drugih zatočenica (u kućnim, redovnim i tajnim zatvorima) diljem suvremenog svijeta kojima se ne priznaje status političkih zatvorenica. Cvetan
Todorov (2000) dobro je formulirao epistemološko žarište i etički prioritet ove humanističke “logorologije” koju pišu nepovjesničari. Umjesto interesa za posljedice
radikalnog zla i dehumanizaciju mjerenu gubitkom tipičnih “muških” vrijednosti – čast, hrabrost, principijelnost – istraživači i istraživačice trebali bi se pozabaviti
analizom “ženskih” napora preživljavanja i održavanja
minimalne, prividne normalnosti u logorskom univerzumu. U središtu tih napora leži borba za očuvanjem
“ženskih” vrijednosti (izdržljivost, suosjećanje, potreba
povjeravanja) koje čine “banalnost dobra” i u logorskim
uvjetima (Todorov, 2000:291). A sve moralne vrijednosti, baš kao i svako kršenje ljudskih prava, imaju svoje
svakodnevno (“banalno”) i svoje ekstremno lice.
U rivalstvu smrtnog svjedoka i transformirajućeg
arhiva (muzeja), kako to primjećuje Derrida u knjizi Mal
d'Archive (1995), svjedok ne samo da zaslužuje prednost i
podršku intelektualne javnosti, već i zahtjevniju razinu
teorijske rasprave. One rasprave koja će dati prednost
etičkom uvidu, a osjećaj odgovornosti za interpretaciju
osobnih kazivanja nadrediti sposobnosti empatijskog
uživljavanja u priču o traumatskom iskustvu. Traumatska pripovijest nije izvor spoznaja o prirodi međuljudskih odnosa (u okruženju u kojem je sloboda izbora i
moralnog djelovanja krajnje sužena), ali nam može pru-
241
žiti dragocjene uvide u snagu ljudskog duha, u postojanost osobnih uvjerenja i moć samoiscjeljenja. Tako
Evgenija S. Ginzburg (1971), koja je u sibirskim gulazima
provela dvadeset godina, Rosa Dragović-Gašpar (1990) i
Eva Grlić (1997), zatvorenice s Golog otoka, pripovijedaju da su nakon logora postale humanija bića, odane komunističkim idealima, a ne dogmatskim principima komunističkog revolucionarnog djelovanja koje “teži da
oslobodi sve ljude tako što će ih, privremeno, porobiti”
(Camus, 1951). Golootočka je dionica ženske povijesti
socijalističke emancipacije najbolji dokaz međupovezanosti visoko postavljenih ideala i brojnosti njihovog iznevjeravanja i opovrgavanja, dokaz imanentnog protuslovlja ideologije koja je ženama obećala punu ravnopravnost, ali je vječno odlagala priznati im političku
punoljetnost za samostalno djelovanje.
25 Veselin Popović, bivši major
Udbe i upravitelj ženskih logora
u Ramskom ritu i Zabeli, koji
1950. bježi u Rumunjsku i tamo
provodi 16 godina kao politički
emigrant, odgovara u intervjuu
časopisu Ten na učestale optužbe o seksualnom nasilju (što je
novinar metaforično “pojasnio”): “Optužuju vas da ste bili
‘sultan u haremu'?. V.P.: Slušajte,
Danilo Kiš je veliki književnik,
ali nitko ne treba da zaboravi da
je bio zakleti antikomunista i da
je iz dubine duše mrzeo sve što
je imalo neke veze s komunizmom. Kiš hoće da poistoveti sve
komuniste sa monstrumima
komunizma. (…) Postoji bezbroj
stvari u kojima serija ‘Goli život’
gubi svoju vrednost, osim priče
o mukama tih žena, o stradanjima, patnjama i metodama u logoru. Kiš toliko mrzi te žene, jer
one su za Sovjete, one su IB-ovke, one predstavljaju najveće
neprijatelje čovječanstva, i tada
im posljednji put napakosti izjavom da su sve bile bludnice, i to
onog koji im je sve vreme pomagao, Veselina Popovića” (Ten,
god. 7, br. 69, str. 6).
26 Esej “Fascinating Fascism”
objavljen je u časopisu New
York Review of Books 1975. godine, a dostupan je na: http://
www.history.ucsb.edu/faculty/
marcuse/classes/33d/33dTexts/
SontagFascinFascism75.htm.
Bogdanović spominje nekoliko
novinskih primjera onodobne
fascinacije “pornografijom nasilja”: “krvave glave….koje se valjaju po podu, leševi usnulih vojnika, tela silovanih devojaka i žena –
reči koje su se nedavno mogle
čuti u Predstavništvu gradskog
komiteta neposredno pred istorijski plenum” (1988:45).
27 Tako arhitekt Vlado Bralić ne
vodi računa o sličnim povlasticama kapoa u nacističkom logoru i sobnog starješine na Golom
otoku, nego naglašava samo razliku po kojoj je sobni starješina
imao vlastitu minijaturnu sobicu unutar zatvoreničkog paviljona (“Jedinstvena arhitektura
zloglasnog logora”, razgovarala
N. V. Ogurlić, Novi list, 03. 01.
2010., god. 15, br. 748, str. 2-3.
Jambrešić Kirin, Renata
Izdajice su uvijek ženskog roda:
političke zatvorenice u arhipelagu Goli
UP&UNDERGROUND
Proljeće 2010.
�Literatura
— Adler, Nensi [Adler, Nanci]. 2005. Preživjeli iz
Gulaga – s one strane sovjetskog sistema. Beograd:
Beogradski krug.
— Agamben, Giorgio. 2006. Homo sacer: suverena moć i
goli život. Zagreb: Multimedijalni institut i Arkzin,
preveo Mario Kopić.
— Agamben, Giorgio. 2005. “Stid ili o subjektu”. 15
dana: časopis za umjetnost i kulturu, 1, 16- 29, prevela
Višnja Bandalo.
— Allcock, John B. 2000. Explaining Yugoslavia.
London: Hurst & Company.
— Arendt, Hannah 1976 [1951]. The Origins of
Totalitarianism. San Diego – New York - London:
Harvest Book & Harcourt.
— Assad, Talal. 1983. “Notes on Body Pain and Truth in
Medieval Christian Ritual”. Economy and Society
12/3, 287-327.
— Badiou, Alain. 2008. Stoljeće. Zagreb: Antibarbarus,
preveo O. Pupovac.
— Badurina, Natka. 2006 “Dragi čitatelju, kako smo
danas? Goli otok u talijanskoj i hrvatskoj
književnosti”. U: Komparativna povijest hrvatske
književnosti: zbornik radova VIII. Split: Književni
krug, 53-68.
— Banac, Ivo. 1990. Sa Staljinom protiv Tita. Zagreb:
Globus.
— Benjamin, Walter 1971[1921]. Uz kritiku sile: eseji.
Zagreb: SC, [Biblioteka Razlog; 47], prevela Snješka
Knežević.
— Beganović, Davor. 2007. Pamćenje traume:
apokaliptička proza Danila Kiša. Zagreb – Sarajevo:
Naklada Zoro.
— Betea, Lavinia. 2006. “The woman in the communist
regime: meta-analysis about a gender study”.
Journal for the Study of Religions and Ideologies, 14:3140.
— Bogdanović, Bogdan. 1988. Mrtvouzice: mentalne
zamke staljinizma. Zagreb: “August Cesarec”.
— Bosanac, Gordana. 2005. Utopija i inauguralni
paradoks: prilog filozofsko-političkoj raspravi. Zagreb:
KruZak.
— Cerovac, Branko. 2009. “Mogućnost (Golog) otoka”.
U: Prica, Ines i Željka Jelavić ur. Destinacije čežnje,
lokacije samoće: uvidi u kulturu i razvojne
mogućnosti hrvatskih otoka. Zagreb: HED – IEF,
103-108.
— Dragović-Gašpar, Rosanda. 1990. Let iznad Golog
otoka. Beograd.
— Camus, Albert. 1971. Pobunjeni čovjek. Zagreb: Zora,
preveo Z. Mrkonjić.
— Courtois, Stéphane, A. Paczkowski, K. Bartosek et
al., eds. 1999. The Black Book of Communism.
Cambridge, MA: Harvard University Press.
— Felman, Shoshana. 2002. The Juridical Unconscious:
trials and traumas in the Twentieth Century.
Cambridge – London: Harvard University Press.
— Foucault, Michel. 1997 [1982]. “Technologies of the
Self”. In: Ethics: Subjectivity and Truth, ed. by. Paul
Rabinow. London: Penguin, Vol. 1, 223-51.
242
— Foucault, Michel. 1994 [1975]. Nadzor i kazna: rađanje
zatvora. Zagreb: Informator.
— Garfinkel, Harold. 1956. “Conditions of successful
degradation ceremonies”. American Journal of
Sociology 61, 420-424.
— Ginzburg, Evgenija S. 1971. Kronika kulta ličnosti.
Zagreb: Znanje, prevela s ruskog Vera Vevrica
— Grlić, Eva. 1997. Sjećanja. Zagreb: Durieux.
— Hobsbawm, Eric 2009. Zanimljiva vremena. Zagreb:
Disput.
— Horvat, Mihovil. 1996. Goli otok: stratište duha.
Zagreb: Orion Stella.
— Hunt, Lynn. 1992. The Family Romance of the Franch
Revolution. London: Routledge.
— Jambrešić Kirin, Renata. 2004.“The
Retraumatization of the 1948 Communist Purges in
the Yugoslav Literary Culture”. U: Cornis-Pope,
Marcel i John Neubauer, ur. A Comparative History of
the Literary Cultures of East Central Europe: Junctures
and Disjunctures in the 19th and 20th Centuries.
Amsterdam-Philadelphia: John Benjamins, 124-132.
— Jezernik, Božidar. 1994. Non cogito ergo sum:
arheologija neke šale. Ljubljana: Društvo za
preučevanje zgodovine, literature in antropologije.
[Borec br. 533-534; Zbirka Ecce Homo]
— Kalajdžić, Dragan. 1985. Otok gole istine. Zagreb:
Globus.
— Karge, Heike. 2006. “From ‘frozen memory’ to the
encounter of remembrance: Memorials to the
Second World War in Tito’s Yugoslavia”. Memoria e
ricerca br. 21, 81-100.
— Kertesz, Imre. 2008. Dnevnik s galije. Zagreb:
Fraktura, prevela Xenia Detoni.
— Kiš, Danilo. 1977. Grobnica za Borisa Davidoviča.
Beograd: BIGZ.
— Kiš, Danilo. 1989. “Držimo se distance! (Susret sa
Danilom Kišom)”. Razgovor vodio Cs. Karoly,
prevela S. Njari. Polja: časopis za kulturu, umetnost i
društvena pitanja, 35/368, str. 362-364.
— Lebl, Ženi. 1990. Ljubičica bela: vic dug dve i po godine.
Gornji Milanovac: Dečje novine. (2. izd. 2009,
Beograd: Čigoja štampa)
— Lefort, Claude 2000. Prijepor o komunizmu. Zagreb:
Politička kultura, prevela Radmila Zdjelar, pogovor
Rade Kalanj.
— Leksikon 1996. Hrvatski leksikon, gl. urednik Antun
Vujić. 2 sv. Zagreb: Naklada leksikon.
— Levi, Primo. 1989. The Drowned and the Saved.
London: Abacus.
— Marković, Dragan. 1990. Josip Broz i Goli otok.
Beograd: Beseda.
— Mikulić, Borislav. 2007. “Revolucija i intervencija. O
utopijskom efektu ‘praxis’”.
— http://deenes.ffzg.hr/%7Ebmikulic/Homepage/
Efekt_praxis.htm.
— Nancy, Jean-Luc. 2004. Dva ogleda: Razdjelovljena
zajednica; O singularnom pluralnom bitku. Zagreb:
Multimedijalni institut; Arkzin, preveo Tomislav
Medak.
— Pateman, Carole. 1998. Ženski nered: demokracija,
feminizam i politička teorija. Zagreb: Ženska infoteka,
prevela M. Paić Jurinić.
— Perrot, Michelle. 2009. Moja povijest žena. Zagreb:
Ibis grafika, prevela V. Čaušević Kreho.
— Podoroga, Valerij. 2007. “Gulag u umu: skice i
razmišljanja”. III program HR, 19. 08. 2007, preveo
Ivo Alebić. [Tekst preuzet sa stranice www.antropo.
ru].
— Popović, Sabina. 1999. Tortura, posljedice i
rehabilitacija - Bosna i Hercegovina - priručnik.
Sarajevo: CTV [Centar za žrtve torture].
— Ridley, Jasper G. 2000. Tito: biografija. Zagreb:
Prometej.
— Scotti, Giacomo. 2002. Goli otok: Italiani nel gulag di
Tito. Trst: Edizioni LINT.
— Simić, Dragoslav i Boško Trifunović, ur. 1990. Ženski
logor na Golom otoku – ispovesti kažnjenica i
islednice. Beograd: ABC product.
— Sklevicky, Lydia. 1996. Konji, žene, ratovi. Zagreb:
Ženska infoteka (odabrala i priredila Dunja
Rihtman-Auguštin).
— Spehnjak, Katarina. 2002. Javnost i propaganda:
Narodna fronta u politici i kulturi Hrvatske: 1945.-1952.
Zagreb: Hrvatski institut za povijest – Dom i svijet.
— Todorov, Tzvetan. 2000 [1991]. Facing the Extreme:
moral life in the concentration camps. London:
Phoenix
— Todorov, Tzvetan. 1999. Voices from the Gulag: Life
and Death in Communist Bulgaria.
— Velikonja, Mitja. 2010. Titostalgija. Beograd:
Biblioteka XX vek.
— Vilensky, Simeon. 1999. Till my tale is told: women's
memoirs of the Gulag. London: Virago Press.
— Vlaisavljević, Ugo. 2003. Lepoglava i univerzitet:
ogledi iz političke epistemologije. Sarajevo: Centar za
interdisciplinarne postdiplomske studije
Univerziteta.
— Voglis, Polymeris. 2002. “Political Prisoners in the
Greek Civil War, 1945-50”. Journal of Contemporary
History, 37/4, 523-540.
— Zilahy, Péter. 2004. Od abecede do žirafe: posljednji
prozor u svijet. Zagreb: Sysprint, s mađarskog prevela
Petra Tkalčec.
— Žicina, Milka. 2002. Sve, sve, sve.... Zagreb: SKD
Prosvjeta.
— Žižek, Slavoj. 2006. “Kad partija digne ruku na sebe”.
http://www.mi2.hr/radioActive/past/txt/03.06.
zizek.kadpartijadigne.rtf
�Prešarana spomen ploča, Split
243
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Istraživački radovi
Periodika
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Izdajice su uvijek ženskog roda: političke zatvorenice u arhipelagu Goli
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Renata Jambrešić Kirin
Source
A related resource from which the described resource is derived
UP&UNDERGROUND, Časopis za umjetnost, teoriju i aktivizam
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Školska knjiga d.d.
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2010.
Contributor
An entity responsible for making contributions to the resource
Urednik: Nikola Devčić
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
Hrvatski
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
13-IR
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
14 str.
Goli otok
Josip Broz Tito
KPJ
logor
nasilje
Renata Jambrešić Kirin
Staljin
-
https://afzarhiv.org/files/original/c0a9805c4e99d75423a79688ae8fc314.jpg
4c47901ec69d6ae280cafb5f75d357d7
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Umjetnički radovi
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
UR
Ostalo
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Ja mislim, drugarice...
Subject
The topic of the resource
Uloga žena u NOB-u. narodne herojke Bosne i Hercegovine
Description
An account of the resource
Site specific instalacija postavljena je u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine za 8.mart. U Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji 100 000 žena pridružilo se vojsci motivirane, ne samo patriotizmom, već i željom za emancipacijom, odmosno za konačnim izlaskom iz privatne u javu i političku sferu.. Antifašistički front žena imao je oko 2 milion< članica i bio je najveća ženska organizacija ikad na prostorima bivše Jugoslavije i šire. Nakon rata, politički vrh smatrao je da je "žensko pitanje" u Jugoslaviji riješeno. Obećanja političkog vrha data ženama u vrijeme mobilizacije za rat nikada nisu obistinjena. Jednakost nije postignuta, a "prebrzi" proces ženske emancipacije je postao direktna prijetnja patrijarhalnom društvu. Dva Titova govora su upotrebljena u ovom radu da pokažu naglu promjenu politike prema ženama koja se desila 50-ih. 10 žena Bosne i Hercegovine su proglašene narodnim herojkama. Historijski muzej u svojoj zbirci ima njihovih 5 portreta. 5 portreta koji nedostaju kreirano je od 371 fotografije iz Titovog života.
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Adela Jušić
Source
A related resource from which the described resource is derived
Više informacija na: https://wordpress.com/page/adelajusic.wordpress.com/1576
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Udruženje za kulturu i umjetnost Crvena
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2014.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Adela Jušić
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
5 printova u boji i dva teksta
Language
A language of the resource
BH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
3-UR
Scripto
Transcription
A written representation of a document.
Žene se bore danas rame uz rame sa muškarcima za
slobodu naroda Jugoslavije, protiv zvjerskih okupatorskih
osvajača i protiv njihovih domaćih slugu... One se bore za
nezavisnost svojih naroda, a to je sastavni dio velike
borbe za njihovu ravnopravnost, koju su našim ženama, u
granicama Jugoslavije, osporavali, ne dajući im ni pravo
glasa, ni pravo odlučivanja po pitanjima društvenog života.
U ovoj borbi one se bore danas za ravnopravnost žena.
Žene Jugoslavije, koje su u ovoj borbi sa takvim
samoprijegorom dale takve žrtve, one što tako uporno stoje
u prvim redovima Narodnooslobodilačke borbe, imaju pravo da
ovdje, danas, jedanput zauvijek, utvrde jednu činjenicu: da
ova borba mora donijeti ploda i za žene naroda Jugoslavije,
da nikada više niko neće moći istrgnuti te skupo plaćene
plodove iz njihovih ruku!
Iz govora Josipa Broza Tita, Prva zemaljska konferencija
Antifašističkog fronta žena Jugoslavije, 1942.
Ja mislim, drugarice, da vi u prvom redu svom svojom snagom i elanom treba da vršite dužnosti koje proističu iz tih vaših specifičnih obaveza, kao što je, na primer, briga o ženama majkama, briga o higijeni djece i briga o djeci uopšte, briga o zdravlju, o vaspitanju žena u Jugoslaviji, o tome da u svoju žensku organizaciju i Narodni Front okupite što veći broj još neokupljenih žena.
Vi se morate boriti za svaku ženu, svaku djevojku da otrgnete ispod tog negativnog uticaja i privedete je u front graditelja naše socijalističke zemlje. To je vaš prvi zadatak. Vaš drugi zadatak, kao članica Narodnog Fronta, u tome je da isto tako kao ostali članovi Fronta, ukoliko vam to vaši specifični zadaci dozvoljavaju, pomažete svuda gdje je to potrebno na dobrovoljnom radu, razumije se, ukoliko to dozvoljavaju fizičke i druge sposobnosti žena.
Iz govora Josipa Broza Tita, Treći kongres Antifašističkog fronta žena Jugoslavije, 1950.
Adela Jušić
Josip Broz Tito
narodna herojka BiH
NOB
Prva Zemaljska konferencija AFŽ
Treći kongres AFŽa Jugoslavije
-
https://afzarhiv.org/files/original/37550d34965e5036478a06729dd662d0.pdf
4284e321684487bd508cc57fd53f3dfd
PDF Text
Text
I
.
wa
1975.TRIDESET GODINA
POBEDE NAD FASIZMOM
MEfJUNARODNA GODINA ZENA OUN
<
•
<
,.: J·_
BROJ 275
1975
GODINA XXXIX
�z·E NA
DAN AS
Prvi broj izasao je u Beogradu 1936. godine, na inicijativu KPJ,
a pokrenula ga je grupa clanica KPJ i antifasistkinja. Casopis je
redovno izlazio do novembra 1940. godine, kada ga je policija
zabranila ;1942. godine, na Prvoj kongerenciji AFZ u Bosanskom
Petrovcu "Zena danas" postaje organ AFZ Jugoslavije. Jannara
1943. godine u Drinicima izasao je prvi ratni broj "Zena danas''.
Godine 1945. "Zena danas" nastavlja redovno da izlazi u Beogradu, kao organ AFZ Jugoslavije,. Saveza zenskih drustava Jugoalavije, i najzad, kao izdanje Konferencije za drustvenu aktivnost
zena ,Jugoslavije.
Povodom pros lave tridesetogodisnjice izlazenja ~opisa, Predsednik Republike odlikovao je "Zenn danas" Ordenom zasluge za narud s& zlatilom ZVEcE.dor.a ~
�U MEDJUNARODNOJ GODINI ZENA - 1975 -
Izdaje Konferencija za drustvenu aktivnost zena
Jugoslavije
MI OBELEZAVAMO I TRIDESBTCGODISNJICU
Beograd, Bulevar Lenjina br._ 6
POBEDE NAD F ASIZMOM, KOJI J~ BIO, JE-
Broj 275 - 1975.
STE I OSTAJE SMRTNI NEPRIJATELJ SVA-
Izdavacki savet:
KCG DEMOKRATSKCG PORETKA, A-POSEB-
dr Gordana BOSANAC
NO JE BEZDUSAN I SUROV U ODNOSU NA
dr Vida CCK
ZENU - rekao je DUSAN PETROVIC SANE,
Neda ERCEG;' odgovorni urednlk
predsednik Savezne konferencije SSRNJ,
Joklca HADZIVASILJEV
svome intervjuu Redakciji easopsa "ZEN A
Mara KECMAN
DANAS"
Danica MARINOVIC
•
Nada NOVAK
C IJ E" - povodom Medjunarodne godine zena
dr Blaga PETKOVSKA
o:iom
u
i ""CINJENICE I TENDEN-
- OUN '75. i 30-godisnjice pobede nad fai!iiz-
Hazdije SALIHU
Perka VITOROVIC, predsednik izd.saveta
Ivanka VRHOVCAK
Cena pojedinog broja 10 dinara. * Adresa: Konferencija za
pitanJa drustvenog potozaJa zena Jugoslavije - - "zena danas",
B e og r ad , Bulevar Lenjina broj 6 * Ziro-raeun: SK SSRNJ
60815-678-11394 (za"Zenu danas")
Stampa tehnika
Thnjuga, Beograd, Cbi!ioov venae 2, tel. 636-355
3
1
�I
"NAJLEPSI SPOMENIK ZENI - UCESNJKU NASE REVOLUCIONARNE
BORBE JESTE DOSLEDNO OSTVARIVANJE IDEALA, ZA KQJE SU
SE NESEBICNO, HERQJSKI BCliULE''
I
Ujedinjene naciJe su 1975. godinu proglasile za
Medjunarodnu godinu zena. U njenom obelezavanju, i pored ispoljenih razlika u gledis~ima, dominira teznja naprednog dela coveeanstva da se
polozaj zene razmatra i resava u sklopu borbe
za ostva'renje osnovnih ljudskih prava, za slobodan i neometan privredni i socijalni razvoj.
ravnopravne medjunarodne politicke i ekonomske
odnose i mir u svetu. Molimo vas, druze predsednice, da iznesete Sta je po Vasem misljenju
od sustinskog znacaja za ostvarenje ravnopravnosti zena?
Nema sumnje da zene i danas, kao sto je to bilo. i u Citavoj nailoj novijoj istoriji, dele sudbinu radnicke klase i da je borba za ravnopravnost zene neodvojivi, sastavni deo
borbe za dalji razvoj samoupravljanja, za revolucionarni preobrailaj na.seg drustva, za oslobodjenje ljudske licnosti.
5
�"Zensko pitanje" po svojoj sustini je klasno pitanje i svaka ozbiljna, naucno zasnovana analiza uzroka nerav- .
nopravnosti zena mora polaziti od sveukupno.sti drustvenih od:nosa, a pre svega od karaktera klasnih odnosa. Marksisti su uvek isticali da jedino radniCka klasa moze, ne samo na pravi
nacin postaviti, nego i do kraja resiti pitanje oslobodjenja ze-ne. I u na8oj zemlji je istorija radniCkog pokreta u isto vre-rne hila i istorija borbe za ravnopravnost zene, Svakako nije
slucajna !J<)java sto su upravo zene cinile veoma znaeajnu snagu u klasnim borbama pre rata, u nailoj revoluciji i posleratnoj izgradnji socijalizma.
Probudj ena s vest zena i njihova s ve veca teznja za ostvarenje pune ravnopravnosti danas je dobila karakter
s vetske pojave i sigurno je to jed an od znaeajnih indikatora
opstih progresivnih kretanja savremenog eoveeanstva. Istovremeno zene su i sve znaeajnija progresivna snaga u tim procesima.
U savremenom svetu uopste je veoma karakteristicna pojava sve masovnijeg ucesea zena u politickom zivotu, u borbi za demokratizaciju odnosa u mnogim zemljama i
u medjunarodnim razmerama. To pokazuje i veoma aktivno ucesce zena u svim dosada8njim socijalistickim revolucijama i
narodnooslobodilackim ratovima koje su njihovi narodi vodili i
danas vode protiv spoljnih agres.ora .. To potvrdjuje da se radi
upravo o dubokom saznanju da nema i da ne moze biti stvarnog oslobodjenja zene bez 1ikvidiranja samih osnova eksploatacije, diskriminacije i potcinjavanja u odnosima medju ljudima i
medju narodima. U tom pogledu je od izvanrednog znacaja i
veoma jasno opredeljenje Svetske konferencije Medjunarodne godine .zena u Meksiku za stvaranje novog medjunarodnog ekonomskog poretlm, za ravnopravne medjunarodne politicke i ekonomske odnose, za slobodan privredni i socijalni razvoj. svake zemlje, posebno ubrzani razvoj nerazvijenih zemalja. Na ovom, kao
i na mnogim drugim medjunarodnim skupovima, kojima je obelezena Medjunarodna godina zena, dominiralo je shvatanje da se
i u cilju poboljilanja drustvenog poloZ8ja zena u svetu mora voditi energicna borba .protiv svih, vidova agresije, kolonijalizma
i neokolonijalizma, rasizma i rasne diskriminacije, aparthejda,
fasizma i neofasizma. Smatramo da je ovakav svestran pristup
problemima ravnopravnosti zena kao politickim pitanjima unutrasnjeg razvoja pojedinih zemalja i odnosa u svetu znaeajan
doprinos borbi svih progresi vnih snaga ostvarenju mira i razvoja.
Nagla8avam sve ovo i radi toga sto smatram
da je najveeu stetu borbi za oslobodjenje zene uvek nanosilo to
sto se drustveni polozaj zena cesto razmatrao van konteksta
stvarnih drustvenih uslova u kojima one zive i rade. A upravo
je to karakteristicno za razna feministicka i druga konzervativna shvatanja koja nastaju pre svega zato sto se zamagljuje prava sustina potcinjenosti zene, sto se tendenciozno zarnenjuju uzroci i posledice i seje neverica u njene sposobnosti. Ali, stalno treba imati na umu da je sa razvojem r·adniCkog pokreta
sve vise izrastao jedan drugi pristup re8avanju ovog problema,
u stvari, borba radnicke klase za svoje oslobodjenje i za oslobodjenje celog druStva nosila je sa sobom i ostvarivanje pune
ravnopravnosti polova.
I mi smo se, u· razvoju naseg radnickog pokreta, dosta dugo a cesto i veoma ostro sukobljavali sa feminizmom, koji je razoblicen u predratnim godinama, dobrim delorn, zahvaljujuci i Vasem easopisu "Zena danas", preko koga
se Komuliisticka partija Jugoslavije uspesno borila za nase poglede i programe akcije i stekla ogroman uticaj i ugled medju
zenama. To se posebno posvedocilo i masovnim ucescem zena
u nasoj narodnooslobodilackoj borbi i revoluciji.
O:!Iucno suprotstavljanje raznim feministickim
strujama u svetu u toku Medjunarodne godine zena treba takodje ocenjivati kao znaeajnu pojavu, kao jedan od dokaza da se
problemima drustvenog polozaja zene zaista sve v!se prilazi kao
integralnom delu borbe za progresivno menjanje drustvenih odnosa kako u pojedinim zemljama, tako i u medjunarodnim odnosima.
Savezna konferencija Socijalistickog saveza radnog naroda Jugoslavije usvojila je krajem prosle goditte politi cku platformu za obelezavanje
Medjunarodne godine zena u na8oj zemlji. Na
osnovu nje razradjeni su siroki programi aktivnosti u federaciji, socijalistickim republikama
6
7
�i pokrajinama, u opstinama i mnogin:i radnim
organizacijama. Ti se .programi uveliko ostva~
ruju i deo su naseg tekuceg politi&og zi vota i
rada. Izmedju ostalog, kao Sto je poznato; u
toku su i pripreme simpozijuma o primeni i
razradi marksistickih nacela 6 oslobocijenju ze=
ne u nasim samoupravnim uslovima, Sindikat
organizuje opsezna i ten:ieljita !StraziVanja o po~
lozaju zaposlene zene i njenon:i ilcescu u sam~
upravljanju, u toku je razmatranje polozaja zene na selu itd. Kako Vi, druole precisednice, ocenjujete ovu aktivnost i u cemu vidite njen os~
novni znaeaj?
Ova si:toka i svestrana aktivnost, vezana i za
obelezavan]e Medjunarodne godirie zena, uklopila se u nasu ukupnu politicku aktivnost, vezanu pre svega za ostvarenje novog
Ustava i predstavlja dobar nastavak nasih dosadasnjih programa
politickog rada i politickog zivota uopste. U Socijalistickom sa~
tezti radilog naroda, kojf sve vise deluje kao udruzeni front so~
cijalistickih snaga nase zemlje, tad na unapredjenju drustvenog
j:mlozaja zelle smatra se kiw znaeajan integralni deo nase ukilp~
lie aktivnosti na izgradlljil drustveno-ekonomskog i po!itickog si~
stei:lla i resavanju bitnih problema privrednog i socijalnog raz~
voja,
bsnov!le politicke stavove i najvaznije aktuelne
zadatke u borbi za dalju drustvenu afirmaciju zene u na8em
drustvu; u savreniMini tislovima, Savezna konferencija SSRNJ
utvrdila je jb~ u jtiriti 1973, godine, na osnovil prethodnih veo~
rna sirokih polltickih tazinatranja u svim socija!istickim reptiblikama i poktajinan:ia, opstinan:ia i radniin organizacijama.
Realizacija ovih stsvova i zakljticaka dobila je odredjene imput~
se i nesumnjivo je obogacena i programima za ohelezavanje
Medjunarodne godine zella. Ove jeSelii cemo ten:ieljitije razmatrati kako se ostvaruje politika i zadaci koje sino postavili pre
dve i po godine. Inace, sva osnovna pitanja od bitnog znaeaja
za unapredjenje drustvenog polozaja zena dana8 u svim organi~
zacijama_ i rukovodstvima Socijalistickog saveza integrisana su
u nas celokupni tekuci politicki rad. Tome dobrim delom do~
prinosi i aktivnost Konferencije za pitanja drustvenog polozaja
8
zena u okviru SSRNJ. U tome su postignuti zapazeni reuultati,
mada jos uvek ne mozemo biti zadovoljni. U stvari, to su veoma aktuelna pitanja svakodnevnog zivota svih nasih radnih !judi
i njihovih porodica, mesnih zajednica i organizacija udruzenog
rada. Mislim da- je veoma znaeajno da se u rasprave i re8avanje ovih problema uk!jucuje sve veCi broj zena. To izmedju ostalog treba da doprinosi daljoj demokratizaciji politi&og zivota
i razvoju samoupravnih odnosa u nasem drustvu.
Dublja istraZivanja pojedinih pitanja vezanih. za
polozaj zaposlene zene, za razvoj institucija drustvenog standarda, a posebno za razvoj decje_ zaStite i drustvene ishrane,
za politiku zapos[javanja, obrazovanja i s l. - nesumnjivo su
znaeajan doprinos pripremama srednjorocnog i dugoroenog pro- .
grama pri vrednog i socijalnog razvoja. J er, kao i za svet u
celini, tako i za svaku zemlju pojedinacno, pa i nasu, drustveni polo:iaj zene zaista je jedno 00 vrlo znacajnih merna i pokazatelja opSteg stanja i napretka. A upravo u toj oblasti neophodria je smisljena, organizovana i planski uskladjena aktivnost
brojnih cinilaca koji svi zajedno uti eu na drustveni polozaj zen e. Mi smo duzni da i na ovom podrucju sprovedemo temeljitije preispitivanje dosadasnje prakse i pravih uzroka izvesnog
zaostajanja u resavanju nekih bitnih problema polozaja zena.
Mislim tu kako na materijalnu, tsko i na idejno-politicku stranu pi tanja. J er' u borbi za stvarnu ravnopravnost zena, moZda
i vise nego na nekim drugim podrucjima, faktor svesti ima
vanredno veliki znacaj. Postoje naime, nasledjena tradicionalna, konzervativna shvatanja o ulozi zene u drustvu. Ali, poznati su i povremeni prodori raznih liberalistickih i drugih slicnih
gledista, koji su u ranijem periodu dolazi!i do izrazaja u pojedinim sredinama, a po kojil1l!i iskljucivo materijalni razvitak
automatski razresava i probleme ostyarenja ravnopravnosti zene. Zato poseban znaeaj tmaju kompleksnija razmatranja i dalje razrade nekih osnovnih marksistickih naeela, odredjenih idejnih i koncepcijskih pitsnja, na kojima se angafuje znatan
hroj nasih naucnika, strucnih i politickih kadrova. S pravom
treha da ocekujemo teorijske radove i istrazivanja u toj oblasti.
9
�Koje do sada. postignute rezultate u procesu
dru~tvenog izjednacenja zane u Jugosta.viji sma.trate najvaznijim?
Kao sto je poznato, politiCko i pravno izjednacavanje zane ostvareno je jos u oruzanoj fazi nase revolucije
i neposredno posle rata, kada su - pored osta.log - ukinuti i
svi oni zakoni stare Jugoslavije koji su zenu i fakticki i formalno tretirali kao nize bice. Time su, medjutim', stvoreni samo neophodni uslovi i poiitiCke pretposta.vke za ostvarenje pune
ravnopravnosti zena. Stvarno oslobodjenje zene poeelo je tek
onda kada je doslo do masovnog ukljncenja zena u, drustveni rad,
a to je zahtevalo promenu odnosa u porodici i oslobodjenje zaposlene zene od iscrpljujueih poslova u privatnom domaCinstvu
- putem njihovog podrustvljenja, kao i organizovanu drustvenu
brigu o deci.
· ·.
Gledano u celini, u toku protekle tri decenije
posleratne socijalisticke izgradnje u na8oj zemlji kontinuira.no
su se ~azvijali i jaeali svi oni bitni drustveni procesi koji obezbedjnju i ostvarenje ravnopravnosti zene. Tu, pre svega, imam u vidu dvadeset pet. godina razvoja radnickog i drustvenog
samoupravljanja, koje su i zene prihvatile kao svoju istorijsku
sansu, kao put os.tvarenja teznji radnickog pokreta da oslobodjecnje radnika postane stvar samih radnika, a oslobodjenje radnica
delo samih radnica - kako je to svojevremeno isticao i Lenjin.
Zato je proces razvoja i ozivotvorenja samoupravljanja istovremeno i proces oslobodjenja zeneo
I pored toga sto je nasledjena privredna nerazvijenost nase zemlje jedan od ogranicavajueih faktora, jasna orijentacija organizovanih socijalistickih snaga, pod rukovodstvom
Saveza komunista Jugoslavije, vee je dovela do temeljitije promene u polozaju zene u na6em drustvu.
Podseticu samo na. dve grupe uporednih poka2;atelja. Prva se odnosi na. ukljucivanje zena u drustveni rad. Pre
rata u na8oj zemlji bilo je samo dvesta. hiljada zaposlenih zena,
a da.nas ih ima oko milion i sest stotina hiljada, tj. oko osam
puta. vise. Dinamika zapostjavanja zena bila je skoro dvostruko
veca od dina. mike zaposljavanja mnskaraca, sto nesumnji vo go•iori o sasvim jasnoj politiCkoj orijentaciji naileg druStva u
lo
tom pogledn. Ovako ma.sovno ukljncivanje zena. u drustveni ra.d
temeljito je izmenilo njihovu licnu i dru~tvenu poziciju, otva.rajuei im siroke prostore i za. neposredno upra.vljanje svim
drustvenim poslovima, za odluciva.nje o sredstvima, uslovima.
i reznlta.tima rada, o sopstvenim i zajednickim interesima radnika. u udruzenom radu.
Druga duboka kvalitetna promena izvr sena je i
u pogledn opsteg i strucnog obrazovanja zena.. Pre rata je u
na8oj zemlji svaka druga zena bila nepis mana, odnosno 56 odsto zena nije imalo ne samo nikakve skole nego ni elementarnu pismenost. Bilo je podrucja na kojima ukupan broj pismenih
zena nije prelazio procenat od 10 do 20. Danas, medjutim, osnovnim osmogodisnjim obrazova.njem prakticno su obuhvaeena
skoro sva za ucenje sposobna zenska deca, dok u srednjim skolama ona. ciue 45 odsto ucenika, a na visokim i visim skolama
nko 42 procenta. od ukupnog broja studenata. To su vee rezulta.ti za koje su, kao sto je poznato, u mnogim drugim zemljama i drustvima bili potrebni mnogo duzi istorijski periodi.
U nasoj privredi i drustvenim delatnos tim a 1972.
godine radilo je preko sto trideset hiljada zena sa visokim i
visim obrazovanjem; a na visim iikolama i fakultetima danas
se skoluje oko sto hilja.da studentkinja. Situacija sa srednjim
strucnim kadrovima jos j~ povoljnija. Vee danas medju njima
zene cine vise od poloviue ukupnog br'oja zapostenih sa sred'njom strucnom spremom. Broj kvalifikovanih i visokokvalifikovanih ra.dnica u privredi, pre svega u iudustriji, ta.kodje je u
sta.lnom porastu, ta.ko da ih je sa ovim kvalifikacijama 1972.
godiue bilo oko dvesta. dvadeset hiljada, odnosno znatno vise od
ukupnog broja zaposlenih zena u stsroj Jugoslaviji, medju kojima je ogrmnna veeina bila bez ikakvih kvalifikacija. Znaeajan
je i podata.k da je pre rata bilo samo trtqeset sest zena sa
zvanjem doktora nauka, a da je u posleratnom periodu ovo zva. nje steklo oko hiljadu i trista zena. Danas zvanje magistra i
doktora nauka ima oko tri hiljade zena, od kojih oko pet stotina samo u oblasti prirodnomatematiCkih i tehniCkih nauka.
Ukazujuei na ove izvanredne rezultate, razume
se, ni u kom slucaju ne mislim reci da vise ne postoje brojni
i znaeajni problemi koje eemo morati dalje reiiavati. Medjutim,
dosadasnji rezultati su, mislim, sasvim ocigledni.
11
�Vee ste i sami naglasili da masovno zaposljavanje zena zahteva da s e istovremeno ostvaruje ·
drustvena zastita dece i iznosenje iz priv!ltnog
domaeinstva u drustveni rad mnbgih poslova koji su tradicionalno vezivani za zenu. Ako toga
nema ili nema u odgovarajueoj meri, nuzno dolazi do konflikta izmedju rada i materinstva sa
vrlo brojnim posledicama za zenu, za porodicu,
za drustvo u celini. Kakvo je, po Vai\em misljenju, danas stanje u tom pogledu?
Veoma brza dinamika zaposljavanja zena u proteklom periodu sukobila .se sa ozbi!jnim zaostajanjem u oblasti
drustvene zastite dece. Dovoljno je reci da su u staroj Jugostaviji postojale samo dvoje decje jaslice. A da i ne govorimo 0
potpunoj nerazvijenosti drustvene ishrane, mreze perionica i
drugih usluga. Ovome treba dodati veoma nezadovoljavajuce stanje na podrucju zastite materinstva, posebno zdravstvene zastite majke i deteta. Tako se, na primer, po stopi smrtnosti odojCadi i male dece i po procentu porodjaja obavljenih bez ikakve strucne pomoei, Jugoslavija pre rata nalazila medju poslednjima u Evropi. Ovome treba dodati da je neposredno poste
rata. drustvo bilo suoceno i sa zbrinjavanjem veoma velikog
broja ratne siroeadi, jer je 1945. godine bilo u nasoj zemlji
dvesta osamdeset hi!jada dece bez jednog ili oba roditelja. Te
prve zadatke ostvarivali smo, kako znate, uz ogromne napore
organa narodne vlasti u periodu obnove zemlje, kao i besprimernim pozrtvovanim dobrovotjnim radom gradjana, zena i !judi na8e zemlje.
Kasnijim snaznim razvojem zdravstven.e sluzbe
i opstom socijalnom politikom u nai\em drustvu, temeljito je unapredjena zdravstvena zaStita majke i deteta i u tom pogledu
smo se vee uvrstili medju zemlje sa veoma razvijenim sistemom ove vrste zastite. U opstoj zastiti materinstva ostvareni
su, u celini uzev, znaeajni rezultati. Tako je, u svim republikama i pokrajinama produzeno porodjajno odsustvo na sto osamdeset do dvesta deset dana itd. Izvanredno su znaeajne i akcije
na podruCju planirarija porodice i vaspitanja om Jadine u duhu
principa ravnopravnosti polova i za odgovornos t u porodici.
12
U ostvarivanju neposredne deCje zastite, posebno u pogledu broja i kapaciteta ustanova za dnevni boravak dece zaposlenih roditelja, imali smo i imamo i danas najvise
problema, i pored nesumnjivih uspeha koje smo i u tom pogledu postizali, naroCito tokom poslednjih godina. Zbog poznatih
zaostajanja u proteklim periodima, upravo ovom pitanju danas
se kod nas posveeu)'e velika paznja, mada sa postojeeim stanjem ne mozemo jos biti zadovo!jni. Slicna situacija je i u pogledu organizovanja drustvene ishrane, gde je takodje pos!ednjih godina dosta ucinjeno, ali su jos uvek potrebe znatno veee.
Upravo zato mi u Socijalistickom savezu smatramo da tie nam
ubrzano resavanje ovih i slicnih problema biti jedan od nasih
glavnih<:zadataka u narednom periodu.
~
Naglasavam, pri tome, da se tu ne radi ni o
kakvom paternaUstiCkom zasticavanju zene, o "pomoei" zeni,
nego o prvorazrednim drustvenim problemima, o podizanju
i
vaspitanju mladih generacija, ostvarivanju jednakih moguenosti
za start u zivot svoj deci i omladini, o podrustvljavanju domaCinstva - a time i likvidiranju najznaeajnijih izvorista neravnopravnosti zene. Ove krupne zadatke mozemo ostvariti S</-mo doslednim ozivotvorenjem naseg drustveno-ekonomskog i politickog
sistema. U tom pogledu je izvanredno znacajna uloga mesnih i
interesnih zajednica u kojima sami radni !judi treba neposredno
da od!ucuju o delu svoga vlas titog dohotka koji odvajaju za zadovoljavanje ovih i sticnih zajednickih potreba, kao i o najboljem mogucem nacinu koriMenja tih njihovih sredstava. Oni sami, a ne neko drugi u njihova ime.
Vi ste, druze predsednice, vee upozorili na ne-ke Cinjenice koje vrlo reljefno pokazuju da se
bitno izmenio niz faktora I pretpostavki koji uticu na povecanje licesca zena u drustveno-ekonomskom, kulturnom i socijalnom razvoju ·nase
zemlje. Ukazali ste, takodje, da zena - kao
proizvodjac i kao gradjanin, moze danas vrlo
efikasno da utice na stvaranje i donosenje pogodnih resenja za · zadovoljavanje ekonomskih, socijalnih i drugi h potreba, ne samo svojih licnih,
13
�nego i svih· gradjana jedne mesne zajednice,
jedne organizacije udruzenog rada i sirih drustveno-politickih zajednica. Molimo Vas da iznesete Vasu ocenu da li je delegatski sistem,
kao specifican izraz samoupravne socijalisticke
demokratije, ve6 znaeajnije uticao na takvu
snamu integraciju zena u razvoj nase zemlje i
kakve su u tom pogledu dalje perspekti ve?
Nema nikakve sumnje da novi delegatski sistem
i u tom pogledu otvara izvanredno siroke moguenosti za dalji
proces ravnopravnog ukljucivanja zena u upravljanje svim drustvenim poslovima, na svim nivoima i u svim centrima odlucivanja, od mesne zajednice i osnovne organizacije udruzenog
rada do organa federacije. Sam karakter politickog sistema, koji gradimo, nuzno stavlja i zenu, kao uostalom i sve radne !jude, u novi drustveni polozaj, pa stoga s pravom ocekujemo
sve ve6e uce66e zena u politickom zivotu i odlucivanju.
U Socijalistickom savezu radnog naroda Jugoslavije pozitivno su ocenjeni rezultati poslednjih izbora za delegatske skupstine i ave druge samoupravne organe, u kojima je,
pored ostalog, u poredjenju sa ranijim stanjem, bitno poboljsana· i zastupljenost zena u delegacijama i medju izabranim delegatima. Zene danas cine 22 odsto delegata u svim izabranim
delegacijama. Najbolji rezultati ostvareni su u delegacijama osr
novnih organizaeija udruzenog rada, gde zene cine skoro jednu
tre6inu. To priblimo odgovara njihovoj brojnoj zastupljenosti u
ukupnom broju zaposlenih. Time s e jos vise priblizavamo ostvarenju nasih teznji da zene same, a ne neko drugi u njihovo
ime, ucestvuju u odlucivanju o svim bitnim drustvenim problemima, ukljucuju6i tu i sve one od cijeg re8avanja zavisi dalje
unapredjenje njihovog drustvenog patozaja.
Zelim da istaknem da medju stotinama hiljada
zena koje su danas angazovane i ukljucene u neposredno upravljanje, ima nesumnjivo veoma mnogo ne samo izvrsnih poznavalaca praktienih drustvenih problema i reainog zivota svake
odredjene sredine, .ve6 i sposobnih organizatorskih talenata, ciji je doprinos u radu delegacija i delegatskih skupstina svakako od neprocenjivog znaeaja za dalju demokratijlaciju politickog
14
rada i odlucivanja i oboga6ivanje njegove sadrZine, njegove zrvotne sustine. A to i jeste jedan od bitnih ciljeva naseg novog
Ustava i politickog sistema.
Kada je rec o novom Ustavu SFRJ, kao i o ustavima socijalistickih republika u na8oj zemlji,
dozvolite da Vas pOdsetimo da su sagovornici
iz inostranstva n.e jedanput postavljali pitanje
zasto je u njima izostavljena klauzula koja je,
jos od prvog Ustava donetog u novembru 1945.
godine, u tek oslobodjenoj zemlji, isticala da
je "zena ravnopravna sa muskarcima u svim
oblastima drzavnog, privrednog i drustv:enog
Zivota" .....
U odgovoru na ovo pitanje bieu veoma kratak,
jer, smatram pa ceo nas Ustav, po svojoj sustini i po svim
svojim nacelima, odrazava na najbolje mogu6i nacin nase poimanje problema stvarne ravJ;Iopravnosti zena u na8em drustvu.
Mora se imati u vidu da je naiiim Ustavom iskljucena svaka
vrsta diskriminacije, bilo da se javlja u domenu nacionalnom,
verskom ili bilo kojem drugom, pa prema tome i u odnosima
izmedju polova.
U svom istorijskom govoru na Zemaljskoj konferenciji Antifasistickog fronta zena Jugoslavije,
u Bosan5kom Petrovcu decembra 1942. godine,
u punom jeku narodnooslobodilacke borbe u Jugoslaviji, drug Tito je istakao znaeaj uceil6a
jugoslovenskih zena u ovom za sve nase narode
presudnom istorijskom periodu. Ako dozvolite
citiracemo samo jedan kratak odlomak iz govora druga Tita: " ••• Ja se ponosim sto stojim
na celu Ar mij e ii kojoj ima ogroman broj zena.
Ja mogu kazati da su zene u ovoj borbi po
svom herojizmu, po svojoj izdrl\ljivosti bile i
jesu na prvom mestu i u prvim redovima i nasim narodima Jugoslavije cini east Sto imaju
15
�dosledno ostvarivanje ideala, za koje su se one taka nesebiiino,
herojs ki borile.
takve keeri ••• One se bore zanezavisnost svojib
naroda i to je sas tavni dio velike borbe za njihovu ravnopravnost, koju su nasim zenama u granicama Jugoslavije osporavali, nedaju6i im ni pravo
glasa ni pravo ukljuiienja u drustveni zivot. u
ovoj borbi one se danas bore za ravnopravnost
zena." Kako Vi, druze predsedniiie, danas posle tri decenije - proc enjujete ulogu zene u
nasoj revoluciji i smatrate li da su i nove generacij e jugoslovenskih zena opravdale visoka
priznanja i poverenje iz ratnog perioda i da se
sa istim takvim entuzijazmorn bore za dalji kontinuirani razvoj nase revolucije?
Kad se govori o ucescu i augawvanosti mladih
generacija, a posebno m!adih generacija zena, na obezbedjenju
kontinuiteta i da!jem uspeiinom razvoju nase revolucionarne borbe, nesumnjivo je da su one i spremne i sposobne da dostojno
i sa uspehom, u novim uslovima, suocene sa novim isto tako
s!ozenim i odgovornim zadacima, nastave delo svojih majki i
oceva. One to, pre svega, dokazuju svojim radom i stvaralai'itvom, kao i svojom od!ucnom borbom za ostvarenje mira i
ravnopravnih medjunarodnih odnosa i svako ugrozavanje nai'ieg
nezavisnog samoupravnog razvoja, svaki atak na · nasu slobodu i
integritet - naisao bi na isti takav herojski otpor, ispoljila bi
se ista od!ucna reiienost i spremnost da se odbrani sve ono sto
smo krvlju i ogromnim naporima ostvarili u proteklim decenijama, da se sacuvaju tekovine za koje je p!acena taka visoka
cena.
U ovoj, Medjunarodnoj godini zena, mi istovremeno obelezavamo i tridesetogodisnjicu pobede nad faSizmorn
koji je bio, jeste i ostaje smrtni neprijatelj svakog demokratskog poretka, koji je posebno bezdusan i surov u odnosu na zenu. Nikada ne mozemo i ne smemo zaboraviti da smo pobedu
nad fa sis tickim agresorima i pobedonosni is hod oruzane faze
naile revolucije ostvarili uz veoma rnasovno uiiei'i6e zena. Takodje smatramo da je veoma znacajno da ne samo evociramo se6anja na najs!avnije dane iz nedavne proi'ilos ti nasih naroda i
na ovaj prelomni period u nasem razvoju, vee i da neprekidno
crpimo iz te borbe i iz toga perioda nove podsticaje za puno
i dosledno ostvarivanje svih onih teznji i ideala za koje je dalo
svoje zivote milion i sedamsto hiljada gradjana ove zeni je, medju kojima je bi!o preko ilesto dvadeset hiljada zena. Svi smo
mi duzni da odamo najvece mogu6e priznanje neprocenjivom doprinosu koji je dalo oko dva miliona zena Jugos!avije, ukljucenih na raznovrsne .naiiine u ovu sveopstu borbu, a medju njima
i herojizmu preko sto hiljada partizanki pod oruzjem - od kojih je svaka cetvrta poginula, a od prezivelih svaka druga ranjavana i medju kojima je devedeset i jedna proglasena za narodnog heroja. Besmrtni su likovi hi!jada i hiljada zena-radnica, se!janki, ucenica, intelektualki - kojima su nasa umetnost
i umetnicko stvaralai'itvo, a na zalost i naaa istoriografija joii
uvek ostali veliki duznik.
Da se, druze predsednice, vratimo na neke
fundamentalne problems kojih smo se ranije vee
de!imiciJ.o doticali. U savremenim takozvanim
pokretima za ostobodjenje zena, narocito na Zapadu, postoje tendencije da se problem oslobodjenja zene veze za tzv. borbu polova; da li je
to opravdano i kakav je odnos izmedju ove ideje i marksistickog koncepta klasne borbe?
U programima, idejama i parolama savremenog
pokreta za oslobodjenje zena, kao i u literaturi koja obrazlaze
njihova idejne stavove, eesto se -istice koncept borbe polova kao
dinami Cki princip pokreta za oslobodjenje zena .. Ideja da je
"borba polova'' osnovna motorna snaga istorije oslobodjenja zene, nije nova. Ona je danas aktuelizirana, iako pripada onim
teorijskim i politickim polfuiiajima da se sociologija zameni
biologijom, i da se u .biologizmu trazi odgonetka za drustvene
odnose i probleme. Karakteristiiino je da se borbi polova daju
razlicita znacenja. Ona je shvacena eas kao zamma za klasnu
borbu, cas kao paralelna sa idejom klasne borbe, a nekad i
kao teza da oslobodjenje zena moze biti samo akt suprotstavljanja muskarcu kao skoro iskljucivoj "vladaju6oj klasf' i
Medjutim, nesumnjivo je da najtrajniji i najlepsi ·spomenik zeni - ucesniku nase revo!ucionarne borbe jeste
16
17
I
�"gospodaru". Medjutim, odnos izmedju klasne borbe i sukoba
polova je mnogo slozeniji. Klasna borba nije jednostran proces
i pravolinijska akcija, kao neka borba izmedju dve protivnicke
vojske. Ona podrazumeva proces menjanja klasne strukture istorijski prevazidje!le drustvene ekonomske forinacije, i to u
svim 'njenim dimenzijama i izrazima,Klasna b'otba se 'manifestuje na
svim podruiijima drustva i njegovog zii>'Dtll.i od ekonomske i po~
liticke sfere do kulture i nauke. dna se ostvarU:je u drustvenoj,
politiCkoj i misaonoj akciji, i to ri sv'akoj ria specifi&li'n naCin,
s tim sto im je zajednicko prevazilazeilje starog i uspostavlja~
nja novog, napredriijeg i boljeg,
iJ tOni odriosil poktet za Mlobcid)erije zena je
drustveni, politic!d i kulturni pokret, kdji nije lisen lii izves~
nih bioloskih elemenata, takbz\iiine· seksualne revolucije, U o~
vom opstem i slozenorri, a, ii dsiii:ivi jedinstveliom pokretu, ri~
rna hijerarhije, i zato iie odg6v'i1Ni iii markSizmu, ni interesu
zena, teznja da se pokre6u pitalija priariteta izmedju klasne
borbe i borbe polova, Takve tei!rije naiazimo u: raznim shvatanjima i prograinima tzv, radikaltiih oslobodilackih pokreta ze~
na i one ceato dovode do idejriih korifuzija i politickib inercijjl.,
kao i do avanturizrria i ekscesa raznih vrsta.
Oslobcidjenje zena n!l zavisi sarro pa lii prven~
stv'en6 od potiskivanja "vlasti muskaraea'', liiti od njihovog for~
malilog izjednacenja sa muskarciina, a jos marije u uspostavljanjti kakvog "carstva zenai' na ZemljL Marks je isticao da
je emancipacija zena moguea samo kao ljudska emancipacija;
to je osnovni princip ko]i ee dovesti do oslobodjenja i jednako~
sti zlliH\, Bez opstedr1lstvene erriancipacije nema ni emancipacije ~eiia ni njenog prava na njen autentiean i slobodni razvitak,
Dosadasnja; pa i postoj e6a supremacija muskaraca i potcinjenost .zetia se jedino rriogu otkloliiti, u "sloboonoj zajedliici illobodnih !judi", Komunizarri je i ovde resenje za ova slozeno pi-"
tanje. u prelazilom periodu 1l korrie ziviino; klasria borba je
bila i os tala bsnovna pokretacka snaga i motor drustvenih pre~
obrazaja u kojiina se maze vrsiti posteperio oslobbdjenje celoA
kupnog drustva ocl svih oblika ofudjenja, ilejednakosti i poliize~
nja, a time i uspostavljanje zene kao slobodii6g !judskog bica,
U tom procesu svest, akcija i ·angazovanost zella cini da klasna borba bude sira, odlucnija i uspesnija.
18
Sve sto sam ovde istakao ne znaCi da imamo
pravo da ospo.ravamo odgovarajueu specificnost zen,:il i njihove
problematike, kao i opsti znaeaj niza novih ideja i pogleda koje one danas unose u svojim revolucionarnim zamislima i aktivnostima. Svako potcenjivanje ovog doprinosa je ne samo, kako se danasnjim recnikom kaze, stav birokratije, vee i osiromasuje borbu coveka za bolji i istinitiji svet.
Da li biste istakli neke teskoee iii cak prepr.eke u proeesu emancipacije zena u nasoj zemlji?
Te prepreke i teskoee postoje i pogresno je smatrati da socijalizam kao sistem automatski resava pitanja jednakosti i druga prava i potrebe savremene zene u nas. Socijalizam
ima tu prednost sto on brze otklanja ideologiju vladajuce burzoaske klase, koja je nipodastavala polozaj i ulogu zene u drustvu
i sto, nastavljajuei revoluciju i ostvarujuei ideologiju radniCke
klase; brze otklanja materijalne, pravne i formalne nejednakosti izmedju zena i muskaraca. Ali, to nije sve, niti nas to maze potpuno zadovoljiti.
Ne samo nasledjena materijalna i kulturna zaostalost, vee 1 relativna opsta nerazvijenost uslova u kojima se
gradi socijalisticko drustvo, a narocito proces zaostajanja ljudske svesti, stvaraju i u nasem socijalistickom drustvu niz tesko6a i prepreka, ne samo za punije ostvarivanje ljudske licnosti zena, vee i za ostvarivanje njihovih prok[amovanih prava i
sloboda. U ovakvim uslovima jos uvek ima. pojava i teznji iskoriscavanja drugog, nasilja i gospodarenja, narocito od onih koji
su po tradiciji, iii na osnovu materijalnih i drugih pogodnosti,
u moguenosti da to cine. Takve pojave u ljudskim odnosima i
ponasanjima, cak i kad su prihvaeene Od druge strane, odrzavaju hijerarhije u drustvu, u porodici, u ·kuei i u licnim odnosima i otezavaju da zena bude i da se oseti kao slobodan ravnopravan clan socijalisticke zaj c<:lnice.
Otuda nasa idejna i politicks akcija mora biti
usmerena na menjanje ljudskih odnosa, svesti, tradicionalnih
vrednosti i "prirodnih navika". Vise nego ikad danas se samoupravna politicks. misao i akcija moraju prosiriti na podrucje
19
�kulture znanja, svesti i morala. To isto zahteva
nosti i samokriticnosti, manje mehanicizma, vise
u na8oj misli, akciji i pona8anjima svih i svakog.
nam je isto tako jedna vrsta unutra8nje dr-ustvene
pogledu onog Sto cinimo, sto jesmo i kuda idemo.
i vi8e kritichumanizma
Potrebna
kontrole u
Napominjem sve ovo, ne samo da istaknem svu
slozenost i sve teskoce u procesu oslobodjenja zene, vee da ukazem i .na nuznost promena nacina misljenja i rada tzv. subjektivnih faktora socijalisticke svesti, odnosno u prvom redu
Saveza komunista i Socijalistickog saveza radnog naroda. Ova
Medjunarodna godina zena pruzila nam je priliku ne samo da istaknemo U pryj plan II ZeDSkO pitanje11 , VeC j da preiSpitaffiO
sebe i da pokrenemo sebe i druge prema pravim problemima
koji leze u dubinarna naseg drustva i nas samih. Na osnovu
svega toga, uz aktivnu ulogu napredne marksisticke misli i ljubavi prema istini i drugom, mi mozemo postepeno doprinositi
da se humanizuju ljudski odnosi i time da zene dobiju s voj pravi dostojanstven lik, sa one strane eksploatacije, dominacije i
ponizavanja. U ovim sves tranim, kulturnim i moralnim preobrazajima koji su u osnovi politicki neodvojivi od nje, niko nema pravo da bude po strani i da bude sasvim zadovoljan sobom
i svojim doprinosom.
zalagala za reeavanje sustinskih problema svakog datog periods, tako i danas ovaj Ca.sopis treba da doprinosi ostvarivanju .
sveukupnog druStvenog razvoja i re8avanju svih osnovnih problema radnih !judi i · gradjana, medju kojima su i oni specifieni
prohlemi koji se oduose na drustveni polozaj zene. To su, pre
svega, dalja izgradnja socijalistickog samoupravnog druStva na
novim ustavnim nacelima i odlukama Desetog kongresa Saveza
komunista Jugoslavije, puno ostvarenje samoupravne ustavne
pozicije svih radnih !judi - bez obzira na pol - u proizvodnji
i upravljanju, tako da oni postanu neposredni nosioci razreilavanja svih bitnih opstib, drustvenih, kao i svojib posebnih zivotnih problema, da ovladaju svim sredstvima, uslovima i re-,
zultatima svoga rada i zivota.
·
Jasno je da se ti veliki zadaci mogu ostvariti
jedino zalaganjem svih organizovanib socijalistickih snaga i subjekata samoupravnog druStva, na svim nivoima odlucivanja.
Sredstva informisanja imaju u tom pogledu izvanredno veliku
drustvenu uloJN, mogucnosti i zadatke. Zelim vam puno uspeha u tom plemenitom i odgovornom rad\1. Na svima nama je
da se zaloZiiiD da se to i ostvari, tako da predstojeci jubilej
svi zajedno na pravi nacin obelezimo.
Dozvolite, druze predsednice, da Vas, na kraju,
podsetimo da ce u 1976. godini casopis "Zena
danas", koji je grupa mladih komunis tkinja u
Omladinskoj sekciji Zenskog pokreta u Beogradu pokrenula u teiiktm danima nadiranja fasizma 1936. godine, obeleziti svoj 40-godisnji jubilej. Koje poruke i kakve zadatke treba 11 Zena
danas" da preuzme u s vojoj daljoj izdavackoj
orijentaciji?
Neosporna je pozitivna uloga koju je ova] casopis odigrao u protekle cetiri decenije, u predratnim, ratnim i
posleratnim godinama. "Zena danas" ce u sveukupnim druiltvenim napbrima za ostvarenje pune ravnopravnosti i oslobodjenje
zene u na8em druiltvu i dalje imati znacajne zadatke. Kao sto
se u razlicitim etapama l'azvoja naileg druStva "Zena danas"
20
21
�T I T 0:
"
Za nas pokret od samog pocetka do danasnjeg dana karakteristicno je veliko ucesce zena.
Treba najprije podsjetiti na veliku ulogu zena u
predratnom revolucionarnom periodu, na odvaznost i samoprijegor na svim sektodma rada, na njihova aktivno ucesce u demonstracijama, strajkovima i drugim oblicima borbe. Ta aktivnost nije jenjavala ni u vrijeme najdublje ilegalnosti KPJ, kao
sto je bio slueaj poslije zavodjenja sestojanuarske monarhofasisti&e diktature. Stavi8e, u periodu nemilosrdnih progona i najsurovijeg terora, kojemu su bile izlozene isto kao i muskarci,
medju zenama•je joi'i vise jaealo uporii'ite Partije. I sam polozaj zena u predratnoj Jugoslaviji podsticao je njihovu aktivnost
u revolucionarnom pokretn. Jer, nije se radilo samo o njihovoj
politickoj neravnopravnosti, vee i o najizrazitijoj eksploataciji.
Poznato je, pored ostalog, da su za jednak rad dobijale cesto i
upola manju platu od muskaraca.
Ukljucuju6i se u svenarodnu borbu protiv klasnog i nacionalnog ugnjetavanja, za socijalnu pravdu i gradjanske sl<Jbode, zene -su se borile i za svoju politicku ravnopravnost, za pravo na rad i jednake plate za isti uCinak. Bilo je
dosta zadataka koji su posebno povjera vani zenama i koje su one savjesno i disciplinovano izvrsavale izlazuci se i najvecim
opasnostima. Svoju hrabrost zene su ravnopravno dokazivale i
onda kada bi pale u ruke policije, u trenucima najveceg zlostavljanja i mucenja.
KPJ je posebnu paznJU poklanjala razvlJanju aktivnosti zena u predvecerje teskih borbi za koje se znalo da dolaze. Do velikog ucesca zena u nasem narodnooslobodilackom
ratu nije doslo slucajno. To je bio rezultat rada Partije prije
rata i visoke drustvene svijesti, politicke zrelosti i patriotizma
velikog broja zena u nasoj· zemlji.
0 doprinosu zena u tim sudbonosnim danima za
nase narode, kako na frontu taka i u pozadini, zna se dosta
�van nase zemlje. Ni teske borbe, ni dugi iscrpljujuci marsevi,
ni razne druge nedace koje s·u zene morale da savladjuju sa krajnjin1 fizickim i psibickim naporima - nisu nikada dovodili do pojava malodusnosti i do gublj enja vjere u pobjedu. U historiji su zaista rijetki primjeri tako masovnog ucesca zena u borbi i njihove
tako velike hrabrosti i stoicizma. Svojim po:irtvovanjem u borbi
za spasavanje ranjenika zene su dale poseban doprinos humanoj
strani nase revolucije. A ta briga o covjeku jacala je borbeni moral uopste kao jedan od odlncujucih faktora pobjede.
Ravnopravnost zena u nasem druEt vu, sto je jedna od tekovina nase borbe, nije, dakle, nesto sto je zenama poklonjeno. Ona je stecena u borbi u kojoj su zene ravnopravno ucestvovale i podnijele ogromne zrtve. Dovoljno je pomenuti da je 88 zena u nasoj zemlji proglaseno za narodne heroje.
U razvitku socijalistickih drustveriih odnosa poslije rata doslo je do bitnih promjena i u pogledu polozaja i uloge zena, ciji znacajan doprinos nije izcstao ni u jednoj oblasti zivota.
Koliko se samo poveealo njihova ucesce u privredi L'drustvenim
sluzbama, najbolje govori podatak da danas jednu tre6inu svih zaposlenih u zemlji cine zene. Jos je znaeajnije od toga da su to, u
sve vecem broju, generacije skolovanih zena, sto jos vise doprinosi njihovoj radnoj i drustvenoj afirmaciji.
Naravno, ravnopravnost zena nije nesto sto je staticno i sto je jednom za svagda garantovano. Potrebne su statue akcije drustva i njegovih najslljesnijih snaga za potpuno uklanjanje
starih shvatanja i ukorijenjenlh navika i za obogacivanje te ravnopravnosti novim sadrzajima. A za to upravo nail samoupravni socijalisticki sistem pruza sve ve6e mogucnosti. U demokratskim
procesima izgradnje slobodnog i humanDg'· drustva u kame svi gradjani treba da odlUCUjU 0 SVim drustvenim poslovima - Siroki SU
prostori i za aktivno, ravnopravno ucesce zena, kao i za doprinos
njihovih organizacija. Nema sumnje da ce zene znati da koriste
svoja prava is to onoliko koliko su spremne da i ubuduce ispunjavaju svoje obaveze.
Ovaj Zbornik bice od velikog znaeaja i kao vrijedan
prilog historiji naseg radnickog pokreta i revolucije i kao dragocjeno stivo za vaspitanje novih generacija zena na koje treba prenositi
duh slobodarskih i borbenih tradicija."
Napomena: Ova izjava druga Tita objavljena je u Zbornlku posvecenom borbem>m putu zena Jugoslavije, izdanje Leksikografskog
zavoda Srbije, 1972. godine.
"ZENE JUGOSLAVIJE U NARODNOOSLOBODILACKOJ
BORBI I SOCIJALISTICKOJ REVOLUCIJI"
1941-194 5"
�JUG CSLAVJJA 1918-1941. G ODINE
- DRZAVA NACIONALNE NERAVNOPRAVNCS'TI I SOCIJALNE
NEPRAVDE
Napomena:
Tekst "Zene Jugoslavije u narodnooslobodilackoj
borbi i socijalistickoj revoluciji
1941~1945''
-
Redakcija "Zene danas" prenosi iz. posebne publikacije ko)u, povodom 30-godi8njice pobede
nad .fasizmom, u redakciji Dusanke Kovacevic,
priprema Konferencija za pitanja drustvenog
po~
lozaja zena Jugoslavije.
Knjiga 6e izici na engleskom, francuskom, ruskom i spanskom jeziku.
Jugoslovenska drzava stvorena je nakon prvog
svjetskog rata, 1918. godine. U nju su usle Srbija i Crna Gora, koje su bile samostalne drzave, zatim Hrvatska sa Dalmacijom, Bosna i Hercegovina, veci dio .Slovenije i Vojvodina, ko- ·
je su ·se do tada nalazile u sastavu bivse Austro-ugarske cal!e-.
t.ri_ne_ M~.ker!o!!!ja je !.! sestav j~0S!D'tenske drZ2.ve t:ela. c~im
svojim dijelom koji je nakon oslobodjenja Makedonije od Turaka
1912. godine pripao Srbiji, Ostali dio Makedonije ostao je u sastavu Bugarske oonosno Grcke. Ujedinjenje je bilo zelja svih
jugoslovenskih naroda. Oni su u stvaranju jugoslovenske zajednice vidjeli izlaz iz nacionalnog ropstva i poteinjenosti u kojoj
su zivjeli vijekovima bilo kao dio otomanskog ili austro-ugarskog car.stva Oc!upiruci se pokusajima asimilacije i nasilne denacionalizacije nepre.stanom borbom za nacionalnu slobodu i nezavisnost.
Ali, o nacinu konstituisanja novostvorene drzave, o njenim granicama i unutrasnj em poretku, umjesto naroda oolucivale su ve!ike sile pobjednice f.l. imperijalistickom ratu
i burzoaski vr\lovi u zemljama koje su ulazile u sastav nove
drzave, osobito ve!ikosrpska burzoazija i monarhija, koje su
svoj prestiz nad ostalim gradile na zrtvama koje je dao srpski
narod ad 1914. do 1918. godine u ratu protiv Austro-Ugarske
i njenih saveznika.
Nova drzava zapocela je svoje postojanje sa nesigurnim granicama izvan kojih je, odtukom velikih sila, ostao
znatan dio nacionalnih teritorija Hrvatske, Slovenije i Makedonije.
Zi vat u zemlji tekao je u znaku dubokih unutrasnjih sukoba oko druiitvenog uredjenja, nacionalnih odnosa,
27
�revolucionarnih pokreta seljastva koje je trazilo dosljedno sprovodjenje agrarne reforme ( radnicke klase koja se borila protiv
kapi'talisticke eksploatacije, za pravednije drustveno uredjenje,
povoljnije uslove rada i zivota.
SVI OBLICl NEJEDNAKOSTI POLOVA OD MNCGOZENSTVA, KUPOPRODAJE
ZENA • OBESPRAVLJENCG POLOZAJA
U DRUSTVU I PORODICI DO TEGOBA
SAVREMENE PROLETERKE U RADNOM
ODNOSU- BILl SU PRATILAC ZIVOTA
JUGOSLOVENSKIH ZENA
<
Qrustyene krize izazvane nerijesenim nacionalnim i socijalnim problemima s ve su se vise zaostravale. Drzava u koju; su 'usli vee razvijeni narOdni individualiteti sa teznjom da nesmetano i slobodno" napreduju postala je zemlja nacionalne neravnopravnosti i najsurovijeg klasnog ugnjetavanja.
Ono sto je ujedinjavalo burzoaziju pojedinih jugoslovenskih zemalja i sto ju je sililo na medjusobne kompromis,e bio je, strah od revolucionarnog gibanja naj sirih narodnih
slojeva kojima je oktobarska revolucija 1917. otvarala nove vidike, ulijevala vjeru u narodne snage u borbi proti v nepravdi,
nasilja i bijede u kojima su zivjeli.
JugoSlovenska burzoazija stajala je u vanjskoj
politici na pozicijalna najreakcionarnijih snaga medjunarodnog
irilperija!iznia u borbi protiv mlade tek stvorene Sovjetske republike. , Ona ne samo da nije priznala Sovjetski Savez, nego je
postala azil mnogih kontrarevolucionara iz biviie carske Rusije.
U takvoj politickoj i privrednoj situaciji i takvim odnosima, u zemlji sastavljenoj od naroda koji su do tada
zivjeli i razvijali se pod razlicitim drustveno-istorijskim uslovima, nije se moglo ocekivati njihova istinsko sjedinjavanje.
Drug Tito o tom periodu kaze: "Ovdje se ne radi o tome da li
je trebalo doci do stvaranja nove drzave, odnosno do ujedinjavanja. No, do ujedinjavanja Juznih Slovena je trebalo i moralo
doci. To je hila ideja najnaprednij{h ljudi i zemalja koje su se
nazivale juznostovenskim. Ali, radilo se o tome na kojim ce
principima biti zasnovano to ujedinjenje, radilo se o tome da
se jedno nacionatno ugnjetavanje ne zamijeni drugim, da se socijalno izrabljivanje radnih !judi pod Austro-Ugarskom ne zamijeni jos gorim izrabljivanjem od mlade nezajazljive burzoazije u novostvorenoj drzavi." (V kongres KPJ).
28
Uporedo sa pojavom kapitalisticke privrede i drustvenih odnosa koji je prate, u svakoj od zemalja koje su usle
u sastav Jugoslavije nastajao je i razvijao se krajem XIX i pocetkom XX vijeka, pod uticajem naprednih pokreta u zeml~ama
Evrope, pokret zena za emancipaciju. On se razvijao zaviSno
od uslova u kojima su zivjele zene pojedinih krajeva.
Pravni propisi koji su regulisali polozaj zena u
braku i porodici, odnose muza i :ilene, roditelja i djece, pra~o
nasljedjivanja, razlikovali su se u pojedinim dijelovima zemlJe,
pa se moze govoriti o ,iiest pravnih podrucja. Medjutim, u svojoj osnovi svi su oni znacili diskriminaciju zene _u ~rustvu, br~ku
i porodici. u Srbiji i Makedoniji, ,na primjer, bro Je na snazr
Srpski gradjanski zakonik iz 1844. godine koji je zene izjednaeavao sa maloljetnicima i maloumnicima.
