1
10
29
-
https://afzarhiv.org/files/original/9463827a0076958154aec922febd7c33.pdf
4a0907ee76e6da85ba9382dab9e6cb73
PDF Text
Text
Adriana Zaharijević1
Institut za filozofiju i društvenu teoriju
Univerzitet u Beogradu
Beograd
Originalni naučni rad
UDK 141.72(497.11)(091)
Received: 19.10.2014.
DOI: 10.2298/SOC1501072Z
FUSNOTA U GLOBALNOJ ISTORIJI:
KAKO SE MOŽE ČITATI ISTORIJA
JUGOSLOVENSKOG FEMINIZMA?
Footnote in a Global History:
On Histories of Feminisms
APSTRAKT Tekst nastoji da pruži alternativno čitanje istorije jugoslovenskog
feminizma, usredsređujući se na godine njegovog razvoja u socijalizmu i na period
koji je usledio neposredno po raspadu zajedničke države. Kakve je putanje imao
feminizam koji je ponikao u socijalističkoj državi? I kako se razvijao kada su i
socijalizam i država prestali da postoje? Pojmovni okvir unutar kojeg se izvodi
ovo čitanje oslanja se na koncept režima državljanstva, koji treba da ponudi
složeniju sliku od onih koje se uobičajno koriste u preispitivanju postjugoslovenskog
feminizma. U tekstu se utoliko pokazuje da je okvir koji počiva na poređenju
feminizma i nacionalizma nedostatan, ali se takođe kritičkim čitanjem uticajnog
teksta Nensi Frejzer „Feminizam, kapitalizam i lukavstvo istorije“ pokazuje da je
u lokalnom kontekstu neophodno iskoračiti izvan okvira koji počiva na poređenju
razvoja feminizma i kapitalizma. Tekst utoliko poziva na pažljivo čitanje paradoksa
lokalne istorije feminizma.
KLJUČNE REČI feminizam, Jugoslavija, režim državljanstva, socijalizam, rat
ABSTRACT The paper attempts to offer an alternative reading of the history
of Yugoslav feminism. It focuses on birth and development of feminism during
socialism, and its aftermath in times of war and disintegration of the common
state. What were the trajectories of feminism that emerged in a socialist state?
What were its chosen paths when both socialism and the state ceased to exist? The
conceptual framework the paper uses draws upon the notion of citizenship regime,
which offers a more intricate picture then those customarily used in elaborations of
(post-)Yugoslav feminism – either those that compare feminism and nationalism,
or those that rely on the wider comparison of feminism and capitalism. In the light
of the latter remark, Nancy Fraser’s article ‘Feminism, Capitalism, and the Cunning
of History’ proved to be valuable for the argument on the complexities of (post-)
Yugoslav feminism. Thus, the paper calls for a meticulous reading of the paradoxes
of the local history of feminism.
KEY WORDS feminism, Yugoslavia, citizenship regime, socialism, war
1
adriana.zaharijevic@gmail.com
�Adriana Zaharijević: Fusnota u globalnoj istoriji: kako se može čitati istorija jugoslovenskog...
73
Konteksti feminizma2
U tekstu „Feminizam, kapitalizam i lukavstvo istorije“ koji je imao izrazito
dobar prijem u postjugoslovenskim levim feminističkim krugovima, postoji
naizgled nevažna fusnota koja čitaoce obaveštava o jednom propustu. „Ja ću“,
kaže Nensi Frejzer (Nancy Fraser), „slediti konvencionalniji pristup, te ću iz
prvog dela svog izlaganja isključiti ovaj region [komunistički blok], delom zbog
toga što se tek posle 1989. godine javlja drugi talas feminizma kao politička sila
u bivšim komunističkim zemljama“ (Fraser, 2011: 3, ft. 3). Ali, da li je zbilja
bilo tako? Očiglednu potvrdu da je feminizma bilo u socijalizmu i pre njegovog
raspada, nudi konferencija Drug-ca žena: Žensko pitanje – novi pristup? održana
u Beogradu 1978. godine, prva takve vrste ne samo u Jugoslaviji nego i u čitavoj
Istočnoj Evropi. Ako Nensi Frejzer hoće da sagleda drugi talas feminizma kao
„epohalnu društvenu pojavu u njenoj celini“ (isto: 1), kako da razumemo ovaj
propust? Verujem da je na to pitanje neophodno pružiti nekakav odgovor, i
to ne u polemičke svrhe, niti zbog pukog dijagnostifikovanja omaški u inače
značajnim teorijskim doprinosima. Odgovor na to pitanje trebalo bi da osvetli
značenje fraze „politička sila“ i nužnost kontekstualizacije javljanja nečega što
potencijalno ima političku moć.
Frejzer svoju istorijsko-kritičku analizu temelji na tri tačke: prva tretira
feminizam sedamdesetih godina XX veka kao „radikalni izazov preovlađujućem
androcentrizmu državno regulisanih kapitalističkih društava“ nastalim posle
Drugog svetskog rata (isto). Druga se tačka poklapa s devedesetim godinama
u kojima feminizam, prema njoj, nelagodno srasta s postfordističkim,
internacionalnim, neoliberalnim kapitalizmom. Treća i poslednja faza najavljuje
se u vreme kada je tekst pisan, u začetku svetske ekonomske krize, koja bi, tvdi
Frejzer, trebalo da pokrene neki novi oblik feminizma, takav da poniče upravo iz
privredne krize i političke nestabilnosti. Kako iz rečenog proizlazi, Nensi Frejzer
za središnju tačku svoje analize uzima odnos feminizma i kapitalizma.
Tretirajući, protivno struji, drugi talas feminizma koji je nastao u
Sjedinjenim Američkim Državama kao jednoobličan, singularan fenomen koji
traje i danas (zanemarujući na taj način potonje „talase“), kao pokret koji, dakle,
nije intrinsično pluralan već samo na različite načine prilagođen okolnostima
i zahtevima globalnog kapitalizma, Frejzer odmiče od uobičajenih klasifikacija
metapolitičkih okvira feminizma (Jaggar, 1972). Zanemarujući druge moguće
kontekste, ovim se drugi talas američkog feminizma takoreći identifikuje s
feminizmom kao takvim. Poistovećivanje globalnog i američkog feminizma,
koji se često nekritički prisvaja i aplicira na okolnosti u koje se ponekad smešta
prilično nahereno (Ghodsee, 2010), posebno je problematično u kontekstima
u kojima se osnovni okvir poređenja koji Frejzer bira ne može nedvosmisleno
2
Ovaj tekst je nastao na temelju istraživanja sprovedenog u okviru projekta „The
Europeanisation of Citizenship in the Successor States of the Former Yugoslavia“ (CITSEE)
Univerziteta u Edinburgu (European Research Council, grant no. 230239). On se utoliko
oslanja na određene materijale sakupljene u radnom članku (working paper) (Zaharijević
2013). Na izvanredno pronicljivim kritičkim komentarima na prvu verziju ovog teksta,
zahvaljujem se Marjanu Ivkoviću.
�74
SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N° 1
primeniti. Feminizam se u Sjedinjenim Američkim Državama uistinu može
propitivati na razne načine: ili, kako predlaže Frejzer, u duhu promena kulturne
klime, promena u radu institucija, kao i u odnosu na promene koje su se odigrale
u načinu funkcionisanja kapitalizma. Ključno je pitanje da li je to jedini pogled
na istoriju feminizma drugog talasa. Da li je previd koji se ističe naznačenom
fusnotom, previd koji pored ostalog pristaje samo na jedan, univerzalan i
jedini važeći model feminizma, nešto što bi moglo da otvori i drugačije putanje
feminizma u nekim drugim delovima sveta? Konačno, može li drugačije
tumačenje istorije drugog talasa da opravda odbacivanje nekritičkog prisvajanja
analize kakvu je ponudila Frejzer u svom vrlo uticajnom tekstu?
Ostavljajući po strani različita mesta koja mogu podleći problematizaciji, od
kojih je na mnoga, ispravno ili ne, već ukazala Nanet Fank (Nanette Funk, 2013),
u ovom tekstu ću pratiti samo ovaj naizgled nenametljivi propust koji je Frejzer
načinila. Razmatraću feminizam u onom delu sveta u kojem ga je bilo, premda
ga „konvencionalni pristup“ ne prepoznaje. Iako svakako ostaje upitno tvrditi
da je feminizam posle 1989. godine postao politička sila, u postkomunističkim
zemljama ili na nekom drugom delu planete, mene će u ovom tekstu zanimati
konteksti u kojima nešto uopšte može biti prepoznato kao politički relevantan
fenomen, a samim tim i konteksti u kojima se razvija njegova politička silovitost.
Kakav bi, dakle, bio feminizam koji nije ponikao iz konteksta državnog
kapitalizma i vestfalskog okvira države blagostanja, konteksta od kojeg polazi
Frejzer i koji se uglavnom podrazumeva kada se govori o feminizmu uopšte
uzev? Kakve je putanje imao feminizam koji je ponikao u jednoj socijalističkoj
državi? I kako se razvijao kada su i socijalizam i država prestali da postoje? Da bi
se napisala kratka istorija feminizma na prostoru koji je nekada bio Jugoslavija,
čak i ukoliko se zadrži trodelna struktura kakvu je uvela Frejzer, neophodno
je iskoračiti izvan paralelnog razvoja feminizma i kapitalizma. Za razliku od
drugih realsocijalističkih zemalja u kojima se feminizam zbilja pojavljuje kao
učinak pada socijalizma (Funk i Mueller, 1993; Ghodsee, 2010), u Jugoslaviji
oni imaju donekle paralelan razvoj. Uprkos tome, teško se može tvrditi da je
„relativni uspeh pokreta u promeni kulture izravno srazmeran njegovom
relativnom neuspehu u promeni institucija“ (Fraser, 2011: 2). Stoga se čini da
je za analizu (post)jugoslovenskog feminizma potreban temeljno drugačiji okvir
od onog koji se često misli kao globalni okvir. Taj okvir mora biti specifičniji
i od onog koji uzima u obzir razlike takozvanog postsocijalističkog dela sveta,
budući da okolnosti rata na ovim prostorima otežavaju jednostrana poređenja.
Namera mi je, dakle, da ponudim višeslojnu analizu koja feminizam ne ukršta
samo s kapitalizmom, niti pak njegove početke smešta u devedesete godine
kada su zemlje socijalističkog bloka već prestale da postoje, niti feminizam
posmatra isključivo u kontekstu nacije/nacionalizma, što je okvir koji je do sada
preovlađivao u analizi postjugoslovenskog prostora.
Predlažem da se za okvir analize uzme paradigma režima državljanstva
(citizenship regime), koja je široko postavljena i obuhvatnija od navedenih. Pojam
režima državljanstva obuhvata četiri dimenzije: odgovornost države prema vlastitim
građanima, stečena prava i obaveze građana, različite oblike upravljanja, i pitanja
�Adriana Zaharijević: Fusnota u globalnoj istoriji: kako se može čitati istorija jugoslovenskog...
75
koja se mogu grupisati pod široko određenu sferu doživljaja pripadnosti (Šo i
Štiks, 2012: 16). U tekstu „Laboratorija državljanstva: Koncepcije državljanstva u
Jugoslaviji i postjugoslovenskim državama“, Igor Štiks pokazuje kako je državljanstvo
na ovim prostorima poslužilo kao oruđe za uspostavljanje i kidanje veza između
pravnog statusa i političkog pripadanja (Štiks, 2012). Uvede li se u ovu jednačinu i
rod, može se pokazati da se neujednačena istorija (post)jugoslovenskog feminizma
možda najbolje da razumeti ukoliko se postavi u ovaj okvir.
Jugoslavija, pre 1989. godine
Prvi deo teksta razmatra feminizam u socijalističkom režimu državljanstva.
Od četiri navedene dimenzije režima državljanstva u ovom kontekstu
najznačajnija je ona koja se odnosi na prava i obaveze građana i građanki, i ona
koju Džo Šo (Jo Shaw) i Igor Štiks određuju kao aranžman upravljanja, koji je u
ovom razdoblju bio socijalistički. Socijalistička revolucija je institucionalizovala
jednakost: ona je omogućila ženama pristup redefinisanoj javnoj areni uz
ustavno obećanje potpune emancipacije. Prvi posleratni ustav jemčio je pravo
glasa svim građanima „bez razlike pola“ (Ustav, 1946: čl. 23). Žene su, u skladu s
tim, proglašene jednakima u svim domenima državnog, privrednog i društvenopolitičkog života, dok je njihov položaj u procesu proizvodnje bio posebno
zaštićen (čl. 24). Na tragu vlastitih ideoloških uverenja, među partizanima je već
tokom rata prihvaćena puna jednakost muškaraca i žena (Pantelić, 2011: 37).
Stoga, kada je, kako se izlaže u programu NOB-a, jednakost dostignuta, osnovni
zadatak svakoga ko se zalagao za ideale Narodnooslobodilačke borbe morao je
biti dalje konsolidovanje te jednakosti i ostvarenje punog učešća žena u svim
oblastima političkog i društvenog života (Ramet, 1999: 95). Tome je posebno
trebalo da doprinese udaljavanje od staljinističkog modela socijalizma i uvođenje
specifično jugoslovenskog samoupravnog sistema.
No, uz značajne promene koje su se potonjih decenija odigrale u sferi
ekonomije, spoljne politike i unutrašnjih institucionalnih aranžmana, menjala
se i politička subjektivnost građana. Prema Ustavu iz 1946. godine sva vlast
je proizlazila iz politizovanog entiteta „naroda“. Samo tri decenije kasnije, u
poslednjem jugoslovenskom Ustavu iz 1974, vlast je pripadala „radničkoj klasi
i svim radnim ljudima“ (Ustav, 1974: čl. 88). Ta promena ostavila je traga i na
političkoj subjektivnosti socijalističkih građanki, osobito ukoliko se posmatra
u sprezi s jednim od državotvornih mitova prema kojem je nova uloga žene
bila osvojena u ratu. Partizanka koja je vlastitu emancipaciju osvojila u borbi,
u postpartizanskom socijalizmu postaje majka koja privređuje. Titovim rečima,
pošto je revolucionarna borba u kojoj su žene učestvovale u neverovatnom broju
završena, „komunisti treba da prednjače u borbi za još veću društvenu i političku
aktivizaciju žena i afirmaciju“ njihove jedinstvene i društveno odgovorne uloge
majki i radnica (Tito, 1979: 2).
Pretvaranju borkinje u majku kojoj treba pomoći da bude više proizvođač
i samoupravljač, jamačno je doprinelo „samoukidanje“ Antifašističkog fronta
žena, organizacije koja će imati najveći značaj za posleratnu emancipaciju žena
�76
SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N° 1
širom Jugoslavije: do 1953. godine, jednakost žena imala je sopstveni status,
koliko god da je bio parcijalan i nestabilan, koji se posle toga sve temeljitije
pretvara u „zajedničko društveno pitanje... pitanje opšte borbe snaga socijalizma
koje predvodi Savez komunista i Socijalistički savez radnog naroda, nosilac
socijalističkog vaspitanja masa“ (nav. u Pantelić, 2011: 127).3
„Žensko pitanje“ je stoga relativno kratko posedovalo singularan i samostalan
status, nastao u duhu specifično socijalističkog aranžmana upravljanja. No, upravo
će u okvirima tog istog uređenja, i to u trenutku kada socijalistički aranžman postaje
samosvesno zasnovan na još temeljnijoj jednakosti u samoupravljanju, samostalnost
ženskog pitanja biti i ukinuta. Ono od tada počinje da se tretira kao integralni
deo klasnog pitanja, koje se predočava kao ključno društveno pitanje na koje se
sva ostala mogu redukovati. „Polazeći od marksističkog stava da se oslobođenje
žene može ostvariti jedino na putu realizacije ‘asocijacije slobodnih proizvođača’,
žensko pitanje je sastavni dio klasnog pitanja“ (Koprivnjak, 1980: 10). A kako se u
Jugoslaviji klasno pitanje smatralo rešenim, s lakoćom se moglo utvrditi „da je žena
danas i stvarno i formalno ravnopravna u našem društvu“ (isto).
Feminizam u socijalizmu
Ustavno podvedene pod „radničku klasu i sve radne ljude“, žene Jugoslavije
su imale jemstvo pune ravnopravnosti kao građanke, obećanje emancipacije
kroz proces rada kao radni ljudi, i zaštićeni status kao majke. Prava koja su
u zapadnom delu sveta bila pogon drugog talasa feminizma, poput prava
na jednake plate za jednak rad i prava na abortus, uzimala su se kao datost u
socijalističkom režimu državljanstva. Kada se pojavio sedamdesetih godina
XX veka, jugoslovenski feminizam stoga nije bio ekvivalentan „zapadnom“
feminizmu. Jugoslovenske feministkinje nisu morale da polaze od pretpostavke
da „prevazilaženje potčinjenosti žena zahteva radikalnu promenu dubinskih
struktura društvenog totaliteta“ (Fraser, 2011: 4), koji se odražava u spoju
kapitalizma i patrijarhata. Za pojavu jugoslovenskog drugog talasa bila je
karakteristična drugačija istorija osvajanja prava glasa, kao i bitno drugačiji
politički, društveni i ekonomski kontekst iz kojeg je ponikao. To, primera radi,
pokazuje analiza članaka italijanskih feministkinja posle konferencije Drugca žena, koju je sprovela Kjara Bonfiljoli (Chiara Bonfiglioli). Nerazumevanje
zapadnih feministkinja i njihovih istočnih domaćica obeležilo je skup pošto,
prema gošćama, Jugoslovenke nisu želele da prigrle politiku oslobođenja i da
napuste „staru priču o emancipaciji: o radu, zakonima, društvenoj integraciji i
načinu na koji je konstruisan socijalizam“ (Bonfiglioli, 2011: 119).
3
Navedeni tekst citiran je iz Rezolucije o stvaranju Saveza ženskih društava Jugoslavije, kišobran
organizacije koja je trebalo da zameni ekscesivno politički i emancipatorski AFŽ. Neda
Božinović, nekadašnja partizanka koja će tokom poslednjih godina svog života postati istaknuta
mirovna aktivistkinja, napisala je u Ženskom pitanju u Srbiji u XIX i XX veku da je „zaključke o
ukidanju AFŽ-a, odnosno o osnivanju Saveza ženskih društava, veliki broj delegatkinja doživeo
kao degradiranje ženskih organizacija i samih žena. A mnoge aktivistkinje organizacija AFŽ-a
reagovale su tako što su prestale da rade“ (Božinović, 1996: 174).
�Adriana Zaharijević: Fusnota u globalnoj istoriji: kako se može čitati istorija jugoslovenskog...
77
Socijalističko uređenje je bilo značajno za pozicioniranje jugoslovenskih
feministkinja. Blaženka Despot uznosi socijalističko samoupravljanje kao
alternativni model kako buržoaskom, tako i etatističkom načinu proizvodnje,
jer se njime stvara kvalitativno novi socijalizam utemeljen na neautoritarnim
odnosima (Despot, 1987: 43). Ima li se upravo to u vidu, autoritarne odnose je u
samoupravnom društvu neophodno stalno preispitivati, te se zbog toga žensko
pitanje ne može podvoditi pod klasni problem proletarijata (Despot, 1981: 112).
Njihova relativna autonomija je važna, pošto, uprkos tome što je klasno pitanje
rešeno, uprkos tome što su dubinske strukture društvenog totaliteta promenjene,
žensko pitanje zahteva osobenu budnost i tretman koji je bar u izvesnom smislu
zaseban. Razlozi za to su istorijski, s obzirom na istorijski primat reifikacije i
podređenosti žena (Ler-Sofronić, 1981: 74); oni su, potom, relevantni za način
funkcionisanja samog socijalizma, jer trajna emancipacija radničke klase u
socijalističkom samoupravljanju ne može biti moguća bez održivog rešenja
za žensko pitanje (Despot, 1987: 44); a u dubokoj su vezi i s budućnošću
progresivnog kretanja: na taj način treba razumeti razliku koju uvodi Vesna Pusić
između ravnopravnosti – koja je jugoslovenskim ženama „dostupna i poznata“ –
i emancipacije koju je tek potrebno osvojiti (Pusić, 1980: 167–168).
Ukrštanje socijalističkog aranžmana upravljanja i feminističkih zahteva
za proširenje opsega emancipacije uglavnom se uzimalo kao datost. „Posebno
bavljenje ženskim pitanjem ni na koji način ne znači odvajanje od fronta
socijalističkih snaga – nego baš suprotno, [ono je] doprinos borbi za socijalističku
transformaciju društva u cjelini, doprinos iz jedne specifično ženske perspektive“
(Drakulić, 1984: 178). Samo posredstvom ženskog pitanja „ostvarenje totaliteta
revolucionarnog pokreta“ postaje istorijski moguće, što opravdava njegov
strateški značaj za „usmerenje revolucionarnog radničkog i komunističkog
pokreta“ (Milić, 1981: 11). Suprotstavljajući se domaćim kritičarima i liberalnim
verzijama feminizma iz „inostranstva“, neke feministkinje, poput Nadežde
Čačinovič, insistirale su na tome da „teorijska relevantnost suvremenog
feminizma principijelno nije odvojiva od marksizma: nije reč o marksističkom
‘prerađivanju’ određenih teza ili feminističkim ‘dopunama’ marksizmu nego o
tomu da se problematika suvremenog feminizma može radikalno promišljati
samo marksistički“ (Čačinovič-Puhovski, 1976: 127). Iako feminizam nije puki
suplement, već nešto što treba da proishodi iz samog modela postojeće promene
društvenog totaliteta, on je neophodan kao korektiv za uočenu asimetriju
između ravnopravnosti i emancipacije, kojom se „zapostavlja ‘ženska polovina
stvarnosti’“ (Papić, 1987: 29).4
4
Poslednji citat je važan zbog toga što se njime naglašava da feminizam u socijalizmu nije bio
sasvim lagodno užljebljen. Ne treba nipošto potceniti disidentski status ovakvih iskaza: oni
su se izravno suprotstavljali dominantnoj perspektivi koja je žensko pitanje smatrala odavno
rešenim. Kako bilo da bilo, u ovom tekstu želim da istaknem unutrašnju vezu feminizma i
socijalizma koji ga je iznedrio, budući da se ona daleko ređe ističe kao važna. U tom smislu,
zanimljivo je navesti reči ključnih protagonistkinja koje se osvrću na dato vreme danas:
„Socijalizam je bio i ime sustava u kojemu smo živjeli ali i ime za bolju budućnost, u mnogome
različitu od sadašnjice... Ipak, raskorak između principa i ozbiljenja jasno se uočavao, kao
što su bile vidljive i dobre posljedice ravnopravnog školovanja, normalnoga očekivanja više-
�78
SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N° 1
O opsegu i obliku emancipacije nije bilo jednodušnog stava. Ovdašnji i strani
tumači prilika su kasnije, posle 1989. godine, ukazivali na to da emancipacija žena
u socijalizmu nije proizvodila ravnopravne građane, nego puke majke-radnice
(Einhorn, 1993: 40). Rečima Vlaste Jalušič, emancipacija koja je ženu bez ostatka
svodila na radnika nikada joj nije omogućila da se odmakne od arentijanskog
animal laborans-a, odnosno da je preobrazi u političko biće, u građanku (Jalušič,
1999: 112). No, u doba samog socijalističkog režima državljanstva, pojmovi
građanina, majke i radnika nisu bili sporni. Ako je za feministkinje bilo ičega
kontroverznog u tome što se žene prevashodno tretiraju kao majke-radnice,
onda je srž te kontroverze bila u činjenici da muškarci, sa svoje strane, nisu bili
percipirani kao radnici i očevi (Einhorn, 1993: 5). Građanstvo muškaraca se,
naime, na sličan način definisalo njihovom pozicijom u procesu proizvodnje, ali
se njihova roditeljska uloga po pravilu izostavljala kako iz definicije građanina,
tako i iz razumevanja njihove emancipacije. Jugoslovenski feminizam je upravo u
toj tački – u načinu na koji je ženama „trebalo pomoći da budu više proizvođači
i samoupravljači“ (Tito, 1979: 2), iako su kao radni ljudi i emancipovane i
ravnopravne – pronašao vlastitu nišu.
„Socijalistička revolucija nije uvek bila u stanju da prekorači prag porodice“
(Morokvasić, 1986: 127). Ovaj oprezni iskaz upućuje da je privatno bilo u
središtu feminističkog promišljanja i delovanja. Samoupravnom socijalizmu
uprkos, mikro-borbe za emancipaciju nisu dovršene iako je klasno pitanje
rešeno, a prostori privatnosti u kojima se one i dalje moraju voditi nalaze se „u
tramvaju, na ulici, u kavani, na radnom mjestu, u školi, u obitelji“ (Drakulić,
1984: 178). „‘Privatni sektor’ života nije bio dotaknut ekonomskom analizom“
(Iveković, 1987: 22), a taj sektor, naša „obiteljska svakodnevnica... i te kako utječe
na opće odnose samoupravnoga društva izvan obitelji“ (Rihtman-Auguštin,
1980: 85). Budući da prostor privatnosti zapravo nije nestao, niti je pak dubinski
transformisan, privatno bi trebalo da postane zadatak, kako je tvrdila Rada
Iveković, ženskih studija i ženskog pokreta (Iveković, 1987: 22).
U jednom od svojih tekstova o feminizmu u Jugoslaviji, Sabrina Ramet
(Sabrina Ramet) tvrdi da jugoslovenski feminizam nije govorio o „svrgnuću
socijalizma, ali je govorio o potrebi da se svrgne patrijarhat i o neuspehu
socijalizma da to učini“ (Ramet, 1995: 226). Za razliku od „zapadnih“
feministkinja koje su zahtevale „participativno-demokratsku državu koja
osnažuje svoje građane“ i u stanju je da integriše rodno određenu pravdu (Fraser,
2011: 5),5 jugoslovenske feministkinje su delovale u samoupravnom društvu
5
manje jednake radne biografije za žene kao i za muškarce“ (Čačinovič, 2012: 8). Ili, „u real
socijalističkim društvima teško da je moglo doći do nekog masovnijeg i osvešćenijeg, tj.
feminističkog sagledavanja vlastite situacije. Tek s nadolaskom snažnijih kriznih dešavanja u
jugoslovenskom društvu javlja se ponovo iskra feminizma koji je socijalistički sistem na svaki
način gušio u prethodnim periodima. Pri tom nosioci ovog trećeg talasa feminizma postaju
žene rođene i odrasle u okviru socijalističkog sistema, ali obrazovane na intelektualnim
tradicijama i marksizma i feminizma“ (Milić, 2012: 43).
Pod rodno određenom pravdom (gender justice) misli se na pravdu koja neće biti uslovljena
polom/rodom osobe koja pravdu zahteva. To shvatanje počiva na pretpostavci da pravda
sama po sebi nije univerzalna i egalitarna, i da postoje oblici nepravde koji se ne događaju
�Adriana Zaharijević: Fusnota u globalnoj istoriji: kako se može čitati istorija jugoslovenskog...
79
koje je bilo konstruisano kao temeljno participativno i demokratsko, i u koje
je rodna pravda već integrisana. Bilo da su ovaj stav uzimale doslovno ili s
zapitanošću, feministkinje nisu dovodile u pitanje aranžman upravljanja koji je
ženama omogućio i prava i državu koja je institucionalizovala ravnopravnost.
Socijalistički sistem je, s druge strane, obećavao delovanje u pravcu totalne
emancipacije čoveka, što je bilo sasvim u skladu s feminističkim razumevanjem
emancipacije žena. Stoga, ako je patrijarhata negde bilo, on nije počivao ni u
državi ni u njenoj socijalističkoj strukturi. Ono što se u kasnijim tekstovima –
više (Duhaček, 1993; Kesić, 2001) ili manje ambivalentno (Papić, 1992; Bollobás,
1993; Miroiu, 2007) – označava kao „socijalistički patrijarhat“, u Jugoslaviji
nije postojalo pod tim imenom pre 1989. godine. Pre toga, građani nisu bili,
po definiciji, maskulinizovani (Jones, 1997: 2), nego se verovalo da je ženama –
budući da su ravnopravan deo ravnopravnog društva – bilo moguće obezbediti
polno ravnopravniju emancipaciju. Država će postati patrijarhalna, i patrijarhat
će postati instrinsičan društvenoj i političkoj strukturi socijalističkog režima
državljanstva, ali tek u retrospektivi, tek kada socijalistički sistemi budu prestali
da postoje.
Posle 1989. godine, posle Jugoslavije
Moglo bi se spekulisati o tome kakva bi bila budućnost jugoslovenskog
feminizma u državi koja bi, posle 1989. godine, prestala da bude socijalistička, ali
bi ostala federativna (ili, što je možda i teže zamisliti, koja bi ostala socijalistička
izvan jugoslovenskog federalnog okvira). Međutim, preobražaj postojeće države
u skup nezavisnih država, uz ukidanje socijalističkog aranžmana upravljanja,
u potpunosti menja okvir feminizma koji je uspostavljen u prethodne dve
decenije. Jugoslovenski scenario kolapsa neće navesti feministkinje samo na
to da socijalizam proglase patrijarhalnim, pošto se njihovo osvajanje nove
pozicije građanke (Jalušič, 1999) preklapalo s ratovima i nastankom političke
subjektivnosti koja je bila patrijarhalna na do tada nezamislive načine.
Usled temeljne smene režima državljanstava početkom devesedetih godina,
postjugoslovenski feminizam prestaje da bude oblikovan razradom prava žena u
datom aranžmanu upravljanja. Umesto toga, njega će u bitnom smislu definisati
odnos prema državi, i to posebno pitanje odgovornosti države (u ratu i izvan
njega) i teško odredivo pitanje pripadanja.
Pitanja građanstva postaju naglašeno prisutna u procesu prelaska iz
socijalističkog u liberalno-demokratski aranžman upravljanja. Međutim, u
kontekstu rata koji prati raspad multinacionalne socijalističke federacije, gde
se građani iz radnika i samoupravljača rapidno preobražavaju u Srbe, Hrvate,
Crrnogorce, Slovence itd., smisao državljanstva dobija višestruke nove sadržaje.
U periodu ustavnog nacionalizma (Hayden, 1992) i pokušaja uspostavljanja
apsolutne kongruencije između države i nacionalne zajednice, odigrava se smena
u načinu na koji su se tretirala ključna pitanja u odnosu na koja se definiše režim
slučajno ovim ili onim pojedincima već su nekom njihovom odlikom, kao što je rod, bitno
uslovljeni (v. Gheaus, 2012).
�80
SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N° 1
državljanstva: prema kojim je građanima država (i koja država?) odgovorna, i
ko je, konsekventno tome, poželjan građanin? Kakva su prava koja građani i
građanke imaju u svojim državama i koja prava imaju prioritet? Kako meriti
pripadnost zajednici, i kojoj zajednici? I, na koji su način državne institucionalne
politike korišćene da bi se proizveo novi tip etnonacionalnih građana, koji će
zameniti „radničku klasu i sve radne ljude“?
Ovde je neophodno uvesti jednu značajnu distinkciju. Kolaps realnog
socijalizma posle pada Berlinskog zida sam bi po sebi proizveo ogromne promene
u režimu državljanstva – što se i dogodilo u drugim delovima postsocijalističke
Evrope posle 1989. godine. Insistiranje na građanskim i političkim pravima
umanjilo je značaj postojećih socijalnih prava, što će ih u narednoj deceniji
veoma ugroziti; odgovornost države prema građanima se postepeno redukovala;
struktura upravljanja se u potpunosti menja; a pitanje pripadnosti takođe dobija
nove dimenzije onoga časa kada se socijalističke države počnu da se preobražavaju
u (liberalno-demokratske) nacionalne države. Međutim, u prvih nekoliko godina
posle 1989, u Jugoslaviji svi ti procesi ostaju u senci neposrednih učinaka rata.
Svi oni će jamačno uslediti, postavši integralni deo procesa tranzicije koji je pre
ili kasnije zahvatio sve države koje su formirane na tlu Jugoslavije. Smatram da
je ovu razliku u načinu na koji su oblikovani režimi državljanstva posle 1989.
godine neophodno imati na umu kada se raspravlja i o feminizmu. Rečima
Renate Jambrešić-Kirin, „okrutno je i pojednostavljeno poistovetiti položaj civila
u ratu s pozicijom liberalnih pojedinaca u slobodnom društvu“ (2000: 289),
te stoga predlažem da se feministički aktivizam posmatra kao bitno drugačije
oblikovan okolnostima koje je proizveo specifično postjugoslovenski režim
izgradnje nacija, i okolnostima tranzicijskog režima državljanstva.6
Prema tome, feminizam koji se razvija devedesetih godina i gradi na
tekovinama feminizma u Jugoslaviji, zapravo je obeležen dubokim prekidom
koji se ne inicira iz samog feminizma, naprasno otsečenog od vlastitih korena,
ni iz njegovog „perverznog, podzemnog“ afiniteta prema neoliberalnom
kapitalizmu (Fraser, 2011: 6). Ne samo da je izravno pogrešno tvrditi da je
postjugoslovenski feminizam „cvetao u novim uslovima“, da je postao „široka,
masovna društvena pojava“ (ako je to uopšte i moguće tvrditi za feminizam bilo
gde u svetu devedesetih godina), ili da su „ideje feminizma pronašle svoj put do
svakog kutka društvenog života (every nook and cranny of social life) i promenile
samorazumevanje svih onih sa kojima su došle u dodir“ (isto), već se time sasvim
6
Uslovno rečeno, režim državljanstva koji se definiše procesom izgradnje nacija vremenski
se odnosi na deceniju sukoba različitih intenziteta u svim delovima ranijeg jugoslovenskog
prostora, dok se drugi, tranzicijski, odnosi na režim uspostavljen posle 2000. godine u
postsocijalističkim i postkonfliktnim državama koje su nasledile Jugoslaviju. Ovaj model
ima svoje nedostatke, pre svega zbog različitog teritorijalizovanja nasilja i različitih dinamika
razvoja ranijih jugoslovenskih republika, što je uticalo na različita „započinjanja“ tranzicije,
kao i na njen tok i svršetak. Međutim, taj se model može opravdati i bitno drugačijim
diskurzivnim uobličenjima tema koje su bile društveno i političke značajne, kao i dubokim
razlikama u delovanju „civilnog društva“ u ratnim i neposredno posleratnim okolnostima,
i u potonjim okolnostima postkonfliktne tranzicije (Stubbs, 2007; Stubbs, 2012). O
specifičnostima feminizma u poslednjoj deceniji, odnosno u kontekstu tranzicijskog režima
državljanstva v. Zaharijević 2013.
�Adriana Zaharijević: Fusnota u globalnoj istoriji: kako se može čitati istorija jugoslovenskog...
81
zanemaruje kontekst u kojem feminizam postaje ako ne politička sila, ono bar
fenomen koji ima specifičan politički sadržaj. Za sadašnje potrebe taj ću kontekst
predstaviti, svakako pojednostavljeno, evocirajući način na koji je u okolnostima
novog režima državljanstva ponovo izmenjena politička subjektivnost građana
i građanki, da bi se pokazalo kakav je politički sadržaj feminizam kao fenomen
devedesetih imao u državama koje su nasledile Jugoslaviju.
Diskurzivno anticipiranje demokratije već je krajem osamdesetih godina
počelo da istiskuje „radničku klasu“ u korist „naroda“ (Mimica i Vučetić, 2008),
iako taj narod prestaje da bude uporediv s političkim entitetom koji definiše
prvi jugoslovenski ustav. U ovom razdoblju, narod se iscrpljuje u pojmu nacije.
Etnonacionalna unutardržavna organizacija nije bila u potpunosti nova: narodi
su i u socijalističkom režimu državljanstva bili teritorijalizovani, s upadljivim
izuzetkom Bosne i Hercegovine, kao konstitutivni narodi socijalističkih
republika. Međutim, način na koji se to preklapalo sa zazivanom pluralnošću
koju je trebalo da proizvede vladavina narodā, pretvara narod u instrument
ustanovljenja specifično nacionalnog oblika zajednice. Otuda politička
subjektivnost naroda od sada postaje jemstvo kongruencije između nacionalnih
i republičkih zajednica, na temelju koje se definiše nepodeljena pripadnost
zajednici, ali i pripadnost određenom državljanstvu. Slom socijalističkog režima
državljanstva, uvođenje demokratije koja je mogla biti – i bila je – korišćena i
kao idealni okvir vladavine naroda i kao oruđe fragmentacije, te raspirivanje
nacionalnih animoziteta, deo su okvira koji omogućava jugoslovenske ratove.
Promena političke subjektivnosti ostavila je dubokog traga na percepciju
i konstrukciju uloge i statusa građanki. Gal i Kligman u tim procesima
prepoznaju depolitizovanje ili instrumentalizovanje žena (Gal i Kligman, 2000),
a primeri koji bi se mogli navesti u prilog njihovoj tezi odnose se na politiku
ženske reproduktivnosti, zajedničku ranim postsocijalističkim društvima, i na
političku upotrebu silovanja u jugoslovenskim ratovima. Pre nego što pređem na
feminizam koji se razvija kao odgovor na režim državljanstva obeležen ratovima
i izgradnjom nacija, želim da, razrađujući ukratko ova dva primera, ukažem na
dubinu prekida između feminizma kao političkog fenomena u socijalizmu i onog
koji se, vremenski posmatrano, samo naslonio na njega.
Žene su u socijalizmu konstruisane kao majke-radnice, kao naglašeno
prirodna i društvena bića. Odgovornost države prema ženama odnosila se pre
svega na zaštitu njihove reproduktivne/ prirodne uloge i na podsticanje njihove
društvenosti različitim institucionalnim merama. Procesi izgradnje nacija su, s
druge strane, počivali na skrajnuću društvene (žene kao radnice ili kao građanke)
i isticanju prirodne dimenzije (žene kao majke), koja se pojavljivala kao sama
suština ženske društvenosti. Sasvim suprotno (zapadnom) trendu napuštanja
ideologije „porodične plate“ i uvođenju „nove“ norme porodice s dva dohotka,
o kojem govori Frejzer (Fraser, 2011: 7), u Istočnoj Evropi se obnavlja model
buržoaske porodice u kojoj otac privređuje, a majka ostaje u domaćinstvu,
koji svoju potvrdu nalazi i u ustavnim okvirima, primera radi, slovenačkom i
hrvatskom, u kojima punopravni subjekt postaje porodica (Antić, 1992: 168).
Najčešće suprotno življenim okolnostima, žene se predstavljaju kao majke koje
�82
SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N° 1
ne rade, odnosno kao isključivo prirodna, polno i reproduktivno određena bića,
što u novoj konstrukciji političke subjektivnosti naroda kao nacije ima svoj
nedvosmisleno politički sadržaj. Takvo političko veličanje materinstva imalo
je više funkcija: njime se denunciralo pogrešno socijalističko obezvređivanje
uloge majke i podsticanje emancipacije žena (Verdery, 1996; Heinen, 2006), ali
se podsticao i razvoj diskursa o neophodnosti (pre)oblikovanja nacije u svetlu
željenih i neželjenih građana (Zajović, 1995a; Krasniqi, 2011).
U postsocijalističkoj „konzervativnoj, tradicionalističkoj, nacionalističkoj
i praznoglavoj“ demokratiji (Papić, 1992: 101), žene su neretko politički
percipirane kao puko sredstvo za reprodukciju nacije. U tom kontekstu treba
razumeti demografsku tranziciju iz socijalističkog u režim izgradnje nacija. Kao
pasivna sredstva u tom procesu, žene su mogle biti puka personifikacija nacije
kojoj bi slučajno pripadale. U kontekstu svoje reproduktivnosti, one su mogle biti
sprovodnici ka većoj ili manjoj naciji, te su zbog toga pitanja abortusa, niskog ili
visokog priraštaja, ali i silovanja u ratu, kao krajnjeg oblika opredmećenja žena,
postala relevantna za određenje nove političke subjektivnosti građanki. Prema
Žarani Papić, reproduktivne politike i silovanje u ratu morale su se razumeti
kao međuzavisni oblici nasilja nad („našim“ i „njihovim“) ženama (Papić, 2002).
Ratovi su, dakle, omogućili da tela žena budu više od bojnog polja: ona postaju
utrobe za proizvodnju etnički kalupljenih budućih građana.
Feminizam među nacijama
Nensi Frejzer je tvrdila da su feministkinje drugog talasa, iako su imale
kritički odnos prema vestafalskim okvirima nacionalnih država, države u
kojima su delovale ipak posmatrale „kao prave adresate sopstvenih zahteva“
(Fraser, 2011: 5). U Jugoslaviji koja je u svojoj socijalističkoj strukturi imala
državne organizacije koje su se direktno bavile ženskim pitanjem – od Saveza
ženskih društava, koji nasleđuje AFŽ 1953. godine, do Konferencije za društveni
položaj žene i porodice, koja se gasi 1990. – feministkinjama država nije bila
glavni adresat. Naslanjajući se na ovu donekle disidentsku tradiciju feminizma
u socijalizmu, feministkinje su i početkom devedesetih bile ambivalentne
u pogledu instance kojoj upućuju svoje zahteve.7 Pošto nisu jednodušno
prihvatile liberalnodemokratsku viziju državljanstva, budući da je zbog svojih
nacionalističkih dimenzija ono često percipirano kao konzervativno i nazadno,
feministkinje su zadržavale izvesnu distancu prema državnim strukturama. No,
7
„Minimalni program ženskih zahteva“, koji je 1990. godine sastavio Beogradski ženski
lobi, grupa u kojoj su bile okupljene mnoge istaknute aktivistkinje, mogao bi se uzeti kao
ilustrativan primer. Tekst „minimalnog“ programa počinje zahtevom Lobija, upućenog
„strankama, partijama i pokretima“, da u sve svoje programe uključe ženske zahteve i žensku
perspektivu. Pod te zahteve spadaju fer politika zapošljavanja, kraći radni dan, neseksističko
obrazovanje i vaspitanje, reproduktivna prava, imenovanje činova nasilja i njihovo
kriminalizovanje, otvaranje zdravstvenih centara za žene i slobodna kontracepcija, itd.
(Ćetković, 1998: 19–23). Način na koji su ti zahtevi artikulisani jasno pokazuje da oni nisu
upućeni nijednom određenom adresatu. Jasna i opredeljena saradnja s državom u zemljama
naslednicama počinje tek posle 2000. godine.
�Adriana Zaharijević: Fusnota u globalnoj istoriji: kako se može čitati istorija jugoslovenskog...
83
novi demokratski okvir omogućio im je da govore o ženskim pitanjima bez
ograničenja (odnosno, i izvan klasnog pitanja), i da insistiraju na tome da se
u demokratski otvorenoj raspravi to pitanje ne može redukovati ni na jedno
drugo. Nastanak brojnih inicijativa koje su pokrivale izrazito širok dijapazon
aktivnosti (Blagojević, 1998), ukazuje na to da su feministkinje u ovom razdoblju
prepoznale priliku za razvoj pluralnih formi građanstva žena – priliku za aktivno
kultivisanje političke subjektivnosti i unapređenje ravnopravnog prisustva u
javnom prostoru i procesima odlučivanja.
Raspad zajedničke države proizveo je, međutim, temeljnu promenu u
samopercepciji feminističkog aktivizma. Tokom prve konferencije Mreže
jugoslovenskih feministkinja 1987. godine doneta je odluka da feministkinje
ne pristaju na veštački stvorene, muške granice, „da su ujedinjene u sestrinstvu
i da iskustva koja dele kao žene nadilaze muške brige oko teritorijalnih prava
i geografskih granica“ (Batinić, 2001: 6). Dakle, i pre no što je rat postao
življena stvarnost, odnos prema potencijalno novim granicama i pitanje
pripadanja potencijalno novim državama morali su se nametnuti kao središnji
za transformaciju jugoslovenskog feminističkog aktivizma. Umesto da se poput
„zapadnog“ feminizma, kako ga (ispravno ili ne) opisuje Frejzer, devedesetih
godina preobražava u međunarodni, višeslojni, postvestfalski feminizam
globalnog civilnog društva (Fraser, 2011: 9), postjugoslovenski feminizam
zapravo ne može ne biti zaokupljen državom unutar koje se organizuje. Štaviše,
središnja pitanja za feminizam tada postaju ona koja su neposredno vezana za
probleme smene režima državljanstva: čija je (naša) država bila (gde su bile
njene granice i kako su one uspostavljane), ko je pripadao, a ko nije i zbog čega,
i kakva je bila cena bezrezervne lojalnosti novim nacionalnim državama koja se
očekivala od građana i građanki?
Postavši teritorijalizovane državama koje ratom nasleđuju Jugoslaviju,
uz reorganizaciju svih pitanja koja definišu određeni režim državljanstva,
feministkinje će pre svega organizovati vlastite aktivnosti kao odgovor na rat i
na mogućnost održanja sestrinstva uprkos uspostavljenim granicama. Tačka u
kojoj pitanje pravedne raspodele ustupa mesto pitanju priznanja, u kojoj, drugim
rečima, izvestan oblik politike identiteta postaje važan za feministkinje, duboko
je povezan s ukidanjem socijalističkog aranžmana upravljanja i s kritičkim
odnosom prema poistovećivanju državljanstva i nacionalnosti. Naime, prestavši
da budu jugoslovenske feministkinje, mnoge su feministkinje birale da budu
samo feministkinje, kao da je feminizam po sebi mogao da omogući nekakav
odvojeni prostor građanstva. Iako on nije počivao na zahtevima za pravednom
raspodelom sredstava, on svakako jeste počivao na zahtevima za pravdom.
Kontekst u kojem se takav zahtev formuliše jeste kontekst rata, kontekst u kojem
su sva elementarna prava ugrožena, i kontekst hrabrog i (u datim okolnostima
uvek potencijalno izdajničkog) dovođenja u pitanje nametnute pripadnosti.
U snažnom manifestu feminističke nelojalnosti, Staša Zajović je izložila
načela feminističkog odricanja od nacije, države i otadžbine koje obeležava
kontekst ranih devedesetih. Neprihvatanje nametnutog nacionalno definisanog
građanstva podrazumevalo je institiranje na pravu na samoodređenje i
�84
SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N° 1
autonomiju žene, pravu da govori i dela u vlastito ime. Njime se takođe odbacivala
militaristička ideologija koja je počivala na logici prema kojoj država može biti
ili žrtva ili agresor, logici koja poništava bilo kakvu moć delovanja građanki i
građana. Konačno, feministička nelojalnost podrazumevala je odbacivanje
politike koja deli žene prema njihovoj nacionalnosti i zatečenosti unutar novih
državnih granica, odričući im mogućnost da budu solidarne kao aktivistkinje,
kao feministkinje, kao žene, a ne kao Srpkinje, Hrvatice, itd. (Zajović, 1995b:
51).
Ovaj aspekt je važan i da bi se razumele mikropolitičke dimenzije identiteta
koji se iz datih okolnosti pojavljuje, takoreći, i pre samog zahteva za njegovo
priznanje. Politički nalog kojim se žene, i to posebno one koje su bile žrtve rata
na neposredan način, pretvaraju u puki instrument u procesu konsolidovanja
granica, proizveo je specifično feministički oblik delovanja kroz nepripadanje
(Kašić, 1995: 126). Nešto poetičnije, ovo bi se takođe moglo označiti i kao
bezdomnost u novom domu (Jambrešić-Kirin, 2000; Šeleva, 2004; Petrović,
2009), bezdomnost koja se mogla nadići samo nepopustljivim ulaganjem glasa
protiv jednostranog pristajanja na depolitizaciju. Biti feministkinja devedesetih
godina podrazumevalo je svestan izbor kojim se vlastiti identitet građanke
politizovao na specifičan način: dominantni nacionalni identitet zamenjivao se
apstraktnim, aktivističkim (bezdomnim) javnim sopstvom.8
Da li su konteksti važni?
Vratimo se sada analizi Nensi Frejzer. Pretpostavi li se da je Frejzer 2009.
godine tvrdila da je neoliberalni kapitalizam uspeo da kooptira određene
feminističke ideale, da preobrazi i iskoristi određene težnje i ideje ranih generacija
američkog drugog talasa, čemu je bez sumnje, između ostalog, doprineo i
završetak Hladnog rata, onda se toj tezi malo šta može zameriti. Istočnoevropska
i posebno postjugoslovenska perspektiva tranzicije mogla bi tome takođe da
posvedoči. Međutim, ono što njen tekst čini tako provokativnim i problematičnim
istovremeno, nije dijagnoza koja ukazuje na to da je feminizam u krizi i da je
žarište te krize njegova „zavedenost“ neoliberalnim kapitalizmom koja započinje
devedesetih godina. U zaključku želim da naglasim tri tačke koje se na izvestan
način spore s pretpostavkom koja provejava tekstom prema kojoj između
(globalnog) feminizma i (globalnog) neoliberalizma postoji jeretički afinitet.
Prva tačka se odnosi na nejasno pozicioniran rani drugi talas koji se najavljuje
kao izvesno „doba nevinosti“, doba pre no što je nastupilo „zabrinjavajuće
približavanje“ feminizma i kapitalizma (Fraser, 2011: 1). Istorijski posmatrano,
nije sasvim irelevantna činjenica da feministkinje anglosaksonskog govornog
područja, feministkinje koje su proizvele ne samo najznačajnije i najmasovnije
pokrete, nego su najčešće i promišljale o tome šta pokret jeste i treba da bude, po
8
Rečenica koju ovde parafraziram preuzeta je iz uvodnog teksta Ketlin Džons (Kathleen
Jones) za temat o građanstvu u feminizmu koji je objavjen u časopisu Hypatia. Ta rečenica
izvorno glasi: „Postati građanin znači zameniti vlastiti pojedinačni identitet apstraktnim,
javnim sopstvom“ (Jones, 1997: 2).
�Adriana Zaharijević: Fusnota u globalnoj istoriji: kako se može čitati istorija jugoslovenskog...
85
pravilu nisu bile socijalističke orijentacije kako se tekstom implicira. Zavedenost
feministkinja neoliberalizmom devedesetih godina, ili pak „perverzni, podzemni“
afinitet, za šta i sama Frejzer kaže da predstavlja pravu feminističku jeres (Fraser,
2011: 6), može se opravdati samo ukoliko se, suprotno teorijskoj i aktivističkoj
istoriji drugog talasa u Sjedinjenim Američkim Državama, tvrdi da je feminizam
do tada iznad svega radio na podrivanju kapitalističkih struktura. Međutim,
kako, tvrdila bih ispravno, naglašava Nanet Fank, „dominantan oblik feminizma
drugog talasa sredinom veka bio je liberalni feminizam koji je kritikovao državu,
usredsređen na promenu institucionalnih politika i zakona, i na modifikovanje,
a ne na temeljnu kritiku, kapitalizma“ (Funk, 2013: 181). Drugo je pitanje da li se
ovim iskazom potvrđuju slutnje prema kojima feminizam, kako se smatralo već
od kraja 19. veka (Zaharijević, 2014), ne može ne biti buržoaska stvar (što mu se
pak zameralo i u jugoslovenskom kontekstu). Međutim, dug je put između sasvim
ispravne teze da je feminizam drugog talasa – u SAD nedvosmisleno otprilike od
osamdesetih, u Jugoslaviji pak, od devedesetih – „bio deo šireg emancipatorskog
projekta, gde su borbe protiv rodne nepravde bile nužno povezane sa borbom
protiv rasizma, imperijalizma, homofobije i klasizma“ (Fraser, 2011: 6), s jedne
strane, i da ga je, s druge, upravo to činilo socijalističkim (čak i kada je svesno
bio suprotstavljen logici kapitalizma).9
Druga tačka nas vraća na propust koji se obznanjuje jednom uzgrednom
fusnotom. Iako je uopštavanje koje čitav rani drugi talas preobražava u
socijalistički feminizam po mnogo čemu neprecizno, pojedinačni slučajevi koji
isklizavaju iz „epohalne“ slike obrađenog fenomena jednako su neprecizno
izostavljeni iz razmatranja. Konvencionalni pristup ne prepoznaje feminizam u
socijalizmu, te se otuda u mimohodu preskače atipični, ponešto paradoksalni
feminizam u jednoj socijalističkoj zemlji pre 1989. godine. Premda bi tvrdnja
prema kojoj se ovaj feminizam tretira kao politička sila dakako bila prenaglašena,
njegovo političko – pa bilo ono i mikro-političko – prisustvo ne može se
osporiti. Način na koji je on oblikovan poziva na promišljanje odnosa feminizma
i socijalizma u specifičnom okviru u kojem su oba postojala u isto vreme, i u
kojem je feminizam iznutra bio prožet određenim postulatima socijalizma na
kojima je počivalo društvo koje ga je iznedrilo.
Najzad, pojmovni okvir koji je u obzir uzimao kompleksnu ideju režima
državljanstva trebalo je da unekoliko usložni okvir koji počiva na vezi globalnog
kapitalizma i globalnog feminizma. Time se valjanost i potreba za takvim
okvirom ne dovodi u pitanje, niti se na taj način poništava teza Nensi Frejzer,
i mnogih drugih, da su politike priznanja – politike identiteta – u velikoj meri
oslabile i depolitizovale feminizam. Uvođenjem i razmatranjem smene ovdašnjih
režima državljanstva, namera mi je bila da ukažem na drugačije kontekste u
kojima se iz politike pravedne preraspodele ulazi u politike priznanja ili, šire
postavljeno, na bitno drugačije putanje feminizma.
Već je odavno postalo truizam tvrditi da feminizam nije singularan fenomen.
Cilj mi nije bio da se upuštam u raspravu oko tačnosti te teze. Postoje globalni
9
Nanet Fank nemilosrdno kritikuje tačke uopštavanja manjinske socijalističke pozicije
nekolicine teoretičarki u politički stav drugog talasa kao takvog (Funk, 2013: 181–182).
�86
SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N° 1
trendovi, a neoliberalni kapitalizam je među njima danas svakako vodeći,
koji dubinski utiču na sve političke fenomene, pa i na feminizam. Međutim,
uvažavanje okolnosti nastanka određenih političkih fenomena i razvoja njihovog
sadržaja, nije nužno samo iz teorijskih razloga: ono je neophodno da bi se mogla
anticipirati njihova budućnost i da bi se praksi mogao dati određeni pravac koji
počiva na uvažavanju lokalnih specifičnosti, a ne na njihovom brisanju. Kada
se kritike koje Nensi Frejzer upućuje feminizmu (kao globalnom feminizmu)
u periodu kada se „doba nevinosti“ završilo, bez ostatka prenesu na lokalni
kontekst, onda se iz vida gube i specifičnosti razvoja jugoslovenskog feminizma
u socijalizmu, i specifičnosti razvoja feminizma u ratu. Te specifičnosti
nisu marginalne, niti se mogu lako uklopiti u tezu o zavedenosti ili „fatalnoj
privlačnosti“ između feminizma i neoliberalizma. One nas, unutar širokog
okvira poređenja koji je Frejzer ponudila, pozivaju da usmerimo pažnju na one
impulse, okolnosti i motive koji političke fenomene oblikuju lokalno – da ne
dopustimo da vlastitu istoriju čitamo kao pogrešnu fusnotu.
Antić, Milica. 1992. Yugoslavia. The transitional spirit of the age, u: Chris Corrin
(ur.). Superwomen and the Double Burden. London: Scarlet Press
Batinić, Jelena. 2001. Feminism, Nationalism, and War: The ‘Yugoslav Case’ in
Feminist Texts. Journal of International Women’s Studies, 3(1): 1–23
Blagojević, Marina (ur.). 1998. Ka vidljivoj ženskoj istoriji – ženski pokret u
Beogradu tokom 90-ih. Beograd: Centar za ženske studije, istraživanja i
komunikacije
Bollobás, Enikö. 1993. ‘Totalitarian Lib’: The Legacy of Communism for
Hungarian Women, u: N. Funk i M. Mueller (ur.), Gender Politics and PostCommunism. New York and London: Routledge
Bonfiglioli, Chiara. 2011. ‘Social Equality is not Enough, We Want Pleasure!’
Italian Feminists in Belgrade for the 1978 ‘Comrade Woman’ Conference.
Profemina, leto/jesen br. 2: 115–123
Božinović, Neda. 1996. Žensko pitanje u Srbiji u XIX i XX veku. Beograd:
Devedesetčetvrta i Žene u crnom.
Ćetković, Nadežda (ur.). 1998. Ženska politička perspektiva. Beograd: Beogradski
ženski lobi
Čačinovič-Puhovski, Nadežda. 1976. Ravnopravnost ili oslobođenje. Teze o
teorijskoj relevantnosti suvremenog feminizma. Žena, br. 3: 125–128
Čačinovič, Nadežda. 2012. Veliki narativi feminizma, u: Lidija Vasiljević (ur.).
Rod i levica. Beograd: ŽINDOK
Despot, Blaženka. 1981. Žena i samoupravljanje. Delo, XXVII (4): 112–116
Despot, Blaženka. 1987. ‘Žensko pitanje’ u socijalističkom samoupravljanju, u: Lydia
Sklevicky (ur.). Žena i društvo. Kultiviranje dijaloga. Zagreb: Sociološko društvo
Drakulić, Slavenka. 1984. Smrtni grijesi feminizma, u: Lydia Sklevicky (ur.)
(1987). Žena i društvo. Kultiviranje dijaloga. Zagreb: Sociološko društvo
�Adriana Zaharijević: Fusnota u globalnoj istoriji: kako se može čitati istorija jugoslovenskog...
87
Duhaček, Daša. 1993. Women’s Time in the Former Yugoslavia, u: Nanette Funk
i Magda Mueller (ur.). Gender Politics and Post-Communism. Reflections
from Eastern Europe and the Former Soviet Union. New York and London:
Routledge
Einhorn, Barbara. 1993. Cinderella Goes to Market. Citizenship, Gender and
Women’s Movement in East Central Europe. London: Verso
Fraser, Nancy. 2011. Feminizam, kapitalizam i lukavstvo istorije, prev. Dušan
Maljković. Perspektive, Rosa Luxemburg Stiftung, br. 2.
Funk, Nanette i Magda Mueller (ur.). 1993. Gender Politics and Post-Communism.
Reflections from Eastern Europe and the Former Soviet Union. New York and
London: Routledge
Gal, Susan i Gail Kligman (ur.). 2000. Reproducing Gender: Politics, Publics and
Everyday Life after Socialism. Princeton University Press
Gheaus, Anca. 2012. Gender Justice. Journal of Ethics and Social Philosophy, 6(1):
1–24
Hayden, Robert. 1992. Constitutional Nationalism in the Formerly Yugoslav
Republics. Slavic Review 51(4): 654–673
Heinen, Jacqueline. 2006. Clashes and Ordeals of Women’s Citizenship in Central
and Eastern Europe, u: J. Lukić, J. Regulska i D. Zaviršek (ur.), Women and
Citizenship in Central and Eastern Europe, Ashgate
Iveković, Rada. 1987. Studije o ženi i ženski pokreti, u: Lydia Sklevicky (ur.).
Žena i društvo. Kultiviranje dijaloga, Zagreb: Sociološko društvo
Jaggar, Alison, 1977 [1972], Political Philosophies of Women’s Liberation, u Mary
Vetterling-Bragging, Frederick Elliston and Jane English (eds.), Feminism and
Philosophy, Totowa: Rowman and Littlefield
Jalušič, Vlasta. 1999. Women in Post-Socialist Slovenia: Socially Adapted,
Politically Marginalized, u: Sabrina Ramet (ur.). Gender Politics in the Western
Balkans. Pennsylvania: The Pennsylvania State University Press
Jambrešić-Kirin, Renata. 2000. Personal Narratives of War: A Challenge to
Women’s Essays and Ethnography in Croatia, u: Svetlana Slapšak (ur.). War
Discourse, Women’s Discourse. Ljubljana: Topos
Jones, Kathleen. 1997. Introduction to the special issue on Citizenship in
Feminism: Identity, Action, and Locale. Hypatia, 12(4): 1–5
Kesić, Vesna. 2001. Gender and Ethnic Identities in Transition in the Former
Yugoslavia – Croatia, u R. Iveković i J. Mostov (ur.). From Gender to Nation.
Ravenna: Longo Editore
Koprivnjak, Vjekoslav. 1980. Uvodnik u temat. Žena, br. 4–5: 6–15
Krasniqi, Vjollca. 2011. Feminism and Nationalism. Profemina, leto/jesen br. 2:
53–57
Ler-Sofronić, Nada. 1981. Subordinacija žene – sadašnjost i prošlost. Marksistička
misao, br. 4: 73–80
Marshall, T. H. 2009 [1950]. Citizenship and Social Class, u: Jeff Manza and
Michael Sauder(ur.). Inequality and Society. New York: W. W. Norton and Co
�88
SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N° 1
Milić, Anđelka. 1981. Društvena jednakost polova: savremena teorijska
preispitivanja. Marksistička misao, br. 4: 3–15
Milić, Anđelka. 2012. Socijalizam i feminizam – spojevi i razilaženja, u: Lidija
Vasiljević (ur.). Rod i levica. Beograd: ŽINDOK
Mimica, Aljoša i Radina Vučetić. 2008. Vreme kada je narod govorio. Beograd:
Institut za sociološka istraživanja
Miroiu, Mihaela. 2007. Communism was a State Patriarchy, not State Feminism.
Aspasia, god. 1: 197–201
Morokvasic, Mirjana. 1986. Being a Woman in Yugoslavia: Past, Present and
Institutional Equality, u Monique Gadant (ur.). Women of the Mediterranean.
London: Zed Books
Pantelić, Ivana. 2011. Partizanke kao građanke. Društvena emancipacija
partizanki u Srbiji 1945–1953. Beograd: ISI i Evoluta
Papić, Žarana. 1987. Ženska perspektiva u sociologiji, u: Lydia Sklevicky (ur.).
Žena i društvo. Kultiviranje dijaloga, Zagreb: Sociološko društvo
Papić, Žarana. 1992. The Possibility of Socialist Feminism in Eastern Europe, u:
Ward, Anna, Jeanne Gregory i Nira Yuval-Davis (ur.). Women and Citizenship
in Europe. London: Trentham Books and European Forum of Socialist
Feminists
Papić, Žarana. 2002. Europe after 1989: Ethnic Wars, the Fascitization of Civil
Society and Body Politics in Serbia, u: Griffin Gabrielle i Rosi Braidotti (ur.).
Thinking Differently: A Reader in European Women’s Studies. London: Zed
Books
Petrović, Jelena. 2009. The Politics of Feminist Writing/Reading/Translation.
Borec LXI, št. 662–665: 239–257
Pusić, Vesna. 1980. Protiv psihologije odgađanja, u: Lydia Sklevicky (ur.) (1987).
Žena i društvo. Kultiviranje dijaloga. Zagreb: Sociološko društvo
Ramet, Sabrina. 1995. Social Currents in Eastern Europe. Duke University Press
Ramet, Sabrina. 1999. In Tito’s Time, u: Ramet (ur.). Gender Politics in the
Western Balkans. Pennsylvania: The Pennsylvania State University Press
Rihtman-Auguštin, Dunja. 1980. Moć žene u patrijarhalnoj i suvremenoj kulturi.
Žena, br. 4–5
Stubbs, Paul. 2012. Networks, Organisations, Movements: Narratives and Shapes
of Three Waves of Activism in Croatia. Polemos, 15(2): 11–32
Stubbs, Paul. 2007. Civil Society or Ubleha?, u: Helena Rill, Tamara Šmidling i
Ana Bitoljanu (ur.). 20 Pieces of Encouragement for Awakening and Change.
Belgrade-Sarajevo: Centre for Nonviolent Action
Šeleva, Elizabeta. 2004. Kuća i nelagoda. Sarajevske sveske, br. 5. Dostupno na http://
www.sveske.ba/bs/content/kuca-i-nelagoda [poslednji pristup 12.10.2014]
Šo, Džo i Igor Štiks. 2012. Državljani i državljanstvo posle Jugoslavije. Beograd: Clio
Štiks, Igor. 2012. Laboratorija državljanstva: Koncepcije državljanstva u
Jugoslaviji i postjugoslovenskim državama, u Šo, Džo i Igor Štiks (ur.).
Državljani i državljanstvo posle Jugoslavije. Beograd: Clio
�Adriana Zaharijević: Fusnota u globalnoj istoriji: kako se može čitati istorija jugoslovenskog...
89
Tito, Josip Broz. 1979. Šezdeset godina revolucionarne borbe Saveza Komunista
Jugoslavije. Žena, br. 2–3: 2.
Ustav FNRJ. 1946. Dostupno na http://www.arhivyu.gov.rs/active/en/home/
glavna_navigacija/leksikon_jugoslavije/konstitutivni_akti_jugoslavije/ustav_
fnrj.html [poslednji pristup 12.10.2014]
Ustav SRFJ. 1974. http://mojustav.rs/wp-content/uploads/2013/04/Ustav-SFRJiz–1974.pdf [poslednji pristup 12.10.2014]
Verdery, Katherine. 1996. What was Socialism and What Comes Next? Princeton:
Princeton University Press
Zaharijević, Adriana. 2013. Being and Activist: Feminist citizenship through
transformations of Yugoslav and post-Yugoslav citizenship regimes. CITSEE
working paper 2013/28.
Zaharijević, Adriana. 2014. Ko je pojedinac? Genealoško propitivanje ideje
građanina. Loznica: Karpos
Zajović, Staša. 1995a. Birth, Nationalism and War. Dostupno na http://www.
hartford-hwp.com/archives/62/039.html [poslednji pristup 12.10.2014]
Zajović, Staša. 1995b. I am Disloyal, u: What Can We Do For Ourselves? Belgrade:
Center for Women’s Studies, Research and Communication
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Istraživački radovi
Ostalo
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Fusnota u globalnoj istoriji. Kako se može čitati istorija jugoslovenskog feminizma? - Adrijana Zaharijević
Description
An account of the resource
Tekst nastoji da pruži alternativno čitanje istorije jugoslovenskog feminizma, usredsređujući se na godine njegovog razvoja u socijalizmu i na periodkoji je usledio neposredno po raspadu zajedničke države. Kakve je putanje imao feminizam koji je ponikao u socijalističkoj državi? I kako se razvijao kada su isocijalizam i država prestali da postoje? Pojmovni okvir unutar kojeg se izvodiovo čitanje oslanja se na koncept režima državljanstva, koji treba da ponudisloženiju sliku od onih koje se uobičajno koriste u preispitivanju postjugoslovenskog feminizma. U tekstu se utoliko pokazuje da je okvir koji počiva na poređenju feminizma i nacionalizma nedostatan, ali se takođe kritičkim čitanjem uticajnogteksta Nensi Frejzer „Feminizam, kapitalizam i lukavstvo istorije“ pokazuje da jeu lokalnom kontekstu neophodno iskoračiti izvan okvira koji počiva na poređenjurazvoja feminizma i kapitalizma. Tekst utoliko poziva na pažljivo čitanje paradoksalokalne istorije feminizma.
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Adrijana Zaharijević
Source
A related resource from which the described resource is derived
https://www.academia.edu/14801374/Fusnota_u_globalnoj_istoriji._Kako_se_mo%C5%BEe_%C4%8Ditati_istorija_jugoslovenskog_feminizma
Publisher
An entity responsible for making the resource available
SOCIOLOGIJA, Vol. LVII (2015), N° 1
Udruženje za kulturu i umjetnost Crvena
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2015.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Adrijana Zaharijević
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
Srpski
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
22-IR
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
18 str.
Adrijana Zaharijević
feminizam
Jugoslavija
rat
režim državljanstva
socijalizam
-
https://afzarhiv.org/files/original/69ba9fc9915157c18eb575c83fc76b96.pdf
2a7d96aac77ec1c5324d576775791975
PDF Text
Text
����Ida Ograjšek Gorenjak
Opasne iluzije
Rodni stereotipi u međuratnoj Jugoslaviji
�Za izdavača
prof. dr. sc. Damir Agičić
© Autorska prava: dr. sc. Ida Ograjšek Gorenjak i Srednja Europa, 2014.
Urednik
prof. dr. sc. Damir Agičić
Recenzenti
dr. sc. Suzana Leček
prof. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan
Grafička priprema
Banian ITC
Tisak
Tiskara Zelina
ISBN 978-953-7963-20-0
C1P zapis dostupan u računalnom katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 894161
Objavljivanje knjige financijski su pomogli Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
RH te Ministarstvo kulture RH.
Knjiga je tiskana u studenome 2014.
�IDA OGRAJŠEK GORENJAK
O PASNE ILUZIJE
Rodni stereotipi
u međuratnoj Jugoslaviji
6 ?
srednja europa
Zagreb 2014.
��I.
I.
II.
III.
IV.
V.
Sa d rža j
UVOD
RO D KAO PRED M ET ZNA NSTV EN E ANALIZE
1. Uzbudljiva povijest povijesti žena ............................................................
2. ,,Her-story“ .............................................................................................
3. Rodna povijest .........................................................................................
4. Problematična dihotomija rod/spol .........................................................
5. Rod, nacija i građansko društvo ...............................................................
6. Rodna povijest u „ratu teorija** i problemima globalizacije .......................
7. Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji ...........................
STEREO TIPI KAO PRED M ET ZN A NSTV EN E ANALIZE
1. Pisanje o stereotipima ..............................................................................
1.1 Imagologija ..................................................................................
1.2 Stereotipi kao predmet istraživanja historiografije, sociologije i
antropologije ................................................................................
1.3 Interes hrvatske znanosti za stereotipiju .......................................
2. U potrazi za značenjem pojma „stereotip** ................................................
2.1 Hermeneutički pogled .................................................................
2.2 U službi identiteta i ideologije ......................................................
3. Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa ..................................................
4. Terminologija ...........................................................................................
9
11
12
14
17
20
22
31
31
33
35
39
40
40
41
46
RAT I R O D N I STEREO TIPI
1. Teorije o ratu i rodu ..................................................................................
2. Rod i Prvi svjetski rat na području međuratne Jugoslavije: pitanja, izvori i
metodologija ............................................................................................
3. Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu
rata ...........................................................................................................
4. Ratni imaginarij ........................................................................................
4.1 Medijska slika muškaraca i žena u ratu ..........................................
4.2 Jednaka i pojunaštvu sa mužem i bratom
- iskustvo rata u interpretaciji ženskih časopisa ............................
5. Poraće i rodni odnosi ................................................................................
5.1 „Iluzije (za) koje bi bilo opasno da se šire**:
problem zaposlene žene .................................................................
5.2 Rat i pravo glasa .............................................................................
5.3 Rat i ženski pokret ........................................................................
74
89
112
NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI - ŽENSKI ČASOPISI I
R ED EFIN IC IJA R O D N IH OBRAZACA
1. Ženski časopisi .........................................................................................
2. Modernost i ženski časopisi ......................................................................
2.1
Odbacimo staro! ........................................................................
127
141
142
50
54
55
61
61
67
73
�3.
VI.
2.2 Aktivne i svestrane ..........................................................................
2.3 Preuzele su „muške osobine" i uspješne su u „muškim"
zanimanjima ....................................................................................
2.4 Ugrožena muškost i „moderni muškarci" .......................................
2.5 Mostovi „stare" i „nove" ženskosti ..................................................
2.6 Modernost i vrijeme .........................................................................
Politika ženskog tiska ..............................................................................
3.1 Ženski časopisi unutar političkih procesa .......................................
3.2 „Ženska politika" .............................................................................
U SLUŽBI IDENTITETA IM ODERNIZACIJSKIH
PROCESA: R O D NI STEREOTIPI U K O PRIV AM A
1. Karikatura - pogodan medij za istraživanje stereotipa ..............................
1.1 Karikatura demaskira istinu .............................................................
1.2 Karikatura i stereotipizirani prikazi ................................................
2. Metodologija, okviri i ograničenja ..............................................................
3. Muškarci i žene u svijetu Kopriva: kvantitativna analiza ............................
3.1 Rodna zastupljenost u karikaturama ...............................................
3.2 Zanimanja likova iz karikatura .......................................................
4. Korištenje roda u Koprivama ......................................................................
5. Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret ...........................................
5.1 Kult tijela ........................................................................................
5.2 Erotske karikature ............................................................................
5.3 Ženski pokret ..................................................................................
6. Vrline i mane muškaraca i žena ..................................................................
143
148
149
152
158
162
162
166
189
189
191
192
194
194
197
205
217
217
226
231
234
VII. RODNI STEREOTIPI U ZAKONIM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
1. Zavrzlame oko Građanskog zakonika ......................................................... 246
2. Ravnopravnost ...........................................................................................
252
3. Zaštita žena i majki ..................................................................................... 258
4. Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hraniteljobitelji ....................... 259
VIII. ZAKLJUČAK
IX.
4
IZVORI I LITERATURA
1. Izvori ...................................................................................................
1.1 Tisak ........................................................................................*......
1.2 Statistički izvještaji ..........................................................................
1.3 Zakoni i uredbe ..............................................................................
2. Literatura ...................................................................................................
271
271
271
271
273
�I.
UVOD
Tema ove knjige SU rodni_sff»iynripi i pnlirikg međnrarne Jugoslavije u vezi S time.
Pri tome se rodni stereotipi ne tretiraju kao kulturni otpaci, već ih se analizira kao
kulturne proizvode koji nastaju pod utjecajem političkih i kulturnih procesa, ali
i sami utječu na oblikovanje ijusmjeravanje društvencjstvarnosti. Stoga je gladno
istraživačko-pitanie uspostava međuodnosa između rodnih stereotipa i političke
realnosti. Knjiga nastoji detektirati i definirati rodne stereotipe danog razdoblja,
objasniti i staviti u međuodnos koncepte muškosti i ženskosti te odgovoriti na pi
tanje na koji su se način rodni stereotipi kao imaginarni kulturn i fenomeni reali
zirali u društvenoj, ekonomskoj i političkoj realnosti i ohrnnro- koja je bila uloga
rodnih stereotipa u objašnjavanju, kreiranju i funkcioniranju pnlirilrr m rđnnrnr
Jugoslavije?
Koncepcijski je knjiga podijeljena u pet poglavlja kojima je poveznica potraga
za vezom između rodnih stereotipa i realnih zbivanja. Rodni se stereotipi istražuju
kroz prizmu utjecaja P rv ia g a c v je rc lrrtg r a ra na rodne odnose, diskusije različitih
rnnžlfntri« ženskosti u međuratnom razdoblju, načina na koji su rodni
stereotipi korišteni u <>Tjflč n ^j1
~
l^
1
kanaliziranju modemizarijskih nrocejS^te kako su se rodni stereotipi kroz zakonske propise uspjeli realizirati, ali i vršiti
utjecaj na glavne političke trendove u zemlji.
Knjiga se prije svega bazira na izvorima za kulturnu povijest kao tišinu, literar
nim ostvarenjima, autobiografijama i satiričkim časopisima, ldasičnim povijesnim
izvorima kao štp su statistički iskazi, zakoni i uredbe, te naravno na bogatom historiografijom.-K^ebna je pozornost posvećena fenskom tisku\i kojem se odražavao
prprr< pregovaranja oko ..novog1 koncepta ženskosti, ali i muškosti>U međurat
1
nom razdoblju u Jugoslaviji je sporadično izlazilo t ridesetak ženskih časopisa ra-^
zličitog usmjerenja. Ovdje se posebna pozornost posvetila politički usmjerenim
ženskim glasilima kao 7^m ki pnkrut ('Beograd. lg?.0.-1938J. JugodauenskgJena
f^agreh, 1 Q lft-Ig m ).1 Ženska misan (7.agreb. 1919.-1921.). Slovenka (Ljubljan ^ J 9 1 9 ,J . Eva (Zagreh 197ft) i Naša žena (Zagreb. 1935.-3&A te ženskom ti
sku koji se nam etnuo zbog svoje popularnosti i rasprostranjenosti: ŽenskomJistu
(1225^193^.),2 Ženskom svetu: mesečnom časopisu za ženska pitanja i moduJ^Beo
grad, 1910.-1934) i 7 f n j i sorti,
1Q9S —
LQA1 )
1 Jugoslavenska žena je nastavak Ženskog svijeta koji u Zagrebu izlazi od 1917. godine.
2 Ženski list počinje izlaziti pod nazivom Ženski list za modu zabavu i kućanstvo, 1934.
godine mijenja ime u Ženski list, 1938. godine u Novi ženski list. Cijelo vrijeme glavna
5
�UV OD
4^
------------
Među politički usmjerenim časopisima ističe se Ženski pokret, kako po duljini
opstojanja na tržištu, tako i po svojoj^feminisiičkej-orijentaciji. Ženski pokret zapo
čeo je izlaziti kao organ ..Društva za prosvećivanja žena i zaštitu njenih prava* koje
je osnovano 1919;. s ciljem borbe za građanska i politička prava žena, da bjJL2^6^
postao list „Alijanse ženskog pokreta". U početku se koncepcijski nije znatno ra
zlikovao od ostalih ženskih listova političke orijentacije te je, kao Ljugos/avenska
žena-ilLŽenska misao. objavljivao kratke crtice ili članke što su se doticali proble
ma položaja žena u društvu, s naročitim osvrtom na pitanje političkih prava. O d
sredine_dvadesetih list počinje objavljivati dulje-esejističke,članke, s jačim nagla
skom fcmiiHstičkeu^rijefttacije, da bi tijekom rridesgtjh uglavnom pratio aktivnosti
i događaje naJtenskoj-sceni. Nastojao se nam etnuti kao glasilo za-Zitavu-dfžavu
te se u njemu, iako je izlazio uglavnom -pa-ćkihei, posgbire-u tridesetima, mogu
pronaći pojedini tekstovi n a latinici ili na slovenskom jeziku, a jedno gaje vrijeme
uređivala i istaknuta slovenska predstavnica ženskog pokreta AioizijaŠtebi.3 Stoga
je Ženski pokret ij-dvadf<pfijaa-gndinam a vrijedan izvor za praćenje-diskusije J_izgradnje.nmaagJžf^^pfa
ali Žemkipokret, tridesetih-godina više se može
iskoristiti kao inform ^tor o događajim a nžLjugoslavenskoj zgn široj-scem) Jt^ o sla V£nskaJz£na^ Ženik a misao i Sjjaienkajz\ 2 otprilike u istom razdoblju^ između
a.t
ujedinjenja i donošenja Vidnvd^pdcng mrava, kada su se političke, kulturne i naci
onalne promjene događale u dtam atičnoin nizu, *
gl asal e još uvijek
bila aktualna i vrlo o tvorenajema. Sva su se tri časopisa nastojala nam etnuti kao
ozbiljni listovi za žensku publiku te čine yid]iivodm akjc>d -pejorarivnQg_ženskog
ti§ka i propagiraju određenu političku, kulturnu ijyjersku opciju. Slijede vrlo ujed
načen obrazac jednostavnog vizualnog izgleda, bez fotografija, crteža i reklama te
imaju istg uredničku logiku koja u prvom dijelu časopisa objavljuje pristigle članke
i rasprave, a u zadnjem su dijelu rubrike »Listak", ^Bilješke" i rr7.apisciM kojima se
u
objavljuju vijesti iz domaćeg i stranog ženskog svijeta. Sva tri časopisa nastaju kao
reakcije na društvene promjene, podupirujodređcaj-vid ženskog pisanja, ali je ono
u drugom planu, potisnuto glavnom dacionalnom ji (ili) vjersko^ jalogom lista.
Ženski list. Žena i svet te Ženski svet odgovor su na potrebe p otrošačkog-dmštva
urednica je Marija Jurić Zagorka. Godine 1939. list mijenja ime u Hrvatski ženski list,
ali i urednicu (od tada ga ureduje Sida Košutić). Izlazi tijekom Drugog svjetskog rata.
3 Alojzija Štebi (1883.-1956.) bila je političarka socijalističke orijentacije, urednica ra
znih časopisa (Zarja, Ženski pokret) i istaknuta predstavnica slovenskog feminističkog
pokreta. Među urednicama Ženskog pokreta nalazimo i brojna imena tadašnje srpske
feminističke scene, npr. Katarinu Bogdanovič (1885.-1969.), profesoricu filozofije i rav
nateljicu brojnih ženskih škola u Srbiji i Bosni i Hercegovini, ili Kseniju Atanasijević
(1894.-1981.), doktoricu filozofije i profesoricu na Odsjeku za filozofiju Univerziteta
u Beogradu.
6
�UVOD
- na svojim su zabavnim, iiusiriranijTLstfanicama istovremeno poučavali čitatelji
ce kako se uklopiti u moderne trendove i informirali ih o novim proizvodima na
rastućem tržištu. fy u 4 j,e ua koncepcijski je slična Jugoslavenskoj ženi ili Slovenki s
tim da je izlazila.petnaestak god ina..kasnije i nešto se slobodnije koristila alatom
l^rnercijalnih časopisa.
predstavlja svojevrsni knricmretm ženskom tisku te
na posredan način govorio^nelagodf koju je zamagljivanje poj™-* *f»f>g*
rr>*iri tada
izazivalo kod muškaraca."Tcjjednosr ženskog tiska kao izvora za ovu je knjigu dvo
jaka. O ni su se prvenstveno koristili kao izvori za rodni imaginarij, ali su ponekad
poslužili u atlikom rekonstrukcije događaji) koji su slabo ohrađrni n historiografiji^"
Izaajd tiaravno nameću i ograničenja knjizi. Stoga se zaključci mogu primije^
niti većinom na pripadnike i pripadnice^tjiđaoskog društvjjf- upravo oni aktivno
sudjeluju u osmišljavanju i pokretanju tisk ate čineglavninu njegovog čitateljstva.
Knjiga obrađuje tneđuratno razdohlj^. To je vrijeme vrlo zahvalno za analizu
stgiggupa budući da ga obilježavaju brojni povijesni lomovi. Počinje <^rvim svjet?
skim ratom, obuhvaća vrijeme u kojem se procesi ljb ^ a liz a c ije jjn o ^
društva natječu s najavama totalitarizma i jačanjenijjacionali^ma, ima vlastitu
prekretnicu - veliku ^ćonom skuk^ u , da bi završilo novim velikim lomom dva
desetog stoljeća^j&fugim svjetskim ratonp
Obrađivanje jugoslj Yfn<:'fr>Pi prr>Q
tora, koji je kulturološki vrlQ-bf trrP{J'‘n
m prndrJašlpi-Jp-iz^zov povjesničaru ili povjesničarki koji bi se htjeli usmjeriti na
kulturne procese u državi. Stoga je fokus knjige usmjeren prvenstveno na hrvatski
prostor, a dobiveni se rezultati uspoređuju s ostalim dijelovima države, poglavito
SrBijom i Slovenijom.
7
��II.
RO D K AO P R ED M ET ZN AN STVEN E AN ALIZE
1. Uzbudljiva povijest povijesti žena
Ženska povijest više nije novo historiografsko područje. U biti ona to nikad nije
ni bila! Interes za proučavanje žena u povijesti razvijao se usporedno s interesima
za nacionalnu, političku i vojnu povijest, ali se tijekom profesionalizacije povijesne
znanosti u 19. stoljeću našao izvan znanstvenog diskursa. Žene koje su se bavi
le istraživanjem žena u povijesti označene su kao amaterke, a njihovi su tekstovi
publicirani kao zabavno štivo.4 Ulazak žena u profesionalne djelatnosti tijekom
dvadesetog stoljeća označio je i početak profesionalizacije bavljenja ženskom po
vijesti. No, prvi pokušaji povjesničarki da osvijetle žene kao sudionice povijesnih
zbivanja nisu nailazili na odobravanje njihovih kolega. Kada je nagrađivana ame
rička povjesničarka Lucy Maynard Salman5 1897. objavila knjigu Domestic Service,
kolege povjesničari uputili su joj kritiku da se bavi nedostojnim, trivijalnim tema
ma.67
Stoga je dugo vremena bavljenje temama iz ženske povijesti bilo sporadično i
imalo značaj pojedinačnih interesa ili kurioziteta u ponudi pojedinih obrazovnih
institucija/ Velika promjena događa se krajem šezdesetih i početkom sedamdese
tih godina dvadesetog stoljeća unutar zapadne historiografije i to prvenstveno u
SAD-u, Velikoj Britaniji i Francuskoj. Michelle Perrot8 smatra da je iskorak žen
ske povijesti bio posljedica sazrelih znanstvenih, socioloških i političkih prilika.
Američka ,,nova“ socijalna historija i francuski krug analista pružili su potreban
znanstveni okvir unutar kojeg se uspjela afirmirati potreba za istraživanjem pro
blematike žena u povijesti. Nadalje, šezdesetih godina već se stvorila kritična masa
žena na sveučilištima, kako među znanstvenicama tako i među studenticama, što
4 Smith, The Gender o f History: Man, Women, and the Historical Practice, 1-13; Perrot,
„Moja*povijest žena, 7-16.
5 Lucy Maynard Salmon bila je profesorica na Vassar Collegu od 1889. godine. Nagradu
je dobila za knjigu History o f the AppointingPoiver o f the President (1886.). Sudjelovala je
u osnivanju American Historical Association, te je od 1915. do 1919. bila član njegovog
izvršnog odbora.
6 Smith, The Gender o f History: Man, IVomen, and the Historical Practice, 206.
7 Poznati su napori Mary Rjtter Beard koja je izradila syllabus od 55 stranica o predava
njima o ženama u povijesti, a 1946. godine izdala je i knjigu Žena kao sila u povijesti ili
Alme Luts koja je 1952./53. predavala žensku povijest na Radcliff Colegu. (Feldman,
Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest, 16)
8 Michele Perrot je profesor emeritus suvremene povijesti na sveučilištu Pariš VII. Jedna
je od pionirki ženske povijesti te je sudjelovala u velikom projektu „Histoire des fammes
an Occident de 1' Antiquite a nos jours“.
9
�ROD KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE
je osiguralo potreban broj zainteresiranih stranaka da temu proguraju. Napokon
pojava neofeminizma kao pokreta za oslobađanje žena, s jedne strane je poticala
rad na pamćenju kako bi se ženskim zahtjevima dao potreban legitimitet, a s druge
strane pružila je vrlo plodonosnu kritiku lažnog univerzalizma tadašnje etablirane
znanosti.9 Sljedećih trideset godina ženska povijest imala je strelovit razvoj i doži
vjela je značajnu afirmaciju u krugovima zapadne historiografije. Uzbudljiva je to
priča s klasičnim motivom autsajdera koji se uspio nametnuti kao glavni metodo
loški i teoretski inovator te protagonisticama koje usporedno proživljavaju osobnu
i profesionalnu afirmaciju i sudjeluju u izgradnji novog područja historiografije.
Prisjećajući se prvih pokušaja osmišljavanja tada još imaginarne ženske povijesti,
povjesničarke kao Sally Alexander1 i Michele Perrot osvrću se na podsmjeh uglav
0
nom muške studentske publike i osobnu anksioznost oko uspjeha i svrhe avanture
u koju su se upuštale.1 Stoga ne treba čuditi da je proces razvitka ove povijesne
1
grane nabijen emocijama: ushitom povjesničarki kada su uspjele probiti barijeru
izoliranosti, nelagode povjesničara koju je izazivala kritička oštrica rodne analize,
straha osnivačica da će nove generacije iznevjeriti njihov entuzijazam i sveopće na
petosti zbog mogućnosti, noviteta, ali i nepredvidivih horizonata koje su novi teo
retski obrasci unosili u povijesna istraživanja. Povijest žena nije se samo istraživala,
ona se živjela. Kada je Michelle Perrot na početku novog milenija napisala pregled
razvoja ženske povijesti, toplo ju je nazvala „Moja"povijest žena. S druge strane,
upravo je ova emocionalna obojenost pružala novi razlog za sumnju među ostalim
povjesničarima naviklima da ključ uspjeha leži u distanciranom i objektivnom pro
matranju povijesti kroz „ogledalo povijesti." Povjesničarke ženske povijesti često su
optuživali zbog prevelike političnosti i angažiranosti njihovog rada. Otpor je kul
minirao sredinom osamdesetih godina, usporedno s početkom redefiniranja žen
ske povijesti u novo ime: rodnu povijest. Rodna povijest kao neutralna povijesna
disciplina koja je u fokus svog istraživanja stavila rod kao kulturnu, promjenjivu i
povijesnu kategoriju te se trebala baviti konstrukcijom oba roda, odnosima među
rodom i među-utjecajem roda i ostalih kulturnih, političkih i ekonomskih faktora
kroz povijest bila je prihvatljivija u znanstvenim krugovima te je lakše krčila put na
sveučilišta.
9 Perrot, „Moja"povijest žena, 16-18.
10 Sally Alexander je profesorica suvremene povijesti na Goldsmyth's College, University of London.
11 Downs, Writing Gender History, 182; Perrot, „Moja"povijest žena, 7-11.
10
�,,Her-story“
2. „Her-story"
O d kraja sedamdesetih do polovice osamdesetih žensku povijest označilo je pri
hvaćanje feminističke teorije da je ljudsko društvo izgradilo svoje ekonomske,
društvene i političke strukture na rodno uvjetovanim dihotomijama: prirode na
suprot kulture, privatnog nasuprot javnog, žene nasuprot muškarcima. Potencijal
ove postavke nalazio se u činjenici da, ukoliko je društveni život organiziran u dvi
je sfere: javnoj i privatnoj, koje neminovno stoje u međuodnosu, tada je za razu
mijevanje povijesti društva krucijalno poznavanje oba područja djelatnosti. Stoga
se tijekom ovog razdoblja nastoji afirmirati vrijednost ženskog iskustva. Žene se
nastoje prikazati kao povijesni subjekti, stvaraoci, aktivni sudionici u povijesti
na koje povijesna zbivanja u konačnici imaju konkretne i specifične posljedice.
Poigravajući se riječima i u potpunosti u skladu s dihotomnom percepcijom svi
jeta, povjesničarke su isticale da se one, za razliku od dosadašnje ,,his-story“, bave
pisanjem ,,her-story!‘ Zanimalo ih je na koji je način žensko povijesno iskustvo
slično ili različito muškom. Isticali su da se žene kao povijesni subjekti ponašaju
slično kao i muškarci. Naglašavali su potrebu reinterpretacije i ponovne periodizacije povijesti. Zaključuju da žene nisu doživjele renesansu, barem ne u isto vrijeme
kada i muškarci, da tehnološke inovacije nisu dovele do oslobođenja žena te da je
doba demokratskih revolucija negativno utjecalo na njihove društvene mogućno
sti. Jedan dio povjesničarki u potpunosti se okreće intrinzičnom istraživanju žen
skog iskustva, istražujući teme kao žensko prijateljstvo, majčinstvo itd. Njihovi su
napori akumulirali kritičan broj radova na temu ženske povijesti, postavili temelje
za buduća istraživanja, etablirali žensku povijest kao zasebnu granu historiografije,
te uveli kategoriju roda u društvena istraživanja.1
2
S vremenom se potencijal ,,her-story“ istrošio, a sam pristup suočio je povjesni
čarke sa sasvim konkretnim problemima. One su nailazile na znatne poteškoće u
nastojanu da svoja saznanja integriraju s ostalim dostignućima historiografije. Ovo
je upućivalo na ozbiljnu opasno st segregacije ženske povijesti, odnosno postojanja
dvije paralelne povijesti bez većeg međusobnog utjecaja. Drugi, možda ozbiljniji
problem ticao se same dihotom ne postavke društva. Paradoksalno, u borbi pro
tiv lažne univerzalnosti konvencionalne znanosti, povjesničarke ženske povijesti
same su kreirale novi univerzalizam koji se pokazao jednako upitan. Pojmovi kao
žena, separatne sfere i patrijarhat pokazali su se kao diverzibilne i promjenjive ka
tegorije i konstrukti društvenih, kulturnih, povijesnih i drugih procesa. Značenje
separatnih sfera, pa i samog rodnog identiteta oblikovali su se i mijenjali ovisno
o razdoblju, klasi, rasi, etnicitetu, regiji i religiji. O ni više nisu bili pojmovi koji
objašnjavaju rodnu podjelu, već sami postaju predmet analize.
12 Scott, Rod i politika povijesti, 23-46; Downs, IVriting Gender History, 43-53.
1
�RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE
3. Rodna povijest
U želji da prevladaju ove probleme povjesničarke su se okrenule novom predm etu
analize: rodu. Rod je imao višestruki potencijal odgovora na njihove probleme.
On je odhnrivno. prirod mi. hio M k " '7arlanrti r pr>
S jrn^„spr?lKi označavao „ženskost"
i ,,muškost“ kao promjenjive, društvene kategorije. Uvođenje nove kategorije u
potpunosti je redefiniralo pristup i metodologiju ženske povijesti. O na više nije
bila u potrazi za zanemarenim objektom istraživanja već je dekonstruirala lažnu
bezvremenost i lažnu prirodnost čitavog niza društvenih odnosa. Rodna povijest
omogućavala je holističko prom atranje društva i otvarala putove korelacije ženske
povijesti i ostalih historiografskih dostignuća. Uz to, zvučala je politički neutralnije što joj je olakšavalo pu t u kurikulume zapadnih sveučilišta.
Središnji rad ovog razdoblja nesumnjivo je poznati tekst Joan Wallach Scott
„Rod: korisna kategorija povijesne analize", koji je prvi p u t objavljen 1986. go
dine. U njemu Joan Wallach Scott daje vlastitu viziju afirmacije roda kao „kori
sne kategorije povijesne analize". Njezina definicija sastojala se od dvije funkcije
roda koje su u neprestanom i dinam ičnom m eđuodnosu. Prvi dio definicije na
neki je način sukus dotadašnje preokupacije rodnim odnosima. Rod se definira
kao društvena tvorevina koja nastaje na temelju uočenih razlika m eđu spolovima.
Pri tome se rod „konstruira" kroz četiri elementa: simbole, normativne koncepte,
društvene institucije i procese te subjektivni identitet. Zadatak povjesničara je da
dekonstruira procese izgradnje roda, istraži kontekste u kojima se ti procesi odvi
jaju, te da dokaže da su rodni koncepti rezultat konstantnih konflikata i promjena,
a ne fiksne kategorije. U drugom dijelu definicije Joan Wallach Scott rod vidi kao
način označavanja moći. O na naglašava da se rodna hijerarhija, koja se percipira
kao prirodna, često koristi prilikom legitimizacije ostalih oblika hijerarhije i moći,
da se vlast u pravilu identificira s dom inantnim diskursom muškosti, dok se nepri
jatelji i „drugi" omalovažavaju pripisanim atributima ženskosti. Nadalje, nadzor
nad ženama, bez obzira da li se radi o totalitarnim režimima koji nastupaju kao
autoritativne figure ili liberalnim sustavima gdje država zauzima „očinsku" ulogu,
ima za konačan cilj potvrđivanje državnog autoriteta. Napokon, rat, diplomacija i
visoka politika često koriste rodne diskurse u objašnjavanju i legitimiranju vlasti
tih stajališta. Demonstriraju to odnosi među kolonizatorima i kolonijama, izrazita
virilizacija društva za vrijeme rata i isključivanje žena iz visoke politike s ciljem što
višeg pozicioniranja politike u društvu. U konačnici se autorica pita: ukoliko se
rod i moći izgrađuju međusobno, što generira promjene? O dnosno koja je uloga
rata, pobuna, revolucija, demografskih kriza na normativne rodne obrasce i hije
rarhiju političke moći?1
3
13 Scott, Rod i politika povijesti, 47-73.
12
�Rodna povijest
Teoretske postavke Joan Wallach Scott pružale su velike potencijale razvoju
povijesti žena, odnosno sada već povijesti roda. Ne samo da su pružale temelje za
širenje interesa rodne povijesti na polje politike, diplomacije, izgradnje strukture
moći i rata, već su i svako istraživanje koje se bavilo ovim tematikama obvezale da
uzme u obzir rodnu dimenzije problematike. Rod se kroz ovaj tekst i lepezu radova
koji su nastali na osnovu teoretskih postavki J. W. Scott uspio afirmirati kao jedan
od centralnih označivača i pokretača povijesnih procesa i društvenih odnosa.
Dijalog između roda i politike dao je brojne zanimljive radove. Nezaobilazni su
radovi Natalie Zemon Daviš o korištenju rodnog diskursa ženskosti prilikom eko
nomskih i političkih pobuna 18. i 19. stoljeća.1 Učestala su istraživanja na temu
4
odnosa roda i rata, roda i nacionalnih identiteta, roda i političkih sustava. Tako
Fran^oise Thebaud u poznatoj raspravi o Prvom svjetskom ratu i podjeli spolova
propituje ideju famoznog političkog oslobođenja žena nakon rata.1 Veliki se pro
5
stor posvetio proučavanju položaja žena u totalitarnim režimima. Poznat je tekst
Gisele Bock o načinu na koji je nacizam koristio rodne diskurse u potvrđivanju
vlastite ideologije, te Victorie de Grazie o položaju žena u fašističkoj Italiji.1 Obje
6
autorice zaključuju da su fašizam i nacizam načelno nastojali organizirati društvo
na patrijarhalnim temeljima, ali su istovremeno prepoznali neophodnu potrebu
podrške žena kako bi se uspjeli realizirati kao masovan pokret. Pristup im se pri
tome razlikovao. D ok je nacizam pokušao centralizirati i potčiniti ženski pokret i
ženska djelovanja potrebama nacističkih političkih struktura te mobilizirati žene
poželjnog ili barem prihvatljivog rasnog podrijetla u izgradnji novog njemačkog
poretka, fašizam je radio na razbijanju i marginaliziranju značenja ženskog dje
lovanja. Potčinjavanje žena i lišavanje žena bilo kakve društvene moći, pa čak i
tradicionalne uloge u humanitarnom radu, dalo je važan oslonac u uspostavi au
toriteta i kontrole u društvu. O no što sve ove radove povezuje jest zaključak da
je, bez obzira o kojem razdoblju i društvenom uređenju govorimo, politika uvijek
bila rodno obilježena. Regulacija rodnih odnosa nosila je konkretnu i prenesenu
političku poruku i stoga se redovito koristila u promoviranju određenih političkih
ciljeva, a povezivanje identiteta muškosti i moći predstavljalo je važan oslonac u
kreiranju autoriteta državnih struktura.
14 Zemon Daviš, „Women on top", 285-306.
15 Thebaud, „The Great War and the Triumph of Sexual Division", 21-75.
16 Gisela Bock, „Nazi Gender Policies and Wommen 's History“, 149-176; Bock, JVomen
in European History\ Gisela Bock, ,,Ordinary Women in Nazi Germany: Perpetrators,
Victims, Followers, and Bystanders“, 85-100; Grazia, ,,How Mussolini Ruled Italian
Women“, 120-148.
13
�RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE
4. Problematična dihotomija rod/spol
Skretanje prema rodnoj povijesti, pa i sam koncept dihotom ije roda i spola od
početka je nailazio na kritičare. Neke su povjesničarke smatrale da korištenje poj
ma rodna povijest nepotrebno zamagljuje pravi fokus istraživanja ženske povije
sti, a protagonistice i protagoniste rodne povijesti optuživale su za konformizam.
Veliku napetost izazvala je pojava muških studija, kao odgovor na potrebe da se
dekonstruiraju koncepti muškosti. Ova istraživanja isticala su da se za razliku od
„ženskosti", „muškost" najčešće dokazuje u nekom procesu inicijacije, te da njezi
no oblikovanje više ovisi o dinamičnim tenzijama unutar roda, nego o korelaciji s
pojmom „ženskosti!*1
7
Neke su povjesničarke strahovale da će se rodne studije i rodna povijest s vre
menom udaljiti od svojih ideoloških postavki, da će je preuzeti muškarci. O ne
nisu željele odustati od pojm a ženska povijest, te od kraja osamdesetih godina
dvadesetog stoljeća u biti možemo pratiti paralelni razvoj rodne i ženske povijesti
koje se ponekad tretiraju kao istoznačnice, a ponekad inzistiraju na međusobnim
razlikama.1
8
Nadalje, sama podjela rod/spol također je za neke povjesničarke bila problem a
tična. Njemačka povjesničarka Gisela Bock 1989. godine objavila je rad ,,Women 's
history and gender history: aspects o f an international debate" u kojem izražava
sumnju u bazičnu podjelu rodne povijesti: kulturno konstruiran rod i biološki
determiniran spol. O na smatra da je ovu podjelu angloameričkim znanstvenicama nametnula lingvistika engleskog jezika, dok znanstvenice iz ostalih jezičnih
područja rod/spol nazivaju, a time i promišljaju na drugačiji način. Uz to, ona od
bacuje ideju biologije kao prirodne i nepromjenjive komponente, te naglašava daje
biologija također nov i rodno obilježen pojam, a biološke razlike među rasama ili
spolovima su se tijekom povijesti često koristile u svrhu legitimizacije društvenih
odnosa. Stoga predlaže da se pojam biologije u potpunosti napusti te da povje
sničari trebaju istraživati rod kao cjelokupnu kategoriju koja uključuje spolne i
kulturno konstruirane komponente.1 2
9
0
Novi impuls redefiniranju pojma rod 1990. godine potaknula je čuvena knjiga
Nevolje s rodom. Polazeći od poznate izjave Simone de Bouvoir (Ženom se ne rađa,
ženom se postaje),10Judith Butler odbacuje distinkciju roda i spola, kao neptrebno i
17 Rose, IVhatis Gender History, 56-79.
18 Downs, Writing Gender History, 73-87.
19 Bock, ,,Women's history and gender history: aspects of an international debate",
25-42.
20 Utjecaj Simone de Bouvoir na feministički pokret je kontroverzan. Iako su njezina djela
nesumnjivo bila dio obavezne feminističke literature, osamdesetih godina feministice
14
�Problematična dihotomija rod/spol
krivo seciranje jedistvenog subjekta feminizma. Pogrešku vidi u pretpostavci da se
rodni identitet bazira na spolu kao ontološkom i nepromijenjivom fenomenu. No,
Judith Butler tvrdi da ne postoji biološki determinirana baza identiteta. Prema nje
zinoj teoriji, i spol je kulturološki konstruiran pojam, te stoga prestaje biti temelj,
a postaje element u konstrukciji roda. Dakle, rodni identiteti nemaju jedisntvenu,
sigurnu bazu konstrukcije i stoga su podložni konstantnom redefiniranju. Stabil
nost rodnih identiteta održavaju društveno konstruirani okviri: žena, majčinstvo,
patrijarhat, heteroseksualnost. Nastojeći objasniti proces izgradnje identiteta J.
Buder posiže za psihologijom i to Freudovom tezom o ulozi identifikacije u izgrad
nji identiteta. Teza je polazila od pretpostavke da se proces identifikacije odvija na
podsvjesnoj razini pri čemu se osoba identificira s idealnom unutrašnjom slikom
druge osobe. No, dok je Freud predviđao dvije vrste identifikacije (primarne i se
kundarne), J. Buder smatra da se rodni identitet kreira kroz niz identifikacija koje
potiču okružje i potrebe individue. Rod je dakle produkt imaginacije, on je namet
nut tijelu koje ponavlja pretpostavljene tjelesne izvedbe i potrebe kako bi održalo
iluziju rodne stabilnosti.2 U svojoj drugoj knjizi, Bodies that Matter, J. Buttler
1
ističe da kulturno konstruirani subjekti imaju kulturno konstruirane kritičke ka
pacitete koji im omogućavaju promjene u izvedbama tijela.22 Teze Judith Butler
prodrmale su same temelje feminističkog učenja te potaknule brojne polemike.
Njezine postavke naročito su popularne među lezbijskim studijama i studijama
homoseksualnosti te su izvršile značajan utjecaj na daljnji razvoj rodne povijesti.
J. Buder otvorila je niz novih izazova pred istraživače rodne povijesti, ali je
istovremeno dovela u krizu ideju proučavanja suodnosa roda i ostalih društvenih
i povijesnih procesa. Stoga ubrzo nastaju djela koja teže izgraditi mostove između
novog i starog pristupa. Ovdje treba istaknuti njemačku povjesničarku Lyndal Roper koja ističe utjecaj društvenih, ekonomskih i političkih procesa na sadržaj ima
ginacije, te ne odustaje od ideje biološke determiniranosti potke procesa izgradnje
identiteta. Napokon, sam psihološki fenomen konstrukcije identiteta ima svoj
promjenjivi dio (primjerice sadržaj maštanja i konstrukcija o ženskosti i muškosti),
ali i nepromjenjivu konstantu psiholoških procesa formiranja tih maštanja.23
počinju njezine ideje smatrati zastarjelima i prevladanima. Budući da su tadašnje fe
ministice kao svoj glavni cilj stavile afirmaciju ženskog iskustva kao alternativnog, ali
jednakovrijednog društvenog fenomena, one su zamjerale Simone de Bouvoir zazorni odnos prema ženskoj tjelesnosti i majčinstvu te shvaćanje da se oslobođenje može
ostvariti samo unutar muških termina afirmacije. (Vidi: Čale Feldman, „Nevolje s
izvedbom", 154-165)
21 Butler, Nevolje s rodom:feminizam i subverzija identiteta.
22 Downs, WritingGenderHistory, 165.
23 Isto, 165-181.
15
�RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E ANALIZE
Pokušaji širenja rodnih paradigmi izvan zapadnih kulturnih područja i doticaj
povijesnih iskustava zapadnih povjesničarki i povjesničarki iz bivših socijalističkih
zemalja postavili su nove probleme pred istraživačice rodne povijesti. Znanstvenice
iz bivših socijalističkih zemalja smatrale su kako je postavka da je svako društveno
djelovanje prije svega rodno obilježeno, problematična. U tranzicijskim državama,
naglašavale su one, probleme s kojima se suočavaju žene ne treba uvijek gledati kroz
prizmu „ženskih interesa!' Kao simptomatičan primjer Joan Wallach Scott navodi
primjer češke socijologice Hanke Havelkove o odnosu češke prostitutke i njemačke
mušterije koji se ne može shvatiti bez razumijevanja šire ekonomske i društvene pa
radigme položaja dviju zemalja.24 Nadalje, kulturni, klasni, rasni, ideološki i naci
onalni diverzibilitet iskustva neminovno je nametao pitanje univerzalnosti pojma
žena i roda te je naveo Joan Wallach Scott da se krajem devedesetih upita: „Ali ako
je rod-nepromjenjiva činjenica spolne različitosti-univerzalan, što, osim biologije,
uopće može objasniti njegovu univerzalnost? Ako rod znači društvene oblike koji
su nametnuti postojećim razlikama između žena i muškaraca, tada priroda (tijela,
spol) ostaje kao odlučujući čimbenik razlike".2 Takav pristup u konačnici postav
5
lja pitanje u čemu se rod i spol razlikuju. Stoga i J. W. Scott prihvaća tezu da su i
rod i spol u biti povijesno konstruirani koncepti te stoga međusobno nerazlučivi
pojmovi. Nadalje, ukoliko su rod i spol posljedice, a ne agensi, oni više ne mogu
biti polazišta povjesničarske analize. Prihvaća i da je prilikom „konstrukcije" spol
ne različitosti važnu ulogu imaju nesvjesni procesi. No, nakon utvrđivanja ovih
činjenica J. W. Scott zaključuje da to ne znači da se povjesničari moraju ograničiti
na psihoanalitičku metodu. Umjesto toga, ona traga za načinom na koji će nova
saznanja pridonijeti istraživanjima o rodu i politici. Novi potencijal vidi upravo
u uvođenju kategorije mašte u objašnjavanje političkih djelovanja. „Ljudska spo
sobnost zamišljanja... poigrava se hirovito s granicama koje bi postavili stručnjaci
društvenih znanosti: područje ekonomije nikad ne pokriva puko zadovoljavanje
osnovnih potreba, područje politike nikad se ne tiče samo borbi između racional
no motiviranih sebičnih aktera. Ova se područja također mijenjaju pod utjecajem
fantazmičkih projekcija koje pokreću u kolektivne identifikacije".26Stoga naglašava
da ukidanje razlika između „roda" i „spola" otvara nove mogućnosti promišljanja
i objašnjavanja identiteta „muškarca" i „žene," načina na koje tijelo materijalizira
psihu, ali i na povezanost spolnih različitosti i politike. Povjesničari bi pri tome
trebali biti svjesni da termini „muškarac" i „žena" nisu unaprijed zadani, da su ideje
o „muškarcima" i „ženama" tek koncepti koji bi trebali oblikovati ponašanje te da
24 Scott, Rod i politika povijesti, 249-251.
25 Isto, 239.
26 Isto, 242.
16
�Rod, nacija i građansko društvo
kulturne norme artikuliraju razlike među spolovima na nedosljedan, a ponekad i
proturječan način.2
7
5. Rod, nacija i građansko društvo
Usporedno s intrinzičnim potragama za specifičnim ženskim subjektivitetom, ra
zvijala se debata o odnosu roda i građanskog društva. Među značajnim sudionica
ma ove rasprave je Carol Pateman koja je u svojim tekstovima istraživala načine na
koji su demokratske teorije isključivale žene iz političke sfere društva. Ona zaklju
čuje da je osnovna premisa klasičnih teoretičara ugovora ideja da su samo muškarci
rođeni jednaki i slobodni iz čega je proizlazio zaključak da su sve žene podređene.
Ovom postavkom je spolna razlika dobila političku dimenziju, muškarci postaju
nositelji neophodnih karakteristika za stjecanje građanskog statusa i javne sfere
(razum, osjećaj pravde, sposobnost potiskivanja emocija), dok su žene definirane
unutar vlastite tjelesnosti i spolnog nagona, a taj potencijalno opasan „ženski ne
red” potiskuje se u prostor privatne sfere. Dakle, prvobitni ugovor je, zaključuje
Pateman, „muški ili bratski savez." Žene su morale biti isključene i postaju simbo
li svega što je izostavljeno, a odvojena javna sfera prezentira se kao univerzalna i
spolno neutralna. Ovakve pretpostavke u startu su diskvalificirale svaku femini
stičku kritiku društvenog poretka i dovele su do toga da se svaki ženski politički
angažman u povijesti previdi kao marginalna i nebitna pojava. No, Poteman ističe
da se javna sfera kreira u međuovisnosti s privatnom te da postavke jedne utječu
na definiciju druge. Tako se primjerice na radnom mjestu ponavlja obrazac žen
ske podređenosti i isključenosti iz struktura moći, zanimanja se dijele na ženska i
muška, žene rjeđe zauzimaju odgovorne pozicije, a nije rijedak slučaj da u ženskim
kolektivima rukovodeće mjesto dobiva muškarac.28
Pojam „separatne sfere" počeo se problematizirati u radovima povjesničarki i
povjesničara osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća. Ideja da je tradicio
nalno mjesto žene u kući te da samo muškarac može sudjelovati u javnom životu
pokazala se starom tek oko dvjesto godina stara. Catherine Hali je u članku „The
early formation o f Victorian domestic ideology“ početak formacije ideologije od
vojenih sfera smjestila u ranu devetnaestostoljetnu Englesku, gdje su je počele širiti
male evangelističke grupe. Koncept da se moralnost žene mora štiti u okrilju doma
naišao je na odobravanje rastuće građanske klase te se brzo širio Europom.29 Leonore Davidoff je proces odvajanja „muških" i „ženskih" područja djelovanja povezala
s industrijskim i društvenim revolucijama koje su obilježile kraj 18. i 19. stoljeće.
27 Isto, 237-256.
28 Pateman, Ženski nered.
29 Hali, „The early formation of Victorian domestic ideology“, 181-196.
17
�RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE
Proces stvaranja građanskog društva iz temelja je pretresao društveni vrijednosni
sustav prijeteći s krizom morala i identiteta. Novac i trgovina koji su do tada loše
kotirali na skali društvenih vrijednosti, postaju temelji novog ekonomskog su
stava. S druge strane, kao zalog bolje budućnosti promoviraju se nove društvene
vrijednosti: sloboda, jednakost, individualnost, racionalnost. Nadolazeće društvo
legitimiralo se i opravdalo kroz „prirodnu" rodnu hijerarhiju. Muškost pri tome
preuzima obrasce novog društva - muškarci su racionalni, slobodni, individualni,
moralni građani i nemoralni trgovci, dok se dom i ženskost povezalo s tradicio
nalnim odlikama - religioznost, praznovjerje i neokaljana moralnost.30 Nadalje, u
radu „Gender and the „Great Divide",, L. Davidoff zaključuje kako je sama podjela
na privatnu i javnu sferu pojava modernog društva. Predindustrijska faza u kojoj
su plemićki dvorci istovremeno funkcionirali kao stambeni, obrambeni, kulturni,
trgovački i jurisdikcijski objekti nije poznavala ovakav koncept. Razvojem građan
skog društva javlja se ideja organizacije javnog prostora kojeg počinju obilježavati
vijećnice, knjižnice, javni parkovi, te doma kao privatnog utočišta. Ovaj proces
pratila je ideja odvajanja javne i privatne imovine, formalizacija zanimanja itd.
No L. Davidoff upozorava da sam proces nije nužno bio negativan za žene. Iako
je njihovo djelovanje u javnom prostoru bilo ograničeno, privatni prostor im je
jamčio sigurnost i zaštitu. Napokon, žene u novom društvu nisu bile lišene moći.
Kroz sustav društvenih i obiteljskih veza, druženja i večera one su imale utjecaj na
društvena i ekonomska događanja. Kada je nakon Prvoga svjetskog rata važnost
društvene elite počela opadati, žene se aktivnije počinju probijati u profesionalna
zanimanja. Na sličnom tragu Amanda Vickery upozorava da povjesničari moraju
imati na umu da to što je nešto propisano, ne znači da se zaista striktno provodilo.
Ona smatra da ideja odvojenih sfera nije bila nužno vezana za srednju klasu niti za
19. stoljeće, već je u to vrijeme postala norma. S druge strane, tijekom 19. stolje
ća istovremeno je postajalo nekoliko drugih rodnih koncepata, te su u stvarnosti
muškarci i žene znatno češće kretali istim prostorom nego što se to priznavalo.3
1
Drugi vid diskusije o suodnosu roda i građanskog društva potaknula je knjiga
Jiirgena Habermasg, The-Structu^aJ^ a n s f o r m a tim o f the Public Sphere (1962.) u
kojoj autor zastupa tezu da se tijekom 18. i 19. stoljeća počela formirati „treća sfenf* - f^ n o j^adansicollrustvo u kojem svi sudionici mogu ravnopravno promišlja
ti pitanja oČTdrustvene i^ofiticke važnosti. No, devedesetih godina feministice su
naglasile daje ta „treća sfera" bila rezervirana jsključivo^ muškarce, te pokušavaju
30 Davidoff, „Gender and the Great Divide. 'Public and Private' in Đritish Gender History“, 11-27.
31 Vickery, „Golden age to separate spheres? A review of the categories and chronology
of English women 's history“, 197-225.
18
�Rod, nacija i građansko društvo
procijeniti posljedice te segregacije na oblikovanje pojma muškosti i ženskosti.
O ne tragaju za uzrocima izolacije žena, ali i posljedicama koje je konstitucija žen
skosti kao ,,drugotnosti“ ostavila n efo rmiran je suvremene mnškmri Ove debate
otvaraju vrata feminističkoj l^jdicici liberalizma i suvremenog građanskog društva.3
2
Posebno je zanimljiva knjiga Nirejfuval Daviš Rod i nacija u kojoj autorica pro
žima procese izgradnje nacionalnih i rodnih diskursa. Pri tome ona rodne odnose
stavlja u suodnos s biološkom i kulturnom reprodukcijom nacije, građanskim sta
tusom, karakterom vojski i ratova te etničkom pripadnošću. Reproduktivna uloga
žene uvijek je bila važna za održavanje zajednice. Stoga se N. Y. Daviš zanima za
pitanje utjecaja žene na vlastitu reprodukciju, pritiska struktura moći na žene kao
članove nacionalnih kolektiviteta da imaju djecu, državne brige za žensko zdravlje i
zaštitu na radu. Tradicionalno žene$u bile označene i kao simboličke čuvarice gra
nica i predstavnice kolektiviteta, ^ n e su čuvarice sjećanja, dio teritorija, simboli
doma koji se trebaju branitpfcJ tom je kontekstu emancipirana i tradicionalna žena
ušla u središte nacionalnih pitanja. Stjecanje gr<
ađanskog_sratusa podrazumijevalo
je afirmaciju žena kao punopravnih članova zajednice koji uživaju jednaka građan
ska. politička i cnrijalna p p v a i obaveze. Stoga N. Y. Daviš ovo pitanje stavlja u
kontekst različitih interpretacija i diverziteta obaveza civilnog društva te proble
me stjecanja građanskog statusa žena sagledava kroz prizmu multikulturalnosti.
Pripadnice vjerskih, nacionalnih i etničkih manjina suočavale su se s različitim
preprekama u zadobivanju građanskog statusa u odnosu na pripadnice većinske
nacije. Osim toga, civilno društvo je u pitanju davanja punopravnih građanskih
prava i obaveza pripadnicama manjina često suočeno s konfliktom principa pošti
vanja multikulturalnosti i dopuštanja njegovanja tradicije lokalnim zajednicama i
očuvanja individualne slobode.33
Za ovu je knjigu zanimljiv i članak Sonye O ’Rose ,,Sex and Citizenship in Wartime Britain" u kojem autorica kroz naoko marginalnu temu seksualnih kontakata
američkih vojnia i britanskih građanki za vrijeme Drugoga svjetskog rata ispituje
dinamiku odnosa roda i nacije. Pri tome traži odgovor na pitanje zašto je slobodno
ponašanje britanskih žena u odnosu prema američkim vojnicima stacioniranim
na otoku u vrijeme D rugog svjetskog rata ugrozila britanski nacionalni identitet
i duh zajedništva. Zaključuje da je očuvanje imidža nacionalnog identiteta ima
lo značajan utjecaj na održavanje morala i objašnjavanja uloge Britanije u ratu.
Britanci su po tom uvjerenju bili obični ljudi koji rade u vrtu, skupljaju marke
ili se bave nekim drugim hobijem; za razliku od Amerikanca, oni su tolerantni
prema crncima i svaki Britanac na svoj način „doprinosi svoj dio“ ratnim naporima
32 Downs, Writing Gender History, 145-164.
33 Yuval Daviš, Rod i nacija, Zagreb, 2004.
19
�RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE
zemlje. Djevojke koje se zabavljaju s američkim vojnicima, umjesto da žive tihim,
običnim životom i čekaju povratak britanskih vojnika ozbiljno su narušavale ideju
nacionalnog integriteta, a kada su se još k tome zabavljale s crncima otkrivale su
licemjerstvo britanske tolerancije i izazivale rasni strah od poplave crnih beba pu
nopravnih britanskih građanki.34
6. Rodna povijest u „ratu teorija" i problemima globalizadje
Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća američku je javnost potresao ne
svakidašnji skandal iz znanstvenog miljea. Fizičar Alan Sokal35 objavio je čla
nak „Transgressing the Boundaries: Toward a Transformative Hermeneutics o f
Quantum Gravity u posebnom broju renomiranog časopisa Social Text koji je bio
posvećen ratovima teorija. Nekoliko tjedana kasnije Sokal je razotkrio je daje nje
gov rad u biti parodija postmodernizma; naravno, time je izazvao brojne žestoke i
ogorčene odgovore.36 U raspravi koja je slijedila poststrukturalisti su bili ismijani
kao „akademski carevi", koji pišu „neprobojnu teoriju i „nerazumljivu prozu",37
te se skrivaju iza analiza lingvističkih konstrukta stvarnosti, umjesto da se suoče s
realnošću.3 Ovaj događaj vrlo slikovito opisuje atmosferu koju je pojava postmo
8
dernizma izazvala u znanstvenim krugovima, ali i otvara specifične probleme pred
kojima su se našli povijest i feminizam. Postmodernizam je na neki način podijelio
znanost. Ova je raspodjela u kuloarskom rječniku dobivala nimalo laskave nazi
ve: „društvene znanosti protiv humanističkih, dostupno populističko učenje pro
tiv žargonističkog elitističkog mračnjaštva, naivni empirizam protiv sofisticirane
kulturne analize, politika protiv teorije i anti-intelektualno izvještačeno držanje
protiv angažirane kulturne kritike".39 Historiografija se naravno uključila u raspra
ve. Ona se naročito mučila s činjenicom da je poststrukturalizam doveo u pitanje
34 Rose, ,,Sex, Citizenship and the Nation in World War II Britain", 1147-1176.
35 Alan Sokal je profesor matematike na University College of London i'fizike na New
York University.
36 Navedeni članci mogu se naći na http://www.diskrepancija.org/casopis/5br/sokall.pdf (4.11.2010.), a rasprave na http://www.phisyc.nyu.edu./faculty/sokal.
(4.11.2010.)
37 Rosen, ,,A Physics Prof. Drops a Bomb on the Faux Left" i Epstein, ,,Why Poststructuralism Is a Dead End for Progressive Though", 83-119.
38 Sam dogadaj detaljnije je opisan u: Duggan, „Teorija ratova ili 'Tko se boji Judith
Buttler?'", 399-410.
39 Isto, 399-410.
20
�Rodna povijest u „ratu teorija" i problemima globalizacije
njezinu epistemološku bazu. Naime, ukoliko su svi tekstovi samo lingvistički kon
strukti, oni ne mogu biti izvori saznanja o povijesnoj zbilji.40
U osnovi, i jedan i drugi „tabor" slažu se u jednoj postavci: dekonstrukcijska
kritika dovela je humanističke znanosti u krizu. No, razlikuju se u valorizaciji te
krize: za anti-postrukturaliste kriza je destruktivna, a za poststrukturaliste poticaj
na i plodonosna jer je potaknula produkciju brojnih teorijskih rasprava.4 Taj argu
1
ment mogao bi se protumačiti kao svojevrsno podsmjehivanje „tradicionalistima"
da tekstove poststrukturalista uzimaju previše ozbiljno. Napokon, niti jedan tekst
nije i ne može biti istina. O n je samo poziv na novu raspravu. Kritičari postmodernizma pak upozoravaju da potpuno relativiziranje „povijesne istine" otvara
prostor proizvoljnim interpretacijama i politizaciji povijesti. Kako to obično biva
u sukobima, uskoro se pojavila i srednja struja. Povjesničari i povjesničarke ove
struje odbijaju promatrati situaciju kroz crno-bijelu prizmu. Odbacuju mogućnost
objektivne spoznaje i prihvaćaju potencijal teoretskog promišljanja istraživačkog
procesa. No, ističu da je teorija samo alatka historiografskog rada, a ne sama sebi
svrha, te ne prihvaćaju ideju da je historiografija podvrsta književnog stvaralaštva.
Njezina djela nisu produkt mašte, već znanstvene interpretacije povijesnih izvora
koji ipak stoje u određenoj korelaciji sa stvarnošću. Izlaz vide u interdisciplinarno
sti, ali i njegovanju glavnog istraživačkog interesa historiografije: odnosa teksta i
konteksta, izvora i stvarnosti.42
Feministička problematika također je odigrala specifičnu ulogu u ratu teorija.
Za tradicionaliste je činjenica da poststrukturalisti rohrivizirajiL-pojmove kao što
su „muškarac" ili „žena", evidentan dokaz besmislenosti njihovog teoretiziranja. S
druge strane, postrukturalističko odbacivanje pojma „žena" stavilo je feminizam
pred neugodno pitanje: ukoliko ne postoji „žena", može li uopće biti feminizma?
Naravno, i feministice su se podijelile u dva tabora. Prve nastoje u potpunosti
O db^citU li-barem ^lažiti^oitavke^iostruknir^lizm a, dok druge smatraju da su
postrukturalistički diskursi uveli feminizam u novu fazu koju karakterizira raspr
šenost pristupa i „pluraUzam-femirtizma".43
Daljnja dinamika razvoja rodne povijesti i povijesti žena bit će određena ra
zvojnim putem „ratajeorija" te pozicijama i odnosom feminizma i povijesti unutar
tog sukoba. Vrijeme će pkazati hoće li ova kriza za rodnu povijest u konačnici biti
40 Dovvns, Writing Gender History, 88-105.
41 Smatram da diskusija o odnosu povijesti, feminizma i postrukturalizmu nadilazi pa
rametre ove knjige. Opširnije vidi i: Jenkins, Promišljanje historije; Bloch, Apologija
historije ili zanat povjesničara; Roksandić, Uvod u komparativnu historiju-, Gross, ,,Dekonstrukcija historije ili svijet bez prošlosti", 165-194.
42 Janeković Romer, „O pisanju povijesti i znanju o prošlosti", 445-458.
43 Hakalović, „Feminizam i postmodernizam: susret ili sukob?"
21
�RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E A NALIZE
destruktivna, kako se boje tradicionalisti, ili konstruktivna, kako vjeruju postrukturalisti. O no što možemo već danas zaključiti jest da rodna povijest više nije jed
noznačna, te da se unutar tog naziva skriva čitava lepeza pristupa, metodologija,
teorija i ciljeva kojima se stremi.
U najnovije vrijeme rodna povijest našla se pred novim izazovom - trendom
proučavanja tzv. globalne povijesti. Trend je vrlo razumljiv budući da historiogra
fija teži k tome da odgovara na pitanja i probleme suvremenog društva. U tom
cilju sve se češće javljaju sinteze, ali i predm eti na sveučilištima koji pokrivaju teme
globalizacije i globalne povijesti te dovode u pitanje dom inantne zapadnjačke
obrasce. Problem je što se u takvim pristupim a pitanja rodne povijesti i povijesti
žena ponovno istiskuju na marginu ili u potpunosti izostavljaju zbog prevelike opsežnosti gradiva. U tom cilju nastaju i priručnici koji bi omogućili historiografiji
globalne povijesti da sagleda i rodnu stranu problematike. Stoga suvremeni tren
dovi pokazuju porast interesa za povijest žena iz udaljenih dijelova svijeta kao npr.
Latinske Amerike, Kine, Indije, Japana, Afrike, bivšeg istočnog bloka itd.44 Ipak,
teško se oteti dojmu da je globalna povijest rodnu povijest ponovno suočila s pri
marnim problemom ženske povijesti: kako postati i ostati vidljive?
7. Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji
Povijest žena i rodna povijest u Hrvatskoj nije nikada dosegla popularnost koju
je imala u zapadnoj historiografiji. Uzroci te pojave m nogostruki su i ne m ogu se
jednostavno objasnitijotporom hrvatske historiografije prema novim trendovima
i teoretskim jzazovima uppće. Treba uzeti u obzir da hrvatski prim jer u tom p o
gledu ne odskače od ostalih historiografija bivših socijalističkih zemalja. Proh.
s jedne strane proizlazi iz odnosa ^cijalizm k prema rodnoj^roblematici.'SKodna^
tavnopravnost. ili barem načelna politička ravnopravnost muškaraca i žena^j
zentirana je kao JcMjiw;Y tekovina socijalizma, ^a značaj i napori grgđanskogie^
fl
minizrpa i ostalih političkih opcija u principu su se prešućivali ili marginalizirali^?
Nadalje, marksistički pristup promatrao je neravnopravnost spolova prim arno u
kontekstu ekonomske neravnopravnosti društva. Stoga bi u sustavu koji dokida
klasnu nejednakost i rodna nejednakost trebala sama od sebe nestati. Prvih_nekolik o4gsetljeća socijalizma u Jugoslaviji obilježilo je ifnffif+canjp K kakvih problem a
»lr>
u položaju žena. Antifašistička fronta žena (AFŽ). koja je nastavila s nezgodnim
upozoravanjima na probleme na koje su žene nailazile na putu prema ravnoprav
nosti, u konačnici je ulynuta, a žensko pitanje obrađivano je samo u kontekstu
zahvala JosigujSrozu T itu i komunizmu za dobivenu ravnopravnost. Eventualne
44 Smith, ur„ IVomen 's History in GlobalPerspective, 1-7.
22
�Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji
poteškoće s kojima su se žene suočavale u svakodnevnom životu nisu se percipirale
kao problem društva kao cjeline, već kao specifični ženski problem. Kritike tzv.
ženske ravnopravnosti počele su se javljati tek tijekom sedamdesetih godina unutar
razvoja neofeminističkog pokreta u Jugoslaviji. Ovaj je pokret karakterizirala snaž
na m edukulturna i međunacionalna suradnja i prema tome simpatizerstvo prema
jugoslavenskoj ideologiji. Hrvatsko društvo nakon raspada Jugoslavije prolazi kroz
razdoblje tranzicije u kojem se obračunava s tekovinama socijalizma. Stoga tijekom
devedesetih godina pratimo nekoliko kontradiktornih diskursa koji su obilježili
pristup rodnoj problematici. S jedne strane, naslijedilo se uvjerenje da rodna ne
ravnopravnost u hrvatskom društvu ne postoji, da je otklonjena socijalističkom
revolucijom ili da je rodna nejednakost marginalan problem u odnosu na ostale
društvene procese i stoga joj ne treba posvetiti veću pozornost. S druge strane,
politička emancipacija žena geccipiraiugejiap tekovin^ocijalizma i kao takva nije
pobu3lvala simpatije u društvu, ajfeminizam je bio sumnjjy_zhggjiadnacifiiialnog
koncepta koji nije odgovarao političkoj retorici tog razdoblja. Socijalistička jugo
slavenska žena simbolički je odbačena zaboravljanjem Dana žena, a „nova (stara)
hrvatska žena“ gradila se unutar procesa virilizacije ratom opterećenog društva i
potrage za starim hrvatskim tradicijama.45 U trenutku kada je rodna problematika
u zapadnoj historiografiji doživljavala svoj vrhunac, u Hrvatskoj je rodno pitanje
tretirano kao marginalan, ili čak opasan i subverzivan problem. Napokon, hrvat
ska historiografija trebala je odgovoriti na „značajne" izazove s kojima se mlada
hrvatska država suočavala: dovršetak izgradnje hrvatske nacije, početak stvaranja
hrvatske državnopravne tradicije i istočnoeuropski problem tranzicije. No, s druge
strane, dok su se povjesničari i povjesničarke zapadne historiografije borili s prona
laženjem smisla djelovanja u društvu, hrvatska historiografija nalazila se u samom
središtu društvenog interesa. Stoga, slabi interes za žensku povijest u proteklih
dvadeset godina ne bi trebalo obilježavati vrijednosnim kriterijima nekakve ,,nazadnosti" ili „zastarjelosti" hrvatske historiografije, već ga treba sagledati u širem
kontekstu razvoja društva i korelacija društvenih procesa i razvoja povijesne zna
nosti. Novo vrijeme nameće nove probleme. Rodna problematika u tom kontekstu
sve više ulazi u vidokrug hrvatskih povjesničarki i povjesničara, ali to ne znači da
se oni trebaju isključivo kretati stopama zapadne historiografije. O dnos se ne bi
trebao razvijati na pukom oponašanju obrazaca, već na dijalogu hrvatskog specifi
kuma i globalnog konteksta.
45 Ograjšek, „Osmi mart. Međunarodni dan žena", 112-141; Scott, Rod i politika povije
sti, 249-251; Sklevicky, Konji, žene i ratovi, 25-115; Senjković, „Domovina je ženskog
roda", 281-298.
23
�ROD KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E A N ALIZE
Prvi interesi povjesničarki Jugoslavije za pisanje povijesti žena nastali su krajem
sedamdesetihjjj očetkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, usporedno s p o
javom neofeminističkog pokreta i povijesti žena u svijetu. Sukladno s političkom
situacijom u zemlji, ovi su napori obrađivali p ovijest-fadnica i žena^u, radničkorrh
p o k ren u li N O B-u. Ovdje treba posebno naglasiti istraživanja Jovanke Kecman,
koja je objavila niz radova o sudjelovanju žena u rajlničkom, socijaldemokratskom
i sindikalnom pokretu. Najpoznatija njezina knjiga je Žene Jugoslavije u radničkom
pokretu izčnskim organizacijama 1918-1941. Nastala je na temelju rada na diser
taciji i, ia jp jp -ujpploški -obojena^ tejieproporcionalno mnogo mjesta posvećuje
r^diuocijalističkih i komunističkih ženskih organizacija, ona je zbog svoje informativnosti i vrijednog sakupljačkog rada nezaohilazarugočetak svakog istraživanja
o povijesti žena u Jugoslaviji.46 O samdesetih godina, u trenutku kada se u zapadnoj
historiografiji afirmirala potraga za ženskim subjektom koja se uvelike oslanjala
na anriopološk&Jiietode, na našim prostorim a palicu ženske povijesti preuzimaju
etnologinje Dunja Rihtnjan_Auguštin i Lydia S ld ^ u c l^ Prva se ženskom proble
matikom bavila sporadično i to većinom poslijeratnim razdobljem, a Lydia Sklevicky bila je istaknuta predstavnica domaćeg feminističkog pokreta i usmjerila se na
problematiku Antifašističke fronte žena. Kompilacija njezinih radova posthum no
je objavljena pod naslovom Konji, žert&ratovi.47 U isto vrijeme tematiku ženske p o
vijesti počela je otvarati povjesničarka Axidt«a_Eeidm<m, koja se prvenstveno bavila
roeduraimirLTazdobljem, ali-i-tgorejskim prohlem imaTstraživanja povijesti žena.48
Ona je ujedno pokrenula projekt organizacije predavanja i kompilacije tekstova s
tematikom iz ženske povijesti. Rezultat tog rada je zbornik Žene u Hrvatskoj. Ž enska i kulturna povijest, u kojem su radovi koji se bave određenim temama iz hrvat
ske ženske povijesti kronološki poredani od antike do devedesetih godina prošlog
stoljeća. Time je pružen impuls razvoju ženske povijesti u Hrvatskoj te ukazano
na različite metodologije i pristupe njezinom istraživanju. Teoretskim i m etodo
loškim aspektom istraživanja povijesti žena bavila se i M irjana Gross, kako u knjizi
Suvremena historiografija, tako i u nekoliko članaka u kojima jeL
daTa pregled razvoja
46 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918-1941.
Vidi i: Jovanka Kecman, „Žene u sindikalnim organizacijama i štrajkovima ujugoslaviji (1935-1941)“, 257-322; Vesković Vangeli, Osmi mart i naprednoto dviženje na zenite
vo Makedonija (1939-1945)■
47 Rihtman Auguštin, Ulice moga grada-, Rihtman Auguštin, Etnologija i etnomit-, Sklevicky, Konji, žene i ratovi.
48 Feldman, „Prilog istraživanju ženskih organizacija - Udruženje univerzitetski obrazo
vanih žena", 61-67; Feldman, „Posljednjih tisuću godina", 30-37; Feldman, „Proričući
gladnu godinu - žene i ideologija jugoslavenstva (1918.-1939.)“, 235-246.
24
�Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji
i analizu značaja ovog novog područja historije.49 Na larvom kongresa_hrvatskih
povjesničara u prosincu 1999. osnovana je Sekcija za povijest žena koja djeluje u
sklopu Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti. Izlaganja s te sek
cije obrađivala su široki raspon te m a^ d mizoginije u renesansnom Dubrovniku
do sjećanja i značenja iskustva partizanki u Jugoslaviji i Hrvatskoj te su većim di
jelom objavljena u časopisu Otium (br. 7/8, 1999.-2000^N a Drugom kongresu
hrvatskih povjesničara u rujnu/listopadu 2004. u Puli Sekcija za povijest žena bila
je jedna od većih te je također uspjela okupiti povjesničarke i povjesničare različi
tih povijesnih razdoblja. Radovi sekcije objavljeni su 2006. godine u Historijskom
zborniku. Na Trećem i Četvrtom kongresu hrvatskih povjesničara Sekcija za povi
jest žena se održala, a referentice i referenti su obrađivali široki vremenski raspon
otLsfednjeg vijeka do Dom ovinskog rata.50 Uspješnost sekcija potaknula je 2000.
godine osnivanje Udruge za istraživanjf-povijesti ženaJClioJcoja svake godine orga
nizira nekoliko izlaganja na teme ženske povijesti. Interes za sudjelovanje u Sekciji
za povijest žena I j rvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti, kao i široki
raspon tema koje su obrađivane upućuju na činjenicu da tematika ženske povijesti
redovito dolazi u vidokrug hrvatskih istraživača ili istraživačica, ali da je obraduju
usporedno, kao dio širih i općih istraživačkih projekta. Takav pristup ima pozitivne
i negativne posljedice za razvoj rodne povijesti u Hrvatskoj. S jedne strane, gomila
bazu informacija i otvaia-nove teme kao polazišta za buduća istraživanja, ali s druge
strane taj „psporeijni" ra^Lna-žcgsj&oj tematic£yrlo često ne uzima u obzir specifične
metodološki* pirhlcrnt; i
ovog historijskog p o d ru čja^
Poticaje daljnjem istraživanju na području povijesti žena daju međunarodni
projekti istraživanja povijesti žena koji mobiliziraju domaće povjesničarke i po
vjesničare ili obrađuju tematiku vezanu za ovo područje. Posebno valja istaknuti
knjigu G m d
IVpctpm falkant n -kojoj su skupljeni tekstovi
regionalnih i zapadnih istraživača i istraživačica o rodnoj problematici na područ
ju zapadnog Balkana.5 Pristup je interdisciplinaran, odnosno uvršteni su tekstovi
1
književnopovijesnogrpoviksnog i zntropolo|kog karaktera. Za ovaj rad zanimljiv
je tekst Thomasa A-iLm m erta-^- ženskom pokretu-u-SfbijrTtvadesetih godina
dvadesetog stoljeća, rad V k steja ln šićo ženama u međuratnoj Sloveniji, Barbare
JanearW sh$tet-o ženama u N O B-u ili Gordane P. Crnković o ženskim piscima
49 Gross, „'Nevidljive žene'“, 56-64; Gross, „Žena-čovjek: L'homme", 149-155; Gross,
Suvremena historiografija: korijeni, postignuća i traganja.
50 O radu ove sekcije vidi: Janković, „Prikaz III. kongresa hrvatskih povjesničara SplitSupetar".
51 Ramet, Genderpolitics in the JVestem Balkans: tvomen and society in Yugoslavia and the
Yugoslav successor States.
25
�RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE
u hrvatskoj i srpskoj literaturi.52 Nadalje, radovi o rodnoj problematici s ovoga
prostora mogu se pronaći i u kompilacijama koje obrađuju širi europski prostor.
Primjerice, u knjizi
in Europe 1919-1945 mogu se
naći poglavlja Melise DokoyoyJ C arol SJLiIIy o H rvatskoj i Srbiji.53
S druge strane, postoje m eđunarodni projekti koji mobiliziraju domaću femini
stičku scenu i historiografiju u potrazi za gpecifićnr>cfirP^ rr>rlnrip;
Europe. Jedan takav projekt je „Sjećanje žena na život u socijalizmu" koji je 1995.
godine pokrenula češka sociologinja i feministkinja Jirina Šiklova. Cilj projekta bio
je potaknuti žene iz bivših socijalističkih zemalja da provedu istraživanje o povijesti
žena i njihovom identitetu u socijalizmu, koristeći se prvenstveno metodama usmene
povijesti („oral history“). U sklopu projekta nastalo je djelo koje pokriva prostor biv
še Jugoslavije, odnosno Hrvatske - Ženski biografski leksikon. Sjećanje žena na život u
socijalizmu. Objavljeni su intervjui s deset pripadnica „prve generacije" u socijalizmu,
te je dana analiza povijesnog i kontekstualnog okvira.54 Sličnom idejom i m etodolo
gijom vodio se projekt „Životne priče Vojvođanki" unutar kojeg je objavljena knjiga
intervjua Vojvođanke (1917-1931): životne priče Godine u naslovu ne označavaju
razdoblje koje se obrađuje, već godine rođenja žena s kojima se razgovaralo.
U Hrvatskoj i susjednim zemljama razvili su se i domaći projekti kojima je
cilj promovirati teme iz povijesti žena. Tako je u Hrvatskoj nastao već spomenuti
zbornik Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest}6 U Srbiji je pokrenut p ro
jekt Instituta za noviju istoriju Srbije „Srbija u modernizacijskim procesima 19. i
20. veka" unutar kojeg su održana četiri znanstvena skupa i izdana četiri zborni
ka. Drugi zbornik posvećen je temi Položaj žene kao merilo modernizacije te se u
njemu obrađuje problematika povijesti žena u Srbiji u odnosu na zakonodavstvo,
obrazovne mogućnosti, nacionalna pitanja i probleme manjina, javno mnijenje,
rat i metodološke postavke.57 U Sloveniji je objavljen zbornik Ženske skozi zgodovino. Zbornik referatov 32. Zborovanja slovenskih zgodovinarjev Prije nekoliko
godina izašao je i zbornik Pozabljena polovica. Portreti žensk 19. in 20. stoletja na
.5
5
,5
8
52 Emmert, „Ženski pokret: The feminist movement in Serbia in the 1920s, 33-49; Jalušić , ,,Women in Interwar Slovenia", 51-66; Jancar-Webster, „Women In the Yugoslav
National Liberation Movement", 67-87; Crnković, ,,Women writers in Croatian and
Serbian literatures", 221-241.
53 Passamore, Women, Gender andFacism in Europe 1919.-1945., 91-124.
54 Dijanić i dr., Ženski biografski leksikon. Sjećanje žena na život u socijalizmu.
55 Savić, Vojvođanke (1917-1931).
56 Feldman, Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest.
57 Perović, Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka 2. Položaj žene kao merilo
modernizacije.
58 Žizek, Ženske skozi zgodovino. Zbornik referatov 32 Zborovanja slovenskih zgodovinarjev.
26
�Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji
Slovenskom u kojem su obrađene 129 biografske priče slovenskih književnica, glaz
benica, umjetnica, učiteljica, alpinistica, gostioničarki i medicinskih sestara itd.59
Za povjesničare ženske povijesti značajan je i rad komparatistica književnosti i et
nologinja koji je opširnije obrađen u sljedećem poglavlju.
istraživanja teme.
M eđu političkim strankama u Kraljevini Jugoslaviji najviše sluha za žensko
pitanje pokazivale su Hrvatska seljačka stranka i K J ^ t e stoga neTreba^čuđiti da
najveći broj radova koji se bavi odnosom političkih stranaka i žena, obrađuje upra
vo ove dvije stranke. Ovdje, uz već spomenutu knjigu Jovanke Kecman, prije svega
treba spomenuti rad Suzane Lećgk ..‘D okada se samo polovica hryatskog_naroda
bojila.’ Hrvatska seljačka stranka i žene“ u kojem autorica istražuje ženske organizacij'eJđSi'Ua, Seljačkejlo g e i Hrvatskog srcavženske časopise koji su propagirali
ideologiju)HSS-a, ali i mjesto i značaj r63a)u oblikovanju i provođenju nacionalne
ideologije ove stranke.5 Branka-Boban je u članku „‘Materinsko carstvo’" - za
60
9
laganje Stjepana Radića za žensko pravo glasa i ravnopravan položaj u društvu"
dala analizu odnosa Stjepana Radića prema položaju žena,61 a NJira Kolar je kroz
knjigu o Mari Matočec pružila presjek aktivnosti Radićevog seljačkog pokreta
kroz perspektivu njegove istaknute sudionice.62 O odnosu ostalih stanaka prema
ženama u principu nema posebnih radova, vjerojatno zbog uvjerenja da stranke
nisu izražavale poseban odnos prema ženama. Ipak, treba spomenuti rad Gordane
Krivokapić-Jović ,,‘D p išrm za ^ r 5svj€Ćivanje^ene~i^štitujijenih-prava’ - Radikali
i žensko pravo glasa posle Prvog svetskog rata" u kojem se autorica doduše prije
svega osvrće na aktivnost i razvoj navedenog društva i Žensko?pokreta, za koje tvr
di da su nastali unutar miljea Radikalne stranke, ali pokušava dati i ocjenu odnosa
radikala prema ženskom pitanju.63
59 Šelih i dr., Pozabljena polovica. Portreti iensk 19. in 20. stoletja na Slovenskom.
60 Leček, „ 'Do sada se samo polovica hrvatskog naroda borila.' Hrvatska seljačka stranka
i žene (1918.-1941.)“, 93-130.
61 Boban, „ 'Materinsko carstvo'. Zalaganje Stjepana Radića za žensko pravo glasa i rav
nopravan položaj u društvu", 191-209.
62 Kolar-Dimitrijević, Mara Matočec - hrvatska književnica i njen rad na socijalno-političkom i kulturnom polju u okviru seljačkogpokreta bračeRadič.
63 Krivokapić-Jović," ‘Društvo za prosvećivanje žena i zaštitu njenih prava radikali i žen
sko pravo glasa posle Prvog svetskog rata", 299-308.
27
�RO D KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E AN ALIZE
Ženski pokret u međuratnoj Jugoslaviji obrađen je u knjizi Jovanke Kecman
(1978.) te u radovima Lydie Sklevickjr,64 Andree Feldman,65 Thomasa A. Emmerta66 i Vlaste Jalušič.67 Uz to postoje radovi o pojedinim ženskim udrugam a. Z bog
opsežnosti građe dosta dobro je obrađen rad „Društva Hrvatske žene", kojim se
u više navrata bavila Lucija B enjrovsk/8 i „Udruženja univerzitetski obrazovanih
žena" kojim su se bavile A ndrea Feldman69 i M irjana Obradović.70 D oprinos razu
mijevanju organiziranog djelovanja žena u m eđuratnoj Jugoslaviji dale su i magi
starske disertacije Dubravke Peić Čaldarović, koja se bavila ženskim profesional
nim udrugama u Hrvatskoj od 1918. do 1941. godine,71 i Vijolete H erm an Kaurić
koja je obradila rad dnhrorvnm ih finm aniprnih društva u Zagrebu za vrijeme
Prvog svjetskog rata.72
U međuratnom razdoblju na prostoru Kraljevine Jugoslavije izlazilo je tridesetak
župskih časopisa kojima nije posvećena dovoljna niti ravnomjerna pažnja u suvreme
noj historiografiji. Svojevrsni pregled naslova ženskih novina u Hrvatskoj može se
naći u članku Marine Čizmić-Horvat „Ženski listovi u hrvatskom novinarstvu".73
Najviše se pozornosti posvetilo^Vt^gpp^lauig^n^islfii. Tako su se poznatim i popu
larnim Zafforkinim Ženskim listom bavile Suzana C oha74 i M arina Vujnović.75 Prva
64 Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do
drugog svjetskog rata (I)“; Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u
Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata (II)“.
65 Feldman, „Proričući gladnu godinu - žene i ideologija jugoslavenstva (1918.-1939.)“.
66 Emmert, „Ženski pokret: T h ^ m i r u c r mnvpm e n r in S erh iaJn rhe 19?.0s“
67 Jalušič, ..Women in Itirfrwar sinvfnia"
68 Benyovsky, „Društvo Hrvatska žena", 747-750; Benyovsky, Društvo Hrvatska žena u
Karlovcu 1921.-1945., 1991-1996; Benyovsky, „Društvo Hrvatska žena i Zagorka",
124-136.
69 Feldman, „Prilog istraživanju ženskih organizacija - Udruženje univerzitetski obrazo
vanih žena".
70 Obradović, „Udruženje univerzitetski obrazovanih žena u Jugoslaviji 1927-1941. go
dine", 252-262.
71 Peić Čaldarović, „Osnovne karakteristike profesionalne djelatnosti žena u Hrvatskoj
između dvaju svjetskih ratova (1919.-1941.)“, 491-503.
72 Herman Kaurić, „Za naše junake: Rad dobrotvornih humanitarnih društava u gradu
Zagrebu 1914.-1918“
73 Čizmić-Horvat, „Ženski listovi u Hrvatskom novinarstvu", 101-107.
74 Coha, „Konstrukcija i reprezentacija ženskog identiteta u Z^orkinom^enskomJisttY,
257-297.
75 Vujnović, „The Emergence of Ženski list in the Context of Intervvar Croatia and the
Bubikopf Debate", 237-256; VujasmL-Earging the BubikapfMatinn. Joumalism. Gender, and Modemity in Interutar Yugoslavia.
28
�Povijest žena i rodna povijest u hrvatskoj historiografiji
je analizom tekstualnog i grafičkog sadržaja časopisa pokušala dekonstruirati meha
nizme konstrukcije ženskog identiteta i pitanja politizacije žene. S druge strane, M.
Vujnović zanimao je ekonomski i politički kontekst unutar kojeg je časopis izlazio te
njegov utjecaj na ženski pokret i uvjerenja i stavove čitateljica. Srpski pandan popu
larnog ženskog lista pod nazivom Z§na-Lsyet obradila je Svetlana Stefanović.76 Uz to,
postoje radovi koji se bave odjecima ženskog pitanja u općem tisku. Tako Predrag J.
Marković obrađuje javno mnijenje Beograda o položaju žene između 1918.-1965.,77
jyiira Bogdanović analizira čl^akeJ^gge Egzope koji se dotiču ženskog pitanja.78 Na
pokon, određena pažnja posvećena je stavovima tadašnjih političara prema ženskom
pitanju, tako je Nadežda Jovanović obradila je stavove Dragoljubalovanoviča o ulozi
žene u društvu,79 a Branko Nadoveza obradio je stajališta Vladimira Dvornikovića i
Dimitrija Ljotića.80
76
77
78
79
80
Stefanović, „Ženska štampa: Žena i svet 1925-1942“, 408-420.
Marković, „Mesto žene u javnom mnenju Beograda 1918-1965“, 373-384.
Bogdanović, „Zensko-pitapjf n časopisu Nova F.vrnpa-{ L
9-20-1
-941)“, 385-393.
Jovanović, „Dragoljub Jovanović o ulozi žene u društvu”, 421-433.
Nadoveza, „Neka konzervativna gledišta o položaju žene u Srbiji između dva svetska
rata“, 434-442.
29
��III.
ST ER EO TIP I KAO PRED M ET ZN AN STVEN E AN ALIZE
1. Pisanje o stereotipima
U vidokrug znanstvenog interesa stereotipi su ušli još u 19. stoljeću. Njima se ba
vila filozofska hermeneutika koja ih je promatrala kao predosnovu za spoznaju i
komunikaciju. Kada je postalo evidentno da stereotipi ne odražavaju bezvremenska i prirodno utemeljena uvjerenja, već nastaju u kontekstu određenog razdoblja
i sukladno potrebama grupe koja ih je formirala, za stereotipe su se zainteresira
li povijest i sociologija koje su u dekonstrukciji procesa njihove izgradnje vidjeli
priliku propitivanja pitanja mentaliteta, identiteta i konstrukcije društvene moći.
No, kontinuirani i sustavni interes za pitanje stereotipa pokazala je komparativna
književnost unutar koje se razvila i posebna grana koja se bavi istraživanjem predodžaba - imagologija.8
1
1.1
Imagologija
Izvan diskursa komparativne književnosti značenje imagologije stoji prije svega u
činjenici da je prepoznala s^greotip kao promjenjivi predmet istraživanja i pri tome
razvilajjdređeni analitički znanstveni aparat. Iako se prvenstveno bavila pitanji
ma (hacionalnih stereotipi, njezini se principi i metode lako mogu primijeniti i
na ostaleoBIDce kulturnih stereotipa. Stoga je vrijedno osvrnuti se na glavne točke
razvoja ove grane komparativne književnosti.
U radu „Imagologija: povijest i metoda“ Joep Leerssen je interes komparativne
književnosti za stereotipe podijelio u tri razdoblja: „arheologiju" (rani novi vijek),
„prethistoriju" (19. stoljeće) i stvaranje suvremene imagologije u drugoj polovici
20. stoljeća. O no što je zajedničko prvoj i drugoj fazi jest uvjerenje da nacional
ni identiteti zaista postoje i da su prirodno utemeljeni. No, ova ideja poljuljana
je krajem 19. stoljeća kada Ernest Renan zaključuje da nacija nije fiksan i deter
miniran pojam, već društveno konstruirana i promjenjiva kategorija. U daljnjim
istraživanjima pokazalo se da su nacionalne predodžbe o Španjolcima, Nijemcima
ili Englezima dramatično varirale kroz povijest.82 Time pitanje oblikovanja nacije
postaje predm et historiografske analize i činilo se daje književnopovijesna potraga
za nacionalnim identitetima bespredmetna.
Interes za nacionalnu reprezentaciju u književnima djelima obnovio je 1966.
godine H ugo Dyserinck tekstom „O problemu ‘images’ i ‘mirages’ i njihovu
81 Dukić i dr., Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, 5-22.
82 Leerssen, „Imagologija: povijest i metoda", 169-185.
31
�STEREO TIPI KAO PR ED M ET Z N A N STV E N E ANALIZE
istraživanju u okviru komparativne književnosti" te time utemeljio suvremenu
imagologiju. Književni tekst ponovno postaje izvor informacija, s time da se više
ne traga za nacionalnim identitetima, već za predodžbam a o sebi i drugima. Ipak,
suvremeni imagolozi opterećeni su dvojakom odnosom književnog teksta i kultur
nih segmenata. O ni naglašavaju da kulturni tekstovi nisu puki produkti povijesnih
procesa, već i umjetnička djela, te da svijet koji grade ne mora vjerno odražavati
svijet u kojem nastaju. Korištenje nacionalnih heteropredodžba i autopredodžba
u fikcionalnim tekstovima ima estetsku i umjetničku funkciju, ali se ne može razu
mjeti bez kontekstualizacije, odnosno proučavanja tadašnjeg javnog mnijenja kako
gaje nazvao H. Dyserinck, drevnih mitova i nadnacionalnih povijesnih univerzal
nosti kako je isticao M anfred S. Fischer ili „Scenarija" kako je predlagao DanielHenri Pageaux.83
Fluidna granica između književnog, umjetničkog i realnog svijeta predstavljala
je veliki problem prilikom afirmacije nove komparatističke grane, te je poticala kri
tičare da postavljaju pitanja: „je li to prava znanost o književnosti" i „je li književni
znanstvenik uopće za to ovlašten."84 Stoga većina imagologa pokazuje određenu
nesigurnost kada izlazi iz okvira tekstualnog svijeta te naglasak stavljaju na intrinzičnu analizu, a kao referencijalni okvir uzimaju tekstove, a ne stvarnost. S druge
strane, kada su povjesničari i sociolozi počeli koristiti književni tekst kao izvor
za dekonstrukciju nacionalnih, rodnih i drugih kulturnih stereotipa, imagolog
Manfred S. Ficher ih upozorava da se prilikom povijesne analize književnog uratka
moraju uzimati u obzir i specifična književno-znanstvena znanja. Korištenje stere
otipa u književnim tekstovima nije nužno puko bilježenje kulturoloških uvjerenja
određene sredine u nekom povijesnom razdoblju, ona može biti svjesno upotrebljena radi ironiziranja ili u neku drugu estetsku svrhu. Napokon, interakcija
teksta i stvarnosti funkcionira u oba smjera. Joep Leerssen ustvrđuje da književna
djela nisu samo riznica zabilježenih nacionalnih i drugih stereotipa, ona su i sudje
lovala u njihovom oblikovanju i širenju. Budući da književnost djeluje na principu
„obustave sumnje", književna djela postaju vrlo pogodan način širenja stereotipa te
predodžbe oblikovane u literarnom uratku sudjeluju u procesu oblikovanja javnog
mnijenja. Njihov utjecaj nije nužno ograničen razdobljem u kojem su napisani što
83 Dyserinck, „O problemu ,,images“ i „mirages" i njihovu istraživanju u okviru kompara
tivne književnosti", 23-36; Ficher, „Komparatistička imagologija: za interdisciplinarno
istraživanje nacionalno-imagotipskih sustava", 37-56; Pageaux, „Od kulturnog imaginarijado imaginarnog", 125-150.
84 Dysernick, „O problemu „images" i „mirages" i njihovu istraživanju u okviru kompa
rativne književnosti", 57.
32
�Pisanje o stereotipima
se posebice odnosi na umjetnička djela visoke umjetničke vrijednosti.85 U posljed
njih dvadeset godina imagologija nije ostala imuna na krizu u kojoj se našla kom
pletna komparativna književnost. Sukob između teorijskog i praktičnog pristupa
istraživanju i uspon kulturoloških pravaca srodnih humanističkih znanosti posta
vili su niz pitanja pred znanstvenike ove komparatističke grane o smislu, granica
ma, putu i metodama. I dok je komparativna knjiženost zapadala u vlastitu krizu
identiteta, nove znanstvene sociološke, povijesne, filozofske teorije prepoznale su
identitete kao predmete istraživanja i analize, pri čemu se interes za nacionalne
predodžbe polako širi na rasna, etnička, klasna, rodna i ostala kulturološka pitanja.
1.2
Stereotipi kao predmet istraživanja historiografije,
sociologije i antropologije
Sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća ideja da su nacionalni
identiteti kulturološki konstrukti počela se probijati i među povjesničarima, so
ciolozima i antropolozima a uskoro nakon toga razvila se ambicija da analizira
ju proces njihove konstrukcije. Članak „Izmišljanje tradicije" povjesničara Erica
Hobsbawma iz 1983. godine izazvao je ustaljene obrasce o društvenim tradicio
nalnim vrijednostima, reprezentacijama i običajima. E. Hobsbawm je zaključio da
određene društvene skupine m o g u tradicije^ i zmisliti" sukladno potrebama povi
jesnog trenutka. Tradicije se izmišljaju kontinuiranim-pnnavljanjem ritualnih rad,«ji koje nose simboličku poruku s ciljem usađivanja određenih vrijednosti i normi
ponašanja. Pri tome se najčešće nastoji pozvati na odgovarajuće, pomno izabrane
običaje iz prošlosti, čime se ostvaruje dojarn kormnnjtgra i neprekinute tradicije.
Nove vrijednosti bivaju prihvaćene u društvu kao stare, same po sebi razumljive
istine koje ne treba propitivati.86
U nutar ovog vala razvoja kulturne povijesti i sociologije te rastućeg femini
stičkog pokreta pojavio se pojam ^O c
T)
nova knlrnrna analirička kategorija.
Afirmacija ovog pojma trebala je osvijestiti znanstvenu, ali i širu javnost da spolne
podjele, uloge, položaj i predodžbe nisu prirodno "uvjetovane, već su posljedica
kiilpirrph i drnšrvenih procesa. Kategorije ^.muškosti^i (^ženskosti/*koje su se
do tada uzimale kao same po sebi razumljive/sađaTpostaju varijable koje ovise o
kulturi, društvenoj skupini i vremenskom razdoblju. Slično kao i nacija, spol/rod
prestaje biti kategorija koja objašnjava i postaje predmet dekonstrukcijske analize.
Istraživanja su pokazala da su se predodžbe o rodu i rodni identiteti mijenjali su
kladno kontekstu u kojem su nastajali, ali i da su u istom vremenskom razdoblju
85 Dukić i dr., Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, 5-22; Leerssen, „Imagolo
gija: povijest i metoda", 169-186.
86 Hobsbawm, „Izmišljanje tradicije", 137-150.
33
�STEREO TIPI KAO PR ED M ET ZN A N ST V E N E ANALIZE______________________
koegzistirali različiti koncepti ^ iijk o s^ U -^ e D sk o šii)<^Primjerice, u 19. stoljeću
istovremeno se oblikuje imidž.pionder>pr p rn fin j^ f, ndanp
višeg društvenog
sloja koja svoje vrijeme posvećuje društvenom životu, dok su njezin dom i djeca
prepušteni brizkgesluge, kao i ideja požrtvovne, em ocionalne i m oralne žene ku
ćanice i majke. U isto vrijeme u binarnoj su opreci i ideje koje „mujkost" povezuju
sa razumom, samokontrolom,
herern<elf<nalnr>šrii i brigom za obitelj, ali i
/ agresijom, tučnjavama i izazivanjem autoriteta.87
N o, rasprava o konstrukciji rodnih identiteta proširila je horizonte utjecaja^gd^
na društvena zbivanja)O na je ukazala da društvene pojave kao rat, moć, bogatstvo,
znanost nisu rodno neutralne, već aktivno sudjeluju u kreiranju rodnih identite
ta, koriste spolne razlike u svrhu vlastite legitimizacije ili ih nekritički ugrađuju u
same potke svojih pretpostavki. Tadašnja rasprava među povjesničarima i povjesni
čarkama o tome koji dio društva - rodno obilježen ili rodno neutralan - čini veći
utjecaj na povijesna događanja postaje izlišna. „Rodna neutralnost" pokazala se
kao još jedna zabluda izrasla na rodnim predrasudam a, a istaknuta protagonistica
ženske i rodne povijesti Gisela Bock 1989. godine u članku ,,Women 's history and
gender history: aspeets o f an international debate" slavodobitno zaključuje: „Rod
je konstitutivni faktor svih ostalih odnosa".88 Ukoliko je svaki segment društva
rodno obilježen, nužno proizlazi da isto vrijedi i za vjerovanja, predodžbe i znanja.
Filozofski, umjetnički i književni uratci prestaju biti prenositelji informacija o pre
vladavajućim rodnim predodžbama i postaju objekti dekonstrukcije norm ativnih
koncepata koje žele prenijeti, pri čemu se trebala posebna pažnja posvetiti ro d u /
spolu, klasi, političkim i vjerskim uvjerenjima njihovog autora.89 Kada se ovakvo
rezoniranje prenese na znanstvena istraživanja, dolazi se do zaključaka da su so
ciološka, biološka i historiografska i druga djela u potku svog istraživanja, vjero
jatno nesvjesno, utkala rodne predodžbe vremena u kojem su nastala. Budući da
tada nisu osvijestila odnose medu rodovima kao varijabilnu komponentu, relacije
muškarac-žena preuzela su kao prirodno utemeljene konstante na osnovu kojih se
objašnjavaju i ostali odnosi u društvu.90 Stoga se i staro objašnjenje povjesničara,
pa i ženske povijesti, da se povijest do tada bavila ženama tek sporadično, i to naj
češće vladaricama, jer je pokazivala interes samo za područje javnog, dakle muškog
djelovanja te da se širi utjecaj žena u povijesti može prepoznati samo kroz analizu
obiteljskog i privatnog života, pokazalo upitnim i rodno neosviještenim. Umjesto
toga nudi se teza da je historija, koja se oblikovala kao znanstveno polje tijekom
87
88
89
90
34
Rose, IVhat is Gender Historyf, 56-79.
Bock, ,,Women 's hiscory and gender history: aspeets of an international debate “, 37.
Isto, 36.
Perrot, „Moja"povijest žena, 7-40.
�Pisanje o stereotipima
19. stoljeća, preuzela rodne obrasce razdoblja u kojem je nastala kao normativne
i jedine moguće. Stoga je ona društveno djelovanje podijelila na javnu i privatnu
sferu pri čemu je predmet njezinog interesa javna, dakle muška sfera, a eventualni
trago^dJenskogjogM mana u njoj bi se ignorirali, zaboravljali ili prikazivali kao
devijacije koje potvrđuju pravilo. Žene koje bi se okušale u politici ili ratu označa
vane su kao „tcovaćir ^ -^vprefokinjervjcštice^Tli u najboljem slučaju „zgvjcm^ane
djevice^*. Promatrajući društvo iz takve perspekeivrhis^oftegrafija^ejikonačnici i
• sama pridonosila kreiranju i perpetu jjan ju jodjiih obrazaca 19. stoliećaž 1 Dakle,
9
mogli bismo ustvrditi da je propitivanje rodnih predodžaba i rodnih stereotipa
izazvalo ne samo etabliranijuaon povijesnog znanja, već i metode, polazišta i sa
znanja rodne povijesti.
1.3
Interes hrvatske znanosti za stereotipiju
Postmodemistički interes za stereotipe kao kulturni kapital iskazali su i hrvatski
krugovi. U nutar antropologije, filologije, komparativne književnosti i povijesti
pojavili su se projekti posvećeni pitanjima konstrukcije i dekonstrukcije identi
teta. Pri tome je fokus interesa prvenstveno na problematici nacionalnih stereo
tipa. O d vrijednih projekata svakako treba istaknuti zbornik Kulturni stereotipi.
Koncepti identiteta u srednjoeuropskim književnostima koji su uredili zagrebačka
filologinja Dubravka Oraić Tolić i mađarski povjesničar književnosti Erno Kulcsar
Szabć. U zborniku su sakupljeni tekstovi hrvatskih, mađarskih, slovačkih i austrij
skih znanstvenika koji obrađuju nacionalne i etničke stereotipe u književnostima
i kulturama Srednje Europe 19. i 20. stoljeća. Postavljajući niz provokativnih pi
tanja o paralelnoj konstrukciji dvostrukog hrvatskog nacionalnog identiteta kroz
povijest, načina na koji su hrvatski pisci percipirali susjedne zemlje i obrnuto, oni
otvaraju problematiku tvorbe i širenja stereotipije kao i metodologije njezinog
izučavanja.92 D oprinos populariziranju analize stereotipa svakako je dao i zbornik
KakomdimjLstrane-zeznlje. Uvod u imagologiju u kojem su prevedeni tekstovi knji
ževnih komparatista koji su obilježili razvoj imagologije. Interdisciplinarno ured
ništvo ovog zbornika i samo se bavilo imagološkim temama. Komparatist Davor
Dukić 2004. objavio je knjigu Sultanova djeca: Predodžbe Turaka u hrvatskoj
književnosti ranog novovjekovlja, a povjesničarka Zrinka Blažević 2008. objavila
djelo Ilirizam prije ilirizma u kojem problematizira pojavu, upotrebu i značenje
ilirskog ideologema u sedamnaestostoljetnoj Hrvatskoj. M eđu povjesničarima i
povjesničarkama ovog prostora izuzetno veliko zanimanje izaziva pitanje uloge
91 Isto.
92 Oraić Tolić i Kulcsar Szabć, Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u srednjoeuropskim
književnostima.
35
�STEREO TIPI KAO PR E D M E T ZN A N ST V E N E A N ALIZE
stereotipa u izgradnji nacionalnog identiteta i kreiranju m eđunacionalnih odnosa
Hrvata i Srba. Tako se hrvatska povjesničarka Natalija Rumenjak bavila stereotipiziranim prikazima Srba u hrvatskim glasilima i H rvata u srpskim glasilima na
samom početku 20. stoljeća,93 a srpska povjesničarka Olivera Milosavljević nacio
nalnim autostereotipima i heterostereotipim a H rvata i Srba u 20. stoljeću. Radovi
Olivere Milosavljević zanimljivi su i zbog znatne pažnje koju je autorica posvetila
metodologiji historičarskog pristupa problematici.94 S druge strane, pitanje-todfuh^tereoetpa i identiteta prvenstveno je zanimalo antropologinje, sociologinje i
komparatistice. U svojim radovima one spajaju potragu za nacionalnim i rodnim
identitetima te istražuju njihove interakcije. Komparatistica N atka Đadurina ne
davno je objavila knjigu Nezakonite kćeri Ilirije. Hrvatska književnost i ideologija u
19. i 20. stoljeću, u kojoj traga za ideološkim obrascima iz vremena nastanka hrvat
skog modernog društva i njihovom utjecaju na suvremenost. N a tragu imagologije, kroz analizu umjetničkih uradaka, autorica otvara pitanje sprege književnosti,
ideologije, povijesti i pamćenja pri čemu glavni fokus stavlja na korelaciju fikcije i
stvarnosti, te naglašava: ,,U potrazi za poviješću ideja i stvaranjem stereotipa, moja
je analiza ponekad namjerno zanemarila umjetničke kriterije".95 Knjiga je podije
ljena u dvije cjeline čiji naslovi, „Mitovi" i „Traume", sugeriraju osnovne segmente
izgradnje identiteta. No, autoricu posebno zanima rodna dimenzija društvenih i
nacionalnih integracijskih procesa. Rodna tematika problematizira se kroz ana
lizu ženskih likova u književnim djelima te radova istaknutih i poznatih književ
nica. Pri tome „ukroćena kreposna ratnica" Teuta iz tragedije D imitrije D em etra
po autoričinom sudu ukazuje „nužnost utemeljenja građanskog društva i nacije
na jednoobraznim rodnim odnosima". Nadalje, u djelu se problematizira uloga
žene u samopredodžbi H rvata kao gostoljubive nacije i činjenica da je silovanje u
književnosti često korišteno kao motiv za pobunu. Kroz uratke Zofke Kveder ili
dramu Evica Gupćeva Marije Jurić Zagorke otvara se pitanje sudjelovanja žena u
političkim događajima, a proučavanjem ženskih svjedočanstva iz koncentracijskih
logora upozorava se na rodnu različitost traumatskih iskustava. N a taj način auto
rica stavlja u korelaciju nacionalne i rodne identitete i istražuje kako se nacionalni
93 Rumenjak, „Ideološki stereotipi u zagrebačkoj javnosti početkom XX stoljeća - Obzor
i Srbobran 1901.-1902. godine", 151-189.
94 Milosavljević, „Metodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i Hrvata
o Srbima", 171-187; Milosavljević, „Autostereotipi - o autentičnosti i kvarenju naci
je", 83-97; Milosavljević, „Otac - genije - ljubimac: Kult vladara - najtrajniji obrazac
vaspitanja dece", 188-292; Milosavljević, „Metodološke pretpostavke istraživanja naci
onalnih stereotipa. Primjer: 1918- 'oslobodioci' i 'poraženi'".
95 Badurina, Nezakonite kćeri Ilirije. Hrvatska književnost i ideologija u 19. i 20. stoljeću,
10.
36
�Pisanje o stereotipima
diskurs kreira kroz rodne predodžbe. Tom idejom vodila se i etnologinja Renata
Jambrešić Kirin te je na temelju njezinog projekta o odnosu roda i nacije nastao
zbornik Između roda i naroda. Sam naslov predstavlja svojevrsnu igru riječi jer po
jam ,,rod“ ima dvostruko značenje. Tradicijski on opisuje pripadnost određenom
plemenu, a u suvremenoj terminologiji predstavlja društvenu konstrukciju spolno
sti. No, nema sumnje da je spolna-rodna dimenzija izgradnje i prezentacije nacije
glavna misao vodilja ovog zbornika. Interdisciplinarno okupljene tekstove pove
zuje zajednički interes. „Riječ je o razumijevanju predodžbi o rodu u tradicijskoj,
ali i pučkoj i suvremenoj popularnoj kulturi koje posebice dolaze do izražaja kada
se osvijesti ulog svih sudionika (uključujući i znanstvenike) u tvorbi stereotipnih
prikaza i tumačenja rodnih uloga, rodnih simbola i rodnih metafora u sociopolitičkom diskursu."96 Rod se analizira etnološkim, folklorističkim, muzikolološkim,
etnoteatrološkim i etnokoreološkim metodološkim aparatom. Za naše je istraži
vanje najzanimljivije poglavlje „Vidljive žene i zamišljene zajednice" u kojem se
istražuje način na koji rod sudjeluje u konstrukciji nacionalnih identiteta i „povi
jesnih istina". Reana Senjković je u tekstu „Domovina je ženskog roda" istraživala
personifikaciju nacionalnog identiteta kroz ženske likove. Brigitte Bardot, koja
je utjelovila francusku nacionalnu ikonu Marianne, ili hrvatska manekenka koja
se sustavno pojavljuje u reklamama H D Z -a devedesetih godina prošlog stoljeća
ukazuju kako se propaganda koristi ženskim likom da bi definirala i perpetuirala
osnovne nacionalne vrijednosti određenog doba. Znakovito je da se lik hrvatske
manekenke u spotu mijenjao dinamikom promjena u društvu. U početku je pri
kazivana u haljini koja podsjeća na narodnu nošnju i uz muškarca u vojničkoj uni
formi te je istovremeno simbolizirala Hrvatsku koja se brani, Hrvaticu koja čeka
i okamenjene virilističke rodne obrasce koji su obilježavali ratno društvo, da bi
u kasnijim spotovima dobila tradicionalnu ulogu majke i supruge koja čini stup
nove hrvatske obitelji.97 D ok se u ovom tekstu istražuje kako se ženski lik koristi u
konstrukciji poželjne samopercepcije, Renata Jambrešić Kirin je u članku „Heroine
ili egzekutorice: partizanke u 1990-ima“ na primjeru prezentacije i recepcije uloge
partizanki analizirala kako masovni mediji tretiraju postupke žena koji odudaraju
od zamišljene rodne slike nacije. Iako se u memoarskoj građi partizanki i ostalih
sudionika rata tijekom osamdesetih godina tražio oslonac u prevladavanju druš
tvene krize, tijekom devedesetih godine one postaju društveno nepoželjna pojava.
Partizanke su istovremeno simbolizirale odbačeni i prezreni sustav i žene koje su
iskoračile iz prihvatljivih uloga. Umjesto heroina, one u filmovima i medijskim
96 Jambrešić Kirin i Škokić, Između roda i naroda: etnološke ifolklorističke studije, 7-13.
97 Senjković, „Domovina je ženskog roda", 281 -298.
37
�STEREO TIPI KAO PR ED M ET ZN A N ST V E N E A N ALIZE
prikazima postaju simbol moralne deformacije društva, okrutne egzekutorice.98
Ovu dvostruku ulogu „ženskosti" kao pojm a koji potvrđuje nacionalne obrasce i
„drugotnost" prema kojoj se definira granica identiteta razrađuje se i u radovima
Lađe Čale Feldman „Dvoglave hidre: nacija, žene i gluma" i Marijane Hameršak
„Trivijalno ženstvo - Bez Trećega". Pri tom e se Lađa Čale Feldman fokusirala na
propagandu, medije i kazališnu scenu tijekom devedesetih godina, a Marijana
Hameršak na opterećenost reakcija javnosti i publike poratnog razdoblja rodnim
tipovima iz prošlosti.99
Renata Jambrešić Kirin je objavila i autorsku knjigu D om i svijet, u kojoj obra
đuje povijest žena i kulturu pamćenja u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata.
Polazi od tvrdnje da postoje dvije vrste povijesnog pamćenja - povijesna kultura
i kultura pamćenja. Prvo označava službeno povijesno znanje koje se promovira
kroz medije i školstvo, a drugo predstavlja niz individualnih povijesnih iskustva
koja mogu, ali i ne moraju, biti u skladu s općim saznanjima. Posebno se zani
ma za sraz ženskog povijesnog iskustva i nacionalne povijesne kulture, te kako on
utječe na oblikovanje nacionalnih i rodnih identiteta. Proučavajući pojedina povi
jesna iskustva žena u SFRJ, partizanka, zatvorenica na G olom otoku, prognanica
i marginaliziranih umjetnica R. Jambrešić Kirin dekonstruira mehanizme kojima
povijesna kultura potiskuje ženski „višak" pamćenja, te posljedice tog procesa na
kreiranje identiteta.100 Potragu za uzrocima i m ehanizm ima povijesnog zaborava
i marginalizacije ženskog iskustva i doprinosa označio je i zbornik Rodno/spolno
obilježavanje prostora i vremena u Hrvatskoj. Taj interdisciplinarni zbornik radova
pod uredništvom književnice i sociologinje Jasenke Kodrnje želi dekonstruirati
način na koji su prostor i vrijeme rodno obilježeni. Prema urednici, u srži kultu
rološke imaginacije društva stoji patrijarhalna matrica koja konstantno cenzurira
pamćenje i valorizaciju povijesnih događaja. Analiza Hrvatskog općeg leksikona i
imena ulica u 154 hrvatska grada pokazala je da se muška dostignuća češće zapisuju
i komemoriraju, među „velikanima" obrađenim u leksikonu prevladavaju muškar
ci, a od središnjih trgova u 154 hrvatska mjesta samo su dva dobila imena po žena
ma. Ova se paradigma perpetuira gotovo sama od sebe, te sve veći angažman žena u
javnim i umjetničkim djelatnostima u konačnici ne ostaje zabilježen u povijesnom
pamćenju. Budući da su muškarci nositelji moći u sadašnjosti, oni određuju koja
su znanja i dostignuća društveno važna i vrijedna pamćenja, a koja su marginalna
i prepuštaju se zaboravu. U konačnici knjiga pruža uvid na koji način se kreiraju i
98 Jambrešić Kirin, „Heroine ili egzekutorice: partizanke u 1990-ima,“ 299-322.
99 Čale Feldman, „Dvoglave hidre: nacija, žene i gluma", 323-340; Hameršak, „Trivijalno
i ženstveno - Bez Trećega", 340-354.
100 Jambrešić Kirin, Dom i svijet.
38
�U potrazi za značenjem pojma „stereotip*
perpetuiraju rodni stereotipi u društvu. Pristupivši problemu pomalo aktivistički,
urednica smatra da se postupak osvještavanja mehanizma rodne marginalizacije
mora iskoristiti za borbu protiv sadašnjih obrazaca povijesnog zaborava.1 1 So
0
ciolozi i sociologinje bave se rodnim stereotipima kao fenomenom suvremenog
društva. Zanimljiv je rad psihologinja Jasne Hudek Knežević i Mladenke Tkalčić
o rodnim stereotipima u gradu Rijeci, odnosno što ispitanicima predstavlja po
jam „tipična žena** i „tipičan muškarac**.1 2 Inga Tomić Koludarević i Mirko Petrić
0
obradili su pitanje rodnih i nacionalnih stereotipa na hrvatskim portalima širokog
dosega: H tnetu i Iskonu.1 3
0
2. U potrazi za značenjem pojma „stereotip"
Logično je da istraživanje o rodnim stereotipima započinje potragom za defini
cijom pojma „stereotip.** No, značenje pojma koji je široko prihvaćen u našem je
ziku i često se upotrebljava kako u svakodnevnom govoru tako i u znanstvenom
diskursu pokazalo se fluidnim i neodređenim. Tako se u Rječniku hrvatskogjezika
Vladimira Anića pojam „stereotip** uopće ne pojavljuje u obliku koji je zanimljiv
za ovo istraživanje. Za Anića je stereotip „metalna ploča odlivena s matice, kopija
sloga ili uvijek isti postupak, rutina**, banalnost, svakidašnjost. Iz toga se izvode
izvedenice „stereotipan", odnosno koji je uvijek isti, otrcan, banalan, i „stereotipija“ koja označava „proces izrade stereotipa, odnosno kliširanih ploha ili prostorija
u kojoj se taj proces obavlja**.1 4 Na sličnom tragu je i Bratoljub Klaić u Velikom
0
rječniku stranih riječi. „Stereotip** prije svega označava kao metalnu ploču koja se
koristi u tipografiji, a tek njegova izvedenica „stereotipan** može imati i preneseno
značenje i označuje nešto „neizmjenjivo, otrcano, banalno, ukalupljeno ili uvijek
isto**.1 5 JVebster ’s New World Dictionary o f the American Language nudi tri objaš
0
njenja pojma „stereotype,“ pri čemu se prva dva odnose na njegovu ulogu u tipo
grafskom procesu, a treće ga označuje kao „nepromjenjiv oblik obrasca, specifičan,
fiksiran ili konvencionaln pojam ili koncept koji određen broj ljudi ima o nekoj
osobi, grupi ili ideji, a ne dozvoljava individualizaciju ili kritično prosuđivanje**.1 6
0
Uočljivo je da, kada se u rječnicima pojam stavlja u kontekst komunikacije i druš101 Kodrnja, „Rodna/spolna hijerarhija javnog prostora ili žene**, 81-106.
102 Hudek-Knežević i Tkalčić, „Sadržaj stereotipa spolnih crta - komparativno ispitiva
nje", 37-43.
103 Tomić Koludarević i Petrić, „Identiteti na mreži: rodni i nacionalni stereotipi na hr
vatskim portalima širokog dosega", 803-825.
104 Anić, Rječnik hrvatskogjezika, 683.
105 Klaić, Veliki rječnik stranih riječi, 1243.
106 Guralnik, IVebster ’s Neto World Dictionary o f the American Language, 1396-1397.
39
�STEREO TIPI KAO PR E D M E T ZN A N ST V E N E AN ALIZE
tvenc interakcije, dobiva negativne konotacije, te se ponavljaju opisni pridjevi kao
otrcan, banalan, nepromišljen, nepromjenjiv, klišeiziran.
2.1
Hermeneutički pogled
U znanstvenim tekstovima koji se bave ovom tematikom definicije postaju nešto
kompleksnije, ali i manje ujednačene. Stereotipi se najčešće smještaju u herm e
neutički kontekst spoznaje i komunikacije ili u proces stvaranja identiteta. Treba
naglasiti da ova dva pristupa nisu kontradiktorna već se vrlo uspješno mogu među
sobno nadopunjavati. Prema herm eneutičkom shvaćanju, stereotipi su vrsta pred
znanja koje se ne temelji na iskustvu, već na „općem uvjerenju". No, to ne znači
da su stereotipi i predrasude negativna pojava ili da su nužno netočni. S hermeneutičkog stajališta predrasude i stereotipi su preduvjet spoznaje i komunikacije.
Zaključuju da razumijevanje uspijeva zahvaljujući „kao" i „pred" strukturam a koji
se oblikuju u kontekstu tradicije, javnog mnijenja, prijašnjih društvenih konflikata
itd.1 7 Dakle, niti se možemo niti se trebamo osloboditi predrasuda, ali ih moramo
0
osvijestiti i propitati kroz iskustva. Problem se javlja kada se ti „pred-sudovi" treti
raju kao neosporno znanje. Teolog H einz-G iinter Stobbe to naziva „dogmatskim
predrasudama" koje odbacuju mogućnost korekcije i time remete spoznajni pro
ces.1 8 Sljedeći problem spoznajnih kapaciteta stereotipa i predrasuda psihološke
0
je prirode i odnosi se na pojavu „samoispunjavajućeg proročanstva". Govoreći o
sadržaju stereotipa rodnih crta psihologinje J. H udek Knežević i M. Tkalčić upo
zoravaju da stereotipi imaju mogućnost realizirati se u stvarnosti, pretvarajući hi
poteze i pretpostavke u realnost: „Fenomen samoispunjuće prognoze objašnjava
činjenicu da očekivanja koje imamo o nekoj grupi ljudi uvjetuju naša ponašanja
prema toj grupi, a to opet dovodi do očekivanja te grupe ljudi prem a sebi samima i
do ponašanja koja su u skladu s društvenim očekivanjima. N a taj se način početna
očekivanja potvrđuju u socijalnoj realnosti što još više potvrđuje stereotip".109
2.2 U službi identiteta i ideologije
Sljedeće područje koje se povezuje sa stereotipima jest konstrukcija identiteta. Kao
što je vidljivo iz rasprave iz prethodnog poglavlja, sociolozi, komparatisti i povje
sničari stereotipe najčešće smještaju u kontekst izgradnje identiteta: nacionalnog,
rodnog, rasnog, klasnog itd. S tog stajališta stereotipi nisu izrazi unaprijed danih
107 Feher, „Ni neutralnost ni poricanje sebe, nego otvorenost: Predrasude kao uvjeti ra
zumijevanja", 59-70.
108 Stobbe, „Predrasude - stereotipi - slike o neprijatelju", 421.
109 Hudek-Knežević i Tkalčić, „Sadržaj stereotipa spolnih crta - komparativno ispitivanje", 37-43.
40
�Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa
biti. O ni su „imagološki konstrukti", „posljednje okamenjene identifikacijske toč
ke" koje se naknadno naturaliziraju, odnosno pretvaraju u „prirodne autentične
biti".1 Pri tome se identiteti grade na osnovu sraza izmeđeu ,,Ja“ i „Drugog", od
10
nosno na graničnim oprekama autostereotipa i heterostereotipa.1 1 No, ukoliko
1
stereotipi igraju važnu ulogu u kreiranju ideologije o tome tko smo/tko bismo
trebali biti mi i tko su i kakvi su drugi, oni se ne mogu promatrati kao marginalni,
okamenjeni otpaci kulturne retorike, već postaju kulturni elementi od izvanredne
društvene moći. Stereotipi u konačnici imaju veliki utjecaj na društvo koje ih je
prihvatilo. Rodne studije ističu ulogu koju imaju u kreiranju, legitimiranju i perpetuiranju moći, a povjesničari koji se bave nacionalnim identitetima upozoravaju
na načine na koje stereotipija objašnjava društvo u kojem je nastala, utječe na kre
iranje „povijesne istine" i stvara dojam „tradicije" i „pravednosti". Pri tome razne
vrste stereotipa i identifikacijskih odrednica nemaju jednako društveno značenje
već slijede određen hijerarhijski obrazac. Ovo je uočljivo u trenucima kada po
jedinci ili grupe odluče odustati, odnosno promijeniti određenu identifikacijsku
točku. Promjena zanimanja, uspon ili pad na društvenoj ljestvici u pravilu izaziva
zanimanje, podsmjeh, zavist ili sažaljenje, ali ne ostavlja veće tragove na društvo.
Promjena nacionalnosti ili vjere izaziva polemike, etičke diskusije, eventualno osu
du i evocira ideju „izdaje," dok promjena spola ili rase u potpunosti marginalizira
pojedince i etiketira ih kao devijantne osobe. Stoga se znanstvenici i znanstvenice
koji analiziraju problem identiteta najčešće fokusiraju na rodne, rasne i nacionalne
stereotipe.
3.
Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa
Dekonstrukcija izgradnje stereotipa u pravilu znači dekonstrukciju vladajuće ideo
logije i otkrivanje načina na koji strukture na pozicijama moći kreiraju odgovaraju
ću stvarnost i društvo. Pri tome se postavljaju pitanja: kako nastaju stereotipi ? Tko
ih proizvodi? Kada nastaju? Kako se prenose? Koju funkciju izvršavaju u društvu?
N a koji način opstaju, odnosno nestaju iz društvene imaginacije? Odgovori nisu
uvijek jednoznačni niti pretjerano analitički. Mnogi se radovi zaustavljaju tek na
jednom segmentu ove problematike, ignorirajući dubinu problema ili pružajući
pojednostavljena rješenja. Imagolozi posvećeni pitanjima konstrukcije stereotipa
često zapinju na utvrđivanju odnosa i korelacije između stvarnosti i umjetničkog
svijeta, a povjesničari ponekad olako označuju prirodu i značaj stereotipa i foku
siraju se isključivo na njihovu realizaciju u funkciji konkretne povijesne pojave.
Zanimljivo viđenje procesa konstrukcije stereotipa dala je Dubravka Oraić Tolić.
110 Oraić Tolić, „Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacije nacije", 30.
111 Pageaux, „Od kulturnog imaginarija do imaginranog", 125-151.
41
�STEREOTIPI KAO PR E D M E T ZN A N ST V E N E A N ALIZE
Prema njoj temelji proizvodnje stereotipa su emocije: želje i strahovi. O n i kreira
ju imagologiju, imagologija gradi ideologiju, ideologija generira diskurs, diskurs
stvara stereotipe koji se prezentiraju kao samo po sebi razumljive činjenice. Stoga
D. Oraić Tolić prepoznaje sedam strategija izrade identiteta: „imaginacija, totalizacija, naturalizacija, generalizacija, diskriminacija i dominacija". Prvo postoji
ideja o „Ja" koje se razlikuje od „Drugog". Zatim ta ideja postaje apsolutna i jedin
stvena, a u sljedećem koraku ona se nameću kao esencija „Drugoga" (npr. „židov
sko lihvarenje", „rusko pijančevanje," „ženska glupost"). Ovaj proces često prati
generalizacija prilikom koje se jedna karakteristika identificira s cijelom grupom
(npr. Hrvati su fašisti, „ljudi" su oženjeni, odrasli muškarci). Slijedi diskriminacija
koja se može provesti putem šala, viceva ili sintagmi (npr. guska ili kokoš za žene).
Proces završava masovnom institucionalnom proizvodnjom simbola kojima je za
cilj imaginaran svijet pretočiti u realan (primjerice način na koji m odna industrija
pokušava stvoriti idealnu ženu) i dominacija „Svoga" nad „Drugima".112 S druge
strane, Olivera Milosavljević smatra da historijski stereotipi nastaju na temelju
bipolarnosti relacija „prošli-željeni, kontinuitet-diskontinuitet, historija/tradicija-izbor; nacija/etnos-individua, iracionalni argum enti-racionalni zahtjevi, sloboda-razumijevanje“. Proučavajući nacionalne stereotipe i autostereotipe „srpstva"
u međuratnom razdoblju, ona zaključuje da je em ocionalna obojenost stereotipa
tek krinka iza koje se skrivaju konkretni teritorijalni, politički i drugi zahtjevi.
Iracionalnost stereotipa, tvrdi autorica, ima sasvim razumno opravdanje. O ni su
namjerno emocionalno obojeni kako bi imali veći efekt na slušatelja. Uzvišen, svet,
neponovljiv prizvuk stereotipa lakše prodire do publike od često vrlo materijalnih
zahtjeva koje u biti prom iču.1 3
1
Ovo otvara pitanje funkcije stereotipa, odnosno kakvu ulogu imaju stereotipi
u suvremenom društvu. Iz perspektive rodnih studija stereotipi su važni za odr
žavanje socijalnog i simboličkog reda. Rodni obrasci pružaju ideju prirodne utemeljenosti društvene hijerarhije i održavaju neravnotežu moći.114 Imagolozi ističu
da korištenje stereotipa može imati i umjetničku funkciju, primjerice ironiziranja
ili lakše komunikacije s čitateljima. Raspravljajući o filmskoj adaptaciji poznatog
bestselera D nevnik BridgetJones, Tatjana Jukić osvrnula se i na način na koji roman
i film koriste nacionalne i rodne stereotipe u svrhu kreiranja likova, ali i stjecanja
simpatija čitatelja. Fizički obračun dva glavna junaka smješten je u grčki restoran, a
glavni muški lik je odvjetnik za ljudska prava i time predstavlja idealnog muškarca
112 Oraić Tolić, „Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacije nacije", 29-34.
113 Milosavljević, „Metodološke pretpostavke istraživanja nacionalnih stereotipa. Pri
mjer: 1918 - 'oslobodioci' i 'poraženi'".
114 Tomić Koludarević, „Konstrukcija spolnosti i tolerancija", 331-345.
42
�Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa
- građanina, njegov oponent, negativac, neprestano se politički nekorektno izra
žava o ratovima i patnjama u svijetu, bosanskim izbjeglicama itd. No, ovo umjet
ničko korištenje i poigravanje stereotipima ima sasvim konkretnu posljedicu u
realnom svijetu: njihovo perpetuiranje i širenje.11 Povjesničari pak smatraju da
5
stereotipi igraju važnu ulogu u političkoj borbi za kontrolu kolektivnog pamćenja.
O ni čine osnovu za izgradnju sadašnjosti s prividom kontinuiteta i bezvremenosti.
Kroz njih se popularne ideje društva ahistorijski preslikavaju u prošlost, a povi
jesni procesi se neupitno vrednuju kao pozitivni ili negativni. Trenutni trendovi
i ideje tako dobivaju lažan dojam tradicije i povijesti te za suvremenike postaju
neupitne istine. Pri tome se uočavaju dvije zanimljive činjenice. Prva je da se ste
reotipi znatno više koriste u prijelomnim povijesnim trenucima. Vrijeme nakon
revolucije, ratova, promjena društvenog uređenja vrvi stereotipnim leksikom što
se lako može povezati s prethodnim objašnjenjem uloge stereotipa u „izmišljanju
tradicije? D ruštvo se tijekom povijesnih lomova redefinira, otvara se atmosfera za
velike i naizgled neminovne promjene, a masa se, ponekad i nesvjesno, potčinjava
novim potrebama. Posezanje za stereotipima pruža privid stabilnosti i tradicije i
mogućnost povezivanja novih vrijednosti i starih paradigma. Stoga je novo druš
tvo u svojim začecima često obojeno raznim ideološkim konstruktima: nacional
nim, patrijarhalnim, političkim .1 Druga činjenica na neki način se nadovezuje na
16
prvu i ukazuje da stereotipi pokazuju veliku^elastičnost i dugovječnost. Pokazalo
se da oni često uspijevaju nadživjeti svoje kreatore, sustave i ideologije koje su ih
stvorili, s tim da u tom procesu dobivaju novo značenje ili novi predznak. Olivera
Milosavljević zaključila je da se određeni stereotipi srpske imaginacije zadržavaju,
a da se objekti stereotipa pri tom mijenjaju. Primjerice, sintagma „mrze Srbe i sve
srpsko" postoji već više od sto godina, a „mrzitelji" se mijenjaju od Bugara, preko
Albanaca, H rvata do Amerikanaca. Nadalje, nakon pada komunističkih režima,
u tranzicijskom društvu zadržala se crno-bijela slika povijesti, ali se ideja o tome
što je crno, a što bijelo obrnula.117 Iz toga slijedi da stereotipi vrše i stabilizacijsku
funkciju u društvu u vrijeme velikih promjena te, posljedično, društvo u tranziciji
na kraće ili dulje vrijeme postaje konzervativno.
Ukoliko stereotipi aktivno sudjeluju u oblikovanju realne stvarnosti i promi
canju određene ideologije i racionalnih zahtjeva, može li se dekonstrukcijom doći
115 Jukić, „Gospodin Darcy i Pemberley Press. Vidljivo i nevidljivo u filmu Dnevnik BridgetJonesu, 227-233.
116 Cipek i Milosavljević, 1918. Kultura sjećanja. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti,
7-10; Milosavljević, „Metodološke pretpostavke istraživanja nacionalnih stereotipa.
Primjer: 1918 - 'oslobodioci' i 'poraženi'".
117 Milosavljević, „Metodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i Hrva
ta o Srbima", 171-187.
43
�STEREO TIPI KAO PR E D M E T ZN A N ST V E N E AN ALIZE
do njihovih „proizvođača"? T ko je odgovoran za konstrukciju stereotipa? Postoje
li pojedinci ili društvene grupacije koje svjesno i organizirano koriste njihov p o
tencijal u promoviranju vlastitih ciljeva ili se proces odvija izvan strukturalne razi
ne, kao posljedica neke apstraktne društvene inercije prem a velikim promjenam a
i potresima sustava vrijednosti ? O dnosno, možemo li stereotipiju prom atrati kao
svjestan proces upravljan od strane moćnika „iz sjene," ili se jednostavno radi o
neosviještenom elementu psihologije mase koji u konačnici koristi pobjedničkoj
ideologiji ili o kombinaciji te dvije teze? O dgovor nije niti jednostavan niti jed
noznačan. Glavni generator stereotipa obično je ideologija, a svaka ideologija ima
svoje začetnike, filozofe, promicatelje. M ogu li se ove interesne grupe povezati s
planskom konstrukcijom stereotipa? Povjesničari često izbjegavaju direktan od
govor na ovo pitanje. Kreatori izmišljenih tradicija ostaju apstraktni „Oni". Kada
je Leonor Davidoff objašnjavala oblikovanje separatnih sfera tijekom industrij
ske revolucije, kao njezine promicatelje imenovala je građansko društvo. Dunja
Rihtman Auguštin povezala je način na koji se socijalistički način obilježavanja
vremena oslanjao na pučke tradicije i običaje s ciljevima socijalističke ideologije.
Dubravka Oraić Tolić je za oblikovanje paralelnih nacionalnih sustava stereotipa
optužila dvije ideologije: jugoslavenstvo i kroatocentričnost. Sulejman Bosto je za
pojačan razvoj stereotipa u tranzicijskom društvu optužio vakuum vrijednosnog
sustava i „politički motivirane strategije manipulacije."118
No, tko su konkretno te grupacije i jesu li one proces pokrenule i upravljale
njima svjesno? Olivera Milosavljević smatra da se ne može govoriti o svjesnom
i kontroliranom procesu. Zaključuje da su grupacije koje prom iču stereotipe
heterogene i bez svijesti o zajedničkoj akciji. O no što ih povezuje jest korištenje
zajedničkih strategija u svrhu promoviranja vlastitih interesa.119 N apokon, sama
činjenica da se neki stereotipi u određenom povijesnom trenutku mogu koristiti
u službi određene ideologije, dok će u sljedećem razdoblju biti upereni protiv nje,
upućuje da ideologije nemaju potpunu kontrolu nad sustavom proizvodnje ste
reotipa. Iste stereotipe m ogu istovremeno koristiti različite društvene ideologije
(recimo patrijarhalnost i nacionalizam) s time da će ih pri tom svaka manipulirati
prema vlastitim potrebama. M ožemo zaključiti da su stereotipi sastavni dijelovi
komunikacije i kulturni segmenti društva, koje ideologije mogu iskoristiti, prena118 Davidoff, „Adam spoke first and named the orders of the w orldm asculine and feminine domains in history and sociology“, 85-104; Rihtman Auguštin, „Metamor
foza socijalističkih praznika", 21-32; Rihtman Auguštin, Ulice moga grada, Beograd,
124-125; Rihtman Auguštin, Etnologija i etnomit, 229-235; Bosto, „Teorije sjećanja.
Motivi, pretpostavke, kontekst", 27-41.
119 Milosavljević, „Metodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i Hrva
ta o Srbima", 174.
44
�Konstrukcija i dekonstrukcija stereotipa
mijeniti, preoblikovati, ali ne i kontrolirati. O ni žive vlastiti život u heterogenom
sustavu strategija prenošenja, proizvodnje i oblikovanja stereotipa.
Ostaje pitanje kako se stereotipi prenose? Kojim mehanizmima određena idej
na konstrukcija dolazi do širih slojeva i postaje element masovne upotrebe. Joep
Leerssen smatra da se stereotipi oblikuju i šire unutar književnosti. Umjetnički
tekstovi, tvrdi on, baziraju se na uspostavi povjerenja između čitatelja i književnika
te stoga proces čitanja otvara kanale kojima stereotipi lako prelaze u realnost.12
0
No, Davor Dukić upozorava da iej. Leerssen precijenio važnost književnosti u mo
dernom društvu te da su danas film i mediji glavni generatori proizvodnje stereo
tipa.1 1 Povjesničari se najčešće osvrću na medije kao izvore stereotipnih prikaza,
2
proučavajući pri tom njihovu manifestaciju u tiskovnim materijalima i električ
nim medijima. Kao važan izvor prenošenja stereotipa prepoznati su odgoj, škol
stvo i udžbenici. U tu svrhu analiziraju se školski programi, udžbenici povijesti,
hrvatskog, biologije ili bon-ton. Nadalje, važan čimbenik širenja i perpetuiranja
stereotipa jest zakonodavstvo koje u suvremenom društvu igra kompleksnu ulogu.
O no istovremeno leži na okamenjenim stereotipiziranim obrascima pri čemu daje
mogućnost da ideje zažive u realnom životu, dok s druge strane, suvremeno zako
nodavstvo vrši i ulogu zaštite i promovira ideju „nediskriminatornogdruštva*. Na
cionalni, rodni, vjerski i rasni stereotipi manifestiraju se i u različitim pravilnicima
i propisima društva, radnih organizacija, osiguravajućeg društva itd. Heterogenost
manifestiranja i načina prenošenja stereotipa predstavlja metodološki problem
znanstvenicima koji se njima žele baviti.
Na koji se način uopće znanstveno može obraditi ovako fluidan i sveprisutan
fenomen? Olivera Milosavljević smatra da se znanstvenik mora usmjeriti na kvan
titativnu zastupljenost određenog vrijednosnog stava i njegovu prepoznatljivost. S
druge strane, imagolozi se često kvalitativno fokusiraju na određeno književno dje
lo, jednog ili više autora u točno određenom razdoblju sužavajući tako referencijalan okvir i ograđujući se od ostalih vanjskih utjecaja. Povjesničari se također koriste
metodološkim ogradama: usmjeravaju se na jednu vrstu stereotipa i jedan sustav
u određenom vremenskom razdoblju (primjerice, rodni stereotipi u obrazovnom
sustavu nekog razdoblja) ili međusobno stereotipiziranje dvije etničke matrice
kroz medije ili proučavaju imagoloških neslaganja tijekom kontakata i konflikta
dva ideološka obrasca. M ogućnosti istraživanja stereotipa su neiscrpne, baš i kao i
spoznaja o njihovom utjecaju i značaju u društvu.
Zanimljivo da većina povjesničara stereotipe ocjenjuje kao negativne pojave ili
barem nuspojave negativnih društvenih procesa. Inga Tomić Koludarević i Mirko
120 Leerssen, „Imagologija: povijest i metoda“, 169-185.
121 Dukić i dr., Kako vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, 18.
45
�STEREO TIPI KAO PR ED M ET ZN A N ST V E N E AN ALIZE
Petrić u istraživanju o rodnim i nacionalnim stereotipima na mreži zaključuju da
su stereotipi koji se pripisuju pojedinim grupacijama posljedica nerazmjera moći,
a često korištenje rodnih i nacionalnih stereotipa ukazuju na „antim oderne" ten
dencije u društvu.1 Natalija Rumenjak smatra da su oni posljedica nedem okrat
22
skih procesa, neslobode medija, nacionalizma i političke ideologije, dok Olivera
Milosavljević zaključuje kako je slabo obrazovanje plodno tlo za negativno stereotipiziranje drugih i pozitivnoj autopredodžbi.123 Ovaj pristup je vrlo optimističan
jer u konačnici ostavlja m ogućnost za postojanje nekog utopijskog demokratskog,
liberalnog, multikulturalnog, obrazovanog društva u kojem stereotipi i predrasude
ne bi postojale. No, prema herm eneutičkom uvjerenju tada ne bi bilo ni kom uni
kacije. O dređenu sumnju u ovakav rasplet događaja dala je Dubravka O raić Tolić.
Ustvrdivši paradoksalnu situaciju da je hrvarsln nacija napokon uspjela izgraditi
j H ;nfrvpn n ac re n lm d isku rs n trenutku Frada-m ^n^M lti ku lt u rni obrad i odlaze
u pgvjjest, a globalno društvo ulazi u eru m ultikulturalnosti, ona se pita nije li to
novo društvo tek krinka za nove nositelje monologa: kapital i medije.124
4. Terminologija
Rasprava o stereotipima u hermeneutičkim, ideološkim, imagološkim obrascima
ukazala je određene nejasnoće u terminologiji. Stereotipi se u ovim tekstovima
koriste usporedno s drugim pojmovima - p redrasudama, identitetim a, predodž
bama, ponekad uz jasnu distinkciju, ponekad kao sinonim i ili bez ponuđenog
objašnjenja. Ovo otvara problem imenovanja i podvlačenja jasne granice. Koji je
odnos između stereotipa i predrasuda? Kada za neku predrasudu možemo reći da
je stereotip i obrnuto? M ožemo li u određenim situacijama stereotipe i predrasude
tretirati kao sinonime? Ukoliko se identiteti grade uz pom oć stereotipa kako m o
žemo ustvrditi kada je neka odrednica dio identiteta, a kada tek predstavlja stere
otip o naciji, rodu, rasi itd.? Primjerice, ukoliko neka ženska organizacija za sebe
izjavi da promovira ženske vrijednosti:osjećajnost, brižnost, religioznost, govori li
ona o identitetu ili autostereotipima? Postoji li uopće grupni identitet? M ijenja li
se situacija kada se prijeđe na pojedinačna iskustva? Ukoliko neka'osoba za sebe
izjavi da je ona kao prava žena osjećajna, samopožrtvovana i brižna može li se sma
trati da govori o svom identitetu ili tek izražava niz stereotipa i autostereotipa?
122 Tomić Koludarević i Petrić, „Identiteti na mreži: rodni i nacionalni stereotipi na hr
vatskim portalima širokog dosega", 803-806.
123 Rumenjak, „Ideološki stereotipi u zagrebačkoj javnosti početkom XX. stoljeća - Ob
zor i Srbobran 1901.-1902. godine", 131-170; Milosavljević, „Metodološki problemi
izučavanja stereotipa Srba o Hrvatima i Hrvata o Srbima", 171-187.
124 Oraić Tolić, „Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacije nacije", 34.
46
�Terminologija
Mogu li se i u kojem trenutku autostereotipi realizirati kao identiteti? I mogu li
stereotipi prestati biti predrasude?
Pokušaj jednostavnog objašnjenja O odnosu srrrftnripa, predrasuda i idfjnritfira
glasio bi otprilike ovalfr> ^ r^r>ripi nasraj1 »a bazi predrasudam identiteti se obli1
a
k aju n a osnovu -stereotipnoj tekstovima u kojima se objašnjava hermeneutičko
shvaćanje spoznaje daje se prednost pojmu „predrasude" Tako Istvan M. Feher
zaključuje da su stereotipi neosporno posljedice predrasuda. Na to ga upućuje nji
hov km r i šahloniziran karalcrpr koji je posljedica pgdoka7anng i nrp^tvrden^g
zujanja. Ustvrdivši u uvodu članka da su stereotipi u svojoj biti predrasude, u dalj
njem tekstu koristi gotovo isključivo pojam predrasude.1 5 S druge strane, Heinz
2
Giinter Stobbe pravi jasnu distinkciju između predrasuda i stereotipa. Za njega su
predrasude unaprijed stvorena mišljenja koja nisu nužno ni točna ni kriva. Stere
otipi su pak one predrasude koje nekoj skupini dodjeljuju određene pozitivne ili
negativne karakteristike i time prejudiciraju njihovo ponašanje.126 Treba naglasiti
da jedan i drugi autor naglašava važnost nedostatka osobnog iskustva kao nezaobi
laznu odrednicu predrasuda, kao i činjenicu da ona ne mora nužno biti kriva. Ovo
ostavlja prostor da se stereotip potvrdi na testu osobnog doživljaja i tada teoretski
prestaje biti pred-rasuda. No, postavlja se pitanje ostaje li tada i dalje stereotip?
Pitanje odnosa identiteta i stereotipa također je kompleksno. Imagolozi koji su
nastali na juševinam akom pararisričke potrage za nacionalnim identitetima jasno
su odaslali poruku: ^ e postoje nacionalni identiteti, postoje samo nacionalni stereo tif^P ri tome simultano koriste pojam stereotip i predodžbe te se javljaju slične
složenice autostereotipi i heterostereotipi zajedno sa autopredodžbe i heteropred&džbe. Uz to, M anfred S. Fischer lansirao je pojam „imagotip", koji bi označavao
iffiiiednosno obojene predodžbe^o stranim zemljama u specifičnom povijesnom
trenutku. T^o, nisu svi imagolozi pristali uz njegov prijedlog te se među njima i
dalje koristi pojam stereotip.
125 Feher, „Ni neutralnost ni poricanje sebe, nego otvorenost: Predrasude kao uvjeti ra
zumijevanja", 37-56.
126 Stobbe, „Predrasude - stereotipi - slike o neprijatelju", 417-420.
47
��IV. tiAT1 RODNI STEREO TIPI
!
N etom nakon završetka Prvoga svjetskog rata novinarka i književnica Marija Jurić
Zagorka1 7 krenula je prema prostorijama „CospojinskogJduba1 humanitarne
2
,
ženske udruge u kojoj su se okupljale dame iz tadašnjih elitnih zagrebačkih obite
lji.12 U očima dotičnih gospođa, Zagorka je Kila društvena sablazan: žena koja je
8
pobjegla od muža, odrekla se miraza i odlučila živjeti od-svoga-tada, i to političkog
novinarstva, koja je prezirala društvenu hijerarhiju, zauzimala se za socijalno obe
spravljene slojeve društva, upozoravala zagrebačke prolaznike da govore hrvatski,
a ne njemački jezik, u svakom slučaju društvena marginalka koju su zagrebačke
gospođe prezirale, baš kao što je ona prezirala njihov način života i svjetonazor.
Njihovi su se dotadašnji odnosi svodili na okršaje pri čemu su zagrebačke dame
postajale teme Zagorkinih satira, a Zagorka je bila meta njihovog podrugivanja,
izmišljanja nadimaka, javnog prebiranja njpbiprtg rađa i protestnih pisama u koji
ma se zahtijevao njezin otkaz.1 9 Zagrebačke dame i Zagorka bile su dva različita
2
svijeta, pozicija i opozicija, te ih je Zagorka krenula obavijestiti kako je njihovo
vrijeme prošlo:
Na dan klupskog sastanka, odemo nas nekoliko žena na čelu sa Ženkom
Frangeš, u klubske prostorije. Mene su odabrale za govornika. Najavim
gospođama, da <n-,<r^ra v r e m e n a a n srm -n g arslce reakcije razorena, padaju
naslovi, položaji, vrednota je samo radna sposobnost i poštenje i stoga treba
„Gospojinski klub“ pretvoriti » dfrr>f>lfr3t'I^f> ^nižryn Bio je to nezapam
ćen prizor. Gospođe su upravile u mene poglede pune duboke mržnje i prePuna dva sata trajala je vrlo uzbuđena debata, a konac je bio taj da se klub
raspao, a 7 ? n k a F r a n g e š nsnnvala_jf> H e m o k ra rsk o -fln išrv o žena!*130
127 Marija Jurić Zagorka bila je hrvatska novinarka i spisateljica, urednica Ženskog lista
i Hrvatice, a kratko vrijeme tijekom 1903. uređivala je i Obzor. Pisala je za brojne
novine, a njezina opsežna bibliografija i dalje plijeni pažnju čitateljstva. Gotovo svako
njezino djelo odražava tri osnovne komponente njenog rada: nacionalnu, socijalnu i
f e m in is tič k u.
128
p C o s p o jin tk i k1nhMn s rm v n la -je-1 9 0 2 .^ 7 .e m a ljs k a gospojinska udruga za naobrazbu
i zaradu ženskinja u Hrvatskoj i Slavoniji" (osnovana 1900.) sa zadatkom razvijanja
društvene svijesti, organizacija tečajeva i dobrotvornih akcija. Predsjednica udruge
bila je banica Margica Khuen-Hedervarv. a tajnica Marija lambrišak.
129 Marija Jurić Zagorka, „ 'Što je moja k riv n ja ? 451-499,454-457,465,478-484.
130 Jurić Zagorka, „ 'Što je moja krivnja?'“, 483.
49
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Ovaj slikovit i dramatičan prizor dočarava uvjerenje (i strah) d a je kraj rata ozna
čio i kraj jedne ere nakon koje slijedi smjena položaja moći i društvenih klasa.
„Gospojinski klub“ bio je simbol elitizma i uglednih dokonih dama. Zagorka je
bila samostalna, samosvjesna em ancipirana žena i smatrala je da je došao trenutak
kada svoje rivalke može obavijestiti da su upravo postale dinosauri.1 1
3
No, što se^91^)godine zaista dogodilo? Kako to da se utjecaj Prvog svjetskog
rata nije zaustavlona prekrajanju karata i smjeni vladarskih kuća, već se prelio u
svakodnevicu, na način na koji su ljudi objašnjavali i pozicionirali svoj položaj u
društvu, definirali životne ciljeve i rangirali društvene vrijednosti? Možemo li d o
ista ustvrditi da je rat unio velike prom jene u rodne ndnrup, redefiniran pr^irije
moći Lkoncepte-rodnih identiteta? I koliko su prom jene uzrokovane ratom bile
trajne i duboke?
1. Teorije o ratu i rodu
Sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća u zapadnoj historiografiji vladalo je
uvjerenje da je Prvi svjetski rat imao izuzetno velik utjecaj na položaj žena. Ideja se
temeljila na euforiji koja je vladala nakon rata, na činjenici da su žene održale poza
dinski front i pri tom e okupirale brojna zanimanja koja su dotad bila rezervirana za
muškarce, a netom nakon rata žene su u nekim državama dobile pravo glasa, skra
tile suknje, ošišale kosu i uključile se u propitivanje^seksualnosti. No, u posljednjih
tridesetak godina ideja o j^ Jik o jn jjJo z iciv n o n u itjss^^
rata nije se
uspjela potvrditi na testu povijesne analize, a povjesničari i povjesničarke zauzeli
su različita stajališta - od toga da je Prvi svjetski rat imao malo stvarnog utjecaja
na položaj žena, odnosno da je rat u biti ^ frio pravi duh ženskog pokreta ili pak da
je utjecaj rata na društvo bio kratkoročan i bez važnijih posljedica na društvene
procese.
U poznatom radu „The Great War and the Triumph o f Sexual Division" F,
Thebaud problematizira popularne pretpostavke o utjecaju rata na kasniji položaj
žena. Prije svega ona naglašava da rat nije imao pozitivan utjecaj na političku i eko
nomsku emancipaciju žena. Naprotiv, uvjerena je da je rat u b^'< ^ ncr^/in
snfražerske pokrete n Velikoj Britaniji i SAD-u. gdje SU aktivistice z a fjfznnle svoie
zahtjeve u ime viših nacionalnih ciljeva. Stoga je stjecanje političkih prava nakon
rata u biti zakašnjela posljedica sufražetskih napora, a ne priznanje ženskoj podršci
u pozadinskom frontu. F. Thebaud odbacuje i tezu da je rat označio veliku prekret
nicu u zapošljavanju žena. Rat je samo porem etio proces uključivanja žena u sustav
131 Radi se o raspuštanju „Gospojinskog kluba" 1918. godine i formiranju „Kola sestara
SHS“, kasnije „Kola jugoslavenskih sestara". Više vidi u: Benyovsky, „Dobrotvorna
gospojinska društva u Hrvatskoj od osnivanja do Prvog svjetskog rata", 73-93.
50
�Teorije o ratu i rodu
rada, a poremećaji nisu nužno išli ženama u prilog. One početkom rata u većem
broju dobivaju otkaze zbog smanjene potražnje na tržištu, ali nakon dugoročnog
ratovanja počinje nevoljko pojačano zapošljavanje žena i to u onim sektorima koji
su do tada bili rezervirani za muškarce. No, poslijeratno vrijeme obilježio je pro
ces otpuštanja i otežanog zapošljavanja žena. F. Thebaud naglašava da ne postoji
jedinstveno žensko ratno iskustvo. Mlade gradske žene dobile su priliku zarađivati
više novca i uživati u novostečenoj slobodi, dok su udate žene s djecom i seoske
žene osjećale samo terete rata (nestašice, gubitak voljenih osoba, teror i strah). Na
dalje, insistiranje ratne propagande na jasnoj granici rodnih uloga u nacionalnoj
zajednici (muškarci su vojnici, a žene majke) te briga službene politike za očuvanje
„ugroženog" muškog elementa u društvu rezultirali su zaoštravanjem rodnih od
nosa u poslijeratnom društvu. Neposredno nakon rata žene su više vezane uz kuću
i majčinstvo, a feministice umjerenije u svom pristupu. S druge strane, kraj rata
označava početak procesa dubokih društvenih promjena koje će bitno utjecati i
na mogućnosti i dnevnu rutinu žena. Nove mlade generacije žena bave se spor
tom, plešu na modernu muziku, obrazuju se i istražuju svoju seksualnost, te u većoj
mjeri odlučuju o svom životu.1 2 Dakle, mogli bismo sumirati da je F. Thebaud
3
zaključila da su posljedice rata na položaj žena bile kratkoročno negativne, ali je
nakon prolaznog poslijeratnog šoka i procesa normalizacije društvo ušlo u fazu
redefiniranja rodnih obrazaca.
Sušan Kingsley Kent zauzela je stav da je rat izvršio snažan utjecaj na_položaj
žena i tijek ženskog pokreta. Zaključila je da je Prvi svjetski rat dokinuo radikalni
^ feminizam u Velikoj Britaniji te su nakon rata ..nove feministice" bile spremnije
na brojne kompromise. Pristale su na parcijalno dobivanje_praya glasa.1 3 uvođenje
3
protektivnog zakonodavstva, promovirale su jednakop^vnr>cr nmjptrn jpdnalmsri
i oslanjale se na argumente spefifičnjh^porrehe žena i-majka. Uzroke transforma
cije autorica traži u podjeli unutar feminističkog pokreta koji je sada trebao oču
vati pozicije stečene za vrijeme rata i antifeminističkom i mizoginom raspoloženju
koje je zavladalo nakon rata. Naime, ratna propaganda prizivala je tradicionalne
vrijednosti te prikazivala dihotom nu sliku društva podijeljenog na dom i ratište.
Takav pristup trebao je očuvati moral i opravdati potrebu ratovanja, ali je u konačnici izazivao osjećaj usamljenosti i izdanosti kod vojnika koji pate u rovovima dok
žene uživaju u obiteljskom miru. Istovremeno, ratna stvarnost preokreće rodne
uloge budući da vojnici pasivno čekaju na frontu, a žene zauzimaju aktivnu ulogu
u ekonomskim procesima. Stoga je poslijeratno društvo obilježavao defenzivni,
132 Thebaud, „The Great War and the Triumph of Sexual Division", 21-75.
133 Nakon Prvoga svjetskog rata pravo glasa u Velikoj Britaniji dobili su svi punoljetni
muškarci i žene koje su napunile 30 godina.
51
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
mizogini maskulinitet, te pacifistički fem initet.134 N o, iako je teorija S. Kingsley
Kent naišla na zanimanje u povjesničarskim krugovima, dio povjesničarki nije bio
uvjeren njezinom argumentacijom. Zamjeraju joj da previđa tradiciju umjerenog
feminizma te da je svoje zaključke bazirala isključivo na događajima neposredno
nakon rata zanemarujući slojevitost problematike i razvitak feminizma tijekom
tridesetih.1 5
3
S druge strane, Sušan Grayzel u knjizi Women a n d the First World War smatra
da se utjecaj Prvoga svjetskog rata na'položaj ženaltreba gledati u kontekstu povije
snog kontinuuma. Rat je neke procese prekinuo, neke ubrzao, a neke preusmjerio.
Stoga njegove posljedice ne mogu biti jednoznačne: pozitivne ili negativne. Za vri
jeme rata ruše se brojne barijere u zapošljavanju žena i one dobivaju priliku stjecati
nova znanja i vještine. Iako je ovaj proces obrnuo smjer u poslijeratnom razdoblju,
snažan zamah ulaska žena u sustav obrazovanja više se nije mogao zaustaviđ-Jlat
je poticajno utjecao na proces nacionalizacije žena, uspostavio je vezu između(ženskog jjflkrčt^i i(držayeJosvijestio žene kao korisne članice zajednice, te potaknuo
rasprave o položaju žena u društvu i ženskoj seksualnosti. No, istovremeno za vri
jeme rata žene doživljavaju emocionalne, psihičke i fizičke traume. Ratni i porat
ni procesi i^ v rs tiliju jd e ju da n^jrintfvrfeL^ m a r i n s cito predstavljaju prim arne
odrednice^ženskog identiteta^Rat je konačno definirao pacifizam kao prepoznat
ljivu karakteristiku feminiteta, ali je ovaj proces imao dvojake posljedice. S jedne
strane, isticalo se daje političko angažiranje žena zalog politici mira, s druge strane
ženski pacifizam izazivao je sumnju u njihovu spremnost obrane nacionalnih in
teresa. Autorica zaključuje da su posljedice rata na rodne uloge bile dugoročne ili
kratkoročne i često nisu bile jednake za pripadnice različitih klasa. N o, iako žensko
iskustvo rata nije bilo jedinstveno ono ima jednu zajedničku točku: različito je od
muškog ratnog iskustva. Naime, ženski doprinos ratnim naporima u principu je
bio dobrovoljan i nije uključivao vojevanje. Stoga je on često percipiran kao manje
vrijedan i lako se previđa u historiografskim pregledima.136
Navedeni radovi daju uvid u raznolikost interpretacija uzročno-posljedičnih
veza između Prvoga svjetskog rata i rodnih uloga, ali ujedno i ukazuju na nekoliko
zajedničkih problema koji su okupirali pažnju autorica.
134 Kingsley Kent, ,,World War I and the Demise of British Feminism", 232-253; Kingsley Kent, Making Peace: The Reconstruction o f Gender in Interivar Britain, Princeton, 1993.
135 Isto; Sohn, „Sušan Kingsley Kent, Making peace. The Reconstruction of Gender in
Interwar Britain", 139-140.
136 Grayzel, Women and the First World War\ Grayzel, Women ’s Identities at IVar: Gen
der, Motherhood, and Politics in Britain and France during the First World War.
52
�Teorije o ratu i rodu
Prije svega, tu je pitanje veze između^enskog^doprmosal ratnim naporima na
cije i stjecanja p/plitičkih prava fiakon rata. Pri tome su anglosaksonske autorice
sklone priznati određen utjecaj ženskog ratnog iskustva na otvaranja političke
arene ženama, dok je francuska povjesničarka Fran^oise Thebaud zaključila da je
povezivanje ovih pojmova posljedica poslijeratne propagande i da nema nikakve
veze sa stvarnom pozadinom društvenih procesa.
Drugo je pitanje rata kan gpnf n t nra-glconnnvilcp erm nrip'icijf* žena. Većina
autorica zaključuje da su posljedice na ovom planu dvojake. Kratkoročno, rat je
ženama na određeno vrijeme otvorio bolje plaćena radna mjesta, ali su one bez
njih ostala netom nakon završetka demobilizacije. Dugoročno, nakon rata dolazi
do otvaranja obrazovnih institucija i državnih službi, što se pozitivno odrazilo na
buduće generacije žena. No, ovdje se možemo zapitati u kojoj je mjeri otvaranje
vrata obrazovnih institucija ženama posljedica rata ili je ono tek završetak procesa
koji je započeo još krajem 19. stoljeća.
Uz to, većina autorica složila se da prve poslijeratne godine nisu bile obilje
žene redefinicijom rodnih obrazaca i ženskom emancipacijom, već naprotiv jača:
njem virilističkog elementa u društvu i inzistiranjem na tradicionalnim rodnim
konceptima. Bila je to posljedica prirode rata, ratne propagande i straha od ratom
poljuljanih rodnih identiteta i u principu nije bila dugog vijeka. Nakon prvih
stabilizacijskih poratnih godina izrazita tradicionalizacija društva gubi na svom
intenzitetu, ali ostavlja dugoročne tragove: popularnost ideologije majčinstva kao
glavnog ženskog društvenog doprinosa te otvaranje čitavih lepeza novih tema kao
što su ženska seksualnost, ambicioznost i moralnost.
Napokon, većina se autorica slaže da je rat otvorio poglavlje nacionalizacije
žene, odnosno uspostave veze između ^ejjskeg-pokreta i nacionalnog diskursa.
Ženska potpora ugroženoj naciji ukazala je sufražetkinjama mogućnost da se
ženska prava isposluju pod okriljem nacionalnih interesa te da se žensko pitanje
prezentira kao problem od opće društvene i nacionalne važnosti. Ovaj pristup
usmjerio ih je prema umjerenim metodama i sklonosti kompromisnim rješenjima,
kao i prihvaćanju ideologije majčinstva.
No, ovi se radovi uglavnom bave pitanjima nekoliko zapadnih zemalja. S. Kingsley Kent usmjerava se isključivo na Veliku Britaniju, S. Grayzel svjesna je parti
kularnosti različitih ženskih ratnih iskustava, a F. Thebaud povremeno pokazuje
ambiciju obuhvaćanja šireg teritorija, ali u konačnici, njezini se zaključci većinom
baziraju na usporedbi britanskog ^francuskog slučaja.
Uz to, većina tih autorica previđa da poslijeratno propitivanje rodnih obra
zaca nije bilo samo posljedica ratnih zbivanja, već i uvjeta mira. Redefiniranje
rodnih koncepata mora se promatrati kao dio revolucionarnih, demokratskih i
53
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
nacionalnih procesa koje su obilježile poslijeratno društvo i kompletne strukture
moći dovele u pitanje.
2. Rod i Prvi svjetski rat na području međuratne
Jugoslavije: pitanja, izvori i metodologija
|> u itv e n a uloga_stereotip^ najviše dolazi do izražaja upravo u vrijeme društvenih
lomova kada sve strukture moći dolaze u pitanje i započinje proces stvaranja novih
društvenih mitova. Stoga je Prvi svjetski rat dobar početak za istraživanje odnosa
rodnih stereotipa i politike u Kraljevini Srba, H rvata i Slovenaca, odnosno u međuratnoj Jugoslaviji.
U ovom poglavlju nastoji se odgovoriti na nekoliko glavnih pitanja: što se do
g a đ a lo ^ ženama za vrijeme rata, kako su rat i ratna propaganda koristili(rodne
koncepteji utjecali na njihovu t^efiničiju i redefiniciju. te u konačnici u kojoj mjeri
suHrealni događaji i ratni imaginarij zaista utjecali na rodne stereotipe janrnfaog
djustva, ali i konkretan položaj žena? Misao vodilja cijelog poglavlja je ispitivanje
međuutjecaja ratne i poratne realnosti i društvenog imaginariia. Nastojati će se
istražiti kako se rat odrazio na rodne.-odnose, mogućnosti i koncepte^ Jugosjaviji i
što jugoslavenska priča govori o odnosu rata i brava gla)^em ancipaci)e (naciona)
lizacije žena i redefiniranja rodnih identiteta. v
------Istraživanje se velikim dijelom temelji na tisku. K oristit će se prvenstveno žen
ski tisak koji je izlazio neposredno nakon r ^ - Juaml/ivpnchji fona. (Zagreb 1918.1920.), 7tpn<k/i mic/in (Zagreb, 1919.-1921.), Slasžcukd-(Ljubljana, 1919.) i Ženski
pfl£zz^(Beograd, 1920.-1938.) te tjednik Nova. Evropa (Zagreb, 1920.-1941).
Kao vrijedan izvor ratnog imaginarija pokazao <e i Vu\trmmnLlut (Zagreb. 1914.1920.), pr.yi hrvatski tjednik koji jf bio R ^ i-r. ^ p r^ rn lj^ J prg-reportažom . Tisak
se pri tome koristio dvojako. U njemu se može detektirati na koji je način raijja
propaganda koristila mdmj srerenripijii ili iščitati raspoloženje i reakcije javnosti
ili barem jednog njezinog dijela na događaje i procese koji su obilježili poratno
razdoblje. Samim time odškrinuo je pogled u duh vremena i način na koji su p o
jedine društvene grupe objašnjavale i vrednovale promijene koje su ih zahvatile. S
druge strane, tisak se koristio tican izvor informaciji i to posebice na dijelovima
koji nisiudovoljno obrađeni n historiografiji kao što je pitanje uloge žena u ratnim
zbivanjima Kraljevine Srbije ili rekonstrukcije |$pihe 7a ženskopraMojjlasa)koja se
vodila neposredno nakon rata. Opisi ratnih i poratnih zbivanja oslanjaju se jednim
dijelom na spoznaje historiografije. Ipak, budući da-je ratna problematika još uvi
jek prilično fragmentamcLobrađena. podaci iz literature uspoređeni su i dopunjeni
54
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
analizom podataka jugoslavenskog statističkog godišnjaka,13 podacima službenog
7
glasnika Središnjeg iuprla
ncignranjp- radnjko (Radnilkejzaštite) o broju osiguranica i osiguranika,1 8 Izvještaju gradskog poglavarstva osueapčoi upravi slobodnog
3
kraljevskog grada Zagreba-!.*, ratne godine,13 donesenim uredbama i zakonima
9
koje se odnose na biračka prava.
Fokus interesa analize je prvenstveno ratna i poratna situacija u Hrvatskoj, s
time da će se nastojati povući paralele između Hrvatske i ostalih područja koja su
ušla u sastav Kraljevine SHS.
3. Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
Prvi svjetski rat bio je problematično povijesno iskustvo za Kraljevinu SHS
(Jugoslaviju). S jedne strane, Kraljevina SHS predstavljala je tekovinu Prvoga svjet
skog rata, a s druge strane to je bilo vrijeme kada su se južnoslavenski narodi borili
na suprotnim stranama. Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, slovenske zemlje, Bosna i
Hercegovina te Vojvodina su se kao dio Austro-Ugarske svrstale uz Centralne sile,
a Kraljevina Srbija i Kraljevina Crna Gora bile su članice Antante. Njihovi vojnici
nalazili su se na suprotnim stranama crnogorskog, srpskog i solunskog fronta, što
će dodatno opteretiti kompleksne međunacionalne odnose nove države. Gotovo
svi krajevi buduće države bilježili su velike žrtve, a svi dijelovi budućeg teritorija
Kraljevine pretrpili su ogromne ljudske gubitke.1 0
4
Najviše su stradale Srbija i Crna Gora koje su se ulaskom Bugarske u rat našle
u okruženju i uskoro pod okupacijom austro-ugarskih i bugarskih snaga. Srpska
vlada tijekom zime 1915.-1916. godine provodi veliko povlačenje preko Kosova,
Crne Gore i Albanije pri čemu je uspjela iz zemlje izvesti oJko-l60.QQQ_yojmka
koji su nastavili borbu protiv Centralnih sila na solunskoj bojišnici. Time je Srbija
zadržala-položaj savezničke sile, ali je s druge strane bila prepuštena nasilju i samovoljCgMtBarijske uprav^.1 1 Na okupiranom teritoriju stanovnici su pruža^pasjvan
4
i alfrivan r>rpr>r organizirali su se u komite (gerilske jedinice) i dizali pobune od
kojih je najpoznatiji bio ustanak protiv bugarske okupacije u Toplicama 1917. go
dine. Proboj solunskog fronta 1918. godine najavio je kraj rata, ali i pitanje rješava
nja sudbine južnoslavenskih naroda.
137 Milković,Jugoslavija 1918-1988: Statistički godišnjak.
138 Radnička zaštita izlazila je u Zagrebu od 1919. do 1940.
139 Izvještaj gradskog poglavarstva o sveopćoj upravi slobodnog kraljevskog glavnoga
grada Zagreba: Zagreb 1913.-1918.
140 Petranović, IstorijaJugoslavije 1918-1978,35.
141 Isto, 19.
55
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Istovremeno, Prvi svjetski rat otvorio je m ogućnost raspada Austro Ugarske
i samim tim uređenja nove državne tvorevine koja bi okupljala južnoslavenske
narode. O d samog početka rata za ideju se zainteresirala srpska vlada koja je za
počela pregovore s Jugoslavenskim odborom - predstavnicima južnoslavenskih
naroda Austro-Ugarske u emigraciji, a pred kraj rata koncept je postao popularan
i među Hrvatima, Srbima i Slovencima u domovini. Put nastanka Kraljevine SHS
popločen je deklaracijama: Niškom deklaracijom iz 1914. godine kojom je srpska
vlada formulirala ideju o ujedinjenju svih jugoslavenskih naroda u jednu državu,
kao svoj ratni program, Krfskom deklaracijom iz 1917. godine koja predstavlja
svojevrstan kompromis između srpske vlade i Jugoslavenskog odbora o uvjetima
stvaranja nove države i Svibanjskom deklaracijom iz 1917. godine koja zastupa
ideju ujedinjenja Slovenaca, H rvata i Srba u zajedničku državu pod habsburškim
žezlom,1 2 a završen je adresom delegacije Države Slovenaca, H rvata i Srba srbi
4
janskom regentu Aleksandru, nakon čega je on 1. prosinca 1918. godine svečano
proglasio ujedinjenje Srbije i Države SHS u jedinstveno Kraljevstvo Srba, H rvata
i Slovenaca.1 3 S druge strane, pregovori oko deklaracija upozorili s iy ia različita
4
viđenja nove državne zajednice sa srpske, hrvatske i slovenske stran e 5 p °k su Srbi
novu državu doživljavali tek kao proširenu Kraljevinu Srbiju i oživotvorenje ve
likosrpske ideje, H rvati i Slovenci nadali su se konfederalnoj zajednicJ^Sam čin
ujedinjenja nije riješio njihove nedoumice pa su novu državu čekali veliki izazovi:
heterogena nacionalna i vjerska struktura ekonomska i pravna neujednačenost.
Žene s područja na koierru-ie-nastala Kraljevina Srba, H rvata i Slovenaca p ro
življavale su r a j j r i r n j flrnn icLjncjj^p) D ok su žene na prostoru Austro-Ugarske rat
provele u pr^a^ini boreći se s nestašicam a hrane i uključujući se u humanitarne
i nacionalne akcije, građanke Kraljevine Srbije i Kraljevine C rne G ore doživjele
su okupaciju, pružale nj-ppr hngarivariji i ijlrljnrivalf se u ratne operacije. Treba
naglasiti d a je sudbina žaaa na tom području na kojem na nastala Kraljevina SHS
u Prvom svjetskom ratu, kao uostalom većina pitanja iz razdoblja trajanja rata,
obrađena slaho i fragm entarno.1 4 Tragove ženskog angažmana možemo naći u
4
radovima koji su se bavili hum anitarnim akcijama i udrugama za vrijeme Prvog
142 Pri tome treba naglasiti da Svibanjska deklaracija, koja je nastala za vrijeme rata na
prostoru Austro-Ugarske, ne zastupa ideju saveza južnoslavenskih naroda Monarhije
sa Srbijom, to bi bila veleizdaja, ali je utjecala na razvoj tzv. „Deklaracijskog pokreta"
koji je u Sloveniji i Hrvatskoj agitirao za Svibanjsku deklaraciju i time širio ideju ju
goslavenstva, te u konačnici pripremao teren za političke promjene koje su uslijedile.
143 Petranović, IstorijaJugoslavije, 15-28.
144 Bibliografiju hrvatske historiografije o Prvom svjetskom ratu objavila je Herman Kaurić, „Bibliografija radova o Prvom svjetskom ratu objavljenim u historijskim časopi
sima u razdoblju 1945-1998. godine", 491-498.
56
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
svjetskog rata, agitacijom političkih stranaka ili [ženskim pokretorrTjmeđuratne
Jugoslavije,1 5 a eventualne praznine mogu se dopuniti užpomoc podataka iz tiska
4
Kraljevine SHS.
U radu Btanke-Bohan, koji prenosi govore i tekstove Stjepana Radića o položa
ju žena za vrijeme Prvog svjetskog rata, mogu se iščitati osnovni problemi s kojima
su se susretaleieneu_pozadini fronte. Žene u Hrvatskoj osobno su najviše osjećale
r e r r r rara Nedostatak muške snage osobito s^josjećao-među seoskim
stanovništvom, što je postavilo nove izazove pred žene.V^enski rad postaje esen
cijalan^ održavanje seoskog gospodarstva, one se više uključuju u obrađivanje
zemlje i brigu o popravcima na kući i oko nje, a navodno su ih ponekad angažirali
i državni organi za o d rž a v a n je irig arin n n frg iisrav a i]i V>rign nlcn p rrn v im a n ja p n šre
Obitelji vojnika imale SU pravo na rarne__porporer lroj e sn re c rn k a s n ile, a.lokaln i_ čin o v n ici ponekad <n Tlonporrehl^ali svoj položaj i tražili od neukih žena da
im za te potpore besplatno rade. Ipak, prema izjavama suvremenika, neke su žene
novcem od ratnih potpora uspjele otplatiti dio predratnih dugova. Poseban pro
blem činila jejrrkvizicija dobara i dodjela-aprovizacija, odnosno dozvola za nabavu
garantirane količine hrane i druge robe. Tijekom 1916. godine javila se glad n Daljiaciji. Lici i florslrnm kora ni, tu žene bile prisiljene odlaziti na dugo putovanje
do Slavonije i Srijem* kal™ hi_nabqviU branu Naravno, to su mogle činiti samo
ako su imale aprovizaciju, u protivnom su se izvrgavale riziku da im željeznički
službenici, oružnici i činovnici otmu namirnice i izbace ih iz vlaka.1 6
4
S druge strane,
grnd/wimo prn-pr.m-^1/. su ili organizirale^rad humar»n-^»rr»ib ndmgo i n/lr.igi
cn jio sebe preuzimale rješavanje gorućih problema
prouzrokovanih ratom. Prema istraživanju Vijolete Herman Kaurić, običaj ud
ruživanja i hum anitarnog rada nastavio se usprkos zabrani rada društava iz 1914.
godine. Neka su društva nastavila rad u ilegali, ali je do kraja rata samo u Zagrebu
barem 80 udruga dobilo dozvolu rada. Dinamika osnivanja i svrha društava pratila
je specifične ratne potrebe. U početku su to bila društva koja su za cilj imala zbri
njavanje ranjenih i bolesnih vojnika te pružanje pomoći u hrani obiteljima mobi
liziranih ratnika (npr. Liga za zaštitu djece, Patronaža za zaštitu mladih djevojaka,
145 Vidi: Herman Kaurić, „'Za naše junake'"; Herman Kaurić, „Koliko je društava
djelovalo u Zagrebu za vrijeme Prvog svjetskog rata", 427-463; Kolar-Dimitrijević,
Zbrinjavanje gladne djece u Hrvatskoj na pragu Prvog svjetskog rata\ Boban „ 'Mate
rinsko carstvo'"; Boban, Stjepan Radiću vrijeme Prvog svjetskog rata-, Kecman, Žene
Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama : 1918-1941.
146 O gladi u Hrvatskoj za vrijeme Prvog svjetskog rata vidi i Kolar-Dimitrijević, Zbri
njavanje gladne djece u Hrvatskoj na pragu Prvog svjetskog rata i Boban, „Sabor Kra
ljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o problemima prehrane tijekom I. svjetskog
rata", 315-328.
57
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
koja se zadužila za podmirivanje potreba fronta za zimskom robom, D ruštvo sv.
Vida, koje se brinulo za oslijepljele vojnike, ili Hrvatski „Zitin dom “, koji je kupio
i adaptirao dom za vojne invalide). Dozvolu za rad dobivala su i društva koja su se
brinula o djeci i trudnicam a (npr. „Dobrotvor", sekcije „Za našu djecu", Udruge
učiteljica, Društva za prehranu školske mladeži pučkih škola ili „Ratno kumstvo").
Ta društva pomagala su mladim majkama i promicala ideje higijene, redovitih
liječničkih pregleda i odgovornog odnosa prem a zdravlju. Kulturna i prosvjetna
društva dobila bi dozvolu za rad ukoliko su ciljeve modificirala potrebam a druš
tva u ratu. Kako se rat širio, tako se širila i svrha dobrotvornih udruga. O d 1917.
godine nove udruge nastoje odgovoriti na probleme nestašice radnika, pravne p ro
bleme s kojima su se susretale obitelji poginulih, nestalih, zarobljenih i invalida,
većeg broja stranaca u Zagrebu, alkoholizma, nepismenosti i, naravno, nestašice
hrane (npr. „Prehrana").1 7 Iako rad V. H erm an Kaurić obrađuje samoupodn^čje
4
Zagreba, može poslužiti kao svojevrstan „case study,“ prim jer dinamike i simbolike
humanitarnog rada u Hrvatskoj. Udruge koje je V. Herm an Kaurić obradila nisu
isključivo ženske, ali iz teksta proizlazi daje ženskLcad bio važan oslonac njihovog
rada. Znakovito je da se cjelokupan dobrotvoran rad, barem službeno, usmjerio na
apskrhn fronta, brigu o vojnicima i njihovim obiteljima te je V. H erm an Kaurić
svoj doktorat o radu zagrebačkih udruga za vrijeme Prvog svjetskog rata nazvala
^ a n a še ju ria ke, sintagmom koja se, kako je autorica naglasila, možda nije nepre
stano doslovce ponavljala, ali koja je prema njenoj ocjeni stajala iza svake akcije tog
razdoblja.1 8 U centru simbolike, objašnjenja i akcije ratnih udruga je patriotizam i
4
nacionalna potpora te možemo pretpostaviti da su odbornice Lige za zaštitu djece,
koje su već u kolovozu 1914. godine obilazile Zagreb, okićene carskom crno-žutom
vrpcom i narodnom trobojnicom i sakupljale podatke o potrebitim obiteljima ili
čak davale pomoć na licu mjesta, osjećale da pomažu ratne napore svoje domovine.
Žene s prostora Kraljevine Srbije i Kraljevine C rne G ore proživljavale su bitno
drugačije ratno iskustvo. Za razliku od žena u p rečanskim .krajevim a koje su rat
većinom provele u g r a d in i, Srbija i C rna G ora okusile su rat na čitavom terito
riju. Okupacija, povlačenje, pobune i komitske borbe nisu se događali na nekom
dalekom apstraktnom ratištu, već pred očima žena koje i same postaju dio vrtloga
ratnih operacija. U prvim godinama ratovanja to je značilo brigu za rodbinu na
bojištu koju su snabdijevale hranom i odjećom, a nakon poraza i povlačenja srp
ske vojske preko Albanije, suočavaju se s okupacijskom austro-ugarskom i bugar
skom vojskom, pljačkanjima, silovanjima i ostalim oblicima ratne agresije. U tim
147 Herman Kaurić, „Koliko je društva djelovalo u Zagrebu za vrijeme Prvog svjetskog
rata", 424- 463.
148 Herman Kaurić, „ 'Za naše j u n a k e 4.
58
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
prilikama žene su preuzimale brigu oko opskrbe svojih obitelji, ali i ispunjavanja
nameta okupacijskih vlada. Istovremeno, žene pružaju važnu podršku gerilskom
. ratovanju, one su se aktivirale oko saznavanja in fo rm a c ija o kretanjima bugarske
vojske, prosljeđivanja i prenošenja informacija i liječenja ranjenih, u gradovima
stvaraju organizacije koje su vršile propagandu za podizanje morala, nabavljale su
lijekove i ostale potrepštine za gerilske snage, a određeni dio žena je postao dio
borbenih snaga komita ili srpske re^ovne-vojske. Vrlo je popularan lik više puta
odlikovane pješadijske narednice(Mjjjjnke S^v\ć.1 9 ali u zadnje vrijeme osvjetlja
4
vaju se i ostala imena srpskih žena koje su nosile oružje za vrijeme rata (primjerice
Živane Terzić150). Žene su odigrale značajnu ulogu u potpomaganju i organizaciji
pobune u Toplicama te su ravnopravno padale i kao žrtve odmazde bugarskih
snaga nakon što ustanak nije uspio. Neobični likovi žena izbjeglica, komita, po
bunjenica, ranarnica na samom bojištu i žena s oružjem u ruci tada su plijenili
pažnju novinara, a danas bude interes suvremenih povjesničarki.11 U novije doba
5
149 Milunka Savić započela je vojnu karijeru za vrijeme Prvog balkanskog rata kada se
prerušena u muškarca imenom Mjlun priključila srpskim borbenim snagama. Nakon
ranjavanja u prsa krajem Drugog balkanskog rata otkrivena je njezina prijevara, ali
ipak nije demobilizirana. U Prvom svjetskom ratu istakla se u Kolubarskojjnci i na
Solunskom frontu, dogurala je do čina pješadijskog narednika i nagrađena brojnim
srpskim, francuskim, ruskim i engleskim odlikovanjima i ordenima. Nakon rata se
udala, rodila djecu i zaposlila, te je U mirovinu Otišla kao rjy a riri> JJip r> re k a rn r-h a n k e .
Umrla je 1973. godine. Vidi: Marković, Milunka Savić - čovek i ratnik.
150 Zjyana-3eržić se priključila vojsci u potrazi za svojim momkom Milanom Terzićem.
Prošla je obuku i odradila tri godine vojnog staža. Za vrijeme balkanskih ratova bila
je bolničarka, ali se tijekom Prvog svjetskog rata pridružila borbenim snagama u želji
da osveti smrt svog brata. Dogurala je do čina narednice i dobila odlikovanje Miloš
Obrenović. Vidi: Mladenović, „Živana Terzić - ratnica sa Drine".
151 Tako je p^rpsko^ženi za vrijeme rata pisala I^lara-Ceikm, a idejom srpskih žena u uni
formi pozabavila se F. Thebaud. Zanimljivo bi bilo sagledati u kojoj mjeri je na<g§£reprjjii
n Srhiji utjecalo sudjelovanje srr?n;h,
hrinmMh
Naime, u bolnicama koje je organizirao „Serbian Reljef Fond" radile su većinom žene,
najčešće B rita n k e , i rn _ k an m e d ic in s k e sestre ali i doktgrice.koje su liječile ranjenike
i bolesnike i brinule se o organizaciji bolničkih kapaciteta i konstantnom premješta
nju bolnica zbog događaja na ratištu. Prvu bolnicu otvorila je n Skopju još krajem
1914. godine žena britanskog poslanika u Srbiji L^dv Louisa M. L. W. Paget (supruga
britanskog diplomata Sir Ralpha Spencera Pageta. Za svoj doprinos je nakon rata pri
mila red sv. Save), a u narednih nekoliko godina slijedile su nove humanitarne misije
koje mahom predvode žene. Vjerojatno najpoznatija medu njima je ..Bolnica škotskih
jicaar-pod vodstvom drJEliseJnglis (Elise Inglis bila je britanska liječnica i sufražetkinja. Za vrijeme raca sudjelovao je u osnivanju „Scottisc Women 's Hospital for Foreign Service", te je osobno sudjelovala u organizaciji rada bolnicaiTSrEiji i Rusiji.)
59
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Slika IV -1
„Crnogorski C rveni križ“
{Koprive, 2 9 .9 .1 9 1 4 ., br. 31)
je sudbinu srpskih žena za vrijeme Prvoga svjetskog rata obrađivala srpska povje
sničarka Božica Mladenović.1 2
5
No, žene nisu uvijek pružale bezuvjetnu i šutljivu podršku. Suočene s teškim
životnim uvjetima i nestašicama nakon 1SJL6. godine one ponekad postaju i destabilizatorski faktor društva, koji protestira protiv rata i gladi. U duhu revolucio
narne retorike Jovanka Kecman nas uvjerava da su žene tijekom Prvoga svjetskog
Ova se prvotno smjestila u Kragujevcu, a kasnije se, zbog ratne situacije, premjestila
u bolnice pod šatorom u Valjevu i Mladenovcu i u bolničke prostore u Lazarevcu. U
kasnijim sjećanjima na ova vremena nailazimo na imena izvanrednih doktorica kao
dr. Hutschison koja je vodila bolnicu pod šatorima u Valjevu, dr. McDugal koja je
vodila sobu za Roentgen u Kragujevcu, dr. King-May itd. Nakon okupacije neke su
od njih ostale djelovati na okupiranim prostorima (kao primjerice Lady L. Paget), a
druge su slijedile evakuaciju srpskih snaga (dr. King-May) organizirajući ranjeničke
komande neposredno iza fronta („Bolnice škotskih žena pre deset godina (E. Inglis)",
N o v a E v ro p a , 1. prosinca 1925-, br. 16: 486-492; „Najveći dobrotvori Srbije u ratu
(Sebian Relief Fund)“, N o v a E v r o p a , 01. prosinca 1925, br. 16: 492-496).
152 Vidi: Mladenović, Ž e n a u Topličkom u sta n k u 1 9 1 7 . godine-, Mladenović, „Živana
Terzić - ratnica sa Drine", 275-278; Mladenović, P o ro d ica u S r b iji u P r v o m svetskom
ratu-, Mladenović, „Poljakinja u Topličkom ustanku 1917. godine".
60
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
rata pokazale spremnost da „masovno učestvuju u svim akcijama koje su organizovane u tom vremenu*.153To je u principu značilo da su se bunile protiv nestašica
hrane, rekvizicija, aprovizacija, organizirale proslavu Dana žena1 4 i tražile bolje
5
radne uvjete i pravo glasa. Tako su u Osijeku žene 1516. godine demonstrirale
protiv nepravilnepodiele šećera, a mjesec dana kasnije Riječanke su protestirale
^bog nedostatkThrane. Vukovarke su se preko zime 1916 -15)7 digle zbog loše
podjele aprovizacije, žene iz sela pored Sarajeva 1917. godine pobunile su se protiv
prisilne prodaje stoke, a zagrebačke radnice štamparija i k n jig o v g T n ir ^ slovenske
željezničke radnice i sarajevske duhanske radnice zahtijevale su bolje radne uvjete.
K a o 7anTm 1jivn<r j K > r m a n U rirp d a <11 T^ncka g jh an j a 11 S arajevu uspjela okupiti
i veliki broj muslimanki Uz to, žene u Hrvatskoj i Sloveniji su tijekom rata poče
le isticati zahtjeve-za_p£axa-glasa. Hrvatice su uputile vahrjev Hrvat<kf>m-cabr»rii
1917. godine u kojem traže potpunu-tavnopravnost s muškarcima, a Slovenke su u
ožujku 1918. godine organizirale zbor na kojem se govorilo o miru, emancipaciji i
ravnopravnosti žena.1 5
5
Iako je retorika J. Kecman politički obojana, a pobune p ro tiv gladi_sn r r a d ir i7
,fpgkf>gpr>1
irirkr.g
ova kretanja na ženskoj sceni upozoravaju
na slojevitosL-shke-catnog-društva. Iza promicanog imidža žene - stupa pozadin
skog iro rnav koja na svojim plećima šutke nosi prehranu čitave zemlje i brigu o ra
njenicima, stajala je žena shrvana nestašicama i obavezama, ali istovremeno svjesna
vlastite snage i važnosti. Ratna propaganda i ratno iskustvo proizvodili su često
različite i kontradiktorne sustave simbola, a društvo nakon rata bilo je proizvod i
jednog i drugog diskursa.
4.
Ratni imaginarij
4.1
Medijska slika muškaraca i žena u ratu
Prvi svjetski rat širom je otvorio vrata organiziranoj propagandi i manipulaciji jav
nog mnijenja. Ratna propaganda po prvi put se masovno koristila u svrhu infor
miranja i dezinformiranja javnosti, unošenja nemira u redove protivnika i dizanje
morala u vlastitim snagama.1 U čitavom procesu stereotipi su se koristili u svrhu
56
brzog prenošenja poruka i recepcije bez većih propitivanja, a fotografija se kao
neverbalan i još uvijek nov oblik komunikacije afirmirala kao značajno sredstvo
153 Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 21.
154 Radi se o proslavi Dana žena 24.3.1918. u Sarajevu na kojoj je navodno sudjelovalo
2000 žena.
155 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 16-22.
156 O propagandi kao dijelu ratovanja tijekom Prvoga svjetskog rata vidi: Novak, Hrvat
sko novinarstvo u 20. stolječu, Zagreb 2005,94-95.
61
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
prenošenja željenih koncepata. Stoga upravo u ovom razdoblju medijski prikazi
muškaraca i žena postaju uočljivo ispolitizirani te samim time čine zahvalan m ate
rijal za istraživanje m eduutjecaja rodnih stereotipa i politike.
Glavna podloga analize medijske slike muškaraca i ž e n i n Prvom svjetskom
tatu u Hrvatskoj je Ilustrovanijist (Zagreb. 1914-1920.1 p rvi list u Hrvatskoj koji
se obilno k o ris tio io to jgportažom . U sporedno s njim, u to vrijeme počinje izlaziti
dencije koji izlazio isključivo za vrijeme rata. O ba su lista izlazila u uvjetima ram e
cenzure-pri čemu su se informacije i interpretacije događaja usklađivale s uputama
Ratnog nadzornog ureda za štam pu.157
O d prvog dana rata fotografije i crteži objavljeni na stranicama Ilustrovanog
lista prenosili su jasnu poruku koje su uloge namijenjene ženama, a koje muškarđm ai ali_ičinjenicu Ha ra r m ijg n ja , i treba mijenjati, živote i žena i muškaraca.
(Ž ena u ratu,bitno je drugačija od žene u miru, najavljuje crtež Karneval iz 1915.
godine. Prema njemu žena u miru je posvećena lakoumnoj zabavi, a žena u ratu je
požrtvovana bolničarka. (Slika IV-3)
Slika IV-4 '
„Ratnici s B ogom !
Iz junačke borbe
M nogo vas ima.
Slika IV-3
„Karneval"
D on esite slavu
Želim vam sretan
I junačkoj majci
Povratak svima!
O k ru n 'te glavu!"
„1914.; 1915";
(Ilustrovani list, 6.2.1915., br. 6 )
157 Novak, H r v a ts k o
62
n o v in a r s tv o u 2 0 . stoljeću, 9 6 .
(Ilustrovani list, 16.10.1915., br. 42j
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
Tijekom sljedećih nekoliko godina na njihovim stranicama nižu se prikazi žena
kao podrške pozadinskog fronta. One ispraćaju svoje najmilije riječima podrške,
učenice šivaju vreće ili pletu čarape za vojnike, učiteljice i bolničarke njeguju ranje
nike, a ženska društva sakupljaju priloge i organiziraju dobrotvorne akcije za po
moć obiteljima mobiliziranih vojnika. (Slika IV-4-7) Ženske se akcije prate, hvale i
prikazuju, ali se i djelovanje koje nije u skladu s postavljenom normom sankcionira
društvenim zgražanjem. ,,U našem gradu nisu gospođe jošte nigda tjerale taki luksus kao sada", piše 1915. ogorčeni autor Katoličkog lista te nastavlja: „odakle volja
kćerima, sestrama, zaručnicama i ženama naših vojnika, koji su dnevice i stalno u
smrtnoj pogibelji da se tako kite".158 Na sličan način autor Jutarnjeg lista protesti
ra protiv žena *™jf „rj**r*jn lpkcnT* ^Knj? troškove njihove toalete te zaključuje:
„Kad ih vidim onda se sjetim patnika po bolnicama koje su već sve naše gospodje
zaboravile [...]“1 9
5
Slika IV-5
„Sabiranje za naše vojnike"
Slika IV-6
„Šivanje vreća za vojsku u Mitrovici"
„Sabiranje prinosa za ranjenike i obitelji vojnika
(Ilustrovani list, 3.10. 1915., br. 44)
na dan kraljevog rođendana zagrebačkim ulica
ma."