U clanu 39. toga Zakona pisalo je: "Mladotjetnici
se drze za nedorasle i oni stoje pod osobitom zastitom zakona."
A dalje se objasnjava: "Miaiidjetnicima se upodobljavajti svi oni.
koji ne mogu ili im je zabranjeno sopstvenim im~nje_m rukov~tl,
a takvi su: svi uma useni, raspikuce sudom oglasem, propallce,
prezaduzenici cije je imanje pod steeajem i udate zene za zivota muzevljeva."
"Sa maloljetnicima i maloumnicima" zene je izjednaeavao i Austrijski gradjanski zakonik od 1811. godine ~oji
je vazio na podruCju Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovme
· s tim iito su u Sloveniji vaziJe i kasnije izmjene i dopune. Prerna o~om Zakoniku · zena nije mogla biti zakonski zastupnik ni
svoje djece nego s~mo sututorica, nije mogla svjedociti prilikom sastavljanja testamenta itd.
29
�Pripadnost stanovnistva raznim konfesijama
(katplici, pravoslavni, pripadnici islamske vjeroispovijesti, Jevreji i drugi) sa svoje strane je upotpunjavala kodeks kojim se
regulisao polozaj zena. Svima je bilo zaj edni cko da zena treba
da se pokorava muskarcu i da zavisi od njega. Kupovina i prodaja zena, mnogozenstvo, pravo muskarca da u svako doba
"otpusti" zenu i drugi vladajuci obicaji stavljali su Muslimanke
u rang najnizih ljudskih bica. Spoljni znak ropstva Muslimanki
bio je tamni veo preko lica, zar i feredza, na koje su ih osudji vali obieaji koji su !mali rang vjer&ke dog me.
Tako su se u jednoj maloj zemlji stekli svi vidovi diskriminacije zene, od najprimitivnijih oblika zivota zene
naslijedjenih od turske feudalne vladavine do tegoba proleterske
zene koja je usla u fabrike i postala predmet najgrublje eksploatacije od strane kapitalista.
Za vrijeme prvog s vjetskog rata zene su postale
znaeajan faktor u privredi zemlje. One su zamijenile muskar.ce
u tvornicama, u poljoprivredi, u raznim sluzbama. Dok su u
Srbiji napadnutoj od ·strane Austro-Ugarske 1914. godine, kao i
u C rnoj Gori, zene ulagale najvece napore i zrtve u borbi protiv agresora, u jugoslovenskim zemljama u sastavu Austro-Ugarske razvijao se sve organizovaniji otpor protiv nepravednog
rata; Dobrovoljci iz ovih krajeva ukljucuju se u redove srpske
vojske. ·ve!iki broj prisilno mobilisanih pripadnika jugoslovenskih naroda bjezi iz Austro-Ugarske vojske u takozvani zeleni
kadar, to jest sa oruzjem u ruci sklanja se u sume da bi i2bilE!g'U sluzerije tudjinskim interesima.· Zene se organizuju u bor- ·
bi protiv oduzimanja stoke i poljoprivrednih proizvoda, !zgladnjavanja stanovnistva, nepravedne podjele i onako nedovoljnog
sledov~nja hrane. Istovremeno sve vise se angazuju u borbi za
stvaranje zajednicke jugoslovenske drzave.
Vee 1917. godine zene Slovenije, na prtmJer,
vode snafuu politicku akciju za stvaranje jugoslovenske drzave
u koju bi usla potpuno ujedinjena S'ovenija sa svim svojim dijelovima. Sve je to, istovremeno, budilo i svijes t o potrebi da i
zene u novoj drzavi dobiju ve<ia prava, to jest da se pravno i
politicki izjednace sa muskarcirna.
30
BORBA ZA RAVNOPRAVNOST ZENANEODVOJIVA OD OPSTENARODNE
BORBE ZA NACIONALNU RAVNQPRAVNOST, DEMaffiATIJU I SOCIJALNU PRAVDU
U nasljedju radnickog pokreta pojedinih zemalja
Jugoslavije bile su ne samo akcije zena nego i nastojanja dase
teorijski postavi zensko pitanje i da se poveze sa revolucionar~
nim radnickim pokretom.
..
_ U radnickoj stamp! objavljivane su rasprave i
clanci 0 zenskom pitanju, polemike sa klerikalnim .i ostalim
konzervativnim snagama, a u nekim vecim gradovima izlazilLsu
i posebni listovi namijenjeni radnicama u kojima je pisano o polozaju zena: i njihovoj borbi.
.
U aprilu 1919. godine odrzan je Osnivacki kongres Socijalisticke radnicke partije (komunista), a godinu dana
kasnije Drugi kongres u Vukovaru, na kome je _naziv Partije
promijenjen u Komunisticka partija Jugoslavije.
·
U program Socijalisticke radnicke partije (komunista), osnovane na Prvom kongresu, usao je zahtj ev za jednakost muskarca i zene.
·
· .
. Komunisti su vodili borbu da zene za jednak rad
dob!ju i jednaku platu kao muskarci, za zastitu trudnica i majki,
za porodiljska odsustva, za uvodjenje zenskih inspektora u inspekcijama rada i zas ebne kontrole za zastitu zena na radu. To
je posebno istakouto na Vukovarskom kongresu.
Komunisticka partija je hila jedina partija koja
se u bivsoj Jugoslaviji izjasnila i dosljedno borila za politicko i
drustvenu ravnopravnost zena.
Burzoask~ politicke partije ili se nisu !zjasnja.:.
vale o pitanju ravnopravnosti zena ili su zauzele stanoviste da
su zene neprosvijecene ida zato treba odgoditi davanje prava
glasa zenama. Ovakav stav burzoaskih partija proizlazio je iz
drustvenog sistema, a podri<avan je konzervativnim tradicijama,
31
�vjerskim. dogmama i propag'andom da je zena pozvana jedino
·da bude majka i doma6ica. Sa takvim sadrZajem su, na primjar, samo vjerske organizacije izdavale oko 20 easopisa koji
su svojom tematikom tezili' da zene odgoje u tom duhu. Slicno
burzoaskim partijaina, ponasala se i scX;ijaldemokratska partija.
Gradjapski femihisticki pokret u Jugoslaviji nije mogao privuci u svoje redove radnice i siromasne seljanke,
jer se nije bavio polozajem njih kao dijela ugnjetene i eksploatisane klase, nego samo problemom njihovog pravnog polozaja
u oclnosu na muskarce. Cinjenica da u sistemu klasnog i politickog bespravlja ni muskarce, pripadnike siromailnih narodnih
· slojeva, njihova politiCka prava nisu stitila od sve gore eksploatacije, ave je vise razvijala svijest radnih zena da je njihova
mjesto u opstenarodnom pokretu u kome ce se rjesavati i ukidanje njihove neravnopravnosti,
Radnice su strajkovale, radnicke zene pravile ·
"crveni obruCi' oko fabrika u kojima se litrajkuje i svojim tijelima· sprjeeavale prod or strajkbrehera i policije, organizovale
su kuhinje za ishranu strajkaea, ulazite u sindikate i preko
njih trazile svoja prava i ukljucivale se u opstu borbu radnicke
klase. Uz revolucionarne snags radnica i radnickih zena ulazile sti u pokret i druge, na razne nacine diskrimisane mase zena •. U radnickom pokretu nalazile su mjesto i siromasne setjanke koje su najteze osje6ale bijedu u koju je seljastvo gurnuto
politikom drzave i kapitalistickih elemenata na selu. U pokret
au ulazile djevojke kojima je dl"Zava zabranila pohadjanje uCiteljske ilkole, jer ima nezaposlenih ucitelja, i mlade uCiteljice kojima je zakonom propisano da se mogu udati samo za ucitelja
ako zele da sacuvaju' namjestenje. Bile su nezadovoljne zaposlene udate zene ili zaposlene djevojke koje su stanovale kod porodica, jer su, bez obzira na sposobnost i kvalifikacije, bite manje placene od muskliraca i prve na udaru kada je trebalo smanjiti broj zapos lenih.
Zene koje su u svim nacionalnooslobodilackim
pokretima svojih zemalja uzimale vidnog uceS6a bile su nepomirljivi borci protiv progona i .diskriminacije onog sto je Cinilo inclividualnost naroda kojima pripadaju •
. 32
Kakav je bio poloZaj pojedinih naroda u staroj
Jugoslaviji vidi se najbolje na primjeru Makedonije.
S jedne strane, teritorija. Makedonije je hila
podijeijena izmedju tri zemlje od kojih nijedna nije prizuavala
makedonsku nacionalnost. U okviru stare Jugoslavije Makedonija je tretirana kao "Juzna Srbija", makedonski jezik bio je zabranjen, administrativni jezik bio je srpskohrvatski, jezik na
kome su ucila makedonska djeca takodjer. Dodajmo tome. da je
pored C rne Gore, Makedonija hila najnerazvij enija u industrijskom pogledu. Nesta duvanske industrije bilo je sve .cime je
raspolagala. Zato nije slueajno sto su Makedonke bile vrlo aktivne u svim pokretima za nacionalno oslobodjenjra i socijalnu
pravdu. Stovenke i Hrvatice trazile su da odgajaju svoju djecu
u bogatoj kulturnoj bastini svojih naroda i narodnog jezika. One
nisu mogle Obezliciti svoje materinstvo u "troimenosti'' nad kojom je stajala sjenka monarha i kazne za sva nacionalna i klasna osje6anja.
• Siroki slojevi zena Srbije, Cije je zrtve i patnje
u minulim ratovima uzurpirala, kao lovorove vijence, velikosrpska bul"Zoazija da bi nametuula hegemoniju Y:itavoj Jugoslaviji, zivjele su u siromastvu i obespravljene. To su osje6ale i
Crnogorke, vjekovni bore! i ucesnici u svim borbama za slribodu s voje zemlje.
Protiv ' vjekovnih okova, socijalne nepravde i diskriminacije borile su se i zene Kosova. Stupale su u borbu i
zene pokrivene zarom i feredzom u vrijeme kada je taj simbol
ogranicenja licne slobode, potcinjenosti i · ugnjetavanja zabranjen
cak i u zemlji iz koje je donesen u nase krajeve. I po tome su
zene predstavljale borbeni element.
Svega toga burzoazija se bojala. Bilo da su se
nalazile na vlasti ili u opozidji, burzoaske partije su bile jedinstvene u stavovima: prema radni Ckoj klasi i pravima zena.
Zato clan 70. Vidovdanskog ustava iz 1921. godine glasi: "O
pravu glasa zena odlucuje se posebnim zakonom," Ta ista formulacija ponovljena je i u Ustavu iz 1931. godine, a zakon nikada nije donesen.
33
�ZABRANA RADA KOMUNISTICKE
PAR TIJE JUG OSLAVIJE
Iako su se neprestano borile zbog nejednako podijeljene vlasti i ekonomsklh pozicij:c u novoj drzavi, nacionalne
burzoazije su uvijek bile spremne na paktiranje kada su suocene
sa zajednickim neprijateljem: proletarijatom i komunistima. To
se najbolje pokazalo na izborima u ljeto 1920. godine, kada su
komunisti u vi 8e mj es ta dobili veeinu na izborima za lokalne organe vlasti. Na izborima za Ustavotvornu skupstinu iste godine
ko)nunisti su bill tree! po broju poslanickih mandata. Iza ovih
pobjeda stajale su pobunjene mase radrilka, siromasnih setjaka
i ostalih slojeva radnog stanovnistva.
Pored borbe za rjesavanje unutrasnjih pitanja,
radnicki pokret Jugoslavije vodio je akcije medjunarodne radnicke sotidarnosti protiv intervenclje protiv mlade Sovjetske Eusije, gusenja rev.clucije u Madjarskoj ltd.
Na seljake, nezadovoljne nacinom sprovodjenja
agrarne reforme, vlasti su slate policiju i vojsku. Agrarna reform.a sprovodjena je spore i djelimicno. Mnogl veleposjednici
su za "oduzetu " zemlju obesteceni vise nego da su je prodali.
Sitni seljacki posjedf bili su nesposobni da se odri.e pod pritiskom bogataskih Spekulacija. Tako je preko 700 hiljada sitnih seoskih domaeinstava bilo zaduzeno kod banaka i zelenasa placajuci ogromne kamate. Talas strajkova gusen je pucanjem u strajkace, pozlvanjem radnika u vojsku, otpustanjem sa posla, pa eak
i prisilnim raseljavanjem radnika lz pojedinlh rejona. Na strajkace su upuCi vane vojne jedinice, eak I topovi.
U Skupstinl je ubrzo poslije toga po skracenom
postupku izglasan zloglasni "Zakon o zastitl javne bezbjednosti
i pokreta u drzavi". Taj zakon proglasio je komunlsticku aktivnost zloCinom I dopuiltao takve progone komunista i njihovlh
simpatlzera da s e moglo nekaznj eno lei i na njihova fizicko lstrebljenje. Sve sto je znacilo opoziciju unitarlzinu i hegemoniji
slamano je nasiljem i najsurovijim progonima. Time je legalizovana neprikosnovenost monarha, centralisticko uredjenje, nacionatna neravnopravnost i omogueeno da kapltalisti, pomognuti
34
terorom drzave, po svojoj volji otpustaju radnike, produzuju
radni dan, smanjuju i onaka bijedne nadnice, vrse besprimjernu
eksploataciju zenskog i djecjeg rada.
Na potozaj zena u radnom odnosu uticala je, prije svega, ogranicenost broja radnih mjesta u uslovima nerazvijene privrede, sto je davalo moguenost postodavcima da izigravaju i one socijalno-zastitne mjere koje su bile propisane zakonima i drugim pravnim propisima. U periodu burnih revolucio~
narnlh pokreta radnicke klase i drugih siromasnih slojeva, doneseno je nekoliko znacajnih zakona iz oblasti socijatnog zakonodavstva. Oni su sadrzavali obaveze poslodavaca o zastiti zena
na poslovima stetnim po njihova zdravlje, na, trajanje porodiljskog odsustva, za vrijeme kojeg zene nisu mogle biti otpustene,
zabranu noenog rada i sl. Medjutim, ove mjere nisu bile dosljedno sprovedene, a krilenje zakona najcesce je prolazilo bez
postjedica za poslodavca. Pogotovo su to mogli ciniti n_esmetano nakon zabrane KomunistiCke partije i razbijanja sindikata.
Nesigurnost na radnom mjestn, diskriminacija u
platama, ogranicavanje broja zena u pojediruln sluZbama, izlgravanje propisa 0 radnom vx-emenu, zastiti na radu i zastiti
materinstva stvarali su ogorcenje kod radnica i drugih zaposlenih zena i spremnost na akcije protiv eksploatacije koja je vrsena nad njima.
Ni najsurovijim obliclma politicke obespravljenosti, bijelog terora, otpustanjem s pasta, nije se mogao unistiti
radnicki pokret. U · dubokoj ilegalnost!, des etkovana i progonj ena,
obnavljala je svoje redove i svoj rad KomunistiCka partija Jugos lavije.
Jedan od ob!ika povezivanja sa radnickom klasom i narodom bio je ulazak komunista i njihova aktivnost u postojecim kulturno-umjetnickim, sportskim, profesionalnim I slicnlm organizacijama. Zene, prlpadnice radnickog pokreta, ukljncivale su se u postojeca zenska udruienja i organizacije nastoje6i da sa ostalim naprednim zenama organlzuju akcije koje bi doprinijele c'~- se zensko stanovni8tvo ukljuci u borbu za poboljsanje svog polozaja i rjesavanje zivotnih problema naroda.
Gradjanske zenske organizacije koje su postojale u nekim d;.jelovima zemlje imale sm raznovrsne platforms
35
�udruzivanja i programe rada, Formirane su kao dobrotvorna
•
prosvjetna ili profesionalua.'udruzenja. Njihov manevarski prostor nije prelazio okvire postoje<ieg poretka, mada je u ovim
drustvima bilo i naprednih struja, osohito u horhi za rjesenje
. nacionalnog pitanja: i za naprednije zakonodavstvo u oblasti porodienih odnosa i gradjanskih prava zena.
Ulaskom u ova udruzenja omogu<iavalo se organizovanje nekih akcija koje bi bar donekle pomogle zenama, Jedna od njih je hila opismenjavanje.
Prema popisu iz 1931, godine, u Jugoslaviji je
procenat nepismenlh zena iznos!o 56,4. Narocito veliki procenat nepismenth zena bio je u Srbiji (78, 7), Milkedoniji (81, 7),
Bosni i Hercegovini (84), a na Kosovu eak 93, 9 odsto.
Ovakva nepismenost uticala je, pored ekonomske ·
bijede, i na sirenje zaraznih bolesti, na smrtnost djece, koja
je u pojed~~m dijelovima zemlje spadala medju najve<ie u svijetu, na vehk1 hroj porodjaja od kojih se nepismena zena nije ni
mogla ni znala braniti, na brzo starenje i kratko trajanje zivota stanovnistva.
Pa i ovakav skromni rad bio je poreme<ien i go-
tovo .ra:z;bijen novim politl&im krizama u zemlji.
Monarhofa!lis t1 cka diktatura, proglasena 6. januara 1929. godine, znaclla je joA zd<ii. obracun sa svim demokratskim snagama u zemlji, sa svim lito je stajalo na putu apsolutlstickoj monarh!j!, Dlktatur! je prethodio burni period parlamenllarnih ki:iza izazvanih neuspjelim pokusajima da se u borbi za vlast i ekonomske pri vilegije pojed!nih nacionalnih burzoazija nadju rjdenja u okviru postoje<ieg poretka. Iako je i\itav
izhornl sistem i parliimentarni zivot bio privid i fasada iza kojih se krila hegemonija, apsolutizam monarhlje i korupciondtvo
vrhunskih politiliara, iako je u sukohu osnovnih koncepc!ja 0 uredjenju drzave !zmedju centralizma i federalizma dolazilo do
kompromisa onda kada su to zahtijevali !nte1·esi krupne budoazije, postalo je ocito da se takvo stanje ne moze odrzati. C:ak .
i m!nimalne ustavne slobode bile au smetnje hegemonizmu i monarhiji. Ukidanjem Ustava 1929·. god!ne srus!le su se i posljednje kulise kojima je bilo zaktonjeno pravo lice diktatorske vla- ·
sti.
36
Opet su se pnnile tamnice. Na udaru je bilo sve
sto je najmanje moglo znaciti zelju za demokratijom, osnovnim
gradjanskim slobodama i promjenom postoje<ieg stanja.
Dokumenti iz tog vremena potvrdjuju da je veliki broj zena hio svjestan da se samo horhom moze mijeujati
postojece stanje. Iz redova radnica, studentkinja, htelektualki,
omladinki i ucenica raznih skola izrastale su revolucionarke
koje su politick! rad smatrale ohavezom i svakodnevnim zadatkom. Bilo bi nepodesno mjeriti uticaj revolucionarne ideologije
na zene njihovom organizovanom pripadnoscu Komunistickoj partiji. Dijelom zhog duboke ilegaluosti u kojoj je Partija hila,
zhog cega je i hroj Clanova Partije bio manji nego' sto je hilo
komunista, zbog unutrasnjih kriza' i frakcijskih horbi, a dijelom
zbog ukorijenjenih shvatanja u odnosu na zene, cega nisu hili
oslobodjeni ni svi komunisti, ,ulazak zena u Partiju hio je manji od zenskih snaga koje su se formirale i potvrdjivale u revolucionarnoj borhi.
Kada se govori o istoriji radnickog pokreta i
njenoj horbi, mora se istaci da je njegova sirina u raznim periodima zavisila od toga u kojoj je mj eri, pored organizovanja
borhe protiv klasnog ugnjetavanja, hio idejno i programski u
stanju da shvati revolucionarni. znacaj pokreta ugnjetenih naroda na nacionalnu ravnopravnost, kao i da osjeti kakva se revolucionarna snaga krije u zenama kao dvostruko ohespravijenom
dijelu naroda. Sve do tridesetih godina hilo je nejasno<ia i gresaka u stavu Komunisticke partije Jugoslavije o nacionalnom pitanju. Ukoliko je Komunisticka partija Jugos!avije u svom razvitku uspijevala da s vojim program om i akcijama izrazi interese i teznje najsirih slojeva naroda, ukoliko je sadrzinu klasne
borbe vise hogatila i ostalim rjeilenjima hez kojih nema ljudske slobode - nacionalnom ravnopravnoMu, ravnopravnoscu polova, slobodom misli, nauke i umjetuickog stvaralastva - utoliko je sticala vise pristalica spremnih da ·radnicko.m pokretu
stave na raspolaganje svoju borbenosti svoje sposohnosti.
37
�NARODNI FRONT PROTIV FASIZMA
Sredinom · tridesetih god ina u zemlji je snazno
rastao pokret za stvaranje Narodnog fronta, Cija je platforma
bila: demokratija, ekonomsko poboljllanje narodnog zivota,borba
protiv profaslstiCke orijentacije rezima, za pomoc republikanskoj Spanijl, za uspostavljanje prijateljstva sa Sovjetskim Savezorn. U to vrijeme za rad komunista !male su izvanredan znaeaj organizacije koje su mogle legalno raditi: kulturno-umjetn!- ·
Cka drustva, razna kulturna i sportskil. udruzenja, Savez drusta-;;
va seoskih mladiiSa i djevojaka (Slovenija), zavieajni klubovi stU::.
denata i njihove organizacije na univerzitetima, organizacije
Zenskog pokreta, Liga za mir i druga. U S!oveniji su napredne· studentkinje organizovale na najzaostalijim seoskim podrucjirna na sjevernoj granici takozvane radne i narodnoodbrambene
tabore kao uporiilta antifasistiCkog pokreta i pripreme za borbu
protiv fa~sticke agresije, Mnogobrojne zajednicke akcije, koje
su objed!njavali komunisti, dobijale su zamah jedinstvenog revolucionarno-demokratskog pokreta koji je snazno uticao na politick! Hvot zemlje.
Komunisticka partija Jugoslavije je ukljucivala
svoje clanar e svuda gdje se moglo djelovati na okupljanje naroda u antifasisticku borbu. Proslave Osmog marta, Prvog maja,
razne kulturne priredbe, radnicki strajkovi, demonstracije radnikil. 1 studenata, protest! protiv hapsenja i zlostavljanja naprednih gradjana i komunista - sve je to u isto vrijeme bilo dosljedno obiljezeno ne saJ;no unutarnjim problemima zemlje nego i
jasnim stavovima prema ratnoj opasnosti koja je zaprijetila covjeeanstvu. F aiiisticka Njemackil. 1 Italija vee su intervenisale
vojskom u Spaniji, italijanski faiiisti okupirali su Et!opiju, medjunarodna reakcija kovala je planove za uniiltenje prve zemlje
socijalizma. Na bojii!ta Spanije odlazile su stotine dobrovoljaca
iz Jugoslavije. Medju njima bilo je i 16 zena.
U svim akcijama koje su se vodile pod rukovodstvom Komunisticke partije sve masovnije su se pojavljivale
zene. One su bile aktivne u fabrlkama, u radnickim i drugim
38
naprednim druiitvima, na fakultetima i u skolama. Proslave Osmog marta bile su zajednicke proslave radnog naroda na kojima
su, osim zahtjeva za ravnppravnost zena, isticana i ostala pitanja koja su tiStala radni narod.
Na snazan otpor demokratske javnosti naisao je,
na primjer, pokuilaj vlade da se finansijskim Zakonom od 1934/
35. godine "zbog stednje budzeta:' 1 udate zene uklone iz drzavne
sluzbe. Vladina stampa je pisala: "Da bi se postigle budzetske
uiitede, Ministarski savjet ce utvrditi uslove daljeg opstankil. u
dr:Zavnoj ili samostalnoj sluZbi onih zena ciji su muzevi zaposljeni u drzavnoj, samoupravnoj ili privatnoj sluzbi, ili inace imaju dovoljno prihoda za odrzavanje parodic e." ·Ova mjera izazvala je talas protesta zena, sindikil.ta i svih naprednih gradjana,
zbog eega je vlada bila primorana da se povuce.
Shvatanje da su interesi radnih zena nedjeljivo
povezani sa radniCkim pokretom sve vise je privlacilo .zene u
rad!licki pokret i razvijalo kod njih povjerenje u Komunisticku
partiju. Komulli.stkinje su bile clanovi sportskih, omladinskih,
prosvjetnih, dobrotvornih druiltava i organizacija, radile u organizacijama zenskog pokreta, bile aktivne u sindikatima. Na
skupenom prostoru za drustveni rad, zene i omladinke iz redova komunista svim snagama su se borile za novu svijest zena,
za njihova kulturno i politicko uzdizanje. Njihova snaga bila je
u jasnoci pogleda na s vi jet, u ubjedjenju da se bore za novo
drustvo i bolji polozaj zene.
U Okviru zenskog pokreta pocele su se organizovati omladinske sekcije. Ql 1935. do 1937. godine ovakve sekcije osnovane su u preko stotinu gradova Jugoslavije. U svojoj
sustini duboko politicke, ove sekcije su organizovale razne akcije - opisinenjavanje zena, kulturne priredbe, zdravstvene i domacincke teeajeve, kurseve stenografije i stranih jezika, organizovale su zadruge mladih djevojakil., zenske nabavno-prodajne
zadruge sa zadatkom samopornoci ltd. Uporno su radile na politickom organi)>ovanju zena u borbi protiv rastuce opasnosti od
failizma i rata, za pravo glasa zena, za osujecivanje raznih
~jera poslodavaca i rezima koje su vodile pogorilavanju i onako
teilkih uslova Zivota naroda, Godine 1936. organizovana je zemaljska akcija zena pod parolom 11 Za mir i slobodl1". Torn prilikom prikupljeno je preko 600 hiljada potpisa zena.
39
�Dol.azak druga Tita na celo KomunistiCke partije
Jug;>stavije 1937. godine znaci pocetak novog razdoblja ne samo
u razvoju KPJ i revolucionarnog radnickog pokreta nego i u istoriji naroda Jugoslavije. Centralni komitet KPJ pod rukovodstvom Josipa Broza Tita zapocinje novi period brojnim jaeanjem
redova Partije i SKOJ-a i povezivanjem Partije sa svim drustvenim snagama koje su prihvatile program Narodnog fronta u
borbi protiv fasizma i rata.
Jasni stavovi o rjesavanju nacionalnog pitanja u
Jugoslaviji, o jedinstvu radnih !judi svih jugoslovenskib zemalja
pred zajednickom opasnoscu od rata i fasistil!:kog porobljavanja
zemlje imali su dnbokog odjeka u narodu i sve vise jaeali ugled i povjerenje rnasa u KPJ. Tito je dragocjene borbene snage vidio u om ladini i zenama.
Tada je od ukupnog broja zaposlenih bilo 25 odsto zena. Neke grane industrije, kao sto su teksti!na, duvanska
i druge zaposljavale su pretezno zensku radnu snagu. Pored toga, zene su radile u velikom broju u trgovinama i drugim usluznim djelatnostima.
Vladala je nesigurnost ne samo za osnovne uslove rada zena, nego i za njihov opstanak na radnom mjestu. To
je uticalo da se sve veci broj zena uclanjivao u radnicke sindi~ate, shvatajuci da ce orgab'izovano moci vise uCiniti za poboljsanje svojih zivotnih uslova i obezbjedjenje egzistencije. u redovima radnica i drugih naprednih zena formirale su se snazne
zenske licnosti i nepok~lebljivi borci. One su mnogo doprinijele
da se n svakodnevnom zivotu komunista i drugih naprednih !judi
mijenjao odnos prema zeni. Bilo je to postovanje prema drugu,
prema covjeku i saborcu. Zene su izdrzavale strahovita mucenja u zatvorima i nisu nikoga izdavale. Nekoliko desetina zena
~udjeno je na visegodisnju robiju u zatvoru u Pozarevcu, gdje
J_e postojalo posebno odjeljenje za zene politicks osudjenike.
~ene su po kisi i snijegu stajale pred zatvorima, vrijedjane od
zandarma, da bi predate branu i odijelo koje su sakupile za pohapsene drugove i drugarice. Zene so godinama cekale svoje
drngove _koji su camili u tamnicama, logorima ili se borili u
dalekoj Spaniji.
Uvijek kada jedan sistem propada, osim snage
naroda koji ga rusi, njegovom padu doprinosi i trulez u samoj
40
vladajucoj klasi. I obratno, u velikim pokretima naroda jedno
od borbenih oruzja je i etika onih koji prvi koracaju u stroju.
Ona zahtijeva brabrost, samoodricanje •. drugarstvo, nove odnose muskarca i zene, novi ideal muskarca i zene. Ona duboko
mijenja liene i porodicne odnose. Snaga prijateljstva i ljubavi
zasniva se na zajednickoj ideji, zajednickoj zrtvi i zajednickom
interesu. U borbi za preporod drustva, osim svjesnog prihvatanja revolucionarnog programa i njegovih akcija, u ljudima je
bila prisutna i zelja da s e o svemu razgranice sa malogradjanskim nacinom zivota. 0 borbi i revoluciji pisali su svoje najljepse stihove napredni. pjesnici, slikari stvarali platna, muzicari svoje kompozicije, njima su posvecena velika djela umjetnika boraca za slobodu naroda. Omladina se nadabnjivala djelim~ stvoreni n u oktobarskoj revoluciji. U taj mozaik revolucionarnih stremljenja naroda ugradjivale su napredne zene Jugoslavije svoje vrijednosti, snagu, svoje zrtve i nade u ljep8u i
sretniju sutrasnjicu.
U PREDVECERJE RATA
Pod pritiskom nezadovoljs tva naroda sa stanjem
u zemlji i spoljnopolitickih uslova 1939, godine, doslo je do nagodbe izmedju velikosrpske i velikohrvatske burzoazije. Stvorena je Banovina Hrvatska i forroirana takozvana "Vlada sporazuroa". Nije trebalo dugo cekati da se narod uvjeri da novostvorena vlsda nema namjeru da izvrsi obecanja o demokratizaciji,
da rijesi najteze ekonomske problema, ni da osposobi zemlju
za otpor u ratu koji se priblizavao. Iste te godine na ulicama
Beograda, Zagreba i SpUta prolivena je krv demonstranata koji
su trazili demokratske slobode, osposobljavanje zemlje za odbranu nezavisnosti, mjere protiv skupoce i gladovanja.
~U
toku priprema koje je vlada vrsila za donosenje izbornog zakona, pod rukovodstvoro komunis!a sprovedena je
siroka akcija za dobijanje prava glasa zena. "Zena danas" list koji je pokrenula grupa mladih komunistkinja iz Omladinske
sekcije Zenskog pokreta u Beogradu uputio je proglas zenama
41
�Jugoslavije u kome ih poziva u borbu za pravo glasa zena. osnovna misao proglasa i cjelokupne akcije za pravo glasa bila
je: zene ce se pravom glasa koristiti u borbi za mir, za slobodu i napredak naroda. Rukovodeci se odlukama Kongresa Internacionalne alijanse zenskih pqkreta, koji je odrzan u Kopenhagenu 1939. godine i na kome je izglasana "Deklaracija nacela!' (u kojoj je glavna misao bila da se zenske organizacije ne
mogu ogranicavati samo na borbu za svoja prava, vee treba da
s e ukljucuju u demokratske pokrete naroda), napredni dio Alijanse I organizacija Zenskog pokreta Jugoslavije dao je ovoj akciji
najiiiri drustveni znaeaj postavljajuci najosnovnija politicka i ekonornska pitanja zemlje.
A "vlada sporazuma" nije rijeiiila ovo pitanje,
kao ni druga goruca pitanja naroda. Zabranom strajkova, demonstracijama, koncentracionim logorima, ubijanjem demonstranata, progonima antifasista, ona je sprovodila dosljedno politiku
pov'ezivanja sa silama osovine i fasizacije zemlje.
Mnogobrojni dokumenti govore o tojne. U zemlji
neometano djeluje "peta kolona". Vlada donosi uredbu o osnivanju privatnih njemackih gimnazija sa pravom javnosti u nekoliko mjesta u zemlji. Donesena je uredba "0 ustovima za upis jevrejskih lica" na univerzitet i druge skole u zemlji, koja je
predvidjala ogranicenja skolovanja, slicno kao u failistickoj Njemackoj.
Vozovi odnose iz Jugoslavije u Njemacku hiljade
vagona poljoprivrednih proizvoda. Sarno za dvije godine izvoz
u Hitlerovu Njemacku povecao se za preko dvadeset puta.
Policija puca na radnike i omladinu koja trazi
hljeba, slobodu i odbranu zemlje. Kundacima se razbijaju protestne demonstracije zena protiv skupoce i slanja poljoprivrednih proizvoda u Njemacku (Ljubljana i mnoga druga mjesta).
BRANICEMO ZEMLJU!
Sile osovine pokoravaju jednu za drugom zemlje
Evrope. Failisticke trupe bile su vee odavno na granicama Jugoslavije. Jedini glas koji upozorava na opasnost od fasisticke
agresije je glas zabranjene Komunisticke partije. Jedina partija
koja organizuje narod za odbranu zemlje je Komunisticka partija Jugoslavije, Ona tumaci zajednicku opasnost koja prijeti od
fasizma svim · narodima Jugoslavije, tumaci njihov zajednicki interes u borbi protiv fasizma i poziva narod na bratstvo i jedinstvo. Omladina, na poziv Partije, uci rukovanje oruzjem, dje- ·
vojke i zene idu · na bolnicke kurseve i pripremaju se za odbranu zemlje. U zakljuecima donesenim na Zemaljskom savjetova.nju KPJ 1939. godine insistira·se na sirem angazovanju zena u
odbrani zemlje. "Zene su glavna radna masa pozadine; jer ostaju na njivi, na ulici, u porodici bez hranioca. Znaeaj rada
medja zenama je od sudbonosne vaznosti zbog ratne opasno~ti."
I rezim
ma i shvata na cijoj su
ve zene, posvecuju sve
uvodi posebne kartone i
je svjestan snage koja se krije u zenastrani. "Komunisti uvlace u svoje redovise paznje zenskom pokretu." Policija
spiskove zena-komunista.
Na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ koja je odrzana u Zagrebu 1940. godine podnesen je poseban referat o
radu Partije medju zenama:
.
"Rad medju zenama postaje za sve nas vazniji
sektor rada. Imperijalisticki rat, mobilizacija, nestasica zivotnih namirnica, besposlica i skupoca pojave su koje duboko zadiru u zivot ogromne vecine zena, od radnice, pa sve do gradjanskih zena. Ove pojave koje donosi sa sobom rat, bacaju~
jos brze i masovnije zene u revolucionarni proletarijat.Rad medju zenskim masama pqstaje, dakle, sa imperijalistickim ratom,
sve vazniji", - receno je u c•;om referatu.
Peta zemaljska konferencija KPJ istakla je, izmedju ostalog, da, iako su radnice izlozene najgoroj eksploataciji od strane kapitalista, postoje i problem! seljanki, stuzbeni.:
ca i ostalih radnih zena, postoje i drugi vidovi diskriminacije,
42
43
�ponizavanja i nepravdi CIJe .su zrtve zene i u druStvu i u porodici1 Sve je to zahtijevalo od komunista da vode raQuna o teB. kom polozaju raznih slojeva zena i da shvate vaznost okupljanja
zena u svenarodnu borbu za promjenu postojeceg stanja.
Rat koji se priblizavao vee je pokazivao svoje
surovo lice narodima Jugoslavije. Sve teilikoce koje su proiilazile i:t poremecaja koji su aile osovine izazvale svojim haranjem
po li:vropi vee su skupo placali i naSi narodL Oskudica u zivotnirn namirnicama zbog izvoza u fasistiCku Njemacku i Italiju,
skupoca, spekulacije na kojirna s.u se bogatili kapitalisti, minimaine potpore porodicama ciji su hranioci mobilisani u vojsku,
sto je dovodilo do jos veceg siromastva i bijede, prekovremeni
rad u. fabrikama u korist Crvenog krsta - sve je potvrdjivalo
Cinjenicu da burzoazija ratne t.eskoce prebacuje · na ledja radnog
naroda. Takodje je bilo jasno da au zene onaj dio naroda koji
je svim ovim teskocama najvise pogodjen. To je ukazivalo na
neophodnost da se KPJ odlucnije nego ikad angafuje kao nosilac
revolucionarnih akcija radnih zena i da ih ukljuci u opstenarodni pokret.
Na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ dosijedno
su obilje~ene idejne pozicije KPJ u odnosu na problema zena i
njihovu drustvenu ulogu. Zensko pitanje, pored klasnog i nac ionalnog, dobilo je vidno mjesto u teoriji i praksi komunista Jugoslavije. Osim programskih nacela o politickirn pravima i ravnopravnosti zena u svim oblastima zivota o pravu na jednaku
platu za jednak rad, lstaknuti su problemi zastite rnaterinstva,
borba proti v dvojnog mora Ia, nekaznjenog zavodnistva, kupovine
zena, prostitucije i drugih oblika nejednakosti zene u drustvenom i privrednom zivotu, Dublje idejno osposobljavanje clanova
KPJ za razumjevallje polozaja zena u kapitalistickom druStvu,
za istorijske uslol/e nastanka neravnopravnosti zena bilo je od
ogromnog znaeaja, osobito za mlade generacije koje su predstavljale stub partijskih i skojevskih organizacija.
.,
U predvecerje rata zapoceta je siroko organize-- vana akcija KPJ da iz redova potlacenih zena Jugoslavije primi
u svoje clanstvo sto vise onih koje su vee bile spremne da svoju snagu, znanje i revolucionar:nu sposobnost stave na raspolaganje u velikim borbama koje su predstojale. Moze se reci da
je zahvaljujuci radu KomunistiCke partije, zene Jugoslavije rat
44
zatekao u velikom broju spremne za borbu, i da je njihov veliki doprinos u narodnooslobodilackom pokretu u praksi dokazao
numost povezanosti borbe za oslobodjenje proletarijata, zena i
za nacionalno oslobodjenje.
27. MART 1941, GODINE:
BOLJE RAT NEGO PAKT!
BOLJE GROB NEGO ROB!
Iako je u narodu vladalo antifasistiCko raspolozenje koje se manifestovalo u javnom nezadovoljstvu politikom rezima, doiilo je do potpisivanja sporazuma 0 pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu 25, marta 1941. godine, a 27. marta milioni rnuskaraca, zena i omladine Jugoslavije bili su na u.licama,
ogorceni izdajom, spremni da ginu za slobodu i nezavisnost svoje zemlje. Narodi Jugoslavije su zapravo toga dana zapoceli borbu protiv sila osovine i domacih izdajnika.
Sestog aprila 1941. godine njemacke bombe zasule su Beograd. Fasisticke armije napale su Jugoslaviju: ulazile
su u zernlju trupe fasisticke Njemacke, Italije, Bugarske i Madjarske•. Nastalo je kornadanje jedne male zemlje ciji su se narodi ujedinili da bi bili jaci, ali u kojoj je vodjena politika razjedinjavanja, nacionalne i socijalne neravnopravnosti, na sta su,
pored nadmocnosti oruzja, okupatori raeunali kao na najvazniji
uslov vojnog i ddavnog unistenja Jugoslavije. Svega 12 dana trajao je zvanicni rat. Slabo oprernljena i izdana vojska, nije mogla sprijeciti da midmocni neprijatelj vojnicki pobijedi. Ali narod
nije kapitulirao.
U sjenci kukastih krstova i uz prijelnju tenkova
dijeljen je ratni plijen: Siovenija je podijeljena izmedju Italije,
Madjarske i Njemacke, stvorma je takozvana Nezavisna Drzava
Hrvatska sa kvistingorn Antom Pavelicem na celu. Dalmaciju i
Hrvatsko p>.imorje anektirala je Italija. Srem i Bosna i Hercegovina nasle su se u sastavu Nezavisne Drzave Hrvatske, Srbija
po~ okupacionirn statusom dobija kvislinsku vladu, Kosovo je
pr1pojeno Albaniji pod okupacijom Italije, Backa i Medjumurje
45
�dodijeljeni su fasistickoj Madjarskoj, Makedonija je dozivjela
okupaciju Od strane italijanske i hugarske fasisticke vojske koja je tvrdila da "oslohadja Makedoniju"; Crnu Goru su okupirali italijanski faSi.sti. Okupatori su raskomadali Jugoslaviju. Pri
tome su, koristeci naslijedje nacionalne neravnopravnosti, nastojali da stvore privid oslohodjenja pojedinih naroda. Tako je
hilo sa stvaranjem takozvane Nezavisne Drzave Hrvatske ili sa
nastupom fasisticke Bugarske kao "oslohodioca" Makedonije,
itd.
NAJNIZI INSTINKTI KOJE RADJA
IDEOLOGIJA RASNE I NACIONALNE MRZNJE - POSTAL! SU ZAK ON U CKUPffiANOJ ZEMLJI
Okupatorska politika u zaposjednutoj zemlji hila
je u ekonomskom i vojnom pogledu usmjerena na jacanje vojnog
potencijala fasistickih okupatora pred predstojeci napad na Sovjetski Savez. U isto vrijeme, svi okupatori nastojali su da sto
vise ·ucvrste svoj plijen sluzeci se najvarvarskijim · sredstvima.
Iz sjevernih dijelova Slovenije koji su dosli pod okupacionu vtast
fasisticke Njemacke nasilno je iseljeno stovenacko stanovnistvo,
italijanski fasisti sprovodili su denacional!zaciju hrvatskih krajeva koji su dosli pod njlhovu vlast, iz Backe su progonjeni kolonizirani Srhi, bugarski fa sis tic proglasavali su Makedonce Bugarima ltd. - Ustaska vlast u "Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj"
pocinjala je svoj plan lstrehljenja srpskog naroda u ovim krajevima,
Neeuveni su zlocini okupatora i domacih izdajnika u svim zemljama Jugostavije. Ubijanje, vje8anje, protjerivanje sa kucnog praga, silovanje zena i djevojaka, uhijanje djece,
pljacka i paljevina, masovno hapienje i progoni stavnonistva hili su sredstva kojima su se sluzili u horhi protiv naroda. To
nije hila vojnicka akcija; to je hio genocid. Najnizi instinkti koje radja ideologija rasne, klasne i nacionalne mrznje postali su
zakon oknpirane zemlje.
46
Tako se, na primJer, pritisak germanizacije na
slovenacku tei-itoriju vrsen tokom vijekova, poslije okupacije
pojavio u vidu monstruoznog plana Hitlera i Himlera o preseljavanju 230 hiljada Slovenaca iz Gorenjske, Stajerske i Krskog
polja, to jest sa teritorije gdje je tada zivjelo nesto vise od
500 hiljada Slovenaca. Hitlerovim rijecima prilikom njegove posjete aprila 1941. godine Marihoru: "Ucinite mi tu pokrajinu opet njemackom!" pocelo je neopozivo unistavanje slovenackog
naroda. Organizovani otpor S:tanovnistva, a zatim oruzane akcij e partizanskih jedinica omele su ove Hitlerove namjere, tako
da je preseljavanje slovenackog stanovniStva samo djelimicno
izvedeno.
U okviru sprovodjenja programa germanizacije
slovenacke teritorije njemacki oknpatori su stotine slovenacke
dece cije su roditelje pohili ili zatvorili u koncentracione logore odvodili u posehne djecje logore u Njemackoj ili ih davali na
usvajanje pojedinim njemackim porodicama. Djeca su dohijala
nova, njemacka imena, ucita da su Nijemci, vaspitavana u fasistickom duhu. Desetine godina su poslije rata prezivjeli roditelji ili rodjaci tragali najcesce hez uspjeha, za svojom djecom
kojima je oteta domovina, roditelji, ime •••
U Srhiji, u gradu Kragujevcu, samo u jednom
danu, 20. oktohra 1941. godine, pohijeno je 7.000 stanovnika,
medju kojima oko 300 ucenika Kragujevacke gimnazije. U grupi
djaka bilo je i jedno odjeljenje 15-godHinjih djecaka. Pokolj u
Kragujevcu nije hio slucajan. Ckupator i domaci izdajnici hili
su svjesni da je uticaj KPJ ovdje vrlo snazan, da je vecina
gradjana spremna da se hori protiv okupatora. To su osjetili
vee prvih dana okupacije kada su poknsali da ohnove rad Vojno
-tehnickog zavoda u kome je hilo zaposleno preko 12 hiljada
radnika. Na poziv da se vrate na rad u fahriku - javilo se saroo nekoliko stotina radnika, pa i od njih vecina po direktivi
Partije sa zadatkom da sabotiraju proizvodnju oruzja za njemackog okupatora i izdajnike. Nijemci su odustali od proizvodnje
u gradu, demontirali zavod i preselili ga u Njemacku. Kragujevacki partizanski odred u koga su stupili mnogohrojni radnici i
omladina Kragujevca svakodnevno je vodio akcije i ugrozavao okupatorsku vlast. Osnovna namjera okupatora hila je unistiti
zivu snagu naroda koji se nije dao pokoriti, unistiti radnike i
47
�partijski i skojevski kadar." Sedam hiljada pobijenih gradjana,
omtadine, djaka, profesora koji su umrli hrabro sa svojim ucenicima, ostace vjecno svjedoeanstvo o bjesomucnoj mrZnji
fasista protiv naroda, ali u isto vrijeme i svjedocanstvo o tome sa kakvim je neizmjernim snagama raspotagao narodnoostobodilacki pokret.
(Sta je znacila svijest radnika i uticaj KPJ u
narodu pokazuje drugi stueaj. U 1941. godini u ostobodjenom
Uzicu, u Srbiji, u matoj fabrici takog oruzja, za dva i po mjeseca stobode, proizvedena je 21 hiljada pusaka, preko 2 i po
miliona metaka, popravtjeno oko 500 mitraljeza.)
U Kratjevu je za cetiri dana strijetjano oko pet
hiljada gradjana. Neprijateljska komanda je oojavila 15. oktobra 1941. godine: "Daje se dalje na znanje; da danasnjim danom
za narod ovih krajeva stupa na snagu zakon najtezih represalija,
tj. nece biti strijeljano samo 100 Srba za jednog Njemca, vee
i unistena porodica i imovina ••• "
Odluka okupatora da za svakog poginulog njemackog vojnika strijeljaju 100 Srba, a za ranjenog - 50, primjenjivana je za sve vrijeme okupacije na cijeloj teritoriji Srbije.
U Bosni i Hercegovini koja je uiila u sastav kvislinske "Nezavisne Drzave Hrvatske", stav ~ ustaskog vodjstva
bio je da su teritorije Bosne i Hercegovine "hrvats ke zem lje",
da su Muslimani "Hrvati mus limanske vjere", a da su Srbi: doseljenici kojima nema mjesta u ovim krajevima. Osim prisilnog
iseljavanja Srba, glavni nacin obracuD.a sa srpskim stanovnist.vom, osobito na selu, bilo je fizicko istrebljivanje. Pored nacionalnog ropstva, nad narode Bosne i Hercegovine nadvila se
opasnost od najstrasnije tragedije: medjusobnog istrebljivanja i
bratoubilacke borbe, a to je bila namjera okupatora.
Gradovi i seta Bosne i Hercegovine postali su
ktaonice tjudi, zena i djece. U toku rata palo je 103.354 stanovnika Bosne i Hercegovine kao zrtve fasistickog terora. O:l toga
su 34.530 zena i 20.920 djece do 13 godina.
Tako je u gradu Prijedoru i njegovoj okolici pobijeno 4. 700 !judi, ptamtjela su seta, dok su ustase ktale i mucile svoje zrtve ••.
48
U Sanskom Mostu i okolini, gdje ~je pokolj vrsen
na dan 2. avgusta 1941. godine, pobijeno je 7.000 ljndi, zena i
djece. Treceg avgusta cbjavljeno je dobosem u Sanskom Mostu
da se do 6 easova uvece imaju javiti svi djaci iznad 12 godina.
Potom su i oni sa ostaiim zrtvama vodjeni na strijeljanje. Strijeljanje je vrseno u velikim, unaprijed iskopanim jarnama, koje
su zrtve morale same iskopati, pa su tamo mitraljezom pobijene.
Zene su cesto najprije silovane, a potom ubijene •••
U Kljucu je pobijeno oko 1. 700 ljudi, koji su likvidirahi u tamosnjoj osnovnoj skoli, a dijetom na obati Sane.
U opstini Bosanska Krupa S!lmo u 10 seta pobijeno je 2.319 stanovnika, od toga 678 djece.
Ztocine okupatora i domacih fa sis ta-ustasa nad
srpskim narodom nastojali su iskoriStiti srpski reakcionari i
stuge okupatora usmjeravajuCi ogorcenje i borbenu spremnost
srpskog naroda protiv Muslimana i Hrvata.
Godine 1942. cetnici su izvrsili masovna nasilja
nad muslimanskim stanovnistvom. Stradato je oko 7. 000 Muslimana iz Visegrada, Foce, Gorazda i drugih mjesta. Tekle su
Drina i druge bosanske rijeke krvave noseci ljeseve Muslimana
i njihove nejake djece. Hiljade mustimanskih i hrvatskih porodica bjezalo je iz svojih domova i seta u kOjima su, u ime
srpstva, haracili cetnici. A u isto vrijeme cetnicke komande
stvarate su sporazume sa okupatorskim i ustaskim vodjstvom
za zajednicku borbu protiv naroda kc>ji se ujedinjavao u borbi
protiv fasistickih okupatora i domacih izdajnika, ustasa i cetnika.
Da bi osigurali svoje pozicije i da bi se pred
Madjarima u Backoj predstavili kao "ostobodioci'', madjarski
okupatori su u samom pocetku zaveli masovan teror koji je u
prvom redu bio uperen protiv srpskog dijela stanovniStva, osobito protiv kotonista i dobrovoljaca iz prvog svjetskog rata. Ubijanje, deportovanje i odvodjenj e u Log ore kolonista: !judi, zena,
djece - bilo je na dnevnom redu prvih dana okupacije. Racuna
se da je na taj naCin u BaCkoj ubijeno oko 8. 500 civila, oko
1 o. 000 mattretirano i opijackano, a oko 15. 000 protjerano u
Srem, Banat i druge krajeve. U logore je otjerano preko 20.000
49
�•
osoba, medju kojima je bilo i mnogo djece. Sarno u logoru
Sar~aru bilo je oko 1. 200 djece.
logor na Sajmistu u Beogradu, zatim u Nisu i u drugim mjestima. Najveci broj zena koje su prosle kroz ove logore ill u
njima unistene, bile su ilegalni aktivisti Narodnooslobodilackog
pokreta.
Sirom zemlje istrebljivani su Cigani, Jevreji,
organizovani koncentracioni logori, podizana vjesala •••
LOOORI PATNJI I
Po masovnosti i zloCinima fasista isticu se naroC:ito logori u Jasenovcu i u Staroj Gradi8ci. U Jasenovcu je,
po procjeni Dzravne komisije za utvrdjivanje zlocina okupatora
i njegovih pomagaea, uniSteno 500-600 hiljada !judi, zena i
djece. U ovom logoru likvidirano. je, na primj:er, 70.000 Cigana, ogroman broj Jevreja, stotine hiljada Srba iz Banije, Like, Korduna, podrucja Bosanske Krajine. Sarno ~a podrucja Kozare otjerano je u logore preko 80. 000 stanovnika, najviEie zena i djece.
SMRTI
Svi okupatori i svi kvislinzi u Jugoslaviji ispred
svih zadataka ucvr!\6enja svoje moci stavljali su uniStenje ilegalne Komunisticke partije, bez. obzira na nacionalnu pripadnost
njenih clanova. Tako je, na prilnjer, u logoru u Kerestincu, po
naredbi okupatorskih i ustaskih vlasti, pobijeno 200 hrvatskih
komunista. Jer, jedina organizovana snaga koja je u tim danima bila spremna da pripremi i izvede otpor naroda u Jugoslaviji bila je Komunisticka partija.
Okupatori i njihovi pomagaci po zauzimanju vlasti odmah su organizovali koncentracioile logore sa ciljem da
hapienjem komunista i drugih antifaslsta sprijece razvoj Narodnooslobodilackog pokreta. Istovremeno su logori sluzili za masovno lstrebljivanje stanovnlstva. Jugoslovenski antlfasisti upoznali su svu strahotu faslstickih koncentraclonih logora kako u
svojoj okupiranoj zemlji, tako i sirom Evrope. Bill su deportovani u logore koje je fasistlcka Italija stvorila u Albaniji, u italijanske i bugarske logore, u mnogobrojne logore sirom Njemacke, a nekoliko hiljada Jugoslovena bllo je deportovano cak
u logore koje su njemacki okupatori stvorili u Norveskoj. Me!lliu
prvim logorima u zemlji nastao je 5. jula 1941. godine logor
na Banjici kod Beograda. Ol formiranja logora pa do njegovog
rasformiranja 3. oktobra 1944. godine, kroz logor je proslo
pko 3. 000 zena, od kojih je, prema zvanicnim podacima, strijeljano preko 500. Medjutim, ovaj broj slgurno nije konaean,
jer ne postoje ni potpuni spiskovi zatvorenika, ni tacna evidencija o izvrsenim strijeljanjima.·
·
Sem na Banjici, u okupiranoj Srbiji je bilo i
drugih koncentracim1jh logora, medju kojima su najveci bill
50
Sto su okupatori imali manje uspjeha protlv narodnooslobodilackog pokreta, to su poduzimali aktivnije_ mjere
protiv antifasista i rodoljubivog stanovnistva.
Za njemacke 0 kupatore logori su bill izvori radne snage za njihove fabrike. Njemacke lijecnicke komisije obilazile su logore i izdvajale sposobne i zdrave rriuskarce i zene
za rad u Njemackoj. U logorima bilo je na hiljade majki sa po
dvoje, troje, pa i vise djece. Djeca su ostajala u logoru bez
ikakve njege, bez hrane, oboljevala i masovno umirala. Ali je
takvo umiranje fasistima bilo sporo - trebalo je mjesta za nove pohapsene.
u-
'
Staroj Gradisci, jednoga dana, natrpali su
1.300 djece kao cjepanice jedno preko drugoga u jednu logorsku
prostoriju i zagusili ih pustajuci dvostruku dozu ciklona. U
"east" rodjendana poglavnika Pavelica, u jednoj noel 1942.godine, poklano je l. 000 djece i 500 srpskih zena. Pretpostavlja
se da je u ovom logoru ubijeno preko 10 biljada !judi. Pred dolazak Narodnooslobodilacke vojske u ove krajeve, 22. aprila
1945. godine, u logoru Stara Gradiska ubijeno je 1. 000 zatvorenika, od toga 700 zena. Pokolj je vr lien po celijama, u maloj zatvorskoj kapeli, u dvoristu su nadjeni kazani sa kuvanim
tijelima !judi. Ljeseve su bacali u rijeku Savu, gdje su se
sastajali sa ljesevima koje je rijeka donosila. iz logora· u Jasenovcu. I tamo su fasisti klali i ubijali izbezumljeni od mr:i\nje
51
�i straha. otkopavali su masovne grobnice i izbacivali kosture
poub.ijanih u rijeku Savu, zeleei da na taj nacin prikriju svoje
zlocine.
Ustase su st varale i posebne djecje logore. Na
teritoriji takozvan~ Nezavisne Drzave Hrvatske bil? ih ~e u toku rata oko desetak, Bila su tu, u prvom redu, d]eca 1z ustanickih krajeva Bosne i Hrvatske.
SMRT FASIZMU
-
SLOBODA NARODU!
Komunisticka partjja Jugoslavije jasno je rekla
da se neee miriti sa okupacijom i da ce organizovati borbu naroda protiv okupatora. Vee u aprilu 1941 •. _?odine Centra~i komitet KPJ izdao je prcglas u kome se istwe da ee KPJ 1 radnicka klasa nastaviti borbu protiv agresora i boriti se· za slobodnu · i ravnopravnu zajednicu naroda Jugoslavije. Stvoren je
Vojni komitet pod rukovodstvom generalncg sekretara KPJ drugs Ttta, 1 poeele su vojne pripreme za borbu protiv okupatora.
Nakon razbijanja jugosloveuske vojske, KPJ organizuje akciju da sto vise vojnika izbjegne zarobljenist.vo i da
se sakupi i sakrije oruzje da ne padne u ruke okupator1ma. Sarno u Crnoj Gori prikupljeno je 12.000 pusaka, 165 mitraljeza
i puskomitraljeza, nekoliko artiljerijskih. oru_~Ja itd. N~ K~sovu,
u svakom mjestu gdje je postojala organ1zac1Ja KPJ, b1lo Je organizovano jedno ili visE! sklonista za cuvanje oruzja, sanitetskog materijala, vojnickih uniformi itd. Takve "baze" stvorene
su i u Sremu, · u ravniearskoj Vojvodini. Mncgi vojnici s~ se
probijali u svoja sela sa puskom u ruci i nasli se u _PrVlm ~or
benim redovima u pocetku ustanka. Dragocjenu pomoc u oVOJ
akciji pruzile su zene pomazuei razbijenoj vojsci da sacuva svo- ·
ju zivu silu za daljnje borbe.
Narodnooslobodilacki pokret bio je nastavak siroko organizovancg antifasistickug pokreta, Narodncg fronta,
koji se razvijao u naiioj zemlji nakon pojave fasisticke opasnosti u svijetu. Narodnoostobodilacki pokret u Jugoslaviji nije bio
52
koalicija partija, jer su burzoaske partije nestale sa pozornice
a njihova rukovodstva izdala ili napustila narod u najtezim trenucima. Pokret je bio djelo najsirih slojeva naroda koje je u
borbi okupljala KPJ. On je izrastao iz nepremostive podjele na
ogromnu masu rodoljubivih g~adjana koji su ustajali u borbu
protiv okupatora i onih cija je nenarodna j)olitika dovela do stoma i raspada Jugoslavije. Boriti se protiv okupatora znacilo je
boriti se za novu Jugoslaviju u kojoj neee biti mjesta izdajnickoj burzoaziji i saradnicima okupatora. To je uslovilo socijalisticki karakter narodnooslobodilacke borbe i revolucije.
Narodi Jugoslavije nisu se u toj borbi osjeeali
ni sami ni pokoreni. Neogranicena vjera u snagu: Sovjetskog Saveza, osjeeanje povezanosti sa svjetskim antifaiiistickim pokretom, snazno su zivjeli ne samo u ·lmmunistima Jugoslavije, nego i citavom narodu.
Cetvrtcg jula 1941. godine C entralni komitet Komunisticke partije Jugoslavije pozvao je na ustanak sve narode
Jugoslavije. Tako je pocela cetvorogodisnja oruzana borba protiv okupatora i njegovih pomagaea l?<a novu Jugoslaviju. Na poziv Komunisticke partije, zene Jugoslavije, gradjanke i seljanke, stavile su domovini na raspolaganje svoj rad, svoj patriotizam, svoj gujev protiv faSi.stickih porobljivaca.
U ILEGALN OM RADU
Jos prije pocetka oruzanih borbi mnogi komunisti morali su preci u ilegalnost ili su odlazili iz gradova da bi
pripremali narod za ustanak. Partijski rad u okupiranim gradovima sve vise su obavljale zene. Trebalo je naci skloniste
za progonjene rodoljube, prikupljati oruzje, sanitetski materijal, prenositi ilegalnu Stampu, kupiti prilcge. za ishranu uhapsenih i njihovih porodica, brinuti se za odje6u vojsci, drzati ·
vezu sa teritorijom na kojoj su vee pocele borbe, doci do. pianova neprijatelja. Trebalo je organizova ti bjekstvo pohapsenih,
likvidirati izdajnike, vrsiti diverzantske akcije, organizovati
vez e sa partizans kim odredima. Trebalo je otpremiti iz okupiranih gradova rodoljube koji su zeljeli da stupe u Narodnooslo53
�bodilacku vojsku. Trebalo j·e organizovati stamparije i obavjeBtava'ti narod o dogadjajima. Beograd, Zagreb, Ljubljana, Skop-·
lje, Sarajevo, Titograd (Podgorica), Novi Sad, Pristina i hiljade manjih i veeih gradova i seta, bili su poprista borbe naro.da koga ni sve oruzje okupatora ni sve represalije nisu mogli
pobijediti. Na mjesta palih ilegalaca dolazili su drugi. Na tak'vim poslovima danonoeno su bile angazovane desetine hiljada
zena iz .svih drustvenih slojeva sirom Jugoslavije. 0 njihovom
radu iznosimo neke primjere iz svih nasih krajeva.
Osvobodilna fronta slovenackog naroda stvorena
je jos u aprilu 1941. godine. Stavljajuci u svoj program oslobodjenje i ujedinjenje citavog slovenackog naroda i ukljuCivanje
Slovenije u demokratsku federativnu Jugostaviju od samog poeetka okupljala je sve Slovene e u borbu, cijelu s lovenacku nacionatnu teritoriju i one dijelove koji su bili izvan granica stare. Jugoslavije. Sirom slovenackih krajeva osnivaju se odbori
Os vobodilne fronte.
Odbori Osvobodilne fronte stvoreni su prvo u
Ljubljani, po ulicama i kvartovima, u fabrikama, us tanovama,
medju kulturnim i prosvjetnim radnicima, ljekarima, pravnicima, ua Univerzitetu itd. Pocetkom 1942. godine biio je u samoj Ljubljani, koja je tada brojala nesto preko 60 hiljada stanovnika, vise od 400 odbora· OF. Odbori OF su organizovani i
u svim pokrajinama Slovenije, u gradovima i po selima. U ovu
ilegalnu, ali masovnu i od samog pocetka aktivnu organizaciju,
neposredno su se ukljucivate hiljade · stanovnika koji su htjeli da
organizovano doprinesu borbi za unistenje okupatora i oslobodjenje citavog slovenackog naroda.
Mozemo reci. da gotovo nije bilo odbora OF ili
akcije gdje nisu vee od samog pocetka djelovale i zene iz svih
drustvenih slojeva. Na nekim sektorima rada bile s.u cak u vecini: u organizaciji pomoei zrtvama okupatorskog terora i porodicama partizana, 11 ilegatnoj · tehnici, intendanturi, kurirskoj
i masovnoobavjestajnoj s luzbi, u radio-vezama i ilegalnoj radio
-stanici OF koja je krajem 1941. godine i pocetkom 1942. radila u samoj Ljubljani. Nalazirrfo ih na sanitetskim r radio-telegrafskim kursevima. Pocetkom jula 1941. godine, kada su prolazili transporti nasilno iseljenih porodica, zene su redovno
54
dolazile na zeljeznicke stanice, da bi pomogle hranom i opremom. Istovremeno, kada je narod iz Gorenjske i Stajerske masovno bjezao u Ljubljansku pokr&jinu da bi izbjegao prinudno
preseljavanje, zatvore, logore i smrt, zene su "pomagale na italijansko-njemackoj granici, na prelazima preko granice, davale prenocista, hranu, informacije itd. Seoske zene, osobito u
planinskim selima, zaseocima i na usamljenim domacinstvima,
pomagale su prvim partizanskim jedinicama, organizovale ishranu, njegovale i sakrivale ranjenike. Ni surove odmazde okupatora, o kojima govori i veliki broj spaljenih i porusenih seta i
domacinstava i tragedije majki koje su sa svojom djecom nestale u ttalijanskim i njemackim logorima, nisu mogle sprijeciti
da seoske zene u Sloveniji masovno ucestvuju u pomaganju narodnooslobodilacke borbe.
Ljubljana je vee februara 1942. godine okruzena
blokom bunkera i bodljikave zice. Iz grada se moglo izici samo
uz posebnu dozvolu i poslije detaljnih preteesa. Trebalo je da
se na taj nacin prekinu sve veze izmedju Osvobodilne fronte u
Ljubljani i njene partizanske okoline. Belogardisti su od ljeta
1942. godine zajedno s okupatorima odlucivali o blokadama, racijama, hapilenjima, slanju rodoljuba u logore itd. U jednoj no.'.
ei decembra 1942. godine uhapseno je vise od hiljadu ljudi.Ljubljanske zene su masovno demonstrirale za pustanje interniranih
gradjana i protiv necovjecnog postupka i mucenja u zatvorima i
logorima.
Ove revolucionarne akcije zena redjale su se
pred uredima okupatorski h vlasti, zatvorima, biskupijom. Od
proljeca do jeseni 1943, godine broj zena-demonstranata je rastao od 500, u pocetku, do 10 hiljada. Rukovodstvo Komunisticke partije i Osvobodilne fronte u Ljubljani pretvaralo je spontana istupanja ogorcenih zena u organizovane akcije. Ukupno je
bilo u 1943. godini 22 organizovana nastupa zena.
U 1943, godini, a narocito u 1944,- na cijeloj
slovenackoj teritoriji - oslobodjenoj i okupiranoj - zene su preuzimale sve odgovornije zadatke u svoje ruke, jer su muskarci
bili vecinom u borbenim jedinicama, uhapseni Hi vee ubijeni.
U Ljubljani od jeseni 1943. godine pa sve do oslobodjenja, u
maju 1945, zbog terora okupatora vise puta su se morale izmjenjivati cijele garniture ilegalnog rukovodstva sa pretezno zenskim kadrovima.
55
�Treba istaci i veliki udio zena iz Slovenackog
primorja i Trsta u osnivanju narodnooslobodilackih organizacija, odrzavanju veza s Narodnoostobodilackom vojskom, odtasku trscanskih patriots u partizane, u organizovanju ilegalne
stampe, odrzavanjl,!_radio-veza, nabav!janju raenog materijala
itd.
Dugogodisnja tradicija revolucionarnog radnickog pokreta Zagreba, Karlovca, Siska, Osijeka, Splita, Sibenika i niza drugih vecih i manjih industrijskih centara Hrvatske
ispoljila se u svoj svojoj neunistivosti u narodnooslobodilackoj
borbi. Bili su to centri brojnog partijskog clanstva i snaznog
uticaja Partije na mase radnih !judi spremnih · da se bore protiv okupacije, ustaskog terora i nasilja. Pored hiljada boraca
koji su otisli u vojne jedinice.Narodnoostobodilacke vojske iz
gradova Hrvatske, u svim su ostajala jaka partijska uporista
ilegalnih radnika medju kojima je bio veliki broj. zena.
Na samom pocetku ustanka u Hrvatskoj zene se
masovno i svuda ukljucuju u borbu protiv okupatora za os!obodjenje zem!je. U mnogim diverzantskim akcijama i napadima
na fasistiCke vojnike ! ustaske glavesine na ulicama Splita, Karlovca, Zagreba i drugih gradova susrecemo zene. One sudjeluju u ·dizanju u zrak zagrebacke telefonske centrale, u likvidaciji pripadnika okupatorskih jedinica \ ustaskih spijuna, a u fabrikama vrse sabotaze, kvare sirovine i strojeve.
Na inicijativu Centratnog komiteta Komunisticke
partije Hrvatske, partijska su rukovodstva vee u prvoj ratnoj
godini u svi!ll dije!ovima Rrvatske dala inicijativu za stvaranje
odbora Antifasistickog fronta zena.
Na citavom podrucju Hrvatske, na os!obodjenoj
i neos[obodjenoj teritoriji, osnivaju se u to vrijeme u okruzima,
kotarima, gradovima, opcinama i selima antifasisticke organizacije. Zene antifasistkinje, okupljene u AF Z-u, svojim radom
(od prikupljanja oruzja, hrane, odjece, sanitetskog i stampar-,.
skog materija!a, prikup!janja podataka o neprijatelju, organlziranja sklonista za ranjene borce i. terenske partijske raclnike
itd., pa do upoznavanja narocla·s ci!jevima NOP-a, njegovog
politiCkog prosvjeci vanja i sucljelovanja u oclborima narodne via, sti) posta!e vazna spona izmedju os!obodjene teritorije i okupiranih krajeva i snazan faktor u konsolidiranju pozadine.
56
O:lbori, odnosno aktivi AntifasistiCkog fronta zena, na okpjliranoj teritoriji imaju i sasvim konkretne zadatke:
snabdijevanje vojske odjecom i sanitetskim materijalom, bojkot neprijateljskog trzista, spremanje bolnicarki za front, brigu
za djecu u ugrozenim predjel.ima, kao i za djecu ilegalaca i
boraca, kurirska stu zba itd. Rad odbora AFZ-a bio je politiiiki u najsirem smislu rijeci, te oni postaju vazan oslonac u politickom radu KPJ i Narodnog fronta. Zbog odlaska muskaraca
u NOV ovi odbori su bill vazna politicka snaga, nosioci politicke aktivnosti r snazan oslonac u organizovanju naroda za barbu.
Od aprilskog sloma do pocetka u8tanka partijska
organizacija u Crnoj Gori povec'iala se sa 1.200 na 1. 800 clanova. Broj clanova Saveza komunisticke omtad·ine uoci ustanka iznosio je oko 5. 000 clanova. I u jedttoj i u drugoj organizaciji
bio je veliki broj zena i djevojaka,
Za vrijeme aprilskog rata zene clanovi Partije
u Crnoj Gori odrzavale su veze sa clanovima Partije koji su
bili na frontu prenoseci im partijsku stampu, proglase i drugi
partijski materijal. Znaeajan su udio Emale u akcijama KPJ na
prikupljanju i sklanjanju oruzja, sanitetskog i drugog materijala za borbu protiv okupatora.
U proglasu, koji je objavljen pocetkom juna 1941.
godine, Pokrajinski komitet KPJ za Crnu Goru, Boku i Sandzak
posebno se obraea6 zenama: "Imperijalisticki rat i okupator donijeli su glad vasoj djeci, smrt, zarobljenistvo i odvodjenje u
logore vasih muzeva, brace, sinova, ponizenje vas kao zena ..•
Ustanite u odbranu vase casti, u odbranu zivota vase djece i
povezite vallu borbu sa borbom vasih muzeva, brace, sinova."
Organizovano je nekoliko sanitetskih kurseva za
ob_ezbj edjenje sanitetskog kadra, koje su pohadjale pretezno mtadje zene. Takodje je izvjestan broj om!adinki, clanova KPJ i
SKOJ -a, bio ukljucen u udarne grupe, sa kojima je izvodjena
politicka i vojna nastava, a posebno rukovanje oruzjem.
Poslije.formiranja prol~terskih brigada i povlacenja partizanskih glavnina, krajem .1941. godine, u Crnoj Gori
su ostali Pokrajinski komitet KPJ, okruzni i sreski komiteti,
.57
�Pokrajinski komitet SKOJ-a i izvjestan broj gerilskih grupa, ukupfio oko 700 !judi. Po partijskom zadatku ostao je i izvjestan
broj zena, prije svega clanovi okruznih i sreskih komiteta KPJ,
a zatim i druge. One su imate zadatak da razviju politicku aktivnost u narodu, a po mogucnosti i da organizuju oruzane akcije proti v okupatora i njegovih saradnika. Partijski radnici, odnosno geri.lske gr)lpe, . djelovali su pod vrlo teskim usiovima, izlozeni svakodnevnim progonima od strane okupatora, ootnika i
sepa:t'atiSta:. · Tokom ljeta poginulo je, strijeljano .iii zarobljeno
oko ioo partijskih radnika, a tokom zime, · osobito sa prvim
snijegom, jos priblizno toliko. Medju njima je bilo preko dvadeset zena.
Okupator i njegovi pornagaci .zaveli su surov teror D!!d, pripadnicirna i pristalicania NOP-a. U svim gradovima,
prLcetnickim k01nandama i u opstinskim centrima formirani au
okupatorski, cetnicki ili separatisticki zatvori, a u nekim gra- ·
dovirna, bilo ih je i po nekoliko. Pored logora u Albaniji i u
Italiji; u kojima je bio veliki broj crnogorskih rodoljuba, osnovani sn logori i u Crnoj Gori. Pored okupatorskog suda na Cetinju, pri komandama cetnickih odnosno nacionalistickih odreda ·
ustanovljem su "narodni vojni sudovi'' odnosno· sudovi "za zasti-'
tu naroda'' koji su tokom ljeta i jeseni 1942. godine osudili na
smrt oko 1.400 rodo!jnba. Kroz neprijateljske zatvore i koncentracione logore proi!lo je u toku rata oko 30. 000 stanovnika
Crne Gore. Sarno kroz zatvore u Kolasinu proslo je oko 700, a
kroz logor u Baru - 1.100 zena.
Tvrdjenje b11garskih i italijanskih fasista da je
cilj njihovog ulaska u makedonsku zernljn oslobodjenje od velikosrpskih ugnjetaea, makedonski narod nije nikad prihvatio. ·
PoCinje niz akcija protiv okupatora. U svim su prisutne i zene. Tako se, na primjer, zene Prilepa ukljneuju u veliku akciju pomoci pripadnicima j11goslovenske vojske pri povlacenju.
Sakupljaju medju gradjanirna civilna odijela za vojnike, a od
njih uzimaju uniforrne i oruzje. Na taj naCin se prilepska organizacija odrnah poslije okupacije snabdjela vojniCkim uniforrnama i, sto je jos vaznije, or1,1zjem i municijom.
Masovni..
kar.akter irna i poznata "uskr snja akcija" koju je organizovao
Mjesni komitet KPJ u Kumanovu. To je akcija obezbjedjivanja
58
hrane za jugoslovenske ratne zarobljenike u improvizovanom
vojnom logoru u jednoj od kumanovskih osnovnih skola. U toj
akciji -J3u ucestvovale u ogromnom broju zene. /
J edan od prvih politickih udara koji je okupator
dozivio u Makedoniji bile su protestne demonstracije u Strumici koje je organizovala i vodila Partija. Ulazak bugarskfu fasistickih jedinica u Strumicu, u aprilu 1941. godine, rut zaprepascenje okupatora, docekan je velikom demonstracijom gradjana.