(Ilustrovani list, 22.8.1914., br. 54J
158 „Nedolična moda“, Katolički list, 10. lipnja 1915-, br. 23. Citati preuzeti iz: Jurić,
„Zagreb u Prvom svjetskom ratu: povijesne novine kao izvor za istraživanje socijalne
povijesti", 121-144.
159 „Da li krasni spol tjera luksuz T, Jutarnji list, 17. ožujka 1916. Citati preuzeti iz: Jurić,
„Zagreb u Prvom svjetskom ratu: povijesne novine kao izvor za istraživanje socijalne
povijesti", 121-144.
63
�ra t i r o d n i s t e r e o t ip i
Slika IV-7
„Za naše ranjenike"
„Udruga zagrebačkih dama za njegu ranjenika1
'
(Ilustrovani list, 15.9.1914., br. 3 6 )
Slika IV-8
„Opraštanje pučkih ustaša na zagrebačkom kolodvoru
prilikom odlaska na ratište."
(Ilustrovana ratna kronika, 1914., br. 2)
Fotografijama žena u bijelim kutama ili s bijelim pregačama stoje uz bok fotogra
fijama muškaraca u uniformama. U ratnim izdanjima I l u s t r o v a n o g l i s t a muškarci
su redom vojnici. O ni poziraju za grupne fotografije, pozdravljaju zapovjednike,
primaju medalje, bore se, ginu ili leže ranjeni u bolnicama. Žene i muškarci, osim
u slučajevima ranjenika i njegovateljica, rijetko se nalaze na istoj fotografiji čime se
potcrtava ideja duboko podijeljenog društva na front i pozadinu, rat i mir, muški i
ženski prostor. (Slika IV-9-11) Ovakvu je sliku još više potcrtala I l u s t r o v a n a r a t n a
k r o n ik a koja je izlazila isključivo za vrijeme rata s ciljem dokumentiranja ratnih pri
lika. U njoj se prikazi žena pojavljuju samo u prvim brojevima na slikama oproštaja
vojnika (Slika IV-6), a kasnije kao da nestaju iz kronologije rata. U sljedećih četiri
godine I l u s t r o v a n a r a t n a k r o n ik a pružila je kolaž slika bojišta, ranjenika, borbe,
naoružanja, razrušenih kuća i članova kraljevske obitelji, ali za žene koje nisu plave
krvi na njima nije bilo mjesta. Poruka koja je izbijala sa stranica ovog lista je jasna:
rat je samo muška priča, a ratuje se za cara.
Kako su godine rata napredovale, prvotno oduševljenje je izblijedilo, realnost
rata i bojišnice sve eksplicitnije izbija sa stranica I lu s t r o v a n o g l is ta , a prikazi žena
u dobrotvornom radu su nešto rjeđi. Umjesto njih sramežljivo se probijaju realne
slike stanja u pozadini: skitnice, nestašice, skupi ogrjev i redovi za hranu. Nešto
češće se nameću slike žene i djece koje čekaju ili dočekuju svoje bliske - vojnike.
64
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
Slika IV-9
„ J u n a č k e č e te n a b o jiš tu "
„1. D olazak zapovjednika „vražje divizije" podmaršala Lipošćaka.
Ž.Odlikovanje momčadi.
3. Časnici na jednom razorenom majuru.
4. Časnički zbor III. 27. bataljuna sa zapovjedni
kom CsarhornT
Slika IV-10
„ H rva ti id u !"
Prizor s posljednjih bojeva na besarabijskoj
granici s Rusima koji na vrat na nos naginju na
bijeg, na glas da hrvatske čete dolaze na juriš! U
tim 24 satnim borbama izgubili su Rusi 70.000
mrtvih i ranjenih i 6000 zarobljenih.
(Ilustrovani list, 22.1.1916., br. 4)
(Ilustrovani list, 25.9.1915., br. 39)
Podvojena slika društva: muškarci - vojnici; žene - humanitarna djelatnost.
Slika IV -11
„D obrovoljne bolničarke iz okolice Staze".
.Pregledavanje putnica po našim vojnicima u
pokrajini."
(Ilustro va n i list, 3.10.1914., br. 3 9 )
Slika IV-12
„Jelačićevci prije odlaska na bojište.
Dobrotvorna predstava u Makarskoj.
Hrvatski učitelji u ratu 1914.-1915".
(Ilustrovani list, 5.5.1915., br. 19 )
^5
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Slika IV -13
Slika IV -14
„Kad će se vratiti tatica s b ojnog polja?"
„Uskrs u vojnoj bolnici"
(Ilustrovani list, 30.3.1918., br. 3)
(Ilustrovani list, 1.1.1916., br. 1)
Nada koju je pobudila situacija na istočnom
ratištu početkom 1918. potaknula je izradu
medijske slike vojnika koji se vraćaju i uživaju u
krugu obitelji.
N a fotografijama Ilustrovanog lista iz
kasnijih ratnih godina prom atralo nas
je društvo koje je bilo um orno od rata i
nalazilo se u fazi čekanja da se situacija
normalizira. Norm alno stanje simboli
ziralo se kroz porodicu na okupu, muš
karca i ženu ponovo na istoj fotografiji.
(Slika IV -13-15)
Ratna simbolika sadrži niz tradici
onalnih prikaza žena i muškaraca te je
očigledno pridonijela evociranju ideje
podijeljenih sfera. Mediji pokušava
ju ratnom kaosu dati određen smisao
koji će lako i brzo doprijeti do javnosti
i pri tom e se oslanjaju na provjerene
šablonizirane stereotipne rodne slike.
Svijet je pri tom e postao podijeljen.
Rat, agresija, nasilje događaju se u svi
jetu muškaraca, dok su ženska realnost
briga, njegovanje i čekanje. Iza bučnog
Slika IV -15
„Slike iz zagrebačkih
ulica:“
„Slike prikazuju:
Ugljenare koje pro
daju preskup ugljen
(gore desno).
Žene koje stoje u
redu za sol (dolje
desno).
Žena koje proriče iz
kanarinca u krletki!1
66
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
zveckanja oružja, stajala je šutljiva, požrcvovana, moralna i humana žena koja čuva
tradicionalne vrijednosti, pruža moralnu i materijalnu podršku svome muškarcu
na frontu i čeka njegov povratak.
No, iako je simbolika sama po sebi radila na konzerviranju ili čak repatrijarhalizaciji rodnih obrazaca, ona je u sebi prenosila i jednu subverzivnu poruku: prizna
nje važnosti ženskog doprinosa društvu. Kontrola i briga oko ženskog ponašanja za
vrijeme rata otvorila je mogućnost ženama da sudjeluju u nacionalnim procesima,
ali i da osvijeste značaj vlastitog angažmana. Stoga su u godinama nakon rata pri
sjećanja ženskih časopisa na ulogu žena u ratu obično bila u službi argumentacije
da bi žena trebala steći neka nova prava: glasačka, obrazovna, profesionalna itd.
4.2
Jednakaipajunaitvu m mužemibratom'6
0
-is k u stvo rata u interpretaciji ženskih časopisa
1^
^
^ h a ti^ j a t ^ relativno se često pojavljivao u gotovo svim ženskim časopisima međuratne Jugoslavije i to netom nakon rata učestalo, a u kasnijim godinama izgrad
nje nove države s nešto blažom dinamikom. Treba ipak naglasiti da je sam rat ili
ženski doprinos ratu vrlo rijetko tema za sebe. Priče o ratu najčešće se pojavljuju
U sklopu diskusija O pr> )irirkirp p ra v im ^ y n a , raTvpja fr-n«;)rr>g p o k re ta , krize_mOrplj nakon rara ird Ipak, ovi nam fragmenti mogu ilustrirati način na koji su žene
željele zapamtiti i valorizirati svoje ratno iskustvo.'Analiza koja slijedi temeljila se
na sjećanjima koja se pojavljuju u četiri časopisaJcoji izlaze u prvim poslijeratnim
godinama u Zagrebu. Ljubljani i Beogradu:^ ^ s la v e m koj^mij^lovenk}, xgnsj$oj
njish i Ž^tjskom pokretni
Prvenstveno se isticao ženin doprinos ekonomskom opstanku zemlje. Na osni
vanju nekog ženskog društva u Makarskoj Marija Parčić Brovet11 naglasila je ulo
1
0
6
6
gu žena u ratu.
Bilo je to baš vrijeme kada je seljačka žena zasukala rukave [...] Pripasala je
ona suknju, povezala kosu, pa u ranu zoru, kad bi inače cekar otvarale oči,
srpom u ruci žanje, žanje ne kao težakinja, već kao junakinja (...) Na njoj
je sada sve i kuća i djeca i polje i konoba te kroz dan radi, radi do mrtve
umornosti, a u veče do kasne noći šivaj, peri, krpi za sebe i djecu, pleti tople
čarape i prsluke za muža na ratištu (...) Tako je bilo na selu, a u gradu je (u)
(...) ženi tad nastala borba, ili stradati sa svojima ili odlučiti da prestupi
160 „Srpkinje i opštinski izbori," Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2,3.
161 Marija Parčić Brovet bila je učiteljica na Krku. Navodno je prije Prvoga svjetskog rata
imala platonsku ljubavnu vezu s Vladimirom Nazorom koji joj je posvetio zbirku
pjesama Intima. Kasnije se udala za slovenskog liječnika. (Gračaković, Tražim nekog
dječaka)
67
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
kućni prag, da potraži rada izvan kuće [...] Mnoga žena imala je medjutim
razne službe i zaslužbe, bile su to one obdarene jakom voljom ili prisiljene
velikom bijedom, koje su se pojavile prve na javnoj areni života [...] Nije
nas niti začudila pojava žene kod tramvaja na mjesto konduktera ili kao
listonoša, iako su to bila prije isključivo mjesta za muškarce. Po uredima kao
kod pošte, brzojava, na kolodvoru, u bankama, pa u trgovinama, svuda je
žena zasjela muška mjesta, tako da poslovi i promet uzmognu život održati
u onoj kolotečini kao prije.1 2
6
Božidar Protić se u tekstu u kojem se 1920. godine zalagao za žensko p ravo glasa
pozvao na ulogu žene u m odernom ratovanju:
Moderan rat pogađa žene gotovo isto kao i borce na frontu[...] Na pozadin
skim poslovima žene su bile angažovane u najvećoj meri kao,ioferi, milosrd
n e sestre^po kancelarijama-vojnim; obrađivale zemlju - spremale ishranu za
ćelu državu; u fabrikama izrađivale municiju1 3
6
Rat se javlja istovremeno kao zastrašujućer^raumatsko, ali Lafirmammn
iskustvo koje je ženama omogućilo da se angažiraiu(najavnom poljubi kroz koje su
se dokazale kao ravne muškarcima. „Doista je čudna sudba ove naše srpske žene",
ogorčeno je izjavila autorica članaka koja p rotestira što Srpkinje n isu dobile pravo
ima te je nastavila:
Ostala je sama nezaštićena, nepripremljena da vodi najtežu borbu koju rat
može nametnuti, borbu sa neprijateljem koji je zaposeo zemlju[...] Ona je
iz te mučne borbe izašla kao pobednik. Ishranila je zemlju otimajući svaki
zalogaj, očuvala je decu, ognjište i ime, dokazala je hiljadostruko da je jed
naka i po junaštvu sa mužem i bratom.1 4
6
Na sličnom tragu Ružica Stojanović ističe m oralnu pobjedu srpske žene u ratu:
„Srpska polja nisu osetila da nema ratara - tu je bila ratatka [...] D ete nije bilo
gladno, nešto više, dete je išlo u školu. I škola je radila i apoteka je radila i Ijekarska služba i trgovine i radionice."1 U sličici iz svakodnevnog života objavljenoj u
65
Žemkspmisli jedna čitateljica ogorčeno opisuje dogadaj u nekoj hrvatskoj lokalnoj
pošti. Ljutit zbog gužve, muškarac koji je zadnji stigao prosvjeduje što ga poštarica
ne prima preko reda, iako su ispred njega same žene. N a to mu ova samosvjesno
odgovara da su žene u ratu, u odsustvu muža, dobro radile.166 D ruga je čitateljica
iste godine u ženskom pokretu izrazila žaljenje za-žen skim angažmannm-za vrijeme
162
163
164
165
166
68
Marija Parčić Brovet, „Priznajte i ženu Jugoslavenska žena, 1919: 209-215.
Božidar Protić, „ O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4-11.
„Srpkinje i opštinski izbori", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 3.
Jugoslavenska žena, 1919: 14
Lucija Persoli, „Sličice", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 80.
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
r ^ j v r d e ć i da je Tn rim d a n im a , s obzirom na rad bio ostvaren ideal budućeg druš
T
tva: nije bilo ni jednog stvora bez obzira na godine i pol, koji nije radio, nijednog
mozga da nije mislio - sve pod jednim impulsom, podjednakim tempom za istu
ideju'.1 7
6
U časopisima uz to nalazimo tekstove koji su isticali ženski doprinos nacional
nom pokretu ili očuvanju nacionalne ideje. Minka Govekarjeva, koja je bila pozva
na da opiše ulogu ^jpvenki u-ratu, ističe njihov-humanit aran rad prilikom kojeg
su obilazile kuće i sakupljale darove za vojnike, udovice, bjegunce i vojne slijepce,
pomagale u bolnicama, te akciju sakupljanja potpisa za Svibanjsku deklaraciju koju
je organizirala Franja Tovčarjeva.1 8 Veliki doprinos žena tzv. ..deklaracijskom po6
k*euu4staknuo je i Ksaver Meško koji je za Slovenku konstatirao:
Što se tiče žena, one su bile uz nas. Dokaz: mnogobrojni potpisi za dekla
raciju, mnogo brojniji nego što smo očekivali [...] Mnoge koje sakupljačice
nisu tražile potpis jer su ih smatrale protivnicama, osjećale su se zapostavlje
ne i naknadno su zahtijevale da im daju izjavu. Druge su željno izjavljivale:
I ja bih rado išla sakupljat potpise [...].1 9
6
Srpkinje su pak rado isticale svoju ulogu u otporu bugarskoj okupaciji. „Srpske
žene imale su da stupe u borbu s neprijateljem praznih ruku i bez zaleđa. Pred so
bom su imale bugarske i austriske lagere, bugarska i austriska vešala, za sobom svo
ju slavnu prošlost, a jednog, jedinog saveznika: onu veliku veru", započela je Mileva Petrović svoj iskaz o otporu srpskih žena bugarizaciji. U daljnjem tekstu ona
ističe kako su Bugari nakon okupacije Srbije stanovništvo obasipali intenzivnom
ratnom propagandom koja ih je uvjeravala da su Srbi u biti Bugari, te da su njihovi
vojnici svi izginuli. Srpkinje su na to organizirale „neku vrstu usmene žurnalistike"
kojom su uz mnogo duha i hrabrosti izazivale sumnju u bugarske vijesti i ismijavale
bugarske kolonizatorske pokušaje. Zbog tih radnji, tvrdi autorica, brojne su žene
internirane, jedna je učiteljica poginula, a gospođa jednog poslanika odvedena je
u ludnicu.1 0
7
Božidar Protić pak citira izvještaj bugarske vojne inspekcije od 29. svibnja 1918.
koji se žali da srpske žene zavode bugarske oficire te ih iskorištavaju u pomaganju
srpske stvari.1 1 Uz to nalazimo izvještaje da su srpske učiteljice pisale budnice te da
7
167 M. P., „Organizacija nastavnica osnovnih škola i gimnazija", Ženski pokret, 18. travnja
1920., br. 1:8-10.
168 Minka Govekarjeva, „Slovenke 1914-1919“
Jugoslavenka žena, 1919: 183-185.
169 Ksaver Meško, „Koroško ženstvo", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 59-60.
170 Mileva Petrović, „Opštinski izbori i naše žene", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br.2:
9 - 10 .
171 Božidar Protić, „O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4-11.
69
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
su žene aktivno sudjelovale u pobuni u Toplicama. N akon što je pobuna ugušena,
neke su završile na vješalima, a veliki dio je navodno interniran i njihova sudbi
na više nije poznata.172 Crnogorke su pak, prem a izvještajima iz časopisa, pratile
muževe na bojnom polju i snabdijevale ih hranom , djelomice i municijom .173 N a
pokon, naglašavaju autorice gotovo svih članaka, žene su naciji davale svoju djecu.
Kada je Radunka J. Anđelinovićeva odgovarala na zamolbu Zofke Kveder174 da
opiše patnje Srbije za vrijeme rata, ona je svoje pismo započela: „Teški su to dani
bili[...] kad smo vas ljubljenu braću, muževe, očeve i sinove gledali gde um orni i
tužni napuštate [...] Otačbinu."175Zofka Kveder je svoje putovanje na prvi Kongres
jugoslavenskih žena u Beogradu započela sa susretom „jednog am aneta na putu".
Bila je to dostojanstvena starija žena u crnini koja je izjavila: ,,I ja, da znadeš dala
sam jedan kamen temeljac Jugoslaviji [...] Sina jedinca sam dala!*176
Tekstovi koji obrađuju m otiv rata u Srbiji često žene smještaju u scene nasilja u
kojima one postaju svjedoci, žrtve ili čak akteri borbenih akcija. O pisujući stanje
netom pred okupaciju, R. J. Anđelinovićeva daje potresnu sliku Kruševca i žene
koje pod granatama iščekuju okupacijsku vojsku i brinu se za svoje odbjegle voj
nike:
Poslednje veće bez njih, rasulo, pljačke, paljevine, bacanje municije i oružja,
ostali vojnici još beže, ili traže, da se kriju po podrumima. Neki minut pred
toga granate, upućene varoši, padaju i na vagone s municijom pred stani
com,- eksplozija: zaključana vrata se s treskom otvaraju ili izvaljaju, kao i
prozori, staklo silno zveči, i ćela se kuća od podruma trese. Čuje se kuknjava
nad žrtvama od granata[...] Težina, težina, težina[...] Ne znaš dokle će to
trajati, svakog časa očekuješ svoju smrt i misliš: Oh gdje li su „oni" sada, i da
Ii izmakoše i da li će se spasiti ?1 7
7
U ostalim izvještajima nalazimo žene na vješalima, žene u ludnicama, žene koje su
streljane jer su švercale oružje ili ženu kojoj su Bugari stavili glavu na panj i deset
172 M. Petranović, „Heroji u ratu i heroji u miru", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br.
4-5: 27-30.
173 Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5:16-20.
174 Zofka Kveder (1878.-1926.) bila je slovenska spisateljica i feministica liberalne i projugoslavenske orijentacije. Njezini prvi, izrazito feministički romani {Misterij žene
i Njeno življenje) pisani su na slovenskom jeziku, da bi nakon Prvog svjetskog rata
počela pisati na hrvatskom jeziku. Bila je urednica slovenskog Domaćeg prijatelja i
hrvatske Jugoslavenske žene.
175 Radunika J. Anđelinović, „Patnje Srbije za vreme rata",Jugoslavenska žena, 1919:133.
176 Zofka Kveder Demetrović, „Dojmovi s kongresa jugoslavenskih žena u Beogradu",
Jugoslavenska žena, 1919: 288-312.
177 Radunika J. Anđelinović, „Patnje Srbije za vreme rata"Jugoslavenska žena, 1919:133.
70
�Žene s budućeg teritorija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u vrtlogu rata
puta lupili nožem po njemu ne bi li izvukli priznanje o prepiski s komitima u njenoj kući.1 8 Izvještaji s druge strane okupacijskih snaga nisu ništa manje uznemi
71
9
7
rujući. Za činovnicu austro-ugarske vojske Blanku Maliak sudjelovanje u okupaciji
Srbije bilo je gorko iskustvo. Bila je uvrijeđena obvezom mjesečnog ginekološkog
pregleda, seksualnim uznemiravanjem na poslu i konstantnim slikama nasilja nad
srpskim ženama:
Da su dobivale dvadeset pet i onda još morale doći u ured, pozdraviti za
povjednika ili narednika, reći mu hvala, i tek onda mogle ići - bilo je na
dnevnom redu. Ali kad jednom izletješe sva gospoda iz ureda[...] da idu
gledati kako će jednoj ženi - u drugom stanju - udarati dvadeset i pet. Po
slije nekoliko časaka vrate se uz grohotan smijeh podčasnici, zapovjednik i
jedan Hrvat, sudac iz V.r9
Iz daljnjeg teksta je očito da se B. Maliak u tom grubom vojničkom svijetu uspije
vala izboriti za sebe, ali da joj je iskustvo ostavilo potrebu izgradnje visoke barijere
prema muškarcima i uvjerenje da živi u muškom svijetu u kojem je ženama jedina
obrana njihov integritet. S druge strane, Srpkinje su nakon rata bile osobito po
nosne na svoje rarno-iskustvo. U njihovim interpretacijama ženska podrška na
cionalnoj borbi nosila je potvrdu nepobjedivosti srpstva te su i Nijemci i Bugari,
nakon što su se osvjedočili u žensku predanost srpskom nacionalnom biću, ostali
malodušni po pitanju ishoda rata.1
80
Žene iz Slovenije, Hrvatske i Srbije rado su isticale vlastiti doprinos ratu i u
brojnim tekstovima izvire novi osjećaj samopouzdanja i potvrde vlastite vrijedno
sti i kao žene i kao građanke, a taj im je doprinos, barem u ženskim časopisima,
priznat i od strane muškog čitateljstva. Pri tome ipak treba naglasiti da postoje
određene razlike između načina na koji se ratna priča evocira u tekstovima autorica
iz h^rvatskeJ^Slovenije, nasuprot autorica iz Srbije i Crne Gore. Erviju najčešće
općenite, gotovo Ufsk^ drdfrjprijp ženskog doprinosa ratu u vidu humanitarnog
djelovanja, borbe protiv nestašice ili brige oko ppskrhe ohitelji i zajednice, te gu
bitka dragih osoba. Ženski doprinos ratu tretira se kao nešto samo po sebi razu
mljivo, bez potrebe dodatnih objašnjenja i on je najčešće argument, a ne predmet
polemike. S druge strane, priče iz_Srbije su detaljnije, konkretnik-Lemocionalniie.
178 Mileva Petrović, „Opštinski izbori i naše žene", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2:
9-10; M. Petranović, „Heroji u ratu i heroji u miru", Ženskipokret, 15. kolovoza 1920.,
br. 4-5: 27-30; Blanka Maliak, „Žena ponižena", Jugoslavenska žena, 1919: 144-149.
179 Blanka Maliak, „Žena ponižena",Jugoslavenska žena, 1919: 144-149.
180 Mileva Petrović, „Opštinski izbori i naše žene", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br.
2: 9-10; M. Petranović, „Heroji u ratu i heroji u miru", Ženski pokret, 15. kolovoza
1920., br. 4-5:27-30.
71
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
U njima se također spominje sudjelovanje žena u tatnoLekonom iji, ali se često
vrlo plastično opisuje vojni doprinos žena ratnim naporima okupirane Srbije. Ove
razlike naravno proizlaze iz različitog povijesnog iskustva, ali i činjenice daje ratno
iskustvo-scpskih-žcna jedinstven fenomen. D ok su se sjećanja žena u Hrvatskoj i
Sloveniji naslanjala na europske diskurse, žene u Srbiji morale su ispričati priču
ispočetka.
Nadalje, u tekstovima o ratu prihvaća se društveni obrazac hijerarhije važnosti
ratnih doprinosa. Pri tom e se na vrh ljestvice nameće upravo bnthcna_aktivnost
žena, pa posljedično i veće zasluge žena uJukiji-i-Crnoj Gori. O čito je da su prije
svega Srpkinje, ali i pripadnice ostalih nacija, bile sklone više cijeniti žrtvu Srpkinja
i Crnogorki koje su sudjelovale u direktnim ratnim zbivanjima, odnosnaosjetile
rat u najužem smislu. Tužeći se na inertnost srpske vlade prema(zenskom pitanju,
autorica članka „Srpkinje i opštinski izbori" naglašava o tp o r srpskih žena bugar
skoj okupacijiza vrijeme rata te očito smatra da su žene time zadužile srpsku vladu.
Stoga, nyrijpripm J r a cn hrvatdrp i <lr>ypn<lrp vlasti p nlraTalf vije razumijevanja
za svoje žene zaključuje: „Žalosno je da se naša vlada nije osetila pobuđenom da
ona prva oda priznanje svojoj ženi[...] ali je nečuveno i neshvatljivo da se ona nije
prenula ni optdajcada je to već učinjeno u dverga pokrajinama ove iste zemlje."1 1
8
Nadalje, n a j m om kongresu jugoslavenskih žfpa u Beograd i^hernjcrvr,
također je dobilo istaknuto mjesto. Opisujući atmosferu kongresa Zofka Kveder
oduševljeno je napisala:
S govorničke tribine su nam čitali jednostavnim službenim rečenicama
historijat tog rata, kako ga je ispisala sudbina u životu srpskih žena, a duh
nam se zastajao u grudima [...] O ženama koje su s muževima odlazile u rat
i tamo spašavale ranjenike sa bojnog polja, da mnogo puta i same zaglavile
kod toga [...]. O ženama koje su spašavale djecu i ranjenike iz kuća i bolnica
pod kišom granata. O ženama koje izgubivši oca, muža i sina, pa odoše u
daleki svijet, da tamo rade. Q ženama, koje nisu plakale za svojom djecom,
jer nije bilo kada plakati. I tada osjetismo sve, koje smo došle sa naših strana,
da smo malene, da je naša ljubav spram naroda našeg malena spram njihove
ljubavi i njihovih žrtava.
Kada se nakon veličanja srpskog doprinosa ratu iz publike čuo glas da su i H rvati
i Slovenci isto toliko učinili za ujedinjenje^^Srpkinjesu odgovorile: -N e isto
toliko!"1 Tim nastojanjem ncp^crovljsnjot'hijfprfojj^
82
žfnfkng doprinos
181 „Srpkinje i opštinski izbori", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 3. Radi se o trenut
ku kada su Slovenke dobile neograničeno, a Hrvatice ograničeno pravo sudjelovanja
na općinskim izborima.
182 Zofka Kveder Demetrović, „Dojmovi s kongresa jugoslavenskih žena u Beogradu",
Jugoslavenska žena 1919: 288-312.
72
�Poraće i rodni odnosi
p»fn- a time i stvaranju nove države željelo se nametnuti i legitimizirati viši položaj
Srpkinja unutar ženskog pokreta Kraljevine.
Imaginarij rodnih koncepata na području na kojem je nastala Kraljevina SHS,
baš kao i u ostalim zemljama tijekom Prvog svjetskog rata odražavao je konfuzne
procese ratnog društva. Ovo se naročito odrazilo na slike žena i interpretacije nji
hovog doprinosa ratu. O ne okićene nacionalnim simbolima već u kolovozu 1914.
godine sakupljaju informacije o ubogoj djeci i time vrlo vjerojatno ne odgovaraju
na potrebe tek započetog rata, već vrše simboličku ulogu moraliziranja društva
koje se brani. O ne T an rim a jn j o m koja
<d
-»
< ž h ijp' brinu o siromašnoj
"»f
djeci, ^vaju robu za vojnike, sa k u p jja ju potrepštine za front, njeguju invalide i bo
lesnike i napokon daju svoje sinove na bojišnicu i time evociraju sliku žene-majkesuprugedcoja požrtvovnoč^ka^iTpo^dTnl fronta i simbolizira društvo za koje se
vrijedi boriti. Istovremeno, ratna je stvarnost porušila prijašnje moraLneJ realne^
ograde i stavila žene u okolnostima koje odudaraju od ove idilične slike.(Ženski radi'
i doprinos privrednom opstanku zemlje postaje jasno vidljiv, zapošljavaju se u za
n imanjima koja su « t>dn ra d a bila arv o ren a , na razne način izražavaju spremnost
t
pomoći nacionalnoj stvari i u konačnici postaju dio direktnih ratnih operacija. No,
što ostaje nakon rata? Na koji način društvo o b jašnjava i v a lo riz ira ra m e proce
se kada jednom izvanredno stanje prestane ?^oiože li kratkoročna ratna realnost
utjecati na redefiniranje nacionalnih i j o dnih stejgotipaTZanimljivo je da većina
poslijeratnih članaka koja želi istaknuti žensku ulogu u ratu manje naglašava nje
zin humanitaran rad, a znatno više rad kojim je iskoj^čilaJz_sYojejr^kiona^e
uloge. Ovo nas upućuje da su autorice i autori vjerovali daje doprinos žena u onim
oblastima koje su do tada bili rezervirane za muškarce vredniji, značajniji i da upra
vo on najbolje legitimizira njihove zahtjeve za promjenom položaja. Što su žene
sudjelovale u više „muškoj" sferi djelovanja, to je njihova važnost postajala veća, za
vršavajući sa ženama koje su zaista participirale u ratnim operacijama. No, jesu li u
tom pitanju bile u pravu? Kako je društvo nakon rata valoriziralo ženski doprinosi
kako se čitav ratni doživljaj pretočio u simboliku nove države ?
7
5. Poraće i rodni odnosi
Autori koji su obrađivali rat u Velikoj Britaniji i Francuskoj zaključili su da je on
imao nekoliko velikih posljedica na život žena i py>pirr-njn
ma
sovno zapošljavanje, masovno otpuštanje, dobivanje praya glasa i uključivanje u
nacionalne procese i-ijziiiak-fcmimzma. Možemo li isti zaključak primijeniti na
Jugoslaviju?
73
�RAT I R O D N I STEREOTIPI
5.1
„Iluzije (za) koje bi bilo opasno da se šire":1 3problem zaposleno fone
8
Žene su ponosno isticale kako su tijekom rata same preuzele brigu o opskrbi obi
telji, bojišnice i zemlje te podnijele veliki dio tereta rata. No, je li to značilo veliko
zapošljavanje žena i posljedično otpuštanje nakon rata?
Naizgled, p rivredna struktura,stanovništva Jugoslavije ne ide u prilog toj tezi.
U Jugoslaviji je prema popisu i z l9 2 I ) godine živjelo oko jedanaest milijuna sta
novnika, od čega je oko dfYfr milijuna pripadalo poljoprivrednom sektoru.184
Nameće se zaključak da u pretežito seoskoj sredini nije bilo potrebe za velikim
porastom broja plaćene žensk&jadne snage fiz jednostavnog razloga što nije bilo
mnogo radnih mjesta koja su ostajala napuštena. Teret proizvodnje, žene su najče
šće prenijele preuzimajući vpri d io h r igp 7?
N o što je s industrijski
razvijenijem gradovima?
Jvlože se pretpostaviti da su žene u većim gradovima, od kojih je tada prednjačio
(^agrebj/iolazile u priliku da lakše nalaze posao, ali i da se bave djelatnostima koje
su im do tada bile zatvorene. To su u konačnici potvrdila i tadašnja svjedočanstva,
no pitanje je koliko je to realno povećalo udio žena u zaposlenom stanovništvu i
možemo li govoriti o učestalim primjerima ili pojedinačnim slučajevima.
U potrazi za odgovorom na ovo pitanje dragocjeni su napori M ire Kolar-Dimitrijević u istraživanju radničkog sloja Zagreba, Hrvatske i Slavonije. Takoje ona
U radu U kojem se bavi gtrukturom ra H n irlrn g cr^ n o v m č rv a m p f > n n f n n / ag rpK a\
ustvrdila da su tada žene počele potiskivati muškarce sa slahijp plaćani h ~ njFgfa^
~7
Proces je, prema njoj, započeo u ratu kada su žene radile mnoge poslove koji su
do tada bili rezervirani za muškarce. Nakon rata mnoge od njih napuštaju posao,
ali velik dio ostaje jer su radničkoj obitelji bile potrebne dvije plaće da bi mogla
preživjeti. Nakon toga M. Kolar-Dimitrijević iznosi podatak koji u biti ne ide u
prilog prijašnjoj tezi o dramatičnim promjenama udjela žena u radničkoj strukturi.
Naime, prema podacima Statističkog godišnjaka i D efinitivnim rezultatima popisa
stanovništva iz 1931. godine konstatirala je da su_191Q. godine radnice činile
a_dyadgset-godina kasnije 36% privredno aktivnog stanovništva Zagreba.185 Iako
se pri tome njihov broj navodno povećao za gotovo 7-5.000 radnih mjesta, ovaj
7
183 Citat preuzet iz: „Feminizam i profesionalna nastava", Ženski pokret, studeni 1920.,
br. 8: 3.
184 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 23.
185 Kolar-Dimitrijević, „Obrisi strukture radničke klase međuratnog razdoblja u svjetlu
privrednog razvitka", 115-132. Udjelom od 35% u ukupnom radništvu radnice Za
greba su tek neznatno nadmašile ukupan udio radnica koji je na teritoriju Hrvatske
1910. iznosio 34%. (Kolar-Dimitrijević, „Struktura privredno aktivnih stanovnika
sjeverne Hrvatske prema materinjem jeziku uoči Prvog svjetskog rata", 127-161)
74
�Poraće i rodni odnosi
podatak samo potvrđuje da je proces zapošljavanja žena u industrijskim gradovima
krenuo pjgje rata te da je do 19^1, godine pratio porast u k u p n o g broja radništva.
Što se dakle dogodilo s velikim zapošljavanjem za vrijeme rata?
U svojoj knjizi Radni slojevi Z agreba M. Kolar-Dimitrijević ponavlja ovu tezu
te dalje razrađuje ffrn lc rn m radnica Zagreba, ustvrdivši da se u dvadeset godina,
od 1910. do 1931. broi radnica udvostručio, činovnica n tro srj-ijćin a. hmj
zppiTilmh i7v1P p riVrH r pnvrrnn ir črriri p u n Krivca ove promjene M. KolarDimitrijević ponovo pronalazi u ratnim okolnostima, zaključivši da su do Prvog
svjetskog rata žene prvenstveno bile zaposlene u primarnim djelatnostima, u se
kundarnim djelatnostima ih nalazimo tek u tvornicama duhana, šibica, papira i
tekstila, a u tercijarnim djelatnostima nalaze se u ugostiteljstvu ili kao kućna po
sluga.18 Za vrijeme rata žene zauzimaju veći broj č in o v n ič k ik m jp s p , k ao p o š rarice
6
i učiteljice, ali naglo prodiru i u industrijski sektor gdje su 1913. godine muškarci
činili 78% ukupne radne snage, a 1918. godine njihov udio je pao na 65%.1 7
8
No, enigmu o broju zaposlenih žena u Zagrebu posredno je otvorio rad M.
Kolar-Dimitrijević o utjecaju Prvog svjetskog rata na kretanje stanovništva i sto
čarstva u Hrvatskoj i Slavoniji. O na ovdje uspoređuje popise stanovnika po gra
dovima Hrvatske i Slavonije iz 1910., 1917. i 1921. godine. Pri tome naglašava da
pojpis iz_1917. godine ima ograničenja jer se pridržavao naputaka_OJrajnqj__tajni
(što je vjerojatno značilo da mofrili?it3nLjtf>jmri njsiLhiltpopisani) te mu je pr
venstvena namjena bila rješavanje pitanja prehrane države. Iz njih proizlazi da su
1917. godine gotovo svi gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji bilježili pad udjela civilnog
muškog stanovništva i rast udjela žena, o sim Zagreba~koji bilježi rasc-broja^mkuh
rr^ a ra r*
Ovaj n e o b ič a n p o ra s t hrnja m uS k^rar^ n agrphn, M. Koiar-Dimitrijević objašnjava ^ h i l i z a d jo a ^ mtiškftraca kao radni c u neophodnoj
ramoj-proizvodnji i službama.1 8 No, ukoliko je Zagreb namirivao potrebe radne
8
snage uz pomoć regrutacije muškaraca ili njihovog j&lnhađanja od-vojnr-obvea^,
zaito bi onda uopće bilo p otrebno p o v e ć a n o , zapošljavanje žena za vrijeme rata?
M ožda bi bilo ispravnije devijaciju zagrebačkog podatka promatrati u kontekstu
razvoja grada. Zagreb je od 1910. do 1921. godine doživio rast broja žitelja od oko
74.000 do oko 108.000 stanovnika, odnosno bilježio je porast broja.stanovnikaza
7
186 Slična je situacija na prostoru Hrvatske i Slavonije. Prema popisu iz 1910. godine žene
su činile 36% radnika zaposlenih u poljoprivredi, 13,5% radnika zaposlenih u rudar
stvu, trgovini i prometu, te 26% radnika zaposlenih u državnoj službi, vojsci i slobod
nim zanimanjima. (Kolar-Dimitrijević, „Struktura privredno aktivnog stanovništva
sjeverne Hrvatske prema materinjom jeziku uoči Prvog svjetskog rata“, str. 147)
187 Kolar-Dimitrijević, Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931., 52-58.
188 Kolar-Dimitrijević, „Utjecaj Prvog svjetskog rata na kretanje stanovništva i stočarstva
na području Hrvatske i Slavonije", 47-48.
75
�RAT I RO D N I STEREO TIPI
jxreko 40% i time nadmašio sve ostale gradove u Hrvatskoj. N o, ovim je Zagreb tek
nastavio rast koji je započeo u prethodnom razdoblju za vrijeme kojeg je od lgSD.
c 1910- godine više nego udvostručio u kupan broj stanovnika.189 Iz tabele IV-2
do
vidljivo je daje Zagreb nastavio bilježiti stalan porast stanovništva i između 1910.
i 1917. godine, te da se u tom razdoblju broj ukupnih muških žitelja povećao za
gotovo 10.000. Ovaj podatak, izuzetak u kretanju zagrebačkog muškog stanovniš
tva stavlja u drugačiju perspektivu. Naime, usporedimo li indeks broja muškaraca
u gradovima Hrvatske i Slavonije između 1910. i 1917. godine uočljivo je da je
on vrlo različit i da se razlike među gradovima kreću od +3 do -36 što vjerojatno
ovisi o prethodnom rastu grada i geostrateškom položaju (Varaždin -22; Osijek
-14; Zagreb +3, Zemun -361901, ali s druge strane ukoliko se oduzme indeks žena
)
9
i muškaraca u pojedinim gradovima za 1917. godinu dobije se nešto ujednačenija
slika (Varaždin -25, Osijek -32, Zagreb -31, Zem un -33). Nadalje, između 1917. i
1921. godine broj muškog stanovništva prati porast za relativno ujednačen indeks
od oko 45 (Varaždin +41, Osijek +43, Zagreb +52, Zem un +54). O vo ostavlja
prostor pretpostavci da odljev zagrebačkih muškaraca za vrijeme rata nije bio p o
sve neujednačen s ostalim gradovima u Hrvatskoj te da činjenica da Zagreb nije
zabilježio pad broja muškaraca ne mora nužno biti posljedica povećanog zapošlja
vanja za ratne potrebe, već da je grad do 1917. godine već toliko narastao u broju
stanovnika da se odljev muškaraca na front nije odrazio u negativnom indeksu
(vidi tabelu IV-1).
Tabela IV-1: Indeks rasta stanovništva u gradovima Hrvatske i Slavonije za godine 19 10 ., 1 9 1 7 . i 1 9 2 1 .191
1910.
GRAD
M
1921.
1917.
Ž
M
Ž
M
Ž
ZAGREB
100
100
103
134
155
VARAŽDIN
100
100
78
103
119
106
OSIJEK
100
100
86
118
129
113
ZEMUN
100
100
64
97
118
115
136
No, vratimo li se na tabelu IV-2, koja prikazuje kretanje civilnog i vojnog sta
novništva Zagreba od 1910. do 1930. godine, upada u oči još-jedna devijacija.
Stanovništvo grada Zagreba bilježilo je imeftzivaxLxast pd 191 C -do 1914^godine
L
i nakon toga se događa očekivana stagnacija rasta za vmem^-ratnih-godina. O no
što iznenađuje jest da je depresija^ o stotka-prrmsra ženskog
189 Vranješ-Šoljan, Stanovništvo Banske Hrvatske, 233.
190 Vrlo veliki indeks Zemuna vrlo je vjerojatno posljedica njegovog pograničnog polo
žaja za vrijeme rata.
191 Kolar-Dimitrijević, „Utjecaj Prvog svjetskog rata na kretanje stanovništva i stočarstva
na području Hrvatske i Slavonije", 47 i 48.
76
�Poraće i rodni odnosi
depresije postotka porasta muškog stanovništva. U grafu IV-1 prikazano je da u
godmamTprije'rata^ene Bilježe veći godišnji porast od muškaraca te da se poslje
dično povećavao njihov udio u ukupnom stanovništvu. Za vrijeme rata gotovo
se prepolovljuje i jedan i drugi postotak porasta, pri čemu je pad porasta ženskog
stanovništva strmiji od pada porasta muškog stanovništva. Uočljiva je i devijacija
1917. godine kada porast ženskog stanovništva bilježi blagi rast i nadmašuje porast
muškog stanovništva i nakon toga strmoglavi pad ženskog porasta 1918. godine.
No, kako ovaj podatak uklopiti u priču o velikom porastu ženske radne snage za
vrijeme rata ? I ukoliko je Zagreb ipak bilježio odljev^muškejadne snage na bojišni
cu, a pri tom nije privlačio veće doseljavanje Tonske,populacije, kako je namirivao
svoje potrebe za radnom snagom?1
2
9
Tabela IV-2: Srednje godišnje žiteljstvo (građansko i vojničko) grada Zagreba 1910.-1930192
GODINA
M
U odnosu na
prethodnu
godinu
Ukupni
godišnji
porast
Ž
U od
nosu na
prethodnu
godinu
Ukupni
godišnji
porast
Žena
na 1000
muških
1910.
39.269
+ 910
2,372%
38.798
+979
2,588%
989
1911.
40.592
+ 1323
3,369%
40.126
+ 1328
3,422%
988
1912.
42.306
+ 1714
4,224%
41.841
+ 1715
4,274%
990
1913.
44.040
+ 1734
4,098%
43.600
+ 1759
4,204%
990
1914.
45.784
+ 1744
3,960%
45.316
+ 1716
3,935%
989
1915.
47.396
+ 1612
3,520%
46.844
+ 1528
3,371%
987
1916.
48.832
+1436
3,029%
48.148
+ 1304
2,783%
985
1917.
50.178
+1346
2,756%
49.251
+1103
2,908%
978
1918.
51.317
+1139
2,699%
50.101
+850
1,725%
974
1919.
52.541
+1224
2,385%
51.191
+1090
2,175%
974
1920.
54.063
+1522
2,896%
52.704
+1513
2,955%
975
1921.
56.557
+2494
4,613%
55.313
+ 2609
4,950%
980
1922.
59.991
+3434
6,071%
59.014
+3701
6,691%
987
1923.
63.539
+3548
5,914%
62.850
+3836
6,500%
991
1924.
67.207
+3668
5,772%
66.794
+3994
6,354%
996
1925.
70.940
+3733
5,554%
70.762
+3968
5,940%
999
1926.
74.715
+3775
5,321%
74.768
+4006
5,661%
1003
1927.
78.361
+3646
4,879%
78.691
+3929
5,254%
1006
1928.
81.874
+3513
4,483%
82.471
+3780
4,803%
1009
+3857
4,676%
1012
+4013
4,648%
1013
1929.
1930.
85.442
89.210
+3568
+3768
4,357%
4,410%
86.328
90.341
192 Gradski vjesnik, 31. prosinca 1931., br. 22-24: 384.
77
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Graf IV-1: Ukupni godišnji porast muškog i ženskog stanovništva 19 13 .-19 18 . (Tabela 11-2)
Graf IV-2: Ukupni godišnji porast muškog i ženskog stanovništva Zagreba 19 10 .-19 18 . (Tabela IV-2)
U izvještaju o radu električne centrale Zagreba u ratno vrijeme ističu se problemi
nedostatka radne snage.
Čudo je da već prvoga dana nije zapeo rad u poduzećima. Prvim pozivom
nastupilo je preko 60 činovnika i radnika u centrali u vojnu službu i napu
stilo rad ostavljajući pogon nekolicini starijih i nedostatno upućenih ljudi
[...]. U godinama 1915. i 1916. postao je pogon sve teži i teži. Mnogi naši
ljjidi starijih godišta kao i nesposobni za vojsku [...] uvršteni (su) u vojsku i
oduzeti iz naše službe.
Kroničan manjak zaposlenika pokušao se riješiti uz pomoć reskih zarobljenika,
ali se od ove ideje odustalo zbog čestih bjegova. Kako su ratne godine odmicale
78
�Poraće i rodni odnosi
pojedini_su se zaposlenici vraćali zbog ozljeda, ali problem(akutnog nedostatka
radne snagfročito nije riješen do kraja rata.193
^
Sličnu situaciju prenose izvještaji o broju i^meljskggjjsobjjia u nižim pučkim
školama. Kako je uočljivo u grafu IV-3, broj učitelja izrazito pada tijekom 1915.
godine, ali jpiie-automatski zamijenjen proporcionalnim krnjim nrir^ljira Tije
kom l^l6--g©dine-situaeija~sejdjelomično popravila, ali se pri tome vi$£j7slanjalo
na-p£vratak ili zapošljavanje j iovih učitelja, a manje na upošljavanju i enskog učiteljskog osoblja. Ovaj trend se nastavlja tijekom 1917. godine, da bi !11& godina
zabilježila novi pad učiteljskog osoblja uopće, ali i značajan porast broja učiteljicaknje sada čine više od 50% pučkih nastavnika. Ipak, treba naglasiti da je ovaj ne
ujednačen trend ukupnog broja učitelja i učiteljica bio prisutan i u predratnom
razdoblju što upućuje na moguću nepouzdanosistatističkejobrade izvora.
G raf IV-3: Broj u čitelja i učiteljica nižih pučkih škola u Zagrebu 1913.-1918.1941
5
9
200
-,-----
■ Učiteljica
■ Učitelja
1913.
1914.
1915 .
1916.
1917.
1918.
193 Izvještaj gradskog poglavarstva o sveopćoj upravi slobodnog i kraljevskog glavnoga
grada Zagreba: Zagreb 1913.-1918. (Dalje IGP), 200-201.
194 IGP, 149-150.
195 IGP, 58
79
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Izvještaji financijskog i obrtnog gradskog ureda ponavljaju sliku stagnacije gradske
privrede. U njima se ističe da od 1915. do 1917. godine „nisu uslijed rata izdane
nikakove naročite subvencije za podupiranje obrta i industrije",1961a tablice koje
7
9
registriraju broj obrta i prihoda gradske blagajne bilježe silaznu bilancu za vrije
me prvih ratnih godina. U grafu IV-4 vidljivo je da je broj gradskih obrtnika za
vrijeme rata pao za 15% i nije se oporavio do kraja ratnog razdoblja. Pri tom e su
postojale određene razlike među pojedinim obrtnicim a. Trgovci i sitničari lakše
su se nosili s ratnom situacijom, dok su mesari, pekari ili postolari koji su bili na
ročito pogođeni nestašicama materijala i zadanim maksimalnim cijenama opadali
u broju do kraja rata. Prihod grada pak u konstantnom je padu do 1916. godine,
kada je čak 22% manji nego na početku ratnog razdoblja, da bi od 1917. godine
nadalje opet počeo trend rasta, te je rat čak završio s pozitivnom gradskom bilan
com. (G raf IV-5)
Ovi podaci jasno govore d aje grad tijekom rata prolazio kroz stagnaciju proizvod
nje i razvoja za koju očito nije nalazio efikasno rješenje. Dapače, izgleda kao da
se problem nije niti pokušao otkloniti. Zagreb je u prve dvije godine rata bio u
stadiju čekanja, rješavao je tek goruće probleme i očekivao mirnodopsko vrijeme.
N ^ o v a j je pristup samo produbio krizujatno^jdruštvaJcoja je eskalirala tijekom
(191^L godine kada je postalo jasno da će rat trajati znatno duže nego što se očeki
valo. Opisujući ratni Zagreb kroz prizmu tadašnjeg tiska Mirjana Jiirić prenijela je
depresivnu sliku grada u kojem vlada nestašica osnovnih životnih potrepština, u
kojem se škole zatvaraju zbog nedostatka ogrjeva, a zapuštena djeca šeću ulicama
na kojima premali broj redarstvenika teško izlazi na kraj s rastućim brojem skitni
ca, prosjaka i lopova.1 Ovakav Zagreb nije bio prostor povećanog zapošljavanja
98
196 IGP.36.
197 IGP, 50-51
198 Jurić, „Zagreb u Prvom svjetskom ratu: povijesne novine kao izvor za istraživanje
socijalne povijesti", 121-144.
80
�Poraće i rodni odnosi
žena. Naprotiv, zaustavljeni pogoni i smanjena proizvodnja ograničavala je mo
gućnost zarade žena, a kako podaci zavoda za zapošljavanje pokazuju teške ratne
prilike dovele suL do smanjene potražnj^-za-kućnom poslugom, tradicionalnim
( azilom žensjsograaa? (G raf IV-6)
Graf IV-6: Zapošljavanje sluškinja 1 9 1 3 .-1 9 1 6 .'"
Nakon 1917. godine nastupilo je novo ozračje u kojem se nastoji pokrenuti pro
izvodnja te se očito poseže i za pojačanim zapošljavanjem žena što svjedoči po
većanje postotka godišnjeg porasta broja žena tijekom 1917. godine, ali je ovaj
postotak još uvijek bio znatno manji od postotka porasta prije rata i u kasnijem
mirnodopskom vremenu.
Što se događa sa zaposlenim ženama i muškarcima u Zagrebu nakon 1917.
godine možemo pratiti n izvještajima Središnjeg ureda za osiguranja radnika
u
(SUZOR) za Hrvatsku i Slavoniju, koji doduše pružaju tek okviran uvid u tadašnje
trendove zapošljavanja. O vaj je izvor relativno često upotrebljavan u historiografiji
radničkog pokreta međuratne Jugoslavije, ali treba naglasiti da je njegov potcncijal vrlo ograničenj a ratno vrijeme i prijelazno n z d n hlje- rio donošenja Zakona o
osiguranju radnika (14. svibnja 1922., na snagu je stupio 1. srpnja 1922.).1 Pro
200
9
bleme stvaraju fragmentarni podaci, odvojeno vođenje osignranika i osiguranica
7 ? slučaj bolesti i slučaj nezgode.201 koji nakon 1922. godine postaju skupni podaci
199 IGP, 227. U izvještaju postoji jedan tipfeler. Tamo naime piše da je 1913. zaposlena
301 sluškinja i da to čini preko 75% od zahtjeva za posao (1192). Budući da se iste
godine otvorilo 930 mjesta za sluškinje, pretpostavila sam da se radi o tipfeleru i da je
pravi broj zaposlenih sluškinja 901.
200 Radnička zaštita, 15. srpnja 1922., br. 7: 146-167; Radnička zaštita, 31. kolovoza
1922, br. 8: 221-252.
201 Do 1920. godine izvještaji su posebno iskazivali osiguranike i osiguranice jednog i
drugog vrsta osiguranja. Činjenica da se ponekad radi o istim brojkama govori u pri
log da se već tada veliki broj članova osiguravaloJ^ohjejDsnovi, ali to očito nije bio
uvijek slučaj. (Ovu pretpostavku potvrđuje i činjenica da u izvještaju Okružne blagaj
ne za osiguranje-radnika Broda i Varaždina iz 1920. godine stoje fđentične stavke za
osiguranice i osiguranike oba tipa osiguranja. Uz to upisi novih prijava osiguranika za
81
�C)
4
G j- ^
.
( - — ■^ eA
r
RAT I R O D N I STEREO TIPI
te činjenica d aje razdoblje <^919.-19^£. godine predstavljalo prijelazno razdoblje
tijekom kojeg se postepeno širistrulttura obveznika osiguranja. Stoga se ovi podaci
moraju uzeti sa zadrškom, tek kao pokazateljikretanja zaposlenosti ratnog i porat
nog razdoblja.
U tabeli IV-3 obrađeni su podaci osiguranika i osiguranica za slučaj bolesti i
nezgode za 1917., 1918. i 1920. godinu u Zagrebu i Hrvatskoj i Slavoniji. U njima
se može iščitati da je udio žena radnica veri n Zagrebu
u ostalim dijelovima
Hrvatske i to u sva tri godišta. Nadalje, oni upućuju d aje apsolutan broj žena rad
nica tijekom 1917. i 19.18. godine pratio umjeren rast, a da je udio radnica u uku
pnom broju radnika 1917. godine dosegao maksimum oko 34,5%. No, usporedba
stanja 1917. godine s podatkom M. Kolar-Dimitrijević d a je udio radnica(l9.10)
godine bio oko 35% navodi na zaključak da^pEve godine rata-ftisn hitno utjecale
na udio žena u radničkom tijelu Zagreba.-^ d r u g e strane, zanimljiv je podatak o
| odstupanju-osigurajuk radnika i radniea-između 194&J 1917. godine za prostor
Hrvatske i Slavonije iz kojeg izlazi da je broj muškaraca koji je izašao iz radnog
1iznosa i broj žena koje su zasnovaleradni odnos vrlo sličanpR) daje prosTcJr za pret
postavku da su žene z ^ i s t a ^ u z i n u k r n j ^ koja .smiaguštali muškarci. Tijekom
1918. godine u Zagrebu dolazi do ravnomjernog rasta muškog i ženskog radništva
zbog čega nema značajnije promjene u ukupnom udjelu žena radnica. No, veće
promjene događaju se medu-klijentelom ~ ^ e rk u ra “ koji je osiguravao činovnike
i činovnice, i to u korist žena koje 1918. godine čine preko 50% ukupnog broja
slučaj bolesti i za slučaj nezgode su ponekad isti brojevi, a konačne sume jedne i druge
vrste osiguranja su vrlo slične. / Radnirk*
31. prosinca 1921., br. 10-12: 194195). Poseban problem kod obrade ove vrste izvora jest činjenica da popularnost ra
zličitog vrsta osiguranja varira u odnosu na grad i vrijeme. Tako tijekom 1917. i 1918.
godine u većini gradova Hrvatske i Slavonije veći dio osiguranika bira psiguranjeza
sliičaj-hnleftLi, osim u Osijeku i Karlovcu gdje je više muškaraca osigurano za slučaj
nagode, što nije slučaj i za žene. S druge strane, 1920. godine svugdje je popularnije
osiguranje za slučaj nezgode. No, ono što je još problematičnije jest činjenica da su
se Kjujfrirpi-rršrf osiguravali (i) od slučajeva nezgode nego žene te metoda zbraja
nja obje vrste osiguranja dovodi do prevlasti broja radnika nad radnicama. (Do ovog
podatka došla sam izračunavajući postotak osiguranja od nezgode muškarca i žena
u ukupnom broju osiguranja za 1917., 1918. i 1920. za Hrvatsku i Slavoniju. Prema
tom postotku, 1917. godine 48% od ukupnog broja prodanih osiguranja muškim
radnicima je osiguranje za slučaj nezgode, istovremeno u ukupnom broju prodanih
osiguranja ženama 40% otpada za osiguranje za slučaj nezgode. Godine 1919. je od
nos m.-51%, ž.-35%, a 1920. godine je odnos m.-56%, a ž.- 51%. / Radnička zašti
ta 30. prosinca 1920., br. 11-12: 126-127, 132-133 i Radnička zaštita 31. prosinca
1921., br. 10-12:209).
82
�Poraće i rodni odnosi
osiguranika. S druge strane, na prostoru Hrvatske i Slavonije već se osjeća povratak
muške radne snage, ali i porast zaposlenih žena. U konačnici se odnos snaga ipak
promijenio u korist muškaraca. Tijekom 1920. godine bilježi se značajan porast u
broju radnika i radnica. No, on nije posljedica s am o p o v ra tk a m nšlcara ra < fm n ra i
jveće-potfebe-zajadnicam a. već i č in je n ire da je r t ^ n r ^ n ff ip m š iriln svnj djplrtlrm g
Između ostalog, u njega je sada uključena i(kućna posluga u kojoj su većinu činile
sluškinje. Ovaj podatak baca sasvim _drugačije svjerln na p o v eć an je a p s o lu tn o g broj a j a dnica. S obzirom daje M . Kolar-Dimitrijević procijenila d a je Jj_ R ,g o d in e u
Zagrebu bilo oko-SO C
O Llgjćrijh-poffioćpica, porast broja osiguranih žena ^a-oko
4300-upućuje d aje u razdoblju od 1918. do 1920. godine stagniralo zapošljavanje
žena te da su neke, dobrovoljno ili ne, ostale bez posla. Slična je situacija u ostalom
dijelu Hrvatske. Posljedično, udio žena u ukupnom radništvu prati tendenciju
pada te je Z a g r e b kraj ra ra rlo re lra o ^ y n a rn n manjim udjelom žena radnica nego
na^početku. Tabela IV-4, koja prikazuje porast broja i udjela radnica Zagreba od
1922. do 1930. godine, ukazuje da trend pada apsolutnog broja radnica prestaje
nedugo nakon rata te da poslijeratno vrijeme ponovo bilježi porast udjela radnica
u ukupnoj radničkoj strukturi, a razinu od 34% iz 1917. godine dosegnuo je tek
(ili veći 193jL_godine. Ovaj se podatak poklapa s podacima iz tabele IV-2 i grafa
IV-2 o kretanju broja zagrebačkih žitelja budući da je u njima vidljivo da Zagreb
od 1921. godine ponovo bilježi značajan porast broja stanovništva te da od tada
porast broja žena iz godine u godinu nadmašuje porast broja muškaraca.
Dakle, proces ulaska Zagrepčanki u plaćena zanimanja bio je prvenstveno
uvjetovan irmnsrrijskimrazvojem Zagreba i počeoje znatno prije Prvogjsvjetskog
rata. Budući da je r^t doveo do-stagnaeije privrednog razvoja grada, za njegova
trajanja ne dolazi do povećanog zapošljavanja žena, već naprotiv, ratni_su_procesi
negativno utjerali na rast gradca,.im ig r a r i ji prorrse muškaraca i žrnaj^ trendove
zapošljavanja. Tek opća kriza i nestašica robe 1917. godine potaknula je povećano
regrutiranje ženske radne snage, ali ni tada nema gnvpn ? ^ ik ftrp p ^ ^ 1 broja
1
zaposlenih žena. No, bitne promjene događaju se i r s ^ i^ n ri^ a goslenicabudući
da je akutna nestašica radne snage radafot’ ftc^a ženama određena 7animanja lcoja
v
su tradicionalno obavljali muškarci. Tako je uzadnjoj godini rata Zagreb je imao
više osig1 «-*"'*^
1
a (fciteljskh zanimanje u velikoj je mjeri
femin izirano. No, ovaj je proces 7^)cpyljpn nakon rata te su se za vrijeme prvih po
ratnih godina potrebe za radnom snagom namirival^.goiovoisključimiz-muškog
kontingenta. Ipak, poratna situacija bila je poticajna za razvitak zagrebačke privre
de što je rezultiralo povratkom prijeratnog trenda porasta udjela žena u radničkoj
strukturi i ukupnom stanovništvu grada.
91
83
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Tabela IV-3: Osiguranja i osiguranice SUZOR-a u Hrvatskoj i Slavoniji 1 9 1 7 ., 19 18 . i 1920.202
B la g a jn e
n je
1 9 2 0 .2 3
2
0
0
1918.
1917.
O sig u ra z a s lu č a j
U d io
U d io
U d io
M
Ž
žena
M
Ž
žen a
M
9485
8617
4979
3411
34,4%
24.822
28,3%
35.918
385
431
52,8%
1387
OBZOR24
0
Zagreb
Bolesti
Nezgode
8466
6760
4471
34,5%
2994
Merkur
Zagreb
Bolesti
Nezgode
442
407
30,6%
47,9%
Ž
žena
10.009 28,7%
10.324 22,3%
33,7%
707
710
1405
Zemaljska Bolesti 30.907 10.818 25,9% 43.238 12.517 22,4% 88.004 19.361
Blagajna
(uku
Nezgode 24.952 6268 20,0% 31.400 7223 18,7% 88.039 19.364
pno)25
02
7
6
0
Odstupa-1811 +1686 +4,1% +12.331 +1699 - 3,5% +24.265 +4110
Bolesti
nja
od prošle Nezgode -686
+785 +2,6% +6448 +955 -1,3% +25.141 +3996
godine20
0
33,5%
18,0%
18,0%
-1,5%
-1,4%
Tabela IV-4: Osigurani« i osiguranice SUZOR-a na području zagrebačkog okružnog ureda 19 22-19 3 0.207
Godina
Osiguranici
Osiguranice
Udio žena u ukupnom broju osiguranika
1922.
31.016
12.064
28%
1923.
32.413
12.569
28%
1924.
29.470
13.191
31%
1925.
29.548
13.937
32%
1926.
30.009
14.830
33%
1927.
35.309
17.078
33%
1928.
37.586
17.906
32%
1929.
39.828
20.016
33%
1930.
41.941
21.854
34%
Na državnoj razini žene nakon rata također bilježe sve veći rast apsolutnog
broja kao i udjela u ukupnom radničkom tijelu. U Jugoslaviji je vidljiv trend
202 Radnička zaštita, 30. prosinca 1920., br. 11-12: 127, 133; Radnička zaštita, 31. pro
sinca 1921., br. 10-12: 209.
203 Za 1920. godinu podaci se odnose na stanje u kolovozu.
204 Okružne blagajne za osiguranje radnika (Bjelovar, Brod, Karlovac, Osijek, Sušak, Va
raždin, Zagreb, Zemun).
205 Obuhvaća: okružne blagajne za osiguranje radnika (Bjelovar, Brod, Karlovac, Osijek,
Sušak, Varaždin, Zagreb, Zemun), poduzetničke blagajne za potporu bolesnika (Belišće, Beočin, Duga Resa, Đurđenovac, Mitrovica, Osijek Drava, Otočac) i Zagreb
„Merkur".
206 Za 1920. godinu radi se o usporedbi mjeseca kolovoza za 1919. i 1920. godinu.
207 Kolar-Dimitrijević, Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931., 59.
84
�Poraće i rodni odnosi
gospodarskog razvitka koji je obilježio njezinu privredu i to naročito industrijski
razvijenije krajeve. Hrvatska i Slovenija našle su se u situaciji da iz zaostale perife
rije Austro-Ugarske postanu generatori industrijskog razvitka s velikim nezasiće
nim tržištem. Rast proizvodnje poticala je i inflacijska-poUtika. koja je obilježila
razdoblje od 1918. do ^ Z ^ godine. Tijekom ovog vremena osnivali su se brojni
npvi pogoni proizvoda široke potrošnje, kao što su t<kstilna,(kožna", prehrambena,
kćmijska i metalna industrija, dakle većinom industrijske grane koje naginju ka
zapošljavanju žepa.208 Stoga vrijeme nakon, 1920. godine nije obilježeno otkazima
ženama, već naprotiv porastom ukupnog hrpja zaposje n ih je n a. razmjerno njiho
vom ukupnom udjelu u zaposlenom stanovništvu. Prema podacima iz S ta tis tič k o g
g o d i š n j a k a J u g o s la v ij e , tijekom međuratnog razdoblja broj radnica neprestano je
rastao i to u apsolutnoj cifri, kao i u udjelu u ukupnom broju radništva. (Graf IV-7
i IV-8)2092
0
1
G raf IV-7: Udio radnica u ukupnom broju zaposlenih u Kraljevini SHS/Jugoslaviji210
1920.
1922.
1924.
1926.
1928.
1930.
1932.
1934.
1936.
1938.
1940.
■ Udio radnica u broju zaposlenih
208 Šimončić-Bobetko, I n d u s tr ija H rva tsk e 1 9 1 8 . do 1 9 4 1 . g o d in e , 15-37.
209 Kada se ovi opći podaci s državne razine analiziraju iz perspektive pojedinih regija
Kraljevine SHS uočljivo je da je udio radnica najveći u Sloveniji, a najmanji u Srbiji,
ali je zajedničko svim regijama da u razdoblju od |923*x q_1926. godine udio radnica
1
bilježi rast. (Kecman, Ž e n e J u g o slavije u radn ičkom p o k retu i žen sk im o rg a n iza c ija m a ,
28)
210 Milković, J u g o sla v ija 1 9 1 8 - 1 9 8 8 : S ta tistič k i godišn ja k . 51. Podaci su izvedeni na
osnovu podataka S re d iš n je g -n rrrla 7 a o s ig u ra n je r a d n ik a . Nisu uključeni osiguranici
Osiguranja namještenika Ljubljana, Bolesničkog fonda saobraćajnog osoblja i Bano
vinskih službenika koji nisu izrazili svoju podjelu po spolu. Ovdje nisu uvršteni ni po
daci Bolesničkog fonda Direkcije rečne plovidbe, Državni službenici i Glavna Bratinska blagajna. Žene su u ova tri osiguranja zastupljene manjim postotkom do 1,5-1,8%
u Glavnoj bratinskoj blagajni, pri čemu se prati konstantan porast broja žena; s time
daje udio žena rastao do 1923. godine i od onda prati silaznu liniju, medu Državnim
službenicima broj radnica i udio radništva raste (3,4-4,4) do 1922. godine, u razdo
blju 1922.-1925. godine nastavlja se porast broja zaposlenih žena, ali pada njihov
udio u ukupnom broju koji 1928. godine doseže 3%, za vrijeme krize ponovno raste
udio, ali ne i broj državnih službenica tako da 1936. godine one opet čine 3,6%, da bi
85
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Graf IV-8: Broj radnica u Jugoslaviji 1920-1940.211
300
200
100
•Radnice u tisućma
0
1920 .
1925 .
1930 .
1935 .
1940 .
Qrl 1923 godine zaustavlja se inflacija. a.1925. godine zemlja ulazu u razdoblje
jiahilizacijfc u kojem se dinar branio dcEaciiskom politikom i protekcijskim carin
skim zakonima.212 Iako su novi ekonomski uvjeti zahtijevali sposobnost prilagod
be, smanjili investicije i uveli u probleme poduzeća i seoska imanja koja su se opte
retila kreditima, u ovom razdoblju se [rtVray|j? trend porasta zaposlenosti ž e n ^ Jcao
i njihovog u^fila,u ukupnoj radnoj populaciji. Stoga tada dolazi do porasta rienpeIjivostLradnika prema ženama koje su percipirali kap nelojalmi-knpkiirpncijn koja
im oduzima posao i ugrožava njihov status hranitelja obitelji. <K ad ja ne mogu
dobiti posla [...] ja ću ostati kod kuće, prati i mesti kuću i kuhati, ako bude šta, a
ti idi sutra tražiti posla^>?gorčeno u Borbi izjavljuje radnik svojoj supruzi 1927.
godine.213 Ipak, u ovo vrijeme pada udio osiguranica Bolesničkog fonda Direkcije
rečne plovidbe, kao i udio žena među državnim službenicima.
Ekonomska kriza je, doduše kratkoročno, donijela pad broja zaposlenih žena
tije k o n ^ 23f-Jgodine koja je označena kao vrhunac krize u Jugoslaviji, ali je znatno
povećalam finovuH iou ukupnom broju radnika. Činjenica d a ^ j|o žena vidljivo
rasrr upravo zaatrijeruf križ a te tadašnja netrpeljivost muških radnika prema tren
du ulaska žena u plaćena zanimanja potaknula je povjesničarke koje su se bavile
u posljednjim godina pratili pad broja i udjela koji do 1940. dolazi do 2,9%. Pri tome
se radi o vrlo malom broju žena te je u najboljem slučaju bilo 108 (1922.), a najmanje
je bilo 72 (1920.) državnih službenica. Što se tiče Bolesničkog fonda Direkcije rečne
plovidbe, ovdje možemo pratiti konstantan porast broja zaposlenih žena, kao i blagi
napredak u udjelu od 1,8 do 2%. {MAhsvlć, Jugoslavija 1918-1988: Statistički godiš
njak, 57) Jovanka Kecman došla je do nešto drugačijih rezultata. Ona svoje podatke
bazira djelomično na porlarim a JtaAnjrfr.r
službenog lista Središnjeg urgdaza
Osiguranje radnikajjiterature. Pri tome izražava nešto veće brojke za svaku godinu,
ali postotak udjela i trernTrazvitka ovog postotka u principu odgovara proračunima iz
Statističkog godišnjaka sve do 1938. godine kada se prema izračunima statistike dalje
nastavlja trend pada udjela radnica, dok se prema Jovanki Kecman trend oporavlja.
(Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacija, 26)
2 11 Milkovi ć,Jugoslavija 1918-1988: Statistički godišnjak, 57.
212 Šimončić-Bobetko, Industrija Hrvatske 1918. do 1941. godine, 41-71.
213 Kolar-Dimitrijević, Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931, 58.
86
�Poraće i rodni odnosi
radnicama u Jugoslaviji na zaključak da je rast udjela radnica vjerojatno posljedica
atraktivnosti slabije plaćenog ženskog tada.214 No, to tek djelomice opisuje uzroke
ove pojave. Rast udjela zaposlenica u vrijeme krize posljedica jej različitog utjecaja
krizg na pojedine j cktoce-pri čemu su tekstilna i-kemijdn industrija u kojima je bio
znatan udio žena prošle bolie od ostalih. Naime, zbog otežanog uvoza dolazi do
nestašice stranih proizvoda što je naravno pozitivno utjecalo na domaću proizvod
nju. S druge strane, drvna, industrija u kojoj je zaposleno najviše muškaraca bilježi
veliku depresiju.215
zpakove pada udjela, iako ne i broia zaposlenih žena, hilježimn nakon
.
dine. IakoJg o jja d n ira )nasm lia-irenclporastardoJt^asgidgseah godifSTŽaanje razdoblje Jugoslavije zabilježilo ieJčonstantanCpad ucjjelaiadnicahiedu
radno aktivnim stanovništvom. (G raf IV-7 i G raf IV-8) Ovo može biti posljedica
nPPr?Yka »ndustrijr pri čemu su se ponovo počeli zapošljavati nezaposleni radnici
u drvnoj, građevinskoj i
;r>dvgrrij;i ali vjerojatno ima veze i s ekonomskim
ugovorima koje je nacistička Njemačka potpisivala s jugoslavenskom vladom.
214 Naime, prema istraživanjima J. Kecman ukupne plaće radnica hile snVprosjeku 30%,
myije ori plarp raHnilca ali su oba prihoda slijedila jednake trendove:ja$r-«jekom
^dvadesetih, pad za vrijemeJrrize Lrast krajenuridesetih. Pri tome su se prihodi muš
karaca za vrijeme krize nešto više strmoglavili, ali su se i brže oporavili. Manji doho
dak žena bio je posljedica većeg zapošljavanja u slabije plaćenim zanimanjima, niže
stručne spreme, ali i običaja da se radnica za isti posao plaća manje nego radnika.
Gledano po sektorima, žene su činile većinu medu Imrnnm polugom
iu
tekstilnoj industriji (57%), a znatan udio čine i medu radnicima industrij£_papka
(39%), grafičke industrije f31.19%). industrije odieće (27.2%V prehrambenoj industriji (21.4%) i kemijskoj industriji (19.4%) te medu kazališnim (29.7%). novčarskim
„(20,7%) i sanitetskim (23.6% 1djelatnicima. Najmanje su zastupljene medu plaćenim
poljoprivrednim radnicima (1,6%), te u prometnoj (3,5%), drvnoj (3,9%) i građe
vinskoj (4,6%) industriji. Ukoliko se usporedi visina plaće u pojedinim sektorima,
uočljivo da je ona najviša u novčarstvu (32,62 din) u kojem je udio žena oko 20%,
ali i u prometu (31 din) u kojem se žene gotovo uopće ne zapošljavaju, a najmanja
. je u industriji odjeće (14.3? din) grlj«» 7fr»» čine oko 27% radništva i među kućnom
poslugom (\ 6.23 dini gdje su žene preko 80% djelatnika. Žene su se zapošljavale i u
dobro plaćenim sektorima kao što je primjerice industrija papira, kemijska i grafička
industrija, rudarstvu i topionicama, ali su pri tome zarađivale znatno manje novaca
nego njihove muške kolege. U gotovo svim sektorima muški su radnici bili plaćeni
više od žena uz zanimljiv izuzetak metalne industrije. Grane u kojima su diskrepancije
između muških i ženskih plaća najmanje bile su novčarski zavodi, trgovine, sanitetska
služba, grafička, prehrambena i metalna industrija te ugostiteljstvo. (Kecman, Žene
Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 42- 43)
215 Šimončić-Bobetko, Industrija Hrvatske 1918. do 1941. godine, 77-99.
87
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Naime, u sklopu politike širenja utjecaja na zemlje Jugoistočne Europe,
je koristila niz ekonomskih mjera (preferencijalne carine, stabilne cijene, dugoroč
ne trgovačke ugovore) kojima je praktički vezala jugoslavensko gospodarstvo uz
njemačko tržište. Ovakvo stanje povoljno je djelovalo n ;tdi^iiujndustriju, ali su
damping cijene njemačkih industrijskih proizvoda ugrozile upravo kožnu, mg ^lkstilnu industriju.216
| nije ženama Jugoslavije otvorio vrata svijeta plaćenograd%. Nije ih čak
nitrodškrinuo jer su se one u proces zapošljavanja ukljuciIeTprije početka Prvog
svjetskog rata. Podaci o razvoju Z agreba svjedoče da je rat u biti imao negativne
posljedice na brojnos^zaposlenjh žena, ali im je otvorio nove mogućnosti i ukazao
tro jn e potencijale prodora ženske radne snage. Pred kraj rata žene su dobivale
^ ' " r n H a mj/»sta)u državnim službama koja su do tad bila rezervirana za muškar
ce, one su brže i više nego prije prodirale u -tazn e^ranc industrije. No, ovo je bio
izvanredan pmrec kr>ji j*
kr^jVm i™aqrf»dn^g srianja Krajem rata, dobro
voljno ili ne, n a p o r in j e jt n v l a r e n j e h ro ja a p o s l ^ n i h j p n a , a poslodavci SU-U prvim
poratnim godinama^preferirali mušku radnu snagu. Novi prodor žena u radne
strukture osigurali su. haiLkao i prije rata, ekonomski, a ne politički_razlozi. Jlazvoj
industrije, p o s f h i r r /j a k p i n d n s r r i j d k a o štO SU j £ ^ r a m b e j ^ (£ ^ iijc lr^ )il; C k c r i l p ^
7
grane otvorio je nove mogućnosti zapošljavanja žena, a njihovasudEina i broj ovi
sit će prije svega o trendovima u ekonomiji i načinu na koji su se gospodarski uzleti
i krize odražavali na pojedine sektore.
S druge strane, ne treba poicijeniti psihološki efekt koji je ra rn a slilra ^
t-oja
radi „muške* poslpve. jfoz^tramv^j, p renosrpoštui na svojim plećima nosi opskr
bu zemlje ostavila u nasljeđe generacijama koje dolaze. Dugoročan učinak rata na
realizaciju rodnih odnosa više je bio ideološke-nego "konkretne prirode. U ženskim
časopisima netom nakon rata osjeća se
a rat se evocira kao
iskustvo koje je ženama otvorilo ili bi barem trebalo otvoriti nove mogućnosti. Rat
je bio prekretnica novog vremena, on je najavio riovi tip žene, a u njenom životu
karijera i neovisnost zauzimaju značajno mjesto. Promjene su naravno istovreme
no izazivale oduševljenje jedne strane i otpor druge, te koliko je ratni rodni imaginarij bio poticajan, toliko je bio i zastrašujući. „Novi su putovi otvoreni, rat je
ubrzao rešenje koje je još ranije bilo na dogledu, i žene su polako zadobile mesta u
administraciji, u industriji i trgovini naročito" najavljuje autor članka M
tZenskom
p/)kxety, koji obrađuje pitanje profesionalne djelatnosti žena, ali nastavlja; S<akoća
kojom su primane svuda u oskudici muške radne snage ponekad je moglaJzazvati
iljjzije, koje_bi bilo opasno da se širg ^a d a kad se redovne prilike za rad ponovno
1.
216 Isto.
1
88
�Poraće i rodni odnosi
uspostavljaju, važno je utvrditi u kolikoj meri i pod kakvim pogodbama mogu se
žene primati u izvesne karijere".2172Autorica uvodnog članka prvog broja Ženske
8
1
misli također primjećuje dvojaki odnos društva prema promjenama uJdeji-žeru
sjsosthjjedni su oni, koji teže za lijepim starim vremenima i žele da sve bude opet
po starom [...]. Drugi dopuštaju ženi i visoku obrazovanost, ali [...] postavljaju
njenoj slobodi razvoja neke granice, koje se mijenjaju prema individualnom ukusu
i shvaćamar?,li
^
bila produkt ratnog imaginarija, ali ekonomska
Jconiukutura poslijeratnog razvoja učinila ju je međnrarnom realnošću. Jugoslavija
između dva svjetskajaia-suečila se s pitanjem sve većeg ulaska žena u razna zanimanja, a nje7ino-'K>kflqndavsrvo bavilo se pitanjima koja su pratila regrutaciju žena
U sustav ^ d a r r nng radžK ćudoređem radnica, pravom na porndiljini dopust, pita
njem n o ćnogjada i napokon pitanjem šfn predstavlja plaća - neornđivu nagradu
Jiloien rad ili rek naknadu za porrebno uzdržavanje.219 U fokusu ovih briga
nije bilasama ideja-ženfcjadniccnego nemir oko konsekvenca koje bi veći ulazak
žena
plaćene radne snage V
nogao izazvati na položaj muškarca-radnika i
objašnjenja društva kao cjeline. Kako osigurati reprodukciju društva. a da se pri
tome ne ograničavaju potrebe suvremenog načina proizvodnje? Što žena radnica
znači za poziciju muškarca radnika u društvu? Odnosno, zarađuju li žene samo za
sebe ili one mogu preuzimati brigu za cijelu obitelj? I tko je u suvremenoj porodici
hranitelj obitelji? Zakonodavstvo Jugoslavije nastojalo je ublažiti posljedice plaće
n o g ženskog rada na odnose špaga medu rodovima. Stoga nije imalo problema u
načelnoj zaštiti pozicije radnice-majke, ali je istovremeno štitilo poziciju radnikahranitelja obitelji.
^
5.2
Rat i pravo glasa
jforba zaTžensko^ravftgl ^ odvijala se na dvije razine: lokalnoj i državnoj. Žene
su nakon stvaranja nove države bile suočene s nekoliko opcija rješenja njihovog
biračkog prava. S jedne strane,^Kraljevina SH ^ bila je nova državna zajednica pred"
kojom je bio zadatak iz g r a d n je cje lo k u p n e d rž a v n e in fra s tr u k tu re , te SU Stoga sve
opcije bile otvorene. N n v a -d rž ^ v a trebala je donijeti nnvi flisrav u kojem bi se re
guliralo izborno pravo muškaraca i žena, a politička klima pogodovala jejje m okratizaciji d ruštva i uvođenju općeg prava glasa. Ukoliko bi se ustav izjasnio po
zitivno prema ženskom pravu glasa, njihovo bi pravo bilo riješeno i na lokalnoj
217 „Feminizam i profesionalna nastava", Ženski pokret, studeni 1920., br. 8: 3.
218 Dr. B., „Ženi mog naroda", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 1-4.
219 O odnosu ideje radnice i političke ekonomije vidi Scott, Rod i politika povijesti, 171197.
89
�RAT I RODNI STEREOTIPI
i na državnoj razini. S druge strane, postojala je opcija da se ženama nove države,
sukladno tradiciji nekih zapadnih država, prvo dodijeli pravo glasa na^pćinskim
i gradskim izhorjm*. dok bi državni izbori ostali rezervirani isključivo za muške
birače. U oba slučaja nametalo se pitanje treba li žene uključiti u biračko tijelo pod
istim uvjetima kao muškarce ili bi njihovo biračko pravo trebalo biti ograničeno
nekim im ovinskim, obrazovnim ili starosnim-cenzusom. Napokon, postojala je
opcija da se žene p pnrpnnosri isključi iz biračkog procesa i na lokalnoj i na držav
noj razini.
Pitanje prava glasa na državnoj razini riješilo bi se_ustavom ili zakononvodzboru u narodno predstavništvo, dok je pitanje prava glasa na općinskim i gradskim
izborima rješavano posebnim-ucedhama i-zakonim at^fijekom dvadesetih godina ( '
općinski i gradski izbori regulirani su zakonima na regionalnoj razini, - tako je \
primjerice postojao poseban zakon za Hrvatsku i Slavoniju, pa zakon za Dalmačiju, Sloveniju itd., ali su se u prvoj polovici tridesetih godina donijeli zakoni o
gradskim i seoskim općinama na razini države. Stoga se tijekom dvadesetih godina
otvorio prostor da različiti dijelovi države različito reguliraju žensko pravo glasa/
na gradskim i općinskim izborima, ali su u tridesetim godinama te nejednakosti
izbrisane/)>
Borba za žensko pravo glasa bila je prilično intenzivna dodonošenja-Videvdanskog ustava, odnosno izbilrnog zakona, ali je u nešto manjem intenzitetu ostala
aktualna tijekom čitavog postojanja Kraljevine. O na je izričito em ocionalno obo
jana i možemo pratiti kako se početni nprimiram-i v jen u priznanje položaja žene
u novoj državi pretvara u nevjericu, ogorčenost i razočaranje da bi se u konačnici
pretvorila u konstantan pritisaklenske^cene.
U borbi su se iskristalizirali pobornici i protivnici ženskog prava glasa, iako se
po tom pitanju teško može ustvrditi postojanje konsenzusa, pa čak i u redovima
ženskog pokreta. U prvom valu žensko pravo glasa h^-z ikakvng r»grani^r|j? podrzavalisu kl^rikalci (Slovenska ljudska stranka, H rvatska pučka stranka) j^ocijalisti
(Socijalistička radnička partija Jugoslavije), a iziazitu-naldonost ideji iskazivala je
Hrvatska republikanska seljačka stranka (IJKSS) i nešto manje Zemljoradnička
stranka, dok su najodlučniji pm rivniri bilo kakve dodjele prava bili Jugoslavenska
muslimanska organizacija (JM O ) i frlarndna radikalna fran k a Ženski pokret sa
svojom tek stvorenom krovnom državnom organizacijom ^arodnim ženskim sa
vezom Kraljevine Srba, H rvata i Slovena^a^rganizirao je brojne skupove i peririje
za pravo glasa. No, nakon što je Vidovdanskim ustavom dano na znanje da poli
tički krugovi na vlasti nisu spremni podržati inicijativu ženskog pokreta, u samom
vrhu ove organizacije došlo je do nesuglasica, s time da je opcija koja se zalagala
za nastavak borbe za pravo glasa donijela pobjedu. Ipak, u kasnijim dvadesetim
godinama štafetu borbe za žensko pravo glasa preuzele su druge organizacije kao
90
�Poraće i rodni odnosi
A lijansa ženskog pokretnih Ženika strankapali i nacionalne i stranačke ženske or
ganizacije.
Na sljedećim stranicama pruža se pregled fcorhe 7 pravo glasa na općinskim,
.a
gradskim i državnim- izborima. Analiza se naravno osvrće i na stalno pitanje od
nosa re^m h Thivanja i imaginacija, odnosno načina na koji su suvremenici objaš
njavali događaje i procese kojima su svjedočili. Posebno su zanimljive rasprave o
pravu glasa vodene neppsredno ngikon Prvog svjetskog rata koje su se pokazale
kao vrijedan izvor za detekciju
pfoaaiena u definiranju rodnih koncepata)
nakon Prvog svjetskog rata. No, specifičnost predratne situacije Kraljevine SHS
i različitost ratnog iskustva žena s prostora nove države pruža jedinstvenu priliku
da analiziramo vezu između ratnog angažmana žena i stjecanja političkih prava.
5 .2a Žensko pravo glasa: od općinskih izbora do Vidovdanskog ustava
N ovi p o čeci, n o ve m o g u ćn o sti
Kraj rata označio je početak demokratizacije društva. Pravo glasa bilo je aktualna
tg p a gotovo svih europskih parlamenata toga vremena i postalo je izvjesno da je
vrijeme imovinskih i obrazovnih cenzusa prava glasa prošlost, te da će se nova po
litička kultura graditi na principu lopćeg prava glasah No, ono što nije odmah upa
dalo u oči da je sintagama „opće pravo glasa“ ra s r e z ljiv p n j a m koji je u različitim
političkim prilikama nosio različito značenje.
Kraljevstvo SHS nije po tom pitanju bilo nimalo drugačije od ostalih europ
skih država. Demokratizacija društva i donošenje ustava postali su imperativ za
novu državu koja se nadala da će ovaj proces pridonijeti stabilizaciji unutrašnje
situacije, olakšati priznanje od strane Velike Britanije i Francuske koje su još uvijek
imale rezerve prema ovoj državnoj tvorevini i ojačati poziciju Kraljevstva SHS na
2 Stoga se ubrzano kreće s organizacijom općinskih izbomirovnim pregovorima .20
ra te izbora za.Ustavotvornu skupštinu.
Brzina kojom su se nizali događaji ostavljala je prostor mnogirn nedorečenostima, a veličina promjena koje su pogađale naročito prečanske krajeve doprinosila je
ideji da je nastupilo vrijeme kada se svi segmenti društva propituju i kada sum ogućnosti promjena neograničene. O čito je ovaj duh optimizma ohnhvarioi žensku
scen^ koja je očekivala da demokratizacija društva neosporno mora značiti i izbor
no pravo za žene. »U to m kratkom trenutku velikoga saznanja mogli ste čitati sa
svih strana kako jelensko pravo glasa)sazrela stvar [...] kako posle velikog svetskog
rata nastaje u našemHruštvenomzivotu druga era“, naglašava ogorčen članak Žen
skogpokreta o izglasavanju izbornog reda za Ustavotvornu skupštinu te nastavlja:
220 Amo Milušić, „Politički i pravni aspekti općinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji go
dine 1920“, 77.
1
91
V ^
(/0
-k 4 a
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Tako se govorilo i kod nas[...] pa je se onda počelo govoriti na svakom ko
raku kako je projekt novog izbornog zakona obuhvatao žensko pravo glasa
i kako će žene već učestvovati u izborima za konstituantu[...] Narodni klub
je za to, radikalna stranka prožeta sva širokim demokratizmom napominje
poluglasno da neće imati ništa protiv, demokratska zajednica se izjasnila pi
smeno, a republikanci i socijaliste primaju žene za aktivne članove stranke.
Pri takovom stanju izgledalo je komično priređivati demonstracije i mlata
rati rukama po praznom prostoru .21
2
U jednoj od prvih rezolucija za žensko pravo glasa za Ustavotvornu skupštinu koja
je početkom 1920. godine krenula iz Beograda na obilazak ostalih gradova odraža
va se iznenađenje zbog neizvjesnosti ovog pitanja:
Svi su izgledi bili da će žena učestvovati na ovim izborima i stoga od strane
naših ženskih organizacija nije upućivan vladi nikakav apel, ali kako je sa
svim iznenada rješenje toga pitanja opet gurnuto u pozadinu, mi apelujemo
na uviđavnost vlade i tražimo, da se ženi dopusti učešće u nastupajućim
22
3
izborima.22
Ideja da će se rat i demokratizacija odraziti na ženski položaj u društvu dovela
je do pokretanja brojnih časopisa za
koji
formalno niču oslanjali na poli
tičke stfankertdi^su jasno izražavali retoriku pojedinih političkih opcijaJTajco je
Jugoslavenska ž en#> bila neformalno glasilo dem pkrata. imenska misab i ŠJovenka,
klerikalaca, a Ženski pokret\e u prvim godinama bio organ -Pcužrva ?a pmsvjeri*nnjf ž^nn i za^ j r ^ p ^ p r a v a koje je, prema Gordani Krivokapić Jović, nastalo
u okiilju-Ra^ijtalae-stTanke/^^inim ljivo je da je većina njih prestala izlaziti ili se
transformirala u pristupu i imenu nakon š to jc postalo evidentnoga žene ipak neće
dobiti pravo g lasa?/7
*
Prve naznake da žensko pravo glasa nije niti gotova niti sigurna stvar javile su
se u skromnoj bilješci Ženske misli još krajem 1919. godine. U njoj se priopćava da
su doznali „od jednog od najodličnijih naših političara i člana bivše vlade u Beog ra d n ^ d a js a h in fit n ijr tv ilrln n jp n žgn slrrun p ra v u glasa Naime, U raspravi O pitanju
za neograničeno pravo glasa istupili su samo članovi Jugoslavenskog kluba, neki su
bili za parcijalno pravo glasa, muslimanski su politički predstavnici bili odlučno
protiv, a Srbi s Kosova su se čitavom pitanju ismijavali.24Uočljivo je da su autor ili
2
221 „Žensko pravo glasa pred Narodnim predstavništvom", Ženski pokret, 15. kolovoza
1920., br. 4-5: 10-16.
2 2 „Jugoslavenske žene za pravo glasa", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3:46-48.
2
223 Krivokapić-Jović, „‘Društvo za prosvjećivanje žene i zaštitu njenih prava’ - radikali i
žensko pravo glasa posle Prvog svetskog rata", 299-308.
224 „Žensko pravo glasa u Jugoslaviji", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1:16.
92
�Poraće i rodni odnosi
autorica bilješke pobornike i protivnike ženskog prava glasa geografski podijelili, a
ovaj će se princip ponoviti prilikom donošenja izbornih redova za lokalne izbore
koji će napokon otvoriti karte o odnosu prema ženskom pravu glasa.
B orb a z a p rav o g la sa n a o p ćin sk im i g rad skim izborim a
Budući da je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca predstavljala specifičan primjer
države čiji su dijelovi teritorija proživljavali vrlo različito ratno iskustvo, varijacije
koje se javljaju u odnosu lokalnih vlasti prema ženskom pravu glasa pružaju jedin
stvenu priliku ispitivanja utjecaja participacije žena u ratu na stjecanje sufražetskih
prava. Zanimljivo je da je ženska scena nakon rata nastupala poprilično jedinstve
no, argumentacija je vrlo slična u svim dijelovima države, ali postignuti rezultati
variraju od regije do regije.
Nedostatak vremena i nestabilnost vlada25uvjetovali su da su se izbomLtedovi
2
za opčine tijekom 1919. i 1920. godine donosili kraljevskim uredbama, zaobila
zeći uobičajenu zakonsku proceduru, te su se međusobno znatno razlikovali. Pri
tome su razlike u tretiranjufeenskog prava glasa evjdenrr|c. ali i vrlo slabo istražene
i objašnjene u našoj historiografiji .26
2
Borbu za žensko pravo glasa na općinskim i nacionalnim izborima najavio je za
grebački skup koji se u organizaciji Demokratskog udruženja jugoslavenskih žena
održao u kinu Metropol 23. veljače 1919. godine. Na njemu su se nizali govori žena
iz svih dijelova države u kojima se isticao doprinos žsna ratnim zbivanjima, obrazo
vanost učiteljica, brojnost radnica, spremnost i zrelost žena u gradovima i na pro
vinciji da se uključe ’ d<»mr>|franW‘ ; nacionalne procese te iskustvo drugih naroda
j
u svijetu. Države su se pri tome dijelile na pravedne - Rusiju. Češku. Njemačku ili
Mađarsku, koje su u narodna vijeća već uključivale žene, i-oepcamitie - primjerice
225 U kratko vrijeme od 1918-do4520. promijenilo se nekoliko saziva vlada, a po dva
puta su se redali i predsjednici vlade: Stojan .Prutić, Ljuba Davidović i Miljenko
Vesnić. (Milušić, „Politički i pravni aspekti općinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji
godine 1920“, 81)
2 2 6 Dubravka Peić čaldarović spominje p a rc ija ln o p ra v o žerp da glačaju na lo k a ln im iz
borima u H rvatskoj 1 9 7 0 gndine. ali ne objašnjava^daldc je preuzela informaciju, te
u kasnijem tekstu^ivn_^aldjyčuj£ da je ovo pravo ukinuto Vidovdanskim ustavom.
(Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1 9 1 8 -1 9 4 1 . godine:
(Prilog istraživanju društvenog položaja žena u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ra
tova)", 4 9 ) . Iste opeinske-izbore u Hrvatskoj dosta opširno je obradio Anto Milušić
koji činjenicu da su žene tada dobile djelomično pravo glasa samo spominje, a dalje se
fokusira pretežno na pravne i ekonomske aspekte izbora te izborne rezultate. (Milu
šić, „Politički i pravni aspekti općinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji godine 1 9 2 0 “,
6 7 -2 1 8 )
93
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Kinu, gdje su žene prije 25 godina sudjelovale u nacionalnoj i državnoj revoluciji,
,,a kad su došle pred konstituantu [...] rekli su im muškarci da nisu još zrele". Iako
je Jugoslavija u ovoj paraleli uspoređena s „nepravednom" Kinom, skup završava
optimističnim riječima Zofke Kveder Demetrović koja procjenjuje daje u Jugosla
viji još sve nesređeno, ali već »ključa novi život", a u izgradnji „jugoslavenske kuće"
muškarci i žene trebaju surađivati. U tom je duhu napisana rezolucija u kojoj se
„oslobađanježena" povezuje s iskustvom poratnog ^narodnog oslohodenja “ pozi
va se na argument doprinosa žena funkcioniranju državnih institucija i_gospodarskog ustroja zemlje za vrijeme rata, te se zahtijeva da žene steknu ^olitička^prava)i
to na lokalnim i državnim izborima.
U vrijeme velikih-flackmakuh i socijalnih pokreta na čitavome svijetu, u
vrijeme kad smo i mi Srbi, Hrvati i Slovenci doživjeli svoje narodno oslo
bođenje i ujedinjenje, tražimo i mi žene, da nas se prizna jednakopravnim
državljanima naše jugoslavenske^države SHS, jer kad vršimo(svč^užnoki
istih, treba da nam se daju(Tpraya? Mi smo svojim radom dokazaleTda inožemo nositi na svojim ledjima sve terete, koje je prije, za doba patrijarhal
nih, nosio za nas muškarac. Mi smo luvernkam a,» nn»Hima- mškolama, u
seljačkoj kući i u pinnvnjčlcom stanu radile, brinule se i zaradi ivale, odgajaje
djecu, a i gladovale. Radile smo u karitativnim i kulturnim društvima, u
staleškim organizacija, pa sada držimo daje došlo vrijeme, da suodlučujemo
o sudbini našoj i naše djece, da udjemo u općinske, kotarske i županijske od
bore i u državno vijeće kao jednakopravne saradnice naših muževa. Tražimo
da se pozovu žene k svim vijećanjima o promjeni našeg zakonodavstva, koli
državnog, toli autonomnog. Tražimo da se kod predstojeće_reforme £pgipskog izbornog prava podijeli i nama Qctivno i pasivno pravo glas^. Tražimo
da se nas još prije konstituante pozoveJTsVimTvažmjln^preufedbama naše
državne i autonomne uprave. Tražimo da se kod raspisa prvih izbora za
konstituantu države Srba, Hrvata i Slovenaca^nezaboravi nas žene, jer mi
ne ćemo mirovati, dok ne postignemcfnišfLJjudskaprava.27
2
Dva mjeseca kasnije na sličnom skupu u Beogradu ponovljeni su motivi ratnog
iskustva, nepravednog zapostavljanja žena u zakonicima, naglašen je materinski
poziv žena u društvu, donesena rezolucija i osnovano Društvo za prosvjećivanje
žene i zaštitu njenih prava .28
2
U sljedeće dvije godine (od polovice 1919. godine do početka 1921. godine)
donesen je niz uredbi o lokalnim izborima prema kojima se stvorila zanimljiva
227 „Skupština žena u Zagrebu za pravo glasau,Jugoslavenska žena, 1919:118-119.0 ovoj
skupštini vidi i „Velik shod za žensko volilno pravico", Slovenka, 15. travnja 1919., br.
3-4: 84
228 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 178.
94
�Poraće i rodni odnosi
situacija da su
Srbije koje su najeksplicitnije sudjelovale u ratnim operacijama
u po*f«aosi iJ skliučene-izJzbornog procesa (svibanj 1920.), u IJtvatskoj i Slavonijkpravo glasa na općinskim i gradskim izborima dobile su državljanke koje vode
svoje ili obiteljsko gospodarstvo, obrtničku ili trgovaćkn ra d n ju , te.z ap o slen ice jav
nih ili privatnih institucija koje su završile červ ern g n d išn jii-srg d n jn školu (studeni
rwunuškarce (lipanj 1920.).229
Ovako raznolike odluke rezultirale su i vrlo različitim reakcijama ženske scene
tijekom 1920, godine, kao i interpretacijama uzroka varijacija odnosa prema žen
^lovenkafc ponosna što se sve tri političke stranke u Sloveniji20
3
skom pravu glasaS
zalažu za ravnopravnost među rodovima, a uzroke različitog regionalnog odnosa
prema položaju žena nalazila je u stupnjujculturnog razvoja. „Što je uzvišenija
kultura, to više gubi na vrijednosti sirova sila koju utjelovljuje muškost, a više se
cijene intelektualne i etične kvalitete [...]. Iz toga proizlazi da što su narodi kultur
no uzdignutiji tim više se trude osloboditi njene sposobnosti i staviti ih u službu
društva!' Slovenci, nastavlja autor ili autorica, možda nisu napredni kao Cesi, ali u
Jugoslaviji oni čine najzapadniji i najkulturnijijiarod. Kod Hrvata se doduše osjeća
utjecaj zapada, ali neki dijelovi Hrvatske su još vrlo konzervativni, a u najgorem
položaju j^ O ^ g o r ka koja živi u izrazito ratnički organiziranoj zajednici.21 Za3
grebačk^Ženska misa,b hnn; zbr>
g*tjnj<5Prava Tp naglašava da će „zanimljivo biti
>
vidjeti, koliko ćeUopće žena u Banovini imati pravo glasa1.22Srpkinje su odluku
13
0 izbornom redu u Srbiji doživjele kao izdaju i a raje ne samo na njihov položaj u
srpskom društvu, već i na pozicioniranje srpskog žent|™g pokret? na jugoslaven
skoj ženskoj sceni. U tonskom p o le tu izlaze ogorčeni članci u kojima se eiporivnr
1n j« fjn n ističe uloga i žrtva Srpkinja u ratu te zaključuje:
I u ruke tih istih žena, danas, nekoliko ljudi koji se zovu ministri, od čijih
imena neka ništa ne znače za Srpstvo ni za Jugoslovenstvo, hoće da metnu
jedno parče hartije, odvažno sa potpisom svojim, na kome stoji napisano:
vi srpske žene, koje-ste po hrabrosti j ja č in i n r p n m f
p rv e_ u -E w n p i.
229 „Uredba o izboru gradskih zastupstva za gradove Hrvatske i Slavonije" i „Uredba <
izboru općinskih odbora za upravne općine Hrvatske i Slavonije"; „Privremeni zakot
za izbor svih opštinskih časnika u granicama ranije Kraljevine Srbije i okruzima Be
lopoljskom, Beranskom, Metohijskom i Pljevaljskom"; „Uredba o izboru u opštinsk;
zastupstva u Sloveniji".
230 Misli se na Slovensku ljudsku stranku, socijaliste i demokrate.
231 „Stališće žene v Jugoslaviji", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 80-81.
232 „Žensko pravo kod općinskih i gradskih izbora", Ženska misao, 1. siječnja 1920., bi
2: 32.
9!
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
,vi ste poslednje u Jugoslaviji - jer Slovenke i Hrvatice imaju pravo glasa za
opštinske izbore! 3
23
p r uštvo za prosvjećivanje žene)i zaštitu njenih prava napisalo je protest koji su
njegove predstavnice odnijele tadašnjem predsjedniku vlade i predsjedniku par
lamenta. Njih dvojicu je navodno zapanjila informacija da s u l e ne u H rvatskoj
i Sloveniji dohile pravo glasa,234 te su zaključili da se po tom pitanju m ora nešto
poduzeti. No, predsjednik vlade nije pokazao mnogo razumijevanja prema zahtje
vima Ženske delegacije te je istaknuo da H želi da ,,na<p sesrrc siđu s am nvm ijjiđn
j*
u tu prljavu gomilu i prljavu horhu!* 235 Nekoliko mjeseci kasnije donesen je novi*
L r b n r n i r/» d -7-1
,1 lr o j/» m <j|l 7, f » e n p n r p p n n s r i i z g u b i l e i v b p i n O p r a V O .236
Uočljivo da je proces donošenja općinskog izbornog reda obilježen ubrzanošću, neusuglašenošću i određenom dozom kaosa. Država je bila nova, pravila su
bila nedefinirana, u zemlji su kolala različita uvjerenja o organizaciji, uređenju i
stupnji(tokaine autonogdj^, a čitav se proces odvijao u sjeni mnogo većeg i značaj
nijeg događaja: donošenja državnog ustava, listanje u konačnici mogao i dokinuti
razlike u tretiranju ženskog prava glasa jer ukoliko bi on propisao da se izborno
pravo odnosi na državljane i državljanke nove države, ta bi se odredba morala pro
širiti i na lokalnu razinu. No, y id r> an<:ki nsrav.dnnin je razočaranje pobornicim a
v^
ženskog prava glasa, a borba za proširenje ili barem očuvanje prava glasa na lokal
nim izborima postala je tim važnija.
Nastavak borbe za žensko pravo glasa na općinskim izborima najavio se već
na sjednici uprave N arodnog ženskog saveza SHS koja se održala u^Splitu.krajem
listopada 1-2ŽJ-. godine .27Sljedeći veći skup za žensko pravo glasa održao se u jesen
3
1921. u Zagrebu, u vrijeme kada se donosio zakon o općinskim izborima. Naime,
jicgrlhp i-z_JQiQ_; 1070 godina t-cghalp cn c
dobiri ^ k o n s k u. form u. Na ovoj
skupštini isticala se uloga žene U f u n k c i o n i r a n j a lok^n^; ^ajcdnir^ utjecaj općin
skih prohlcma (skupoća, h igijenske prilike, mladenačka dclilrv^prija nedostatak
parkova) na život žena, te žensku „snošljivost" i ljubav kao zalog uspješnoj politici.
U tom duhu donesena je rezolucija u kojoj zahtijevaju da se pravo glasa koje je
233 Mileva Petrović, „Opštinski izbori i naše žene", Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2:
9-10.
234 Iako je kasnije J. Hohnjec u jednom intervjuu izjavio da je slovenski porez učinjen
nakon dogovora s T rifk rtv iffrP ' S Prr>ri'rm k?ji je 1 fr>vrijeme h in predcjednilr y|ode
1
{Ženskipokret, ožujak 1926., br. 3: 91-93)
235 „Srpkinje i opštinski izbori**, Ženski pokret, 22. lipnja 1920., br. 2: 3.
236 „Uredba o ispremembah in poplnitvah uredbe o volitvi v občinska zastopstva v Slo
veniji od 15.5.1920.“
237 „Sjednica ženskog saveza SHS u Splitu (20, 21, 22 10)“, Ženski pokret, studeni-prosi.
nac 1921.. br. 11-12: 383-384.
96
�Poraće i rodni odnosi
ženama Hrvatske i Slavonije već djelomično dano uredbom o općinskim izborima,
proširi na sve žene, ali ,,i na sve pokrajine naše države1:
4
Žene sakupljene na skupštini u Zagrebu, zahtijevaju da se uredba o općin
skim izborima za Hrvatsku i Slavoniju ispravi utoliko, da se žene u dužno
stima i pravima potpuno izjednače s muškarcima i da se tako ispostavljena
uredba potegne na sve pokrajine naše države.2 *
1
Prijedlozi zakonske regulacije općinskih ivhnra-n Hrvarsknj i Slavoniji re zakon
o^ppćinskim izborima u Sloveniji-pretresani su u sekciji zakonodavnog odbora
Narodne skupštine početkom prosinca 1921. godine. U principu su bili identični
odredbama uredbi iz 1919. i 1920. godine, odnosno Hrvatska i Slavonija predla
gala je da se pravo glasa dodijeli samo odrederum-skiipinama žena, dok je Slovenija
ponovo zahtijevala opće pravo glača 7a žene i muškarce. Hrvatski je-prijedlog prihyać£n, a slovenski odbijen .29U skladu s tim donesen je Zakon o izboru gradskih
20
84
32
3
zastupstva za gradove Hrvatske i Slavonije koji je ipak djelomično proširio prava
glasa ženama jer su sada aktivno i pasivno pravo glasa imale itčne koje samostalno
vode imanje, javnu nhrrnirkn ilLrrgovar|m r^ n jn , javne službeniceJcoje imaju sred
nju Školu, ali i sve druge žene koje su završile srednju ili njoj sličnu srnicnn škoju ^0
S druge strane, žene u Sloveniji su zakonom konačno izgubile bilo kakvo izborno
pravo .21Krajem prosinca 1921. odlučeno je da će zakon o izboru općinskih zastup
4
stva u Sloveniji vrijediti i u Dalmaciji te je u skladu s time donesen Zakon o izboru
općinskih zastupstva u Dalmaciji, koji pravo glasa dodjeljuje punoljetnim muškar
cima .22Očekivano, isti princip uveden je i za izbore u Bosni i Hercegovini.23
4
4
Iz ovoga slijedi da su početkom dvadesetih-godina u Kraljevini SHS jedino
ž
rene u Hrvatskoj i Slavoniji stekle i zakonom potvrdile određena izhnrna^arava na
f>
pćinskimJ gnd<=ki™ i-rhr^jprt? O no što povjesničare zbunjuje jest'izhguia-praksa
tijekom dvadesetih godina koja, prema svemu sudeći, pije pnrvrđivala^vn činjeni
cu; Pretpostavka daje Vidovdanski ustav odgovoran za prekid bilo kakvih izbornih
prava žena nije točna jer je Ustav određivao da će se o tom pitanju izjasniti zakon, a
238 Rezolucija: Žene sakupljene na skupštini u Zagrebu, zahtijevaju da se uredba o op
ćinskim izborima za Hrvatsku i Slavoniju ispravi utoliko, da se žene u dužnostima i
pravima potpuno izjednače s muškarcima i da se tako ispostavljena uredba potegne
na sve pokrajine naše države. („Skupština žena u Zagrebu4, Ženski pokret, studeni4
prosinac 1921., br. 11-12: 384-389)
239 „Zakonodavni odbor", Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 388-389.
240 „Zakon o izboru gradskih zastupstva za gradove Hrvatske i Slavonije"
241 „Zakon o volitvi v občanska zastopstva v Sloveniji"
242 „Zakon o izboru u općinska zastupstva u Dalmaciji"
243 „Zakon o izboru opštinskih zastupstva u Bosni i Hercegovini"
97
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
izborni zakon za Hrvatsku i Slavoniju u principu je potvrdio odredbe prethodnih
uredbi. Nadalje, Zakon o biračkim spiskovima iz 1922. godine u čl. 18 propisao je
vođenje duplih ja ln ih biračkih spiskova za one općine koje su imale drugačije iz
borne zakone od izbora za narodne poslanike. Naravno, to je poskupljivalo izborni
proces i nije doprinosilo popularizaciji donošenja drugačijeg općinskog izbornog
reda .24Prema svemu sudeći, žene u H nnrsknj i Slavoniji-^ iz.hnrno pravo izguhile
4
neobičnim propisom .Zakona n R udarskim dvanaestinama za mjesece juli, august
i septembaL-1323-godine u kojem se između odredbi koje reguliraju rad akcionih
društava (čl. 44-46) i propisa koji određuje prava stranih državljana da kupuju ne
kretnine (čl. 48), našao čl. 47 koji glasi:
Biračko pravo za izbor općinskih zastupnika (zastupstva) u cijeloj Kralje
vini isto je kao biračko pravo za ostale izbore, te po tom izbori narodnih
poslanika, oblasnih i sreskih skupština, općinskih časnika (zastupstva) vršit
će se po stalnim biračkim spiskovima izrađenim po čl. 1 Zakona o biračkim
spiskovima.25
4
O d sredine dvadesetih godina pokrenut je projekt izrade jedinstvenog zakona o
.općinama i gradovima za-čitav prostor Kraljevine Srba, H rvata i Slovenaca. Iako
se dio pobornika ženskog prava glasa nadao da će novi zakon uvesti princip žen
skog prava glasa u čitavu državu, kada je konačno
^ grodd-im o p
ćinam a. .on n jjf i7ravn^ p*gnlirn^ pirnnjf ženskogprava glasa Naglasilo se da će se
pravo glasa u općinama regulirati sukladno Zakonu o biračkim spiskovima, a ovaj
se pozivao na Zakon o izboru narodnih poslanika za N arodnu skupštinu čime je
neposredno ukinut svaki oblik ženskog prava glasa .26
4
K o n stitu a n ta i V id o v d a n s k i u sta v
Ženski pokret se u borbu za pravo glasa na Ustavotvornoj skupštini uključio već
početkom 1920. godine, kada je u Beogradu donesena rezolucija za žensko pravo
.glasa koja je potom razaslana u jugoslavenske gradove. Rezolucija polazi od pret
postavke daje žena važan-člarukuštva i aktivna sudionica ekonomskog i kulturnog
napretka, poziva se na procese modernizacije, ali i na specifične potrebe žene i maj
ke.27No, izgleda da su predstavnice pokreta imale problema u dostavljanju peticija
4
organima vlasti. Naime, jedna kratka bilješka u Ženskom pokretu napominje da je
potpisana peticija dostavljena u kabinet Ljube Davidovića, ali tjedan kasnije za
244 „Zakon o biračkim spiskovima"
245 „Zakon o budžetskim dvanaestinama za mesece jul, august i septembar"
246 „Zakon o gradskim opštinama"; Ustav KraljevineJugoslavije; Zakon o biračkim spisko
vima; Zakon o izboru narodnih poslanika za Narodnu skupštinu, 1931.
247 „Jugoslavenske žene za pravo glasa", Ženska misao, 10 ožujka 1920., br. 3: 46-47
.
98
�Poraće i rodni odnosi
kašnjeli dio potpisa iz Bosne nikako nije mogao doprijeti do novog predsjednika
vlade Stojana Protića. Puni tekst rezolucije glasi:
U trenutku, kada se naša proširena i ujedinjena otadžbina nalazi pred
obnovljenjem i kada se sastaje ustavotvorna skupština, da vrši izmjene i u
samom ustavu, prilagođavajući ga duhu vremena, težnjama i potrebama
svoga cjelokupnog naroda, tpi žene, koje predstavljamo čitavu polovicu na
roda, nalazimo da zahtijevaju i nužda i pravda, da se povede račun s našim
prirodnim pravima. 1. Što se današnje prilike i način života dijametralno
razlikuju od onih, pod kojima su građanski zakoni, specijalni zakoni i ustav
pisani.; 2 Što danas poslije tolikih gubitaka zahtijevaju prilike, da se kako
.
u općem privređivanju, tako i u svim javnim poslovima radi udvojenom
snagom i prema tome je žena upućena, da popuni onaj ogromni nedosta
tak žive radne snage.; 3. Što danas imamo već i veliki broj žena koje su se
i svojom kulturom i svojim uspješnim radom na privređivanju izravnale s
muškarcima, a broj žena koje su prinuđene da se bore za svoj opstanak, raste
nevjerojatnom brzinom.; 4. Što jedna moderna država ne može da ostane i
razvija se, ako ne učini sve, da joj žena stoji s muškarcem na istom stepenu
kulture i da prema svojoj državljanki pokaže bar onoliko pravičnosti, koliko
je pokazala prema svome državljaninu.; 5. Što nitko nema više prava, niti je
pozvaniji da u odlučnim trenucima sudjeluje u rješavanju sudbine svoje dje
ce.; 6 Što, ako se žena oslobodi neuračunljivosti, koja je pritiskuje, podiže
.
se njeno dostojanstvo, povećava se poštovanje koje joj duguju njena djeca
i učvršćuje se porodica.; 7. I najposlije što je žena kao prirodni zaštitnik
djeteta i porodice nemilosrdni protivnik alkohola, koji razara porodicu i
stvara tuberkulozu.razvrat, ludilo i zločin. Stoga tražimo u ime pravičnosti,
u ime sretnije budućnosti i uspješnijeg razvića našeg cjelokupnog naroda, da
se žena što prije, još prije zastupajućih izbora izjednači sa čovjekom u poli
tičkim pravima. Svi su izgledi bili, da će žena učestvovati u ovim izborima i
stoga od strane naših ženskih organizacija nije upućivan vladi nikakav apel,
ali kako je sasvim iznenada rješenje tog pitanja opet gurnuto u pozadinu,
mi apeliramo na uviđavnost vlade i tražimo da se ženi dopusti učešće u nastupajućim izborima. Izmjena je već učinjena u pogledu biračkog prava, što
se glasanje dopušta svim građanima bez obzira na plaćanje poreza, prema
tome ne stoji nikakva prepreka, đa se učini jedna izmjena više i proširi pravo
glasanja i na žene. Žene glasuju u Engleskoj, Danskoj, Švedskoj, Norveškoj,
Finskoj, Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Poljskoj, Čehoslovačkoj, Saveznim
Američkim Državama, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu. Za ustavotvor
nu skupštinu hoće da glasuju i žene kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.2
4
8
248 Ženski pokret, 15. kolovoza 1920, br. 4-5: 10-16; Prva i druga Davidovićeva vlada je
trajala od 16.8.1919. do 19.2.1920, a potom slijedi vlada Parlamentarne zajednice
(19.2.-7.5.1920).
99
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Borba za pravo glasa doživjela je novi udarac kada je u ljeto 1920. godine N arodno
predstavništvo donijelo nacrt zakona za izborni red za Ustavotvornu skupštinu
koji nije uključivao žensko izborno pravo. U debati-olw tw og pitanja demnkrari
i radikali te predstavnici N arodnog kluba istupili su protiv prava glasa žena isti
čući patrijarhalnost sredine, činjenicu da4$ne ne traže pravo glasa pa im ga stoga
ne treba ni d a n > e
ppre pravn glflga dnnosi brojne nepoznanice u političkoj
budućnosti, pa prema tom e nije m udro unositi nove zagonetke .29Neovisni srp
4
ski kandidat Aleksa Žujević izjasnio se da bi žene eventualno mogle dobiti pravo
glasa umjesto muškaraca kao ratne udovice, dok su se republikanci i predstavnici
Jugoslavenskog kluba zalagali za pravo glasa ženama. Isticali su temeljne postavke
demokracije, činjenicu da su žene svojim doprinosom kao majke, intelektualke,
činovnice i radnice zaslužile participirati u političkom životu zemlje, da su u ja ru
dokazale svoju požrtvovnost domovini, te da će žensko „toplo čuvstvo" pozitivno
utjecati na razvoj politike .20A rgumentu da žene Kraljevine SHS ne traže pravo
5
glasa suprotstavili su zborove za pravo glasa u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani, a
Josip Hohnjec je svoje izlaganje temeljio na rezoluciji koju su donijele žene. Na
kraju se velikom većinom (253 prema 36) izglasalo da žene neće dobiti pravo glasa
na izborima za Ustavotvornu skupštinu .21 Izbori su se održali 28. studenog 1920.
5
godine .22
5
No, time borba za žensko pravo glasa nije prestala. Činjenica da žene neće su
djelovati u radu Ustavotvorne skupštine nije značila da njihovo pravo konačno ne
može biti uvršteno u ustav. Stoga se u godini pred donošenje Vidovdanskog ustava
održava piz *knpova 7?
potpisuju peticije i donose rezolucije.
Počelo je već na drugoj skupštini Na rndnr»g ženskog saveza Srha, Hrvata i Slovena
c a koja se početkom srpnja l92£L_pdržala u Zagrebu. Na njoj je donesena .pomalo
Ogorčena rezolucija u kojoj se jednostavno od vlade zahtjevalo da se sukladno m o
dernim trendovima poštuju građanska prava žena?
Delegatkinje od dvije stotine jugoslavenskih udruženja okupljene na svojoj
godišnjoj skupštini u Zagrebu ogorčene zbog neshvaćanja potrebe današ
njeg vremena i značajne ženine uloge u društvu od strane naših .odluču
jućih faktora, obraćaju se i ovom prilikom Parlamentu i Vladi sa molbom
249 Protiv prava glasa za žene istupili su Ivan Paleček, Ladislav Polić i Stojan Protić.
250 Za pravo glasa istupili su Velimir Deželić, Jaša Prodanović, Josip Hohnjec i Vaša Kne
žević.
251 „Žensko biračko pravo i naše narodno predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja
1920, br. 5-6: 65-72; „Žensko pravo glasa pred narodnim predstavništvom", Ženski
pokret, 1920., br. 4-5: 10-16.
252 O raspravi za pravo glasa vidi i: Neda Englesfeld, Prvi parlament Kraljevstva Srba,
Hrvata i Slovenaca - Privremeno narodno predstavništvo, 251-261.
100
�Poraće i rodni odnosi
i zahtjevom da se i njima kao i svim ostalim ženama kulturnih naroda za
jamče u ovoj državi sva politička i građanska prava koja uživaju državljani
muškog pola.23
5
U studenom 1920. godine, nekoliko tjedana prije održavanja izbora za
Konstituantu, Društvo za prosvjećivanje žene i zaštitu njenih prava organiziralo
je Konferenciju žena u Beogradu na kojoj se ističe zahtjev za izjednačavanjem po
litičkih prava žena i muškaraca. Pred zasjedanje Ustavotvorne skupštine održavaju
se velike skupštine za pravo glasa u Ljubljani, Zagrebu i Sarajevu, a u Beogradu se
skup zapravo glasa održao 8 svibnja 1921. godine, odnosno za vrijeme održavanja
.
Ustavotvorne skupštine .24
5
Prilikom donošenja mrava 1971 godine iskristaliziralo se nekoliko ustavnih
koncepata: T
Srjgvina Radija, ustavniprojekt Stojana Prnrjra nacrt 1jugosla
venskog kluba. narxr Josipa Smnjlake. nacrt Jugoslavenske muslimanske organiza
cije,
Tnimbićf-v-projekr i, naravno, cbižk^r,; prijedlog ustavne
komisije. M eđu službenim verzijama, o kojima se raspravljalo u parlamentarnoj
proceduri postojale su brojne razlike, a glavno pitanje koje je plijenilp_pažnju od
nosilo se na ustroj zemlje i stupanj autonomije njezinih pokrajina.255\ŽenskapraVo
glasa egzistiralo je negdje na.marginama debate, ali je ipak na različite načine zastu
pljeno u ovim konceptima. U principu, od većih projekata nacrt ustavne komisije,
kao i nacrt Stojana Protića, pravo glasa žena odgađao je za zakonsku regulaciju
nakon donošenja ustava, dok je nacrt Josipa Smodlake predviđao da se opće pravo
glasa odnosi na žene i muškarce .26Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tzv.
55
7
2
Vidovdanski ustav, donesen je,28. lipnja 1921. godine. Biračko pravo regulirano je
člankom 70:
Biračko pravo ima svaki državljanin po rođenju ili prirođenju, ako je navršio 21 godinu. Oficiri, aktivni i u nedejstvu, kao i podoficiri i vojnici pod
zastavom, ne mogu vršiti biračko pravo, ni biti b ira n i Zakon ćf
ženskom pravu glasaj5
7
Ustav je r>rLrir> mribiv;i*‘nrnr>cf TIgravr.rvnme skupštine u rješavanju pitanja žen
*
skog prava glasa. Iako je bilo očito da nemaju niti snage niti volje da provedu
253 „Značajna rezolucija", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 9: „Izvještaj sa skup
štine jugoslavenskih žena", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 16-20.
254 Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 179.
255 Petranović, IstorijaJugoslavije 1918.-1978, 51-56.
256 Anđelija Vidaković, „Žensko biračko pravo i nacrti novog ustava", Ženski pokret, 6.
rujna 1920., br. 6: 5-7; Neda Englesfeld, Povijest hrvatske države i prava. Razdoblje od
18. do 20. stoljeća, 313-318.
257 „Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28.6.1921 “
101
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
princip općeg prava glasa u punom obimu, oni niti ne rješavaju problem u po tp u
nosti negativno, već ostavljaju m ogućnost da se riješi nekom budućom zakonskom
regulativom. Ovakva odluka dvojako ie odjeknula u ženskom pokretu. U početku
je i dalje vladala vjera u pozitivno rješavanje pitanja ženskog prava glasa. Ističe se
uvjerenje da nerješavanje ovog problema ne proizlazi iz izričitog protivljenja stra
naka prema tom pitanju, već !•> n<.r.dlnčnrn;n n L-njpm nKimii hi prsvn žene trebale
dobiti. Vjeruje se da će se pitanje riješiti budućim zakonskim aktom, ali se ipak
naglašava da bi to bilo vrlo nespretno rješenje budući d aje yisrav fnrmalniji od zakpna^te-da se zakon lakše donosi, ali i ukida .28No, kad je izborni zakon napokon
5
donijet-L222^godine ,29on je u većem djelu bio p reslika zakona o izboru narodnih
5
.poslanika za Ustavotvornu skupštinu.te je izborno pravo dodijelio samo muškim
državljanima koji su navršili 21 godinu .20
6
Konačna posljedica ovakve formulacije Ustava jest da je ženski pokret shvatio
da su vrata za žensko pravo glasa i dalje otvorena ti^svakg revizija izbornog zakona
.za lokalne izbore ili za N arodnu skupštinu n hiri otvara mogućnost uvođenja prin
cipa ženskog prava glasa. Stoga je svaka izborna reforma bila obavezno popraćena
raznim ženskim skupštinama i peticijama.
Ž e n sk o p rav o g la sa n a k o n d o n o š e n ja V id o v d a n s k o g u sta v a
Tijekom sljedećih 18 godina učestale su rrmnifesttrijr za p n v n glasa koje su re
dovito pratile donošenje nr»yih valfn n a n o p ć in a m a , promjene izbornog reda itd.
M eđu većim manifestacijama treba istaknuti skupove za žensko pravo glasa u
Ljubljani, Zagrebu, Varaždinu, Sarajevu, Bosanskom Brodu, Splitu, Kragujevcu,
Belom M anastiru i D ubrovniku koje je Alijansa ženskog pokreta organizirala u
listopadu 1927. godine. G odinu prije toga N arodni ženski savez SHS poljuljan
je istupanjem dijela srbijanskih konzervativno orijentiranih članica koje se nisu
slagale s inzistiranjem na političkim ciljevima pokreta, te je vjerojatno ova mani
festacija poslužila kao prilika za afirmacijom u javnosti. Uz to, to je bila izborna
godina, a istovremeno je započeo i projekt izrade zajedničkog općinskog zakona.
Na ovim skupovima donesena je rezolucija u kojoj se poziva na član 70 Ustava, te
se na temelju njega zahtijeva da žene dobiju pravo glasa za izbore u N arodnu skup
štinu i sva samoupravna tijela. Spominje se da je žensko pravo glasa tekovina svih
demokratskih država, u koje se i Kraljevina SHS voli svrstavati, te da žene svojim
radom doprinose funkcioniranju države.
258 Anđelija Vidaković, „Žensko biračko pravo i nacrti novog ustava", Ženski pokret, 6
.
rujna 1920., br. 6 5-7.
:
259 „Zakon o izmenama zakona na osnovu koga su izvršeni izbori na dan 28.11.1920.
godine?
260 Ladislav Polić, Izborni zakon, 7.
102
�Poraće i rodni odnosi
Žene sakupljene na zboru na dan 9 oktobra, traže na osnovu člana 70 Us
tava opšte i jednako, aktivno i pasivno pravo glasa za Narodnu skupštinu i
za sva samoupravna tela. Osim balkanskih i romaniskih država sve ostale
evropske zemlje izjednačile su žene sa muškarcima u pogledu političkih
prava, i u svima tri državama rezultati ženskog učestvovanja u političkom
životu odlična su. Posledica političkog izjednačenja bila je ta da se socijalna
svest žene kao građanke visoko podigla, jer se ona osetila potpuno odgo
vornom za dobro naroda i države. U našoj zemlji u kojoj je na svim poljima
javnoga života toliko nužan intensivan, konstruktivan rad, za koji žena ima
neosporno naročite sposobnosti, saradnja velikog dela našeg naroda, koji
sačinjavaju žene, ne samo da je potrebna, već je neophodna, tim pre što se
naša država nalazi u stadiju, u kojem ne srne da odbaci i jednog sposbnog
radenika. Naši političari i državnici uvek predstavljaju našu zemlju kao
demokratsku, a prava načela demokratije traže neminovno jednakost svih
građana bez razlike pola i klasa. S toga i u ime demokratskih načela, čiji smo
mi privrženici, zahtevamo potpuno političko izjednačenje s muškarcima.21
6
IzboniaJ_9&5-godina potaknula je novu veliku manifestaciju za ženska prava koja
se održavala u listopadu 1935. godine i to u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Splitu,
Skopju, Banja Luci, Novom Sadu, Varaždinu, Jasenovcu i Šapcu. Ponovo se donosi
rezolucija u kojoj se zahtijeva da se dopusti ženama da utječu na „formiranje druš
tva i države", te da se u novi izborni zakon unese odredba o jednakom pasivnom
i aktivnom pravu za žene i muškarce. „Žene shvatajući da za svesno ispunjavanje
građanskih dužnosti treba da imaju uticaj na formiranje društva i države, traže da
se u novi izborni zakon unese jednako, opšte, trajno, aktivno i pasivno pravo glasa
za sve građane, muške i ženske."6 Posljednji val velikih manifestacija za pravo glasa
22
održao se krajem 1939. godine u raznim gradovima diljem zemlje, uključujući i
C rnu G oru koja se do tada rijetko uključivala u ovakve akcije.23No, ovo je ujedno
6
bila i posljednja akcija ovakvog tipa, budući da joj je prethodio nslrnl unutar femi
nističkog pokreta u kojem Alijansa ženskog pokreta, kao glavnimoior dotadašnjih
zbivanja, odlučuje da novonastala situacija ne pogoduje održavanju zborova i inzistiranju na ovom problemu .24
6
Brojne akcije za pravo glasa ipak nisu polučile željene rezultate. ^
Oktroir^ni
Ustav Kraljevine Jugoslavije iz 1931. glasačko je pravo regulirao člankom 55 koji
u biti pxmavlja-čLJZD-prethndnog I Isnavav pa tako i formulaciju da če^zakon rije
šiti o ženskom pravu glasa."25Nakon toga donesen je Zakon o izboru narodnih
6
261
262
263
264
265
„Naši izbori", Ženski pokret, 15. listopada 1927., br. 18: 1-2.
„Za pravo glasa za žene", Ženski pokret, rujan-studeni 1935., br. 7-9: 82-84.
Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 335-345.
Vjerojatno se mislilo na početak Drugog svjetskog rata. Isto, str. 307.
Ustav KraljevineJugoslavije, 1931.
103
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
poslanika za N arodnu skupštinu koji ne uključuje žene, te se čak u Zakonu o birač
kim spiskovima ne spominju posebni spiskovi za općinske izbore .26
62
7
6
5-2b G
ovorite luii tM zb iljn o ?^ - argumentacija i žensko pravo glasa
„Sa zadovoljstvom konstatujem da se protiv ženskog prava glasa nisu iznosi
li principelni razlozi. To je jedan korak napred“, naglasio je jedan od osniva
ča Republikanske stranke Ja*a Prodanovir prilikom debate za izborni zakon za
Ustavotvornu skupštinu .28
6
Zaista, kada pogledamo rasprave koje su se bavile pitanjem ženskog prava glasa,
upada u OČi da se dogodilo određenn-skretanje n ^rgiimerirariji u odnosu na pret
hodno razdoblje.izgubile su se reze da Sli žene i n t e l e k t u a l n o ili na n e k i drugi nafjn
inferiorne i stoga nesposobne da se bave politikom. Tadašnji protivnici ženskog
prava glasa mnogo se češće pozivaju na pragmatične razloge: zaostalost sredine, ne
postojanje ženskog pokreta, strah od neizvjesnosti izbornih rezultata, neodlučnost
oko načina rješavanja ovog pitanja. Demokrati su optuživalLkjprikalce da se zalažu
za žensko pravo glasa jer se nadaju da će tako povećati svoje biračko tijelo, a klerikalci su im vraćali da ne puštaju žene u politiku samo zato što vjeruju da neće glasati za
n jih ^ e lik i dio našeg naroda živi još yjiekom herojskom dobu, pa bi bilo vrlo teško
shvatiti najedanput ovako veliku novim ^naglašava Ladislav Polić,29te kasnije do
6
daje: „Izbori za konstituantu (su) .vrlo.velika ^jagonetka; nitko ne može znati što će
se tu izroditi, pa bi bilo da tim nepoznanicama dodam o još jednu?“ Stojan Protić
je istom prilikom ustvrdio: „Radikali misle o tom u gospodo ovako: Xad_netko-ne
^ražTpiavo,-nL treba mu pravo m-datil*7 Ovaj zaokret u argumentaciji očito se do
20
godio naglo jer brojni tekstovi i govori koji se zalažu za žensko pravo glasa još uvijek
uzimaju u obzir stare stavove i polemiziraju s njima kao s tragovima prošlosti.21
7
266 Ustav Kraljevine Jugoslavije; Zakon o biračkim spiskovima; Zakon o izboru narodnih
poslanika za Narodnu skupštinu, 1931.
267 Božidar Protić, „O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4-11.
268 Jaša Prodanović, „Žensko pravo glasa pred Narodnim predstavništvom", Ženski po
kret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 13.
269 Ladislav Polić bio je redoviti profesor općeg državnog prava i međunarodnog prava
na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu u Zagrebu, 1920. godine bio je i član
arbitražnog suda u Haagu.
270 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja
1920, br. 5-6: 65-72.
271 Vidi primjerice: Božidar Protić, „O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac
1920., br. 9: 4-1 1; Katarina Bogdanović: „Za žensko pravo glasa“,Jugoslavenska žena,
1919.: 218-219; Augustin Juretić, „Zar i žene u političku arenu?", Ženska misao, 10.
ožujka 1920., br. 3: 36-38.
104
�Poraće i rodni odnosi
Jedan od uzroka evolucije u pristupu ženskom pravu glasa zasigurno je jgrno
isknsfvo- Činilo se da su ratne traume i uloga žena u proteklom ratu dokinule pri
hvatljivost omalovažavanja žena. Autorica ili autor članka u Domaćici ističe:
Posle užasne propasti naše države i bezmjeme nesreće sviju onih koji osta
doše u okupacionoj zemlji videla sam, da se sa zgarišta naše državne propasti
prve pojavile srpske žene i počele spašavati što se još moglo spasiti. Ona
je polako, ali odlučno stupila u život i u borbu. Nije se libila ni najtežih
poslova, primila je sve na svoja pleća i postala je jaka i moćna, kao što žena
nije nikada bila niti se mislilo da može biti. To nije više bila žena koju smo
mi navikli da vidimo, ona je postala div, heroj u koga se sa puno poverenja
podizahu oči nezaštićene i nejake dece njene [...] I posle svega ovoga ja se
pitam da li će se naći i jedan pošten čovek koji će dozvoliti da se ona kleveta i
da se na njenu prošlost bacaju blatom oni koji su bili najgori među nama.22
"
\
Doprinos ratu vrlo je čest argument pobornika ženskog prava glasa, osobito u po
ratnim godinama kada su sjećanja na rat još uvijek bila vrlo živa. „Žena za vreme
okupacije išla je na vešala, za nacionalne ideje našeg naroda, išla je na vešala za opšte
interese, to joj se dozvoljava, a međutim joj se osporava pravo da glasa", naglasio
je Vaša Knežević 1920. godine. „Žene su za vreme ovog rata, i jugoslavenske i aa:
fflčiro ove našf srhijanske radile sa toliko samoprijegorenja da je to za divljenje",
ustvrdio je istom prilikom Jaša Prodanović .23„Nisu li žene u tom ratu žrtvovale
2
7
7
svoju snagu, svoju mladost i svoje zdravlje?", pitao se Ivica Neznan u Slovenki.24
7
No, ratno iskustvo prodrmalo je više nego površinske slojeve društva, ono je odškrinulo vrata promjeni svjetonazora i među seoskim krugovima. Vrlo simpatičan
prikaz kako je rat izazivao tradicionalna uvjerenja daje nam pismo „dida iz Tunje"
objavljeno u Evi 1928. godine:
Ujesen 1914. godine kada su se trebale kositi livade, ja se uzloćudijo, šta ću
napravit treba travu kosit, a nije tko. Jesam šijo na jedan panj u dvoru pa se
plako, ali kad to vidla najstarija snaja, da ja plačem, upita ona mene ovako:
O dido, zašto ti plačeš? Ja joj odgovorim. Čuješ Maro, kako ne bi plakao,
trava je prispila kositbu, ja star ne mogu, sinovi u ratu, sve će nam propast
upropasti, pocrkaće marva od gladi. Ali kad ču to moja sna Mara, tada ona
meni reče ovako: Moj dido, nas četiri jake žene i dvi mlade u kući, mi ćemo
sve livade pokosit i šino doma svozit, to tebe nije brige.
272 „O budućoj emancipaciji žena", Domaćica, studeni 1921., br. 3: 3-5.
273 „Žensko pravo glasa pred Narodnim Predstavništvom", Ženski pokret, 15. kolovoza
1920., br. 4-5:11,13.
274 Ivica Neznan, „Ali spada ženska v politiko?", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 9194.
105
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Na njegovo iznenađenje šest snaha sve su napravile složno i još bolje nego muški. A
uz to su radile i ženske poslove.
Zato kažem: Treba ženi jednako pravo dat ko i muškom. Treba da je žena
u svemu ravna muškarcu, pošto je pravo, žena može da zamini muškarca
u svem i zaminjuje, pa zašto da ne bi i one imale svoja prava ko muškarci.
Jednaka braća jednaka plaća.25
7
Zatim, poslijeratno vrijeme obilježio je nov duh vremena. Zauzimanje čvrstog sta
va protiv ženskog pitanja nije bilo m oderno niti u skladu s dem okratičnim proce
sima koji su zahvatili tadašnje društvo. „Svuda vlada dem okratična misao. S tog
stajališta treba ocijeniti sve političke sustave", upozoravao je Josip H ohnjec ,26a au
7
torica u Slovenki je smatrala da je oslobođenje žena preduvjet da Jugoslavija stane
u kolo najkulturnijih naroda svijeta .27Ženska misao je zauzimanjem za pravo glasa
72
7
8
davala svoj doprinos duhu m odernog vremena, a stranke kojima je stalo do imidža
u društvu bile su vrlo oprezne kada su se izjašnjavale o ženskom pitanju. „M oram
da naglasim da ne očekujem da ćete u ovom pogledu dobiti negativan odgovor
predstavnika bilo koje političke stranke, jer sve su građanske stranke na riječi i na
jeziku za jednakopravnost žena sa muškarcima, prem da je njihova politička praksa
sasvim obratna", naglasio je zastupnik socijalističke stranke u intervjuu za Evu.279
Napokon, novo doba donijelo je pravo glasa širokim narodnim masama čime
je pitanje intelektualne zrelosti žena za politiku postalo bespredmetno. Naprotiv,
upravo se intelektualna superiornost obrazovanih žena postavlja kao važan argu
ment pristalica ženskog prava g la s a /^ a r nije smiješno i groteskno, da žena s matu
rom ili pače fakultetskom spremom, koja dnevno čita novine i prati razvoj javnih
prilikaj^nema ništa da traži na biralištima, dok tamo glasuju analfabeti, a često i
kreten ij^p itala se autorica članka u Našoj i e n t ^ 9 N a istom tragu Velimir Deželić
je upozoravao: „dogodit će se apsurd da će učiteljica koja je morala nedotupava
đaka otpraviti iz škole, jer nije mogao naučiti azbuke, da će ta učiteljica gledati
kako taj analfabeta glasuje jer je muško, a ona nema pravo glasa jer je žensko !20
*8
275 „Pismo dida iz Tunje iz Slavonije", Eva, 12. siječnja 1928., br. 2: 1-2
.
276 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo**, Ženska misao, 15. srpnja
1920, br. 5 6 69.
- :
277 IK, „Stališće žene v Jugoslaviji", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 80-81.
278 „Stanovišta političkih stranaka Narodne skupštine prema ženskom pitanju: Socijali
stička Partija Jugoslavije", Eva, 6 veljače 1928., br. 5: 1.
.
279 „Žensko pravo glasa", Naša žena, 24. kolovoza 1935., br. 31:1-2.
280 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja
1920., br. 5-6: 6 .
6
106
�Poraće i rodni odnosi
No, znači li
f»wdm-ija n or^nnr»/»nta^iji i evoluciju n stereotipima tog raz
doblja? Ukoliko pobliže analiziramo srž postavke problema, uočit ćemo da nema
govora o značajnim promjenama i pomacima. Kada je radikal Ivan Palaček isticao
da se ženama ne može dati pravo glasa jer se ne pozna raspoloženje masa, on je to
objasnio riječima: „Jer gospodo da smo se mi već odlučili na to, da ženama damo
pravo glasa, pa da se široki slojevi naroda postave na stanovište da smo mi nešto
učinili, što sa njihovim mišljenjem ne stoji u skladu, oni bi bili u mnogo težem
položaju nego što će biti, ako budu htjeli da uskrate ženama pravo glasa!21Ovim
*8
argumentom perpetuira se ideja da narod čine muškarci i da su muškarci nepriko
snovena norma društva kojoj se žena mora prilagođavati. Postavka da su muškarci
nosioci moći, ne samo da ostaje mjerilo društvenih odnosa nego se brani spreča
vanjem ulaska žena u političku arenu. Žene se i dalje percipiraju kao drugotnost,
varijabla čija sudbina ovisi o poziciji norme.
S tog stajališta ženama i ne treba pravo glasa jer ih predstavljaju njihovi muževi.
„Moguće je da naše žene imaju potpuno povjerenje bar u političkim poslovima
svojih muževa", naglasio je Ivan Palaček.22Samo priznanje da narod čine i žene
8
i muškarci značilo bi otvaranje dodatne nepoznanice, subverzivno opasne zago
netke. Postavka da ,,mi“ znači jednakopravno i muško i žensko, zamagljuje granice
identiteta te uvodi nove i neistražene principe u samoj srži nacionalne biti. Uko
liko je žena samo „naša", onda nema razloga da nema povjerenje u poslove svojih
muževa, kako je to naglasio Ivan Palaček, ali ideja da je žena i „svoja," zasebna,
odvojena, drugačija, budi nesigurnost i neizvjesnost u odgovor na esencijalno pita
nje: tko smo ,,mi“? Nakon što se demokratski orijentirana projugoslavenska Nova
Evropa opredijelila: „Tvrdimo da bez Jugoslavenki nema Jugoslavenstva", dvojila
se oko pitanja tko su i što predstavljaju Jugoslavenke. U daljnjem dijelu teksta one
postaju zapuštene, „bitno konzervativne, teško pristupačne gledanjima i strujama
novim [...] predstavnik surove i nazadne prošlosti[...] po egoizmu i uskosti duše i
srca [...] prototip separatizma i uzvišenosti kokošinjaka jednog društva, rob-žensko (koje) daje preimućstveno sve ono što je azijsko i „tursko" u nama u čemu se
.lepršamo’". U suvremenom društvu, u novom vremenu žena postaje enigma, za
boravljeni, pritajeni, prijeteći ostatak prošlosti koji može uništiti budućnost, ona je
„siroto žensko, mnogobrojno, neizvesno, sklupčano, polucivilizovano, zagonetno,
a ipak kao takovo neka sila i nepoznata količina agilno i aktivno u celokupnom
našem dešavanju [...]!*23
8
281 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja
1920., br. 5-6:. 65.
282 Isto.
283 „Jugoslavenska žena", Nova Evropa IV, 1. siječnja 1922., br. 1: 1-3.
107
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Suočivši se s vlastitim strahovima protivnici ženskog prava glasa prihvatili su
tradicionalne mehanizme rješavanja problema: izbjegavanje i marginalizaciju. Iza
argumenta Ladislava Polica da nije potrebno u ova turbulentna vremena uvoditi
žensko biračko tijelo kao dodatnu nepoznanicu, stoji stara pretpostavka da su pi
tanja vezana za položaj žena nevažna i marginalna te da se njihovo rješavanje može
bezbolno odgoditi za neka buduća vremena .24
8
No, glavni mehanizam marginalizacije ženskog pitanja bazirao se na izrugi
vanju i ismijavanju svih koji bi se pokušali ozbiljno posvetiti ovoj temi. Božidar
Protić je u članku koji se bavio ženskim pravom glasa ustvrdio: „Ako vam se nekad
i desi da sa nekim o ovom pitanju govorite, čućete samo podsm eh i šaljiva doba
civanja na račun žena. O n vas u početku sluša pažljivo, i vi mu govorite ubedljivo,
argumentirate, dajete jake razloge, i najednom on se nasmeje i zapita: „Govorite li
8
vi to ozbiljno? Verujete li zaista da će žena glasati? ,,25Rasprava o ženskom pravu
glasa za izbore za ustavotvornu skupštinu bila je puna pošalica i upadica, posebice
za vrijeme izlaganja Velimira Deželića kojem su zastupnici čak dolazili pred govor
nicu i dizali mu „neku artiju pred lice".26
8 Jaša Prodanović je na kraju svog govora
umorno zaključio: „Ja žalim gospodo, što sam sada umesto prave i otvorene disku
sije o ženi i čoveku... vidio ovde samo prezrive pošalice i osmehe na račun žena ."82
27
8
U konačnici i pobornici ženskog prava glasa prepoznaju činjenicu da se, bez
obzira na proklamirani novi duh vremena, rodne postavke nisu bitno promijenile.
Stoga argumentacija u prilog ženskog prava glasa ne samo da ne bježi od starih
stereotipa, već ih upravo upotrebljava u svoju korist. Uz ideju žene radnice i inte
lektualke, obavezno se ističe uloga žene-majke i žene-stupa porodice, koja je već
dotadašnjim radom doprinijela razvitku zemljdS^injenica da žene traže politička
prava „ne znači da žena danas smatra kao svoju najpreču dužnost da strmoglavce
upadne u vrtlog našeg nezdravog političkog života i da joj je tolika želja da u našoj
Skupštini svojom vikom pojača onu opštu jarmu, vrlo čestih, hučnih i besplodnih
d eb a ta^ a g lasila je Zora Kasnar u uvodnom članku Ženskog pokreta?™ Ideji da
ulazak žene u politiku označava početak redefinicije ženskosti, pobornici ženskog
prava suprotstavljaju tvrdnju da se nije promijenila ženskost nego politika koja se
počinje jednako ticati žena i muškaraca.
284 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja
1920., br. 5-6: 65.
285 Božidar Protić, „ O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9: 4- 11.
286 „Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja
1920., br. 5-6: 67.
287 „Žensko pravo glasa pred Narodnim Predstavništvom", Ženski pokret, 15. kolovoza
1920., br. 4-5: 16.
288 Zora Kasnar, „Program našeg rada", Ženski pokret, 18. travnja 1920., br. 1: 5-6.
108
�Poraće i rodni odnosi
U jednom se članku u Ženskom pokretu ističe:
Sem toga, neka se ima na umu da država više nije čisto politička zajednica
kakva je nekad bila. Nadležnost njena iz dana u dan raste i ona se širi toliko
da se gotovo poklapa s društvom. Ona danas reguliše javnu i privatnu higi
jenu, meša se u odnose pri sklapanju braka, propisuje kako valja negovati i
školovati decu, ulazi čak i u privatne stanove i ne dopušta da se jedni šire,
a drugi guše, srne da ograniči broj prostorija, da zabrani stanovanje i sruši
nezdravu i neuglednu kuću na javnom mestu. Za vreme rata videli smo je
da propisuje i koliko svaki pojedinac srne da jede. Sve su to društvena ili
bolje reći životna pitanja o kojima se brine država i zato u njoj ne mogu više
da gospodare građani samo jednog pola, jer na tako jednostranoj osnovi ne
bazira ni život ni društvo.29
8
Na istom tragu Božidar Protić naglašava da država ima kulturne i humanitarne
zadatke, da se brine o pitanjima narodnog zdravlja, prostituciji, zaštiti djevojaka,
zavodima za porođaj, nastavi za djevojke, te da je za sva ta pitanja potreban ženski
angažman .20
9 Napokon, pobornici ženskog prava glasa redovito koriste stereotipne
prikaze milih, emotivnih žena koje će baš zato što su takve unijeti novi i poziti
van element u politiku. „Dajte nam pravo glasa da pomognemo pobedi pravde i
morala u našem političkom životu, da pomognemo da se skine s našeg političkog
života oznaka balkanizma. Mi ne ispovedamo u političkom životu princip nasilja,
nego sledeći našoj prirodi kojoj je osnovna crta materinstvo, hoćemo da izvodimo
princip međusobnog razumevanja“, uzviknule su predstavnice Alijanse ženskog
9
pokreta za vrijeme skupština za pravo glasa 1927. godine .21 „Mi trebamo suo
sjećanje, razum, čisti moralni instinkt žena“, zaključio je Ivan Hohnjec, a Velimir
Deželić u istom duhu dodao: „Muškarac je kod uređenja države stilizirao sve svoje
sposobnosti i osobine i usavršio svoju snagu do militarizma, svoje nemilosrdno
rasuđivanje do juristeraja, svoj hladni razum do materijalizma. Pozovimo ženu da
u današnju državu punu patnja unese malo svog toplog čuvstva!'22
9
Na kraju se nameće zaključak da^modavendci primjer u hiti niši tezu daje žen
ska participacija u ratnim operacijama povoljno utjecala na stjecanje ženskog prava
glasavOva veza se pokazuje kao mitološka konstrukcija koju su satkali političari
SAD-a i Velike Britanije kada su željeli prikazati da je žensko pravo glasa poklon
vladajućih struktura zaslužnim ženama, a ne izborena tekovina snažnog domaćeg
289
290
291
292
„Ustav, parlament i partije", Ženski pokret, srpanj - kolovoz 1921., br. 7-8: 224-240.
Božidar Protić, „O ženskom pravu glasa", Ženski pokret, prosinac 1920., br. 9:4-11.
„Za pravi AcmoVizuzim", Ženski pokret, 15. srpnja 1927., br. 12: 1.
„Žensko biračko pravo i naše Narodno Predstavništvo", Ženska misao, 15. srpnja
1920., br. 5-6:68i 72.
109
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
feminističkog pokreta.293^udjelovanje u bofbam a. nošenje oružja i p o gibanie na
stratištima okupatora nisu srpskim ženama osigurali pravo glasa u m irnodopskim
vremenima. Naprotiv, pokazalo se da su upravo srpski političan hi li najmanja cpr/».
ipni prom ijeniti pristup p odnosu na pozicioniranje žena u d rp š m pSS druge Strane,
u hrvatskim i poseh ice slovenskim političkim strukturam a prevladavala je o tv o rejio s t prema ideji da demokratizacija društva uključuje i redefiniranje uloge žene, a
kao glavni promicatelji ove ideje ističu
No, pitanje je možemo li ove
razlike jednostavno pripisati kulturološkom jazu koji dijeli H rvatsku i Sloveniju
kao dio Zapada i Srbiju u kojoj još postoji snažan utjecaj Istoka, kao što su to voljeli
isticati pobornici ženskog prava glasa izprečanskih krajeva. Vrlo je vjerojatno da su
kulturne promjene koje su pratile industrijalizaciju gospodarstva povoljno utjecale
na otvaranje pitanja redefinicije položaja žene u društvu, ali teSkn da se ova teza
može primijeniti u hrvatskom i slovenskom prim jeru. Iako su u novoj državi one
ulazile među industrijski razvijenije regije, obje su i^ a lje Rile p r u ž i m agrarne
zemlje. U svakom slučaju, industrija Hrvatske i Slovenije bila je manje razvijena od
primjerice Francuske koja nije pokazivala znatno razumijevanje prema ženskom
pravu glasa. Teza da je zalaganje Slovenije za žensko pravo glasa bila posljedica
žgnsks-udfuge postojao je u gotovo svim dijelovima buduće države i prije izbijanja
Prvog svjetskog rata .24N eosporno je da s e ai S l o v e n iji f e m i n i z a m n a j h r a h r i j e ispi9
.r i v a n g r a n i c e ž e n s k o g p r> ln ž a ja _ n društvu, ali se izazivanje tradicionalne ženskosti
događalo na marginama ili rak izvan slovenskih granica. Fen^inistički orijentirana
Slovenka ie početkom stoljeća izlazila u jz s m , a slovenske feministice kap Znfka
K m ter ili Ivanka A n/ir KJemenčič25u biti su se ostvarivale i pisale feminističke
9
uratke tijekom boravka u inozemstvu, najčešće u^Češkoj. Činjenica da su glavni
pobornici ženskog prava glasa u Sloveniji bili lderikalci, te da se od principa žen
skog prava glasa na općinskim izborima relativno lako i m irno odustalo, također
293 Ovo je navodno bio stav W. Wilsona kada je najavio ulazak žena u politička prava.
(.Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 72)
294 O ženskom udruživanju prije Prvog svjetskog rata vidi Kecman, Žene Jugoslavije u
radničkom pokretu i ženskom organizacijama. ; Sklevicky, „Karakteristike organizi
ranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata I“; Jalušić,"
Women in Intervvar Slovenia", 52-54; Antić Gaber i Selišnik, „Slovene Women 's Suffrage Movement in a Comparative Perspective“, 219-241; Emmert, „Ženski pokret:
The feminist movement in Serbia in the 1920s“, 35.
295 Ivanka Anžič Klemenčič (1876.-1960.) bila je slovenska novinarka, književnica i fe
ministica. Uređivala je dvije Slovenke (tršćansku i ljubljansku), radila u Slovencu, te
pisala za razne slovenske ženske časopise (npr. Ženski svet).
110
�Poraće i rodni odnosi
ne ide u prilog ideji da je slovenski stav nastao na temelju pritiska razgranatog fe
minističkog pokreta.
Možda bi bilo najbolje frrvarskL i slovenski primjer promatrati kroz prizmu
velikih ekonomskih, političkih i ideoloških promjena koje su zahvatile Srednju i
Istočnu Europu. Uočljivo je da gotovo sve države koje su prolazile kroz transfor
macije političkih okvira i urušavanjf; d^adašnjih političkih srrnknira n prvim
poratnim godinama dodjeljuju politička prava i ženama. Ustavi Njemačke. Čehoslovačke, Austrije, Mađarske, Poljske, i Rusije nastajali su pod utjecajem principa
dgmakratizma, zamaha modernizma i odbacivanja tradicionalnih pozicija. Stoljet
ne kraljevske kuće su nestajale s povijesne pozornice, društvene elite se urušavale
zajedno sa sustavom vrijednosti koje su propagirale .26U tom valu kaosa, kada su
9
se preslagivale i redefinirale strukture moći, sva su pitanja bila otvorena i svi su
odgovori bili mogući. Budući da su ustave novih država pisali pravnici kao novi
autoriteti društva i budući da novi ustavi nisu trebali štiti stari poredak i stare au
toritete, ništa nije stajalo na putu afirmarije jpjitkng pravog glasa 27No, koliko
9
će ova promjena političkog položaja žena utjecati na njihovu ulogu u društvu u
kasnijim godinama ipak je ovisilo ™prrcrppji i n«-jp<-ajn ž rn s ^ g p^Vrrn u poje1
dinim_držayama.29^ a k o se primjerice 1 Njemačkoj <h Austriji pokazalo da sama
politička prava j^to nam etnuta ,,odozgo“ nisu mogla bitno poboljšat iŽpioŽajjerfcP
Slovenija i Hrvatska na neki način prolazile su kroz kalvariju Srednje Europe! U
godinu dana promijenila se dinastija, promijenio se politički okvir, prodrmale su
se stare ekonomske i kulturne veze. Sa stajališta hrvatskih i slovenskih političara
država se nalazila pred novim početkom pri čemu su se hrabro otvarala sva pitanja,
od granica do državnopravnog uređenja .29
9
296 Čehoslovački ustav donesen je 29.2.1920., austrijski 1.10.1920, poljski 17.3.1921.,
ruski 1923. godine, vveimarski 14.8.1919. godine - svi su predviđali opće-pravo glasa
za žene i muškarce. (Čapka,DejinyzemiKoruny češke vdatech, 583; Zćllner i Schiissel,
Povijest Austrije, Zagreb, 295; Tymowski, Kratka povijest Poljske, 121). U Mađarskoj
je Mihaly Karoly predvidio uvođenje općeg i javnog prava glasa koje je uključivalo
i žene, ali se pod utjecajem revolucionarnih zbivanja i reakcije u Mađarskoj nakon
Trijanonskog mira 1921. godine to pravo limitiralo na određene skupine žena starije
od 30 godina. (Hanak, Povijest Mađarske, 213; Rappaport, Encyclopedia o/JVomen
Social Reformers, 627)
297 O ulozi pravnika u prvim godinama međuraća vidi Mazower, Mračni kontinent. Eu
ropsko dvadeseto stoljeće, 17-49.
298 Vidi primjerice: Melissa Feinberg,Elusive Equality.
299 Ovdje treba napomenuti da se ulazak žena u politički život novih država često pove
zuje s uključivanjem žena u nacionalne procese. Vidi: Sulkunen i dr., Suffrage, Gender
and Citizenship. International Perspectives on Parlamentary Reforms.
111
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
S druge strane, Srbija je imala bitno drukčije povijesno iskustvo rata. O kruženje,
okupacija, v |a d a n izbjeglištvu prodjm ali su p o si^ v k ^ p sk e ^ ržav e , koja se nakon
rata nastojala ponovo afirm irati.^rpslđ političari nisu sr mlaziH pred novim pftčetkom,.baš naprotiv, oni su imali zadatak da dokažu da rar nije-ništa promijenio,
da SU Stari mffrniri i dalj^ m ^ n i, da j<* e r a r a k r a l j e v s k a k u r a i r la lje n a č e l u n n v p dr
žave r p j l a j e S r h i j a i d a l j e U ra k ta ljp v 'n v ^ m o
YfĆa ; rnol^ p m č;r‘
°n'^ Vir>ljivr>
je m n a č i n u q a k o ji su provodili ujedinjenje te na kasnijem p r i n c i p u proširivanja
1
1
s rp s k ih te m e ljn ih d o k u m e n a ta n a č ita v u d r ž a v n
U k o n a Č n ic j.C V i d o v d a n s k i UStaV>
u svojim temeljnim postavkama predstavljao je(proširenu verziju ustava Kraljevine
Srbije.30
0 Atmosfera konzerviranja prijeratnih odnosa i pozivanja na neku mitološp.
ku, herojsku prošlost nije bila naklonjena prema r e d e f i n i r i j i r o d n i h n h r a T a r s j j B a š
k y i Francuska. Srbija se nalazila pred zadatkom da ryyuti*a-pfijeratno stanje i
stoga 7re n s k o p r a v o glasa postaje žrtvaove državne m itolo g ije ^
Rat je ipak utjecao na (^vnidiskursto muškosti i ženskosti. Uloga žena u druš
tvu postaje vidljivija i jasnija, asrarepredrasj]de r>ženskoj jpferiomosti i nesposobn^Stiviše nisu bile politički korektnima. Prinrip j H ^ k '^ t i j H ^ s r i
je jednako
posljedica demokratiza'-'j'*
i ratnog iskustva. Ipak, nove definicije nasto
je se ukalupiti u stare obrasce odnosa snaga. Afirmacija ženske uloge u društvu
kanalizirala se kroz revalorizaciju onoga što se smatralo tradicionalnim ženskim
djelovanjemi^majčinstvom, jnniirivnnščn, „toplim emocijama" i ženstvenošću,
dok se izazivanje muške pozicije u društvu i pokušaji ulaska žena u strukture moći
sankcioniralo, ismijavalo i ograničavalo. U konačnici, promjene su se dogodile tek
površinski. Žene u Jugoslaviji više nisu označene kao „inferiorne" i „nesposobne",
ali su i dalje drugom e i marginalne. Predstavnici naroda i nosioci diskursa moći
ostaju i dalje - muškarci.
5.3
Rat i ženski pokret
Ostalo nam je još odgovoriti na pitanja utjecaja rata)na ž^rtaki pokr^r n J u g o s la v iji.
Možemo li ustvrditi da j c j a f u t j e r a o n a uzn™1 ^ i n i 7 m o n p o r a t n i m g o d i n a m a
''
na kompguajsni pristup definiranju ciljeva i k o r i š t e n j e kn p 7 erY ?t_ fv n ^ a r g u m e n t a cije?
5.3a Ženski pokret u prvim godinama nakon rata
„Poslije jedne skupštine, na kojoj se tretiralo žensko pitanje, dopratilo je neko
liko mladjih gospodjica govornicu njenoj kući", započeo je članak čitateljice
Jugoslavenske žene iz 1919. godine, u kojem se dalje objašnjava da ih je govornica
300 Petranović, IstorijaJugoslavije 1918.-1978, 36-56.
12
�Poraće i rodni odnosi
tada pozvala u svoj dom. „Unidjoše u stan i namjestiše se u^ d n o j sobLotsutnog
gospodara. ‘Kad je moj suprug kod kuće nikada ne smetam, ali kad ga nema volim
biti u njegovoj sobi’ [...]“, naglasila je govornica te nastavila govoriti pred zapanje
nim sugovornicama koliko joj imponira njezin-suprug. Posjet je završio dolaskom
supruga: „‘Moj muž Anlavi] rere gospod? ‘i ja rpPrJm da c r>fp rfP irni jer znate:
žena treba da doda onoj izreci Isusovoj:jlaj Bogu što je hnzje, a caru što je carevo,
još i daj mužu što je muževo: mira i odmora u njegovoj kući. 0 Treba naglasiti da
’"31
niti jedna od ideja u ovom članku nije bila nova. Slika-žene-kojajagovatLŽenska
gravai bolji položaj žene u društvu nije više bila usamljena pojava. S druge strane,
lik kućanice koja u centar svog svijeta stavlja tk>rn. ohitelj-i-prije svega muža bio je
j općeprihvaćen, čak i poželjan. O no što je zapanjilo autorice članka jest da su se oba
konceDta oživotvorila u istoj osobi.
atak članak najavljuju oprečne poruke koje ie rjuPbstavio na pitanje ženu društvu. S jedne strane, to jeoilo razdoblje demokratizacije zemlje kada se pitanje prava glasa žena postavlja glasnije nego u godinama
prije rata i kada sudjelovanje u ženskim manifestacijama postaje gotovo dio folklora
žena srednje klase koje su željele pratiti trendove. S druge strane, ra^no narušavanje
rodnih granica rezultiralo je vprim nrpnrnm prema z<»n<kr>m pnkrem, primkom
cr „vrar^ na gvnjr mjp<rQ“ i inzistiranjem na ideji odynjrnng ženskog ijnuškog pmsrora. N eke su žene bile izložene izravnom pririsku ppkr>ravar>ja Tako
su hnc^nck^ ,^ara rkft^iakon rata zadržale običaj da se sastaju na „pazaru* radnim
danom. Kada je 1920. godine Jugoslavenska mndiman^ka-organizarija izgubila Str
pljenje, angažirala je organe javnog reda da ih popiše i upozori „nemojte se, drage
seke, ovdje dugo zadržavati[...] svršite vi svoj posao, ali nemojte da se drugi puno
o vas češu“. Dali su i prijedlog da žene moraju donijeti svoju robu „na pazar" do
deset ujutro, nakon čega će „telal H. Ibrahim izvikati i iza 12 sati novce uručiti
ili neprodanu stvar povratiti."32Druge su utihnule vla^ir^ fpmmicrirjfp n?7r>rp
0
kako bi potpomogle nacionalnu integraciju i nacionalnu stvar. Tako Ivanka An^ić-Klemeneić, žena koja je na prijelazu stoljeća u tršćanski kulturni list Slovenku
udahnula duh feminizma, 1919. godine počinje uređivati klerikalno orijentiranu
ljubljansku Slovenku, Marija jurić Zagorka u ovo vrijeme piše roman Kći Lotršćaka
(1921.) s jednim od nj^jrrhkjjih j n a jp ris n ijih glavnih ženskih likova iz njenog
opusa, a Z ofka Kveder Demetrović, autorica feministički nadahnutih uradaka,
1921. godine piše dramu Ardite na otoku Krku u kojoj se ženski likovi pojavljuju
301 Sanja Gabrovska, „Iskrenost",Jugoslavenska žena, 1919.: 375-376.
302 „Iz akcije za zaštitu morala", Pravda, 13. svibnja 1920., br. 51; Pravda, 22. svibnja
1920., br. 54; Dalje se nastavlja u Pravda, 29. svibnja 1920., br. 57; Pravda, 8 lipnja
.
1920., br. 60.
113
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
isključivo u tradicionalnim pozama ruajke^uprugeistupa-nacije .33No, kako su se
0
ovofdvostruke poratne p o n ^ odrazile na daljnji razvoj ženskog pokreta?
5.3b Ženski pokret u Kraljevini Jugoslaviji
žen sk i pokrej u Jugoslaviji relativno je dobro obrađena rpma O njemu su o p
širno pisale već pionirke ženske povijesti kod nas kao T
ovanka Kecman ili I.ydia
Sjdevicky. koje su nastojale obraditi cjelokupnu domenu ženskog organiziranog
djelovanja, te brojne druge povjesničarke, koje su se fokusirale na određene orga
nizacije kao Što SU U d r u ž e n je
,i****U ----T fn g, ^H rvardra-iena lPriKrvn 7a prrtcvjefivsnje žene i -™žriMi nj?nih
trA 34
0
Činjenica da su temeljne postavke o ženskom pokretu postavljene u vrijeme
kada je su
S_tičke_ ideologije, obilježila je i p rv a znanja^oj
Dugo je vremena prevladavala postavka Jovankr Kecman o nekakvoj podjeli meduratnog ženskog pokreta na knrrm nijl'f1 1 građanski. Pri tome je prvi bio^^ius.
^
5
0
3
ptedan“ i hgrhcn, a drugi ..buržujski." ali razgranat i stoga ipak utjecajan na žensku
scenu. No, već u samoj knjizi Jovanke Kecman nazire se da ova podjela nije n iti
čvrsta niti smislena. Naime, obrađenipodaci pokazali su da je tijfiknm dvadesetih
godina komunistička partija imalafjhalo interesa za regrutaciju ženskog članstva i
jđš manji odazivte da su žene u to vrijeme činile jedva 1% ukupnog članstva. Tride
sete godine su pak probudile interes za ženskim sudjelovanjem^ali se_on ostvarivao
kroz infiltraciju komunistički orijentiranih žena i<^ n ^ n is tič k e jo ^ n iz a c ije i to
posebice njihove pmladinske sekcije ili ženske časopise.35* Tydia Sklevirky je pak
pokušala učiniti odmak od dotadašnjih ideološki usmjerenih istraživanja o žen
skom pokretu te je u kratkoj analizi organiziranog rljelovanja žena naglasila utjecaj
Upravo ^građanskog" feminizma), odnosno organizacija za koje je smatrala da su
autonom ne ženske udruge koje su nastale neovisno od političkih stranaka .36No,
0
analiza pojedinih udruga, kao i utjecaja političkih stranaka na razvijanje ž^iskog
303 Badurina, Nezakonite kćeri Ilirije. Hrvatska književnost i ideologija u 19. i 20. stoljeću,
173-196.
304 Vidi: Benyovsky, „Društvo Hrvatska žena“, Benyovsky, Društvo Hrvatska žena u
Karlovcu, Benyovsky, „Društvo Hrvatska žena i Zagorka"; Feldman, Prilog istraživa
nju ženskih organizacija - Udruženje univerzitetski obrazovanih žena; Obradović,"
Udruženje univerzitetski obrazovanih žena u Jugoslaviji 1927.-1941“
305 Kecman, Žene Jugoslavije u radnićkom pokretu i ženskim organizacijama, 67-197 i
— ^318-387.
(306 /Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do
drugog svjetskog rata I" i „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji
u razdoblju do drugog svjetskog rata II".
114
�Poraće i rodni odnosi
pgjsre-ta, otkriva zinatno kompleksniju žensku scenp u kojoj su autonomne ženske
udruge odraz određene političke pozadineežanteres za parriripacijom žena u stra
načkim organizacijama np pokazuje samo komunistička stranlca>Od devedesetih
godina prošlog stoljeća javlja se vpći inrerpc 7ifl s p r ^ ^ n^na'-i™nalpa ženska jirjniLa_nayan
Šlovensk
____
ženja Društvo ^Hrvatska žena^l^olo srpskih sestara, Šjovensko splošno ženski
društvo, š^ranačkTdruštva ipr. H(R)SS-a) itd. Treba naglasiti da se o ženskom
pokretu pisalo ili kao o jedinstvenom jugoslavenskom fenomenu (u vrijeme do
raspada SFRJugoslavije) ili iz prizme specifičnih nacionalm kienskih kretanja (na
kon raspada SFRJ). O ba pristupa opisuju tek jedan dio vrlo-k©mpkksne_slagalice
razdnhlja koji je bio v fo d ic p e r-^ n j prema-.stavovjma i
prema ndnosu prema nacionalnoj prohlemat-iri Narinnalno pitanje pružalo je važan okvir djelovanju ženskih organizacija, s tim da je u dvadesetim godinama veliki
dio udruga p
ca^indirektno potpomažući kohezivne državne prnrese !
godina takve nadnacionalne organizacije gube na ugledu, a utjecaj se prebacuje na
M eđu vodećim jugoslavenskim ženskim organizacijama međuratnog vremena
ističu seljNarodni ženski savez Srba. Hrvata i Slovenacay(od 1929. Jugoslavenski
ženski savez),^Alijansa ženskog pokret^ i (Udruženje Univerzitetski obrazovanih
žena, a kao svojevrstan kuriozitet ističe se jZenska stranka,^oja je doduše djelovala vrlo kraiko-vrijeme - od 1927 do 1929. godine. Zanimljiva je i nedovoljno
obrađena M ala ženska antanta]koja je okupljala žene iz Jugoslavije, Češke, Poljske,
Rumunjske, Bugarske i Grčke.
ItNarodni ženski savezi Srba. Hrvata i Slovenaca nastao je 1215. godine, osla
njajući se na tradiciju Srpskog ženskog saveza. Savez je okupljao sva nacionalna,
vjerska i humanirar n a jenska udruženja koja su se bavila dobrotvornim i prosvje
titeljskim radom te je bio član Međunarodnog saveza žena. Imao je običaj održa
vanja godišnjeg kongresa u različitim gradovima, te su se kao domaćini kongresa
veći uzlet doživljava u prvim podinama nakon ujedinjenja te je d a 1973 godine,
okupljao preko 20 ženskih drnjfava i oko Sf) f>nf) r|anir?i odnosno oko djrijgjfe0
ćine ženskih društava u zemlji. U programu Saveza, donesenom u Ljubljani 1922.
godine ističu se ciljevi kao: ..narodno jedinstvo" pravpp, ekonomsko i kulturno
miičlr'ir',/.., i
zaštita rnaiki i djece. hocba_proriv alkoholni prostiiucjje. No, ovaj program postao je kamen spoticanja Saveza budući se određeni
dio članica nije složio s njegovim liberalnim smjernicama. Stoga se 1926. godine
iz N arodnog ženskog saveza izdvojilo deset beogradskih društava koja su oformila
konzervativnu N arodnu žensku zajednicu ■- ona je iz programa izhacila dig o izjed
*
načavanju muškaraca i ženg n pravima a usmjerila se prvenstveno na nacionalni
115
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
ijium anitarni rad, brigu za, djecu, čuvanje narodnih običaja i bnrhu protiv-j)rogrirnrije i allrrthnlJTma Zajednica je maksimalno okupljala ftS ffcpšrava Iako su
od početka postojali prijedlozi da Savez preuzme jugoslavensko ime, on postaje
|ugošIavenski ženski j ave^ tek 1929,-godine. Tijekom trjdesglih-godina opada.važnost tog društva i dolazi do njegove flecfinfralizarijr na banovinske sekcije, pokret
se Glaa tik jugm lavm skog-žmskeg-saveza ijurađuje s Alijansom ženskog pokreta, i
Udruženjem univerzitetski obrazovanih žena, f 0
7
N ija n sa ženskih p o k ig i a ^ stalaje J^ 2 3 jg o d in e na inicijativu p ru š tv a za pro
svjećivanje žrne-i zaštitu njenih prava .38Okupljala je sva dru štv akoja s u ujvojim
70
03
39
0
pravilima isticala borbu za^ensko-pravo glasa, a njezin list je biož e n s k i pokret i U
Programu Alijanse p iše da se ona bori za opće i jednako izborno pravo za žene, ali se
ističe da je pravoglasa samo sredstvo, a cilj je po tp u no oglofrođenie žena. Stoga se u
nastavku programa nabrajaju i drugi zahtjevi: ^ y
■domaćice prizna
kan p ^ n l- r iv ^ n rafl, ekonomska nfj/avicnociLiifj^rp 7 P| prava staratelistva i Ofa
fn
i majke, 7^ ^ n < ;h ocignranj? iz d a v a n ja majke i djeteta te promjena n asljednog
prava-u-korist udate i neudate žene. Bila je glavni inicijator većine skupova za pravg
glgsa, 1937. godine donosi Statut žene™ ali je nakon početka Drugoga svjetskog
rata odlučila da odgodi ovu borbu za primjerenija vremena. U nutar Alijanse žen
skog pokreta postojala je.gnipaaja koja nije bila zadovoljna-s intenzitetom borbe
zapravo glasa^e-seJ^žT rgodine iz nje izdvojilajZeaska stran kat, koja je u centar
borbe stavila upravo ižpUtičkuem ancipaciju^eh^ No, taj ekspeciment-prekiiiut je
uvođenjem diktam tf ^ 2 3 r'^0^^ne‘3103 ___ ^
1
^/druženje univerzitetski obrazovanih žena^osnovano je u Beogradu 1927. go
dine na inicijativu Elen Gledić, docentice iz Osla i predsjednice M eđunarodne federacije univerzitetski obrazovanih
Jh jc-d ru štv o član ^aro d n o g žen šk o g
savezaJ U j ^ i surađuje s Alijansom žm skjli-pokreta^e sudjeluje u izradi Statuta
307 Isto; Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 163178, 266-281; Emmert, „Ženski pokret: The feminist movement in Serbia in the
1920s,“ 35-39.
308 U prve tri godine djelovala je pod nazivom Alijansa feminističkih društava.
309 Puni tekst Statuta žene može se naći u Ženskom pokretu, siječanj-veljača 1937., br.
1-2: 6-16.
310 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama, 178-193 i
281-307; Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u raz
doblju do drugog svjetskog rata“.
311 Udruženje je kasnije organiziralo sekcije u Skopju, Novom Sadu, Zagrebu, Ljublja
ni i Sarajevu, a beogradska sekcija imala je pododbore u Užicu, Kragujevcu i Šapcu.
Prema statutu UUOŽ iz 1931. godine, sekcije postaju međusobno ravnopravne, a
Glavna uprava se odvaja kao zasebno tijelo.
16
�Poraće i rodni odnosi
žene. To je j^ p ^ <» rijetkih ženskih udruga s obilnom arhivclfonr> gradom koja se
"H
čuva u Isrorijskom arhivu n Beogradu, zbog čega je i češće predmet znanstvene
analize. Prvenstveni cilj bila joj je p rnfij^ inrifllpfl pr^mry;iia žena i ostvarivanje međuparpdnjk fcnnmlnn ali se pridružuje i akcijama ?a pravp glasa i za promicanje
pacifizma. Istaknula se u nastupu pjoriv najavljene rednkfijc
1 javnim služ
1
bama za YEijeme_Velik£^koilQm«keJžiize, c n r^ n je n ja dodatka na skupoću javnim
službenicama. Članice udruženja zalažu se da na čelu ženskih obrazovnih zavoda
budu d i r e k t o r i c e , ^ n e direktori. « .ikir> p >-plih?r 7 " f i t e l j i c e da žene mogu biti
jf
0
suikinje harem na sudovima-aa maloljetnike itd .32
1
Ženski pokret nije se odvajao niti paralelno niti odvojeno od ostalih događaja u
državi. Većina ženskih organizacija doprinosila je nacinnalnim-integracijskim-procesima i istovremeno ulazila u interakciju s polirićkim opcijama, koje su pokazivale
interes za sirenje utjecaja na žensku političku scenu.
O dnos političkih cn-analra prema »pnskom pitanju često se obrađuje dosta po
vršno, p ri čemu se stranke jednostavno dijele na protivnike i pobornike ženskog
(pravajrlasa te se najčešće zaključuje da niti jedni niti drugi nisu bili spremni na
znatnije promicanje ženskog pokreta. Iako ovi zaključci u svojoj biti nisu pogreš
ni, oni ne otkrivaju slojevitost i kompleksnost odnosa političkih stranaka prema
ženskom pitanju. Stav neke stranke prema ženskom pravu glasa često je ovisio o
političkom trenutku, vrlo rijetko je bio produkt konsenzusa kompletnog članstva,
a pobornici ženskog prava glasa ponekad su kretal/otfvrlo različke-argumentacijen
Načelno žensko pravo glasa podržavale su lijevo orijentirane stranke kao socijalisti.
demokrati ili republikanci, a protivile su im se stranke desnog centra kao radikali
ili Jugoslavenska muslimanska organizacija. No, odmah nakon rata pokazalo se
da su se jedino rrpnbliHTrri i Timrijnlnri konkretno zauzeli za žensko pravo glasa
i pritom se našli uz bok(klerikalcima/d o k sn dem okratu ™ m ljr.rad n ici smatrali
da trenutno ne treba inzistirari na rješavanju ovog pitanja. Tako se dogodilo da su
naizgled usuglašeni socijalisti, koji su zahtijevali žensko pravo glasa u sklopu rješa
vanja pitanja klasne potlačenosti, i klerikalci, koji su češće naglašavali ulogu žene
majke i moralnog stupa društva .33Stav H(R)SS-a o položaju žena bio je pozitivan,
1
a polazio je od ideje žene gazdarice i žene majke, stupa obitelji.34
1
312 Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do
drugog svjetskog rata"; Obradović, „Udruženje univerzitetski obrazovanih žena u Ju
goslaviji 1927-1941. godine“, 252-263.
313 Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine",
59-63.
314 Leček „ 'Do sada se samo polovica hrvatskog naroda borila.' Hrvatska seljačka stranka i žene (1918.-1941.)“, 93-130.
117
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Nadalje, kako to obično biva^ a ž b e ni-stav stranaka često nije zrcalio raspolo
ženje svih njegovih članova. K o g am stičkar^arti]^ je načelno promovirala rodnu
ravnopravnost, ali su njegove članice bile izložene preziru i n ^ g ^ h ^ z a c i j i v la< ririh
kolega, a još je z a o š^ p ^ ^ ^ u a p ja -b ila u Hndilrariiri^ gdje su ih rgdnjf i doživljavali
kao direktnu ko n k u r ir a ju. (HfRjSS pokazuje razumijevanje i naklonost prema
ženskom pokretu i aktivho-pdfiče sudjelovanje žena u politici, što je u konačnici
davalo veliki poticaj politizaciji žena, ali istovremeno vrlo rržkn.promovict_syoju
ideju pred vlastitim, ipal<^k<^7ervirivnim| seoskim hiračkjm tijelom koje je bilo
spremnije na kompromisna rješenja, naglašavajući neukost žena i otpor prem a su
djelovanju žena u „političkom kalu.“ Stjepan Radić imao je vrlo otvorene stavove
prema ženskom pitanju, njegova stranka aktivno promovira politički angažman
žena, u J kravu Stjepana Radića 35jasno se izražava podrška ženskim političkim
1
pravima, te su na skupovima H (R)SS-a sudjelovale i žene, ali se stranačko vodstvo
pcjnekad moralo boriti protiv 9 * v n rc n r> g p rc 7 ira p re m a g o v o rn ic a m a . Istovremeno,
tadikale)se vrlo opravdano etiketiralo kao yelike protivnike ženskom pravu glasa i
p o k r o v ite lje kf>n7.prvarivnih i patrijarhalnih društvenih stavova, ali ni oni nisu po
pitanju ženskog prava glasa bili posve usuglašeni. U njihovim redovima postojala
je određena struja mlađeg rlanuv^ l<;oji je smatrao da ovaj stav ne odgovara potre
bama modernog društva .36
1
O pćenito gledano, zainteresiranost stranaka prema ženskog^ pitanju možemo
podijeliti u4 vije faze. Prva se odnosi na same(jx>četke nove države\kada je postojala
realna opcija da će se žene ravnopravno uključiti u dtpnokram acijn društva. Stoga
u ovo vrijeme počinje i stranačka aktivnost m eđu ženama, nekad direktna, a nekad
kanalizirana kroz formalno nestranačke ženske listove. Tada su komunisti organizirali Organizaciju žena socijalista koja je pokrenula i vlastito z\zsi\c(jednakos^ u
Hrvatskoj i Sloveniji organizirale su se u katoličke ženske sveze sa ženskim listovi
ma Ženska misao\ Slovenka\i kojima sy^e-promovirale klerikalne ideje, demokrati
su pronaslT TvđjprostoFul/«^^,«^«^^'ž e n i l o , ova prva faza stišava se nakon što
je postalo očito da se ponttčkarafirmacija žena neće dogoditi. Kada je žen ski po'^r^poleattegm dvadesetih godinaj>okrenuo anketu o ženskom pravu gla$a, samo
Strse-^publikancf) ^ocijalistijte(klerikalci^jasnili i7.ra7.iro po 7irivno prema ovom
315 Radić, Ustav Stjepana Radića: državno uređenje ili Ustav Neutralne seljačke republike
Hrvatske.
316 Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama: 1918-1941,
67-116; Leček, „ 'Do sada se samo polovica hrvatskog naroda borila'. Hrvatska se
ljačka stranka i žene (1918.-1941.)“, 99-101; Boban, „'Materinsko carstvo'. Zalaga
nje Stjepana Radića za žensko pravo glasa i ravnopravan položaj u društvu", 204-210;
Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine",
59-63.
118
�Poraće i rodni odnosi
pitanju, ostali su se pokazali su kao neodlučni pobornici ili protivnici.37Sljedeća
1
faza interesa za žensko pitanje počinje Jf«jem-dvadesetih_godina( srjšava se za vri
jeme rljV T
irH lif'e. da bi se opet pojačaj nrUrgdinp tridesetik^odina. U ovo vrijeme
se i ^Samostalna demokratska stranka) napokon opredijelila «
pravo glasa.
te se Svetozar Pribićević 1928. godine prvi puta pozitivno izrazio za žensko pravo
glasa na općinskim izborima, a od J937. godine njihov^ sfMj^i „S'-fočk™
ima i žepsku sekcjjp .38H rvatska^seljačka^tran ka je 1927. g odine osnovala svoju
3
7
1
1
prvu žensku-organizaciju, iste godine pokreće se Narodni val. koji od drugog broja
ima i prilog Ženski listek, žene HSS-a organiziraju sastanke i manifestacije slično
kao i muškarci, nakon Radićeve smrti organiziraju po^asmuiražulkomemoracije
te potiču organizaciju zasebnog ^drvarskog ženskog-saveza, kao konkurenciju ju
goslavenskom savezu. Tijekom dvadesetih godina žene počinju sudjelovati u radu
Seljačke sloge, a od polovke-tridesetih godina u vrijeme kada HSS sve više dobiva
obilježje pokreta i pokušava naglasiti da ima podršku masa, ženska uloga u manife
stacijam a HSS-a postaje sve važnija i zapaženija. U to vrijeme se pokreće i \\s{Naša_
zenfy koji formalno nije stranački list, ali se vidljivo oslanja na ideologiju stranke, a
žene sve više pokazuju odanost politici stranke. Dok su tijekom dvadesetih godina
žene HSS-a bile spremne na suradnju s ostalim ženskim organizacijama i 1927.
sudjelovale na demonstracijama za pravo glasa, 1939. godine odbijaju sudjelovati
na skupu koji je organizirala „Hrvatska žena“ uz obrazloženje da imaju povjerenje
u program vlastite stranke te da će se njihovo pitanje riješiti kad dođe vrijeme.39
13
0
2
Istovremeno, Komunistička partija provodi obrnutu taktiku, ali s istim ciljem širenja partijskih ideja medu ženskonipopulacijom. Njihov se rad preniopoglavito na
Sindikalni^ razinu^teJiapokušaj infiltracije n p o k e r a j^ n d r a drnŠr^nm ladm dce
’
M Udruženja univerzitetski obrazovarnlTžefta^te časopise
kao 2
m ^ ^ e n s k r s t ^ f ^ d s a ze;?£^otonjiTist^izlaziojeTTt^uBIjani).3
317 „Pribićević o ženskom pravu glasa", Ženski pokret, ožujak 1926, br. 3: 89-91; „Sloven
ska ljudska stranka o ženskom pravu glasa", Ženski pokret, ožujak 1926., br. 3: 91-93;
„Savez zemljoradnika i akcija ženskog pokreta", Ženski pokret, travanj 1926, br. 4:
137-140; „Gospodin Radić o ženskom pravu glasa", Ženski pokret, travanj 1926., br.
4: 140-142; „Socijaliste i žensko pitanje", Ženski pokret, svibanj 1926, br. 5:181-183;
„Republikanska stranka i žensko pitanje", Ženski pokret, srpanj 1926., br. 6: 178-186.
318 „Gospodin Svetozar Pribićević za žensko pravo glasa", Ženski pokret, 15. siječnja
1928., br. 1-2: 2.
319 Leček," 'Do sada se samo polovica hrvatskog naroda borila.' Hrvatska seljačka stran
ka i žene (1918.-1941.)“, 93-130
320 Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama: 1918-1941,
318-387.
119
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
Ženski pokret u m eđuratnoj Jugoslaviji nije u uzmaku. Upravo suprotno, novi
politički okvir omogućio je povezivanje ženskih društava na široj osnovi, osnažio
ženski pokret koji je odlučnije nego prije rata inzistirao na političkoj emancipaciji
žena. Žene su tada češće zahtijevale politička prava i jasnije artikulirale svoje sta
vove. Majčinstvo, pacifizam i blagost obično su uključeni u argum entaciju ženske
borbe, ali ovo nije u neskladu s t r a d irijr>m pn»rhr>dnr»g razdoblja. S druge strane,
u ovo vrijeme nastaju organizacije kagfodijansa ženskog pokreta ili ^ enska stranka
koje radikaliMjc-rheskompromisnjje nego prije ističu potrebu političkog i pravnog
oslobođenja žena.
Ipak, to ne znači da su radikalne feminističke ideje bile široko popularne i imale
brojne pristalice u ženskim krugovima. U više navrata pobornice ženskog prava
glasa žalile su se na n p ć n n e 7 a in reresH ;an n y r -fena prema ovom pitanju. Katarina
Bogdanović naglasila je da veliki dio žena smatra da ženama ne treba ili da još nije
vrijeme da steknu politička prava, a Alojzija Štebi sm atralaie da jedva 12% žena
pristaje uz inzistiranje na pravu glasa .31 No, istovremeno (ženska scena} pokazuje
2
veliku živost, osniva se sve veći broj ženskih udruga raznih profila, a ženski časopisi
prate rad ženskih organizacija i pozivaju žene da se obavezno uključe u rad neke
ženske udruge. U beogradskom elitističkom IŽenskom'svetujističe se angažiranost
tadašnje elite u raznim ženskim organizacijama, a M. Turić Zagorka nas izvještava
da joj je nakon intervjua s kraljicom prišao maršal dvora i tražio da potpiše tekst
koji kraljicu prezentirajm o „ženski politički ideal Jugoslavije !"32O d žene, posebi
2
ce žene iz visokih slojeva, očekivala se aktivnost na ženskoj sceni i interes za poliHčfa pitanja države. Ova diskrepancija između slabe političke osviještenosti žena
i popularnosti ženskog angažmana ima svoje korijene u kulturnoj, ekonomskoj i
nacionalnoj pozadiniženskog pokreta.
---------Naime, ženski pokreuniie se bazirao na isključivoj borbi za ženska p rava) O n je
kroz humanitarne akcije, zbrinjavanje diece i v o jm h iaju lid a jršio jasnu ekonom
sku ulogu u društvu, a potpom aganjem glavnih n^cionalnih-procesa nameće se
kao važan segment-mgodavenskih integracijskih procesa, ali kasnije i procesa de
zintegracije. Krovna ženska organizacija]|Narodni savez žena S H S ^svom nastanku
slijedi obrazac državne razine. Ta organizacija nastaje proširivamem srpske ženske
o rganizaciju na prostor čitave države, ime joj slijedi logiku državnog okvira prvi
kongres imao je naznake srpske hegemonije te je čak pao prijedlog 4aj?redsjednica saveza Jaude uvijekSrpkinja. Iako je navodno taj prijedlog i prihvaćen, nova
321 Katarina Bogdanović, „Ženska politička prava“, Ženski pokret, 26. srpnja 1920., br.
3. 11-13.
322 Jurić Zagorka „ 'Što je moja k r iv n j a ? 488.
120
�Poraće i rodni odnosi
predsjednica odbila je da ude u statut Saveza, „jer to nije potrebno ".33U svom
2
programu fcjarodni ženslti savgz S H ^ n a prvo mjesto je stavio upravo ..nariorLalnn
borbu," a tele na_drugom mjestu se izjašnjava za poliričko i pravno izjednačavanje
žena i to ne bez otpora dijela članstva. Spor oko ovog pitanja nastao je već godinu
dana ranije (1921. godine) kada je zbog odluke Saveza da nastavi borbu za pravo
glasa i u to ime pošalje rezolucije, predsjednica Saveza dala ostavku.34Napokon,
23
5
2
inzistiranjem na kulturnoj suradnji medu ra z n im narodima d rž a v e , međusobnim
posietinaa-iorganizaciiom godišnjih kongresa u različitim gradovima u biti se pri
donosilo J|renjuJugQslav£nsk£udej£u 4ligQJilax£J&skim-^^
Ženske su organizacije i na ostale načine potpomagale jugoslavenske ili partikularne nacionalne ciljeve. One, primjerice, organiziraju dem onstracij£_za-3sk)bodenje
„porobljenih" krajeva, dočekuju vl?k <p ^ c m r m i m rtc r a r iip a G a v r ila P r i n r i p a ili se
na međunarodnim ženskim kongresima <nlrr>Klj^«ijn c predcr^vn;^.™ -Tenzijo s
kojima je Jugoslavija imala p o g r a n i č n e r a 7rr>iri,-e
Naravno, jvgoslavizam se spo
ticao unutar samog ženskog pokreta kao i u državi, te su nacionalne razmirice bile
predm etom brojnih svađa unutar ženskog pokreta^ftamžko^od-kraja j v^desetih
godina .36Sukladno promjeni opće političke klime i općem razočaranju u ideju
2
jugoslavenstva,jugoslavenski ženski savez tijekom tridesetih godina gubi na utje
caju, dok istovremeno raste značaj nacionalnih ženskih udruga ili čak stranačkih
ženskih ogranaka koje potpomažu težnje vlastite n ac ije^ d ru g e strane, pokušaj
LŽenske strankejda se odmakne od^nadPtuhieJ^tranačke ideologije_te_u-pr^i plan
stavi isključivo borbu za ženska^prava. naišao je na osudu r Ženskog pokreta. \,Ženska stranka je pogrešan pokušaj, ona je dokaz političke nedozrelosta^aključila je
prilikom njenog osnivanja Alojzija Štebi.37
2
323 Adela Milčinović, „Kongres Jugoslavenskih žena u Beogradu", Jugoslavenska žena,
1919.: 281-287.
324 Kecman, ŽeneJugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama: 1918-1941,
170.
325 „Protestni shodi jugoslavenskega ženstva proti italijanski okupaciji i nasilje", Sloven
ka, 15. travnja 1919, br. 3-4: 82-83; Delfa Iv. Ivanića, „Jugoslavenske žene na pogrebu
Principa i drugova mu", Ženski pokret, 15. kolovoza 1920., br. 4-5: 3-4; „Osmi kon
gres internacionalnog ženskog saveza", Ženski svet, srpanj 1930., br. 7: 3-5..
326 Feldman, „Proričući gladnu godinu - žene i ideologija jugoslavenstva (1918.-1939.)“,
235-246327 Alojzija Štebi, „Ženska stranka", Ženski pokret, 1. lipnja 1927., br. 9: 1.
121
�RAT I R O D N I STEREO TIPI
fj£ah je prijeloman trenutak društva, vrijeme kada se sustav vrijednosti, pitanje j^£Qfitjgra. ali i sama egzistencija propituje i redefinira. O vo je razdoblje koje se urezuje
u pamćenje generacija koje dolaze i događaj s kojim završavaju i počinju povije
sni udžbenici. Posljedice rata su dvojake: materijalne i ideološke. Materijalne se
broje izgubljenim životima, porušenim gradovima, prekrojenim kartama, ali i n o
vim počecima. Ideološke su satkane od mitologije kojom društvo nastoji objasniti
smisao rata i vlastitu egzistenciju, te sustava simbola koji prezentiraju novonastale
promjene. O bje posljedice u svojim temeljima nose niz kontradiktornih i paradok
salnih poruka koje poratno društvo stavljaju pred specifične izazove.
Fndn^ obrasce nakon ra n oblikovali su kontradiktorni diskursi fam e m irologije. Prvi su se bazirali na patrijarhalnoj retorici okam enjenih, „vječnih" rodnih
uloga kojom se nastojao uvesti red u kaos ratne realnosti. D rugi su prenosili priču o
probuđenoj i redefiniranoj ženskosti koja se željela upisati u temelje naičagjdaištia.
Ovi imagološki konstrukti natjecali su se u pokušajima realizacije u stvarnosti i
posredno ili neposredno usmjeravali realne događaje. U konačnici, oba koncepta
doživljavaju neuspjeh. Poratno društvo bilo je previše pod utjecajem virilističkeretoriiceo podijeljenim sferama da bi valoriziralo doprinos žena ratnim naporima. U
takvoj atmosferi ideološki konstrukt zapnslenp že nr koja se bori i radi „kao muška
rac" u biti ieJzazivala nepovoljne reakcije Snprornn nrrlrivnnjimi djHfl javnosti,
(žene nakon rata nisu doživjele niti političku, niti ekonomsku afirmaciji}. S druge
strane. y adtnnnalm ratnčlf^agepri_jodnih uloga nisu se m ogirodržati u društvu
koje je prolazilo kroz velike ekonomske i političke promjene. Poratno društvo na^spjalojejžionaći kom prom isnoriešenie. M eđuratnu Jugoslaviju obilježio je proces
^definicije muškostLLže n sk o st ali se on odvijao unutar tradicionalnih^>kvira.
Ženskoj} napokon doživljavajLfirmaciiu u društvu, ali se pritom ne. dira u osnovne
stereotipe koji ga definiraju: ljupkost, nježnost, osjećajnost, miroljubivost, majčin
stvo. U tranzicijskom društvu rodni stereotipi odjgrali su stabilizatorsku ulogu.
S druge strane, kada se otvorila opcija^ H e f inicije rodnih koncepat^, javili su
se razni kulturni, politički i ekonomski pokretncojl^iTnastojari nam etnuti svoju
koncepciju nove žene i novog muškarca.
122
�V. NOVA ŽEN A U NOVOJ DRŽAVI - ŽENSKI ČASOPISI I
REDEFINICM A RODNIH O BRAZACA
<C v
---S
Članak „Vaspitanje ženske ckce upogledu telesne kulture", koji je objavljen 1930.
u pomodnom beogradskom Ženskom svetu, popraćen je s dvije fotografije mladih
djevojaka. Jedna je predstavljala ženu „iz prošlog veka“, koja je nosila dugu haljinu
zakopčanu do vrata, a s druge nam se smiješila suvremena mlada žena u novom
modnom hitu - kupaćem kostimu.328 Ova slikovita transformacija ženskog imidža
dogodila se u samo četrdeset godina pred zapanjenim očima suvremenika i pota
knula je poplavu ženskog tiska koji je na razne načine interpretirao i reagirao na
pojavu ..modernog ženstval*
Slika V-2
„Mlada devojka iz
Slika V -l
„Mlada devojka
iz prošlog veka“
(1 8 9 0 . god.)
1930“.
(Ženski svet,
svibanj, 1930.,
br. 5: 17)
328 „Vaspitanje ženske dece u pogledu telesne kulture", Ženski svet, 1930., br. 5, str. 17. /
Ovo je poglavlje nastalo na temelju objavljenog teksta: Ida Ograjšek Gorenjak, „Poli
tika ženskog tiska", u: Kakoje bilo... O Zagorki i ženskoj povijesti, ur. Sandra Prlenda,
145-190, Zagreb: Centar za ženske studije 2011, koji je za potrebe knjige proširen i
nadopunjen.
123
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
Na idućim stranicama usporedit će se nekoliko ženskih časopisa s osvrtom na nji
hovu svrhu i ^koncept ženskosti'(koji promoviraju. U fokus istraživanja stavljeni su
ženski časopisi određene političke orijentacije i to iz razdoblja netom nakon stva
ranja države kada je rasprava o ,,novoj_ženij* koja treba odgovoriti na potrebe novog
vremena bila vrlo aktualna i dinamična. U tu svrhu uspoređeni su pristupi različitih
političkih časopisi: Jugoslavenske žene (1918.-1920.), Ženske misli (1919.-1921.) i
Slovenke (1919.). Nagla popularnost iz5avanj a te n skog političkog tisk^uglavnom
je nestala naj™"
yiHr>vdanclrr>p; mrava Kao protuteža početnom entu
zijazmu ranog politi& og ženskog tiska, analizirani su koncepti ženskosti u žen
skim političkim listovima koji su izlazili u kasnijem razdoblju - Eva (L928.) i Naša
žena ( 1935.-1938J . No. iako su brojni „ozbiljni" ženski listovi nastojali utjecati
na r^definiciiu i revalorizadiu-jenskostilu društvu, oni su imali velikog problema
u dopiranju do čitalačke^pnbhk^. Najveći utjecaj na način na koji su žene percipi
rale i definirale svoje mjesto i društvu, ciljeve i aspiracije zasigurno su imali listovi
zabavnog karaktera koji su se oslanjali i širili rastuću potrošačku kulturu. Stoga se
u posljednjem dijelu analize ženskoenska-projazi upravo kroz\&enski list]( 1925.1939) ^en skT šveli (1930.-1934.) i Ž e n u is v e tjj 1925.-1941.). Ova tri lista imaju
mnogo međusobnih razlika. Ženski list izlazi u Zagrebu, a Ženski svet i Žena i svet
u Beogradu. Ženski list je više popularno orijentiran, s jasnom hrvatskom nacional
nom notom , dok su fe n a A svet i Ženski svet vrlo elitistički časopisi, unitarističke i
rojalisiićke^tiijentacije, a u centru njihovih društvenih vrijednosti su dvnr-iJcrajjica
Marija. Ipak, sva tri časopisa u konačnici se oslanjaju i prom oviraju(potrošačku kupturu života i stoga je njihova poruka o novom konceptu ženskosti vrloHičnju
U prvom dijelu časopisi su predstavljeni pojedinačno, a interes se stavlja na vriiemejiastanka, koncepciju lista. p<4i£ifiku-opcedj£ljenost, publiku kojoj se obraćaju
i osnovnuudeju ženskost^ koju promiču. Cilj je naglasiti raširenost i raznolikost
interpretacija značaja i uloge ženskosti u društvu koji prolazi kroz niz političkih,
ekonomskih i kulturnih transformacija. U d rugom poglavlju istražuje se na koji
način je bučna rasprava u konačnici utjecala n^ rodne odnoseji rdjSefiniciju rodnih
Stereotipa. Nastoji se pronaći sličnost u raznolikosti, odnosno identificirati osnov
ne ideje „modernosti" koja je zajednička svim navedenim časopisima te istražiti
koji su faktori utjecali na širenje, usmjeravanje i redefiniranje leđ n ih obrazaca.
U zadnjem poglavlju ispituje se odnos ženskih časopisa i politike/ Pri tom e će se
istražiti uloga politike na nastanak i djelovanje ženskih časopisa, i obrnuto uloga
ženskih časopisa unutar političkih procesa koje promiču. No, s druge strane ženski
časopisi imaju i vlastitu uredničku politiku koja najčešće promiče određenu poli
tičku opciju, ali se vodi raspravama koje su zanimljive ženskoj čitalačkoj publici.
Stoga će se ispitati teme koje se redovito pojavljuju u različitim ženskim časopisima
i time pokušati definirati obrise „ženske politike" časopisa.
124
�nov a žen a u n o v o j državi
125
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
Slika V-7 Slovenka. Glasilo Slovenskega ženstva
Slika V-9 Ženski list
126
Slika V-8 Ženski svet
Slika V -10 Ž e n a i svet
�i J W | l / V ^ /-^ A a
Ženski časopisi
Analiza koja slijedi naravno ima svoja ograničenja. Prvo nam nameće i$paživa^ko pitanje. Ukoliko tragamo za rasponom ideji rvpodnim konceptima koje su se
natjecale na otprilike istom prostoru u otprilike isto vrijeme, rezultat u najboljem
slučaju mogu biti upravo - ideje. Odgovori do kojih dođemo neće nam nužno go
voriti o ponašanjima, vjerovanjima i konceptima realnih ljudi i realnom vremenu,
već će ilustrirati niz koncepata koji su, s više ili manje uspjeha^autorlii_časopisima
pokušavali nametnuti čitateljstvu. Drugo ograničenje proizlazi iz prirode izvora
koje smo koristili, odnosno njihove recepcije. Naime, rasprava koja se vodila na
stranicama ženskog lista stizala je i odnosila se prvenstveno na publiku koja je zna
la, mogla si priuštiti i imala običaj čitanja tiskovine građansku klasu
1. Ženski časopisi
Prvi ženski^listov ijia prostoru buduće Kraljevine Jugoslavije javljaju se još u 19.
stoljeću, ali su često bili na stranom, najčešće njemačkom jeziku. O d početka 20.
stoljeća sramežljivo se javljaju domaće inačice žensjsogtiska, da bi_u međuratnom
razdoblju na prostoru Jugoslavije izlazilo prek</fndese^)ženskih časopisa, mnogi
od njih tek po nekoliko godina. Nagli porast ženskn^ml^a bio je posljedica neko
liko faktora. Velike političke promjene koje su zahvatile svijet nakon Prvog svjet
skog rata na razne su načine obuhvaćale i žene, te su ih brojne političke grupacije
željele mohilmrari u svoje redove. Nadalje, demokratizacija i liberalizacija društva
tijekom prve polovice 20. stoljeća zahvatila je prostor svakodnevnice i obitelji,
mijenjajućijiačin_žiyota, očekivanja i perspektive, način oblačenja, frizure i sva
kodnevne navike. Ovo se neminovno odrazilo na (definiranje rodnih identitet^ i
prodrmalo tradicionalni sustav vrijednosti koji se prenosio međugeneracijskim pu
tem. Nove su djevojke trebale vodiče koji bi im pomogli u snalaženju kroz zamršen
(poderan svijet i učinili od njih suvremene žen^. Između ostalog, zahtijevala se i
bolja informiran ost o feminističkoTrTpokretu^coji je u ovom razdoblju postajao
sve popularniji i zastupljeniji, a bilježio je i prve veće rezultate na političkom po
lju. Napokon, zahvaljujući dugotrajnom procesu ^razo v n e refoi^e i obveznog
školovanja počeo je davati vidljive rezultate te je, nova generacija građanskih žena
bila obrazovanija ili barem pismenija od generacije svojih baka, što je ženskom ti
sku otvaralo nov^n-pišn^ m ^ ^ n r ^ r i S druge stranoT^ t r o šagkajdrujtvo^koje se
razvijalo logikom kapitalističke ekonomije, prepoznalo je u ženama novu proizvo
đačku, alm j potrošačku snagu\Žene~su vodile nabavku za kućanstvo, brinule se o
prehrani, oJaafcLnam k š a a ju doma i bile su više nego muškarci zainteresirane za
kupovinu preparata koji će im omogućiti atraktivniji izgled i stoga su predstavljale
novo i zanimljivo trž ište^ ap ita l, političke formacije, religije i feministički pokret
natjecali su u utjecaju na žensku populađju^pokušavajući im nametnuti vlastite
127
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
kriterije, ideje i rodne obrasce. Mediji, posebice 6sak^ postaju njihov prostor za
plasiranje poruka i stoga se pokreću brojni listovi namijenjeni ženama, šaroliki u
pristupu, koncepciji, izgledu i sadržajima koji su nudili.
Jugoslavenska žena izlazila je jednom mjesečno u Zagrebu od 1917. godine pod
nazivom Ženski-uiijet. da bi već 1. studenog 1918. godine prom ijenila ime uJ ugoslavenska žena, što očito govori o snažnoj potpori koju je list davanSjjpdinjrnjn) Nje
gov naslov ga vrlo dobro opisuje. To je lisr linitam rirlrp jngnJav^nclfg-nrijgiM-arijp,
koji je namijenjen ženama i bavi se „ženskim" problemima i pitanjima. Urednica je
bila_7nfka
nam prr0V;r) poznata književnica i pripadnica ženskog pokreta
u Jugoslaviji. Inrpl^lft'ialka, prtrlrijfflnm Slnv^gka, udata za-socijaldemokrata Jurja,
Demetrovića. H rvata jugoslavenske orijentacije i liberalnog svjetonazora, ona na
neki način čini dušu ovog časopisa. Autorica je brojnih članaka, a s ostalim tek
stovima ulazi u polemike, često objavljujući komentare na kraju vijesti ili članaka.
Uz nju, u listu objavljuju i druge istaknute pripadnice tadašnje ženske scene kao
Ženka Frangeš,329 Adela M ilčinović,330 M ileva M ilojević. M inka Govekarjeva,331
ali i brojni intelektualci. A utori su svih nacionalnosti iz raznih dijelova Jugoslavije
i to se s ponosom ističe. Tekstovi su većinom esejistički, krijiže^iinli angažirane
diskusije o glavnim ženskim političkim problemima, a nakon svakog teksta objav
ljena je pjesma, često rodoljubnog karaktera. Jugoslavenska orijentacija potertana
je korištenjem dva pisma fćirilice i latinice) i tri jezika (hrvatskim, <rp<lrim i slo
venskim) poštujući pritom odabir autora. Časopis izlazi jednom mjesečno i ima
oko 50 stranica s time da je zadnjih desetak rubrika pod nazivom „Rad Jugosla
venskih žena" kasnije preimenovana u ..Listale! U njoj se objavljuju vijesti o radu
jugoslavenskih udruga ili pojedinki te pisma čitatelja i čitateljica iz raznih dijelova
Jugoslavije. Ovaj dio daje posebnu vrijednost časopisu jer otvara jcpmpnikaciiu s
realnošću, zbiljom i životnosti. D ok su glavni članci većinom idealističkhjnisaoni,
filozofski, pisma govore o realnom životu, o l^orbi za preživljavanje, (^činovničkim
329 Ženka Frangeš bila je hrvatska kulturna djelatnica koja je djelovala na prijelazu iz 19. i
u prvoj polovici 20. stoljeća. Poseban interes iskazivala je za pitanja ženskog položaja
u društvu, kao i očuvanja narodne kulture.
330 Adek Milčinović (1979.-1968.) bila je poznata hrvatska knjižvenica moderne. Sura
đivala je sa brojnim časopisima {Domaće ognjište, Nova Evropa, Politika itd.)
331 Minka Govekar Vasič (1874.-1950.) slovenska učiteljica, novinarka, književnica i
istaknuta predstavnica slovenskog ženskog pokreta. Ona je jedna od osnivačica Slo
venskog splošnog ženskog društva te je aktivno sudjelovala u radu Narodnog ženskog
saveta Srba, Hrvata i Slovenaca. Pisala je za brojne slovenske časopise {Slovenka, Žen
ski svet, Edinost, Slovenski narod itd.)
128
�___________________________ _______________________ __________ Ženski časopisi
ženamjL koje »krpajukraj s krajem", o gorljivim Jugoslavenkama u ironičnoj, neza
interesiranoj sredini. Tako urednica lista piše:
Ona utopistička Jugoslavija, kojoj su se izrugivali naši neprijatelji, a za
koju su patili i umirali toliko naši narodni mučenici, postala je zbiljom [...]
Radujmo se, sestre! [...] sada (je) vrijeme za slogu, najiskreniju najjaču na
cionalnu slogu, bez jednog tračka separatizma. Svi Srbi, Hrvati, Slovenci
moramo biti danas svjesni Jugoslaveni [...] Neka već zašute [...] izlišna mu
drovanja o republici.332
Jugoslavenski orijentirana učiteljica iz Zagorja žali se na svoju okolinu:
Svi su Republikanci, ali to ih nije naučio siromah Radić. Oni su zavoljeli
republiku u Americi, a za vrijeme rata u Rusiji. Agitatora, koliko ja znam
nije bilo. Oni drže da je republika za narod, a kraljevina za - gospodu [...]
Nisu ni protiv ni za kralja Petra, ali ne zamjeraju mu srpstvo nego to što je
kralj. Moralo se ići u narod davno prije!3
33
Slično raspoloženje opisuje čitateljicaJZ-Turopolja gorko raspravljajući sa svojim
zemljacima koji proklinju Srbe. O na im s prozora viče: „Ljudi, budite pametni,
ne dajte se varati! Srbi su naša braća[...] Nu oni se srde na me i vele da im je ‘vrag
brat!’"334 Učiteljica koja piše iz Srijema sasvim je drugačijeg raspoloženja. U tre
nutku kada je narod oduševljeno na nogama zbog novih političkih događaja, ona
je zabrinuta zbog svog izuzetno teškog položaja na selu i zaključuje: „Sloboda?[...]
Ujedinjenje?[...] ja, ja i ja lično htjela bih Oslobođenje!**3 Stoga se može zaključiti
35
daje glavni pravac jugoslavenstvo, ali politika časopisa je uređivački, politički, kul
turni i feministički liberalizam te otvorenost prema diskusiji, svim vrstama tema
i stavova. Nema tabua, ne bježi se od stvarnosti, otvoreno se raspravlja o ženskoj
seksualnosti, moralnosti, nevjenčanim majkama, antisemitizmu, alkoholizmu, a
tekstovi koji opisuju sudbinu pojedinih žena vrlo su intimni i bez zadrške.
Ciljana publika su intelektualke, a one su i prezentirane kao idealna nova žena
za novo doba: obrazovana, osviještena^jugoslavenski orijentirana žena koja se akti
vira za svoj narod, organizira u ženske udruge i promišlja o svom položaju u druš
tvu. Majčinstvo, obitelj i dalje izrazito visoko kotiraju u tekstovima, ali obrazovana
žena ne može stati na tome.
Budući da nije objavljivao reklame, list se od samog početka list borio s financij
skim problemima, te je polovicom 1920. godine prestao izlaziti.
332
333
334
335
Zofka Kveder, „U \to\o\u,Jugoslavenska žena, 1919.: 1-4.
„Naša pisma“
Jugoslavenska žena, 1919.: 43-48.
„Naša pisma",Jugoslavenska žena, 1919.: 167.
„Naša pismau,Jugoslavenska žena, 1919.: 46.
129
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
Ženska misao - list za prosvjetu, socijalni rad i organizaciju bio je organ H r
vatske karoličke ženske sveze.336 Imao je petnaestak stranica i izlazio u Zagrebu,
jedanput mjesečno, od kraja 1919. do polovice 1921. godine, pod uredništvom
Zore Vasić. To nije bio prvi katolički ženski časopis. Prethodio mu je lis tZ a vjeru i
koji je izlazio od 1908. do 1919. godine, a uređivala ga Marijina kongregacija
učiteljica iz Zagreba.337 No, dok je list Z a vjeru i dom upozoravao mlade djevoj
ke da ne gledaju kino-predstave, a o ženskom pravu glasa izjavljivao jednostavno:
„Čemu si navaljivati na ramena posao, koji nije za nas, nego za muževe naše",338
Ženska misao pokazala se otvorenom prema određenim segmentima modernog
društva i aktivno se zalagala za pravo glasa.
Časopis nastaje kao svojevrsna reakcija na novo doba i promjene koje ono do
nosi u društvu i položaju žena. Rat, liberalizam, racionalizam, sekularizam i pro
boj znanosti uzdrmali su položaj i značaj religije, a samim tim i Katoličke crkve.
Crkva se suočila s izazovom prilagođavanja novom svijetu i poretku. Ženskajnisao
pokušavala je promovirati ideje m odernog društva među vlastitim katoličkim či
tateljima. U tom cilju oni zauzimaju pomirljive stavove prema određenim smjer
nicama modernizma te želeJato lički orijentiranu ženu učiniri šro . uvrerneftijom,
s
a da pritom ne izgubi iz vida vjerske principe i temelje katoličke nauke. O ni dakle
žele „[...] stvoriti tip kršćanske organizovane žene koja će prem a starim i vječnim
načelima na posve moderan i suvremen način sagraditi svoje životno naziranje i
djelovanje."339
Žemk*-misao svjesna je pluraliteta ženskih identiteta, govori o problemima
zaposlenih žena - učiteljica, radnica, sluškinja, domaćica, dokonih žena - dama,
majki i supruga i djevica te nudi prevladavanje tog diverziteta, kako između muš
karaca i žena, tako i među ženama u kršćanskoj egalitarnosti: duša nema spol ni
klasu.
336 Hrvatska katolička ženska sveza osnovana je 31. svibnja 1918. godine sa svrhom
okupljanja svih katoličkih ženskih društva u Hrvatskoj i osnivanja ženskih prosvjet
nih društava diljem Hrvatske. Bila je pod direktnim nadzorom hrvatskog katoličkog
episkopata i predstavljala paralelnu organizaciju muškom Hrvatskom katoličkim
narodnom savezu. Više o HKŽS vidi u „Hrvatska katolička ženska sveza i njezine
organizacije", Ženska misao, 20. travnja 1920., br. 4: 59-64; Anić, Više od zadanoga.
Žene u Crkvi u Hrvatskoj u 20. stoljeću, 438.
337 O razvoju časopisa Za vjeru i dom vidi: M. Stankovič, „Naš dragi Jubilarac", Za vjeru
i dom, rujan 1944., br. 7: 1-4.
338 „Naš ženski svijet", Za vjeru i dom, 1917, br. 10-12.
339 Dr. Božena Deželić, „Ciljevi katoličkih ženskih organizacija", Ženska misao, siječanj
1921., br. 7-10:93-96.
130
�Ženski časopisi
Ženska misao zauzima prihvatljiv stav prema novoj državi. Nema doduše odu
ševljenog jugoslavenstva, kao u Jugoslavenskoj ženi, ali se nastoji prilagoditi novom
političkom okviru. Povremeno koristi jugoslavenske nacionalne simhole u argu
mentaciji vlastitih teza i želja je da se afirmira kao list koji se zanima za probleme
katolika u cijeloj Jugoslaviji. Dotiče probleme katolkinja u Bosni, Srbiji^Sloveniji
i čitavo) H rvatskoi te onda dodaje univerzalnu komponentu kršćanstva u kojem
prelazi granice jedne države te koristi univerzalne kršćanske simbole. Tako se već u
prvom broju isprepleću motivi kosovske djevojke, sestre vojvode Momčila i KraljevićajMarka s Djevicom Marijom ili „Tovankom ođ Arka* (Ivanom O rkanskom).340
Pred kraj godine izlazi trobroj u kojem se naglašavaju financijski problemi lista,
da bi tijekom 1921. godine izašla još dva dvobroja nakon čega se list ugasio. Četiri
godine kasnije ponovo će se pokrenuti stari katolički list Za vieru i dom, ali će on
obnoviti i izrazite anrimodernističke tendencije.
Slovenka -g la silo slovenskogženstva bio je novi časopis staroga imena. Prva Slo
venka izlazila je na prijelazu s ro lje r^ j i T rcr^, A < ljn h lja n d ro m v erzijo m b 1919j
;
dine povezivalaiiijc-ista uredni h ’ Tv^pka Kl^mrnčir An^ič No, dok je(tršćansk«
j)
Slovenka bio kulturni list s feminističkom notom, ljubljanskaMovenka je glasilo
Slovenske ženske zveze,341 list namijenjen kršćanski orijentiranim ženama.
Bal kao i_Z&tsktr m is*o, Slovenka je predstavljala n»akrijn kršrancfva na libera
lizaciju d m šrva nakon rata. U posljednjem broju ovog lista Ivica Neznan342 ističe
kako se nakon ujedinjenja opazilo da ,,slobodoumnici“ žele osnovati državu na li
beralnim temeljima koji je Crkvi stran. Pri tome su mobilizirali sve segmente druš
tva, pa i žene u mjeri koja do tada nije bila zabilježena. Stoga se borba nije vodila
samo na političkom polju, već i kroz kulturna društva. Jugoslavenska demokratska
stranka imala je utjecaj među sokolicama, klerikalci medu otlicama^a čak je i Soci
jaldemokratska stranka organizirala prosvjetnu organizaciju ^Svoboda". U ovom
boju, zaključuje a u t o r f z e m p j j e postala bitna i to kao „^gitatorska sil^T i potencijalna
glasačica.343
.. ^ ,
4 U
6 ^
340 Dr. B, Ženi mog naroda, Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 1-4; Srpkinja,
„Nove dužnosti katoličkih žena“, Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 5-6.
341 Slovenska ženska sveza nastala je na inicijativu Slovenske kršćanske socijalne sveze 14.
ožujka 1918. godine. Cilj je bio organizirati slovenske žene u kulturni rad po kršćan
skim načelima, boriti se za politička, građanska i socijalna prava žena, za osiguranje
radnica, službenica i majki. {Slovenka, 15. travnja 1919, br. 3-4:49-51)
342 Ivica Neznan je vrlo čest autor u ovom listu. Vjerojatno se radi o pseudonimu, a moja
pretpostavka je da iza njega stoji urednica lista - Ivanka Klemenčič Anžič.
343 Ivica Neznan, „Orliće", Slovenka, 15. prosinca 1919, br. 7-12: 162.
131
�NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI
Koncepcijski ‘ 'S lo ven k^ bila negdje
^
O na je, kao i Ženska misao, organ katoliekog-žeiLskQg_pokreta te nastoji izgradi
ti mogt između tradicionalnog i suvremenog ženstva. ali je ij inrerpreradiU deie
nešto slobodoumnija - znatno više prostora posvećuje nacionalnoj (slovenskoj)
problematici. Iako u jednom od prvih brojeva ističe da ima ambiciju odgovoriti na
razne potrebe suvremenog društva, ona sej=<*paqra » d -d r^ a č n jih -žrpclrib časopisa
kao hdadchen-Zeitunfc koji su prema njihovom mišljenju svaštarili pišući malo o
k u h in ji malo o (^dgoiiuroaloj) £rtu) Za novu ženu predlaže nov tij> časopisa koji
ce poticati temeljitu naobrazbu žena, bratiti potrebe zaposlenih žena] i boriti se za i
njihovo sustavnolobjazova^b i primjeren ^ plaču, raditi na odgoju dobrih majki, /
poticati žene na socijalan rad] boriti se za ulazak žena u političko polje i to na teme- i
Iju ženskog pacifizma i potrebe da sudjeluje u školskom, ekonomskom i socijalnom
zakonodavstvu te se boriti protiv predrasuda koje priječe slobodan razvoj žena.3443
5
4
Cilj ovog lista je izgraditi samosvjesnu, obrazovanu, ponosnu i snažnu ženu,
koja će preuzet novu ulogu u društvu, izgraditi most između majčinstva i zaposlene žene, očuvati razlike između pojma ženskosti i muškosti i isticati žensko pravo
glasa.
'■'"'Značajnu ulogu u listu ima nacionalno pitanje, pri čemu se Slovenka prvenstve
no usmjerila na teritorijalne probleme L-nji tu m nrj|j <\lr>vpnijn Zbog svoje sloven
ske nacionalne orijentacije Slovenka je došla u sukob s luaasljivemknm žennm koja
joj prjgovara da zanemaruje jugoslavensku ideju, na što joj Slovenka odgovara da
jesžvaka dobra Slovenka - dobra Tugoslavenka. te da u Sloveniji nema separatizma
k ao u R rv atskoj^45
Krajem 1919. godine izlazi zadnji broj Slovenke. Nova, treća Slovenka počet će
izlaziti 1923. godine, ali pod novim uredništvom i s novim porukama.
Tijekom prvih mjeseci 1928^ godine Zagreb je svjedočio neobičnom projektu.
Dvojica poduzetnika, braća A dolf i Franjo Rautenstrauch, odlučili su pokrenuti
politički list za žene: 1
EvajJzenski politički časopis. Sama ideja ne bi bila ni po čemu
posebna, da urednici i ujedno anrnp gnmvn <fvib rlanalca niču Kili mnSlrarri Eva
je izlazila vrlo kratko vrijeme (od 5. siječnja do 8. travnja 1928. godine) s učesta
lošću od dva tjedna i cijenom, od 2,5 dinara što je bio znatan iznos budući da je
imala samo 4jtra n ic e i obilovala propagandnim porukam a! Svojim formatom i
grafičkim rješenjima trudila se im itirati informativne dnevnike rog ra^rlnhlja, ima
la je informativni dio, rubrike koje govore o raznim aspektima ženske problema
tike, zabavnu pripovijetku, a na predzadnjoj ili zadnjoj stranici obavezna je bila
rubrika:“Kazalište, kino, umjetnost i šport" u kojoj se objavljuju gradske kulturne
344 „Za dr. Krekom!", Slovenka, 15. veljače 1919, br. 2:43-44.
345 „Naravno prašanje in ženska", Slovenka, 15. lipnja 1919, br. 5-6: 118-119.
132
�Ženski časopisi
vijesti. No, koncepdjiumk^bila j a r a s t r a n a listai>ud ući_da se rubrike nasu miče po
javljuju i gase.
Prema riječima urednika, Eva je nastala kao reakcija na novo doba i nove po
trebe suvremene žene. „Moderne žene“, zaključuju urednici, „nisu više zadovoljne
svojom tradicionalnom ulogom, one su postale buntovne i traže slobodu, a ono što
se nekad smatralo nepristojnim danas postaje prihvatljivo, dapače lijepo".3
46
No, u svom pokušaju da, kao moderni muškarci, novim listom izađu u susret
modernoj, novoj ženi, urednici su u biti osvjedočili kaotičnost shvaćanja i nesnalažljivost tadašnjeg muškarca u pluralitetu ženskih identiteta i brojnim promjenama
koje su se događale u životima žena. Adolf i Franjo Rautenstrauch nastupaju kao
autoriteti koji će povesti moderne žene prema njihovoj pobjedi, odnosno stjecanju
političkih prava. Pri tome je očita njihova percepcija (žena kao drugotnos^l i obra
ćaju joj se kao jedinstvenoj, nedjeljivoj grupaciji čije su eventualne razlike nebitne
u odnosu na zajedništvo koje ih povezuje.3473Napokon, različiti ženski identiteti
8
4
samo su konstrukti različitih muškarčevih potreba. Tako se objavljuje predava
nje Yladjmita-Dvornikoviča da postoji više tipova muškaraca pa se prema tome
oformilo nekoliko vrsra žena. Za kriminalca postoji prostitutka, a za duhovno
produbljenog muškarca - madona, te se zaključuje: „[...] po današnjem načinu
života i psihičkim osobinama postao je muškarac formativan, on je izgrađivač, a
žena je materija, ona je samo sredstvo, koje vodi do realizacije muškarčeve težnje!*
348 Žene su stoga kao neka vojna formacija obavezni pretplatnici njihovog lista i
naglašava se da je „njena sveta dužnost prema svom spolu da se pretplati, a u tjednu
jedanputa naći će svako toliko vremena, da naš skromni tjednik pročita. Kako pak
imade dosta siromašnih žena [...] to bi trebala svaka imućnija žena, da pretplati
također po jednu siromašnu ženu!*349 Alternativni stavovi s gnušanjem se odbacuju
te - kada je jedna čitateljica napisala da se žena može realizirati samo u braku uredništvo joj odgovara da neće objaviti njezin prilog jer ,,[...]držimo da biste se
postidjeli vašeg uvjerenja. Razmišljajte!"350
Na stranicama novog časopisa uskoro počinje izbijati na površinu urednička
fascinacija tamnom stranom ženstva, odnosno žene kao iyiisterioznog)(prijetećeg^
Keistraženđg društvenog fenomena drugotnosti. U Evi se pojavljuju članci koji
obrađujtrtćm e zatvorenica, atentatorica, ubojica, djecoubojica, samoubojica, žena
346 Dr. Brodman, „Etos naših dana", Eva, 15. siječnja 1928., br.l: 1
347 „Prvi koraci u borbi", Eva, 12. siječnja 1928., br. 2: 2-3: „Iz uredništva", Eva, 12. si
ječnja 1928., br. 2:3.
348 Vladimir Dvorniković: „Žensko pitanje i kriminal", Eva, 5. ožujka 1928., br. 7-8: 3.
349 „Iz uredništva", Eva, 12. siječnja 1928., br. 2: 3.
350 „Iz uredništva", Eva, 19. siječnja 1928., br. 3: 2
132
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
koje podmeću muškarcima tuđu djecu, žrtava muškarčeve pohote i pj-gstitutki.35
1
Žene su dakle histerične spodohe koje u ime propale ljubavi oduzimaju život sebi
1 svojoj djeci te ih se nastoji poučiti da je majčinska ljubav iznad seksualne.352 U
objavljenim zabavnim p ripovijetkama glavni su akteri većinom muškarci, a žene
se eventualno pojavljuju kao zavodnice, kokete koje ih mame na krivi put. Uz to,
urednici pokazuju pgrpnno nesnalaženje n događajima na Hnm-aroj-fensknj srrni,
koja se gotovo ni ne spominje, dok su se naširoko raspisali o(z<£nskom pokret$ru_
Poljskoj ili Finskoj.353 Ovakve novine uskoro su izazvale revolt među zagrebačkim
gospođama koje organiziraju sastanak u Ženskoj realnoj gimnaziji gdje odlučuju
preuzeti Evu, ali i izabrati novo uredništvo, dodati broj stranica, smanjiti cijenu,
promijeniti ime i dati listu novi smjer: obrana žene i priprema za sudjelovanje u
političkom životu.354 Ubrzo nakon toga list se gasi, a novi se ipak ne uspijeva p o
krenuti.
Iako ova neobična epizoda nije ostavila većeg traga na ženski pokret u H rvat
skoj i uskoro pada u zaborav kako tadašnjih protagonistica, tako i suvremenih povjesničara-kaotične stranice F.ve ostaju svjedokom straha i nesnalaženja tadašnjeg
muškarca^Tnovimjrodnim konceptima^ Promjene kroz koje su prolazile žene bile
su evidentne. O ne su se očitovale u kraćim frizurama, kraćim suknjama, d ruga
čijim ciljevima i obavezama koje su stavljane pred suvremenu ženu, no što je to
značilo za muške rodne identitete? Ukoliko su urednici Eve, koji su se u početku
deklarirali kao načelni pobornici moderne žene, uskoro pokazali tragove straha i
m izoginije, kako su se s novim rodnim konceptima nosili oni koji su od početka
prema suvremenim trendovima iskazivali rezervu?
Naša žena - tjednik za ženski svijet izlazio je u Zagrebu u razdoblju od 1935. do
1938. godine, jednom tjedno. U prvoj godini izlaženja imao je 8 stranica i koštao
2 dinara. Glavna urednica je Zdenka Smrekar,355 a njezina uloga pomalo podsjeća
na utjecaj Zofke Kveder Demetrović u Jugoslavenskoj ženi. Naime, časopis odiše
351 „Čuvajte se muškarci! (Žena atentator)“, Eva, 19. siječnja 1928, br. 3: 1; „Ženska kazniona“, Eva, 19. siječnja 1928, br. 3: 3; „Žena kao zločinac", Eva, 30. siječnja 1928,
br. 4: 3: „Osobna sreća i materinstvo", Eva, 13. veljače 1928, br. 6: 1-2; „Žensko pita
nje i kriminal", Eva, 5. ožujka 1928, br. 7-8: 3
352 „Osobna sreća i materinstvo", Eva, 13. veljače 1928. br. 6: 1-2.
353 „Žensko pitanje u Poljskoj", Eva, 30. siječnja 1928., br. 4: 2, Eva, 6. veljače 1928., br.
5: 2; Eva, 13. veljače 1928., br. 6: 2; „Ženski pokret u Finskoj", Eva, 13. veljače 1928,
br. 6: 1; Eva, 5. ožujka, br. 7-8: 2.
354 „Poziv na konferenciju i Reorganizacija našeg lista", Eva, 5. ožujka 1928., br. 7-8: 1;
„Iz uredništva", Eva, 8. travnja 1928, br. 9-10-11-12: 2-3.
355 Zdenka Smrekar (1884.) bila je hrvatska spisateljica, a posvetila se najviše dječjoj
književnosti. Pokazivala je interes i aktivistički pristup za politička, socijalna i „ženska
134
�Ženski časopisi
stavovima, zadanim ciljevima i sustavom vrijednosti svoje urednice. Pri tome je
ona znatno čvršće ruke i ne dopušta polemike, članke koji ne promiču poželjne
stavove_ili potkopavaju samu koncepciju lista, jjrednička politikj i tekstovi koji se
objavljuju su puno višA-discipliniranij, obavezno na pravoj liniji. Uz Zdenku Smrekar u tjedniku objavljuju i druge istaknute predstavnice hrvatske ženske scene kao
npr. Milka Pogačić ili Tagoda Truhelka, ali nalazimo i tekstove običnih čitateljica,
često učiteljica iz „različitih dijelova H r v a r s k e To su većinom kratke polemike.
svjgdpranstva o vlastitom životu ili sudbinama svojih poznanika, bračni savjeti.
icg ili pjesme, medu kojima treba posebno istaknuti radove seljanke
dare Matočggf56 Na taj način ženama se daje prostor za izražavanje i kreaciju te
uspostavlja živa komunikacija s čitateljstvom.
Nafo žena želi biti edukativna, prosvjetiteljska i praktična. Dotiče se svih druš
tvenih temalcoje smatra relevantnima, kako općih, tako i ženskih. Obavještava o
ekonomskoj situaciji na selu, nudi polemike o anarhizmu i komunizmu, te objav
ljuje članke o ženskom pokretu i radu ženskih udruga. Uz to objavljuju se savjeti
o braku, odgoju, lijepom ponašanju i njeguju poželjne ženske osobine: dobrota i
plemenitost, religioznost, prijateljstvo, ljubav, rodoljublje, ponos i smjernost, su
ćut i spremnost na suradnju.3 List se prije svega obraća domaćicama iz građanskih
357
6
5
obitelji, £jyremeno[ ženrkoju se potiče na zauzimanje aktivpe uloge u društvu,
korištenje s u v r e m e n i h I r n ć a n d r i h i|parara i n p o r r e L o m ulja umjesto masti U pripre
manju jela.358 Prepoznaje se diverzitet ženskih potreba i identiteta, ali se ove razlike
želi prebroditi. List nastoji izgraditi mostove između zaposlenih žena i domaćica.
( građanki i seljanki. Pri tome se velitapažnja posvećuićralu i seljanki kao čuvarici
izvorišne narodne kulture i snagejfeelo nije sve ali je glavno: selo nije vrhunac,
ali je osnov[...] D uh grada ne'smije dakle biti izvan linije sela, nego u nastavku
njenom[...] A naše je selo moćno, originalno, svoje i stvaralačko."359 Selo je čuvar
narodne tradicije, izvorište nacije!^)
356
357
358
359
pitanja? Svoju aktivnost nastavila je i nakon 1941. godine, dok 1943. godine nije pala
u nemilost ustaškog režima.
Mara Matočec (1886.-1967.) bila je pučka spisateljica i aktivna pobornica_H(R)SS-a.
U svojim politički angažiranim literarnim i dramaturškim radovima propagirala je
ideologiju H(R)SS-a, a nakon atentata u Narodnoj skupštini aktivno se angažirala u
stranačkim aktivnostima, osobito u radu Seljačke sloge. Više vidi: Kolar, Mara Matoćec.
Ljuba Šikić," Koja ženska vrlina ima najveću vrijednost", Naša žena, 23. veljače 1935.,
br. 5: 4.
„Uvodna riječ", Naša žena, 20. siječnja 1935., br. 1: 2.
„Naše selo", Naša žena, 2. veljače 1935., br. 2:4.
135
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
[...] I bilo je vremena, te knezovi zaboravile, da je osnov života domovine
tLŽuljavo) seljačkoj ruci i priprostom seljačkom srcu. Duša im se onda poče
okretati k tuđem svijetu, oni poiskaše sreću u drugoj misli i drugom jeziku.
A n a r o d n a m is a o hrvatska ostala je da živi bez knezova, svojim životom, u
onom seljačkomsrcu i na tihome seljačkom domu.360
Pažnja i briga za selo ne proizlazi iz činjenice da se časopis obraća seoskoj ženi, već
naprotiv, o n ^nastoji uvjeriti građanku u vrijednost i važnost seoske kulture^ ruralnog pučanstva za održanje vitalnosti naroda. Selo-se percipira kao temelj hrvatskog
naroda, a građanke se potiču da prihvate i njeguju te temeljne narodne vrijednosti.
Najmanje simpatija pokazuju prema visoko obrazovanim ženama. Studentice se
optužuje za nemoral,3 1 a Udrugu univerzitetski obrazovanih žena za elitizam i ne6
funkcionalnost.362 Žene ipak ujedinjuje potreba i obaveza da svojim djelovanjem
primarno pomažu razvitku hrvatskog naroda. Zaposlena žena, seljanka, radnica
činit će to radom, vršeći osnovne ženske dužnosti i njegujući narodnu kulturu i
baštinu.
lasa žena službeno nije bila organ HSS-a, ali nesumnjivo da je podržavala i
promovirala ideologiju te stranke. Tijekom 1936. godine objavljivala je feljton o
seljačkom pokretu363 te se u više navrata obraćala čelnicima HSS-a tražeći njihovu
podršku i potvrdu. Tako je objavila brzojav V. Mačeka u kojem on daje punu p o
dršku: „Gospođi dr. Zdenki Smrekar, urednici ‘Naše žene’ Zagreb: Pratim pisanje
‘Naše žene’ pa mogu taj list obzirom na njegov nacionalni i kulturni sadržaj hrvat
,
skih građanskih krugova najtoplije preporučiti!*364 U prvoj godini izlaženja tjednik
je rijetko objavljivao slike i ilustracije, ali ipak je pronašao prostora za fotografiju
Stjepana Radića i Vlatka Mačeka. Uz to. Naša ž ena j>očinje izlaziti n politički p o
voljnom trenutku za strankiKJcada HSS prerasta u pokrefr i kada mu je za daljnji ra
zvoj potrebna podrška žena. Naime, drugu polovicu tridesetih g odina obilježavaju
masovn£-manifestacije stranke prilikom kojih im je bilo važno naglasiti da stranku
podržavaju svi slojevi dm črv^ cr^rj jjnladi. i muški i ženski.365
360 „Hrvatski seljak", Naša žena, 29. lipnja 1935., br. 23: 1.
361 „Žena i njega tijela", Naša žena, 27. srpnja 1935., br. 27: 1-2.
362 „Udruženje sveučilištarki", Naša žena, 27. travnja 1935., br.14: 6; „Suvišno napreza
nje", Naša žena,16. studenog 1935., br. 43: 6-7.
363 „Hrvatski seljački pokret", Naša žena, 11. siječnja 1936., br. 2: 3-4; Naša žena, 18.
siječnja 1936. br. 3: 3; Naša žena, 26. sijačanj 1936. br. 4: 3-4, Naša žena, 1. veljače
1936., br. 5: 3-4; Naša žena, 8. veljače 1936., br. 6: 4-5; Naša žena, 22. veljače 1936.,
br. 8: 3-4.
364 „Doktor Vladko Maček „Našoj ženi"", Naša žena, 6. srpnja 1935., br. 24: 1.
365 Leček, „ Do sada se samo polovica hrvatskog naroda b o r i l a 93-130.
136
�li
Ženski časopisi
Časopis je u drugoj godini povećao broj stranica, još je izrazitije naglasio svoju
poveznicu uz HSS, pofeo objavljivatfreklame. Posljednje godine izlaženja Zdenka
Smrekar se povlači zbog bolesti nakon čega se Naša žena restrukturirala u popular
ni .tip časopisa koji obiluje foto-materijalom i znatno više prostora posvećuje modi,
majetestvu i zabavi. Krajem 1938. godine prestaje izlaziti.
Zanimljivo je da su svi navedeni časopisi izlazili vrlo kratko vrijeme. Inzistiranje
na strogom konceptu, izbjegavanje reklama, pejorativnosti, fotografija i sentimen
talnosti te fokusiranje na ozbiljne rasprave o braku, moralu i političkim pravima
očjflLnjsu bili recept za stjecanje simpatija šireg čitateliskog kruga. Put do publi
ke pronašli su tek časopisi koji su se oslonili na tržišnu logiku i prigrlili blagodati
-masovnejsilture. Otprilike u isto vrijeme, 1925. godine, pokrenuta su dva ženska
časopisa koja sii-ahilježila sljedeća dva desetljera_jugr><;lavpn<lfp povijan venskog ti
ska: zagrebački 'Ženski list i beogradska Ž ena i svet. Nakon prvotnog osluškivanja
potreba tržišta za ova dva lista nije bi|o^sporno tko će im biti ciljana gghlika. Ž&pki
list je uskoro dobio .nastavak naziva: za modth-zabavu i kura mrvo, a Žena i svet se
obratila ženi kao stšzeru doma. stožeru porodice i stožer u društva.366 Časopisi su se
oslanjali na tradicionalne ženske teme kao što su moda, brak, moral, kućanstvo i
djeca, ali ih obraduju na zabavan i dinamičan način, nudeći kratke crtice, odlom
k e ! ? suvremenih knjiga, pokrećući ankete i sveskupa prateći obilnim slikovnim
materijalom. O ba su lista pretendirala pr>knn(rj<»lr>kppnf> jn g rtcl^ n sko tržišteJ
ali su pritom imala ograničene uspjehe. Početni polet Žensko? lista zaustavila je
ekonomska kri7a a ^ fm is v e t)p o s \\s t 2 z je i ranije zbog barij era pisrri^. Prvotna
l
ideja da izlazi na oba pisma pokazala se ekonomski neisplativa zbog slabog odaziva
pretplatnica iz Hrvatske.367 Usprkos visokoj cijeni, časopisi su se uspjeli nametnuti
na tržištu, te su u najboljim godinama imali nakladu od otprilike 60.000 primje
raka.368 Njihova popularnost privukla je suvremene istraživačice te je Ženu i svet
obradila Svetlana Stefanović.369 Ženski list bio je tema disertacije Marine Vujnović
koja ga je obradila u kontekstu suodnosa kulture, medija, ekonomije i politike,370
366 Stefanović, „Ženska štampa,: Žena i svet 1925-1942“, 413.
367 „Onima koji traže latinicu", Žena i svet, 15. travnja, 1925., br. 4: 11.
368 Vujnović, Forging the Bubikopf Nation. Journalism, Gender, and Modemity in Interivar Yugoslavia, 160-172.
369 Stefanović, „Ženska štampa: Žena i svet 1925-1942.“
370 Vujnović, Forging the Bubikopf Nation. Journalism, Gender, and Modemity in Interwar Yugoslavia\ Vujnović, „The Emergance of Ženski list in the Context of Interwar
Croatia and the Bubikopf Debate".
137
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
dok je Suzanu C oha zanimalo na koji je način Ženski list konstruirao i reprezenti
rao ženski identitet.3 1
7
Uredništvo Ženskog lista preuzela je Marija JurićZagorkaJcoja je ovu funkciju
vršila sve dal23SLgodine, kada pod konzervativnim pritiskom novih vlasnika daje
ostavku i pokreće novi časopis Hrvatica, a Ženski list je pod novim uredništvom i
s novom koncepcijom promijenio ime u HrvatskU ’enski list . Zagorka je listu dala
.
snažan osobni biljeg uspostavljajući brižan i direktan odnos s publikom , jevno či
tajući i odgovarajući iu-fljiliQya_pisma. List je prilagodila potrebama obične žene,
nastojeći da što praktičnije odgovara na njihove zahtjeve, ali je kroz njega prom o
virala i poruke ženskog i nacionalnog pokreta.
Prvi broj Žene i sveta bio i£_hesplatni dodatak
, a u početku ga
je uređivala Jelena Zrnić, supruga urednika Ilustrovanog lista. Pod njezinim ured
ništvom list je bio izrazito rojalisrirki diristiekLi unitaristički. N a naslovnicama
se vrlo često pojavljuju fotografije pripadnica kraljevske porodice Karađorđevića,
a fotografije prate
0
nja i zabave jl.,,..... ..... .. _u—
...............p. _____
i srpskih obitelji. (Slika V -ll, V-12) G odine 1930. akcijsko društvo „Ilustracija**
propada te Žena i svet mijenja vlasnike, ali i uredništvo. Pod novom urednicom
JfemAiC&cu
Slika V -12
„Nj. V. Kraljica Marija"
(Ž en a i svet, 15. 3 .1 9 2 5 ., br. 3)
371 Coha, „Konstrukcija i reprezentacija ženskog identiteta**.
138
�Ženski časopisi
Marijom Gregorić časopis postaje nešto ležerniji i više okrenut svakodnevnici i
običnim ženama, dok je Jelena Zrnić pokrenula paralelni ženski časopis Ženski
attl-u-kojem nastavlja svoju uredničku politiku.372
Sva tri časopisa predstavljaju se kao autoriteti i vodiči kroz moderan život gra
đanskih žena. U njemu su tadašnje žene mogle pronaći slike modernih frizura,
najnovije krojeve za razne vrste toalete, kozmetičke savjete kako ostati i postati
lijepa, steći ili zadržati muža, dobiti savjet o ekonomičnom vođenju kućanstva,
ali i informaciju o najnovjjiiruteh.nološkim izumima koji olakšavaju kućanske po
slove. Saznale su da se (pioderna žena bavi sportom , vozi avion i obožava voziti
auto. Ž ene će ovdje naučiti da svako dijete treba imati svoju sobu, da svaka žena
mora imati budoar. da trebaju imati posebnu toaletu za jutro i popodne, za sport i
večernji izlazak, dobit će savjete kako moderno i udobno namjestiti stan i kako se
pripremiti za more. O čito je da „moderan život" lodnosi prije svega na pripadnice
^iše srednje klase,^coje su si uostalom i mogle priuštiti ove časopise, dok seoske
žene još uvijek ostaju izvan kruga propagande. (Slike V-13, V-14) U centar ženske
Slika V -13
„Rajka Lovrić, rođena G rudenić iz Bakra,
Slika V -14
„Moderna žena voli istorisku frizuru!*
supruga poznatog seoskog kapetana Luje
(Ž en a i svet, 4. 1. 1925., br. 1)
Lovrića, oduševljena je sportastica. “
{Ž en a i svet, 1925-, br. 7 )
372 „Izjava naše urednice*1 Ženski svet, siječanj 1930, br. 1: 3.
,
139
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
pažnje sve više dolazi dijete koje postaje predm et obožavanja, ali i brige, te žene
dobivaju savjete za vođenje trudnoće, njegu i odgoj djeteta, a Žena i svet i Ženski
svet objavljuje brojne fotografije djece iz srednje i više klase s kostim iranih zabava i
dječjih predstava. (Slika V-15)
Slika V -15
„U Sarajevu je vrlo
razvijen društveni
život. Čak i dečica
imaju svoje mondenske zabave. Ove
sličice su s kostim ira
nog dečjeg bala.
[D O N JE SLIKE]
„rteffrnnšcg m i
nistra vanjskih
poslova priredila su
vrlo uspelu domaću
zabavu u vrlo lepom
dekoru kuće G.dr.
Ninčića. Gosti na
skupu i desno - mali
priređivača
{ Ž e n a i s v e t, 15.
4.1925.. br. 4)
No, ilustrirani časopisi ne djeluju
kao puki inform atori o suvremenim
trendovima. Na njihovim stranicama
otvara se diskusija o novoj ženskosti
i muškosti koja dopušta izražavanje
različitih stavova, a noviteti se isto
vremeno kritiziraju s konzervativnih,
feminističkih ili liberalnih gledišta.
Smjer polemike kreiraju čitateljice i
čitatelji sudjelujući u raznim anketa
ma koje ispituju granice m odernog i
starog društva. Uredništvo časopisa
poziva svoje čitatelje da im kažu: „Što
mislite o braku?"373, „Da li vam je
žao da ste se udali? D a li biste se rado
udali?374 Kako su žene raspoložene
prema pravu glasa?"375 Čitatelji se na
dalje pozivaju da kažu svoja mišljenja
o „dobrim i rđavim" osobinama suvre
menih djevojaka376 ili muškaraca,377
muškarce se poziva da izlože kakve im se djevojke sviđaju,378 a djevojke da opišu
svog idealnog muškarca.379 Čest je slučaj da se ista pitanja pojavljuju u nekoliko
373 Anketa je povedena u Ž e n i i sve tu 1925. godine, a odgovori su pristizali do polovice
1926. godine.
374 Ž e n s k i lis t 1927 br. 10, str. 30. Ista pitanja postavljena su čitateljicama Ž e n e i s ve ta u
lipnju 1930. godine.
375 Anketa je pokrenuta u Ž e n i i svetu u ožujku 1926. godine i Ž en sk o m listu u veljači
1927. godine.
376 „Jedna anketa: dobre i rđave osobine današnje mlade djevojke", Ž e n a i s v e t , 15. trav
nja 1927., br. 4:13-14; „Anketa: naša mlada devojka", Ž e n a i sv e t , 15. svibnja 1927.,
br. 5: 10-11.
377 „Anketa ženskog lista", Ž e n s k i lis t , 1926., br. 2: 31 -32..
378 Ž e n s k i list, 1927., br. 12, str. 25.
379 „Ideal moderne žene", Ž e n a i sv e t , lipanj, 1932., br. 6: 4; „Anketa 'Ženskog lista'",
Ž e n s k i list, 1926., br. 2: 31-32.
140
�Modernost i ženski časopisi
domaćih časopisa, a same ideje, kao i preliminarni odgovori nerijetko se preuzima
ju iz francuskog, njemačkog ili američkog tiska.380 Na taj način kreira se globalna
diskusija u kojoj domaće čiiaieljicej^itatelji_pdgovaraju ili reagiraju na probleme
koji identificiraju neki udaljeni centri. Iako se time stvaraju temelji otvorene ra
sprave i kritike suvremenih trendova, polemike i ankete u časopisima u konačnici
pridonose generiranju modernog društva. Naime, iako se pojmovi „moderne dje
vojke", „modernog muškarca", „tradicionalnih vrijednosti" nastoje problematizi
rati, oni se istovremeno potvrđuju kao norma o kojoj se raspravlja. U društvu u
kojem se moderni trendovi u realnom životu tek probijaju i osvajaju svoje prve
simpatizere u uskom građanskom krugu, ženskim časopisima je neosporno što je
„moderna djevojka", sporno je samo u kojoj mjeri je to pozitivno ili nije.
2. Modernost i ženski časopisi
Promjene koje su zahvatile svijet nakon Prvog svjetskog rata zadirale su u sve pore
društva. Političke karte, politički sustavi, način odijevanja ili način života popri
mali su sasvim nove konture i čekali da ih se ponovno definira. Svijet se mijenjao,
a časopisi su nastojali uhvatiti, objasniti, pa i usmjeriti navedene promjene. U tom
kontekstu vodila se rasprava o tome što je, a što nije moderno, kako se ponaša i
živi modema^ženaje kako se to odražava na suvremeno društvo i modernog muš
k a rc a .k o d n ij)b ra ^ p o s u ju j> re d m e to m j^ s k u $ ij£ j^ ^
pažnju
izazivala upravo e k s t r a v a g a n r n a , g la s n a , r a z u z d a n a pojava Inove ženskosti;. Imidž
„nove Žene" koja je imala bufeikopf frizuru, k r a t k u c n k n ju - .r i g a r r r p n m r i i p o m a l o
« -.!i je odudarao od tradicionalnih obrazaca daje upravo ona
•<
često simbolizirala radikalan rez novog društva.
Svaki od navedenih časopisa propagiraoj e vlastitu ideju što predstavlja žena
novog doba. Za Jugoslavensku ženu to je obrazovana i angažirana Tugoglavenka, za
Ž ensku misao i Slovenku žena koja uspijeva uskladiti svoju moralnost i religioznost
s potrebama i tempom suvremenog života, za Evu to je žena-bojovnica za ženska
prava, za Našu ženu to je domaćica - stup obitelji, koja je stup nacije, a z^Ž em ki
liji, Ženski svet iZ e n u ijv e t to je žena koja vodi kućanstvo po suvremenim standar
dima, aktivna u javnom životu, a da pritom ne zapušta vlastiti izgled, kupuje kreme
za njegu tijela i prati modne trendove.
No, u svakom ovom konceptu nalazimo mnogo sličnosti.
380 Anketa: „O savršenoj ženi", (Žena i svet, 15. svibnja 1925., br.5: 10-11), preuzeta je
od francuskog ženskog časopisa, kao i anketa: „Jedna anketa: dobre i rđave osobine
današnje mlade djevojke", (Žena i svet, 15. travnja 1927., br. 4:13-14). I Ženski list i
Žena i svet pitaju svoje čitateljice da li bi se udale i žale li što su u braku, ali u različitim
navratima (Ženski list, veljača 1927, br. 10:30; Žena i svet lipanj 1930., br.6:14 )
141
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
2.1
Odbacimo staro!
Tridesetih godina prošlog stoljeća austrijski filozof i povjesničar Egon Friedell za
vršio je svoju opsežnu studiju-Q jgnlnimoj pnvijejiizaldjučkom da se zapadna kul
tura nalazi pred novim, neispisanim početkom, Q „fazi inkubacije'*.381 Dotadašnji
se svijet činio preživljenim, a novi je još bio nepoznatiuzbudljiv, otvarajući na
glašen generacijski jaz nerazumijevanja između starih, kojima se činilo da se svijet
raspada, i mladih, koji su vjerovali da se svijet ponovno gradi i da se stara iskustva
u novom svijetu više ne mogu prim ijeniti.3823Procjep među generacijama nije se
4
8
zaustavljao na načinu života i vrijednosnom sustavu, već je sezao duboko u pitanja
identiteta kreirajući novediskurse ženskosti i muškosti. rvfinii-'injp npvjh ripr>v^
zahtijevalo je artikulaciju karakteristika i performansi koje ih određuje, ali i im eno
vanje ideja od kojih su se željeli odmaknuti.
Proučavani časopisi bili su više-manje suglasni u određivanju karakteristika za
koje nisu željeli da se veže uz pojam ženskosti: dokonost, besposlenost, bespomoć
nost i sentimentalnost. „Žene budoara, čiji se kućni život ionako kreće samo na
kratkom razmaku od ležaja do toaletnog stolića, te čiji se društveni rad ograničuje
na pokazivanje toaleta, čajanke, plesove i flirt, ta će žena ostati zauvijek ista i ta
može da ima u najboljem slučaju značenje samo u očima trgovca haljina i dragu
ljara", naglašaya^utor u Evi.m Upravo tu „ženu budoara" osuđuju sve proučavane
novine. Za jugoslavensku ien h ona je neaktivna žena, za Žensku m isa\ subverzivan
ženski element jer ne pokazuje interes za žensko pravo glasaTiTža^fafa ie m i koja se dosta posvetila kultu domaćice - dokone dame su odgovorne za krivu per
cepciju uloge domaćica. To je relikt, stara žena koja se treba odbaciti! „Žena neka
nastupa u javnosti i sudjeluje u javnoj koristi, ta žena koju je do sada vodio muž
kao što majka vodi dijete [...] žena čija zona nije prelazila domaće ognjište i koja
je bila dražesna i zavodnička u svojoj nedosljednosti, nesamostalnosti i duševnoj
površnosti", pozivala je Slovenka. „N iti žene danas hoće niti više mogu da se zatva
raju samo u svoj uski krug obitelji, a da se ništa ne brinu za ono, što se događa u
svijetu [...]", istaknuo je Ženski list.iU U tu svrhu žene moraju odbaciti dosadašnje
običaje i karakteristike „starog", koketnog sentimentalnog.ženstva. Nova žena neće
se više boriti za sebe uz pom oć parfema, pudera i umjetnog smijeha, već će kao
obrazovana individualka, svjesna vrijednosti svoga rada, tražiti i adekvatno mjesto
381 Friedell, A cultural history o f the Modem Age, 459.
382 Davidow Hirshbein, „The flapper and the fogy: representations of gender and age in
the 1920s“
383 Dr. Brodman, „Etos naših dana",Eva, 5. siječnja 1928., br. 1: 1.
384 „Svestranost suvremene žene", Ženski list, siječanj 1930., br. 1: 11.
142
�Modemost i ženski časopisi
u društvu i primjerenu plaću.385 Stoga Slovenka odbija objavljivati sentimentalne
pjesme i naglašava: „Idealno žensko srce je[...] snažno, energično, veliko
Sen
timentalnost nije snaga, već praznina, ne odgaja srca, već ih slabi!*386 Autorica u
Ženskom svetu u članku ,,Suze“ ističe da suze nisu opravdano sredstvo borbe za
„časnu^enu" te da je pobjeda postignuta suzama u biti poraz žene.387 Na istom
traguC^agorka se u Ženskom listu rugala i žalila zbog parerikp i r ra g irn r» ;ri r p k m v a
čitateljica koji su dolazili u njezinu redakciju te je zavapila „Gdje vam jeJhjjaipr?"38
8^
No, Zagorka je prenijela taj rez ^ove i stare ženskosti na leksičku razinu, pozivajući^
svoje čitateljice da se od sada ženama ne obraćaju s ..ijiilo«:riva“j l i „gospođice", već
jednostavno „gospodo".389
Naravno, ovo odbacivanje „starih" karakteristika događa se na imaginarnoj
razini i ono u biti označava vid borbe protiv predrasuda o ženama i njihovog ma
terijaliziranja u realnom životu. Na taj način se detektiraju 5
rerprn-ipi r>
koji dovode do marginalizacije žena, ne ulazi se u polemiku o njihovoj točnosti,
već ih se stigmatizira kao preživjele pojave, označjtelje odbačene „stare" ženškosul
oslobađajući novi konstrukt od balasta štetnih predrasuda.
2.2
Aktivne i svestrane
Većina se časopisa slaže da bi žene novog doba trebale biti angažirane, aktivne,
svesTrane? informirane i ohrazovane. No, značaj, doseg i dubina promjena interpre
tirale su se sukladno općoj orijentaciji novina.
Slovenka. Ž enska misao i Naša žena polaze od stajališta da žena suvremenog
d p h a jm a obavezu šireg društvenog angažmana. „Mati koja ne poznaje ništa drugo
osim rada u obitelji je sebičnica i njezina djeca će biti jednako tako uskogrudna,
kako je i ona sama", zaključuje Angela Piskernik u posljednjem broju Slovenke.i390
Ženska misao također polazi sa stajališta da se žensko djelovanje treba proširiti na
Javnijjrošrbi*jer se u njemu napokon odvija život njihove djece! Žene se stoga
trebaju organizirati u humanitarne i političke kršćanski orijentirane udruge te
385 Angela Piskernik, „Nekaj ključnih misli o vzgoji naše ženske inteligence", Slovenka,
15. veljače 1919., br.2: 28-31.
386 „Slovenka Slovenkam", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7 12: 153-154.
387 „Suze", Ženski svet, travanj 1930., br. 4: 4.
388 „Gdje vam je humor", Ženski list, veljača 1936., br. 2:6.
389 „Milostiva ili gospodja", Ženski list, veljača 1927., br. 10:27; „Ne gospodjica nego gospodja", Ženski list, kolovoz 1929., br. 8: 10.
390 Angela Piskernik, „Poklič in materisntvo", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12:
121-123.