Demonstranti su nosili transparente aa natpisima "Makedonija
Makedoncima" i izvikivali parole protiv okupatora. Okupator je
bio unizen, ali ·iznenadjen i zbunjen, u tom tren11tku nije nista
preduzeo. Medju gradjanima okupljenim u demonstracijama najvise su se ista:kli monopolski radnici i radnice.
U danima kada je bugarska vojska ulazila u Makedoniju pojacana je i proStrena aktivnost odtrora Narodne pornoCt. Oni su radili na stvaranju uslova za smjestaj i cuvanje sve
veceg broja ilegalaca, pronalazenju ilegalnih stanova, stvaranju
rezervnih skladista hrane itd. Qlborima Narodne pomoci naj cesce rukovode istaknute clanice Partije.
Veliki je broj zena angazovan u sabirnim akcijama Narodne pomoci. Osim licnih priloga u hrani, odijelu i u
novcu, one uspijevaju da od patriotskog stanovnistva, koje je i
samo u oskudici, sakupe vece kolicine hrane i raznih predmeta
za potrebe boraca partizanskih odreda i ilegalaca. Zene ucestvuju u pripremanju. hrane, sivenju odijela, pletenju dzempera, carapa i salova, izradi ranaca itd. Moralo se brinuti o bezbjednom uskladistenju hrane i predmeta, kao i oruzja. Cesto su u
njihovim domovima pravljene tajne skrivnice za koje su rEnali
samo odgovorni Clanovi mjesnih komit.eta ili partizanskih vojnih
sta:bova. Takve skrivnice postojale su u svim mjestima od 1941.
godine do kraja rata.
U toku novembra i decembra 1941. godine zbog
neprijateljske nadmocnosti, borci se povtace na ilegalan smjeS....
taj u vece gradove u Ma:kedoniji. Sarno u Velesu, inace jednom
od najvecih prihvatiliSta ilegalaca u toku ostobodilackog rata i
revolucije, bilo je u to vrijeme oko 50 ilegalnih stanova. Takvih stanova je bilo i u Skoplju, Prilepu, Stipu, Koeanima, Strumici i drugirn gradovima. G lavnu brigu o njirna vodile su zene.
59
�One su bdjele da ih okupatcirska pt>licija ne otkrije, odrzavale
vezu izmedju sklonjenih ilegalaoa i rukovodstva, informisale ih
0 dogadjajima, snabdijevale hranom i odjecom, po potrebi organizovale njihova. premjei!itaje.
Poslije napada partizana na policijsku stanicu u
Prilepu policija i vojska tuku i hapse koga nadju na ulici, . pa
je u toku nekoliko Ca.sova broj premla6enih i uhapsenih gradjana, medju kojima i zena, dostigao sest stotina. Masovna hapsenja od oktobra 1941. godine uzimaju jos ville maha. Posljednjih
mj es eci 1941. godine i na samo m pocetku 1942. u Skoplju i
Bitolju na pet prooesa pred prijekim vojnim sudovima osudjeno
je i 19 zena. Teror okupatora govori ! o panic! koja ga je zahvatila. Prema nepotpunim podacima, vojni prijeki sudovi u Makedoniji izrekli su zenama oko 120 presuda na vise godina zatvora, vise od deset smrtnih presuda, ne uzimajuci u obzir broj
interniranih 1 bez suda egzekutirauih zena.
U teilko zazruaenom Beogradu i raakomadanoj
Srbiji od prvog dana. okupa.c!je pocinje neugasivi otpor okupatoru.
Oslanjaju6! se na clanstvo Partije i Saveza komunisticke omladine, na hi!jade rodoljuba spremnih da se bore, pocinju, pod
rukovodstvom Komunisticke part!je, pripreme za ustanak. Beograd; koji je postao centar vojnih, polioijskih, politickih i drugih snaga okupatorske mo6! i nasilja, oentar kvislinsRog aparata, u isto vrijeme bto je i centar revoluoionarnog narodnooalobodilackog pokreta. U njemu je bilo organizovano 400 komunista
od cega 100 zena. Clanova Saveza komunisticke omladine bilo
je 1. 500, od toga polovina djevojaka. Desetine hiljada radnika i
radnica i ostalih gradjana bili su u svakom trenutku spremni da
s e ukljuce u borbu prot! v okupatora i izdajnika.
za k~atko vrijem e organizovani su aktivi zena u
koje su ulazile najsvjesnije zene. Svaka clanioa aktiva radila je
sa grupom od 4 do 5 zena. Na sastancima aktiva prenosene su
direktive Partije, podnoseni izvjestaji o radu i predavani prikupljeni prilozi za Narodnooslobodilacki fond. M edju prvim akcijama bilo je oddavanje sanitetskih teCa.jeva, prikupljanje oruzja · i
sanitetskog materijala, stvaran:te skrivnica, iznalazenje ilegalnih stanova za ilegalce, za sastanke, za stamparije.
60
Zene Beograda su dale veoma veliki doprinos
na podruCju partijske tebnike. Dok nisu proradile prve stamparije, materijal je umnozavan u -stailovhna koje su obezbjedjivale zene clanovi Partije. Avgusta 1941. godine proradita je ilegalna stamparija Centralnog komiteta KPJ u Beogradu.
U siroko razgranatom tehnickom aparatu uglavnom su bile angazovane zene. · Neke su radile u samoj stampariji, a druge obezbjedjivale Stamparski materijal i organizqvale njegovo preno8enje; zenama je bilo povjereno i donosenje
tekstova za stamparije i preno:iiieje gotovog materijala do odredjenih pmktova. One su odrmvale vezu izmedju Pokrajinskog
komiteta KPJ za Srbiju i stamparije. Isto su tako oddava,le vezu izmedju Pokrajinskog komiteta i okruZnih komiteta u unutra8njosti Srbije. Sarno na ovom zadalku bilo je angdovano 13 drugarioa, kurira Pokrajinskog komiteta, koje su tu vezu odrzavale
za sve vrijeme rata. Mnoge od njih su na ovom zadatlgi uhvacene od neprijatelja i zvjerski ubijene. Pale drugarice zaB!jenjivale su nove i uvijek ih je bilo onoliko koliko je bilo i okruznih komiteta Partije. Joi ve6i broj zena odrmvao je kurirske
veze sa partizanskim odredima Sirom Srbije i brojnim partij-'
skim 6elijilma u ·saiiD m gradu.
· Pored mnogih znanih i n eznanih zena koje su
se borile i ginule u Beogradu, u njemu su organizovale rad i
poloZile svoj Zivot za ciljeve radnicke klase i KPJ i narodni heroji: Vukica Mitrovic, Jelena Cetkovi6, Djuka Dinic, Nada Puric i Zaga Malivuk.
Veliki broj zena, clanova Partije, na8ao se po
zadatku Partije na ilegalnom radu u mnogim gradovima i mjestima Srb1je. To je bio odgovoran i teZak rad, rad na svestranom ukljuCivanju naroda u borbu. Prilikom povlaeenja partizanskih !lnaga iz pojedinih mjesta i krajeva ostavljane su drugarice da nastave sa pa.rtijskim radom, da odrZilvaju vezu sa partt~
zanskim jedinicama, i!itabovima i partijskim rukovodstvima.Mnoge su hrabro poginule na tim zadacima.
Od kakvog su znaeaja bile zene u ilegalnom radu govori i pismo Pokrajinskog .komiteta KPJ za Srbiju upuceno
u avgustu mjesecu lMl. godine CkruZnom komitetu Sabac povodom ne veceg stupanja zena l omladinki Srbije u partizanske
odrede:
61
�"Drugarice mogu odlifuo koristiti u odredima
ne samo na drugom poslu, nego i sa puskom u ruci. Ali bi
sada bilo pogresno izvuci iz grada sve drugarice; narocito nekompromitovane i .poslati u sumu."
U jesen 1941. godine,- u vreme kada su fasisticke sile bile na vrhuncu vojnicke sliage, oslobodjen je veliki
deo teritorije u zapadnoj Srbiji: Caeak sa okolinom, Krupanj,
Ljubovija, Loznica i Uzice. Stvorena je jedinstvena u Evropi
slobodna teritorija - Uzicka Republika, koja je preko 60 dana
odolevala zestokim napadima okupatora i njegovih pomagaca.
Centralni. komitet KPJ na celu sa drugom Titom i Vrhovni stab
rukovodili su iz Uzica narodnooslobodilackom borbom naroda
Jugoslavije.
Iz njemackih dokumenata moze se utvrditi da su
oni samo u uzickom kraju streljali, povjeilali ili poslali u logore 1.134 lica. Preko 200 uhvacenih djevojaka i mladica krajem decembra otjerano je na Banjicu, gdj e su neke streljali,.
neki su kasnije izgubili zi\rote u drugim koncentracionim logorima, a samo je mali broj dozivio slobodu,
Kroz prijeki sud, koji je formiran odmah po u:~
lasku Njemaca u Caeak, prvih dana je proslo 320 lica, od kojih vecina osudjena na smrt ili upucena u koncentracione logore.
Sarno u toku 1941. godine u ljubickom i trnavskom srezu Nijemci i njihove sluge ubili su vise od 300 muskaraca, zena i djece.
Ali, ni ovaj nezapamceni teror nije slomio otpor naroda, u kome su znacajnu ulogu imale zene. One su i
pod najvecim terorom nas tavile borbu i postajale nosioci partijskog rada i rada za NOP ·u mnogim mjestima.
Zene i om ladinke iz s vih krajeva Srbij e prihvatale su partijske radnike i partizanske borce, brinule se o njirna, donosile im hranu, odjecu i obucu, sanitetski materijal i
lijekove, njegovale ranjene i bolesne partizane, bile obavjestajci i kuriri, rasturale propagandni materijal, unistavale neprijateljske plakate i letke i bile glavni oslonac Narodnooslobodila ckog pokr eta.
62
Smje~o mozemo reci da se NOP u Srbiji, u ilegalnim uslovima, u prelomnim godinama oslobodilackog rata,
odrzao dobrim dijelom zahvaljujuci masovnom ucescu zena,
njihovoj snala2\ljivosti i prilagodljivosti najtezim uslovima. Znacajnu ulogu u tome odigrao je veliki broj zena sa seta, cije su
kuce bile .. sigurna utociSta partijskim radnicima i borcima. Hi!jade takvih zena borile su se na ovaj nacin protiv okupatora i
izdajnika i zahvaljujuci njima sacuvan je vetiki broj partijskih
sklonista i tehnika, koja je neprekidno radila, dizala moral,
hrabrila narod da istraje u borbi do konacne pobjede.
Ogroman je broj zena neznanih junaka koje prihvataju borce i ranjenike, kriju ih, hrane i peru, postaju njihovi kuriri i vodi Ci, a znaju da se za takav rad ide u logor,
na strijeljanje ili pod cetnicku kamu.
Vidnu ulogu u Narodnoos!obodilaCkom pokretu
Vojvodine, od njegovog pocetka pa do kraja, imale su zene ove Pokrajine.
Posebno su zene bile korisne u pruzanju utocista i skrivanju ilegalaca. U s vakom mjestu ktije je bilo obuhvaceno narodnooslobodilackim pokretom bilo je na desetine kuca
koje su primate ilegalce. Bilo je veoma vazno imati sigurne
kuce, "baze", za sklanjanje partijskih rukovodilaca i aktivista,
za odrzavanje partijskih i skojevskih sastanaka, za smjestaj
oruzja, tehnickog, propagandnog i drugog materijala. U tu svrhu ang"'czovane su lj:uce clanova KPJ i SKQT-a Hi simpatizera na periferiji gracia, u radnickim predgradjima, u seljackom
kraju ili. na salasima i u vinogradima izvan,grada. Svu brigu
oko ilegalaca primate su na sebe uglavnom zene, koje su bile
i najpouzdanija veza izmedju pojedinih ilegalaca. Zene i om!adinke bile su angazovane i u radu na tehnici, gdje se umnozavao propagandni materijal.
Prema nekim podacima, prvih mjeseci ustanka ·
raznim aktivnostima u Petrovgradu (danas Zrenjaninu) je bilo
obuhvaceno oko 300 zena i omladinki. Sarno u ljeto 1941. godine kroz ilegalne sanitetske teeajeve proiilo je oko 40 drugarica.
Tada je doslo do hapilenja, pa su uhapsene i neke polaznice sa
ljekarom koji je rukovodio citavim radom.
63
�Prik.upljanje priloga za partizane od naroda, hila je
vrlq rasirena forma rada u Vojvodini. U tome su prednjacile zene.
Tim radom rukovodila je Sonja Marinkovic, narodni heroj, jedna od
orgailizatora us tanka u Vojvodini. Na tom poslu je pala fasistima u
ruke. Streljana je 31. jula 1941. u grupi od 90 komunis ta i rodoljuba Banata. Na strijeljanju nije dopustila da joj pucajuu ledja. Okrenula se i doviknula nacistickim zlocincima: "Pucajte, ovo su komunisticke grudf'.
Narodnooslobodilacka borba vodjena na vojvodjanskom tlu puna je herojstva i junastva zena, iz redova svih naroda i
narodnosti, kao sto su: Olga Petrov, Ljubica Odadzic, Lidija Aldan,
Klara Fejes, Lukrecija Ankucic i mnoge druge koje su dale zivote
boreci se za slobodu i nove drustvene odnose.
U odborima Narodne pomoci bile su mahom zene.
Stvorena je citava mreza povjerenika ciju su veCinu opet sacinjavale zene i omladinke. Prikupljena sredstva- novae, namirnice, odjeca, lijekovi- namijenjeni su za slanje paketa zatvorenicima i logorasima, za pomoc ilegalcima, za placanje advokata prilikom sudjenja zatvorenicima. Organizacija J:larodne pomoci brinula se za
pronalazenje stanova za ilegalce, za smjestaj prikupljenih namirnica i odjece, kao i tehnickim sredstvima za izvodjenje diverzija. 0
takvim stanovima uglavnom su se brinule zene. U okviru Narodne
pomoci odrzavani su sanitetski tecajevi. Organizovanje ovog posla
prim.ale su na sebe zene-clanovi KPJ, a tecajeve su pohadjale uglav- ,
nom skojevke. Do polovine septembra ove tecajeve zavrsilo'je 50
Novosadjanki.
Zene su prikupljale podatke o ok.upatorskoj vojsci,
o stanovima oficira, o strazama kod pojedinih vojnih objekata.Neposredno pred izlazak prvih vojnih desetina u polje radi paljenja
zita da ne padne u ruke okupatoru, omladinke su izvirljale ima li neprijateljskih vojnika u blizini i kakvo im je naoruzanje.
Tesko je opisati smjelost i dovitljivost zena Vojvodirie, Maeve, Posavine, Semberije i drugih ravnicarskih krajeva
na stvaranju i odrzavanju takozvanih baza, sklonista za ranjeneborce, utocista ilegalaca, privremenih sklonista partizanskih jedinica
pred jaCim neprijateljskim snagama, bazama u kojima je pod zemljom stvarat;ta partizanska stampa itd. Bio je to front na kome su
ratovale hiljade hrabrih seoskih J radnickih zena izlozenih neprestanom teroru okupatorske i kvislinske policije koja nije biralasredstva da prisili zene da odaju sklonista partizana. Pred ocima ovih
64
hrabrih zena oni su ubijali djecu, mucili clanove porodice, izmisljali najstra8nije muke da bi ih prisllili da progovore.
Tesko je nabrojiti i evidentirati sve baze u ovim krajevima. Ali, jedna ce istina ostati zapamcena: da su
glavnu brigu oko ilegalaca i partizana u bazama nosile zenedomacice.· One su ih doceki vale i ispracale, pripremale im
hranu i prale preobuku. Pri nailasku fasista u selo, skri vale
su drugove i kompromitirajuci materijal u sktonista, pazeci ·
da nesto ne ostane napolju, a onda bi hrabro i hladnokrvno stale pred policiljce.
Fasisti su vrsili povremen upad 1:1 slobodna seta praceni blokadama, pljackom, ubijanjem, paljenjem kuca, pa
i bombardovanjem. Jedini zaklon predstavljali su u takvim danima kukuruzna polja i cuvene "haze". Kao sto su se u oruzanim jedinicama borili nasi borci, tako su se junacki drZali i
njihovi kod kuce ••• ·"Pozadina" nije hila samo baza fronta, ona
se aktivno borila ••• U "pozadini" se ginulo kao na frontu ••• " pise Jovan Veselinov Zarko, tada sekretar Pokrajinskog komiteta za Voj vodinu.
I na Kosovu su ogroman znacaj imale haze i
sklonista po kucama, sto je omogucavalo ilegalcima rad, odrzavanje sastanaka, stvaranje tehnike za stampanje radio-vijesti
i drugih materijala.
·
Joii krajem juna 1941. godine partijska organiza'cija organizovala je slusanje, umnozavanje i · raznosenj¢ radio-vijesti. U pocetku su prepisivane rukom, a kasnije kucane na
masini i izvlacene na presi. Vijesti su radjene svakog dana na
srpskom, a u Prizrenu i Djakovici i na albanskom jeziku, dok
je u ostalim krajevima to bilo povremeno. a?ored vijesti Moskve, Limdona, "Slobodne Jugoslavije" i dr., o situaciji na frontovima donosile su !tomentare o situaciji u nasoj zemlji, posebno na Kosovu, upozoravale kada se priprema hapsenje itd. Po
vijesti je dolazio odredjen broj drugova i drugarica, prenosio
na punktove po rejonima, a odatle su ih drugi prenosili na citanje u kuce pripadnika Narodnooslobodilackog pokref:!!;. Citane
su svakodnevno clanovima jedne ili vise porodica na manjim ili
vecim skupovima iii pojedinacno. Za vrijeme tih skupova strazarili su omle.dina, zene i pioniri. Vijesti su nosene i po selima.
65
�Prenosenje vijesti uglavnoni su obavljale skojevke, zene i pioniri• organizovano, tacno i uredno. Na presi su radjeni i programf i proglasi CK i drugi materijali.
Tehnika i njeni dijelovi povremeno su sklanjani
i radili su u pojedinim selima. I u najtezim danima u blokadama i racijama, u dubokoj ilegalnosti, zahvaljujuci brizi zena
koje su je cuvale i obezbjedjivale tehnika je radila. Zbog toga,
iako su kuce blokirane i pretresane, !judi hapseni, materijal
na vrijeme sklanjan, nije padao u ruke neprijatelju. Ovo je bilo od velikog znacaja za partijsku organizaciju Kosova. U selima su radi nesmetanog odrzavanja sastanaka organizacija, komiteta KPJ, SKOJ-a i drugih, zene cuvale strazu, otkrivale neprijateljske spijune itd.
Pored odrzavanja veze izmedju partijskih i drugih organizacija, obavljanja kurirskih zadataka u gradovima i u
selima u Oblasti, sa partizanskim odredima, odrzavane su veze
i prenosen partijski materijal u Srbiju, Crnu Goru i u Albaniju.
Zene koje su obavljale kurirske zadatke znale su sadrzaj poste
koju su prenosile i u slucaju provale i opasnosti od neprijatelja
mogle su ga prenijeti usmeno. Odigrale su veliku ulogu u prenosenju oruzja i dr. u dzakovima zita, vune, u slami, sijenu
itd.,. pisanog matei:-ijala u hljebu, hrani, pisama u vesu, carapama, opancima itd.
U orgauizaciji SKOJ-a bio je zuatan broj omladinki. Tako je, na primjer, krajem 1942. godine broj clanova
SKOJ-a na Kosovn iznosio 2. 000, medju kojima je bilo vise od
·peUne omladinki.
Akcije omladine, sijeiienje bandera, preuosenje
vijesti, materijala, oruzja, hrane, prikupljanje pomoci za NOB
su bile nmas'ovne i organho vane. Omladinke sn prikupljale materijalnu pomoc za NOP, sakrivale ilegalce, prebacivale oruzje
i drugi materijal, odrzavale vezu i radile na okupljanju zena i
omladine za NOP, formirale baze itd.
Okupatorsko-ustaska politika istrebljivanja komunista i antifasista, pokrstavanja.., iseljavanja srpskog naroda iz
Bosne i Hercegovine, progoni Jevreja, osnivanje konceutracionih logora u koje su slani Srbi, Jevreji, Cigani, a isto tako i
66
gradjani koji sus e protivili g~nocidu, stvorila je i u Bosni i
Herc~ovini osjecaj nesigurnosti kod svih gTadjiina, zelju kod
svih !judi koji zele da zive posteno i u skladu sa ljudskom savjescu da se distanciraju od bezumnih zlocina fasista. Prognaili
Srbi i Jevreji ostavljali su. kod svojih hrvatskih i muslimanskih
prijatelja i komsija stvari. od vrijeduosti odlaze6l u neizvjesnost. U .kuc.ama Hrvata i Muslimana sklanjali su se od nocnih
racija, pred vozovima koji su odvlacili prognane stajali su, nijemi i ogorceni, njihovi prijatelji druge uacije, sagtedavajuci
svu strahotu koja je snasla njihovu domovinu. U isto vrijeme
okupator i ustaska. vlast pozivaju Hrvate i Muslimane u svoje
vojne formacije, agituju za odlazak na Istocni frpnt, traze radnu snagu za njemacke fabrike, njemacki vojnici za bezvrijedne
njemacke marke kupriju posljednje zalille robe, svode 2;ivot gradjana na oskudna i neredovna sljedovanja, imovinsku i zivotnu
. neitigurnos t.
Ni prisilni rad na koji okupatori i ustase salju
njihovu djecu, autifasisticki orijentisanu, ni zatvori iz kojih dopiru krici zrtava, ni koncentracioni logori kojih je sve vise i
u kojima je sve vise pripadnika i takozvanih privilegisanih nacija, ne mogu sprijeciti da se hiljade gradjana Bosne i Hercegovina oda.zovu pozivu Komunisticke partij e u borbu protiv fasistickih okupatora i njihovih slugu.
Partijske i skojevske organizacije u gradovima'
oslonjene na hiljade antifasista predstavljaju snazno uporiilte
pripremlJ. za oruzani us tanak u Bosni i Hercegovini~ U tom pddjednako ueestvuju Hrvati, Srbi i Muslimani s'vjesni svoje zajed~
nicke sudblne, komunisti; · spremni da dadnu i zi vot u ovom presudnom boju u istoriji naroda Bosne i Hercegovina. Medju njima je stotine zeua Sarajeva, Banja Luke, Mostara, Tuzle, Bihaca, Prijedora i drugih gradova, varosica i sela sirom Bosne
i Hercegovina. One su sekretari I clanovi mjesnih komiteta KPJ
ili Saveza komunisti&e omladine, kuriri koji prenose ilegainu
postu i partijsku stampu, one sakupljaju oruzje i municiju, sa-'
nitetski materijal, njima prognani gradjani ostavljaju radio-aparate za potrebe partizanske stampe, one organizuju slanje hrane
u zatvore, paketa ii logore, kilpe podatke od prisilno mobilisanih domobrana o rasporedu neprijateljskih snaga, brojnom stanju kasarni i naoruzanju itd, V ecina il~aluih partijskih radnica
67
�u Bosni i Hercegovini nosila je zar i feredzu, zivjele su pod
tudJim imenima, jer ih je trazila policija. Zbog toga su ustaske vlasti pripremale naredbu o ukidanju zara, smatrajuCi da
ce tako lakse uci u trag ilegalcima.
Tesko je iz masovnog herojizma i stradanja izdvajati pojedince, ali cemo navesti nekoliko primjera. U Prijedoru je sekretar Mjesnog komiteta KPJ bila Mira Cikota. Pored ostalog, njoj pripada zasluga da je dosla do poclataka o
vojnim snagama i ciljevima neprijatelja, sto je uveliko olaksalo oslobodjenje Prijedora od strane Narodnooslobodilacke vojske 1942. godine. Fasisti su je uhvatili za vrijeme ofanzive na
Kozar! i javno Objesili u Prijedoru.
U Sarajevu je streljana jedna ocl najpoznatijih
komunistkinja Bosne i Hercegovina, studentkinja Beogradskog univerziteta Radojka Lakic, iz Bijeljine. Na listu papira pripremljenom da prim! njeno priznanje i podatke o ilegalnom pokretu
- ostala je samo mrlja njene krvi. Strijeljana je nakon clugog
mucenja u zatvoru, a da nije izgovorila nijedno ime i nijedan
podatak. Proglasena je za narodnog heroja.
U Banja Luci su za sve. vrijeme rata partijskom
organizacijom rukovodile zene. Jedna od najistaknutijih aktivistkinja banjalucke organizacije bila je Vahida Maglajlic. Postovana i ugledna u svom rodnom gradu, ona je sav svoj ugled stavila u sluzbu pokreta. U stotine banjaluckih kuca smjestala je ilegalce, organizovala slanje paketa u zatvore i logore, sakupljala municiju, radio-aparate, papir, sanitetski materijal i drugo za partizane itcl. Uspjela je da pobjegne iz zatvora kada je
uhapsena. Poginula je za vrijeme cetvrte neprijateljske ofanzive 1943. godine. Proglasena je za narodnog heroja.
Mostar spada medju gradove Bosne i Hercegovina gdj e je masovnost ilegalnog pokreta bila snazno izrazena.
Dovoljno je istaci jedan primjer. Poslije pete neprijateljske ofanzi ve u okupirani Mos tar je doslo ilegalno preko 60 boraca
Mostarskog bataljona, medju kojima je bilo dosta ranjenika i
bolesn!ka. Oni su smjesteni po kucama mostarskih rodoljuba,
organizovana je lijecnicka njega, a da nijedan partizan nije prokazan.
68
Primjer nedjeljivosti osldbodjene i okupirane
teritorije, jedinstva naroda i njegove organizovanosti predstavlja svakako i neprestani priliv novih boraca !z gradova u redove Narodnoostobodilacke vojske. Punktove na periferiji grada
odr:Zavale su u mnogo stueajeva zene obezbjedjujuci prolaze po,-ed neprijateljskih straza i osiguravajuci podatke o kretanju neprijatelja.
Na tom frontu ilegalnog rada palo je mnogo · zrtava iz redova zena i djevojaka. Okrvavljeni zidovi zatvora bill
su nijemi svjedoci mucenja da bi se iznudila priznanja od uhapsenih.
Iz Bosne. i Hercegovine 9. 057 zena deportovane
su kao politick! osucljenici ill saradnici Narodnooslobodilackog
pokreta u koncentracione logore. Ocl toga broja 3. 263 zene su
ubijene Hi su umrle od glad! i bolesti.
"JA SE PONOSIM STO STOJIM NA
CELU ARMIJE U KOJOJ IMA OGROMAN BROJ ZENA" - TITO
"·
Zene su u vojsci bile borci, radile u sanitetu,
vrsile partijske i politicke funkcije. One su ugled i cinove u Armiji sticale hrabroscu, istrajnoscu i visokom vojnickom disciplinom. U samom pocetku us tanka u nekim krajevi na bilo je dilema o tome da li zene mogu i cla li su sposobne da budu vojnici. 0 tome svjedoCi i clanak u "Proleteru", organu Central- ·
nog komiteta KPJ od marta 1941. godine:
"K 9d mnogih nasih par tijaca pos toje neka nezadnjacka i nakaradna gledista - da zene ne mogu ucestvovati sa
oruzjem ti borbi, da one ne treba da vrse razne funkcije u stabovima ltd. To su gledista pete kolone koja hoce cla onemoguci
aktivno ucestvovanje zena u borbi. •• Zene su dosad dokazale
da su is to tako sposobne snoaltl sve teskoce partl zanskog ratovanja kao . i muskarci... Zato treba ~rna omoguciti puno uce:~~
see u toj borbi kao i muskarctma."-1 :£'roleter". mart-aprill942).
69
•
�sa ranjenicima poginula Jelka Tepavcevic i dr. Seljanka Darinka Radovic· imala je u svojoj kuCi zemunicu za ranjene partizane. Ni bljesak cetnicke kame nad glavom njenih kceri Radmile i Stanke nije je pokolebao da oda ranjenike. I ona je zaklana. Ovako je prosla i seljanka Sofija Ristic na cijem su imanju iskopane tri zemunice za rapjenike. Iako je imala petoro
djece o kojima je sam a brinula, jer joj j e muz poginuo, nije
htjela da prizna da bilo sta zna o partizanima. Jana Kocic je
objesena o verige u odzaku kad nije htjela da otkrije skloniste
u kome su bili ranjenici, a Ljubicu Ljubic u cijoj je kuci bila
bolnica, fasisti su strijeljali, a zatim mrtvu iskasapili, jer ni
ona nije htjela nista da kaze. Ovako je ginulo be·zbroj zena sirom Srbije.
Spremnost i zelju zena da se bore sa oruzJem
u ruci izrazio je u svojim dokumentima i Vrhovni stab Narodnooslobodilacke vojske. U svojoj naredbi o izradi spiskova vojnih obveznika, Vrhovni stab odlueuje da se u njih moraju uvesti i imena zena od 17 do 45 godina koje se dobrovoljno jave u
redove boraca.
Vee u vrijeme formiranja partizanskih odreda,
u ljeto 1941. godine, u njihove redove stupilo je, na primjer,
preko 50 drugarica iz Beograda.
Drugarice koje su se povukle sa partizanskim
jedinicama za Sandzak usle su u sastav novof-Jrmiranih jedinica.
U proleterskim i drugim brig adam a nalazilo se nekoliko s tot ina
zena Srbije. One su prosle slavni put ovih brigada i borile su
se na svim bojistima Jugoslavije sireci bratstvo i jedonstvo. Sarno u sastavu Prve i Druge proleterske brigade, prilikom njihovog formiranja bilo je preko ioo zena-boraca iz Srbije, od
kojih je skoro polovina izginula. Medju njima je i nekoliko zena narodnih heroja.
Prva neprijateljska ofanziva na slobodnu teritoriju u Srbiji otpocela je krajem septembra 1941. godine. Pod
pritiskom daleko nadmocnijih okupatorskih snaga potpomognutih
domacim izdajnicima, partizanski odredi su se morali povlaciti.
Padom slobodne teritorije u Srbiji, krajem novembra 1941. godine, za tamosnje stanovnistvo nastali su teski
i neizvjesni dani. Petog decembra 1941. godine njemacki vojni
zapovjednik za Srbiju uputio je zapovjedniku oruzanih snaga na ~~·
Jugoistoku izvjestaj u kome, pored ostalog, stoji: "Nameravamo
da se tokom zime preko specijalnih komandi, uz sadejstvo trupa
izvrsi proveravanje celokupnog stanovnistva u predelima ustanka.
Bice s treljan svaki onaj za koga se utvrdi da je ucestvovao u
ustanku. Izgleda da nije celishodno da ovi !judi ostanu u Srbiji
juzno od Dun'\va ... '' Bas u tim danima zene ispoljavaju ogromnu hrabrost. BOre se sa puskom u ruci braneci svoje domove
kao sto to cine Persa Lazarevic i Vlahinja Kruna Lazarevic i
mnoge druge zene. Djevojcica yukica Stankovic,da ne bi pala u
ruke neprijatelja, ubija se posljednjim metkom. Marija Vasiljevic nije htjela da napusti teske ranjenike koje je njegovala, pa
su je neprijatelji streljali zajedno sa njima. Tako je zajedno
70
Za centralnu Srbiju je karakteristicno to sto su
se na ovoj teritoriji obnavljali i odrzali partizanski odredi za
sve vrijerhe rata. U njihsu se ukljucivali gradjani i gradjanke
okupiranih gradova kada im je, zbog ucesca u akcijama, prijetila opasnost da budu uhapseni. Sarno u. jednom takvom odredu
bilo je 60 zena.
U cetiri odreda koji su nakon ove ofanzive for~
mirani, samo na leskovackom terenu stupilo je preko 200 zena.
Prve zene sa Kosova otisle su u partizanske
odrede jos jula 1941. godine.
Pocetkom oktobra 1941. godine je formiran Pozadinski partizansk1 odred sa 750 boraca u pet bataljona. U
vrijeme formiranja u Odred nisu primane drugarice, ali su krajem godine sve zene clani>vi KPJ usle u sastav Oireda, a kasnije i druge pripadnice pi:Jkreta. Partizanske zakletve polagane
su na skupovima u pojedinim kucama.
.,~.
u odredu su organizovani teorijski i prakti cni
kursevi vojne obuke i sanitetski tecajevi. Kroz ove kurseve proiile su sve drugarice pripadnice Odreda.
Do kraja 1941. godine i u Pristini i u selima
graeanickog sreza formirane su pozadinske vojne desetine ·u kojima je takodje bilo dosta zena i djevojaka.
Drugarice sa Kosova koje su se spasile iz zatvora i
logora i veliki dio onih kojima je prijetilo hapsenje, odlazile su u
71
�partizane. A progoni i hapilenja bili su s vakodnevni. Sarno iz
PeCi u 1942. godini bilo je internirano oko 2. 000 [judi i zena.
Veliki broj drugarica prosao je zatvore u zemlji, logore u Albaniji i u Italiji. Ne stigavsi do internacije i logora, neke su
strijeljane u zatvol-ima. Isticemo samo neke. Medju oko 40
komunista, od cega 8 drugarica, uhapsenih 19. maja 1942. godine, bila je i Slovenka Silvira Tomasini, predratni clan KPJ i
profesor· gimnazije. Mucena je svakog dana u zatvoru. Zbog r:
svog herojskog drzanja, proglasena je za narodnog heroja.Sredinom marta 1943. godine je takodje uhapsena Jovanka Radivojevi6, clan KPJ od aprila 1941. godine, studentkinja. Mucena, polornljenih ruku i nogu, ostala je vjerna partijskoj zakletvi.Strijeljali su je gestapovci. I ona je proglaiiena za narodnog heroja. U martu 1944. godine su vrsena vjesanja i strijeljanja. Medju 12 obje6enih bila je i 16-goc)iiinja Ganimet Terbesi. Veliki
broj zena Kosova dao je zivot za slobodu. Veliki je broj majki koje su izguhile po jedno, dvoje, pa i troje i cetvoro djece.
Ucesce Makedonki u narodnooslobodi!ackom ratu
je bilo vrlo masovno. Zelja da se postane partizanka u ono vrijeme zivi u hiljadama mladih djevojaka i zena - prista!ica narodnooslobodilacke borbe. Nije slucajno u to vrijeme nikla paznata partizanska pjesma u kojoj djevojke kazu:
"Zbogom vek, proiitavaj rode moj,
jas odam vo boj!"
Pjesma ispjevana zeni-borcu, njenoj neustrasivosti i odlucnosti u borbi protiv neprljatelja, kakva je pjesma o
Elpidi Karamandi, munjevitom brzinom se siri i postaje popularna. Elpida Karamandi, studentkinja iz Bitolja, clan KPJ od
1941. godine, jedna od organizatorki zena u os lobodilackom pokretu u svom gradu, tesko je ranjena 3. maja 1942. godine kao
borac Bitoljskog partizanskog odreda u borbi sa bugarskim okupatorima. Elpidu su okupatorski vojnici vezali za dvokolicu i
tako dovukli u prvo selo. Seljaci, dotjerani da bl bi!i zaplaseni
ovim prizorom, prieaju da je pjevala sve dok nije izdahnula.
Herojska i mucenicka je smrt skopske partizalll"
ke Nevene Georgijeve Dunje, koja se borila u Prvom skopskom
odredu. U borbi koju je njena ceta vodila sa bugarskim fasistima 6. decembra 1942. godine, ona je tesko ranjena i zarobljena.
72
Fasisti su joj zivoj odsjekli glavu i nose6i je po 11eleskim selima, pokazivali narodu da bi sijali strah. Jedna seljanka izdvojila se iz redova na silu prikupljenih mestana, uzela iznenadjenom krvoloku Dunjinu glavu i poljubivsi je pocela da zapjeva: "Kazi mi, kerko, lepoto moja, koju li majku danas rasplaka ••• "
Jedanaestog oktobra 1943. godlne formirana je
Prva makedonsko-kosovska brigada. U njoj su bila i dva bataljona Srba, Albanaca i Crnogoraca sa Kosova, kao i ceta Slovenaca. Taka je ova brigada bila simbol bratstva i jedinstva
naroda. Njen politick! komesar bila je zena.
Zenama borcima sa Kosova koje su se borile
na teritoriji Makedonije djevojke-seljanke iz Debarca podigle
su neizbrisiv spomenik u svojoj pjesmi o Milevi Kosovarki,
koja se ubrzo pocela pjevati po cijeloj Makedoniji.
Medju borcima Prve makedonsko-kosovske udarne brigade u prvim redovima nalazi se i Estreja Ovadja Mara.
Mara je prosla skoro cijelu Makedonlju kroz bitke spasavaju6i
i njegujuci ranjene partizan e. Poginula je 1. septembra 1944.
godine u bici sa bugarskom faSistickom vojskom kao politick!
komesar Sedme brigade.
U Trecoj makedonskoj narodnooslobodi!ackoj udarnoj brigadi borila se Vera Joci6, Srpkinja. Nalazila se na
duznosti politickog komesara batatjona kada je smrtno ranjena.
0 njenoj hrabrosti -; odanosti borbi napisao je poznati· makedonski pjesnik jednu od najljepsih lirskih pjesama "Ljubav".
Na predlog Makedonije, proglasena je za narodnog heroja.
U pro!jecnoj ofanzivi izgubila je zivot Vera Trajkova Kotorka iz Kumanova, ucenica VII razreda girnnazije. Bila je borac Karposovskog bataljona. U pocetku bolnicarka i politick! delegat u vodu, pos[lj;:; pokazane hrabrosti postaje politick! komesar cete. Poginula je u jurisu na fasisticka utvrdjenja.
Za slobodu Makedonije data je svoj zivot i mlada Albanka iz Debra, narodni heroj Ibl Palikuca. Braneci odstupanje jednog dijela svoga bataljona, poginula je 22.septembra
1944. godinc.,
73
�Zene u Egejskoj Makedoniji ukljucile su se jos
1940. godine u Antifailisticki pokret koji se razvijao pod parolom: "Domaci fasizam je tezak - tudji jos gori".
Masovno ukljuoivanje zena iz seta i gradova pocelo je 1941. godine, kada su zene Makedonke, kao uostalom i
Makedonci iz Egejske Makedonije, masovno s tupale u jedinice
KLAS-a,. F AM-a, zatim u partijske i omladinske organizacije
i zenske pozadinske organizacije.
U redovima Narodnooslobodilacke vojske ucestvo-
valo je 5. 752 zene iz Makedonije, od toga je poginulo 306. Nosioci "Spomenice 1941" su 127 drugarica, a sedam ih je odlikovano ordenom Narodnog heroja Jugoslavije.
U vojvodjanskim brigadama i odredima bilo je
bataljona u kojima su trecinu borackog sastava cinile zene i
djevojke. Nije bila rijetkost, narocito u sremskim selima, da
se iskupi po pedeset djevojaka i zajednicki krenu u Narodnooslobodilacku vojsku. Dojul!erasnje poljoprivredne radnice, domacice, djevojkc stasale za udaju i materinstvo, kretale su tamo
gdje ih je zvala svijest i rodoljublje. Za kratko vrijeme one
su ovladale osnovnim vojnim znanjima' i vjestinama i izravnavale se po vojnickoj hrabrosti i umjesnos ti sa svojim drugovima.
Mnoge su bile komandiri, vodnici, pclliti cki komesari, partijski
rukovodioci.
nu drugarica. ·
"
Sa sumnjom se gledalo na borbenu vjesti-
Na putu kroz Kordun, nasa II partizanska
udarna brigada u cijem je sas tavu bila i ceta om ladinki, sukobila se s jakim neprijateljskim motorizovanim, tenkovskim i
pjesadijskim snagama.
U borbi koja se razvila, mlade partizanke, za-
jedno sa svojim drugovima-partizanima, neustrasivo su jurisale na neprijateljsku konjicu, kamione, pa cak i tenkove."
U septembru 1942. godine formirane su jos dvi. je zenske cete. Godine 1942. 200 omladinki i zena odlazi u IV,
V i XI kordun~ku brigadu. U VI slavonskom korpusu od prvog
dana us tanka do oslobodj enja borilo se oko 1. 6 70 zena. Sedamnaesta slavonska bri!Jada imala je vise od 200 drugarica, Prerna podacima iz aprila 1943. godine, u XVI omladinskoj NObrir ..,
gadi bile su 83 zene, a XVII NO brigada brojila je u maju iste godine oko 250 zena pa su je cesto nazivali "zenska brigada".
U isto vrijeme (maj 1943. godine) u XVI diviziji NOVH nalazi
se 95 zena.
U I dalmatinskoj proleterskoj brigadi bilo je, u
toku rata, oko 130 zena, a u XIX diviziji 258 zena. U X zagrebackom korpusu bilo je u 32. diviziji 130 zena, a u 33. div iziji 107 zena.
'
U Hrvatskoj nije bilo odreda, brigade ni takvog
kraja u kome se nije borio sa oruzjem u ruci veliki broj zena.
Sesta licka divizija !mala je u svojim redovima vise od 600 zena-boraca, mitraljezaca, bolnicarki, vojnih i politickih rukovodilaca, koje su prosle sav njezin teSki i slavni put kroz Liku,
Bosnu, Srem itd.
U toku 1942. godine pocinju se formirati zenske
part!zanske cete sastavljene uglavnom od om ladinki. Prva zenaka ceta formirana je 25. avgusta 1942. godine. Omladinske
zenske cete prosle su kroz jednomjesecni vojno-politicki kurs.
Poslije prvih borbi u kojima je sudjelovala ceta om!adinki, u
clanku "Partizanke u borbi" ("Udarnik", glasilo udarne brigade
I operativne zone Hrvatske, iz 1942. godine) pise izmedju ostalog:
·
74
Oko 1.200 zena u Hrvatskoj nosioci su "Partizanske spomenice 1941", od ukupnog broja ratnih vojnih invalids u Hrvatskoj 46% su zene, a prema anketi od 1964. godine
od ukupnog broja ucesnika NOB (329. 570) 113.344 bile su zene
ili izrazeno u proc enti rna 34%.
Sedamnaest zena u Hrvatskoj proglaileno je za
narodnog heroja.
U Crnoj Gori je krajem 1941. godine u bataljonu "Jole Piletic" bilo 125 partizanki. Pocetkom 1942. godine
partizansku zakletvu polozilo je jos 148 zena.
Prilikom formiranja udarnih bataljona (tokom aprila i pocetkom maja 1942. godine) u njih stnpa 160 partizanki.
75
�Omladinskt udarni bataljon; na primjer, imao je u svom sastavu 20 procenata omladinki.
Kada je 17. juna 1942. godine formirana IV
crnogorska brigada u njenom sastavu bilo je 1. 000 boraca, a
od toga 200 zena. Na dan formiranja V crnogorska je imala
560 boraca, od toga 60 zena. Pocetkom maja IV sandzacka brigada imala je 471 borca, od cega 40 zena.
U zavrsnim operacijama za oslobodjenje zemlje
ucestvovalo je 2.108 zena iz erne Gore. U narodnooslobodilackom ratu poginulo je 483, strijeljano i objeseno 1. 804 Crnogorke, a u neprijateljskim zatvorima i logorima umrlo je 268 zena.
Za izvanredne zasluge i hrabrost pokazane u ratu, osam Crnogorki je odlikovano Ordenom narodnog heroja.
Trebalo bi navesti vrlo mnogo imena, cak i ako
bismo govorilt ilamo o mrtvim drugaricama koje su u svim krajevima Slovenije polozile svoje zi vote u temelje oslobodjenja i
suverenosti svog naroda.
Da navedemo samo nekoliko primjera. Narodni
heroj Pavla Mede Katarina, tekstilna radnica, hrabro je poginula u januaru 1943. godine kao komandir zenskog voda Pohorskog
bataljona, koji je, poslije duge i ogorcene borbe s njemackim
okupatorom na Pohorju, u Stajerskoj, izginuo do posljednjeg covjeka.
Pored nje; .· junacki su poginule u teskim borbama narodni heroj Mihaela Skapin - Drina, seoska djevojka iz okoline Sezane u Slovenackom primorju kao politkomesar bataljona, narodni heroj Milka Sobar - Natasa, seoska djevojka iz Bele krajine u probijanju italijanskog obruca i narodni heroj Majda Silc iz Ljubljane, koja j e poginula u Do lenjskoj.
Nada Zagar, kcerka poginulog komandanta gorenjskih partizana, pala je u Ljubljani 1942. godine u ruke okupatora zajedno sa dve sestre i majkom. Sve cetiri podvrgnute su
najnecovjecnijem mucenju. Nada, koja se u septembru 1943. godine oslobodila iz italijanskog zatvora, odmah se ukljucila u Italiji u prekomorske brigade i na putu prema domovini junacki
poginula kao brigadni sekretar SKOJ-a u borbaima kod Knina,
1944. godine.
76
Narodni heroj Majda Vrhovnik - Lojzka iz Ljubljane, student medicine i Clan KP Slovenije od 1940. godine,
bfl:a je do 1944. godine u Ljubljani kurir i radnica u ilegalnim
tehnikama i stamparijama. Poslije toga otisla je, na vlastitu zelju, na politicki rad u Slovenacku Korusku (danas u Austriji).
U februaru 1945. godine u Celovcu Gestapo je uhapsio, strasno
su je mucili, a nije izdala ni jednu rijec. Drugog maja 1945 ..
godine odveli su je iz zatvora .u nepoznatom pravcu.
"
Narodni heroj Kuclar Antonija, seoska domacica
iz okoline Ljubljane, majka desetoro djece vee u pocetku 1941.
godine sakuplja i prenosi oruzje i daje cijelu svoju kucu na koristenje partizanima i aktivistima Osvobodilne fronte. u borbama maja 1942. godine hranila je cijelu partizansku jedinicu.Avgu~ta 1942, kada su italijanski vojnici upali u .selo, njenog muza su strijeljali, kucu spalili, sva njezina djeca otisla su u
partizane, a nju su uhapsili i strijeljali •. Pet njezinih sinova palo je u partizanima.
U ljubljanskim zatvorima ubijeno je mnogo zena
za vrijeme italijanske i njemacke okupacije. Medju njima su i
aktivistkinja OF Malci Belie, profesor Vida Janezic, clanica
vise rejonskih odbora OF, radnica i kurirka Povjerenistva CK
KP Slovenije za Ljubljanu Zora Begancin - Marija i tekstilna
radnica, clan Okruznog komiteta KP za Ljubljanu Marija VajS!
- Darija, a· nekima se izgubio svaki trag. Tri od njih su narod~
ni heroji.
Njemackf okupator u gradu Trstu i okolini progonia je antifasiste najsurovijim metodama. Poznato je, na primjer, strijeljanje i vjesanje talaca u ulici Gega aprila 1944.godine. Medju 50 zrtava bilo je pet zena, tri Slovenke i dvije Italijanke. U takozvanoj "Rizarni", u predgradju Trsta, u krematorijumu, jedinom u tom dijelu Evrope, spaljeno je vise od tri
hiljade !judi i zena iz svih evropskfh zemalja, a medju njima
su takodje brojne ilene, Slovenke i Italijanke, iz Trsta i okoline.
U Koruskoj (dams u Austriji) podrucju koje je bilo najblize jezgru Njemacke, jos u aprilu 1942. godine ise!jeno
je u Njemacku 160 slovenackih porodica. Medju mnogim poginulim iz tog podrucja u januaru 1945. objesene su u Gracu mati i
kci Micejev">.
77
�U sjeveroistocnom podrucju Slovenije, okupiranoiiJ od Madjara, u Prekomurju, pale au takodje zene, medju
njima Zora Rupena - Katja iz Dolenjske, Vida Petje iz Celja,
koje au radile politick! na tom terenu.
Tesko je do kraja utvrditi ko!iko se zena borilo
iii poginulo u oruzanim borbama s okupatorom u partizanskim
jedinicama Slovenije, koliko je bi!o pozrtvovanih bolniearki, bombasa i boraca sa puskom u ruci, boraca prekomorskih brigada,
koje su usle u borbu Cim su se spasi!e fasistickih zatvora i logora. Podaci kao sto su: 21 zena od 1.75 narodnih heroja S!ovenije i 318 od 1. 811 nosi!aca "Partizanske filpomenice 1941" dokazuju mnogobrojno ucesee zena medju prvoborcima i organizai;torima OF i NOB. Od 21 zene-narodnih heroja - 16 njih je poginulo, 7 u borbama u partizanskim jedinicama, a 9 na izvrsava-.
nju politi ckih zadataka.
,
U Brigadama i partizanskim odredima Jugoslavije bodlo se 11.838 zena iz Bosne i Hercegovina, od kojih je po..:
ginulo 1. 787.
Vee u jesen 1941. godine 30 djevojaka samo iz
dva sela drvarske opstine proslo je kroz vojnu obuku. Prva zena
narodni heroj Jugoslavije je mlada seljanka Marija Bursae iz sela Kamenice u blizini Drvara. Bi!a je borac, bombas u Desetoj
krajiiikoj narodnooslobodilackoj udarnoj brigadi. Iz ove opstine
je i narodni heroj Danica Materie. Zarobljena je, tesko ranjena,
dok je svojoj ceti vatrom stitila odstupniou. Strijeljali su je fasisti. Mi!ka Bosnie je_ treea zena-heroj iz ove opstine. Poginula
je junacki za vrijeme njemackog desanta na Drvar u maju 1944.
godine. Imala je svega 17 godina.
U Podgrmeeu, u Bosanskoj krajini, jos u pocetku ustanka 1942. godine, organizovani su vojno-po!iticki .kursevi
na kojima su mlad!Ci i djevojke osposobljavani za borbu u redovima Narodnooslobodi!acke vojske. Kroz ove kurseve proslo je
do 1943. godine oko 250 djevojaka.
·
·
Iz opstine Livno u toku rata otislo je 200 zena i
djevojaka u razne brigade pri!ikom njihqvog prolaska na ovu teritoriju. Oko 60 mladih muslimanskih djevojaka iz ove opstine
bile su bore! hercegovacke brigacJ.e.
78
Za vrijeme neprijateljske ofanzive na Kozari
1942. godine · u kojoj je ucestvovalo preko 70.000 fasistiCkih vojnika protiv 3. 500 partizana~ svaki muskarac, svaka zena, omladina bi!i su neposredni ucesnici bitke. Iza pojedinih partizanskih ceta stajale su cete djevojaka spremne da prihyate oruzje
iz ruku poginu!ih iii ranjenih partizaml.
Sirom zemlje odjeknuo je pok!ik mlade djevojke
ispod Kozare, Nene Bokanove. Nju su zarobili faSisti i pove!i
je sa sobom. U trenutku kada su prolazili most na rijeoi Uni,
jedan od fasista je rekao: "Sedam godina smrdice Kozara' od va-?
sih ljeseva." Nena se odjednom istrgla iz njiho.vih r1,1kn i skacuci preko ograde mosta u rijeku, viknula: "Sedam stotina godina pjevaee se slava Kozare."
Za vrijeme vazdusnog desanta na Drvar u maju
1944. godine koga su izvrsi!i njema~ki okupatori sa ciljem da
uniste Vrhovni stab Narodnoosloboditacke vojske i druga Tita,u
borbenim redovima otpora, osim oruzanih j edinica, nasao se H
tav narod, Svaka ulica bila je bojno polje, svaka knea uporiste
partizans. Ogromna tehniCka nadmoe neprijatelja pokazala se
nemocnom pred svijeseu i borbenosti naroda. "Gdje su partizan!? Gdje je Tito?" - . Jspitiva!i su njemacki oficiri i gestapov.:.
ci tukuei zene, ubijajuei djecu na njihove oci, paleei kuce; Nijedl;ln glas nije odgovorio, ni jedna ruka nije se podigla u pravcu Titove pecine, za koju su znala i najmanja djeca Drvarske
do!ine. U ovom gradu, proglasenom gradom-herojem, medju
mnogobrojnim zrtvama nasla se i Rada Vranjesevie, clan Oblasnog komiteta Komunisticke partije za Bosansku krajinu i citav
Okruzni komitet SKOJ-a. Medju njima su se herojski borile i
poginule clanovi ovog Komiteta Zora Zeljkovie i Razija Omano.:.
vic.
Za vrijeme IV neprijateljske ofanzive poznate po
tome sto su jedinice koje su u njoj ucestvovale imale zadatak
da spasu od unistenja cetiri hi!jade ranjenika, u jedinice Narodnoos[obodilacke vojske ukljuci!o se preko 600 djevojaka iz krajeva gdje su vodjene borbe. Mnoge od njih prosle su ne samo
kroz oganj bitke na Neretvi, nego i na Sutjesci, kao borci, bolniearke, ne uzmicuei ni pred kakvim zadacima i teskoeama. Zajedno sa ostalim nosi!e su preko rijeke i planina ranjenike i
79
�bolesnike da bi mnoge od njih i same pale u borbama ili podlegle bolestima, osobito tifusu, koji je u to vrijeme harao •.
Bijele seoske marame i nosnje il kojima su krenule po januarskom mrazu na daleke puteve borbe polako su
nestajale. U borbama osvojeno oruzje i vojnicka odijela postali
su nova djevojacka oprema koju su skinule tek poslije oslobodjenja. zemlje,
U SANITETU
Jos prije ustanka mnoge bolnice i klinike bile
su snazna uporista Narodnooslobodilackog fronta. Ljekari - antifasisti, pomagali su pohap8enim komunistima i antifasistima
na taj nacin stc su ih proglasavali bolesnim, prebacivali u bolnicka odjeljenja i na taj nacin omogueavali lakse bjegstvo iz fasistiCkih zatvora. Takvih slueajeva bilo je u Beogradu, Sarajevu i mnogim drugim gradovima.
lsto tako, u toku rata, prebacivani su ilegatno
teski ranjenici u bolnice u okupiranim gradovima, gdje im je ukazivana strucna pomoe i njega. Vee je receno da su mnogo
prije izbijanja rata, u periodu velike odlucnosti naroda da brani
svoju zemlju od fasista, sirom Jugoslavije odrzavani sanitetski
teeajevi na kojima su u prvom redu obueavane zene i djevojke.
Ustanak je od mnogih medicinskih ustanova napravio antifasistiCke tvrdjave iz kojih su iznoseni tajno lijekovi, odlazilo ljekarsko i ostalo medicinsko osoblje u partizane, stvarajuei uslove
za prihvat i njegu ranjenika i pod najtezim uslovima. Svoje redove sirili su neprestano osposobljavanjem novih bolnicara, higijenieara i drugog medicinskog osoblja, To osoblje regrutovalo
se dobrovoljno iz redova mladih zena i djevojaka. A citava sanitetska sluzba bila je neprestano pomagana od hiljada gradjana,
narocito zena, spremnih uvijek da ociste bolnice, da donesu dovoljno hrane za ranjenike i bolesnike, da pripreme odjeeu, da
sasiju posteljno rublje itd. Prilikom pokreta pojedinih odreda,
brigada i drugih vojnih jedinica narod je nosio teske ranjenike,
80
brionuo se za pravljenje nosila, za hranu itd. Prvi zadatak svih
vojnih jedinica prilikom oslobadjanja pojedinih gradova bio je da
pribave sanitetski materijal i lijekove i druge potrebe za ranjenike.
Vee 1941. godine postojalo je na slobodnoj teritoriji u Srbiji osam bolnica i tri ambulante. Osoblje su, pored
profesionalnih ljekara i bolnicarki, sacinjavale i dobrovoljne
bolnicarke. Pri bolnicama su stalno .odrzavani sanitetski kursevi.
Bolnica Kragujevackog partizanskog odreda nastala je na taj naCin sto je u jednoj akciji odreda· sa teritorije
koju je drzao neprijatelj kompletna bolnica. prebacena na slobodnu teritcriju. Pod zastitom odreda, u tcku noCi, kalona od 40
volovskih kola prevezla je cjelokupnu opremu bolnice sa 60 kreveta. U njoj j-e2radilo oko 30 drugarica iz odreda. U bolnici su
se lijeCili ne samo partizan!, nego i mjestani.
Aktivi zena iz okolnih seta organizovali su prikup!janje hrane za bolnicu. Na putevima prema bolnici svakodnevno su hitale zene sa prepunim korpama hrane i drugim da- ·
rovima za ranjenike. Pored hrane, odjeee i obuee, zene su prikupljale i novcanu pomoe ne samo za bobiicu nego i za odred._
U ovu su akciju bili ukljuceni svi aktivi zena na teritoriji koju
je obuhvatao odred.
U bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama
u Ljubljani jos u prvim danima okupacije razvila se jaka organizacija Osvobodilne fronte kojom je rukovodila poznata ljekarka
- komunistkinja dr Bozena Ravnikar. Prvi ranjeni partizan! li~
jecili su se u Ljubljani i to u bolnicama na tri mjesta, gdje su
uspjesno prikrili operacije i lijecenje pod drugim dijagnozama. ·
Medju najvaznijim aktivnostima bilo je sakupljanje ogromnih kolicina sanitetskog materijata i medicinske opreme. Kada''je otisla prva veea grupa ljekara u jedinice NOR-a, za njima su poslali vi~e zeljeznickih vagona tog materijala na oslobodjenju teritoriju, medju·'tim i kompletnu opremu za veliku hirursku poljsku boinicu. Na taj nacin je otislo iz Ljubljane vise grupa ljekara i studenata medicine. Medju njima bilo je od samog pocetka mnogo zena.
81
�u istoriji slovenackog ratnog saniteta oznaeene
su kao izvrsni organizatori partizanske sanitete i zdravstvene
sluzbe medju civilnim stanovnistvom. Doktorice Franja B_idovec
i Paula Jerina - · Lah rukovodile au sa dvije poznate ~rhzans~e
bolnice_ bolnicom "Franja" kod .sela Cerkno u Slovenackom ~n
morju, 'i bolnicom "Paula", koje neprijatelj nije nikada otkno.
· u cjelini, iz Slovenije je poginulo u narodnoos
lobodilackom ratu u borbama i1i logorima 45 ljekara, medju kojima 4 zene i 50 studenata medicine, a medju njima 5 zena.
· Veliki je broj zena lijecnika, koje su aktivno ucestvovale u NOP Hrvatske. Vee u prvoj godini borbi nalazi se
11 vojtiim jedinlcama, partizanskim bolnicama i ambulantama 36
zena-ljekara.
:!ira Petrovoj Gori tokom rata razvijala . se·,- ~
prestano centralna partizanska bolnica; koja je radila za cijelo
vrijeme narodnooslobodilacke borbe i za neprijatelja ostala neotkiivena;
Izgradjivana na nekoliko mjesta u planini, bolnica se. Silstojala od kompleksa brvnara koje su izgradjivali povjerljivi [judi iz okolnih krajeva, kao sto je i citavo snabdijevanje bolnice bilo povjereno narodnooslobodilackim odborima i
masovnim organizacijarna, narocito organizacijama Antifasistickog fronta zena. Tokorn rata ova botnica s e razvijala kao us tanova sa specijalnim odjeljenjirna - za teske ranjenike, za tifusare ili bolesnike od drugih bolesti. Za slucaj da neprijatelj
prodre i ugrozi ranjenike, bile su priprernljene zemunice u koje su za vrijerne neprijateljskih napada u bolnici, sklanjani ranjenici i dr11gocjeni bolnicki materijal. Ovakva krupna ustanova
ne bi mogla opstati ni razvijati se bez neprestane brige naroda.
To znaci da su za nju znala sva okolna mjesta, pa ipak se nikad nije dogodilo da je neprijatelj saznao za nju. U njoj su radili rnnogobrojni ljekari i drugo sanitetsko osoblje, spremni u
svakom trenutku i da uzmu pusku u ruke da bi odbranili svoje
ranjenike sa is tom odanoscu kako su se, u teskim uslovima, nesebicno borili za ·njihove zivote i ozdravljenje. Da istaknemo
sarno jedan od mnogih primjer<>: u ovoj bolnici J'adila je i dr Marija Slezinger. za vrijeme IV neprijateljske ofanzive zarazila se
od pjegavog tifusa i umrla. Njena humka napravljena je iznad .
82
jedne zemunice i tako posluzila kao kamuflaza za ulaz u zemunicu. Mrtva doktorka ostata je i dalje na strazi kraj svojih ranjenika i bolesnika.
Vee u toku 1942. i 1943. godine na oslobodjenom podrucju Hrvatske postojala je dobro organizovana sanitetska sluzba. U to vrijeme vee radi 11 bolnica.
U bespueima planina Bosne i Hercegovina sreeu
se desetine spomen-obiljezja za partizanske bolnice. Bile su to
brvnare koje su izgradili seljaci u kojima su se partizanski
ljekari sa bolnickim osobljem borili za zivote ranjenika. Operacije su cesto izvodjene bez narkoze. Nemalo je primjera
nadoovjecanske izdr:Zljivosti ranjenih boraca koji su bolove odsjecanja nogu ili rukn podnosili bez jauka. Sarno su graSke ledenog znoja svjedocile o njihovirri patnjama. Za vrijeme ofanzive na Kozar! Silgradjeno je desetine zemunica za ranjenike. Nad
njima su bdjele zene. Cesto i same ranjene odbijale su da prime lijeko.ve govoreci: "Cuvaj te to za borce, oni su vazniji od
nas."
Drugog jula 1942. godine u Bosansku krajinu stigle su proleterske jedinice i Vrhovni stab. Mnogo ranije narod
je doznao za priblizavanje ovih jedinica koje su sa sobom vodile i veliki broj ranjenika. Svuda je pripremljen docek kakav
rnoze da priredi samo narod koji se bori. Drvar je tada prihvatio ranjenike proleterskih jedinica. Sve je bilo spremno kada
su stigli ranjeni pro!eteri. I smjestaj u improvizovanim bolnicarna, i dezurne bolnicarke, i radne cete omladinki i zena spremnih da nose teske ranjenike, i stolovi na livadarna puni hrane,
i borbena pjesma, i strukovi poljskog cVijeca, i skrornna seoska odjeea i obuea. Stotine zena i djevojaka drvarske doline danju i noeu su dezurale na smjenu kraj svojih drugova i drugarica, ranjenih proletera.
n istoriji nase Narodnooslobodilacke borbe ostace kao vjecni spomenik humanizma revolucije borba za spas ranjenika u •.•rijeme IV neprijateljske ofanzive. Bila je to ofanziva
120.000 njemackih, l:talijanskih i bugarskih okupatora pomoguuti
kvisiinskim formacijama ustasa i cetuika protiv glavnine nase
vojske od 25 . 000 borHca koja se kretala. sa Vrhovnirn stabom.
83
�Sa nasim borcima bila je c·entralna bolnica sa preko 4. 000 ranjemka, Ova ranjenicka kolona je na volovskim kolima, na ko-.
njima, na nosilima koje su nosili borci i narod presla put od
200 kilometara. 0:1 Karlovca, grada u Hrvatskoj, preko slobodne teritorije Like,' Korduna, Banije, Bosanske krajine, putem
dugim 300 kilometara kretala s e pred neprijateljskom najezdom
u pravcu partizanskih kolona na celu sa Vrhovnim stabom masa
od 50. 000 zena i djece o kojima je takodje trebalo voditi raeu..:
na. Jos toliko naroda napustilo je svoja sela i otislo u zbjegove u snijegom .zavijane planine, te strasne zime 1943, godine.
U uspjesnim, ali teskim borbama za spas ranjenika, njihov broj se stalno povecavao. Ranjenicima se pridruzivao sve veci broj bolesnika, jer je pocela epidemija pjegavog tifusa haraju6i po vojnim jedinicama, desetkuju6i stanovnistvo. Cetrdeset dana trajale su borbe u kanjonu rijeke Neretve
- i zavrsile se potpunim porazom brojno i tebnicki nadmo6nijeg
neprijatelja. Naiie iznurene divizije izvrsile su svoj istorijski
zadatak - spasile ranjenike, razbile neprijateljske formacije i
krenule u dalje borbe. U bici za ranjenike i citav mirod se brinuo za spas ranjenih b bolesnih drugova. To je znacilo odvojiti
posljednji komad hljeba, posljednju litru mtijeka, danju i nocu
preko brda i planina, pod kiiiom metaka, nositi ranjenike. Na
tom polju istrajalo je na hiljade zena, djevojaka, odraslije djece.
Odmah nakon toga, sredinom maja 1943.godine, ·
zapocmJe jedna od najve6ih bitaka Narodnooslobodilacke vojske
Jugoslavije. Na 15.000 iznurenih, polugladnih boraca NOV, koji
uz to vode cetiri i po hiljade ranjenika, na uskom prostoru koji cini tromedju Bosne. i Hercegovine i Crne Gore, napada 120
hiljada okupatorskih vojnika i domacih izdajnika opremljenih najmodernijom tehnikom, opkoljavaju ih sa namjerom konacncig obracuna sa Narodnooslobodilackom vojskom i pokretom. Po cijenu
velikih gubitaka, borci nasih divi zija i brigada probili su obruc
neprijatelja, zadali mu teske gubitke, sacuvali svoje snage, izvukli s voje ranjene drugove. Procjenjuje se da je u sas tavu vojnih snaga Narodnooslobodilacke vojske u bici na Sutjesci, kako
je nazvana ova bitka, bilo 17% zena.
0 brizi za ranjenike kao moralnoj normi revolucije govori i podatak da je jedna od prvih briga Nacionalnog
84
komiteta narodnog ostobodjenja JugoW.avije i Vrhovnog staba nakon priznanja · Narodnooslobodilackog pokreta i Narodnooslobodilacke vojske od strane saveznika i njihove spremnosti da pruze
pomoc narodima Jugoslavije koji se bore protiv fasizma, bila
da se dobije sto veca pomoc za njegu ranjenika u sanitetskom
materijalu, lijekovima i prihvatanju teskih ranjenika, Tako je,
nakon kapitulacije Italije i saveznickog iskrcavanja, omoguceno
prebacivanje nailih ranjenika u posebno za tu svrhu organi:o vane vojne bolnice u Italiji. Sarno u toku 1944. godine lijeceno je
u ovim bolnicama 12,000 .vojnika i oficira Narodnooslobodilacke
vojske Jugoslavije.
Mnogi napisi u nasoj ratuoj stampi govore o
ratnim bolniearkama. 0 njihovim junastvima i spasavanju ranjenika za vrijeme borbe, pozrtvovanosti pri evakuaciji ranjenika, odbrani ranjenika od neprjjateljskih napada,. hrabrom i
savjesnom vrsenju svojih zadataka ispjevano je mnogo potresnih
pjesama u vojsci i u narodu.
Moze se reci da je moralno nacelo partizanskih
bolui.Carki koje one nisu nikada iznevjerile, bilo da je njihovo
mjesto i u zivotu i u smrti sa ranjenicima i bolesnicima koji
su im povjereni. Mnoge su poginule izvlaceci ranjenike ispred
neprijateljskih polozaja, · mnoge braneci prilaze improvizovanim
bolnicama koje je otkrio neprijatelj, mnoge Stiteci ::>dstupnicu
svojim ranjenicima. Mada su vecina njih tek u ratu. postale bolnicarke, svijest o odgovornosti pred narodom i revolucijom ucinila je od njih najodgovornije vojnike revolucije. One su to
bile i onda kada su gladovale da bi hranu ostavile za ranjenike,
kada su bolesne i umorne postizale da i najstrozije komisije
koje su obilazile ambulante i bolnice konstatuju da u njima vlada ''klinicka cis toea".
Tesko je u njihovom slucaju, kao i u slucaju junastva partizanskih boraca, navesti samo nekoliko imena, jer
se radilo o masovnom herojizmu - i mladih studentkinja, i srednjoskolki, i seljanki, i mladih radnica. U njima se povezala svijetla tradicija humanizma zene sa svijescu revolucionarki. Treba
reci - nema zabiljezenog slueaja u toku citavog rata da je bolnicarka napustila povjerene joj ranjenike.
Po bolnicama sklonjenim u dubokim iiumama, po
brigadnim ambulantama, u oslobodjenim selima i gradicima
85
�organizovane su akcije prikupljanja krvi za ranjenike, takmicenja 'u postizanju cistoce,organizovano je uredjenje bolnickog
kruga, krecenje kuca. itd.
Za· sve vrijeme rata briga o zdravlju boraca i
naroda predstavljala je vazan sektor rada i narodnooslobodilackih odbora i vojnih jedinica i masovnih antifasistiCkih organizacija. Partizanske bolnice i vojne ambulante brinule su se ne
samo za ranjene i bolesne vojnike, nego su ukazivale pomoc citavom narodu.
Narodnooslobodilacki odbori i masovne organizacije Antifasistickog fronta zena i Ujedinjenog saveza antifasiatl. eke omladine bile su tijesno vezane sa zdravstvenom sluzbom i
svestrano joj pomagali. U vojsci i u pozadini organizovane su
akcije protiv epidemije pjegavog. tifusa, svraba i drugih bolesti
koje prate rat. Po selima su 'organizovana takmi cenja u odrzavanju cistoce, kreeenju kuca, dezinfekciji odijela, izgradnji sanitarija itd.
U nekim razvijenijim partizanskim bolnicama
vremenom su osnovana i posebna porodjajna odjeljenja (Hrvatska, Slovenija). A svuda na slobodnoj teritoriji zdravstvena sluzba brinula se 0 trudnicama, porodiljama i zdravstvenoj zastiti
novorodjencadi. Mnoge seoske zene u nerazvijenim krajevima
Jugoslavije prvi put su radjale uz pomoc ljekara ili babice. Revolucija je utirala puteve srecnij em materinstvu ne samo od ovog teskog, neljudskog, ratnog, nego i od onog kakvo je za mnoge zene bilo u staroj Jugoslaviji. (Prema sluzbenim podacima
iznesenim od strane predstavnika Jugoslavije na Balkanskom kongresu, odrzanom 1938. godine u Beogradu, u vezi sa zastitom
djece izneseno je da je 35.685 sela bez babice, a da samo 1%
zena radja svoju djecu u porodilistima. Svega jedna treCina djece dozivljavala je 20 godina starosti.)
86
RA TNA DJETINJSTVA
Najpostresnije stranice ratova ispisuju o - ratnim djetinjstvima. Fasizam nije unistavao djecu samo bombama
izbacenim na civilna miselja., nije im ubijao samo roditelje, ostavljao ih bez hrane - on ih je svjesno i sistematski unistavao,
Pored zlocina genocida koji je Jugoslaviju kostao nekoliko s totina hiljada djece, on je unistavao djecu svih jugoslovenskih rodo~
ljuba, svih antifasista.
0 tome pise i nekadasnji djecak sa Kozare Dragoje Lukic, koji je kao djeeak ovo stradanje i sam dozivio:
"Julskih dana 1942. godine poslije proboja obruea na Kozari, fa sis ti su, radi odmazde, poveli ogromne kolone naroda u logore. Oko 80. 000 s tanovnika Kozare, od toga
23,000 djece odlazilo je u neizvjesnost, tamo kuda su ih fasisticke puske gonile.
Rijetke su bile majke koje su imale samo po jedno dijete. Ustase su uzimale prvo dijete iz narucja, a onda i
onu malo odrasliju. Tu, pored stroja, stajali su ceradama .pokriveni kamioni, u koje su ustaske sluzbenice slagale djecu otrgnutu od majki.
Sutradan s mo dosli na red i mi, najstarija dj eca. • • Za trenutak sam as tao bez d va brata i sestre, svi mladji
od mene. Najmladji, Marko, imao je nepune tri godine. Kada
je oduzet, umjesto imena dali su mu broj. (Nasli smo se tek
poslije 12 godina, 1954, godine.) Strini Jovanki oduzeli su pet
djevojcica, sve su bile ispod 15 godina. Ostao joj je bio samo
jedinac sin Djoko. Nadala se da ce bar njih dvoje ostati negdje
zajedno. Ali, kada su i nas poceli postrojavati, majka se, grcevito drzeci sina opirala. Drzali su se tako cvrsto da ih niko na
svijetu, u tom trenutku, ne bi bio u stanju razdvojiti. Medjutim,
ustasa ciji mi je lik i do danas ostao u sjecanju, sa dva revolverska pucnja, ucinio je da su majka i sin - Jovanka i Djoko ostali vjecno nerazdvojeni ••• "
87
�Najveci bro) djecjih koncentracionih logora nalazio se u okblini velikih gradova, narocito Zagreba (Jaska i
dr, ). Zagrebacka partijska organizacija vee od prvih dana okupacije okuplja sirok krug aktivista koji, uz masovnu podrsku
stanovnistva, rade. na spasavanju djece iz· fasistickih logora.Iz. medju ostalih, akcija, organizovani su odlasci na stanice kuda
su prolazili: transport! sa zarobljenom djecom. Narod je donosio djeci hranu, odjeeu i druge potrebe. Morali su to ciniti krisom. Mnogi su bili spremni da uzmu djecu, pa kada to sp~ovod
nici nisu dozvolili, desavalo se da, koris teci stani ene guzve, i
· bez pitanja uzmu poneko dijete.
Organizovane su posebne grupe antifasistkinja
koje su se javljale za dobrovoljne bolniearke Crvenog krsta i
na taj naCin dobijale mogucnost da udju u logore ili da zarobljenoj djeci ukazu pomoc u prihvathim stanicama gdje su ih fasisti skupljali za odlazak u logore. Stotine bolni earki, medicinskih
sestara, ljekara, pedagoga na razne nacine su nastojali da olaksaju zivot ove djece. Medju prvim organizatorima ovih akcija
bila je Tatjana Marinic, istaknuta zagrebacka revolucionarlta.
Mnogi od ovih aktivista svjedocili su pred komisijama za utvrdjivanje zloCina okupatora i njegovih sluga. To su stranice i
stranice dokaza o svireposti i bezumlju fasizma.
Trebalo je dugo vremena da djeca koja su prezivjela te strahote izidju iz trauma, iz potistenosti, da se oslobode uspomena na spaljeno ognjiiite, na mrtve roditelje, na svoja Lutanja po surovom svijetu rata u kojem se djeca nisu smjeLa ni igrati, ni smijati, ni plakati •••
Okupatori i kvislinske vlasti nastojali su da se
doeepaju djece rukovodilacaN-arodnooslobodilackog pokreta i narodnih boraca. T ..ko su nakon hapsenja i strijetjanja heroja Rade Koncara, njegovu zenu bacili kroz prozor, jer nije htjela da
kaze gdj e se nalazi njihova iiestomjesecno dijete. Za tim sestomjesecnim djetetom izdata je i potjernica!
Poznat je slueaj jedne male partizanske grupe u
Crnoj Gori koju su opkolili fasisti. U grupi je bio Jagos Habren
i njegova drugarica i dva brata ·partizan! Vidakovi c. Da bi ih
prisilili na predaju, fasisti su pred peCinu iz koje su davali otpor doveli njihovu djecu prijeteci da ce na njihove oci pobiti
djecu ako se ne predaju. Da bi spasili djecu, oni su se predali. Na dalje pokuiiaje da ih natjeraju da se odreknu svoga ubjedjenja, pa da ce im pokloniti zivot, odgovorili su: "Mi sa varna
nemamo iita da razgovaramo. Mi smo se predali naiioj djeci, a
ne varna." Strijeljani su.
U selu Bojnik u Srbiji bugarski faiiisti su satjerali u barustine citavo selo trazeci od njih da otriju partizane.
Kada nisu uspjeli poceli su masovno ubijanje. Bilo je i nekoliko
trudnica, od kojih je jedna, Vidosava Kostic, upravo dobila porodjajne bolove. U njenim najtezim porodjajnim mukama, komandant joj j e rekao: "Aka rod is zensko dijete opros.ticu i tebi i
njemu zivot, ako rodiii muiikarca - ubieu obadvoje." Rodila je
kcerku i taka ostala ziva. Prvi pogled njenog djeteta pao je na
krv i mrtvace.
U znak odmazde nad partizanima samo u malom
selu Vataiia u Makedoniji ubijeno je trinaestoro djece, itd.
Borba za zi vot djece bila je sadrzina svih akcija
Narodnooslobodilackog pokreta, njegove vojske, narodne vlasti,
masovnih organizacija.
U samoj Ljubljani u povjerljivim porodicama za
sve vrijeme rata cuvano je vise od stotinu djece - malih ilegalaca, djece politickih i partizanskih rukovodilaca.
Ana Ziherl-Mami, sa svojim saradnicima - aktivistkinjama OF, s ve do oslobodjenja se brinula za bezbjedan dom
i zbrinjavanje ave partizanske djece koje su fasisti trazili da bi
se na njima svetili roditeljima, Vise puta morala je djecu premjestati na drugo mjesto ako se posumnjalo da neprijatelj kontroliiie porodicu sa djetetom. Za sve vrijeme rata okupatori i domaci izdajnici nisu uilli u trag ni jednom djetetu.
U Hrvatskoj su, u toku narodnooslobodilacke borbe osnovama 83 djecja do rna sa 10.000 djece, a nekoliko hiljada
djece smjeSteno je po privatnim porodicama. Najveci broj ove
djece hila su iz ustanickih krajeva Like, Banije,Korduna, Gorskog
kotara i Bosanske krajine. Otvorene su dvije djecje bolnice i bolnicko odjeljenje za djecu u vojnim partizanskim bolnicama.
Prvi <;ljecji dom u Bosni i Hercegovini osnovan je
u Podgrmecu. Tu su smjestena djeca sa Kozare, koju su hrvat.ski
89
�partizani oslobodili iz djecjeg koncentracionog logora u Jaski
u b(izini Zagreba.
·~
.
Na oslobodjenoj teritoriji Srbije, u takozvanoJ
UZ.ickoj republici, vee 1941. godine otv~r':ni ~u dj~cji dom_~vi
za djecu poginulih part~zana, z~ djecu lZbJegllca.'. 1td. 0 nJlrna
su vodile brigu zene. Zene Maeve su za sve vnJeme rata posvjecivale najvecu paznju izbjeglicam_a_ iz d_:~ih kra.jeva J~o~
slavije koji su u njihovim selima nash uto01ste. Br1ga o dJeCl
bila je zajednicki organizovana.
u
toku rata, u okviru Ujedinjenog saveza antifasisticke omladine Jugos[avije, stvorena je i masovna pionirska organizacija kojom su bila obuhvacena sva djeca oslobodjene teritorije. Jos prije stvaranja organizacije, djeca su po ugledu na ·partizane pocela da se okupijaju, naoruzavaju "puskama!' izdjeljanim od drveta, da presrecu nepoznate prol~zni~e i
traze propusnice, da obavjestavaju partizane o svemu sto 1m
se cinilo sumnjivim, da ucestvuju u poslovima odraslih - sjetvi zetvi, pohadjanju bolnica itd. Raznosili su radio-vijesti,
biii kuriri. Rat je promijenio djeCje igre i zelje. Sada su se
igrali partizana, a najveca zelja im je bila da dobij~ partizan~
sku kapu sa petokrakom zvijezdom i - olovku. PoshJe stvaranJa
pionirske organizacije, organizovani su analfabetski tecajevi za
nepismenu djecu, a kasnije i skole.
Iz ove generacije djece izrasli su posljeratni graditelji pruga, putova, novih fabrika, mladih oficira, inzenjera,
ucitelja, ljekara, radnika ••.
PRVI PUT NA BffiALISTIMA
_Kada su se, uporedo sa vojnickim akcijama i sve
veClm brojem vojnih jedinica, poceli formirati organi nove narodne vlasti, narodnooslobodilacki odbori, zene Jugoslavije su
prvi put u svojoj istoriji birale. i bile birane. vee 1941. godine
skoro da nije bilo narodnooslobodilackog odbora u koji nisu birane zene.
90
U Crnoj Gori, u prvim danima ustanka, proglasena je ravnopravnost zena i njihova pravo na ulazak u organe
narodne vlasti koja se stvarala. Vrhovni stab NOV u februaru
1942. godine donio j.e dva dokumenta: o zadacima i ustrojstvu
narodnooslobodilackih odbora i objasnjenje i uputstva za njihov
rad u oslobodjenim krajevima. U tim dokumentima je takodje.
podvuceno da zene imaju pravo da biraju i da budu birane. Sve
odluke i druga akta iz ratnog perioda sadrze nacela o ravnopravnosti zena. Naeelo ravnopravnosti zena zapisano je u najznaeajnijim aktima sa pravom zakona - Deklaraciji o pravima ·
gradjana Antifasistickog vijeca narodnog oslobodjenja Jugoslavi~
je i zemaljskih antifasisti ckih vijeca.
Ustanicka vlast u Crnoj Gori u prvim revolucionarnim aktima proglasila je da su zene ravnopravni gradjani i
tako ozivotvorila program KPJ u pogledu ravnopravnosti zena.
Privremena vrhovna komanda narodnooslobodilackih trupa Crne
Gore, Boke i Sandzaka objavila je 22. jula 194_1_. godine saopstenje u kome se kaze: "Pravo birati i biti biran imaju svi gradjani koji su napunili 18 godina, muskarci i zene, bez obzira
na vjeroispovijest, nacionalnost i rasu. Pravo glasa irnaju, .razumije se, i vojnici. · Nemaju pravo glasa lica koja su se bila
stavila u sluzbu okupatora." To je prvi put u Crnoj Gori da
zene uzimaju ucesce u izboru organa vlasti.
Na prvim izborima za narodnu vlast u Hrvatskoj,
zene-odbornike susrecemo podjednako i u gradovima i u selima.
U Dalmaciji je, na· primjer, 1942. godine bilo oko 110 zena u
narodnooslobodilaCkim odborima, 1943 - oko 320, a 1944 - 965
zena. Slicno je, i u ostalim krajevima Hrvatske. U Slavoniji je,
na primjer, bilo u narodnooslobodilackim odborima oko 600 zena, a vise od 300 zena na raznim drustveno-politickim duznostima. U Istri je bilo oko 400 zena u seoskim i oko 50 zena u
opi!itinskim, kotarskim t';okruznim narodnooslobodilackim odborima. ·u Zemaljsko antifasisticko vijece narodnog oslobodjenja Hrvatske izabrano je preko 20 zena.
Broj zena izabranih u narodnooslobodilacke odbore u Sloveniji prema prosjecnoj ocjeni, predstavljao je vise od
jedne trecine svih izabranih. Posta je veliki broj muskaraca odlazio u partizane, zene su u odborima samostalno obavljale veoma teske zadatke i poslove. U nekim odborima birane su i
91
�radile same zene. Jedanaestog septembra 1943. godine odrzani
su izbori za Zbor odposlancev slovenskega naroda (Vijece delegata slovenackog naroda) koje se sastalo 3. oktobra 1943.godine
u Kocevju. Vijece su sacinjavali delegati narodnooslobodilackih
odbora Osrobodiln~ fronte iz vecine slovenackih pokrajina, kao
i borci Narodnooslobodilacke vojske.
Na ovim izborima aktivno i pasivno pravo imali
su svi muskarci i zene koji su napunili 17 godina starosti. Od
572 delegata-ucesnika Zbora u Koeevju na kome je izabrana prva Slovem1cka skupstina bile su 62 zene. Od 120 C!anova prve
Slovenacke skupStine bilo je 12 zena. U delegaciji od 40 clanova koja je izabrana za zasjedanje AVNOJ-a bile su tri zene.
U Makedoniji nije bilo narodnooslobodilackog odbora u koji nisu birane i zene. Na zasjedanju Antifasistickog vijeca narodnog oslobodjenja Makedonije medju 122 clana bilo je
6 ~ena, a za zasjedanje AVNOJ-a su delegirane tri Makedonke.
U Bosni i Hercegovini u toku rata birano je u
seoske i gradske narodnooslobodilacke odbore preko 3. 000 zena.
Isto tako, zene su birane u opstinske, sreske, okruzne i oblasne narodnooslobodilacke odbore. U Zemaljsko vijece narodnog
oslob.odjenja Bosne i Hercegovine birano je vee na prvom zasjedanju 1943. godine 5 zena.
· ·
To su samo neki primjeri afirmacije zena u drustveno-politickom zivotu zemlje u toku narodnooslobodilacke borbe i revolucije. Oni su izraz spremnosti zena za borbu i izraz
dosljednosti Komunisticke partije u borbi za ravnopravnost zena
kao neodvojivog dijela programa oslobodjenja radnicke klase i
borbe za socijalizam.
Izbori za odbornike narodnooslobodilackih odbora
su vrseni na najsirim skupovima naroda. Z;tdaci narodnooslobodilackih odbora nisu hili laki. To je bio nepres tahi rad za potrebe fronta, organizovanje abrade zemlje, smjestaj porodica koje
au ostale bez krova, pomoc u radnoj snazi domacinstvima ciji
su clanovi otisli u Narodnooslob,odilacku vojsku i partizanske odrede, prihvatanje naroda koji se povlacio pred neprijateljem,
briga o ratnoj sirocadi, prenos ranjenika u partizanske bolnice,
92
organizovanje smjeiltaja i ishrana vojnih jedinica, organizovanje
zbjegova naroda i sklonista za ranjenike u slueaju prodora neprijatelja, sakupljanje i sklanjanje rezervne hrane za potrebe
vojske i drugi poslovi. Sve je to zahtijevalo da u odbore dodju
najsposobniji i 'najsvjesniji clanovi Narodnooslobodilackog pokreta. Izbor zena nije, prema tome, znacio formalnu potvrdu njihovog prava da budu birane, nego povjerenje naroda da ce izabrane zene sigurno i svjesno izvrsiti sve poslove. I one su to
povjerenje opravdale.
Upadljive osobine te prve generacije zena koje
su birane u organe narodne vlasti bile su, osim odgovornosti,
nepomirljivost prema svakom oportunizmu, prem'a sebicnosti,
vjernost zadacima revolucije. Ucesce u vlasti one su shvatale
kao veliku duznost i licnu odgovornost pred narodom. Radno
mjesto odbornika i odbornica bilo je za plugom, na pjesackim
stazama sa hranom i odjecom za vojsku, na strazarskim mjestima iznad sela; njihova imena bila su prva na spiskovima davalaca za vojsku. Biti u vlasti znacilo je tada najvise raditi,
najvise dati za borbu. Da su zene to cinile, svjedoci cinjenica
da je sve veci broj zena biran u odborima, zena u bijelim iii
crnim maramama, iza cijeg se skromnog lika krila volja, snaga i sposobnost neumornih pregalaca i revolucionara. One su
izrastale iz milionske mase zena kojima je revolucija otvorila
puteve iz tame i ropstva u kojima su do tada zivjele.
Ucesce u izborima za narodnooslobodilacke odbore i druge organe ·narodne vlasti za zene je bio veliki dogadjaj
u zivotu. u svecanim povorkama, ozbiljne i dostojanstvene, pod
trobojkama sa petokrakom zvijezdom i crvenim zastavama sa
srpom i cekicem, izlazile su na biralista s vjesne svoje odgovornosti, svjesne da i od njih zavisi huducnost zemlje. Nisu bili
rijetki slucajevi da su clanovi porodice ili komilije na nosilima
donosili bolesnike, starice i starce, da im ispune zelju da daju
svoj glas na izborima. lzborne komisije su najcesce biljezile
stoprocentno ucesce biraca, sto je odrazavalo jedinstvo na:;oda
u borbi za s[obodu.
93
�ANTIFASISTICKI FRONT ZENA
Od prvih dana ustanka partijski komiteti i organizacije posvetile su najvecu paznju okupljanju zena u Narodnoostobodilacki pokret kako na oslohodjenoj, tako ! na okupiranoj
teritoriji.
-
U svim selima i gradovima koje je oslohadjala
rna i na kratko vrijeme narodna vojska odrzavani su razgovori
------"\__·
sa zenama, formiranr aktivi zena pristalica Narodnooslobodilackog pokreta sa. zadatkom da politick! djeluju medju zenama. Poseban. rad sa zenama imao je svoje opravdanje zbog toga sto je
za ogromne mase zena, osobito sa seta, to znacilo prvo p(Jliticko i drustveno organizovanje zbog toga sto je to bilo prvi put
da se govori o potozaju zene i zbog toga sto je postojao niz poslova koje su najuspjesnije mogle organizovati i izvrsavati zene.
Kod Muslimanki je pqsebno organizovanje bilo nuzno i zbog obicaja da sakrivaju lice pred stranim muskarcima.
Tokom rata Antifasisticki-front zena okupio je u
svoje redove oko dva miliona zena Jugoslavije. Pored Ujedinjenog -saveza antifasisticke omladine Jugostavije koja je okuptjala
mladice i djevojke bila je to najmasovnija organizacija .Narodnooslobodilackog fronta Jugoslavije. Pocela se oformtjavati odmah
pcislije okupaCije u obliku aktiva, i!egalni!i odbora da bi sa .nastajanj em slobodneteritorije postala masovna politicka organizaCIJa sa jasnim politickim programom :.. bbriti se za oslobodjenje
svoje zemlje i za novo uredjenje Jugostavije.
·
Mada. nije bila dominan~na, tema ravnopravnosti
zena hila je s talno prisutna u politi ckom radu medju zenama,
povezana sa s vijescu da od ishoda borbe u kojoj ucestvuju zavisi i trajno. qstvarenje ravnopravnosti. Masovno ucesce zena u
Narodnooslobodilackom pokretu dalo je narodnoostobodilackoj borhi i revoluciji svenarodni karakter i jednu novu dimenziju:. pored nacionalne slobode i ravnopravnosti naroda, ostobodjenja ktase - i ukidanje diskriminacije prema potu. Za zene je parola o
postjeratnom uredjenju "Necemo povratak na staro" imala dvostruko znacenje.
94
Organizacija nije hila sama sehi cilj. Ona je hila velika politiCka skota miliona zena iz koje su se formirate
zene-horci, partijski rukovodioci, clanovi odbora Narodnoostohoditackog fronta, ctanovi narodne vtasti. Rukovodstva i organizaeije Komunisticke partije posvecivate su najvecu paznju kako masovnom okupljanju zena, tako i uzdizanju zenskih kadrova za razne drustveno-potiticke funkcije.
U decembru 1942. godine odr:Zana je Zemaljska
konferencija Antifa!listickog fronta zena Jugostavije. Zene-ratnici
sa puskama i homhama na sebi, seljanke, intelektualke, radnice,.
zene pokrivena tica - sve sjedinjene zajednickom horhom za slohodu zemljjl, predstavljate su zene Jugostavije na ovom skupu.
Mnoge od njih imale su na svojim tijelima oziljke od rana zadohijenih u horhi, ruke su im bite pune zuljeva, u srcu su nosile
tugu zbog pogibije najmilijih, ali bite su ponosne !ito su svoju
duznost prema domovini easno vrsile. One su predstavljale milionsku armiju zena u borbi protiv fasizma. Pozdravljajuci Konferenciju, drug Tito je rekao:
"Vasa danasnja skupstina ima veliki istorijski
znaeaj. Antifasisticki pokret zena postoji u Jugoslaviji vee odavno, ali nikada nije mogao u svojoj punoj organizacionoj form!
do:: do tak~og izrazaja kao sto je danas do sao. To je zas tuga
nas1h stavmh boraca koji su dali svoje zivote, svoju krv i onih
koji. ~e bore u svim dijelovima nase napacene zemlje. Zene JugoslaVIJe pokazale su svoj herojizam jos u ono vrijeme kada se
tek zacinjao antifaSisticki ppkret zena, 1936. god!ne, tezeci da
budu u prvim redovima borhe za ugnjetene i izrabtjivane narode
Jugos!avije. Danas Antifasisticki front zena ima visestruki znacaj. Zene se bore danas rame uz rame sa muskarcima ~a stobodu naroda ,Iugostavije, protiv zvjerskih okupatorskih osvajaea
i proti v njihovih domacih stuga. One se bore za slobodu i nezavisnost svojih naroda, protiv fasistickog sistema, srednjovjekovnog ropstva, ltakav postoji u Njemackoj. One se bore za nezavisnost svojih naroda, a to je sastavni dio vetike borbe za njihovu ravnopravnost koju su nasim zenama u staroj Jugostaviji osporavali, nc dajuci im ni pravo glasa, ni pravo od!uci vanja o
pitanjtma drustvenog zivota. U ovoj borbi one se bore danas i
za ravnopravnost zena. U ovoj nejednakoj, nadcovjecanskoj borbi
one su dokazale da su imate pravo traziti s voju ravnopravnost,
95
�one su to dokazale SVOJiro ·zivotiroa, svojom krvlju na polju bitke sa njemackiro, italijanskim, roadjarskim fasistima i ostalim
osvajacima.
Kqeri .nasih naroda stale su u prve redove Narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda .Tugoslavije.
Nasa pozadina je, vise nego ista drugo, dokaz koliko su one
. svjesne ovog istorijskog momenta, kada se odlucuje sudbina citavog covjecanstva, kad se odlucuje sudbina zena. I bas zato,
ova danasnja skupiitina iroa ogroman istoi"ijski znaeaj. Nase zene, nase kceri, majke, ucestvuju s puskoro u ruci u narodnooslobodilackoj borbi. Ja se ponosiro sto stojim na celu Armije
u k9joj ima ogroman broj zena. Ja mogu \<;azati da su zene u ovoj borbi po svom herojizmu, po svojoj izdrz!jivosti bile i jesu
na prvom mjestu i u prvim redovima, i nasim narodima cini
cast Sto imaju takve kceri."
Drug Tito je posebno istakao znacaj sirokog neesea zena u ratu i revoluciji, jer su one patnje toga doba nastojale umanjiti borbom za svakog covjeka, za svako dijete, unosect u svoj :r:>ad plemenitost i hrabrost materinstva. Drug Tito
je to ovako izrazio:
"Zene su unosile humanost u nasu borbu i ona
se prenosila i na sve nase borce. Tako je u toku rata cuvanje i
spasavanje ranjenika predstavljalo rooralnu obavezu svakog naseg
borca. A nju su bas zene unijele roedju nas. Taj humani elemenat odigrao je ogromnu ulogu u jaeanju" borbenog morala, jer
su nasi !judi znali. da ~ ako budu ranjeni, biti ucinjeno sve da
se spasu. To je bio s[ucaj i kod Prozora, za vrijeme IV nepri'jateljske ofanzive kada smo. nosili sa sobom 4. 000 ranjenika, a
i u drugim situacijama."
Na konferenciji U Bosanskoro Petrovcu organiza...:
ciono je oformljen Antifasisticki front zena sa zadatkom politicke
borbe za dalje okupljanje zena u narodnooslobodilacku borbu. Time ce zene postati jos aktivnija snaga bez koje se pobjeda nad
fasizroom nije mogla zamisliti.
Na konferenciji je za predsjednicu C entralnog. odbora Antifasistickog fronta zena Jugoslavije izabrana Kata Pejnovic, seljanka, prvoborac iz Like, narodni heroj. Od 1938. godine postala je clan Korounisticke partije, a 1940. godine birana
96
je u Okruzni koroitet KPJ za Liku. Na konferenciju je dosla u
crnini - u roasovnoro pokolju koji su izvrsili ustase u njenoro
selu zaklani su jos muz i tri sina. A ona je sa hiljadama majki nastavila da se bori.
Clanice Antifasistickog fronta zena regrutova!e
su se iz milionske mase rodoljubivih zena, provjerenih u nizn
radnih, politickih, ku!turno-prosvjetnih, zdravstvenih akcija ko,je su, zajedno sa citavim narodom, obavljale na slobodnoj teritoriji. One su stasale u drustvene aktiviste u stotine radnih brigada koje su orale, Impale, znjele zito pod zastavama na kojirna je pisalo "Sve za frone• ili "Nf zrno zita okupatoru".
Bile su to zene koje su u radionicama formiranim jos 1941. godine na es!obodjenoj teritoriji Srbije, Vojvodine i drugih krajeva polagale partizansku zak!etvu, zivjele vojnickim zivotom brinuci se za oprerou m!adih partizanskih odreda i ranjenih boraca. One su prekopavale ceste da zadrze neprijateljske tenkove dok se ne iskopaju zemunice za ranjenike.
One s trazare sa puskom u ruci na granici s lobodne teritorije.
Rade na evakuaciji stanovnistva za vrijeme neprijateljskih ofanziva, organizuju zbjegove naroda u snijegoro zavijanim planinama, sklanjaju zalihe · hrane da n e padnu u ruke fasistima. One
probijaju neprijateljske b!okade i donose dragocjena obavjestenja
nasoj vojsci. Nose ranjenike i bez straha se bore za zivote boIesnika od zaraznih bolesti.
Na -primjer, samo u sest srezova Srema, 1943.
godine, bilo je 13. 500 zena u organizacijama Antifasistickog
fronta zena.
Snabdijevanje vojske bila je svakodnevna briga ovih organizacija u Sremu. Da bi sabirni akcijama dati joii vise poleta, organizovale su pocetkom septembra 1943. godine utakmicu u sakupljanju priloga za vojvodjanske i druge brigade u
Bosni. Takroicenje, koje je trajalo deset dana i obuhvatilo svih
sest srezova Sreroa, snazno je zatalasalo ne samo AFZ vee i
omladinske i druge organizacije i dalo vanredne rezultate, iako
je sprovedeno na terenu gdje su fasisti cesto upadali i pljackali
stanovnistvo.
u
Skupljt;)ne stvari - medju kojima je bilo namirnica svlh vrsta, zatim odjece, obuce, rublja, platna, vune, cebadi,
97
�ci!ima, sapuna, duvana, zavoja, raznih lijekova, pa do pribora
za jelo i cetkica za zube, slate su borcima. Borel su bili obradovani ne samo poklonima ve6 i pismima koje su nasli medju
darovima sa adresom: "Nepoznatom borcu". - Ovakve i slicne
akcije ucvrsiiivate· su jos viSe bratstvo izmedju naroda Srema i
Bosne,gdje su se vojvodjanske brigade borile zajedno sa bosanskim brigadama.
Poslije njernacke oktobarske ofanzive 1943.godine
u S loveniji u svim podrucjirna snazno se razvio Antifasisticki
front zena kao realizacija zaklju:Ciika Prvog slovenackog kongresa odritanog u selu Dobrnic u Dolenskoj u oktobru 1943.godine.
Kao primjer navodimo rnalu Belu krajinu, gdje je bilo tada organizovanih, pored okruznog odbora, jos deset rejonskih i dva
mjesna odbora, ad 212 seta 130 je !malo seoske odbore, a u
36 seta radile su i povjerenice. ·
Zene su aktivno ucestvovale u partizanskim strazama koje su organizovane pri narodnooslobodilackim odborima.
U jednom ratnom izvjestaju iz Grne Gore pise: "Drugarice vrse
dobra svoje duznosti. arganizovale su zenske straze na onim
mjestima kuda se ide u Podgoricu. One vrse preterese i kontroliliu sve one koji idu i dolaze iz varosi." U jednom partijskom
izvjestaju od marta 1942. godine pii§e: "Obicna je pojava da zenska omladina drzi straze i ide u patrote po selima sa puskom,
revolverom i bombama." Slicna situacija bila je i u drugim
krajevima. Komandant jednog odreda u Crnoj Gori obavjestava:
"Svuda gdje sam prolazio - putem ill selom - naisao sam na
zenske patrole sa puskama koje kontrolisu teren."
KULTURNO-PROSVJETNI RAD I
'
UMJETNICKO STVARALASTVO
-
Usred najtezih borbi pocelo je u Jngoslaviji rjesavanje velikog problema zaos~losti - ogromna nepismenost
stanovnistva, osobito zena; 370 mladica i djevojaka osposobljeno
je za rukovodioce analfabetskih tecajeva u Bosanskoj Krajini. Te-'
cajevima j e bHo krajem 1944. godine obuhvaceno oko dvanaes t i
98
po hiljada polaznika, rnedju kojima je bilo najvise zena i omladinki.
Krajem 1944, godine radilo je na oslobodjenoj
teritoriji Bosne i Hercegovine preko 300 osnovnih skola sa
30. 700 ucenika i ucenica i 455 ucitelja.
Od s eptembra 1943. godine do oslobodjenja, u
Sremu je radilo cetrdesetak partizanskih skola i jed an uci teljski kurs.
Slicno je bilo i u Makedoniji, _Kosovu, Crnoj
Gori, dijelovima Hrvatske i Srbije - svuda gdje je postoja[a
oslobodjena teritorija.
Zene, majke _i djevojke Slovenackog primorja,
nakon prikljucenja ove teritorije Sloveniji i novoj Jugoslaviji,
posebno su se brinule o osnivanju i · razvoju partizanskih skola,
pa je za kratko vrijeine osnovano 477 takvih skola. Sta je za
roditelje i djecu Primorja u to vrijeme znaci.la slovenacka skola, najbolje su znali oni sami, jer su vise od 20 godina osjecali na sopstvenpj kozi diskriminaciju u fasistickim italijanskim
skolama i iz njih cesto izlazill .neuki i slabo pismeni. Nedostatak ucitelja .nadoknadjivan je na taj nacin sto su ·se mnoge mlade djevojke osposobile to!iko da su mogle uspjseno raditi- sa
djecom u skolama.
Partizanske sko!e osni~aju se u 1944. godini takodje u drugim · podrticjima Slovenije, u DoJenjskoj, Beloj krajini, Gorenjskoj. Po nepotpunim podacima, u avgustu 1944. godine, bilo je na slovenackoj teritoriji 430 skola, 735 ucitelja i
skoro 30.000 ucenika. Jos u to vrijeme osnivaju se i savjeti roditelja koji pomazu uciteljima da lakse savladaju mnoge pocetne
pote sko6e u radu sko [a.
Poseban dojam os tavlja primjer patriotizma, borbenosti i odanosti idea lima za koj e se borila KPJ i s vi nasi narodi, koji je pokazala organizacija Antifasistickog fronta zena u
E 1 Shattu, u Egiptn.
Potkraj 1943. godine neprijatelj vrsi osobit pritisak na Dalmaciju, te se javlja potreba da se evaknira stanovnistvo s tog podrucja. Posta je postignut sporazum sa saveznicima da prihvate izbjeglice, Qblasni NOO Dalmacije evakuirao je
99
�s tanovnistvo jednog dijela Dalmacije. Od pocetka evakullcije, u
januaru 1944. godine, pa do posljednj1h skupina evakuirano je
oko 28.000 osoba, najviBe starih !judi, zena i djece. Evakuacija je vr8ena u Egipat (El Shatt, Katatba, Tolumbat).
U organizaciji politiCkog, socijalnog i kulturnog
zivota zb!jega, intenzivno su sudjelovale i zene kojih je u zbijegu bilo 10. ooo. c:ne su organizovale radne cete kako bi zivot u
zbijegu normalno tekao. Treba napomenuti da je narod u zbijegu u pocetku bio u vrlo tel!kom polozaju, jer ssveznicko snabdijevanje zbijega hranom, odjecom i sanitetskim materijalom
nije moglo zadovoljiti s ve potrebe zbijega. Klimatski uslovi bill
su takodje nepovoljni, te je dolazllo do brojnih slueajeva boleat! i umiranja, posebno medju malom djecom. Zene su radile
u rejonskim kuhinjama zbijega, u krojaCkim radionicama, u
djecjim domovima, domti staraca, bolnicama, odrZavale nastavu i teeajeve. OOim .tOgil;'\lcile.:wna.uciteljskim i bolniearskim
teeajevima da bi sto vise koristile narodu i zbijegu.
Treba reCi da je u tim ratn1m- uslovima na s lobodnoj teritoriji, pored politickog i prosvjetnog bio zastupljen
i kulturno-umetnicki rad. U partizane su dosli naucn1ci, knjizevnici, pedagozi, slikar1, muzieari, glumci 1 drug! umjetnici. O!i
su znaeajno doprinijeli organizacij1 prosvjetnog i kulturn~umjet
nickog rada koji se razvijao u svim vojnim jedinicama 1 na oslobodjenoj teritoriji. I dok je u okupiranim gradovima l"ladalo
takozvano kulturno cutanje (u Ljubljani je takvu akciju proglasila
Os vobodilna fronts vee 1941. godine), mnogobrojni umjetnici antifasisti stvarali su u selima, u vojnim jedinicama, nalazeci
inspirac1ju u velicanstvenim djelima svoga naroda. A pored profesionalnih stvaralaca, javljale su se na stotine amatera- pjev~~::
ea, glumaca, pjesnika, samoukih slikara. Medju njima je i veliki broj zena.
0 tome svjedoce mnogobrojni napisi u stampi iz
doba rata, narocito u listovima i easop1sima AFZ-a kojih je bio
veliki broj. Oni su u pocetku stampani u nialom .broju primjeraka (na ciklostilu, Sapirografima), a kasnije i u stamparijama
koje su osnovane prilikom ulaska u pojedine gradove. Tako je u
Bosni i Hercegovini izlazio zenski list za Hercegovinu, za Istot\nu Bos nu, a pred kraja rata poeeo je da izlazi i list bosam!kohercegovackih zena "Nova zena'. U Hrvatskoj je izlazito deset
100
zenskih listova i easopisa (kotarskih, okruznih, oblasnih i list
"Zena il.horbi", glasilo Antifasisti;iikog fronta zena Hrvatske).
Od 1. januara 1944. godine izlazi list "Na8a zena", organ Antifasistickog fronta zena Crne Gore.
U Srbiji je pokrenut list "Zora'', organ AFZ Sr->ije, a bi!o je i dva-tri okruzna lists koja su izlazila povremeilO u zavisnosti od vojne situacije.
Pocetkom 1944. godine pokrenut je i list zena
Vojvodine - "Vojvodjanka u borbi".
U Sloveniji zenski listovi pocinju izlaziti irec
1942. godine - najprije u okrugu Novo Mesto pod nazivom "Nasim zenama', a zatirn i u okupiranoj Ljubljani P,ocinje izlaziti
"Nasa zena". Kasnije su ova dva lists spojena u zajednicki list
zena Slovenije pod nazlwom "'Nasa zena". Gotovo u svim krajevirna Slovenije izlazili su takodje zenski listovi i to za ratne
prilike u velikom tira:Zu. Tako je, na primjer, list zena Slovenackog primorja - "Slovenka', stampan u 11 ciklostilnih tehnika.
U oktobru 1944. godine pojavljuje se organ AFZ
Makedonije pod nazivom "Makedonka".
Godine 1942. obnovljen je, .kao list Centralnog
odbora Antifasistickog fronts zena Jugoslavije, "Zena danas".
Mada je u citavoj partizanskoj stamp! bilo napisa o zenama i njihovorn radu, iako je veliki broj drugarica saradjivao u njirna, pojava zenskih posebnih list<iva imala je veliki politicki i kulturno-prosvjetni znaeaj za zene. U njima su, pored clanaka 0 politickoj i vojnoj situaciji, direktiva, clanaka 0
organizacionim problemima AF Z-a i njegovim najvaznijirn zadacirna, znatno mjesto zauzimali dopisi zena sa terena o radu i
borbi, isticani problem! i uspjesi u pojedinim krajevima, objavljivani rezultati pojedinih radnih akcija. Mnogi dopisi govore, osim o radnim akcijama, i o ucenju, o kulturnim priredbama, o
pjevackim horovima koje su zene organizovale, o takmicenjima
u kojem ce se s.elu veci broj zena i djevojaka opisrneniti, cijl'l
ce selo biti cistije itd.
Medju ostalim prilozima u tim listovima nalaze
se i knjizevni pokusaji zena u kojima one, najcesce u stihovima,
opisuju dogadjaje iz borbe ili posvecuju svoje stihove palim borcima, Partiji, SKOJ-u, drugu Titu. Nebrojeni su stihovi koje
su zene posvetile u svim krajevima Jugoslavije jedinstvu i bratstvu nasih naroda ..
101
�-
.
ZA ZIVOTE NASE DJECE, ZA MIR
NASIH DOMOVA-, DA NIKADA VISE
NE BUDE KLANJA I UBIJANJA
MI SMO SE UJEDINILE!
Jedna od najvecih tekovina stvorena u toku rata,
kada su u jedinicama Narodnooslobodilacke vojske rame uz rame koracali sinovi i kceri svih nasih naroda u borbi protiv zajednickog neprijatelja - je jedinsb/o naroda. Bez tog jedinstva ne
bi bilo ni pobjede. Komunisticka partija Jugoslavije, Narodnooslobodilacki front, sve vojne jedinice, sve masovne politiCke organizacije u s vom radu etavljale su njegovanje jedinstva naroda
u svoje prve zadatke.
Medju najljepsa djela nase narodne knjizevnosti
ubrajaju se ona koja su pjesnici i knjizevnici jedne nacionalnosti
posvetili borbi i stradanju drugog naroda. Medju njih spada, na
primjer, poem a hrvatskog pjesnika Ivana Gorana Kovacica - "Jam:t', napisana povodom strasnih pokolja koje su ustase izvrsile
nad srpskim narodom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. (Ivan
Goran Kovacic paginuo je u redovima Narodnooslobodilacke vojske.) Veliki hrvatski pjesnik Vladimir Nazar posvetio je svoju
pjeamu "Majka pravoslavna" tragediji srpske zene kojoj su ustase pobile porodicu, spalile ognjiste. Sirom zemlje poznata je
poama pjesnika Muslimana Skendera Kulenovica "Stojanka, majka
Knezpoljka", posve6ena zeni i majci sa Kozar e. Tesko bi bilo
navesti sva veca i manja knjizevna i umjetnicka djela koja obradjuju temu jedinstva naroda.
Ogromne mase zena brzo su shvatile da je borba
za bratstvo i jedinstvo jedini put miru i slobodi, jedini put pobjedi nad okupatorom. Na mnogim konferencijama sale su bile, pored ostalih, ukrasene i parolom: "Za zivote nase djece, za mir
nasih domova, da nikada vise ne bude klanja i ubijanja - mi smo
se ujedinile! 11
Navedimo kao primjer akciju Odbora zena u gradu
Cacku, u Srbiji. Godine 1941, p.a vijest da se cetnici izdvajaju iz
ustanickih redova, da sklapaju s·avez sa okupatorom i kvislinzima,
sto su pokazali u sabotazama zajednickih akcija sa partizanima
protiv okupatora, zene su organizovale veliki miting pred artilje-
rijskom kasarnom, gdje su se nalaziii cetnici, trazeci od njih
vjernost narodnooslobodilackoj borbi, vjernost narcdu u borbi
protiv fasistickih okupatora i izdajnika. Devedeset odsto zena
ovog grada ucestvovalo je u demonstracijama noseci transparente sa natpisima u kojima zahtijevaju: "Mi, majke, zene i sestre, trazimo od vas da prekinete bratoubilacku borbu". Po naredjenju svojih izdajnickih komandanata, cetnici su pucali da bi
zaplasili zene.
Medju prve dokumente o akcijama zena Bosne i
Hercegovina za stvaranje borbenog jedinstva naroda, za stvaranjebratstva i jedinstva kao uslova opstanka spada i pismo koje
su zene Drvara i okoline uputile borcima na frontu sa svoje prve konferencije 31. avgusta 1941. godine. Ono glasi:
"Pismo hrabrim vojnicima nasih narodnooslobodilackih gerilskih odreda .
Mi zene i djevojke drvarske okoline, vase majke,
vase kceri i vase sestre, toplo vas i zahvalno pozdravljamo kao
nase neustraSive spas"ioce i zastitnike i mi vas pozivamo da istrajete u borbi sve dok narodi Jugoslavije, sve dok narodi Evrope i ostalog svijeta ne izvojuju svoju punu slobodu i .ravnopravnost.
Mi vas pozivamo da budete nemilosrdni prema fasistickim okupatorima i njihovim placenicima, prema nasim zakletim neprija:teljima koji su i sa nama bili nemilosrdni
.
.
Mi· vas pozivamo da suzdrzite svoj gnjev svoju
zelju za osvetom kada je u pitanju mirni i posteni hrvat~ki i muslimans,ki svijet koji nije htio i koji nije skrivio zlocine nad srpskim narodom i koji danas zajedno saAama stupa u borbu protiv zajednickog neprijatelja, protiv krvolocnog fasizma i njegovih
placenih s luga."
Drug Tito u jednom pismu Edvardu Karde!ju p1se
za vrijeme boravka Vrhovno!': staba u Foci (Bosna i Hercegovina)
izmedju ostalog, i slijedece:
"Ovdje smo postigli da zajedno rade Muslimanke
i Srpkinje. U nedjelju smo odrzali zenski zbor na kome su bile
prisutue delegatkinje iz citave oslobodjene teritorije, a najvi8e
sdjakinja. "beg je sjajno twpjeo, jer je bilo preko 500 zena."
102
103
�I dalje:
"Najinterflsantnije je to da se u ovim najzabacemJtm selima Bosne seljakinje masovno odusevljav:aju za narodnooslobodilacku borbu. Partizani imaju v:eliki ugled kod zena
i one ce nam pomoci da suzbiju kod muzeva cetnicku propagandu."
CIJENA SLOBODE
U Jugoslaviji je 18. aprlla 1941, godine bi!o· 873
hiljade neprijateljskih vojnika 1 oficira, Bilo je 454 hiljade njemackih, 339 hiljada italijanskih, 80 hiljada madjarskih vojnika.
Krajem 1941, godine bilo je prisutno i 46 hiljada bugarskih v:oj-
niki.
Krajem 1941. godine.bilo je pod oruzjem 80 hiljada jugoslovenskih boraoa. Taj broj je rastao iz godine u godinu, tako da je krajem 1942. iznosio 150 hiljada, krajem 1943,
godine oko 300 hiljada, krajem 1944. godine oko 500 hiljada, a
na kraju rata oko 800 hiljada boraoa. Za sve to vrijeme nase
jedinioe vezivale su daleko veci broj okupatorskih i kvislinskih
vojnika.*)
Od 15 miliona i osam stotina hiljada stanovnika
koliko je Jugoslavija !mala pred pocetak drugog svetskog rata,
u ratu je poginulo 1, 706.000 i1i 10, 8 odsto od ukupnog broja stanovnika. Sesto trideset hiljada zena i djece paU su kao zrtve
fa8ist!Ckog terora• Vojni gubici u toj cifri su 305.000 boraca,
dok ih je 425 hiljada ranjeno. *)
U Narodnooslobodilackoj borbi sa oruzjem u ruci
ucestvovalo je preko 100 hiljada zena. Oko cetvrtine njih je poginulo, oko 40 hiljada je ranjeno, od toga su preko 3 hiljade
teski invalidi. Za narodne heroje proglasena je 91 zena. Oko 13
*) Izvor: Jovan Marjanovic - Narodnooslobodilacki rat i socijali-
sticka revoluoija 1941-1945.
104
procenata od ukupnog broja nosilaca "Partizanske spomenice
1941" su zene. U toku rata preko 2. 000 zena postale su oficiri
Narodnooslobodilacke v:ojske. Veliki broj zena-boraca Jugoslavije odlikovano je medaljama i ordenima za hrabrost, za zasluge u razv:ijanju brats tva i jedinstv:a, medaljama i ordenima zas luga za narod i drugim odlikov:anjima.
To su svjedocanstva o borbi jugoslovenskih naroda u kojoj su masov:no ucestovale i zene. To su svjedoeanstv:a o
putu jedne generacije zena za koju nije bilo dilema. One su ustrajale snagom svijesti, ponosom patriotizma, vjerom u buducnost, bez obzira na zrtve. Revolucija ima svoje .pjesme, sv:oje
zastav:e, svoje krv:avo crv:enilo. U njoj se ne samo gine nego se
i zivot zivih svodi na pusku i surove zakone rata. Iz toga je izasla svjesna svoje snage, barutom opaljena, nova zena Jugostavije.
U borbi za slobodu zemlje u zenama su se zbivale duboke promjene. Te promjene predstav:ljaju zajednicku karakteristiku zena koje su prosle rat i revoluoiju. Mora' imati
posljedica ucesce u oruzanoj borbi tl kojoj se zena izjednacuje
sa muskaroem t1 zasjedi, u ponocnoj straZi, u nocnom jtiristi, u
tilicnim borbama, u dugim marsev:ima preko brda i planina, _u
tami zatvorskih tamnica, u izdrzljiv:osti cutanja uprkos najstrasnijim mucenjima, na politickim tribinama provjeravajuci sebe it
sposobnosti da ljudima objasni putev:e borbe i da ih pov:ede u nju.
Muskarci ratuju v:ijekovirna, oni su ratnici sa tradicijom, sa oreolom mucenika · iii pobjednika. Masovna borba zena kao vojnika
i revolucionara ima daleko kraci staz - to je· pojava vezana za
proleterske revolucije i narodnooslobodilacke pokrete XX vijeka.
PromjenQ koje su se dogadjale u zenama bile su u stvari sazna~
nje zena o sebi i vlastitim rnogucnostima.
U novoj politickoj i idejnoj klimi koju je stvorila
revotu.cija, u situaciji kada su zajedno sa rnuskarcima drzale
sudbinu zemlj e u rukama, zene su izasle iz anonimnos ti i one i
citavo drustv:o postali su svjesni uloge koju su zene imale u avim sudborrosnim danirna. Revolucionarke Jugoslavije nisu u sebi ·
imale nista sifrazetsko, nista feministiCko. Za njih su ljudske
vrijednosti bile hrabrost, patriotizam, solidarnost u zajednickoj
borbi. Ostvar€mje svojih ljudskih i gradjanskih prava one su
105
�vezale za pobjedu revolucije, za socijalizam. Otuda pojava da
se 'l'ecina zena - aktivista Narodnooslobodilackog pokreta idemloiiki opredjeljivala za Komunisticku partiju, za socijalisticko
druiitveno uredj enj e.
stambenim prostorom i drugim komunalnim objektima. Zivot u
tim posljeratnim godinama znacio je novu bitku da se na ruiievinama i pustoiii koju je ostavio rat obnovi i izgradi ekonomska
snaga zemlje.
Kada je 1945. godine donesen prvi Ustav nove
Jugoslavije, u njemu je ozakonjena jedna od ve!ikih tekovina narodnooslobodilacke borbe i revolucije: "Zene su ravnopravne sa
muiikarcima u svim podruCjima drzavnog, privrednog i drustveno-politickog zivota... Za jednak rad zene imaju pravo na jednaku platu kao i muskarci i uzivaju posebnu zastitu u radnom
odnosu ••• Drzava narocito stiti interese majke i djeteta osnivanjem porodilista, djeCjih domova i obdanista i pravo majke na
placeni dopust prije i poslije porodjaja."
Povodom 30-godisnjice pobede nad fasizmom
oslobodjenja Jugoslavije, predsednik Tito je rekao:'')
Iza ovih nekoliko recenica koje su objavljivale novi polozaj zene u Jugoslavijl stajala je burna revolucionarna proiilost, ucesee u oruzanoj borbi i revoluciji, doprinos koji su zene dale u borbi za stvaranje novog druiitva.
U OBNOVI I IZGRADNJI ZEMLJE
Kada se desavaju .Promjene u polozaju potlacenih,
onda au to raskrsca koja donose 'vise rjesenja buducim generacijama, nego anima koji su otvorili nove puteve zivota. Klasna
borba i revolucija u svom oruzanom trajanju ostvaruje globatne
interese klase i potlacenog riaroda. Tada se stvaraju uslovi za
izgradnju bogatijeg I pravectnijeg drustva.
.
Jugoslavija je izasla iz rata kao jedna od najopustosenijih zemalja Evrope. Stotine hiljada djece ostalo je bez jednag ili oba roditelja. Prema popisu stanovnistva iz 1953. godine
bilo je u Jugoslaviji oko 600 hiljada porodica koje su se sastojate·samo od majki i nepunoljetne djece. Sedamdeset jedan procenat ovih zena bile su udovice.
I inace nerazvijena privreda bila je gotovo potpuno unistena. Takvo stanje bilo je i sa skolama, bolnicama,
106
i
" ... Ako covjecanstvo nije vee iz prvog svjetskog rata izvuklo dovoljno pouka o agresivnoj prirodi imperijalizina, sto je kasnije omogucilo stvaranje fasistickog sistema koji
je cijeli svijet bacia u vatru i najvece krvoprolice u njegovoj
historiji - trebalo bi da se bar danas o tome vodi racuna,
Ne
smijemo dozvoliti da se to ponovi. Sa pogledom uprtim u buducnost moramo se boriti za svijet mira i saradnje, bez nasilja i
dominacije, za svijet slobodnih i ravuopravnih naroda, za sve one ideate i ciljeve za koje je toliko krvi proliveno i u .drugom
svjetskom ratu ••• "
II • • •
Pale su ogromne zrtve u drugom svjetskom
ratu. Milioni !judi - djece, zena i staraca - stradali su. u logorima i uguseni u gasnim komorama. Milioni su zauvijek ostali
u rusevinama bombardovanih gradova i seta. Milioni su izginuli
na bojnim poljima. Zato mlade generacije cijelog svijeta ne
smiju dozvoliti da se vise ikada pojavi fasisticka ill neka slicna
opasnost. Te mracne sile u proslosti bile su ugrozile cijelo
covjecanstvo. Jer, pored desetina i desetina miliona ljudi koji
su stradali, unistena su i ogromna materijalna dobra koja je
stvorila radnicka klasa, radni !judi cijelog svijeta.
Trideset godina je proslo u miru, Ali mislim
da se jos nedovoljno shvata ozbiljnost i karakter svega sto se
dogodilo. Neki eak i nece da to shvate, pa o proslom ratu protiv fasisticke najezde i imperijalizma govore kao o nekom obicnom ratu. To nije tacna.
Borba za mir i ravnopravne odnose medju naro-:
dima jos uvijek je najvazniji zadatak svih progresivnih !judi, naroCito sadasnje i buducih mladih generacija ..• "
*) Ovaj tekst deo je intervjua koji je predsednik Tito dao Jugo-
slovenskoj radio-televiziji 7. maja 1975. -'Prim. red.
107
�BIBLIOGRAFIJA
1. ZENE JUGOSLAVIJE
u
BOOB! 1941-1945.
Beograd, Centralni odbor Antifasistickog fronta
zena u Jugoslaviji, 1945.
2. NARODNI HEROJ ANKA BUTORAC
Zagreb, "27. srpanj' 1952.
Autor: BALTA IBRAHIM
•
3. ZENE HEROJI
Dusanka Kovacevic: Predgovor, Sarajevo," Svijetlost", 1967. (Biblix:iteka "Oslobodilacki rae')
Autor: BEOKOVIC lVIILA
4. "SILVIRA TOMASINI"
Maribor, zalozba "Cbzorja", 1964.
Autor: OS1ROVSKA MILICA
5. "NARODNI HEROJ MILICA PAVLOVIC - DARA"
Caeak, Pionirski odred "Milica Pavlovic", 1959.
Autor: PANTOVIC MILOLJUB, MIODRAG VUJINOVIC
6. "NARODNI HEROJ NINA SOVILJ''
Zagreb, "27. srpanj", 1952.
Autor: PAVESIC LJUBO
109
�13. SLOVENKE V NARODNOOSVOBODILNEM BOJU
7. "PALl ZA LEPBA SVITANJA"
(Majke heroja prieaju ••• ),
Z~reb,
"Epoha",
1967.
Autor: TADIC ALEKSANDAR
s.
ZENE HRVATSKE !I NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI
G lavni i odgovorni urednik: Soljan Marija. Soka
Krajacic: Predgovor. Jela Jancic-Starc: Uvod Zagreb, G!avni odbor Saveza zenskih drustava
Hrvatske, 1955.
9. BILA SEM NA SMRT OBSOJENA,
Ljubljana, Mladenska knjiga, 1957.
Autor: MEli!NAR IVANKA
10. BILA SEM STARA DVANAJST LET
Napisala Milka Kovi'c, Ljubljana, zavod "Borec'',
Zbornik doknmentov, clankov in spaminov.
Uredila: Stana Gerk, Ivka Kriznar, Stefanija
Ravnikar-Podbevsek, Ljubljana, "Borec".
(Tisk. "Ljudska pravical' 1970).
·
14. SE6ANJE IZ AUSviCA
Predgovor Djordje Lebovic, Beograd, Republicki
odbor Saveza udruzenja boraca narodnooslobodiIackog rata SR Srbije, "Vuk Karadziii"; stampa:
"Kultura" 1974.
Autor: STARCEVIC TONKA
15. U VRTLOOU MUKA
Titograd, Graficki zavod 1961.
(Dnevnik ilegaraca iz Cetinja i partizanske hoinice.)
#
-
Autor: MAKSIMOVIC-VUKOVIC MILOSAVA
1964.
Autor: BOBNJAK DARJA
11. ZENE LIKE U NARODNOOSLOBODILACKQJ BORBI
Zbirka dokumenata. G Iavni i odgovorni urednik
Zegarac Mika. Mika Zegarac: Predgovor, Gaspic, Kotarski odbor Saveza zenskih druiitava,
1959.
12. SAGORELE KAO LJUDI
Mirjana Kara-Jovanovic: 0 ovoj knjizi.
Vojis!av Zivkovic - Uvod. Pozarevac. Casopis
"Branicevo''. Stampa: "Prosvetal' 1971. Biblioteka "Trideset god ina NOB-e''.
Autor: VOJISLAV ZIVKOVIC
llo
16. RAVENSBRii:K, ZENSKI LOOOR SMRTI
Rijeka. Istarska nakladna zadruga, 1945. godine.
(II izdanje. Zagreb, Antifasisticka fronta zena
Hrvatske, 1946.}
Autor: MA TIJEVIC ZORA
17. PREZIVELA SEM TABCBUSCE SMRTI
Ljubljana, "Borec" 1960.
Autor: VEBLE-HODNIKOVA JOZICA
18. ~ENE HRVATSKE U BORBI I IZGRADNJI SOCIJALIZMA
Zagreb, G lavni odbor Antifa8istickog fronta zena Hrvatske, 1949.
111
�19. SLAVA KLAVORA
. Maribor, "O:J.,orj!{', 1963. - Kolo "Narodni he-
rojP'.
ZENE
NARODNI HEROJI
Atitor: KRANJEC FRANClKA
20. ZENE CRNE GORE U REVOLUCIONARNOM POKRETU
1918-1945.
Kolektiv autora: J, BOJOVIC, R. JOV~NOVIC,
. z. LAKt6, R. PEJOVIC i S. STANISIC, Titograd 1969.
1. ANDREJEVIC Simeona JELISAVETA - ANETA
Rodjena 8.1.1923. u Beogradu, Srbija. Ucenica.
Clan SKOJ-a od pre rata. U NOB stupila 1941.
Streljana 1942. na Bubnju. Za narodnog heroja
proglasena 9.10.1953.
2. ACEVA Dona VERA - DOSTA
Rodjena 25. 9.1915. u selu Oreovcu, Prilep, Makedonija. Radnica. Clan KPJ od 5.4.1940. U NOB
stupila 1941. za narodnog heroja proglasena 27.
11.1953.
'
3. BABOVIC V. SPASENIJA- CANA
Rodjena 19. 3.1908. u Lazarevcu, Srbija. Tekstilna radnica. Clan KPJ od 1928. U NOB stupi!a
1941. Za narodnog heroja proglasena 5. 7.1952.
4. BAKOVIC Franja RAJKA
Rodjena 1920. u Boliviji, Juzna Amerika. Student.
Clan SKOJ-a od 1938. U NOB stupila 1941. Poginula 25.12.1941. u Zagrebu. Za narodnog heroja
proglasena 24.7.1953.
5. BELie Jozeta MALCI
Rodjena 7. 7.1908. u Ljubljani. Slovenija.Radnica.
Clan KPJ od 1942. U NOB stupi!a 1941. Ubijena
31.1.1943. u Ljubljani. za narodnog heroja proglasena 27.11.1953.
113
112
�6. BERUS Ivana ANKA
12. DIIVIIC Todora NADA
Rodjena 16.12,1903. u Splitu, Hrvatska. Profesor. Clan KPJ od 1934. U NOB stupila 1941.
Za narodnog heroja proglasena 24. 7.1953.
Rodjena 6. 9.1923. u Divoselu, Gospili, Hrvatska.
Tekstilna radnica. Clan KPJ od 1940. U NOB
stupila 1941, Ubijena 20.3.1942. u ustaskom logoru Stara Gradiska. Za narodnog heroja proglasena 5. 7.1951.
7. BLAGOJEVIC Jovana VERA
Rodjena 1920. u Sapcu, Srbija. Student medicine.
Clan KPJ od 1940. U NOB stupila 1941. Streljana marta 1942, u ~apcu, Za narodnog heroja
proglasena 6.7.1953.
13, DINIC DJURDJELENA - DJUKA
Rodjena 1913, u Donjem Konjuvcu, Leskovac,
Srbija. Radnica.· Clan KPJ od 1939. U NOB stupila 1941. Streljana 25. 5.1943. 1:1 Jajincima. Za
narodnog heroja proglasena 6.7.1945.
8. BOSANAC PERSA
Rodjena 1922. u selu Ceralija, Podravska Slatina, Hrvatska. Domaliica. U NOB stupila 1941.
Poginula aprila 1943. u napadu na Sirac. Za narodnog heroja proglasena 23. 7.1952.
14. DRAGAR REZKA
Rodjena 16.11,1913. u Ljubljani, Slovenija. Radnica. Clan KPJ od 1937. U NOB stupila 1941.
Poginula 17.10.1941. Za narodnog heroja proglasena 15. 7.1951.
9, BURSAC MARIJA
Rodjena jula 1924. u Kamenici, Drvar, Bosna i
Hercegovina. Domaliica. Clan KPJ od kraja 1942.
u NOP stupila 1941, Podlegla ranama, novembra
1943, na Prkosima. Za narodnog heroja proglasena 15.10.1943.
10. CEC Antona TONCKA - OLGA
Rodjena 16. 5.1898, u Kleku, Trbovlje, Slovenija.
Sluzbenica. Clan KPJ od 1920. U NOB stupila 1941.
Umorena 3.11.1943. u Ausvicu. Za narodnog hero'ja prota:sena 21. 7.1953,
11~ CETKOVIC B. JELENA
Rodjena 1916, na Cetinju, Crna'Gora. Radnica.
Clan KPJ od 1936. U NOB stupila 1941. Streljana 15.5,1942. u Beogradu. Za narodnog heroja
proglasena 5. 7.1952.
.
'
/
15. DRAGISIC Velimira DARA
Rodjena 1921. u Sarajevu, Bosna i Hercegovina.
U cenica. Clan KPJ od kraja 1943. U NOB s tupila 1941. Poginula 22. 9.1944. u Albaniji. Za narodnog heroja proglasena 9.10.1953.
16. DRUZINA Gabrijela ANDREANA - OLGA
Rodjena 6.1.1920. u Trstu. Krojacica. Clan.KPJ
od februara 1943. U NOB stupila 16,6.1942. Za
narodnog heroja proglasena 22.7,1953.
17. DUMBOVIC-KOVACIC KATA -MAT!
Rodjena 1904. u Lukavcu, Sisak, Hrvatska. Radnica. Clan KPJ od 1938. U NOB stupila 1941.
Poginula 14. 7.1941. u Keres tincu. Za narodnog
heroja proglasena 20.12.1951.
lf4
115
�18. DAMJANOVIC Zivote BOZIDARKA - KIKA
Rodjena 21. 9.1920. u Mll>.denovcu, Srbija. Djak,
Clan KPJ od 21.10.1941. U NOB stupila 1941.
za. narodnog heroja proglaiierui 9,10.1953.
19. ESTREJA Hajma OVADJA - MARA
Rodjena 1921. u Bitolju, Makedonija. Radnica.
Clan KPJ od marta 1942 •. U NOB stupila 1941.
Poginula 1944. Za narodnog heroja proglasena
9.9.1953.
20. GEROVACMileta LJUBICA
Rodjena 1920. u Jezeranima, Brinje, Lika, Hrvatska. Student. Clan KPJ od 1940. U NOB stupita 1941. Ubila se da ne bi ziva pala neprijatelju u ruke 16.4.1942. kod Jezerana. Za narodnog heroja proglaiiena 27.11.1953.
21. JANCAR Simona LIZIKA - MAJDA
Rodjena 27.10.1919. u Mariboru, Slovenija. Sluzbenica. Clan KPJ od kraja 1941. u NOB stupila
1941. Streljana 20.3,1943. na Beli, kod Dobrave.
Za narodnog heroja progtasena 2 7.11.1953.
22. JANKOVlC".RA~IJOJLA - RAVA
Rodjena 1919. u Osijeku, Sarajevo, Bosna i Hercegovina. Domacica. Clan KPJ od 1942. U NOB
stupila 1941. Poginula novembra 1944. kod Crvenih stijena, na Romaniji. Za narodnog heroja
proglasena 20.12.1951.
23. JANEZIC Janka VIDA
Rodjena 6.6.1914. u Podbrdu, Tolmin, Slovenija.
Diplomirani student filozofije •. Clan KPJ od 1934,
U NOB stupila 1941. Strel~na 6,10.1944. u Ljubljani. Za narodnog heroja 'proglasena 21, 7.1953,
116
24. JAVORINA Milana SAVKA - SASA
Rodjena 4. 8.1918. u Studencima, Perusic, Gospic, Hrvatska. Medicinska sestra. Clan KPJ
od 1940. U NOB stupila 1941. Za narodnog heraja proglasena 9.10.1953.
25. JOCIC Mladena VERA
Rodjena 21. 8.1923. u Skoplju, Makedonija. Rad..:
nica. Clan K PJ od oktobra 1941. U NOB s tupila
1941. Poginula 22. 5.1944. kod Stracina. Za narodnog heroja proglasena 20.12.1951.
26. JOVICIC OLGA - RITA
Rodjena 1920. u Kraljevu, Srbija. Studentklnja.
Clan KPJ od 1940. U NOB stupila 1941.• Poginula 1942. u selu Duge kod Prozora. Za narodnog
heroja proglasena 20.12.1951.
27. KARAMANDI Stavra ELPIDA
Rodjena 1.1.1920. u Lerinu, Jegej'ska Makedonija. Student. Clan KPJ od juna 1941. U NOB
stupila 1941. Ubijena 3.5.1942. kod sela Safci
Bitolsko. Za narodnog heroja proglasena 6.10,
1951.
28. KERIN Alojza MILKA - POHORSKA
Rodjena 1.1.1923.; u Vel. Podgoru, Krsko, Slovenija. Student. Clan KPJ. Stupila u NOB 1941.
Poginula 31. 7.1944. kod Lubna. Za naroduog heroja proglasena 21. 7.1953.
29. KLAVORA Ferdirianda SLAVKA
Rodjena 11. 5.1921. u Mariboru, Slovenija. Student. Clan KPJ od pre rata. U NOB stupi!a 1941.
Poginula 24. 7.1941. u Mariboru. Za narodnog
heroja proglasena 27.11.1953.
·
117
�30. KLJAJIC Mirka MILANKA
Rodjena 1924. u Starom S{llu, Sunja, Petrinja,
Hrvatska. Seljanka. Clan KPJ od 1942, U NOB
stupila 1941. Poginula 22.1.1943. kod Josavice,
Glina. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953.
36~ LAI<IC RADOJKA
Rodjena 1917. u Mrkonjic Gradu, Bosna i Hercegovina. Student. Clan KPJ od pre rata. U NOB
stupila 1941. Streljana oktobra 1941. na Vracu,
kod Sarajeva. Za narodnog heroja proglasena
8.6.1945.
31. KoCOVSKA-CVETKOVIC Petra FANA
Rodjena 27. 7.1927. u selu Lavci, Bitolj, Makedonija. Seljanka. Clan KPJ od 1942. U NOB stupila 1941. Za narodnog heroja proglasena 9.10.1953.
32; KONCAR Nikole DRAGICA
Rodjena 1915. u selu Josan, Udbina, Gospic, Hrvatska. Radnica •. Clan KPJ od 1938. U NOB stupita 1941. Ubijena avgusta 1942. u zatvoru u Zagrebu. Za narodnog heroja proglasena 23. 7.1952.
33. KUCLAR Lovre ANTONIJA
Rodjena 2.1.1896. u Lesnorn Brdu, Vrhnik, Ljubljana, Slovenija. Domacica. U NOB stupila 1941.
Streljana 21,9,1942. kod Sv.Kriza. Za narodnog
heroja proglasena 21. 7,1953.
34. KUFRIN I. MILKA
Rodjena 15.10,19.?1. u selu Purgariji, Okic, Jastrebarsko, Hrvatska. Student. Clan KPJ od juna
1941. U NOB s tupila 1941. Za narodnog heroja
proglasena 23. 7,1953.
·
·
35. KUMAR Andreje DANILA - ANDREJA
Rodjena. ~3.11.1921. u Kojskom kod Gorice, Slovenija. Sluzbenica. Clan KPJ od pocetka 1941.
U NOB stupila 1941. Poginula 18,3,1944. kod
Skofje Loke. Za narodnog heroja proglasena
20.12,1951.
37. MAGLAJIC Muharerna VAHIDA
Rodjena 1919. u Mostaru, Bosna i Hercegovina.
Dornacica, Clan KPJ od 1940. U NOB stupi!a
1941. Poginula marta 1943. u selu Velika Rujiska. Za narodnog heroja proglas(ma 20.12,1951,
38. MALI-HOCEVAR Antona ALBINA
Rodjena 12. 9.1925. u Vinici, Crnomelj, Slovenija. Radnica. Clan KPJ od maja 1944. U NOB
stupi!a 1942. Za narodnog heroja proglasena
13. 9.1952.
39. MALIVUK Mi!orada ZAGORKA
Rodjen~
27,3.1919. u Vrscu, Vojvodina, Srbija.
Djak. Clan KPJ od pre rata, U NOB stupi!a jula
1941, Streljana 7. 7.1942. Za narodnog heroja
proglasena 27,11.1953.
40. MARINKOVIC pjordja SONJA
Rodjena 3.4.1916. u Strazevici, Slavonija, Hr~a tska. Agronom. Cian KPJ od pre rata. U NOB
s tupila jula 1941. Streljana 31, 7,1941. u Zrenjaninu. Za narodnog heroja proglasena 25.10.1943.
41. MASKOVIC Novice JELICA - JEJA
Rodjena 192~. u selu Plani, Kolasin, Crna Gora.
Domacica. Clan KPJ od 1939. U NOB stupila
1941. Poginula ujesen 1942. na Kupresu. Za narodnog heroja proglasena 20.12.1951.
118
119
�42. MATIC Jovana ANKA -: GROZDA
Rodjena 1918. u Irigu, Sremska Mitrovica, Srbija. Doma6ica. Clan KPJ od aprila 1941. U NOB
stupila 1941. Poginula oktobra 1944. kod Obr_enoima (Zabrezja). za narodnog heroja proglasena
2,10.1953.
43. MATIC Vukaiiina NADA
Rodjena 1924. u Titovom Uzicu (Uzice), Srbija.
ueenica. clan KPJ od pocetka 1941. U NOB stupila 1941. Od zadobijenih rana umrla krajem maja i944. za narodnog heroja proglaiiena 6, 7,1953.
44. MEDE Janeza PAVLA - KATARINA
Rodjena 29.6.1916. u selu Strahinja, ~Nakle,
Kranj, Slovenija. Tekstilna radnica. Clan KPJ
od 1940. U NOB stupila 1941. Poginula 8.1.1943.
na Pohorju. Za narodnog heroja proglaiiena
48. MITROVIC Iva VUKICA - SlNJA
Rodjena 28.12.1912. u Svetom Stefanu, Pastrovi6i, Bar, Crna Gora. Tekstilna radnica. Clan
KPJ od 1,_933. U NOB stupila 1941. Ubijena krajem 1941. u zatvoru u Beogradu. Za narodnog
heroja proglasena 9. 5.1945.
49. NACEVA Milana MARA
Rodjena 28. 9.1920. u Kumanovu, Makedonija.
Radnica. Clan KPJ od februara 1940. U NOB
stupila 1941. Za narodnog heroja, proglasena
2 7.11.1953.
50, NAUMOVIC Micka NADA
Rodjena 22.4.1922. u Kragujevcu, Srbija. Student.
Clan KPJ od 1940. U NOB stupila jula 1941.
· Streljana 21,10.1941. u Kragujevcu. Za narodnog
heroja proglasena 20.12.1951.
20.12,1951.
51. ODADZIC Milana LJUBICA
45. MICUNOVIC VUKOSAVA
Rodjena 1921. u Velestovu, Cetinje, Crna Gora.
Seljanka. Clan KPJ od 1942. U NOB stupila 1941.
za narodnog h§roja proglasena 10.7.1952.
Rodjena 1914. u Kamanima, Zrenjanin (Petrovgrad), Vojvodina, Srbija. Tekstilna radnica. chan
KPJ od 1939. U NOB stupila 1941. Streljana
10,3.1942. u Pancevu. Za narodnog heroja proglasena 26.9.1953.
46, MILOSAVLJEVIC Milosa DANICA
Rodjena 1925. u Biosci, Titovo U zice (Uzice),
Srbija. Ueenica. Clan KPJ od 1942. U NOB stupita 1941. za narodnog heroja proglasena 6. 7.
1953.
52. OJDANIC Mihajla DOBRILA
Rodjena 1920. u Lubnici, Ivangrad (Berane), Crna Gora. Cobanica. Clan KPJ od 1939. U NOB
s tupila 1941. Za narodnog heroja proglaiiena
10. 7.1953.
47. MISCEVIC Spire VERA
Rodjena 7.4.1925. u Belegi6u, Stara Pazova,
Srem, Srbija. Doma6ica. Clan KPJ od pocetka
1943. U NOB stupila pocetkom 1943. Poginula
1944. kod Clbrenovca. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953.
120
53. PADJEN Jakova ANKA
Rodjena 9.1.1924. u selu Crnom, Novi, Rijeka,.
Hrvatska. Ku6na pomocnica. Clan KPJ. U NOB
stupila pocetkom 1942. Pogintila 1944. kod Ogulina.
Za narodnog heroja proglasena 20.12,1951.
121
�54. PALIKUCA Serifa IBE ·
60. PETROV Du~na ()J.GA
Rodjena 1927. u Debru, Makedonija. Domacica.·
Clan KPJ od 1943. U NOB stupila 1942. Poginula 22. 9.1944. u oko!ini Kiceva. Za narodnog
heroja proglasena 9.10.1953.
55. PATRNOGIC Milana KATARINA
Rodjena 1921. u Barandi, Pancevo, Srbija. Uci.teljica. Clan KPJ od juna 1940. tU NOB stupila·
1941, Sfreljana 9, 5,1942, na Banjici. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953.
61. PRAVICA DRAGICA - DRAGA
Rodjena 30.10.1921. u Prizrenu, Kosovo i Metohija, Srbija. Studentkinja. Clan KPJ od 1941.
U NOB stupila 1941. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953.
Rodjena 28.10.1919. u Mostacima, Trebinje, Bo·sna i Hercegovina. Student. Clan KPJ od pre rata. U NOB stupila 1941. Streljana avgusta 1942.
u okolini Trebinja. Za narodnog )leroja proglasena 8.6.1945.
56. PAVLOVIC Filipa :MILICA - DARA
Rodjena 14,12,1915. u C~Clm, Srbija. Nastavnik.
Clan KPJ od pre rata. U NOB stupila 1941. Zaklana krajem jnna 1944.
Josevi, kod Valjeva.
Za narodnog heroja progla8ena 14,12.1949.
u
62. PURIC Vasilija NADEZDA
Rodjena 22,3.1903. u Valjevu, Srbija. Sluzbeniea.
Clan KPJ od pre rata. u NOB stupila 1941. umorena krajem novembra 1941. u zatvoru u Beogradu. Za narodnog heroja proglasena 6. 7.1953.
57. PAVLOVIC Dragomira DRINKA
Rodjena 1919. u Belanovici, Lazarevac, Srbija.
Uciteljica. Clan .KPJ od 1940. U NOB stupila
1941. Streljana 14,6.1943. na Banjici. Za narodnog heroja proglasena 6. 7.1953.
63. RADIC LEPA
Rodjena 1925. u Bistrici, Banjaluka, Bosna i
Hercegovina. Djak. Clan KPJ od 1941. U NOB
stupila 1941. Obesena januara 1943. u Bosanskoj
Krupi. Za narodnog heroja proglasena 20.12.,1951.
58. PCKRAJAC SMILJA
Rodjena 1919. u Metku, Gospic, Hrvatska. Uciteljica. Clan KPJ od 1939. U NOB stupila 1941.
Ubila se da ne bi ziva pala neprijateljima u ruke marta 1943. u Bruvnu. Za narodnog heroja
proglasena 20.12.1951.
59. POPOVIC Nese LJUBICA
Rodjena 28.1.1921. u Medunu, Titograd (Podgorica), Crna Gora. Radnica. Clan KPJ. bd 193K
U NOB stupila 1941. Poginula 17,11.1942. u zaseoku Berovo, sela Orahova. Za narodnog heroja proglasena 12. 7,1949.
122
64, RADIVOJEVIC Milutina JOVANKA - KICA
Rodjena 1922. u Prizrenu; K osovo i Metohija,
Srbija. Ucenica. Clan KPJ od avgusta 1941. U
NOB stupila 1941. Streljana krajem jula 1943. u
Kosovskoj Mitrovici. Za narodnog heroja proglasena 6. 7,1953.
65. RADOSAVLJEVIC VERA - NADA
Rodjena 22. 9.1922. u Brusnilm, Negotin, Srbija.
U cenica. C Ian KPJ od kraja 1942. U NOB stupila
1941. Sfreljana avgusta 1943. u Zajecaru. Za narodnog heroja progla8ena 5. 7.19.51.
123
�66. RADOVIC Mihajla DARINKA
Rodjena 1896. u Kloki, Mladenovac, Srbija. · Seljanka. U NOB stupila 1942. Zaklana 9. 5.1943.
u Rajkovcu. Za narodnog heroja proglasena
9,10,1953.
67. RANKOVIC Mateje ANDJA
Bodjena 1909. u Izbistu, Vrsac, Srbija. Tekstilna radnica. Clan KPJ od 193 7. U NOB stupila
·1941. Poginula 11.6.1942. blizu Dumica, kod
Gackog, Za narodnog heroja proglasena 6, 7.1953.
68. REGANCIN-DOLNICAR Ivana ZORKA - RUSKA
Rodjena 25.12,1921. u Polju, Ljubljana, Sloveni- ·
ja. Kelnerica. Clan KPJ od decembra 1941. U ···
NOB stupila 1941. Streljana januara 1944. u LjubljanL Za narodnog heroja proglasena 2 7.11.1953.
72. SrLC Alojza MAJDA
Rodjena 17,3.1923. u Kr:Zetima, Koeevje, Slovenija. Sluzbenica. Clan KPJ. U NOB stupila 1941,
Poginula 14, 7.1944. kod Novog Mesta. Za narodnog heroja proglasena 19,6,1945.
73. SrSKOVIC Ivana RADMILA
Rodjena 6, 9.1923, u Smederevskoj Palanci,. Srbija. Ucenica. Clan KPJ od 1942. U NOB stupila
1941, Poginula 17.4,1943. na Drini. Za narodnog
heroja proglasena 20.12.1951.
74. SKAPIN Jozeta MIHAELA - DRINA
Rodjena 29, 9.1924. u Velikom Polju, Vrapee,
Sezana, Slovenija. Radnica. Clan SKOJ-a od pocetka 1943. u NOB stupila 1941. Poginula 15,11.
1943. na Zirovski!ll planinama, Za narodnog heroja proglailena 4.9.1953,
69, RISTIC Radojice SOFIJA
Rodjena 1900. u Masteilevu, Oplenac, Kragujevac,
Srbija. Domacica. U NOB stupila krajem 1942. ·
Zaklana 1944. u Mal.le sevu. Za narodnog heroja
proglailena 9.10.1953,
70. SVETINA Leopolda MIRA - VLASTA
Rodjena 15. 5,1915. u Idriji, Tolmin, Slovenija.