143
�NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI
aktivno zahtijevati pravo na sudjelovanje u političkom životu.391 Svoje stavove na
stoje potkrijepiti potvrdama od strane crkvenih autoriteta:
Od velikog je interesa za J iiićanski feminizam/, da se je Benedikt XV
H
pre kratkog vremena jasno izrazio za učešće žena u javnom životu. „Nous
voudrions vior des fammes ćlćctrices partout". (Mi bismo želeli videti žene
izbornike svuda) rekao je Sveti Otac prošlog maja piscu ovih redaka."3 2
9
Ipak ^Slovenka i Ženska misao prilaze prodoru žena u javnu sferu s određenom do
zom opreza. Novostečenim pravorrLŽene bi trebale unaprijediti obitelj i društvo, a
ne udovoljavati vlastitim individualnim hirovima. Žene koje se zapošljavaju zbog
(teškog financijske^ staniaAi kojem se našlajjjjhova objjd j treba pomagati edukaci
jom i borbom za(vrednovanjem niihovo^rada pa tržištu.js druge strane, žene koje
radom žele steći samostalnost i poštovanje u društvu treba osuditi i usmjeriti ih
da se radije uključe ^ t^ e k ^ u m a nitame-aktivpostLffi3 Na sličan način pristupaju
pitanjtfženskogj^razovan^ ilJ p n n c ip u se ponČe'potreba školovanja žena koje će
time postatfbolje supruge i majke, sposobne da, u slučaju potrebe, samostalno i na
moralan način zarađuju za egzistenciju. No, obrazovanje nije svrha sama sebi niti
može biti put ka osobnom rastu. To prema njihovom uvjerenju može biti jedino
vjera: „Brzo je morao čestoput takav inteligent pravo dati priprostom vjerniku i
priznati, da mu pam et njegova i sva učenost nije podala svijetla, pa često ni u stva
rima prirodnog reda, što gaje priprostom vjerniku podala vjera."394
Pitanje obrazovane žene i utjecaja koje će školovanje polučiti na ženin status u
obitelji i društvu adresirano je i u drugim časopisima. Tako J u g o s la v e n i fona na
glašavala novi trend obrazovanja žena treba voditi redefipiriji nj^ in o g položaja u
'ObiteljLjŽofca Kveder u jednom članku ogorčeno naglašava:
391 „Bilješke: Žensko pravo glasa", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 15-16; „Bi
lješke: Žensko pravo glasa kod općinskih izbora", Ženska misao, 1. siječnja 1920., br.
2: 32; Dr. Augustin Juretić: „Zar i žena na političku arenu?", Ženska misao, 10. ožujka
1920., br. 3: 36-38; „Bilješke: Jugoslavenske žene za pravo glasa", Ženska misao, 10.
ožujka 1920, br. 3: 46-47; „B.K.: Žene u općinskim i gradskim izborima", Ženska
misao, 20. travnja 1920., br. 4: 58-59; „Žensko biračko pravo i naše narodno predstav
ništvo"; Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6:65-72; „Iz katoličkog svijeta: Katolici
i kongres za žensko pravo glasa", Ženska misao, siječanj 1921. br. 7-10: 108; „Velika
skupština za izvoještenje ženskih građanskih i političkih prava", Ženska misao, lipanj
1921., br. 1-2: 11.
392 „Srpkinja, Nove dužnosti katoličkih žena", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1:
5-6.
393 Angela Piskernik, „Poklič in materinstvo", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12:
121-123.
394 K. Pećnjak, „Naši vidici", Ženska misao, lipanj 1921., br. 1-2: 18-20.
144
�Modernost i ženski časopisi
Često se čudim, kako muškarci vole da pričaju kako su njihove žene radine,
kako kuhaju sapun, kako p^ku kruh,
kuhaju, Šivaju, gladčaju rublje,
kako su vrsne domaći re-ma Ha imadu licejsku maturu! [...] Ja onda često
mislim da je sasma suvišno, šrn < njihove žene položile „čaku i maturu, kad
1
1
njihovi muškarci toliko uživaju ne da vode jedan duševno viši i ljepši život,
nego da rade kao sluškinje.36
3
5
9
9
Ženski list pak pokreće raspravu u kojem pita svoje čitateljice „Da li loše utječe
na brak i na porodični život ako se žena u svojoj djevojačkoj dobi naobražala za
budućnost samostalnog zvanja?”3
96
Ženski list Žena i
i
»'gfjalove niz struiu plobalizaciie i potrošačkog
društva i sukladno tome ocrtavaju /tove konture ženskosčDte vrlo uspješno nameću
društvene trendove. N ova se žena naravno vrlo dobro snalazi u svim segmentima
modernog svijeta: jsportu, tehnološkoj revoluciji, profesionalizaciji zanimanja i
revoluciji mode.
Sa stranica ilustriranih časopisa smiješe nam se žene koje igrajjngnis, rukomet,
skijaju ili se čak bave streljaštvom. (Slika V-13,V-16; V-18) Ženski list vrlo rano
uvodi kolumnu „Gimnastika”. U njoj daje savjete za ispravno vježbanje, ali i ističe
da suvremene žene osvajaju područje sporta. „Danas se više ne pita da li se treba ba
viti športom, nego koji ćemo sport izabrati”, naglašava autorica u Ženskom listu,397
Nadalje, moderne žene se savršeno snalaze s novim čudima tehnike u kućan
stvu, javnom prostoru i na poslu. One obavljaju poslove operatora za radio, grade
i voze avione ili automobile (Slika V-21, V-17), te razigrano poručuju: „Mislite da
je vrlo opasno peti se na avionu? To je savršena zabava!” Ili: „Zadovoljstvo uprav
ljanja automobilom je slično osećaju koji se ima kad se vlada sobom.”398
D iskutira se i o zahtjevima koje suvremeno društvo stavlja pred ženu. Promiče se
ideja zaposlene žene, objavljuju članci o ženskim profesijama i ženama u zvanjima,
te pozivaju zaposlene žene da ispričaju svoju iskustva.399 Govori se o majčinstvu,
braku, obrazovanju, vođenju kućanstva, modi, ali se ženu pritom ne tjera da bira.
395 Zofka Kveder, „Povodom jedne publikacije gdje Adele Milčinović”, Jugoslavenska
žena, 1919.: 158-160.
„Anketa”, Ženski list, rujan 1928., br. 9: 32.
„Koji ćete šport izabrati?”, Ženski list, travanj 1937., br. 4: .8.
„O čemu sanjaju mladi naraštaji”, Žena i svet, 4. siječnja 1925., br. 1:10.
„Ženska zvanja”, Ženski list, veljača 1927., br. 10: 26; „Jedna kulturna radnica; Jelica Belović Đernadzikovska”, Ženski list, svibanj 1927., br. 1: 6; „Ženska zaposlenja”,
Ženski list, listopad 1928., br. 10, str. 36; „Ženska zvanja su postojala već u davnini”,
Ženski list, srpanj 1929., br. 7: 34; „Žena u diobi rada”, Ženski list, kolovoz 1930., br.
8: 8; „Žena naučni i socijalni radnik”, Ženski list, kolovoz 1930., br. 8: 9.
396
397
398
399
145
�NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI
Slika V-16
(Ž en ski list, veljača 1926., br. 11)
Slika V -17
(Ž en ski list, svibanj 1927., br. 1)
Baš naprotiv, prototip moderne žene je
uspješna žena koja se iispijan nervariti
Z m a i svet prenosi jedan ironičan
članak iz £>ie D am e-.
Modema žena najnovijeg izdanja je
pravo svetsko čudo. Ona sve ume.
Ona ima dvoje do četvero dece koje
sama dojila i gajila. Ona se boriL fehtuje“) pjiva, jaši, ju ri n a sk ija m a igra
hokej, .tenis*, golf, igra, okrern^igre
(„stepuje"). Ona ume da sastavlja jela
(„plate") od sirovih namirnica (zbog
vitamina), ume peći štrudlu, popra
viti kvar na autu, oplesti đemper,
rešavati krajcvortretzel-e (ukrštene
Slika V -18
(Ž enski list, studeni 1929., br. 11)
146
�Modernost i ženski časopisi
reči)[...] Ona ima najnužniju poslugu, a kraj nedelje... ona provodi veselo
i bez posluge.4 0
0
Ženski list donosi reportažu o Dorothy Shover, uspješnoj američkoj poslovnoj
ženi, te naglašava: ,,DQrothy Shover je atraktivna, mlada dama koja voli parfeme,
cvijeće, lijepe haljine, „lipstick", i puder i sva druga kozmetička sredstva [...] /jer
ona vjeruje/ da žena koliko god briljantna na poslu ne smije da bude manje briljan
tna kao žena!*4 Na istom tragu ZenskLsvet donosi oduševljenu priču o Radmili
01
Radonjić, studentici prava koja je na šifrira5Qm=ffi^čajtMdobila kraljevu nagra
du. Najavljuje ju kao modernu djevojku, ($hovi tip ž e ^ kod nas i uopće^. Ona je
mršava, voli sport, živo razgovara o svemusamo ne opravu, imaTmbiciju raditi
kao odvjetnica, hraniteljica žene i djece te očekuje sreću u braku iz ljubavi. „Na
ulici slavna žena, a u kući voljena i dobra!'402 Zanimljivo je da ovi časopisi nude
pomalo različita rješenja problema dvojnog opterećenja žena. Žena, i svet i Ženski
sueLhticn pomoć druge žene te Radmila Radonjić na pitanje o brizi o djeci nagla
šava: „Odgajati ih, to je zadaća matere. Ali čuvati kao kvočka - neko bi se morao
naći da ih čuva."403 S druge strane, žćnsk^list oslanja se na uporabu tehnologija i
pomoć supruga, tražeći na taj način da se redefinira kućanstvo kao isključivo žen
ski prostor, ali i ideja muškosti. Tako Milka Pogačić donosi članak o razgovoru
sa svojom unukom u kojem ova najavljuje da će voditi kućanstvo po modernim
načelima, s modernim epruvetama i uz pomoć muža. Objavljuju se i tekstovi koji
govore da je u prošlosti domaćinstvo bilo muško zanimanje ili prenose priče o su
vremenim muškarcima koji uživaju u obavljanju kućanskih poslova.404 Razlike u
pristupu ovoj temi vjerojatno proizlaze iz različiujj polazišta listova i poruka koje
žele prenijeti. D ok su Z m a i svet i Ženski svet elitistički* listovi kofise obraćaju vi
sokoj građanskog klasi, polazeći od njihovog sustava vrijednosti,^tgnski-list je više
poplrfani&'usmjeren te promatra problem zaposlene žene u c j e l i n i ne samo kao
problem žena s dobro pozicioniranim zanimanjima.
Napokon, suvremena žena bi dakako trebala biti informirana o dostignućima
"suvremenog društv^L, naročito onima koja se odnose na održavanje ljepote i vođenje
kućanstva. Tako se u ovim časopisima mogu naći fotografije moderno opremlje
nih kupaonica, dnevnih boraYka4li-dkčjih soba, informacije o povimdaićanskim
400
401
402
403
404
„Mondei to više nije moderno", Žena i svet, 15- kolovoz 1928., br. 8:10.
„Žena i poslovni čovjek", Ženski list, studeni 1936., br. 11: 30.
„Moderna devojka, pravnik i književnik", Ženski svet, travanj 1930., br. 4: 10.
Isto.
„Razgovori o kućanstvu u moderno doba", Ženski list, prosinac 1927., br. 8: 26-27;
„Domaćinstvo-muško zvanje", Ženski list, siječanj 1934., br. 1: 10; „Muž u kućan
stvu", Ženski list, lipanj 1935., br. 6: 26.
147
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
aparatirna, blagodatima uporabe plina u kuhinji, korištenjajiliajumiestcumasti ili
medicinski savjeti o odgoju djece i održavanju tijela.405
Ideju aktivne ženskosti prihvaćali su svi proučavani listovi, ali se značenje koje
se upisivalo u taj pojam mijenjalo sukladno ciljevima i procesima koje su časopisi
zastupali. K oncept angažirane žene kakav su propagirali listovi kao Sjoum ka, Ž en di& jpkaaM i\k& i£K 4pslanjao se na procese fiblitizaciie }
te
je obavezivao sve slojeve društva. S druge strane, i^oderna ženskosp kakvu su pro
pagirali ilustrirani časopisi potpom agala je procese izgradnje potrošačkog društva
i u ovo je vrijeme još uvijek bila klasno ograničena. O na je polazila od koncepta
slobodnog vremena i financijske podloge koja je preduvjet za odlazak na skijanje ili
ljetovanje, kupovinu automobila ili kućanskih i farmaceutskih proizvoda.
2.3
Preuzele su „muške osobine" i uspješne su u „muškim" zanimanjima
Žena koja radi nešto što se do tada smatralo „muškim poslom" zauzima posebno
m jestou gotovo svim navedenim časopisima. Ženska mi$a}>svoj p rogramski članak
započinjeupravo s£ ženama kočijašima\ radnicam a na željeznici^06 N a stranicama
Ž ene i svet£> pojavljuju se fotografije žena kpja vnzdanrn ili avinrJ, bave se streljaš
tvom ili st bore^-aligatorom)407 te se raspravlja koja je žena najjača na svijetu.408 Svi
časopisi rado objavljuju tekstove o prvim senatoricama. lijerniram a, p r a v n i r a m a
„na strani" ili kod nas.
405 „Lekarka: Zašto su nam decableda?u, Žena i svet, 15.travnja 1926. br.4: 8; „Ideal 42",
Žena i svet, 15. srpnja 1926., br. 7: 23; „Električna kuhala", Žena i svet, 15. listopada
1926., br. 10: 16; „Skidajte salo - Debljina vam nije potrebna jer niti je korisna ni
lepa!“, Žena i svet, 15. svibnja 1927., br. 5: 16-17; „Film: Moj čarlrston oko „kralja
čarlstona", Žena i svet, 15. kolovoza 1927., br. 8: 9; „Za 30 leta sve žene uskočiće u
pantalone", Žena i svet, 15. kolovoza 1927., br. 8: 10-11; „Kozmetika: Vaša lepota
zimi", Žena i svet, 15. siječnja 1928., br. 1: 18-19; ,,'Luftgas'", Žena i svet, 15. ožuj
ka 1928., br. 3: 16-17; „Naš ten i sunčanje", Žena i svet, srpanj 1930., br. 7: 15-16;
„Prozori su oči modernog stana", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 51-52; „Lepota
modernih kupatila", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 58; „Higijena kose", Žena i
svet, rujan 1930. br. 9: 4; „Kako treba da njegujemo svoje telo?“, Žena i svet, listopad
1930., br. 10: 15; „Dečja soba", Žena i svet, 1930., br. 12: 20; „Kako da ostanem lepa
i mlada", Ženski list, listopad 1925., br. 7: 24-25; „Njegovane ruke", Ženski list, rujan
1925., br. 6: 25; „O ljepoti naročito u ženskom budoaru", Ženski list, rujan 1925-, br.
6: 24; „Naš dom", Ženski list, veljača 1926., br. 11: 15; „Praktičko i što jednostavnije
uređenje doma", Ženski list, rujan 1926., br. 5: 29; „Naš dom", Ženski list, svibanj
1927., br. 1:34.
406 Dr. B, „Ženi mog naroda", Ženska misao, 2 1. studenog 1919., br. 1: 1-4.
407 Žena i svet, 15. veljače 1926., br. 2: 61.
408 „Koja je najjača žena na svetu?", Žena i svet, 15. veljače 1927., br. 2: 19.
148
�Modernost i ženski časopisi
Čitatelji i čitateljice primjerice dobivaju informaciju o načelnicama u Velikoj
Britaniji ili pravnicama i inženjerkama kemije kod nas.409 No, afirmacijom uspjeha
žena u „muškom svijetu" često se upada u zamku veličanja „muških" zanimanja
i uspjeha nad „ženskim". Pišući o Anđi Buniševac, novinarki koja radi za Politi
ku, „što bi moglo biti san svakog novinara", novinarka Ženskog sveta zaključuje da
Anđa Buniševacnije krojila svoju novinarsku karijeru baveći se ženskim temama,
već „mondenstvom ; iz prve ruke. Anđa Buniševc pak opisuje svoju redakciju ri
ječima: „Tu ne postoji obzir, ni osećanje za finoću. Morate potisnuti svu toplinu,
morate ućutkati svu osećajnost, morate očeličit na sve grubosti i zaboraviti da ste
žena: da ste rođeni za blagost, da ulepšavate život i da vam ga ulepšavaju."410 Uspjeh
u poslu se dakle poistovjećuje s nadvladavanjem vlastite ženstvenosti. Kontradik
tornost ove poruke koja se gotovo nesvjesno prenosila bila je uzrok mnogih disku
sija i polemika, pa i napada na modernu ženstvenost.
Kada se u Ž eni i svetu povela anketa o dobrim i lošim osobinama „naše mlade
devojke", odgovori su više-manje isticali da djevojke preuzimaju osobine muškara
ca. Žene se optužuju da žele biti muškarci ili se ponašaju kao muškarci. „Luksuziraju" se, zabavljaju se, nisu čedne ali su samostalne. Iskrene su i rlndjpdn^ ali neA
dražesne^1 „Danas ima ogroman broj modernih žena koje su neverovatno tačne,
održavaju svoju rečjhivajupoverenu tajnu, trguju i pouzdane su u svakom poslu
[...]“, zaključuje u jž jn i i svetupMtoi članka „Moderna žena je dosadna!".412 No iza
ovih diskusija uvijek leži tjeskobno pitanje: ukoliko moderno društvo zahtijeva od
moderne žene da se ponaša kao muškarac, kako se onda treba ponašati moderan
muškarac? Odgovori su se nudili većinom u ilustriranim, potrošačkim listovima i
ovisili su o vremenu kada su nastali, kao i stajalištu koje su autori zauzimali.
2A Ugrožena muškost i „moderni muškarci"
Za razliku ori 19. -Stoljeća U kojem S<f m u š l^ t vezivala U7. m o d e rn e p o jm o v e ra ci
materijalističke kulture, afzensko^t je označavala starovrijeme religioznosti, praznovjernosti Unorahrasd. nakon
Prvoga svjetskog rataj modernost se personificirala u lik i^ ^ o b ođene" žejp! Dok
se žena rado prikazuje kao simbol novog društva, muškarci često posuju oznaka
o n a ln o s ti gro rt? ne kp o d g o v o rn o s ti i b e s p o š te d n e
409 „Žena prvi put načelnik u Engleskoj", Ženski list, studeni 1927., br.7: 42; „Hrvacski
inženjer kemije", Ženski list, srpanj 1928., br. 7:30; „Naše pravnice", Ženski list, stu
deni 1928., br. 11:24.
410 „Anđa Buniševac", Ženski svet, svibanj 1930., br. 5: 7; „Žena novinar", Ženski svet,
svibanj 1930., br. 5:7.
411 Ženaisvet, 15. svibnja 1927., br. 5: 10; Žena i svet, 15. lipnja 1927., br. 6:10.
412 „Moderna žena je dosadna", Ženaisvet, listopad 1931.,br. 10:11.
149
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
bedema tradicionalnosti. Između redaka šaljivih tekstova ojciaikoj-fcizuri i kratkoj_suknji, može se iščitatijabnm itost i zbunjenost suvremenog muškaraca suoče
nog s novim pravilima. M oderne žen^im p^jpjiše sve cigarete iz tahakere,.isprazne
.novčanike. uzimaju posloVtM-pi^laTrT P j1 vlaf^Hi
1
Što će se dogoditi s
muškarcima koji više ne kontroliraju svoje žene? „Nadolazi vremejcadavće jnuževi
zazidavati svoje žene“ šokantan je naslov vrlo duhovitog članka (27 i svetaj^ko^
,ene
jem se prati muka muža kojem se žena odlučila na bubikopf frizuru.4 periski liti,
414
3
1
pak donosi pisma čitateljice koja se žali da joj muž zaprijetio da će joj razbiti glavu
ako se odlučLošišati n a k ra tk o ili joj ne dopušta da nosi kratku suknju.415 Kada je
Zagorka u Ženskom lispii zapitala čitatelje kakva im se žena najviše sviđa, rezigni
rano je n ap isaladaje dobila dvadeset sedam odgovora, ali da objavljuje samo tri
jer se odgovori ponavljaju: lijepu, dobru domaćicu koja stavlja muža u centar svog
svijeta.416
Česta reakcija na novo vrijeme bila je zabrinutost zbog brisanja jasnih rodnih
g n n ir i Jgd injifjL iim r u 7 crti >
'
pnlovirom dvadesetih godina zabrinuto za)
pitao: c b a se polako ne stvara!kakav srednji rocTn U tom novom poretku žena
je napustila svoj ženski salon i romantične knjige” ojačala mišiće, obukla sportsko
odijelo i šoferske naočale i „juri sto kilometara sama u svom autu", a muškarci „spa
vaju napudrani i parfimirani, lutkasti i indolentni, kao hanum e kakve u haremu
istočnjačkom!*417 U kasnijem članku (Žene i sveti, s hum orom se uspoređuje „stari" i
„novi" idealan muškarac. Stari je snažan, dobrohotan, bogatog unutrašnjeg života,
imponira svojoj ženi i razumije je. Novi ustaje tiho, obavlja kućanske poslove, ide
na posao, vraća se odm ah nakon posla, donosi ženi zanimljivu knjigu i hvali njenu
frizuru i ručak.418
Ova kriza polučila je potrebu da se njtuškost redefinirali time učini novi, jasno
prepoznatljivi rez između rodnih identitetaTPri tom e su se propitivali poželjni in
teresi, želje i ambicije suvremenih muškaraca. Opisi „^an^šnjih^i^adića^koji su
T
.lepo odeveni. naparfimisani. kalmovani" povremeno se ponavljaju tijekom pgla
vice dvadesetih godina.419 ali do^llaska " rnVlpcptv* ncpijrv-i cr -lfirmirari jacat/rp-7
/Kicosi) tvrdi autor članka „Kakav se čovek dopada ženama?", iy£U-fejg£di. Ideja^
jedite trgovine u Francuskoj da uvede muške manekene nije polučila uspjeh. Šalji413 „Zašto pušite?", Žena i svet, 15. veljače 1927., br. 2: 14.
414 „Nadilazi vreme, kad će muževi zazidavati svoje žene", Žena i svet, 15. kolovoza 1925.,
br. 8: 5.
415 Ženski list, svibanj 1927., br. 1: 40; Ženski list, lipanj 1925., br. 3: 26.
416 Ženski list, kolovoz 1927., br. 4: 32.
417 „Možda srednji roAT, Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 14.
418 „Dajte mi idealnog muškarca", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 14.
419 „Kriza mladih ljudi", Žena i svet, 15. srpnja 1926., br. 7: 11.
150
�Modernost i ženski časopisi
vo se zaključuje dajunodu-ponovo ulaze brkovi j jyada)kako bi se muškarci mogli
razlikovati od žena.420„Zašto se kiti žena, a ne muškarac?" glasi naslov jednog član
ka u Ženikom listu iz polovice tridesetih godina. „Lepša je žena, a interesantniji
je muškarac", zaključuje autor članka „Dajfeuni idealnog muškarca".421 a za jednu
američku čitateljicu idealan muškarac je g r i j a n, uredan, ali ne i kic^iš.422
Muškarci koji su željeli biti moderni nisu trebali odbaciti samo potrebu za
pomnim uređivanjem. O ni su jasnije ocrtavali granicu svoje muškosti isticanjem
vlastite snage te pokazivanjem prezira prema svim vidovima društva koji se vežu
uz umjetnost, ljepotu ili neprofitabilno znanje. Umjesto toga, oni se aktivno bave
sportom, imaju snažnu volju, materijalno su situirani i zanimaju se za automobi
le. „Čovek koji se bavi sportom naručito je suvremen i idealan[...] Interesantan
čovek, koji danas donese dokaze o svojim mišicama, i o svojoj volji, to je današnji
„Adonis."... Žene se danas radije pokazuju na ulici s jednim bokserom, jednim futbalerom, nego sa pesnikom ili muzičarem, zaključuje autor gore citiranog članka!*,
zaključuje autor gore citiranog članka.423 Drugi autor ironično naglašava da žene
od muškarca očekuju hrabrost, ali da nedostatak smionosti može nadoknaditi no
vac, vožnja automobilom, avionom ili filmska karijera.424
U odgovorima na ankete o idealnom muškarcu čitateljice ističu ekonomsku
nezavisnost, čvrst karakter, inteligenciju, simpatičnost, plemenitost, pravednost,
poštovanje prema ženama i ljubav prema djeci. Komentari o izgledu su nešto rjeđi
i izdvajaju „crnjomaste", visoke, vitke, zdrave muškarce koji imaju „muške ruke"
i puše lulu.425 Treba naglasiti da se ideja karakternosti i nezavisnosti naslanja na
rodnu ideologiju građanskog društva 19. stoljeća426 dok je naglašavanje prioriteta
poštovanja prema ženama i djeci princip koji se tek najavljuje.
No, pokazalo se da „moderna muškost" izaziva jednako zgražanje i nezado
voljstvo kao i „moderna ženskost". Tako jedan članak kritizira brzopletost, nepri
stojnost, nemoralnost i drskost „mladih ljudi", te ustvrđuje: „Njihovo obrazovanje
420 Dr. K.M Jov, „Kakav se čovek dopada ženama?", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8:
9- 10.
421 „Dajte mi idealnog muškarca", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 14.
422 „Ideal moderne žene", Žena i svet, lipanj 1932., br. 6:4.
423 „Dajte mi idealnog muškarca", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 14.
424 Dr. K.M Jov., „Kakav se čovek dopada ženama?", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8:
9- 10.
423 „Kakav treba da izgleda današnji idealan muž?", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8: 58;
„Ideal moderne žene", Žena i svet, lipanj 1932., br. 6 :4; „Anketa," Ženski list, svibanj
1926., br. 2:31-32.
426 Vidi: DavidoflF Adam spoke first and named the orders of the world“
151
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
oscilira između ocenjivanja m otora od 5 konjskih i arbitraže u futbalerskom
meču."427 Prema anketi prenesenoj 1927. godine iz jednog francuskog časopisa „su
vremeni mladići" su „bež." Bave se sportom , gordi su na svoje držanje, pokrovitelji
su slabijih, nisu kavaliri, ne ustaju u tramvaju, sebični su, kom otni, grubi, prezirno
se odnose prema djevojkama, nem oralni su, studiraju samo ono od čega će imati
koristi, ne idu u kazalište, ne čitaju i općenito ih zanima samo novac.428 Anke
ta provedena u Ženskom listu dala je još poraznije rezultate. U njoj se muškarci
identificiraju kao varalice i seksualni predatori kojih se djevojke m oraju čuvati. „O
muškarcima iza rata imam samo jedno mišljenje: žena je izgubila prema njemu
svaki respekt, a to je dosta", rekla je jedna čitateljica.429
Pojam „nove muškosti" ipak je izazivao znatno manje pažnje nego „nova
ženskost" te se ona gotovo iščitava između redaka kao sub-tekst ili eho rasprava
o suvremenoj ženskosti. Pri tom e se diskusija o suodnosu „moderne muškosti" i
„moderne ženskosti" gotovo vodi na nivou problema kokoši i jajeta. Jedni tvrde
da je „moderna ženskost" tek rezultat promjena u muškom standardu te iznose
mišljenje da su moderne žene „[...] izraz muške filozofije o ženi, kako muškarci
sviraju, tako žene igraju."430 Drugi smatraju da muškarci kaskaju u prilagođavanju
suvremenim društvenim standardima te izjavljuju: „No ipak, ja mada verujem u
sve lepe osobine „nove žene" plašim se da se ne prevarim u računu, jer joj ljudi
mogu uspehe uknjižiti kao gubitak. Eto iz tog razloga trebalo bi otpočeti nov peri
od u kome bi i ljudi morali pretrpeti izvesne promene."431
2.5 Mostovi „stare" i „nove" ženskosti
„Novo vrijeme" ipak nije bilo posve novo. M eđuratno razdoblje svjedočilo je ruše
nju brojnih tabua i ograničenja, ali i revitalizaciji i isticanju nekih naoko vrlo tra
dicionalnih vrijednosti. Tako se usporedno s kreiranjem im idža zaposlene, svestra
ne, aktivne ženskosti propagirala i ideja predane majke i vrijedne kućanice. Kult
majčinstva u m eđuratnom razdoblju istovremeno je promoviralo više različitih
aktera. Država i političke strukture suočene s prijetnjom demografskog pada, ali i
završetkom procesa ponarođivanja širih slojeva društva (re)valoriziraju majčinstvo
kao instituciju od značajne političke važnosti. Obitelj se imenuje kao osnovna je
dinica društva, a prepoznaje se i činjenica da prosperitet i razvoj zajednice polazi
od zdravog doma i kućnog odgoja. Osim toga, im enujući uloge države obiteljskim
427
428
429
430
431
152
„Kriza mladih ljudi", Žena i svet, 15. srpnja 1926., br. 7:11.
„Odjek ankete. Suvremeni mladić". Žena i svet, 15. lipnja 1927., br. 6: 14.
Ženski list, svibanj 1926., br. 2:32.
„Anketa: Naša mlada devojka", Žena i svet, 15. svibanj 1927., br. 5:10.
„Nova žena", Žena i svet, srpanj 1933., br. 7: 2.
�Modernost i ženski časopisi
imenima (otac, majka, stric) ugrađuje se emocionalna komponenta pripadnosti i
krvne povezanosti u same temelje izgradnje kolektivnog identiteta. Nadalje, maj
činstvo postaje krucijalan faktor u ponarođivanju žena. Žene - majke prepoznate
su kao temeljni faktor u biološkoj i kulturnoj reprodukciji nacije, a nacionalistički
projekti koji su se organizirali oko eugeničkih diskursa žene su vidjeli kao ,,gensku zalihu" prikladnih ili nepoželjnih gena. Stoga se većina procesa koji su obilje
žili prvu polovicu dvadesetog stoljeća na neki način odredila prema majčinstvu.
Razvijanje socijalne države najavljuje organizaciju i poboljšanje stambenih uvjeta i
zaštitu zdravlja majke i djece. Majčinstvom se počinju intenzivno baviti razne gra
ne sve utjecajnije znanosti: higijena, medicina, psihologija itd. Publiciraju se knjige
savjeta mladim majkama o njezi i odgoju djece, širi se ideologija srednje građanske
klase da se dijete treba razvijati u primjerenim okolnostima te daje ono izvor sreće
obitelji, a ne ekonomski faktor. Velike promjene doživljava i ideja vođenja kućan
stva i to posebno u srednjoj klasi. Promjene su prije svega potaknute od strane teh
noloških inovacija u domaćinstvu, odljeva kućne služinčadi u industrijske sektore i
medicinskih saznanja o važnosti čistoće. U novim prilikama i feminizam prihvaća
reinterpretirano majčinstvo i profesionalizirano kućanstvo kao polazišnu točku u
borbi za valorizaciju ženskog položaja u društvu.432 Ovaj proces redefiniranja tra
dicionalnih ženskih uloga pružao je platformu za uspostavu veza između „nove" i
„stare" ženskosti koju su ženski časopisi dobro prepoznali.
Stoga usporedno s promoviranjem željenih karakteristika „nove ženskosti" svi
navedeni časopisi nastoje očuvati određene kvalitete „stare ženskosti." O ni imaju za
cilj izgraditi mostove koji će uvesti žene u moderno doba, ali pri tome očuvati kva
litete ženstvenosti koje se prema mišljenju uredništva (ili čitateljstva) časopisa ne
smiju izgubiti. Na stranicama Žene i sveta usporedno se objavljuju fotografije „mo
dernih" žena sa ženama u narodnim nošnjama i narodnim vezovima. (Slike V-19 i
V-20) Ženski list 1929. godine organizirao je izložbu rukotvorina čitateljica lista u
Umjetničkom paviljonu u Zagrebu i slavodobitno ju popratio tekstom pod naslo
vom „Ništa se nije promijenilo!".433 Pri tome uloga nošnje dobiva novo, specifično,
političko značenje. Nošnja se označava kao simbol tradicije, naroda, izvornog sela,
oznake nacionalnog bića, a žene se označavaju kao čuvarice te nacionalne i kuturne
tradicije. Tako se kroz brigu o nošnjama i rukotvorinama istovremeno prožimaju
432 Yuval-Davis, Rod i nacija-, Rose, lVhat is gender history, 80-101; Taylor Allen, Feminism and Motherhood in IVestem Europe, 1890-1970 The Maternal Dilemma-,
Moutoni, From Nurturingthe Nation to Purifyngvolk, 107-152; Cott, ,Jhe Modem
Women of che 1920s, American Style“, 76-91; Sohn, ,,Becween che Wars in France
and England", 92-119; Bock, ,,Poverty and Motehrs' Rights in the Emerging Welfare
States", 402-432;
433 „Ništa se nije promjenilo!", Ženski list, lipanj 1929., br. 6: 1.
153
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
Tradicionalno i „moderno" u Ž en i i svetu :
Slika V-19
„Tri beogradske dame u tri divna kostima"
[Ž en a i sve t, 15. 5. 1925., br. 5)
Slika V-20
„1. Za sekretara engleskog ministra pro
svjete postavljena je nedavno vojvotkinja
od Atola. 2. Ženski članovi njemačkog
Reichstaga. (Sve su iz socijaldemokrat
ske stranke). 3. Francuskinja gđica Ulie
je arheolog, ona iskopava grad Maliju
na Kreti. 4. Ženski automobili u Parizu;
5. Prva žena inženjer za gradnju avio
na Francuskinja Olga Fradis; 6. Miss
Emerson, Engleskinja, prvi ženski opera
ter za radio."
[Ž ena i svet, 15.4. 1925., br. i )
obje uloge žene; tradicionalna, ali i politička i angažirana, Slovenka ističe da je
,,novodobna“ žena istovremeno i stara i nova. Stara jer je zadržala svoj „prirodni
poziv," a nova jer ima šire obzore i ciljeve, čvršće nazore i veći djelokrug.434
Ideja „prirodnog poziva" žene, odnosno njezine uloge majke, supruge i dom a
ćice prisutna je u svakom proučavanom časopisu. N iti jedan list ne smatra da žena
434 Jos. Debeljak, „Novodobna žena", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 134-136.
154
�Modernost i ženski časopisi
može prihvatiti nova prava i obaveze na uštrb ili čak umjesto njezine uloge majke.
Ženska misao isticala je da se bori da žena ostane „požrtvovana majka“ i „blaga
sestra".435 Za Slovenku majčinstvo predstavlja nesumnjivi ideal ženske sudbine.436
Majčinstvo se smatralo krucijalno kako za sreću žene kao osobe, tako i za društvo
u cjelini. U prvih nekoliko brojeva Ženskog lista lik žene na naslovnici redovito se
pojavljuje u društvu djeteta. (Slika V-9) Kada je Ženski list poveo anketu o sreći
u braku, žene su izrazile različita mišljenja o bračnom životu, ali su jednoglasne
u pozitivnoj ocjeni iskustva majčinstva.437 Naša žena načelno potiče ženu na širu
društvenu aktivnost, ali ističe da je ona primarno domaćica, majka i supruga te
piše: „Dom je prva, neosporna domena žene, a kultura doma - prva i najodlučnija
njena zadaća, najvrednije ostvarenje njenog iskonskog poziva [...].“4384Napokon,
9
3
suvremena saznanja medicine i psihologije ističu da žena svojom ulogom majke
sudjeluje u izgradnji zdravog društva. „Mi danas znamo, daje prvo i početno obli
kovanje djetinje duše od odlučnog značenja za čitav život budućeg čovjeka, a to
oblikovanje vrši žena majka. Mi smo danas na čistu o tome, da atmosfera doma
daje ili čestite ljude ili moralno bezbojne ili pače kriminalne tipove, a atmosferu i
duh doma daje žena domaćica", istaknuo je članak u Našoj ženi™ Žena i svet tije
kom čitavog razdoblja ističe važnost žene-majke u društvu, a u kasnim tridesetim
godinama uloga majčinstva povezivala se sa „znanstvenim saznanjima" o zdravlju
rase.440
S druge strane, časopisi ističu da je tradicionalna uloga žene otežana izazovima
društva u nastajanju. Žene sada moraju istovremeno obavljati svoju javnu i obitelj
sku funkciju, a vođenje kućanstva iziskuje više znanja i vještina nego u prijašnjim
godinama. „Nije danas kućanstvo neki primitivni posao, za koji ne treba ni znanja
ni spreme, ono zahtijeva od današnje žene i kulturu uma i srca; ono traži zvanja i
osjećanja, i vjernosti tradicijama i poštivanja za tekovine modernog doba u znano
O d žene se dakle ne očekuje samo da bude
sti i tehnici", ističe se u Našoj ženi
domaćica, ona je trebala biti „moderna" domaćica. U rubrikama kao što su „Od
govori" {Naša žena), „Oprobani kulinarski recepti" {Žena i svet) ili „Domaćica" i
„Kuharica" {Ženski list) nude se niz praktičnih savjeta o vođenju kućanstva i spravljanju hrane. Treba ipak naglasiti da se savjeti vezani za vođenje kućanstva redovito
-4
41
435
436
437
438
439
440
Dr. B.: „Ženi mog naroda", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1:1-4.
Dr. Aleš Ušeničnik, „Razporoka", Slovenka, 15. veljače 1919., br. 2: 25-27.
Ženski list, veljača 1927., br.10: 29-31., Ženski list, travanj 1927., br. 12: 24-25.
„Kultura doma", Naša žena, 30. ožujka 1935., br. 10: 4.
„Emancipacija žene", Naša žena, 15. lipnja 1935., br. 21: 1-3.
Jovanka Nikolić, „Majke činovnice ili samo dobre majke?", Žena i svet, rujan 1932.
br. 9: 5.
441 „Kultura doma", Naša žena, 30. ožujka 1935., br. 10:4.
155
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
nalaze na zadnjim stranicama tih listova i često su gusto pisani, manjim slovima.
Vizualno ilustriranim časopisom dom iniraju savjeti koji propagiraju kulturu živo
ta (prije svega modu i krojeve, a onda uređenje doma, način serviranja stola itd.).
U određenom broju časopisa javljaju se i praktični savjeti o majčinstvu s ciljem
promoviranja novog, „m odernog majčinstva". Pri tom e se pitanju odgoja djece
pristupa sa znanstvenog stajališta prem a kojem bi majke trebale slijediti savjete psi
hologa, pedagoga, liječnika i higijeničara. Ženski list u nekoliko brojeva objavljuje
feljton „Zdrava djeca su sreća majke"442 te od 1927. godine objavljuje rubriku „O
odgoju djeteta", a od tridesetih godina i „Majčinstvo". Naša žena od 1936. godine
pokreće rubriku „Za domaćice i majke" u kojoj se prvenstveno usmjerila na pitanja
vođenja domaćinstva, ali povremeno objavljuje i savjete o njezi djece. Žena i svet
od 1930 do 1932. godine objavljuje „Savete majkama" dr. Koste Jovanovića. Briga
za djecu tako prestaje biti vještina koja se prenosi sa starijih generacija na mlađe,
već postaje znanje koje regulira i usmjerava struka. O d „moderne majke" očekuje
se da ,,i ako [...] ima da sluša po neku oštriju prim edbu svoje majke ili babe - stoički
se bori za moderni način odgajanja dece"443. „M oderan način odgajanja djece" pro
pisuje koliko često žena mora dojiti bebu, u kakvom ga krevetiću mora uspavati,
kako slagati jelovnik sukladno djetetovom uzrastu, kako se brinuti o djetetovoj
higijeni, kako ga njegovati u bolesti i koje odgojne mjere smije primjenjivati.444
Majke su uz to trebale biti inform irane o djetetovim razvojnim fazama te graditi
svoj odnos s djetetom na temelju pedagoških i psiholoških saznanja.445 Iza niza
ovih praktičnih savjeta potcrtava se poruka da „moderna majka" stavlja dijete u
centar svog života. D ok je „m ondena žena" iz prošlosti dane provodila u praćenju
društvenih događaja, a „prje supea (večere) saginje se, u velikoj večernjoj toaleti,
iznad posteljine svoga deteta", nova žena „ima dvoje do četvero dece koje je sama
442 „Zdrava djeca su sreća majke", Ženski list, od travnja 1926. br. 1 do prosinca 1927.
br. 8.
443 „Što treba da nam bebe budu zdrave i napredne?", Žena i svet, ožujak 1931., br. 3: 3.
444 St. Z. Ivanić, „Ishrana male dece", Žena i svet, 15. ožujka 1928., br. 3: 14 i Žena i
svet, 15. travnja, 1928., br. 4: 14; Košta Jovanović, „Saveti majkama", Žena i svet, od
1930.-1932; „Zdrava djeca su sreća majke", Ženski list, od travnja 1926. br. 1 do pro
sinca 1927. br. 8; „Majka - kako odgajamo svoju djecu, sa šibom ili bez", Ženski list,
listopad 1925., br. 7: 27; „Njega djece u Engleskoj", Naša žena, 18. siječnja 1936., br.
3: 10; „Umjetno hranjenje dojenčadi", Naša žena, 16. lipnja 1936., br. 21: 18;
445 „Majka - kako odgajamo svoju djecu, sa šibom ili bez", Ženski list, listopad 1925., br.
7: 27; „Majka prijateljica svoga djeteta", Ženski list, veljača 1938., br. 2: 33; „Majka
pravi prijatelj svog djeteta", Naša žena, 16. lipnja 1936., br. 21: 17; „Dijete u predš
kolskoj dobi", Naša žena, 1. rujna 1936., br. 26: 11; „Nešto o školskom djetetu", Naša
žena, 16. rujna 1936., br. 27: 20.
156
�Modernost i ženski časopisi
Slika V-21
„Svaka mama hrani dijete"
{Ženski list, lipanj 1926., br. 3)
Slika V-22
„Laka masaža mišića"
(Ž enski list, studeni 1926., br. 7)
dojila i gajila!'446 Čitateljice su na stranicama svoga lista čitale da „mati mora sva
da se posveti nezi i brizi o svom detetu!, a dete mora da bude „otvorena knjiga"
za svoju majku."447 Dobivale su savjete da odmor i putovanja planiraju sukladno
karakteru djeteta448 te daje „nesumnjivo /d a / će svaka majka izabrati u svom stanu
najprostraniju i najsvetliju sobu za svoje čedo".449 (Slike V-21, V-22)
Nadalje, svi su se časopisi naročito brinuli da redefinicija ženskosti ne znači napu
štanje onog što su smatrali samom bazom ženskog bića. Pri tome se najčešće misli
na žensku emocionalnost, intuitivnost, religioznost, blagost i ljepotu. Očuvanje
granica između ženskosti i muškosti bilo je krucijalno za očuvanje sreće i dosto
janstva žena. Jedan tekst u Ž eni i svetu ističe da nijedna žena „ne srne da zaboravi
na svoju ženskost, ako hoće da bude srećna makar i kao moderna žena!*450 Ženska
misao naglašava: „Ne ćemo da se dira u ženino biće, da se potcjenjuju njene ženske
sposobnosti, a pogotovu ne ćemo da ona pritaji svoje žensko biće i slijedi muškar
ca kao uzor!4 U nastavku objašnjava koju žensku osobinu treba naročito čuvati:
„Onu najveću vrlinu naše primitivne žene, duboku religiju u srcu njezinu, po kojoj
ona gradi život na kršćanskim etičkim načelima, hoćemo da sačuvamo, razvijemo i
446
447
448
449
450
„Mondei to više nije moderno", Žena i svet, kolovoz 1928., br. 8:10.
„Uloga majke u vaspitanju svoje dece", Žena i svet, kolovoz 1931., br. 8:1.
„Saveti majkama", Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8:7-8;
„Soba za naše bebe", Žena i svet, rujan 1931., br. 9:13.
„Moderna žena", Žena i svet, svibanj 1931., br. 5:3.
157
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
pobudim o na djelatni život!*451 Za urednike Eve žene su nesumnjivo zadržale svoje
tradicionalne osobine. O ne su majke, pune ljubavi i osjećaja, religioznije od muš
karaca, znatiželjne i brbljive.452 Slovenka se brine za očuvanje pojm a „ženskosti"
kao odvojenog prostora od pojm a „muškosti." Žene i muškarci imaju jednake duše,
ali njihove duševne snage odvijaju se u različitim smjerovima, naglašava Angela
Piskernik u članku o odgoju žena.453 „Muškarac neka ostane muškarac, a ženo osta
ni žena!“ uskliknuo je Ivo Pire raspravljajući o tjelovježbi za muškarce i žene te
zaključio: „Muška tjelovježba gaji zdravlje i snagu, ženski tjelesni odgoj neka vodi
do zdravlja i ljepote!"454
N apokon, upravo očuvanjem svojih ženskih osobina žena može najviše dopri
nijeti društvu. Njezin razvijen instinkt, blagost i pacifizam m ogu postati podloga
za zdravije i bolje društvo sutrašnjice. „Žena u svojem srcu sve osjeća. Što muškaracu svojem razumu ne vidi. Kada bi naše osobnosti bile produkt i srca, a ne samo
produkt strogog i bezobzirnoga razuma, svaka bi osobnost bila osobnost drugačija
i čovječnija", poručila je Slovenka.455 Naša žena je pak istaknula važnost ženske
ruke za pravilan razvoj porodice i naroda: „Iskustvo kulturnog društva nas je na
učilo, da nema ni za muško ni za žensko ni sretna ni potpuna života, ako nema
zajedništva muža i žene i ako ta zajednica nije razgrijana predanošću žene te topli
nom i dobrotom njena srca. A ta je zadaća u rukam a žene supruge."456 N a taj način
se u Slovenki i Našoj ženi jasno ocrtava razlika između ravnopravnosti i jednakosti
muškaraca i žena. Prema tome, žene i muškarci nisu jednaki, ali trebaju biti ravno
pravni. Ravnopravnost žene neće se ostvariti prom jenom žene, nego promjenom
društva. Žena bi trebala njegovati i usavršavati se u svojem tradicionalnom žen
skom identitetu, a društvo bi trebalo te kvalitete prepoznati kao vrijednost koju
treba cijeniti.
2.6 Modernost i vrijeme
O dnos pojedinih časopisa prema m odernim trendovima ovisio je o svjetonazo
ru koji su zastupali, ali i vremenu kada su izlazili. Kratko m eđuratno razdoblje
451 Dr. B.: „Ženi mog naroda", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 1-4.
452 „Žena u odnosu prema kršćanstvu", Eva, 5. ožujka 1928., br. 7-8: 3.
453 Angela Piskernik, „Nekaj ključnih misli o vzgoji naše ženske inteligence", Slovenka,
15. veljače 1919., br. 2: 28-31.
454 Ivo Pire," O ženski telovadbi", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 68-73.
455 „Strnimo svoje vrste", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 89-91; O ženskom pravu
glasa vidi još: Ivica Neznan, „Ali spada ženska v politiku", Slovenka, 15. lipnja 1919.,
br. 5-6: 89-91; „Velik shod za žensko volilno pravico", Slovenka, 15. travnja 1919., br.
3-4: 83.
456 „Emancipacija žene", Naša žena, 15. lipnja 1935, br. 21: 1-3.
158
�Modemost i ženski časopisi
svjedočilo je dinamičnim i često oprečnim političkim i socijalnim trendovima, a
kao granična oznaka najčešće se uzima prijelaz između drugog i trećeg desetljeća.
Politički/flvatjesete su
i lib^ta^zam, a tridesete su označile au
toritarni i totalitarni »»TjmpKVaj Prvog svjetskog rata obilježilo je optimističko
vjerovanje u i^ovu Europujkoja će biti sagrađena na demokratskim i liberalnim
načelima. PadalaTil stoljetna carstva, a nove su se države osnivale između ostalog
na temelju prava na samoodređenje. Granice su se crtale uz pomoć plebicistica,
gotovo sve europske države uvode opće pravo glasa (za muškarce), a posebna se
pažnja pridavala izradi ustava koii će obraniti trodiobu vlasti, individualna ljudska
prava građana i ograničiti izvršnu vlast. No do kraja desetljeća zvijezda demokra
cije i liberalizma polako blijedi, a kada se pokazalo da se demokratski režimi teško
nose s izazovima nacionalizma i ^kon^mske kr;?p,
klimu počinju obilje
žavati autoritativni i totalitarni režimi. O ni pretpostavljaju interese zajednice nad
individualnim pravima, organiziraju militantne skupine koje provode nasilje nad
nepoželjnim grupacijama i kažnjavaju „neadekvatno" ponašanje, legitimiraju se
kroz konstriranu i imaginarnu tradiciju te insistiraju na autoritativnoj izvršnoj vla
sti koja kontrolira zakonodavnu i sudsku/ ekonomski, u dvadesetima vlada klima
ekgRomskeg rasta, a
^p^činjn-c j^nr>m nrl najvpćib-^konomskih kriza
dvadesetog stoljećaT/Pijekom dvadesetih propagira se politika „laissez-faire", bi
lježi se veliki rast trgovine dionica, Sjedinjene Američke Države uživaju u novom
statusu financijskog središta, dok britanska i francuska ekonomija traže putove
povratka na staro. Tridesete godine prolaze u znaku recesije, koncepata oporav
ka, te pitanjem tko treba podnijeti najveći teret krize. Države se zatvaraju i traže
vlastita rješenja iz krize, ideju slobodne trgovine polako zamjenjuje koncept držav
nog kapitalizma, pa čak i autarkije. Kulturološki, tijekom dvadesetih godina dolazi
do rušenja i redefiniranja konvencija, uvode se revolucionarne promjene u modi,
propagira se ideja slobode: sloboda kretanja, sloboda tiska, sloboda tijela koja se
naglašava oskudnijim odjevnim predmetima i dinamičnim plesovima, sloboda bi
ranja bračnih partnera, dok se u tridesetim godinama sloboda raskrinkala kao krh
ka iluzija. Žene su se u dvadesetima prikazivale kao aktivne i energične građanke,
te „menadžerice" vlastitog doma, u tridesetima se naglasak stavlja na emocionalnu
i nježnu m ajku.457
Stoga časopisi ne tretiraju modemost na isti način u dvadesetim i tridesetim go
dinama. U dvadesetima moderni procesi grabe društvenu pažnju i samouvjereno
se nameću kao novi i neprikosnoveni normativi. U takvoj atmosferi ideja modernosti se prihvaćala kao nešto pozitivno ili barem neminovno, te je čak i novi ženski
457 Vidi: Cott, „The Modern Women ofthe 1920s, American Style“; Sohn, ,,Between the
Wars in France and England"; Mazower, Mračni kontinent.
159
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
katolički list pomirljivo zaključio: „[...] živimo u doba kada se ženin položaj u
društvu mijenja iz temelja i već se promijenio!*458 No, tridesetih godina m odernost
je izgubila dosta od svoje privlačnosti i novosti. N akon gotovo dva desetljeća ideja
„nove žene" više i nije bila tako nova, bila je znatno više profilirana što je otvaralo
prostor za kritiku. Tako se primjerice Naša žena obraćala suvremenim ženama, ali
one nisu nužno morale biti „moderne"! Dapače, „modernost" dobiva negativne
konotacije te se kaže: „Djevojke koje se previše povode za modom , obično su slabe
kućanice." Ili: „Lična slobodajplaća_se u starosti samoćom."459
Časopisi kak £enski lis\ Žena isvet\tt Ž enski svetj^koji su se upravo nametali kao
vodiči kroz moderan svijet i moderan život, tijekom tridesetih godina sve glasnije
polemiziraju i o negativnim stranama m odernog života. Iako se ne odbacuje činje
nica da su procesi modernizacije globalizirali društvo, da se roba, ljudi i inform a
cije izmjenjuju znatno brže i učestalije te d aje taj proces otvorio nove m ogućnosti
ženama, postavlja se pitanje u kojoj su mjeri te promjene zaista pozitivne. „Svakog
dana gubi se nešto od ličnog ja, samo zato da bi postali sličniji m om entalno m o
dem om tipu", naglašava se u jednom članku Žene i sveta iz 1930. godine.460 Članak
u Našoj ženi dolazi do sličnog zaključka: „Oznaka je našeg vremena, da se negdje u
velikome svijetu stvori neki ‘tip’ i taj se onda kopira u hiljade i stotine primjeraka.
,
A ima žena, kojima su sve te modne novotarije dosadne i mrske, nu one ih ipak pri
maju i primjenjuju na svoj vlastiti život od samog straha, da ne bi izgledale u očima
svijeta ‘nem oderne’."4 1 Jesu li se žene oslobodile na uštrb osobnog integriteta kao
64
2
6
ljudskih bića, pitala se autorica članka u Ženskom listu j 61
Nadalje, problematizira se o dvojnoj ulozi žene i njezinom utjecaju na položaj
žene u društvu. Tako Žena i svet u jednom članku postavlja pitanje tko se u suvre
menom društvu „oslobodio", žena ili muškarac, a novi se položaj slikovito naziva:
„ropstvo moderne žene.463 Ženski list pak u jednom tekstu naglašava: „Zvanje,
domaćinstvo pa još i briga za muža, stavljaju velike zahtjeve za tjelesnu, duševnu
i duhovnu sposobnost žene i samo se hrabre žene u današnje vrijeme odlučuju za
takav korak!*464 Posebnu pažnju izazivaju promjene u ilustriranim časopisima za
vrijeme 1933. i 1934. godine kada su se mogle snažno osjetiti posljedice političke
i gospodarske krize. Iako se u njima mogu naći tekstovi koji brane pravo žene na
458
459
460
461
462
463
464
160
Dr. B: „Ženi mog naroda", Ženska misao, 21. studenog 1919., br. 1: 1-4.
„Iskrice", Naša žena, 9. ožujka 1935. br. 7: 5.
„Da li žena treba biti lepa ako želi da pobeđuje?" Žena i svet, rujan 1930., br. 9: 6.
„Lična crta", Naša žena, 16. ožujka 1935., br. 8: 6.
„Svestranost moderne žene", Ženski list, siječanj 1930., br. 1: 11.
„Ropstvo moderne žene", Žena i svet, studeni 1930., br. 11: 2.
„Dvostruka dužnost žena", Ženski list, travanj 1934., br. 4: 12.
�Modernost i ženski časopisi
rad i raspravljaju o njenom položaju u društva,465 tijekom ovog vremena ženski
časopisi još izrazitije postaju eskapističko štivo u kojem dominiraju teme o ljuba
vi, braku, ljubomori, počinje se reklamirati čipkasto donje rublje, nježno uređeni
ženski budoari, nižu se pripovijetke i feljtoni, a žene na naslovnicama nisu više
aktivne tenisačice ili skijašice, već otmjene, zamišljene, romantične mlade djevojke
s knjigom u ruci (Slika V-23 i V-24),466 dok tekstovi upozoravaju svoje čitateljice
na važnost elegancije za ženinu ljepotu.467
Slika V-23
{Žena i svet, 15. 10. 1926., br. 10)
Slika V-24
[Žena i svet, 15.9. 1934, br. 9)
„Moderna ženskost" i „moderna muškost" formiraju se u skladu s vrijednosnim
sustavom društva u nastajanju i imaju brojne zajedničke karakteristike. Oba pojma
465 „Politička i građanska prava žena u svjetskom društvu", Ž en sk i list, ožujak 1936., br. 3:
4-5 Julka Mahulja, „Odgovor na primedbe onih, koji su mišljenja da žena radeći van
kuće pooštrava krizu i gubi od svojih vrlina", Ž e n a i svet, siječanj 1934., br. 1: 2; „Da li
ženu treba reducirati iz službe u korist muškaraca T ,Ž e n a i svet, ožujak 1934., br. 3: 1.
466 U Ž e n sk o m listu se tijekom 1934. godine još u dva navrata našla naslovnica sa ženama
skijašicama i tenisačicama, ali su žene na naslovnicama znatno mirnije i odjevene. U
narednim godinama sportašice gotovo u potpunosti nestaju sa stranica Ž en skog lista,
dok se povremeno ipak vraćaju na naslovnice Ž e n e i sveta.
467 ,,U čemu se sastoji privlačnost žene", Ž e n a i svet, siječanj 1931., br. 1: 14; „Što se ne
pristoji otmenoj ženi u odnosu prema društvu?", Ž e n a i svet, rujan 1932., br. 9: 4.
161
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
nastoje naglasiti: almvnpst, moć, materijalizam i rehnnkrad|u. Redefinicija oba
pojma uzajaman je proces u kojem promjene u značenju jednog pojma nem inovno
iziskuju propitivanje drugog. U ovo vrijeme žena je snažnije zakoračila u ono što
se do tada smatralo „muškim" područjima. Kao reakciju na to<^novi muškarciT su
jasnije podvukli granicu vlastite muškosti, odbacivši sve karakteristike koje su se
feminizirale (kao npr. ljepota, um jetnost) te istaknuvši snagu, ekonomsku moć i
surovost kao prepoznatljive pokazatelje njihovog rodnog identiteta. No, iako na
prvi pogled „nova ženskost" izgleda kao izazivač i generator prom jena u rodnim
konceptima, očito je da se jednako tako osjetila ugrožena. Svi navedeni časopisi inzistiraju na revalorizaciji, ali i očuvanju „ženskih osobina" i ženske uloge u društvu,
kreirajući na svojim stranicama prostor u kojem će žene naučiti pom iriti zahtjeve
m odernog društva i vrijednosnog sustava u kojem su odgajane. Na taj način ženski
časopisi istovremeno postaju prostor izgradnje „modernih" rodnih koncepata, kao
i očuvanja odvojenog prostora ženskosti.
3. Politika ženskog tiska
M eđusobni utjecaj ženskog tiska i politike odvija se na dva nivoa: a) Žene, ženski
listovi sudjeluju u „glavnim" političkim trendovima toga vremena i b) ženski tisak
pokrivao je specifične ženske teme koje su u konačnici definirale prosror~.ženske
politike". Istražujući ova dva politička aspekta ženskog tiska nastoji se odgovoriti
na pitanje uloge politike, kako Opće tako i „ženske", na kreiranje uredničke politike
časopisa, analizirati dinamiku odnosa između časopisa kao agenta političkih opci
ja i časopisa kao „ženskog prostora" i kako se ta dinam ika u konačnici odrazila na
(re)definiranje, širenje i ograničavanje prostora ženskosti.
3.1
Ženski časopisi unutar političkih procesa
O dnos ženskih časopisa i politike je neosporan. O ni nastaju unutar određenih političkih procesa i redom otvoreno podupiru odabranu političku opciju ili barem
ideju (jugoslavenska žena zalažese za jugoslavenstvo i liberalizam / Ž g « ^ misaojfc
list klerikalne orijentacije, §lovenfy je klerikalni j k r s jasnom nacionalnom (slo
venskom) notom , a Naša zenaj je neosporno vođena socijalnom i nacionalnom ideologijom-HSS-a. Ilustrirani listovijcojima je na prvi po g led j^avnajmsija zaljavg
čitateljstva ipak nastupaju s jasnim političkim stajalištem. ’ enaTšvef'i Ženski svet^j
Ž
im ajiuuiitarisrjrkn i rojalisrićkn notu, a Zagorka je sama izjavila da je pokreta^
njt^ e n sk o g / / ^ rezultat njenog nadonalneg-bunra^O na je naime svojevremeno
odbila predstavnika njemačkog tiskarskog koncerna Ullstein. koji joj je ponudio
a. za domaćice. Shvativši to
162
�Politika ženskog tiska
kao još jedan pokušaj prodora njemačke kulture na hrvatski prostor, Zagorka je
odlučila pokrenuti ženski list uz pomoć cfomaćeg kapitala, našavši oslonac u ži
dovskim bcaČnompaHlJ$chwartz( dioničarima zagrebačkog dioničarskog društva
M eđunarodnog prometnog, novinskog i oglasnog zavoda.468 Napokon, svi ilustri
rani listovi igrali su važnu zajedničku ulogu u promicanju i širenju globalne potro
šačke kulture.
Nadalje, vrijeme izlaženja časopisa koincidira s potrebama političkih opcija
koje su podupirali. Prva tri lista izlazila su u vremenskom razmaku H » j^ in jr- jija do donošenja. ViHovdanskng.n^tayaJcada se društvo počelo demokratizirati, a
granice tog novog procesa su još bile neispisane. Stvaranje nove države bilo je više^
od prekrajanja zemljopisnih karata, ono je zahtijevalo ^definiranje društv^ kao
cjeline. Stoga je od početka bila prepoznata potreba Regrutacije žena jposeblce žena
koje su imale šansu dobiti pravo glasa. Znakovito je da se ovi listovi gase kada je
počinje izlaziti u trenutku kada HSS prerasta iz stranke u pokret, što je značilo
je stranka pokušavala prodrijeti n svg pore društva. pa im i podrška žena postaje
važnija nego prethodnih godina, 'enskiUs) i (£.ena i sve) pokreću se iste godine
(1925.) koju su obilježile rasprave oJibprali7.aciji novinstva i donošenje novog li
beralnog zakona o tisku.469 Budući da su ova dva časopisa jedina izlazila-u-duljem
vrem enskom periodu, u njima jasno možemo vidjeti kako se {on_časopi$a mijenjao
s promjenom političke klime. Oba su časopig^započela u više ili manje liberalnom
tonu, podupirući modemizacijske i glohaIiTarijske*procese n-drnšrvn Oba časopi
sa snažno reagiraju na jecizu koja je jednako pogodila njihovo čitateljstvo, kao i njih
same. Napokon, oba časopisa krajem tridesetih godina bilježe skreranje nd^snn
odnosno U jcon7ervarivi7am i narinnali?am ili rasprave o snazi i zdravlju rase.
Svi navedeni listovi nastoje potaknuti svoje čitateljice na aktivniju ulogu u
društvu, ali ih pritom i regrutirati za vlastitu političku opciju. Štoviše, velik broj
njih političke ciljeve stavlja u prvi plan.(Jugoslavenska ženi} optimistično je zastu
pala ideju da će Tugoslavenke svojim radom na narodnomjedinsivu zaslužiti pravo
glasa: „Ako hoće naša inteligentna žena da igra ulogu muškog u društvu i politi
ci, mora poći hrabro njegovim putem u radu za narod''470<£enska misa^ držala se
uvjerenja da u pravom kršćanskom dnišrvn ženskog pitanja nTKrhitl bilo i tvrdi:
„Dok je kršćanska nauka živo provejavala kroz sve ljudske čine, nije bilo ženskog
468 Kasnije je predstavnik Ullsteina ipak ušao u odbor Međunarodnog prometnog, no
vinskog i oglasnog zavoda.
469 Vujnovic, Forging the BubikopfNation, 135.
470 Milan Pribičević, „Nova žena u novoj državiu,Jugoslavenska žena, 1919.: 129-132.
163
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
pitanja",471 a(Naša zeru} smatrala je da je ostvarivanje prava žena pravedno ne samo
prema ženamaTvec je u interesu čitavog društva, te naglašavala da im je hrvatsko
natodno-vodstvo dalo garanciju kako će se fodna nejednakost otkloniti rješavanjemjirvatskog nacionalnog pitanja^72
_ Ž e n sk i listovi pišu o političkim temama, ali obavezno sa ,,ženskog“ stajališta.
r Slovenka^problematizira pitanje granica Slovenije tako da pokriva m im ohod žena
u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu p rp tiv jah janske okupacije ili objavljuje rezolu
ciju koju su 2. ožujka 1919. uputile u Pariz žene okupljene u Zagrebu, Ljubljani
i Novom Mestu.4734Pišući o ovom problemu, oni obično naglašavaju ppippelcrivii
7
ie n e i „Mi nećemo bit njemačke državljanke [...] za našu djecu zahtijevamo slo
bodu, slobodni razvoj, sunca zahtijevamo, m ir i sreću [...] R ij^it^
polje, riješite naše
polje ?“ uskliknula je Angela Piskrenik u vapaju
prema Wtxsz\\\ts\i.A (jugoslavenska žerta također donosi izvještaje o okupiranim
7A
dijelovima Hrvatske i Slovenije u kojima se izražava briga za tamošnje žene, objav
ljuju njihova tužna rodoljubna pisma ili vijesti o ženskim prosvjedima u Ljubljani,
Zagrebu i Beogradu protiv gubitka teritorija.475 U ovom listu ipak nalazimo i niz
rasprava o procesu ujedinjenja: članalc o npvpm kalendaru ili konceptu uvođenja
jedinstvenog pisma za kraljevinu.476(Ze»đ i s v e t^ otiče se teme predsjedničkih iz
bora u SAD-u u tekstu „Koja će biti predseHnica? G -đa Huver jli g.đa Smir>“ 477
Reagira na atentat na Stjepana Radića, objavivši članak na latinici pod naslovom
g o s p o d a Ana Radić" 478 te nekoliko zadaća „veoma m ladih hrvatskih devojaka"
na temu sloge i jedinstva.479
U (Evi)\(Ženskoj misi%nema političkih članaka u klasičnom smislu riječi. Iako
se o h a a k tiv n o za lažii 7.a p o l i ti čk a p ra v a ž e n a . ne dotiču se rasprava O političkoj
situaciji u zemlji ili svijetu. S druge strane,(Naša žena)je jedina bila odlučna u želji
da čitateljice educira o političkim događajima u svijetu i domovini bez ikakvog
471 Sofija Brajša,“Žensko pitanje (po Ušeničniku)“ , Ženska misao, 21. studenog 1919.,
br. 1:8-9.
472 „Na kraju naše prve godine", Naša žena, 28. prosinca 1935., br. 49: 1-2.
473 „Dve znanemnitosti", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 51-52; „Zapiski", Slovenka,
15. travnja 1919., br. 3-4: 82-83.
474 Angela Piskemik, „Za naše Kosovo Polje", Slovenka, 15. travnja 1919; br. 3-4: 55-59.
475 Tržačanka, „Naše jugoslavenske sestre v Trstu, Jugoslavenska žena, 1919.: 97-98.
476 Simeon Gačeša, „Jedinstveno pismo Srba, Hrvata i Slovenaca", Jugoslavenska žena,
1919.: 99-100; Simeon Gaćeša: „Novi Kalendar",Jugoslavenska žena, 1919.: 65-67.
477 Žena i svet, rujan 1928., br. 9: 14.
478 Žena i svet, srpanj 1928., br. 7: 5.
479 ,,U slozi je spas", Žena i svet, srpanj 1928., br.7: 14; „Historija našeg oslobođenja i
ujedinjenja (1908.-1918.)“, Žena i svet, srpanj 1928., br.7: 14-15.
164
�Politika ženskog tiska
smještanja u ženski okvir. No, to nije prolazilo glatko. Nakon što je Naša žena
posvetila jedan članak ratu u sjevernoj Africi480 i u nekoliko tekstova analizirala
ekonomsku situaciju u Hrvatskoj,4 1 Zdenka Smrekar suočila se s negodovanjem
8
svojih čitateljica da previše prostora posvećuje temama koje nisu ženske. No, ona je
stala u obranu uredničke politike:
Ako mi dakle u svakom broju našeg lista ne istupamo oštro za pojedine
ciljeve ženskog pokreta, onda to nema značiti da smo ih bacili u pozadinu.
Treba samo savjesno ogledati svaki naš broj, pak će se lako steći uvjerenje,
da se u svakom ide savjesno i odlučno za tim, da se ženama otvaraju ispravni
pogledi na sve ono, što je za njih u životu važno.4 2
8
List nastavlja povremeno objavljivati britke, analitičke komentare najvažnijih do
gađaja u hrvatskoj i svjetskoj politici. Ova epizoda je tek izuzetak koji potvrđuje
pravilo da klasične političke teme, obrađene na klasičan način teško nalaze mjesto
u ženskim časopisima. Naravno, ovo ne znači da žene nisu pratile političke vijesti
u dnevnim i stranačkim novinama. O d jedne informirane i angažirane žene to se
sigurno očekivalo.
No, ženski časopisi na svojim stranicama kreirali su jedan imaginaran ženski
prostor u kojem su ispitivale i ponovno definirale granice ženskosti, a unutar njih
politika ne nalazi mjesto. Ženski časopisi izražavaju i zastupaju različite političke
opcije i različite koncepcije ženskosti, ali uglavnom imaju jednu zajedničku ideju:
ženski časopisi bave se „ženskim" pitanjima. Politika postaje „ženska" samo u slu
čaju kada direktno utječe na njihov život.
Gotovo svaki list izražava potrebu za komunikacijom sa svojim političkim uzo
rima od kojih traže potvrdu i legitimitet svoga rada. U jugoslavenskoj žerti Zofka
Kveder je posebnu pažnju posvetila ministrima koji su posjetili kongres Narodnog
ženskog saveza SH S, smatrajući da pažnja koju državni političari posvećuju skupu
uzdiže značaj i dignitet događaja. Ženska misjao objavljivala je blagoslove svetog
oca pape, predstavnice H rvatske ženske katoličke sveze na kongresu za žensko
pravo glasa šalju papi brzojav u kojem ga mole blagoslov^ / p g g g ^ svoj program
rada najavljuje u članku pod naslovom „Zadr. Krekom!", ^ N ^ a ž e n ^)objavljuje
dilfnjj^rzojav Vlarka
kojem on daje podršku listu. Izuzeci su ilustrirani
časopisi, i^ena i svet pronašla je autoritet u ženskom likiikialjire Marije, no s druge
strane potenciKTiđeju muža i oca obitelji. \Jve.Anio^Ženskogliftz pak neprestano
480 „Obzorje se mrači", Naša žena, 7. rujna 1935., br.33: 1-2.
481 „Narodna disciplina", Naša žena, 20. srpnja 1935., br. 26: 1-2; „Crna kreljut", Naša
žena, 10. kolovoza 1935., br. 29: 1-2; „Zar to smije biti?", Naša žena, 17. kolovoza
1935., br. 30: 1-2; „Zapovijed vremena", Naša žena, 12. listopada 1935., br. 38: 1-2.
482 ,,U narodnoj službi", Naša žena, 19. listopada 1935., br. 39: 1-2.
165
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
potencira ravnopravnu diskusiju sa svojim čitateljima bez obzira na njihov rod ili
ugled u društvu, nesmiljena je prema čitateljima za koje procijeni da govore na
uštrb interesa žena i poziva čitateljice da se same kritičke osvrnu na takve teksto
ve.483
Politika se pokazala kao glavni pokretač izdavanja pojedinih ženskih časopisa, a
političke stranke ili ideje mogle su imati koristi od djelovaaja^erakogtiska. Ženski
časopisi stupaju na scenu u politički pogodnom trenutku, nastoje neposredno širi
ti stavove i ideje političkih struja kojima su se priklonili, potpom ažu popularizaciji
njihovih ideja, zahtijevaju potvrdu svojih političkih uzora i time naglašavaju nji
hov društveni kredibilitet. S druge strane, uočljiva je nelagoda koja nastaje kada se
političkim temama pristupa direktno i nastojanje da se politika obradi kroz raspra
ve s „ženskog4 aspekta. Posljedice ovakvog odnosa su dvostruke. Ženski časopisi
4
koji redom nastoje potaknuti svoje čitateljice na aktivnu ulogu u društvu, zaziru
od direktnih rasprava o politici na vlastitim stranicama i time potvrđuju proble
matičnost odnosa žena i politike. Ukoliko ženski časopisi ne bi trebali raspravljati
o političkim temama s općeg društvenog stajališta, ne potvrđuju li na svojim stra
nicama ideju da politika nije za žene? S druge strane, kreiranjem zavisnog odnosa
prema političkim autoritetim a koje cijene, ponovo ponavljaju ideju muškaraca kao
vođe i nosioca moći, i žena, ženskog prostora kao sljedbenika.
3.2
„Ženska politika"
Interesna ž^nskctpitanje može se podijelitUia-više^azina: zanimanje-za-eadženskih
udrugaTorganizapija, praćenje borbe za(prayo glasaj općenita rasprava o^oložaju
žene u društvtTuz koju se često veže bilježenje doprinosa žena za vrijeme-pata. te
pisanje o tipičnim „ženskim temama4 i problemima.
4
Rad ž e n sk ih u d ru g a i o rg a n iz a c ija
Ideja okupljanja žena u razne udruge, društva ili organizacije bila je istovremeno
popularna i tradicionalna. Na području Kraljevine Srba, H rvata i Slovenaca još
prije osnivanja nove države djelovala su razna ženska udruženja koja su se najče
šće posvećivala karitativnim Ledukativnim poslovima.484 U m eđuratnom razdo483 Tako jednog čitatelja naziva „bijelom muhom4 i „bijelim elefantom4, a čitateljice na
4
4
kon ankete koje provela među umjetnicima o idealnoj ženi poziva da komentiraju nji
hove odgovore. {Ženski list, rujan 1926., br. 5: 28; Ženski list, srpanj 1927., br. 3: 7).
484 Primjerice „Kolo srpskih sestara" u Srbiji, „Spjošno žensko društvo1 u Ljubljani ili
4
„Gospojiaski klnh“ iiHrvatskoj. Vidi: Emmert, „Ženski pokret; The feminist movement in Serbia in 1920s“; Sklevicky, „Karakteristike organiziranog djelovanja žena u
Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata I.“
166
�Politika ženskog tiska
biju broj ženskih udruga u neprestanom je porastu, a nastaju i razni savezi žen
skih udruženja. M eđu većima-su prirnjeric^ J a ro d n i ženski savez Kraljevine SH S,1
Alijansa žensko.g-pokreta, ^vatskhženski:savezi Ženske udruge velikim dijelom
nastavljaju s humanitarnim radom, organiziraju se u cilju promoviranja potreba
svoje struke, ali sve češće naglašavaju svoju ulogu u promicanju nacionalnih ili dr
žavnih ciljeva, te specifične ciljeve ženskog pokreta.
Ideja udruživanja žena bila je posve u skladu s promicanim imidžom aktivne
žene zainteresirane za društvo u kojem živi. Stoga, svi proučavani časopisi potiču
udruživanje žena u razne organizacije. Organizirane će žene lakše doprinijeti šire
nju nacionalnih ideja i suradnji sa ostalim narodima u državi, potpomagati održa
vanje kršćanskih ideala, boriti se za stjecanje vlastitih prava ili pružati potporu na
rodnoj borbi. Pri tom, naravno, svaki list pokazuje najviše interesa upravo za ono
žensko djelovanje koje je najviše u skladu s njegovom programskom koncepcijom.
{ Jugoslavenska žena načelno podržava svaku aktivnost žena, a obrazovane žene
smatra obveznima da se uključe u razne ženske udruge U uvodnom članku na
početku 1919. godine 7.ofka Kveder Demermvir poziva; „Treba da se osvijestimo,
treba da se združimo, da se čvrsto uhvatimo za ruke, da dižemo u našem narodu
svijest jedinstva i da ga moralno dignemo!*485 U listu nalazimo tekstove aJiumanitarnim i strukovnim udrugama (udruženim"pošfarican^, udrugama sluškinja. )
N arodnoj ženskoj udruzi u Splitu, pedagoški usmierenom Društvu svjesnih žena
u Zagrebu ili tradicionalnom M aterinstvu). No, najviše prostora dobivajuučfruženja jugoslavenske orijentacije kao Demokratsko udruženje jugoslavenskih žena ili
Pmjpcfnmcnrn" _ cavez jugoslavenskih f? n e k i h r l r n č r v < i - n R w ij«»cfi 0 osnivanju re
gionalnih ženskih ogranaka s jugoslavenskim imenom urednica je javno podržala
komentarima: „Tako valja! Samo naprijed!" te pohvalama da su naše žene ispravno
shvatile ideju ujedinjenja.486 Vijesti o ženskom djelovanju objavljuju se u rubrici
„Rad jugoslavenskih žena", kasnije preimenovanoj u „Listak" ili, kada se radilo o
naročito bitnom djelovanju, dobivale su istaknuto mjesto u „glavnom" dijelu lista.
Tako se u drugom broju 1919. godine, odmah nakon uvodnog teksta, objavljuje
članak Ženke Frangeš o osnivanju „Posestrimstva" - saveza jugoslavenskih ženskih
društva.487 Posebnu pažnju list je posvetitio i Kongresu jugoslavenskih žena u Beo
gradu na kojem je sudjelovala i sama urednicaJugoslavenske žene. Ovaj kongres po
kriven je s čak dva vrlo opširna članka na prvim stranicama lista: izvještajem Adele
Milčinović koji daje informacije o službenom dijelu kongresa i iscrpnim tekstom
485 Zofka Kveder, „U kolo"Jugoslavenska žena, 1919.: 1-4.
486 „Naša pisma",Jugoslavenska žena, 1919.: 125-128.
487 Ženka Frangeš, „Posestrimstvo-savez jugoslavenskih ženskih društava",Jugoslavenska
žena, 1919.: 57-58.
167
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
Zoflce Kveder Demetrović o događajima u pozadini, idealima, simbolima, ženskoj
solidarnosti i međunacionalnoj suradnji.488 N o,Jugoslavenska žena. ne zaustavlja se
samo na ženskim organizacijama, ona potiče i individualni angažman žena, pose
bice intelektualaka u perifernim dijelovima države.
Ženska misao je list Hrvatske katoličke ženske sveze, pod uredništvom pro
svjetne sekcije udruge, tako da je logično da se zanima i prati rad ove organizacije.
List dosta temeljito prati rad katoličkih udruga u Hrvatskoj. N a njegovim zadnjim
stranicama nalazi se poveća rubrika „Organizacije", koja se onda dijeli na manje:
„Staleške organizacije", u kojima obrađuju problemi udruga zaposlenih žena (naj
češće radnica i sluškinja ili učiteljica), „Religiozne i prosvjetne organizacije", a
ponekad se posebno izdvajaju i „Karitativne organizacije". Pred kraj prve godine
izlaženja rubrika je pojednostavljena te je izgubila manje rubrike, ali je osvanula
nova rubrika „Iz katoličkog svijeta", u kojoj su se objavljivale vijesti o radu kato
ličkih udruga u svijetu, kao i komunikaciji katoličkih žena i pape. Udruge za koje
se list zanimao najčešće su katoličke ili barem katolički orijentirane organizacije
sa sjedištem u Hrvatskoj ili drugim dijelovima Jugoslavijc_($arajevu, Beogradu ili
M ariboru). U trobroju na kraju prve godine izlaženja Ženske misiji izlazi i tekst Božene Deželić „Ciljevi katoličkih ženskih organizacija" te iscrpan posebno izdvojen
izvještaj o radu Hrvatske katoličke ženske sveze.489 List prati i glavna događanja
ostalih ženskih organizacija u zemlji i svijetu, pod rubrikom „Bilješke". U toj su
se rubrici nalazile kratke vijesti o radu kongresa jugoslavenskih ženskih udruženja
u Beogradu i Zagrebu, peridjama jugoslavenskih žena za pravo glasa te bilješke o
\ N arodnom ženskom savezu Kraljevstva Srba. H rvata i Slovenaca čiji je član u to
vrijeme bila i Hrvatska katolička ženska sveza.490
Prirodno je da je Slovenka kao organ Slovenske ženske zveze objavila članak
o njezinom osnivanju, ciljevima i pravilima društva. U njemu se naglašava da se
pod okriljem udruge teže okupiti žene svih slojeva društva. Stoga će se osnovati
posebna udruženja za radnice, građanke i seljanke, a žene se poziva da se aktivno
488 Adela Milčinović, „Kongres jugoslavenskih žena u Beogradu", Jugoslavenska žena,
1919.: 281-287; Zofka Kveder Demetrović, „Dojmovi s kongresa jugoslavenskih žena
u Beogradu",Jugoslavenska žena, 1919.: 287.
489 Božena Deželić, „Ciljevi katoličkih organizacija", Ženska misao, siječanj 1921., br.
7-10: 93-96; „Rad Hrvatske katoličke ženske Sveze", Ženska misao, siječanj 1921., br.
7-10: 101-109.
490 „Bilješke", Ženska misao, 21. studenog 1919., br 1: 15-16; „Bilješke", Ženska misao, 1.
siječnja 1920., br. 2: 32; „Bilješke", Ženska misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 46-47; „Bi
lješke", Ženska misao, 20. travnja 1920., br. 4: 64; „Zborovanje jugoslavenskih žena" u
Zagrebu, Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 81; „Bilješke", Ženska misao, siječanj
1921., br. 7-10: 112; „Bilješke", Ženska misao, lipanj 1921., br. 1-2: 31.
168
�Politika ženskog tiska
uključe u izgradnju novog društva: „Rad za druge i rad za zajednicu danas se ne
smije izbjegavati, svatko je dužan narodu dati sve."491 Članak koji popratio osniva
nje Splošnog slovenskog ženskog društva u Ljubljani (koje je za svoj list izabrao Ju
goslavensku ženu) također popraćuje riječima ohrabrenja za žensko ujedinjavan jeu
svrhu promicanja vlastitih interesa: „Žena mora raditi za ženu, meka ruka neka se
drži žuljave!'492 U rubrici „Zapiski" bilježe se razne akcije žena u svrhu poboljšanja
položaja žena u društvu ili promicanja nekih političkih ciljeva (kao npr. prava glasa
ili pripojenja dijelova teritorija Sloveniji), a posebno se prati rad „Orlića" koje vide
kao kršćansku konkurenciju liberalnim „Sokolicama".493
K^enski lispna svojim stranicama široko otvara prostor problematiziranju žen
skog položaja u društvu. Ovdje se traže odgovori na pitanja za kakvo se društvo
trebaju boriti žene ili tko se u suvremenom društvu emancipirao - muškarci ili
žene?494 List pokazuje interes za događaje na domaćoj i svjetskoj ženskoj sceni te
k222Lgodine šalj^oziy-ž@nskim_društvima da mu dostave podatke,495 nakon čega
pokreće rubriku ,,Iz ženskog pokreta u kojoj objavljuje informacije o aktivnosti
ma ženskih udruga, međunarodnih ženskih organizacija ili o uspjesima ženskog
pokreta u drugim državama. Primjerice, nalazimo informacije o osnivanju Ženske
stranke i Hrvatskog ženskog saveza, proslavi desetogodišnjice Narodnog ženskog
saveza, radu nekih lokalnih ženskih udruženja i pojedinih akcija za pravo glasa.496
List se napokon sam aktivirao u idejama koje bi ih naročito zainteresirale, a jedan
od većih događaja koju su organizirali bila je izložba rukotvorina čitateljica lista u
Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1929. godine.497 _____________ ______
- ^ g ena i svet < vHilpm je interesom pratio radJ^Ja rodnog 7.enskog_saveza Srba.
Jd rv ata i Slovenaca) Napokon, aktivnost ovog saveza bila je u potpunosti u skladu s
uniraricrii^U rtm i jiig r.c U w n<i|fr>m o r ijr n r a r jjo m lUra Posebnu pažnju OVe SU novine
491
492
493
494
„Ob prvem mejniku", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4:49-51.
„Zapiski, Splošno žensko društvo v Ljubljani", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4:85.
Ivica Neznan, „Orliće", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 162.
„Za kakvo se društvo moraju boriti žene!. Ženski list, srpanj 1925., br. 4: 19; „Žensko
pitanje: Tko se emancipirao?" Ženski list, listopad 1925., br. 7: 27.
495 Ženski list, ožujak 1927., br. 11: 32.
496 „Mala Antanta", Ženski list, veljača 1926., br. 10: 6; „Ženska stranka", Ženski list, sr
panj 1927., br. 3: 38; „Hrvatski ženski savez", Ženski list, prosinac 1928., br.12: 38;
Ženski list, studeni 1929., br. 11: 12; „Susačko udruženje" Ženski list, studeni 1928.,
br. 11: 28; „Kolo sestara u Karlovcu", Ženski list, srpanj 1931-, br. 7: 32; „Ženski skup
za pravo glasa", Ženski list, studeni 1927., br. 7: 30; „Ženski pokret", Ženski list, pro
sinac 1927., br. 8: 34. itd.
497 Ovoj izložbi posvećen je čitav jedan broj Ženskog lista (lipanj 1929., br. 6). Više vidi:
Vojinović, Forging the BubikopfNation, 150-152.
169
�NOVA ŽENA U N O V O J DRŽAVI
posvetile raskolu koji
rtocorh^kada su 1Q?6, frrnpilf konvervarivn^ udruge
oformivši konkurentnu N arodnu žen<=kn 7ajt»dnin J lT tom je sukobu<^ena i svet
angažirano stao na stranu Saveza, objavivši niz članaka u kojima traga za uzrokom
raskola zbog čega je urednica lista završila na sudu i očito izgubila spor koji je pro
tiv nje podignula M ara Trifković, člam caN arodne ženske zajednice.498 Žena i svet
daje odrede.ni^rostor i Ženskom jjokretujte se u nekoliko članaka prati njihov rad
ili stavovi.499 Nadalje, Žena i svet, a kasnije iZenskLsmk, zanimali su se za sudjelo
vanje i uspjehe jugoslavenskih žena i udruga na m eđunarodnim skupovima.500 N o
najviše prostora oba lista posvećuju lokalnim i nacionalnim (srpskim) udrugam a
od kojih se ističe Kolo srpskih sestara. Veliki interes pri tom e se daje suradnji srp
skih ženskih društava sa ženskim društvim a diljem zemlje ili širenju njihove ak
tivnosti na ostale krajeve (osobito hrvatske gradove) te se svaka ovakva suradnja
bilježi, a često i prati foto-materijalom.5 1
0
498 „Kriza na muški način", Žena i svet, 15. studenog 1926., br. 11: 5; „Savez i zajednica",
Žena i svet, 15. prosinca 1926., br. 12: 6; „Okružnica, Narodnog ženskog saveza nje
govim društvima", Žena i svet, 15. veljače 1927., br. 2: 5; „Kome je ćela za kapom?",
Žena i svet, 15. ožujka 1927., br. 3: 5; „Ispravka g-đe Mare Trifković", 15. ožujka Žena
i svet, 1927., br. 3: 6; „Predsednica Narodnog ženskog saveza optužuje", Žena i svet,
15. travnja 1927., br. 4: 5-6; „Je li mogućno izmirenje", Žena i svet, 15. svibnja 1927.,
br. 5: 5; „Tako je htela gospođa Mara Trifković", Žena i svet, 15. prosinca 1927., br.
12:5.
499 „Za pravo naše žene"; Žena i svet, 14. travnja 1926. br. 4: 12-13; „Skupština ženskog
pokreta", Žena i svet, 15. siječnja 1928., br. 1: 6; Alojzija Štebi, „Za žensko pravo gla
sa", Žena i svet, 15. studenog 1927., br.l 1: 6.
500 „Jedan naš uspeh", Žena i svet, 15. veljače 1926., br. 2: 12; „Naše žene u svetu", Žena
i svet, 15. svibnja 1926., br. 5: 7-8; „Sastanak u Pragu", Žena i svet, 15. srpnja 1927.,
br. 7: 6; „Sufražetkinje na delu (utisci sa septembarskog Internacionalnog Ženskog
saveza za pravo glasa u Ženevi)", Žena i svet, 15. listopada 1926., br. 10: 6-10; „Novi
uspesi naših žena", Žena i svet, 15. ožujka 1928. br. 3: 6; „Dobro nam došli braćo i
sestre iz svih slovenačkih zemalja", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 1-2; „Sa interna
cionalnog kongresa ženskog saveza", Žena i svet, srpanj 1930, br. 7: 7; „Uloga žene u
bugarsko-jugoslavenskom zbliženju", Žena i svet, kolovoz 1934, br. 8:1; Marina Božić
Spaić, „Uspeh na ćelom frontu: Nezvanično o Narodnom ženskom savezu", Ženski
svet, veljača 1930., br. 2: 3; „Sveslavenski slet Sokola", Ženski svet, srpanj 1930., br. 7:
2; „Osmi kongres internacionalnog ženskog saveza", Ženski svet, srpanj 1930., br. 7:
3. itd.
501 „Beogradsko žensko društvo", Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 5-6; „Privrednik
za domaćice", Žena i svet, 15. travnja 1926., br. 4: 7; „Dobrotvorna zadruga Srpkinja
u Sarajevu", Žena i svet, 15. svibnja 1926., br. 5: 8; „Zaslužne žene beogradskog žen
skog društva", Žena i svet, 15. lipnja 1926., br. 6: 8-9, „Izložba beogradskog ženskog
društva", Žena i svet, 15. lipnja 1926., br. 6: 9; „Pedesetpetogodišnjica Podružnice
170
�Politika ženskog tiska
Za(E tw }c organizirano djelovanja ženp hiln nd krncijalnf važnosti. U prvom
broju u listu se nabraja sedam točaka koje su predstavljale osnovne preduvjete
stjecanja ženskih političkih prava. Ovdje se uz borbu protiv prostitucije, žensku
solidarnost i međusobno opraštanje, razumno biranje zanimanja i pravilan odgoj,
njegovanje b 'g 'je ^ » sporra te prihvaćanje modela postupnog dobivanja prava,
našla i ideja o osnivanju ženske organizacije u koju bi ušle sve žene, pa se državna
uprava na nju ne bi mogla oglušiti.502 Ipak, <jam lkr »opre ng-polra-mj*- interes zaliji, a od istaknutih imena fenske scene, u Hrvatskoj
d rugejtta g e, objavljuju se relativno iscrpne informacije o razvoju ženskog pokreta
fajfoljclro^ i Finskoj.5 Ova šutnja o ženskom djelovanju u Hrvatskoj može biti
503
2
0
posljedica nesnalaženja uredništva lista u događajima na ženskoj sceni, ali vjero
jatno proizlazi i iz činjenice da su.urednici Evu percipirali kao glavnog pokretača
ženskog pokreta u.H rv< fcll'rtj ^ j '
>
dr a d in i
U uvodnom članku prvog broja^Afcfc žen£ utvrđuju se četiri glavna cilja ovog
lista: donositi članke iz područja vezanih za život žene, pružati praktične savjete
ženama, objavljivati odgojno i zabavno štivo te pratiti, podupirati i pomagati cjelo
kupan ženski rad. No, ovaj posljednji zadatak ostao je pomalo zapostavljen u prvim
tjednima, pa i mjesecima izlaženja. Prve vijesti o radu ženskih udruga nalazimo tek
u šestom broju gdje je objavljena vijest o osnivanju Kluba likovnih umjetnica.504
Nakon toga slijedi nekoliko sporadičnih vijesti o radu „Hrvatske žene“, čiji je član
ženskog društva u Čačku", Žena i svet, 15. kolovoza 1926., br. 8: 9: „Što je uradilo
Kolo srpskih sestara u Splitu", Žena i svet, 15. ožujka 1927, br. 3: 8; „Kragujevačko
žensko društvo", Žena i svet, 15. travnja 1927., br. 4: 7; „„Uspešan rad Kola srpskih
sestara u Karlovcu", Žena i svet, 15. ožujka 1928., br. 3: .6; „Godišnja skupština Kola
srpskih sestara u u Beogradu", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 7-8; „Skupština društva
za zaštitu devojaka", Žena i svet, srpanj 1930., br. 7: 3; „ 'Srpska majka' u Nišu"; Žena
i svet, kolovoz 1930., br. 8: 9; „Kolo srpskih sestara u Prijedoru", Žena i svet, siječanj
1931.,br. 1:4; „Jedna pohvalna akcija 'Srpske m a j k e Žena i svet, veljača 1931.,br.
2: 9; „Društvo 'Srpska majka' u Vel. Gradištu", Žena i svet, veljača 1934., br. 2: 4;
„ Cvijeta Zuzorić'“, Ženski svet, siječanj 1930., br. 1: 5-6, „Drage sestre iz Hrvatske",
Ženski svet, veljača 1930., br. 2: 2; „Izložba Jugoslavenskog narodnog blaga", Ženski
svet, srpanj 1930., br. 7: 5 itd.
502 „Žena pobornica za jednaka prava obiju spolova", Eva, 5. siječnja 1928. br. 1: 1-2.
503 „Žensko pitanje u Poljskoj*, Eva, 30. siječnja 1928., br. 4: 2; Eva, 6. veljače 1928., br.
5: 2; Eva, 13. veljače 1928., br. 6: 2; „Ženski pokret u Finskoj", Eva, 13. veljače 1928.,
br. 6: 1; Eva, 5. ožujka 1928., br. 7-8: 2.
504 „Klub likovnih umjetnica", Naša žena, 2. ožujka 1935., br. 6: 5.
171
�NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI
bila i Zdenka Smrekar, na podizanju spomenika don Frani Buliću,505 te relativno
negativno konotiran članak o Udruženju sveučilištarki.506 Tek u 36. broju uredni
ca objavljuje članak pod naslovom „Saradnja ženskih društava" u kojem naglašava
važnost organiziranog djelovanja žena: ,,U današnjem vremenu ne bi smjelo biti
žene, koja o tom e ne vodi brigu, i koja nije ušla u bilo koju žensku organizaciju,
već prema svojim sklonostima. Iskustvo nas uči da se baš zajedničkim povezanim
^sitnim radom ostvaruju najbolji rezultati i polučuju najveći uspjesi."5075Članak za
8
0
vršava pozivom ženskim društvim a da uredništvu šalju prikaze svog rada, a prema
nešto učestalijim obavijestima u sljedećim brojevima lista možemo zaključiti da
se dio udruženja odazvao tom pozivu. Tako se u Našoj ženi pokreće nova rubri
ka: „Iz života i rada žena" u kojoj su najučestalije informacije o radu „Hrvatske
jLejje", ..Hrvatskog srca" i Katarina Zrindri", a m ogu se naći i povremeni podaci o
radu KlubaJikoMlih-umjemica, Kola dprnagra, Z rndrng Karnlirkng prosvjetnog
d fiiš t-v s D o n i z - ^ n ^ c p ^ j i n c l f r t g d n h m r v o m n g d m ŠM /3 n R j d o v o r n i d r u š tv a V flraž -
dinskejdrvatke, Hrvatskog rimokatoličkog dohrorvornogg^pojjndt^gdnišrvn U
Srijemu, D ruštvu hrvatskih književnira jrd Mjerna praktičnoj orijentiranosti lista
i ideji promicanja hrvatskih interesa,Wasa ženajhskoro je iznijela i originalni pri
jedlog organizacije ženske udruge kojaSTradila na spašavanju hrvatske privrede.
Naime, oni pn-prtrnajn hrvatsku domaćicu kao značajan ekonomski faktor u lancu
proizvodnje i potrošnje te predlažu da se žene organ iririj111 pahavriJctrenih-po1
rrpPŠritva Tako bi one od malih potrošača postale oHll,|X,1j1,o £>kror f t fom e ..tkoće
v
biiLtrgoya£ijko-UMlusmjalacrkeja4obadmaai_naŠ£4-zemlji-da-se_pmnećeu_odakIe
da se n ab avljaj08 Iako autor ili autorica ovog članka nisu ozbiljno očekivali da bi
se takva organizacija zaista mogla i osnovati, Naša žena je u sljedećim brojevima
nastavila poticati čitateljice da promišljaju kod kojih trgovaca nabaviti potrebnu
robu. Napokon, sasvim u skladu sa svojom aktivističkom stranom i praktičnim
duhom, na kraju prve godine izlaženja Naša žena sama pokreće akciju pomoći
Hrvatima, p osebice djeci iz južnih krajeva koje je te godine pogodila glad. Na taj
način list koji je u prvim svojim danima pokazivao tek deklarativnu podršku žen
skom organiziranom radu, sam postaje aktivni sudionik humanitarnih aktivnosti
u zemlji.
505 „'Hrvatska žena' za spomenik don Frani Bulića",Naša žena, 9. ožujka 1935. br. 7: 6;
„Društvo 'Hrvatska žena' u Osijeku, Naša žena, 23. ožujka 1935., br. 9: 5: „K otkriću
spomenika Don Frani Buliću", Naša žena, 31. kolovoza 1935-, br. 32: 5.
506 „Udruženje Sveučilištarki", Naša žena, 27. travnja 1935., br. 14: 6.
-507 Zdenka-Smrekar, „Saradnja ženskih društava", Naša žena, 28. rujna 1935., br. 36:1-2.
508 „Žena kao gospodarski faktor", Naša žena, 26. listopada 1935., br. 40: 2.
172
�Politika ženskog tiska
B orba za p ravo g lasa
Kada se spomene ženski p o k r e t n m^đu ratnom razdoblju, jedna od prvih asoci
jacija je l^orba za pravo glasaj Naravno, niti jedan od navedenih listova nije ostao
ravnodušan prema ovom pitanju i gotovo svi zauzimaju ^krivan i-p/vzirivan ctav
prema ženskom stjecanju političkih prava. Pitanje ženskog prava glasa naročito
je bilo zanimljivo lisggag« koji su izlazili-prije-doftošenja-Vidovdanskog ustava.
Jugoslavenska zeri*, Ženska rnisao)i S ^ v e n k a ^ z z t u vrijeme kada je borba za žen
sko pravo glasa Dila aktualnapolitička temaTa jedno se vrijeme čak vjerovalo da je
vrlo ostvariva. No, njihova podrška ženskom pravu glasa i značaj koji su pridavali
temi varirala je sukladno političkoj orijentaciji. Zofka Kveder Demetrović načelno
je poticala ideju o pravu glasa za žene, ali u konkretnom slučaju Jugoslavije nastu
pala je nešto opreznije. U početku je smatrala da se to pravo treba davatLu-£azama.
s time da ono ide usporedno s edukacijom i osvješćivanjem žena. Time se nadove
zala na-dgbičajeni strah lihrralada bi nagli ulazak ženejajpohtiku ojačaojDoziciju
klenkalačaTlgak na kraju zaključuje: „ubrzo sam se otresla ovakvih maljušnih ob
zira. Pa da budubirane u naš parlament i najreakcionarnije žene, još uvijek je bolje
nego da ne sjedi u zastupstvu našem nijedna žena!1 ^
^
S druge strane, za Ženski^ misaox\\a \h e nije bilo. Žene su zaslužile pravo glasa,
to je onaj kompromis mode mosti koje su oni spremni učiniti i s ponosom ga ističu.
Prate se ženski kongresi za pravo glasa, objavljuju re^ojucije, 4iskijsije, te tiskaju
transkrjptu rasprave o ženskom pravu glasa u Narodnom predstavništvu.5
510
9
0
(Šlovenkg, se u više navrata založila za žensko pravo glasa, prateći skupove za
pravo glasa ili objavljujući članke koji pokrivaju tu temu.511Pri tome je spojila svoju
nacionalnu i k r š ć a n < k ii_ a rp n m f» n ra rijn ponosno ističući daje Slovenija „napredni
ja" od ostalih dijelova nove države po ovom pitanju, ali i argumentirajući političke
zahtjeve na temelju majčinskog poziva i „ženskih osobina".
509 Jugoslavenska žena, 1919: 55.
510 „Bilješke: Žensko pravo glasa kod općinskih i gradskih izbora", Ženska misao, 1. siječ
nja 1920., br 2: 32; Augustin Juretić: „Zar i žene na političku arenu?", Ženska misao,
10. ožujka 1920., br. 3: 36-38; „Bilješke: Jugoslavenske žene za pravo glasa", Ženska
misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 46-47; „Pučka stranka za pravo glasa ženama", Ženska
misao, 10. ožujka 1920., br. 3: 48; „Žensko biračko pravo i naše narodno predstavniš
tvo", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6:65-72; „Bilješke: Hrvatska pučka stranka
i žensko pravo glasa", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 88. O ovim raspravama
vidi i Englesfeld, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.
511 „Velik shod za žensko volilno pravico", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: 83; Ivica
Neznan, „Ali spada ženska v politiko?", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 91-94;
„Strnimo svoje vrste!", Slovenka, 15. lipnja 1919., br. 5-6: 89-91.
173
�NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI
Eva je svoj glavni cilj posvetila upravo političkom pravu žene te je sebe smatrala
predvodnikom budućih akcija na tom polju.
JNašažena izlazi u rjfy ^<
jfif;rrP cr> inom^ kada se politička atmosfera hitno
^
momijenila. O na se načelno zalaže za izborno pravo, ali ipak sa nešto manje žara.
-šoiatra da ključ ženskog položaja u društvu nije u prom jeni njenog, političkog pra
va, već društva kao cjeline, posebice u pogledu v alo rizira n ji^ en sk o g T ^ r Više se
pozornosti ovom problemu posvećuje tek u trenutku kada je ]9^TgnH inp izborni
7alrniw>per hir> p r ^ m er revizije. Tada zaključuju: „Stojadinović ima dva zadat
ka. D a smiri duhove i da demokratizira zemlju. O pet je na tapeti izborni zakon.
To je mom enat kada mi kao žensko glasilo m oramo istupiti za ostvarenje ženskog
aktivnog i pasivnog prava glasa s punom sigurnošću, da govorimo iz duše čitavog
ženskog svijeta u našoj Kraljevini."512
( Ilustrirani listovi ^-edom zauzimaju pozitivan stav prem a ženskom pravu
glasa,513 ali nam oni kroz sustav anketa i dopisništva sa čitateljstvom daju uvid u
mišljenje sdruge-strane, koje nije nužno bilo na istoj valnoj duljini kao časopis.
Tako npr.yŽ?na i svet u brojnim člancima propagira i promiče ideju o političkim
pravima za žene, no kada su 1926_godine proveli anketu o tom pitanju odgovori
nisu bili toliko jedinstveni. Baš naprotiv! Pokazalo se da anketa nije izazvala veliko
zanimanje, a rijetki odgovori bili su negativni ili ravnodušni. Žensko pravo glasa
smatralo se marginalnim u odnosu na ostale probleme s kojima su se žene susreta
le. „Rano nam je plivati u političke vode jer imamo mnogo da spasimo iz mutne
vode", ustvrdila je jedna čitateljica. Druga je istaknula da je žena prvenstveno majka.i supruga, a tek se jedna učiteljica pobunila protiv ovog tijeka rasprave.514 G o
dinu dana kasnije nalazimo tekst koji prepričava događaj iz vlaka u kojem su dvije
žene dijametralno suprotnih pozicija raspravljale o ženskom pravu glasa. Raspravu
je okončao do tada šutljiv suputnik sa zaključkom da se žene trebaju brinuti d a
jis reće muškarce, a onda če svi biti sretni.515 Zanimljivo je da je ista anketa godinu
dana kasnije provedena u Ženskom listu gdje je pobudila znatno više interesa, a
odgovori su bili više naklonjeni stavu da žene trebaju dobiti pravo glasa. Čitateljice
smatraju da bi stjecanje prava glasa donijelo dobrobit ženama, ali i društvu koje bi
512 „Žensko pravo glasa", Naša žena, 24. kolovoza 1935., br. 31: 1-2.
513 „Ženski skup za pravo glasa", Ženski list, studeni 1927., br. 7: 30; „Borba francuskinja
za općinske izbore", Ženski list, travanj 1936., br. 4: 36; „Ženski pokret za prava naše
žene", Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 9; „Za prava naše žene", Žena i svet, 15.
travnja 1926., br. 4:12; „Žensko pitanje", Žena i svet, 15. rujna 1927., br. 9:9; Alojzija
Štebi, „Za žensko pravo glasa", Žena i svet, 15. studeni 1927., br. 11: 6.
514 „Naša anketa i pravo glasa", Žena i svet, 15. srpnja 1926., br. 7: 7; Žena i svet, 15.
listopada 1926., br. 10: 8• Žena i svet, 15. studenog, br. 11: 9.
,
515 „Koja ima pravo?", Žena i svet, 15. listopada 1927., br. 10: 11.
174
�Politika ženskog tiska
postalo plemenitije. Neke izjavljuju da one načelno jesu za pravo glasa, ali se boje
reakcije supruga*Jruge odbacuju ideju univerzalnog prava glasa jer ne žele da ih se
stavlja u isti rang sa čobanicarpirNa kraju ankete progovara i sama urednica šaljivo
zaključujući da bi parlament s ošišanim kosama izgledao bolje nego današnji u ko
jem sjede ošišane muške pameti.516
^
P o lo žaj ž e n e u d ru štvu
^ ~
^
Vv^
v
froložaLžene u društvu] budio je interes svih proučavanih listova. Pri tome su se
nametala i ispreplitala dva otvorena pitanja: međusobni odnosi žena te odnosi
žena_i_muškarca. & ienskim ilustriranim časopisima ponekad se javljaju tekstovi
koji propituju intimnu dinamiku ženskog prijateljstva, istražuju mogu li žene biti
međusobno prijateljice, s kim se najradije druže ili se čitateljice potiče da zajed
no provode vrijeme.517 Uz to, problematizira se odnos domaćice i zaposlene žene.
Ženski listovi na više ili manje ozbiljan način otvaraju diskusiju o tome koja žena
više pridonosi društvu, koja je više opterećena, na koji način uspostaviti ravnotežu
među različitim ulogama žene i kako se to u konačnici odražava na položaj žene u
društvu.
Jedna od najpopularnijih anketa („konkursa") Žene i sveta glasila je: „Koji vam
se poziv za žene najviše sviđa? Za koji će poziv naše čitateljke najviše glasati? Da li
treba ženu koja ostaje na dgmu, gaji svoj porod i vodi kuću, ženu majkuj. domaći
cu* smatrati za ženu radilicu?"518 Pristiglo je ukupno 29 odgovora pri čemu je 14
čitateljica izjavilo da im se najviše sviđa poziv domaćice, majke-domaćice ili majke,
a čak 26 je smatralo da će većina čitateljica odgovoriti da žena treba biti domaćica,
majka-domaćica ili jednostavno majka. Većina čitateljica (26) smatra da majka-domaćica jest „radilica!*519No, istovremeno možemo pratiti kako se domaćice susreću
s novim-starim predrasudama u kojima se njihov posao od strane muškaraca, ali i
516 Ženski list, veljača 1927., br. 10:29-31; Ženski list, ožujak 1927., br. 11:29; Ženski list,
travanj 1927., br. 12: 24-25.
517 „Što mislite o ženama kao prijateljicama", Ženski list, svibanj 1926., br. 2:31 -32;“Drugovanje žena", Ženski list, travanj 1930: 1; „Postoji li pravo prijateljstvo žena", Žena i
svet, srpanj 1930., br. 7: 10.
518 „Prvi konkurs žene 'Žene i sveta'", Žena i svet, 15. kolovoza 1927., br. 8: 6.
519 Relativno popularno je bilo zanimanje učiteljice (6), žene majke koja uz to ima poziv
(3), umjetnice ili književnice (3). Jedna je čitateljica izjavila da je najpoželjniji poziv
biti „žena poštena", druga je izjavila da je svaki poziv dobar ako ga žena savjesno radi,
a jedna se opredijelila za ženu koja je borac za ženska prava. Žena i svet, 15- listopada
1927., br. 10: 10; Žena i svet 15. studenog 1927., br. 11: 10; Žena i svet, 15. prosinca
1927., br. 12: 10-11; Žena i svet, 15. siječnja 1928., br. 1: 10-11.
175
�NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI
zaposlenih |ena ocjenjuje kao lakši i manje vrijedan.520 Na istom tragu kućanica u
Ženskom listu smatra da je domaćicama trže-nego rndnirnma jer su podcijenjene i
ne mogu dati otkaz.5 1 Zaposlene žene su pak suočene s nizom zakonskih prepreka
2
u najpredgvajtfti, v ^ n o v |žju jijih p y o g rada i usklađivanju pnvatnih* i poslovnih
obaveza. Stoga je dvojna uloga žena bila neiscrpna tema polemika u žensfem ča
sopisima.522
Položaj žena u odnosu na muškarce u principu se svodio na pitanja pravne pri
rode. Ženski časopisi otvarali su prostor raspravama o pravnoj neravnopravnosti
žene u društvu. U Jugoslavenskoj ženi, Slovenki i Ž en i i svetu objavljuju se članci u
kojima se traži pravo žene na raspolaganje svojom imovinom i samoopredjeljenje
bez muževa odobrenja, ukidanje tutorstva punoljetnim ženama, ravnopravno na
sljeđivanje, otvaranje svih struka ženama, jednake plaće za jednak rad, obavezna
osnovna nastava i za žene, skraćeno radno vrijeme, plaćeni porodiljni (i to mjesec
pred porodom i mjesec po porodu), organizacija usluge obavljanja kućanskih po
slova, ukidanje zakona o neistraživanju oca vanbračnog djeteta, pravo na zadržava
nje državljanstva u slučaju udaje za stranca i pravo glasa.523
Ženska misao, Ženski list i Slovenka osvrtali su se na pitanja neravnopravnog
položaja zaposlenih žena, osobito učiteljica. Protestiralo se zbog nemogućnosti
učiteljica da napreduju i zauzmu neka rukovodeća mjesta u školi sa svim pravi
ma i dužnostima koje nose, zbog projekta zakona koji je najavio zabranu udaje
učiteljicama, zbog ukidanja dodatka na skupoću državnim službenicama udanim
za državne službenike i zbog neravnopravnog položaja službenica zaposlenih u
bankama, a pozdravljali su se propisi kojima se ujednačuju plaće profesora i profe
sorica u Srbiji.524 Kritika pravne nejednakosti bračnih partnera također često do520 Npr. „Da li je lakši posao u birou ili domaćinstvu?", Žena i svet, srpanj 1930., br. 7:
11- 12;
521 Ženski list, svibanj 1926., br. 2: 30.
522 Više o tome vidi: Vujnović, Forgingthe BubikopfNation, 135-152.
523 Zorka Kasnar, „Hitni poslovi“Jugoslavenska žena, 1919.: 49-56; „Rad Jugoslavenskih
žena: Žene i državljansko pravo",Jugoslavenska žena, 1919.: 157-168; Mileva Milojević, „Današnji položaj žene u d ru štv u Jugoslavenska žena, 1919.: 175-182; Angela
Piskernik, „Poklici in materinstvo", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 121-123;
„Žena i ravnopravnost", Žena i svet, 15. studenog 1927., br. 11: 7; „Položaj naše žene
u novom projektu građanskog zakona"; Žena i svet, 15. ožujka 1928., br. 3:7.
524 „Bilješke: Izjednačenje pred zakonom", Ženska misao, 15. srpnja 1920., br. 5-6: 8788; „Tražimo zaštitu svojih prava" Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 109-111;
„Tražimo zaštitu svojih prava", Ženska misao, lipanj 1921., br. 1-2: 8-10; „Učiteljici
zakonom određen muž", Ženski list, lipanj 1928., br. 6, str.26; „Za žensko enakopravnost v bančni službi", Slovenka, 15. travnja 1919., br. 3-4: .85.
176
�Politika ženskog tiska
laži do izražaja. U jugoslavenskoj ženici Ženskoj misi),(Ženi i svetih i Ženskom listu
izlaze članci koji se bave neujednačenim i neravnopravnjrrTdbiteljskim pravom, a
naročito je bilo osjetljivo pitanje ostavljene žene. Tako je u Ženskom listu pismo
žene koja je nakon 26 godina braka ostavljena s malim djetetom i bez sredstava za
život otvorilo raspravu o pravnom položaju žena u društvu,525 a tfaša žena u nešto
veselijem tonu objavljuje „životnu priču" u kojoj žena uspijeva lukavstvom prebro
diti nezaštićenu ekonomsku i pravnu poziciju u kojoj se našla nakon razvoda braka
te prevariti muža da joj da dio imovine.526
No, kritika se ne zaustavlja uvijek na pravnim aspektima i povremeno se otva
ra rasprava o licemjerstvu odnosa muškaraca prema ženama. Opisujući zabavu
^
provincijske elite na kojoj nije manjkalo zdravica i kićenih komplimenata u čast
ženskom rodu, autorica članka u Ženskoj misli prisjeća se svih prepreka na koje je
naišla kao žena koja se sama uzdržavala i samostalno kročila kroz život. Zaklju
čuje da je žena svakodnevno obasipana trivijalnim kavalirskim ljubaznostima, ali
da u realnim životnim situacijama od muškaraca može očekivati samo prepreke i
poruge.527
M oral i n em o ral
Pitanje morala, nemorala i dvostrukog morala često je zaokupljalo pažnju, kako
autora i autorica tekstova, tako i čitateljstva. Pri tome se govor o moralu ili žen
skom poštenju najčešće referirao na njihovo seksualno ponašanje.
U Ž eni i svetu tijekom 1926. godine izlazila je kolumna „O palima“ u kojoj
Zorka Jovanović opisuje tragične sudbine djevojaka na koje je naišla radeći za
društvo „Zaštita devojaka"528 u Beogradu. One su mahom kradljivice, lažljivih,
skitnice, ali njihov najdublji „pad“ označava upravo-gubi rak nrviaesti^često mi
jenjanje seksualnih parrnfra ili prnsrjtnrija Takn se navodi primjer dviju sestra
koje su uhvaćene u krađi i skitnji. One objašnjavaju da ekonomski ovise o nasil
nom polubratu koji ih neprestano pokušava seksualno napastovati. Tjedan dana
kasnije ista djevojka dolazi s informacijom o svom ^ n ^ n n m padm .Svršeno je.
upropastio me!*529 U sljedećim nastavcima Zorka Jovanović opisuje razne slučajeve
disfunkcionalnih obitelji koje redovito razaraju nasilni, pijani ili odsutni očevi i/ili
525 Ženski list, veljača 1927., br. 10: 25526 S.P, „Lukavost žene. Povodom jednog istinitog događaja", Naša žena, 23. ožujka
1935: br. 9:1-3.
527 S. Dubovačka, „U društvu", Ženska misao, 1. siječnja 1920., br. 2: 23-27.
528 „Društvo „Zaštiita devojaka" je 1924. godine izraslo iz „Sekcije za zaštitu napuštene
ženske dece", a cilj mu je moralno, fizički i materijalno zaštiti nezbrinutu žensku mla
dež, od 7-21 god.... „O 'palima'", Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 8
529 „O 'palima'", Žena i svet, 15. ožujka 1926., br. 3: 8.
177
�NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI
promiskuitetne ili pasivne majke. Smatra daje društvo samo krivo za krizu morala
s kojom se suočava: „Tu mislim na rat. Posledice mu znamo. Deca nam se rađaju i
rastu na poljuljanim porodičnim temeljima"5305
1
3
fl-Ćp^je ostavio duboke posljedice na poratno društvo. Odvojenost, nestašice
htgne, gladi socijalnifuoblemi uzdrmali su^tabilo^st U cohei^ ^
p o
većali stopu kriminala i nasilja_u društvu. Ponovno objedinjavanje obitelji donosi
lo je nove trzavice, porast-nasilja, ali i spolnih-boksti. Stoga je ideja da je rat glavni
generator moralnih problema poratnog društva prisutna u većini proučavanih
novina.,/Ženski Snijet - ne znam u kojem broju - preporučio je ženama, da bez
okolišanja pitaju svoje muževe, povratiše se sa bojišta: Jesi li zdrav? Na žalost to
isto moraju danas i muškarci da pitaju svoje žene", zaključuje Marjan Sert Erdevik
govoreći o padu-moralarkecUeoskih žena \ijugoslavenskofženi}n Lujo Thaller ne
koliko brojeva kasnije smatrao je daje problemjeđnako prisutan i u boljim obitelji
ma: „Ako je pred rat bilo i „boljih" djevojaka, koje su se podavale uživanju, ipak se
moglo govoriti o izuzecima, danas se toliko naših mladih djevojaka, inteligentnijih
djevojaka podaje, i čak nameće muškarcima, da to mora svakog ozbilinogjčovj^ka
zabrinuti.532 Govoreći o krizi braka-u suvremenom društvu autor u ženskom !i$w
zaključuje daje tat sve „prodrmag": „moćne države, ogromne svjetske snage - ljud
ski moral, poštenje, shvaćanje života".533 U Našoj ženi izašao je tekst Jagode Truhelke o moralnim i drugim izazovima koje je rat stavio pred muslimansku ženu.534
Drugi krivac za „nemoralno" ponašanje je modernost i „nova ženskost". Jed
na se autorica Naše zg«gjohunila protiv koketiranja sa ženskom seksualnošću od
strane ipr^lplcmallH ^sfalickane" obrazovaneženek ršeetikusvogzvanja, vjerovala
je i naglasila da sehičireljica ne bi smjela oblačiti kao dama iz polusvijet^, a štujem
tica se ne bi smjela ponašati kao damalz bara.535 Stanovita .Nikoleta u Ž eni i svetu
ističe da je u novom društvu .(^nepristojnost? sveprisutna. Ona se nalazi u modi,
kinu, plesu, „čaršiji", „štampi," a jedino je književnost ostala netaknuta.536 Druga
čitateljica ovog časopisa piše pismo naslovljeno „Moda je izvor mnogih grehova" u
kojem poziva „suvremenu ženu" da ne zaboravi na „svoje žensko dostojanstvo".537
530 „O 'palima'", Žena i svet, 15. svibnja 1926., br. 5: 14.
531 Marjan Šert Erdevik, „Moral na selu", Jugoslavenska žena, 1919.: 78-80.
532 Lujo Thaller: „Primjedbe o seksualnom odgoju i životu naše ženske mladeži",Jugosla
venska žena, 1919.: 80-84.
533 „Kriza braka", Ženski list, ožujak 1929., br. 3: 10
534 Jagoda Truhelka, „Naša muslimanska žena", Naša žena, 20. siječnja 1935., br. 1: 3.
535 „Žena i njega tijela", Naša Žena, 27. srpnja 1935., br. 27: 1-2.
536 Nikoleta, „O nepristojnostima", Žena i svet, 15. ožujka 1927., br. 3:9.
537 „Naši dopisi", Žena i svet, lipanj 1930., br. 6: 15-16.
178
�Politika ženskog tiska
S druge strane, u istom listu problematizira se licemjerstvo institucija koje osuđuju
promjene u ženskom stilu oblačenja.538
Dvostruka mjerila muške i ženske seksualnosti česta su tema rasprava u ovim
novinama<^z& ženajtioz navodno istinitu priču o učiteljici Juranićevoj problema
tizira dvostruki moral i nezaštićenost položaja samostalne žene u patrijarhalnom
društvu. Učiteljica Juranićeva ulazi u ljubavnu vezu prvo s lokalnim liječnikom,
a onda s činovnikom. Prvi je ostavlja zbog bogatije prilike, a drugi je nakon svađe
lažno optužuje za propuste na poslu, te ona biva premještena u zaselak. Autorica
priče značajno naglašava da je učiteljica na kraju oštećena zbog svog ponašanja,
dok nemoralnost obojice muškaraca nije sankcionirana.539 Vera B. Tanezić u Ju
goslavenskoj ženi zaključuje da su žene, osobito neudane žene, po pitanju dvojne
moralnosti u neravnopravnom položaju prema muškarcima.540 S njom se složio
autor ili autorica viEvejvt&zci da se od žena očekuje da čuvaju nevinost, a od muš
karaca upravo suprotno: „Zar se ne smatra danas porugom, ako se slučajno među
tisućama nadje jedan muškarac, koji je isto tako živio, kao njegova sudjenica?“
Dvostruka mjerila prelaze granice osude društva i primjenjuju ih i organi javnog
reda: „Naiđe li javni sigurnosni organ na ljubavni sastanak, tada muškarca samo
legitimira i time je s njim apsolvirao, dok ženu odvede na redarstvo, gdje bude sa
prostitutkam a zatvorena i u slučaju bolesti predana u bolnicu!'5 1
4
No, prijedlozi rješenja problema nisu bili jednoglasni. Za Veru B. Tanezić
žensko usvajanje slobodne seksualnosti bilo je jednako tako neprihvatljivo „jer
seksualni nemoral [...] utiče [...] naročito kod žena - na celokupni razvoj njiho
ve ličnosti." Stoga ona jedini izlaz vidi u uzajamnom odricanju od seksualnosti za
opće dobro.542 Uredništvo Eve rješenje svih problema vidi u putu žena na pozicije
političke moći. Angela Piskrenik u Slovenki smatra da je korijen problema nerav
nopravnost tena i muškaraca u pbiteliskom zakoniku.543 Lujo Thaller u Jugoslaveneskoj ženi, smatra da je izvor problema činjenica da su seksualna pitanja tabu
u društvu i da se o njima uopće ne govori. „Kod nas se s jedne strane razvija sve
veća pruderija, sve se više službeno drži, kao da djevojka ne zna, da je djevojka,
dok s druge strane sve veći dio tih istih prividno neiskusnih djevojaka baca u ralje
538 „Oblačite se pristojno", Žena i svet, 15. lipnja 1926., br. 6: 21; „Krstaški rat protiv
kratke suknje", Žena i svet, 15- siječnja 1927., br. 1:13.
539 „Učiteljica Juranićeva", Naša žena, 30. ožujka 1935., br.10: 2-3; Naža žena, 6. travnja
1935., br. 11:2-4.
540 Vera B. Tanezićeva, „Žena i seksualno pitanje",Jugoslavenska žena, 1919.: 28-32.
541 „Žena pobornica za jednaka prava obiju spolova", Eva, 5. siječnja 1928., br. 1: 1-2.
542 Vera B. Tanezićeva, „Žena i seksualno pitanje", Jugoslavenska žena, 1919.: 28-32.
543 Angela Piskernik, „Dvojna morala drica", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12:126127. Uredništvo se ogradilo od njezinih stavova.
179
�NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI
prodavanja svoga tijela i u ralje slobodne, recite: divlje ljubavi."544 Naša žena kroz
priču o moralnom padu lijepe Manjuše implicitno naglašava da je za loše ponaša
nje djevojaka kriv preblagi odgojjijihovih majki.545 No, za njih pitanje moralnosti
žena nije izdvojeno društveno pitanje i ono će se riješiti u sklopu odgoja kojemu
će biti cilj izgradnja čvrste i samostalne osobe. „Što dakle može biti
i arUl’ 6r ji3
g
7 > ^>
Konačno jedino to da u svome gojeniku izgradimo takvog čovjeka, koji na podra
žaje svijeta ne će odgovarati samo instinktivno kao dijete ili životinja, nego kod
kojega će podražaj biti podvrgnut intervalu razmišljanja i prosuđivanja, te da pri
tom poslu pobjeđuju uvijek oni motivi, koji su čovjeka najdostojniji."546 Ukoliko
se ženaodgoji po ovim principima neće pokleknuti pred moralnim izazovimamvremenog svijet^: „Kulturna će žena potražiti i naći svoju ličnu crtu, kad je našla u
puhoj'rnjeri seoe. Prema tome će onda biti uređena i njena vanjština čitavoj svojoj
biti i prirodi!"547
Zanimljiva rješenja ponudila je diskusija o seksualnom moralu žena koja se
razvila u poratnim godinama na stranicama Jugoslavenske žene u kojem se sama
definicija seksualnog morala dovela u pitanje. Diskusiju je potaknuogrovokatj^ni
članak u kojem sV S. Andrejeypa pita treba li(suvremena žen^ biti fgksualno neak^
tivna? Naglasivši da pojmove ..moral" i ..pad" smatra staromodnima, ona izjavljuje
da jelženska seksualnos)| i težnja majčinstvi|prirodna potreba svake žene, udane
ili neudane. Društveni pritisak na odricanje od seksualnosti izvan braka smatra
licemjernim jer usidjelice, iako nevine, na kraju bivaju ismijane od strane društva i
životare bez većeg uglgda i-ma ći D riišrvo bi, dakle, trebalo odbaciti stare predra
sude i prihvatiti ideji(samohrane majke)Napokon, sam pojam moralnosti trebalo
bi redefiniratič^e li tonemoral, akožena zdrava, obrazovana, marljiva, jake volje,
očeličena životnom borbom i unutarnjom, naiđe na obrazovanog muškarca, kojim
ne vladaju strasti nego i opet njegova volja i nastojanje za skladom psihičkih i fizič
kih potreba, i kad se ovakvi ljudi združe kao prijatelji, a ipak kao muško i žensko
biće, je li to onda n e m o r a l548 Moral ne bi trebao proizlaziti iz odricanja od samog
seksualnog čina, nego iz uspostave kontrole nad njim, iz prevladavanja razuma nad
strašću i emocijama. Žena bi trebala imati pravo - ne pokleknuti svojoj putenosti
- nego svjesno odlučiti ući u seksualne odnose s jednako tako razumnim, odraslim
muškarcem. Seksualnost se pokušava povući iz sfere biologije i dovesti na nivo slo
bodne odluke i slobode individue da upravlja vlastitim tijelom. Pri tome žena po
544 Lujo Thaller, „Primjedbe o seksualnom odgoju i životu naše ženske mladeži",Jugosla
venska žena, 1919.: 80-84.
545 „Portreti: Manjuša", Naša žena, 8. lipnja 1935., br. 20: 2-4..
546 „Smisao uzgoja”, Naša žena, 1. lipnja 1935., br. 19: 1-2..
547 „Lična crta", Naša žena, 16. ožujka 1935., br. 8: 6.
548 S. Andrejevna, „O moralu i nemoralu",Jugoslavenska žena, 1919.: 32-34.
180
�Politika ženskog tiska
staje ravnopravni partner muškarcu što se podtcrtava dodjeljivanjem ženi upravo
onih atributa koje su do tada bile vezane za muškost: razumnost, neovisnost, slo
boda, samokontrola. Opis u kojem žena u seksualnom činu nije niti zavedena, niti
biće izgubljeno u kovitlacu strasti i emocija, već osoba koja kontrolira i - što je još
važnije - sama odlučuje o vlastitom tijelu bio je izrazito revolucionaran za tadašnju
hrvatsku sredinu, te se od njega ogradilo i samo uredništvo. Ipak, sudeći po objav
ljenim komentarima tekst je podigao dosta prašine medu čitateljima i čitateljicama
lista. Nekoliko brojeva kasnije Blanka Maliak iz Iloka napisala je: „Mnogo se o tim
člancima kod nas razgovaralo, a osječka Narodna obrana je priopćila povodom
ovih članaka nekoliko feljtona!' No, ona snažno ustaje protiv stavova S. Andrejevne smatrajući da mlade djevojke dovode u zabludu. Govoreći iz osobnog iskustva,
osobito za vrijeme svoga namještenja u okupiranoj Srbiji, ona iznosi mišljenje da
žene još uvijek žive u muškom svijetu u kojem su njihova tijela često puki objekt
muške požude. Posrnule ili oskrvljene žene ostaju na vjetrometini muške volje bez
ikakve pomoći ili zaštite u društvu. Stoga je čuvanje vlastite reputacije i ćudore
đa jedini bedem i obrana žene te poručuje: „moramo biti moralne, pretjerano
moralne ako hoćemo izbjeći strašnom poniženju."549 Zanimljivo je da oba stava,
iako naizgled oprečna, u biti izražavaju istu potrebu: uspostave kontrole žene nad
vlastitim tijelom. No, dok S. Andrejevna ocrtava koncept u kojem seksualnost
označuje kao rodno neutralan pojam u kojem jednako sudjeluju i muškarac i žena,
Blanka Maliak naglašava da u realnosti žena gubi kontrolu u trenutku kada postaje
sudionik seksualnog čina. Treba naglasiti da se ova razina slobode razgovora o sek
sualnom ponašanju žena vrlo rijetka, osobito za listove koji su izlazili netom nakon
rata. Za autorice novina katoličke orijentacije kao Ženska misao i Slovenka nema
spora oko toga treba li žena biti seksualno moralna. Prema njima, postoje samo dva
prihvadjiva ženska identiteta: supruga i majka ili djevica. Ženska moralnost se niti
ne problematizira smatrajući da je naklonost prema religioznosti, pa tako i moral
nosti, jedna od prirodnih ženskih osobina koju treba njegovati i očuvati.550 Naša
žena također moralnost žena smatra jednim od bitnih zaloga na oltaru domovine.