UCiteljica. Clan KPJ od 1939. U NOB stupila
1941. Za narodnog heroja proglasena 2 7.11.1953.
71. SENTJURC Franca LIDIJA
Rodjena 18.3.1911. u Hrastuiku, Trbovtje, Slovenija. U Citeljica. Clan KPJ od 1932. U NOB
s tupi!a 1941. Za narodnog heroja proglasena
27.11.1953.
124
75. BOBAR Stefana MILKA - NATASA
Rodjena 29,12.1922. u selu Gornje Lazi, Crno-melj, Slovenija. Svrsena ucenica trgovacke akademije. Clan KPJ od 1942, U NOB stupila 1941.
Poginula 17. 8.1943. kod Sv. Kriza. Za narodnog
her.oja proglasena 20.12.1951.
76. TOMAZANI Virgila SELVIRA - SLOVENKA
Rodjena 2.12.1913. u Trstu. Profesor. Clan KPJ
od pre rata. U NOB stupila 1941. Poginula 1942.
u K osovskoj Mitrovici. Za narodnog heroja proglasena 27.11.1953.
77. TOMSIC Ivana VIDA
Rodjena 26.6.1913. u Ljubljani, Slovenija. Pravnik. Clan KI'J od 1934. U NOB stupila 1941. Za
narodnog heroja proglasena 27,11.1953,
125
�78. TROHAR Ivana IVANKA
Rodjena 1923. u Fuzinama, Delnice, Hrvatska.
Domacica. Clan KPJ od 1941. U NOB stupila
1941. Obesena 1944. u blizini Karlovca. Za narodnog heroja proglasena 24. 7.1953.
79. TRIFUNOVIC Avrama RADMILA - HITRA
Rodjena 1919. u A!eksandrovcu, Pozarevac, Srbija. Student. Clan KPJ od 1939. U NOB stupila
1941. Ubila se da ne bi z!va pala neprijatelju u
ruke maja 1943. u selu Oreskovilli. Za narodnog
heroja proglasena 2 7,11,1953.
84. VUCINIC Radovana MILICA
Rodjena 1921. u Pjesivcima, Niksic; Crna Gora,
Clan KPJ od 1941. U NOB stupila 1941. Poginula krajem marta 1943. ked Sipacna. Za narodnog
heroja proglasena 13. 7.1953.
85. VUCETIC Milije MILICA - TREPUSA
Rodjena 1920. u Jezevici, Cacak, Srbija. Uciteljica. C ian KPJ od pre rata. U NOB stupila 1941.
Poginula 1944. u Prislonici. Za narodnog heroja
proglasena 27.11.1953.
86. MATERIC Jovana DANICA
80. VIDOVIC Ivana MARIJA - ABESINKA
Rodjena 1924. u Novskoj, Hrvatska. Trgovacka pomocnica. Clan SKOJ-a Od1941. U NOB stupila
1941. Ubila se da ne b! ziva pala neprijateljlma
u ruke krajem aprila 1942, blizu VaraZdina. Za
narodnog heroja progla8ena 2 7.11.1953.
Rodjena 1921. u Sipovljanima, Bihac, Bosna i
Hercegovina. Domacica. Clan KPJ od januara
1942. U NOB stupila 1941. Ubijena sredinom 1943.
u Kninu. Za narodnog heroja proglasena 27.11.
1953.
87. BUTORAC Karla A:r.iKA
81. VRANJESEVIC RADA
Rodjena 1918. u Glogovcu, Prnjavor, Derventa,
Boana i Hercegovina. Sluzbenica. Clan KPJ od
1940. U NOB stupila 1941. Poginula 25.5.1944.
u Drvaru. Za narodnog heroja proglaiiena 5. 7.
1951,
82. VRBICA Laze DJ!NA
Rodjena 6, 5.1913, u Titogradu (Podgorica), Crna
Gora. Apsolvent V!soke ekonomsko-komercijalne
skole. Clan KPJ od 1934. U NOB stupila 1941.
Poginula maja 1943. pored reke Bosne, izmedju
TesUca i Prnjavora. za narodnog heroja proglasena 25, 7,1953.
83. VRHOVNIK Franca MAJDA - LOJZKA
Rodjena 14,4.1922. u Ljubljani, Slovenija. Student
medicine. clan KPJ od decernbra 1940, U NOB stupila 1941,Poginula 4.5.1945.kod Celovca. Za narodnog heroja proglasena 5, 7.1951.
126
Rodjena 27.8.1905. u Donjem Pazariiitu, Gospic,
Hrvatska. Radnica. Clan KPJ od 1927. U NOB
stupila 1941. Ubijena 22.1.1942. u Kostajnici.
Za narodnog heroja proglasena 14,12,1949.
88, MILJKOVIC Mi!ana RADA
Rodjena 1917. u Belici, Svetozarevo (Jagodina),
Srbija. Uciteljica. Clan KPJ od 1940,
U NOB
stupila 1941. Poginula jula 1942. u selu Urije,
kod J?ugojna. Za narodnog heroja proglasena
6. 7.1953.
89. PEJNOVIC Dmitra KATA
Rodjena 23.3.1899. u Smiljanu, Gospic, Hrvatska. Dornacica. Clan KPJ od 1938. U NOB stu- ·
pila 1941. Umrla 10.11.1966. u Zagrebu, Za narodnog heroja proglasena 3. 6.1968.
127
�\
90. BAN OLGA
Rodjena 29.6.1926. u selu Zarecju, Pazin, Hrvatska. U NOB stupila 1941. Steljana 8.10.1943.
Za· narodnog heroja proglasena 26.9.1973.
91. BOSNIC Pere MILKA
Rodjena 1928. u selu Vrtoee kod Drvara, Bosna
i Hercegovina. Seljanka. Clan SKOJ-a postala
maja 1944. Poginula 25. maja 1944. Za narodnog heroja proglasena 17. 5.1974. godine.
DESET KONGRESA SKJ (KPJ) 0
I ULOZI
128
POLOZAJU
ZENE U DRUSTVU
�Izbor tekstova:
KONGRES UJEDINJ'ENJA"- PRVI KONGRESKONilJNISTICKE
pARTI'J};
JUG'OSI..AVIJE
Temeljeci svoje stavove na marksistiCkom
shvatanju o polo~ju i ulozi zene u drustvu, Komunist1&a partija Jugoslavije od svog osnivanja, 1919. godine, ukljucila u
svoj politll'iki program i organizovanu alroiju - borbu za oslobodjenje Z.ene od dvostrukog ropstva: kap!talisticke eksploa.taoije i dru~vene .nejednakosti.
Na putu ostvarivanja toga cilja postavljali su
se, u ril.zlicitim etapama borbe KPJ za socijalno i nacionalno
oslobodjenje; i razliciti zadaci. Deset kongresa SKJ (KP J) i
Peta zemaljska konferencija (koja po svom istorijskom znaeaju
ima karakter kongresa) utvrdjivali su u usvajanim dokumentima
- pragramima, statutlma i rezolucijama - osnovne po~ticke
stavove i pravce aktivnosti u resavanju tih zadataka. Citajuci i
proui!ay:aju6i danas ave dokumente uollava se nesumnjiv kontinuitet u izradi osnovnog marksistickog stava - da bez op!lteg drustveno:-ekonomskog razvoja, bez oslobodjenja radnicke klase i
svih potlaeenlh drustvenih slojeva, bez sirokog zapo!lljavanja
zena u sv!m oblastima dru~tvenog rada, njihovog opismenjavanja
i strucnog osposobljavanja za proizvodni rad, bez podrustvljavanja poslova doma6instva 1 brige oko podizanja i vaspitanja dece
i bez ukljuC!vanja ~ena u sve oblike politiCkog odtucivanja - nema punog oslobodjenja f ravnopravnosti zene. Stoga se i citirani delovi iz remlucija, programa HI statuta koji au usvajani na ·
kongresima kao najvUiim organima sKJ (KPJ), ne mogn posmatrati kao jedini stavovi koji su odredjivali i odredjuju politiku i
akciju. komunista na ostvarivanju ravnopravnog polozaja i drulitvene uloge zene.
PrJpremila: Sloboda SELI6
130
U Beogradu je od 20. db 23. apJ'i[al91.9. g<>fline
odrzan Prvi kongres Kornunisticke partije Jugosl~vije, po~n.afkao
Kongres ujedinjenja. Pored Podloge ujedi?j~nja, J>rakti~
nog alroionog programa, Statuta i nekoliko rezoil16ija, ()VS:j
gres je usvojio i Statut zena socijalista (komunista). oV:afz'ha'cajan dokument donosimo u celini.
Kon:- ·
STATUT ZENA SOCIJALISTA '(KOMUNISTA)
usvojen na Prvom jugoslovenskom kongresu· ·
zena i jugoslovenskom kongresu za ujedinjenje, odrzanom 21, 22. i 23. aprila 1919.
godine u Beogradu
I deo
=o.==-Kako je nastupila potreba da se sve proleterske
partije, koje stoje na temelju klasne borbe, grupisu u jednu partiju u celoj Jugoslaviji, to je prirodno da se i svi do sada pokrajinski zenski socijalisticki pokreti skupe u jedan nerazdvojni
pokret.
·
Zene socijalisti (komunisti) usvajaju maksimalni
i minimalni program Partije koinunista Jugoslavije i smatraju
sebe kao deo partijske celine. U ieto doba one iskljucuju svaku
zasebnu organizaciju zena, a sebe smatraju tehnickim - izvrsnim odborom u agitacijf i organizovanju zena. U tome smislu
Konferencija zena komunista Jugoslavije donosi ovaj Statut po
.-'',.,-·
131
�ce se obavljati celokupan praktiean deo rada zenskog socijalistickog (komunisti ckog) pokreta.
jave, svoja poverenistva u koja ce se birati po 4 Clana a mesecno jednom odasiljati po jedan delegat iz ·oogovarajuceg mesnog
sekretarijata radi kontrole i obavestenja.
1. Svi pokrajinski sekretarijati sa autonomnim
karakterom do ove Konferencije ukidaju se a Konferencija bira ·
Centralni sekretarijat zena socijalista (komunista), koji se sastoji od 16 clanova proporcionalno broju organizovanih zena za
svaku pokrajinu. Oni biraju medju sobom izvrsni odbor, u koji ·
ulaziJ 7 lie a: sekretar, blagajnik, 2 zamenika i 3 clana finansijske kontrole. Sekretar je clan Partijskog veca I na taj nacin
dobija neposredno instrukcije iz partijske kontrole. Izvrsni odbor
ce biti stalno u Beogradu, kao I glavni sekretar. Centralni sekretarijat bira Zemaljska konferencija zena socijalista (komunista)
od delegata koji na njoj ucestvuju a izabrana se lica odmah konstituisu 1 saopstavaju konstituisanje konferenciji. Svi ce se cla.novi sastajati cetiri puta godisnje u plenarne sednice u mestu
gde potrebe zahtevaju.
2. Centralni sekretarijat se dalje grana u pokrajinske sekretarijate, kojih ce bit! 8: u Beogradu, Skoplju, Zagrebu, Osijeku, Novom Sadu, Splitu I Cetinju. Svaki pokrajinski
sekretarijat !mace onoliko clanova koliko sindikalnih I partijskih
organizacija ima u kojima ima organizovanih zena. On ce se hirat! ·na godisnjim konferencijama koje imaju bit! na mesec dana
pre konferencije Centralnog sekretarijata. Izborni postupak isti
je kao kod Centralnog sekretarijata. Uprava ima: sekretara, blagajnika, finansijsku kontrolu od tri Clana i odgovarajuci broj zamenika.
3. Pokrajinski sekretarijati se granaju na mesne
sekretarijate, koji se osnivaju po varosima i varosicama gde god
ima organizovanih zena, kad to uvidi partijska organizacija odgovarajuceg mesta. Uprava se bira: prvi put. od zbora zena a posle godisnje, na konferencijama koje ce biti na mesec dana pre
konferencije odgovarajuceg pokrajinskog sekretarijata. U njih se
bira po 7 clanova: sekretar, blagajnik, tri clana nadzornog odbora i dva zamenika.
4. Mesni sekretarijati ce, pored svog redovnog
rada na agitaciji I organizovanju zena po varosima, odnosno varosicama, osnivati po selima, gde se god mogucnost i potrebe
5. Sve 6e instance bit! u neposrednoj vezi medju
sobom i sa Centralnim sekretarijatop1,. koji 6e, prema instrukcijama Partijskog veca; davati direktivu za celokupan rad.
6. Centralni sekretarijat ce poceti odmah po ujedinjenju da izdaje svoj list "Jed.nakost", koji ce izlaziti u pocetku dva puta mesecno, a .docnije po mogucnosti nedeljno. List·.
6e izlaziti cirilicom I latinicom posebno, a uredjivace ga redakcioui odbor koji odobri Partijsko vece.
7,·Kako je uloga Centralnog s.ekretarijata, pre
svega, agitaciono-prosvetna, ·to 6e glavni ·prayac rada .bit!: uzdizanje duhovnog horizonta zene. Toga radi, ce Centralni sekreta'-•
rijat izdavati qiz brosura i knjiga, "octnosecih se na zenu i njene
manifestacije ziyota i osnivati svoje. agitacione biblioteke gde god
za to potreb e bud e.
/
8. CS 6e priredjivati planska predavanja, zborove i konferencije po celoj zemlji, a referente ce odredjivati cs.
9. CS 6e odmah organizovati agit:atorsko-funkcionerski kurs.
10. CS saziva svake godine zemaljsku konferenoiju neposredno pred kongres Partije a na njoj uzimajn ucesca delegati iz svih sekretarijata i poverenistava. Svaka instanca salje po jednog delegata.
11. Finansije CS 6e biti: prihod od lista, rabata,
knjiga, predavanja, konferencija, zabava i priloga. Sve 6e instance zadrzati od prihoda za seb"l 30%, a ostalo slati CS.
12. Sve 6e instance slat! obavezno mesecne izveiltaje o svome radu I kretanju celokupnog privredno-politickog
zivota svoga mesta kao i statisticki materijal o broju uces6a ze- ·
na u proizvodnji, o us lovima rada i o prim en! radn!Ckog zakonbdavstva.
132
133
�13. Ovaj Statut dobija vaznost kad ga odobri
Partijska uprava odnosno Kongres, a usvoji Konferencija· zena.
7. Ovaj Statut vazi. kad ga odobri Partijska uprava, odnosno .Kongres, a usvoj! Konferencija zena.
('Jednakost", organ zena socijaliata /komunista/ Jugoslavije,
brojl, Beograd, 1. marta 1920.)
Ii deo
Organizacija mladezi
***
l. Specijalni zadatak zenskog pokreta jeste formiranje organizacije mladezi, jer su zene prirodom svojom naJ:pozl'!anije i najkompetentnije za taj rad.
2. K ako j e rad na PDOS ve6! vanju radni eke m ladezi vrlo vaZan deo rada, to 6e se njemu posvetiti narocito za
to izabrani Prosvetni odbor zena ciji 6e specijalni zadatak bit!:
priku.t?ljauja radnieke mladeZi, vrg.ani~oVaG]a i podi&;an.je, d~ho~t -.
no. i moratno, iste.
3. POZ 6e organizovati nekoliko grupa i to pre. rna dobu i uzrastu. U prvu ce kategoriju doci tri grupe: I - od
7 do 9 godina, II - od 9 do 11 ili od 11 do 15 godina. Princi!l
koedukcije bice izveden do krajnjih granica. U grupama se imaju prirediti narociti kursevi po modernim pedagoskim nacelima
a sa cisto prakticnog glediilta na celokupno vaspitanje.
II (VUKOVARSKI) KONGRES
U Programu KPJ uswojenom na Vukovarskom kongresu, koji je odrzan od 20. do 25. juna 1920. godine, medju
ciljevima za koje ce se KPJ boriti navedenim u gl. VI, pod tackom 7 i kaze se:
"Obavezno i naucno vaspitanje omladine oba pola.
Duznost je skole da deci omogu6i svestrani, harmonicni, duhovni
i fizicki razvitak i da mladi naraiitaj pripremi pomocu rucnog
rada za ucesce u procesu proizvodnje i za iskoriscavanje nauke,.
umetnosti i kulture."
C'Istorijski arhiv KPJ", · tom II,
izdanje Istorijskog odeljenja CK
KPJ, Beograd 1949, str. 36.).
4. Odmah ce se osnovati: Omladinska citaonica,
pozoriste, pevacki zbor i ekskurzije, kao i ostali kulrurni- rezultati, nepristupacni radnickoj mladezi u skoli danasnjega drustva.
5. Ovo su pocetni principi pokreta koj i ce se da~
lje razvijati po nuznim zakonima centralnog pokreta i zakonima
celokupnog drustvenog razvica. Glavni cilj, i ishodni u isti mah,
je: pripremanje radnicke mladezi za primerne i odane clanove
proleterskoga pokreta i nepokoleblji ve revolucionare i borce za
ostvarenje krajnjeg ci[ja: komunistickog drustva.
6. "Jednakost" 'ce imati dodatak "Buducnose•, koji
ce se bavitl pitanjima omladinskoga pokreta,
134
KPJ
*
U rezoluciji istog Kongresa - PolitiCka situacija
i zadaci Komunisticke partije Jugoslavije, u gl. III, pod tac, 11,
medju neposredri~ zadatke za koje ce se KPJ boriti, stoji:
"
da se sve zatvorene organizacije i domovi otvore i njiho\- slobodan rad omoguci, svi pohapseni i progonjeni
drugovi ,puste na slobodu i dalji progoni onemoguce; da se svim
gradjanima, bez razlike pola i nacionalnosti, obezb edi nes metano
vrsenje svih gradjanskih i politickih prava kao i uzivanje sviju
ustavnih i zakonskih sloboda-"
.
,
(Isto, str. 42. )
*
135
�r•rstorijski arhiv KPJ", tom II,
izdanje Istorijskog odeljenja CK
KPJ, Beograd 1949, str. 132.)
U Statutu KPJ, usvojEmom takodje na TI kongresu,
u gt: IV, cl. 15. utvrdjuje se sastav partijskog kongresa kao
najviseg organa KPJ i pod tac. 8. odredjuje da pravo ucesca na
kongresu imaju i "dva izaslanika Centralnog sekretarijata zen~'.
U gl. XTII Statuta, ct. 40, C entratno partijsko
vel!e ovtaMuje se da:
"
2. izradi pravilnik mesnih organizacija, kao i ostalih organiz.acija koje ulaze u sastav Partije, kao sto su: Sekretarijat zena, razne omtadinske organizacije, grupa 'Budu6nost', umetnicke grupe i sticno."
(lsto, str. .50.)
*
U tre6em s tatutu KPJ, prihva6enom na ovom
Kongresu, u gl. III (Struktura Partije), pod tac. 10. utvrdjuje
se:
"Za obavljanje pojedinih partijskih · zadataka partijski komiteti imenuju narocite partijske organe - komisije, na
primer: organizacionu, agitaciono-propagandisticku, sindikalnu,
zensku, za rad medju seljacima, medju nacionalnim manjinama
itd. Ove komisije su podredjene nadleznom komitetu, rade prerna njegovim direkti varna i sprovode svoje odluke preko komite-
ta."
* .:* *
(Is to, str. 13 5.)
*
A u gl. IV, u kojoj se govori o 6eliji kao osnovnoj partijskoj organizaciji, pod tac. 17, stav 2, kaze se:
III KONGRES KPJ
Treci kongres KPJ odrzan je u Been, juna 1926.
godine. U "R ezoluciji po organizacionom pitanju", usvoj enom na
ovom Kongresu, u gl. Ill, pod tac. 4, stav 2. stoji:
"Statutom predvidjeno obrazovanje raznih komisija pri svim partijskim komitetima, a narocito pri Centralnom
komitetu ima se sto pre sprovesti. Partijski komiteti duzni su
preduzeti mere da komisije stalno i sistematski rade, obracajuci narocitu paznju na najvaznije od njih (organizaciona, sindikalna, agitprop, i komisije za rad na selu i medju zenama)."
Na istom mestu, pod tac. 5, takodje stav 2,
vezi sa usvajanjem novih metoda rada, kaze se:
(Isto, str. 136.)
* *
*
IV KONGRES KPJ
u
"Zadaci 6ellja su, pored ostatoga, ovi: sindikalni
rad, detatnost radionickih poverenika i ekonomska borba u preduzecu, rad u omtadini, medju zenama, medju nezaposlenima doticnog preduzeca, ras turanje stampe i literature, rad u kooperativama, seoskim ! drugim organizacijama radnika i seljaka, obrazovanje kruzoka za politiCko-prosvetni rad itd."
136
"Sekretarijat se brine za raspodelu posla medju
clanovima celije, da svi dobiju po neku specijalnu duznost, na
primer: rad u sindikatima, rasturanje literature i stampe, rad
na stvaranju 6elija u okolnim preduzecima, rad na selu, medju
zenama, u omladini, skupljanje priloga za zrtve reakcije itd."
Cetvrti kongres KPJ, odrzanJu Drezdenu oktobra
1928. godine, u Rezoluciji o privrednom i politickom polozaju
Jugoslavije i zadacima KPJ, je u gl. VI, medju zadacima u borbi za zadobijanje ve6ine radni eke klase, istakao i zadatak:
137
�"12. Obnova zenskog pokreta na bazi posebne rezolucije o radu medju zenama, usvojene na Kongresu."
U istoj rezoluciji, u vezi sa izgradnjom saveza
radnika i seljaka, ·na istoj stranici stoji:
"3. Stvaranje sindikalnih organizacija poljoprivrednih radnika, u b 0 rbi protiv eksploatacije od strane veleposednika i seoskih bogatasa, za prava poljoprivrednih radnika na sindikalno organizovanje, za zastitu rada, a narocito zenskog i deCjeg rada u poljoprivredi i za socijalno osiguranje poljoprivrednih
radnika."
r'Istorijski arhiv KPJ", tom IT,
izdanje Istorijskog odeljenja CK
KPJ,Beograd 1949, str.159-160.)
*
U Rezoluciji o organizacionom pitanju, gl. II I,
kriticki se osvrce na rad medju zenama:
" .•. Malo se posvecivalo paznje omladincima koji su odlazili u vojsku, kao i radu u vojsci. Narocitog odseka
za rad na selu i medju zenama nije bilo. CK nije ovaj rad postavio sebi za zadatak, tako da je ova veoma vazna oblast rada
ispala potpuno iz vida CK-".
(Isto, str. 199,)
*
Stoga se u istoj Rezoluciji, pod tac. 8. postavlja
zadatak:
"Partija treba da organizuje specijalnu komisiju
za rad medju zenama, da razradi konkretna uputstva za njihovo
svakodnevno delovanje i Sto pre da se poveze sa zenama-radnicama, imajuci u vidu nji)lov niski politick! nivo, kao i neshvatanje od strane pojedinih drugova uloge zene u revolucionarnoj borbi proletarijata."
(Is to, str. 202.)
*
"Zenska, mlada radna snaga i nekvalifikovani
radnici,. sprovodjenjem racionalizacije industrije, postaju ave yazniji faktor u proizvodnji. Partija treba da pojaea svoju delatnost i borbu za zastitu zenske, mlade i nekvalifikovane radne
snage, povezujuci je njenim uvlacenjem u sindikate."
(Il;!to, str. 20:7J
*
Cetvrti kongres Komu11isticke partije Jugoslavije
je doneo i posebnu Rezoluciju po zenskom pitanju, koju donosimo u celini:
Rezolucija
po zenskom pitanju:
"Porast znaeaja zenskog rada za produkciju
Jugoslavije poslednjih godina napreduje brzim.
•tempom. Tome doprinosi kapita!isticka racionalizacija. koja se i ovde, kao i u drugim zemljama·,
sprovodi u prvom redu povecanim uvlacenjem zena u proces produkcije, jer one predstavljaju i
jeftiniju i manje svesnu radnu snagu.
U vrernenu od 1921. do 1926. godine smanjio
~e udeo muske radne snage za 8%, dok se udeo
zenske radne snage povecao za 97%. Sada sacinjav.aju radnic e oko 27% industrijskog proletarijata Jugoslavije. Bezobzirno izrabrljivanje zenske
radne snage, njihova politiCk:a obespravljenost
nejednakost pred zakonom, uz nacionalno potl~ci
vanje i ostatke feudalizma u nekim provincijama
Jugoslavije, produbljuje suprotnosti u zivotu proleterki i bude njihovu aktivnost. Porast zenskog
proleterskog pokreta ocituje se u poslednje vreme kako najzivljim ucestvovanjem u strajkackim
borbama u zemlji,. tako i aktivnim ueestvovanjem
najboljih elemenata radnica u politickijn akcijama
Komunisti eke partije ( (Prvi maj, dogadjaji u zagrebu, gerilski pokret u Crnoj Gori).
I u R ezoluciji o sindikalnom pitanju, u gl. V,
tac. 5, stoji:
139
138
�Imajuci u vidu ulogu zene kao jeftinije i slabije organizovane radne snage u produkciji, nje-,'
nu ulogu na ekonomskom polju za vreme rata,
kao i revolucionarne teznje probudjenih zenskih masa (oktobarska revolucija, Kina), nastoji jugoslovenska burzoazija da iskoristi njihovo ave jace
nezadovoljstvo i da medju njima ucvrsti burzoaski uticaj, ne samo putem terora, nego i putem
sireg sistematskog rada, Ovaj rad se vrsi porno~
cu klerikalnih, dobrotvorno-vaspitnih, feministickih i reformistickih organizacija, uz. potporu i
subvenciju drzave, crkve i dvora. Klerikalna sto.,mpa izdaje pet zenskih easopisa i petnaest opstih
easopisa, koji se u 100,000 primeraka rasturaju
u prvom redu medju zenama. Posledica ovoga
rada je da se ogromne mase radnica i seljanki
nalaze pod ideotoskim i organizacionim uticajem
burzoazije.
KPJ je do sada potcenjivala rad medju radnickim i seljackim zenama, a ukoliko se taj rad u
pojedinim mestima i vrSio, smatran je u vecini
slueajeva kao specifican rad za zene. Tezak polozaj u Partiji bio je zapreka za njegov razvoj. Usled toga, inicijativa aktivnog zenskog partijskog
kadra nije naisla na dovoljnu potporu I upute za
rad medju radnicama, te je vrsen bez sistema,
plana i direktiva. Iskustva pojedinih proviilcija
nisu se uzimala u obzir, nije bilo evrstog stava
za rad u neprijateljskim zenskim · organizacijama
1 postojala je opasnost da taj rad po provincijama
skrene sa opstepartijske linije.
U sadasnjem momentu, ita pragu novog impe~
rijalistickog rata, jedan je od glavnih zadataka
KPJ da ispuni ovu prazninu svoje delatnosti, · da
pridobije stroke mase radnica i seljanki za jediilstveni front revolucionarne klasne borbe radnika i seljaka i da potpuno usvoji Lenjinove reci
da se "mase ne mogu pridobiti za politicku delatnost a da se ne privuku na politicki rad 1 zene''
140
I
i da "trajnost revolucije" zavisi od toga u koiikoj
meri u njoj ucestvuju zene."
Da bi se rad medju radnicama i seljankama
centralizovao i sistematski sprovodio, mora se
izgraditi odozgo do dole partijski aparat za rad
medju zenama i u njega se moraju privuci radi
aktivnog ucestvovanja radnice iz preduzeca. Potrebno je da se pri centrali KPJ obrazuje Komisija za rad medju zenama, koja ce pod rukovod-s tvom CK organizovati rad na pridobijanju radnica i seljanki za pristup u masovne organizacije
radnicke klase i u Partiju. U poeetku treba da
se rad ograni5i r,.l industrijske centre gde su radnice u velikom broju koncentrisane i na ona seta
gde', postoji partijski aparat.
Nelegalni rad sa simpatizerima treba da se
svodi na organizovanje zenskih kruzoka sa sto
'stalnijim sastavom i odredjenim programom, koji
treba da je u najuzoj vezi sa dnevnim dogadjajima i dnevnim zahtevima radnica. Treba da se
preduzmu mere da se mreza kruzoka prosiri, jer
one predstavJjaju rezervoar iz koga partija crpi
zenske snage za svoje redove.
Najvaznija legalna forma rada jes te rad u
sindikatima. Njegovu osnovu. cini Rezolucija IV
kongresa Crvene sindikalne internaciona!e za rad
medju zenama. Najvazniji momenti rada zenskih
komisija u sindikatima jesu: razradjivanje ove rezolucije, izrada plana konkretnih zahteva i njegovo propagiranje medju radnicama kao zahteva crvenih sindikata. Sindikati i njihove zenske komisije kao pomocni organi ·Jtreba da povedu specijal-nu kampanju medju radnicama za njihovo pridobijanje koristeci se internacionalnim iskustvom u
tom radu, kao ua:c.primer: letece mitiuge, konferencije organizovanih radnica, skupstine neorganizovanih sa ciljem njihovog upoznavanja sa nasim konkretnim zahtevima, organizovanje kruzoka
za likvidiranj e analfabetizma, za poducavanje u
141
�sivenju i krojenju, za upoznavanje sa osnovnim ·
principima higijene itd. U svrhu izgradnje aktivnog zenskog sindikalnog kadra treba za organizovane radnice drzati legalne, kratke, osnovne
sindikalne kurseve.
S obzirom na pojaeanu aktivnost seljanki koje
izmedju ostalog dolazi do izrazaja i u njihovom
ucestvovanju u nacionalno-revolucionarnom i seljackom pokretu, treba partija da otpocne sa odrzavanjem konferencija seljanki i to u prvom redu
u ovim mestima gde je uticaj partije najveci.
Iako partija posvecuje najvecu paznju radu medju radnicama u preduzecima i medju radnim seljankama, ona radi i u neprijateljskim zenskim
organizacijama koje obuhvataju mase radnica i s·eljanki, sa jednim zadatkom da razgoliti ove ustanove i da odvoji iz njih zenske mase i da ih pridobije za revolucionarni radnicko-seljacki pokret.
U !stu svrhu partija preduzima mere da rad tih
organizacija prikaze u pravom svetlu da pojedine
cinjenice iskoristi za razgolicavanje i diskreditovanje tih organizacija u ocima radnih masa.
Za rad partije medju zenama je od narocite
vaznosti masovna zenska literatura koja treba da
vodi racuna o lokalnim prilikama, a u prvom redu izdavanje legalnog zenskog lista. Najvazniji
zadatak na tom polju jeste pridobijanje i izgradjivanje kadra zenskih radnickih i seljackih dopisnica. Pored toga, treba da se sva pitanja u vezi s·a radom medju zenama temeljito obradjuju
kako u legallloj tako i u ilegalnoj stampi."
("Istorijski arhiv KPJ", tom II,
izdanje Istorijskog odeljenja CK
KPJ, Beograd 1949, str. 207-209.)
PETA ZEMALJSKA KONFERENCIJA
KPJ
Na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ odriianoj u
Zagrebti, novembra 1940. godine, u usvojenoj rezoluciji, gl. VI
posveceno je posebno poglavlje radu medju zenama:.
V. Konferencija KPJ konst!ltira da je u nekim
partijskim organizacijama sistematski rad medju
zenama jos uvek zanemaren, da drugovi ne posveeuju ozbiljnu paroju tome vaznom radu, da taj
rad prepuStaju samotoku ill inicijativi samih dru.garica, drugaricama dapace odbijaju pomoc koja
se od njih trazi. Stoga je potrebno: a) da s ve
partijske organizacije pos vete najvecu paznju radu medju zenama, osobito u sindikatima i drugim
masovnim organizacijama; b) za taj rad organizacije treba da odrede ne samo drugaric e nego i
drugove; c) da partijske organizacije posvecuju
elm vise paznje zenama iz radnickih i siromasnih
rejona i pruzaju mogucu pomoc raznim savjetima
itd.; d) vodeci borbu za opca zenska gradjanska
prava, za jednakl rad i jednaka plata u preduzecima, raznim uredima itd., potrebno je u is to
vrijerne suzbijati burzoaski feminizam, koji stvara jaz izmedju radnika i radnica i ima za cilj
da otupi oiitricu klasne borbe .•• "
r':Komunist'', organ Centralnog
komiteta Kornunisticke partije
Jugoslavije, broj 1, oktobar
1946, str. 120.)
***
***
142
143
�V KONGRES KPJ
VI KONGRES KPJ
(SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE)
Peti kongres_, odrZ.an u Beogradu jula 1948. godine, doneo je novi Program Komunisticke partije Jugoslavije,
u kome s e posvecuje posebno poglavlje Antifasistickom frontu
zena, stvorenom u narodnooslobodilackoj borbi:
Antifasis ticki front zena:
"Antifasisticki front zena jeste siroka masovna organizacija radnih zena i patriotkinja nove Jugoslavije i nastao je pod rukovodstvom Komunisticke
partije Jugoslavije u narodnooslobodilackoj borbi,
odigravsi ogromnu ulogu u podizanju svesti zena
i mobilizaciji zena za oslobodilacki rat, za pomoc
frontu, za ucvrscenje pozadine i povezivanje fronta i pozadine.
Antifasisticki front zena okuplja danas naj sire mase zena I pomaze im da se kulturno-politicki uzdignu i da se na svim poljima aktivno ukljuce u
izgradnju zemlje. On treba da obrati narocitu paznju onim zenama koje iz bilo kojih razloga nisu
politick! aktivne ili koje ne pripadaju nikakvim organizacijama.
J edan od najvafuijih zadataka Antifasistickog fronts zena jeste razvijanje solidarnosti i saradnje s
demokratskim zenskim organizacijama sveta u borbi za mir i demokratiju.
Komunisticka partija Jugoslavije ce se narocito
boriti za svestrano jaeanje aktivnosti AFZ u radu
na vaspitavanju zena u duhu socijalizma, u radu
na vecoj mobilizaciji zena 10a izgradnju socijalizma, za ucvrscenje postignute ravnopravnosti zena
i za obezbedjenje te ravnopravnosti putem stalne
brige za njihova. kulturno i politi cko tizdizanje, za
majku i dete, kao i za sto masovnije ukljucivanje
zena u sve oblasti drustvenog i ekonomskog ;avota."
sten.beleske, izdanje "Kultura" 1949,str.891.
Sesti kongres KPJ, koji je odrzan u Zagrebu, novembra 1~~2. godine, u Rezolucijl o zadacima i ulozi Saveza
komunista Jugoslavije, utvrdio je u tac. 5:
"Kongres osudjuje kao nedopustivo i tudje socijalizmu svako zapostavljanje zena u privrednom,
politickom i uopste drustvenom zivotu. Duznost
komunista i svih naprednih !judi jeste da se statno, sistematski, uvek i svuda bore za sve vecu
i "stvarnu ravnopravnost zena u svim oblastima
privrednog, polit!Ckog i drustvenog zivota. "
Kongres istice da je za dalje razvljanje kako
• socijalisticke svesti masa, taka i same borbe za.
ravnopravnost zena, prva duznost zenskih organizacija - rad medju se!jankama, 'na njihovom politickom, prosvetnom i kulturnom uzdizanju.
U pog!edu rada ostalih drustvenih organizacija vaze dosad istaknuti principi, primenjeni na .
njihove konkretne uslove. Kongres posebno ukazuje kao na naro cito vazan problem rad na podizanju socijalisticke svesti i moralnog lika omladinaca i omladinki, kao i na sve vecu raznovrsnost form! u radu i zivotu omladine."
("Borba komunista Jugoslavije
za socijalisticku demokratiju",
VI kongres Komunisticke partije Jugoslavije, izdanje "Kultu. re' 1952, str. 282.)
***
(V knngres KPJ,
144
***
145
�VII KONGRES SAVEZA KOMUNISTA
JUG OSLAVIJE
seciini kongres je odrlian u Ljubljani aprila 195B.
godine. Na njemu je donet tree! po redu ~~~~~:E!-~~~.!1!1~~~--!.'!.
fi~~~~Y~· iz kojeg izdvajamo dva pogtavtja:
"POLOZAJ PORODICE
Ukidanjem patrijarhalnog bracnog i porodicnog
zakonodavstva, uvodjenjem drustvene zastite i pomolii porodici, stvaranjem materijalnih i drugih
uslova za ekonomsko osamostaljivanje zene, razvijanjem raznih ustanova za pomoc porodici 1i negovanju i vaspitanju dece, stvaranjem drustvene
tehnicke baze domacinstva i time oslobadjanjem
porodice od pritiska zaostalog doma6instva, - socljalistiCkom drustvu daje se nova podloga bracnim i porodienim· odnosima, novom moralu i licnim odnosima, vra6anju coveka njegovoj pravoj
tjudskoj prirodi, bez iskoriMavanja i ponizavanja
drugog.
Istovremeno kad se porodica oslobadja od robovanja zaos tat om domacinstvu, ona produbljuje,
obogaeuje i jaea svoje unutrasnje tjudske odnose
1 predstavlja izvor liene srece svojih clanova.
Bez prinude privatnovtasnickog drustva, kao I drustvenih predrasuda koje se s njima povezuju, radni
ljudi slobodno zasnlvaju svoj bracni i porodieni zivot na medjusobnoj ljubavi, drugarstvu i postovanju, i na ljubavi prema svojoj deci.
Promena bracnih i porodicnih odnosa je is torijski proces u kome treba savladjill:ati objektivne,
materijalne prepreke, kao i zaostale navike, predrasude i sh vatanja, koja su na podruCju ovih odnosa narocito duboko ukorenjena.
146
Brzi tempo industrijalizacije i promena strukture stanovni Btva, nagli razvoj i porast gradova,
doseljavanje seoskog stanovnistva, posebno omtadine u gradove, nedostatak i prenasetjenost stanova, i slabo razvijene komunalne stuzbe, promena porodicnih odnosa - stvorili su i dalje stvaraju nove liiine i porodicne probteme i probteme
adaptacije na nove ustove i nov nacin zivota, negativne socijalne pojave i st.
Savez komunista Jugostavije uoeava duboke
procese koji se odigravaju u porodici, njene potrebe i njene mogucnosti, imajuci stalno u vidu
da subjektivnim snagama i stvaranjem materijatnih ustova, a narocito u okviru komuna i stambenih:ozajednica, treba ubrzati proces ostobadjanja porodice od tereta tehnicki zaostalog domacinstva uporedo sa opstim materijatnim ·razvitkom zemtje.
Jedan od najvaznijih problema u ovom kompleksu jeste razvijanje drustvene brige za decu.
Ne umanjujuci ulogu porodice u vaspitanju dece
koja je nezamenjiva, Savez komunista ce se zatagati da se i ubuduce razvijaju najsiri oblici
drustvene brige za decu, koj i ee pruziti i ono
sto u vaspitanju dece porodica, svedena na roditelje i decu, narocito ako je majka zaposlena,
detetu ne moze da pruzi. U interesu je i porodice i drustva stvaranje najrazlicitijih deCjih ustanova i mreze objekata za zabavu i raznnodu,
sportskih terena i s lienog, u kojirna ce dec a provoditi deo dana i koji ce im pruziti kolekti vni
zivot i drustveno vaspitanje. Neposredno angazovanje roditetja u razvijanju drustvene brige za
decu, njihovo ucesce u organirna upravljanja svih
ustanova za decu omogucuje da se najbotje sagledaju mogucnosti i potrebe porodice i istovr,erneno
ostvari jedinstvo drustvenog i porodicnog vaspitanja.
147
�U proceau dubokih promena porodicnih odnosau kojima se nalazimo neizbezni su unutrasnji sukobi. Oni dovode do individualnih problema i teskoca, koji ponekad poprirnaju karakter druStvenih
poj.ava (razvodi brakova, vanbracna deca i sl.).
Socijalna zastita treba da prilazi individualnoj intervenciji i pomoci u svakom pojedinacnom slueaju gde poremeceni porodicni odnosi dovode do socijalnih problema."
CVII kongres Saveza komunista
Jugoslavije'', izdanje "Kulture"
1958, str. 386-388.)
*
"PROBLEM RAVNOPRAVNOSTI ZENA
"Borba za svestranu afirmaciju i razvitak licnosti,
borba za najsire, aktivno ucesce radnih ljudi u
upravljanju drustvenim zivotom iziskuje dalje razvijanje idejno-politickog i opiitevaspitnog rada na
uklanjanju ostataka neravnopravnih odnosa medju
ljudima uopste, i posebno izmedju muskarca i zene. Problem ravnopravnosti z ene u Jugoslaviji
nije vise politicki problem, niti problem pravnog
pol:ozaja zene u drustvu; on je uglavnom ostao
kao problem ekonomske nerazvijenosti, primitivizma, religioznih shvatanja i drugih konzervativnih predra.Suda, privatnosvojinskog odnosa, koji
jos dejstvuju na zivot u porodici. Zaostalo domacinstvo i postojeci materijalni problemi porodice
sputavaju zenu da bi mogla uzeti punog ucesca
u ekonomskom i drustvenom zivotu zemlje, stvaraju konflikt izmedju njezine uloge u drustru i
domacinstvu. Zaostalo domacinstvo sputava i sve
ostale clanove porodice u njihovoj drustvenoj aktivnosti.
. tehniCke baze za ~rustvljenje sluZbi namenjenih potrebama domaCinstva, cime treba da se
razresi konflikt izmedju ucesca zene u· drustvenom zivotu i njezinog polozaja u porodici, kao i
da podigne zivotni standard svih clanova porodice.
U konkretnom resavanju tih zadataka vaznu ulogu igraju organi drustvenog upravljanja u komunama, narocito stambene zajednice, kao t drustvene orgaaizacije.
Komuniifti u tim organima i organizacijama
treba da se bore za ostvarenje uslova potrebnih
uspesnom razvitku porodice, koji se vee danas
mogu ostvariti, narocito na podrucju stambene
izgradnje, izgradnje mreze raznovrsnih decjih
ustanova u okviru pri vrednih organizacija i stambenih zajednica, osnivanjem komunalnih usluznih
ustanova i slicno, a sve ce to doprinositi stvarnoj ravnopravnosti zene i muskarca i njihovom
ucescu u javnom zivotu kao ravnopravnih gradjana. Na idejno-politickom planu komunisti vade i
vodice borbu protiv onih nakaradnih idejnih i
moralnih shvatanja, koja pod pseudorevolucionarnom frazom o 'rusenju klasnog morala' , u stvari, propagiraju amoralnost u odnosima izmedju
polova."
C'VII kongres Saveza komunista
jrugoslavije'', izdanje "Kulture''
1958, str. 411-412.)
***
Ovi problem! -se naroCito zaostravaju s brzom
industrijalizacijom zemlje, s promenom socijalne
strukture stanovnistva. Materijalni razvitak zemlje istovremeno pruza mogucnosti za stvaranje
148
149
�VIII KONGRES SAVEZA KOMUNISTA
JUGOSLAVIJE
Osmi kongres je odrzan u Beogradu decembra
1964. godine. U Rezoluciji o narednim zadacima Saveza komunista Jugoslavije, koju je Kongres doneo, u II i VI glavi se
kaze:,
"Kongres je ukazao na potrebu da se Savez
komunista angazuje u preduzimanju · mera od strane radnlh kolekti va i njihovih organa upravljanja
za poboljsanje u8lova rada zena, za podizanje
njihovih kvallfikacija i za znatno vece ucesce zena u poslovima upravljanja."
("VIII kongres Saveza komunista
Jugoslavije", izdanje "Komunist"
1964, str. 203.)
*
"Razvijanje stvaralackog i samostatnog rada
organa neposredne demokratije i drustveno-politickih organizacija pretpostavlja sto samostalniju
akciju komunista, njihovu vecu aktivnost i jacanje njihove drustvene odgovornosti. Borba za razvijanje samoupravnih odnosa i njeni rezultati
treba da budu osnovno merilo borbenosti, aktivnosti i svesti Clanova Saveza komunista. Od toga
treba polaziti i prilikom prosirivanja redova Saveza novim clanovima. Treba eD.ergicnije otklanjati sve prepreke i shvatanja koja otezavaju prijem u Savez komunista onih neposrednih proizvodjaiia, zena i mladih !judi koji ispunjavaju potrebne us love. 11
C'VIII kongres SKJ, izdanje "Komunise' 1964, str. 2 08.)
***
150
IXKONGRES SAVEZA KOMUNISTA
JUGOSLAVIJE
U R ezoluciji "Socijalisticki nazvcj u Jugoslaviji ·
na osnovama samoupravljanja i zadaci Saveza komunista'', uS'lOjenoj na fX kongresu, odrzanom marta 1969. godone u Beogradu,
u gl. II, III, IV i VIII kaze se:
"Savez komunlsta ce se za[agati da se u politic! zapostjavanja, struenog obrazovanja i izbora
na rukovodece funkcije u procesu rada polazi od
istih kriteri ja u odnosu na sve - da se u praksi
dosledno ostvaruju usvojeni nacelni stavovi o tome da drustveno-ekonomski polozaj zena, kao i
ostalih !judi u radnom odnosu, zavisi otl njihove
strucnosti, sposobonosti i rezultata rada. Komunisti ce istrajno delovati u pravcu prevazilazenja
jos uvek prisutnih nerazumeva!)ja i razliCitih konzervativnih gledanja na zaposljavanje zena koja
se ispoljavaju u neprihvatljivim shvatanjima da
je njihova zaposlenost samo privremeno stanje i
da one predstavljaju rezervu radne snage."
C'Devetl kongres SKJ", izdanje
"Komunist¥ 1969, str. 164,tac. 7,
poslednji pas us.)
*
"Savez komunista se zata,ze za utvrdjivanje dugorocnih, ekonomski zasnovanih programa razvoja
osnovnog obrazovanja i predskolskih ustanova i
stvaranja kadrovs kih i drugih uslova koji ce obezbediti obuhvatanje Sitave generacije dorasle za osmogodisnje il::olovanje. Za to je neophodno dalje
sirenje mreze osmogodisnjih skola i stvaranje kadrovskih i drugih uslova koji ce obezbediti obuhvatanje citave generacije dorasle za osmogodisnje skolovanje."
(Isto, str. 166, tac.2.)
*
151
�"U okviru Socijalistickog saveza i svih drustveno-potitickih organizacija, u radnim zajednicama l svim oblicima neposredne socijalisticke demokratije, komunisti ce se zalagati za to da sve
veca uloga zena u drustveno-,ekonomskom i politickom, zivotu dobije svoj adekvatan, puniji izraz
u njihovom vecem ucescu u samoupravnom i politickom odluCivanju. S obzirom na tendencije stagnacije, pa i opadanja ucesea zena u samoupravnim organima, predstavnickim telima i forumima
drustveno-politickih organizacija, Savez komunista
ce sagledati uzroke takvom stanj)l i aktivno uticati da se ono sto bde menja, u teznji da "zene zauzmu sto ravnopravnije mesto u radnim i "drustveno-politickim zajednicama, u cdrustveno-politickim organizacijama i s vim vidovima druiltvenog
Zivota. n
('Deveti kongres SKJ'', izdanje
'-'Komunist'l' 1969, str.184, tac.5.)
"Neophodno je da se sirim angazovanjem svih
drustvenih cinilaca i razvijanjem solidarnosti i
uzajamnosti radnih !judi, stvaraju uslovi za bdi
razvoj decje zastite u skladu sa materijalnim
mogucnostima drustva.
Potrebe svestranog razvoja deteta moraju imati prioritet u celokupnoj vaspitno.:obrazovnoj, kulturnoj, zdravstvenoj, socijalnoj i drugim delatno,stima.
Samoupravna aktivnost radnih !judi treba da
dovede do" mobilizacije vecih materijalnih sredstava za izvrsavanje zajedni cki utvrdjenih zadataka
u ovoj oblasti, ;a pre svega, za brzi razvoj ustanova i drugih oblika za zastit\1 i vaspitanje dece.
Ucesce rcditelja u troskovima vaspitanja i zastite dece u decjim ustanovama treba da odgovara
njihovim realnim materijalnim mogucnostima, s
tim da cene tih usluga ne budu prepreka da se
zastitom i vaspitanjem obuhvataju deca kojima je
to najneophodnije.
Neophodno je brze resavanje problema na relaciji zapostena zena - materinstvo i porodica,
polazeci od toga da materinstvo - podrazumevajuci i vaspitanje i podizanje dece i planiranje porodice - kao i razvoj druiltvenih sluii:bi za pomoc
porodici i domacinstvu, treba da bude i deo zadataka koje u narednom periodu moramo uspesnije resavati. Potrebno je da se potpunije regulisu
svi vidovi zastite materinstva, posebno u odnosu
na zaposlene. zene. U finansiranju zastite materinstva treba vise da dodju do izrazaja principi
uzajamnosti i solidarnosti u radnim organiiacijama, interesnim zajednicama radnihl !judi kao i
drustveno-politickim zajednicama, u interesu druStva."
('Deveti kongres SKJ", izdanje
"Komunistljl. 1969, str.173, tac.3.)
*
***
X K ONOR ES SAVE ZA KOMUNISTA
JUGOSLAVIJE
Deseti kongres Saveza komunista Jugoslavije, odrzan krajem maja 1974. godine u Beogradu, doneo je vise rezolucija u kojima se i neposredno tretiraju problemi zena, Tako
se u rezoluciji "Borba za datju izgradnju socijalistickog samoupravljanja i zadaci Saveza komunista Jugoslavije", u gl. IT, kaZe:
"Komunisti su posebno odgovorni u svim radnim
i drustvenim strukturama za dalju afirmaciju zene
kao subjekta naseg samoupravnog socijalistickog
drustva; za jos vece ucesce zena u clanstvu, rukovodstvima Saveza komunista i druiltveno-politickih
152
153
�organizacija, u samoupravnim organima, svuda ·
gde se odlucuje .o bitnim pitanjima naseg drustvenog zi vota i dalj eg razvitka. To podrazumeva
pojaeano idejno-poli tiCko delovanje komunis ta u
· dos!ednoj realizaciji stavova Saveza komunista o
polozaju i ulozi zene u drustvu, a protiv svih
konzervativnih, malogradjanskih i drugih antisocijalistickih pogleda i shvatanja."
C'Rezolucije Desetog kongresa
SKJu, izdanje "Komunistu·, 3.
jun 1974, str. 10, gl.II, sedmi
pas us, tac. 2. )
*
U rezoluciji Desetog kongresa Saveza komunista
Jugoslavije: "Zadaci u idejnom, organizacionom i kadrovskom jacanju Saveza komunista Jugoslavijtl'; gl. I, stoji:
"Sve veca drustvena afirmacija zena i njihova
uloga u oblasti rada i stvaratastva namece neophodnost njihovog veceg primanja u Savez komunista i u njegova rukovodstva, kao i u rukovcdstva
drustveno-politickih organizacija, u delegacije i
samoupravne organ e."
C'Rezolucije Desetog kongresa
SKJ'', izdanje "Komunist", 3. j~
1974, str. 29, poglavtje I, cetvrti pasus tac. 9.)
*
"- ostvarivanju potpunijeg ucesca zena u radu
i samoupravljanju, jednakih mogucnosti P':! izboru profesija i popunjavanju radnih mesta; ostvarivanju uslova da radni !judi na samoupravni nacin
resavaju probleme podizanja i vaspitanja dece i
druge probleme svakodnevnog zivota porodice i potreba domacinstava."
(Isto, str. 11, deseti pasus
tac. 3.)
"- za to da se sto brze i bolje resavaju rnaterijalna i druga pitanja bori~ea - narocito zena i
mladih ucesnika u narodnoostobodilackom ratu,
ratnih vojnih invalida, porodica palih boraca i
drugih clanova SUB NOR -a - kako bi se stvorili
sto bolji uslovi za njihov svakodnevni zivot i za
drustveno-politiCku aktivnost, a to je veoma vazna obaveza i sv_ih drustvenih i drzavnih organa i
organizacija."
(Isto,str.12, poslednji pasus tac. 5.)
U rezoluciji Desetog kongresa Saveza komunista
Jugoslavije: "Zadaci Saveza komunista~Jugoslavije u opstenarodnoj odbrani, bezbednosti i drustvenoj samozastitr', u gl. II, se
kaze:
"Deseti kongres Saveza komunista Jugoslavije
ukazuje na potrebu svestranijeg angazovanja Socijalistickog saveza radnog naroda, Save.za sindikata, Saveza omladine, Konferencije za drustv!3nu
aktivnost zena, Saveza udruzenja boraca narodnooslcibodilackog rata, Saveza rezervnih vojnih staresina i drugih organizacija, drustava i udruzenja
u ostvarivanju zadataka opstenarodne odbrane, bezbednosti i druiitvene samozastite."
('Reolucije Desetog kongresa
SKJ'', izdanje "Komunisf', 3.ju(l
1974, str.39, tac. 10.)
*
"Savez komunista je duzan da se energ1eno
zalaze za vece angazovanje zena u opstenarodnoj odbrani i za njihovo osposobljavanje za sve
*
154
155
�oblike otpora agresiji ukljucujuci i oruzanu bcrbu."
C'Rezolucije Desetog. kongresa
SKJ, izdanje ''Komunist'' ,3.juli
1974, str.39, tac. 12.)
*
U rezoluciji Desetog kongresa Saveza komunista
Jugoslavije: "SocijalistiCko sarmupravno organizovanje i razvoj
poljoprivrede i zadaci Saveza komunista Jugoslavije", u gl. II,
kaze se:
"Potrebna je efikasna idejna i politi Cka akcija
komunista da se potpunije afirmise uloga zene na
selu, ucine dalji napori u pravcu njenog veceg
ukljucivanja u ui:lruzeni rad i druiitveno-politi cki
Zivot.''
(Is to, str. 43, tac.4, dr1lgi pa-
s us.)
*
"Potrebno je posvetiti mnogo veci znacaj izgradnji drustveno-ekonomskih institucija u selu,
prodavnica, zdravstvenih stanica, kulturnih institucija, ustanova za decu, sportskih obj ekata, zatim izgradnji puteva itd. Na tom zadatku treba
da se angazuju sve drustveno-politicke organizacije u okviru mesne zajednice. Tu akciju treba
da podrzavaju i potpomazu opstinske skupstine i
svi koji su direktuo zainteresovani za razvoj poljoprivredne proizvodnje, kao i pojedinih kultilrnih i sportskih aktivnosti."
(Isto, str. 43, tac. 7, prvi pasus.)
*
156
U rezoluciji &esetog kongresa Saveza .komunista
Jugoslavije: nzadaci Saveza komunista Jugoslavije u socijalnoj
politic~' tac. 13, stoji:
·
"U politici solidarnog podmirivanja zajednickih .
potreba radnih !judi i gradjana, Savez komunista
se zalaze:
za pobo!j8anjeuslova zivota porodice, pri ce~
mu je, narocito znaeajno da su radni !judi sami
nosioci m enjanja drul!tvenih odnosa, s tvaranja ustIova za odgovorno roditeljstvo, Z!l l!iru. i svestraniju brigu o deci, brzu i jeftilliju izgradnju prediikoiskih us tanova - deCjih vrtica, jasala, obdani!!ta; stalno unapredjivanje deCje ishrane, zatim
izgradnju objekata za odmor, oporavak i rekreaciju dece i omladine, · veci obuhvat dece. u deCje
ustanove i obezbedjenje viseg stepena jednakosti
razvojnih usl.ova dece u olirazovanju i vaspitanju
i zdrav:stv:enoj zaiititi; za izgradnju domova i zavoda za · zbrinjavanje mentalilo zaostale dece i
mladih !judi; za stvaranje uslova i preduzimanje
mera u cilju rasterecenja porodice od poslova
koji se obavljaju u domacinstvu; poboljsav:anje
polozaja zaposlenih zena - majki stalnom izgradnjom odgov:arajucih objekata drustv:enog standar. da; unapredjiv:anje drustvene ishrane, Sirenje
mreze samoposluga, servisa za zadovo!javanje
svakodnevnih materijalnih i drustvenih potreba porodice;n C'Rezolucije Desetog kongresa
SKJ", izdanje "Komunist'' ,3.jun
1974, str. 45.)
*
I u rezoluciji Desetog kongresa "Zadaci Saveza
komunista Jugoslavije u oblasti zaposlenosti i zaposljavanja", posveeuje se jedan pasus zenama:
157
�"1 .... .,_ .
Komunisti ce se zalagati za brze prevazilazenje odnosa i shvatanja koje zene u zaposljavanju, radnoj i strucnoj afirmaciji stavljaju u nepovoljniji poloZaj u odnosu Illl muskarce."
f'Rezolucije Desetog kongresa
SKJ", izdanje "Komunist'', 3. jun
190'4, str.47, tac. 1, poslednji
pasus.)
*
U rezoluciji Desetog kongresa "Zadaci Saveza komunista Jugoslavije u socijalistickom samoupravnom preobrazaju
vaspitanja i obrazovanja", gl. II, se kaze:
"Promene u sistemu i politici razvoja vas pi-' ·
tauja i obrazovanja treba da svojom osnovnom o- ·
rijentacijom doprinose. punijem ostvarivanju demokratskih prava na obrazovanje. Treba brze ostvarivati princip iz Programa SKJ da se svakom coveku, a posebno radnicima i zenama, tokom celog radnog veka pruzi podjednaka mogucnost da
se opt.edeljuje i osposobljava za zivotni poziv prerna svojim sposobnostima i prema interesima udruzenog rada."
(Isto, str. 55, tac. 2. 7, prvt
SADRZAJ
Strana:
"NAJLEPSI SPOMENIK ZENI - UCESNlKU NASE
REVOLUCIONARNE BORBE JESTE DOSLEDNO OSTVARIVANJE IDEALA, ZA KOTE SU
SE NESEBICNO, HEROJSKI BORILE'' - intervju DUSANA PETR OVICA SAN ETA, :predsednika Savezne konferencije SSRNJ Redakciji easopisa "Zena danas" i "cinJ.anice t tendenciJe' - povodom Medjunarodne godine zena
- OUN 75. i 30-godisnjice pobede nad fasiz5
~m
T I T 0, lZJava objavljena u Zborniku posveeenom borbenom putu zena Jugoslavij(l, izdanje
Leksikografskog zavoda Srbije,.l972.godine
23
"ZENE JUGOSLAVIJE U NARODNOOSLOBODILACKOT BORBI I SOCIJALISTICKOJ REVOLUCIJI 1941-1945''
25
paSUf!,)
*
"Profesionalna orijentacija n socijatistickom
samoupravnom drcstvu treba da bude usmerena na
pomoci mladom i odraslom coveku, posebno zenskoj omladini, da ostvaruje adekvatan i sktadan
profesionalni razvoj u toku c elog radnog veka, pa
treba obezbediti ekonomske i druge n!!love· za obavtjanje ove znaeajne drustvene delatnosti."
(lsto, str. 57, tac. 6.)
158
*********
BIBLIOGRAFIJA
109
ZENE NARODNI HEROJI
113
DESET KONGRESA '.'>KJ (KPJ) 0 POLOZAJU
ULOZI ZENE U DRUSTVU
I
129
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Periodika/časopisi
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
SP
Periodika
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žena danas: 1975. - trideset godina pobede nad fašizmom: međunarodna godina žena OUN, God. 39, br. 275
Subject
The topic of the resource
Antifašistički front žena, pobjeda nad fašizmom
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
odgovorne urednice Mitra Mitrović i Olga Kovačić
Source
A related resource from which the described resource is derived
UABNOR Centar Sarajevo
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Konferencija za društvenu aktivnost žena Jugoslavije
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1975
Rights
Information about rights held in and over the resource
Konferencija za društvenu aktivnost žena Jugoslavije
Language
A language of the resource
SH
Type
The nature or genre of the resource
časopis
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
24-P
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
159 str.
1941-1945
1975
AFŽ
društveni položaj
Josip Broz Tito
Narodnooslobodilačka borba
NOB
socijalizam
socijalni status
žene
žene heroji
ženski listovi
-
https://afzarhiv.org/files/original/cf8a40604ae417dcefedffc932baae24.pdf
90d502d0393f52edc730a6403cf4ec6a
PDF Text
Text
��
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Dokumenti iz arhiva
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
A
Dokument
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Upute Zemaljskog odbora AFŽ-a u BiH o obilježavanju 08.marta u BiH, Sreskom odboru, od 12.02.1946.
Subject
The topic of the resource
8. mart, Međunarodni dan žena
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Zemaljski odbor AFŽ-a u BiH
Source
A related resource from which the described resource is derived
Arhiv Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
12.02.1946.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
62-A
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
2 str.
1946
8. mart
aktivistkinje
Bosna i Hercegovina
Josip Broz Tito
Međunarodni dan žena
Radmila Begović
Sreski odbor AFŽ
Zemaljski odbor AFŽ
-
https://afzarhiv.org/files/original/c93230fdcd52bad2a11177880c6eb789.pdf
8924239f559c1a6ded2d1448e5a97509
PDF Text
Text
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Dokumenti iz arhiva
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
A
Dokument
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Dopis Centralnog odbora AFŽ-a Glavnom odboru za BiH o obilježavanju 08.marta u BiH, od 07.02.1946.
Subject
The topic of the resource
8. mart, Međunarodni dan žena
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Centralni odbor AFŽ-a Jugoslavije
Source
A related resource from which the described resource is derived
Arhiv Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
07.02.1946.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
59-A
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
1 str.
"8. mart"
8. mart
AFŽ
Centralni odbor AFŽ-a Jugoslavije
Glavni odbor AFŽ Bosne i Hercegovine
Josip Broz Tito
Međunarodni dan žena
Mitra Mitrović
Vanda Novosel
ženski listovi
-
https://afzarhiv.org/files/original/94ba291cec9e383cc7443b49a8d8e698.pdf
6a169854dc341a01a111edcf4b18a591
PDF Text
Text
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Dokumenti iz arhiva
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
A
Dokument
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Okružnom odboru Antifašističkog fronta žena Drvar
Subject
The topic of the resource
Antifašistički front žena
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Josip Broz Tito
Source
A related resource from which the described resource is derived
Arhiv Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
14.09.1944.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Language
A language of the resource
SH, ćir.
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
08-A
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
1 str.
Type
The nature or genre of the resource
dopis
1944
AFŽ
Antifašistički pokret
Bosna i Hercegovina
Josip Broz Tito
Okružni odbor AFŽ Drvar
-
https://afzarhiv.org/files/original/b40fa6bc9a501bc8c6e6dde619a25f9b.pdf
3ffa92f7c9a6f80ec7f81a9108f0b0ac
PDF Text
Text
��IO.D.I-1Ha II~
.
·--
*
Cap~eso, MapT19~6
6poj 12
HAlllHM JflEHAMA [JQBO;JOM 8 MAPTA
.. ., .
~
; ~
~,.,....,;;~ ..:.
...
y...
)f{eHe 5ocHe H X~pu.erosHHe npocJiaBJbajy csoj
npa3HHK y CJI060,li.H 'H IMHpy, npOCJiaBJbajy r3 KaO
CJI06o,li.He H c MywKaU.HMa paBHonpasHe rpal)aHKe
Hawe Peny6JIHKe. HanopH H >KpTse Koje cy OHe .n.aJie
y HaweM ocJio6o,7J.HJia"'KOM paTy HHcy 6HJie y3aJiy.zr,He:
OCTBapHJIH CMO Hawy Hapo.zr.Hy peny6JIHKy, y KOjOj
je YcTaBOM 3arapaHTOBaHa Hapo,li.Ha BJiacT, 6paTCTBO
Hapo.zr.a, peny6JIHKY y Kojoj cy HalliHM MajKaMa H ceCTpaMa 3ajaM"'eHa npasa KaKBa OHe HHKa,li. HHCy
HMaJie. Ha ocHosy lhHX OHe cy 3aje.zr.Ho ca MYlliKapU.HMa nocTaJie rpa.zr.HTeJbH Hallie .zr.pmase, Hallie Jbenwe H CpefiHHje 6y.zr.yfiHOCTH.
KoJIHKoro.zr. je 6HJIO TelliKO IH3BojesaTH He3aBHCHOCT Hallie ,li.OMOBHHe H CJI06o.zr.y Hapo.zr.a y lbOj,
TOJIH.KO je TeWKO, aKO He H Te>Ke, H3rpa.zr,HTH TaKBY
,li.p>KaBy y KOjOj 611 CBH HalliH Tpy.n.6eHHU.'H OCjeTHJIH
OCHM f!OJIHTH"'KHX CJI060,li.a H MaTepHjaJIHe 6Jiaro.zr.aTH 'Hallie 5o?f c.
TelliKO je To, npso, 36or Tora wTo je Hallia 3eMJba onyCTOllieHa
CTpaWHHM "!eTBeporO.zr,Hllilb'HIM
paTOM. MHoro je HalliHX ceJbaKa I<OjH HeMajy HH
lJeCTHTa KpOBa Ha.zr. rJiaBOM, Hero >KHBe Ca CBOjHM
nopo.n.HU.aMa y KOJIH6HU.H HJI:H "'aK y 3eMyHHU.H. BeJIHK je 6poj OHHX KOj-H HeMajy HH TaKBHX Otpyl)a
KaO CjeKHpe HJIH MOTHKe, a .zr.a 0 nJiyry, ,li.pJba"'H H
3anpe>KHoj CTOU.H 11 He rosopHMO. MHore Hallie 33HaTJIHje H3ry6HJie cy CBOj aJI3T y TOKY paTa, H 360r
Tora HM je TelliKO o6HOBHTH csoje pa.n.HoHHU.e. Hallia
HH,li.YCTpHja MHOrO je nopymeHa; OHO lliTO HHje pyllieHO, naxa6aJio ce 3a npHjeMe paTa HJIH ycJbe.U. pa.u.a
HJIH CTOjefiH, jep HHKO 0 o.zr.p>Kalby MalliHHa HHje
BO,ll.HO paqyHa.
)J,pyrH Y31POK HalliHX TelliKOha Jie>KH y TOMe lliTO
jOlli MHOfH HalliH Tpy.zr.6eHHU.H norpelliHO CXBaTajy
CBOj O,li.HOC npeMa HapO,li.HOj .zr,p>K3BH. MH HMaMO
)l;HBHHX npHMjepa BHCOKOr CXB3Talba .ll.Y)l<HOCTH
npeMa Hapo.n.Hoj .zr.p>K3BH, npHMjepa caMonpHjeropa
y pa.u.y sa .n.o6po 3aje.n.HHU.e, aJIH HMa jow MHoro
nojasa Koje csje.llO"'e o TOMe 11a ce qecTo Ha Halliy
.zr.p>K3BY rJie.n.a Kao Ha <JtPraH KOjH Tpe6a ca w .zr.a
.zr,3je, a tiHjHM ce TpamelbHM3 H3np.n.as3, 6alli I<ao H
Tpa>KelbHMa CT3pe npOTHBHapo,li.He .zr.pmase. Hapo.zr,HH
KapaKTep Hallie .zr.pmase cacTojH ce, npHje csera, y
TOMe, lliTO cy cne Mjepe lbeHHX oprana ycMjepeHe y
je,li.HOM U.HJby: K3KO fiOMOftH Hapo.zr.y .ll.3 lliTO npHje
06HOBH CBOjy 3eMJby, .zr.a WTO np11je 6y.zr.e y HalliOj
3eM.'bH .zr.o6p11x cpa6pHKa, nytesa, meJbe3HHU.a, li.3 ce
...
:- .
-
yHaflpHje.zr.H fiOJbOllpHBpe.n.a, 3aHaTCTB0 1 CTOl!apCTBO,
.n.a ce lliTO npHje CTBOpH o6HJbe pa3He po6e, .u.a ce
fiO,ll.HfHe lliTO BHllie lliKOJia, 60JIHHU.a, nopO,li.HJIHWTa,
.zr.jetijHX ,li.OMOB3, jaBHHX 6H6JIHOTeK3 11 T,ll.. HT,li.. Je.zr.HOM pjeqjy, fiOMOftH Hapo.u.y .zr.a lliTO npHje OCTB3pH
_
>KHBOT nyH 6Jiaroctalba 11 KYJIType.
P33YMHje ce .n.a ce TaKas }KHBOT He MO>Ke octsaPHTH .zr.eKpeTOIIf, Hero nJiaHCKHl\1 pa.zr.OM CBHX 33 HapO,li. cnoco6HHX JbY.li.H, caMonpHjeropHHM saJiaralbeM
sa H3Bpllielbe 3a,li.aTaKa Koje Hapo,li.H3 .zr.pmasa noCTaBJba npe.zr. cse Hallie rpal)aHe, npesacnHTalbeM
OHHX KOjH 113 He3H3lba KOtre Halli pa,li. H HeMHOCp,li.HOM 6op60M npOTHB OHHX KOjH CBjeCHO HaCTOje ,li.3
OMety 'H 3Bplli3Ba!be nJiaHosa 11 Mjepe Hawe .zr.pmanHe
BJI3CTH.
AHtHcp3lliHCTH"'KH cppOHT meH3 ooCHe 11 XepuerOBHHe, Kao 6op6eH3 .n.eMoKpaTCK3 opr3HH3aU.Hj3
KOj3 y CBOjHM pe,li.OBHM3 yje,li.Hlbyje CTOTHHe XHJb3,li.a H3lliHX M3jKH 11 cecTapa, MO>Ke 11 tpe6a .u.a
O,li.Hrpa KpynHy YJIOry y pjelliaBalby HalliHX OlllliTHX,
CBeHapo,li.HHX 33,ll.3TaKa. Kao H y TOKy OCJI060,ll.HJia~KOr p3T3 1 TaKO HH .zr.aHaC He CMHje 6HTH HH je,li.HOI'
HOJie B3>KHHjer H3pO,li.HOr noCJI3 33 "'Hje ce 6JI3rospeMeHo H3Bpllielbe Hehe 33y3eTH a Hallie meHe.
)B.u.je Ce He .MO>Ke np3BliTli p33JIHK3 H3Mel)y llOCJIOBa
*'OjH BHllie >Jie>Ke« JKeHaMa O,li. OHliX KOjH cy y MalbOj Mjepa, .ll.3 TaKO peGeM, meHCKli. Cse OHO lliTO
Ce pa.zr.H y H3lli0 j 3eMJbH THlle Ce >KeHa T3M3H OHOJiliKO KOJIIHKO H MYlliKapau.a, jep cy OHe, 3aje,li.HO C
lhliMa, o.u.rosopHe 3a cy.n.6HHY Hallie 3eMJbe. JacHo
je .zr.a he ce JKeHCKe opraHH3aU.Hje BHwe 3ay3eTa,
Ka.n. ce, Ha npHMjep, pjelliaB3 nHT31:be cMjewT3lba
Hallie paTHe CHpoqa.zr.H, aJ TO HHYKOJIHKO He 3H3"1JH
IH
.n.a ce oHe Hehe 3ay3HMaTH, 11 TO Kao opraHH3aU.Hj3,
Kao cacTaBHH .U.HO Hapo.n.Hor cppoHT3, 3a pjewanawe
OCT3JIHX fi'HT31:ba Hallie .zr.p>KaBHe fiOJiiHTHKe.
Dpe.n. HaMa je 33.U.3TaK npoJbeTHe cjeTse. 0 saJKHOCTH TOr 3a,li.3TK3, MHCJIHM, He tpe6a TpOlliHTH
MHnro pujPtfH. 3acujaTH csaKy CTony, o6e36nje)J.HTH
Halliy 3eMJbY XJbe6oM, fiOBpfieM, IHH,li.YCTpHjCI<HM 6HJbeM - eto TO HaM BaJba pHjelliHTH. Ha6aaxa 11 p3crypal:be cjeMeHa, opal:be 11 CHjalbe, nJbeB,oelbe, OKOnaB31:be Ii trysal:be ycjesa, cse TO MopaMo ypa!J,HTH
lliTO 60Jbe, KaKO 611 HaM ll >KeTBa 6H;1a lliTO 001-i.'IHHja. Cse TO naJba ypa.lllHTH ca OCKY.ll.HH~I cpe.:lCTBH ! a
KOja HMaMO. J1 6alli 360r TOra .zr.a 6HCMO TO tOr H
ypa.zr.HTH ca cpe.ztCTBHMa c KOjHM pacno;ran<e w, t -
�paMO p8)1HTH DO II.lllHY H opr8HH30BIIHO, OOMaiKyfiH
je)J.HH ,ll.pyrnM, HaCTojelm He caMo ,IJ.a caaKo o6pa.n;11
caoje, Hero ,IJ.a 6y ~e o6pal)eHa H HanywTeHa seMJba,
'IHjH ce B.>laCHH~H j ow HHCY MOrJIH .n;a spaTe Ha caoja
orlbHWTa. Ca.n; Ka~ ce apwe yaeJIHKO npHnpeMe sa
npoJbeTHy cjeTay, noTpe6Ho je ,IJ.a Harne .>KeHe n o MOrHy OpraHe HapO)J.He BJiaCTH y TOM TelllKOM 11
CJIO.>KeHOM TIOCJiy.
Harne BJiaCT.H BO,IJ.e 6op6y npOTlHB wneKyJia~Hje
H ~pue 6epse, npoTHB rnTeTO'IHHa H ca6oTepa. CMHcao Te 6op6e je y TOMe ,IJ.a OHeMoryhHMO y Hawoj
cpe.n;HHH OHe, KOjl1 .>KeJie ,IJ.a Ce OKOpHCTe HalllOM
He.HMalllTHHOM, ,lJ.a Ha paqyH Harne 6Hje.n;e >K!HBe T:PY·
TOBCKI1M .>KI1BOTOM. To j~ je.n;Ho. 11 .n;pyro: oHeMoryhHTH OHe TIO,lJ.Ji a ~e KOjH CBjeCHO · YH11lllTaBajy Hapo.n;Hy HMOBHHy, KOjH je pa3BJiaqe HJIH KOjl1 CBOji1M
TIOCTYO~HMa OBjeCHO KOlle Halll pa.n; Ha TIO,ll;HSalby
seMJbe HS pyweBHHa.
Oaaj Ba.>KaH TIOCaO He MO.>Ke Ce CBpWHTH Ha KOH·
cpepeH~Hjl1 r ,IJ.je he ce npHcynm HsraJiaMHTH npOTHB
lllTieKyJiaHaTa H lllTeTOlfHHa H THMe Ce 3a,ll;OBOJbi1TH.
5op6a npoTHB oaaKBHX HenpHjaTeJba Harne .n;p.>Kaae
H Hapo.n;a 6Hfie ,IJ.yra, 1 OHa Tpa.>KH O,!J. HaC H MHOfO
11
ynopHOCTH H MHOrO rHTIKOCTH. npao, TIOTpe6HO je
,IJ.a CaB Hapo.n; 6y,IJ.HO na3H Ha OHe KOjHMa je lbHXOB
J!HlfHH HHTepec npeqH O,!J. HHTepeca Hapo.n;a 11 KOjl1 cy
cnpeMHH .n;a, y ~'HJbY 6orahelba, OMeTy caaKy Mjepy
Harne Hapo.n;He BJiaCTH I<oja Te.>KH ,IJ.a npaae.n;Ho aprnH
pacno.n;jeJiy .n;o6apa. 11CToapeMello Tpe6a Ha TO M
TIOCJIY yMjeTH paSJIHI<OBaTH Harner 3aKJieTor HenpHjaTeJba 0,11; JbY,lljl1 KOjl1 yna.n;Hy y TO KOJIC CJiyqajHO,
HS HeaHalha, s6or caor HecxaaTalha r ,IJ.je je lheroao
npaao MjecTo. HeKa ce Harna HapO.ll.Ha npaa,IJ.a cpylfH
CBOM Te.>KHH0!\1 Ha rJiaBy npaBHX uenp'HljaTeJba Ha·
po.11.a, a HeKa saae,lJ.eHH ocjeTH Harny Mjepy Harne
BJiaCTH npoTHB lbera Kao Mjepy npeaacnHTalha, Kojoj
HHje ~HJb YHI1rnTelbe. Ha OBOM aa.>KHOM nocJiy, .>KeHe
Tpe6a .11.a O,!J.Hrpajy aa.>KHY yJiory, jep OHe Haj6oJbe
SHajy KaKo Tpe6a pjewaaa'llH nHTalhe cHa6,1J.jeaalba
H OHe Haj60Jbe CXBaTajy KOJIHKH je SJIOtiHH OHHX
JbY.ll.H KOjH oajecHo OTe.>Kaaajy lberoao pjewaaalbe.
Haaeo CaM CaMO OBa TII1Talba, ,lJ.a 611x Ha lbHMa
noKasao KY .11.a Tpe6a ycMijepHTH y jew aehoj MjepH
pa.11. HalllHX .>KeHa, "l!ll1ja opraHHSa~11ja MOpa 611TI1
llli<OJia Harner naTpHOTHSMa. bi1TH naTpHOT CBOje
OTai,I6HHe He SHatii1 rycJiaTH 0 OBOMe HJrH 0 OHOMe,
Hero pa.ll.HTH, 6op11rn ce, 6e3 o6aHpa Ha .>KpTae H
JIHlllaBalba, Sa lllTO 60Jbe H 6p.>Ke HSBplllaBalbe CBI1X
OHI1X sa,lJ.aTaKa Koje npe.11. tiHTaB HapO.ll.H11 cppoHT,
npe.11. cae Harne Hapo.11.e, nocTaaJba MaprnaJI THTO.
11sBplllHTH HX Ha BpHjeMe, 11SBplllHTH HX COJIH)J.HO
SHat.IH .ll.Onp11HHjeTI1 caoj Y.ll.I10 sa yt.Iapwhelbe, pasai1Ta K 11 npo~a aT Harne OTai,I6HHe.
HeKa npasHOBalhe 8 <
MapTa, npasHHKa 6op6eHI1X
3HT11cpaiirHCTKHlba l!HTaBOr CBI1jeTa, 6y.11.e y SHaKy
jow jat.Ier aHra.>Koaalba HarnHx MajKH 111 cecTapa y
jaBHOM .>KHBOTy; HeKa ce, TaKO, jOlll BHllle OCjeTH
y CBHM o6JiaCTHMa Harne Hsrpa.ll.lbe .11.a ce y Harno•
j
y.>Koj ,lJ.OMOBHHH ,lJ.OHCTa npo6y.n;11o11a je)J.Ha HOBa CHara
CHara Koja je cajecHa 111 caojHx HSOajeaaHHX ,lJ.eMOKpaTCKHX H l!OBjet.IaHCKHX npaaa, aJIH H CBOjHX
.ll.Y.>KHOCTH npeMa .n;p.>KaBH H Hapo.n;y.
PoAOJby6 llonaKOBHii
�OCMH MAPT- llPA3HHK JflEHA
OcMH MapT, MeljyHapO,ll,HH npa3HHK MeHa, •HMa 3a
C060M 6op6eHy 11<:TOpHjy O,ll, npeKO TPH.U.eCeT fO,ll,11Ha.
Ha KOHQ:>epeHu;l1j11 cou:HjaJII1CTKI11ba y KoneHxareHy
1910 ro_w,me, o,nyrnesJbeHo je np11xnaheH npe,ll,JIOr
KJiape UeTKI1H, .ll.8 ce OCMI1 MapT 38se.u.e K80 .n.aH 6op6eHe COJI11.U.apHOCTI1 MeHa, KaO "',n8H I<Ojl1 fie DOBe311BaTI1 cse .>KeHe cs11jeTa y 6op611 sa csoja npasa 11
nyHy CJI060.ll.Y tji1T8B0f HapO.lJ.8. T8KO je OCMI1 MapT
nocT80 6op6eHI1 npa3HHK cs11jy MeHa, I<80 ycnoMeHa
Ha BeJIHKe ,ll,eMoHcrpau:11je p8.U.H11I<a y AMep11U:H 1909
ro,ll,HHe, H8 I<OjHMa cy OHI1 Tp8)KHJII1 npaso rJiaca sa
MeHe. C8 re KOHQ:>epeHU:11je rnHptHo ce 6op6eHH .u.yx
MeH8 113 3eMJbe y SeMJbY - no qi1TaB0~1 CBHjery. Y
CpU:H'M8 MI1JII10H8 )KeHa 6y.U.11Jia Ce )KeJb8 3a 60Jbi1M
)KHBOTOM .u.ocrojHI1M qosjei<a. Cnaj8JI8 ce, .u.o ra.n.8
np1HT8jeH8 CH8ra )KeHa, ca MOhHOM 6y jHU:OM CBeHapO.U.HOf OTDOp8 npOTI1B DOJIHTJ1qi<Of 11 CKOHOMCI<Of
poncrna.
Beh 1911 rO.ll.I1He XI1Jba.n.e p8.U.H11U:8 y AycTpnjH,
I-beMaqi<oj, ,UaHci<oj 11 Wsaju;8pci<oj yqeCTsyjy y npoCJiaBI1 rora .n.aH8, MaHI1Q:>ecTyjy coJI•I1.ll.apHocT )KeHa,
,ll,eMOHCTp11pajy nponm He.U.eMOKp8TCK11X 3aKOH8 CBO·
j11x 3eMaJba. Y Pyc11j11 1913 ro,ll,., MHOrl1 crynu:H JII1CT8
»ITp8s.n.e~~: nocseheH•I1 cy TOr8 .n.aHa SH8q8jy Mel)yH8po.n.Hor npasHHIC8 )KeHa. 1914 ro,ll,I1He y I-beM8qKoj 11
<1>paHU:YCI<Oj, OCMI1 .M8pT npOJI8311 y 3Hai<y ,ll,eMOHCTp8U:11ja 36or X8nrnelba Po3e Jlyi<ceM6ypr, I<oja je 6HJia
ycTaJia npoTI1B H8opyM81ba 11 npHnpeMa 38 11Mnep11jaJI•
HCTI11.jK11 paT. Y Pyc11j11 1917 ro.n.HHe neTpOI',P8.U.CI<e
pa)l.H11U:e npoJIHB8jy Tora .u.aHa KpB y cyi<o6y ca u:apCKOM DO.TrHU:HjOM, I<Oja XOfie .ll.8 cnp11jeq11 lbHXOBe
npOTI1BpaTHe .U.eMOHCTpau;Hje, y I<OjHM8 cy Tpa)KH,1e
Bl1llie XJbe6a, MHp 11 Bpafialbe CBOji1X MylKeBa, CI-IHOBa
11 6p8he ca Q:>poHTa Ha KoMe ce npoJbeBaJI8 Hapo.n.Ha
I<ps 38 HHTepece 11Mnep11jaJ1HCT8 11 nopo6.7hHB8l!a.
Y paSJl'HI.jHTHM YCJIOBHM8 )JC!HBOTa • riO ie.U.H.HH. ..
3eMaJba, npocJiasa ocMor M8pT8 ,ll,06HBaJia ; .. "' pa3ue
BH.ll.OBe. AJIH Ta npocJiaBa HHje HHI<a;J.8 113ry61n8 KapaKTep OTnOpa npOTIHB pe8KU:l10HapHOf .ll.PYlliTBeHOr
ypeljelba, jep cy )J{eHe 6op6y 3a csojy p8sHonpasHOCT
nose311B8Jie C8 3aje.U.H11t.II<OtM 6op6oM l.ji1T8BOr H8po.u.a
3<1 OCHOBHa ,ll,eMOI<paTCKa npasa.
3aTo cy ce, npoCJiaBJbajyhl1 ocMH M8pr, iKeHe
CBI1X seMaJba pe.U.OBHO cyK06JbaBaJie Ca HOC110U:HMa
pea~110HapH11X .ll.PYlliTBeHHX CI1CTeMa, I<OjH cy 6HJII1
csjeCHI1, .u.a TaJiac )KeHCI<e 6op6e jaqa 6yjHUY cseH8po.n.He 6op6e 3a .n.eMoKpaTcKo ypeljelbe csHjeTa. Csn
npOTHBHapO.ll.HH pe)J{HMI1 OMeTa.'lH cy H 3a6pa!bHB3JIH
npoc:rasy ocMor MapTa, HaCTO jaJII1 .ZI.a je CI<peHy ca
I<onocjeK8 onrnTer Hapo,ZI.Hor ornopa, TPY.ll.HJin ce .11.a
joj OTMY MeryyH8pO,ll,HH Kapai<Tep.
J1 y 6HBlliOj JyrOCJ18B'HjH )KHBHJla je Tp3.l{HUHja
npo aBe oc.wr MapTa. J.1 KO.ll. Hac cy peaKUHOHapHH
••
peMI1M11 sa6pai-bi1BaJ1H Tora .n.aHa cse jasHe ci<ynose
11 MI1TI1Hre, HCTO KaO liTO cy 3a6pa!bi1BaJII1 H npoCJiaBy ITpBOf Maja, 11 CBa OCTaJia H3,pO.U.Ha 360pOBalba,
Ha I<Oji1Ma cy TpaMeHa npana pa.n.Hor Hapo.u.a. ,Uo6po
cy 0U:11jeHI1Jl11 npOTI1BHapO,ZUI'H peMI1M11 .U.a npOCJiaBa
OCMOf MapTa 11Ma MHOfO 3aje.U.H11l!I<Or ca npOCJiaBOM
ITpsor Maja. 3HaJII1 cy .u.a ce Hanpe)l.He MeHcKe CHare
cnajajy ca CHaraMa pa.U.H11Ka 11 ceJbai<a y 6op611 sa
OCTBape!be npas8 1.!11T8BOr Hapo.n.8. I1naK, MaKap 11JieraJIHO 11 y YCKOM 'I<pyry npOCJI8BJb80 Ce OCMH MapT,
.ll.PM8Ha cy npe.u.8salba 11 cacT8HU:I1. 1938 rO.U.11He 1136HJII1 Cy y U:11jeJioj 3eMJbl1 npOTeCTHI1 MI1TI1H3H Ha KOjHMa cy MeHe Tpa.>KI1Jie npaso rJiaca. Yqernhe )KeHa
1939 fO.ll.11He y 6op611 npOTI1B CI<ynofie 11 Ha p83HI1M
.n.eMOHCTp8U:11j8Ma npOTI1B ysoljelba Q:>8rni13M8 y H8rny
3e.MJby, jacHo je rosop11JIO .ll.8 cy Harne MeHe nornJie
nyTeM cseHapo.u.He 6op6e npor11s Q:>arni13Ma, .u.a cy
csojy 6op6y 3a >H3sojesalbe pasHonpasHOCTH, se3aJie
ca 6op6oM "ll!T8Bor Hapo.u.a, Koja je TOKOM ocJio6o.n.H,'laqi<or para ypO.lJ.I1Jia TaKO BeJII1K11M TeKOBI1HaMa.
Tai<o cy ce Hanpe)l.He .>KeHCI<e CHare y CBI1M 3eM ·
JbaMa cy.u.apaJie ca CJII11.jHI1M rerni<oh8Ma 11 ys11je1< ca
11CTI1M HenpHjaTeJbeM. 06ecnp8BJbeHe MeHe yn11paJie
cy oq11 y je.U.HHO cpehHe MeHe CBHjera, - y MeHe CosjeTCI<Or Case3a. 0KT068pCK8 peBOJIYU:11ja yqHHI1Jia
je ,ll,a cosjerci<e .>KeHe, M8ji<e 11 Khep11 28 ro.U.HHa cJio6o.u.Ho npa3Hyjy MeljyHapO)l.HI1 npa3HI1K MeHa.
Par n;por11s Q:>8llii13Ma, noi<a380 je KOJII1KO cy
Hanopa, CHare, noMprsoB81ha 11 xepojcTB8 noi<a3aJie
MeHe y 6op611 npoTI1B saps8pa 11 nopo6Jbl1saqa, 3a
OCTBap11Balbe cpefiH11je 6y.u.yhHOCTI1 HOBHX DOKOJbelba. Ta cs11jecr 11 6op6eHocr MeHa noi<a3aJia je y ro.U.HHaMa para ,ll,8 je y CpU:HMa MHJII10Ha MeHa OCT80
,ll,a M11BI1 6op6eHH .u.yx KJI8pe UerKHH 11 Po3e Jlyi<c~16ypr, .U.a je y CpU:11M8 THXI1X M8jKH, CeCTapa 11 Khep11
c11pyj8Jia KpB neTporp8.lJ.CI<!HX p8J1.HI1U:a. Y CBI1M 3eMJbaM8 y I<Oji1M8 je HHI<ao noi<per 3a ocJio6oljelbe
HarnJie cy ce 'H MeHe Kao Henoi<oJie6Jbi1BI1 6opu:H npoTHB Q:>arni13M8. Eecnp11MjepHo xepojcTBO cosjeTCI<e
rp8ljaHI<e, KaO Heyr8CI1Ba Jiyq, CBI1jeT.'IHJIO je CBHM
MeHaMa csHjeT8. I-beHo po.n.oJby6Jbe noi<a38JIO je MeHaMa nyr I<OjHM rpe68 Hh'H.
)KeHe JyroCJI8BHje 6H.'Ie cy npse, Koje cy nornJie
nyreM csojHx seJII1KI1X cecrapa 113 CosjercKor CaBe3a. Ka.u.a cy 1941 fO.ll.I1He Q:>arnHCTI1 HanaJIH Harny
3eMJby, MeHe cy O.lJ.JlJI.jHO CTaJie Ha CTpaHy OIHIX, I<OjH
cy ce .lJ.I1fJII1 Ha ycTaHai<. HapO,ll,Ho-oc;ro6o.u.u.JJaqKI1
DOKpeT, KOjH je O.lJ.MaX CT80 Ha CT8HOBI1llire paBHOnp8BHOCTH lKeHa, ITOBe3aO ie >KeHCI<e pO,ll,OJby6HBe
cHare c8 rn11pOKI1M M8CaMa 6opau:8 3a CJio6o.u.y. 113
ape,ll,11He o6ecnpaBJbeHI1X, 3anOCTaBJbeHI1X M8jK•I1, ceCTapa 11 KhepH H3.U.11rao ce JII1K meHe xepoja. Ynope.u.o
ca Myrni<apu:eM Harna >KeHa Ha Q:>poHTY H y noaa)J.I1H11
3
�npowJia je npos cse Tero6e paTa H ocsajajyhH CJI06o,ll.y Sa tJi!-JTas H8pO,li. OCBOjHJia je,li.HOSpeMeHO H CBa
csoja npasa, a ,neMoKpaTCKH saKOHH Harne seMJbe
OTSOpHJIH cy joj UlHpOKe nyTese y CBe o6JIHKe jasHO·
llOJIHTHlJ.Ke ,ll.jeJiaTI-IOCTH, y cse spcTe HapOJI.He npHBpe,ll.e. O.li.Max H3a HajqpehHHjHx >KeHa cs• jeTa, seH
JIHKHX HawHx ceCTapa, >KeHa CosjeTcKor Caaesa, cTojHMO MH - >KeHe Harne Peny6JIHKe.
CJio6o,li.OJby6HsH Hapo.n;H, Ha qeJiy ca CCCP-oM
CTOje ,li.aHaC KaO ll.BpCTH 6e,ll.eM Ha 6paH>HKY MHpa, ll.eMOKpaTHje H TeKOSHHa OCJI060,li.HJiaqKOr paTa. QqeJIHlJ.eHe CHare MajKH, I<Oje >KeJie cpehHy 6y,ll.yhHOCT
caojoj ll.je~H, oc.no6oi)eHHX pa,li.HH~a, Koje Hehe ,ll.a
6y.ll.y H3pa6Jbi1BaHe, CHare csHx npo6yljeHHX >KeHa,
je,ll.aH cy O.ll. HajjallHX cTy6osa Tora 6e,ll.eMa. )KeHe
HHCY sa6opas11.ne ,ll.a lbHXOBe jell.HHCTBeHe CHare
Tpe6a CTaJIHO ,ll.a 6,li.Hjy Hall. MHpOM 'H TeKOBHHaMa
ocJio6o,li.11JiaqKor paTa. Kao UlTO npeTCTaSH<H~H no6je,li.HH4KI1X Ha~Hja CTSapajy opraHHSa~Hjy KOja he
6HTH qyaa:p ,ll.eMOKp8TI1je y CS'HjeTy, TaKO ce HCTO KaO
BeJII1KI1 np011HSHHK OCTaTaKa <f>aWHSMa CSy,ll.a npoBJiatiH tispCTa O,li.JiyKa >KeHa ,ll.a H ,ll.aJbe Y.li.PY>KeHI1M
CHaraMa 6,Z1.11jy Ha,ll. oqyaalbeM MHpa. Ka,ll.a cy y HOBeM6py npornJie rO,li.'HHe npeTCTaBHI1~e ocaMll.eceT
M11Jli10Ha >KeHa Ha KOHrpecy y Oap11sy CTSOpHJie .lJ.eMOKpaTCK• Cases >KeHa, noHOSHO je ,li.OrnJia .li.O HspaH
>Kaja pjerneHOCT >KeHa ,ll.a 11ysajy MHp H ,ll.a ,ll.aJbe
8KTHSHO yqecTsyjy y 6op611 Sa nyHy no6je,ll.y ,ll.eMO·
KpaTHje. YllJialbyjyhH ce y .D.eMOKpaTCKH Cases >KeHa
OHe cy np'HMHJie Ha ce6e o6aaesy .li.a he HhH JIHHHjOM
nyHe ,li.eMOKpaTHje H flOMOhH OCTBapei-?y llOTnYHe
paSHOnpaSHOCTH >KeHa y CSHM SeMJb8Ma. 0CJI060ryeHe
>KeHe Hehe sa6opaSHTH HHTH OCTaSHTH 6es llOMOhH
csoje cecTpe y fpqKoj, WnaHHjH, l1H.li.OHeS•
HjH H cayr,ll.je, r,ll.je OHe HHCY ocjeTHJie pa.n;H HMnepHjaJIHCTHtiKHX npOBOKa~Hja MeryyHapO,li.He peaK~Hje, UlTa 3HallH
>KHSHTH y MHpy, y CJI060JI.HOj H HeSaBHCHOj ll.OMO·
B11HH.
0BOfO,li.HilllbH OCMH MapT, >KeHe JyrOCJI8SHje ,li.O·
t.IeKyjy y SHaKy llOTllYHOf OCTBapelba H SaKOHCKOf
llOTBpryHBalba CBHX OHHX npaBa, KOja HMajy >KeHe y
je,li.HOj HCTHHCKH ll.eMOKpaTCKOj ,li.p>Ka~H. Hawa CTBS;pHOCT <l>e,ll.epaTHBHa HapO,li.Ha Peny6JIHKa JyrocJiaswja H lbeH ,ll.eMOKpaTCKH YcTa•, qHHH 0.1 o•or ocMor
MapTa HaMa lKeHaMa Hawy HajJbenwy H Hajsehy >KeHcKy CSet.IaHOCT Kojy CMO HKa,ll. ,li.O>KHsjeJie. Harne pa,li.OCTH y TOj CSeTKOBHHH llO,li.HjeJIHheMO ca H8UlHM
t.IHTaSHM H8p0,li.OM C KOji1M CMO y TOKY OCJI060,ll.l1·
Jiat.IKe 6op6e ,ll.l1jeJII1Jie CSaKO ,li.06po H SJIO. MH MO·
paMo ll.a tzyBaMo CTetzeHe c.no6o,ll.e, ,ll.a ycasprnasaMO
seh ,li.O>KHSJbeHI1 CpeTaH >KHSOT paSHOnpasHe rparyaHKe y HCrHHCK11 ,ll.eMOKpaTcKoj ,ll.p>Kasl1. M11 Tpa>KI1·
MO jow ,ll.a ce y Taj >KI1SOT Hel1socTasHo yKJione Harne
yje,li.HlheHe cecT>pe 11 6paha TpcTa, HcTpe 11 JyJII1jcKe
KpajHHe, KOjH cy CSOjOM KpsJby H 6op60M y TOKY
paTa jow je,ll.aH nyT noKasaJIH ,ll.a Helie H ,ll.aJbe ,ll.a
>K11Se O,li.BOjeHH, BaH CSOje ,li.OMOBHHe, llO,li. ponCTSOM
TyljHHa. MH Tpa>KHMO ,ll.a ce y HHTepecy MHpa, npasll.e
H ,ll.aJbe Hsrpa,ll.lbe ,ll.eMOKpa~Hje He nopo6Jbasajy
Hawa 6paha, Kojoj ce H ,ll.aHac ocnopasa y>KHsalbe
TeKOSHHa seJI•
IfKOr OCJI060,li.HJiat.IKOf paTa, TeKOSHHa
Sa KOje cy nmyJIH CHHOSH CSHX pO,li.OJby611SifX Ha·
po,li.a csHjeTa.
Harne he >KeHe noh11 Kao qspcTo s6HjeHa pa,li.Ha
sojcKa y 6op6y sa no6je,ll.y y o6HOsH 'H H·srpa,ll.lbH
seMJbe. Pa,ll.eha Ha KYJITypHo-npocBjeTHOM Y3.li.H3al:hy
UlHpOKHX MaCa, llOMa>KyhH OCTBapelbe npHspe,li.HOr
flJI8Ha, yJia>Kyfm HajBHliiH pa,li.HH eJiaH, OHe he CTBO·
pH11H HOB o6JI'HK xepoHsMa, xepoHsaM pa,ll.a.
HsBpwyjyhH cBe sa,ll.aTKe KOjH ce npe.ll. Hac noCTaBJbajy Ha 11pOCBjeTHOM, IlOJIHTHt.IKOM H npHspell.·
HOM IlOJby, >KeHe he yBjeK OCTaTH 6y,li.He ,ll.a Ce y
S,li.paBH .iJ.p>KaBHH opraHHSaM He yBytze HH HajCHTHHjH
Q.PB, KOjH 6H paSpi1BaO HaUla HaCTOjalba ,li.a O,li. Hallie
seMJbe CTsopHMO seMJbY 6JiarocTalba. BopHheMo ce
npOTHB csaKe spcTe ca6oTa>Ke. CneKyJiaHTH H ca6oTepH Hah'H he y HaMa HeCMHJbeHe npOTHBHHKe.
Y ceJiy H rpa,ll.y, sa nJiyroM, <f>a6pHtzKOM MaWHHOM, sa KaHl,\eJiapHjCKHM CTOJIOM, KO,li. Kyhe H Ha CBaKOM MjecTy, CBpUlaBajyhH Csoje llOCJIOBe, >KeHe he
ysHjeK y cp~y HOCHTH Hosoro,li.HllilbH nosHB Mapwa,l!a THTa.
:.Yt.IHHHMO Cse ll.a rO,zr.HHa 1946 6y,ll.e fO,li.HHa BeJIHKHX no6jell.a y 06HOBH Hallie 3eMJbe«. C TOM napOJIOM BHCOKO pa3BHjajMO 3aCTaBy pall.a, nperaJI8UlTBa H y)l.apHHUlTSa. Y TOM 3HaKy npOCJI8SHMO
CpehaH OCUH Ma;prr 1946 fO.lJIHHe.
�SA PARISKOG KONGRESA ANTIFASISTKINJA
Muoge od nas, ulazeCi 25 novembra u »Palais de
Ia mutualite«, prvi put smo vidjele dekor jedne velike
meduna.rodne konferencije: dugi sto.l·ovi oko kojih
sjede delegacije i listaju biljeske i doikumentacije. Po
stolovima natpisi »Kina«, »Indija«, »Latinska Amerika«, »SSSR«, »Jugoslavija«, »Rumunija«, imena cetrdeset zemalja, cetrdeset naroda, koji1 hoce istrebljivanje fasizma, demokratiju mir; zatim glasnogovornici, reflektori, tumaci, ko ji vee daju neka· ·obav jest•enja na tri razna jezika; nad tribinom veliki amblem
Kongresa- golub sa maslinovom grancicom i globus.
Pred otvaranje, salom odjekuje nervozni zamor na
nekoliko desetina raznih jezika.
Htjele bismo da •
obuhvatimo lica svih tih zena,
da steknemo bar spoljne utiske o svim tim delegacijama. Kakve li mi njima izgledamo, cega ima zajednickog, cega razlicitog •
izmedu nas i njih? Cini nam
se da one moraju u nama vidjeti nas narod, na .~u
borbu, tako vaznu za demokratski svijet. Ponosimo
se pred predstavnicama tolikih demokratskih naroda
nasom Katom, u crno zabradenom, nasom rumenom
Slovenkom, junakin,iom. Znaju Ji, sve one da je doskora u njenim rukama stektao mitraljez?, - pa
nasom partizanskom majkom Evgenijom Selic, sa dva
odlikovanja i Spomenicom, nasom Ankom Berus i
nasom Mitrom, koje su ministr• u pravim narodnim
il
vladama. Osjecamo se pune iskustva, htjele bismo
da im govorimo 0 tome kako smo izvojevale za nasu
zemlju istinsku slobodu i demokratiju. Da im govorilmo, kako svojom borbom, svojom voljom, dlanas
imamo takvu vladu, koja je ucinila, i koja je spremna
da ucini sve sto od nje zavisi da u svijetu nestane
posljednjeg traga fasizma i da na njemu zavlada
siguran mir.
Za•
iiSta, kawo se odvija dnevni red Kongresa i
reda.iu iscrpni referati i ziva diskusija, vidimo teske
probleme· i dugi put borbe, koji lezi pred zenama
mnogith drugih zemalja; vidimo da ti problemi nisu
rijeseni i ne rjesavaju se svuda onako kao kod nas.
Jos u uvodnom govoru drugarica Koton, sadasnja
pretsjednica Svjetskog Saveza zena, rekla je da za
ovaj Kongres nije karakteristicno samo to, sto su na
njega dosle .Zene iz svih krajeva svijeta, rijesene da se
bore za bolje uslove zivota, zene heroji •
hlegalnog
otpora, heroji partizanskih borbi, zene ostalih zemalja antifasistickog bloka, nego da ovaj Kongres
pokazuje nesto kvalitativno novo u zivotu ~ polozaju
zena. Mi na njemu vidimo zene ministre, poslanike
u tavotvornith skupstina, kao sto je drugarica VaillantCouturier, koja na lieu nosi tragove trogodisnjeg
ropstva u nacistickom logoru, a danas je clan francu ke Konstituante. Bas zahvaljujuci toj borbi i zrelosti koju su u njoj stekle, zene su primile jednu novu
· ogromnu ulogu u politickom zivotu. Ni obnova, ni
uni'tenie fasizma, ni ucvrscenje demokratije i mira,
ne mogu se vise zamisliti bez ucesca te nove zene.
Jedino je u Sovjetskom Savezu takvo ucesce zena poo ·alo i prije rata. Ono je pokazalo plodove i ovjenca o _Ia' om sovjetske zene u OtadZbinskom ratu.
Po Jije referata dr. Olge Milosevic (jednog od
le · i ·e ikih referata odrzanih na Kongresu) o »jlaa::pitanju djece«, Bugarke su govorile o moima i u- je ima koje moze da postigne jedna
• U krvavim borbama izvojevali ste slobodu. Branite
je kao svoj v/astiti iivot. Ona je najbolje naslijede koje
moiete da ostavite svojo) djeci•
Dolores Jbarurri - Pasionarija
demokratska vlada. Za primjer svih borbenih zena
istakle su Colu Dragojcevu, clana pretsjednistva Otacestvenog fronta, starog poznatog borca. U vezi sa
referatom »0 pravnom i socitjalnom polohju zene«,
kojim je bila zaduzena engleska delegacija, uzela je
rijec Rumunka Ana Pauker, cuvena antifasistkinja.
Govorila je o velikoj zaostalosti (70% nepismenih)
rumunskih zena, koje su dosada!Snji prof asisticki rezimi surovo zapostav.ljali, ali je zato sa ponosom
istakla masovno ucesce Rumunki u opstem poletu za
izgradnju demokratije.
Medutim, Kongres je pokazao da ne vlada svuda
stanje koje bi bilo garancija za ocuvanje mira i izgradnju demokratije. Irena ~oli10-Kiri rekla je: »Mi
smo ovdje dosle da se dogovaramo o izgradnji demokratije, o obezbjedenju mira. Ali tog mira u mnogim
dijelovima svijeta, gdje se vo.iske iz vise Hi manje
opravdanih razloga jos tuku, iii kao da samo cekaju
cas kada ce se rat ponovo razbuktati, tog mira jos
nema«. Mozda je najzivlja i bila diskusi.ia povodom
refe.rata francuske delegacije o »lzgradnii demokratije«. ~vajcarkinia je govorila o svo,ioi zemlii. koja
Je i danas utociste najraznovrsnijih odbieglih fasista,
pa 1 niihovog drskog i potpuno n-esmetanog .r ovaren ia; Argentinka je govorila • vojnoj diktaturi. o
o
krvavom teroru i ppasnosti, ko iu takva Argentina,
kao leglo medunarodnih fasistickih a!!enata, pretstavija za svjetski mir. ~panjolka .ie iznijela podatke
o zemlji u kojoj .ie ad kraja ~pan ko2' rata o;tr~ljann
5
�milion lka, o zem.lji u kojoj budzet predvida sest
milijardi pezeta za vojsku i policiju, a tristo hiljada
za s·k ole, gdje je glavni predmet gimnastika, koju
predaju i,zbjegli njemaCki podoficiri. Ona je zavr~ila,
uz aplauz koji prihvaca citava sala »Likvidirajmo vee
jednom toga Franka!«
Koliko jos na svijetu klica fasizma i rata! Koliko
jos posla nama z·enama! Ima li iko pozvaniji od nas
da se ujedini, da se bori protiv tih ostataka fasizma,
protiv opasnosti od rata? Gdje god se mi nalazile,
gdje god' se razvijala nasa aktivno t, moramo nalazirti
nove nacine te borbe.
Culi smo i clanicu engleskog Udruzenja naucnika,
koja je kao i mnoge druge govornice na Ko.ngresu,
citirajuci rezoluciju svog udruzenja, zahtjevala da se
at·omska energilja stavi pod medunarodnu kontrolu i
upotrijebi za blagostanje covjecanstva. Jedna mlada
rna ika iz SAD kaze da se dana_ zakonom ukida skroman sistem djecijih jaslica i zabavista uveden za vrij.eme rata, pod izgovorom da se ad zavrsio rat i da
zena vise nije potrebna u industriji i javnom zivotu,
te da joj je sad ponovo mjesto u domu. Sada, kada
ona osjeca da ima najvise da kaze i kad mora da
·pasava svoju djecu od opasnosti ponovnih strahota!«
»Mir, to je velika ambicija svih zena«, rekla je
drugarica Koton. Ali pr_
eduslov tag mira je demokrati.i a i pravda. 0 tome su imale dosta da kazu i
pretstavn;ce kolonija. Marokanlka iznosi tesku sliku
gladi, bolesti, golotinje, kojima su izlozene zene i
djeca Maroka, strasnu bijedu zenskih muslimanskih
masa, visoku smrtnost male djece uslijed potpunog
nedostatka mlijeka, poradanje l.Jena po ulircama u
urodenickim kvartovima, umiranje od g.ladli na ulicama Kazablanke; Indijka daje nekoliko jezivih podataka izrazenih u procentima; razne bolesti, epidemi.ie ... Kongres je unio u program Svjetskog Saveza zena ka1 vr]o vaznu tacku borbu protiv porob0
Jjavan.ia kolonijalnih naroda.
Im ale smo stol do stola sovjetske delgaci je. Jedna
od naj brojnijih delegacija, sastojala se iz na ikrupni iih
licnosti ovjetskog javnog zivota: heroja SSSR-a, cianova V rhovnog sov jeta, najvecih urn ietnica, knjizevnica, cuvenih junak>inja rada, clanica Sovjetske Akademije nauka, tako da je daleko otskocila od svih
ostalih delegacija. Osjecalo se da veliki znacaj pridaju Kongresu, a i samo njihovo prisustvo povecavalo
je ta i znacaj.
Nitkadl nije dosta orica o dragom Sovjetskom Savezu, niko se ne moze dovoljno nagledati sovietskih
zena. Njihov je sto centar oko koga se okuplja iu zene
drugih delegacija. Sporazumiieva se nekako. Na.icesce
nisu ni potrebni tumaci. Nije tesko razumjeti se
s nj·ima. I poklone su nam podjelile, dale nam da
ponesemo i Marsalu Titu: »Od radnika te i te fabrike«,
»Od kolhoznika tog i tog kolhozac. Jedno poslije
podne ulazeci u dvoranu, docekalo nas je vanredno
li.iepo horsko pjevanje: francuskinje su se okupile
oko .ruskinja j, pjevale pjesme francuskih partizana.
Kad su zapjevale francusku pjesmu ruskinje stt uzhudeno prihvatile. Izmiiesale su se ruske i francuske
rijeci. Neko opazi da je na tribinu neprim ieceno dosla
Pasionarilja. Sjedi i slusa pazljivo i mirno. kao sto
sve radi paz\jivo i mirno. Sve su se okrenttle i spontano zapljeskale, iz p• oste l.iubavi i radosti sto vide
r
nju, ko.ia toliko mnogo znaci za svaku od nas, ·i to
u trenutku kad smo na.rocito razdragane i praznicno
raspolozene. Tih kongresnih dana tako nam .ie svima
6
bliska i pristupacna postala njena lijepa sijeda pojava
u crnoj halj• ni, cesto u veselom .Zivahnom razgovoru,
i•
spremna da potrci salom a•
ko misli da je zakasnila
na neku sjednicu, radujuCi se, svakom lieu na kome
vidi ljubav prema slobodi, mr.Znju prema fasizmu.
Nesto u njenim crtama i nehotice docara lik druga
Tita i nasih najboljih drugova. Mnogo je receno i
pisano o njoj kao govorniku. Za nas je njen istup na
Kongresu bio rij'etko intenzivan dozivljaj, 1koji se
ne moze nikada zaboraviti. Govorila je na spanskom,
ali je izgledalo da je cijela sala razumjela. Imale smo
utisak ~a ce da krikne od nekiog fizickog bola, ili od
plememtog, neodoljivog gnjeva, kada govori o teroru,
koji se vrsi nad njenim narodom. Pozvala je sve zene
u bezpostednu borbu protiv neprijatelja slob01de neprijatelja njenog naroda, i nesto u njenom glasu
obavezalo je sve prisutne. Govorila je s prezirom i
prijetnjom o intrigama, koje medunarodna reakcija
plete oko sudbine njenog naroda i zavrsila ka10 da iz
nje govori sva odlucnost spanskog na roda. »Spaniju
ce o loboditi spanski narod sam, onako kako ·on to
zamislja!«
Bile smo na Kongresu, kad je dosla vijest da ic
kod nas proglasena Republika. ZamiS.ljale smo kako
se to ve kod nas dogada. U tome cujemo kako pret.iednica objavljuje predlog talijanske delegacije da
Kongres uputi pozdrav novoproglasenoj Republici.
Pomislile smo da sve demok.ratSike snage u svijetu
ovo osjecaju lmo svoj veJ i,ki uspjeh, kao svoj krupan
korak naprijed.
Tih dana se odrzala izlozba svjetskog kongresa
zena. Bilo je mnogo fotografija o stradanju zena i
djece od fa.Sistickog terora. jezivih slika IIQgora i klanja, gladi. Bilo je slika zena pod oruzjem iz onih
zemalja gdje se pruzao oruzani otpor protiv fasizma,
portreti zena ilegalnih radnika od kojih je n.iih malo
ostalo na zivotu. Na fotomontazama i statisUkama
vidjele smo doprinos zena ratnom naporu i industriji
i na drugim poljima, tamo gdje nije carevao fasizam.
Mnogo je bilo dokumenata o stradanju djece i
0 tome sta treba uciniti za buducnost nase djece.
Negdje, (na pr. SovjeLki Savez) mogli su se vidjeti
dokumenti 0 onome sto je u tom pravcu ucinjeno u
poslijeratnom periodu obnove. Nisu izostali ni primjeri onih umjetnosti koje su od vajkada najvise
zene stvarale i razvijale: razni· ve~ovi. rucni radovi,
negdje i moda (francuski pavilion). Zapamtile sm·o
grcki paviljon - jedt=~n od najskromnijih po formi,
ali bogat sadrzinom j, teskom optuzbom. Kod njih je
bilo slika koje su goV'orile o teroru g-rckih fasista.
Bilo je dosta fotografija iz borbe g-rckih patriota
protiv njemackih osvajaca, - tih i tih patriota kojima su danas pretrpani grcki zatvori. Bilo .ie slika
grckih partizanki, l<O ie potsjecaju na nase. Najstrasnije su mozda one slike na kojima su se vidjela i pacena grcka dieca sada, kada se toliko govori o ekonomskoj pomoci Grckoj.
Kongres se zavr'(io osnivaniem Svietskog Saveza
zena. Jedinstvo svih slobodoljubivih zena. spremnih
da saraduju sa svim zenama svi.ieta za izgradnju demokratije i obezbjedenje mira dobilo je svoju orga nizacionu formu. I mi. smo, kao prvoborci za slobodu
u danima najtezeg iskusenja covjecanstva, poradile i
ov;de na tome da sve organizacije koje rade na miru
i sreci covjecanstva budu karike jednog istog Janca
koji obuhvata svijet.
Olga Humo
�TV1TO
HAMA
HH je,n:Ho aehe Hawe .lKCHCKO a6opoaalbe, HH je,n:Ha
erana HapOJJ.HO·OCJI060,n:HJI8'1KC 6op(5e y KOjOj cy H
)!{CHC !lpHM3JIC H8 ce6e HOBC 38,!18TKC, HH jC,il.3H 3Ha'!ajHH
-:~ary ~ r y cPOPMHp alby Hawe opraHH3 a l.l~! je , H!1 cy npo WJIH OC3 O'IHHCI<H X pHjC'IH, OC3 ,llpyrapCKH X caa j er a
uajaehcr ~pu j are.lba u ac m eu a, Haw cr .'lP_,ra Tnra.
f1yr Ha KOjH HaC je OH !13BCO, KOj!IM je BO,lH O CBC HaPOAC Jyroc,1aBHje, .U.OBeO HaC je ,lO !lOT!lYIIC C.'JOOO,'lC.
Taj fie 113C nyT Y MHPY AOBeCTH AO cpefiHOr L
KHBOTa y
I<O~Ie fie CTBapaJia'IKC CHare H3WHX Hapo.zr.a H 6 o ra TCTBO
Hawe 3CM.Ibe, oMoryhHTH HecnyheHo 6n aro cralbe Hall!H M
HapO,i.I.HMa. f1o.n: pyKOBOJICTBOM .iJ.pyra T11ra, Haw a opraHH33l.lHja je nocrana MohaH cry6 Hawe uapO.iJ.HC Peny6JIHKe, jC,!13H O,l Haj6y,n:HHjHX '!yaapa TeKOBliH8 uapO,lH O·
OCJI060.iJ.HJI3'1KC 6op6e.
V1s rosopa Ha npsoj seMafbcHoj HOHc:PepeHL!I-1jl-1 AHTI-1c:j:)awl-1cTwiHOr
cPPOHTa 1-HeHa
... .U.anac AHTH¢alll11CT'Hl!KH ¢poHT meHa HM8
BHllleKTPYK11 3Ha4aj. llieHe ce 6ope .n.aHac paMe y3
paMe ca MYlllKap~11Ma 3a cJio6o.n.y Hapo.n.a Jyroc.!fasrrje, npOTI1B 3BjepCKI1X OKynaTOpCKH:X OCBajat.Ia t.
npOTHB H>HXOBHX ,ZI.OMahJHX CJiyry. 0He ce 6ope 3a
CJI060.li.Y 11 He3aBI1CHOCT CBHX Hapo.n.a, OHe Ce 6ope
npOTI1B <}lalllHCT114KOr CI1CTeMa, CI1CTeMa cpe,ZI.H>esjeKOBHOr pOllCTBa, KaKaB nOCTOjl1 y I-beMa4KOj. 0He
ce 6ope 33 He3aBHCHOCT CI1BX Hapo.n.a, a TO je CaCTaBH11 ,ZI.I10 BeJII1Ke 6op6e 3a H>I1XOBY paBHOnpaBHOCT, Kojy cy Hallli1M .>KeHaMa, y rpaHI1~aMa JyrocJiasrrje, ocn o pasaJIH, He .n.ajytm 11M HK npaso rJiaca,
H11 npano O,ZI..lfYliHBaH>a no nwraJ-bi1Ma ,n:pylllTBeHor
.>KHBOTa. Y OBOj 6op611 OHe ce 6ope ,ZI.aHaC 33 paBHO·
npaBHOCT )KeHa. Y OBOj Heje,ZI.HaKOj, HaTl!OBjet.IaHCKOj
6op611 oHe cy .n.oKa3aJie .n.a cy 11MaJie npaso Tpa.>KI1T11
CBOjy paBHOnpaBHOCT, CBOjOM KpBJbY Ha llOJby 611TKe
C H>eM3llKI1M, HTaJII1jaHC~HM 11 MaljapCKHM cpalll11CTI1·
Ma 11 ocTaJIHM ocsajat.I11Ma ...
... AJIH .>KPTBe Koje .n.aje Halll Hapo.n., - Hallie meHe, HHCY n_
oKoJie6aJie sjepy .>KeHa y Hcxo.n. ose 6op6e.
HanpoTI1B, ja no,ll.BJial!HM os.n.je .n.a cy Hallie .>KeHe
HajBI1llle .n.aJie 3a ry 6op6y; y no3a,Z1.11Hl1 oHe cy Haj4Bplllhe H Hajnp11je MarJie Halm npas11 nyr. To rosope
npHMjepH OH11X .>KeHa 113 OHHX MjecTa, 113 OHHX ce.rra
:11 Kpajesa Koj11 cy 6rrJIH no.n. yrrr~ajeM ycTallla, no.n.
ym~ajeM Jlpa.>Ke MHXaHJIOBHfia. 11 TO je OHO lllTO
Mapa .n.a Hac rrcnynrr nonocoM 11 sjepoM: Hallie .>KeHe
H11cy YlllJie y 6op6y cJiyqajHo, HecsjecHo, cnoHTaHo,
seh csjecno, csjecHe xrrcroprrcKor 3611BaH>a, csjecne
.n.a 6op6a Koja ce so.n.11 3a ocJio6ol)eH>e Halller HapoJI.a, jecTe 6op6a 3a opehHHjy 6y .n.yhHOCT nalllHX
Hapo,:r.a 11 cpefiHHjy 6y.n.yfiHOCT CaMHX }l{eHa .. .
... Mo)K.'{a HeKo Ha CTpaHI1 carna .n.a he y JyroBHjH n o c.111je paTa noqeTI1 oner cse no crapo:-.1, na
e eHe
elm ' KYXHH>Y H Helle O.ll..lfY'IHB3TH HH 0
t.IeMy. A.m, .>KeHe cy, .n.pyrosr1 H .u.pyrapiHU.e, noJiomHJre HCnHT 3peJIOCT11; oHe cy noKa3aJ .n.a cy cnore
co6He He caMo .n.a pa.n.e KO.ll. KyhaHCTBa, Hero 11 .n.a
ce 6ope c nywKOM y pyu;H, .n.a Mary H .n.a BJia.n.ajy 11
.n.a .n.p.>Ke BJiacr y pyKaMa. 11 osa cKynlllTI1Ha je .n.oI<a3 .n.a Hallie meHe 03611JbHO np11Majy cy.n.611Hy Hapo.n.a 11 CBOjy cy.u.6HHY y CBOje pyKe. AHT11cp3llli1CTI1·
l!KI1 cppOHT }KeHa, KOjl1 je ycn110 ,ZI.a y je,ZI.I1HH meHe
3a seJI'I1tKe U11Jbese 6op6e, 3a KOHallHY no6je.n.y Ha.n.
OKynaTOpO\M 11 H>erOJ3/HM CJiyraMa, HMa U11Jb ,ZI.a ,ZI.O·
se.n.e .>KeHe .n.o KOHal!HOr ocJio6oljeH>a, .n.a H3Bojy je
H>I1XOBy rpaljaHCK)' paBHOnpaBHOCT, .ZI.P)'lllTBeHy paBHOnpaBHOCT ...
. . . BH cTe .n.asaJie Ill TO ere MarJie, aJII1 11naK jorn
HHC)' HCKOpHlllfieHe CBe MOryhHOCTH KOje ce ,ZI.a,ZI.y
HCKOp11CTH1'11, ,ZI.a 611 HalllH ,ZI.pyrOBH H ,ZI.pyraprr~e,
H3lllH 6op~11, 11MaJIH CBe lllTO HM Tpe6a. 3aTO CTe
ce Bl1 os.n.je 11 cacraJie, 3aTo here BH nocrasrr1111 csoj
pa,ZI. jOlll OpraHH30BaHHje H ca Bl1llle
CI1CTeMa, 11
ycMjepHTH ra Ha TO .n.a Hallla sojcKa .n.o6rrje MaKCI1MYM lllTO ce MO.>Ke .n.ar11. M11 y saMa rJieJI.aMo rJiaBHH
ocJioHa~ y no3a.ll.I1HH. B11 }l<eHe rpe6a He caMo .n.a
ce 6pirneTe o csojHM 3a.n.ahaMa npe111a cppoHry, Hero
H 0 n03a,Z1.11RH, ,ZI.a 6y.ZI.HHM OKOM npaTI1Te ,ZI.a Ce He
ymrrje3.ZI.I1 Henp11jareJb, Koj11 je yrpo.>KeH 3aje.n.Hrrl!KHM HHTepeCHMa CB11X CJI060,ZI.OJby6HBIHX CHara JyrOCJiaBI1je. 11 raj 3a.n.araK na.n.a Ha sac. HalllHM 6op~rrMa rpe6a o.n.rrjeJia, rpe6a qapana 3HMa je Tpe6a pyKasrr~a, xpaHe 11 jolll MHoro tH MHoro qera
;J;pyror. To HajsHllle 3aBHCH o.n. sac, .n.pyrapH~e. Brr
ere .n.ecHa pyKa AHTrr<j:>alllHCTI14KOr B11jeha Hapo.n.Hor
7
�Ocno6ol}elba JyrocnasHje. BH CTe HSjMacoBHHja
opraHH3al.\Hja, Hajseha cHara y noaa,l{HHH, KOja MO>Ke
,Ita .zta, KOja MO>Ke MHOfO ,n:a DOMOrHe ...
... Ja caM ysjepeH, .l{pyrapHL\e, ,l{a HaM nno.n:ose
ODe oopoe KOja ce ,l{8HaC BOAH, Helie HHKa,n:a HHKO
KOfiH OTeTH. Ja CaM ysjepeH ):{8 heTe H ,n:aJbe y HaillO'j
00p6H CTOH4KH DO,l{HOCHTH CBe OCKYAHL\e H ):{8 He·
heTe DOKJieKffYTH HH npe,n: KaKBHM TeWKOBaMa, ,n:a
heTe Ha,n:p>KaTH aaje.l{HO c HaMa, aaje)J.Ho c Hapo,n:Hoocno6o,n:HJia4KOM BOjCKOM AO KOH84He DOOje,zte Koja,
- ja BaM OBAje Mary pehH, Hebe 6KTH A&JieKa ...
... Ha KOHUy OHX XTHO ,zta Ka.>KeM jaw TO ,n:a je
AHTHcpaiii1HCTH4KH cppOHT >KeHa, KOjH DOCTOjH sefi
O.A8BHO, a ca,n:a je .AOOHO H CBOjy opraHH3al.\HOHY
cpopMy, je,n:Ha o.n: opraRHaauHja Koja je aaHCTa naHHKJia a,n:oa,n:o, 6Jiaro.n:apehH 4ecTo nyTa HeaanaMheHoj ynopHOCTH C3MHX .>KeHa. Ja MHCJIHM, ,n:pyraPHUe, ,n:a AHTHcpaWHCTH4KH cppoHT >KeHa npeTCTaBJba
TaKBY OpraR'H3al.\Hjy, TaKBY CHary Ca KOjOM
heMO
38HCTa CMjeJIO MOftH A3 H,n:eMO y cycpeT CBHM TeWKO·
haMa Koje cTaje npe.n: HaMa ...
rosop Mapwana T1-1Ta Ha MI-1TI-1Hry
1-HeHa Op61-1je
... Bam pa.zt, sawe AY>KHOCTH cy MHorocTpyKe.
HaweM cppoHTy, HaWHM oopUHMa Tpeoa noiMohH. HaWK OOPL\H HHCY .AOOHJIH •
OAjehy H3 Maral.\HHa, jep HX
HHCMO HH HM3JIH. 0HH cy nOJiyraJI"H, 60CH y aBOj
TewKoj 3HMH, lbHMa Tpeoa noMohH. Bli, cpncKe >KeHe
H CBe )l{eHe JyrOCJiaBHje, MO)I{eTe yona>KHTH Taj He·
.n:acTaTaK WTo ra ocjeha •
Hawa xpaopa apM'Hja. 3aTo,
Y CBaKOM CeJiy, y CBaKaj BapOWH HanperHHTe CBe
csoje CHare, ca6HpajTe MaTepujaJI, a.n:iehy, cpe,ll,cTBa
sa >KHBOT, HaMHpHHUe, KaKo 6HcMo MOf.liH HaWHM
00pl.\HM3 Ha cppOHTY ,n:aTH oape.M MHHHMYM OHara
liTO !HM je DOTpeOHO ,ll,a OH ce uorJI·H oopHTH H
KaHa4HO OCJIOOO~HTH Hawy 3eMJby, - TO je npBH H
Hajsa>KHHjli 3aJ{aTaK H BH ra CaMe BH,li,HTe, BH ra
acjefiaTe CBaKO,li,HeBHO, ocjehaTe ra aaTa WTO cy
BaWa Opaha, BaWH 04eBH 1 BaWH CHHOBH TaMO r)l.je
je TCWKO, r Aje na,ll,ajy >KHBOTH HajOOJbHX JbY)I.H,
TaM a r ,n:je ce KY je CJJOOa,ll,a H cpeha HaBe, cpe,n:epaTHBHe JyrOCJiaBHje ...
... 00M03HTe HaM ,ll,a CTBOpHMO HCTHHCKY H8·
po.l{Hy snacT aa Kojy cy a,ll, 1941 ra~HHe norH·
HYJIH HajOOJbH CHHaBH Cp6Hje H acTaJ
lHX Hapo,ll,a
1
JyrOCJiaBHje, HCTHHCKY J{eMaKpaTCKY Hapa.l{Hy
snacT. 3aTo 6y.li.HTe He caMa no>KprnasaHH 60\pl.\H,
Hero H CTpOrH KpHTH43pH OHHX KOje CTe OaCJI8JIH
)l.a spwe ,ll,p>KaBHe nocnaae. foHHTe ca6oTepe, roHHTe OHe KajH cy XTjeJIH )1.8 H3Hrpa1Bajy TOOOXUbe
HapOJ{He npHjaTeJbe, a y crnapH rne,ll,ajy KaKo .11.a
HaM O)I.MOrHy. YiMa ,II,OCia llOWTeHHX Jby,AH, HMa
MHOro DO>KpTBOB8HHX JbY.li.H KOjH cy H CDOCOOHH H
BOJbHH ,1:{8 npaBHJIHO H npaBeJ{HO BaJ{e OBY BeJIHKY
Rapa,n:Hy CTBap. HeMOjTe ce ycTpyqasaTH AS KpHTH-
8
KyjeTe, at<O BH.AHTe ,l{a HeWTO He B3Jb8. 3.n.pasa KOHCTpyKTHBHa KpHTHKa MO.>I<e CaMO ,ll,a DOM.OrHe, H OHaj
Kora ce OHa TH4e, aKo je nowTeH H 4eCTHT, Hehe
ce JbYTHTH, Hero fie MY TO OHTH nyToKaa: .11.a npaBHJIHO BO.l{H HapOAHY CTBap. 0Haj KOra 3.l{paBa HapO.l{Ha KpHTHKa BpHjei)a, TO HHje B3W npHjaTeJb,
TO HHje HapO)J.H.H npHjaTeJb, TO je HenpHjaTeJb Hapo.l{a. oy.l{HTe ysjepeHe ):{3 fie~10 M'H YBHjeK, y CB3KOM
noje.l{H'Ha4HOM cnyqajy, Y4HHHTH cse .l{a ce seh ca,l{a,
y aa4eTKy, yrywH csaKo yKopjelbHBalbe HeKHX 6HpoKpaTCKHX MeTO.l{a BJiaCTH. 0HaKo KaKo je 6Hna a.l{pasa
088 Hapo.l{Ha 6op6a, KOja je DOTeKJia O.l{ CaMHX Hapo.l{a, TaKo Tpe6a A a 6y,l{e 3Apasa H HOB a snacT,
jep C3MO Ha npase,l{HOj HapO.l{HOj BJI3CTli MO>Ke ,l{a
ll04HB3 je)I.HHCTBO ,l{eMOKpaTCKe cpe.l{epaTHBHe JyroCJiaBHje, y Kojoj he CBH Hapo.l{H - H Cp6H, H XpsaTH,
H CnoseHUH, H MaKe.l{OHUH, 'H UpHorOpl.\H )I{HsjeTH opehHo H CJIO>KHO 11 ynaraTH aaje)J.HH4Ke Hanope 3a OnWTH DpOUBaT 'H 6oJby 6yAyfiHOCT HOBHX
noKoJbefba, Koja, Ka.zr.a .l{oi)y, Tpe6a .l{a BH.l{e .l{a cy
lbHXOB·H o~eBH H MajKe Y4HHHJIH cse KaKa OH 1-bHMa
OHJIO 6oJbe ...
... MH CMO hyTaJIH MHoro speMeHa, .li.BHje ra.l{HHe OOpHJIH CMO ce C3MH 6ea H~Hje nOMOhH, CaMO ya DOMOh Hapo.Zia, CaMO ya nOMOh HaWHX CH·
poMaliiHHX ceJbaKa. MH CMO OHJJH Ha YAapy OB• X
H
CHara HenpHjaTeJba H H3Jip>KaJIH CMO. 0 HaMa ce
fOBOpHJIO y HHOC'rp3HCTBY H 3fMJbH Kaa ,l{a je y
fi'HTalby Wa~HUa KOMYHHCTa, je.zr.Ha rpyna JbYrof' KOjH
xohe .l{a ce .n:o~enajy BJJaCTH. Ja sac nHTaM, ApyrapHue, KOJJHKo 6H ce .zr.pmana je.zr.Ha llla4H!la JbY.li.H
Kojy HaPO.ll He OH nO.llVnHpao, Kojy He 6H H~PO.lt.
sa'IHO? Ka.l!'HKO 6H Tpeoano, peuHMO, Ta.zr.allllbaj
orpaMHOj lbeMa~KO j CHJJH, H HT3JIHjaHCKO.i lcHJJH,
pa3HHM ~eTHHUHMa, HeJIMheBUI-!Ma, nase.JIHheBU'HM8,
.zr.a yrvllle TY waqHuy JbVJIH Koia Tooome xohe .zr.a
no.zr.iapMH Hapo.n, .11.a MY cje.llHe Ha rp6a4y? ...
... Os.zr.je je Hapo.zr.H· noKpeT H
TY Mory 6HTH
CBH: H KOMYHHCTH, H OHH KOjH cy OHJJH ,ll,eMOKp8TK,
p8JlHK3JIH HTJr.., Ma K8KO ce OHH 3B8JIH, C8MO aKa 'HMajy
.l{06py BO.'Iby H nornTelbe .11.8 38HCT8 >KeJJe ,ll,aopo H8·
woj aeMJbH. Taj noKpeT je oHa cHara, je.zr.HHa CHara
KOja )l8H8C MO>Ke ,l{a H3Byqe HaWy 3eMJbY H3 OBe
cTpaxoTe H 6a_ie.zr.e 'H .l{a jai .l{OHece nornyHy cno6o.l{y. A Ka.zr.a 6y)leMO OCJJOOOryeHH, H3BOJJHTe, aH.zr.a
.11.a ce orne,l{aMo, .Zia BHJr.HMO Ta~w. Ha Mer.zr.aHy, Koja
he napTHja DOCTOjaTH! ...
... OpeMa TOMe, .zr.pyrapHUe, TeKOBHHe HapO.lt.HOOCJIOOaJIH.1I34Ke 6op6e, cpopMyJJHCaHe Ha II aacje)l.albY ABHOJ-a y Jajuy, Tpe6a .zr.a oy.zr.y CBeTHifba He
CaMO 38 HaC, Hero 38 CB8K0f KO .il{eJJH ,l{OOpO OBaj
aeMJbH. HeKa ce HaliiH npHjaTeJb·H y HHOCTpaHcrny
jaw je.zr.HOM y6Hje.l{e y TO )1.8 CMO BpJJO TBp.l{OfJJ8BH
U HenOKOJJeOHBH y CBOjHM 38XTjeBHM8. MH· HHCMO
HaBHKJIH Ha flbHJie KOMDpOMHCef MH CMO H8BHKJIH
.J,a roaopHMO OTBOpeHO, Ol.J"H y 04H, OHO IIITO MH·
�CJIHMO, jep He MHCJIHMO HHWT8 HeUOWTeHO, Hero
C8.MO TO KaKO 6H 60Jbe 6HJIO HaWO j 3eMJbH, KaKO
6HcMo HCTjepanH oKynaTopa. TaMo no.z:r.e pal.!yHa o
TOMe KO he cjeJJ.HTH Ha MHHHCTapCKOj CTOJIH~H, KaKO
he opraHH30BaTH napTHjy, a MH HeMaMO 3a BOjCKY
HH o.z:r.jehe HH o6yhe ...
nos,llpas Mapwa,lla T~-iTa npsoM HOHrpecy 1-HeHa 5ocHe 1-1 XepuerosV~He
... XepojcKe }KeHe 13ocHe H Xep~eroBHHe y HajTe}KHM MOMeHTHMa no Haruy JJ.OMOBliHY 3HaJie cy ce
60p11TH, llOMaraTH CBHM cpe.z:r.CTBHMa H 611'Im HeHMapH
6paTCTB a H je.zr:I1HCTBa Hapo.z:r.a 13oCHe H Xep~eronHHe
11 cn11x Hapo.z:r.a JyrocJiaBHje. 11 caM caM cnje.rr.oK
o rpOMHHX Hanopa KOje CTe BH y TOKY OCJI060JJ.HJial.!KOr paTa Yl.!HHHJie .z:r.a 6H Hawy aeMJbY WTO np•
Hje
orp11jaJi o cyH~e CJI06o.z:r.e, He uiTe.z:r.ehH '}KpTne, He
;Ka,1eh11 CBOje My}KeBe, CI1HOBe H 6pahy, WHJbyhH
l1X y 6op6y npOTI1B MpCKHX OKynaTOpa H JJ.OMahHX
Ha.rr,ajH~a ...
Mapwan TVITO 0 HOBVIM 3a,llal...(I-1Ma'
1-HeHa
... BoJII10 611x BHWe .z:r.a roBopHM o saiiieM 6y.z:r.yheM pa.z:r.y 11 npeMa TOMe Hehy ce ocnpTaTI1 Ha naiii pa.z:r.
y npoiiiJIOCTI1 H Ha saiiie sacJiyre y 6op6H, Koje cy
orpOMHe H Sa KOje BH HMaTe npHSHalbe He CaMO
CBHX Hapo.z:r.a Hallie seMJbe, Hero H l.!I1Tanor cno6o.z:r.oJby6HBOr l.!OBjel.!aHCTBa. ,llaHaC npe.z:r. HaMa CTOje TeIIIKI1 sa.z:r.a~11. HaiiiH Hajna}KHHjH' sa.n:mtH cy Yl.!Bpmhelb e Haiiie Hapo.z:r.He BJiaCTH, nacnHTalbe .rr.je~e,
Haiiier MJia,n:or HapaiiiTaja, HaiiiHX 6y.z:r.ylmx nOKOiJbelba, Yl.!Bpiiihelbe 6paTCTBa H je.z:r.HHCTBa, Hsrpa.n;lba Hallie seMJbe. To cy Hajna}KHI1jH sa.n:a~H, a nocJiaje lbi1X ,ll;OJiaSe .ztpyrH: pa,n: Ha CO~HjaJIHOM llOJbY,
Ha 36pHibaBa!bY Hallie .rr.jeue, Ha llOMOhH HaiiiHM
11HBaJIH)J.HMa, .z:r.pyrOBHMa H ,npyrapHUaMa, KOjH cy
11Sry6H"JIH CBOje s,npaBJbe y 6op6H H TaKO ,naJbe ...
... MH y Haiiioj seMJbiH HMaMo He MaJio HenpajaTeJba Koj11 rJie,n:ajy Ha pasHe Hal.!HHe .n:a oMeTy pa3Boj Haiiier JJ.p}KaBHOf }KHBOTa, ,na HaM He CaMO
cMeTajy Hero H .n:a yrpose TeKOBHHe neJiaKe 6op6e,
Koja je Hallie Hapo.ne KOIIITaJia TOJIH"Ko }KpTaBa. Ha
}KaJIOCT, TH HaiiiH" yHyTpaiiilbH HenpajaTeJbH HMajy
llOMOh y HHOCTpaHCTBy. 00Ma}Ky H"M y HHOCTpaHCTBY
OHI-f KOjH cy HM CJII1l.!HH. Ja Ce o6pahaM BaMa, }KeHaMa JyrOCJiaBaje, paBHOnpaBHHM l.! J
iaHOBHMa Hallie
s aje..'l:m-rue, BaMa Koje cTe asBojenaJJe CBoj a npana y
6op6H, o6pahaM BaM ce H Tpa}KHM o.n: nac, .na n o cneTHTe cBy cBojy na}Klby H CBY cnojy cHary y nps oM
pe.rr.y naTalby Yl.!Bpiiihelba Hallie BJiaCTH. A .z:r.a 6a ce
yl.!spcni il a B.'I acT, Mop a ce pa,n:I1TH npaBHJJHO. HHje
.rr.ocTa KasaTH: Yl.!BpCTH.'IH CMO BJiacT, - aKo Ta BJia CT
Ha HeKH .t tjecTH~ta MOLK;J.a H rpHjeiiiH. Tpe6a .rr.a Ta
B.1aCT 6y.J.e npane,.::uia. ,lla pa,!I.H oHaKo KaKo cy TO
iKe.be.lH OHH, KOjH cy fHHy.lH Sa IbY •..
*
... A SH, }KeHe, HaJia3HTe ce cnyr,nje. Ha ~ac ce
o6pahaM .na 6y.n;eTe H BH 6y,nHe! 11 .na noMorHeTe
Yl.!BpCTIHTH BJiacT Ha Taj Hal.!HH IIITO heTe l.!HCTHTH
OHe KQjH CMeTajy Yl.!Bpiiihelby Hapo,nHe BJiaCTH! I1 ,na
no.MorHeTe OHHMa Koj11 HS HesHalba rpeiiie! Ha Taj
Hal.!HH heMo MH yqBpCTHTH Hapo,nHy BJiacT. TaKBa
BJiacT he Hapo.n sa.rr.oBOJbH"TH. Hapo.z:r. he TaKiiiY BJiacT
~HjeHHTIH H OH he je 6paH11TH ...
. . . OpHje caM roBopao .na aMa HenpHjaTeJba Hapo,nHe BJiaCTH. TH HCTH HenpHjaTeJbH cy HenpHjaTeJbH 6paTCTBa H je,UHHCTBa. Ja hy OTBOpeHO KaSaTH
KO cy To: TO cy l.!enm~H y Cp611j11 11 ycTaiiie y
XpnaTcKoj, TO cy OHH sarp11}KeHI1 rap,nHcTe y CJioseHHjH 11 lbHXOBH llOKpOBHTeJbl1 'I I BOrye . .lJ.aKJie, TO Cy
CBH OHH KOj'H cy y OBOM paTy 6HJIH npOTHB HaC.
Her.wjTe MI1CJII11'H .na cy ce OHH nOMI1PHJIH ca cy.n;6HHOM. I1Ma je,naH .llHO, ,no6ap ,UHO, KOjH je llOCJIHje
Hallie no6je.n:e, noc.THje Tara IIITO cy n11,njem1 .n:a
HHCMO Ml1 je,nHa rpynH~a KOja je ysypnHpaJia BJiaCT,
Hero ~a npeTcTaBJbaMo Hapo,n, KOjl1 cy ynH,n:jeJIH
aa6ny)J.e H npHIIIJIH nehnHH Hapo,na, an11 ja BaM
Ka}KeM ,na HMa H je,naH ,no6ap ,UHO OHHX KOje CaM
OB,nje Ha6pojaO, Ha l.!eJiy Ca CBOjHM IIIneKyJiaHTCKHM
BOryaMa, KOjH pyiiie Hajnehy TeKOBHHY Hallie 6op6e
- 6paTCTBO 'H je,UHHCTBO. 0HH cy Ce Ca)J. paSMHJbeJIH
no ceJIHMa. He 6Hx }KeJIHO .na on.rr.je Ha6pajaM cJiyl.!ajene ,pacnHpHBal-ba Mp}l{Ibe. Ja caMo ronopHM
yoniiiTe, jep BJiaCT he y THM cJiyl.!ajeBHMa nocpe,n:onaTH H HeMHJIOCp,nHO cnpHjel.!HTH )J.a Ce TaKBH CJiyl.!ajeBH noHa'BJbajy. AJIH 'H Hje TO JJ.OBOJbHa Mjepa.
MH TeK Ha Kpajy npH6jeraBaMo cpe.z:r.cTBHMa CHJie .z:r.a
cnpHje'-IHMO HenpHjaTeJba .z:r.a HaM IIIKOJJ.H. MH xoheMo .z:r.a Ce BHIIIe pa,n:H y6jeryHBalbeM, llOJIHTHl.!I<'HM pa.z:r.OM Ha KOHcpepeHU'I1jaMa, }KlfBHM npHMjepOM
BJiaCTHTor nocTynKa. He MO}KeMo .z:r.ossoJIHTH .n:a Hac
nocJIHje Te neJIHl.!aHCTBeHe no6je.n;e, Koja HaM je .z:r.o,n:yiiie 6HJia noMyheHa s6or TpcTa H I1cTpe, .z:r.a 6y.n:e
Ta ne.'IHl.!aHCTBeHa 6op6a noMyh eHa ca TaKBOM nojanoM .z:r.a ce pacnHpyje Ha~HoHaJIHH IIIOBHHH3aM. MH
CTBapaMO je.z:r.Hy HOBY cpe,n:epaT'HBHY JyrocJiaBHjy.
HHje TO sa Hac cppasa, TO je sa Hac HeiiiTO sa IIITI
CMO cnpeMHH 'H llOI'HHYTH aKO 6y,n:e Tpe6a10 ...
... HeheMo .z:r.a nol.!HlbeMo HSHOBa OHO IIITO CM
llOl.!eJIH 1941 fO.llHHe. Jep CMO Befi llOCTHfJIH .z:r.a
orpmma nehHHa Hapo.z:r.a He rosopHMO os.rr.je y
npo~eHTy, jep Ce npo~eHaT B'H,UH Ha CBHM HaiiiHM
S60pOBHMa H MaHHcpeCTa~HjaMa , BHJJ.H ce y CBaKO,nHeBHOM .>I<HBOTY xofie TaKBY cpe.z:r.epa'I'HBHY JyrOCJiaBHjy y KOjOj fie CBtl f HapOJJ.H }KHBjeTH Ha paBHOj
HOSH. He MO}Ke OB.z:r.je 6'HTH cpaBOpHsHpalba XpnaTa
Ha pal.!YH Cp6a, He MO}l<.e. 6wn-i cpaBopiBHpalha Cp6a
Ha pal.!yH XpBaTa HJIH ocTaJIHX Hapo.n:a Ha pal.!yH .z:r.pyror. He MO}KeMo .z:r.osBOJIHTH .rr.a ca.rr. nocTaB.ba HeKo
nHTalbe ocBeTe sa OHO IIITO je 6n.1o 1941 ro;ume.
0CBeTHJI'H CMO ce MH, H TO je ,ll;OBOJbHO, a HHKO BHLUe
Hel't'a npaBo Ha TO. HeheMo BHIIIe Mei)yco6He noKo-
9
�Jbe. Yl BaMa OB,ZJ;je Ka)KeM, ~pyrapHI..(e, H )KeJIHM
.na Me qyje I..(HjeJia JyrocJiaBHja .na HeheMO .no3BOJIHTH, ,ZJ;a ce, Ma y KOM BH,ZJ;y, CHje Mp)Klba npeMa
HaiiH!M Hapo.n::HMa, Melw HalliOM 6pahoM. Oso 6paTCTBO H je,LI;HHCTBO, H3BOjeBaHO Ca TOJIHKO . KpBH, HHje
joiii H Hehe 6HTH noTnyHO o6e36Hjei)eHO, aKO 6y,ZJ;eMO ,ZJ;03BOJIHJIH ,ZJ;a HaM posape noje,ZJ;HHH THllOBH
KOjH cy ce ,ZJ;O jyqe KpHJIH fHJIH cy pa,ZI;HJIH 3aje,ZJ;HO
c He.nHheM, c HHjeMI..(HMa, c flaseJIHheM H Ta'Ko .naJbe. 0HH He CMHjy HMaTH pHjeq y HalliHM CeJIHMa, Y
HalliH . rpa,ZI;OBHMa. 0HH HeMajy npasa fOBOpHTH y
HMe Cp6a, y HMe XpsaTa, y HMe CJioseHal..(a, MaKe.noHal..(a, UpHoropal..(a. Y '11Me TI1X Hapo.na 11Majy npasa fOBOp11TH OHH, KOjH cy Ce 6op11JII1, KOjH cy ,ZJ;aJII1
CBOjy KpB, H CBOje )KHBOTe. He rOBOpHM 3aTO lliTO
611x ca.n os.nje XT110 .na ce y.napaM y npca, .na CTBOPHMO HeKO »KajMaKl!aJiaHCTBO«, na Ca,ZJ;: Ml1, na MH,
pa.n11 ce, .npyrapHI..(e, o je,ZJ;Hoj KpynHoj cTsapH: pa.nH
ce 0 je,ZJ;HOj TeKOB11HI1 3a KOjy cy Ce CTOJbehi1Ma 60pHJIH Hallii1 npei..(H. Haj60Jbl1 cJioseHCKH YMOB'H cy
TOMe llOCBeTHJIH CBOje )KI1BOTe, a Ml1 CMO Ca,ZJ; H3BOjeBaJIH H ,ZJ;a ,ZJ;03BOJIHMO ,ZJ;B HaM Ha T8K8B HaqHH
TO npona.nHe! To ce THl!e He~p11jaTeJba. A ca.n MOpaM ,ZJ;a K8)KeM ,ZJ;a HeheMO JIBKO np11MH1'H TaKBa CKpeTalba H MOMeHTBHa pacnOJIO)I{elba O,ZJ; OHHX JbY,ZJ;H
KOjH cy c HaMa. TaK• e rpelliKe HeheMo onpalliTaTH!
B
3a TBKBe rpelliKe he HOCI1TH CBY O,ZJ;fOBOpHOCT OHH
Koj11 he 11x l!HHI1TH. Ha saMa je, )l{eHaMa JyrocJiaBHje,
MajKaMa H cec-rpaMa, MajK8JM8 C8,ZJ;8llilbHX H 6y.nyh11~
noKOJbelba, .na 3aJIO)KHTe cse csoje cHare .na oqyBaMo TY Halliy TeKOBI1Hy. Eop11Te ce npoTHB csaKor
KO Cl1je Mp>Klhe npeMa 6HJIO KOM HallieM Hapo.ny. To
je .ny)KHOCT CBHX XpsaTI1I..(a, CpnKI1lba, CJioBeHKHlba,
MaKe,ZJ;OHKH, UpHoropKH 11 .npyr11x, TO je Balli 3a.naTaK ...