Žena ima ulogu čuvanja vjere, tradicije i moralnosti naroda te se zaključuje: „Nema
blagostanja u obitelji bez razumne i štedljive žene. Nema valjane djece bez razbori
te i brižne majke! Prema tome nema valjanog i ekonomski dobro stojećeg društva i
naroda bez razboritih, štedljivih i moralnih majki!*5 1
5
549 Blanka Maliak, „Žena poniženau,Jugoslavenska žena, 1919.: 144-149.
550 Sofija Brajša, „Žensko pitanje", Ženska misao, 1. siječnja 1920., br, 2: 20-23 i.Ženska
misao, siječanj 1921., br. 7-10: 96-97; Ljubimir Maraković, „Kult nakaznosti u mo
demom društvu", Ženska misao, 15. srpnja 1920. br. 5-6: 76-77; Ivica Neznan, „Zakaj
je ženska pobožnjejša od moškega?", Slovenka, 15. prosinca 1919., br. 7-12: 123-126.
551 „Jedan ekonomski članak", Naša žena, 28. prosinca 1935., br. 49:2-3.
181
�NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI
Krajnje točke rasprave o moralu i nem oralu predstavljali su članci posvećeni
problemu prostitucije koja je s jedne strane predstavljala ekstremni otklon od ide
alizirane suzdržane ženske seksualnosti, ali je istovremeno otvarala pitanje druš
tvene odgovornosti za njihov odabir životnog puta. Prostitutke su simbolizirale
poniženje i degradaciju žena na puku razinu biologije ili još gore - robu. Članak iz
feljtona „O palima" koji je prenosio priču o prostitutkam a, izašao je pod naslovom
„Živi mrtvaci".552 S druge strane, rasprave o prostituciji dekodirale su licemjerje
društva u odnosu na položaj žena i otvarale pitanja izbora, mogućnosti i sankcija.
Pozornost koju su svi listovi posvećivali moralnosti žena otvara potrebu potra
ge za uzrocima ove-preokupacije. Što je za ženu u prvoj polovici dvadesetog sto
ljeća značila n(oralnosy i držanje pravila(cudor^đa f l zašto je poziv S. Andrejevne
za redefinira njem pojma moralnog ponašanja naišao na negodovanje i nerazumijevanje ne samo\javnosti^nego i pripadnic^ lib eraln i orijentiranog dijela ženskog
j>qkrpra ? D io odgovora možda pruža analiza Leonor DovidofEo uzrocima rodne
bipolarizacije društva tijekom 19.^stoljeća pri čemu se „ženskost^ identificira sa
starim sustavom (one su praznovjerne, ali
a .(giuškosff
preuzima identitet oovftg društva (racio n a ln jjju d i koji sudjeluju nem oralnom
novom .svijetu). Mitologija ispletena oko ,|prirodnem oralnosti žejta? imala je dvo
jake posljedice na njihov položaj. S jedne strane, ona predstavlja okov, obavezu i
mehanizam kontrole |nad ženskom tjelesnošću i djelovanjem, ali istovremeno im
osigurava status i priznaje doprinos žena suvremenom društvu što je u konačnici
čini glavnim osloncem u borbi „iznutra" za poboljšanje položaja žena. Uvjerenje
da je žena p»™ dnn mm-alnij? r>rl.miičl-arr fl
se iskoristiti u njezinu korist jer
iz toga slijedi da će žena neminr>Ynr> hiri hr>|ji mrlit-^lj, bolja odgojiteljica, da je
neophodna za^očuvanje narodne i nacionalne tradicije, a pripuštanje m oralnih i
miroljubivih žena u političku arenu moglo bi doprinijeti pacifističkom rješavanju
problema.
B rak
Brak je bio jedini prihvatljivi put društvenog ostvarivanja za žene. Alternative koje
su koegzistirale u smislu samostalnih zaposlenih žena, žena koje su prakticirale slo
bodnu ljubav ili „usidjelica-djevica" neminovno su dovodile do još veće društvene
marginalizacije i ostavljale svoje protagonistice u situacijama u kojima su lišene
društvenog ugleda ili barem bilo kakve društvene moći. Stoga je kriza instituci
je braka koja se već polako počela manifestirati na početku dvadesetog stoljeća
najviše ugrožavala upravo poziciju žena. Rat, mogućnost razvoda, brak iz ljubavi,
552 Žena i svet, 15. rujna 1926., br. 9: 21
182
�Politika ženskog tiska
koncept seksualne slobode narušili su tradicionalnu poziciju braka u društvu i
nove generacije suočile s brojnim problemima.
Brak je bio neiscrpna tema ženskih listova i časopisa, ali i tema koja je očito
budila interes čitateljica. List Žena i svet u jednoj od svojih prvih anketa pozvao
je svoje čitateljice i čitatelje da odgovore na pitanje „Što mislite o današnjim
brakovima?"553 Dobiven je niz vrlo raznolikih i često pesimističkih odgovora koji
su govorili o pitanju miraza, braku iz ljubavi, braka iz interesa, slobode žene u bra
ku, vjernosti u braku (osobito muške), budućnosti braka kao institucije, specifič
nosti braka među umjetnicima itd.554 S druge strane, kada su Ženski list 1927. go
dine555 i Žena i svet 1930. godine556 upitali svoje čitateljice kaju li se što su se udale
i da li bi se rado udale, pozitivni i negativni odgovori pristizali su u podjednakom
broju. Nezadovoljne žene često su isticale promjene ponašanja svoga muža nakon
povratka iz rata, osjećaj da ih se tretira kao svojinu, gubitak djeteta, a jedna se žali
daje nesretna jer sama ima „nevaljali temperament!*557Neudane čitateljice različito
odgovaraju o perspektivi braka, neke mu se raduju očekujući da će tako pronaći
ljubav, prijateljstvo i zaštitu, druge ga odbacuju smatrajući da se od mladića ne
može očekivati iskrene osjećaje, treće pragmatično zaključuju daje to jedina opcija
ženske sudbine, pa kad se već moraju udati gledat će da se udaju „što bolje!*558
Način na koji će se list suočiti s krizom i rješenja koja će ponuditi ovisi o vre
menu izlaženja i programskoj orijentaciji. Jugoslavenska žena objavljuje članak
koji ustvrđuje da je glavni problem u činjenici da je brak jedini prostor u kojem
žena može ostvariti svoju egzistenciju.559 Za razliku od toga Ženska misao i Slo
venka uzroke krize vide u novoj pojavi nestalnosti bračne zajednice, te ističu da
je opstojnost braka u interesu zajednice te je žena dužna po tom pitanju podni
jeti žrtvu. Bilo bi dobro da žena u braku uspije pronaći sreću, no ukoliko se to
553 „Šta mislite o današnjim brakovima?", Žena i svet, 15. kolovoza 1925., br. 8: 10.
554 Prvi odgovor je „G. Stjepan Radić o braku", Žena i svet, 15. rujna 1925., br. 9:12;
„Povodom ankete o braku", Žena i svet, 15. rujna 1925., br. 9: 14; „Šta mislite o da
našnjem braku", Žena i svet, 15. listopada 1925., br. 10: 10; „Šta mislite o današnjem
braku?" Žena i svet, 15. studenog 1925-, br.l 1: 10-11; „Šta mislite o današnjem bra
ku", Žena i svet, 15. prosinca 1925., br. 12: 10; „Naša anketa o braku", Žena i svet, 15.
travnja 1926., br. 4: 11.
555 „Žena o udaji", Ženski list, svibanj 1927., br. 1:34;
556 „Anketa Žene i sveta"; Žena i svet, lipanj 1930., br.6: 14.
557 Ženski list, veljača 1927., br. 10: 30; Ženski list, ožujak 1927., br. 11: 29; Ženski list,
travanj 1927., br.l2: 24-25; Ženski list, svibanj 1927., br.l: 34; Žena i svet, lipanj
1930., br. 6:6-14; Žena i svet, kolovoz 1930., br. 8:12; Žena i svet, rujan 1930., br. 9:5.
558 Isto.
559 Ljuba Ilaković, „Žena nekoć i danas",Jugoslavenska žena, 1919.: 352-355.
183
�NOVA ŽENA U NOVOJ DRŽAVI
ne dogodi, od nje se očekuje da oprosti i trpi.560 Naša žena, vjerna praktičnom
pristupu, u nekoliko brojeva objavljuje feljton „Petnaest godina našeg braka i naša
zlatna bakica" u kojem se kroz niz priča iz „običnog života" dotiču najčešći bračni
problemi kao ljubomora, pitanje_autoriteta, pravo glasa, odnos s obitelji te daju
konkretni savjeti kako prebrodit(Sračnekrize>561 Zagorka zaključuje da suvremeni
brak dolazi u krizu zbogffiivreifienog načina život|. Muškarci se „ne ogledavaju"
zzJxr\om čim steknu uvjete jer je kućanstvo danas znatno jednostavnije. Postoje
(giskuhavaoneT. kupuje se dnevno, glačanje Je jednostavnije, gumbi su prišiveni na
Jcošulje. l^ene stječuzvabje,(slobodnome krećfr i ne provode mladost čekajući muža,
već same počinju zarađivati za život.562 Stog^zailustrirane časopisi izlazakizJcrize
braka leži u njegovoj rrancfr>rma/-iji; brak se više ne može definirati kao potreba
nego kao aspiracija, mjesto gdje će se realizirati sreća i ljubav.563 Uz to, Ženski list
inzistira na ^eSefiniranju uloga supružnika.jNova zajednica treba počivati na uza
jamnom poštovanju i ravnBpavnnm Tirfnosn muža i žene koji će se međusobno
podržavati i u privatnim i u javnim aktivnostima:564 „Pravi muž i prava žena nalaze
se i u radu i u ljubavi."565
Rasprava o bfgku^gesto je završavala na bračnoj vjernosti. U načelu je bilo neos
porno da jej3£eljub žene osobito velika prijetnja opstojanju braka te se primjerice
u jednom članku u JZeni i svetu upozorava: „Žena ma koliko bila emancipovana
i kulturna, mora uvek da bude j tnđeo čuvar bračne-zajednice kao najveće svoje
560 Božena Deželić, „Ciljevi katoličkih ženskih organizacija", Ženska misao, siječanj
1921., br. 7-10: 93-96; Dr. Aleš Ušeničnik, „Razporoka", Slovenka, 15. veljače 1919.,
br. 2: 25-27.
561 „Petnaest godina braka i naša zlatna bakica", Naša žena, 20. siječnja 1935., br. 1: 4;
Naša žena, 2. veljače 1935., br. 2: 5-6; Naša žena, 9. veljače 1935., br. 3: 2-4; Naša
žena, 16. veljače 1935., br. 4: 3-4; Naša žena, 23. veljače 1935., br. 5: 3-4; Naša žena,
2. ožujka 1935., br. 6:2-3; Naša žena, 9. ožujka 1935. br. 7:2-3; Naša žena, 16. ožujka
1935., br. 8:2-3.
562 „Žena o udaji", Ženski list, svibanj 1927., br. 1: 34; „Smanjeno domaćinstvo i neovi
snost", Ženski list, travanj 1929., br. 4: 1.
563 „Veština živeti u braku, Što je potrebno da bi bili srećni Žena i svet, lipanj 1931., br.
6: 11; „ 'Uslovi za bračnu s r e ć u Žena i svet, srpanj 1933., br. 7: 5; „ 'Duševni pore
mećaji u b r a k u Žena i svet, kolovoz 1933., br. 8:1; „Kako da budemo sretni", Ženski
list, ožujak 1926., br. 12: 29; „Pravi put bračnoj sreći", Ženski list, veljača 1928., br. 2:
36; „Ljubomor u braku", Ženski list, studeni 1928., br.l 1: 30; „Ljubav i brak", Ženski
list, svibanj 1929., br. 5: 1;
564 „Pravi put bračnoj sreći", Ženski list, veljača 1928., br. 2: .36; „Odnos muža spram
žene", Ženski list, srpanj 1931., br. 7: 30-31;
565 „Prava žena i pravi muž", Ženski list, kolovoz 1934., br. 8: 28.
184
�Politika ženskog tiska
svetinje!*566 No, što je s muževom vjernosti ? U Jugoslavenskoj zć«Apovela se raspra
va na temu čija je nevjera opasnija: muževa ili ženina. Š.B. iznosi stav da ženska
nevjera ima dalekosežnije posljedice. Ukoliko je muž nevjeran, njegova žena bit
će izvrgnuta samo samilosti okoline, dok će muž nevjerne žene biti izvrgnut ruglu
ili čak dvojbi o očinstvu njihovog potomstva. Nadalje, različiti su i uzroci nevjere
muškarca i žena. Za-mnjfovfr r^vjprijJfrjiva j< ^ k f t r ga n p zadovoljava, azaže:
»
ninti je nevjeru kriva (flokolje a f'tKirpa*tjn*. .kp
jajužiticbfp.5
1
Ovaj članak naišao je na negodovanje stanovite,
ije koja naglašava da
i ostavljena ili prevarena žena
Ilustrirani
se časopisi prvenstveno bave emocinnalpim i praktičnim Tspekrnm .nevjere davajući savjete svojim čitateljicama kako zadržati suprugovu pažnju5 te raspravljajući o
569
8
7
5
6
prirodi ljubomore kod muškaraca i žena.
No, ukoliko su žene mogle ugroziti brak nevjerom, muškarci su ga ugrožavali
pretjeranom sklonošću piću. Alkoholizam, pri čemu se najčešće govori o muškom
alkoholizmu, dovodi do nasilnosti i neimaštine koja teško pogađa sve članove
obitelji. O n se stoga koristi kao realan pokazatelj neodrživosti ženske podređene
pozicije u braku te njezine ekonomske i pravne zavisnosti.
Seksualnost općenito, pa tako ni bračna seksualnost, nije bila često adresirana
u časopisima, ali se primjerice u Ženi i svetu našao članak „Što udavača treba da
zna?“.570 Godine 1928. u Ženskom listu razvila se vrlo iskrena rasprava o seksualnoj
sebičnosti muževa.57
1
Vjerojatno na prvi pogled rasprave o.moralu, vjernosti, braku i seksualnosti spada
ju u privarmi a ne političku sferu života, ali ovakva bi procjena bila vrlo površna i
ne bi uzela u nbrir speeifirnns^ženskog položajaUnlruštvu. Odavno su povjesni
čarke povijesti žena zaključile da ova historiografska grana mora redefinirati dota•d ašq ja l^až iv ačkaj>itan|^ i ^ interpretirati povijesne istine. Događaji i procesi koji
se iz perspektive opće historije čine kan-margina|ni i-nebitni, za žensku povijest
mogu predstavljati glavne prekretnice i obrnuto. Tako je primjerice Michelle Perot
ustvrdila da seksualna revolucija i prodoj: kontracepcije koji se odvijaju na mar
ginama procesa liberalizacije društva, iz ženske perspektive čine prekretnu točku
566
567
568
569
„Slobodna ljubav moderne žene“, Žena i svet, travanj 1933., br. 4: 1.
Dr. Š.B, „O nevjeri u braku. Jugoslavenska žena, 1919.: 155-157.
Rada, „Nezvestoba v zakonu Jugoslavenska žena, 1919.: 370.
„Da biste sačuvali muža menjajte frizuru", Žena i svet, listopad 1931., br. 10:11; „Ko
rist od povrmenog razdvajanja supružnika", Žena i svet, studeni 1931., br. 11: 3.
570 Žena i svet, rujan 1932, br. 9:4.
571 Ženski list, siječanj 1928., br. 1:41. Vidi i: Vujnović, Forging the BubikopfNation, 195.
185
�NOVA ŽEN A U N O V O J DRŽAVI
oslobođenja [ u s p o s t a v e k o n tr o le .n a d v l a c r ip m jjjf iln m .572 Raspravljajući ojnocalu,
seksualnosti, braku, nevjeri i pravnom položaju ženski je tisak o b iti kpitivgn g r a n i
ce, istraživao je margine okvira unutar kojeg je tada bila smještena i definirana eg
zistencija žena. Svaki je od ovih problema predstavljao dodir ženske privatne sfere
s političkom datosti i prejudicirao obaveze društva prema ženi kao pojedinki. Za
žene ove teme nisu bile samo privatne i intimne, one su bile ključ njihovog društve
nog statusa i stoga glavne smjernice „ženske politike".
Proces kojim ženski listovi i časopisi (konkretno-^em ^ž-^s^^rade^prpstor
j gnskojt^S uzana C oha nazvala je p rocesom izgradnje (Ićontra-mita.^Pri njemu
se kroz <fiihver7.ivnr m m jere.-po lem ilrr i argum ente p romiču isti koncepti koji-se
nastoje osporiti j rezultiraju. kreacijom novog-starog m ita.573 Nove se žene koriste
r^ovim kućanskim aparatima da bi radilg stare kućanske poslove, služe se novim
kozmetičkim preparatima da bi zadovoljila erom hrig^ 7a ljepotom i L-r>^re saznanja medicine d a bi što bolje icpnni|f> nlogn rr^jrincrva Savjeti za uređenje ženskog
kutka, ženskog budoara, naglašava Suzana Coha, teže da taj prostor urede što njež
nije cvijećem, čipkom i jastučićima 574
No, analizimji^eseafilsfeiasopise teško se oteti dojmu da ovaj proces nije bio ni
malo slučajan.^^E^dc^^Jgpokazuje se kao prostor u kojem se ^ggskggt istovre
meno i mijenja i čuva. Ideja niie bila okrenuti svijet ..naglavačke" iako se ponekom
promatraču tadašnjih događaja vjerojatno činilo da se upravo to događa. Ideja je
bila ženskost prilagoditi potrebam a modernih trendova. Čitateljice (i čitatelji)
ženskog tiska upoznavale su se sinovom , u z b u d ljiv o m . vrtoglavom ženskošću, ftli
ba£2_ie_ženskosti n ikad nije prestala biti tradicionalna. C‘nval< su
*
upravo ^ne
osobine koje su ženama bile poznate i prihvatljive-i s kojima su se lako mogle
identificirati: nježnost, in m ir iv n n e r emocionalnost, hlagnsr i lje p o ta Napokon,
preduvjet uspješne izgradnje stereotipa leži upravo u spretnom prožimanju tradi1cjonalnih elemenata i s u v re m e n ih p p rr e h a
Ženski časopisi imali su jednako dinamičan i uzajaman odnos s političkim
procesima tog vremena. Neosporno je da su oni predstavljali novi prostor poli
tičke propagande u kojem su razne političke opcije testirale nove granice javnog
B$Qstora_i u konačnici se koristile angažmanom političkog tijela koji se tek budio.
No, istovremeno je ffnck-i rjc^k bio «g»«-an
kojem se žene upućuju n a a k
tivno djelovanje1na idem iene kao političkog bića, na promišljanje i raspravljanje
o društvu i ženskoj ulozi u njemu, a da pri tome ne izlaze iz prihvatljivog prostora
572 Perrot, ,,Moja“ povijest žena, 169-176.
573 Coha, „Konstrukcija i reprezentacija ženskog identiteta u Zagorkinom Ženskom li
stu" 260.
,
574 Isto, str. 286-292.
186
�Politika ženskog tiska
ženskosti. Rezultat dinamičnog odnosa ne može biti jednoznačan i jednostavan.
Činjenica da ženski časopisi traže oslonac u političkim autoritetima koje promiču
(a koji su najčešće muškarci) indirektno ponavlja ideju o muško-ženskim odnosi
ma kao odnosima moči i zavisnosti. Potreba da se ženski časopisi organiziraju kao
r^ sđ m žf!n<ki prostor n koji teško prodiru teme koje se direktno ne tiču života
žena dovodi u pitanje njihovu ideju da ženu predstave kao ravnopravno političko
biće. No, u konačnici upravo će taj siguran prostor otvoriti mogućnost rasprave,
ispitivanja granica i definiranja baze za kreiranje i populariziranjafredefinirane žen
sk o s t i osnaživanje ženske pregovaračke pozicije u društvu.
187
��VI.
U SLU ŽBI ID EN TITETA IM O DERNIZACIJSKIH
PRO CESA : RODNI STEREOTIPI U K O P R IV A M A
1. Karikatura - pogodan medij za istraživanje stereotipa
Karikatura je u historiografiji prepoznata relativno rano. U početku karikature su
prvenstveno korištene kao zanimljiy_Lzahayan dodatak osnovnom tekstu koji će na
pejorativan način ilustrirati smjernice i zaključke rada. U takvim analizama karika
ture nisu^bileposebnp^i^đene, niti im se pridavala veća pažnja od komentara koji
objašnjava njezin smisao i izvor. No, šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, kada se
vidokrug historiografije sve više širi na objašnjavanje društvenih procesa i postavlja
pitanja društvenih standarda, ideja i mentaliteta, uporaba karikature dobiva nove
potencijale. Povjesničari i povjesničarke prepoznaju činjenicu da karikature ne pru
žaju samo zabavnu ilustraciju pojedinih događaja, već i prenose poruku o tome kako
je taj dogadaj bio pfrripiran i interpretiran u javnosti, ili barem jednom njezinom
dijelu i u konačnici utječu pa javno mnijenje. Tako se primjerice Victor Alba u član
ku „The Mexican Revolution and the Cartoon" bavi utjecajem karikature na politič
ki život Meksika neposredno prije revolucije, W. A. Coupe u članku „The German
C artoon and the Revolution o f 1848“ proučava njemački satirički tisak za vrijeme
revolucije 1848. godine,575 a M artin J. S. Rudwick u satiričkim crtežima britanskog
geologa Henry Thomasa De la Bechea u kojima ovaj ismijava svog suvremenika, ko
legu i teoretičara geologije Charlsa Lyella, traži pravu prirodu znanstvenog promi
šljanja i shvaćanja znanosti početkom 19. stoljeća.576Novi način uporabe karikature
zahtijevao je i problematiziranje ideja koje su se vezale uz sam pojam karikature.
1.1
Karikatura demaskira istinu
Za mnoge povjesničare i povjesničarke, a vjerojatno i suvremenike, karikatura je
prvenstveno bila zanimljiva jer su smatrali da se u njezinom humoru može iščita
ti demaskirani! icrinfrT iovani Lorenzo Bernini, jedan od prvih teoretičara kari
-G
kature iz sedamnaestog stoljeća, ustvrdio je da „karikatura teži da otkrije sličnost
u izobličenosti; na ovaj način [...] ona se više približava istini nego realnost."577
Lowrence R. Streicher u pokušaju teoretskog razmatranja političke karikature
zaključuje da je preduvjet razvoja karikature bila spremnost da se „izobličene
575 Streicher, „On a Theory of Political Caricature".
576 Rudwick, „Caricature as a Source for the History of Science: De la Beche's AntiLyellian Sketches of 1831“, 534-560.
577 Ernst Kris, Psihoanalitička istraživanja u umetnosti, 187.
189
�U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
i standardizirane slike" prihvate kao smiješne i možda „bliže istini nego prava
stvar."578 M artin J. S. Rudwick bio je uvjeren da u karikaturam a H enrya Thomasa
De la Bechea može iščitati pravu prirpdu njegovog znanstvenog razmišljanja. O n
zaključuje da „De La Beche nije bio jedna osoba kad je crtao takve karikature sa
znanstvenim sadržajem i drugi čovjek kada je odlazio u krajolik D evonshirea da
proučava biologiju."579 Za Ernsta Krisa koji je karikaturu pokušao analizirati s
psihološkog aspekta, čitalačka percepcija veze između karikature i realnosti nije
bila upitna. Upravo suprotno, on smatra d aje preduvjet procvata karikature i ra
zumijevanja njenog hum ora bilo shvaćanje da agresija crteža ima samo estetsku, a
ne i realnu funkciju. O n crteže koji se agresivno izražavaju o nekoj osobi ili pojavi
dijeli u tri faze. U prvoj fazi, u vremenu kada je bilo uobičajeno vj ero vati
vračapja, smatralo se da se agresjja_s_crteža može prenijeti u realnost. U drugoj
fazi agresivni likovni prikaz još je uvijek neprijateljski čin, ali je njegova djelo
tvornost ograničena na sam crtež. U trećoj fazi javlja se karikatura kao im hlirena
TrHnrerprerarija 7xrvp“ i time agresija dobiva novu estetsku i umjetničku razinu
T
te postaje smiješna i prihvatljiva.580
Shvaćanju karikature kao detektora „prave istine" pomoglo je i njezino često
povezivanje s podsvjesnim i asocijativnim elementima. Ernst Kris je interpretaciju
karikatura povezao s interpretacijom snova, a M artin J. S. Rudwick posebnu je
pozornost posvetio činjenici da se u njima održavaju slobodne, asocijativne misli
De la Bechea.58 Karikatura je, dakle, produkt naše podsvijesti koja na neosviješte
1
noj razini uspijeva iščitati pravi smisao često kontradiktornih podataka sa svjesnog
nivoa.
S druge strane, Lawrence H . Streicher ovo nekritičko poistovjećivanje karika
tura i istinite, prave prirode stvari smatrao je problematičnim. Za njega je karika
tura tek likovni prikaz koji se suočava s uobičajenim ograničenjima u detektiranju
„istine." Prije svega naglašava da je sam pojam istine problematičan. Istinit prikaz
može značiti da je događaj korektno prikazan ili da je pogođen „pravi duh" doga
đaja. Karikatura u principu daje prednost umjetnikovoj interpretaciji istine, a ne
točnosti opisa. Pri tome se naravno nameće pitanje ciljeva karikaturista. O n može
biti samo umjetnik koji se izražava kroz crtež, ali može nastupati i kao pobornik
određene opcije koji smišljeno želi utjecati na javno mnijenje. Nadalje, istraživač
karikature mora imati na umu i ostale elemente jednadžbe: povijesni trenutak,
578 Streicher, „On a Theory of Political CaricatureM435.
,
579 Rudvvick, „Caricature as a Source for the History of Science: De la Beche s AntiLyellian Sketches of 1831".
580 Kris, Psihoanalitička istraživanja u umetnosti, 203-219.
581 Kris, Psihoanalitička istraživanja u umetnosti, 193-201; Rudwick, „Caricature as a
Source for the History of Science: De la Beche 's Anti-Lyellian Sketches of 1831", 560.
190
�Karikatura - pogodan medij za istraživanje stereotipa
socijalno okruženje i uredničku prJiriL-nJ^cnpisa u kojem karikatura izlazi. Kari
kature mogu biti oružje u političkim sukobima, sredstvo kritike struktura moći, a
mogu se iskoristiti i u svrhu popularizacije određene ideje ili osobe. L. H. Streicher
naglašava da karikature suprotstavljenih strana koje nastaju vrijeme „vrućih i hlad
nih" ratova često pružaju dijametralno suprotne interpretacije stvarnosti.
Stoga Streicher predlaže da se karikature promatraju u povijesnom, psiho
loškom i sociološkom kontekstu u kojem nastaju te da se posebna pažnja posve
ćuje institucionalnim okvirima moći koje karikature dopuštaju, ali i zabranjuju.
Stoga je odsustvo određenih vrsta karikatura također važan dio slagalice. Nada
lje, istraživač karikatura mora se osvrnuti na političku i umjetničku motivaciju
karikaturista te na uredničku politiku časopisa. Napokon, treba biti oprezan s
ishitrenim zaključcima o utjecaju karikature na javno mnijenje. Ipak, Streicher
naglašava da u konačnici utjecaj svakako postoji što se očituje i u pojedinim lin
gvističkim sintagmama koje su dio svakodnevne uporabe, a nastale su na temelju
karikatura.582
1.2
Karikatura i stereotipizirani prikazi
Druga odlika karikatura, koja je naročito zanimljiva za ovu knjigu, jest veza izme
đu karikatura i stereotipa te korištenja stereotipiziranih prikaza. Prema tumačenju
Ernsta Krisa, stereotipizacija se nalazi u samim temeljima privlačnosti karikature:
ona smanjuje mentalni napor koji čitatelj treba uložiti da bi razumio crtež i vraća
recipijenta u svijet djetinjstva.5
83
Streicher naglašava da stereotipizirani prikazi olakšavaju komunikaciju s čita
teljstvom. Stoga se u karikaturama često javljaju ^tipovi identitet^", odnosno likovi
i situacije svode se na prepoznatljive točke (primjerice Hitlerovi brkovi). „Tipovi
identiteta" subjekt istovremeno stereotipiziraju i interpretiraju. U konačnici oni
postaju „stvarniji" od realnog subjekta koji se tijekom vremena ipak mijenja. Stoga
Streicher karikature naziva „suvremenim hijeroglifima" - tipiziranim, metafhričkim. simboličkim i široko prepoznatljivim crtežima.584
‘ Koketiranje karikatura i stereotipa ima dvostruke posljedice. S jedne strane,
karikaturisti u težnji da se što brže povežu s tadašnjim receptorima, nužno su se
morali pozivati na prevladavajuće i raširene društvene stereotipe. S druge strane,
učestalom uporabom stereotipiziranih prikaza i sami su sudjelovali u širenju,
oblikovanju i potvrđivanju stereotipnih uvjerenja. Dakle, povjesničari Jbi kvanti
tativnom i Irv^itativnomjinalizom karikaturam ogli okvirno definirati raspon i
582 Streicher, „On a Theory ofPolitical Caricacure", 427-445.
583 Kris, Psihoanalitička istraživanja u umetnosti, 186.
584 Streicher, „On a Theory of Political Caricature", 431-438.
191
�U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA
značenje^i£YladavaJu£ifa=££e£eaHpa, a praćenje razvoja stereotipa u karikaturama
tijekom duljeg povijesnog razdoblja otvara mogućnost analize korelacije karikatu
ra i javnog mnijenja.585
N a osnovu ovih zaključaka krenuli smo u potragu za rodnim stereotipima međuratne Jugoslavije u jednom od tadašnjih vodećih satiričkih listova - Koprivama.
2. Metodologija, okviri i ograničenja
Prema ocjeni Frana Dulibića, autora monografije Povijest hrvatske karikatu
re, Koprive su najvažniji humoristički časopis u povijesti hrvatskog novinarstva.
Njihova pojava 1906. godine kao r)erljeljnng priloga Hrvatckng p qprff/iT l[cra
Hrvaisko^srpske-koalicije, označila je konačan kraj atmosfere (auto)cenzure koja
je obilježavala vladavinu Khuena Hedervaryja. Tridesettri godine postojanja
Koprive Frane Dublić podijelio je u tri faze: r herojsku" p r v u f a r u (1906-1914)
za vrijeme koje su se Koprive profilirale i osamostalile na tržištu, ratnu drugu
fazu (1914-1918) u kojoj se list susreće s izazovima cenzure i progona te uvodi
elemente fotoreportaže, i posljednju, najplodniju treću fazu (1^18-1939) koju
obilježavaju novi suradnici, političke karikature o domaćoj i vanjskoj situaciji te
pojava kratkog stripa i erotskih ilustracija. N a redakciju Kopriva, koja je sakupljala
rukopise i smišljala dosjetke u opuštenoj atmosferi Kazališne kavane, utjecali su
brojni istaknuti hrvatski umjetnici kao A ntun Gustav Matoš ili Ivan M eštrović.
a interes za objavljivanje svojih crteža u Koprivama iskazali su „gotovo svi (ladašnji) grafičari H rvatske i čisti majstori crno-bijele umjetnosti, slikari, ilustratori, pa_
i diletanti!* Koprive SU r > h ja v ljjv a lp cirinrijcL-p, p r .l i r i r l - p ;_ p r> rrrp fn p 1-a r il- s r i i r p a
586
u kasnijim godinama i crtcže_sa-seksualnom konotacijom.587 M eđu karikaturistima
lista ističe se Slavko Vereš koji je jedini kontinuirano surađivao s listom tijekom
585 Vezom karikatura i stereotipa te njihovim utjecajem na oblikovanje identiteta bavila
se Nives^uipenjak. Istražujući karikature u P^mt-pamagaa^ srpskom oporbenom
listu s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, ona je pokušala identificirati dominante etničke i
nacionalne autostereotipe tog razdoblja. (Rumenjak, „Manjinski identiteti i autostereotipi: Srpska karikatura u Hrvatskoj 1896.-1902., 459-467)
586 Dulibić, Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine, Zagreb 2009., 195. Citat je
F. Dulibić preuzeo od Josipa Horvata.
587 Za ovaj rad je neprihvatljiva Streicherova podjela karikatura na političke i socijalne
prema kojoj prve izvrgavaju ruglu osobe i grupe koje su uključene u borbu oko moći,
dok druge ne utječu na podjelu moći u društvu. (Streicher, “On a Theory of Political
Caricature“, 432) Drugi dio definicije je sporan jer knjiga teži dokazati da socijalne
karikature u kojima se ocrtavaju rodni odnosi u konačnici imaju utjecaja na način
na koji se moč distribuira u društvu te pomažu u prihvaćanju i objašnjavanju ove
distribucije.
192
�Metodologija, okviri i ograničenja
čitavog njegovog postojanja, Sergej Mironovič Glovčenko, ruski emigrant koji
je bez umjetničkih pretenzija „vazda umio da iz stranačkih odnosa izvede šaljivu
pozadinu"588 Dubrovčanin Andrija Maurović koji je u Koprive uveo strip „Maks i
Maksić“ kao novi oblik likovnog izražavanja te objavio niz erotiziranih realistič
kih crteža u kojima je bez karikiranja komentirao ženske udruge, modu, običaje
i izvještačenost mladih dama, a od 1929. godine crtao je političke komentare za
naslovnice Kopriva, pulski slikar Antun Motika koji je zadržao svoj karakterističan
umjetnički likovni izražaj i u karikaturama, slikar Ivo Režek koji je navodno bio
politički proganjan zbog radova koji su osuđivali nacizam, Mirko Uzorinac koji se
orijentirao na portretne karikature, Bogumil Car i drugi. Posljednje dvije godine
izlaženja Koprive nisu uspijevale zadržati suradnju s iskusnim karikaturistima te su
nakon početka Drugog svjetskog rata ugašene.589
U poglavlju koje slijedi provest će se kvalitativna i kvantitativna analiza karika
tura u Koprivama u međuratnom razdoblju s ciljem detektiranja tpdpih-agreotipa
tog vremena i opisivanja njihovog sadržaja, učestalosti i značenja. Pri tome će se
pokušati odgovoriti na pitanje dinamike oblikovanja rodnih stereotipa, ali i uloge
koju su imali u objašnjavanju društva u kojem su nastali kao i formiranja nacional
ne i socijalne autopercepcije. Kvantitativna analiza obradit će cikluse od pet godi
na, počevši od 1918. godine, s nastavkom 1923, 1928, 1933. i 1938. godine. Cilj
ovakvog pristupa je lakše uočavanje trendova i promjena u simbolici, učestalosti i
porukama karikatura.
Naravno, ostaje pitanje relevantnosti ovih podataka za svjedočenje o rodnim
stereotipima u m eđuratnom razdoblju. Glavni problem je koherentnost grupaci
je oko Kopriva, odnosno pitanje u kojoj mjeri nekoliko umjetnika, pa čak i većina
hrvatskih likovnih stvaralaca tog vremena, ima kredibilitet za opisivanje rodnih
stereotipa čitavog društva. Nesumnjivo je da su stereotipi u Koprivi prije svega
jea te da ih ne možemo bezrezervno
pripisati svim hrvatskim ili jugoslavenskim sredinama. Napokon, oni se niti ne
obraćaju svima. Rezultati će pokazati daje njihov zamišljeni recipijent muškarac
i pripadnik g ra đ a n s k o g s loja, ^žene i seljaštvo\ koji se relativno često pojavljuju
u karikaturalnim prikazima - igraju ulogu Drugog, prema kojem se postavlja
granica ili koji „iz vana“ komentira društvene događaje. Dobiveni odgovori su
dakle liaiittfftni i to u svom i n t e r t e k s n ia ln o m » relacijskom značenju. O no što
interpretaciju karikatura Kopriva ipak čini relevantnom za detektiranje rodnih
stereotipa danog vremena jest odnos karikaturista prema stereotipima i društve
na moć samih umjetnika, kao i publike kojoj su se obraćali. Primarna svrha ovih
588 F. Dulibić prenio je riječi Mironovičevog suvremenika Josipa Draganića.
589 Dulibić, Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine, 143-231.
193
�U SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA
karikatura je kom entiranje društvenih događanja, a steretipi i njima imaju svrhu
brzog i jasnog prenositelja poruke. Karikaturist je dakle morao računati da koristi
stereotipne prikaze koji su razumljivi i koji po njegovom uvjerenju odgovaraju
percepciji i shvaćanju čitateljstva. Stoga možemo pretpostaviti da stereotipni
prikazi u karikaturam a odgovaraju stereotipnim uvjerenjima miljea u kojem ka
rikaturisti žive i rade. Nadalje, umjetnici koji su objavljivali karikature imali su
određeni društveni ugled, a njihovi čitatelji pripadali su sloju koji je imao velik
utjecaj na ekonomske, društvene i političke trendove u zemlji. Stereotipi i uvje
renja upravo muškog građanskog sloja imali su najveći društveni kredibilitet i
značaj te su se samim time nam etnuli kao norm a prem a kojoj su institucije moći,
ali i njihovi izazivači (primjerice feminizam) zauzimali pozitivnu ili negativnu
poziciju.
3. Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza
Popularnost karikatura kao satiričnog izražaja u Koprivama tijekom godina poste
peno raste. D ok se na početku međuratnog razdoblja godišnje objavljivalo manje
od 100 karikatura, u najplodnijim godinama Koprive su nudile gotovo 600 kari
katura godišnje.590
3.1
Rodna zastupljenost u karikaturama
Najviše su zastupljeni prikazi muškaraca, posebice 1918. i 1923. godine kada čine
gotovo 80% od ukupnog broja objavljenih karikatura. Karikature koje prikazuju
samo muškarce dominirale su u gotovo svim analiziranim godištima uz izuzetak
1933. godine kada se bilježi drastičan pad „muških" karikatura u korist „mješovi
tih". Najmanje su popularni bili crteži koji su prikazivali samo žene. Tijekom 1918.
i 1923. godine objavljeno je manje od desetak takvih prikaza godišnje, u kasnijem
razdoblju taj broj raste, ali nerazmjerno s ukupnim porastom broja karikatura te
čak i u najplodnijim godinama objavljivalo se manje od pedeset karikatura na koji
ma nije bilo muškaraca. S druge strane, broj karikatura koje su prikazivale muškar
ce i žene u nekom m eđuodnosu postepeno raste, - dok u prvim godinama brojimo
tek nekoliko desetina takvih prikaza, od druge polovice dvadesetih godišnje izlazi
više od 150 karikatura koje prikazuju muškarce i žene. Brojčana analiza karikatura
po godinama upućuje da broj objavljenih karikatura pokazuje tendenciju rasta do
1928. godine, zatim je upadljiva izrazita sličnost u broju i rodnoj zastupljenosti ka
rikatura između 1928. i 1938. godine, ali i devijacije koje se događaju 1933. godine
590 Ovdje nisu uračunati stripovi „Maks i Maksić" kao i neke portretne (auto)karikature
umjetnika koje su pratile tekst ili pjesmu posvećenu njima.
194
�Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza
kada pada ukupan broj karikatura, posebice broj karikatura koje prikazuju samo
muškarce, a istovremeno broj karikatura koje prikazuju muškarce i žene doseže
svoj vrhunac. (G raf VI-1, Tabela VI-1)
G raf VI-1: Broj karikatu ra i rodna zastupljenost na karikaturam a5915
2
9
400
■ Prikazi muškaraca
■ Prikazi žena
■ Prikazi muškaraca i žena
Tabela VI-1. P rikazi m uškaraca i žena u Koprivama 1918.-1923.592
Godina:
Prikazi
muškaraca
Prikazi žena
Prikazi muškaraca
i žena
Ukupno
1918.
70 (77%)
4 (4%)
17(19%)
91
1923.
257 (85%)
9 (3%)
36(12%)
302
1928.
335 (61%)
43 (8%)
173 (31%)
551
1933.
167 (41%)
23 (6%)
214(53%)
404
1938.
344 (63%)
43 (8%)
158(29%)
545
Karikature koje prikazuju muškarce i žene najčešće ih smještaju u scenu razgovora
ili udvaranja, a ponekad su muškarci i žene jednostavno prisutni kao dio grupe,
statisti na slici bez jasne komunikacije. Uz to, karikature zaviruju u razgovore su
pružnika ili opisuju odnos u kojem jedan spol (najčešće muškarac u liku poslodav
ca) ima jasnu poziciju autoriteta nad drugim. Ponekad je neki apstraktni pojam
kao mir, nacija, stranka ili regija personificiran u liku žene ili muškarca i kao takav
stavljen u odnos s ostalim likovima u karikaturi. Analiziraju Ii se ovi podaci pre
ma godinama, vidljivo je da su situacije razgovora bile stalan motiv u gotovo svim
591 Koprive 1918; 1923; 1928; 1933; 1938.
592 Koprive: 1918; 1923; 1928; 1933; 1938.
195
�U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
Osebujna hrabrost.;
Slika V I -1
Slika V I-2
„Moderni Herkul na raskršću"
„Osebujna hrabrost"
„Lijevo ili desno pitanje je sada;
„Čekaj, čekaj, m ogla bi i ti dobiti svoje ako ti
nekako na desno više oko pada,
dom a pijan dodjem!"
a u braku katkad ne škodi rošada."
{Koprive, 1.6.1919., br. 18)
{Koprive, 12.5.1928., br. 20)
godištima, od početka su se koristili i crteži koji su prikazivali muškarce i žene kao
dio neke grupe, karikature u kojima su žene personificirale određenu ideju, te ka
rikature koje su prikazivale supružnike. Pri tom e su karikature koje su prikazivale
supružnike proporcionalno rasle s godinama, dok su karikature koje su prikazi
vale personifikaciju određenog pojma bile popularne do kraja dvadesetih godina,
nakon čega su vrlo rijetke, ili ih uopće nema. S druge strane, običaj prikazivanja
udvaranja pojavljuje se u drugoj polovici dvadesetih godina, nakon čega postaje
stalna tema Kopriva, iako s godinama pomalo opada popularnost ove tematike.
(G raf VI-2) Krajem dvadesetih godina bilježi se i pojava karikatura u kojim se
muškarci i žene stavljaju u odnos u kojem jedan ima autoritet (moć) nad drugim.
Najčešće su to prikazi šefova i tajnica ili poslodavca i sluškinje, a postoji i nekoliko
crteža u kojem autoritativnu ulogu dobiva žena. No, smiješnost u ova dva slučaja
ima drugačije uporište. D ok se situacije u kojima muškarac zauzima pozu autori
teta smatraju razumljivima, a komičnost najčešće proizlazi iz seksualnih aluzija,
situacije u kojima žena nastupa kao autoritet problematične su same po sebi i stoga
smiješne. (Slika V I-1 i 2)
196
�Muškarci i žene u svijetu Kopriva: kvantitativna analiza
G raf VI-2: Karikature koje su prikazivale muškarce i žene u međuodnosu393
3.2
Zanimanja likova iz karikatura
Ukoliko se analizira zanimanje muškaraca i žena, uočljivo je da su zanimanja
muškaraca češće izražena ce da su muškarci većinom političari, vojnici i seljaci. S
vremenom se raspon zanimanja proširio što je vjerojatno posljedica sve veće po
pularnosti socijalne i situacijske karikature unutar kojih se tada pojavljuju konoba
ri, gostioničari, obrtnici ili umjetnici koji iz vlastite vizure komentiraju promjene
u društvu. (Grafovi VI-3-8; Tabela VI-2) Žene pak tijekom čitavog razdoblja u
najvećem dijelu karikatura nemaju jasno izraženo zanimanje ili pripadaju sloju
Slika VI-3
Slika VI-4
„Brz napredak"
„Zna li već što tvoja tipkačica?”
„Sve!"
„Prodajem članke o svim aktuelnim pitanjima na malo
{Koprive, 2 5 .1.1935., br. 5)
{Koprive, 20.4.1919., br.4)
„Novinarska piljarica"
i veliko."
593 Isto.
197
�U SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
seljaštva. O d kraja dvadesetih godina bilježi se promjena u idejnom prikazu žena.
Iako je u cijelom razdoblju dominirao udio žena koje nemaju ili im nije definirano
nikakvo zanimanje, 1923. godina skromno najavljuje prikaze zaposlenih žena koji
su postali učestaliji i ustalili su se tijekom sljedećeg razdoblja.
Ipak, treba naglasiti da se žene u karikaturam a prikazuju zaposlene u tradici
onalnim ženskim zanimanjima. Zaposlene žene su prvenstveno seljanke, zatim
sluškinje, prodavačice, glumice, glazbenice, a javljaju se i kao vještice (vračare),
tajnice, daktilografkinje, medicinske sestre, manikirke, fotom odeli itd. (G raf VI-9,
Tabele VI-3 i 4) Proboj žena u zanimanja bijelih ovratnika bio je rijetko zabilježen
i pritom popraćen negativnim komentarima. M otiv tajnice redovito je obilježen
insinuacijom seksualnog odnosa sa šefom, a Marija Jurić Zagorka prikazana je kao
novinarska piljarica. (Slika VI-3 i 4) Zanimljivo da nema prikaza učiteljica iako
su one bile relativno česta pojava u tadašnjem društvu. No, budući da su i prikazi
učitelja i profesora relativno rijetki, možemo zaključiti da je ovaj nedostatak p o
sljedica manjka interesa uredništva lista za teme iz obrazovanja uopće. (G raf VI-9;
Tabele VI-3 i 4)
G raf VI-3: Zanim anja m uškaraca u Koprivama 1918-1938.594
600
■ Bez jasnog zanimanja
500
■ Ostalo
400
■ Činovnici
300
■ Sportaši
200
■ Umjetnici
■ Seljaci
100
■ Političari
0
■ Vojnici i policajci
1918.
594 Isto.
198
1923.
1928.
1933.
1938.
�Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza
Tabela VI-2. Zanimanja muškaraca u Koprivama 1918-1938.595
MUŠKARCI PO ZANIMANJIMA
1918.
1923.
1928.
1933.
1938.
Vojnici i policajci
20
40
67
27
26
180
Političari
23
139
105
25
123
417
Seljaci
11
18
40
48
29
146
Umjetnici'9
6
5
8
22
5
23
63
Novinari
0
7
12
0
18
37
Profesori i znanstvenici
0
5
8
12
14
29
Sportaši5 7
6
5
9
9
0
6
11
24
7
48
Ukupno
Svećenici
3
7
7
3
8
28
Činovnici
3
12
8
6
15
44
Obrtnici
3
4
6
6
7
26
Trgovci
0
3
3
6
8
20
Studenti
0
2
0
2
1
5
Vozači
0
2
4
7
12
25
Suci i odvjetnici
0
1 ^
4
2
0
7
Liječnici i veterinari
0
1
4
7
8
20
Kockari
0
1
1
6
0
8
Prosjaci
3
0
4
5
6
18
Lopovi i kriminalci
1
0
7
4
15
27
Piloti
0
0
8
0
1
9
Konobari
0
0
4
0
8
12
Gostioničari
0
0
3
0
4
7
Ostalo5 8
9
3
1
13
7
17
41
31
42
121
153
135
482
Bez jasnog zanimanja
595 K o p r iv e : 1918; 1923; 1928; 1933; 1938.
596 Slikari, kipari, pjesnici, glazbenici, književnici, glumci, pjevači, fotografi, cirkusanti,
redatelji.
597 Nogometaši, planinari, boksači, hrvači, ribolovci, lovci, tenisači, skijaši, sklizači.
598 Zanimanja koja se pojavljuju samo u 1-2 godine i to u malim brojkama: radnik, ar
hitekt, kućarac, žongler, inkasator, mađioničar, smetlar, nosač, čuvar muzeja ili zoo,
penzioner, ribar.
199
�U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
G raf VI-4. M uškarci po zanim anjim a u Koprivama 1918.
G raf VI-5. M uškarci po zanim anjim a u Koprivama 1923.
profesori i
G raf VI-6. M uškarci po zanim anju u Koprivama 1928.
2 00
�Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza
G raf VI-7. Muškarci po zanim anju u Koprivama 1933.
G raf VI-8. Muškarci po zanim anju u Koprivama 1938.
Vojnici i policajci
5%
201
�U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA
G raf VI-9. Žene u Koprivama prem a zanim anjim a u Koprivama 1918.-1938.
■ Sportašice
■ Učenice
■ Bez jasnog zanimanja
■ Zaposlene
■ Seljanke
1918.
1923.
1928.
1933.
1938.
Tabela VI-3. Žene u Koprivama prem a zanim anjim a 1918.-1938.5"
Bez
jasnog
zani
manja
Članice
ženske
organi
zacije
Učenice
Sporta
šice
14
0
0
0
18
6
19
0
0
4
34
141
Seljanke
Zaposlene
1918.
4
0
1923.
5
Uku
pno
1928.
13
16
106
2
3
1
1933.
30
24
131
0
10
0
195
1938.
9
24
119
1
3
6
162
599 Koprive: 1918; 1923; 1928; 1933; 1938.
202
�Muškarci i žene u svijetu Kopriva : kvantitativna analiza
Tabela VI-4: Žene prema vrsti zaposlenja u Koprivama 19 18 .-1938.600
1918.
1923.
1928.
1933.
1938.
Žene prema
zaposlenju
Seljanke
4
5
13
30
9
61
Učenice
0
0
2
0
1
3
Vještice/gatare
0
1
1
0
1
Prodavačice
0
0
1
5
3
Glazbenice
0
0
2
2
1
Fotomodeli
0
0
2
0
0
2
Sluškinje
0
1
3
7
6
17
3
’
9
5
Medicinske sestre
0
0
1
0
1
2
Glumice
0
1
1
1
2
5
Manikirke
0
0
3
0
0
3
Slikarice
0
0
1
0
0
1
Telefonistice
0
0
1
0
0
1
Gostioničarke
0
0
0
3
0
3
Konobarice
0
0
0
3
0
3
Daktilografkinje
0
0
0
1
1
2
Cvjećarke
0
0
0
1
0
1
Gazdarice
0
1
0
2
1
4
Tajnice
0
1
0
0
2
3
Novinarke
0
0
0
0
2
2
Pralje
0
0
0
0
1
1
Učiteljice
0
0
0
0
1
1
Sportašice
0
0
3
10
3
16
Prosjakinje
0
1
0
0
0
1
Iz ovih podataka može se iščitati da su Koprive bile orijentirane prvenstveno prema
muškim čitateljima, te da polaze od pretpostavke da je muško iskustvo, muški ko
mentar, kao i događaji koji se tiču muškaraca, norma kojoj se treba posvetiti najviše
prostora u časopisu. Zanimljivo daje ovaj pristup izrazito dominirao 1918. i 1923.
600 Isto.
203
�U SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
godine kada su crteži na kojima nema uopće muškaraca izrazito rijetki, kao i crteži
koji prikazuju muškarce i žene u nekom međuodnosu. Ovi podaci idu u prilog
teoriji daje poslijeratno društvo obilježeno procesom repatrijarhalizacije i isticanja
virilističkog iskustva. U tom kontekstu žena se gubi iz vidokruga karikaturista, a
kada se pojavljuje, vrlo često tek statira na slici, personificira neki pojam ili regiju ili
ima ulogu podcrtavanja (ne)m oći određene nacije u odnosu na drugu.
Znakovito je da prikazi žena u tom poslijeratnom razdoblju ne odudaraju od
tradicionalnog obrasca: žene su većinom prikazane u čednim pozama, obučene,
kao seljanke, dame, kućanice i vrlo rijetko zaposlene. Ratom obilježeno društvo
odražava se i u prikazu profesija muškaraca, odnosno izrazitoj zastupljenosti vojni
ka i policajaca u karikaturama. Naravno, uniform irani pojedinci zahvalna su tema
budući da na jednostavan način utjelovljuju autoritet, državu i propisanu normu,
ali ipak je uočljivo da normalizacijom života i odmakom od ratnih dana opada broj
karikatura koji prikazuje vojnike i policajce. Analiza zanimanja muškaraca prika
zanih u Koprivama pokazuje da je udio vojnika m eđu profesijama muškaraca pri
kazanih na karikaturama bio najveći 1918. godine, odnosno za vrijeme i netom na
kon rata, a potom je pokazivao laganu tendenciju pada do kraja dvadesetih godina
te je tijekom tridesetih godina gotovo nestao iz retorike karikature ili se barem nije
izdvajao iz ostalih zanimanja. D om inantnost broja prikaza muškaraca proizlazi i iz
činjenice da je list bio prvenstveno orijentiran prem a političkoj karikaturi. Poslje
dično, karikature su vrlo često pokazivale političare čiji udio u ukupnim muškim
profesijama prati konstantu od nešto više od 20% uz dvije devijacije: 1923. godine
kada su političari činili preko 40% ukupnih muških profesija i 1933. godine kada
su činili jedva 7% ukupnog broja muškaraca. (G raf VI-3-7)
Izrazitu zastupljenost političara 1923. godine možda bismo mogli objasniti ko
načnom orijentacijom lista prema suvremenim političkim temama, a da se istovre
meno još nije afirmirala socijalna karikatura kao alternativni prepoznatljivi izražaj
Kopriva. Pet godina kasnije, 1928. godine, socijalna karikatura, posebice ona koja
se odnosila na nove pojave modernog, potrošačkog društva i poljuljane rodne od
nose, zauzima sve važnije mjesto u Koprivama i time umanjuje razmjeran postotak
prikaza političara. No, drastičan pad u broju prikazanih političara 1933. godine
nije odraz dobrovoljne promjene uredničke koncepcije lista, već je vjerojatno p o
sljedica režima diktature za vrijeme kojeg je bio zabranjen rad političkih stranaka i
kritika vladajuče strukture.
U takvoj situaciji Koprive su bile prisiljene napustiti političku karikaturu i kom
penziraju je većim brojem situacijskih, socijalnih karikatura te crtežima s erotskim
sadržajem. Posljedično opada broj političara, ali i karikatura koje prikazuju samo
muškarce, a raste broj karikatura koje prikazuju muškarce i žene u nekom m eđu
odnosu, prizore udvaranja, te samim time broj muškaraca bez jasnog zanimanja.
204
�Korištenje roda u Koprivama
Istovremeno, kritičnost društva pronalazi put kroz usta idejno neutralnog seljaka
i seljanke čiji udio u ukupnim prikazima u pravilu iznosi od 7 do 10%, da bi 1933.
godine naglo narasla i brojem dosegla svoj vrhunac (oko 14%). (Grafovi VI-4-7)
Učestalo korištenje motiva seljaštva ne upućuje na traženje čitalačke publike u tom
društvenom sloju. Naprotiv, seljaštvo se najčešće koristi u svrhu davanja druge per
spektive, pogleda izvana i interpretacije događaja s pozicije „običnog čovjeka iz na
roda,” koji sam po sebi ne sudjeluje u modernizacijskim procesima koji su zahvatili
društvo niti ima utjecaja na političke događaje. S druge strane, seljaci koji nose na
rodne nošnje koriste se i kao simboli nacija ili regija koje se stavljaju u međuodnos.
U sljedećem istraživanom razdoblju - 1938. godine, politički život u zemlji je
normaliziran te se i broj političara i muškaraca na karikaturama povratio, a Koprive
1938. godine po tipu karikatura koje nude vrlo su slične Koprivama 1928. godine.
(Grafovi: VI-2; VI-3; VI-8)
4. Korištenje roda u Koprivama
Karikature su se često koristile sredstvom personifikacije u svrhu prenošenja po
ruke. Najčešće se radilo o personifikaciji određene zemlje ili regije, a ponekad su
se personificirale institucije kao političke stranke ili Liga naroda, ili pojmovi kao
primjerice mir, rat ili godina.
Nacije su najčešće personificirane kao žene ili muškarci, a vrlo rijetko kao djeca
ili životinje. O dređene nacije predstavljene su kroz tzv. tipove id en rirera ili naci
onalne simbole kao „Uncle Sam“ za SAD, Marianne za Francusku ili muškarac
predstavljen sa tipičnim šiljastim šeširom s perom za Italiju. U drugim slučajevima
nacije su predstavljene kroz likove tadašnjih istaknutih političara, kao npr. Adolfa
Hitlera, Benita Mussolinija ili Nevillea Chamberlaina. Uz to su karikaturisti ko
ristili narodnu nošnju ili jednostavno natpis uz lik koji je personificirao određenu
naciju. (Slike VI-5-30)
Odabir lika žene ili muškarca kao simbola neke nacije ili situacije nije bio ni
malo slučajan. U karikaturama se može prepoznati obrazac kada se nacija pred
stavlja kroz lik žene, a kada kroz lik muškarca. Pri tome su određene nacije gotovo
uvijek bile prikazane kao muškarci, no niti jedna nije uvijek bila žena. Tako su
SAD, SSSR, Njemačku, Veliku Britaniju, Italiju i Japan uobičajeno prikazivali
muški likovi, uz jedan izuzetak kada je Velika Britanija predstavljena kao stara
bogata dama, okružena udvaračima iz Kraljevine SHS. Francuska je ponekad bila
prikazivana kao muškarac u francuskoj odori, ali često je predstavljena kroz svoju
nacionalnu ikonu - Marianne. (Slike VI-5-9) Dakle, svjetske velesile i države koje
su vodile agresivnu vanjsku politiku u pravilu su dobivale lik muškarca čime se
registrirao njihov politički autoritet, kredibilitet, ali i spremnost na uporabu sile.
205
�U SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
Slika VI-5
Slika VI-6
„Pokladni mamurluk na Istoku"
„Rivali na Dalekom istoku"
{K o p riv e ,
24.2.1933-, br. 2)
{K o p riv e , 4 . 2 . 1933.,
br. 6)
Francuska je povremeno bila prezentirana kroz lik Marianne. No, ukoliko je na slici bila zajedno s Velikom
Britanijom, u pravilu je stajala iza nje. Velika Britanija najčešće se prezentirala putem prepoznatljivog cilindra
kao na slici VI-7, no u jednom je slučaju prikazana u liku engleske dame (slika VI-8) za čiju se naklonost bori
Stjepan Radić.
Slika VI-7
„Poslije amputacije"
(K o p riv e , 16.10.1938., br. 42)
206
Slika VI-8
„Engleska i bistrička bogčija"
(K o p riv e ,
8.9.1923. br. 3)
�Korištenje roda u Koprivama
Ukoliko se taj autoritet nije uspio po Gubitak autoriteta Velike Britanije zbog politike
tvrditi u konkretnoj situaciji, karikature appeasementa i karikaturist je zabilježio obukavJi N.
Chamberlaina u haljinu.
su njihovu rodnu pripadnost stavljale u
pitanje. Tijekom tridesetih godina ugled
Velike Britanije bio je prodrman zbog
politike popuštanja appeasementa; stoga
je ona na jednoj karikaturi prikazana u
liku Nevillea Chamberlaina, obučenog u
suknju kako vješa rublje, odnosno bavi se
poslovima domaćice. (Slika VI- 9)
Rod ostalih nacija je varirao. Pri tome
je personifikacija nacije u liku žene obič
no upućivala je da je ona u nekoj nevolji,
da je žrtva krađe ili nasilja, ili je u podre
đenoj poziciji prema ostalim državama
na karikaturi. Ovo je posebice vidljivo
na primjeru prikaza Kraljevine Jugosla
vije ili nekih njezinih regija u suodnosu s
ostalim državama. Na karikaturama koje
Slika VI-9
komentiraju ugroženost njene teritori
„ P o tv rd a jed n e važne izjave**
jalne cjelovitosti, Jugoslavija je gotovo
„Nek se cijeli svijet boji rata kolko hoće - mi
uvijek dobivala lik žene. O na je gola žena
m irno radim o kod kuće svoj posao. Ako smo rekli
na mučilištu kojoj se velesile spremaju da nijedan engleski vojnik neće ići preko Kanala,
odrezati udove ili je žena na lomači dok kod toga i ostajemo! A i čemu bi išao kad mu sto
njezini susjedi spremaju ražanj. (Slika je na raspolaganju toliki ratni brodovi i avioni...?“
{Koprive, 26.5.1933., br. 22)
VI-11 i 14)
Budući da su talijanski teritorijalni zahtjevi najviše ugrožavali teritorijalnu cjelovitost Kraljevine SHS i izravno se ticali hrvatskog teritorija, oni su česta tema
karikaturista Kopriva. Italija je svoje pretenzije na Istru i Dalmaciju temeljila na
tajnom Londonskom ugovoru iz 1915. godine. Granica Kraljevine SHS i Italije re
gulirana je Rapalskim ugovorom kojim je Italija dobila Trst, Goricu, Gradišku, dio
Kranjske, Istru (bez Kastva), Zadar, Cres, Lošinj, Lastovo i Palagružu. Budući da
je Rijeka od 1919. godine bila pod okupacijom trupa Gabriela D Annunzia, ona je
organizirana kao Riječka Država u kojoj su fašističkim udarom 1923. godine vlast
faktički ponovno preuzeli Talijani. Rimskim ugovorom iz 1924. godine Rijeka je i
formalno pripala Italiji.60
1
601 Goldstein, Hrvatska 1918. -2008., 36-42
20 7
�U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA
Jugoslavija u krizi dobiva lik žene.
Slika VI-10
„Talijansko kavalirstvo"
„Talijan: Evo mc lijepa Jugoslavijo da te pozdravim.
„Jugoslavija: Samo mi nemoj ukrasti mojih dragulja
‘plemcniti’ viteže?
{Koprive, 25.11.1918., br. 22)
Slika VI-11
„Jugoslavija na mirovnoj konferenciji"
„Pošto Jugoslavija nije sama htjela da prizna opravdanost londonskog ugovora kojem joj se ima oduzeti jedna noga, povjerila je mirovna komisija tu misiju Italiji."
{Koprive, 7.5.1920., br. 5)
Koprive ne propuštaju registrirati neravnopravan položaj novonastale Kraljevine
SHS i stare sile Italije, a stupanj neravnomjernosti prolazi kroz gradaciju kako
je Italija uspijevala u ostvarivanju svojih nauma. Tako je na prvim karikaturama
Talijan prikazivan kao lukavi udvarač, a djevojka (Kraljevina SHS) u njegovom
društvu treba zaštitu treće strane i mora paziti da dobro čuva svoje dragulje. U
komentaru fašističkog udara u Rijeci Italija je prikazana kao muškarac, a Rijeka
kao žena pod njegovim nogama. Napokon, na karikaturi iz 1923. godine, kada
je pod fašističkim utjecajem talijanska vlast u Istri i dijelovima Dalmacije postala
agresivnija prema nacionalnim manjinama, obespravljena Slavenka postaje djevoj
čica na koljenima pred krupnim Mussolinijem s bičem u ruci. (Slike VI 10-13)
Neposredno prije isteka Mirovnog ugovora s Italijom u ljeto 1928. godine Koprive
su zabilježile nove teritorijalne aspiracije prema Dalmaciji, koja je prikazana kao
talijanska prisilna zaručnica. (S lik a V I-l6 i 17)
208
�Korištenje roda u Koprivama
S a d tvl|eg z a p a d a .
Slika VM 2
„Sa divljeg zapada"
„Mussolini: Moja draga Slavenko, tko hoće da
upozna talijanske kulture, taj mora najprije da
upozna talijansku početnicu?
{K o p riv e , 3.11.1923., br. 44)
Slika V I-14
T alijanska b rig a z a R ijek u.
Slika VI-13
„Talijanska briga za Rijeku"
„Mi smo došli na Rijeku daje oslobodimo
užasnog položaja u kojem se nalazi i da riječke
Slavene zaštitimo od eventualnih progona;'
{K o p rive, 13 . 10 . 1923., br. 41)
Slika VI-15
„Jugoslavija na ražnju"
„Incident na zajm ovnom balu"
„Rumunj: Ja vas braćo neću smetati ako i mene
kada bude gotovo pozovete na gozbu!“
{K o p riv e , 11.2.1928., br. 7)
„Mussolini: Santa Madona - danas joj ne može
mo ništa! Ona je u pratnji Johna Bule!'
{K o p rive, 18.2.1928., br. 8)
209
�U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA
Slika V I-16
„P red zaruke"
„Brižni otac Velja: N e plači, ćerko moja, što te
Slika V I-17
dajem ovom crnom Talijanu. Imaj na umu da
„Z aruke sign ora M ussolinija s D alm acijom "
ćem o ako ovako naš budući zet nastavi, doskora
„Dan vjenčanja odredit će prema usm enom i
mi svi skupa biti pod jednim krovom!4
pism enom utanačenju sa roditeljima sam g osp o
[Koprive, 23.6.1928., br. 26)
din zaručnik!4
(.Koprive, 3 0.6.1928, br. 27)
Naravno, činjenica da su Jugoslavija, Rijeka i Dalmacija prezentirane ženskim li
kom može se protum ačiti i ženskim rodom njihovog imena ili pretpostavkom da se
u likovnim prikazima domovina često utjelovljuje u liku žene kako je to istaknula
Reana Senjkovič.602 Jugoslavija se zaista češće prikazuje kao žena nego druge ze
mlje, a znakovito je da uzima oblik žene i u situacijama koje komentiraju unutrašnjo-politička pitanja.
Ipak, Jugoslavija nije uvijek prikazana kao nemoćna žena. U slučajevima u
kojima je stajala u ravnopravnom odnosu s ostalim akterima u karikaturi ili ne
utralno komentira određenu političku situaciju, ona dobiva lik muškarca. (Slika
VI-18 i 19)
Zanimljiva je karikatura koja prikazuje tri žene u narodnim nošnjama Kra
ljevine SHS, Čehoslovačke i Rumunjske kako se dogovaraju da će zajedničkim
snagama odbiti svog ,,dilberta“ Italiju. Iako na prvi pogled izgleda da su zemlje
na ravnopravnoj osnovi prikazane kao žene, poanta karikature je da su njih tri u
602 Senjkovič, „Domovina je ženskog roda", 281-298.
2 10
�Korištenje roda u Koprivama
V«u»k« politika Albantjr
Slika V I-18
„Vanjska politika Albanije"
„Nakon Italije nudi kralj Zogu i ostalim europ
skim silama koje vjeruju da u košari nešto ima,
da ruke - par, nepar."
C
Koprive, 17.11.1928., br.47)
Slika V I-19
„Rabota talijanskih saveznika"
„Jugoslaven: Ej vi, što ste toliko zapeli da čistite
tu dronjavu čizmu! Nikakve vajde od te rabote,
kad ona ionako sve dublje gazi u blatu..."
{Koprive, 19.5.1928., br. 21)
neravnopravnoj poziciji prema Italiji,
koja se u pozadini karikature javlja kao
muškarac. (Slika VI-20)
Sličan obrazac ponavlja se kod prika
zivanja unutrašnjih međunacionalnih
odnosa. Ukoliko se pri tome dva naroda
želi staviti u neravnopravan položaj, u
pravilu ih prezentiraju osobe različitog
spola, pri čemu naravno seljanka_prederavlja zavisni, slabiji narod- (regiju), a
Sfljak^vojnjk Hi pnlirirar nnsi^rp mori
Tako primjerice 1918. godine Ličanka
na koljenima moli Slavonca za hranu, a
zagrebačka kumica pita srpskog vojni
ka kada će ih početi tući.603 U jednom
Slika VI-20
„Tri djevojke, tri dilberke"
„Glas jedne djevojke:
Kako bi bilo da mi,
umjesto da se među
sobno počupamo,
isprašimo metlom tog
našeg dilbertar
{Koprive, 23.6.1928.,
br. 26)
603 Ovi prikazi su reakcija na nestašice hrane koja je zavladala u određenim dijelovima
Hrvatske za vrijeme rata. Žene i mladi iz pogođenih krajeva bili su prisiljeni putovati
u Slavoniju da bi nabavili osnovne životne namirnice. Pri tome su često bili izloženi
211
�U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
prikazu političara iz 1928. Velimir Vukičević, Svetozar Pribićević i Ljubo Davidović
prikazani su kao muškarci, dok su Stjepan Radić i A nton Korošec obučeni u žen
ske seoske narodne nošnje. No, deset godina kasnije, kada je hrvatska opozicija
oformila homogen blok i vršila snažan pritisak na vladu da riješi hrvatsko pita
nje, dok je vlada istovremeno pokušavala izbalansirati nesiguran vanjskopolitički
položaj Kraljevine Jugoslavije, odnos snaga bitno se preokrenuo u korist hrvatske
strane. Tada je karikaturist u postelju smjestio Vlatka Mačeka u muškoj zagorskoj
nošnji i seljanku koja je predstavljala srpski narod. (Slike VI-21-24)
žabrinuta.
Iz S la v o n ije .
iP '
i
i
Slika VI-21
Slika VI- 22
„ Z a b r in u ta "
„ I z S la v o n ije "
„Naš gospon župnik furt nam pripoveda, kak ste
„Draga m oja Ličanko, mi ne prodajemo ž ito na
vi Vlahi došli sim klati i m učit! Ja bi htela znati,
kilograme, već samo na cente!"
gda bute s tim klanjem i m učenjem počeli ?“
{Koprive, 10.7.1918., br. 13)
{Koprive, 6 .3.1920., br. 9)
Prikazi susjednih zemalja ponavljaju ovu logiku. Simptomatična je promjena
prikaza Mađarske koja se nakon raspada Austro-Ugarske suočila s teritorijalnim
zahtjevima Rumunjske i novonastalih država - Kraljevine SHS i Čehoslovačke.
Trijanonskim mirovnim ugovorom 1920. M ađarska gubi gotovo 70% svog
dotadašnjeg teritorija pri čemu je Austriji ustupila Gradišće (bez Šoprona),
Cehoslovačkoj Slovačku, Rumunjskoj Transilvaniju, a Kraljevini SHS zapadni
nasilju te su ostajali i bez hrane i aprovizacije. (Boban, „'Materinsko carstvo'", 191209)
212
�Korištenje roda u Koprivama
Slika VI-23
„K akav će b iti kraj pjesme?"
„Kladilo se m om če i devojče!
D a spavadu, da se ne diradu!"
(.Koprive, 9.9.1938., br. 37)
Slika VI-24
„Najbolje političke maske ove pokladne sezone"
„Korošec kao - djevojka za sve, Pribićević kao vatrogasni trubač, Davidović kao - sabirač buba,
Vukičević kao - u.k pukovnik u miru, ^ a d ić kao
- Vječno raspoložena namigušjL
{Koprive, 18.2.1928., br. $)
Banat, Bačku, Baranju, Međimurje i Prekomurje. Koprive su na svojim stranicama
zabilježile ovo odumiranje dotadašnjeg najvećeg hrvatskog rivala. Neposredno na
kon rata Mađarska je još uvijekjnuškarar, bolesnik na izdisaju, okružen svojim su
sjedima koji čekaju njegovu smrt, na karikaturi iz 1923. godine Mađarska je dječak
koji maše prevelikom sabljom, da bi 1928. godine postala ženam otrcanoj odjeći s
krunom na glavi koja moli zajam od SAD-a. (Slike VI- 25- 27)
Bugarska je pak u većini slučajeva prikazana kao poludivlji, krvoločan balkan
ski vojnik što je vjerojatno odraz neriješenih teritorijalnih problema između dvije
države i percepcije Bugarske kao susjeda s agresivnim namjerama (Bugari su ima
li aspiracije prema Caribrodu i Bosiljgradu te Makedoniji). No, na karikaturi iz
1928. godine, objavljenoj nedugo nakon dva katastrofalna potresa u Plovdivskoj
oblasti, Bugarska postaje žena koja treba pomoć Jugoslavena. (Slike VI-29 i 30)
Austrija nije čest motiv karikatura. Ipak, pobjede nacističke stranke na izbo
rima u Njemačkoj 1933. u Koprivama je izašla karikatura „Apokaliptički plesači“
koja prikazuje ples Adolfa H idera u zagrljaju sa ženom koja personificira Austriju.
(Slika VI-28)
Ponekad su institucije ili pojmovi personificiraimUiku-žene. To je obično znači
lo da im je narušen ugled ili da poruka crpi značenje iz neke „ženske" karakteristike.
213
�U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA
Slika V I-25
„Madjarska u Agoniji"
„Madjarszag: Dr. W ilson reče da će me ove
sablasti zadaviti. Liječio sam se žandarim a, sam nicom i vojskom, pa ništa ne pom aže. Još ću
pokušati s Karolijevom m edicinom ... ako mi to
Slika VI-26
ne pom ogne, onda ću slavno umrijeti s p okli
„Velika sablja m alog Madjara"
kom: Živjela integracija!"
„Ako već ne mogu da lupam, barem ću zveckati"
{Koprive, 20.1.1923., br. 21)
{Koprive, 25 .1 0 .1 9 1 8 ., br. 20)
Tako, karikatura iz 1933. godine koja komentira Ženevsku konferenciju o razoružavanju, utjelovljuje Ligu naroda u liku žene koja bezuspješno pokušava spasiti
uskršnje jaje, odnosno konferenciju. U to vrijeme utjecaj Lige naroda već je bio
ozbiljno narušen, a Konferencija o razoružanju pokazivala je očite znakove pro
mašaja. (Slika VI-31) Kada se željelo naglasiti da se nsTjaBadnoj-slmpštini-KFftljevin e jn g o sla v jjp izgovara previše riječi, ona je prikazana ljlilm hrhljive žen e. (Slika
VI-89) Zanimljivo je da je Nova godina obično dobivala lik žene, što vjerojatno
izlazi iz roda pojma, ali i mističnosti, nedokučivosti budućnosti i varljivosti nade
u bolje sutra. (Slika VI-32) Nadalje, u karikaturama iz 1918. godine m irje jje rsonificiran-u-Uku žene, dok je rat bio prikazan u liku muškaraca, vjerojatno boga
rata. Zanimljivo je d aje dvadeset godina kasnije, kada je navodni ženski pacifizam
postao argumentom za stjecanje izbornog prava, ova tvrdnja u Koprivama postala
predmetom poruge. (Slike VI-33-34)
214
�Korištenje roda u Koprivama
Slika VI-27
„M agjarski zajam A m erici”
„Magjarska: Opljačkana, uništena, izgladnjela
Magjarska m oli jedan mali dolarski zalogajčić.
Ujak Sam: Valjda želiš, da si kupiš hljeba?
Magjarska: N e, nego revolver
(Koprive, 28.1.1928., br. 5)
Slika VI-28
„A pokaliptični plesači”
(Koprive, 7.7.1933., br. 38)
Bugarska se prikazuje kao poludivlji Balkanac u kari
katurama koje izražavaju sumnju u njezine teritorijalne
aspiracije prema Kraljevini SHS, ali nakon što su je po
godila dva potresa postaje žena koja treba zaštitu.
Slika VI-30
„Balkansko m ilovanje”
Slika VI-29
„Eto kakvi ste vi Balkanci! T i se osušio od gladi
„Balkanski Locarno”
ko drveno raspelo, ti ostala bez krova zbog po
„Najiskrenijim i najmiroljubivijim namjerama
polaze prema Jugoslaviji delegati za balkanski
još jučer m e bijesni dozivaste jedan protiv dru
Locarno, koji se osniva uz dobronamjernu i
goga. Kako bi bilo da vas zajedno blagoslovim?”
solidarnu asistenciju velikih sila”
(Koprive, 31.3.1928., br. 14)
(Koprive, 5-5.1928., br. 19)
tresa i baš sada udariste u ljubav i milovanje. A
215
�U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
Slika VI-31
Slika V I-32
„Uskrsno razočaranje"
„Novogodišnje priviđenje"
„Tko bi m islio da ovako lijepa pisanica m ože biti
„Razgovorljivi Radić, šutljivi Pašić i godina
tako strašan mućak!"
Tisućudevestodvadesetčetvrta."
{Koprive, 1 4 .4.1933., br. 16)
{Koprive, 29.12.1923., br. 52)
Slika VI-34
Slika V I-33
„Kad bi bilo do žena"
„Novi pokušaji"
„Zlata Perlić iz Šandrovca traži da se om ogući ženama da
„MIR: Ta pusti, ta pusti me već
aktivno sudjeluju u politici.
R udolf Herceg: „No, ove sigurno ne bi rješavale hrvatsko
jednom k njima!"
{Koprive, 15.4.1915., br. 11)
pitanje 100 godina."
{Koprive, 1.7.1938., br. 27)
216
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
Navedeni primjeri ilustriraju na koji su se način rodni obrasci koristili u objašnja
vanju i definiranju sebe i drugih, te kako se uz pomoć korištenja rodnih koncepta
uspijevalo brzo i jednostavno iznijansirati odnose snaga među likovima karikature.
Ovime su se ujedno ocrtavale osnovne ideje koje su se vezale uz koncepte muškosti
i ženskosti. Ženskost kao zavisnost, podređenost, ugroženost i nježnost te muškost
kao snaga i moć predstavljali su općenit obrazac, normu unutar koje su se objaš
njavale i interpretirale ostale situacije i trendovi. Nove pojave, procesi i događaji
propitivali su se upravo kroz prizmu rodne dihotomije društva koja je percipirana
kao temeljna i istinska odrednica zajednice. Na sljedećim stranicama pokazat će se
da se apstraktna definicija ne uspijeva uvijek potvrditi u konkretnim situacijama.
No, odmak od norme u pravilu uvijek postaje predmetom poruge i time se norma
u konačnici ponovno potvrđuje.
5. Modemi trendovi: Sport, seks i ženski pokret
Koprive su bilježile reakcije na nove društvene trendove prve polovice 20. stoljeća.
Stoga na njihovim stranicama nalazimo komentare o potrošačkoj kulturi, novom
načinu provođenja dokolice, izrazitim promjenama u ženskom modnom izražaju,
značaju sporta u novom društvu te ženskom pokretu.
5.1
Kult tijela
Zdravlje, hig»j**nci, cp ^ rr; kuli- rij^la nimpmnli su se kao nerazdvojive nove smjer
nice popularne kulture življenja koja je slavila sunčevu energiju i tjelesnu snagu.
Tijelo prestaje biti predm et srama, te postaje objekt brige kako pojedinaca, tako
i državnih institucija. U međuratnom razdoblju ljude se poticalo na rekreativno
bavljenje sportom (plivanje, šetnju, skijanje, bicikliranje itd.), rastao je broj par
kova, kupališta i igrališta u gradovima, popularizirala su se sportska natjecanja i
sportski klubovi, izgradili su se novi stadioni u Wembleyu, Beču i Berlinu, a poja
vila su se i natjecanja ljepote.604 Tijelo se sve više izlagalo pogledima: na plažama,
na igralištima ili na ulici. „Potekavši iz nordičkih zemalja razmahao se veliki pokret
po svijetu kome je svrha zdravlje, snaga i ljepota čovječjeg tijela, postizava se zdrav
organizam, snažno mišičje i savršena forma", hvalio je autor članka „Snaga ljepote
tijela" trend nudističkog bavljenja sportom.605
M eđuratna Jugoslavija nije bila izuzetak. Oslanjajući se na tradiciju sokolskih
udruga u Hrvatskoj i Sloveniji, već 1919. godine osnovan je Sokolski savez Srba,
Hrvata i Slovenaca koji je 1921. godine brojio oko 30.000 članova. No, jedinstvo
604 Mazower, Mračni kontinent. Europsko dvadeseto stoljeće, 83 i 94.
605 „Snaga i ljepota čovječjeg tijel", Svijet, 10 srpnja 1926., br. 2: 27
217
�U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
organizacije nije dugo sačuvano te je već 1922. godine dio hrvatskih sokolskih
organizacija osnovao paralelni Hrvatski sokolski savez, a iz matične organizacije
istupili su i pojedini srpski sokolski klubovi. Istovremeno se slovenska klerikalna
organizacija > rao“ širila prvo na prostor Hrvatske, a onda i Bosne i Hercegovine,
(O
te se 1921. godine organizirala Jugoslavenski orlovski savez sa sjedištem u Ljublja
ni. D o 1940. godine u Jugoslaviji je osnovano 1250 sportskih udruga, od čega su
gotovo dvije trećine otpadale na nogom etne klubove.606
Prvo natjecanje za miss Jugoslavije održano je 1926. godine, a njegova p o
bjednica Štefica Vidačić postala je medijska ličnost, krenula na europsku turneju
i okušala se u filmskoj karijeri. Ovaj oblik zabave očito je postao popularan te su
tijekom raznih društvenih događaja organizirani manji izbori za miss određenog
grada, miss udanih žena, miss kupališta itd. Tako nas primjerice Svijet često oba
vještava o lokalnim izborima ljepote,607 prenosi svečano otvorenje plovnog kanala
u M aksimiru za vrijeme kojeg je održan izbor za miss gospođa,608 sam organizira
izbor za miss kupaćih kostima,609 a Koprive iz 1928. godine donose karikaturu
izbora za ipis^-Save u kojem se članovi žirija (muškarci) tuže što se izbor ljepo
te održava samo za žene, što se ne odvija u privatnoj atmosferi njihovog ateljea
ili što su prim orani na takav dodatni izvor zarade. N a taj način autor karikature
naznačuje višestruku ulogu natjecanja u ljepoti - osim što su predstavljali izvor
zabave za pučanstvo, oni su svojom spolnom ekskluzivnošću prenosili poruku da
prvenstveno žensko tijelo mora biti lijepo, razgolićene natjecateljice pridonosile
su erotiziranom naboju natjecanja, a cjelokupna manifestacija postaje dio po tro
šačke kulture. (Slika VI-35)
O d 1928. godine Koprive bilježe nove načine provođenja dokolice među
Zagrepčankama i Zagrepčanima. N a njihovim stranicama nižu se kupači i kupa
čice na Savi, odlasci u Crikvenicu preko ljeta, izletnici i planinari koji izazivaju
čuđenje, ali i zaradu lokalnog seljaštva i scene sa skijanja ili sanjkanja. Usporedno
s ovom pojavom javljaju se prikazi muškaraca i žena koji se bave određenim spor
tom. Pri tome se prikazi sportaša javljaju već početkom dvadesetih godina, dok se
prve karikature sportašica javljaju u drugoj polovici dvadesetih godina. Broj prika
za sportaša i sportašica doseže svoj vrhunac 1933. godine, vjerojatno kao posljedi
ca veće zastupljenosti karikatura društvenih događaja. (Grafovi VI-3-9)
606 Christensen, International Encyclopedia oflVomen and Sports, 1303. O sokolskim sa
vezima vidi i: Radan, Pregled historije tjelesnog vježbanja i sporta, 134-155; Herout,
,, 150. godišnjica sokolskoga pokreta", 14-20; Paar, Hrvatski sokol.
607 Svijet, 20. kolovoza 1927., br. 8: 168; Svijet, 27. kolovoza 1927., br. 9: 196.
608 „Izbor krasotica u Maksimiru", Svijet, 24. srpnja 1926., br. 4:65.
609 Svijet, 23. srpnja 1927., br. 4:76
2 18
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
M eđutim, kult tijela međuratnog raz
doblja nije bio samo dio potrošačke kulture
življenja (kao u poslijeratnom razdoblju),
već se oslanjao i na političke i nacionalne
procese. Zdravo tijelo poistovjećivalo se sa
snagom i zdravljem kolektiva i uspješnom
prokreacijom nacije. Joan Tumblety, koja
proučava suodnos fizičke kulture i muškosti
u međuratnoj Francuskoj, i Erik N . Jensen,
koji je slično istraživanje proveo za područ
je Weimarske Republike, dolaze do zaključ
ka da su sport, i to naročito timski sport,
koristili politički prvaci u svrhu imaginacije
poželjne nacionalne zajednice i m obilizaci
je masa. Zdravo, snažno, oblikovano muško
tijelo označavalo je zdravu i snažnu naciju
Slika IV-35
te pripremalo izdržljivu vojsku. Osim toga,
„Žiri natječaja za ‘M iss Save’“
timski sportovi su u vrijeme razvoja masov
„Papageno D ABAC: Šteta što se za miss
ne kulture predstavljali prostor promicanja mogu natjecati samo žene jer inače sumnjam
nacionalnog zajednišr
klasne suradnje i da bi mi tko mogao konkurirati.
D on (JEAN): Šteta što se taj natječaj ne vrši
„mail bondinga".'
Karikature u Koprivama rano su žabi- “ ^ o m ateljeu jer ja imam za takve stvari
r
.
*)ezlle ovu s apsfbnnacuu društvenog
ekstra cimer’
.
m» chevalier (KRI
-
čenja s p o r ta š a već 1923. godine nalazimo u današnja dem okm tirareem en a mora da
karikature koji ističu da je sport postao novi uz aranžiranje izloga bavi i ovakvim nadrislisim bol nacionalne snage. Karikaturist Fra- karskim poslovima.”
njo Maxiner u karikaturi „Hajduk nekoć i
(Koprive, 18.8.1928., br. 34)
daii£$“ uz pom oć igre riječi oko imena split
skog nogom etnog kluba, nogom etaše prikazuje kao nasljednike hajduka -junaka
narodne tradicije. N a istom tragu je i njegova karikatura „Novo doba, novi Napoleoni" u kojoj pobjedničkog nogom etaša okružuju zamišljeni duhovi hrvatskih
nacionalnih heroja: kralja Tomislava i Zvonimira, Nikole Zrinskog, Matije Gupca
i bana Josipa Jelačića. Crtež pod naslovom „Kultura X X veka“ iz 1928. godine
upućuje na veliku popularnost sportskih predstava. Na njemu su u četiri sličice
suprotstavljeni prazni muzeji i slabo posjećeni koncerti klasične glazbe prepunim 6
0
1
610 Vidi: Tumblety. R e m a k in g th e M a le B ody: M a s cu lin ity a n d th e uses o fP h ysica lC u ltu re
in I n te n v a r a n d V ichy France; Jensen, B o d y b y PViemar: Ath letes, G en d er a n d G erm an
M o d e m ity .
21 9
�U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
Novi načini provođenja dokolice.
Slika V I-36
Slika V I-37:
„Nedjeljni izlet"
„Savski tipovi"
„Muž: D a nism o što zaboravili?
„Laffovi bi htjeli biti hrabri. Udavače su vrlo
Žena: Ja m islim da nism o! O sim Pokućstva
oprezne. Profesori vjeruju tek toplomjeru. U lju
ostao je kod kuće još sam o kanarinac."
bavi je i najhladnija voda vruća. U natoč vrućeg
{Koprive, 2 1 .7.1933., br. 30)
sunca i čeznutljivih pogleda neke ostaju hladne.
O n i koje voda ne privlači."
{Koprive, 21.7.1933., br. 30)
S lik a V I-3 8
„Gde su ti cajti..."
„Pak si i njima ra
čunala vino samo 6
dinara litru?
N eg kaj bi drugo?
Bara, Bara - nigdar
se ti s pameću zestala
ne buš! Kaj ne znaš
da jc zaljubljenima
cifra manje ili više
sejeno?
Je, gde su ti cajti da
bi se ja natosetila!"
Ude su li a ijti. . .
{Koprive, 21.7.1933.,
br. 30)
Slika V I-39
„Morala bi biti teža."
„Moj muž M ilan nikako ne vjeruje da imam
samo p edeset kilograma.
Kako to?
Pa kaže čovjek da je to nem oguće kad se uzme
220
da sam nam pojela dvije kuće i automobil"
{Koprive, 30.6.1928.. br. 27)
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
gledalištima nogom etnih utakmica i boksačkih mečeva. Ipak, desetak godina
kasnije karikaturist Ivo Režak, koji je često objavljivao pod pseudonimom IVES,
uočio je drugu stranu medalje nogom etne bajke. Na njegovom crtežu nogometaš
više nije nacionalni heroj več „novi jugoslavenski eksportni artikl" kojeg odgaja
jugoslavenski nogom etni savez, da bi ga kasnije na njegovo zadovoljstvo, kupio
strani sportski „špekulant". (Slike V I-40-43)
Sportaši su prikazivani kao suvremeni heroji.
Slika VI-40
„Hajduk"
„Nekoć i danas“
{Koprive, 2 7 .10.1923., br. 43)
Slika VI-41
„N ovo d oba, novi Napoleoni"
„Zbor pradjedova: Gle, gle, ipak su naši unuci
našli pravo oružje za njihove svjetske pobjede;1
{Koprive, 23.6.1923., br. 25)
Kako se novo pom odarstvo odrazilo i uklopilo u međuratne rodne koncepte i m o
žem o li ustvrditi daje kult tijela jednako utjecao na redefiniciju muškosti i žensko
sti?
Brojčani pokazatelji prikaza sportaša i sportašica ukazuju da je sport bio o tv o
ren za pripadnike oba roda - i žene i muškarci plivaju, šeću, igraju nogom et i uživa
ju u prirodi. S druge strane, interpretacija poruka crteža pokazuje da sudjelovanje
u sportskim aktivnostima nije bilo jednako prihvatljivo za žene i za muškarce.
Prikazi sportaša većinom su se bavili njihovom m išićnom snagom i društve
nim kredibilitetom. (Slike V I-40-45) Iako se u karikaturama osjeća nelagoda
221
�U SLUŽBI ID EN TITETA I M O D E R N IZ A C IJSK IH PROCESA
Slika V I-42
„Novi jugosla
venski eksportni
artikl**
Novi jugoslavenski
eksportni artikl
Kultura XX. vijeka
„N ogom etni savez
(kao brižni odgoji
telj): Tako, tako dije
te! Čim više budem o
imali amatera, tim
časniji i ugledniji će
biti naš sport. I zato
mi da to polučim o
ne žalimo ni truda ni
troška.
Strani športski
špekulant: Hvala
vam lijepo na tru
du - takova roba se
kao profesionalna
dade svugdje dobro
Slika VI-43
plasirati.
„Kultura XX veka (GRADACIJA
INTERESA
Kupljeni as: Sad
sam napokon postao
čovjek!"
(,Koprive, 13.9.1935.,
br. 38)
N o g o m e t n i s a v e z (kao briž
ni odgojitelj): Tako, tako, djeco!
Čim više budemo imali asova ama
tera, tim časniji i ugledniji će biti
)4
*
„Publika rezonira. Publika se oduševljava.
Publika zijeva. Publika u ekstazi!*
{Koprive, 27.10.1928. br. 44)
Slika V I-44
„Iz športskog svijeta**
Apis iz varaždinskog športskog kluba.
(Koprive, 28.6.1919., br. 22)
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
ČOVJEK BUDUĆNOSTI
P red tra in in g za O lim pijadu u Berlinu
©
, ^
|
b
L
V
/
S
f
&
B
B
s
r
Nai čovjek budućnosti u petoboju. Sprintu, kratkim prugama 1 — zbrajanju.
Slika VI- 46:
j
„Predrrainining za O lim pijadu u Berlinu"
Naš čovjek budućnosti u petoboju, sprintu, kratkim pruga
ma i - zbrajanju.
{Koprive, 15.11.1935., br. 47)
f
intelektualnog miljea pred imperativom sporta u
životu suvremenog muškarca, autori Kopriva bili su
„Novi np čovjeka koji će se razvi- p rjm orani p oložiti oružje pred činjenicom da se mus
Slika V I-45
„Č ovjek budućnosti**
ti iz današnjeg našeg pračovjeka!"
{Koprive 20 8 1920 br 33)
,
.
...
, ,
. . . .
... ,
karci njihovog doba moraju baviti sportom ili barem
za njega pokazivati zanimanje. „Kako vas nije stid
sjediti ovdje na klupi i sanjariti, mjesto da učestvuje
te u nogom etnoj utakmici?", upitala je djevojka svog
udvarača u jednoj karikaturi iz 1919. godine. Na njegov odgovor da ga ne zanima
utakmica već poezija, ona mu prezirno odgovara „Ah, kakva poezija, molim vas,
to je nem oderno! Nas m oderne ljude zanima šport!“611 Ipak, pretjerana orijentiranost tijelu nem inovno je izazvala i kritičke osvrte, pa se Ivo Režak u karikaturi
„Predtraining za Olimpijadu u Berlinu" iz 1935. godine podsmjehuje intelektual
nim kapacitetima sportaša. (Slika V I-46)
S druge strane, sportašice nisu niti u jednoj karikaturi percipirane kao nacional
ne ikone. Čak i zagrebačke rukometašice/hazenašice, koje su 1934. godine osvojile
svjetsko prvenstvo, u Koprivama nailaze samo na poruge, te 1935. godine izlazi
njihova karikatura nakon sraza s Poljakinjama u kojoj se objašnjava da niti jedan
klub ne zna dobro igrati.612 (Slika V I-47) Žensko bavljenje sportom s podsmjehom
se pokušavalo interpretirati u kontekstu tradicionalnog ženskog kruga djelovanja.
611 „Savremeno pitanje" K o p r iv e , 13. rujna 1919., br. 33: 3.
612 Hazena ili Č eška b a z e n a bio je jedan oblik rukometa koji se igrao na malom polju,
a nastao je u Češkoj. Zagrebački ženski hazenaški klub osnovan je 1925. godine, a
njegov najveći uspjeh je osvajanje svjetskog prvenstva 1934. godine. Ubrzo nakon
223
�U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
Razgolićene plivačice su m eta zavodni
ka, skijašice u biti tragaju za udvaračima,
a gimnastičarke će svoje nove vještine
iskoristiti za obranu od dosadnih prosaca, zadržavanje i kontroliranje muža te
uspješno vođenje dom aćinstva. Najviše
poruge izazivaju nogom etašice koje se
obavezno prikazuju s nekim sim bolom
kućanskih poslova. O n e stoje u klasičnoj
klupskoj pozi za grupno fotografiranje,
ali u ruci um jesto lopte drže kupus, igra
ju nogom et s klupkom vune i pri tom
pletu čarape, a uz njihove portretne kari
Slika V I-47
kature pojavljuje se sličica bebe i kuhače.
„ P o b jed n ičk i povratak u d om ovinu"
(Slike V I-48-53; 56)
Iz ovog proizlazi da je kult tijela utje
dade u inostranstvu pobjedjivati i bez njih. A li
cao na značenje, manifestaciju i impera
priznati i Poljakinjama, koje o hazeni nemaju
Sad su zagrebačke hazenašice bar vidjele da se
neka se zasluga za naše tri pobjede ipak mora
tive i muškosti i ženskosti m eđuratnog
baš pravo ni pojma. Jer da one znadu igrati, ne
razdoblja, ali je pri tom e postavio razli
bi nas bile sam o dva puta remizirale i samo dva
čite zahtjeve i očekivanja pred oba roda.
puta tukle!
{Koprive, 27.9.1935., br. 40)
Ukratko, od ženskog tijela očekivalo se
da bude lijepo, a muško je tijelo trebalo biti snažno. Upravo stoga ženama se kroz
oskudnu odjeću i natjecanja u ljepoti otvara prostor izlaganja tjelesnih atributa,
a muškarce se potiče da se bave sportom i tim e jačaju mišiće, razvijaju m om čad
ski duh i demonstriraju snagu nacije. D oduše, i žensko participiranje u sportskim
aktivnostima bilo je prihvatljivo, ali isključivo kao vrsta rekreacije ili prilike za
druženje. O ne su tim e pridonosile afirmaciji koncepcije zdravog života i boravka
u prirodi. N o, natjecateljski sport nije se smatrao primjerenim za žene.613 N epošti
vanje ove logike bilo bi sankcionirano porugom i manjim društvenim ugledom .
Muškarci koji su previše polagali na vlastitu ljepotu i žene koje su se okušale u na
tjecateljskom, ili čak m om čadskom sportu obeshrabrivani su podsm jehom okoline
i egzistirali su na marginama sportskih događanja.
toga hazena ustupa mjesto sve popularnijem standardnom rukometu. (Christensen,
1303)
613 Ženama je bilo zabranjeno sudjelovanje na prvim Olimpijskim igrama 1896., ajugoslavenke su prvi put sudjelovale na Olimpijadi u Berlinu 1936. (Christensen: I n te r n a
tio n a l E n c y c lo p e d ia o f W o m e n a n d S p o rts, xi)
I n te r n a tio n a lE n c y c lo p e d ia o f l V o m e n a n d Sp o rts,
2 24
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
Slika VI-49
„D a znate..
„Ovo nisu učenice Domaćinske škole, spremne
za gnječenje kupusa, nego članice ženskog n o
gom etnog kluba ‘Zagreb’".
{Koprive, 25.2.1928., br. 9)
„ K oristi o d gim n astik e za žene**
„Ova vježba izvrsno razvija noge... a to se može
uvijek dobro upotrijebiti.
Na ručama se fenom enalno jačaju ruke... a to
može da bude vrlo korisno u bračnom životu.
I visjeti treba naravno znati... jer i to ženi može
često dobro da posluži.
N o ni ritmičke vježbe ne treba zanemariti... jer
to ženi jamčuje da će uvijek ostat graciozna."
{Koprive, 11.2.1933., br. 7)
Slika VI-50
„K orisno s prijatnim**
„Da bi naše Sportašice dokazale, da ne tjeraju
šport samo iz prokšenosti i snobizma, odlučio je
novi ženski športski savez, da u svoj šport uvede
klupko i čarapu!'
{Koprive, 24.6.1938., br. 26)
Slika VI-5I
„Kak je Eva zdriblala
Adama“
{Koprive, 29.7.1938..
br. 31)
225
�U SLUŽBI ID E N TITETA I M O D ER N IZ A C IJSK IH PROCESA
Slika V I-53
„Napokon"
„N apokon sam se ipak i ja našla u naručju
jed n og muškarca!"
{Koprive, 7.1.1933., br. 2)
Slika V I-52
„ N a ž a lo s t“
„Koliko m i je mama govorila, kako je p ogibelj
no, da idem na skijanje ovako sama, a kad tamo
- o tom na žalost ni govora!"
{Koprive, 25.1 .1 9 3 5 . br. 5)
5.2
U konačnici, i muška i ženska cijela
m ogla su se afirmirati kao ikone nacije,
ali isključivo unutar rodno prihvatljivih
parametara: žene na natjecanjima ljepo
te, muškarci u sportskim srazovima.
Erotske karikature
Kult tijela nem inovno se manifestirao u većem broju erotskih karikatura. Prikazi
rekreativnih sportskih aktivnosti često su bili popraćeni seksualnim insinuacijama.
Tako se skijaši i skijašice prepuštaju strastima za vrijeme očekivanja snijega, plaže
i kupališta postaju poligoni za zavođenje i udvaranje, a nakon ljetne sezone dio
djevojaka vraća se kući u drugom stanju. (Slike V I-54-56) Istovremeno, raste i broj
karikatura na kojima su žene ili muškarci djelom ično ili u potpunosti razodjeveni,
a kratka ženska suknja bila je nepresušna inspiracija za karikaturiste krajem dva
desetih godina. Posebice su uočljive karikature Andrije Maurovića na kojima se
gotovo svakoj ženi vide barem rubovi samostojećih haltera. (Slika VI- 57)
Pogleda li se broj takvih karikatura po godinam a uočljivo je da je golotinja re
lativno rijetka tijekom 1918. i 1923. godine. Povremeni prikazi nagog tijela koji
se javljaju tijekom 1918. godine obično prikazuju urođenike ili Jugoslaviju na m u
kama. N o, 1928. godina bilježi veliki rast prikaza razgolićenih tijela, a njihov broj
22 6
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
Slika VI-54
„Č ekanje snijega"
D a je moja sirota teta znala kak je lepo čekati
sneg, kad ga nema, i ona bi se bila više skijala.
{Koprive, 11.1.1935-, br. 3)
Slika VI-55
„R oda dočekuje dam e, koje se vraćaju sa lje
tovanja: „Oprostite, ako ću doskora imati čast
da Vas posjetim, ali to je - na vašu žalost - moje
jedino zanimanje"
{Koprive, 1.9.1928., br. 36)
Slika V I-56
Slika VI-57
„Diplomatski pregovori na plaži"
„Na prozoru"
Kad bi ja znao da se vi ne bi na me srdili.. - A
zašto bi se srdila? - ... ja bi Vam nešto rekao...- Pa
recite? - ... zapravo nešto predložio! - O nda mi
nem ojte ništa reći - ja se već srdim!"
{Koprive, 7.7.1933., b r.28)
„Odlučila sam da odmah poslije mature odem
u banku.
Kako to najedanput? Pa mi smo govorile da
ćemo se upisati na filozofski.
Istina, ali sam se predomislila, jer mi je direktor
Mirić kazao da će mi se u banci otvoriti sjajna
perspektiva u budućnosti!*
{Koprive, 16.6.1928., br. 25)
227
�u SLUŽBI ID E N T IT E T A I M O D ER N IZ A C IJSK IH
PROCESA
te godine ujedno dosiže i vrhunac, da bi tijekom tridesetih godina bilježio kon
stantan pad. Uočljivo je i da su na crtežim a žene češće i više skidaju nego muškarci
te da je mali postotak crteža koji prikazuju samo razodjevene muškarce, najčešće
u kupaćim kostim im a, dok dominiraju crteži koji prikazuju nage ili razodjevene
žene. Nadalje, česti su prikazi na kojima razodjevena ili oskudno obučena žena
stoji u interakciji s obučenim ili barem obučenijim muškarcima. (Grafovi V I-10
i l i ) Tako npr. muškarac u odijelu udvara ženi u kupaćem kostim u, odjeveni muž
razgovara sa suprugom u donjem rublju ili fotograf slika nagi m odel. (Slike V I-56,
58 i 59)
G raf VI-11. Erotski p rikazi u Koprivama615
614 K o p r iv e : 1918; 1923; 1928; 1933; 1938.
615 Isto.
2 28
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
Slika V I-58
„ E n e rg ič a n m u ž “
Slika V I-59
„Sve je visoko"
„K am o se ti to sprem aš draga?
Idem m alo u grad.
A k ad ćeš se v ratiti ?
K ad m i bu d e drago!
D o b ro , ali d a znaš: ni sekundu kasnije!"
( K o p riv e , 5.5.1933., br. 19)
„Kako ti se sviđam?
Vidim da je na tebi sve visoko: i šešir na glavi i
pete na cipelama, a bit će - bojim se i račun za
putovanje."
{K o p rive, 4.11.1938., br. 45)
U pregledanim godištima nalaze se i dvije homoerotične sličice, jedna prikazuje
poljubac dva muškaraca (vojnika), a na drugoj se ljube dvije žene. (Slika VI-60 i
61) U njima se istražuju rubne granice novootkrivene seksualne slobode, a činje
nica da ovakvi prikazi nisu česti navodi nas na pretpostavku da nisu nailazili na
pozitivan odjek kod publike.
Seksualna sloboda koja je izbijala iz ovih crteža naslanja se na slične trendove
u svijetu. Dvadesete godine svjedočile su rušenju barijera čednosti koje je iz ame
ričke sredine prodrlo u europske krugove. Karakterizirala ju je učestala medijska
eksploatacija seksualnih motiva, prepoznavanje i identificiranje specifične ženske
seksualnosti, afirmacija ideje braka iz ljubavi i seksualnog ostvarivanja žene unutar
braka te susretanje s pitanjima h o moseksualnosti. 616
No, karikature su najčešće objektivizirale samo žensko tijelo. Iako je tijekom
dvadesetih godina uočljiv porast prikaza i muškog i ženskog tijela, razgolićena
žena prikazuje se znatno češće od razodjevenog muškarca, a ovaj omjer postaje još
616 Cott, „The Modern Women of the 1920s, American Style“, 76-9.
229
�U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA
Homoerocični prikazi:
Aha-u!
■m i i u n u ,
■
Z a t o mi već mjesec ritam
r, i i i i i i n n _____ />/■- u v n i . - h . i ---------
Slika V I-60
Slika V I-61
„Jedna teža vojnička kazna"
,,A ha-a! Z a to m i već m jesec d a n a š m iram o za
(K o p riv e , 1.1.1928., br. 1)
n jim a - bez uspjeha!"
( K o p r iv e , 28.7.1928.. br. 31)
izraženiji kada se uzme u obzir daje u ukupnom broju karikatura bilo manje prika
za žena nego muškaraca. (Graf V I-11)
Ovo nas upućuje da se proces oslobađanja seksualnosti odvijao u okvirima tra
dicionalnih rodnih paradigmi. Seksualna revolucija erotizirala je ono tijelo koje je
već bilo prvenstveno obilježeno svojim spolom i biološkom funkcijom. Činjenica
da su žene na crtežima često oskudnije odjevene od muškaraca, te da su pogledi
ma čitatelja izloženi dijelovi njihovog donjeg rublja u naoko svakodnevnim situ
acijama, doprinosila je percepciji žene kao seksualnog objekta, slabijeg i zavisnog
spola. Erotske karikature bazirale su se na eksploataciji prvenstveno ženskog tijela,
ponavljajući pri tome tradicionalni obrazac seksualnog ponašanja prema kojem je
žena pasivan, a muškarac aktivan čimbenik seksualnog čina. Na njima se, uz nešto
slobodniji izričaj, ponavljala stara priča: o ženi-objektu i plijenu i muškarcu-predatoru.
Ipak, u pozadini ove tradicionalne paradigme nazire se nova moć koju je že
nama ponudila probuđena i osviještena seksualnost. Ovo je naročito uočljivo u
prikazima supružnika u kojima muževi pomirljivo popuštaju svojim razodjevenim
ženama: oni im primjerice kupuju preskupu odjeću ili prihvaćaju njihovu slobodu
u kretanju. (Slike VI-58 i 59)
230
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
5.3
Ženski pokret
Društveni i politički folklor međuratne povijesti obilježila je i pojava rastuće fetninistjčke scene. Tijekom ovog razdoblja na području Jugoslavije djelovalo je .pre
ko dvjesto ženskih nrjrpga raznih profila te se pokrenulo više od trideset.ženskih
časopisa. U njima nalazimo da su se u svim većim gradovima često organizirali
ženski skupovi s ciljem borbe protiv alkoholizma, prava na rad i naravno iž^ornog
prava} Ni prema Vidovdanskom ni prema Oktroiranom ustavu žene nisu dobile
pravo glasa na izborima za Narodnu skupštinu, ali su temeljem iz^omogiakona iz
izborima Koprive su reagirale na ove događaje prikazima koje se bave ženama - glasačicama i ženskim skupovima. Karikature koje obraduju ovu temurFelativno su rijetke,
što se uklapa u opću
n<?7ainiyrf><;iranosri prr™^ tipičnoj ženskoj problematici.
U kvantitativno obrađenim godištima pronađeno je tek 11 karikatura koje pri
kazuju žene - sudionice ženskih skupova. Pri tome najveći broj otpada na dvije
godine: J938. (6) i 1923. (4). Zanimljivo je da njihova učestalost obrnuto proporcionalna-učestalpsti erotskih prikaza žena^Ipak, treba naglasiti da u ovom slučaju
provedena kvantitativna analiza ne daje potpune rezultate. Karikature o ženskom
pokretu javljale su se sporadično i to najčešće kao odgovor na
događa
je: (žensko pravoghis na općinskim i^hnrima nakrm Prvng svjetskog rata, k>rugi
kongres jugdUavenških žena kop se održao u Zagrebu 5. svibnja^l^ O . godine itd.
Sveobuhvatno gledano, reakcije na aktivnost ženske scene bile su prilično ne
gativne. Žene su prije svega prikazane kao apolitična bića. One, iako imaju pravo
glasa na općinskim izborima, nifii»zainteresirane.za kandidate nego za modu, ili će
glasati shodno kandidatovom izgledu. (Slike VI-66 i 67)
Ženske udruge uspoređuju
jarom gusaka ili prosjakinjama. njegove sudi
onice su nakaradno ružne žene koje zanemaruju svoju djecu i ne kuhaju ručak,
a suprotstavlja im se lik njegovane dame koja zaključuje: „To /pravo glasa/ bi im
trebalo i dati! Onda bi mi druge žene sigurno bile muškarcima simpatičnije!*617
(Slika VI-62-65; 69)
Pojava ženskih udruženja i feminističke scene među autorima Kopriva izaziva
la je porugu i podsmijeh. Napokon, Koprive su gotovo uvijek zauzimale kritičan
stav prema modernim trendovima i izvrgavale ruglu nove pojave u društvu. Žen
ske udruge dvadesetog stoljeća opisivane su već poznatim stereotipima o ženskim
grupama i ženama općenito. Ona nije nužno bila vezana uz stavove koje su udruge
zauzimale. Ružne i frustrirane bile su i žene koju su se predstavljale kao hraniteljice
617 „Nakon Kongresa unviverzitetski obrazovanih žena", Koprive, 15. studenog 1935., br.
47: 572.
231
�U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSK1H PROCESA
Slika VI-62
„A socijacija ideja"
,,U jednom za
grebačkom listu
predlaže neka dama
organiziranje zagre
bačkog „Ženskog
kluba".
Jesi li Olgicc, ikad
došla na ideju, da bi
u tom današnjem
bezobzirnom , e g o
ističnom i surovom
Zagrebu trebalo
osnovati ženski
klub?"
{Koprive, 1.4.1938.,
br. 14)
Slika V I-63
„ U z aštitu gradjana"
„Zagrebačka policija objelodanila je nedavno
fotografiju zagrebačkih žepara kako bi se slavno
općinstvo ovih m oglo da čuva. Nadopunjujći
ovu korisnu mjeru, donosim o sliku poznatih
zagrebačkih prosjaka, kako bi im se slavno o p
ćinstvo m oglo da ugne."
[Koprive, 6.10.1923., br. 40)
Slika VI-64
„Sa žen sk o g k ongresa u Zagrebu"
„Služnik: ‘Vrag vas stvoril babski da sam ja bog,
pak da od m ene iščete jednakost z muškarcima
ja bi vas zmesta pretvoril u dinstm ana!’"
{Koprive, 8 .7 .1 9 2 0 ., br. 27)
Slika V I-65
„ P oslije ž en sk og kongresa u Zagrebu"
T i sigurno nemaš roditelje kad si tako zapušten?
O imam, tata mi dela, a mama je otišla na kon
gres.
{Koprive, 8.7.1920., br. 27J
232
�Moderni trendovi: Sport, seks i ženski pokret
Slika VI- 66
„ Ž en sk o pravo glasa**
, pustite me m olim vas, ovaj izbor mi zadaje
velike brige.
Što, ne možete da se odlučite za koga
da glasujete ?
Ah, to ne, nego ne znam kakvu
bi opravu obukla!*
{Koprive, 29-11.1919., br. 4 2 )
Valjda ta im ali i za što !
Slika VI-67
„Politička svijest naših žena**
„Ja ću na izborima glasovati za Korošca, koji se u
parlamentu zauzimao za žensko pravo glasa.
Fuj, to je onaj bradati. Vidite po mom ukusu su
uvijek bili obrijani muškarci i zato ću ja glasovati
za župnika Korošca!*
(Koprive, 17.6.1920., br. 24)
Slika V I-68
„Valjda su im ali i zašto!**
„Vjerojatno prava slika razloga zašto su neki
Sarajlije osnovali „Udruženje ženomrzaca**.
(Koprive, 7.10.1938., br. 41)
Nakon kongresa uni
verzitetski obrazovanih
žena
Slika V I-69
„ N ak on k ongresa u n iverzitetsk i obrazovanih
žena**
„A što zapravo hoće te univerzitetski obrazovane
žene? Što one kažu?
Potpunu ravnopravnost s muškarcima u javnom
radu i službama.
To bi im trebalo i dati. O nda bi m i druge žene
sigurno bile muškarcima simpatične!*
(Koprive, 15.11.1935., b r.47j
233
�U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA
moralnih i religioznih društvenih vrijednosti. Pokušaji žena da grupiranjem steknu poziciju društvene moći i autoriteta bili su nakaradni sami po sebi, a poli
tički zahtjevi samo su podcrtavali ovu ocjenu. Slično kao i žene koje sudjeluju u
momčadskom sportu, ženske su udruge osuđivane zbog nepoštivanja standarda o
poziciji žena u društvu. Prihvatljiva ženska moć proizlazila je iz ljepote, seksipila
i požrtvovanosti u obitelji, stoga su žene koje su se pokušavale pozicionirati na
drugačiji način izazivale sumnju u posjedovanje ovih atributa.
6. Vrline i mane muškaraca i žena
Karikature koje komentiraju određene odlike i mane muškaraca i žena u pravilu se
mogu podijeliti na dva tipa: one koje potvrđuju određeni rodni stereotip i one čija
komičnost proizlazi upravo iz činjenice da se očekivana karakteristika nije uspjela
realizirati u stvarnosti. Pri tome su karikature koje se bave stereotipima o muš
karcima jednoličnije i jedinstvenije u porukam a, dok prikazi stereotipa o ženama
prezentiraju ili izazivaju čitavu lepezu uvjerenja.
Tabela VI-5. Stereotipi o ženama i muškarcima618
Stereotipi koji se potvrđuju
Stereotipi koji se ne
uspijevaju realizirati
Skloni su alkoholu.
Autoritet su u svom
domu.
Muškarci
Žene
Tašte su.
Sklone su potrošnji i polažu puno na izgled.
Brbljive su.
Traže muža.
Dobre su domaćice.
Vjerne su i čedne.
Pijanci su predstavljali zahvalno vrelo za prikaze karikaturista. Osobe pod utje
cajem alkohola upadale bi u niz smiješnih situacija: gubile su orijentaciju, vidjele
dvostruko i suočavale se sa svojim ljutitim i ratobornim suprugama. (Slike VI-7073) Napokon, alkoholizam ^e bio česta tema brojnih članaka i rasprava u međuratnoj Jugoslaviji, a borha protiv alkoholizma nalazila se u programu gotovo svake
ženske oxganizacije. Pri tome se ra c p ra v lja l^ iclrljnrivr. o_pcahlprmrmn<ke sklonosti
alkoholu. Karikaturisti Kopriva preuzeli su ovaj obrazac, te su na svim prikazima
pijanci-muškarci.
618 Koprive 1918.-1938.
234
�Vrline i mane muškaraca i žena
Utjeha u neizvjesnosti
„Recite Jakob, je li se na m eni kaj vidi, da sam
m alo pil?
-Bok i bogm e to se ne vidi!"
{Koprive, 11.8.1933., br.33)
Slika VI-71
„Utjeha u neizvjesnosti"
„Ako sam u kinu onda čast filmskoj tehnici i
fotogeničnosti moje žene. Ali ako sam pred
svojim vratima, onda hvala Bogu da nema druge
publike!"...
{Koprive, 22.9.1933., br. 39)
Koprive
ju
dosta pozornosti posvetile
Slika VI-73
„K orišten svet"
Slika VI-72
„S am o k ad čovjek d vostruko vidi"
„Napokon sam ipak otkrio dvije zagrebačke ure,
koje idu jednako!"
{Koprive, 18.1.1935., br. 4)
„Srcčnežem katcrim bolše polovice pri kesncm
prihajanju dom ov znaju prirediti imcnitcn sprcjem, priporučamo takšno napravo..."
{Koprive, 10.11.1938., br. 50)
235
�U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA
pitanju autoriteta muškarca kao glave obitelji. Očev i mužev autoritet predstavljao
je društvenu, zakonski zaštićenu normu. Tako su očevi imali pravo skrbništva nad
djecom, a muževi su se kroz zakonske propise tretirali kao glavni hranitelji obitelji.
No, muškarci u Koprivama rijetko uspijevaju nam etnuti taj svoj pretpostavljen au
toritet. Naprotiv, oni u kući moraju slušati naputke supruge o održavanju čistoće,
pomažu ženi u namatanju vune, a supruge ignoriraju njihove naredbe. (Slike VI74-77) Čest je motiv i inverzija uloga muškaraca i žena. „Gospodjice što vi držite o
braku?" pitao je u jednoj karikaturi uglađeni kavalir damu koja je imala suvremenu
kratku frizuru i cigaretu u ruci. „Kad gledam vas“, odgovara ona, „dolazim do za
ključka da bih se ja trebala ženiti, a vi udati."619 Ova inverzija registrirala je osjećaj
ugroze muških identiteta prilikom redefiniranja rodnih obrazaca. Promjena u rea
lizaciji i definiciji ženskosti nužno je propitivala poziciju i definiciju muškosti. Sto
se uopće događa tradicionalnom kavaliru u susretu s emancipiranom, modernom
ženom? Ne postaje li u g l a đ e n i muškarac relc o r ir a ln z a 7Pruy k a o što je to ustvrdila
karikatura iz 1938. godine? (Slika VI-78) Najeksplicitniji osjećaj ugroze muškog
Usput
Idealan suprug
Slika V I-74
„Id ealan suprug"
Slika V I-75
„U sput"
„Sto je gospodin Pajhurić sve naučio, da s njim
„Što ste vi to zaboga napravili iz svog muža?
bude zadovoljna njegova žena, koja n e trpi, da
Liječnik m u je preporučio da svaki dan gimna-
joj svojim cipelama m aže parkete."
sticira, pa ga m i usput upotrebljavamo za nama-
{Koprive, 7 .1.1933., br. 2)
tanje pamuka!*
{Koprive, 4.2.1933., br. 6)
619 Koprive, 10. studenog 1928., br. 46:911.
236
�Vrline i mane muškaraca i žena
identiteta i autoriteta nalazimo u brojnim karikaturama koje prikazuju muževe
kao žrtve fizičkog nasilja njihovih supruga. (Slike VI-79-81)
Slika V I-76
„G azde u kući"
„Ako vam je mama rekla da je sve u redu, čemu
si onda došla s tim još k meni ?
D a nam i ti to još kažeš pa da izgleda, da nam je
mama samo povjerljivo odala, što si ti odlučio
jer on za sada ne smije p o tebi još opaziti, što mu
se sprema!"
Slika VI-77
„Jaki autoritet supruga"
„Čudi me kako tvoj muž trpi da se tako dugo
zadržavaš izvan kuče.
Ti se varaš. On mi je to bar sto puta jednom
zauvijek zabran io?
{Koprive, 23.8.1935., br. 35)
{Koprive, 1.2.1935., br. 6)
Slika VI- 78
„U služni muškarac"
{Koprive, 16.10.1938., br. 42)
237
�U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA
Slika VI-81
„Z a vrijem e ‘K u ltu rn og tjedna’"
„Čujte gospa, bar sad d ok još traje kulturni tje
dan ne bi se trebali hariti!
Slika VI- 80
„T očan referat"
Baš zato! H oću ga naučiti kulturi i pameti!"
{Koprive, 2.11.1938., br. 36)
„Halo! Je li tam o h otel A storija?... O vdje
Papue ići M olim Vas, gospodine portir, recite
gospodi u plavoj sobi, da večeras ne m ogu d oći
na sjednicu, jer m e je žena tako lijepo m olila da
večeras ostanem kod kuće, da joj tu m olbu n i
sam m ogao odbiti..."
{Koprive, 15.9.1933., br. 38)
Ove karikature ujedno su i ekspresije
otpora prema braku koji se repetitivno iskazuje na stranicama Kopriva. Pri
tome kritiku bračnog života izgovara is
ključivo muž koji dobiva jpgoveJaatine,
postaje papučar, troši previše novaca na
ženine hirove, a povrh svega gubi svoj
mir. (Slike VI-58-59; 74-83; 91-93) S
druge strane, neupitno je da žene teže da
se udaju, te su u to ime spremne i skakati
u rijeku kako bi ih spasio potencijalni za
ručnik. (Slika VI-90) Ugroženi muškar
ci i nesretni muževi u biti registriraju vid
mizogiijije koja sejDroteže kao reakcija
na (modernizacijske promjen^ u društvu.
Karikature koje su komentirale stere
otipe o ženama pružaju nešto šarolikiji
spektar tema, no one se ipak mogu sve
sti u nekoliko motiva koji se neprestano
238
Slika V I-82
„Ksantipa"
„Ti se još tužiš, a sve sam ti donijela u brak.
N em oj, a zbilja si m i sve donijela?
Kaži, samo, što si imao prije mene?
Imao sam - mir"
{Koprive, 25.8.1928.. br. 35)
�Vrline i mane muškaraca i žena
se vra
ćaju kući iz kupovine zatrpane kutijama, one se ne hBe'potrositTvelike novce za
odjevne predmete, a njihova opsesija šeširima prati ih i na drugom svijetu. (Slike
VI-82-84) Nadalje, često se eksploatira poslovična ženska taština. Žene se prika
zuju pred ogledalom ili traže izgubljenu ljepotu u odrazu rijeke, a kada prolaznik
pita svoju sugovornicu zašto nosi crne naočale, ona mu zabrinuto odgovara: „Zar
mi ne stoje dobro?"620 (Slike VI-58; 59; 83; 86) Uz to, žene su zbog brige o toa
leti zapustile svoje obaveze domaćice. One znaju mnogo više o uređivanju nego o
kuhanju, pa mlade djevojke parfemiraju jela kako bi postala ukusnija, a nakon odr
žanog kulinarskog natjecanja, karikaturist zaključuje da bi natjecanje u kozmetici
imalo više interesentica. (Slike VI-85; 87) U nekoliko slučajeva ismijava se ženska
isprazna brbljavost. Tako žena na telefonu vodi podulji razgovor o trivijalnostima,
a kad se željelo naglasiti da se u Narodnoj skupštini priča bez veze, ona je perso
nificirana u liku žene. (Slike VI-89; 90) Ženska (ne)vjera i upitan moral tradici
onalni su motivi satiričkih prikaza, ali su u Koprivama prikazani kao posljedice
modernizacije i seksualnog osvještavanja žene. (Slike VI-92-94) Priča o nevjernoj
ženi imala je mnogo potencijala da bude smiješna. S jedne strane, izvrgava se ruglu
Slika VI-84
Slika VI-83
„Na povratku sa kupovanja"
,,Žrtva“
„Egoisto - nosiš to od dućana do kuće i već
„Vaša žena izgleda žrtvuje vrlo m nogo za modu?
uzdišeš! Što da kažem ja koja ću to nositi cijelo
Da već je potrošila polovicu m og imetka!"
ljeto?!"
{Koprive, 14.1.1938.. br. 3)
{Koprive, 8.7.1938. br. 28)
620 „Prava briga", Koprive, 14. lipnja 1919., br. 20:10.
239
�U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA
ideja o ženskoj čednosti i moralnosti, a s druge
strane tu je i prevaren muškarac. Komičnost u
tom slučaju proizlazi iz činjenice da je očekiva
ni autoritet izgubio na ugledu. Prevarene žene
nisu bile zanimljiv motiv za satirične prikaze.
N apokon, od muškaraca se i nije očekivalo da
budu čedni, a supruge nisu imale autoritet koji
Slika VI-85
„Vječni problem "
{Koprive, 12.8.1938.
br. 34)
se mogao narušiti.
Na prvi pogled izgleda da karikature o muš
kim i ženskim vrlinama i manama izazivaju i
ponekad opovrgavaju uvriježene stereotipe o
muškosti i ženskosti. N itko ovdje nije ono što
bi trebao biti. Muškarci nisu glave kuće, a žene
nisu dobre domaćice i vjerne supruge. Ipak,
motivi i poruke nisu nimalo novi. Priča o mužu
„papučaru" i „rogonji" u konačnici je opet priča
o muškom autoritetu i m oči, a ženska taština i
rastrošnost u pravilu se vrte oko pitanja ljepote.
Ideja da žene brbljaju bez veze proizlazi iz či
njenice da fenski glas nema ai i raritet n d ruštvu,
pa prema tome nema ni snagu prenijeti važnu
Slika V I-86
,,U d ob a natječaja"
„Zaboga O lgice, što to radiš?
N isi tatice, čitao da će skora biti natječaj za najbolju zagre
bačku kuharicu, a ja bi tako rado bila izabrana!“
{Koprive, 14.1.1938., br. 3)
240
�Vrline i mane muškaraca i žena
Slika VI-88
„Sa zagrebačkih utakmica4
4
Slika V I-87
„Fatam organa1
4
„Gle čudo, ja sam se pomladila!*
{Koprive, 28.7.1928., br. 31)
„Ovako je izgledala zagrebačka ‘internacionalna’ utakmica
u racionalnom kuhanju!*
A ovako bi izgledala zagrebačka 'nacionalna* utakmica u
kozmetici!4
{Koprive, 11.2.1938., br. 7)
Nelogično
V budžetskoj debati u Narodnoj «kupilini Ltnor.oreno
a4 preko dva milijuna riječi
Slika VI-89
„Važan razgovor4
4
- Vidiš Malek, kad moja stara ima sigurnih para, ona ćuti/
„-,-da-,- i ribu sam kupila to ti voliš
- i citronu sam kupila - 1 Gajdarov
će doći u Zagreb— i o svemu ćem o
još opširno razgovarati kod ručka:
Požuri se dušo, i - skoro sam zabo
ravila - i prašak za zube sam kupila.
Čekaj, da i o nda još n ešto—*
4
Slika Vl-90
„Nelogično4
4
,,U budžetskoj debati u Narodnoj skupštini izgovoreno je
do sad preko dva milijuna riječi.
Vidiš Matek, kada moja stara ima sigurnih para, ona šuti.**
{Koprive, 18.3.1938., br. 12)
{Koprive, 29.9.1928., br. 40)
241
�U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSK1H PROCESA
Neželjeni efekat
Prefektu (jojeniruma; » V id ite , dra
ga djeco, na ovom mjestu pala je pred
kratko vrijeme jedna djevojka u vo
du. V taj čas dojurio je jedan aulomobilista, skočit} za njom. spasio jf i
pred par dana njih su se dvoje vjen
č a li....
Slika V I-92
„Sram ota"
„Dakle tako, nesretnice! A n on im n o pism o na
pokon m i je otvorilo oči!
Zar se ne sramiš da vjeruješ a nonim nim
pismima!"
{Koprive, 15.12.1933. b r.51)
. . . . Kad je nekoliko časaka iza to
pi u blizini zatrabio auto .. .
Slika VI-91
„N eželjen i efekt"
„Prefekta gojenicama: V idite draga djeco, na
ovom mjestu pala je pred kratko vrijeme jedna
djevojka u vodu. U taj čas dojurio je jedan autom obilista, skočio za njom , spasio je i pred par
dana njih su se dvoje vjenčali...
... Kad je nekoliko časaka iza toga u blizini zatrubio auto..."
{Koprive, 2 5 .3.1938., br. 13)
Slika VI-93
„Vjernost"
„Ja da tebe varam?.. Zar ti nisam cijeli prošli
tjedan bila upravo idealno vjerna?
Da, znam, imala si influencu."