6paTCTBa H je,ZJ;HHCTBa, y Jby6aBH npeMa HOBOj BJiaCTH H TaKO ,ZJ;aJbe. He Tpa)I{I1MO ,ZJ;a 11X BaCnHTaBajy
y aTeH3My, He Tpa)I{HMO ,ZJ;a Hei'Hpajy CBe TO, aJII1
-rpa)I{HMO ,ZJ;a ce HalliOj ,ZJ;jei..(H yca,ZJ;H y ,ZJ;YlliY TaKBa
Jby6aB KaKBY cy HOCHJIH HalliH 60pi..(H Ha 60jHOM
llOJby 3a OBO BeJII1l!aHCTBeHO ,ZJ;jeJIO, 3a OBe BeJIHl!aHCTBeHe TeKOBI1He KOje cy H3BOjeBaJII1, TO -npa)KHMO ,ZJ;a yca,ZJ;HTe HalliOj ,ZJ;jei..(H, OCTaJIO he CBe 6HTH
pHjellieHO ...
... EKOHOMCKO llO,ZJ;H3albe Harne 3eMJbe TaKO je
Kpyn.aH npo6JieM, KOjH 3aXTHjesa .na MY CBH rpai)aHH Hallie 3eMJbe nocseTe cse csoje CHJie. Jom
je,ZJ;aHnyT TIO,ZJ;BJiatfHM OB,ZJ;je, ,ZJ;a je y npBOM pe,ZI;y
Hallia ,ZJ;y)I{HOCT ,ZJ;a Ce OCJIOHHMO Ha CBOje BJiaCTHTe
cHare. AKo .no6HjeMo IIITO ca CTpaHe, .no6po he 6HTH,
aJIH MH Tpe6a ,ZJ;a Ce OCJialbaMO Ha BJiaCTHTe CHare,
.na npHOHeMo Ha pa.n. Y TOM .nyxy Tpe6a .na ce sacn·HTasajy Hallia .njel..(a. Pa.n Ha o6HOBH Hallie 3eMJbe,
TO je BeJIHKa OOT.JaCT. Pa,ZJ;HTH Ha TOM TIOJbY TO
je BeJrHKB CTBap 3a CBaKOf O,ZJ; HaC, TO je yje,ZJ;HO H
.ny)KHOCT csaKora o.n !Hac. BH )KeHe MO)KeTe TY
MHOro Yl!HHHTH. Ja )KeJIHM BH,ZJ;jeTH peayJITaTe salliera pa.na. Ca.na Ka.na ce csplliH KOHrpec, 011rypHo
hy HX ,ZJ;0611TI1, j~p H8 OBOM KOHrpecy BH lieTe Cl1rypHO 113HHjeTH OHe ycnjexe KOje CTe TIOCTHrJie,
H3HHjeTH TelliKOhe HB KOje H8• 1JI83HTe. Yl CBe TO,
1
BjepyjTe MeHI1, H8M8 he MHOfO KOpHCTI1TH ,ZJ;8 611 MOfJIH npe.nyseTH H3BjeCHe Mjepe I<oje je BJia.na .ny)I{Ha
;r.a npe.ny3Me ...
D.eneraw1-1je 1-HSHa 0yrocnas!-1je
HO.D. Mapwana T1-1Ta
... B11 cTe 113 YlcTpe- peKao je MaplliaJI,- r.nje
je Halli HapO,ZI; )K!iBHO H3B8H Hallie saje,ZJ;HHJ..(e , r ,ll.je
je naTI10 no.n ¢alliHCTHl!KHM TepopoM. AJIH je.nHa
... MajKe H cecTpe HMajy 3a,ZJ;aTaK .na Halliy .njel..(y
CTBap I<Ojy Tpe6a npH3H8TI1 HaiiieM CTaHOBHHlliTBY
Beh O,ZJ; MaJieHa BaClli1TaBajy y HOBOM ,ZJ;yxy, y .nyxy
y YICTpl1, je To, .na je YlcTpa ocTaJia Ha .rr.ocTojHoj
BI1CI1H11, ,ll.a CBOje naTlbe He npHI1HCyje MjeCHHM vhaJIHjaHI1Ma, Hero OHHMa KOjl1 cy TaMO ,li.OlliJIH ...
Jby6aBH npeMa HalliOj ,ZJ;OMOBHH11 1 npeMa HaiiiOj JyroCJiaBHjl1, y
Jby6aBH npeMa TOj
BeJI11KOj
TeKOBHHH
Ciljevi Meilunarodne demokratske federacije iena
Medunarodna demokratska federacija zena nastoji da olwpi u svoje redove sve zenske demokratske
antifasisticke organizacije celoga sveta, kao i zene
ostalih demokratskih organizacija (sindilmta, zadruga
itd.) bez obzira na rasu, narodnost iii politicku partiju, sa sledecim ciljevima:
A) Zivo ucesce u borbi za potpuno unistenje
fasizma i istrebljenje fasisticke ideologije, za usku
saradnju naroda na medunarodnom politickom, ekonomskom i kulturnom polju u vidu ustanovljenja
10
cvrstog i trajnog mira medu narodima i sprecavanje
agresivnog napada.
B) Zajedniclm akcija za organizovanje zena sviju
zemalja radi odbrane svojih politickih, ekonomskih,
zakonskih i socijalnih prava, radi ostvarenja socijalnog napretka.
C) Zastita narodnog zdravlja, narocito decijeg
zdravlja i skladnog razvoja omladine s obzirom na
njene sposobnosti (poboljsanje fizickog, intelektualnog, umetnickog i strucnog vaspitanja itd.).
�HcMeiii MgjesU1wsuh
..
C!JawuciiiuttKa ~lCD iii sa
••
11
�PaBzonopu ca HawuM JJCeHaMa
np0113BO,AI-by 33 30% O,A npe)J.paTHe. np11 TOM je
HCKOp11IllTeHo csera 50% Kana~11rera crpojesa, jep
HaM He,Aocraje C11pOBI1Ha. Pe;:I.OBHI1M oCHrypai-beM
npe;1:1mn, Koje rpe6a ,n.a ycJmje)!.l1 ycxopo, 11CKOpnCTHfieMO 80% I{ana[\11Tera. Ta)J.a he Hallla rsopHHL\a
MOfiH y nornyHocrl1 nO.lf.M11prmaTI! norpe6e BacHe
11 Xep[\erosHHe. C o6a11poM Ha Te LII11-beHI1L\e ,AaHalllJcba np0113BO,ll.I-ba je BI1Ille Hero 3a,ll.OBOJbasaj!yha.
np11Mjep11 y.n,apH11LIKOf pa.n,a noje,ll,I1HI1X .n,pyrapm.{a
cy saHpe.n,HI1. TaKa Xa61162 JajeTOBHh pa.rr11 Ha rp11
CTpoja, a ca.n, ce cnpeMa .n,a npeyal\re 11 qerspr11.
I1crop11ja onor npe)J.yaeha He na~ITH .n,a ce 11Ka,Aa
pa,ll,I1JIO Ca OBaKBI1M eJiaHOM 11 3aJiaf31-beM.
PgKOBOOU.IlQ!J,
UlBOpH.uue,
opgzapuy,a AH.KU!J,a
AA6axapu waopu H.a.M o paoy u goapH.uutiiioy g
upeogsehg, 0 HJelOBU.M gciijecu.Ma U iipo6.1le.MU.Ma
TsopHI1L\a tiapana »KJbyti« je.rr.Ho je o.rr. reKCTHJIH11X npe.ll.y3eha y DOCHI1 11 Xep[\erOBI1HH KOje je
AOCaAa AaJio Haj6oJbe peayJirare pa.n,a.
TsopHHL\a je ornotieJia ca papoM O)J.Max no
ocJio6ol)el-by Capajesa. CrpojesH cy 611m1 caqysaHH
H ca npe,AI1BOM KOje CMO 11M3JII1 Ha Jiarepy TI04eJII1
cMo ,Aa pa.lf.I1MO. npoH3BO,AI-ba ce aar11M nosehasaJia
csaKor MjeceQa, a yAapHH'IKO rar<MH'!el-be nocraje
y6p30 ,A06pOBOJbHa o6ase3a CBHX pa.n,HI1[\a.
CsHjecr Hallli1X pa.n.HHQa csar<aKo 11rpa OAJIY4Yjyhy yJiory y y)J.apH11IIITBY H aa.llaral-by y pa.n,y. AJIH
rpe6a HanOMeHyTH ,Aa OBa TBOpHHQa 11Ma H CBOjy
CKpmmy 6op6eHy rpaA11QHjy. 1940 ro.rr.HHe noseJie
CMO IIITpajr<. noaHaTa je 4111-beHI1Qa )J.a cy capajesCI<a reKCTI1JIHa npe.n,yaeha 11MaJia sa sp11jeMe crape
JyroCJias11je Hajrope ycJiose pa.rr.a, Pa.li.H11Qe y TI1M
npe,Ayaehi1Ma, 6HJre cy 113.'lO)!{eHe HeorpaHI14eHOM
113pa6Jbi1BUI-by. 8Jil'!CHI11.{11 cy pe,ll,OBHO KOLII1JII1 CI1H·
AI1I<3JIHO opraHI130Bai-be, a 11 C11HA11I<aTI1, KaO 11 pa.zr.H114KI1 nosjepeHHQI1 611JI11 cy y sehi1HI1 cJiyqajesa
KopyMn11paHH, TaKa .rr.a pa.n,H11Q11 HI1CY 11MaJiu roroso
HI1Kar<se aaiiiTI1Te. Ta.n,a cMo 1940 rO,'I.I1He opraHI1aosaJie IIITpajK, noseJie pa.n,HHQe Ha YJIHL\Y .zr.a .rr.eMOHCrpHpajy 11 nope.n, ocraJior, Hap0411TO aaxrjesaJie
cJio6o.rr.y CHH,ll,I1Kara. OpraHH3arop11 IllTpaji<a Mel)y
I-bi1Ma 11 ja, 611JII1 CMO noxaniiieHI1. 3a spHje.1e H.ll,X
pa.rr.HI1Qe cy ca6on1paJie pa.n,, a Her<e 11 noMara.'le Haiii
TIOKpeT.
Ha peayJirare npo113BO,ll,I-be Koje ca.n,a .zr.ajeMo
HajBI1IIIe ce yr11QaJIO noJIHTH'IKHM ocsjeiiirasal-beM
11 KyJirypHo-npocsjeTHI1M ya.rr.11aal-beM. .ll,aHac, cpa3MjepHo npeMa 6pojy pa;:I.HHI.{a, Ml1 npeMaiiiyjeMo
12
npsa je OTnOlfeJia ca pa;J:OM Ha Bl1ll!e CTpOjesa
PeMaa ApHayros11h, Koja je noBI1CHJia np0113BO.ll.I-bY
Ha 4 AY311He ,ll.HeBHO. Ha,Aa M110LI, CeJIBera nOJII1h,
3opKa H11KOJIHh, Jiyl\11ja nep11Ill11B, .n,aHaC cy 11CTaKHyre y.n,apH11I.{e, KOje cy y TaKMI1Liel-by Sa nOBI1Illel-be
npo11aso.n,llie 11 no60Jbll!al-be I<BaJII1Tera po6e nonyKJie sa co6oM cse pa.n,HI1[\e.
Y npe.n,yaefiy 11MaMO H np11JIHLiaH 6poj .n,eMOOHJII1CaHI1X Apyrap11L\a. MHore O.A 1-biiX, 11aKo noLieTHI1L\e, Aajy ,Ao6pe peayJITare pa.n,a. Wecr11h Poca HaYLII1Jia je aa, je.n,aH ,AaH pa.n, Ha crpojy Ha KojeM ce
peAOBHO YLII1 OKO 3 Mjece[\a. Pa,AI-111[\e OLieKyjy ca
HeCTpnJbel-beM CHpOBI1He, .n,a 611 TeK OH,Aa MOrJie .n,a
noKa.>Ky csojy cnoco6HOCT. HapoLIHTO >KaJie IllTO
TOKOM npsoMajcKor raKMI1lfeH>a Hehe npe,Ayaehe pacnoJiaraTI1 ca .li.OBO.'hHO npe.n,Hsa. l1naK cy ce o6ase
3aJie )J.a he ,AO npsor Maja ,A3TH 2QQQ npeKOBpeMeHHX pa.n,HI1X car11. Y jaHyapy cy .n,aJie no noJia cara
AHeBHO sa ,ll.p.>Kasy, a TOKOM ».ll.je<mje Hc.n,eJbe« )J.aJia
je CBaKa 8 C3TI1 y <l>OIIA 3a parey C11pOLia)J..
Y cnjec11 Ha KYJITypHo-npocsjeTHOl\1 ya.n,H3aH,y
pa,ll,U11[\3 cy 3H3TIIH. 10 Hen11CMeHI1X .n,pyrap11[\a, KO·
JII1KO 11X je CBera 611JIO, Hay<mae Cl\10 lfi1T3TI1 H nHCaTI1. C11HAHKaJIHa no.n,py»<HI1L\a o.n.p»casa pe,AOBHO
ycMeHe HOBI1He, aaje,AHHLIK11 Ce TIOCjefiyjy KI1Ha, Ka3aJII1IllTe 11 npe.zr.asal-ba. l1MaMO 11 csoj xop y Kojel\1
je HajBI1Ille aacrynJbeHa OMJia.n,I1Ha. HeMaMo cJiylfajesa Kpiiiel-ba paAHe AI1CL\11TIJIHHe. Cas CMO csoj pa.LJ.
ycMjep11Jie Ha ycasplllaBal-be 11 no6oJbiiial-be pa.n,a,
Kao 11 Ha KYJITypHo ya,A113a~che, Koje ce raKol)ep
yr<Jbytiyje y npsoMajcr<a raKMI14el-be.
noc.1aJie CMO ,Apyry liHTY ni1CMO, y I<OjeM cy ce
ya OMJiaAHHY 11 crap11je Apyrap11~e aasjerosaJie .LJ.a
he roKoM npsoMajcKor rar<MI1Liel-ba 11 AaJbe A3TH O)l
ce6e MaKcnMyM Hanopa Aa ncnyHe cse o6ase3e 11 joiii
B11IIIe nosehajy np0113BO.ll.I-by. BjepyjeM ,Aa heMO ,li.aTI1
11 s11me Hero IIITO cMo ce o6aseaaJie, - aaspum.1a je
csoje H3Jiaral-be .zr.pyrap11L\a AHKI1L\a A.'l6axap11, pyr<oBO.ll.I1Jial\ osor yaopHor npe.zr.yaeha.
�,4pgzapuuo ,4p. Xu6o lllep6uh-Pa.Mo1Jmwsuh,
lOBOpU HOM 0
3(}pOBCWBeHUM iipUAUKOMO
g Copojesg
DpH pasMaTpalhy s.u.paBCTBeHHX npHJIHKa y rpa.Ll.Y Capajesy saJba HMaTH Ha YMY .u.a CMO y Teii.IKHM
nocJIHjepaTHHM npHJIHKaMa. EKOHOMCI<HM ynponawhelheM SeMJbe JIOlllHM CTaH6eHHM npHJIHKaMa, fJia~y,
H Hc~pnJbeHowhy, npH.Ll.PY)KHJie cy ce ~more f.ioJieCT~:, Te cy s.u.pascrseHe npHJIHKe rpaljaHa sa6pHI-baBajyhe. nosehao ce 6poj o6oJbeJ-ba Ha mryhHMa (Ty6epKyJiosa), OIIlllTe CJia60CTH, HC~pnJbeHOCTH OpraHH3.Ma, )J.aJie cy .u.o6py no.u.Jiory li sa passoj CBHX
OCTaJIHX 060Jbelba.
O.u.jeJbelhe sa Hapo.u.Ho s.u.paBJbe pa.u.H CBHM HanopHMa Ha II060Jblllalby 3,ll.paBCTBeHHX IIpHJIHKa )'
rpa.u.y. YLIHI-beHH cy HSBjecHH ycnjern, aJIH norpe6Ho
je jorn MHoro .u.a 611 ce 6ap )J.OHeKJie nonpaBHJie
s.u.paBCTBeHe npHJIHKe. O.u. ocJio6oljelba na .u.o .u.aHac
OTBOpeHe cy y rpa,ll.y TpH pejOHCKe aM6yJiaHTe. 0He
LIHHe orpOMHe ycJiyre rpal)aHHMa, Te y pas.u.o6Jby o.u.
3 Mjece~a nperJie)J.aHo je H JIHjeLieHo y OBHM aM6yJiaHTaMa OI<O 13.598 JbY.lJ.H. AM6yJiaHTe jorn HH H3)J.aJieKa He Sa,li.OBOJbaBajy HHTH CBOjHM ypel'jajeM, HHTH
nyHoM CTPYLIHOM noMohy, jep He pacnoJia)Kel\lo ca
)J.OBOJbHHM 6pojeM JbeKapa, a )].a H He r'OBOpHMO 0
JbeKapHMa cne~HjaJIHCTHMa. nocTojH noTpe6a sa
OCHHBalbeM jorn je)J.He pejOHCKe aM6yJiaHTe H O,njeJbelbe he yJIO)KHTH cse Hanope .u.a je y rnro Kpabe
BpHjeMe nocTaBH.
Wro ce THt.Ie KynaTHJia y rpa.u.y, CTaibe je BpJio
CJia6o. Y rpa,n:y He IIOCTOjH HH je)J.HO XHfHjeHCKH
yperyeHO Behe jaBHO KynaTHJIO. Y fpa,li.CKOj ;re3HH·
cpeK~HjH (LIHja je srpa.u.a y BpJIO pyrneBHOM CTai-by)
HMa 18 ryweBa. Y srpa,li.H UpseHor KpcTa nocrojH
KynaTHJIO ca 27 ryrnesa (6es MoryhiiOCTH Ja .n;e3HH¢eK~Hjy). 3aTHM KynaTHJIO y IV. pejmry J{Oje npH·
na.u.a }l{eJbeSHHLIKOj pa,li.HOHH, a o 1-be~.ty BO.l!H Gpnry
O.u.jeJbelbe sa Hapo.u.Ho s.u.paBJbe. To I<ynaTHJIO HMa
10 TyrneBa. Dope,ll. TOra IIOCTOjH CTapl »Ll3H J:1caK6eroBa 6aiba« Koja je y npHBaTHHM pyKaMa (6es
MOryhHOCTH ,ll.eSHHcpeK~Hje). DpeMa TOMe IlOCTOjH
HY)KHa noTpe6a sa npeypel'jelheM nocTojehHx KynaTHJia, KaO H Sa IllTO 6p)KHM IIO.l(HSaH:>eM je,'I.HOf Beher jaBIIOr KynaTHJia. Dope)]. TOra CMaTpaMO .zra 'Ipe6a YJIO}KHTH caB Tpy.n; OKO IIOCTaBJhalba H l1cn0C)6·
JbaBa.Jba 6apeM MaJIHX KyiiaTH,'!a nO UIKOJW~fa H
.n;jeLIHjHM .l(OMOBHMa K30 H IIO BehHM pa,li.HHL!KH~f
npe.u.ysehHMa.
lllTo ce rHqe sapa2HHX 6o.~recrH, ca.n;albe cr:nhe
y rpa.n;y je .n;ocTa .u.o6po ocHM nojase THcpyca recurensa (noBpa-rHe rpo3HH~e, Kojy npeHOCH yrn H crjeHH~a). O.ujeJbelbe sa Hapo.n;Ho s.n;paBJhe l.JHHH cse .u.a
osy 6o ileCT JIOKaJIHayje y cnpHjeLIH 1-beHo WHpei-be.
XnrHjeHCKe npHJIHKe rpa.n;a HHCY Ha BHCHHH. JJ.a
6u: ce nonpliiHJ'IO TO CTalhe rpe6a ornoqeTH pa.u
npeKo Maco~HHX opraHHM~Hja nyreM nponaraH.zr.e
I<aO H o6pa30BalbeM eKHna I<Oje 611 06HJiaCKOM 110·
je,li.HHHX Kyha H YJIH~a IIOMOrJie Ha IIO.l(H3alby JIHL!He
H OIIIllTe XHfHjeHe. Tpe6ahe IIpOBeCTH He,l(eJby LIH·
crohe H s.n;pasJha Koja rpe6a .n;a 6y.n;e noqeraK KaMnaH>e y no.u.Haalhy Hapo.n;Hor s.n;paBJha. Osaj sa.n;aroK
Tpe6a CXBaTHTH OS6HJbHO H C SHalbeM )].a fie Ce IIO·
,li.H3aH>eM s,upaBJba JhY.U.H npHnOMOhH MHOfO y HaWeM
npHBpe,li.HOM CCKTOpy.
0 iioiilpe6u capqiJHJe zpoiJo u ceAa
ZOBOpU HOM Ce.lbOHKO
HalllJIH CMO je Ha Tp)KHH~H Ca KOTapH~OM jaja
Koja cy 33 TpeH OKa 6HJia npO,ll.aTa. Do HOilllbH CMO
BH.u.jeJIH .n;a je 113 HeKor ceJia 6JIHSY Capajesa. Y qy .u.y
ce HarnJia Ka;zr.a je B».u.jeJia .n;a je OHa ror .u.aHa je.u.H·
Ha CeJhaHKa Ha IIHjta~H.
HHcaM Hs 6oraTe <f>aMt JIHje, a oBora para
H
MH je Kyha onycrjeJia. HnaK caM o.n;sojHJia H )J.OHH·
jeJia oso MaJio jaja Ha npo.n;ajy. 3HaM rpe6a rpa.n;y
.n;a je.n;e, a H HaMa Ha ceJiy MHoro rnrowra cpaJIH H3
rpa.u.a. KaKo 6Hx HMaJia o6pasa .n;a rpa)KHM I,IaMOBe
sa nposop, po6e, COJIH, raca, sejTHHa, a .u.a o.zr. ce6e
He )J.aM OHO qera BH HeMaTe.
. .. [OBOpHJie CMO MH 0 TOMe Ha KOHcpepeH~HjH,
.n:a rpa.n: Tpe6a ceJiy, a ceJio rpa.n;y. 3awro 611 oBo
rnro HMaMo npo.n;asaJIH rnsep~epHMa, na .n:a ryJie H
Hac H sac. JJ.ocra cy OHH sapai)HBaJIH Ha HaMa npo.u.asajyhH .n;eceropocrpyKo cKynJhe JIHTap raca H.I'IH
KHJIO CHpa. BpHjeMe je .zr.a H 1-bHMa BJiaCT .l(Ofje HI
Kpaj, rra Ka.n;a HX liiJiacr xohe .n;a .n;oTyqe, rnro .zta HX
MH TpiiHMO ...
13
�. . . HoBal.\ o.a npo.aaTHX jaja OCTaBHhy .aa H3
3a.apyre no.aHrHeM cjeMe. Ha HaumM KOHcpepeHI.\HjaMa ce np1111a 11 o TpaKTOpHMa. 0Be ro)J.HHe heMo ce
HeKaKO nOMYliHTH no CTapOM, a Ha)J.aMO ce )J.a fieMO
)J.OrO)J.HHe H MH 3aopaTH Ca TpaKTOpHMa.
- 3a.ap)l{ax ce ja .ayro ca BaMa, a MeHe KOJI.
Kyfie lJeKajy CBaKO)J.HeBHH pa)J.OBH, a KaMO TH KOH·
cpepeHI.\Hje, CaCTlllHI.\H H aHaJicpa6eTCKH TeqajeBH.
Ka.aa CMO je nHTaJie, .aa JIH je HMaJia Koje )J.HjeTe y napTH3aHHMa norJie)J.aJia Hac je 11 o.aroBopHJia:
- A 3ap caMo )l{eHe Koje cy nMaJie .ajel.\y y napTH3aHHMa Tpe6a ca.aa .aa pa.ae? CBe MH BOJIHMO Halliy
3eMJbY H CBe xoheMO 3a 1-bY )1.3 pa)J.HMO.
/Jpytapuy,a Eoca /beiiasa CJupeKiilop WMH.aBuje,
lOBOpU H.U.M. 0 paCJy y UlKO.IlU ·
npHje paTa ce 3HaJIO: y BpHjeMe HaCTaBe, lliKOJICKa 3rpa.aa je nyHa )I{HBOTa, aJIH 1111M 3BOHO o6jaBH
CBpllieTaK 3a)J.I-ber caTa, 3rpa,ll;a 3aMpe, uacraje rJiyxa
Tl1llliHHa . .UaHac je .apyra1111je: o.a noJia ce.aaM yjyrpo,
na .ao ocaM caTI1 yBe4e, a· Yecro 11 KaCHHje, y crapoj
3rpa.aH y Kojoj je cMjelliTeHa Hallia .Up)l{aBHa 1: )l{eHCKa rHMHa311ja, 6pyjH KaO y KOlliHI1J..tl1. 3a)J.I-bl1 CaT
je 3aBpllieH, aJIH rJiaCOBH ce 11 )J.aJbe ca CBHX crpaua
qyjy. l..JyjeM: y je)J.HOj C06H nHOHHpH Bje)l{6ajy XOpC~y pel.\HTal.\Hjy. 3aBHpHM y ,npyry co6y: 03611JbHO
11 THXO BHjefia HeKOJIHKO yqeHHI.\a CTapHjHX pa3pe,n;a.
To je cacTaHaK pe,n;aKI.\Hje je,n;Hor OMJia,n;HHCKOr JIHcra. YI3 rHMHaCTH4Ke caJie .aonHpe JiaraHa pHTMJ1liKa
TO TpeHHpa HeKOJIHKO yqeHHI.\a CTapHji1X
Jiyna, pa3pe.aa. Y je)J.HOM TpeheM pa3pe,n;y )J.Ba,n;eceraK yqeHHI.\a yqe no Kpy)I{Ol.\HMa. l..JyjeM ,IJ,a HMa HeKO H y
npBOM pa3pe.ay. 0TBOpHM Bpara: ,l(BI1je Ce Ma.'lelliHe
yqeHHI.\e Haopy)l{aJie MeT JiaMa 11 liHCTe.
- liJTa pa)J.HTe ?, nHTaM HX.
- He )l{eJIH. O .aa HaM II )l{eHCKa rHMHa3Hja
M
npe6aQH )1.8 CMO Heype)J.HO OCT3BI1Jie pa3pe)J. - (HaMMe I. 11 II. )l{eHCKa rHMHa3uja pa.ae y HCToj 3rpa.aH).
l.JyjeM y je)J.HOM pa3pe.ay rJiaC HaCTaBHHU,e - HelliTO
ce pacnpaBJba - TY je pa3pe)J.Ha KOHcpepeHQI1ja. na
H yjyTpo )J.OK pa.aH II )l{eHCKa rHMHa3Hja no XO/lHHl.{HMa cy Hallie yqeHHQe. 3aycTaBJbaM, nHTaM 3alliTO
14
cy Ty. YBI1jeK HCTI1 o.aroBop: ::.Tpa)I{HMO rftje 611 YliHJie y Kpy)I{OKy«. Yf MH H3MI1lliJbaMO MjeCTa, HCKOpHlli·
fiyjeMO CBaKH CJI060)J.aH KyTaK. Je)J.Ha je Mal-ba C06a
nperBopeHa y 4HTaOHHI.{y. 113 1-be qecTo .aonHpe xyKa, KOja OMeTa pa,n; y cycje.l(HHM pa3pe,n;HMa. AJIH TO
HHje o6H4Ha raJiaMa o6jecHHX t)aKa: cacraJia cy ce
ry ,n;Ba TPH Kpy)I{OKa na ce y4H MaJio rJiaCHHje.
3rpa,n;a Hallie lliKOJie je cTapa, BeJIHKa, aJIH HrraK
npeMaJieHa .aa npHMH cBe yqeHHQe. Y I 11 II pa3pe,n;y
6poj y4eHHQa ce nel-be ,n;o 70. Y no11eTKY HHCY HMaJie
r ,n;je HH cjecrH, cTajaJie cy. HeKaKo CMO ce cHalliJie.
Ca.aa cBe cje,n;e, aJIH no TPH y je,n;Hoj KJiynH.
4ac je HCTOpHje y I pa3pe,n;y. HacTaBHHI.{a nocraBJba nHTal-be. CBaKa y4eHHQa 611 xTjeJia .aa roBopH. na)I{JbHBO CJiylliajy O,l(rOBOpe np03BaHe ,n;pyrapHQe, na aKo cy 1-bHMe He3a)J.OBOJbHe, CBaKa xohe .aa
nonpaBH. Je,n;Ha npH43 0 JiyTal-bHMa 0)J.HCeja, 3JIH TO
HHje CaMO CTapa npH48 nyHa llYXOBHTOCTH H 3aHHMJbi1BOCTH. BjelliTHM ni1Tal-beM HaCTaBHHQa cBaKI1 '-lac
Ty CTapy np114Y 0)1{11BJbyje Be3yjyhH je 3a )J.aHallil-bY
CTBapHOCT. fOBOpH ce 0 rp4KI1M xepOjHMa. Je,n;Ha
yqeHHQa )J.H)I{e pyKy: - H MH HMaMO xepoje. - l..Jac
Ce 3aBplliaBa. npe,n; pa3pe,n;OM je,n;Ha MaJia npeKOpHO
,n;o6aQyje: ».UpyrapHQe npo¢ecop, caB cTe pa3pe.a
OUTaJIH, CaMO MeHe HHCTe«.
II pa3pe,n; - 4ac je pycKor je3HKa. BpJio je >KHB
TeMno pa.aa. CaB pa3pe.a y xopy ca y)I{HBal-beM roBOpH njeCMY HanaMeT ».[l.je)J. l1 pena«, a OH,l(a TO 11CTO
peQHTyjy noje.llHHQH. HacTaBHHQa nocraBJba ni1Tal-ba
H3 3a,n;l-ber lliTHB8. na,n;ajy JiaKH, 6p311 O)J.rOBOpH.
EBo ca,n; JI.BHje y4eHHQe Bo,n;e ,n;HjaJior Ha pycKOM je3HKy. 3a4y,n;o KaK(I je aKI.{eHaT ,n;o6ap H H3rOBOp
4HCT. Y VIII pa3pe.ay 4ac je npHpo.aonHca. YlleHHQe
roBope o npeJia3y aHopraHCKor y opraHcKo, o nocTaHKY )I{HBOTa HTft. HacraBHHK TY11Ia4H JlaMapKOBO
TBpt)el-be: cTe4eHe oco6HHe ce He HaCJIHjet)yjy. Je,n;Hoj
y4eHHQH ftOKa3H He H3rJie)J.ajy ftOBOJbHO y6je)J.Jbl1BH.
BHCOKa H pyMeHa, OHa ce jOlli BHllie pyMeHH, nOCTaB.lba nHTal-be. BH,a:H ce ,n;a TO HHCY ni1TaH>a y4eHHQe
Koja xohe .ll,a »3a6ylliH« qac. VII pa3pe.ll,: 3a6pHHyTa
caM: o6pa3H CBHX y4eHHQa cy 3a)l{apeHH, 04H cjaj, ,
y
Ha .11111.\Y yMop. AJIH ce cjeTHM: npHje no.aHe cy HlliJie
Ha pa.a, 4HCTHJie cy CHHjer. Ha H>HXOBHM 3H.li,HHM HOBHHaMa lleCTO Ce nojaBJbyjy QpTe)I{H: KJIH3a4H, CKH·
jallil1 11 CKHjalliHI.\e. TH QpTe)I{H rosope KOJIHKO cy
Hallie ytJeHHI.{e )l{eJbHe KpeTal-ba no liHCTOM sa3.ayxy.
Cse cy CJIHI<e y 3aMaxy, noKpeTy - a.1111 cTaB ¢11rypa
· je HepeaJiaH, HeMoryh, - BH.li.H ce .aa ce QpTaJIO HelliTO, lliTO HHje )J.O)I{HBJbeHo. OcKy)J.HQa y oftjehH 11
o6ylm, a 11 speMeHa He )J.03BOJbaBajy .ll,a ce Te )l{eJbe
OCTBape.
3H)J.OBH HH y je)J.HOM pa3pe)J.y 1IHCy MpTBH. (BH
roB ope: eBo CJIHKa H3 npHpO.li,OTII1Ca. Csyr.ll,je napoJie. »YliHHH!\10 CBe .n:a 1946 r. 6y.ll,e fO.li,HHa BeJIHKHX
no6je.aa y o6HOBH 3eM,lbe« r.11acH je.aHa. l1 ocTaJie
napo.11e cy cse y Be3H ca 3a.n:aQHMa KOjH ca.ll, npe.a
HaMa CToje 11 y 1111jeM p11jelliaBal-by cy.n:je.11yje 11 Hallia Cpe.ll,l-bOlliKOJICKa OMJI3)J.I1Ha. BHCH CTIHCaK: »npHJI03H y cpOHft CHpoMalliHHX y4eHHQa«. Ty cy 11 Ta6eJie TaKMHllelba. Y CBaKOM pa3pe.ay 3H.li,He HOBHHe.
He OJI.BHja ce cas )1{11BOT y lliKOJIH TaKo rJiaTKO.
HaHJia3u ce Ha .aocTa TelllKoha Koie -rpe6a npe6polli1TH. TparoBH ¢allii13Ma jolli cy Ty. Tpe6a HX 36pHcaTH - TO je Ba)l{aH 3a,l(aTaK. l1Ma He.li,OCTaTaKa KOjH
cy Mafbe sa)I{HH, aJIH Koje TaKoljep Tpe6a YKJIOHHTH,
jep OMeTajy pa)J.. ,U11CQHTIJ!HHa jow HHje YBHjeK OHa-
�KBa KaKsy .>KeJIHMO. Yt.Jelbe caMo 3a Ol..(jeHy jom HHje
HCKOpjelbeHO, a y se3H C THM H H30CTajalbe O,ll; HaCTaBe, .n:a 611 ce H36jerJia cJia6a Ol..(jeHa. 11 o Heype.n:HOCTH 611 ce MOrJio .n;ocTa rosopHTH. Tai<MHt.Jelbe he
HaM MHOfO TIOMOhH .n;a YKJIOHHMO cse Te He,li;OCTaTI<e.
HacTaBHHI<a je MaJio, aJIH yJia.>Ky Mai<CHMYM cHare .n;a 3a,li;OBOJbe >Kery 3a 3HalbeM KO,ll; OMJia,li;HHe. 0HH
.n:p>I<e CTPYt.JHe KOHcpepeHI..(Hje, .n:orosapajy ce, .n;p.>Ke
BaHpe.n;He t.JaCOSe. Y HaCTaBHHt.JKOj C06H CHH,li;HKaJIHa
KOHcpepeHI..(Hja. 2KHBO ce pacnpasJba. 113 HeKe y.n;aJbeHe co6e .n:onHpe .n:o Haiii>HX yumjy MeJio.n;Hja: »fy6H
ce }KaJIOCHa npOlliJIOCT« TO sje.>K6a XOp CTapHjHX
yLieHHI..(a.
6e3 KOje Ce npHMjelbeHa yMjeTHOCT He 611 MOL'Ia
HH 3aMHCJIHTH, - Jie.>KH TY Ha .n:oxsaT pyKe y )!{HSOM
MaTepHjaJiy Hallier Hapo.n;a. Hama .n;jel..(a caMa he .n;aTH
HOSH CMjep CBOjHM HecnpeTHHM, aJIH HHKa.n; llia6JIOH·
CKHM noKylliajHMa. 3a pa.n;ose y I..(H3eJiapcrny (MeTa.1),
KepaM'HI..(H H .n;pseTy a.n;JmliHe cy nepcneKTHBe.
CJIHKapCKH TeLiaj aa ljaKe, HCTH TaKas 3a pa.n;HHKe
H HaMjelliTeHHKe, 06yXBaTa HeKa,ll; H .n;jel..(y H3HHMHe
.n:apasHTOCTH. Kao H csy.n;a H TY cse .n:o pe.n;OBHHX
ljaKa npse H .n:pyre ro.n;HHe cmi:KapcKe IIIKOJie, 3acTynJbeHa je u )!{eHa. 11MaMo .>KeHa HapOLIHTHX TaJieHara
Ha np. ytieHHI..(a Ha.n:a HosaKosHh H .n:pyre.
,4pyzapuua Muua To/Joposuh iiporp. cAuKapcKe
UJ.KOAe, zosopu HaM o :JICeHaMa u yMjeiilHociilu
To nHTalhe 611 Tpa>I<HJIO je.n;Hy noce6ny cTy.n;Hjy
H MHOrO BpeMeHa. 00CMaTpaTH .>KeHy H3,li;BOjeHO, I<aO
HelliTO 3ace6HO, MHCJIHM He 611 6HJIO npaBHJIHO. MHOro6pojHm1 )!{pTBaMa .n;oKa3aJia je oHa csoje yLJellihe
y CBMM >KMBOTHHM MaHHcpeCTai..(MjaMa Hapa;J;a, Kaa H
lberosoM yMjeTHHliKOM paasojy. Kana caM y Eeorpa.n:y Ha Tepa3HjaMa nocMaTpaJia Hapo.n;Ha KOJia H seceJba (3HMa 1944/45),. y36y.n;HJia Me je aaTaJiacaHocr
Maca Harne seJIHKe enoxe, y Kojoj ysHjeK BH,'J.r!Te,
I<poa 6op6y, >KHBOT, pa.n: H yMjerHOCT, )!{eHY ya MY·
lliKapl..(a. Y »K03apH«, y Hapa.n;HHM XOpaBHMa, y U.pTe>KHMa .n;jel..(e H aMJia,n:HHe, YBHjeK BHAHMO je.n;HO Te
HCTO: MOHyMeHTaJIHY je.ZJ;HOCTaSHOCT, HeKa,ll; TIOMaJIO
xpanasy, aJIH ysHjeK Henocpe.n;Hy, TIYHY CTSapHOCTH
H HeriOKOJie6HBe HCTHHHTOCTH HapO,n:HOf H3pa3a.
Y yMjeTHOCTH Kao H csyr.n:je, ysHjeK je npr~cyTHa
M )!\eHa, 6HJIO TO y njeCMH, Ty.>K6aJIHI..(a~1a, HrpaMa,
CJIHKaMa HaryeHHM riO ,n:psehy myMe (npHMjep CJIHKe:
»36op )!<eHa Ha fpMeLJy«). 2KeHe yMjeTHHI..(e, CTBapaOI..(li, H36Hjtajy H3 noaa.n;HHe, .n:a ce YKJbyqe y spesy
)1\HBOTa, 6op6e H ycnjexa.
11ay3HMajyhH IIIHpOKY Hapo,n:Hy yMjeHOCT, r.n;je
je .>KeHa .n;aJia arpoMHO MHora, Ha np. Ha Hapo,n:HOM
Be3Hsy, TKalby H .n;p., EOCHa je 3eMJba CKapo CaCSHM
6e3 HH,li;HSH,n:yaJIHe JIHKOSHe Tpa,n:HI..(Hje, aJIH Ca,ll;p.>KH
y ce6H CSe MOf}hHaCTH CpeTHOf TIOI.JeTI<a, BeJIHKe H3
3eMJbe H3HHKJie KYJIType.
npaBH, orpOMHH PYAHHI..(H Hose Hapo.n;He yMjeTHO·
CTH 3a CBe, na H 3a >KeHy ... Ko.n; HaC cy CKOpO TIOTnyHO HeHCI<OpHlliTeHH JIHKaSHH eJieMeHTH, TIOLJeS O,n:
rpy6e, je,n:HOCTaSHOCTH CeJbaLIKOf TpOHOllii..(a, na ,li;O
lliapOJIHKOCTH HaiiiHX rpa,li;CKHX l.JeTBpTH.
Ha ).teryH HCTOI<a ll.f aana,n:a, MO)!{e\10 .ll.3TH CHHTe3y Hallie yMjeTHOCTH. Y H3IIIOj CJIHKapCI<Oj IIIKOJIH
y lliKOJIH aa yMjeTHe aaHaTe, Meljy .n:jei..(OM Koja TY
CaJIH,!I.HO yqe 1'eXHH4KY CTpaHy 3aHaTa, HaJia3U Ce
TaKaS MaTepHjaJI, ,[l.a he 3aSHCHTli CaMO O,ll; HalliHX
cnoco6HOCTH, .n:a ce paasHjy HecJiyheHo 6oraTH npltpo.n;HH TaJieHTH. CMHcao 3a opHaMeHaT, KOjH HHI.Je
CaM O,ll; ce6e, 3a IIIapOJIHKOCT H .n;eKOpaTHBHOCT, -
3a ca,n:a je cse y CTsapalby H .n;aje caMo MaTepHjaJI 3a je.n;aH OIIlliTH ocspr. MH y 6y.n;yhHOCT rJie.n;aMo ca nyHo noya.n;alba, ysjepeHH y CHrypaH ycnjex.
,4pgzapuy,a .4gw.aHKa Ciiluw.esuh, zosopu HaM
0 /J;ett.ujuM aoMOBUMa
fosopHTH 0 ,li;OMOSHMa 3Hal.JH rasOpHTH 0 npO·
6JieMHMa cMjelliTaja H sacnHTalba Hallie .n;jel..(e npe.n:
KOjHM MH jOlli YBHjeK CTOjHMa, HaKO je .n;o6ap ,li;HO
Tara npo6JieMa seh pHjellieH.
0cJio6ol)elbeM Capajesa, Kao 11 tiHTaBe TepHTOpr~je BacHe H Xepl..(erosHHe, Hallie Hapo.n;He sJiaCTH,
nope.n: MHOro6pajHHX .n;pymx nHTalba HMaJie cy
npe.n: co6oM npa6JieM cMjelliTaja He36pHHyTe .n:jel..(e
- paTHe CHp04a,ll;l1.
Osa .n;jel..(a cy ce y MacaMa CJII1Jia y Capajeso 113
cs11x Kpajeaa EocHe 11 Xepl..(eraBHHe, a Meljy lbi1Ma
6110 je 11 3HaTaH 6poj .n:jel..(e 113 .n;pymx ¢e.n;epaJIHI1X
je.n;HHHI..(a. Y Capajesy je 3aTetieHa HeKOJII1KO .n;aMosa y Koje je cMjelliTeHo seJIHK11 6poj .n:jel..(e. ,D.a 611 ce
CMjeCTI1Jia 'H OCTaJia He36p11HyTa .n;jel..(a, np11CTyni1,'IO
Ce cpel)11salby TIOCTOjehi1X 11 aTBapalby HOBHX .n;aMOSa, KOjl1 611 np11MHJIM csy He36p11HYTY .n:jel..(y 11
npey3eJII1 }hi1XOBO BaCTII1T3lbe. Tiape.n; TelliKOha y
npoHaJia.>Kelby noTpe6HI1X npocTOpHja, ni1Talbe cTpy'liHor Ka.n;pa npeTCTasJba H .n;aHac Hajsehy TemKohy.
(HacrasaK ua 18 crpaHu)
15
�CflV1KAPCKV1 PA.[J.OBV1 V1
V18 H. 0. 50P5E ,lJ,PY
XaMa.ll 6p. 195 'leKa
vMyw.iiiepujg"
Aniiiucpaw.ucillKuH>a wtJopu
(E. BeiiipoBUJ!, 1942 wo.)
llA>gcaK
(IV ocpa1U3uBa)
�YMEHTAPH~ ~PAIMEHT~
00E
D.~M~TPV10EBV1""hA
Ca iipae cl(giiruiiiuHe
aHiiiucparu uciiii(UH>a
g B. !leiiipoau,g 1942 100.
YncHUJJ,a Ha Cl(giiruiiiuHu Af})lif-•
g !leiiipoauy 1942 100.
86j~ 11
lfleHe U ojeua
Ka c.Aeleiu
g s6jezg
(IV e<paH•u•a}
IV
ocpa~auu
�Harne sacmrTHO oco6Jbe y sehi1HI1 cJiyqajesa 611JIO
je .n;oca.n;a HeCTpy'IHO, 6e3 11KaKBe UIKOJICKe cnpeMe
11 Hao6paa6e.
YiaKo .n;oca.n;a U.eHTpaJIHa ynpasa .n:jeti11j11x .n;oMosa Hl1je ycrrjeJi a .n:a p11jern11 cse aa.n;an<e y noTnyHOCTI1, p11jern11Jia je 3HaTaH .n;11o nocJia. ,ll.oca.n;a
je OTBopeHo .n;eceT .n:jeLIHjl1x .n;oMOBa y Capajesy,
Kpoa KOje je npornJio OKO 2.000 .n;je~e, a .n;aHac ce
y lbi1Ma HaJia311 1429 MaJII1UiaH?, Meqy KOji1Ma 11Ma
11 .n;je~e 113 .n;pyr11x narn11x Peny6JII1Ka. Osa .n;je~a
noxal)ajy ca.n;a CTpytiHe UIKOJie (cpe.n;lhy TeXHI1Ky,
pa3He 3aHaTe) na 3aTO 11 HI1CY MOrJia 6HTH ynyfieHa
y lhl1xose Hapo.n;He Peny6JII1Ke. CMjernTaj 11 npexpaHa ose .n;je~e, p11jerneH11 cy Ha aa.n:osoJbasajyh11 Ha'!HH. Ya n o Moh MaCOBHI1X opraHI13a~Hja, a HapOLIHTO A<PM-a, Harne Hapo;!He BJracTH HaCToje .n;a npy}l{e
Harnoj .n;je~11 KOJII1KO je Moryhe s11rne na}l{lbe 11
6p11re.
0CHOBHI1 3a.n;aTaK KOjl1 Tpe6a .n;a pHjeUI11MO, je
ocnoco6JbaBalbe CTPYtiHor Ka.n;pa, no6oJbrnalhe }1{11BOTHI1x YCJIOBa y .lJ:OMOBHMa 11 CMjeUITaj jOUI He36p11HyTe .n;je~e. 0HI1 fie cyTpa Ha CBOji1M nJieBHMa noHHjeTH je.n;aH .lJ:I10 TepeTa Ha 113rpa.n;lbl1 Harne .lJ:OMO·
BHHe HaCTaBJbajyfil1 pa.n; CBOji1X pO.lJ:HTeJba.
0 PAAY YYYITE./bYIUA HA CEAY
3a CJI06o.n;y 11 60Jbl1 )1{11BOT HaUII1X Hapo.n;a 6op11J cy ce 11 ri1HyJie MHore Harne )l{eHe Y411TeJbl1~e
le
no ce;m Ma 11 rpa.n;oBHMa, no 3aTBOp11Ma 11 JioropHMa,
KaO KypHp11, 60JIHJ1llapKe 11 y jyp11rny Ha HenpujaTeJba
c opyli<jeM y py~n. Hehe 3a6opasi1TI1 )l{eHe Ko3ape
Kai<o je y ,ll.pyroj Henp11jaTeJbcKoj ocpaH311BH naJia
yLmTeJbH~a HeJia, Koja je ca HeocJio6o~eHe TepHTOpHje npeHOCI1Jia 60M6 e 11 CaHI1TeTCKI1 MaTep11jaJI tieTH
MJia.n;eHa CTojaHOBI1ha, npsoj tieTI1 Ha Ko3ap11. Cjehajy ce 11 Helie 3a6opasHTI1 npe)I{HBjeJII1 6op~11· 113
o.n;pe.n;a Hapo.n;uor xepoja Case KosatJes11ha, .n:a cy
TaJII1jaH C
I<H cparnHCTH CTp eJbaJII1 y Xep~erOBI1HI1 lhHxosor sj epHor .n;pyra ytiHTeJbi1~Y ByKy lliaKoTy.
( nO HOCO M npHtia 0 60p011 ,lJ.yrnaHKe, napTH3aHKe
c 03peHa, Hapo.n: lbei-Ior Kpaja.
H r<ao rnTo cy l\1HOre Hapo.n;He ytiHTeJbl1~e noi<a3aJie csojy Jby6as npeMa Hapo.n:y 11 cnpeMHOCT Ha Hajsehe li<pTBe y TOI<y OCJI060.lJ:I1JiaqKOr paTa, TaKO 11
.n;ai-IaC y BeJII1I<OM 11 TeUIKOM ITOCJIY 06HOBe 11 113rpa.n;lb.e 3eM.lbe .n;ajy CBOj YA110 y pa.n;y Ha BaCITI1Talby Harne
.n:Je~e 11 Hapo.n;HoM npocsjeliHBalhy.
Pa.n; Ha Hapo.n;HoM npocsjeh11salby 11 KYJITYPHOM
Y3.li:H3alby Harner ceJia na.n;a y npsoM pe.n;y Ha Hapo.n;He Y<IHTeJbe. BeJIHK11 6poj JbY.ll:11 11 *eHa Hayti110 je .n:a
lJI1Ta 11 ITHUie y TOKY OCJI060.lJ:I1JiatiKOI' paTa Ha OCJI060q~HOj TepHTOpl1jH, aJIH je OCTaO jOUI BpJIO BeJIHKH
6pOJ HeiTHCMeHI1X, Hap04HTO }l{eHa. 3aTO je OCHOBH11
3a.n;aTaK csaKe Harne y<IHTeJbl1~e Ha ceJiy .n;a rrpeKo
aHaJicpa6eTCKHX Tetiajesa Ytii1 nl1cMeHOCTI1 Harne ceoeKe )l{eHe. CeocKa )l{eHa BocHe '11 Xep~erOBI1He, rrpo6y~eHa 11 rrperropol)eHa Kpo3 ocJio6o.n;HJia<IKI1 paT,
.n;aHac otieKyje o.n: Hapo.n;He ytiHTeJbl1~e .n;a npo.n;y}l{l1
pa.n; HaUIHX rrapT113aHa 11 napT113aHKI1 KOjl1 cy Harrope.n;o c 6op6oM rrpoTHB HenpHjaTeJba 6op11JII1 ce 11
ITpOTI1B Ky.JITypHe 3aOCTaJIOCTI1 Harner ce.Jia.
H111<0 H11je TaKo 6JII13aK 11 .n;par HaUII1M ceocKHM
)l{eHaMa Kao lliTO je TO OHa Hapo.n:Ha Ytii1TeJbl1~a, Koja
11X Y411 .n;a lJI1Tajy 11 n11rny, KOja 11X yrryhyje I<ai<O he
xpaHHT11 11 o.n;rajam csojy .n;je~y, noytiasa HX tiHCTOhl1 ,11 .li:OMafiHHCTBy, rrpl14a 11M 0 }l{eHaMa 6op~11Ma 113
OCJI060.li:11JiatiKOr paTa 11 .n;aHaC 0 y.n;apH11lJKOM pa.n:y
}l{eHa no cpa6p11KaMa 11 nOJbi1Ma Harne aeMJbe. TaKBI1X
Ytii1TeJb11~a 11Ma y Hallloj 3eMJbl1 11 OHe HHCY p11jeT1<e.
Ham Hapo.n; ~11jeH11 lbi1XOB pa.n; 11 lb11Ma Ce TIOHOCH.
.1ap 611 611JIO Moryhe .n:a He y}I{I1Ba rrOlliTOBalbe 11 JbY6as 60-ro.n;I1Wlha CTaHHCJiasa CHBHe~ ca 41 ro.n;I1HOM
TelliKe 11 HanopHe Y411TeJbcKe cJiy}l{6e, Koja je .n;aHac
HajaKT11BHI1ja tiJiaH11U.a AHTHcpaUII1CTI1tiKOr cppoHTa
.>KeHa y KaKlhY 11 pyKOBO.lJ:I1Jia~ npocsjeTHor pa.n;a y
18
IJ ,
llCTO!II r.tjecTy? 0Ha oKyn .lba y aHa.Jicpa6eTCKe Tetiajese
HemfcMeHe }l{eHe 11 pa,a.HI1K e y KaKlhY 11 He }l{aJII1 Tpy.n:a KaKO 6H CBaKI1 HeiTI1 CMeHH pa.n;HHK 11 Heni1CMeHa
)l{eHa y KaKlbY Hay'!HJi a .n:a ti11Ta 11 n11rne. He npol)e
Hl1 je.n;Ha KOHcp epe H~Hja HaUII1X }l{eHa y CeJII1Ma OKO
KaKlb a, a .n:a lboj He npHcy CTsy je CTaHI1CJiasa C11sHe~
.n;a 611 nol\IOrJia }KeH aMa y pjewasalby aa.n;aTaKa.
l3paHKa 3eu., y•un e JbH ~a y Ktreli<nOJbY, no KHUI11 H
6Ji aT~ 6ea Kan yTa 11 n ony6oca MHOre .n;aHe 11 HOhl1
je noMar aJi a Hap o.n;HI1).t o.n;6 o pH11~HMa y H3Bprnasalhy
XI1TH11X aa.n;aTai<a y TOI<Y 0cJio6o.n;HJia'!Ke 6op6e.
,ll.aHac OHa ca:~wnpHjerop H o pa.n;11 ca ceoCKI1M *eHaMa
Ha o 6HOBH cen a. fpo a,a.a Map11h, ytiHTeJbH~a y J3HCTPH U.11 pa.n;H ca 250 .n;jeu.e y UIKOJII1. Ka.n; je UII<OJia
oTno'!eJ ca pa.QoM Hl1je 6HJIO .n:psa aa orpHjes, HHje
ra
6 J1JI O UIKO.'ICI"e orpa.n;e, .n:jeu.a HI1CY HMaJia xapTHje Hl1
OJI OBai<a. 3 Ha.1a je .n:pyrap11~a fpoa.n:a .n:a ce To MO}I{e
Ha6aBHTI1, CaMO Tpe6a Jby6aBI1 11 nOBe3aHOCTI1 C HapO.n;OM. 3ajL.lJ:HO C OMJia.n;HHKaMa 11 M,!Jaqi1M }KeHaMa
Ha6aBJ1Jia je .n;psa 3a UIKOJiy, HanpaBI1Jia UIKOJICKY
Orpa,!!.y, K} n11Jia TeKa 11 OJIOBaKa UIKOJICKOj .n;jel(11 H
pa.n; ce y UIKOJII1 .n;o6po o.n:s11ja. JeJiatia Xajp11ja, MJia.n:a 11 se.n;pa Ytii1TeJbl1~a, o6paaosaJia je y csoMe ceJiy
no.n: KoaapoM njesatiKI1 xop c KOji1M o611Jiaa11 csa
OKOJIHa CeJia 11 nOMa)l{e .n;pyr11M CeJII1Ma y KYJITypHO·
npocsjeTHOM pa.n;y.
Y Kpaji1HI1, YicTOtiHOj 5ocHI1 11 Xep~erosi1H11
seJII1KI1 je 6poj Ytii1TeJbl1~a Koje so.n:e no HeKOJII1KO
aHaJicpa6eTCKI1X TetiajeBa, y KOji1Ma Ce ytie ni1CMeHOCTH X11Jba.n;e }l{eHa ooCHe 11 Xep~eros11He. Te Ytii1TeJb11U.e y}1msajy cseHapo.n;Hy Jby6as 11 aaxsaJIHOCT 3a
CBOj nJieMeHI1TI1 11 CaMOITp11jerOpH11 pa.n; .
Ha }l{aJ
IOCT, je.n;aH Malbl1 6poj Ytii1TeJbH~a orJiywyje ce o csoj .n;yr npeMa Hapo.n;y. MaJIOCHO 11 611je.n;Ho CTptie y OlJI1Ma Harner Hapo.n;a 11MeHa OHI1X Ylll1·
TeJbi1U.a Koje 6je}l{e ca ceJia, .n:ajy ocTasKy Ha cJiy}l{6y,
H30CTajy ca .n;y}I{HOCTI1, Helie .n:a ce o.n;aaosy Ha npeMjernTaj y CeJIO 113 rpa.n;a 11 CJII11JHO. YfMa OH11X KOje
ce 113rosapajy TI1Me » jep HeMajy cTaHa y ceJiy«, jep
11M je noTpe6aH »CTa.JiaH JII1jetiHI1tiK11 Ha.n;3op 36or 6o.1IeCTI1«, jep 11M »KJII1Ma« He np11ja 11TA. 11T.lJ:.
Ha CBI1Ma Y411TeJb11U.aMa, aKTI1BHI1M tiJiaHOBI1Ma
Harne opraH113au.11je, Jie}l{l1 3a.n;aTaK .n:a npe.n;lbatie 11
HCTpajy y HanOpHMa Hallie HOBe HapO.II.He. BJiaCTH H
~jeJioKynHor Hapo.n;a 3a 6p}l{11 Hanpe.n;aK Harne 3eMJbe
Ha KYJITypHo-npocsjeTHOM noJby. I-b11xoso .n;jeJio Hl1je
11 Hefie OCTaTI1 HeOIJ,I1j elbeHO 11 He3aiTa}KeHO OA HapO.n;a. 0 OHI1Ma .n;pyr11M Hapo.n: he TaKol)e peh11 csoje.
B. 6a6Hii
�..
nPE.LJ.PATHV1 V1 nOPATHV1
CJlV1KAPCKV1 PAD.OBV1
D.PYIAPV1LlE MV1LlE TO.LJ.OPOBV1"h
]eceH
IlpoA>ehe y pywesmuuta
(1941-45)
.
�MNOGE SU SE BORILE ...
HAJRI.JA JAHIC
Proculo se bilo da je streljana. Svima k• su je
oji
voljeli ta vijest pala je tesko kao kamen na srce. U
bijeljinskom zatvoru cesto smo govorHi o njoj i pitali
se kakvi su bili njeni posljednji trenutci. Jos 1941
g•
odine, cim je Njemacka upala u Sovjetsku drzavu,
ona je sa muzem Fadilo111 Jahicem i drugovima otisla
u sumu da organizuje ustanak. Odatle je cesto dolazila, obucena u zar, u Bijeljinu gdje su je ubrzo uhvatili i odveli u bijeljinsku zatvor. Niko nije znao pod
kojim olwlnostima se to desilo i sta je bilo s njom.
Po li:azni bi!i< su me izdvojili iz sobe u jednu rupu
ispod stepenista bez patosa, memljivu, vlaznu i mracnu, sa vratima odJetava, koja su zatvarali katancem.
Jednom, kad je mrtva tisina pritiskivala zatvor i kad
smo mogli izbrojati sum svake kapi koja se srozavala sa vlaznog zida, culi smo kako se nabrekla zatvorska vrata sa teskom riglom otvaraju. Unutra je
hrupilo mnogo zena, sa tihim isprekidanim glasovima,
uzdasima i sumom odjela. Zacudo, strazar ih je utjerao unutra bez uobicajene vike. One su se razmjestile,
posjedale po betonu hodnika i ostale sve tako dok se
nije pojavio po.licijski• pristav sa strazarom koji mi
je naredio da odmah bez oldijevanja izadem i odem
u skupnu sobu. Kad sam izasla, unutra su ubacili jednu
zenu. Nisam je odmah poznala. Tek kasniJe, kada su
je na kratko pustili u dvorgte, poznala sam je. Bila
je to Hajrija.
- Zar si ziva ?, - upitala sam i odmah osjetila
da se nisam ni obradovala, toliko sam bila iznenadena.
- Ziva sam, - odgovorila je it nasmijala se.
Bila je mala rastom, krepka, tamne koze, sitnih
pametnih ociju, povezana cistom bijeJ.om maramom.
Otada sam cesto dolazila do njenih vrata od
letava, i priljubi'Vsi se uza zid da me ne primjeti
kljucar kada bude ulazio, razgovarala s njom. Bilo je
strogo zabranjeno prilaziti joj. U tim isprekidanim
razgovorima koji su trajali kratko i ostajali uvijek
nedovrseni ispricala je kako su je uhvatili prije mjesec dana, kad je dosla iz sume u zaru kuci, da uzme
sest metaka i neSto pr·esvlake i odijela za drugove.
U basti je bila postavljena zasjeda. I kad je izasla iz
kuce i uputila se preko baste nat.rag drugovima, uhvatili su je, svezali i odveli u policiju. Tamo ju je pretresao Salko, narocito revno.;;ni kljucar i nasao kod
nje revolver i· metke, koje je predao Tolju, tadanjem
pretstojniku ustaske policije. Danima je lezala svezanih nogu i ruku, veoma cesto bez hrane i vode.
Narocito su nastojali da saznaju od nje gdje se nalazi
Fadil s drugovima. Ali ona nije nista priznala. Kad
su joj dati da potpise saslusanje, ona je izmedu redova, koji su bili p.rilicno razmaknuti povukla crte
di nista ne bi mo~li dopisati njenom iskazu, i tek
20
tada je potpisala. Tada su je, sa jos dvadesetak zena
iz bijeljinslkog zatvora sp.mveli u mitrovacku tamnicu,
odakle su ih poslije mjesec dana ponovo vratili u
bijeljinski zatvor. U skupnoj sobi zene su mi sa postovanjem i •
divljenjem pricale o Hajriji.
- Strpali nas 11 jednu celiju i daju nam samo
VOde, - pricala je jedna zena. Lezim gladna, izne•
mogla. Svaki cas udu ustase sa puskama, gaze, udaraju Hajri• u cokulama po glavi i cijelom tijelu: j
Kazi gdje ti se tkrije muz pa cemo ti dati hrane i
pustiti kuci1
!
Ponekad dodu, natjeraju je da zine i metnu cijev
u usta.
- Govori, ubicemo te!, - vicu oni.
- Ne znam, necu da kazem, - odgovara ona.
I tako svaki J as, danju i nocu bez prestanka. A ona,
c
jos nas bodri, ne da nam da klonemo, da placemo.
Pitamo je dokle ce tako, zao nam je, tesko je gledati
kako se muci, a ona odgovara:
- Nek me ubiju, .ostace da zive on i moje dijete.
- Eto, kakva je bila, - zavrsila je zena.
Jednom sam opet vitdjela Hajriju u dvoristu,
umivala se polivajuci se vodom iz loncica. U zatvoru
su higijenski uslovi bili vise no rdavi, aU. na Hajriji
nije bilo ni traga od neke neurednosti i zapustenosti<.
!mala sam uvijek prilikom susreta i razgovora s njom
osjecaj njene fizicke i moraine cistoce.
Najzad jedne noCi1 kad su svi pospali, usli su
,
policajci i strazar~ i odveli sve zene vracene iz mitrovackog zatvora. Hajriji su metnuli teske okove sa
lancima. Ona je stajala uspravno, vedra, iako je znala
da ide na streljanje. Obuhvatila je pogledom cijeli
zatvor i neokrecuCi se izasla tako lako i brzo, kao
da nije imala teske okove. Ubrzo smo doznali da su
je odveli u Glinu i tamo odmah streljali.
M. C.
LELA BOKANOVA
Poslije velike ofanzive na Kozari 1942 godine,
Nijemci i ustase pohvatali su mnoge !jude i zene sa
Kozare, k!oje su strijeljali na dubickom mostu iJ bacili
u Unu. Medu tim pohvatanim bila je i Iijepa djevojka
Lela Bokanova. Nekoliko ustasa poveli su Lelu na
dubicki most da je strijeljaju. Doveli su je na most j,
uperivsi puske u nju, povikali: »Sedam godina smrditi
C.e Kozara od partizanskih ljeseva«, nasto je Lela odgovorila snaznim glasom: »Sedam stotina godina
pronositi ce se slava Kozare«, i skoCila u bucnu i
pjenusavu Unu.
SJECANJE NA JEDNU MAJKU
Pred cetvrtu ofanzivu narod Podgrmeca, vecinom
zene i djeca, izbjegao je u Grmec pred nadiranjem
neprijatelja. Na snijeznim padinama Grmeca naprav-
�ljene ~u na brzu ruku bajte, gdje se narod sklonio.
Ali neprijatelj ni tu nije dao mi.ra. Neprijateljski
avioni i• artiljerija poc·eli su da tuku i narod je momo
bjezati dublje u sumu.
Po snijeznim besputnim stazama Grmeca bjezale
su zene sa djecom. Jedna majka nosila je u narucju
dvoje djece, ·dvoje blizanaca. Neprijatelj je poceo
prodirati i u sumu. Ona je vidjela da nece moci sacuvati oboje djece, jer nije mogla da ih nosi. I tada joj
je kroz glavu sinula misao da ostavi jedno dijete, da
bi >tako sacuvala drugo. Dugo je premisljala koje joj
je dijete draze, koje cc da ostavi. I najzad jedno je
ostavila. I tek sto se odmakla nekoliko koraka, ucinilo
joj se, da joj je draze ono dijete koje je ostavila.
Vratila se natrag, uzela to dijete, a ono drugo ostavHa. Tako je nekoliko puta mijenjala djecu i borila
se sama sa sobom, dok najzad nisu naiS!e neke komsije i vidjele da je oboje djece smrznuto, a da to
majka nije ni primjetila.
Sko~o u i~t.i dan u z~nskom odjeljenju nik ickoc
zatvora 1gralo Je kola, pjevale su se borbene pjesme
crnogorske i krajiske, koje Crnogorci u svalwj zgodi
pjevaju, odajuci priznanje junackoj borbenoj Krajini.
Upravnik zatvora i tzv. »nacionalna straza«, ljutito
su ~astaja!il, jer ih je drazila pjesma ovih djevojaka,
kojtma su malocas saopstili da ce u zoru biti pogubljene. Ni jedna nije zaplakala, ni jedna zamolila za
milost, samo su podijelile sitne stvarcice, sat, prsten,
sliku iii bolje cipele dale za poderane i napi ale kratka
GINULE SU PJEVAJUCI ...
Proljece 1944 godine. Zasjedao je nacionalni
prijeki sud u Podgorici. U v·elikoj sali »Luksora «
sjede okri• ljeni, ovaj put najvise zena i djevojaka.
v
Citaju se redom imena Persa, Anda, Olga, Vera,
Senka itd. Vecinom mlade zene i djevojke. Jedna,
jer je iSla u Kolasin na proslavu 8 marta, druga sto
je slala partizanima pomoc, treca jer je vezala swjoj
jednogodisnjoj kcerci> crvenu masnu u kosu i pjevala:
:.Jurislije (~etnici) i tedeski,
Bjeze kao grom nebeski
Tjerala ih jedna trojka,
Ova djetica i djevojka«,
cetvrta i pet.a sto su govorile da ce pobjediti na.rodna
vojska itd. U sali je vladala grobna tisina. Sve su
osudene na kaznu smrti streljanjem. Osudene su pravo
iz suda odvodili na stre.ljiste . . .
Cim Je izrecena presuda, osudenici su poceli da
•
klicu Narodno-oslobodilackoj vojsci, dtugu Titu,
SSSR-u. Razbjesnjeli DuriSicevi i Jovovicevi cetnici
uzalud su ih usutkivafi i konopce na .rukama
osudenih pritezali do krvi. Svi su i dalje klicali,
a oncla, dok su ih utrpavali u kamione, koji su
ih vozili na streljiSte, zaorila se najprije iz zenskih grla partizanska crnogorska pjesma, koju su
odmah prihvatili osudeni drugovi:
:.Aoj Peko, gdje si, gdje si
Na Veze~nik top iznesi .. .«
U kamion su ih ubacivali, jer radi vezanih ruku
nisu mogli sami da se uspnu. Dunuo je proljetni
razvigor i zavitlao prasinu sirokim podgorickim
ulicama, narodl je sluivao suzu u oku i spremao
osvetnicku mrznju izdajnicima. Kod Zabjela su cekale
vee iskopane jame. Da bi zaglusili slobodotjubivu
pjesmu osudenika, juristije su pjevale do iznemog losti:
:.Mi smo s tobom, sivi ticu
Petre Karadordevicu,«
i pripremale njemacke pikavce, kojima su kroz par
minuta pokos.ili pedeset ljudskih zivota oct kojih su
33 bile zene i djevojke, svi narodni borci za slobodu ...
Zbor iena na Grmecu ( rad uce nice Nade Novakovic) za vrijeme
narudne borbe
oprostajna pisma svojim kucama. Skoro svaka kuca
u Crnoj Gori, i!Z koje je neko streljan, cuva posljednje
poruke pisane rukom osudene, iii njene drugarice,
ako neka nije bila pismena. Svako takvo pismo hrabri
one, koji ostaju na zivotu i govori o sigurnoj pobjedi
narodne vojske i o propasti okupatora i njegovih
slugu.
Taka su umirale hiljade nasih zena u svim krajevima nase otadzbine, ne zaleci zivote, svjesne da ih
daju za sigumu pobjedu naroda, koji uzdize slobodu
iznad svega.
SJECANJE NA PRVU RADNU
BRIGADU
u ljetu 1942 godine nase partizanske jedinice
oslobodile su bogatu i plodnu sanicku dolinu. Trebalo
,ie poznjeti ogromne njive zita, poznjeveno zito ovrsiti, obrati kukuruz i sve to spremiti za nasu vojsku.
Da bi se svrsio sav taj posao, rjeseno je da se stvori
radna brigada. Iz mnogih kuajeva Bosanske Krajine:
Drvara, Petrovca, Grahova, Ribnika , Prel<aje,
Sanice, Podgrmeca, slivale su se radne cete i bataljoni,
sastavljene od omladinaca, omladinki i nesto zena, u
sanicku dolinu, gdje su formirale prvu .radnu brigadu
sa svojim stabom.
Divno je bilo toga ljeta proCi sanickom dolinom.
Svuda su se vidjele radne cete sa Crvenim zastavama,
zatim masine vr~alice i mnogobro ina kola, koja su
ovrseno zito vukla u magazine u sumu.
Vrlo cesto, skoro svakodnevno, neorijateljsl{i
avioni su mitraljirali i bombardovali sanicku dolinu.
Bilo je slucajeva da su neke omladinke raniene. Ali
sve to nij.e ometalo ,radnu brigadu. Ako se ni ie moe:lo
raditi dan iu, radilo se nocu pri m iesecini. Od mnoe-ih
nocnih akci ia. ko ie je izvela Prva radna brigada . bila
je i akci ia ribnickog bat at ion a, sastavl ienog vecinom
od omladinki i zena. Trebalo se prebadti preko Sane
21
�i nadomak neprijateljskog garnizona poznjeti neko-
liko njiva psenice. U akciju se poslo zajedno sa jednim bataljonom nase vojske. I dok su nasi borci sa
puskama stajali na polozaju, dotle su zetelice, naoruzane srpovima citavu noc zele. Poznjeveno z~to je,
na brzu ruku napravljenim sp1avovima prebaceno
preko Sane. Ujutro, mjesto njiva psenice, neprijatelj
je vidilo strniste.
Jednog tmurnog jesenjeg dana, kada je nasa
radna brigada privodila kraju radove, sastale su se
na rusevinama i zgaristima grada Kljuca dvije prve
brigade - P.rva proleterska i Prva radna. Bilo je
hladno, kisa je padala, a vecina clanova nase brigade
hili su bez cipela i opanaka. Ali radost zbog susreta
sa proleterima hila je veca od svega. Odusev.ljenje je
dostiglo vrhunac kada j.e tadasnji komesar Prve proleterske brigade, pokojni drug Fico, uputio rijeci
priznanja i zahvalnosti nasoj brigadi za pune magazine zita, koje je nasa brigada spremila svojim tromjesecnim radom.
Danas nema na zivotu mnogih udarnica iz ribnickog bataljona radne brigade, - nema dvaju djevojaka Janjuse i Milje Markovic sa Busja, koje su za
vrijeme cetvrte ofanzive nestale u snijeznim nametima Satora.
PODATCI IZ BIJELJINSKOG SREZA
0 UCESCU ZENA U NARODNOOSLOBODILACKOJ BORBI
.. Kada prelistavam? podatke o ucescu zena bijeIJmskog sreza u borbt za oslobodenje, pred nama se
otvara slika divnog .rodoljUJblja i hrabrosti stotine
seljanki i gradanki ovoga 'kraja. Niz imena omladinki
i starijih zena, koje su pomagale narodno-oslobodilacki pokret, stradale i ginule u borbi, prolazi ispred
nas. Mazda u tome nizu, nisu ispisana jos mnoga
imena zena, koje su nevideno stradale, bezimeno
ginule. Zato bi bilo potrebno da sto sire razvijemo
prikupljanje podataka 0 svim htvama kojima su zene
iskupi!e danasnju slobodu. Primjer organizacije AF2-a
iz Bijeljine, koja je prikupila i sredila podatke o
ucescu zena svoga kraja u cetverogodisnjoj borbi,
treba da posluzi svima drugima.
Imamo podatke za 136 zena i djece poginulih
mucenickom smrcu od okupatorsko-izdajnicke ruke
kod kuca i u logorima. Pored mnogih imena stoji
kratka pribHjeska: - U sedmoj ofanzivi ubise je
cetnici na sred sela. - Prije nego su je ubili, pitali
su je: »Je li ti zao umrijeti tako mlada ?« On a je
odgovorila: »Nije mi zao, rodila sam se za postenu,
pravednu borbu i za nju mi ni ie zao dati zivot.« Kraj
drugog imena stoji: - Ubili je esesovci, ubili je
Nijemci - itd. Kraj djecijih imena ceste su pribiljeske: ubili ga Ni iemci, esesovci, ustase, cetnici, poginulo od njemackog top a itd. Kra i imena dvi iu drugarica iz seta D. Cr - =1tova stoji zapisano: »Zaklali ih
cetnici nocu 1943 '" ·.,n .« Kra.i druge opet: »Zal<lali
ie cetnici i bacili u S ~ yu zaiedno sa dvoie uhiiene
dieee.« Kraj jedne zapis: »Sumnjali su da ie hranila
bolesne partizane i streljana je od cetnika.« Zanim\jivo je spomenutL da je u Semberi ii na.iviv;e Srpkin.i a
stradalo od cetnickog noza. Kraj imena jedne omladinke stoji zapisano: »Sestra dvoiice boraca NOV.«
Prilikom sedme <Ofanzive poginuse neki cetnici, a
ostali u svome bi·jesu oohvatase sve zene i d iecu partizanskih porodica i njihovih simpatizera. Medu njima
22
je uhvacena i pomenuta omladinka kao i njen 14-to
godisnji brat. Tukli su je i mucili, pa kad nista nije
htjela da kaze, zaklali su je sa malim bratom.« Kraj
imena jedne mucenice pise: »Posta nije priznala,
krvnici joj odsjekose glavu i bacise daleko u potok.«
Iza mnogih poginulih majki stoji zapisano, da je
za njima ostalo dvoje, troje i viSe djece. Jednu omladinku mucili su i cetnici i esesovci, ali· ona nije progovorila. Odsjekli su joj oba uha, vrh nosa, pod nokte
joj zabadali kline, ali otpor svjesne Titove omladine
pobj·eduje sva zlocinaC.ka mucenja. Sve dok je hila
pri svijesti klicala je Titu i Komunistickoj partiji.
Druga omladinka, prkosila je cetnickim kundacima
i kad su je natjerali da sama sebi iskopa raku, snaznim zamahom, iako izmucena zgrtala je zemlju pjevajuCi borbene pjesme. Okupatori i narodni izdajnici
pokosili su tako mnoge zivote. Sve su to hila mucenicka umiranja, kazuju nam podaci. Takva je vjerovatno hila i smrt onih, o cijem kraju nema podataka.
»OtiS!a po zadatku i nije se vratila« - piSe cesto iza
imena pojedinih drugarica.
Mnogo zena bijeljinskog sreza otislo je u narodno-oslobodilacku vojsku. Iz duge borbe, jedan dio
- njih oko stotinu,- dozivio je pobjedu, a neke se
jos uvijek nalaze u vojsci. Jedna, koja je 1942 posla u
redove boraca nalazi se danas negdje na vojnoj duznosti kao potporucnik Jugoslavenske Armije, a druga,
vee pet godina vojnik, sada je u cinu porucnika.
Prema podacima koje imamo dvadeset iJ devet
zena bijeljinskog sreza poginulo je u borbama sa
neprijate.ljem.
Redaju se imena dvadeset i cetiri zene, pored
svih imena stoji ime zloglasnog Jasenovca. Odvedena tamo 1941, 1942 itd. Sudbina uvijek ista.
»Otada joj &e gubi trag«, pise pored svakog. Po neki
put je i osvijetljena mucenicka smrt pojedi1
nih drugarica - primjer Hajrije Jahic, koja je prosla kroz
strasna mucenja i nikoga nije odala. Pred smrt je
hrabrila ostale drugarice i pokazala kako umiru
svjesne zene.
Kroz cetiri godine borile su se zene bijeljinskih
seta, pomagale narodno-oslobodilacki pokret, izdrzavale hrabr.o teror neprijatelja i nisu se plasile ni
onda kada su umirale. Starije zene, poletne omlaclinke isle su u smrt klicuci Titu i slobodi. UcestvujuCi u borbi protiv fasizma, bi·jeljinske zene borile
su se s puskom u ruci, pored ranjenika, kao 'k uriri,
politicki radnici, bord pozadine. Za svoj rad dobile
su priznanja sv·og naroda. Sest zena iz bijeljinskog
sreza odlikovano je ordenom bratstva i jedinstva,
ordenjem za zasluge i hrabrost. Orden za hrabrost
no i i zena koja je sa svoja cetiri sina posla u borbu.
Dvojicu je izgubila, a jedan joj je teski invalid. Bijeljina je data i jednu od tri zene narodnog heroja
Bosne i Hercegovine,Radojku Lakic, pones Semberije,
pones cijele nase zemlje. Borac za slobod'U jos od
prije rata, Radoj,k a Lakic poginula je u Sarajevu
smrcu kojom umiru samo najsvijesniji sinovi naro::la.
Danas imamo iz bijeljinskog sreza mnoge zene
rukovodioce. Mnoge su u narodnoj vlasti.
Donosimo samo letimican presjek slike jednog
naseg sreza, iz 1koga se pribliZno vidi velik udio zena
u borbi za oslobodenje. Iz podataka ovog semberskog sreza, dok nam ne stignu podaci i dopisi iz
drugih srezova, mozemo da sagledamo velike i krvave zrtve, koje su nase zene prinosile za veJioku
buducnost koju smo docekale.
�HcMeiii Myje.sul-wBuh
Ha
tpMe'lKOJ
ueciiiu
23
�HEKOAYIKO CJEnAI-bA HA 8 MAPT
KAKO CMO nPOC.nABJbAJIE 8 MAPT
Y CTAPOJ JYfOC.nABHJH
Hanpe.n.He )l{eHe - )!{eHe pa,li.HH~e, HHTeJieKryaJIKe, .n.oMahm-'e, 6op6y sa cnoja npaBa BeSHBa.ne cy
sa 6op6y CBHX .n.eMaKpaTCKHX CHara y seMJbH. TaKo
cy H 8 MapT HaKO OCKY,li.HO H CKyqeHO )l{eHe npO·
CJiaBJbaJie yBajeK y SHaKy 6op6e npOTHB peaK~Hje,
sa ,u.eMOKparci<e cJio6o.n.e, sa je,u.HaKy Harpa.u.y, sa
je,u.HaKH pa,u., sa salliTHTY MajKe H ,u.jeTeTa.
MaJie npocropHje )!{eHCKOr noKpera 6HJie cy MaJieHe ,ll.a npHMe TaKO BeJIHKH 6poj )l{eHa, KOje cy H
rora ,u.aHa xrjeJie jorn BHrne .n.a MaHH<}:lecryjy CBojy
Mp)l<fhy npOTHB <}:lalliHSMa, CBOjy Jby6aB npeMa CJIO·
60,li.H H HanpeTKy.
oHJIO je TO y Eeorpa.n.y 1936-1937 ro,u.HHe Ka.n.a
ce peai<~HOHapHa BJia.n.a Beh y BeJIHKO noBeSHBaJia
ca cparnHCTH'IKOM I-beMa'IKOM H HraJIHjOM. no.n. THM
YCJIOBHMa, CBaKa H HajMalba MaHHcpeCTa~Hja H3HJiaSHJia je Ha ornop BJiaCTH Koje cy Beh OH,ll.a ocjeha.11e,
.n.a ce y )l{eHaMa KpHje BeJIHKa cHara H cnpeMHOCT
.n;a ce 6ope, .n.a IhHMa H ~Hje.noM Hapo.n.y 6y.n.e 6oJbe.
nope,ll. pe<):lepaTa 0 SHaqajy 8 MapTa, aHTHcpalliHCTKHihe cy npHnpeMHJie JIHjen nporpaM y .n;yxy
cneqaHOCTH, KOjH je nomyHHa nporpaM re Be'lepH.
A je.u.He ro.n.HHe ('IHHH MH ce 1938), ycnjeJio ce,
.n.a ce raj .n;aH nperBOpH y BeJIHKY cBe'laHOCT. Ca.11a
KoJiapqeBe sa.n;y)l{6HHe (HajBeha caJia y Eeorpa.n.y)
6HJia je .li.YllKOM nyHa CJI060,D;OJby6HBHX Jby.n;H. )l{eHe
cy CBOjy CHary H llOBeSaHOCT ca CBHM CJI060,li.OJbY·
6HBHM )!{eHaMa CBHjera, Ca CBOjHM MHJIHM CeC'I'paMa,
)!{eHaMa CCCP-a ,u.oKasaJie H THM, rnto cy ca MHoro
6pHre H Jby6aBH npHnpeMHJie nporpaM re cBeqaHe
seqepH. Pe¢epar, xopoBH, pe~Hra~Hje, CBe je roBopHJIO o TOMe, .n;a he ce )l{eHa 6opHTH sa c.11o6o.n.y sa
CBajy paBHOnpaBHOCT, saTO ,ll.a 8 MapT llOCTaHe ,ll.aH
cMorpe, no6}e.n;e H cJiore. H saHCTa cy )l{eHe JyrocJimmje TO H ,ll;O'IeKaJie. 0BOfO,li.HllilbH 8 MapT )l{eHe
Beorpa.n.a npocJiaBHhe y sHaKy nyHe cJio6o.n;e y sHaKY cnoje nor nyHe paBHOnpaBHOCTH.
oHJIO je TO y 3arpe6y 1940 ro,n;HHe. )l{eHe pa.n;HH~e KOje cy ce YBHjeK Ca CBOjHM ,n;pyraBHMa 60pHJie sa CJI06o,u.y H paBI-IOnpaBHOCT CBHX Jby,n;H, npoCJiaBHJie cy 8 MapT, CBOj }l{eHCKH 6op6eHH npasHHK
y Pa,u.HH'IKOM ,u.oMy. HHje TO 611.11a caMo o6uqHa npoCJiana. To je 611.11a MaHH<}:lecra~Hja CHare pa,li.HHqKe
KJiace pa,u.Hm<a H pa,u.HH~a Koje cy sHaJie .zu::. je ocJIO·
6ol)elhe )!{eHa BesaHo sa ocJio6oljelhe ~HjeJior pa.n;nor Hapo.n.a.
Oner pe<Pepar, oner yMjeTHHqKH nporpaM, TH·
CK3. y npOCTOpHjaMa KOje HHCy MOrJie )I.a npHMe CBe
)!{eHe.
A:m pa3)'MJbJIBO, cBe je TO 6HJIO jorn yBHjeK
ocKy.:mo. Jep ro je 6HJia npocJiaBa caMo Hanpe,u.HHX
24
)!{eHa, ,li.OK BeJIHKe MaCe pa,U.HHX )!{eHa 6HJie cy ,li.S·
JieKo o.n. Harne npocJiaBe. 8 Mapr nocrao je yHCTHHY
Hall npa3HHK KpOS OCJI060,li.HJiaqKy 6op6y, ,ll.aHaC y
CJI060,li.H, jep ce OCTBapytje OHO lliTO cy Hanpe,li.He
)KeHe )l{eJbeJie, sarnro cy ce .n.yrH HHS ro,u.HHa 6opHJie
11 lliTO cy CJiaBHJie Ha ,ll.aH CBOf npaSHHKa 8 MapTa
csaKe ro,n:HHe.
. .. U TUZLI GODINU DANA PRIJE ...
Prije ovoga rata zene Istocne Bosn·e nisu znale
za 8 mart. ~iroke mase tih zena sela iJ grada nisu
mogle cuti za taj borbeni praznik zena cijelo2'a
svijeta. U mukotrpnom svom zivotu Bi.rcanke, Romanijke i Majevicanke, u sivoci i ispraznosti svojih dana,
nisu mogle niSta saznati o borbenom istupanju zena
za svoja pogazena prava, za oduzda prava cijeloga
ugnjetenog i iskoriScavanog radnog cov jecanstva.
Borbene antifasistkinje grada trudile su se da taj
svijetli datum obiljeze u svijesti zene, ali u tome nisu
uspjevale, jer su se rnjihovi pokusaji lomili o sur•
ove
mjere policije. Jos pri:j·e ovog ·rata, napredne zene,
na.rodne· studentkinje i ostale zene Bijeljine i drugih
gradova lstocne Bosne pokusavale su da na taj dan
u sela proture sto vise brojeva »2ene Danas«, da prikupe sto vise pretplatnika za taj napredni zenski· list.
Taka je bilo ... Iza toga teskog i mucnog vremena, doslo je drugo doba. Izbila je svom snagom
istina na svjetlo dana ... Rijeci pjesme o predratnoj
borbi zena za svoja prava:
~Vee
gubi se h!osna pros!ost,
Vee gubi se sto!jetni san,
A mi zene iz erne noci,
U novi sad hitamo dan.<
O<; t\•arile su se, one su se k,roz oslobodilacku borbu
i potvrdile. I evo zena Istocne Bosne na :velikom trgu
slobodne Tuzle. Evo ih slobodno slusaju rijeci• o
medunarodnom danu zena. Jos rnije oslobodena Majevica, Romanija i Semberija, jos Bijeljina pati u zici,
jos cestama Istocne Bosne krstare fasisticki tenkovi
i kamioni, a one su se provukle izmedu zica, izmedu
patrola, proS.le pored zasjeda kolona, neustrasivo
savladale sve prepreke i dosle u Tuzlu da na dan
8 marta manifestuju svoju ljubav za narodnu vojsku,
svoju odanost borbi.
U suncanom danu poigravaju sareni vezovi
nosnji, bijele se rubine i erne marame udovica i majki
Trgom se ore poklici bratstvu i jedinstvu, vojsci i
Titu. Ti poklici ispisani su na. transparentima koje
zene nose.
Bio je to veliki dan za zene Istocne Bosne. One
su se sastale na svom prvom mi:tingu antifasistkinja,
da proslave uspomenu na8 mart i da reknu sta su
�u~inile i sta ce uciniti za oslobod~nje zemlje. Rijeci
i brojke govore o njihovim djelima. U poglredima i
radosti zena jas.no se vidi njiho>Va vjera u pobjedu,
njihova svijest 0 udjelu u stvaranju boljeg zivota
M. (;.
OCMI1 MAPT 1945 10)].1-'IHE Y DO,ll.!PMEl.JY
CaHCKH MocT je MaJia sapOlliH~a, aJIH je HeKaKo
Ha 3f0.li.HOM Mjecry, TaKO )T,a Ce y lby CB8KOM npHJIHKOM Ha 360pOBe H MHTHHre 3rpHe CHJiaH Hapo.u..
OcMH MapT 1945 ro.n.HHe ocs:lHyo je se.u.ap H
CYHtJaH. Beh o.u. jyrpa notJeJie cy .lKeHe .u.a ce
CJIHjesajy y rpa.u.. Cse nosopKa aa nosopKOM. oHJIO
je MHOfO H MYlliKapa~a. 11lliJIO Ce Ha MHTHHr, KOjH
he ce y OO.U.He O.U.p.lKaTH Ha CaHCKOj nHja~H OOBO.li.OM
npocJiase Mel)yHapo.n.Hor ~aHa .>KeHa. Cse je HlliJIO
seceJio, no.u. 6apja~HMa H ca napoJiaMa. WHpoKe .u.jesojatJKe KHKJbe, calliHBeHe o.u. paaHo6ojHHX na.no6paHa nojatJaBajy pa.U.OCT OBe )KeHCKe CBeTKOBHHe.
.Uo no.u.He ce cJierao Hapo.u. H3 OKOJIHHX ceJia:
3.u.eHe, KpKojesa~a. Kpysapa, YcyMOBa~a. no.u.Jiyra,
Ep.u.apa, Jly.lKaHa, l.JanJba, KHjesa, noJbaKa H CaCHHe.
KacHHje cy CTH3aJie rpyne H3 y.u.aJheHHX ceJia Kao
lliTO cy ToMHHa, KJbeB~H, 11Jim;a, TpaMOllllba, KoaH~a, a npe.n. CaM OOtJeTaK 360pa CTHfJIO je H3 HOBCKOf
cpe3a OKO TpH CTOTHHe )KeHa.
Tpr ycpe.u. CaHCKor MoCTa npe.u. KoMaH.U.OM MjeCTa 3alllapeHHO ce o.u. Hapo.u.a. Ha HeKOJIHKO MjecTa
Hrpa ce Ko3.apa H njesajy ce HajHOBHje njecMe:
:t3aBH06Hx je HaMa rapaHl.lHja,
11.a HaM Hefie JlOHH MOHapxHja!c
CsaKo ceJio 6H xTjeJio .na ce raKMHtiH c ocraJIHMa H .u.a OHO HMa HajJbenllly 3acrasy, Hajsehy THTosy cJIHKy, Haj3aHHMJbHBHje H3pal)eHe napoJie. A
OCKY.U.H~a je y xapTHjH, OCKY.U.H~a je y CBaKOjaJ<OM
MarepHj.aJiy. .llHpJbHBO je 6~1.'10 pa3rJie.n.aTH napoJie
noje.n.HHHX ceJia. )l{eHe cy ce Ha pa3He HatJHHe .u.oBHjaJie KaKo .u.a .u.ocKotJe HeMalby. Tarw cy .lKeHe H3
y.u.aJbeHor nJiaHHHCI<Or ceJia TpaMOllllbe HanpaBHJie
OKBHp 3a napoJiy H3 o6HtJHHX npyrHha. Dperw rora
OKBHpa pa3aneJie cy nper<pacaH pytiHHK, 6oraro H3se.>KeH, a Ha pytiHHK cy npnlliHJie KOH~eM xaprHjy,
Ha KOjOj je je.n.Ra O.ll. lbHX car.lOytJKH HCOHCaJia napoJiy 0 BOJbeHOM .u.pyry THTy.
Ha 6aJIKOH rpa.n.cKor o.u.6opa, OKHheH hHJIIiMHMa, CJIHKaMa THTa H CraJbHHa y aeJieHHJIY H3HlliJia
je .u.pyrapH~a .UparH~a JlHKap. KoJia cy ce pacnycrHJia, njecMe YMyKJie, .lKCHe cy ce YMHpHJie. nocJIHje
MaJIOf yso.n.a, pHjetJ .U.06Hja je.n.aH .n.pyr, KOjH TOOJIO
noa.u.pasJba )KeHe.
:.BjepyjeM, .u.a HaM .u.oca.u.a HHje ocsaHyo .beTilliH
H pa.u.ocHHjH OcMH Mapr. Osaj OcMH Mapr Ha~J je
cpeTaH H CBHjeTaO H pa.U.H TOra lliTO je CliHOh o6jaBJbeHa BHjeCT 0 tf:lopMHpalby je.u. CTeBHe BJia,ne Jy-
rocnaaHje Ha lfeny ca .n.pyroM THTOM. Dp•H nyT y
HCTOpHjH Ha lJeJIY Hallie BJI8.U.e CTOjH tJOBjeK, KOjH
je HHKaO H3 .U.y6HHa HapO.U.HHX ... «
YpHe6ecHo KJIH~albe o.u.jeKeyJio je H3 HeKOJIHKO
XHJba.U.a rpJia, TaKO .u.a je .n.pyr HeKOJIHKO MHHyTa tJeKaO .li.OK Ce HapO.U. CMHpH.
:.O.u. notJeTKa 6op6e 3a CJio6o.u.y, BH, .>KeHe yqecrsyjere 3aJje.n.Ho ca HaMa y cseMy. BH tJHHHTe .u.a
no6je.n.a 6y.u.e 6p.lKa H Jbenllla. Dpe.u. HaMa CTOjH KOH3lJHO HCTjepHBalbe HenpHjaTeJba H3 Hallie 3eMJbe,
a OH.U.a H3rpa.u.lba . .UaHac cy y no3a.U.HHH pa.u.He pyKe
sehHHOM .lKeHCKe. Ha .>KeHaMa je, .u.a H ose rO.U.HHe
OCHrypajy XJbe6 HalliOj BOjCL\H. 0Ba 6op6a, KOjy je
nosena H opraHH30BaJia KoMyHHCTHtJKa napTHja noKa3aJia je, .u.a ce cse MO.lKe nocrHhH Ka.u. ce Hapo.u.
36Hje y qspcre pe.u.ose ... «
00CJIHje cy Ha fOBOpHH~Y H3JI33HJie .lKeHe, npeTCTaBHH~e A~)l{-a H3 noje.U.HHHX cpe3osa H .lKeHe H3
Hapo.u.He snacTH. Cse cy .>KeHe ca6paHo rosopHJie o
TOMe KaKo je cjersa Ha npary H .u.orosapaJie ce KaKo
he Haj60Jbe OOMOhH BOjC~H .U.a Ce .U.OKpajtJH 6op6a .
.Uy6oKo csjecHe csoje yJiore y csaKOM Hapo.u.HoM noCJiy, ose no.u.rpMetJKe ceJbaHKe rosopHJie cy o 36Hjalby pe.u.osa OKO CBOje OpraHH3a~Hje A~)l{-a H OKO
HapO,ll;Ho-0cJio6o.n.HJLatJKor ~poHTa. rosopHne cy o
6paTCTBY H je.U.HHCTBy, KOje je OOMOfJIO .n.a ce .U.Orye
.u.o cJio6o.u.e.
»Y pary CMO .U.OKa3aJie 6op60M .u.a CMO je,D;HO,
a y MHPY heMO .z:r;oKa3aTH cJioroM ... MH ce He .li.HjeJIHMO Ha HeKe crpaHKe, Hero Ha Hapo.z:r; KOjH ce
60p11 H Ha lllaKy H3.ll.3jHHKa ... «
00CJFHje 360pa, .lKeHe H OMJia.U.HHa H3 06JIH.lKI-bHX
ceJia, paasHJIH cy KOJia no naja~a, tieKajyliH setJe,
Ka.n. he 6HTH y .UoMy KYJIType npHpe.z:r;6a ca 6HpaHHM
nporpaMOM. Hapo.z:r; H3 y.z:r;aJbeHHX ceJia ce noJiaKo
pa3HJia3HO, oneT cse y nosopKaMa H no.z:r; 6apja~HMa.
Y paHOM, npernpoJbeTHOM npe.u.seqepj.y jolll cy .z:r;yro
o.z:r;jeKHBaJie njecMe ca OKOJIHHX 6p.u.a H MHjelllaJie
ce y seceJIH .>Karop KOjH je .n.oJia3HO ca nHja~e. A
Hajtielllhe cy ce noHaBJbaJIH CTHXOBH Kao HeKH aasjeT:
:ttlpy>Ke THTO, MH TH ce KyHeMo,
tla ca Tsora nyTa He cKpeheMo ... «
11 OHE CY 11WJIE HA DPOCJIABY 8 MAPTA
YotiH 8 Mapra 1944 rO.U.HHe, je.li.HO npe.u.seqepje
y TPOlliHY r<yhm.J.y crape no.u.ropHtiKe sapOlliH CTHrao
je KypHp lliTa6a 3ercKor o.u.pe.u.a. Y »6JIOKY« cy ra
003HaBaJIH KaO .'!Hjenor nJiaBOKOCOf MJia)J.Hha, H36jer·
mr~y H3 nehu, pa.U.HHKa Ha ~eCTH. MH CMO ra 3BaJIH
KplliTeHHM HMeHOM HHKOJia, nOlliTO MY npe3HMeHa
HHC.\\0 xrjem~ .u.a c.noMHH>eMo. DHCMa HaM je H 3a
BpHjeMe HajTe.lKer OKynaTOpCKO-H3)J.ajHHlJKOf Tepopa
sjelliTO npeHOCHO. To npe.u.setiepje, y nolll'f!H je 6Ho
H no3HB .u.pyrapH~aMa, Ha npocJiasy 8 MapTa, Koja je
rpe6aJia .z:r;a ce o.u.p>KH y KoJialliHHy, HJIH HeKoM .li.PY·
25
�roM MjeCTy. 11a Tio,~J;ropHIJ.e cy rpeoaJie ,11;a H.A}' .APYrapMI.\e nepca lll, ,UparHlba M. H B'HCa C. Ka.A cMo HM
CaOIIUITHJIH II03HB, HaKO je lbHXOB IIOJia3aK 6HO CKOTIqaH ca aeJIHKOM onacHoiiihy, aacjaJie cy HM ce OlJH
0,11; cpehe H noHoca. ,UparHlhY 11 noKpaj Haj6oJbe BOJbe
HHCMO MOrJIH npe6al\HTH npeKO 6JIOKa, jep je 6aUI
THX ,l];aHa TIOJIHI.\Hja HeyMOpHO TparaJia 3a lbOM. H3
TIO,I];rOpHYKe OKOJIHHC: 3eTe, foJiy60BI.\a, JbeUIKO TIOJba, BpalbHI.\KMX lbHBa HTJl., lJHja je TepHTOpHja
6HJia y pyKaMa OI<ynaTOpCK:HM, IIOUIJIO je MHOrO JlC.'IeraTa. no lbHXOBOM IIOBpaTKY ,ll;03HaJIH CMO 0 MHOrHM ,ll;pyrapHI.\aMa 11 .upyros11Ma pyKOBOJlHOI.\HMa, rwj11
OCyi)eHe Ha CMpT, He JlOlJeK8BWH }Ke.lbeHy CJIOOO.A}',
KOja je 6HJI8 Ha IIOMOJiy.
'
CJEnAI-bE HA JE,UAH
-'
8 MAPT
8 MapTa 1945 r. Ha BCJIHKOM MHTHHry >KCHa y
MoCTapy aaJienpiiiaJie cy ce aacTase 11 TpaHcnapeHTH
y pyKaMa pa,ll;HHI.\a H AOMafi.Hl\a, MycJIHMaHKH, CpnKHlba 11 XpsaTHI.\a. To je 6HJia aeJIHKa MaHHcpecTal\Hja
6op6eHHX >KCHa MoCTapa. nope.u II03,1l;paBHHX rosopa
npeTCTaBHHKa HaUIHX BOjHHX, 1\HBHJIHHX H IIOJIHTHlJKI1X pyKoBO.ACTasa, YYJIH cy ce no nps11 nyT roaopx
ocJio6oljeJ-mx iKeHa. CMHUIJbeHo, 6e3 HMaJio ycTe3alba
JlleHe Ht!YMOpHO paiJe HQ 06HOBU CBoje iiopgrueHe oiilaf1.6UHC
cy TOra ,ll;3Ha Ha CJI060)l;HOj T~HTOpHjH nroc.'IaBHJIH
,ll;aH >KeHa - 8 MapT.
0KynaTOpCKO-H3,1l;ajHHlJKH llliiHjyHH )1.03Ha.l!H Cj'
3a HMeHa HeKHX yqecHHI.\a Ha npocJiaBH. MHore yqc.
CHHL{e Ha npocJiaBH cy HaM y nospaTKY pa3)lparaHo
rOBOpHJie ,ll.a He 611 >KaJIHJie >KHBOT ,ll;3TH, CaMO ,ll.a joUI
je,ll.HOM ,ll.OR<HBe OHaKBY CBClJ3HOCT Ha CJI060,ll.H.
nap )!.aHa IH3a TOra )J,OBeJie cy »jypHUIJIHje« HC!<OJIHKO >KCHa yqeCHHll.a Ha npOC,'IaBH 8 MapTa, KOje HH
TIO,ll. 6aTHHaMa HHCY HHKOra O)l.aJie. Y Tio,IJ,rOpHI.\H je
yxsaheHa nepca lll., Koja TaKoi)ep HHKora HHje xTjeJia
){a O){a. Kpo3 nap ){aHa cy.l{HO HM je, y3 HeKe ){pyre
OKpHBJbeHe, l.lCTHHlJKH BOjHH cy.l{, y HMe Kpa.'ha H OTai,I6HHe no)]; oKynaropcKHM noKpOBHTeJbCTBOM. Csc cy
26
HCTyna MycJIMMaHKa Hacpa KoJry,11;ep, CTapa pa.AHMI.\a
AHa illHMyH, CpnKHlba CJiasa EaJiah, 6opal\ JyrocJioseHcKe apMHje Ha)la oHTaHra 11 OMJia.AHHKa A3pa
KaJiajr,IHh.. PHjClJH THX >KeHa jOIII je,ll;aHIIYT IIOTBpljyjy
,ll;a je HapO)lHO·OCJI060,Il;HJialJKa 6opoa CTBOpHJia 0,11;
Haiiie >KeHe HOBY >KeHy, 6opl{a Ha cppoHTy, rpa)l.HTeJba
y noaa.n.HHH cajecHe npMna.n.HHKe HOTI-a, KOjH he
3HaTH )la lJyBajy TCKOBHHe BCJIHKe 6op6e. 113 lbHXOBHX yCTa lJyJie cy Ce pMjelJH npOI<JieTCTBa HapO,Il;HHM
H3,IJ,ajHHI.\HMa, ycTarnaMa H \lE'.THWIJ,HMa, Ocje.n\0 CE'.
3~paBH HapO,ll.HH CMHCaO 3a Ka>KlbaBalbe paTHHX 3JIOlJHHall.a. Yaeqe je npHpeljeHa aKa)l.eMHja Ha Kojoj je
.ApyrapHL{a E11cepa ny3Hh npoqrnaJia pecpepaT o 3Haqajy 8 MapTa.
�Pa.suja Xanr;ult
CTape
1/1
Hose MYCfli/!MaHHe
Y3 MAHrA.It
JflEHA C TPAHCflAPEhTOM
OpoMIHqy y .n.yroM, ca6JiaCHOM pyxy,
Ka Mopy }KeHa,
npoMHliY rJiyxo, Kao Kpoa caH,
raJiacaJio uiTo ce
Ha CBOj KOHrpec npBH,
je.n.Ha y aa:py
c rpaHcnapeHTOM,
Ko .n.a 611 npeuiJia
H npeKO KpBH,
rpllaJia, rpllaJ
ia
y 3aHOCy CBeTOM o oo
»Ox, HHr .n.je .n.a Hal) eM
KO YKJiere JI.YBHe, KO CJ!Hjene nTHI.~e,
ca
~pHHM
BeJIOM I<p03 CYHllaH JI.8Ho
11 cnopo aaMHliY caMe HJI ' c
.n.je~OM
y ·rpoume Kamtje, Kpoa JI03HH XJia.n.,
y 'HCTY 1<0 CBOjy .n.peMJbHBY Kyhy,
y HCTH MYTHH, Bjei<OBHH ja.n.o
MeKaHOM ceh11joM ocne ce aarHM
JI.HMHja WYMHHX ruapeHH pe.n.,
ya M'H'PaH OCMjex, .n.jeTHlhCKH OXOJI
O Kao KylmtfX ~BjeTOBa 6mtje.n. o
H
TY YJIH~Y KJiery
o.n.aKJie noljorue }KeHe Mora Kpaja!
.[la JIH 3aKaCHHX, JI.pyrapH~e ?«,
JI.8XHY MH y JIH~eo
11 oner
aap ~PHH ,
noxa6aHH
lliHpOKO, lliHpOKO
aasHjopH y JieTyo
11 liBpcra pyKa,
Oa lliHpOK, MHOr03BYK llOTel.Je rOBOp,
KO rnyMop pHjeKe n11jaH H rJiyx:
0 CHOBHMa, CMpTH, y.n.ajH HeJ<oj,
o DpernHOIM .n.o6y Kp03 ya.n.ax cyxo
00Hel<a y KyTy, C OCMjeXOM CTH.IJ.HHM
KpHjyfitH 3y6a HarpH}I{eH pe.n.,
3a Harpa.n.y CHTHY npel-be}I{He 'IHIIKe
HH3ahe XHTpO CBe 1<0 y3rpe.n..
11 .n.yro he, .n.yro ya 111aHra.11 cjajHH,
IIpe6Hp8iT pHjeqH 1<0 IITH~e BJiaT,
JI.OI< Ce 01<0 lhHX njeHH }I{HBOT
H HenosparHo O,ll,MH'Ie car ...
KO OJI. 6pOH3e CJIHTa,
3anapa He6o
HMeHOM THra.
3acrarne y xo.n.y
JbYJI.H norpeceHH;
CTHXHjCKOM CHarOM
y TO j }l{eH!H
HOBH je }KHBOT
XpJIHO HaiipH<je.n. .. .
11 3HaM, KO BHJI.je,
Hehe 3a6opaBHT'
y H>eHy OI<Y
.n.yrny y 6op6H rryl.IHHY y cyH~y - .
Ko .n.a ce
}l{eHa c rpaHcnapeHTOM
c BjeTpOM noreKJia
6JIHCTaBOM BPXYHI.I.Y •.•
27
�CiiiaH.Ka
TorJoposuh-llly6uh:
CV1BA H-1EHA
TpaJKehH HeKe Kl-bHre y cTapoj mreTeHoj KopnH
30pHIJ.a je H3lliJia y je)J.HOj lliKOJICKOj Kl-biH3H Befi
noJKyTjeJI!i pyKonHC, Ha KOMe je CTajaJIO: »ITpHtia 0
CHEoj )I<eHH «. 11 Kao MY!-bOM y TpeHy TKY joj ce y
cjefial-by ocBHjeTJIHJIO OHO Betie. Oowra MapTa 1935
ro~He, Koje je n:POBeJia ca CHBOM JKeHOM. CjeTHJia
ce OHe HOftH 6e3 CHa Ka)J.a je y rp03HHl.JaBOj JKyp6H
nHcaJia oBaj pyKormc. A nocJIHje CBera Y'~THBO
Jhy6a3aH o.n.roBop ype)J.HHKa .n.a ce pyKonHc He MOJKe
lliTaMnaTH. »MH He MOJKeMO lliTaMnaTH TaKBe npHtie
Ty je IJ.eH3ypa HeyMOJb'HBa«.
3op1
HIJ.a je 6HJia Ta.n.a jorn MJTa.n.a )KeHa; 6aBHJia
Ce nHCal-beM H TBp)J.O BjepOBaJia )J.a fie JKeHe je)J.HOM
)J.OftH )1.0 CBOjHX npaBa. »Tpe6a ynoTep6HTH CBa cpe)J.CTBa«, rOBOpHJia je l.JeCTO, a eTO, TO HajMOftHHje
cpeTCTBO lliT3Mna 6HJIO je y pyKaMa BJI3CTO·
~pJKaiJ.a. UeH3ypa He )J.03BOJhaBa .n.a ce ornTaMna l.JaK
HH npHIIa 0 C~moj JKemr, a KaMO JllH )J.OKyMeHTOBaH
l.JJiaHaK 0 6Hje)J.H <fla6pHtiKHX pa)J.HHIJ.a.
>>KaKO CaM 611.7!3 HaHBHa«, MHCJIHJia je y ce611
3opHIJ.a 11 ca TyroM ce cjefiaJia MHOr'11X .n.pyrapHIJ.a
KOje Cy Ce 3aje.LIHO C lbOM 6op11Jie 3a p3BHOnpaBHOCT
JKeHa. ,ll3H3C MHore o.n. JbHX JieJKe y rpo6y, H3rHHyJie
Kao 60piJ.H 11JIH K30 )l{pTBe KpB3BOr <flalliHCTHl.JKOr
Tepopa. »AJJI1 33TO je OBO Befi )J.3JJeKa npOlliJIOCT«,
peK rr a je 3 opl1ua CI<<Opo nraCHo H 3aTpecJia pyKonHc
KO.il1 je .rrpJKaJi a y PYIJ.I1. ITotieJia je .n.a l.JI1Ta noJKyTjeJie
CTpaHHIJ.e, a 11CTOp11ja CHBe JKeHe KaO )1.3 je OJKI1·
ajeJia np e.rr H>OM .
*
Tara npoJhefia 63BMJJa ce 3onl1ua HeKHM noCJIOM y 3arpe6v 11 cTaHOBaJI3 y TpH>aHcKo.t uecTH
KO.li CBOjl1x poh3Ka. PohaiJ.I1 cy H.M3.7rH neKapy H
CTaH )1.0 YJJHIJ.e. ,llyJK VCKOr )J.BOPHlliTa 6H.7Ie cy HeKe
rnyne 33 .liPBa H 33 rreKapcKa KOJIHU3. Y .zmy .imopHrnTa 6HO ie .iOIII je)J.3H CT3H 11 V lbeMy no CBeM 113·
rJJenv, }KI1B.ie.na ie HeKa panmi,n<a no•pon11U3. ,llaa
MVlliKapua cy CBaKI1 JtaH paHH.l\1 jyTpOM 01IJJ3::mrra 0)1.
Kvfie HocefiH ca ro6oM KaHTHUe ca .ieJIOM. Boahan11
cy ce TeK yaetie. Kon: Kvhe .ie ocTa i~1.1ra MprnaBa. OBI1coKa iKeHa, HeKaKO CBa CHB2, 0)1. Jllf! ienHX CHBOII.7I2BI1X
Olf11iV H neneJhaBo nJiaBe Koce, na no KOllJqaTI1X,
JKVBKaCTO CI1BHX PVKy, KO ie CV CB2KO iVTPO paHOM
30POM XI1Tpo 11CTpeca.ne nocTeJh11HV. CI1B03e.lJeHKacTa
6.1JV3a. VB11ier< .ienH~ Te HCTa. noj3tJaaaJia ie CHBV
MOHOTOH11jy TOra o6.7THl.Jia. KOMe CV re TeUIT<O MOr.Jie
O)J.pe)J.HTH rO)li1He CTapOCTH. Do .1!HjenHM 0'!{11Ma Kall
6H 300r Reller V H>11Ma, )fUiBaXHVJia nJiaBKaCTa 6oja,
MOrJIO joj je 611TH JIB3)J.eCeT rOJIHHa . A.rr11 VBeHV'fa
CI1BKaCTa KO)Ka Ha JIHIJ.V, Ca ITPI1MieTHHM 6opaMa OKO
Ma .7mX. CTI1CHVTHX VCTa, rOB0p11.7Ta ie na ie OBa C11Ba
JKeHa npmu.rra Mom na neh H l.fe'rpneceTneTo i. 51-l'.IIO
je HE'Ke lfVllHe IIDHB.7131H":BOCTI1 y TOMe CH 0~1 CT 0·
D~'H>V H 3opHua .ie nocMaTpa. ra roTOBO caarw ivTpo.
r
}Ke.'THrra je na ce yno3Ha c H>Ovt oHaT<O CJ!Vtta{Ho, cvciencr<l1. A JII1 cae HeKaKo 1-mie 6mro npH.7l11Ke. Jep
3onl1ua ce TeK JIH3a.rra 113 rrocTeJbe. a H>eHa c11na
cvcJe.rra je sefi 3aBpiiiaBaJia .ivTapl-be lfHrnfiel-be cTaHa.
IToc.'fl1je ce saTBapaJia y Kyhy. HeKOJIHKO rryTa Ka.l(
je 3opHIJ.a O)J.JiaSnJia y rpa.n. tiyJia je H>eH rJiac KaKo
28
yHyTpa HeKoMe roBop11: :.ITomypH, Maj.zi:»IJ.a,
mypH . . . « AJIIM Maj.n.HIJ.Y HHje BH)J.jeJI3.
no-
*
OcMora MapTa 3opm~a je OT11>lliJia paHo o.n. Kyhe.
)KeHe cy opraHH30BaJie npoc.JiaBy Mei)yHapo)J.Hor .n.aH~
meHa. ITa IUlaK, Ka)J. MHCJJM .n.aHac o TOMe, Ta rrpocJiaBa
H3 1935 rO)J.I1He MOJK)J.a joj HH no l.JeMy He 6H OCTaJia
y cjefiaH>y, .n.a ce HHje Tara .n.aHa yno3HaJia ca CHBOM
JKeHOM.
Cjeha ce 3opHIJ.a, KaKo ce spaTI1Jia Kyfi.H paHHje
H no.n. yTHCIJ.H'Ma ca npocJiaBe noKyrnaJia .n.a nopa3rosapa ca poi)aKOM. Y3eJia je HOBHHe .n.a joj npotiHTa
Herm l.!JiaHaK o 3Hat.rajy npocJiaBe OcMora MapTa. AJIH
poi)aKa, Koja H HHal.!e HHje 6HJia 6arn pa31WBOpHa,
TOra nyTa je HapOtiHTO Mp30BOJhHO fiyTaJia. f1:pefulpaJia lje OHa no rJJaBH HeKe CBOje MHCJIH H TO lliTO je
30pHIJ.a rOBOp!1Jia l.JHHHJIO joj Ce 6e3Bp11je)J.HO H2KJI3·
nalbe. 11 Kao CaB O,l(fOBOp U36aiJ.HJia je HeKOJIHKO
COI.!HHX pHjeqH Ha patiyH »rocnoja rnTo ce rnem~p~ no
npOCJiaBaMa )J.OK« MH TerJIHMO K3KT11 Mapsa«. 30P'HUa
je arreT y3eJia HOBHHe y nOMOfi., aJIH pOryaKa je Ha CBe
cal\10 rrpe3pHBO o.n.MaxHyJia pyKoM.
ITpenHpyhH ce ca pol)arwM, 3op11IJ.a je cJiyl.!ajHo
norJie.n.aJia Kp03 npo3op. CHBa JKeHa H3 cycje.n.cTBa
cTajaJia je npe)J. CBojHM CTaHOM 11 .n.pJKaJia y PYIJ.H1OBeJIHKY Kornapy. ITope.n. 1-be je 6HJia .n.jeBojtiHIJ.a o.n. HeKHX
ocaM, )J.eBeT ro)J.HHa. 3op11ua je ocTaBHJia poi)aKy 11
6p3o H311lliJia y )J.BOp11rnTe. ITope.n. H>e je npOIIIJia JbenyrnKaCTa .n.jesojtfHIJ.a HocefiH KOIIIapy.
ITo2KypH, Maj.n.HIJ.a ...
Je JJIH TO Balli a hepl.!HIJ.a, cycje.n.o?, - npurnJia
je 3opHIJ.a CHBOj }l{eHI1.
JecTe ...
3JiaTHa saM je MaJia.
CHBa >KeHa ce MaJio Kao HacMjexHyJia, JIHIJ.e joj
CJia6o nopyMeHHJIO.
,llo6pa je Moja Maj)J.HUa, caMo je .nocTa
H>eJKHa ..•
MoJK.n.a je TO o.n. CTaHa; npeycKo je OBO )J.BOpHrnTe, MaJio je cyHIJ.a y H>eMy ...
,lla, MOJKe 6HTH ... - CHBa JKeHa ce 3arJie)J.aJia
y 3opHIJ.Y Kao y Hei<oM otieKHBaH>y. MoJK.n.a je npHMjern.:'Ia .n.a OHa 6aiii JKeJIH .n.a pa3rOBapa c H>OM H nosEa.rra je .n.a ylje K H>HMa, aKa 11Ma speMeHa.
MaJia, l.JI1CTa KYX11H>a y Kojy cy yrnJie, 611Jia je CBa
3aKpl.!eHa CTBapHMa. illTe)J.H>aK, acTaJJ, )J.BHje CTOJIHUe,
KpeBeT H MaJI3 IIOJI11Ua Ca nocyi)eM. Ha CTOJiy, H3 K<peBeTy, Ha CTOJJHIJ.aMa - )J.yrMa)J.. MHoro .n.vrMa,UH. Kpo3
OTBOpeHa BpaTa BH)J.jeJia ce je)J;HIHa C06a HCTO TaKO
CHpOTFIH>CKI1 HaMjernTeHa.
Y ITOt.reTKY H>I1X ,UBHje cy pa3rOBapaJie 0 pa3HHM,
o6Hl.JHHM CTBapHMa. AJIH BH.n.jeJio ce .n:a ce CHBa JKeHa
HHTepecyje 3a cse 11 Kao .n.a je 6HJia JKeJbHa rrpaaor
JhYJICKOr pa3rOBOpa, HacynpoT 3opHt.:IHHOj HaTMypeHOj poJiaiJ.I1. Cje.zrefiH I<O)J. CTOJia OHa je HeKOM cnpaBOM Bjernro 6yrnHJia pynHI{e Ha ,nyrMa)J.I1Ma.
3opHIJ.a je npHl.!aJia 0 JKHBOTY y npOBHHI{HjH,
f0B0p11.na je 0 CBOjOj )J.jeiJ.'H H ni1TaJia 0 M3JIOj Maj·
�AHUH. TioCJIHje je npei11Jia Ha npocJiasy OcMor Mapra
H npHtiaJia CHsoj }l<eHH, ·KaKo je KOA lbHX y npoBHH·
QHjH no ,llBa .ztaHa nOJIHUHjCKa npHnpaBHOCT aKO
pa.ztHH Hapo.zt xohe .zta npocJiaBH KaKas csoj npa3HHK.
CHsa }l{eHa je na}I{JbHBO cJiylliaJia, aJIH HnaK ce 3oPHUH tiHHHJIO, .zta H oHa npeMehe no rJiaBH HeKe csoje,
noce6He MHCJIH.
- TipHtiajre MH o ce6H, KaKo }I{HBHTe osAje?
- na eso, - peKJia je OHa H aaoxpy}I{HJia pyKOM. - f1paBHM pyne Ha ryM6HMa .. , MaJia HOCH H3·
pai)eHO y TBOpHHUY ... )l{HBOTapHMO ...
JJ:a, aJIH HHatie?
CHsa }l{eHa je yMopHo cnyc'IIHJia pyKe y KpHJIO H
hyrKe ce aarJie.ztaJia y 3opHuy.
- f1a eBO ... aJIH Hajaa.zt, tiHHH MH Ce .zta BaMa
wory cse .zta Ka}l{eM ... - l1 CHsa }l{eHa je notieJia
.zta rosopH o ce6H.
- TipHje .ztecer, je.ztaHaecr ro.ztHHa H ja caM 6HJia
jOI11 y nposHHU> jH. O.zt MaJIHX Hory caM CHporHua
H
6ea oua H MajKe, raKo .zta caM seh y HajpaHHjeM AjeTHlbCTBY CJIY}I{HJia ryi)e Jby.zte. CjehaM ce, y .zteceroj
ro.ztHHH 6HJia caM seh npasa cJiy}l{aBKa, AOAyllie caMo
3a CTaH H xpaHy H KaKBY fOCOOq'HHY crapy XaJbHHy,
IllTO 6H MH je KOjeKaKO npeKpOjHJIH. AJIH Ka,ll CaM
HaBpi11HJia je.ztaHaeCT fO,llHHa no'leJia caM .zt06HjaTH H
nJiary: UHjeJIHX .LtBa.ztecer 'H ner AHHapa. CJiy}I<HJia
caM paaHe Jby.zte aa ry 6Hje.ll.Hy nJiary, aJIH cKopo y
CBaKOj Kyfi•H nocrynaK je 6HO HCTH. J1MaJia CaM KaKBY
cehHjy y KYXHlbH HJIH caM yseqe H3BJiatiiMa O.ztHeKJie
KaKaB crapH Kpeser Ha paCKJianalbe. rocnO!)e cy Me
xpaHHJie sehHHOIM ocrauHMa Koje 6H noKynHJie ca
ralbHpa csoje .ztjeue (rpexora je .zta ce 6aQa!). JJ:jeua
MOj'Hx rocno.ztapa ytiHJia cy lliKOJiy. Orau H MajKa narHJIH cy Ce C lbHMa, npeCJIHillaBaJIH HX, IllKOJICKe 3a.ztarKe HCnpaBJbaJIH, MOJIHJIH H MH.l'HJIH .zta .zto6po yqe.
Ja HHCaM HMaJia speMeHa .zta HAeM y I11KoJiy. AJIH ja
caM noHeKa.zt ysetie, Ka.zt CBH OAY cnasarH, a ja ocraHeM .zta nocnpeMHM KyjHy, yaHMaJia ra6JrHUe H 6yKsape H noJiaKO CaMa HayqHJia nHcarH. f10CJIHje CaM
Op3o H JiaKo tiHTaJia cse OHO I11TO cy rocno.ztcKa Ajeua
C MYKOM TeK MOfJia .zta CpHtiy. J1 .zta Me je OH,lla HeKO
npHxsarHo H .ztao Ha lliKOJie, KYA 6H MH Kpaj 6Ho ...
OsaKo caM roKOM speMeHa aa6opasHJia l'ltHOro rora,
na ca.zta Ka.zt Maj.ztHUa ytiH, ja rJie.ztaM cJiosa H He MOry
.zta noro.ztHM Koje je Koje ... l1 ra~<.o cJiy}l{efiH, pa.ztehH
O.B. paHor jyrpa AO KacHe HOhH nopacJia caM H HasplliHJia lliecHaecr ro.ztHHa.
.lJ:OillJIO je BpHjeMe .zta H ja He.zteJbOM nono)l.He
yjarMHM cJio6o.ztaH car, ABa H .zr.a craHeM Ha yrao rAje
cy ce cKynJbaJie cJiy}l{aBKe H3 HeKOJIHKO OKOJIHHX yJI'Hua. JJ:oJia3HJIH cy ry H MJia.zr.HhH, na je 6HJIO aa,lt,HpKHBalba, njecMe H CMHjexa. TaKo CMO ce MH o.zr.MapaJie
11 npHKynJbaJie cHary aa H.zr.yhy ce.ztMHUy.
Ja caM HajBHllie BOJIHJia .zta pa3rosapaM ca MJia.IUihHMa KOjH cy CJIY}I{•H.ll'H BOjCKY no se.11HKHM rpa.ztO·
BHMa. Ka.zr. cy .zr.oJia3H.1lH Ha orcycrso KYlm, OHH HHcy
MOfJIH ,lt,a Ce HaXBaJie ,llOBOJbHO BeJierpa,lt,CKH i }KHBO,
TOM. J13 lbHXOBHX npHtia H3Jia3HJ10 je, .zta CV raMO
seJIHKe nJiare AjesojKaMa Koje cJiy}l{e no 6oraTHM
KyhaMa . .Hero raKo cy raMo se.nHKe Ha.ztHHUe no paaHHM <fla6pHK!Ma, a 3a JiaraH, He3HaTaH pn.zt KOJI. MaIllHHa. T<VMO cy 6HJIH 6HOCKOnH, Ka3a:JlHI11Ta, .ii,06ap.
6e36p'H}I{aH }I{HBOT.
C.nywajyhH re npHtie ja caM aaMHlllJbaJJa ce6e y
ReJIHKOM rpa.zty H CBOM CaM AJillOM 3a}l{eJbeJJa .zr.a no>KYBHM H ja THlll JbenlliHM, JiaKillHM 11 6eg6pH}I{HHjHM
}1{1-!BOTOM. H rai<o caM CKynH.na Helliro Hosaua, yBHJJa
y Je.zr.aH osehH nanHp csy Mojy oAjehy u KpeHyJia y
3arpe6.
Be.nHKH rpa.zr. HHje Me npHMHO OHaKo KaKo caM
3aMHI11JbaJia. EHJia caM .ztocra AJro 6ea noc.na. XHJba.zr.y .ztesercro .zr.sa.ztecer nera ro.ztHHa, Ha cse crpaHe
I_'OBOpHJIO Ce 0 HeKaKBOj OOCJIHjepaTHOj KpH3H. 06HjaJia C<VM yaa.ny .zr. nparose ¢a6pHKa H 6oraral11KHX
Kyha. MHJIOCTHBe cy yaHMaJie caMo »6e.ztHHepKe« H
TY}I{HJI~ C~ Ha KpH3y, .a6or KOje fie MO}I{,lt,a MOpaTH .zr.a
npo.ztaJy JOI11 H CBOJe .ztparoujeHOCTH. . . A ja caM
fJia,lt,OBaJia H O,ll CBHX .zr.paroujeHOCTH OBOra CBHjera
HMaJia Ca!\10 CBOjHX ce.zr.aMHaeCT fO,ll,HHa.
l1 raKo caM y6pao 6HJia ysytieHa y sprnor seJierpa.ztcKor }I{Hsora. Pa.u.ehH Kao ».u.jesoji<a aa cse« y
Kylm HeKor rprosua, aanaJia caM aa oKo je.u,HoMe OA
noMohHHKa H3 pa,ll,lbe. KoHatiHo je cy.u.6HHa Moje MJia.u.ocrH 6HJia aaneqafieHa. 3aHHjeJia caM. OH.u,a Me »OH«
OCraBHO. Ka.u, cy npHMje"PHJIH MOje CTalbe H36aQHJIH
cy Me H3 CJiy}l{6e. TIOMOfiHHK je OCTaO Ha CBOMe Mjecry, lbera HH rJiasa HHje aa6oJIHJia pa.u.H csera rora.
Hai11Jia caM ce oner Ha yJIHUH. HHcaM HMaJia Hosaua
H noaHaHcrsa .zta ce ocJio6o.zr.HM nJio.zta. HHcaM HMaJia
po.u.6H>He H npHjareJba .u.a Me npHxsare; HHCaM HMaJia
My}l{a .U,a MH nOMOrHe. HHCaM ce MOrJia o6parHTH
cy.zty .u.a Me aaKOH 3a!llTHTH. He 3HaM 1-m caMa r<aKo
caM npenarHJia ro BpHjeMe .u.o nopoi)aja.
Po.u,HJia caM. J.ecTe JIH sH.u,jeJIH Moja Maj.n:Huy?
l1 ca.u.a je JIHjena H MHJia, aJIH oH.u,a je ro 6HJia HajJbemua 6e6a y nopO.U.HJIHlliry. l1MaJia je UPHY rycry
KOCHUY, a OtiH mrase Kao Jby6HtiHQe. l1 Ha .nHjesoj
CTpaHH fJiaBe CHTHH 6HjeJIH qynepaK y QPHOj KOCH,
Kao 6HjeJIH. UBHjer.
•
XrjeJia caM .ZJ.O joj .u.a.u.eM nMe U.nHjera, aJni
cecrpe Koje cy OH.u,a 6H,1Ie y pO.U.HJIHIIITY Ha.u,jeJie cy
joj HMe MapHja Mar.u,aJieHa. Cseje.u,Ho, ca.ZJ. M·H ce
tiHHH, .u.a je H Maj.u.Hua .U.HBHO 'HMe.
A.nH ja saM .ZJ.Ocai)yjeM rHM cHrHHUaMa. TIHrare
KaKo caM ce cHalliJia? Tia eso, nocJIHje nopoi)aja HeKaKo caM .u.o6HJia nocao y rsopHHUH ryM6a. l1 ca.u.a
ry pa.u,HM. 3anpaso pa.u,HM KO.U. Kyhe: 6yl11HM pynHue
Ha ryM6HMa. Eso osaKo. l1 raj nocao je 6Ho npasa
cpeha aa MeHe. Tia H ca.u.. Jep IIITa 6H Moja Maj.u,Hua
pa.U,HJia .U.a CaM MOpaJia >
lffi'H y TBOpHHUy? rpa.U,CKO
06.U,aHHlllTC je BpJIO .U,aJieKO, a y TBOpHHQaMa HeMa
06.U,aHHIIITa 3a Ajeuy pa.U,HHUa. lJaK HH .U,p)KaBHe TBOpHHUe HeMajy o6.u,aHHIIITa . . . OsaKo caM pa.u,HJia KO.U.
r<yhe H naaHJia Ha .U.Hjere .
Kaxo :>KHBHM? 0:~; nnare spJio re!llKO. 3aro ca. t
csojy je;:r,MHY cooy H3HajMHJia. J1MaM .u.sa craHapa
KOjH pa.u,e Ha >I<eJbC3HHQH. Ja HM H KyBaM H TaKO Ce
Hac .U.BHje xpaHHMO ya lbHX. Pa.u,uM .u,HeBHO no IIIeCHaecr .u.o ocaMHaecr qacosa. YcrajeM seh rO.ZJ.HHaMa
o6HtiHO y .u.sa cara nocJIHje noHOhH. CsaKor .u,aHa
nope.u. Kyhlher nocJia H .ztjerera MopaM .u.a H36YI11J:fM
OKO nerHaecr XHJba.zr.a .u.yrMa.U,H.
Be.nHre n.aara! 3a n.1ary He nHTajre, jep je OHa
ynpaso HHKaKsa. liHraaa aapa.u.a o.u.e MH sa craH, jep
OJI. cse aapa.zte, Ka.ZJ. nJiaTHM craHapHHY ocraHe MH
rpH.u,ecer H je.u,aH H no .U.HHap. To je MeHH H .ZJ.jerery
aa o.u.jehy, o6yhy H cse ocra.no.
Oso je je.ztHHO O.U.Hje.no IIITO HMaM Ha ce6H. Bell
I'O,ll,HHaMa HHCaM ycnjeJia HHI11Ta HOBO .U,a KYOHM.
Ma.na je .u.o6HJJa HelliTO crape.>I<H o,n je.zr.He MHJJOCTHBe
ll3 cycje.u.crsa, a UHneJIHUe caM joj KynHJia nonosHe.
A ja, cpalltOTa Me je H3HhH Ha YJIHIW, IIITO .zta saM
29
�!<pHjeM, HH tiapane cH He Mory KynH:rH. A 6HJIH 611
rJia.u.m1 H ja H Moje .U.Hjere ,11a ce He xpaHHMO ya Harne
cTaHape. ETo, l!HTaB HH3 rO.U.HHa HH je.u.aH .u.aH HHCaM
pa.u.HJia HHKa.u. Malbe o.u. l!eTpHaecT qacosa, na HnaK
6Hx r Jia.u.osaJia c .u.jeTeToM nope.u. 6Hje.LI.He aacJiy}K6e
0 KOjOj MH je MyKa :11' rOBOpiHTH ...
CHsa }KeHa je aahyTaJia. I-beHo CHBO JIH~e y cy. MpaKy I<OjH ce ysyKao y KYXHlhY, nocTaJio je jorn
CHBJbe. OorJie,ZJ; ~joj ce HeKaKO H3ry6JbeHO OTHCHYO
Kpoa Hcny~aHo npoaopcKo OKHO.
- 11 KO je TOMe KpHs?!
3opH~a je a6ylheHo hyTaJia. Tpa}KHJia je y ce6H
pHjel!H .U.a o6jaCHH OBOj MylleHH~H lllTa je TO KpH3a
H KO ycTsapH Hcu;pnJbyje pa,u;HH Hapo.u..
CHsa }KeHa je oneT npeKHHyJia hyTalbe.
Ej, lllTO HHCaM .u.o6po nHcMeHa, na .u.a HanHrneM l!JiaHaK y HOBHHe. 0HCaJia 6HX 0 CBeMy OBaKO,
KaKo ca.u; saMa rosopHM, na HeKa ce aHa ... HeKa ce
qyje H aa Hac pa.U.HH~e, HMaMo H MH Her.u;je csoje
npHjaTeJbe ...
BpaTa cy ce orsopHJia H yrnJia Maj.u.H~a.
- MaMa, aarnro CH y MpaKy, aap He pa,u;Hrn?
MaJia je OKpeHyJia npeKH.ZJ;atJ.
BH.LJ:Hlll, Maj.u.H~e, HMaMo rornhy. )J.ornJia HaM
jf! cycje,u;H~a, na CMO TaKo paarosapaJie y MpaKy ...
Ka.u. je 3opH~a nornJia, CHsa }KeHa je HCnparHJia
y .u;sopHrnre.
- MO}K.ll.a H BH TIHlllere y HOBHHe, - peKJia je
OHa H HeKaKO 6oja}I{JbHBO, lbe}KHO .ZJ;OTaKJia Ce 30pH'lHHe pyKe. - D11m11Te o HaMa KaKo }I<HBHMO H KaKO
pa,u;HMO 11 KaKo npona.u.aMo MH 11 Harna .u;je~a no OBHM
hyMe3HMa seJIHI<ora rpa)(a . . . MeHH je .u;sa)I.ecer H
ocMa ro,u;HHa, HeMaM HH rpH.u.ecer, a seh caM CKopo
crapH~a. Csa caM nponaJia o.u. HOhHor pa.u;a, o.u; Hecnasalba, o.u; ocKy)I.H~e o.u; Henpas.u;e, O.ll. 6pHre aa
.U.Hjere ...
3opH~a je crajaJia Kao npHKOBaHa nope,li, CHse
}KeHe. I-beH 6paH IUanar na.u;ao joj je Ha .ll.YlllY Kao
KaMelbe. )J.oiUJIO joj je .u;a aanJialle Ka)I. joj ce CHsa
}KeHa oner y 6oja}I{JbHBOj lbe}KHOCTH .u.oraKJia pyKe.
- 11 MOJI'HM sac, joiU, ,li,para cycje,u;H~e. ·Ka,u; 6y.u.ere nHcaJIH rosopHre oHaKo onheHHro, HeMojre HanHcarH MOje HMe je,p 6HX MOfJia 6HTH OTTIYlllTeHa.
Ky.u. 6Hx on)I.a ja 11 Moja Maj.u.11~a? ...
*
Te nohH 3opH~a HHje cnasaJia. Dpecje.ZJ;HJia je .ll.O
aope nHIUyhH o CHsoj }KeHH. 11 eTo, qy,u;HHM cJiyqajeM
caqysao ce raj pyKonHc aa6al!eH y crapoj nJiereHoj
I<OlllapH .
.l(PYlllTBO 3A-KYATYPHY CAPAAI-hY JYfOCAABHJE CA CCCP-oM
H3.l(AJE Y EEOfP AAY "liACOnHC ,JYfOCAABHJA-CCCP"
Y:acon11c H3Jia3H csaKor Mece~a. ruTal\ma ce hHpHJIH~OM H JI3THHH~OM, Ha TpH Ta6al<a BeJIHKe OCMH-
He, ca MHOro CJIHKa
11
cpororpaqHija y TeKcTy. Y:a-
conHc ypel)yje Pe.u.aK~HOHH o,rr.6op: AHTYH Asrycnm4Hh, )J.p. AJieKCaH.n:ap oeJiuh, Oro DHX3JIH-MepHH,
MHJI_aH 5or.n:aHOBHh, BaHlla 5ypaescKH, Jlp. JoJKe
nonosHh H )J.p. 3JiaTnH Cpellten. UeHa noje.u.HHOM
6pojy )J.HH
30.- (TpH,u;eceT). Yo6ulfajeHu pa6ar ,llaje
ce CaMO KlbH}KapaMa KO.ll. KynOBHHe 3a fOTOBO. OolllTO je seJIHKa rpa>Klba qaconHca H
.u.a
ce He 611 JIO-
I'O.U.HJIO .u.a HeKa Mecra ocraHy Gea lbera, O'I ce Hehe
CJiaTH y KOMHCHOH Tj. Henpo.u.are npHMep r•e a,li,MHHHCTpa~Hja He npHMa Harpar. 3aro he csaKo rpa-
}KHTH CaMO OHOJIHKO KOJIHKO MO}Ke CHrypHO )(a npO,ll,a.
30
Ane.11yje ce Ha CHH.U.11KaJIHe, aHrHcparnHcrHl!Ke,
npocserne, sojHe H KyJirypHe ycraHose .n.a qaconHc
pacrypajy y csojoj cpe.U.HHH 6ea rpa}Kelba pa6ara,
re Ha raj Hal!HH noMorHy CMep qaconHca aa nonyJiapHcalbe cosjercKe KyJirype y HaiUoj cpe,TTHHH.
Ha qaconHc ce MO}Ke npernJiaTHTH: ro.u.HIUlbe
)J.HH 80.-. npernJiaTa ce npHMa llOl!eB O.ll. I jaHyapa
1946 rO.U.HHe, jep a.UMHHHCTpa~Hja He pacnoJia>Ke
BHIUe Ca 6pojeBHMa 1 H 2 - 3a HOBeM6ap H .u.e~eM6ap 1945 fO.ll.. Oopyi,IOHHe l!aCOTIHCa BplllHTH Ha OBy
aJ~pecy: A.ll.MHHHCTpau.Hja ))J y roc n. a B H j a- CCCP«,
5eorpa.u., TepaaHje 35/II, nornraHCKH cpax 187. Hoaa~
ce MO.>Ke TIOCJiarH npeKO l!eKOBHOr patiyHa 6p. 63.374
KO.U. DoiUTaHcKe IUTe.U.HOI-IH~e y 5eorpaJiy. A,II.peca aa
TeJierpaM: J y r coB K y JI T 5 eo r p a .u..
�CacwaHa!C U.lleHgMa fjeHwpa.llHOl oa6opa AC/J31-a
24 11 25 <t>e6pyapa o~p}KaH je y Eeorpa~y caCTaHai< nJieHyMa UeHTpaJIHOr o~6opa A¢>)1{-a. npHcyCTBOBaJie cy l!JiaHI1IJ,e llJieHyMa CBI1X meeT Hapo~
HI1X peny6JII1Ka H npeTcTaBHI1IJ.e JyJIHjcKe KpajHHe.
CacTaHai< je omoqeo H3BjemTajeM o pa~y UeHTpaJIHOr o~6opa A<t>)l{-a o~ I I<OHrpeca aHTH¢ami1CTKHI-ba
~o ~aHac, a aaTHM cy o~p}KaHa ~sa pecpepaTa, no
KOji1Ma ce pa3BI1Jia }KI1Ba ~11ci<yc11ja. Pe¢epaT »Pa~
11 aa~au.11 opraHI13aiJ,Hje A¢>)1{-a« ~aJia je ~pyrapHu.a
B11~a TomHli, a pe¢epaT »0 ¢opMaMa pa~a; opraHI1aau.Hje A<t>)l{-a« ~pyrap11u.a M11Tpa M11TpOBHli'fmJiac . .UoHeceHI1 cy aaKJbYtiiJ.H o ycnjec11Ma H He~o
CTaTIJ.I1Ma ~oca~alher pa~a opraHHaau.Hje A¢>)1{-a H
llOCT8BJbeHO je lli1T8lhe I<Oj11M npaBIJ,CM Tpe6a ~a
H~e ca.z:r.a Taj pa~. YTBpljeHO je ~a cy }KCHe y OBOM
nocJII1jepaTHOM nepHo~y npoHaJia311Jie Hajpa3JII11!11·
Tl1je ¢opMe noMoliH y o6HOBH aeMJbe, ysHjeK 11CTHM
noJieToM, I<ao mTo cy aa spHjeMe 6op6e pa3BHjaJie
Hajsehy ai<T11BHOCT aa noMoli ¢poHTy. Kao paBHO·
npaBHH rpaljaHI1 }KeHe JyrocJiaBHje ymJie cy MacoBHO
y CBe rpaHe ll0JII1TH'!I<Or H ~pyruTBeHOr }KHBOTa.
Ha pjemaiBalhy cou.11jaJIHHX nHTalba, opraHHaaU.Hja A<t>)l{-a nocTHrJia je BeJIHKe ycnjexe. Y ai<IJ.H·
jaMa Ha TOMe llOJby pa3BHJie cy }KeHe Hajpa3JIH'!H·
Tl1je ¢opMe pa~a (naTpOHaT Ha~ ~jetiji1M )J.OMOBHMa,
TatiHa no~jeJia o6aseaa noje~HHHX opraHHaau.11ja,
oTsapalhe o6~aHHmTa, nopo~HJII1mTa, casjeTosaJIH·
IIJTa 33 MajKe, Hajpa3HOBpCHHjH 06JII1IJ,H llOMOiiH CO·
IJ.l1jaJIHI1M yCTaHosaMa). Pa~ Ha TOMe noJhy npo~y
iKHhe opraHI1aau.Hje A<t>)l{-a, cou.HjaJIHe ai<IJ,Hje 611lie
csai<o,nHeBHa 6p11ra Haml1 . ~ }KeHa, OHe he ycaspmaBaTI1 ~oca~albe ¢opMe pa~a. npoHaJia3HTH Hose.
Y noJIHTHl!KH pa~ Meljy }KeHaMa Tpe6a YHHjeTn
BHme CHCTeMa 11 nJiaHa. .Uo ca.n.a, Taj pa.a je 6110
MalbKaB 11 nospeMeH. Hapo4HTO cc ocjehaJia c.Tia6oCT
y llO.'IHTHl!KOM pa~y ca }l(eHaMa Ce.'la. noTpe6HO je
~aCe
8KTHBI1CTKI1lbe, Ma y KaKB0!\1 Ce llOCJI)' HaJia311JIC
y ,!!;p}KaBHOM anapaTy, WI!pOKO aHra}Kyjy 11 y paJ.ly
Ha nOJII1T11tiKOM ya.n.Haalhy meHa.
Eop6a
npOTI1B
Henl1cMeHOCTH Tpe6a ~a
6y~e
OCHOBI1IJ,a pa~a Ha I<yJI1,ypHo-npOCBjeTHOM Y3~113alby
}KeHa. nope~ TOra ll0Tpe6HO je ya~l13aTI1 CTpytiHI1 H
OllillTeBaCni1THH HHBO }l{eHa.
Y opraHI13aiJ,HOHOM norJie~y noTpe6Ho je yqspCTI1T11 o~6ope A<l>)l{-a, ys11jeK so~etm patiyHa o Wl1·
p11HH opraHI13aiJ,I1je. CTBOp11TI1 o~6ope TaMo, r~je
11x jam HeMa, a cse o.z:r.6ope A<l>)l{-a tiBpCTO noseaaTH
ca o~6opHMa H<l>-a.
nyHO YKJbytielbe }KeHa y pa..u.ose Ha npHBpe~HOM
llOJby, TO je OCHOBHI1 3a~aTai<, I<Ojl1 Ce y OBOM nep110~y o6Hose H Harpa~lhe aeMJbe, nocTaBJba npe~
opraHI1aau.Hjy A<l>)l{-a. )l{eHe pa~HI1IJ.e no ¢a6pHI<aMa H npe.z:r.yaeh.11Ma pa3BI1Jie cy, ynope~o ca csoji1M .z:r.pyrOBHMa, y ~apH11l!I<H pa~. Y pa~ Ha 06HOBH
H y npBOMajci<o TaKMHl!elbe Tpe6a ~a ce yKJbyqe 11
~OMafii1IJ,e H CeJbaHI<e. Kao liTO CMO Ha COIJ,HjaJIHOM
llOJby pa3HOBpCHO 11 ill11pOKO pHjemHJIH ytieCTBOBalbe
}KeHa, TaKa HCTO Tpe6a ~a npoHaljeMo Hajpa3JII11!11·
THje 06JII1Ke npy}Kalba llOMOliH )J.p}KaBI1 y CKOHOM·
CKOM Y3~H3alhy 3eMJbe.
nHTalbe yqemlia }KeHa Ha 06HOBH, yCKO je llO·
neaaHo ca nHTalheM lheHe noTnyHe pasHonpaBHOCTH.
nocTI1}KyliH ycnjexe Ha llOJbY H3rpa~lbe, YI<JbyqyjyliH
}KeHe y CBe llOCJIOBe H He O~BajajyliH MymKe llOCJIOBe
0~ }KeHCI<I1X, MH lieMO OCTBap11TH Hamy nyHy paBHO·
npaBHOCT. nope.z:r. TOra, Hama OpraHH3aiJ,I1ja, npaTeliH
nJiaHOBe H aa.z:r.aTKe Hapo~He BJiaCTH, Tpe6a ~a Ok
pe.z:r.H OHe llOCJIOBe Ha npHBpe.z:r.HOM llOJby, I<Oje 611
}KCHe y OI<B11py Tara nJiaHa Haj6oJbe MOrJie ~a
naspme.
3aje)J.HI1l!I<a CJia60CT CBI1X opraHI138IJ,I1ja A<l>)K-a
611JI8 je: He~OBOJhHO llOBe3HBalhe llOJIHTI1l!I<I1X H llpH·
spe~HHX nHTalba. OpraHI13aiJ,Hja ce HHje ~OBOJbHO
3aJIO}KI1Jia y CllpOBOqelhy OTI<yna B11illKOB8 }KI1Ta, HH
y 6op6H npOTI1B mnei<yJiaiJ,Hje 11 u.pHe 6epae. Eop6a
llpOTHB THX Hellp11jaTeJba XI1T8H je H HeO~JIO}KaH 38·
~aTaK Harne opraHI13aiJ.I1je. Ha pjemasalhy THX ni1Talba Hapotii1TO MHoro Mary ytiHHI1TI1 ~oMalii1IJ,e, 6opelm ce ynopHo aa o~p}Kalbe MaKCI1M11paH11X u.11jeHa
11 ce.7haHI<e, Kao npo11asoljaq11, .n.oHoceliH csoje npoH3Bo.z:r.e Ha Tp}K11lUTa.
Ha I<pajy cacTaHI<a ynyheH je TeJierpaM CaBjeTy
MI1HI1CTapa y JlOH)J.OHy, y KOMe Ce Tpa}KH np11I<Jbyl!CI-be TpcTa 11 JyJII1jCI<e KpajHHe <t>HPJ H TeJierpaM
MeljyHapo~HOM ,Ue1110I<p3TCKOM CaBeay )l{eHa y nap113y, Kao npoTeCT nponiB cTp11jeJbalba .neceTopHu.e
JllllaHCKI1X aHTH¢aruHCTa.
�C A
PoJIOJby6 4o.l!aKOBHh
A
J:
P .lK A
noBOJIOM 8 M8pTa
l
0CMH M3PT .
Ca napHIUKOr KOHrpeca anrHcj)aiUHCTKHI-o a
THTO HaMa
. .. .. .
UHJbeBH Mei)yuapo.L(Hc AeMoKpaTCKe cj)e.u.ep auHje »<cHa .
HeMeT Myje3HHOBHh
Yr.~jeTHH'IKH
npH.~ o r
II
12
PaarosopH ca HaiUHM lKeRaMa
B. 5a6Hh
0 pa.u.y Y'!HTeJbHI.Ie Ha CeJiy
MHI.Ia To.a.oposHh
npe)lJJ 3THH H DOP3THH CJ!HK3pCKH pa,a:OBH (yMj. npH.103H)
Bojo AHMHTpHjesHh
3
5
7
10
.
npeJip3THH H paTHH CJIHKapCKH P3JIOBH (yM j. np llJI03H)
MHore cy ce 6opHJie
. . . . .
YMjeTHH'!KH
. . . . .
16
17
18
HeKOJIHKO cjeha!-ba na 8 Mapr .
PaaHja XaHUHh
20
23
24
Crape H Hose MYCJIHMaHKe
27
CTaHKa To.a.oposHh-llly6Hh
CHsa ll<eH:a . . . . . . . . . .
28
CacraHaK nJieHyMa UI!HrpaJtHOr o.a.6opa A<1>}K-a
31
HeMeT MyjeaHHOBHh
1 P
1
)f(
i\ B H A
llJ T A M
npHJior
n
A P H .J A,
. .
C A P A .J E B 0
���
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Periodika/časopisi
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
SP
Periodika
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Nova žena : list Antifašističkog fronta žena Bosne i Hercegovine, God. 2, br. 12
Subject
The topic of the resource
Antifašistički front žena
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Antifašistički front žena Bosne i Hercegovine
Source
A related resource from which the described resource is derived
Historijski muzej Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Antifašistički front žena Bosne i Hercegovine
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1946
Rights
Information about rights held in and over the resource
Antifašistički front žena Bosne i Hercegovine
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
09-SP
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
36 str.
8. mart
Antifašistički miting žena
Antifašistički pokret
govor
Josip Broz Tito
Međunarodna demokratska federacija žena