{Koprive, 15.9.1928., br. 3 8 j
242
�Vrline i mane muškaraca i žena
poruku. Demaskirana ženska lažna moralnost i čednost, žene ponovno objektivizira kao lake mete novih osvajanja. Komičnost karikatura proizlazi iz potvrđivanja
stereotipa o manama muškaraca i žena i propitivanja ideje njihovih vrlina, ali pri
tome sami koncepti ostaju netaknuti. Napokon, činjenica da je muž koji je izgubio
autoritet smiješan i izvrgnut ruglu samo potvrđuje normu da muškarac treba biti
nosilac moći, a propitivanje ženske čednosti oslanja se na pretpostavku da žene
trebaju biti sramežljive i pasivne.
Slika VI- 94
„Još ih nema"
„No, kako se snalaziš u braku?
Vrlo dobro! M oj ti je m už pravi, živi djavo!
Što ne kažeš! D a nema i rogove?
Još ih nema, ali će ih doskora dobiti!!*
(,Koprive, 24.3.1928., br. 13)
Slika VI-95
„Napadaj"
„Što vi zaboga hoćete? Pustite me! Zvat ću u
pomoć!
Pa Štel bi vas kušnuti—
A-a, samo to? Čemu me onda tako strašite?"
{Koprive, 6.10.1928., br.41)
243
�U SLUŽBI IDENTITETA I MODERNIZACIJSKIH PROCESA
Rodna pitanja u Koprivama očituju se u tematici i ciljanoj publici. Autori karika
tura su mahom muškarci, a i zamišljeni recipijent je Tiučfara*'17 prađanskih kru
gova. Vidljivo je to u pretežitosti karikatura koje prikazuju muškarce, te načinu
na koje su komentirane teme. Bez obzira da li se radilo o politici, braku, modi ili
sportu Koprive su pružale interpretaciju iz muške perspektive. Politika se svodila
na pitanje moći i nemoći, moda na pitanje skupoće i kratke suknje, dokolica na
način pristupanja ženama, sport na okršaj muške snage, aj^cak je trebalo svakako
izbjegavati.
Uz, to karikature su na direktan ili indirektan način prenosile poruku Q.prilir-_
-no . stabilnim rodnim obrascima. Muškost se u pravilu vezala uz pitanje.potencije,
autoiineta-Lsnage, a ženskost uz n^m^r,
n'>c*™™falnnsr i seksualnost.
Ovi rodni koncepti koristili su se i u političkim i u socijalnim karikaturama. Po
litičke karikature su uz pomoć rodnih obrazaca ilustrirale odnose moći među dr
žavama strankama i nacijama, a socijalne su kroz prizmu rodne dihotomije kao
društvene norme propitivale modernizacijske procese. Činjenica da su suvremeni
trendovi u modi, ekonomiji i načinu života poremetili ono što se smatralo redom
u rodnim odnosima bila je zahvalna tema za satiričke prikaze. No, njihova inter
pretacija tih procesa u biti ih je ponovo smještala u tradicionalne okvire. Analiza
karikatura u Koprivama upućivala je da su naizgled velike promjene u konceptima
i izražavanju muškosti i ženskosti bile samo površinske. Suvremeni trendovi najlak
še su se ostvarivali kada su se oslanjali na ustaljene rodne obrasce. Žene su se mogle
baviti sportom, ali samo u svrhu održavanja ljepote i zdravlja, one su se uključile
u poiT™0*1 /^rnčfw> isključivo kao potrošačice koje se brinu za svoj izgled, a u
™
seksualnoj revoluciji postaju ili ostaju seksualni objekti. Muškarci se bave sportom
da bi održali tjelesnu snagu i prezentirali potenciju nacije, u potrošačkom društvu
oni su vlasnici kapitala (koji financiraju modne hirove svojih žena), a oslobađana
seksualnost otvorila im je je nove prilike za osvajačke pohode. Ženski pokret, na
tjecateljski i momčadski sport percipirani su tek kao neželjene nuspojave moder
nizacije te su sankcionirani porugom i diskreditacijom. U karikaturama muškarci
i žene bivaju kažnjeni gubitkom upravo onog što se smatralo temeljem njihovog
društvenog položaja: muškarci ostaju bez autoriteta, a žene bez ljepote. Karikatu
risti nisu propustili zabilježiti
; n*-por djela društva prema vizualnim
promjenama rodnog izražaja. No, ova pojava upućuje na još jedan moment - ona
ukazuje da rodni obrasci bez obzira na pretpostavljenu stabilnost, nisu bili pro
dukt društvenog konsenzusa, već su nastajali mmur-proecsa-konstantnog^pregovar^nja i konflikta.
244
�VII.
RODNI STEREO TIPI U ZAKONIM A KRALJEVINE
JU G O SLA V IJE
Odnos rodnih stereotipa i zakonskih regulativa je dvojak i ovisi o stupnju osviještenosti društva i stavu prema fenomenu rodne (ne)ravnopravnosti. S jedne strane,
žakonTsu odraz društva u kojem nastaju i u njima se zrcali vrijednosna ljestvica
zajednice, a s druge strane mogu najaviti promjene društva prema starom poretku
i štititi prava ugroženih pojedinaca. Konkretno za pitanje rodnih odnosa to znači
slijedeće: ktoz zakone se rodni stereotipi i rodna ( n e )ra v a n p ra v n r> < r re a liz ir a ju i
štite, zakoni mogu okameniti diskriminatorne procese, ali s druge strane demokra
tizacija društva počiva upravo na donošenju novih zakona koji starim običajima su
protstavljaju ideju ravnopravnosti. Zakonici i zakonske regulative Kraljevine SHS
( Tugoslavije)uključuju se u oba procesa.
(Jugoslavija je bila kompleksna državna tvorevina u kojoj su se kosili principi
!)
starog i novog društva. Ona je bila realizacija različitih devetnaestostoljetnih na
cionalnih koncepata, vrhunac ideje oslobođenja srpskog naroda i širenja srpske
države te ostvarenje austro-slavenskog separatizma. Bila je to višenacionalna dr
žava koja je svoju egzistenciju temeljila na starom pravu pobjednika i tadašnjoj
novini: pravu na samoodređenje. Postanak Jugoslavije započeo je najavom demo
kratskih principa i ukidanjem im ovinskog rprmisa za pravo glasa. alLLpotvrdom
sr^re kraljfvclrf k ^ e Karađorđevića. Temelji ove nove državne tvorevine bili su
jednako rradirionalni koliko m n d f r n i , no nadasve nestabilni i zakonske regulati
ve koje će se poštivati ili donositi u međuratnom razdoblju morale su računati sa
sva tri navedena faktora. Kratka analiza stanja u jugoslavenskom zakonodavstvu
upućuje na nekoliko točaka: U Jugoslaviji n ije n g r jn f l-a ja lia -p ra v n ik a i in ir ija r iv a
m n rfa rm T d f-ijc jrih p r p e e c ^ alj joj je nedostajalo političke volje i p o lit i č k e h r a h m c r i
^/Jugoslaviji se pokušavalo provesti nemoguće: uvesti demokratske principe i mo
dernizirati pravni sustav, a da se pritom ne uzburkaju tradicionalna uvjerenja i stari
sustav vrijednostpPosljedica takvog pristupa su neprevedeni i nedovršeni pravni
proj^kti.'^ovremeno'inzistiranje na ideji ravnopravnosti u društvu i zakonsko
podržavanje tradicionalnih institucija muževe i očeve vlasti te zaštite majčinstva i
djece, dozvoljavanje ženama da ulaze u sve slojeve obrazovanja, ali sprečavanje da
steknu pozicije moći, uvođenje opće demokracije koja ipak nije uključivala žene^
No, neodlučnost i nedovoljna hrabrost državnih struktura da se uhvate ukoštac s
ozbiljnim problemima pravnog sustava možda se najviše očitovala u izbjegavanju
rješavanja akutnog problema raznovrsnih i neusuglašenih građanskih zakonika
koji su se provodili na teritoriju nove države.
uu
V +*
245
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
1. Zavrzlame oko građanskog zakonika
Pitanje kompleksnosti smrava
Kraljevine Jugoslavije
česta je tema povijesnih analiza.621 Gotovo svaki tekst koji se bavio ženskom povi
jesti međuratnog razdoblja započeo je naglašavanjem neujednačenosti građanskog
zakona. Jugoslavija jej>ila država u kojoj su koegzistirala čakjri građanska zako
nika: Austrijski,622 Ugarski623 i j^pslu)6246a neki njezini dijelovi nisu priznavali niti
5
2
jedan od njih. Tako se u ^ moj Ggjri j oiju d ilo prema odredbama običajnog prava,
a muslimani su se ravnali premj(serijatskin) propisima. Ovi su zakonici i običajna
prava na vrlo različite načine regulirali prava i odnose među spolovima.
Jedna od najočitijih razlika odražavala se u pravu [nasljeđivanja^ U srpskom
Građanskom zakoniku najeksplicitnije se provodio princip nasljeđivanja po muš
koj liniji. Kćeri su nasljeđivale samo ukoliko nije bilo sinova, sestre i majka su dola
zile na red tek ako nije bilo oca i braće ili njihovih potomaka, a supruge su dobivale
j>ravr> nac ljp d sfv a re k n lc rJ ik n m i n n ije irp a o n a s lje d p ik a p rt rrm šknj i]i TPncknj lin iji
do šestog koljena. Leposava Maksimović Petković u jednom je svom govoru du
hovito s r o č ila ^ udovica do sada u Srbiji još nije došla do nasleđa od kada je ovaj
zakon izdat [...] Jer da bi udovica mogla naslediti, muž bi direktno trebao da padne
s neba kao m eteor^ 5 Ovaj zakonik je ujednobio najstroži po pitanju poticanja
muškog nasljeđivanja. Crnogorsko nhičajnn pratio predviđalo je daJcćciLLsinovi
imaju jednaka praya-na-tELajčinn imovinu, arkčf»ri c r jr lp c n o m manO™ t n d j p lo v a lf cn
i u nasljeđivanju očeve-imovine. ^erijatsko pravo prepoznavalo je dvije vrste imo
vine: ,,gniriju“ .(nasljedni zakup) i^ jn u lk l (imanje u neograničenom vlasništvu).
Prva tri reda nasljednika (djeca, unučad i roditelji) nasljeđivala su „miriju" bez
obzira na spol. No, u daljnjim redovima se vršio princip prioriteta muške loze (npr.
prvo braća, pa sestre). Supružnicima je pripadala četvrtina zaostavštine. „^lulk^se
621 Q zakonicima u Kraljevini SHS (Jugoslaviji) vidi: Peić Čaldarović, „Ženska profesi
onalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 40-52; Drašković, Popović Obradović, -Pravni položaj. 7fnp prema crpslcnm građanskom zakoniku. (1844-1946)“,
11-25.
622 hx^n)^\X^rađanski7jiknyiib (L81 j ) S time da se u Sloveniji, Dalmaciji i PrekomurjiLprimjenjivao se zakonik s novelama iz 1914..J915. i 1916. godine. n Hrvarskoj i
Slavoniji! nekim dij^lovim^ Vojvodine-bez novela. Austrijskiaakonik, u ograničenom
obliku, primjenjivao se i na prostoru Bosne i Hercegovine.
623 Ugarski- v a k o n i L j 1894 X Primjenjivao se u-Mpđimnrju CVnjvr.fl ini
624 -Srpski Građanski zakonik (1844.). Kao podloga srpskog Građanskog zakonika služila
je^austrijska inačica^s tim da se prilagodila tadašnjim potrebama srpskog društva.
625 Leposava Maksimović Petković, „Žena pred građanskim zakonom u Srbiji (Referat
čitan na plenarnoj sednici Ženskog saveza u Splitu 22. oktobra ove godine"), Ženski
pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 337-344.
246
�Zavrzlame oko Građanskog zakonika
nasljeđivao po principu prvenstva muških, nasljednika. Sinovi su nasljeđivali dvo
struko više nego kćeri, a kćeri nisu nikada mogle naslijediti cjelokupnu imovinu
- kćer jedinica dobila bi pola ,,mulka“, a više kćeri naslijedile bi dvije trećine. Muž
je nasljeđivao četvrtinu ženinog imanja, a žena četvrtinu ili osminu muževe imo
vine, ovisno o činjenici imaju li ili nemaju djece. Austrijski i mađarski-Građanski
zakonik previđali su jednaka nasljedna prava za svu zakonitu djecu pokojnika. Pre
ma austrijskom Građanskom zakoniku nep^a razlike niti ir naređivanju supruga i
supružnika koji su nasljeđivali četvrtinu ili polovinu imanja, ovisno o srodnicima
s kojima su dijelili nasljedstvo. UgacskLGrađanski zakonik pak razlikuje stečenu i
obiteljsku imovinu. Pri tome fljeca nasljeduju cjelokupno imanje, ali iirlovirua-be.7
djece ima pravo nasljeđivanja srećene i uživanja nhireljske jrpnvine k^j’i gryarnn
^sljeduje obitelj pf>)re>jnika Treba naglasiti da su ptava udovice bila su veća od
prava udovca.626
Druga značajna razlika, sa ženskog stajališta, ticala se prava dokazivanja očin
stva nezakonite djece, kao i prava nasljedstva istih. Srpski Građanski zakonik nije
dopuštao zahtjeve za dokazivanjem očinstva, a nezakonito dijete lišeno je svih
prava nad očevom i majčinom imovinom.627 Austrijski i ugarski zakonik otvarao
je mogućnost dokazivanja očinstva. Otac je u tom slučaju morao uzdržavati di
jete (koje je živjelo kod majke), te podmiriti troškove poroda i opskrbe majke. U
slučaju smrti oca, nezakonito dijete nije sudjelovalo u raspodjeli njegove imovine,
ali su očevi nasljednici preuzimali na sebe obavezu njegovog uzdržavanja. Ipak,
nezakonito dijete ravnopravno je nasljeđivalo majku i njezine srodnike.628
626 O zakonskom nasljeđivanju vidi: Leposava Maksimović Petković, „Žena pred gra
đanskim zakonom u Srbiji", Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 337344; Mira Kočonda Vodvarka, „Žena pred Građanskim Zakonikom u Hrvatskoj i
Slavoniji”, Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 344-351; Alojzija Štebi,
„Žena pred Građanskim Zakonom u Slovenačkoj", 7s-nski pokret, studeni-prosinac
1921., br. 11-12: 351-362); „Statut žene", ZenskLpokret, siječanj-veljača 1937., br.
1-2:6-16; Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941.
godine", 40-51.
627 Izvorno je srpski Građanski zakonik dopuštao utvrđivanje očinstva, ali je ova odredba
ukinuta 1868. godine s obrazloženjem da šteti javnom moralu (Draškivić i Popović
Obradović, „Pravni položaj žene prema Srpskom građanskom zakoniku (1844.1946.)“, 19.)
628 Leposava Maksimović Petkovićka, „Žena pred građanskim zakonom u Srbiji", Ženski
pokret, studeni-prosinac 1921, br.. 11-12: 337-344; Mira Kočonda Vodvarka, „Žena
pred Građanskim Zakonikom u Hrvatskoj i Slavoniji", Ženski pokret, studeni-pro
sinac 1921., br. 11-12: 344-351; Alojzija Štebi, „Žena pred Građanskim Zakonom
u Slovenačkoj", Ženski pokret, studeni-prosinac 1921., br. 11-12: 351-362; „Statut
247
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
Srpski Građanski zakonik najstroži je i prema principu pravne sposobnosti
žene. Prema austrijskom, mađarskom i šerijatskom pravu punoljetne žene m bile
AnV
crpcUi
\ri T i k o n i k p ^ f l t f s p o s o b n a ^ l l T i m o n
_udarim ženama, bez obzira na nj ihove godine.629
----Velike razlike odražavale su se i u pitanjim a bračnog prava^U Kraljevini SHS
koji je propisivao ugarski Građanski-ja k n m k, te je stoga bio obavezan u MeđijTmrjii i V o j v o d i n i Posljedično, nafin rješavanja bračnih p itanja varirao je od re
gije do regije, a bračni sporovi spadali su u kompetenciju državnih.630 civilnih 631
ili crkvenih sudova.632 Situaciju je dodatno komplicirao pljiralitgMneroispovijesti
(četiri varijante katoličanstva, pravoslavlje, islam, dvije varijante evangelizma i dvi
je varijante judaizma) koje su različito tretirale jpravai obaveze supružnika te ideju
neraskidivosti bračne zajednice. Rimokatolička crkva nije dozvoljavala razvod, već
samo „rastavu od stola i postelje" nakon koje supružnici ipak i dalje ostaju formal
no u braku. Starokatolička crkva je razvodila brakove i sklapala nove koji su pone
kad nailazili na nerazumijevanje državnih organa. Pravoslavna crkva je povremeno
dozvoljavala razvod braka. Islam je muževima dopuštao da otpuste svoje žene, a
judaizam je predviđao sporazuman razvod potaknut otpusnim pismom supruga.
S druge strane, b/ačne obaveze Lprava se više-manje poklapaju. O ba supružnika
su imali obavezu vjernosti, pristojnosti i vršenja bračnih dužnosti. M už se smatrao
odgovornim za upravljanje kućom, uzdržavanje i zakonsko zastupanje obitelji. O d
supruge se zahtijevala poslušnost, preuzimanje suprugovog imena i prebivališta te
pom oć u kućanskim p o d o v i m a
p r o v o d i l a se u svim zako
nicima. iDtacjeJjio-skchoik-djeteta, odlučivao je o njegovoj sudbini, upravljao nje
g o vom imovinom, a u slučaju-rastave-braka
«i » pravilu pripgdalg nrnj^pdm
*dječaka_koji nisu napunih-€etiri-godinfe4-djeynjrira
g o d i n a ) Po
očevoj smrti majka je najčešće mogla biti staratelj vlastitoj djeci.633
629
630
631
632
633
248
žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 6-16; Peić Čaldarović, „Ženska
profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 40-51.
„Statut žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 7.
Na prostorima koji su priznavali ausffijdri-Građnnski zakonik f
Na prostorima koji su priznavali "garski G radiški zakonik
Na ostalom prostoru Kraljevine, s time da su se imovinska pitanja rješavala na civil
nim sudovima.
Prema austrijskom G r a đ a n s k o m z a k o n ik u he* n o v e la i u pojedinim slučajevima za
konika s n o v p l a m a ^ j k a j r d o h iv a la p o m o č n o g cra rqr<»ljq, dok je prema mađarskom
Građanskom zakoniku, crnogorskom običajnom pravu, šerijatskom pravu i Uredbi
o ubrzanju rada kod sudskih i islednih vlasti iz 1921. godine koja je vrijedila na teri
toriju ranije Kraljevine Srbije, majka bila samostalna starateljica vlastitoj djeci. (Peić
�Zavrzlame oko Građanskog zakonika
Naravno. laznolikostj&akonskih normi nije nužno garantirala velike razlike u
r&lovnoj^ica&i. Mirela Krešić je u svom doktoratu Zakonsko nasljeđivanje prema
Općem građanskom zakoniku na hrvatsko-slavonskom području 1853.-1946. godine
zaključila kako
jam čim
r>Kirpl|i hrvatsko-slavonskog prostora na razne
načine (testamentima, odricanjima sestara u korist braće) zaobilazile pravilo jedna^og-nasljedivanja ženskeJ muške djece, te da se ovaj zakon u pravilu striktno
provodio tek u slučajevima kada bi roditelji umrli još dok su djeca bila mala, pa
nisu uredili nasljedstvo na drugi način.634 Nadalje, obaveznost,ciyilnog braka u
Međimttrjtri-Vejvodini navodno se često zaohilazila pod izlikom da nema dnvoljn<u>pćimkih bilježnika.635
Ipak, ovakva situacija pi^vosilđe-Jugoslavije stavljala je pred vrlo kompleksne
probleme. Uz raznolikost pravnih sustava, postojao je i problem tretiranja presu
da sudova različitih dijelova Kraljevine. Naime, u pokrajinama koje su priznavale
drugačiji zakonik nne sn se rretirale-kao-presude inozemnih sudova. Stoga se ubrzo
nakon ujedinjenja pokrenuo i projekt izrade zajedničkog zakonodavstva i to prije
svega graffcnskofri kaznenog prava.
M eđu prvim dovršenim projektima je svakakp Ustav Kraljevine Srha. Hrvata
i Slovenaca izjj& L -ggdine636 nakon čega se prionulo uz projekt osmišljavanja za
jedničkog građanskog i kaznenog zakonika. Tadašnji ministar pravosuđa Marko
Trifković oformio je komisiju za izradu projekta jedinstvenog građanskog zakoJlika. Novi zakonik trebao se temeljiti na austrijskom Građanskom zakoniku-.«;
pnvelatnarhndiifi da se isti primjenjivao na najvećem djelu teritorija, a i sam srpski
p rađam ki zakonik n ™
»/r»j cp mjpri ocGnjor,
^^cfrjjcku » a ririrbln pokazalo
n
se da je.jedna od
p r/>pr<»ka n<k|adivanjHiaaslffflr>np prav^ j neđu pokra
jinama, pri čemu su se čak pojavili prijedlozi da se na čitavom teritoriju primje
njuju odredbe o nasljednom pravu srpskog Građanskog zakonika. Pravnici koji su
propagirali ovu ideju tvrdili su da se odredbe srpskog Građanskog zakonika zaista
Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine", 4149; „Statut žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 8)
634 Mirela Krešić, „Zakonsko nasljeđivanje prema Općem građanskom zakoniku na hr
vatsko-slavonskom području 1853.-1946. godine". Treba naglasiti da se, prema izja
vama tadašnjih pravnika, princip jednakog nasljeđivanja ipak provodio na teritoriju
Slovenije i Vojvodine. (Dragoljub Aranđelović, „O izjednačenju muških i ženskih
srodnika u zakonskom nasljeđivanju", Ženski pokret, travanj 1925., br. 4:129-139)
635 Peić Čaldarović, „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 1918-1941. godine",
47.
636 „Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28. juna 1921. god!*. O položaju žene u
Ustavu vidi: Stanković, „Žena u ustavima Kraljevine Jugoslavije (1918-1945)“, 36-41.
249
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
£rovodeu_praksi, što dokazuje da odgovaraju ( p r avnoj svesti našega m r orb ?637
Njima se suprotstavljala struja pravnika koja je težila rnpdejrni7
.acil.skun procesima
u zakonodavstvu i stoga se polovicom dvadesetih godina javila pom akr nespretna
kompromisna ideja koja je stanovništvo Kraljevine podijelila na^sepskoT-gradsko;
pri čemu bi seljanke imale pravo na manji dio roditeljske imovine, a građanke bi
rpvnnpravno sndjgiovftle-tLnasliedsiVU.638
No, izazovi jedinstvenom građanskom zakoniku pokazali su se preveliki, te se
krajem dvadesetih godina donio tek_jgdinstvefti Krivični zakonik-Srh a, H rvata i
Slovenaca ( 1929.) u koji su ipak uspjelejm^drijeti ideje m odernizarnra, Vesna Nikolić Ristanović ocjenjuje daje jakonik iz 192% godine uveo niz pozitivnih mjera
u pogledu krivičnopravnr ^ ^ ‘te
N jim pižggappsrajf prayni C b r 1 \ ‘ ili
r
"'w
■ od interesa muža. krim inali7ira_«;e silo v ^ V Rp7i obzira
san
cp|fciialnn prošlost
žrtve, a krivična kažnjivost preljuba ravnopravno se provodi prem a muškarcima
i ženama.639 I tadašnje pravnice su bile zadovoljne Krivičnim zakonikom te su u
članku „Statut žene“ zaključile da „po jugoslavenskom krivičnom zakonu žena ne
trpi od nejednakog tretiranja!*640 Ipak, Vesna Nikolić Ristanović zaključuje da je
zakonik zadržao ideju o mužu kao vlasniku svoje supruge, budući da ne predviđa
kaznu za silovanje u braku te naglašava d aje sudska praksa i nakon donošenja Kri
vičnog zakonika i dalje radila pod utjecajem starih propisa.641
Ideja o jedinstvenom građanskom zakoniku ponovo se zahuktala tijekom tri
desetih godina, te je 1934. izašao nacrt (ili službeno - „predosnova") komisije za
izradu jedinstvenog Građanskog zakonika. N acrt je u mnogim pogledima pred
viđao rodnu ravnopravnost. Udane žene bi postale pravni subjekti, otvorila bi se
mogućnost civilnog braka (za parove koji ne m ogu sklopiti crkveni brak, a nema
prepreka da sklope civilni), žene bi mogle usvajati djecu, mogle bi biti tutorice, a
udane žene bi uz privolu supruga mogle imati štićenike. O tvorila bi se mogućnost
dokazivanja očinstva i nezakoniti očevi bi trebali preuzeti financijsku brigu o svo
joj djeci. Najveće su promjene unesene u nacrte nasljednog prava, gdje je predviđe
no ravnopravno nasljeđivanje sinova i kćeri, te da supruzi m eđusobno nasljeđuju lA
imanja ukoliko pokojnik ili pokojnica imaju potom ke ili žive roditelje ili dobivaju
polovicu nasljedstva ukoliko ga dijele s bakom i djedom, a kada ne bi bilo ni bake
ili djeda, preživjeli supružnik ili supruga nasljeđivali bi cjelokupno imanje. Ipak,
,,predosnova“ je zadržala odredbe o očevoj vlasti, ženinoj poslušnosti i muževoj
637 Dragoljub Aranđelović, „O izjednačenju muških i ženskih srodnika u zakonskom
nasljeđivanju", Ženski pokret, travanj 1925., br. 4: 132.
638 Isto, 129-139.
639 Ristanović, „Krivičnopravna zaštita žena u Srbiji 19. i 20. veka“, 26-35.
640 „Statut žene", Ženski pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 10.
641 Nikolić Ristanović, „Krivičnopravna zaštita žena u Srbiji 19. i 20. veka", 26-35.
2 50
�Zavrzlame oko Građanskog zakonika
obavezi da se brine o supruzi. No, i žena bi dobila obavezu da se skrbi za onemoća
log supruga.642 Niti ovaj nacrt nije uspio zaživjeti i Jugoslavija je dočekala svoj kraj
bez jedinstvenog Građanskog zakonika.643
Neuspjeli pokušaji reforme građanskog prava na teritoriju Jugoslavije upućuju
na nekoliko momenata. Zakonodavstvo je bilo opterećeno patrijarhalnom tradi
cijom koja se zadržala i u dijelovima zemlje gdje su zakonici nastojali regulirati
nasljedno pravo na bazi ravnopravnosti muške i ženske loze. U državi su postojale
dvije pravničke struje. Jedna od njih je nastojala pravno uređenje urediti na teme
lju „pravne narodne svijesti," odnosno naglašavajući tradiciju i običaje pretežito
seoskog stanovništva Kraljevine. Ovaj se argument ispriječio brojnim pokušajima
da se postigne određena rodna ravnopravnost: ideji ženskog prava glasa, ideji izjed
načavanja žena i muškaraca u nasljednom pravu na čitavom državnom teritoriju,
ideji da se ženama otvori mogućnost stjecanja sudačke pozicije itd. Druga struja
pravnika nastojala je da se u pravne regulative nove države unesu postulati suvre
mene pravne misli ili da se bar sačuvaju tekovine austrijskog Građanskog zakonika
s novelama. Prema njihovom konceptu, nova država trebala se uključiti u tadašnje
demokratske i pravne procese čiji je bitan segment bilo i načelo društvene ravno
pravnosti. N a ovaj način stvorila se određena napetost u pravnim konceptima koja
je poticala brojne rasprave, ali i usporavala postizanje konačnog rješenja. U konačnici većina pravnih dokumenata (primjerice Ustav, Zakon o činovnicima, Zakon
o osiguranju) u većem dijelu predstavlja realizaciju tada moderne pravne misli, ali
rješenja koja su direktno zadirala u život širih narodnih masa (kao promjena pro
pisa o nasljeđivanju ili donošenja općeg prava glasa) nisu se uspijevala nametnuti.
Ovo nam sugerira da je službena politika težila prezentiranju Kraljevine kao su
vremeno uređene države, ali se istovremeno libila dirati u ustaljene, tradicionalne
rodne odnose. Zanimljivo je, da su stereotipi o ženskoj i muškoj ulozi u društvu
preživjeli čak i u tadašnjim modernim pravnim konceptima. „Predosnova" jedin
stvenog građanskog zakonika uzela je u obzir izjednačavanje muške i ženske linije
u nasljednom pravu, ali je također perpetuirala instituciju očeve i muževe vlasti,
te prvenstvenu ulogu žene kao supruge i majke. Ona je time prezentirala naoko
paradoksalne tendencije tadašnjeg zakonodavstva: da se načelno proklamira ideja
rodne ravnopravnosti, ali i čuva princip oca kao hranitelja obitelji i majčinstva kao
institucije pod posebnom zaštitom države.
642 Milica Blajić, „Pravni položaj žene u nacrtu novog Građanskog zakona za Kraljevinu
Jugoslaviju", Ženski pokret, siječanj-veljača 1935., br.1-2: 2-9: Ženski pokret, ožujaktravanj 1935., br. 3-4: 34-39.
643 O predosnovi Građanskog zakonika vidi i Radović, „Pokušaji kodifikacije građanskog
prava u staroj Jugoslaviji („Predosnova Građanskog zakonika za Kraljevinu Jugoslavi
ju")" i Engelsfeld, Povijest hrvatske države i prava, 366.
251
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
2.
Ravnopravnost
Načelo ravnopravnosti i jednakopravnosti nalazilo se u samoj potki tadašnjih modernizacijskih procesa. Pitanja samoodređenja, prava nacionalnih manjina, dem o
kratizacije izbornog procesa u svojoj srži sadrže tendenciju načelnog poravnavanja
različitih segmenta društva. Jugoslavensko zakonodavstvo uključilo se u navedene
procese. U brojnim zakonima i propisima m eđuratnog razdoblja nameće se ide
ja društvene, pa prema tom e i rodne ravnopravnosti. O vu ideju propagira Ustav
Kraljevine Jugoslavije iz 1921. godine čiji čl. 4 kaže: „Svi su građani pred zakonom
jednaki. Svi uživaju jednaku zaštitu vlasti.", čl. 16 ustvrđuje: „Nauka i um etnost
slobodne su i uživaju zaštitu i potporu države. Univerzitetska nastava je slobod
na", a u čl. 19 piše: „Sva zvanja u svim strukam a podjednako su dostupna, pod
zakonskim pogodbama, svima državljanima po rođenju, kao i onim državljanima
po prirođenju koji su narodnosti srpsko-hrvatsko-slovenske."644 Na ovim načelima
izrađen je 1923. godine Zakon o činovnicima koji u čl. 2 u biti prepisuje čl. 19
Ustava o jednakoj dostupnosti svih zvanja u svim strukam a.645 Zakon o osigura
nju radnika koristi se tada vrlo popularnim neutralnim term inom „lice" te ističe
da obvezuje „sva lica koja na području Kraljevine Srba, H rvata i Slovenaca stalno
ili privremeno [...] daju svoju telesnu ili umnu snagu pod najam [...] bez obzira
na spol, doba života i državljanstvo!'646 U Srbiji je nakon četrdeset godina borbe
donošen zakon koji izjednačava nastavnice srednjih škola u plaći, tituli i pravima s
njihovim muškim kolegama.647 N o, praksa je pokazala da se ove pomalo neutralne
odredbe mogu različito tumačiti te su stoga pojedini zakoni izričito isticali da su
zaposlenja ili zvanja otvorena za oba roda. Tako primjerice Zakon o ženskim za
natskim školama iz 1922. godine, za razliku od uredbe koja je bila objavljena neko
liko mjeseci ranije, spominje ,,upravnika-icu“ i ,,nastavnike-ice“ škole,648 a Zakon o
advokatima iz 1928. godine nakon brojnih nedoum ica u prethodnom razdoblju u
čl. 2 nedvosmisleno ustvrđuje: „Ženska lica mogu steći pravo na advokaturu i istu
obavljati"649 S druge strane, formulacija „pod zakonskim pogodbama" otvarala je
mogućnost da se u specijaliziranim zakonima ženama prepriječi ili barem ograniči
ulazak u određena zanimanja. Primjerice, Zakon o državnom prom etnom osoblju
u čl. 2 ponavlja stavak o otvorenosti pozicija državnih prom etnih službi svim dr
644 „Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28. juna 1921. god.“
645 „Zakon o činovnicima i ostalim državnim službenicima građanskog reda od 31. jula
1923.
godine".
646 „Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti, smrti i nesreće".
647 „Najzad", Ženski pokret, 18. travanj 1920., br. 1:4.
648 „Zakon o zanatskim školama"; „Uredba o ženskim zanatskim školama".
649 Zakon o advokatima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
2 52
�Ravnopravnost
žavljanima, ali je u čl. 14 izričito naglasio da se na pisarske, telegrafske, telefonske,
skladištarske i služiteljske poslove mogu primati i žene, čime ih je indirektno isklju
čio iz svih ostalih zanimanja ove struke.650
Načelo ravnopravnosti osobito je bilo na kušnji kada se radilo o pozicijama s
određenom društvenom moći. Ima li žena pravo biti upraviteljica škole u kojoj
postoje i učitelji? Može li žena biti školska nadzornica, načelnica u ministarstvu
ili čak sutkinja? To su bila pitanja prakse na kojima se lomilo novo načelo. Ideja da
žene sudjeluju u procesima odlučivanja od državne važnosti tadašnjim prevodite
ljima zakona često se činila nelogičnom i neprihvatljivom, a raznovrsnost njihovih
odgovora i odluka ilustrira zbunjenost i neodlučnost javnih službenika kada bi
se našli pred ukrštenim načelom ravnopravnosti i uvjerenja da žene ne bi trebale
participirati u procesu odlučivanja. U Ženskoj misli nalazimo podatak daje 1920.
godine odbijen zahtjev hrvatskih učiteljica da se za upravitelja škole u kojoj radi
učitelj i učiteljica imenuje iskusniji djelatnik.651 Istovremeno, u Beogradu su se uči
teljice nakratko izborile za princip da se za upraviteljice osnovnih škola postavlja
učiteljica, te je čak upraviteljica vježbaonice postala nadzornica, ali je ova odluka
ministra prosvjete izazvala toliko negodovanja da su do 1924. godine upraviteljice
suspendirane.652 Zanimljiva je i anegdota sa ženskim delegatima na školskim dis
ciplinskim sudovima iz 1928. godine. U njoj su škole iz Zagreba, Beograda i Lju
bljane koje su delegirale učiteljice, dobile odbijenicu koja se poziva na aktualnu ra
spravu o pravu žena da budu sutkinje i naglašava da se u školske disciplinske sudove
biraju isključivo muškarci te se savjetuje školama koje nemaju muških djelatnika
da kandidiraju učitelje iz obližnje muške škole. Istovremeno, mariborski župan
prihvatio je ženske kandidate.653 Žene su se teže probijale u komisije za državne
programe ili u prosvjetne savjete. No, vjerojatno najveći poraz principa ravnoprav
nosti predstavljao je Zakon o sudijama redovnih sudova koji u čl. 2 utvrđuje da
žene ne mogu biti sutkinje.654 Promicatelji ovog zakona, koji je donesen nakon što
je Zakon o advokatima izričito dozvolio ženama da se bave odvjetničkim poslom,
naglašavali su daje izricanje presude teže i za državu važnije, da narod ne želi da mu
žena sudi i da bi suđenje uvrijedilo ženinu moralnost. Zakon je prošao iz drugog
650
651
652
653
654
„Zakon o državnom prometnom osebju".
„Učiteljice i njihovi kolege", Ženska misao, siječanj 1921., br. 7-10: 109-110.
J.O., „Učiteljice za svoja prava", Ženski pokret, 1. travnja 1927., br. 5: 2.
„Jedna velika nepravda učiteljicama", Ženski pokret, 15. lipnja 1927., br. 10: 2.
„Zakon o sudijama redovnih sudova".
253
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
pokušaja i nakon što je proradila stranačka stega,655 ali su u vrijeme njegovog don o
šenja najmanje dvije pravnice već radile kao sudske pripravnice.656
Dakle, ravnopravnost se ipak najavljuje u pomalo krnjem i nedovoljno odluč
nom obliku, a zakonski akti struke mogli su narušiti načelnu ravnopravnost na
općem državnom nivou. N apokon, sam izborni zakon koji je isključivao žene iz
demokratskog izbornog procesa otvorio je presedan da se isto učini u ostalim za
konskim aktima. Kraljevina SHS je na taj način proživljavala određeno prijelazno
razdoblje u kojem se ideja o rodnoj ravnopravnosti najavljuje kao koncept, ali se
njezino provođenje odgađa ili zaobilazi, dopuštajući da se u skladu sa situacijom
na terenu, odnosno raspoloženjem stručnih tijela donese odluka o odnosu prema
zapošljavanju žena. Dvojaki stav usporavao je i otežavao ženske karijere, a ženski su
listovi pom no pratili pojedinačne uspjehe u stjecanju pozicije odvjetnice, nadzor
nice ili ravnateljice ženskih gimnazija.657
No, s druge strane ova oačelnajDroklamirana ravnopravnost otvorila je nove
mogućnosti ženam ajcako u argumentaciji i definiranju vlastitih ciljeva tako i vrlo
konkretno u ^ b ra g w aim >nogućnostirna koje su bile pred njima. Ovo je posebice
uočljivo U porastu broja.srednjoškolsldhjičf-nica-i-diplomiranih srndenrk^U grafovima i tabelama uočljivo je da broj srednjoškolskih polaznica prati kon
tinuirani porast tijekom čitavog razdoblja, te da se u m eđuratnom razdoblju goto
vo udvostručio, dok je u istom razdoblju broj srednjoškolaca porastao za polovicu.
Ipak, zbog velikog nesrazmjera u broju srednjoškolaca i srednjoškolki, djevojke su
u čitavom razdoblju kontinuirano činile tek oko 5-6 % ukupne srednjoškolske p o
pulacije. Broj diplom iranih studentica doživljava znatno uočljiviji porast. I ovdje
se ne samo da se iz godine u godinu povećavao njihov broj, već se to povećanje
primjećivalo u promjeni omjera diplom iranih studenta i studentica. Kako prika
zuju grafovi VII-3 i VII-4, broj diplom iranih studenata u m eđuratnom razdoblju
povećao se za otprilike dva i pol puta, dok se broj diplom iranih studentica više
655 Milica M. Vlajić, „Žene sudije", Ženski pokret, 1. lipnja 1928. br. 11: 1; „Zakon o
sudijama pred Narodnom skupštinom", Ženski pokret, 1. lipnja 1928., br. 11: 2.
656 H. Verk, „Žene kao sudije i odvetnici", Nova Evropa, 14. travnja 1925., br. 11: 335337.
657 Primjerice u Ženskom pokretu nalazimo informaciju da je dr. Mara Ilić u ponovnom
pokušaju 21.5. 1927. uspjela dobiti rješenje dr. Milana Srškića kojim postaje odvjet
nica u Zagrebu. Prema ovom izvještaju ona je prva odvjetnica. Na tom mjestu je ipak
ostala samo mjesec dana. {Ženskipokret, 15. svibnja 1927., br. 9-10: 4) Ili, nalazimo
informaciju da je na čelo ženske gimnazije u Kragujevcu postavljena žena {Ženski
pokret, 1. ožujka 1928., br. 5: 2) ili da je gđa Ljubica Jovičić postavljena za školskog
nadzornika {Ženskipokret, 15. siječnja 1929., br. 1 i 2: 2.). Opširnije o ženama u advokaturi vidi: Knežević, „Žena u našoj advokaturi", 300-305.
2 54
�Ravnopravnost
nego upeterostručio. D ok su 1922. godine diplomirane studentice činile oko 10%
ukupnih diplomanata, na kraju razdoblja se udio povećao na oko 20%.
Graf Vll-1. Broj polaznika (u tisućam a) srednjih škola u međuratnoj Jugoslaviji638
G raf VII-3. Dip lom irani studen ti u m eđuratnoj Jug o sla viji6
<
658 Milković,J u g o sla vija
659 Isto, 363.
660 Isto
1 9 1 8 - 1 9 8 8 : S ta tistič k i g o dišn jak,
361.
255
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
Graf VII-4. Diplomirane studentice u međuratnoj Jugoslaviji661
Usprkos brzom prodoru ženske populacije na sveučilišno obrazovanje, njihov na
stavak obrazovanja na doktorskim studijima ponovo se kretao nešto sporijim i ne
ujednačenim ritmom. U tabeli V-l uočljivo je d a je godišnje doktoriralo od 2 do
12 žena. U kupno je u Kraljevini u čitavom razdoblju doktoriralo 2246 muškaraca i
102 žene, dakle doktorandice su činile tek oko 4% ukupnog broja. Ipak, uočljiva je
znatna razlika između broja doktorandica tijekom dvadesetih i tridesetih godina,
što upućuje da se i ovaj trend polako počeo afirmirati.
Tabela VII-1. Doktori i doktorice struke u međuratnoj Jugoslaviji662
God.
D o k to ri
D o k to rice
1922.
1926.
1930.
1934.
1938.
109
92
155
170
154
3
2
8
12
9
Porast broja doktorica struke odrazio se i na trend zapošljavanja žena na sveučiliš
nim ustanovama. Iz tabele VII-2 uočljivo je da su tijekom 1938./39. godine žene
činile oko 3 % ukupnog sveučilišnog nastavnog kadra u Kraljevini Jugoslaviji. Iako
taj broj izgleda vrlo mali, treba naglasiti da je dvadeseto stoljeće tek započelo s
otvaranjem sveučilišne naobrazbe ženama i to ne na svim studijskim programima,
te da je sama činjenica da su žene dolazile na nastavnička mjesta na fakultetima bila
fascinantna, a njihov uspjeh se bilježio u ženskom tisku.
661
Is to .
6 6 2 Is to
2 56
�Ravnopravnost
Tabela VII-2. Nastavnici i nastavnice na visokoškolskim ustanovama šk. god. 1938V39.663
G rad
N astavnici
N astavnice
Beograd
528
13
Ljubljana
164
8
Skoplje
29
2
Subotica
14
-
Zagreb
536
16
Ukupno
1271
39
No, nisu svi s entuzijazmom pratil^ptodor žena-u sustav yiie^obrazovanj^j)Zakax>i
koji jamče jednake uvjete tek su prvTkbrak ka stjecanju ravnopravnosti i prema ne
kim izjavama studentica, one su itekako Rile svjesne svoga roda za vrijeme studira
nja jer su bile izložene pritisku sredine, predrasudama i porugamaJtolega i profesora
s fakulteta koji su sa strepnjom pm m ifnli fHT)in^7^^apj', cvr>jp crrnlfp „Znate li kako
je to kad dođete na ispit iz matematike, a profesor vam kaže: ‘Kolegice, znate li vi
da je matematika za muškarce, a za vas su kuhače ?’“ prisjećala se Dora Majer-Vinski,
profesorica psihologije i romanistike u intervjuu s Andreom Feldman. .Anica
N^agaši^profesorica matematike i fizike, imala je slično iskustvo: „Ja sam studirala
fiziku i nas je te godine 1933., došlo na fakultet puno žena, to je bila najteža grupa
na Filozofskom fakultetu. I došao je profesor teoretske fizike i rekao: Uajieću početi
predavanje dok pola žena ne ode/ Doživjeti tako nešto! Studenti su šutjeli, a on je
rekao: ‘Pa šro rn <rnlikim ženama, rko je vidio da tolike žene studiraju fiziku?’"6
664
3
6
Rodna ravnopravnost se pokazala kao relativno krhko načelo. Njezina reali
zacija nalazila se na iskušenju kod izrade svakog pojedinog zakona, a kada bi se i
srušila zakonska barijera, godinama je ostajao tradicionalni i kulturološki pritisak
na osobe koje su nastojale ostvariti svoja prava. Iako je načelo jednakopravnosti
donijelo određene beneficije ženama i samim time odškrinulo vrata suštinskih
promjena u društvu, ni država ni zakonodavci nisu pristupili rješavanju proble
ma rodne neravnopravnosti dovoljno odlučno da se ona nametne kao neosporna
vrijednost novog društva. Napokon, ovaj je problem marginaliziran i u ostalim
europskim državama, gdje su žene različitim tempom kročile put afirmacije načela
ravnopravnosti u zakonodavstvu. No, vjerojatno je najveća prepreka realizaciji ide
je rodne ravnopravnosti bila činjenica da je jugoslavensko zakonodavstvo istovre
meno zadržalo i njegovalo dva znatno starija načela: očevu i muževu vlast te zaštitu
žena i majki kao ugroženih segmenta društva.
663 Isto. 368.
664 Feldman, „Prilog istraživanju ženskih organizacija - Udruženje univerzitetski
obrazovanih žena“, 61-67.
257
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
3. Zaštita žena i majki
JT-tfećgm odjeljku U stala Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca koji je obrađivao
’
ftocijalne i ekonomske odredbejdržava se postavlja kao zaštitnik ugroženih slojeva
društva: fiwalidži,(ratne siroTadijd je ^ j^ena.^Tako je primjerice ustavom ustvrđeno
da: '^ ™ S S 3 * M ;a^ i m a j u se^osebno zaštiti od štetnik poslova po njihovo zdravjje“ ili „da invalidi)r^tr^L siročad^atne udovce i (irnmač'ni i 7a rad nesposnhn) ro
ditelji umrlih ratnikauživaju naročitu državnu zaštitu i pomoć u znak priznanja?665
Sukladno tom e u Zakonu o zaštiti radenika zabranjuje se noćni rad ženama i djeci
do 18 godine, uvodi zabrana rada trudnicam a dva mjeseca prije porođaja i rodiljama dva mjeseca nakon poroda. Zabranjuje se da se ženama da otkaz ukoliko se zbog
zdravstvenih problema ne vrate na posao do godine dana nakon porođaja djeteta.
Majke dobivaju pravo na pauzu za dojenje, a poduzeće koje ima 100 radnika od
kojih 25 nema kome ostaviti djecu dužno je organizirati dječje sklonište ili snositi
troškove uzdržavanja djece zaposlenika u obližnjem vrtiću. Ističe se da ovi propisi
vrijede za sve žene bez obzira na godine i bračno stanje.666N a istom tragu je i Zakon
o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti, starosti, smrti i nesreće u kojem
su uvodi plaćeni porodiljni dopust i to za osigurane radnice i supruge osiguranih
radnika. Prve su imale pravo na potporu za dva mjeseca prije i dva mjeseca poslije
poroda u iznosu od 3 /4 nadnice, pom oć u iznosu od 14 dnevnih nadnica za živo
rođeno dijete, nakon isteka dva mjeseca nakon poroda dojilje su imale pravo na
naknadu za dojenje još 26 tjedana u visini od pola nadnice (maksimalno 3 dinara
dnevno) ili ukoliko imaju liječničku potvrdu da ne mogu dojiti, dobivaju dječju
hranu. Supruge osiguranih radnika imale su pravo na potporu za porodilje za četiri
tjedna prije i četiri tjedna poslije poroda u iznosu od 1,5 dinara dnevno.667
Ovi zakonski propisi uvrstili su jugoslavensko zakonodavstvo u trend stvaranja
socijalne države, uključili Jugoslaviju u europski trend deimngmfrkt p olitike te afirmirali ideju nmjrinrpvn Ino fenomena od društvene važnosti. No, oni su istovremeno
pomagali potvrđivanju državnog autoriteta i očuvanju percepcije žena kqo zavisnog
sloja zajednice. D ržavau ovom slučaju preuzima poziciju očinske figure koja vodi
brigu o potrebitim članovima društva, pri čemu se žene zajedno s djecom, invalidi
ma i onemoćalima nalaze u grupaciji koja zahtijeva naročitu pažnju i zaštitu.668
U tadašnjem europskom zakonodavstvu postojala je dilema rkp rr^ha Hnhivati
pomoć za podizanje obitelji,
majlrr ;1.
i
majke, te
665
666
667
668
25 8
„Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28. lipnja 1921.“, čl. 23 i čl. 32.
„Zakon o zaštiti radenika".
„Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti, smrti i nesreće".
O izgradnji socijalne države i njegovom utjecaju na položaj žena vidi: Bock, ,,Poverty
and Motehrs' Rights in the Emerging Welfare States", 402-432.
�Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hranitelj obitelji
kome bi se pomoć trebala isplaćivati - giajkama koje odrađuju posao ili očevima
koii predstavljaju hranitelje obitelji. G isela Bock zaključuje kako su odgovori ovi
sili o političkom uređenju ^dem okratskim državama dodatak su dobivale majke,
a u totalitarnim očevi.66% Jugoslaviji je rješenje bilo dvojako) U Zakonu o zaštiti
U
radenika i Zakonu o osiguranju naznačuje se da pravo na potporu za novorođe
no dijete i pravo na naknadu za vrijeme neposredno prije i poslije poroda pripada
majci (zaposlenoj, i supruzi zaposlenog radnika) pod uvjetom da se osiguranje pla
ća barem tri uzastopna mjeseca. No, u ostalim zakonskim rješenjima, posebice u
pitanjima koja su rješavala činovnički dodatak na skupoću, bilo je evidentno da se
propagira institucija očeve vlasti i ideje oca kao hranitelja obitelji.
4. Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hranitelj obitelji
Institucija očeve i muževe vlasti pokazala se kao najkonstantniji princip koji je u pra
vilu potiskivao pravo ravnopravnosti te prava žena i majki u slučajevima kada su se
našli u koliziji. Očeva i muževa vlast nalazila u svim građanskim zakonicima, ostav
ljena je u „predosnovi" jedinstvenog građanskog zakonika i obilježila brojne zakone
koji su doneseni u međuratnom razdoblju. Primjerice Zakon o državljanstvu pred
viđao je da žena mora imati državljanstvo supruga, što znači da ga automatski stječe
udajom za jugoslavenskog državljanina, ali i automatski gubi udajom za stranog dr
žavljanina. Udana strana državljanka nije imala pravo neovisno tražiti stjecanje jugo
slavenskog državljanstva.6"0 Zakon o općinama predviđao je da žena ima prebivalište
svoga supruga, čak i u slučajevima kada je općinska ili državna službenica sa stalnom
službom u određenoj općini.6 1 Zakon o osobnim imenima obvezivao je udanu ženu
0
72
97
66
7
da preuzme suprugovo prezime i zabranjuje joj da zadrži svoje djevojačko prezime.6"2
Princip oca hranitelja vjerojatno je najveći utjecaj na život žena imao u nači
nu na koje se odrazio na radno zakonodavstvo. U srži preklapanja principa očeve
669 Isto.
670 „Zakon o državljanstvu Kraljevine Jugoslavije s uredbom za njegovo izvršenje", čl. 5;
čl. 10; čl. 12; čl. 29.
671 Inače je zakon predviđao da državni i samoupravni službenici automatski dobivaju
prebivalište u mjestu stalnog službovanja. „Zakon o gradskim opštinama", čl. 12.
672 Doduše, u socijalnoj korespondenciji žena zadržava pravo potpisati se s oba prezime
na, s tim da ispred djevojačkog prezimena obavezno dopise rod., ali se upozorava da
ni ovakvtf potpisivanje nije preporučljivo u službenoj dokumentaciji. No, korištenje
suprugovog imena je isključivo njezino osobno pravo i ne može ga prenijeti na druge
članove. Tako bračna djeca dobivaju ime po ocu, a ukoliko udata žena ili udovica
odluče posvojiti dijete, ono dobiva njezino djevojačko prezime. („Zakon o ličnim
imenima od 19.2.1929", čl. 13 i čl. 14.)
259
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
vlasti i radnog prava stajala je pretpostavka da žena ima pravo na rad, ali da ona
radi za sebe, a muškarac radi za obitelj. „Propisi činovničkog zakona jasno govore
0 borbi između dvije težnje. O utjecaju patrijarhalnog porodičnog prava i skreta
nja ka novom stvorenom stanju stvari. O ni su kompromis između novog i starog
gledišta", zaključila je Angela M. Vidaković u Ženskom pokretu. Dalje naglašavala
da je činovnički zakon znatno učinkovitiji u zaštiti udovice, nego službenice.673
Posljedično, prava radnica i činovnica pokazala su se znatno manjima i u pravilu su
one bile zakinute u prenošenju svojih prava na djecu.674 Ponekad su činovnice d o
bivale manju novčanu nagradu za rad samo stoga što su udane. Zaposlene žene bile
su prije svega zakinute u zakonima koji su regulirali pravo na mirovinu, porodične
dodatke i dodatlcena skupoću.
, ZakofLCLOsiguranju predviđao je da pravo na mirovinu uplatitelja imaju supru
ga i djeca te u određenim slučajevima roditelji, djed i baka po ocu, unučad ili braća
1 sestre do 16. godine života ukoliko su ovisili o plaći službenika. Muž nije imao
pravo naslijediti ženinu mirovinu, osim u slučajevima kada je „sirotog stanja" i do
kaže daje nesposoban brinuti se za sebe, i to samo u trajanju nesposobnosti. Zakon
o činovnicima ne spominje ni to pravo.675 Djeca su u principu primala penziju po
ocu, s time daje Zakon o osiguranju radnika predviđao da siročad koja imaju pravo
na rentu po ocu ili po majci biraju veću rentu. N o Zakon o činovnicima uopće
ne spominje mogućnost nasljeđivanja majčine mirovine.676 U prvom Zakonu o
činovnicima iz 1923. godine djeca službenika bila su izjednačena u pravima ko
rištenja penzije - ta su prava u principu trajala do navršene 16. godine života, ili
do završetka školovanja. No, budući da je ovaj zakon zakinuo činovničke kćeri u
Srbiji koje su do tada zadržavale pravo na očevu mirovinu ukoliko se ne bi udale,677
novi Zakon o činovnicima iz 1931. godine pravio je razliku između muške i ženske
djece, pri čemu su kćeri primale penziju do udaje, a sinovi do punoljetnosti, odno
sno završetka školovanja (a najdulje do 23 godine). Proširila su se i prava uživanja
udovičke rente.678 Trend je dakle išao prema ograničavanju prava zaposlenih žena
673 Angelina M. Vidaković, „Što svaka žena treba da zna?", Ženski pokret, 15. ožujka
1927., br. 4: 3.
674 Primjerice, djeca nisu po majci mogla dobiti status i prava činovničke djece. (Olga
Osterman, „Žena državni službenik", Ženski pokret, siječanj-veljača 1934., br. 1-2: 7)
675 „Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti i nesreće"; „Zakon o či
novnicima sa svim izmenama i dopunama i praksom državnog saveta", čl. 147-157.
676 Isto.
677 Angelina M. Vidaković, „Što svaka žena treba da zna?", Ženski pokret, 15. ožujka
1927., br. 4: 3.
678 „Zakon o činovnicima sa svim izmenama i dopunama i praksom državnog saveta", čl.
147-157.
2 60
�Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hranitelj obitelji
da prenesu svoje pravo na mirovinu na članove obitelji, a istovremeno se šire prava
uzdržavanih ženskih članova kućanstva koje zadržavaju pravo na muževu / očevu
penziju čak i u slučaju (novog) udovištva koje bi ih ostavilo bez prihoda.679
Činovnici su osim plaće imali pravo na dodatke na skupoću i to „lični dodatak",
dodatak na stanovanje (koji se isplaćivao samo u Srbiji i Crnoj Gori) te „porodični
dodatak“.680“Porodični dodatak" bio je prerogativ oca i on ga je dobivao za za
konitu ženu koja nema vlastite prihode, zakonitu i posvojenu djecu te pastorčad,
a ponekad je dobivao dodatak na članove šire obitelji koji su ovisni o njegovim
primanjima. Službenica ili umirovljenica nije imala pravo na obiteljski dodatak na
djecu ukoliko je imala muža, niti na članove šire obitelji ukoliko joj je otac još bio
živ. Iznimno se obiteljski dodatak na djecu isplaćivao majci ukoliko su roditelji
rastavljeni ili žive odvijeno, a djeca žive kod majke.68 „Porodični dodatak" je dosta
1
stradao za vrijeme velike ekonomske krize. Novi Zakon o činovnicima iz 1931.
godine više ne spominje pravo na „porodični dodatak" članova šire obitelji, a ured
bom iz 1935. godine dodatak za djecu se smanjio za deset dinara, a za uzdržavane
supruge u potpunosti ukinuo.682
_
______
Najviše kontroverzi izazivao je famozan ,$ični dodatak na skupoću" koji je
shižhfnirft stavljao u neravnopravnu poziciju Izgleda da su činovnice pomirljivo
_prihvaćale činjenicu da (porodični dodatak" bude d^dij/»lj<»n isključivo n m Ira o
K fT - a n ir^ jn o h i i v l j i / i l i s u s e j e š k o m i r i l e s o d n z i m a n j p m d o d a r k a k o ji im je osobno
p ripadao^Pri tome treba naglasiti da dodatak na skupoću nije bio nimalo nebit
na stavka u proračunu činovničke obitelji te je svojim i z n o s o m često premašivao
plafe-službenika. Proračun dodatka na skupoću slijedio je dosta kompleksan obra
zac i r j s r a o je proporcionalno * visinom p h rr, razredom skupoće i činovničkim
i
ry g o m . Slikovit je primjer da su činovnici koji su primali p laću do 2999 dinara
godišnje imali pravo na d o d a r a k n a s k u p o ć u o d 9 0 - 7 « d i n a r a d n e v n o , odnosno
okg^O O O-10.000dinara^o3ls ^ e !683 Naravno da je odredba Zakona o dodacima
na skupoću koja je pivprtlovik-dodatak n a skupoću državnih činovnica udanih
679 Isto.
680 „Zakoni o dodacima skupoću", čl. 3.
681 „Zakoni o dodacima na skupoću", čl. 24-37; Uredba o ličnom i porodičnom dodatku:
a) državnih službenika; b)penzionera sa izmenama i dopunama zaključno 8.10.1937.,
čl. 5-9; „Zakon o činovnicima sa svim izmenama i dopunama i praksom državnih
saveta", čl. 27.
682 Isto.
683 Radi se o aktivnim državnim činovnicima, nastavnicima srednjih škola i stručnih
škola, stalnim učiteljima i učiteljicama, privremenim činovnicima Ministarstva gra
đevina, činovničkim praktikantima, kocipijentima i elevima, „Zakoni o dodacima na
skupoću", čl. 5-
261
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
za državne činovnike izazivala brojna negodovanja, pogotovo jer je bila izrađena
dosta nespretno te su udate činovnice čiji muž nije bio državni službenik i dalje
zadržale pravo na puni doplatak.684 Zakon je doduše sročen neutralnim jezikom
te propisuje da se u slučaju da su oba supružnika državni službenici, prepolovljuje
manji dodatak na skupoću, te u nastavku nudi kompenzacija - suprug u tom slu
čaju izuzetno prim a dodatak na zaposlenu ženu. No, prema izjavama suvremenica
praksa je rezala dodatke na skupoću suprugama i to bez obzira čiji je dodatak bio
veći.685 Puni dodatak na skupoću je nakratko vraćen 1932. godine,686 ali će već dvi
je godine kasnije, uslijed krize, sve udane činovnice u potpunosti izgubiti pravo na
dodatak na skupoću.687 Nakon 1937. godine dodatak im je djelomično vraćen, a
njegova visina ovisila je o-visini prim anja njihovih muževa.688
p rincip
k*r> hiMnirpljA r.bitglji najozbiljnije je zaprijetio
p rijeme opće nezaposlenost) usmjerilo je ljutnju jav
nosti prema obiteUima u kojima rade oba supružnika, svalivši sav bijes na zaposlenu
udanu ženu, koianelojgHn
por^hirim H f e ™ 0] „Nema sumnje
da iefredukdja žena iz državne službgVrlo popularna u širokim krugovima, ali je zato
u svojoj biti asocijalna", ogorčeno je izjavila gospođa Amautović Mikačić na jednoj
od konferencija za pravo na rad, koje su se 1934. godine održavale u JSeogradu. Za
grebu, Splitu i Kosovskoj M irroviri N ervom međnlndaninf rinovnicama)podizale su glasine o otpuštanju žena službenica u N arodnoj hanri
istupi u Narodnoj
skupštini za otpuštanje udinih žen^,691 odluke ministra prosvjete da u prve razrede
učiteljskih šk^la ne upisuje nčenire ier ie p r ^ j ^
prwiž>
692
69
8
.60
9
oglasi za radna mjesta u Agrarn^jJ Narodnoj banci u kojima se striktno traže muške_osgbe,693 najava uvođenja(kvpta)n poštansko-telegrafska zanimanja i napokon
684 „Zakoni o dodacima na skupoću", čl. 4.
685 „Žena u državnoj službi i nova odredba ministarstva o doplacima", Ženska misao, si
ječanj 1921., br. 7-10: 110-111
686 „Najzad izjednačenje", Ženski pokret, 15. ožujka 1932., br. 3: 42.
687 „Zaobilaznim putem", Ženski pokret, travanj 1934., br. 4: 34; „O smanjenju prihoda
državnih službenika s obzirom na učiteljice", Ženski pokret, svibanj-lipanj 1934., br.
5-6: 52-53.
688 Uredba o ličnom i porodičnom dodatku a) državnih službenika; b) penzionera sa izmenama i dopunama zaključno 8.10.1937.
689 „Za pravo na rad", Ženski pokret, ožujak 1934., br.3: 19-28; „Što kažu žene", Ženski
pokret, ožujak 1934., br. 3: 28.
690 „Beleške", Ženski pokret, lipanj 1933., br. 6: 83.
691 „Borba protiv ženskog prava na rad"., Ženski pokret, 15. ožujka 1932., br. 3: 42.
692 „Jedna neumesna odluka", Ženski pokret, rujan-listopad 1933., br. 7-8: 86-88.
693 „Utešne perspektive", Ženski pokret, svibanj-lipanj 1934., br. 5-6: 60.
262
�Institucija očeve i muževe vlasti - otac kao hranitelj obitelji
zloslutni^fiaancijski zakon uz hndžer 7.a-godinu-1334j35^popraćen opasnim ovla
štenjem: „Ministarski savet će ustvrditiiisiove daljnjeg ostanka u državnoj službi ili
samoupravnoj službi službenica čiji su muževi također uposleni u državnoj ili privat
noj duž,hi iU-inarp imaju dovoljno prihoda za održavame p orodice^94 U ženskom
tisku-javljali su se zabrinuti napisi koji su izražavali ^trah žena za radna mjesta^.Svi
znaci kažu da se našoj radnoj ženi spremaju crni dani?P©čelo je time da su zatvorili
Ženaroajlčiteliske škole, produžilo se z a b ra n o m p rim an ja žena 1 viš*1
ško] e j postavljanjem muškaraca na mesra na koje su žene predestinjrane. [...] i najzad
se određuje procentualni odnos izm edumnžkih i ^ n ^ j h d rž av n ih d iižh rn ik a " * 9^
ustvrdila je Alojzija Štebi, a u drugom članku nastavlja u istom tonu: „Ovakva fak
ta su: otpuštanje žena iz Narodne banke, ne primanje žena činovnika u Agrarnu
banku, pravilnik za poštansko - telegrafsku službu s obzirom na žene, ne primanje
učiteljica u Više pedagoške škole i obustava upisivanja ženske omladine u učiteljske
škole!*6 Suprotno anti-ženskoj propagandi javljaju se glasovi koji upozoravaju na
696
5
6
4
9
postignute rezultate u afirmaciji ideje ravnopravnih šanci n posljednjih petnaest go
dina, a pojmu nelojalne, sebične zaposlene žene, oni suprotstavljaju izraze: „udar na
našu kulturu", „asocijalne ideje" i „nesuvremene mjere!* 697 U jeku nenaklonosti pre
ma ženskom radu donose se određene nepovoljne odredbe kao ^numerns klanzusl*
zajnšrap«!™ - jrdrPjrafclf11 J»*bu698 ili ukidanje dodarka na skupoću svim udanim
ženama, 6997
0
^nezaposlenim ženama^u se znatno smanjile šanse u potrazi za poslom,
no niie se dogodilo najavljivano masovno otpuštanje žena. Umjesto toga, donesena
je odluka kojom se ukidaju dodaci na skupoću Velikom dijelu ženskih i muških činovnika te smanjuju ili čak ukidaiu^bm'odićni dodagl
694 Alojzija Štebi, „Važna ovlašćenja vladi", Ženski pokret, siječanj-veljača 1934., br. 1-2: 2.
695 Alojzija Štebi, „Što se sprema ženama", Ženski pokret, studeni-prosinac 1933., br.
9- 10: 102.
696 „Za pravo na rad", Ženski pokret, siječanj-veljača 1934., br. 1-2:2.
697 „Za pravo na rad", Ženskipokret, ožujak 1934., br. 3:27 i 28; „Kronika", Ženski pokret,
siječanj-veljača 1934., br. 1-2: 12.
698 Prema ovoj odredbi u poštansko - telegrafskoj struci nije moglo biti više od 30% žena
s nepotpunom srednjom školom, više od 25% zaposlenica sa završenom srednjom
školom, i više od 10% zaposlenica sa završenim fakultetom. („Statut žene", Ženski
pokret, siječanj-veljača 1937., br. 1-2: 12.)
699 Tada se dodatak ukinuo svim službenicima koji dijele kućanstvo s drugim službeni
cima, s time da je pravo na dodatak zadržao samo najstariji službenik. „Zaobilaznim
putem", Ženski pokret, travanj 1934., br. 4: 34; „O smanjenju prihoda državnih služ
benika s obzirom na učiteljice", Ženski pokret, svibanj-lipanj 1934., br. 5-6: 52-53.
700 „Zaobilaznim putem", Ženski pokret, travanj 1934., br. 4, str. 34; „0 smanjenju priho
da državnih službenika s obzirom na učiteljice", Ženski pokret, svibanj-lipanj 1934.,
br. 5-6: 52-53.
263
�R O D N I STEREO TIPI U ZA K O N IM A KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
pa očeve i muževfcjrlasei jupućuje na važnost koju je ta ide
ja uživala u političkim i zakonodavnim krugovima. Očeva vlast tretirala se kao
r l r ž a v n ^ - i n s r i r n c i j a visokog prioriteta koja se u zakonima međuratnog razdoblja
perpetuira, štiti i uživa prvenstvo, ali pod pritiskom ekonomska p^ln^ifri i k g anojierogira. O na je ekonomski vrlo zahtijevna u uredbama koje ureduju rente i
dodatke zavisnih članova. Stoga će vrijem ^v e lik e e k o r^ " glfp ^ d ^ ^sviietlithprve.
n g p n l f l i n p ii-r> v n ro r r i d i r i r m - i l n n m p r i n r i p n Kriza je zaoštrila Sukob-StarOg-punfipa nerv? vlasri-i-nove ideje ravnopravnosti. Pri tom e se ^ar^lrt nvn^provnr>cri
pokazalo vitalnijim. U konačnici žene nisu izgubile posao, već su muževi izgubili
doplatak na ženu, očevi su dobili manji doplatak na dijete, a veliki broj žena i muš
karaca je izgubilo dodatak na skupoću. Za žene tog vremena to je vjerojatno bila
Pirova pobjeda koja se negativno odrazila na kućne budžete, ali za nas je ona prva
naznaka da su se
r r p p d n v i n a ja v ljp n i porrrbnm dvndrsrrih godinn
u tridesetima jiapnkon_počeli nametati kao ozbiljni p n l i r i r l d a r g u m e n t- i
Što nam 7.akftniri ' ^ a l r n m l r p r p g n la riv f* govoreVo^ t e i g ^ i p i r ^ u međuratnoj
Jugoslaviji ? Prije svega, oni ponavljaju priču tranzicijskog društva rastrganog iz
među iradkionainogTtnodernog^rijednosnog sustava te upozoravaju na vitalnost
rodnih stereotipa u prijelaznom razdoblju. N eosporno je da su rodni stereotipi
odigrali
nlngij n i7gr?^nji 7alfr>niEa 19 crnlj^ra, ali se pokazalo da oni na
stavljaju vršiti snažan utjecaj na zakonodavstvo dvadesetog stoljeća i to u vidu oču
vanja starih principa - kao očeve i muževe vlasti, ali i uvođenju novih vrijednosti
- izgradnji sijidjaliiejiržate. Zakoni koji se nisu oslanjali na rodne stereotipe naila
zili na ozbiljne probleme u realizaciji.
r>
lm
j »upnizi te<iavisnfim
članu društva, muškarcu kao isključivom nositelju autoriteta i moći kao području
muške sfere stoji u^poeki ctanih-građanskih zakonik a .-a liinekih n n ^ h zakonskih
rješenja. Uz to, ona nadživljava same zakone i nastavlja utjecati na pravnu praksu
i u slučajevima u kojima su nova zakonska rješenja nastojala nam etnuti principe
ravnopravnosti. Rodni stereotipi se pokazuju kao moćan društveni faktor koji
kroz zakonske regulative i praksu oblikuje živote, definira životne šanse i utječe na
.distribuciju moći. O ni se nameću kao vjralna prepreka tpodernizari-jskim strujanja
i odiizimaju-odlučnosr renrralistiekkn tendencjjama-vlagti. Istovremeno, novo je
društvo gradilo vlastiti sustav stereotipa koji je, primjerice, prenosio poruku što je
„moderno" ili „napredno" pripremajući teren za buduće sukobe na imaginarnoj i
realnoj razini.
26 4
�VIII.
Z A K LJU Č A K
Stereotipi su vitalni kulturni fenomeni svakog društva. O ni su preduvjet uspješne
komunikacije i nezaobilazan faktor kreiranja identiteta. Na pitanje tko smo i što
smo Mi, u pravilu se odgovara s protupitanjem tko su i što su Drugi. Odgovori
nas društveno pozicioniraju i definiraju naše ponašanje i očekivanja. Stereotipi su
i društvena konstanta, oni preživljavaju ideologije, političke i kulturne promjene i
potrese ekonomske konjunkture te upravo stoga ostavljaju dojam tradicionalnosti
i prirodne.uvjetovanosti. Njihova uloga u društvu naročito dolazi do izražaja u \
vrijem^društvenih lomova kada istovremeno proživljavaju proces redefinicije i do
bivaju istaknuto mjesto u objašnjavanju i stabilizaciji novonastale situacije. Stoga
je društveni značaj stereotipa neosporan, a njihov utjecaj na politička, ekonom
ska i kulturna zbivanja čest je predmet znanstvenih istraživanja. Pri tome se slijedi
određeni hijerarhijski obrazac u kojem istaknuto mjesto dobivaju upravo nacio
nalni, rasni, vjerski i rodni stereotipi kao osnovni segmenti i^enxiteta, a pažnja se
usmjerava na njihovu konstrukciju i dekonstrukciju, kreatore i utjecaj na povijesne
događaje.
M eđuratno razdoblje izrazito je plodonosno za istraživanje uloge stereotipa u
društvu. To je vrijeme velikih promjena, lomova i rađanja nove ekonomske, poli
tičke i socijalne kulture, odnosno vrijeme u kojem stereotipi postaju objekti koji se
propituju i ponovno pozicioniraju, ali i subjekti koji kanaliziraju i umiruju druš
tvene p r a ^ s e .Q ^ r a edoblje-obiljgŽila dva prijelomna „velika” događaja: Prvi
svjetslnrat y^ lik a ekonomska križajte niz značajnih društvenih, kulturnih i ekopratio razvoj potrošačkog društva. Svaki od njih zasebno predstavljao je izazov za
stari sustav vrijednosti i svaki od njih zasebno revitalizirao je određene stereotipne
obrasce. Konflikti koji nastaju na imaginarnoj razini nerijetko su imali značajan
utjecaj na realne događaje i upravo je ta veza između kulturnih, u ovom slučaju,
rodnih koncepata i političke realizacije predstavljala glavnu okosnicu moga istra
živanja i ove knjige.
^rvLatjgtskj,rat granična je crta nadolazećeg razdoblja. Bio je to upečatljiv i
dramatičan rez sa starim političkim, socijalnim i ekonomskim sustavom i početak
novog, „modernog," uzbudljivog vremena. Rat je proizveo dva odvojena i pone
kad kontradiktorna seta rodnih p o ru k ^ R am i imaginarij do krajnosti je zaoštrio
podijeljenu sliku svijeta u kojem su rodne uloge predodređene i strogo definira
ne. Vojevanje, agresija, moć jasno se naznačuju kao muška sfera društva, dok su
ženama prepuštene briga, čekanje i nježnost. Bipolarna slika društva anticipirala
je tradicionalizaciju, repatrijarhalizaciju i virilizaciju poratne atmosfere, ali je u
svojoj srži prenosila i jednu subverzivnu poruku: žensko iskustvo je bitno, ono
265
�ZAKLJUČAK
je integralni dio društvenog povijesnog doživljaja i žene „igranjem svoje uloge"
doprinose realizaciji društvenih vrijednosti i promicanju nacionalnih interesa. S
druge strane, ratna realnost izazivala je tradicionalne granice. O na je rušila imagi
narne barijere definicija muških i ženskih poslova ili muških i ženskih sposobnosti
te time podcrtavala sliku ratnog kaosa, ali i postavljala pitanje redefiniranja rod
nih uloga. Poratno društvo obilježeno je sukobom ova dva kontradiktorna seta
poruka pri čemu su oba koncepta posredno ili neposredno usmjeravala političke
događaje ili odluke tadašnje političke elite. Izazivački koncepti ratne realnosti
doživljavaju se kao destabilizatorski faktor u društvu i stoga je poraće obilježeno
potrebom ©bnoye ideje predratnog društva i to onakvog kakvo gaje definirao ratni
imaginarij. K onkretno, prve godine nakon rata donijele su dobrovoljan ili prisilan
odljev radnica, inzistiranje na separatnim sferama, utišale su istaknute i ratoborne
feministice te stvorile nepovoljnu klimu za stjecanjeienskog prava glasa. Pokazalo
se da je sudbina sufražetskog pitanja ovisila o stabilizatorskim potrebama društva.
Zapadni dio zemlje koji se nalazio na političkoj i ekonomskoj prekretnici bio je
spremniji prihvatiti promjene u rodnim obrascima, dok je istok težio restaurira
nju i potvrđivanju predratnog autoriteta. No, ovaj trijum f ratnog imaginarija bio
je kratkotrajan. Uskoro su realne potrebe društva nam etnule potrebu dogovora
između dva seta ratnih poruka. Rezultat kompromisa bio je otvaranje dijaloga o
rodnim obrascima i revalorizacija pojm a i uloge ženskosti u društvu, ali na temelji
ma tradicionalnih ženskih „kvaliteta": majčinstva, osjećajnosti i nježnosti.
rH .njh obrazaca najglasnije je zahvatilo ideju žegskosti. Prom o
tori novih normativnih koncepata postaju vjerske i političke skupine, ali i eko
nomski procesi, čime društveno tržište kulturnih ideja postaje poprište sukoba,
natjecanja, ali i dijaloga, nadopunjavanja i nadogradnje. Čitav proces obilježila
je sprega novog i starog, a kulturni imaginarij gotovo postaje imaginarni šoping
ceoiar u kojem se određeni rodni stereotipi odbacuju (kao praznovjerje, nazadnost, ,,ne-modernost,“ dokoličarstvo, trivijalnost), a drugi se ugrađuju u temelje
nove-stare ideje o ženskosti (npr. nježnost, majčinstvo, rodoljubnost. ženstvenost.
. ljepota, modernost,.angažiranost). Rodni stereotipi stoga igraju krucijalnu ulogu
u definiranju onog što nismo u opreci prema onome što jesmo. Ideja vodilja gotovo
svih koncepata bila je potreba da se ideja ženskosti revalorizira i da joj se naglasi
društvena važnost. No, temelj novog značaja ženskosti je bio varijabilan. Neki su
isticali njezinu ulogu u procesu stvaranja nacije, drugi su je označili kao čuvateljicu tradicionalnih vrijednosti u kaotičnom svijetu promjena, treći su je gledali kao
stup obitelji i doma, a potrošačka kultura prezentirala ju je kao simbol modernosti,
gospodaricu suvremenih trendova, savršenu domaćicu u kuhinji sa suvremenim
aparatima, savršenu majku koja slijedi upute suvremene medicine i pom odnu
damu koja je svoj m odni izričaj prilagodila brzom i angažiranom tempu života.
266
�ZAKLJUČAK
Ova glasna, probuđena i propitivana ženskost neminovno je budila anksioznost
naoko normativne, stabilne muškosti koja se odražavala u naglašenoj pojavi mizoginije i podcrtavanju granice između ženskosti i muškosti. Oba procesa imala
su vrlo konkretne posljedice na život žena. Prvi je utjecao na definiranje ciljeva i
ambicija te organizaciju kulture života, a drugi je limitirao i marginalizirao procese
i pojedinke koje su se usudile dovesti u pitanje osnovnu granicu muškosti i žensko
sti: moć i autoritet naspram blagosti i zavisnosti.
Način na koji stereotipi utječu na oblikovanje percepcije o Sebi i Drugima, ali
i na realizaciju društvenih procesa može se iščitati iz tragova koje su ovi dinamični
procesi ostavili u karikaturalnim prikazima tog vremena. Karikature se neposredno
koriste stereotipima u svrhu društvene kritike, ali i lakše uspostave komunikacije te
je stoga prihvaćenost i raširenost korištenih stereotipa krucijalna za razumijevanje
njihove poruke. To karikature čini pogodnim medijem za istraživanje korelacije
d ruštvenih procesa i stereotipnih obrazaca te strategija prenošenja stereotipa i nji
hove uloge u kanaliziranju društvenih procesa. Iz karikature možemo iščitati priču
0 načinu na koji se nacionalni identiteti i politički odnosi iskazuju i dokazuju kroz
rodne koncepte, ali i velikom utjecaju koji su rodni obrasci izvršili na objašnjavanje
1 prihvaćanje faodernizacijskih procesa^Tokazalo se da, iako nove društvene pojave
kao knlt-rijcla, ženski pokret ili pnrm tarkp društvo naoko izazivaju tradicionalne
rodne stereotipe, u konačnici se realiziraju unutar okvira stereotipne vizije svijeta.
Kult tijela naglašavao je žensku ljepotu i seksipil, a mušku snagu i potenciju. Pri
padnice ženskog pokreta koje su izravno polagale pravo na društveni kredibilitet
i moć ženskosti do danas se nisu oslobodile stigme frustriranih, ružnih, neudanih
žena, a potrošačko društvo realiziralo se kroz sliku žene kao potrošačice i muškarca
kao vlasnika kapitala.
Najočitiji utjecaj stereotip^ na ii^ot-pojedinaca i društvenih skupina ostva
ruje se u njihovom utjecaju na lakonske regulative. Zakoni pritom vrše dvostru
ku ulogu prenositelja i realizatora stereotipnih uvjerenja i korektiva koji nastoji
suzbiti utjecaj stereotipa na funkcioniranje zajednice. Stoga zakonske regulative
ukazuju na status koje pojedine stereotipne konstrukcije uživaju u društvu, ali i
utjecaj tih konstrukcija na oblikovanje ciljeva i smjernica političke_elite. Zakoni
i zakonici Kraljevine Jugoslavije osvjetljuju konflikt t«diciimalluh4-mQdeniizatorskih pravnih principa pri čemu modemizarijske struje pokazuju manje poleta
u nametanju vlastitih ideja. Rodni srer^m-ipi nvdjp figuriraju kao glavna prepreka
prodoru moderne pravne misli, a zakoni koji se baziraju na stereotipiziranoj dihotom noj slici društva pokazuju iznenađujuću rezistentnost i popiilatnost među
pravnicima u praksi.“€mi-su glavna prepreka uspješnoj unifikacijfgrađanskog za
ja m ika, projektu koji zasigurno nije zauzimao nevažno mjesto npnrar unitarističke"
jugoslavenske polit&e^ čak prodiru u nove zakone koji reguliraju tadašnje odnose
267
�ZAKLJUČAK
države i obitelji, poslodavca i zaposlenika. Pokazalo se da zakoni koji se oslanjaju
na stereotipne obrasce doživljavaju brzu i laku afirmaciju u praksi, dok zakonske
osnove koje nastoje provesti m rrln jH n n k r f ^ ^ n s r i
već prilikom izglasa
vanja zakona, a praksa ih često nastoji zaobići ili izigrati. Tako se zakoni koji imaju
c v rK n T sčrir/* m -a jl-f' p r i r t v i r p ili reguliraju princip očeve i muževe vlasti afirmiraju i
šire u pravnoj praksi, dok propisi koji se vode načelom ravnopravnosti zahtijevaju
eksplicitna objašnjenja i posebne inrrrprfrarjjeJ7.alfr>ni ujedno dokazuju izuzetnu
političku moć društvenih stereotipa koji se ovdje javljaju kao kulturni koncepti
koji definiraju živote građana i građanki, te obeshrabruju volju političke elite.
Na kraju nam ostaje da ukratko sumiramo odnose rodnih stereotipa i politike
u Kraljevini Jugoslaviji.
Rfldni srerenripLsn prije svega imali svrhu ^rahili-rarijp društvenih i političkih
jjrcviranja. Presumpcija njihove bezvremenosti i tradicionalnosti čini ih pogod
nim alatom za pozivanje na red u vrijeme kada sve društvene vrijednosti dolaze u
pitanje. Stoga su se rodni stereotipi najočiglednije aktivirali i propitivali upravo u
vrijeme'^ i ^ a V j^ p m ^ ^ t s k om rat^) i v0 ik o j ekpnomskojlćrizL Povlačenje jasne
crte između muškog i ženskog p rostora, muškog i ženskog prava te muške i ženske
uloge.imalo je syrhu~-uspostave kontrole nad eskalacijom društvenog nezadovolj
stva i osjećajemHjgroze'.
Nadalje, politika se pomoću rodnih stereotipa definira i pozicionira. O na pre
uzima očevu ulogu u regulaciji obiteljskih odnosa, preuzima muški identitet kao
potvrdu svoje autoritativnosti, a političke grupacije koje nemaju ili su izgubile kre
dibilitet često dobivaju oznakcjienskosti.
No, Jsorelariia jadnih stereotipa i ^olitil^e nije jednosmjerna. Rodni stereotipi
nisu se pokazali samo kao alati u rukama političkih skupina, već se nameću i kao
korigirajući i limitirajući faktor koji usmjerava njihove odluke te ograničavaju i
usmjeravaju m odemizacijskgjrendove. Rodni stereotipi nam etnuli su se kao jedna
od prepreka potpunoj d g n j^ j^ fg a ciji društva, suprotstavljaju se modernizaciji
pjCiva i, što je još značajnije<$j>rečavaju unitaristički projekt jugoslavenskog zakoni
ka. Tim e su se potvrdili kao kulturni fenomeni od izrazite političke moČL^
Ne postoji razlika u strategijama prenošenja i strategijama suzbijanja stereoti
pnih slika u društvu. O ba se procesa koriste istim prostorom medija, umjetnosti i
zakonskih propisa i - što je još važnije - djeluju u istom kulturnom i ekonomskom
okviru zbog čega se često događaju paradoksalne situacije da pokušaj odbaciva
nja stereotipnih uvjerenja završava realizacijom i potvrđivanjem istog. Primjerice,
|snskL£asopisi.koji nastoje napraviti odmak od pasivne, zavisne ženskosti, kreiranjem zasehnog ženskog prosrr>|ra^r><;r.hirr>m valorizacijom uspjeha pojedinih žena
u „muškom" svijetu i težnjom za afirmacijom vlastitog značaja kod političkih uzora
u konačnici gOftavljgju o^ragaf^o ženama kao zavisnom, drugotnom i muškarcima
268
�ZAKLJUČAK
kao normativnom dijelu društva. No, stereotipi koji se predstavljaju kao dio tra
dicijske kulture imaju poziciju autoriteta, pa time i dva klasična sustava kontrole
kojima usmjeravaju i korigiraju društvene procese koji su ozbiljno ugrozili baznu
ideologiju rodnih stereotipa: podsmijeh i marginalizaciju. Ove strategije čine
osnovu dugovječnosti stereotipa: elastičnost i mehanizme kontrole.
Odumiranje stereotipa je dugo, oni nadživljavaju propise i uvjerenja koji su ih
stvorili, mijenjaju značenje i funkciju u društvu, a u slučaju da izgube svaki druš
tveni kredibilitet vjerojatno i dalje egzistiraju na marginama kulturnog pamćenja,
jebiti u sasvim novom značenju i za posve novu svrhu, ali sa starim prizvukom
tradicionalnosti.
269
��IX.
IZVORI I LITERATURA
1. Izvori
1.1 Tisak
Domaćica (Beograd, 1921.), Eva (Zagreb, 1928.), Gradski vjesnik (Zagreb, 1931.),
Ilustrovan list (Zagreb 1914.-1918.), Ilustrovana ratna kronika (Zagreb,
1914.-1918.), Jugoslavenska žena (Zagreb, 1918.-1920.), Koprive (Zagreb,
1918.-1938.), Naša žena (Zagreb, 1935.-1938.), Nova Evropa (Zagreb,
1920., 1922., 1925.), Pravda (Sarajevo, 1920.), Radnička zaštita (Zagreb,
1920., 1921., 1922,), Slovenka (Ljubljana, 1919.), Svijet (Zagreb, 1926.,
1927.), Z a vjeru i dom (Zagreb, 1944.), Ženski list (Zagreb, 1925.-1939.),
Ženska misao (Zagreb, 1919.-1921.), Žena i svet (Beograd, 1925.-1941),
Ženski svet (Ljubljana, 1923.), Ženski svet (Beograd, 1930.-1934.), Ženski
pokret (Beograd 1920.-1938.).
1.2 Statistički izvještaji
Milković, Dušan, m. Jugoslavija 1918-1988: Statistički godišnjak. Beograd, 1989.
Izvještaj gradskog poglavarstva o sveopćoj upravi slobodnog i kraljevskogglavnoga
grada Zagreba: Zagreb 1913.-1918. Zagreb, 1927.
1.3 Zakoni i uredbe
„Općinski pravilnik za Dalmaciju". Zbirka Službenogglasnika. Sv. XX. Split, 1927.
Polić, Ladislav. Izborni zakon. Zagreb, 1923.
„Privremeni zakon za izbor svih opštinskih časnika u granicama ranije Kraljevine
Srbije i okruzima Belopoljskom, Beranskom, Metohijskom i Pljevaljskom".
Službene novine, 15. svibanj 1920., br. 106.
„Uredba o izboru u opštinska zastupstva u Sloveniji". Službene novine, 8. lipnja
1920., br.123.
„Uredba o ispremembah in poplnitvah uredbe o volitvi v občinska zastopstva v
Sloveniji od 15.5.1920". Službene novine, 25. veljače 1921., br. 43.
„Uredba o izboru gradskih zastupstva za gradove Hrvatske i Slavonije i Uredba o
izboru općinskih odbora za upravne općine Hrvatske i Slavonije". Narodne
novine, 24. studenog 1919.
271
�IZVO RI I LITERATURA
„Ustav Kraljevine Srba, H rvata i Slovenaca od 28.06.1921“ Zbirka zakona protu
mačenih i objašnjenih sudskom i administrativnom praksom. Sv.60. Beograd,
1928.
Ustav Kraljevine Jugoslavije; Zakon o biračkim spiskovima, Zakon o izboru Narod
nih poslanika za Narodnu Skupštinu. Zagreb, 1931.
Uredba o ličnom i porodičnom dodatku a) državnih službenika; b) penzionera".
Beograd, 1938.
„Uredba o ženskim zanatskom školama". Službene novine, 8. rujna 1921., br. 199.
Zakon o advokatima u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Zagreb, 1928.
„Zakon o biračkim spiskovima'. Zbirka službenog glasnika. Sv. 10. Split, 1926.
„Zakon o budžetskim dvanaestinama za mesece juli, august i spetembar". Službe
ne novine, 30. lipnja 1923., br. 146.
„Zakon o činovnicima i ostalim državnim službenicima građanskog reda od 31.
jula 1923. godine?. Zbirka zakona. Sv. 51. Beograd, 1923.
„Zakon o činovnicima". Narodne novine, 31. ožujka 1931., br. 36: 490.
„Zakon o činovnicima sa svima izmenama i dopunam a i praksom državnog saveta“. Zbirka zakona. Sv. 53. Beograd, 1940.
„Zakoni o dodacima na skupoću". Zbirka zakona. Sv. 48. Beograd, 1922
„Zakon o državljanstvu Kraljevine Jugoslavije sa uredbom za njegovo izvršenje".
Zbirka zakona. Sv. 109. Beograd, 1934.
„Zakon o državnem prom etnem osebju". Zbirka zakonov. Sv. 13. Ljubljana,
1923.
„Zakon o državnom saobraćajnom osoblju od 22 jula 1931". Zbirka zakona. Sv.
187. Beograd, 1931.
„Zakon o gradskim opštinama". Zakoni i naredbe, 22 srpnja 1934., br. 2.
„Zakon o izboru gradskih zastupstva za gradove H rvatske i Slavonije". Službene
novine, 17. svibnja 1922., br. 107.
„Zakon o izboru opštinskih zastupstva u Bosni i Hercegovini". Službene novine,
30. prosinca 1922., br. 294.
„Zakon o izboru u općinska zastupstva u Dalmaciji". Zbirka službenog glasnika.
Sv. 10. Split, 1926.
„Zakon o izmenama zakona na osnovu koga su izvršeni izbori na dan 28.11.1920.
godine". Službene novine, 10. srpnja 1922., br.150.
„Zakon o ličnim imenima od 19.2.1929". Zbirka zakona. Sv. 127. Beograd, 1929.
„Zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti, iznemoglosti i nesreće". Službene
novine, 30. svibnja 1922., br. 117.
2 72
�Literatura
„Zakon o volitvi v občanska zastopstva v Sloveniji". Službene novine, 18. ožujka
1922., br.6.
„Zakon o sudijama redovnih sudova". Zbirka zakona. Sv. 118. Beograd, 1933.
„Zakon o zanatskim školama". Službene novine, 15. svibnja 1922., br. 105.
„Zakon o zaštiti radenika". Službene novine, 14. lipnja 1922., br. 128
2. Literatura
Allen, Ann Taylor. Feminism and Motherhood in Westem Europe, 1890-1970 The
M atem alD ilem m a. New York: Palgrave Macmillan, 2005.
Anić, Rebeka Jadranka. Vise od zadanoga. Žene u Crkvi u Hrvatskoj u 20. stoljeću.
Split: Franjevački institut za kulturu mira, 2003.
Anić, Vladimir. Rječnik hrvatskogjezika. Zagreb: Novi Liber, 1991.
Antić Gaber, Milica i Selišnik, Irena. „Slovene Women 's Suffrage Movement in
a Comparative Perspective". U: Suffrage, Gender and Citizenship. Inter
national Perspectives on Parlamentary Reforms, ur. Irma Sulkunen, Leena
Nevala-Nurmi Pirjo Markkola, 219-241. Newcastle upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing, 2009.
Đadurina, Natka. Nezakonite kćeri Ilirije. Hrvatska književnost i ideologija u 19. i
20. stoljeću. Zagreb: Centar za ženske studije, 2009.
Benyovsky, Lucija. „Dobrotvorna gospojinska društva u Hrvatskoj od osnivanja
do Prvog svjetskog rata". Časopis za suvremenu povijest 30/1 (1998): 73-93.
Benyovsky Lucija. „Društvo Hrvatska žena". Marulić - Hrvatska književna revija
26 (1993): 747-750.
Benyovsky Lucija. „Društvo Hrvatska žena i Zagorka". Hrvatska revija: časopis
Matice hrvatske 2 (2009): 124-136.
Benyovsky Lucija. Društvo Hrvatska žena u Karlovcu: 1921-1945 1991-1996.
Karlovac: Društvo „Hrvatska žena", 1996.
Blažević, Zrinka. Ilirizam prije ilirizma. Zagreb: Golden marketing - Tehnička
knjiga, 2008.
Brešić, Vinko, (ur.). Autobiografije hrvatskih pisaca, Zagreb: AGM, 1997.
Đloch, Mare. Apologija historije ili zanat povjesničara. Prevela Jagoda Milinković.
Zagreb: Srednja Europa, 2008.
Boban, Branka. „ 'Materinsko carstvo'. Zalaganje Stjepana Radića za žensko
pravo glasa i ravnopravan položaj u društvu". U: Žene u Hrvatskoj. Ženska
i kulturna povijest, ur. Andrea Feldman, 191-209. Zagreb: Institut „Vlado
Gotovac", Ženska infoteka, 2004.
273
�IZVO RI I LITERATURA
Boban, Branka. „Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o problemima
prehrane tijekom I. svjetskog rata". U: Zbornik M ire Kolar-Dimitrijević.
Zbornik radova povodom 70. rođendana, 315-328. Zagreb Filozofski fakul
tet, 2003.
Boban, Branka. Stjepan R adiću vrijeme Prvog svjetskog rata: Zagreb: Alinea,
2006.
Bock, Gisela. „Nazi G ender Policies and Women 's H istory“. U: A History o f
Women in the West. Sv. V, Toward a Cultural Identity in the Twentieth
Century, ur. Georges Duby i M ichelle Perrot, preveo A rthur Goldhammer,
149-176. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press ofH arvard University
Press, 1996.
Bock, Gisela. ,,Ordinary W omen in Nazi Germany: Perpetrators, Victims,
Followers, and By$tanders“. U: Women in the Holocaust, ur. Dalia O fer i
Leonore J. Weitzman, 85-100. New Haven, Conn.; London: Yale University Press, 1998.
Bock, Gisela. ,,Poverty and M otehrs' Rights in the Emerging Welfare States".
U: A History ofW om en in the West. Sv. V, Totvard a Cultural Identity in
the Twentieth Century, ur. Georges Duby i M ichelle Perrot, preveo A rthur
Goldhammer, 402-432. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press o f
Harvard University Press, 1996.
Bock, Gisela. Women in European History. Oxford: Blackwell Publishers, 2002.
Bock, Gisela. ,,Women 's history and gender history: aspeets o f an international
debate". U: Gender and History in JVestern Europe, ur. Robert Shoameker i
Mary Vincent, 25-42. London: Arnold, 1998.
Bogdanović, Mira. „Žensko pitanje u časopisu Nova Evropa (1920-1941)“. U:
Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao
merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 385-393. Beograd: Institut za
noviju istoriju Srbije, 1998.
Bokovoy, Melissa. „Croatia". U: Women, Gender and Fascism in Europe 19191945, ur. Kevin Passmore, 111-123., Manchester: M anchester University
Press, 2003.
Bosto, Sulejman. „Teorije sjećanja. Motivi, pretpostavke, kontekst". U: 1918.
Kultura sjećanja. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti, ur. Tomislav Cipek
i Olivera Milosavljević, 27-41. Zagreb: Disput, 2007.
Butler, Judith. Nevolje s rodom: fem inizam i subverzija identiteta. Prevela M irjana
Paić-Jurinić. Zagreb: Ženska infoteka, 2000.
2 74
�Literatura
Đutler Judith. Tela koja nešto znače: o diskurzivnim granicama »pola". Prevela
Slavica Miletić. Beograd Samizdat B92, 2001.
Cipek, Tihomir, Olivera Milosavljević, (ur.). 1918. Kultura sjećanja. Povijesni
lomovi i svladavanje prošlosti. Zagreb: Disput, 2007.
Christensen, Karen, Allen Guttmann, G ertrud Pfister (ur.). International
Encyclopedia ofWomen and Sports, Svezak 1. New York: Macmillan Refe
rence USA, 2001.
Coha, Suzana. „Konstrukcija i reprezentacija ženskog identiteta u Zagorkinom
Ženskom listu'.AE Nezna na junakinja^-.nova čitanja Zagorke, ur. Masa Grdešić, Masa i Slavica Jakobović Fribec, 257-297., Zagreb: Centar za ženske
studje, 2008.
C ott, Nancy F. „The M odern Women o f the 1920s, American Style“. U: A
History oflVomen in the West. Sv. V, Toward a Cultural Identity in the
Tiventieth Century, ur. Georges Duby i Michelle Perrot, preveo Arthur
Goldhammer, str. 76-91. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press of
Harvard University Press, 1996
Crnković, Gordana P. ,,Women writers in Croatian and Serbian Literatures" U:
Genderpolitics in the IVestem Balkans: women and society in Yugoslavia and
the Yugoslav successor States, ur. Sabrina P. Ramet, 221-241. Univer$ity Park,
Pa: The Pennsylvania State University Press, 1999.
Čale Feldman, Lađa. „Nevolje s izvedbom". Frakcija 12/13 (1999): 154-165.
Čale Feldman, Lađa. „Dvoglave hidre: nacija, žene i gluma". U: Između roda i
naroda: etnološke i folklorističke studije, ur. Renata Jambrešić Kirin, Tea
Škokić, 323-340. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za
ženske studije, 2004.
Čapka, František. Dejiny zem ikoruny češke v datech. Prag: Libri,1998.
Cizmić-Horvat, Marina. „Ženski listovi u hrvatskom novinarstvu". Riječ 11
(2005): 101-107.
Davidoff, Leonore. „Adam spoke first and named the orders oft he world: masculine and feminine domains in history and sociology“, U: Gender and
History in IVestem Europe, ur. Robert Shoameker i Mary Vincent, 85-104.
London: Arnold, 1998.
Davidoff, Leonore. „Gender and the 'Great D ivide'. Public and Private in British G ender History, Journal ofPVomen 'sHistory 15/1(2003): 11-27.
Davidow Hirshbein, Laura. „The flapper and the fogy: representations o f gender
and age in the I920su,Journalo/Family History, 26/1 (2001): 112-137.
275
�IZVO RI I LITERATURA
http://deepblue.lib.um ich.edu/bitstream /handle/2027.42/83264/
LD H % 20flapper.pdf?sequence=l (posjet 1.7.2013.)
Dijanić, Dijana i dr., (ur.) Ženski biografski leksikon. Sjećanje žena na život u soci
jalizm u. Zagreb: Centar za ženske studije, 2004.
Downs, Laura Lee. Writing Gender History, London, New York: H odder Am old,
2004.
Drašković Marija i Olga Popović. „Pravni položaj žene prema Srpskom građan
skom zakoniku (1844.-1946.)“ U: Srbija u modemizacijskimprocesima 19.
i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović,
11-25. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998.
Duby, Georges i Perrot, Michelle (ur.). A History ofW om en in the West. Sv.
V, Toward a Cultural Identity in the Twentieth Century. Preveo A rthur
Goldhammer. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press o f Harvard University Press, 1996.
Duggan, Lisa. „Teorija ratova ili 'T ko se boji Judith B u t t l e r ? Kolo: časopis M a
tice hrvatske 11(2001): 399-410.
Dukić, Davor i dr., (ur.). Kako vidimo strane zemlje: uvod u imagologiju. Zagreb:
Srednja Europa, 2009.
Dukić, Davor. Sultanova djeca: predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog
novovjekolvlja. Zadar, Zagreb: Thema i d., Ibis grafika, 2004.
Dulibić, Frano. Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine. Zagreb Leykam
International, 2009.
Dyserinck, Hugo. „O problemu „images" i „mirages" i njihovu istraživanju u
okviru komparativne književnosti", U: Kako vidimo strane zemlje: uvod u
imagologiju, ur. Davor Dukić i dr., 23-36. Zagreb: Srednja Europa, 2009.
Emmert, Thomas A. „Ženski pokret: The feminist movement in Serbia in the
1920s“. U: Genderpolitics in the Westem Balkans: women and society in
Yugoslavia and the Yugoslav successor States, ur. Sabrina P. Ramet, 33-49.
University Park, Pa: The Pennsylvania State University Press, 1999.
Englesfeld, Nada. Povijest hrvatske države i prava. Razdoblje od 18. do 20. stoljeća.
Zagreb: Pravni fakultet, 2002.
Englesfeld, Nada. Prvi parlam ent Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca - privre
meno narodno predstavništvo. Zagreb: Globus, Pravni fakultet Sveučilišta
u Zagrebu, Centar za stručno usavršavanje i suradnju s udruženim radom,
1989.
Epstein, Barbara. ,,Why Poststructuralism Is a D ead End for Progressive Thou-
2 76
�Literatura
ght“, SocialistReview 25/2 (1995): 83-119.
Feher, Istvan M. „Ni neutralnost ni poticanje sebe, nego otvorenost: predrasude
kao uvjeti razumjijevanja". U: Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u
srednjoeuropskim književnostima, ur. Dubravka Oraić Tolić i Erno Kulcsar
Szabo, 59-70. Zagreb :FF-press Filozofski fakultet, Zavod za znanost o
književnosti, 2006.
Feinberg, Melissa. Elusive Equality: Gender, Citizenship, and theLimits ofDemocracyin Czechslovakia 1918-1950. Pitsburgh: University ofPitsburgh,
2006.
Feldman; Andrea. „Posljednjih tisuću godina". Otium 7-8 (1999): 30-37.
Feldman, Andrea. „Prilog istraživanju ženskih organizacija - Udruženje univerziteski obrazovanih žena", U: Žene i društvo kultiviranje dijaloga. Zbornik
radova, ur. Dunja Rihtman-Auguštin, Zvonko Lerotić, 61-67. Zagreb:
Sociološko društvo Hrvatske 1987.
Feldman, Andrea. „Proričući gladnu godinu - žene i ideologija jugoslavenstva
(1918.-1939.)“ U: Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest, priredila
Andrea Feldman, 235-246. Zagreb: Institut „Vlado Gotovac", Ženska
infoteka, 2004.
Feldman, Andrea (prir.). Žene u Hrvatskoj. Ženska i kulturna povijest. Zagreb:
Institut „Vlado Gotovac", Ženska infoteka, 2004.
Ficher, M enfred S. „Komparatistička imagologija: za interdisciplinarno istraživa
nje nacionalno-imagotipskih sustava", U: Kako vidimo strane zemlje. Uvod
u imagologiju, ur. Davor Dukić, 37-56. Zagreb: Srednja Europa, 2009.
Friedell, Egon. A cultural history o f the M odem Age. Svezak 3, The Crisis ofEuropean Soul from Congres ofVienna to the First World War. Preveo Charles
Frances Atkinson. New York: Alfred A. Knopf, 1954.
Goldstein, Ivo. Hrvatska 1918.-2008. Zagreb: Novi Liber, Europapress holding,
2008.
Goldstein, Ivo. Ž idovi u Zagrebu 1918.-1941. Zagreb: Novi Liber, 2004.
Grayzel, Sušan R. Women and the First World War. Harlow: Longman, 2002.
Grayzel, Sušan R. Women ’s Identities at War: Gender, Motherhood and Politics in
Britain andFrance duringthe First World War. Chapel Hill, N.C.: University o f N orth Carolina Press, 1999.
De Grazia, Victoria. „How Mussolini Ruled Italian Women“ U; A History o f
Women in the West. Sv. V, Totvard a Cultural Identity in the Twentieth
Century, ur. Georges Duby i Michell Perrot, preveo Arthur Goldhammer,
277
�IZVORI I LITERATURA
120-148. Cambridge, M ass.jLondon: Belknap Press o f Harvard University
Press, 1996.
Gračković, Marija. Tražim nekog dječaka: Vladimir N azor među Crikvenčanima.
Crikvenica: Gradska knjižnica Crikvenice, 2010.
Grdešić, Masa i Slavica Jakobović Fribec (ur.). Neznana junakinja - nova čitanja
Zagorke, Zagreb: C entar za ženske studije, 2008.
Gross, Mirjana, „Dekonstrukcija historije ili svijet bez prošlosti", Historijski zbor
n i k o m ): 165-194.
Gross, Mirjana. „ 'Nevidljive ž e n e Erasmus 3 (1993): 56-64.
Gross, Mirjana. Suvremena historiografija: korijeni, postignuća i traganja. Zagreb:
Novi Liber, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta,
2001 .
Gross, Mirjana. “Žena-čovjek: L'hom m e". O tium 1-2 (1996): 149-155.
Guralnik, David B. (ur.). JVebster ’s New JVorldDictionary ofthe American Language, New York: Prentice H ali Press. 1986.
Hakalović, Anela. „Feminizam i postmodernizam : susret ili sukob?" N ovi izraz
časopis za književnu i umjetničku kritiku 47-48 (2010). http://w w w .pen bih.ba/izraz/novi/tekstl.php (posjet 4.11.2010.)
Hali, Catherine.“The early formation o f Victorian domestic ideology“, U: Gender
and History in JVestern Europe, ur. R obert Shoameker i M ary Vincent, 181196. London: Arnold, 1998..
Hameršak, Marijana. „Trivijalno i ženstveno - Bez Trećega", U: Između roda i
naroda: etnološke i folklorističke studije, ur. Renata Jambrešić K irin i Tea
Škokić, 340-354. Zagreb: Institut za etnologiju i folldoristiku, C entar za
ženske studije 2004.
Hanak, Peter i dr. (ur.). Povijest Mađarske. Preveli Drago Roksandić i Veljka
Čolić Peisker. Zagreb: Barbar, 1995.
Herman Kaurić, Vijoleta. „Bibliografija radova o Prvom svjetskom ratu objav
ljenim u historijskim časopisima u razdoblju 1945-1998. godine". Radovi
Zavoda za hrvatsku povijest 32-3(199972000): 491-498. Herman Kaurić, Vijoleta. „Koliko je društava djelovalo u Zagrebu za vrijeme
Prvog svjetskog rata", Historijski zbornik 62 /2 (2009): 427-463.
Herman Kaurić, Vijoleta, „Za naše junake: rad dobrotvornih hum anitarnih
društava u gradu Zagrebu 1914.-1918". D oktorska disertacija, Sveučilište u
Zagrebu, 2007.
2 78
�Literatura
Herout, Vjenceslav." 150. godišnjica sokolskoga pokreta". Vrela (Daruvar)
37(2012): 14-20.
Hobsbawm, Eric. „Izmišljanje tradicije", U: Kultura pamćenja pamćenja i histo
rija, priredile i prevele Maja Brkljačić i Sandra Prlenda, 137-150, Zagreb:
Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2006.
Horvat, Josip. Prvi svjetski rat. Zagreb: „Stvarnost", 1967.
Hudek-Knežević, Jasna i Mladenka Tkalčić. „Sadržaj stereotipa spolnih crta komparativno ispitivanje". Godišnjak Zavoda za psihologiju 1(1992): 37-43.
Iveković, Rada. „Studije o ženi i ženski pokreti" U: Žene i društvo kultiviranje
dijaloga. Zbornik radova, ur. Dunja Rihtman Auguštin, Zvonko Lerotić,
9-28. Zagreb: Sociološko društvo Hrvatske, 1987.
Jalušić, Vlasta. ,,Women in Intervvar Slovenia", U: Genderpolitics in the PVestern
Balkans: women andsociety in Vugoslavia and the Yugoslav successor States,
ur. Sabrina P. Ramet, 51-66. University Park, Pa: The Pennsylvania State
University Press, 1999.
Jambrešić Kirin, Renata. Dom i svijet: o ženskoj kulturi pamćenja. Zagreb: Centar
za ženske studije, 2008.
Jambrešić Kirin, Renata. „Heroine ili egzekutorice: partizanke u 1990-ima“. U:
Između roda i naroda: etnološke i folklorističke studije, ur. Renata Jambrešić
Kirin i Tea Škokić, 299-322. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku,
Centar za ženske studije 2004.
Jambrešić Kirin, Renata; Tea Škokić, (ur.). Između roda i naroda: etnološke i
folklorističke studije, Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za
ženske studije, 2004.
Jancar-Webster, Barbara. ,,Women in the Yugoslav National Liberation Movement", U: Gender politics in the Westem Balkans: women and society in
Yugoslavia and the Yugoslav successor States, ur. Sabrina P. Ramet, 67-87.
University Park, Pa: The Pennsylvania State University Press, 1999
Janeković Romer, Zdenka. „O pisanju povijesti i znanju o prošlosti". U Zbornik
M irjane Gross. Upovodu 75. rođendana, 445-458. Zagreb: Filozofski fakul
tet, Zavod za hrvatsku povijest, 1999.
Janković, Branimir. „Prikaz III. kongresa hrvatskih povjesničara
Split - Supetar, 1-5.10. 2008“.(http://www.historiografija.hr/news.
php?id=25, 1.10.2011.)
Jenkins, Keith. Promišljanje historije. Prevela Snježana Koren. Zagreb: Srednja
Europa, 2008.
279
�IZVORI I LITERATURA
Jensen, Erik N. Body by Wiemar: Athletes, Gender and German M odem ity. New
York: Oxford University Press, 2010
Jovanović, Nadežda. „Dragoljub Jovanović o ulozi žene u društvu". U: Srbija u
modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj ženi kao merilo
modernizacije, ur. Latinka Perović. 421-433. Beograd: Institut za noviju
istoriju Srbije, 1998.
Jukić, Tatjana. „Gospodin Darcy i Pemberley Press. Vidljivo i nevidljivo u filmu
Dnevnik Bridget Jones". Hrvatskifilm ski ljetopis 27-28(2001): 227-233.
Jurić, M irjana. „Zagreb u Prvom svjetskom ratu: povijesne novine kao izvor za
istraživanje socijalne povijesti". Libellarium 2/2(2009): 121-144.
Jurić, Zagorka, Marija. Kći Lotrščaka. Zagreb: Stvarnost, 1977.
Jurić, Zagorka, Marija. „ 'Što je moja krivnja? ' “U Autobiografije hrvatskih
pisaca,priredio Vinko Brešić, 451-499. Zagreb: A GM , 1997.
Biljana Kašić. „Feminizan na pragu tisućljeća". Dialogue (Dijalog) 12 (2002):
7183. http://w w w .scribd.com /doc/47175569/C E E O L -2, (posjet
19.9.2011.).
Kecman, Jovanka. Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama:
1918-1941. Beograd: N arodna knjiga, Institut za savremenu istoriju, 1978.
Kecman, Jovanka. „Žene u sindikalnim organizacijama i štrajkovima u Jugoslaviji
(1935.-1941)“. Istorija 20. veka 13 (1975): 257-322.
Kingsley Kent, Sušan. Makingpeace: The Reconstruction o f Gender in Interivar
Britain. Princeton: Princeton University Press, 1993.
Kingsley Kent, Sušan!* W orld War I and the Demise o f British Feminism",
TheJournal o f British Studies 27(1988): 232-253., www.jstor.org/stab le /175664, (posjet 2.5.2011.).
Klaić, Bratoljub. Veliki rječnik stranih riječi. Zagreb: Zora, 1972.
Knežević, Ida. „Žena u našoj advokaturi". Odvjetnik. Glasilo advokatske komore u
S R H 9(1968): 300-305.
Kodrnja, Jasenka. „Rodno/spolna hijerarhija javnog prostora". U Rodno/spolno
obilježavanje prostora i vremena u Hrvatskoj, ur. Jasenka Kodrnja, 81-106.
Zagreb: Institut za društvena istraživanja, 2006.
Kodrnja, Jasenka (ur.). Rodno/spolno obilježavanje prostora i vremena u Hrvatskoj.
Zagreb: Institut za društvena istraživanja, 2006.
Kolar-Dimitrijević, Mira. Mara Matočec - hrvatska književnica i njen rad na
socijalno-političkom i kulturnom polju u okviru seljačkog pokreta braće Radić.
Koprivnica: ,,Dr. Feletar“,1993.
28 0
�Literatura
Kolar-Dimitrijević, Mira. „Obrisi strukture radničke klase međuratnog razdoblja
u svjetlu privrednog razvitka", U: Revolucionarni radnički pokret u Zagrebu
između dva svjetska rata, ur. Leopold Kobsa i dr., 115-132. Zagreb, 1968.
Kolar- Dimitrijević, Mira. Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931. Zagreb: Insti
tu t za historiju radničkog pokreta Hrvatske, 1973.
Kolar-Dimitrijević, Mira. „Struktura privredno aktivnih stanovnika sjeverne H r
vatske prema materinjem jeziku uoči Prvog svjetskog rata". Acta historicooeconomica Jugoslavie 17/1( 1990): 127-161.
Kolar-Dimitrijević, Mira. „Utjecaj Prvog svjetskog rata na kretanje stanovništva
i stočarstva na području Hrvatske i Slavonije". Radovi Zavoda za hrvatsku
povijest, 24 (1991): 41-56.
Kolar-Dimitrijević, Mira. Zbrinjavanje gladne djece u Hrvatskoj na pragu Prvog
svjetskog rata. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest - Podružnica za
povijest Slavonije, Srijema i Baranje,2008.
Krešić, Mirela. „Zakonsko nasljeđivanje prema Općem građanskom zakoniku
na hrvatsko-slavonskom području 1853.-1946." Doktorska disertacija,
Sveučilište u Zagrebu, 2009.
Kris, Ernst. Psihoanalitička istraživanja u umetnosti. Preveo Slobodan Petković.
Beograd: Kultura, 1970.
Krivokapić-Jović, Gordana. „ 'Društvo za prosvjećivanje žene i zaštitu njenih
prava' - radikali i žensko pravo glasa posle Prvog svetskog rata". U: Srbija
u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo
modernizacije, ur. Latinka Perović, 299-308, Beograd: Institut za noviju
istoriju Srbije, 1998.
Krizman, Bogdan. Hrvatska u prvom svjetskom ratu: hrvatsko-srpski politički odno
si. Zagreb: Globus, 1989.
Leček, Suzana. „ 'D o sada se samo polovica hrvatskog naroda borila.' Hrvatska
seljačka stranka i žene (1918.-1941.)“ Historijski zbornik 59 (2006): 93130.
Leerssen.Joep. „Imagologija: povijest i metoda". U: Kako vidimo strane zemlje.
Uvod u imagologiju, ur. Davor Dukić i dr., 169-185. Zagreb: Srednja Euro
pa, 2009.
Leerssen, Jopep, „Odjeci i slike: refleksije o stranom prostoru". U: Kako vidimo
strane zemlje. Uvod u imagologiju, ur. Davor Dukić i dr., Zagreb, 2009., str.
83-98.
281
�IZVO RI I LITERATURA
Leerssen, Joep. „Retorika nacionalnog karaktera: programski pregled", U: Kako
vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, ur. Davor D ukić i dr., 99-124.
Zagreb: Srednja Europa, 2009.
Marković, Predrag J. „Mesto žene u javnom mnenju Beograda 1918-1965.“. U:
Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao
merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 373-384. Beograd: Institut za
noviju istoriju Srbije, 1998..
Marković, Žika. M ilunka Savić-čovek i ratnik. Kragujevac: Etnopublik, 1997.
Mazower, M ark. Mračni kontinent. Europsko dvadeseto stoljeće. Preveo Evelin Toth
Mucciacciaro. Zagreb: Prometej, 2004.
Mercier, Jaques. Povijest Vatikana. Prevela Vesna Pavković. Zagreb: Barbat 2001.
Milosavljević, Olivera. „Autostereotipi - o autentičnosti i kvarenju nacije". D ija
log povjesničara-istoričara 5( 2002): 83-97.
Milosavljević, Olivera. „Metodološke pretpostavke istraživanja nacionalnih
stereotipa. Primjer: 1918 - 'oslobodioci'i 'poraženi', U: 1918. Kultura
sjećanja. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti, ur. T ihom ir Cipek i Olive
ra Milosavljević. Zagreb: D isput, 2007.
Milosavljević, Olivera. „M etodološki problemi izučavanja stereotipa Srba o
Hrvatima i H rvata o Srbima". Dijalog povjesničara-istoričara 4(2001): 171187.
Milosavljević, Olivera. „Otac-genije-ljubimac: Kult vladara - najtrajniji obrazac
vaspitanja dece" U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sve
zak 4, Žene i deca, ur. Latinka Perović, 188-292. Beograd: Institut za noviju
istoriju Srbije, 2006.
Milušić, Anto. „Hrvatsko izborno pravo 1848.-1918. Povijesni uvid u raspravu
Zakona o izbornom redu za Hrvatski sabor iz 1918. godine". Pravni vjesnik
Pravnogfakulteta u Osijeku 15/ 3-4 (1999): 309-318.
Milušić, Anto. „Politički i pravni aspekti općinskih izbora u Hrvatskoj i Slavoniji
godine 1920". Zbornik Historijskog instituta Slavonije i Baranje 7-8 (1970):
67-218.
Milušić, A nto i Josip Vrbošić. „Saborska rasprava o osnovi zakona o izbornom
redu za Hrvatski sabor iz 1918. godine". Pravni vjesnik Pravnogfakulteta u
Osijeku 15/ 3-4(1999): 418-457.
Milušić, Anto. „Temeljna obilježja izbornog sustava za Hrvatski sabor u njego
vom izbornom redu iz 1918. godine". Pravni vjesnik Pravnogfakulteta u
Osijeku 16/1-2(2000): 123-150.
2 82
�Literatura
Mladenović, Božica. „Poljakinja u Topličkom ustanku 1917. godine". Temejunis
3(2012): 1371-1378, h ttp :// teme.junis.ni.ac.rs/teme3-2012/teme%20
3-2012-22%201at.pdf, (posjet 1.6.2013.)
Mladenović Božica. Porodica u Srbiji u Prvom svetskom ratu. Beograd: Istorijski
institut, 2006.
Mladenović Božica. Žena u Topličkom ustanku 1917. godine. Beograd: Socijalna
misao, 1996.
Mladenović, Božica. „Živana Terzić - ratnica sa Drine". Istorijski časopis
49 (2002): 275.278.,http://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/03500802/2002/0350-08020249275M .pdf (posjet 1.6.2013.)
Moutoni, Michelle. From Nurturing tbe Nation to Purifyng Volk: Weimarand
Nazifamilypolicy, 1918-1945. New York, Cambridge: Cambridge University Press; Washington, D.C: German Historical Institute, 2007.
Nadoveza, Branko, „Neka konzervativna gledišta o položaju žene u Srbiji između
dva svetska rata", U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv.
2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 434-442. Beo
grad: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998.
Nikolić-Ristanović, Vesna. „Krivičnopravna zaštita žena u Srbiji 19. i 20. veka“,
U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene
kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 26-35. Beograd: Institut za
noviju istoriju Srbije, 1998.
Novak, Božidar. Hrvatsko novinarstvo u 20. stolječu. Zagreb: Golden
marketing - Tehnička knjiga, Press data, medijska agencija H N D -a, 2005.
Obradović, Mirjana. „Udruženje univerzitetski obrazovanih žena u Jugoslaviji
1927-1941. godine", U: Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka.
Sv. 2, Položaj žene kao merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 252-262.
Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998.
Ograjšek, Ida. „Osmi mart. Međunarodni dan žena". Povijest u nastavi 3(2004):
112-141.
Oraić Tolić, Dubravka. „Hrvatski kulturni stereotipi: Diseminacije nacije". U:
Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u srednjoeuropskim književnostima,
ur. Dubravka Oraić Tolić i Erno Kulcsar Szabo, 29-45. Zagreb: FF-press
Filozofski fakultet, Zavod za znanost o književnosti, 2006.
Oraić Tolić, Dubravka i Erno Kulcsar Szabo (ur.). Kulturni stereotipi. Koncepti
identiteta u srednjoeuropskim književnostima. Zagreb: FF-press, Filozofski
fakultet, Zavod za znanost o književnosti, 2006.
283
�IZVO RI I LITERATURA
Paar, Adolf! Hrvatski sokol. Samobor: Društvo za športsku rekreaciju „Šport za
sve“, 2011.
Pageaux, Daniel-Henri. „O d kulturnog imaginarija do imaginranog" U: Kako
vidimo strane zemlje. Uvod u imagologiju, ur. Davor D ukić i dr., 125-150.
Zagreb: Srednja Europa, 2009.
Passmore, Kevin. Women Gender andFascism in Europe 1919-1945, Manchester:
M anchester Univeristy Press, 2003.
Pateman, Carol. Ženski nered: demokracija, fem in iza m i politička teorija. Zagreb:
Ženska infoteka, 1998.
Peić Čaldarović, Dubravka. „Osnovne karakteristike profesionalne djelatnosti
žena u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova (1919.-1941.)“. Časopis za
suvremenu povijest 29/3(1997): 491-503.
Peić Čaldarović, Dubravka. „Ženska profesionalna udruženja u Hrvatskoj 19181941. godine: (Prilog istraživanju društvenog položaja žena u Hrvatskoj
između dvaju svjetskih ratova)“. Magistarski rad, Filozofski fakultet, Sveu
čilište u Zagrebu, 1996.
Perrot, M ichele.,M oja"povijest žena. Prevela Vesna Čaušević Greho. Zagreb: Ibis
grafika, 2009.
Perović, Latinka (ur.). Srbija u modemizacijskimprocesima 19. i 20. veka. Svezak
2, Položaj žene kao merilo modernizacije. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, 1998.
Petranović, Branko. Istorija Jugoslavije 1918-1978. Beograd: N olit, 1980.
Radan, Živko. Pregled historije tjelesnog vježbanja i sporta. Zagreb: Školska knjiga,
1981.
Radovčić, Vesna. „Pokušaj kodifikacije građanskog prava u staroj Jugoslaviji
( 'Predosnova Građanskog zakonika za Kraljevinu Jugoslaviju')“. M agistar
ska radnja, Pravni fakultet u Zagrebu, 1971.
Ramet, Sabrina P. (ur.). Genderpolitics in the Westem Balkans: women andsociety
in Yugoslavia and the Yugoslav successor States. University Park, Pa: The
Pennsylvania State University Press, 1999.
Rappaport, Helen. Encyclopedia ofW om en SocialReformers. Svezak 1. Santa
Barbara, Califi; Oxford: A B C -C L IO , 2001. (www.books.google.com,
2.5.2011.)
Rihtman Auguštin, Dunja. Etnologija i etnomit. Zagreb: ABS 95, 2001.
Rihtman Auguštin, Dunja. „Metamorfoza socijalističkih praznika". Narodna
umjetnost 27(1990): 21 -32.
284
�Literatura
Rihtman Auguštin, Dunja. Ulice moga grada: antropologija domaćeg terena. Ze
mun: Biblioteka XX vek; Beograd: Čigoja štampa, 2000.
Roksandić, Drago (ur.). Uvod u komparativnu historiju. Prevele Dubravka Hrastovec i dr. Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga, 2004.
Rose, Sonya O. ,,Sex, Citizenship, and the Nation in WorId War II Britain". The
American HistoricalReview 103/4 (1998): 1147-1176.
Rose, Sonya O. JVhat isgender History?. Cambridge: Polity Press, 2010.
Rosen, Ruth. „A Physics Prof. Drops a Bomb on the Faux Left", Los Angeles
Times, 23. svibnja 1996.
Rudwick, M artin J. S. „Caricature as a Source for the History of Science: De la
Beche 's Anti-Lyellian Sketches o f 1831“. Isis 66/4(1975): 534-560.
Rumenjak, Natalija. „Ideološki stereotipi u zagrebačkoj javnosti početkom
XX. stoljeća - Obzor i Srbobran 1901.-1902. godine". Povijesni prilozi
15(1996):151-189.
Rumenjak, Nives. „Manjinski identiteti i autostereotipi: Srpska karikatura u H r
vatskoj 1996.-1902.“, Časopis za suvremenu povijest 38 (2006): 459-467.
Savić, Svenka (ur.). Vojvođanke (1917-1931). Novi Sad: Futura publikacije, 2001.
Scott, Joan Wallach. Rod i politika povijesti. Prevela Marina Leustek. Zagreb:
Ženska infoteka, 2003.
Senjković, Reana. „Domovina je ženskog roda" U: Između roda i naroda: etnološ
ke i folklorističke studije, ur. Renatajambrešić Kirin i Tea Škokić, 281-298.
Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za ženske studije 2004.
Shoemaker, Robert i Mary Vincent (ur.). Gender &History in JVestern Europe.
London: Arnold, 1998.
Sklevicky, Lydia. ..Karakteristike organiziranog djelovanja žena n Jugoslaviji u
razdoblju do drugog svjetskog rata (I)“.
- časopis za kulturu, umetnost
i društvena pitanja 308(1984): 415-417.
Sklevicky, Lydia. ..Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u raz
doblju do drugog svjetskog rata (II)". fyfaa - časopis za kulturu, umetnost i
društvena pitanja 309(1984): 454-456.
Sklevicky, Lydia. Konji, žene, ratovi. Zagreb: Ženska infoteka, 1996.
Smith, Bonnie G. The Gender ofHistory: Man, Women, and the Historicalpractice. Cambridge, Mass.; London: Harvard University Press,1998.
Smith, Bonnie G. (ur.). Women ’sH istoryin GlobalPerspective. Urbana: University of Illinois Press, 2004.
285
�IZVO RI I LITERATURA
Sohn, Anne-Marie. „Sušan Kingsley Kent, Making peace. The Reconstrucđon o f
G ender in Interwar Britain". Annales. Historie, Sciences Sociales 1(1999.):
139-140.
Stanković, Đorđe. „Žena u ustavima Kraljevine Jugoslavije (1918.-1945.)“. U:
Srbija u modemizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao
merilo modernizacije, ur. Latinka Perović, 36-40. Beograd: Institut za noviju
istoriju Srbije, 1998.
Stefanović, Šveđana. „Ženska štampa: Ž ena i svet 1925-19421*. U: Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka. Sv. 2, Položaj žene kao merilo moder
nizacije, ur. Latinka Perović, 408-420. Beograd: Institut za noviju istoriju
Srbije, 1998.
Stobbe, Heinz- Giinter. „Predrasude - stereotipi - slike o neprijatelju". Crkva u
svijetu 4(1996): 417-425.
Streicher, Lowrence H . „On a Theory o f Political Caricature". Comparative Studies in Society andH istory 9/4(1967): 427-445.
Sulkunen, Irma, Seija-Leena Nevala-Nurmi i Pirjo Markkola (ur.). Suffrage,
Gender and Citizenship. International Perspectives on Parlamentary Reforms.
Newcasde upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing, 2009.
Šelih, Alenka i dr. (ur.). Pozabljenapolovica. Portreti žensk 19. in 20. stoletja na
Slovenskom. Ljubljana: Založba Tuma, 2007.
Simončić-Bobetko, Zdenka. Industrija Hrvatske 1918. do 1941. godine. Zagreb:
AGM , 2005.
Thebaud, F ran^ise. „The Great War and the Triumph o f Sexual Division". U:
A History ofWomen in the JVest. Sv. V, Towarda C ulturalIdentitj in the
Tiventieth Century, ur. Georges D uby i Michelle Perrot, preveo A rthur
Goldhammer, 21-75. Cambridge, Mass.; London: Belknap Press o f Harvard University Press, 1996.
Tomić Koludarević, Inga, M irko Petrić. „Identiteti na mreži: rodni i nacionalni
stereotipi na hrvatskim portalim a širokog dosega**. Društvena istraživanja
72-73/4-5 (2004): 803-825.
Tomić Koludarević, Inga. „Konstrukcija spolnosti i tolerancija". Društvena istraživanja 5/2(1996): 331-345.
Tumblety, Joan. Remaking the M ale Body: Masculinity and the uses ofPhysical Culturein Interivarand Vichy France. Oxford: Oxford University Press, 2012.
Turčinović Petar. ,,Stereotypes, Identity and Branding". Diplomatic academy Proceedings 6/1 (2004): 181-193.
2 86
�Literatura
Tymowski, Michal. Kratka povijest Poljske. Prevela Magdalena Najbar-Agičić.
Zagreb: Matica hrvatska, 1999.
Vesković Vangeli. Osmi m art i naprednoto dviženje na ženite vo Makedonija
(1939-1945). Skopje: Arhiv na Makedonija, 1985.
Vickery, Amanda. „Golden age to separate spheres? A review oft he categories
and chronology o f English women 's history“. U: Gender and History in
JVestem Europe, ur. Robert Shoameker i Mary Vincent, 197-225. London:
Arnold, 1998.
Vranješ-Soljan, Božena. Stanovništvo Banske Hrvatske: demografska slika Banske
Hrvatske u kontekstu društveno-povijesnih promjena od 1850. do 1910.
Zagreb: Educa, 2009.
Vujnović, Marina. Forging the BubikopfNation. Journalism, Gender, and Moder
n i in Intervvar Yugoslavia. New York: Peter Lang, 2009.
Vujnović, Marina. „The Emergence of Ženski list in the Context of Interwar
Croatia and the Bubikopf Debate". U :Neznana junakinja. Nova čitanja
Zagorke, ur. Masa Grdešić i Slavica Jakotović Fribec, 237-256. Zagreb:
Centar za ženske studije, 2008.
Yuval-Davis, Nira. Rod i nacija. Prevela Mirjana Pajić Jurinić. Zagreb: Ženska
infoteka, 2004.
Zemon Daviš, Natalie. ,,Women on top“. U: Gender and History in Western
Europe, ur. Robert Shoameker i Mary Vincent, 285-306. London: Arnold,
1998.
Zollner, Erich i Therese Schussel. Povijest Austrije. Preveli Vlatka Ana Dujić i
Šonja Ledinčić. Zagreb: Barbat,1997.
Župan, Dinko. M entalni korzet: Spolna politika obrazovanja žena u Banskoj H r
vatskoj (1868-1918). Osijek, Slavonski Brod: Učiteljski fakultet u Osijeku,
Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i
Baranje, 2013.
Žižek, Aleksandar (ur.). Ženske skozi zgodovino. Zbornik referatov 32. Zborovanja
slovenskih zgodovinarjev, Celje, 30. septem ber-2. oktober 2004, Ljubljana:
Zveza zgodovinskih društev Slovenije, 2004.
http://www.diskrepancija.org/casopis/5br/sokall.pdf (4.11.2010.)
http://www.phisyc.nyu.edu./faculty/sokal. (4.11.2010.)
287
��Kazalo osobnih imena
Alba, Victor 189
Alexander, Sally 10
Andrejevna, S. 180, 181, 182
Anđelinović, Radunka J. 70
Anić, Vladimir 39
Anžič Klemenčič, Ivanka 110, 113, 131,
264
Atanasijević, Ksenija 6
De Grazia, Victoria 13
Demetrović, Juraj 128
Deželić, Božena 130, 168, 184
Deželić, Velimir 100, 106, 108, 109
Dukić, Davor 33, 35, 45
Dulibić, Frano 192, 193
Dvorniković, Vladimir 29, 133
Dyserinck, Hugo 31, 32
Badurina, Natka 36, 114,
Benyovsky, Lucija 28, 50, 114
Bernini, Giovani Lorenzo 189
Blažević, Zrinka 35
Boban, Branka 27, 57, 118, 212
Bock, Gisela 13, 14, 34, 153, 258, 259
Bogdanović, Mira 29
Bogdanović, Katarina 6, 104, 120
Bokovoy, Melissa 26
Bosto, Sulejman 44
Bulić, Frane 172
Buniševac, Anđa 149
Butler, Judith 14, 15
Emmert, Thomas A. 25, 26, 28, 110,
116, 166
Feher, Istvan M. 40, 47
Feldman, Andrea 9, 24, 26, 28, 114, 121,
257
Ficher, Menfred S. 32
Frangeš, Ženka 49, 128, 167
Friedell, Egon 142
Car, Bogumil 193
Carol, Lilly S. 26
Chamberlain, Neville 205, 207
Coha, Suzana 28, 138, 186
Coupe, V. A. 189
Crnković, Gordana R 25, 26
Čale Feldman, Lađa 15, 38
Čizmić-Horvat, Marina 28
Habermas, Jiirgena 18
Hali, Catherine 17
Hameršak, Marijana 38
Havelkova, Hanka 16
Herman Kaurić, Violeta 28, 56, 57, 58
Hitler, Adolf 191, 205, 213
Hobsbawm, Eric 33
Hohnjec, Josip 96, 100, 106, 109
Hudek-Knežević, Jasna 39, 40
DavidofF, Leonore 17, 18, 44, 151, 182
Davidović, Ljubo 93, 98, 99, 212, 213
Jalušič, Vlasca 25, 26, 28, 110
Jambrešić Kirin, Renata 37, 38
Govekar Vasič, Minka 69, 128
Grayzel, Sušan R. 52, 53
Gregorić, Marija 139
Gross, Mirjana 21, 24, 25
289
�K a z a h osobnih im ena
Jambrišak, Marija 49, 171
Jancar-Webster, Barbara 25, 26
Jensen, Erik N. 219
Jovanović, Dragoljub 29
Jovanović, Košta 156
Jovanović, Nadežda 29
Jovanović, Zorka 177
Jukić, Tatjana 42, 43
Jurić, Mirjana 63, 80
Karađorđević, kraljica Marija 120, 124,
138, 165
Kecman, Jovanka 24, 27, 28, 57, 60, 61,
74, 85, 86, 87, 94, 101, 103, 110,
114, 116, 118, 119, 121
Kingsley Kent, Sušan 51, 52, 53
Knežević, Vaša 100, 105
Kodrnja, Jasenka 38, 39
Kolar, Mira 27, 57, 74, 75, 76, 82, 83,
84, 86, 135
Korošec, Anton 211,213
Krešić, Mirela 249
Kris, Ernst 189, 190, 191
Krivokapić-Jović, Gordana 27, 92
Kulcsar Szabo, Erno 35
Kveder, Zofka 36, 70, 72, 94, 110, 113,
128, 129, 134, 144, 145, 165, 167,
168, 173
Leček, Suzana 27, 117, 118, 119, 136
Leerssen, Joep 31, 32, 33, 45
Ljotić, Dimitrije 29
Maček, Vlatko 136, 165, 212
Magašić, Anica 257
Majer-Vinski, Dora 257
Maksimović Petković, Leposava 246, 247
Maliak, Đlanka 71, 181
Marković, Predrag J. 29
Matočec, Mara 27, 135
Maurović, Andrija 193, 226
2 90
Maxiner, Franjo 219
Maynard Salman, Lucy 9
Milčinović, Adela 121, 128, 145, 167,
168
Milojević, Mileva 128, 176
Milosavljević, Olivera 32, 42, 43, 44, 45,
46
Milušić, Anto 91, 93
Mironovič Glovčenko; Sergej 193
Mladenović, Božica 59, 60
Motika, Antun 193
Mussolini, Benito 13, 205, 208, 209, 210
Nadoveza, Branko 29
Neznan, Ivica 105, 158, 169, 173, 181
Nikolić- Ristanović, Vesna 250
Obradović, Mirjana 28, 114, 117
OraićTolić, Dubravka 35, 41, 44, 46
Paget, Louisa 59, 60
Paleček, Ivan 100
Parčić Brovet, Marija 67, 68
Pateman, Carol 17
Peić Čaldarović, Dubravka 28, 93, 117,
118, 246, 247, 248, 249
Perrot, Michelle 9, 10, 185
Petrić, Mirko 39, 46
Pire, Ivo 158
Piskernik, Angela 143, 144, 158, 164,
176, 179
Pogačić, Milka 135, 147
Polić, Ladislav 100, 102, 104, 108
Pribičević, Svetozar 119, 212, 213
Prodanović, Jaša 100, 104, 105, 107
Protić, Božidar 68,69,104, 108, 109
Protić, Stojan 93, 96, 99, 100, 101, 104
Radić, Stjepan 27, 57, 101, 118, 119,
129, 136, 164, 183, 206
Radonjić, Radmila 147
Rautenstrauch, Adolf i Franjo 132, 133
�Kazalo osobnih imena
Režek, Ivo 193
Rihtman Auguštin, Dunja 24, 44
Roper, Lyndal 15
Rose, Sonya O. 14, 19, 20, 34, 153
Rudwick, Martin J. S. 189, 190
Rumenjak, Natalija (Nives) 36, 46, 192
Savić, Milunka 59
Scott, Joan Wallach 11, 12, 13, 16, 23, 89
Shover, Dorothy 147
Sklevicky, Lydia 23, 24, 28, 114, 116,
117, 166
Smrekar, Zdenka 134, 135, 136, 137,
165, 172
Sokal, Alan 20
Spencer Paget, Ralph 59
Stefanović, Svetlana 29, 137
Stobbe, Heinz-Gunter 40, 47
Stojanović, Ružica 68
Streicher, Lowrence H. 189, 190, 191,
192
Šert Erdevik, Marjan 178
Šiklova, Jirina 26
Tanezić, Vera B 179
Terzić, Živana 59, 60
Thaller, Lujo 178, 179, 180
Thebaud, Fran^oise 13, 50, 51, 53, 59
Tkalćić, Mladenka 39, 40
Tomić Koludarević, Inga 39, 40, 42, 45,
46
Tovčar, Franja 69
Trifković, Mara 170
Trifković, Marko 96, 249
Truhelka, Jagoda 135, 178
Tumblety, Joan 219
Uzorinac, Mirko 193
Vasić, Zora 130
Vereš, Slavko 192
Vesnić, Miljenko 93
Vickery, Amanda 18
Vidaković, Angela M. (Anđelina, Angelina) 101, 102, 260
Vujnović, Marina 28, 29, 137, 163, 176,
185
Vukičević, Velimir 212, 213
Yuval-Daviš, Nira 19, 153
Zagorka, Marija Jurić 6, 28, 36, 49, 50,
113, 114, 120, 138, 143, 150, 162,
163, 184, 186, 198
Zemon Daviš, Natalie 13
Zrnić, Jelena 138, 139
Žujević, Aleksa 100
291
�������Ida Ograjšek G orenjak
povijesti i češkoga jezika :
Zagrebu, gdje radi od 200
povijesti, kao i povijesti c
19. i u prvoj polovici 20. si
u nastavi.
Knjiga predstavlja značajan doprinos istraživanjima rodne i zensKe
povijesti u Hrvatskoj, dosad zanemarenim temama u hrvatskoj
historiografiji. Autorica obrađuje širok raspon problema, primjerice
utjecaj Prvoga svjetskog rata na položaj žena, razvoj ženskog pokreta
u Hrvatskoj i drugim dijelovima međuratne Jugoslavije, borbu za
pravo glasa, pravni položaj žena, razvoj ženskog tiska te otvara brojna
pitanja i stvara podlogu za nova istraživanja.
www.srednja-europa.hr
Cijena: 21 0,00 kn
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Opasne iluzije
Rodni stereotipi u međuratnoj Jugoslaviji
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Ida Ograjšek Gorenjak
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Srednja Europa i prof. dr. sc. Damir Agičić
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2014.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Ida Ograjšek Gorenjak i Srednja Europa
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
Hrvatski
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
67-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
291 str.
Drugi svjetski rat
Ida Ograjšek Gorenjak
istorija
Jugoslavija
Kraljevina Jugoslavija
Prvi svjetski rat
rodni stereotipi
ženska štampa
žensko pitanje
-
https://afzarhiv.org/files/original/b86dc0feddc477822f5bf8aa80ae4a27.jpg
4655d3f58901f74bb0b5f4cc07043935
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Video materijali
Video
A series of visual representations imparting an impression of motion when shown in succession. Examples include animations, movies, television programs, videos, zoetropes, or visual output from a simulation.
Duration
Length of time involved (seconds, minutes, hours, days, class periods, etc.)
3X52 minute
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Želimir Žilnik: Jedna žena - jedan vek
Description
An account of the resource
Dokumentarni film na principima iskaza, intervjua i rekonstrukcije - kroz životnu priču junakinje Dragice Srzentić osvetljava niz značajnih događaja i ličnosti vezanih za jugoslovensku istoriju pre i posle Drugog svetskog rata. Kroz sliku jednog veka života žene heroja, otvaraju se retko pominjani segmenti eks jugoslovenskih intelektualnih i ideoloških lavirinata kroz koje se prolazilo u stvaranju i propadanju 8 država u kojima je živela ova Istrijanka iz Sovinjaka - (Austrougarska, Kraljevina Italija, Kraljevina SHS, NDH, FNRJ, SFRJ, Hrvatska, Srbija).
Najzanimljiviji aspekt Dragicinog iskustva je njena hrabrost da, kao devojčica iz siromašne istarske seljačke porodice, krene u avanturu života: po dolasku italijanskog fašizma i ukidanja hrvatskih škola, ona odlazi u Karlovac, pa u Zagreb, gde završava srednju ekonomsku školu. Zatim sa bratom, studentom poljoprivrede, odlazi u Beograd. Tu se zapošljava kao činovnica, a paralelno sarađuje i druži se sa najznačajnijim antifašističkim intelektualcima, iz cele Jugoslavije, okupljenim u izdavačkom preduzeću NOLIT i oko redakcije časopisa “Nova literatura”. Časopis su osnovali Pavle i Oto Bihalji, pisci i istoričari umetnosti, koji su krajem dvadesetih godina u Berlinu bili saradnici i urednici časopisa proleterske literature “Die Linkskurve”, koji je zabranjen 1932. Po povratku u Beograd, braća Bihalji osnivaju NOLIT i pokreću "Novu literaturu" te nastavljaju da okupljaju najznačajnija intelektualna imena međuratnog antifašizma – domaća i strana. Izdaju knjige Đerđa Lukača, Džeka Londona, Hajnriha Mana, Isaka Babelja, Gorkog, Stajnbeka. Poznanstva i obrazovanje koje je Dragica stekla u tim godinama, obeležila su i njen kasniji život. Bila je među osnivačima nedeljnika NIN (1935. godine) koji je upozoravao na opasnosti fašizma, zatim mesečnika “Žena danas”, prve publikacije u predratnoj Jugoslaviji koja je analizirala žensko pitanje i promovisala ravnopravnost polova. Sa okupacijom 1941. godine, Dragica je stupila u redove ilegalnih boraca, prošla je sa partizanskim jedinicama borbe u Crnoj Gori, Albaniji, Kosovu, Makedoniji i Grčkoj, ali je bila i zatvarana od strane okupatora. U proleće 1944. bila je među organizatorima Antifašističke skupštine Crne Gore, a zatim je sa suprugom Vojom Srzentićem, pozvana u Titov Vrhovni štab na ostrvu Vis, odakle su poslati u vojnu misiju u London. Na BBC-u je Dragica imala emisiju, izveštavajući jugoslovenske slušaoce o napredovanju saveznika i o osnivanju nove vlasti na oslobođenim teritorijama. Ta iskustva kao i poznavanje ljudi su Dragicu kvalifikovali da je 1945. u Ministarstvu inostranih poslova imenovana u personalnu komisiju, koja je predlagala ambasadore Nove Jugoslavije.
Duboko prožeta vrednostima borbe protiv nepravde i izrabljivanja, u posleratnoj hijerarhiji je došla u politički sukob zbog zalaganja za egalitarizam. Posle obavljene misije koju je imala 1948. godine - kada je dobila nalog da odnese Titovo pismo Staljinu i sačeka Staljinov odgovor u burnim ideološkim debatama pedesetih godina, ona i njen muž su bili proglašeni za političke protivnike sistema, te su poslati na izdržavanje “administrativne kazne”, u zatvore i logore koju su funkcionisali na staljinističkim metodama.
Međutim, i sada, ulazeći u stotu godinu života, Dragica sa sjajnom memorijom, energijom, pa i optimizmom, zaključuje da nije prošlo vreme kada se treba zalagati “za novi, pravedniji svet”.
Scenario i režija: Želimir Žilnik
Kamera: Miodrag Milošević
Montaža: Vuk Vukmirović
Crtež i animacija: Aleksandar Rot, Aleksandar Ilić
Obrada zvuka: Filip Vlatković
Producentkinja: Sarita Matijević
Učestvuju: Dragica Vitolović Srzentić, Ljiljana Đakonović, Dražen Vitolović, Dario Vitolović, Ondina Vitolović, Davor Lukas, Đulijano Vivoda, Marsel Žigante, Ines Akvavita, Ivanka Bošnjak, Josip Petranović
Produkcija: Playground produkcija, Novi Sad
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Želimir Žilnik
Source
A related resource from which the described resource is derived
https://vimeo.com/playgroundprodukcija
Link 1: https://vimeo.com/260089124
Link 2: https://vimeo.com/260118667
Link 3: https://vimeo.com/261477029
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Playground produkcija, Novi Sad
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2011.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Playground produkcija
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
Online video - dokumentarni film
Language
A language of the resource
Srpski
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
2-VM
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
3 videa X 52 minute
2011
dokumentarni film
Dragica Srzentić
Drugi svjetski rat
Jedna žena - jedan vek
Josip Broz Tito
Jugoslavija
NIN
NOB
Nolit
Novi Sad
One woman - one century
ravnopravnost žena
Staljin
štampa
Želimir Žilnik
Žena danas
žensko pitanje
-
https://afzarhiv.org/files/original/371325e557fa6b150ae6cf9645b88f4f.pdf
4379082cccbd662ccec5dd2ce705a819
PDF Text
Text
����SO C IJA LISTIČK A
FEDERATIVNA
SAVEZNI
REPU BLIKA
JU GO SLA VIJA
Z A V O D ZA S T A T I S T I K U
ŽENA U DRUŠTVU
I PRIVREDI JUGOSLAVIJE
B e o g ra d , ja n u a r 1964.
298
STATISTIČKI
BILTEN
298
�IZDANJA
SAVE Z NOG ZAVODA ZA S T A T I S T I KU
ST A T IST IČ K I G O DIŠNJA K SFR J
Izlazi od 1954. godine. Prevod na francuskom i engleskom jeziku.
ST A T IST IČ K I KALENDAR SFR J
Izlazi od 1955. godine na srpskohrvatskom, slovenačkom, makedonskom (od 1962),
francuskom, engleskom, nemačkom i ruskom jeziku.
DEMOGRAFSKA ST A T IST IK A (ranije Vitalna statistika). Izlazi od 1950. godine.
ST A T IST IK A SPO LJNE TRGO VINE SF R J — Izlazi od 1946. godine.
Polugodišnjaci od 1951. do 1956. godine.
Tromesečne publikacije od 1957. u seriji Statističkog biltena.
POPIS STANOVNIŠTVA U SF R J 1948: 10 knjiga.
POPIS STANOVNIŠTVA U SFR J 1953: 17 knjiga.
POPIS ST O K E U SFR J 1949, 1950, 1951. i 1952— 1953.
IN D EK S — mesečni pregled privredne statistike.
Izlazi svakog 10. u mesecu od aprila 1952. godine. Prevod na francuskom i engleskom jeziku.
ST A T IST IČ K I BIL T EN
Izlazi povremeno i donosi rezultate iz svih grana statistike. Prevodi iz oblasti društvenih statistika
na francuskom, a iz oblasti privrednih statistika na engleskom jeziku.
M ETO DO LO ŠKI M A TER IJA LI
Serija svezaka u kojima se daju metodološke osnove i uputstva za izvršenje statističkih akcija.
ST U D IJE , ANALIZE I PRIKAZI
PRIRUČNICI I DELA
Matematika I deo (priručnik za statističare).
Matematika II deo (priručnik za statističare ekonomiste).
Tablice mortaliteta 1952— 1954.
ADRESAR IN D U ST R IJE SFR J 1960.
ST A T ISTIČA R
Informativni list za”statističku praksu. Izlazi povremeno.
ST A T IST IČ K A REVIJA
Tromesećni teoretski časopis. Izdaje Jugoslovensko statističko društvo. Porudžbine Jprima
Jugoslovensko statističko društvo — Beograd, Kneza Miloša 20.
Detaljnija obaveštenja o načinu pretplate i cenama mogu se dobiti u Komercijalnoj
službi SZS, tel. 26-538, Beograd, Kneza Miloša 20, odnosno u prospektu „Pregled sta
tističkih publikacija**. 'l l S', FSJb
�SO C IJA LIST IČ K A FEDERA TIV N A REPUBLIKA JU G O SLA VIJA
SAVEZNI
ZAVOD
ZA
S T A T I S T I K U __________
STATISTIČKI BILTEN BROJ 298
ŽENA U DRUŠTVU
I PRIVREDI JUGOSLAVIJE
ENGLISH TRANSLATION
of text and terms available
separately
LA T RA D U CT IO N FRANÇAISE
du texte et des termes est disponible
séparément
P yC C K H JÏ nEPEBOU
TeKCia H TepM H JIO H M >K O
H O rH O H
nojiymm. orfleJUHO
SADRŽAJ
predg ov or
................................................................................................................................................................
O B JA Š N JE N JA I NAPO M EN E ..............................................................................................................................
1.
'
STANOVNIŠTVO JU G O SLA V IJE
1-1.
1-2.
1-3.
1-4.
1-5.
1 - 6.
Stan ovništvo, do m aćin stva 1 n a se lje n o st p re m a p o p isim a .1921, 1931, 1948, 1953, 1961.
Stanovništvo po polu 1931, 1948, 1953, 1961, 1966, 1971..............................................................
B r o j žena na 1000 m u Sk araca 1931, 1948, 1953, 1961, 1966, 1971..............................................
Ž ensko Stanovništvo p rem a s ta r o s ti 1961, 1963, 1966, 1971. ....................................................
P r o se č n a s ta r o s t Stanovništva 1948, 1953. 1 1961..............................................................................
Srednje tr a ja n je života 1952-1954, 1 9 58-1961.............................. , .....................................................
2.
PISM EN O ST, ŠK OLSKA SP RE M A I ŠK O LO V A N JE
2-1.
2-2.
2-3.
2-4.
2-5.
2-6.
2-7.
2 -8 .
Stanovništvo s ta r o 10 i v lSe godina p re m a p ism e n o sti i polu 1921, 1931, 1948, 1953, 1961........................
Žensko Stanovništvo sta ro 10 1 vlSe godina p re m a p ism e n o sti 1931, 1948, 1953, 1961..................................
Stanovništvo s ta ro 10 i vlSe godina p re m a s ta r o s ti i p ism en o sti 1953. 11961.....................................................
Stanovništvo s ta ro 10 i viSe godina p re m a Šk olsko j sp r e m i 1953. 1 1961.............................................................
Ispunjenje Školske obaveze 1 9 51/52, 19 5 4 /5 5 . i 19 6 1/6 2 .............................................................................................
U čenici i studenti p re m a v r s ti Škole koju poh ad jaju 1939/40, 1951/52, 1954/55. i 1 9 6 1 / 6 2 ,......................
Učenici i studenti koji su z a v r S ili školu 195 4 /5 5 . i 1 961/62......................................................................................
P o laz n ic i koji su z a v r šili sem in a re i te č aje v e na narodnim i radničkim u n iv e rz ite tim a l9 5 9 /6 0 ,l960/61,
1 1961/62............................................................................................................................................................................................
2-9. Z dravstven o p ro sv e ć iv a n je ženske om ladine na s e lu 1958-1962................................................................................
3.
Po ljo p riv redn o 1 n epoljoprlvredno stanovništvo po polu .1921, 1931, 1953, 1961.................................................
Stanovništvo p re m a ak tivnosti i polu 1953. i 1 9 6 1...........................................................................................................
Stanovništvo p re m a delatn o stim a i polu 1953, i 19 6 1......................................................
Z ap oslena lic a u nekim d elatn o stim a 196L
Z ap o slena lica u nekim zan im anjim a 1961...........................................................................................................................
Z ap oslena lic a p re m a p rivredn om sek to ru 1961.............................................................................................................,
Z ap oslena lic a p re m a kv alifik ac iji 19 6 1...............................................................................................................................
22
24
AKTIVNOST I ZA POSLENOST
3-1.
3-2.
3-3.
3-4.
3-5.
3-6.
3-7.
12
12
13
H
16
17
20
25
25
26
38
29
31
31
�33-9.
3-10.
3-11.
3-12.
3-13.
3-14.
3-15.
3-16.
3-17.
3-18.
8. Zaposlena lica prem a nažlnu stlcanja kvalifikacije 1961................................................................................
Zaposlena lica prem a starosti 1961................................................................................................................... Y.'.’
.
Zaposlena lica po polu 1952-1962................................................................................................................... ! ! ! ! ! !
Zaposlena lica prem a delatnostlma 1 polu 1957. 1 1962.....................................................................................
Zaposlene žene prem a delatnostlma 1 vrstam a radnog odnosa 1962, stanje 30. s e p t e m b r a . j ” ”
Zaposlene žene u industriji 1 raspored po amena ma rada 1 9 6 2 ........................................................... ! ! ! ! ! !
Zaposlena lica kod privatnih poslodavaca prema delatnostlma 1 polu 1961. i 1962,stanje 30. septembra
Učenici u privredi 1954-1960. 1 1962., stanje S l .r a a r t a ...................................................................................
Učenici u privredi po socijalističkim republikama 1954-1960. i 1962, stanje 31.m arta ....................i !
Ostručavanje radnika 1958-1962.......................................................................................... .......................................
Lica koja traže zaposlenje 1958-1962........................................................................................................................
4.
1. Izbori za Saveznu 1 republičke skup itln e.............................................................................................................
Poslanici pokrajinskih skupiti n a ...............................................................................................................................
3. Odbornici ereskih sku p štin a....................................................................................................................................
4. Izbori za opitlnske skup štin e..................................................................................................................................
5. Poslanici Savezne skupStine prem a staro sti 1 školskoj s p r e m i ...................................................................
Poslanici Savezne skupštine prema zanim anju.......................................................................................................
Poslanici republičkih i pokrajinskih skupština prem a sta ro sti 1 školskoj s p r e m i.......................................
Poslanici republičkih i pokrajinskih skupština prem a zan im anju.....................................................................
9. Odbornici ereskih skupština prema staro sti i školskoj s p r e m i....................................................................
Odbornici ereskih skupština prema zanim anju.......................................................................................................
Odbornici opštinsklh skupština prema staro sti i školskoj s p r e m i....................................................................
12. Odbornici opštinskih skupština prem a zanim anju............................................................................................
5.
UČEŠĆE U ORGANIMA DRUŠTVENOG SAMOUPRAVLJANJA
5- 1.
55 -3 .
5555555-10.
5-11.
5-12.
5-13.
5-14.
5-15.
Organi sam oupravljanja u
preduzečima 1952, 1957. 1 1962.......................................................................
2.
Organi sam oupravljanja u
zadrugama 1956. i 1961..................................................
Organi sam oupravljanja u bankama 1961. 1 1962....................................................................................................
4.
Organi sam oupravljanja u
osnovnim 1 srednjim školam a, 1956/57. i 1962/63.
5.
Organi sam oupravljanja u
visokim 1 višim školam a 1956/57. i 1962/63...........
6.
Organi sam oupravljanja u
naučnim ustanovama 1961. i 1962................................
7.
Organi sam oupravljanja u
kulturno-prosvetnim i umetničko-zabavnim ustanovama
8.
Organi sam oupravljanja u
zdravstvenim ustanovama 1961. i 1962......................
9.
Organi sam oupravljanja u
socijalnim ustanovama 1961. i 1962............................
Organi sam oupravljanja u zajednicama osiguranja 1962.......................................................................................
Organi sam oupravljanja socijalnog osiguranja 1962...............................................................................................
Saveti i članovi saveta mesnih zajednica u gradovim a 1961. 1 1962.................................................................
Organi mesnih zajednica 1961. i 1962...................................................................... ..................................................
Ustanove na području mesnih zajednica 1961. i 1962.............................................................................................
Sudije porotnici u redovnim sudovima 1 povremene eudije u privrednim sudovima 1957. i 1962.............
.40
4j
UČEŠĆE U PREDSTAVNIČKIM TELIMA DRUŠTVENO-POLITIČKIH ZAJEDNICA 1963.
44 -2 .
4444 -6 .
4 -7 .
4 -8 .
44-10.
4-11.
4-
32
32
33
34
33
36
37
38
0.
43
45
46
47
47
48
49
50
52
52
53
54
55
1961. 1 1962.
57
58
69
59
60
60
60
UČEŠĆE U ORGANIZACIJAMA ZA FIZIČKU KULTURU
66-
42
43
1. Članovi osnovnih organizacija za fizičku kulturu, sport 1 šah 1953, 1957. 1 1962...................................
2. Aktivni članovi osnovnih organizacija za fizičku kulturu, sport i šah po granama sporta 1957. 1 1962.
7.
SOCIJALNO OSIGURANJE
71. Aktivni osiguranlci 1939, 1947, 1952, 1957. 1 1962.....................................................
7 - 2 . Aktivni osiguranici prem a delatnostlma .............................................................................
7- 3. Uživaoci penzija i invalldilna 1954, 1957. 1 .....................................................................
7 - 4 . Dodaci na decu 1952, \957^ i 1962.................... ; .................................................................
7 - 5 . Privrem ena nesposobnost za rad osiguranlka 1962...................................................... ;■
7 - 6 . Odsustvovanja usled trudnoće i porodjaja 1957. 1 1962...................................................
7 - 7 . Dnevni procenat privremene nesposobnosti za rad osiguranlka 1957. 1 1962...........
7- 8. Prosečno trajanje Jednog slučaja odsustvovanja sa posla /u danima/ 1957. 1 1962.
7 - 9 . Oprema za novorodjeno dete 1952, 1957. i 1962...............................................................
7-10. Lica povredjena u nesreći na poslu 1960-1962..................................................................
7-11. Lica povredjena u nesreći na poslu prema starosti 1962......................................... ..
7-12, Lica povredjena u nesreći na poslu prema razlogu dešavanja nesreće 1962............
7-13. Lica povredjena u nesreći na poslu prema prirodi povrede /dijagnozi/ 1962..........
64
64
66
67
68
68
68
68
69
69
70
71
�8>
SO CIJA LNE USTANOVE
» i Ustanove s a decu, om ladinu i o d ra sle 1957. i 1962
B Z Om ladinska i d e č ja leto vallg ta 1957. i 1962................
8I 3." Školske kuhinje 1959/60. 1 1961/62................................
9i
9.
9.
9.
9.
9.
9.
10.
ZDRAVSTVENA ZAŠTITA
2.
3.
4,
5,
b.
1, L e k a ri, babice 1 ap o tekari 1952, 19S5. 1 1961...............................................
Srednje m ed icinsko o so b lje 1955. i 1961..............................................................
P o s te lje po v rsta m a odeljen ja o p itih 1 s p e c ija ln ih bolnica 1957. 1 1961.
D isp e n se r! s a decu 1957. 1 1961...............................................................................
D lap an serl 1 sa v e to v a llita s a žene 1957, 1 1961...............................................
P o ro diliSta 1957. 1 1961...............................................................................................
77
77
78
79
79
N A TA LIT ET I M O RTA LITET
10* 1. O p iti p re gle d kre ta n ja n ataliteta 1921-1939, 1947-1961.............................................................................................
102, K retanje n ataliteta 1947-1961.............................................................................................................................................
103. Specifičn e stope fe r tilite ta 1961.........................................................................................................................................
10- 4. N eto -sto p a rep rod u kcije ženskog sta n o v n iitv a 1952, 1957. i 1961.........................................................................
105. Srednje tr a ja n je živote 1952-1954, 1958-1959. 1 1960-1961.................................................................................
106. Ž ivorodjeni p re m a m estu 'p o ro d jaja i stru č n o j p om oći 1952, 1957. i 1961.....................................................
10 7. Ž ivorodjeni p re m a m ostu p o ro d ja ja i stru č n o j pom oći 19 6 1.................................................................................
108. Živorodjena v anb račna d eca 1950-1961...........................................................................................................................
109. O p iti p re g le d k re ta n ja m o rta lite ta 1921-1939, 1947-1961....................................................................................
10-10. K retan je m orta lite ta 1947-1961...............................................................................................................................................
10-11. Specifičn e stope m o rta lite ta 1961...........................................................................................................................................
10-12. Um rli p re m a le če n ju u toku b o lesti 1957. i 1961............................................................................................................
10-13. Um rli p re m a uzroku sm r ti na 100 000 stan ov n ik a 1952, 1957. 1 1961..................................................................
10-14. U m rle žene u sle d k o m plik acije trudnoće i p o r o d ja ja p rem a s ta r o s ti 1952, 1957. 1 1961.............................
10-15. Um rle žene u sle d k o m plik acije trudnoće i p o r o d ja ja p rem a lečenju u toku trudnoće i p o ro d ja ja. 1957.
i 1961...................................................................................................................................................................................................
10-16. O p iti p re g le d sm rtn o sti odojčadi 1925-1939. i 1949-1961..........................................................................................
10-17. K retan je sm rtn o sti odojčadi 1949-1961...............................................................................................................................
10-18. U m rla odojčad p re m a s ta r o s ti 1961......................................................................................................................................
10-19. U m rla o dojčad p rem a uzroku s m r ti 1952, 1957. 1 1961..............................................................................................
10-20. U m rla brač n a i vanb račna odojčad 1952, 1957. 1 1961.................................................................................................
11.
72
75
80
80
81
81
81
82
82
82
82
83
83
84
85
86
87
87
88
88
89
BRA K , PORODICA I DOMAĆINSTVO
111. Stan ovništvo p re m a b račnom sta n ju po p o p isim a 1921, 1931, 1948, 1953. i 1961.......................
112. Stan ovniitvo s ta r o 15 i v iš e godina p re m a bračn o m stan ju po p opisim a 1948, 1953. i 1961.
113, O p iti p re g le d sklopljenih i razv ed en ih b rako v a 1921-1939, 1947-1961........................................
114. Sklopljen i i razv ed en i b rakovi 1947-1961..................................................................................................
1 1 -5 . Sklopljen i brako v i p re m a s ta r o s ti m uža 1 žene 1961.................................................................................
116. Sklopljen i brako v i p re m a s ta r o s ti m uža i žene po so c ija listič k im republikam a 19 6 1..............
117. Sklopljeni brakovi p re m a šk o lsk o j s p r e m i m uža i žene 1961.............................................................
1 1 - 8 . Sklopljeni brako v i p re m a zan im anju m uža 1 žene 1961.............................................................................
119. Sklopljeni brakovi p rem a b raku po redu m uža i žene 1961.................................................................
11-10. Sklopljen i brakovi prem a r an ijem bračn o m sta n ju m uža i žene 19 6 1..................................................
11-11. Sklopljen i brakovi p re m a naro dno sti m uža i žene 1961.............................................................................
11-12. R azvedeni brakovi p re m a zan im anju žene i b roju izdržav an e dece 1961...........................................
11-13. R azvedeni brakovi p re m a tr a ja n ju b rak a 1961.............................................................................................
11-14. R azvedeni brakovi p re m a tom e kom e su do deljena deca 1959, I960, i 1961..................................
11-15. P o ro d ice na grad sk o m i seo sk o m pod ru čju p re m a sasta v u 1953.........................................................
11-16. P o ro d ice na grad sk o m 1 seo sk o m p od ru čju p re m a b roju članova 1953.............................................
11-17. P o ro d ic e p rem a porodičnom sa s ta v u d o m aćin stva u kome žive i ško lsk oj sp re m i žene 1953.
11-18. P o ro dice na grad sk o m i seo sk o m p od ru čju p re m a zanim anju žene 1953...........................................
11-19. D om aćinstva p re m a broju članova po p o p isim a 1921, 1931, 1948, 1953, 1961..............................
11-20. P o ljo p riv re d n a i nep oljo privredna d o m aćin stva 1953...............................................................................
11-21. D om aćinstva p re m a b roju članova 1961..........................................................................................................
11-22. D om aćinstva p re m a veličin i p ose d a i izvo ru prihoda 19 6 1....................................................................
90
91
92
93
93
95
95
96
96
97
99
100
101
101
103
103
104
105
3
�12.
12121212-4.
15- 5.
1212121212-10.
12 - 1 1 .
EKONOMSKI UŠLOVI
1. Broj Izgradjenih stanova prema v rsti stana 1954-1962.................................................................................
2. Površina Izgradjenih stanova prema v rsti stana 1954-1962. .•...................................................................
3. Osnovne karakteristike stambenog fonda u gradskim naseljim a 1961, stanje 31.m a r ta .....................
Proizvodnja industrijske robe za domaćinstva 1957-1962.................................................................................
Zanatske radnje 1959..................................................................................................................................................
6. Pijace za životne namirnice u sedištlm a socijalističkih republika 1962..................................................
7. Trgovinske radnje za prodaju prehrambenih proizvoda 1957, 1961. 1 1962............................................
8. Ugostiteljske radnje za Ishranu 1957. i 1962...................................................................................................
9. Lična potrošnja stanovništva 1952-1961. - Potrošnja m aterijalnih dobara 1 proizvodnih u s lu g a ....
ProeeEnl meseEnl prihodi 1 rashodi EetvoroElanlh porodica 1959, I960. 1 1961........................................
Prosečne godišnje utrošene koliElne namirnica EetvoroElanlh porodica 1959, 1960. 1
1961.....................
13.
PREGLED PO OPŠTINAMA
13-
1. Domaćinstva, stanovništvo 1 zaposlena lica, škole, uEenicl i nastavnici, biblioteke,bloskopl 1 zdrav
stvene u stan o ve ..............................................................................................................................................................
106
107
108
109
109
110
110
Hl
111
112
113
OBJA ŠNJEN JE ZNAKOVA
=
... =
I/ =
0,0=
0
=
II
t
«—
nema pojave
ne raspolaže se podatkom
oznaka za fusnotu
podatak je manji od 0, 05 od date Jedinice mere
podatak je manji od 0, 5 od date jedinice m ere
= nepotpun, odnosno nedovoljno proveren podatak
= prošek
= obuhvaćeno podatkom u pravcu strelice
Izdaje 1 štampa Savezni zavod za statistiku
Odgovara direktor Zavoda dr Miloš Macura - Beograd, Kneza Miloša 20
Štampano u 5000 prim eraka. Broj strana 130
Cena pojedinom primorku 400 dinara.
IH
�PREDGOVOR
Na In icijativ u Sav ana ženskih d ru Stava J u g o s la v ije , a u ž e lji da o la k ia k o r išć e n je p od atak a k o ji m ogu da p o slu
že sa o sv e tljav an je n iz a p itan ja vezanih za eko no m ske i dru itv e n e u slo ve u ko jim a se o dvija ak tiv n o st žene u n a jš i
rem s m is lu , S av ezn i zavod z a s ta tistik u o b javio je j o i 1959. godine p oseb an b ro j s ta tistič k o g b ilte n a pod naslovom
"Ž ena u d ru štv u i p riv re d i J u g o s la v ije " .
S o b ziro m na in te re so v an je koje je pom enuta p u b lik a cija iz a z v a la kod m nogih o rg a n iz a c ija i p ojedin aca, a po
sebno s o b ziro m na p otre b e K o n fere n c ije z a d ružtv en u ak tiv n o st žena, p o sle pet godina S a v ez n i zavod za sta tistik u
izdaje po d ru gi put b ilten "Ž en a u d ru štv u i p r iv r e d i J u g o s la v ije " .
P o d ac i k o ji s e o b ja v lju ju u ovom ,
p ublikacija,
kao i u p rv o m biltenu ove v r s te , p re d s ta v lja ju iz b o r iz razn ih s ta tističk ih
a sam o neznatnim delpm i z n eo b ja v lje n ih dokum enata ko jim a r a s p o la ž u z av o di za s ta tistik u . P rilik om
njihovog k o r iš ć e n ja tr e b a voditi raCuna da s e
r a d i o p o d ac im a k o ji potiCu iz raznih p o p isa , an keta i tekućih služb i a
takodje i iz raz n ih u stan o va, Sto znaCi da p o s to je
r a z lik e u p ojm ov im a,
d e fin ic ija m a i k la sif ik a c ija m a , o čem u su
data d e ta ljn ija obave Stenja u " O b ja šn je n jim a i n a p o m en am a" ovog b ilten a.
P o d ac i su siste m a tiz o v a n i u tr in a e s t p o g la v lja . P r v ih d v an ae st p o g la v lja s a d r ž e podatke s re d je n e po m a te r iji,
za S F R J i s o c ija list ič k e rep ub like /u nekim ta b e la m a i za autonomne p o k ra jin e /, dok su u p o sle d n je m p ogla vlju dati
neki osnovni p od aci po o pStinam a,
P o re d p od ataka Saveznog zav o da z a s ta tist ik u , b ilte n s a d r ž i 1 podatke Saveznog zav o da za z d rav stv en u zaštitu,
Saveznog zavoda za s o c ija ln o o sig u ra n je i Ju g o slo v e n ak o g crvenog k r s t a .
nim o de lje n jim a Sav ezno g zavoda za s ta tist ik u ,
P o d ac i za b ilten p rip r e m lje n i su u p o je d i
a konačnu r ed ak c iju iz v r S ila je red akcion a g r u p a koju su s a č in ja v a
le d r u g a ric e : V e ra D am jan o v ič, M ilka Z am u ro v ić , Z ag o rk a A n ič ić , R u ža M ilić i A n d je lija P la v e c .
P r ilik o m iz ra d e ove p u b lik a c ije , kao i p rilik o m
r a d a na p rip r e m i p rvog biltena o b ja v lje n o g u s e r i ji
"S t at is
tički b ilte n " pod b ro je m 133, S av ezn i zavod za s ta tist ik u s e konsultovao s a p re d sta v n ica m a K o n fe r e r c ije za d r u štv e
nu ak tiv n o st žen a J u g o s la v ije kako u p ogle d u s a d r ž in e , tako i obim a p od ataka.
B e o gra d , jan u ar 1964.
D ire k to r
Sav ezn o g z av o da za s ta tistik u
D r M ilo š M acu ra
��OBJAŠNJENJA I NAPOMENE
UVOD
Sav ezn i zavod za sta tistik u po dru gi put iz d a je
publikaciju "Ž e n a u d ru štv u i p riv re d i J u g o s la v ije " , u
cilju da ponovo, u jed noj s ta tistič k o j p u b lik a ciji p ru ž i
širokom krugu in te r e se n a ta što v eć i b r o j pod ataka iz r a z
nlh o b lasti živo ta ko ji na odredjeni n ačin o sv e tlja v a ju po
lo žaj žene u n a še m d ru štv u .
P o d ac i ko ji se o b javlju ju u ovoj p u b lik a c iji p rik u
pljeni su iz razn ih iz v o r a , a s re d je n i su na n a čin kako
se sm a tr a lo da će n a jb o lje o d go v a ra ti p o tre b a m a k o r is
nika. I pored toga što s e p u b lik a cija o dn o si na žene, kad
god je to bilo m ogu će dati s u ,r a d i u p o re d je n ja .i r a s p o lo
živi p odaci z a m uško odnosno za ukupno s ta n o v n ištv o .
P o re d obave Stenja ko ja s u data u n a stav k u ovog
tek sta i napom en am a uz pojedine ta b e le , v ero va tn o je da
će k o r isn ic im a nekada b iti potrebne i d e ta ljn ije in fo r m a
c ije u v ez i s a p rim en jen o m m eto d o lo gijo m , d e fin ic ija m a
i dr. U tom s lu č a ju tre b a k o r is titi poseb n e p u b lik a cije
navedene na k r a ju ovih "o b ja šn je n ja i n a p o m en a".
Da bi s e o m o gućilo p ra ć e n je k r e ta n ja pojedinih
pojava u ovoj p u b lik a ciji dati su p od aci i z a dve, tr i ili
v iše prethodnih godina, a gde je b ilo m ogu će i z a jednu
predratnu godinu. N a sto ja lo se d a k le , da s e p o r e d p o
dataka iz ra ž en ih u ap so lu tn im b r o je v im a d a ju i str u k tu
re , ko e fic ije n ti i in d e k si, što će v ero vatn o o la k š a ti kor iš ć e n j^ p o d a ta k a ove p u b lik a cije.
SISTEM A TIKA PODATAKA
P o g la v lja biltena fo r m ir a n a s u p re m a m a t e r iji
na koju s e odnose, be z o b z ira na iz v o r p o d ata k a . P o d a
ci su isk az a n i z a S F R J i s o c ija list ič k e r ep u b lik e , a u ne
kim ta b e la m a i z a autonomne p o k ra jin e . Iz u z e tak od o vog s ist e m a Je sam o p o sle d n je p o g la v lje u kome s u dati
osnovni podkci po o p štin am a.
P rv o p o gla v lje s a d r ž i podatke o sta n o v n ištv u po
polu, o do m ać in stvim a i n a se lje n o sti p re m a p o p isim a
koji su iz v r š e n i 1921, 1931, 1948, 1953. i 1961. go dine,
zatim prognozu b r o ja ženskog sta n ov n ištv a z a 1963,1966.
i 1971. i podatke o p ro se č n o j s ta r o s ti i o sre d n je m t r a
janju živo ta .
D rugo p o gla v lje s a d r ž i podatke o p ism e n o sti,
šk o lsk o j s p r e m i i školovan ju sta n o v n ištv a. U ovom p o
glav lju dati su i p odaci o p o la z n icim a s e m in a ra i te č a je
va na narodnim i rad n ičk im u n iv e rz ite tim a i o z d r a v
stvenom p ro sv e ć iv a n ju žen ske om ladine na s e lu .
T re će p oglavlje odnosi oe na podatke iz o b lasti
p riv re d n e a k tiv n o s t i i z ap o sle n o sti kako ukupnog, tako
i ženskog stan ov n ištv a. Ovi p od aci d ati su uglavnom za
19 6 1 . godinu zbog toga što se n ije r a s p o la g a lo odgova
r aju ć lm uporedivim p od acim a za r a n iji p e rio d . U ovom po
g lav lju p rv i put su dati p odaci za z ap o sle n a lic a p rem a
k v alifik ac iji i načinu stic a n ja k v a lifik a c ije , o z ap o sle nim ženam a u in d u striji p re m a sm e n a m a rad a i podac.
o o stru ča v a n ju radn ik a,
U četvrto m p ogla vlju s a d r ž a n i su p odaci o učeš
ću žena u iz b o rim a i o ženam a iz ab ran im u p redstav n ič
ka te la društv en o-p olitičkih z aje d n ic a u 1963. godini,
kro z koje se sag le d av a n ep osred n a an gaž o v a n o atž en a na
ovom polju društvene i p olitičke a k tiv n o sti.
U petom p oglavlju iz lo ž e n i su p od aci o u češću
žena u organ im a društvenog s a m o u p r a v lja n ja u predu zeć im a , z ad ru gam a, bankam a, o sn ov nim , sre d n jim , v i
šim i v iso kim šk o lam a, u naučnim , ku lturn o -p ro svetn im
i um etničko-zab avnim i u z d rav stv en im usta n o v a m a . Is
to tako dati su i podaci o u č e šć u žen a u z aje d n ic am a os ig u r a n ja i so c ija ln o g o sig u ra n ja i u s a v e tim a m esnih za
jed n ica u grad o v im a . Na k raju su d ati i p od aci o sudi j a
m a p oro tn icim a u redovnim sudo vim a i pov rem en im sud ijam a u p riv re d n im sudo vim a.
Še sto p oglavlje k ro z s ta tist ič k e podatke o sv e tlja va ak tiv n o st žena u o b lasti fiz ič k e ku tlu re, s p o rta i šah a.
P o d ac i o soc ija ln o m o sig u ra n ju zap o sle n ih lica i
član o v a njihovih p oro dica i o k o r iš ć e n ju p ra v a iz so c ija l
nog o sig u ra n ja dati su u sed m o m p o g la v lju . Ovo p o gla v
lje s a d r ž i i podatke o lic im a p o v red je n im u n e s re ć i na
O sm o p oglavlje čin e p od aci k o ji s e odnose na s o
c ija ln e ustanove za decu, om ladinu i o d r a s le i na om ladi
n sk a i d e č ja le to v a lišta i šk o lsk e kuhinje,
U devetom p oglavlju iz lo ž e n i su p od aci o z d r a v
stv en oj z a š titi, a p osebna p až n ja p o sv eć e n a je p rik az iv a
nju podataka koji se odnose na z d rav stv en u z a štitu žene.
U desetom poglavlju iz lo ž e n i su p od aci o n a ta lite
tu i m orta lite tu za duži niz godina i d e ta ljn iji podaci o
sm rtn o sti o dojčadi, koja u n a šo j z e m lji s o b ziro m na vi
sok e stope u odnosu na druge z e m lje p re d s ta v lja o z b i
ljan p ro b le m .
P o d ac i o braku , p o ro d ici i do m ać in stvim a p r ik a
zani sr. u jed an a esto m p o g la v lju . N a jp r e su dati podaci o
stanov ništv u p re m a bračnom s t a n j u / 1948, 1 9 5 3 .i 1961.
�godine/, zatim podaci o sklopljenim brakovima prema
rasnim obeležjlroa supružnika. Razvedeni brakovi dati
su prem a sta ro sti muža i žene, zatim prem a trajanju
braka, prem a broju dece i prem a tome kome su dodelje na deca iz razvedenog braka. U ovom poglavlju objavlje
ni su i podaci o porodicam a i domaćinstvima.
U dvanaestom poglavlju dati su podaci o ekonom
skim uslovim a koji utiču neposredno ili posredno na po
ložaj žene, kao: inform acije o broju i v rsti izgradjenih
stanova, o količini proizvedene industrijske robe, o z a
natskim, trgovinsk im ! ugostiteljskim radnjama 1 na kra
ju su prikazani podaci o prosečnim raesečnim prihodima
i rashodima i prosečnim godlinjim utroienim količina
ma namirnica četvoročlanih porodica.
Osnovni podaci
estom poglavlju.
o opitinam a izloženi su u trin a
peti lzm ene.' U tom slučaju pojavlće se Izvesne razllk^
Izmedju ovih 1 konačnih podataka. Za razliku od podata
ka o ukupnom ' stanovništvu koji su obradjeni po m es tu
stanovanja, podaci o zaposlenim licim a obradjeni su po"
m ostu rada.
Podaci o zaposlenim licim a koji su dati u tabela
m a 3-10 do 3-18 uzeti su iz redovne službe statistike ra
da, a podaci za lica koja traže zaposlenje dobijeni su od
Saveznog sek re tarijata za rad.
Podaci o izborim a i učeSću žena u predstavnič
kim tellm a društveno-političkih zajednica u 1963. godini
prikupljeni su u toku 1 obradjeni neposredno posle održa
vanja izbora u zajedničkoj akciji Izbornih kom isija 1 s ta
tističkih organa.
Podaci o učeSću žena u organima društvenog s a
m oupravljanja prikupljeni su godiSnjom statističkom slu ž
bom.
METODI, DEFINICIJE I KLASIFIKACIJE
Podaci o broju i članovima flskulturnih organiza
P o ito ovaj bilten sadrži podatke iz različitih sta
c ija prikupljeni su takodje putem redovne statističke
tističkih popisa, anketa i periodičnih iz ve ita ja , to Je bi
službe.
lo nemoguće v r iiti ma kakva uskladjlvanja pojmova, de
finicija i k lasifik acija, već su oni preuzeti onakvi kako eu
Podaci o-(Socijalnom osiguranju potiču lz statlstič
usvojeni u izvornim istraživan jim a. Da bi se olakžalo
ke službe Saveznog zavoda za socijalno osiguranje, dok
koriSćenje ovoga biltena data su uz grupe tabela kraća
su podaci o socijalnim ustanovama uzeti iz godiSnjlh izmetodoloika objaSnjenja odgovarajućih kategorija. De
veS taja koje prikuplja Savezni zavod za statistiku.
taljnija objaSnjenja mogu se naći u metodološkim m ate
rijalim a koje Savezni zavod za statistiku Izdaje za poje
Podaci o zdravstvenoj zaStitl uzeti su lz sta tis
dina etatistička istraž iv a n ja. Ukoliko se čitalac ne zado
tičke službe Saveznog zavoda za narodno zdravlje.
volji objašnjenjim a u ovom biltenu, može naći detaljnija
obaveStenja u sledećim m etodološkim m aterijalim a: za
Podaci o rodjenim i um rlim za predratni period
podatke o popisu Stanovništva 1953. u sveskam a br. 18,
uzeti su iz "Statističkog godišnjaka Kraljevine Jugoslavi
19, 20 i 74, a za popis 1961. u sveskam a b r. 132 1 134;
je " za 1940. g. a za period 1947 - 1961. godine lz sta
za statistiku prirodnog kretanja stanovništva /podaci o
tistik e prirodnog kretanja Stanovništva. Ti podaci objav
natalitetu, m ortalitetu, sklopljenim i razvedenim b rako
ljeni su u "V italnoj s ta tistici" za 1950. 1951-1952, 1953,
1954.
i 1955. godini 1 u "D em ografskoj sta tistici" za
vim a/u sveskam a b r. l Ol i 102; za zaposleno osoblje
i učenike u p rivredi u sveskam a b r. 94 i 96; ža sta tisti
1956, 1957, 1958, 1959. i 1960. godinu.
ku izbora i druStvenog upravljanja u sveskam a b r. 32 i
Podaci o porodicam a i domaćinstvima uzeti su iz
60, a za statistiku Školstvu u sveskam a 63, 64 1 97. P o
objavljenih rezultata popisa Stanovništva sa 1921, 1931,
red toga slična objaSnjenja i tumačenja mogu se naći 1 u
1948, 1953. i 1961. godinu, a podaci koji se odnose na
statističkim godišn jacim a za 1954. i 1963. godinu, uvod
nim objašnjenjima u knjigama rezultata popisa 1948. i
sklopljene i razvedene brakove iz objavljenih podataka
1953.
i u statističk im biltenima koje Savezni zavod izda vitalne sta tistik e .
je od 1951. godine nadalje.
Podaci o ekonomskim uslovim a potiču lz nekoliko
statističk ih službi i to: podaci o stambenoj izgradnji lz
IZVORI PODATAKA
statistik e gradjevln arstva, zatim podaci o proizvodnji
indu strijsk e robe za domaćinstva i podaci o zanatskim
radnjam a lz Industrijske statistike, a podaci o trgovin
Veći deo ovog biltena sadrži podatke koje prikup
skim i ugostiteljsk im radnjama iz statistike trgovine i
lja. obradjuje i publikuje Savezni zavod za statistiku i
drugi statističk i organi. Ostali podaci preuzeti su od
u go stite ljstva.
drugih ustanova: Saveznog zavoda za zdravstvenu zaStiPodaci o prosečnim prihodima i rashodima č et
tu, Saveznog zavoda za socijalno osiguranje i Jugoslovenskog crvenog k rsta .
voročlanih porodica za 1959, I960, i 1961. godinu, kao
i podaci o prosečnim godiSnjlm utroSenim količinama na
roirnica četvoročlanih porodica za 1959. i I960, godinu
Podaci o Stanovništvu, pism enosti i Školskoj
uzeti su lz objavljenih podataka statistike cena.
spremi Stanovništva prem a popisim a za 1921, 1931,1948,
1953. 1 1961, godinu uzeti su iz ranije publikovahih re
Podaci o Školovanju za 1939/40. uzeti su iz pu
blikacije "Statistički godiSnjak Kraljevine Jugo slav ije"
za 1940. godinu, a za posleratnl period iz redovne sta
tistike Školstva.
Podaci o zaposlenim licim a u 1961. godini koji
se objavljuju u tabelam a 3-1 do 3-9 ovog biltena uzeti su
iz neobjavljenih rezultata popisa stanovništva 19 6 1. godi
ne koji pre objavljivanja u knjigama popisa mogu pretr-
8
PU BLIK AC IJE U KOJIMA SU OBJAVLJENI DETALJNIJI
PODACI
Prilikom korlSćenJa podataka koji se objavljuju
u ovom biltenu treba Im ati na umu da postoje 1 detaljni
JI podaci, koje, ako su korisniku potrebni, može tražiti u
statističk im godišnjacim a Saveznog zavoda za statistiku,
u D em ografskoj statistici 1 biltenima koje takodje izdaje
ovaj Zavod. U vezi s tim navode se publikacije koje s a
drže podatke iz pojedinih oblasti.
�Po daci popi a a stanovništva s a 1921, 1931, 1948.
i 1953. o bjavljeni au u kn jigam a p op isa odnosnih godina,
dok su podaci za p op is stanovništva za 1 9 6 1. godinu do
aada objavljeni sam o u biltenim a b r . 203, 214, 2231 250.
P ored podataka koji su publlkovanl u navedenim k n jig a
ma i biltenim a, Sav ezn i zavod r a s p o la ž e i d e ta ljn ijim po
đacim a p o p isa stan ov n ištv a za 1948, 1953. i 1961. g o d i
nu, te se 1 ti p od aci u slu č aju potreb e m ogu k o r is t it i.
P o daci o zap o sle n im lic im a p rem a p op isu s t a
novništva 1961. godine m ogu s e dobiti u Sav ezn o m z av o
du sa sta tistik u . O stali p odaci o z ap o sle n im a ko je p r i
kuplja i sre d ju je s ta tistik a ra d a m ogu s e n a ći u s ta tističkim g o d išn ja cim a S F R J ili u b ilten im a Sav ezno g z a
voda za s ta tistik u b r . 83, 86, 88, 107, 110, 143, 159,
168, 196, 220, 231, 235 i 236. O sim toga de ta ljn i p o d a
ci o učenicim a u p riv re d i m ogu se k o r is titi i lz b ilten a
b r. 33, 56, 76, 96, 141, 167, 199 1 264.
D etaljn i p od aci iz o b la sti d r u štv e n o -p o litič k o g
života o bjavljen i su u sta tistič k im g o d išn ja c im a S F R J
kao i u s ta tistič k im bilten im a b r , 35, 38, 57, 77, 134,
1 3 7.'150, 155, 230, 239, 241, 259 1 274.
P o d ac i o fisk u ltu rn im o rg a n iz a c ija m a o b ja v lje n i
su u sta tistič k im g o d išn ja cim a S F R J kao i s ta tistič k im
biltenim a b r . 43, 91, 206 i 233. ‘
D e taljn iji p od aci so c ija ln o g o sig u ra n ja m ogu s e na
ćl u s ta tistič k im g o d išn ja c im a S F R J 1 p u b lik a cijam a ko
je Izd aje Sa v ez n i zavod z a so c ija ln o o s ig u ra n je , dok se
de ta ljn iji p od aci o so c ija ln im u stan o vam a p rv e n stv en o
m ogu n aći u bilte n im a b r . 8, 18, 119 i 262.
P o daci o zdrav stv en oj z a š titi o b javljeni su u po- '
sebnim go d išn jacim a Saveznog zavoda za narodno z d rav
lje , a m ogu se dellm lčno naći 1 u sta tistič k im go dišn ja
cim a S F R J .
Svi podaci ti natalitetu i m o rta lite tu kao i podaci
0 sklo pljenim i razved en im b rako v im a o b javljen i su u
"V italn o j s ta tis t ic i" za 1950, 1951-1952. 1953, 1954, i
1955.
godini ! u "D e m o g rafsk o j s t a t i s t i c i " za 1956, 1957,
1958, 1959. i I9 6 0 , godinu. Za p re d ratn i p erio d ovi p o
d a ci m ogu se naći u "S tatistič k o m go dišn jaku K ralje vin e
J u g o s la v ije " za 1940. godinu.
Svi p od aci o p oro dicam a i d o m aćin stvim a za 1953.
godinu m qgu se naći u o b javljen im rez u ltatim a p op isa
stan ov n ištv a za tu godinu, kn jiga XVI, a podaci o dom aćin
stv im a za 1961. u biltenu b r. 250.
P o d ac i ko ji se odnose na ekonom ske u slo ve mo
gu se prv enstv en o n aći u s ta tistič k im g o d išn ja cim a S F R J i
u sta tistič k im biltenim a koje iz d aje ovaj Zavod i to: p o
d a ci o lz g rad je n im stan ov iipa u b ilten im a b r . 9, 40, 60,
70, 98, 135, 162, 195 i 278; p od aci o in d u strijsk o j p r o
izvo dn ji za do m aćin stva u b ilten im a b r , 81, 108, 136,
169, 205, 236, 272 i 283; p od aci o zan atsk im rad n ja m a u
b ilten im a b r . 146, 173, 178 i 185; p od aci o trgo vin sk im
1 u g o stite ljsk im rad n ja m a u b ilten im a i to za trgovinu br.
54, 62, 97, 128, 157, 186, 226, 256, 287, 288 i 289, a
z a u g o stite ljstv o b r . 66, 102, 130, 148, 1 8 7 ,2 2 9 , 200 i
2 60 .
9
�I. S T A N O V N IŠ T V O JU G O S L A V IJE
l - l . STANOVNIŠTVO , D O M AĆIN STVA I NASELJENO ST PREMA PO PISIM A1
'
\st.
1931
1948
1953
1961
12 515 000
14 51« 000
15 841 566
16 991 4«9
18 549 291
6 154
T 188
7 615
8 211
9 04]
«52
371
02}
936
424
C
7
8
8
9
590 546
149 «29
226 941
799 913
909 867
1 627 02«
3 963 214
4 648 963
�1—4. Ž E N S K O S T A N O V N I Š T V O PR E M A STAR O STI
11
�8 507 979
12
9 882 547
12 438 502
IJ 381 10«
1 « 6n «15
�2 -3 . S T A N O V N IŠ T V O S T A R O 10 I V ISE G O D I N A P R E M A STA R O ST I I PISM EN O STI
13 361 106 2 122 920
nEs—
š&
šK
19 5 3
316 579 3 20* 146
956 974 1 190 646 i 585 8)7
)
*1 ig ,g ” Îi ‘8 1
‘ ! !§ S I
=! ■«’I ‘ b"fl a •« «
1
! fi
rHlb. *a a '!i'a *1 ’a *a
SSr:«
i
s
i
a
i
i
■a i ‘i »a “i is "i »as
m
* 1
-ë
’&
*a
m
19 6 1
tat-
*g<«r««'■ «“
«
■« ’g ’i ■’g •’! ’i ’s ’«
§’a
!|
fera.... ■S 1 '= ’1 T«® sfi ’1’I
8
’1*5
n :„. fsi *fl 8 B B
issb„ : fl li S
ils is . S
ir :™ M ’fi !i ’s •« si
~-n
* 1
'V * &
m
‘s
X,H
’ & "s
13
�2 -4. STAN OVNIŠTVO STARO 10 I V lS E G O D IN A PREM A ŠKOLSKOJ SPREMI
im
ilS iiS I S S
S S
I2 S J2 iS I S S i S S S S Î S S S S S iS Š I S S S
im
nm;: 1 i min
im
?i? ? s
i3
i£I
ills
im
iliS
iSSS
SSS
S S
SSS
J?£
S IS
ii 25
SSI
im
iS S
iî IS
i ss
SSI
.S S
iS S
ssi
SSS
SSI
SS
im
.? ? £
4 SS
IS
S IS
.S S
.s s
SSI
SSI
.S S
>15
iSi
sis
S S S S S iS ? iii
SS
a s
SIS
a s
sa
iS
I S S i SSS iSIS i SS SS SSS
!3
I "III
!S
ii«6 SS s a
?
SISU S SS S SSS SSS
S
S
2 Si
SSS
SS
SSS
ass
I S S i SSS .S S I
SSi
SSS
ssss
££
ii s i
ISIS S S
!m
SSS
SSS? ii SS iS i“
iS
Si? SS
SSS .SIS
iS
iS S
sa
i SS
SSS
JHI
SS
SSS
SS
sa
iSI
a s
SSI
SSS
SIS
SS
U
,I2
SSI
SSS
:s
SS
!3
.2 SS
.iiSS SSS
SS
lm
JS
SSS
SSS
ja
,£
i£
HSS
III?
6:n
SIS
iS
5S
iSS
4SÏ
SS
.S
IS
sa
sa
sa
»S
T
*i£
SS
2a
.i a
JS
is
?
ia
ÏS
SS
ÏS
SS
I
S?
S
a
a
5S
I
a
s
2 SS
;ss
SIS
im
!£ ÏSS ilia sa
iS SS sa :š
?
!£ ü a SS ÏS
im .sa JÏÏ its
im üa ?s .a
iS
sa iiii s
« s
7
?
!S SS
14
sa as
.SS sa
sa is
sa ia
2s :s
JS ,is
a
*i£ 7
i??S i SSS
sa a s
SIS sa
i?s s °
«s
? I SS
S
iSž 2S
iS SS
�2 -4 . S T A N O V N IŠ T V O S T A R O 10 I V ISE G O D I N A P R E M A S K O L S K O f SPREM I (nastavak)
U UN SIAKVNltrvO
KP O
52
J.U.1 » ™ * • « " » t a l .
k ll,u ,n 1
w w*
- . « « i .n m ,
“- i*
p.ku„ .t , vl.oU 1 v.U IM .
£
£
£
5
S
£
£
£
£
52
52
!w
52
52
52
52
52
—
„ni. i-««™* “
as
as
8
8
a
Si
8
Si
as as
as as
2.4
4.0
8
8 8
8 8
Si i:?
8 Si
S? 8
as
as
8
S
as S Î as
as ai SS
8 .8 8
:1 8
8 .1
SS Si Si
SS Si Si
8 Si Si
Si Si SÎ
ai
S3
S°
e
8
8
8
Si
Si
£5 35
as as
8 i:2
8 8
Si Si
8 Si
-Si Si
Si Si
as
25
8
8
8
8
Si
SÎ
£ £
55 S3
S
? ’ iS
Si Si
55 Si
Si 8
Si S?
S? Si
Si Si
£
£
ai
33
4.4
7.5
8
8
Si
Si
£
£
u â o stahovni&vo
—
~ MU 1 -
1-3 » - « . o— n. M l.
û.1,1 „ « * on™ . IM .
( * ™ . IM.
Sun - - « n j. -M M —
O lJ.
l—
v k 1V ,k1
l,o* 1 o*
U
U P«
KU
**
— 1-3 razradi o . n - ,1.1.
i.tl,l » r « d . oinovn, IM .
n .n
t a - M
n u u .M
b u » W tK M
UM
GU-.1J.
F-ulut. vi— 1 vila IM .
—
t.
M
» .«
52
52
52
52
52
52
52
52
52
a;
as
8
«
8
8
8
8
25
SS
8
8
8
Si
Si
S?
ai
25
8
8
8
8
Si
Si
52
52
52
52
52
52
52
52
52
£
25
a?
8
8
8
8
Si
8
£
as
as
8
8
Si
Si
Si
8
as
as
8
55
Si
S
S
S
S
S
S
a?
as
!2i
as
Si
8
Si
S?
S
S
SS
S
Si
Si
8
Si
at
a?
Si
8
Si
8
8
Si
£
£
as
iSI
8
i:?
Si
s$
Si
8
as
a?
8
Si
Si
S
S
Si
Si
S £
S
SS a:
S
a.4 SS
4.7
8 20,4
8 3.7
S
S 8
Si S1
Si Si
S Si
S
as
as
8
8
8
Si
Si
Si
4,4
8,e
4,2
14, 5
3,3
*»*
Si
Si
Si
Si
Si
£ £
33 25
25 55
ž:i
Si
Si 0,0
8 Si
Si Si
Si Si
Si Si
15
��2 -6 . U Č E N IC I I S T U D E N T I P R E M A VRSTI Š K O L E K O JU P O H A Đ A JU
Crn* Gora
1939/40
1951A2
1954A5
=18 407
Š75 434
45,6
1961/62
118 417
39,4
316 515
129 099
40,8
526 251
229 712
43,7
23 985
4 2,7
53 576
22 888
42,7
86 808
38 812
44,7
Rrrataka
388 210
181 887
46,9
396 480
189 401
167 205
” 4 .i
V
186 594
92 348
49,5
1 165 468
280 150
168 1
ŠKOLE ZA ETALIFIKOVAlfE BAHHKB
10 109
1938/39
3 077
14 535
1951A2
1954AS
“ iU
3i U I
1961/62
ŠKO ZA OSTALI STRU I K LA
LE
ČH A H
1938/39
1951A2
1954A5
1961/62
i99,5
Sli
x« 8
TEKFItKE I D T E STH0ÎHE ŠKOLE Z PBIVRELO I JAVRE SLUŽBE
H JO
A
1938/39
1951A 2
10 689
4 190
39,2
915
J39
37,0
192
77
«0,1
3 207
1 251
39,0
484
229
47,3
38,0
18 717
7 264
38,8
1954A5
1961/62
H 381
^£2 2 ?
11 134
5 336
47,9
17
�2 -6 . UČENICI I STUDENTI PREMA VRSTI ŠKO LE KOJU PO H AĐ AJU (nastavak)
UČITELJSKE ŠK LE
O
1W8/J9
1951A2
15^137
1954A5
a s?
65,9
30 JJ5
1961/62
160?6
5 61«
m
:?
9 080
K*n
uhetkiC škole
d
1938/39
1951/Ï2
\iîi
13Ž
4
26,6
187
3«n
1938/39
£*Z«n«
1951A2
ïenP
1954A5
H L
&
1961/62
125 09»
43 *10
34,7
68 470
30 445
44,5
66 618
39*374
14 942
SS?
9 757
?2217
1« 389
1®
6 788
2«818
4 213
77,5
4 007
1 445
36,1
94 651
46 456
*9,1
11Î?
30 006
10 697
36,3
17 901
\ V .l
18 719
9 713
51,9
14 586
55,6
11 138
3 512
31,5
V ,3
6 268
2*561
U S
12 684
35,5
7 816
3 717
49,6
8 861
4 946
95.»
17 653
37,9
*6 111
36,6
14 816
4^031
19 922
44,9
si§
7 748
56,9
i i \ ll
49,7
5 883
16,9
\B
2 806
28,9
SPECIJALKE ŠKO
LE
1937/38
*ltl
1 320
330
1 527
3? »
3 055
3ltl
1951/32
i 7?2
1954A5
1961/62
*
!
ŠK LE Z 0H 20V K 0DBASIIB
O A BA A JE
1951A2
1 701
17,4
1954/55
>11
11
1961/62
73 040
14^327
ni Ikolu « Stopi Ju.
1
383
12 605
4 374
140
9
1 272
683
140
20,5
3 456
3 635
18,6
11 212
21.5
§
\8 ,i 3
863
89
10,3
2 365
183
1 578
306
19,4
4 962
1^497
10 592
11?9
8 933
34,9
6ie!*
3 702
20,4
7 305
1 385
19,0
169
30,7
2 432
241
9,9
�2 -6 . U Č E N IC I I S T U D E N T I P R E M A VRSTI Š K O L E KO JU P O H A Đ A JU ( n it e v f c )
Ukuino
Is —
S
Srbija
Makadonlja
Crna
Oora
31ov.nl).
1 123
696
62,0
4 027
2 588
64,3
5 459
Vojvodina M°t°hlJ1
Škole EA DO iraiO O R Z V H
PO
B A O A JE
,9)8/39
%Sana
1951A2
1954A5
1961/62
6 578
5 526
84,0
13 152
8 412
Il 857
žana*
% Časa
20 696
11 9Ô)
57,9
1 752
1 155
730
4 206
1 417
909
198
1 S6
93.9
352
227
1 154
879
76,2
2 628
1 816
254
213
83,9
868
465
403
239
59.3
611
57.4
4 967
4 066
61,9
2 796
1 711
61,2
1892
1377
72,8
1 666
950
57,0
2 097
1 834
87,5
4 122
2 586
62,7
11 306
9 103
80,5
6 451
3 877
60,1
M
”
4 185
54,0
96^7
1 474
5869
2 375
1 446
i
163
778
1 695
1 598
94,3
148
5681
viS e Škole
1938/39
1951A2
1954A5
1961/62
1951A2
195«A5
1961/62
1938/39
1951A2
1954A5
1961/62
1938/39
1951A 2
1954A5
H
L
3
3
H *n 3ï \3 i i! V i
L«
~ a 1 s’i
H 8 3 V s s ■a ii \s
L
H
L
JI s i! 3 i!
3
H
L
3
H
L
H ‘3 *3 1 J
L
!3
H ’JI ; s? 3 s! ■S 3
L
i! Bs
H s •i! ■Üsi sii li
L S ■! ‘i ll
H ” “ ’I i? v ii
L
H 1 !i I S‘
L
H
L
H
L
i j
H .i .i Æa
L
3
H
L
259
148
57,1
5 947
2 661
44.7
7 122
40 898
12 136
29,7
922
165
17,9
236
13,9
3 461
$
16 491
3 722
22,6
46 715
14 813
31,7
61 383
18 286
29.8
:
1 476
36,6
1 646
624
37,9
:
:
S
s
lR
:
:
:
:
:
:
:
:
:
:
:
1
:
:
:
:
:
:
112 005
33 472
29,9
*§8
37,7
1 179
4071
:
M
:
:
:
;
-
VB
;
:
3
S
:
m
:
:
:
:
:
*
:
-ii
:
19
�2-7. UČENICI I STUDENTI KOJI SU ZAVRŠILI ŠKOLU
1954A5
1961/62
ML
î“în
a
...f
60 750
264T78
6 689
*3ÏÎÏ
2 389
31,1
167 041
22 455
37,6
5 295
37,2
M
«
”8
13 799
M fS
3 600
136?B
| fl? *.
°
v
°
17 *46
54,9
49,4
7 7tt
3 712
si:!
14 275
77 704
3545?2
22 755
Mîï
2 427
21?0
1 936
30,3
Škole za K7ALI71X07A E H A *«,
R
1954A5
• v.g.
1961/62
avega
J2
3
25 914
IJ4«
40 007
i*:
?«
017
13,1
W .1
332
8.9
8 460
917
5”
4 053
2Γ.
531
fllz
13 468
24,5
2 074
i”!
5 044
25,7
MTeŽ
20,8
34
1Q
O
lie
94,0
114
47IÎ
40
60,0
468
99,6
8 820
\îîo
3 166
1767
375
S
1
?
4 237
795
15Î2
782
507
29,2
70
7,1
7 116
43,6
1 717
4M9
460
STA
AA
*0LBZA O LI STHOtBI L B B
1954/55
.vaga
**!!na
1961/62
•vaga
519
eifi
53
56,6
gi
1 425
91,3
-
:
26
100
g
100
S S
86,6
1
TEH
BIČIB I D D ST O U SIOLB Z FBIV T I ,T V 3L0ŽBB
B 0B B C B
A
BBO
A FE
1954A5
.vaga
160
5 342
31.1
23.1
16 508
40,5
1961A5
2 722
30,1
M
a
1717
29,6
336
27?4
648
3l7»
383
4 158
42,1
1 962
40,1
2 195
43,3
30ή
*
UClTEUSD 8E0LE
195VÏ5
(96
57
29
50,9
1 354
T«
Î33
42,9
77
72
93,5
1 987
57,5
52
69,5
19
25,0
4 839
3 124
1 113
4ÏÎÎ
53
30,2
1 213
7637
779
448
57,5
491
365
74,3
1 190
830
69.7
288
03?O
98
45,9
470
4?»
56
39,3
25
36,0
146
47,9
20
19
180
46?7
4836
563
55Ü
67
49Î3
34
32ÎÎ
177
58,8
63
■ 55,6
52
58.4
s/!
23
74,2
20S
2 851
M il
546
3III
M i?
580
30,3
2 552
54,8
1 483
43.4
X SS
53.5
ML
2 520
avaga
avaga
5“ « .
avaga
n r a n d z Siolb
1954/55
1961/62
7
2
3
10
41,7
0IM Z1JE
RA
1954/55
1961/62
ML
912
3Ž!i
14 822
7 372
1
20
1
i
a. na broj ut.nlk. boji au zavrAlll
0 /aaugodltaiju/saunu. ikolu.
1 425
J» « »
50,4
1 754
56,3
228
ni
�1 -7 . U Č E N IC I I S T U D E N T I KOJI S U Z A V R Š ILI Š K O L U (nastavak)
SPECIJALNI SKO
LB
1954/55
1961/52
ŠIOLE ZA O ZO A JE O
BBA V H BRASLIH
1954/55
28,6
1961/62
3 518
29 224
5 529
18.9
Škole za bohjhsko obhazovahjb
1954/55
1961/62
45.3
5 964
tri C akabbcjb
ee
>31 »U đlplc
�2 -8 . PO LAZN ICI KOJI SU ZAVRŠILI SEM INARE I TEČAJEVE N A NARO DNIM
I RADNIČKIM UN IVERZITETIM A
EA O E tOiimilTETI
E DI
SDtlRAlU I TEČAJEVI
1959/60
Optt. obrazovanja
1960/61
ova«
î*î!i
avogi
‘J 3
31 182
>(ko-političko
1960/61
1961/62
1959/6S
1960/61
1961/62
1959/60
1960/61
1961/62
1959/60
ST«
22
i SU
�2 -8 . P O L A Z N IC I KOJI S U Z A V R Š IL I S E M IN A R E I T E Č A JE V E N A N A R O D N I M
I R A D N IČ K IM U N IV E R Z IT E T IM A (nastavak)
:
— S ‘s —
■-... .
**
HL ■3
J
M?
i
3
‘?
1
HL 3
HL Ml
i
— J T M?
2 i
” HL Un
WO
i
HL Ml
1961/62
S j r n a J t prljan ih Isp it*
— “
DruBtreno-akonoaeko 1 ldaoloBko-polltlCko
obrazovanja
Stlcsnja kvallttkaolj*
StruEno obrazovanja
Zdravstveno obrazovanja
1959/60
JV.J«
av.go
■S
i
a
a
n
3
l
i
Ü
J
5
‘i
l
“ * ÜL
M
HL *& MH
‘‘ HL
H~
SI
I
hl ”1 “ *
1 I
HL “I “ i
‘? l
•3 *8
,i* hl “8 Ml
,M
i
HL V i 3
“ i Ml
l i
hl ‘i ‘I
i I
l
” / HL •? 3
“<
I
I
•! 3
I
‘ 3
Ml
•i ■i
l Ml
1959/60
svog«
Etna
1959/60
svega
1959/60
svsgs
1959/60
avaga
1960/61
svega
un
s.
:
J
i Ml
i i
? :
3 1
i a
i I
i I
j 3
»i 3
i
l 3 ii
i
l
I 3
n
46
:
;
ii
:
702
1 •?
1 !
‘i
l
U
3 ■n
i “i
! l
1
UH “ !
‘i •i
l l
96
3 UH
3 UH
a 3
3
M!
i
J
§
i
J M!
I =1
1
:
:
Srbi je
. l
1 i
Ml
i
a
1 •1!
3
?
J 1
I ■B
!
M ‘M
I 'I
I •I
:
20,1
26
3 3 “
3
‘! S S
1 J
3
.‘
3
‘ ;!
3 ži
SS • !
’
!
‘ %? “ I
3 il I
‘ ’ 3
3 8
Ml ”
i 3
‘i ‘
“ 3
l!
MM si 3
Ml 3 “ i
i
l
•i
M! vi 'l
i
I l M!
I i i
1 !i v?
1 ! :i
I l M!
I i i
23
�2 -9 . ZD R A VSTVEN O RRO SVEĆIVANjE Ž E N S K E O M LA D IN E N A SELU
24
�3 - X S T A N O V N I Š T V O P R E M A A K T IV N O S T I I P O L U
1 <62 066
216 1U
25
�3-2. STANOVNIŠTVO PREMA AKTIVN OSTI i PO LU (nastavftk)
34.3
20i*l
39,4
34,8
3^3
3*1
40,9
43,3
73.7
26
�NOSTINIA 1 POILU ( m i itavmk)
3-3. STANOVt1ISTVO
£‘
—
Z § JI I
----- '• “ § II II
II II
II 1|
----- *
" 3. II il
---z i JI ii
“ § :n Il
ii il
“ “
16
91
—
an.
A
-
.
II II JI I il II il II
II II II II II II II 1
1
JI II II 1 II II II II
1
!| || I
j|
i il il il II II ii ii
ii li ii JI JI 1 ii ii
1
II II II JI II II II 1
1
i II ii JI II il ii ii
| |
| |
| |
j |
iS
ia
s
X«
S
iS
£
iSS
£
£
£
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
la
£2
>a
a
a
SSS
&
a
a
At
ia
*****
SS
SS
SS
SS
SS
SSS
SS
SS
ia
W
.2
ia
a
3
.<
4
,3
a
iS
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
»
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
C7
*
ia
t“n v° ‘
Ul“
0.U1. d.Utnoitf
» d.latnortl
.n
Hn.nx.a» l »Pont.
a
a
ia
D,i.v« up,.« 1Px.vo.ulJ.
Kulturna«,*« 1«ut» d.Utnd.t
Zdi.vttv.» 1 -clj.l« d.X.t»„
a
a
ia
...... .
a
ia
ia
G J«vlnnstvo
rtđ
a
a
i:?
a
a
a
a
ia
a
a
a
a
ii
i?
a
ia
ia
ia
ia
ia
ia
ia
;a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
i:?
a
a
•a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
S:S
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
ia
a
Si
i:?
0.9
a
a
a
33
»
a
a
ii
<>
v
a
a
a
a8
a
Si
a
a
a
a
a
a
a
•a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
27
�3-4. ZA PO S LE N A LICA U NEKIM D ELA TNO STIM A WM»
Srbija
—
îî
S ‘ S:
ssn.
r t » 8 ‘“1! ■
us * a « a
,1,“rie ML US a
,‘1
Uii 3
•a
a
»a 3
Dr™, Indnatri Ja
ML ‘‘ U u s ■a » a *a
■s
Takatllna
F t “3 ■
»a ■a « a “ s
Indu.tri Ja koi. 1 obud
ML ■
uh ‘i i
•I! *a
a
Pr.brtfb.na Indu.trlJ.
ML « 3 !a
a
» a •a
Poljoprivreda
ML * 8
ML
ML «
ML s8
ML
■a
US m
“ IH u s
”3
a
U3 a
*a
3
ML " 3
Ir 0l“
4T *
■a
ML «
z ».t.t™
Pr.r.4. t.katllh
Prorada kot.
LU., nalu*.
■
us
3
Pro...«.
Paufn. d.l.tnoat
“ K:rtnl'“
1,01‘1
CJ ,“
3ool Jalna - . 1 « .
8.01 Jüno oalguranj.
Zdravatvo
fiL * 3
HL
HL
HL * a
»a
»a
a
■a
aus,i
poSSsj.
»a
» li “3
■a
«
’a
■S
U
Us
»a
*a
■
*J5
aa
*a
UH
»a
“' li ■
us
i
■a *a
■
us ■a . i
‘•3 ■
us ‘3
» a » a UH
us US a
“3 ■
us ■a
»3 ■
us ■ ■*a ■ *U5
»a
»a
v i ‘‘l i » a » a “M
» a US ■
»a » a ■
»a Ili!
"JH ■
us » a « 3 •3 ■
»a
*a us *11 ‘‘3
US »a
Uli ■a ■a
*a
a *a
»a
3
*a
‘fnt . S » PS î Vn
U
. , tS:t
t
—
» a ”3
■a ■
»a
us a
m *a
*a
*a
•8
a
s
»a
aa
■a
»a
us
us
■a
3
Ba
» a ■us
'ii
U!!
3
a
us
•8
aa
“3
•a
»a »a «a
»a »a »a
”3
»a ■a
‘Uii us us
»a
us
3
a
HL ».!§ » a ‘l i
HL »a a
3
HL “3 si:! a
HL ■»a ■
»a *3
us
»a u s
• a »a *us ■ • •j ■
sin a
us us ■a a
3
»a »a us ■a a
US *
■a us *U5 ■a » 3 “3
'3
HL » a
UH us
»a
a
»3
»a
■
us
us
a
�3—5. Z A P O S L E N A L IC A U N E K IM Z A N IM A N JIM A 1961')
29
�1/ Basa teti popi«* itMftw iiitw .
30
�3 -4 . Z A P O S L E N A L IC A P R E M A PR IV R E D N O M S E K T O R U 19611
J
1/ H suita ti popis« stanovništva.
e
3 -7 . Z A P O S L E N A L I C A P R E M A KV A L IF IK A C IJI I M I 1
1
Srbija
Ukupno
oxofm,
ovoga
žene
lana
t
Visoka oprana
Bosna 1
Rares-
J 529 752 493 442
933 585 95 234
26,4
19,3
E S
72 057
15 184
21,1
.rvatak.
M
ake
donija 91ovonlJa
U2e
područje
930 604 228 694 481 227
836 648
273 435 45 387 175 064 1 329 281 209 360
25,0
19,8
36,4
24,9
dine
108 432
27,1
Koeovo i
86 913
11 489
128 134
30 8 32
12 980
2 711
20,9
2 716
417
15,4
H itt
24,4
7 159
1 506
a .o
14 213
3 394
23,9
57 500
14 620
25,4
45 376
U 2684
10 253
2 313
22,6
17?3
"7n!S
* žana
14 383
» .3
8 954
1 422
15,9
2 199
304
13,8
18 893
3 542
18,7
4 280
658
15,4
7 719
2 273
29,4
28 748
6 184
a ,5
20 826
4 259
20,5
6 194
1 698
a ,4
1 728
227
13,1
*
ovoga
žana
373 684
148 067
39,6
ÎÎ
Hl
10 642
3 202
30,1
94 259
38 988
41,4
23 912
S 528
35,7
45 929
V I
154 345 108 592
60 223 42 903
39,5
39,1
35 907
14 670
40,9
9 846
2 650
26,9.
409 725
173 023
42,2
53 453
20 458
38,3
7 960
* žena
*3 $
100 909
48 612
48,2
33 037
8 502
25,7
48 346
30 23;
62,5
166 020 104 541
62 765 39 120
37,4
37,8
49 127
a^»o
12 352
2 445
19,8
24 865
9 139
36.7
*3 459
30,7
2 792
390
14,0
4i S 3
2,5
18 128
633
3,5
2 532
35
301 377 194 329
26 723 16 490
8.5
90 799
9 489
10,5
16 | 49
86 197
24 446
28,4
43 551
11 902
a ,3
8 564
117°6
370 951 207 454
104 740 59 181
28,2
28,5
132 841
423250
30 656
3 105
10,1
3 009
798
26,5
2 100
614
29,2
1^64
IS f
žana
t
Vila oprema
3radnja i prima
Nila a p n u
Pomoćni alužbanloi
33,2
žana
82 277
3 529
P
33,5
10 931
3 455
31,6
M IS
27,8
18 264
6 576
36,0
5 Ü7
14.9
6 408
34827
Viaokokvalifikovani
avsga
žana
%žena
163 069
5 247
3,2
20 232
409
2,0
2 902
2,2
4ï î S S
3,5
10 791
183
1,7
24 935
1 393
5,6
Kvallflkovanl
ovoga
žana
£ žana
842 982 119 510
7 736
88 386
6,5
10,5
16 150
1 iff
232 271
25 748
11,1
45 080 128 594
3 968 22 885
8,8
17,8
PriuCani
avega
Æ a
426 463
130».
10 067
19,1
6 860
1 450
21.1
122 751
42 734
34,8
32 183
7 713
24,0
73 702
JI4IOO
ffekvaliflkovaal
ovoga
ženo
1 018 354 169 717
310 535 34 064
20,1
30,5
20 600
52692
262 385
95 646
36,5
65 973
13 392
20,3
128 728
57 295
44,5
Nepoznato
avaga
žana
* žana
2i !
30,1
? gît
36,7
328
50
15,2
2 653
1 053
39,7
t
14 271
4 665
32,7
101
24,5
38 924
12 988
33,4
‘lié !
2,7
136 312
37 854
27,4
5 432
1 476
27,2
1/ Basil ta ti popila itanoraUtva.
3
1
�popi** itiDoralltn.
) — Z A P O S L E N A LIC A PR E M A STAROSTI IWIl)
9.
Srbija
0ta,“
t i
*S ■ *
R L
» - .9
R L
1
956 115
237J 6 2
13 a 9
3£ ž
26 766
5 496
19,1
“ U li
319?2
Bmtaka
IUk*- 31ot* qLja
dOOlJ*
930 «04
273^15
19,0
11«
?106
28^847
66 460
253ÜÎ
158 685
56 815
35,8
37 446
U 104
29,7
64 206
36 329
43,1
204 557
66 019
32,3
338 800
95 650
65 526
X 483
60
l61 9 *
522 150
125J42
256 593
712&3
65 «46 129 304
915?S
376 341
2592355
23,7
90 697
1J1552
44 367
M e!
4 665
13,0
R U iï ji
‘i l i !
108 459
143 371
21^218
23 749
9,9
li 34,4
\\\
5 966
12420
3 013
200
l i
341
J
400 167
106 432
27,1
44 455
20 967
X
l«i347
30^7
3531
1 007
23.4
34 609
37,1
T Jtoo
12 773
540°0
7 615
13?5
podni Ja
401 227 1 323 726 636 648
329 261 209 360
175 064
36,4
461
43 «09
t*n*
* ženi
I*?*4
1/ HezultaU poplea Ottnovnlfttv».
32
1 406
99 763
25,3
206 099
597 «76
199 495
33.4
R L
65 1 vi,. g.
72 057
15 164
30 153
34.0
!u
line*
O
rno
Oor*
- -
3 529 752
933 565 495 234
19.3
D.!9 «.
m
gOTlM
32,7
222?
U ?i
65 246
22 352
34,3
15 511
3 173
20,5
151 098
39J42
'U ™
27 079
X141°7
34 004
<12?6
" B
\B
118
30?!
6 107
456
657
39
118
�3-10. Z A P O S L E N A U C A P O P O L U 1
’
SE
—
3U
r»
b
JE*
...
SE.
HL M j
S
?;r„
s.
F sL
ÏÏ L
E.
«C.
H L
H L
H L
H L
12
9
5
13
9
5
14
9
5
15
9
5
16
9
5
17
9
5
18
9
5
19
9
5
10
9
6
11
9
6
1962
Ef
sr
e s*
M JS J JS
i
M JS -3 JS JS 3
3
M JS J 5 j JS
S
5
1
■ JS m i a JS 5
J
S
m i
B JS B
'JS 3
i
■ JS M JS JS B
J
S
•JS JS -s JS s Si
;
l
M J M JS JS M
S
M JS J!f B
l
M JJ
5
l
s
M s M JS M B
S
M B J JS B B
B
Il
J5
II
II
JS
JS
JS
M
3
M
8
B
B
3
il
B
B
B
B
li
‘1 ?
II
M JS
3
8 :2
8 :8
« 1:1
»?
8 :2
iîi
28:8
I3
:?
8 :8
1?:?
’. S i
S i
8 :!
8 :8
8 :î
SW
M.’ 9
B:ï as
S i
ITT‘ 8 :8 8 :8 8 : 5
ITT 8 :8 21:5 85
:
E * 8 :2 8 :8 t:5
S
i
5
ET 7:i 78 8 : 5
? t
?:
E * 85:5 15 :1 8 :8
S
E * fi:î 8 :2 S:?
S
i
E * îSS îS°o ÎSS
S
E 8S?*:5
î » :8
5 S :8
8 :2
mEI
Uj
J
J!
Il '
3
M
l
M
l
M
s
M
i
l
JS M
3
3 a
J: M
!
B M
l
i
II1 M
1 ?
Mg
îl :l
S i
8 :8
8 :1
8 :2
t9:?
S i
11 :1
8 :5
S i
8 :5
II:?
8 :5
2 «
8 3
;
8 :2:
1:1
1:
8 :8
îîi
8 :S
11:5
8 :è
•:« fi:!
'
ït:5
a?
as
12:«
8 :i
1:1
5
8 :2
85:8
88:8
S i:!
S i
S?:S
S!:S
fii
SW
îSS
iSS
!SS
ts
as
i 8 :8
S S :?
iS S i
KM
S i
8 :8
8 :2
8 :2
22:8
8 :2
8 :8
KS
8 :8
i§S
Ski
8 8 :2
i 8 :2
Îo
S
°
33
�■ž i $ 1 1
!
!1
š
SS
Si
Si
Si
Si
V
H s g s? ši i?
i!
si si si
‘1
34
"i
-i
si si si
,Mi
Mi
"1
,««1«
3-11. ZA PO S LE N A LICA PREM A DE LA T N O ST IM A I PO LU 0
�3_12. Z A P O S L E N E Ž E N E P R E M A D E L A T N O S T I M A I V R S T A M A R A D N O G O D N O S A I M 1 1
'
su ukljućona.
UK au^u kolonaa *Ukup
Slanice u privredi nlb ll3«d»a
Srblja
»OjTOdina
Oradjarlnaratro
Saobraćaj i rana
trgovina 1 ugoatltolJetro
loaoTO 1
Metohije
136,8
49.2
38,9
STALR1 RUBI 01B03
GradJ arinara tro
Saobraćaj 1 raao
trgovina 1 ugoatltol jetro
lulturao-aooljalna dalatnoat
Dalatnoat dmdtronUi 1 drfarnlh orgai
Orad Jerlnaratro
Saobraćaj 1 raca
Trgovina 1 ugoatltel jatro
lanetatro
StMbano-konmalna dalatnoat
Inltumo-eooljalna dalatnoat
Salatnoat druitranlb 1
ÏBI7HBORI R D I 0DH
AH
03
Orad jorlnara tro
Saobraćaj 1 rano
trgorlna 1 ugoatltol jatro
Staabono-koannalna dalatnoat
tolturno-eooljalna dalatnoat
Dalatnoat dragtvonlh 1 dri ornih organa
35
�3-13. Z A PO SLEN E ŽENE U INDUSTRIJI I RASPO RED PO SM E N A M A R A D A 1942”
36
�3 -14 . Z A P O S L E N A L IC A K O D P R IV A T N IH P O S L O D A V A C A P R E H A D E L A T N O S T I M A I P O L U 1
’
«TANJI » -----------
22 698
11 467
50,5
12 824 29 984
7 320 11 591
16 946
12 o:
2 062
37,9
87,3
26,8
6 057
36 164
5 738
15 155
12.5
Tućnt poaolnlo«
6 170
2 135
Oatalo
1 592
19 747
8 628
2 842
3 890
2 75«
54.1
0r«6 J a n u » tro
(rcortna 1 0£o«tlt«l J»tro
45,3
27 829
5 067
86,0
22,0
1 916
5 628
10 556
19,8
27 372
4 202
1/ lo d u l tatadi alu llt
9 292
6 909
1 530
p,a. .
.77
�3-15.
. «
I
I
” iJ”
" ,J 3
‘\ ? J
“ ,!!!
» ,a
” .1 3
I 1 1 1 <1 II I
IS IS II II IS IS IS II
s
s
s
s
r
■ a
j a
j a
tm
im
??«
M
l?
Mil
Mil
*
j b
»«
ns
m
jss
\ ? m is
mi
. s
M l
M
SI
b
“ $
»
b
mis
* ?5 M t Mil
?_
'i i 4 1 'if 1 'ij ,!
i
1 111111
1 1 1 1 1 1
»
5Ï
6Î
92
59
<9
4Î
!l ■! :l :1 :1:i-11
4*
38
14
32
8
17
13
12
�3 -16 . U Č E N IC I U PRIVR EDI P O SO CIJA LISTIČKIM R E P U B L IK A M A 0
—
Srb lJ.
B*
Sïïî
as» ■ sjr
1 m
“ so 4 Ï5 «
?5 ê î î 11Ul 1 IIS
1S B
U T
39 ojo
H Psi
1 uo
5 5,1 I* 5,4?
t! 5
,1
• »
14 177 1 658
hh
ï4
,iî
m s ha h es h s *
“ ?? >nn hss u
4
,æ
*ÎS 8
nin » s
B S r î S
1£
9
?? ??4 \ 2 ^
,
‘ sa
!Sft 1 034
S 25 *5 85
3 5l?
H28
»S5
lJ S
3 Z??
i i s
5$
h
■ i? m
»
a. 8 ï
9î5
* ,»
2
1ï »
m ii.
SS
• -
H S*
XÎ U S l i 8
^2 313
h
1 8S
1^
i:!
1 îèr
i
i
ii 11 a «'» 'i
%
" il;
«
19 o *
3 ï?i
12!
1552 “, æ
i »
*25
■ 9 4 •« S "S -S -ï »5 -I
335
** 2® *8
2SS 2a
î?3
‘5
i
II 32 *H
0
*8 31
3
S
?!
i
>4 «j
ïl»S
3
i
5
"î
.i
1 j 1i 1 1 i i ]
i20
i l
H
3 12 2
1 6
| 22i5 334 134
3 j
1 3
0 6 5
6
9
83
1
I H
7
6
6 10
4 4
6
4
i
!
8 2 13 1 1
ï 4 1 2
.2
6
207 331 2Ô 100 20
2 1 5 4 2
1
1m m ü
î
39
�3—17. O ST R U ČA V A N JE R A D N IKA
KVALIFIKACIJA
Dao.tit.il.
40
�3 -18 . L I C A K O JA T R A Ž E Z A P O S L E N JE
llflk o v u i 1 vallflkovnnl rnđnlol,
kolonu "JltkTnllflko?
•ui prluAtnl
■o4nl 8luib8E
K 'S i .S
s* i.im e r^ ^ n ^ u T ."'"-
rSO
A
18
20
17
19
26
4
5
4
4
5
35
41
43
48
57
12
18
21
30
33
8
9
8
8
9
55
65
66
82
105
36
45
42
50
64
U
13
13
17
24
89
107
101
125
157
13
15
14
16
20
3
4
3
3
4
24
26
26
30
38
9
13
15
22
2*
5
6
5
6
6
35
43
38
48
65
21
25
21
25
34
8
9
9
12
17
1958
1959
1960
1961
1962
4j
55
58
66
80
5
5
3
3
e
1
1
1
1
1
11
15
17
18
19
3
5
6
8
9
3
3
3
2
3
20
26
28
34
40
15
20
21
25
30
3
4
4
5
7
1958
1959
1960
1961
1962
26
30
27
27
36
3
3
2
3
«
1
1
1
1
1
7
8
8
8
9
2
3
2
3
«
1
2
2
2
2
12
13
12
11
16
9
8
7
10
3
1
3
4
1
1
1958
1959
1960
1961
1962
106
132
132
164
201
15
17
15
17
24
3
4
3
3
4
28
33
35
40
48
10
15
19
27
29
7
7
6
6
7
43
56
54
71
89
36
34
43
54
10
10
14
20
10
10
1
4
23
24
28
33
8
8
11
13
1998
1959
1960
1961
1962
«sa capoalanju
B u ljt b ila u radnu odnoou 1958
1959
1960
1961
1962
Piri put train aapoalanja
oaa kvalifikaciji
Ivallfikovanl
Rnkvallflkovanl
132
162
159
191
237
8
H
15
17
6
9
U
2
3
4
3
2
1
3
Zebe
»i
1958
1959
1960
1961
1962
71
83
89
100
U2
e
9
10
10
11
1
1
2
2
26
29
30
32
7
B
11
12
6
7
7
6
7
29
33
34
41
48
■ a zapcalanju
BanJJe bila u radaoa odnoau 1J58
1959
1960
1961
1962
41
46
49
56
62
5
6
e
9
7
1
0
0
1
1
13
14
15
15
18
3
6
5
7
8
3
4
5
4
5
16
17
16
20
->
3
1958
1959
I960
1961
1962
30
37
40
44
50
3
3
2
1
4
0
1
1
1
1
9
12
14
15
14
2
2
3
4
4
3
3
2
2
2
13
16
18
21
25
1958
1959
1960
1961
1962
9
10
10
8
8
1
1
1
1
1
0
0
0
1
0
2
3
4
2
2
1
1
0
0
1
1
1
1
1
4
4
4
3
3
1958
1959
1960
1961
1962
62
73
79
92
104
7
8
9
9
10
1
1
1
1
2
20
23
25
20
30
4
6
8
11
11
5
6
6
5
6
25
29
30
38
45
Prvi put traže aapoelenje
M Kvalifikaciji
Kvallflkovui
Bekvallflkovul
2
2
2
5
8
1
1
4
8
1
14
17
19
3
3
5
1
1
3
3
2
1
1
1
0
0
0
20
21
26
31
7
10
12
10
11
2
1
0
2
2
2
41
�SSïïSHSi
r&
S S iâ S Z s S &
s s s s e f &
b &
s s s &
z
x
RtpubUCk* akupttlna
8.3
42
�4 -1 . IZBOR I Z A S A V E Z N U I R E P U B L IČ K E S K U PŠ T IN E ( n a r tr a k )
Bapublldke ekupBtlne
Makedonija
IZBOBI POHLlimi 0
Slovenija
a u va6a hatch zajhtcoaV
1 opltlnaklh akupi Una
3 970
476
12,0
Odbornici koji a
H odbornika
96,9
1 228
96.7
O OLASABJB OBASJAJU
BlraBl koji au slaaall
3vaga
%ukupno glaaallh
1 026 006
94,3
559 902
Savezna 1 rapublldka akupitlna
Žene
25,3
16,1
24,3
8,8
25,7
21,3
24,3
11.3
Proavetno-kulturna vi
*
San
3ool Jalno-zdravetvana veda
30,0
30,0
22,5
10,0
Organleaolono-polltldka voda
Zana
* Sana
azultatlaa Izbi
4—2. P O S L A N IC I P O K R A J IN S K IH S K U P Š t lN A
Zosovo-Hetohlj*
90
259
70
13
14,4
52
20,1
10,0
200
13,0
43
�4 -4. IZBORI Z A O PSTINSKE SKUPŠTIN E
384
34 923
30 875
3 488
11,3
4 681
427
9,1
775
77
9,9
27 953
26 384
5 359
20,3
376
3 922
999
25,5
694
117
16,9
474
181
7,3
5 357
5 194
1 295
24,9
2 887
390
13,5
14 260
1 696
11,9
2 470
643
26,0
11 894
1 960
16,5
■ EF09RED80 O
LASJW OHlSJUi
JI
10 738
5 683
90,
93,
635 398
871 648
88,0
91,6
216 454
116 013
87,7
88,5
2 566 577
1 397 735
92.2
94,5
597 028
390 371
93,1
�4 -5 . PO S L A N IC I S A V E Z N E S K U P Š T IN E P R E M A S TA R O ST I I Š KO L S K O J SPREM I
S.ar.at
—
S Ï
l i
-
. J
ap r«.
°sssr
—
«
J
l i
J
i i
J
J
35
26
“R T
n il
"E "*
l i
3
3
3
TET
;
:
» i
!
ü
ïK î.
i
In
3
J
l i
l i
:
U
1
l i
J
I I
I I
l i
J
l i
I I
l i
n
15
15
l i
„ i
.1
„ .I
n j
J
in
11
.3
.ii
2
;
l
3
1
I I
l i
i
j
l i
15
J
l i
»3
1 !
»3
4 - 7 . P O S L A N IC I R E P U B L IČ K IH I P O K R A J IN S K IH S K U P Š T IN A
P R E M A S T A R O S T I I Š K O L S K O J SPREM I
SkolekB apraaa
Staroat
—
R P B E SK Pi TIRE
ET U LIČK
D
S ™ ..
* “
“
E
T
L
'" ■ " 1 t ...
“
“ f t .
—
HS
e^ î i °
;& «
« .îsïï:
, 4f
2 268
,s :i
“
S Ï
40-49
3
3
3
3
57?5
k
I I
I I
J
I I
J
I I
i i
l i
11
3
S
..3
»*»
.1 3
.3
3
3
15
l i
l î
I I
3
15
11
1 !
1
l i
J
J
1 :
11
■ ^4
x i
.3
3
.3
J
J
.3
.3
I I
3
3
l i
3
45
�46
�4 -9 . O D B O R N IC I SRESKIH S K U P Š T IN A P R E M A STA R O ST I I Š K O L S K O J SPREM I
“TT J ,j
S
T
K J J&
I n
J3
J ,3
J !I
TKT
in
«
‘ 8
‘3 ?
M*J5 & ii ‘ 3
,rš .:i ? J
J ii; in .i! 3
3
' *
ii
n
il
ii
nü
.a 3
::i
* 3
3 3 5 : 3 ,J
J 3 il 1 3 ii
ii
3
J
3
3
!
I ; 3 M iil J 3 3
n
3
3 3 in in
in 3 iit 3 ii 3 in
j
.2
J
3
3
i!
J
3
J
J9
3
in
iil
3
3
3
3
3
3
3
,3
J
3
‘3
Ü
J
i!
ii
i!
.ii
3
3
in
J
ii 3
iil ni
iil :
3 ;
J i
.ii i
3 .i!
.3 .ii
i‘i 3
4-10. O D B O R N IC I S R E S K IH S K U P Š T I N A P R E M A Z A N I M A N J U
3 S 3 3 3 3 .3 3; 3
: i J i 3 3 J ii 3
3
J
3 3 3
i : i
ii .3 .3 3 .3 3 .3
J
ii! 3 ii
3 i
47
�4—II. ODBORNICI OPSTINSKIH S KUPŠTIN A PREM A STAROSTI I
B"le s ln
°'n ;:„T°v‘
‘■ s r
- a
.
"h
:
• " S ’*
“
L
-
e
:
i":»
T E ’*
'“ K T "
"1! US !l š “ ® « *8 ■s
u
“1 US UH“l i ‘8 ‘8 U
1
B
US ! « “ ii! 'li 3 U
S
■ l i us us a 3 *a
’1
1
*JS a .a ” :i a 3 ■
8
1 l 1
•a £ 1 ‘.H 1 ,1 ■
a
U ii a .3 a ,3 a
S
3 J 3 3 3 3 3
M 3 3 uli J 3 a
U! a us va 'a 3 *a
•a a .a 'J us 3 ■
8
US a a 'a a 3 ■
a
‘l i a a i8 s 3 *8
•8 a a a s 3 ‘3
us a a s a 3 a
us a a us a 3 ■
a
‘.8 a a a a 3 a
■a a « a a a
a
”Jn ■ 'a us *8 3 •a
a
U a ‘a us *» a •8
S
U .3 3 *3*8 3 ■
H
a
‘8
‘3
■
8
3
3
a
ili
3
3
*8
3
a
a
a
3
a
3
a
‘8
3
*3
SPREMI
»a *a a ’.ii
■ a *a ■
a
a
«a a*a *a
■ a a a
a
a a a a
a a a a
a a a a
a a ,3 3
a a a 3
*a a a ■
a
a a a a
■ a a a
a
a 3 3 a
a j a a
a a a a
■ a a a
a
a 'a a a
a a a a
a
us a ‘a ■
'.Hl a a a
■ a a ■
a
a
a
a
a
a
3
a
3
13
3
a
a
a
î
i
?
a
a
a
a
a
a
�4 _ a O D B O R N IC I O P $ T |N S K IH S K U P 5 t i N A P R E H A Z A N I M A N JU
49
�5. U Č E Š Ć E U O R G A N IM A D R U Š T V E N O G S A M O U P R A V L JA N JA
5-1. O RGANI SAM O UPR A V LJA NJA U PREDUZEĆIM A
Srbija
ST**
Hrr.tak«
Slov«-
B SA 30 I TlSS um ni
«A
r i l
—
i ? : . ................
m s
-I š )
i?»
> 4 8
i9xin
• s i
MS
i 9
i«*8
4 9
M3
• s l i
•sr :
t 6
4 9
M 3
I
4 9
X .S
V
B
u 8
M îî
m s
i 9
?s
18
i 8S
< s8
4 8
4 8
M3
4 8
« 8
6x??! M S
i B
S3
4 9
4 8
v&
\r.t
196?
f F i i l . .............. .
1ÏL
SIS^
* 8
se e
MS
II 1 i l I I
M3
i B
»1 «
ITi
i i
1i
,3
•i«
:
S3
,3
iJS
S3
*3
J
8S
S3
M3
13
M3
M3
i!3
.3
1i m u n
;§ i i 1 i i i i i
,?!
â *s»
h :„ .
MS
I i il 11 ii 'i 1
f
,n h lW I
I li
15-
lis
»3
3.S
e*
.3
SS
0,6
0.5
lfo
0,5
l”
îS
O
.S
�5 -1 . O R G A N I S A M O U P R A V L JA N J A U P R E D U Z E Ć IM A (nastavak)
Slonovi radnltk
h L .
48 610
13 133
Prana kvalifikaciji - otapanu atrutnog
Tlookokvallflkovano
Ivallflkovana
Prlutana
Hakvallflkovana
Tlooka 1 v ila aprana
3radnja aprana
Pradaadnlol radničkih aavata
2 715
314
11,6
timovi ujravnlh o
Sana Hanovi od
t lana
lopod 25 g.
f : S
vila g.
kvalifikaciji - atapanu atrutnog
Pradoadnld upravnih odbora
i
Ima
Direktori iradniada
2 715
15*2
5 147
1 340
13 411
.8
lanovi radnlflklh aarata
.8 1
3 524
15 526
3 320
�S - Z ORGANI SA M O U PR A V LJA N JA U Z A D R U G A M A
W
lllï
O
FSTE ZBCUOBAO
Tlftre Z SR O
A OE
1 286 000
Članovi sad
Sana
tla^oTl“ in
*
238 000
«0 000
3? 1
a, h l
18
^ lo l
5 6|o
1.1
1 401 975
306 167
105*3*5
5 100
28 6l5
729
2,5
255 «84
5« 01«
1«*3$4
«89
3 «Il
1?7
9« 000
38 000
4à î
3!S S S
15.5
5 7*5
ggg
3wSSS
*220
^76 000
13.3
u 569
103 000
13 000
41|j4
17 7Ô
0
1.5
3 *7?
D.3
« 526
317
u II!
103
3 23Ï
0,3
98 792
3T 863
23rfŽ
164 684
22 963
2412$5
Ï? m
9*4^8
6*9
18
2.8
7 ?6o
215
2.9
4 k\
89
l \l S S
62i4f
849
i l llo
103
2.Î
5,6
5,2
3°,4
264
f4 n T uV
e ||
3.2
21
S3
167
02
49lS
15 365
6 260
3 524
1Jè|
1$7
3
*iS
104 000
32 000
*4
Ž*9
116 256
19 496
13 2i?
671
3 1*6
70
2.5
708 949
153 765
46 li?
1 831
U 426
140 039
239i 5
8*8
26
3.2
selj C
akb rahib zasruob
3 516
« E gr
4i 6t
6
!
” }l
»4
«''i
13 9 ||
3lo o
I. O RGANI S A M O U PR A V L JA N JA U B A N K A M A
S m t l pradatavlj«Ju organ« dro
ljanja Sljl aa (lanovi biraju 1«
laktlva, a upravni odbori au orj
4 931
50
623
19
194
969
363
703
*56*9
54?4
43.8
60fl4
4251
383
1 104
327
75
107
33
11
27
39
5
3
109
262
96
41
73
X
1
104
280
20
1 341
406
517
196
36
73
58
343
44
174
3!
ii
9?
ii
1 896
«!
52
129
1 583
28
351
8
96
227
343
50
93
17
19
33
ÎÎ
1
52«
»f
152
25
? i40
i i
rinanal Jau.kanoa:
385
4 435
*,83
10
�5—3. O R G A N I S A M O U P R A V L J A N J A U B A N K A M A (nwtovmk)
03TALE BAim
15
7
5
e)l
3
0
>3
I Ii
i
\
- ii
!
i I
i
i
333
■ JS
is :
jgpsæ
1 11
?1
14
135
»3
I
I
T
‘Ï
7
2
92
2
!
^7
5
Ü
10
9
.3
I
2
7
34
3
.Î3
2
6
3Ü
.3
i
i
»
1
i
1
n
e
2e
10 40
7
28 1 6
9
6
|?t .is os
1 Î ! 1
?
i
1
?
I
'll
si
Š
i
172
$
4?
\
53
�A U O SN O VNIM 1 SREDNJIM ŠKO LA M A , (naitavmk)
S , „
.
—£‘ * —B W..
“î? « ? M4 S ï
» 8 Î ï iS g î
5i S ï
{ ;« 15
. g ?
- H - 'J n 3 îo1 ”
a
31“ -"" i H ü i l i l
g 1 I i! 1 1 il 1 !
ït
w Ém ^ 1 i y y j i
54
j
�5 -6 . O R G A N I S A M O U P R A V L J A N J A U N A U Č N I M U S T A N O V A M A
55
�5-7. O RG AN I SAM O U PR A V LJA N JA U K ULTURN O-PRO SVETN IM I UM ET N IČKO -ZA B A VN IM US T A N O VA M A
�5—8. O R G A N I S A M O U P R A V L J A N J A U Z D R A V S T V E N IM U S T A N O V A M A
57
�-------------------------------- 1962------------------------------------- *
«
1
m
»
l
128^
;ilv
«
‘°
%
i
?
*?
i
*?
n
ï
1
111 r m n
* îiS
11
14!
1954
llî
115,J
Ti i
u5
1
H OX*
l l l l l i S I Il 1111ll 1
■ HJ I i i 1 1
11
-HH
' à
*
H i
\tî?
3£ 2
4$
Sr,
2#
8|
f
| p
î
“
M
«H !
27Ü
, r
i i i ï i s " sssT rS ?»-" -
58
S m3
!
1
~
M îï
H
1
�59
�1
9
6
2
—
- — s: "r—r",
n TK
si K
ž;
•J
S a a i ‘1 a ii
!
*S*a ai3a a M a
J
> Sa
■u 3M ■a «a ‘ii i
s\8 3a
1
9
6
2
B‘
r si
|,
2 5 5 1 i i 1l'!SK
1
6
. 41
2i : i s i; i:
? : 1
5—13- O RG ANI MESNIH ZAJED N ICA
Srbija
ï:ïîj.
"i:"--“
ir-"-
i«
3
3
3
5-14. U S T A N O VE N A P O D R U C lU MESNIH ZA JED N ICA
«
lipi5î,:—
iï£iihjîs
:b:nu:
.i
as
—
as-* •ss- - i
i*
<
ž
3
1
i
l
i l
ii
i
�6. UČEŠĆE U O R A G A N IZ A C IIA M A Z A FIZIČKU K U L T U R U
A - | . Č L A N O V I O S N O V N IH O R G A N I Z A C IJ A Z A F IZ IČ K U K U L T U R U , S P O R T I Š A H
ISkoJ kulturi, «portu
ornih organlaaolja put
i orgaslaaolonlh proaan
trtim i pomažući Slakovi
î “ îna
55« 801
130 67«
23,5
58 051
13 247
22,8
i* m
13,2
1«1 398
21.9
36 «1«
19,7
126 876
40 188
31,7
175 «23
36 800
20,9
Swa°°
< Bena
79« «83
20,5
80 963
15 641
19,3
21 256
2 937
13,8
183 529
3« 592
18,8
<2 5«2
7 «10
17.«
170 81«
«6 550
27,2
295 379
56 133
19,0
5eîîna
989 «22
189 1«3
19,1
106 301
l \ ? .ï
27 99«
3 825
13,7
209 709
3 16,5
77 007
15.8
209 609
56 147
26,8
358 802
62 «67
17.«
113 965
24 327
21,3
33 81?
19.6
«64 048
113 860
24,5
42 615
10 299
24,2
14 159
1 966
14,1
13 960
< Sana
«Sana
64« 043
20,6
64 492
12 579
19.5
18 302
2 «86
13,6
757 966
150^185
80 690
15^616
22 522
3 018
13.«
1953
.1957
19«
aktivki
1953
1957
1962
«Sana
61 835
15 902
25,7
14 479
21724
24 909
4 603
18,5
Slakovi
S i! 2
109 622
35 768
32,6
151 119
32 927
21,8
52 162
14 104
27,0
1«3 053
M H
35 955
6 315
17,6
139 277
39 085
28,1
242 96«
46 005
18,9
"?
jS
161 605
27 343
16,9
56 74 3
9 927
17,5
152 554
4« 099
28,9
283 852
5°178?
87 907
23,0
115 138
26^197
20 940
?3 131
13,9
. A K T IV N I Č L A N O V I O S N O V N I H O R G A N I Z A C IJ A Z A F IZ IČ K U K U L T U R U ,
SPORT I Š A H PO G R A N A M A SPORTA
mcoFno
»vaga
*'ž!n a
644 043
132 399
20,6
64 492
12 579
19.5
18 302
2 486
13,6
143 053
35 955
6 315
17,6
139 277
242 964
46 005
18,9
86 858
20 9«0
\l? 2
Atletika
svega
Sana
* Sana
6 149
1 542
25,0
160
25,9
215
50
23,3
976
327
33,5
92
26,0
1 534
389
25,4
2 714
21,0
1 037
313
30,2
6«
30
46,9
Sene*
% Sena
20 821
1 122
5,4
1 °?«
419
0,7
4 789
175
3.7
1 271
5,8
8 291
662
8,0
5 000
194
3,9
2 514
4,7
91
6.6
384
$
213
497
6,2
170
11X
2
35
2016
321
51
15,9
41
:
125
34
27,2
2 151
5,6
372
20
5.«
270
27
10,0
1 271
1031
190
1« 28
:
220
36,8
?25
10,0
Aato-aoto sport
Biciklizam
RL
1 449
84
•vega
* Sena
Kajak i jedrenje ina vodi
Klizanje 1 hokej ina ledu
1 kotureljkama
Hokej na travi
122
7,4
:
487
05
17,5
:
:
evega
% Sena
5 199
535
10,3
545
107
19,6
23
avega
£°Sene
27^0
:
:
M
H
M
H
16
259
61
�690
62
7 907
23,0
�63
�7. SOCIJALNO OSIGURANJE
7-1. A KTIVN I OSIGURANICI
f
S
M
i i
—
s l/
«S
-J5 W 0
5 :::
“B
s
■«
e
! ®JS
e
“J
“B
“11
"Un
«JS
»i; «
*£ « S
"I!
* S »U
U
»3
»J3 **J5
-.1
»
sa
“U
n
“»V«
■ «
�7 -2 . A KTIVN I OSIGURANICI PR EM A D E LA T N O ST IM A IM2.
64
�7—2. A K T IV N I O S K S U R A N IC I P R I M A P E L A T N O S T I H A 1962 ( n ir t t w li)
Srbija
i?:. ’8
i':!:. ■»
js
’8
’JS
:
FE.
”!!
»8
FE.
“JS
i? : .
•n
FE.
i™ .
Iri
i ” !:.
“S ‘J
US
■ us
»a ’J *8
S
:
U
S
FE.
i»!:.
:rlj.
fe .
FE.
5
8
B
8
«8
fe .
FE.
TS
FE.
fe.
FE.
Ir".
vs
us
’8
8
3
*8
U
S
ill
a
:
U
S
U
S
s!«
ȕ
J
JS
.a
JS
J
S
JS
:
•T!
’8
»I;!
:
"li
'JS
*s
’8
’8
’8
’S
*8
’J *8
S
■s
u
’8
”!!!
•II
»8
‘8
»8
’8
8
«1
«8
U
S
8
•1!
8
8
’8
’8
:
us
‘8
‘ili
*8.
J
’8
U
S
II
U
S
‘8
5
8
8
'8
’8
‘8
"8
*8 ”li
»8 ■8
»
5 “H
J
l
’8 ’8
*8 v.i!
«8 ’8
’ 8 ’8
U
S *8
*8 “II
*8 ’8
‘1! U
5
U “II
S
!8 ’8
•B
8
.3
8
“
II
U::
’ 8 «8
•a “g
“ III
�66
�7 -3 . U Ž IV A O C I P E N Z IJA I I N V A L ID N IN A (naatmvmk)
Crn»
Makedonija
LICI* /»TAHOSRV' PB XIJ I
110 495
30 103
77,2
*
1962
lana
lana
30 600
8 898
28.9
4 459
471
10,6
35 407
12 438
35,1
32 854
7 302
22.2
6 634
1 002
15.1
2 297
/ll?7
35 350
9 863
27,9
3 519
426
12,1
39 139
13 777
35.2
38 891
8 517
231 089
83 705
36,2
lana
1 899
236
12,4
J326Î9
i
1957
5 276
798
15.1
125 830
1954
18 124
2 737
15.1
4 752
827
17,4
-3
IS
9 117
60 647
32 325
53.3
70 962
II 11
lE r -
150 898
67 467
195 770
licv:::,.
” 31^2
%
’1 *1 ■ ”1
1 m 1 ”1
1
'1
49 334
44 381
23 113
t
'll 'H 1
11 i l *1 1
"fe,—
11414
5 119
6 334
32 360
64 021
*1 "1 il
ikvalidrike
394
1957
28 916
4 861
16,8
1962
39 474
l 17?Ž
498
3 750
214
5,7
8 108
11,2
195«
2«n«
* ton»
4 332
325
7.5
t trna
16,7
6 540
1 207
18,5
8 445
1 638
19,4
449
31
8 682
1 629
18,8
498
9 625
15 507
3^287
118°7
8 157
\V
l
7 -4 . D O D A O N A D EC U
Hrrataka
rblj«
mj»
KOBISRI Cl D D T A K D C
O AK A E O
1952
1957
1962
674 468
904 416
1 280 186
1952
1957
1962
1 399
1 844
2 622
I
I
97 596
151 698
221 148
401 I
309
645 I
246 574
373 176
555 586
14 029
24 571
33 896
175 092
228 219
303 671
46 201
74 327
119 300
109 803
135 121
162 081
231 747
290 480
440 090
115 171
175 253
284 759
212 289
252 735
292 015
451 447
556 846
840 472
4 275
4 7 36
8 941,9
7 179
7 960
873,0
15 837
17 627
30 616,0
D A Z KOJtJ SE PRDIA D D T K
EÇ A
O AA
36 664
62 658
91 084
337 256
423 641
558 729
D D C R D U u nlllonlaa dinara
O A I A EC
1952
1957
1962
49 917
I
53 635
87 227,0 I
9 303
8 985
15 160,1
1 571
1 563
2 669.5
11 752
12 764
18 946.3
67
�7 -5. PRIVREM ENA NESPOSOBNOST Z A R AD O SIGU RAN IKA 1962.
—
—
Broj .1 . ' . ] . . .
sr«
Srblj.
—
, 657 79«
* 8 î®
’."»a?
il «S!
KT«
S lS iïî
1 576 703
an
ÏSÏli
x ilîS î
a ? iï
“xï Si
iS iS
l ïîiS ï
ÎS ÏS S
»iss
786 741
lis ÎSI
Broj dm.
^ lu $
xî IL7
«
1 fis làî
iæ æ
«i? üî
7 -8 . PR OSEČNO TRAJANJE JEDNOG S LU Č A JA O P S U S T V O V A N JA SA PO SLA (u <Unlw)
OBupn.
S
iS
S
il
H.î^gM n.
il
il
Cm. Oor.
HrT,” k*
il
il
ii
il
—
—
ii
ii
ii
ii
il
il
�7 -9 . O P R E M A Z A N O V O R O Đ E N O DÇTE
Ona Oora
Hrratek
Haahodl u alllonlaa dina
7-10. L I C A P O V R E Đ E N A U NESR EĆI N A P O S L U
-λ
ir «
*:
r£
—
—
“ü 4 »S 4 ”l: “8
î 8J 8 “
“H
i
’IŠ sll
*8 ”1 -»g
1
"ii!
’g
’i
”1
1
”1 “ii!
1
69
�70
�7-13. L IC A P O V R E Đ E N A U N ESR EĆI N A P O S L U P R E M A PRIRODI P O V R E D E ( ifl)«pin»l) IM 2.
7
1
�8. S O C IJA L N E U S T A N O V E
B - L U STA NO VE Z A DECU, O M L A D IN U I ODRASLE
g j^ SSr.SSSC TS
9rbll.
ss
ŠŠs
—
sinr
ssn.
15 ïuSïïji si®
97
B
i si
B&
«B
ii i
sS
16 jjjiïjKjt s! uf 8 1
92
; š!
b
B
i!i
bB
b
■•':s..... ...
iS T s
l9M s a
r s
b
ii
ssS
si
si
s i
i ii! s i
:
:
A
ii!
I
ii!!
ni
ii
A
Û
A
?! t i
IŠ
!
ti
a!
š
:i
A
ii
I»
i
:
s i
i
s i
" S S
15 ïjjgwj^
97
i
ii
•i
16 s a
92
sS
ii
15 SgS|i
97
sili
ii
A
:
tat
•i
iiu
si
s?
i si! n i
.«
i
i ii
ini
b
B
ii ili
s!
ii:
ii
^bio.™,. u.««.*.
s i
ii
ti
ti
ii
n i
sli
i
s! t i
i :i!
si
!
is
;s i
*?!
?;1
ii
i si
TlI
à
J,
si
â
si
:? l
ii
i ?i!
SS
!
as
si
ii
A
A
!»
i
ii
ti
:
š
i
à
à
ti
A
i
:
:
A
at
!
A
ii
:
ii!
:
ii
A
16 liSHi
92
s
1,57 sîsœ»
ti
si
à
ii
iiilS
‘
sI
»B
i£
15 g g g i
97
D
*f3l‘"°T
1
tB a S
ti
i a!
Z l6t*
“b,T
w,
ii
ii!!
:l
16 S S h
92
,„ ,r s
ii
sis
«S
16 S S
92
15 Jb o .^
97 t.n T
S S
bB
B
s8
~
Oa«1
b «.
p
i ii
A
si
ii
s S iit
ii
:
il
I
i
:
su
s!
:?
:
a!
�8-1. U S T A N O V E Z A D E C U , O M L A D I N U I O D R A S L E (naitmvmk)
Srbija
5 3 si;r.- • 5.
— S ‘ 5£ —
“ jiS fe
S
1“
9
s
1957
DJaflkl doaovl
bS
ii i “I
Ul li
si
i&
S s nS
g
MatohlJa
«i
ii s i
si
i i ii ili III
i i ili i i
sli
?‘J
Sli ili
i«
ii
li ii
»S
? S i 8® i ili i ili s i iir, t i i! I i ili iii;
15 B g
97
ni m li si li i iii .£
8
S .
s£
si
2ST.SJS-»“ - 15 g
97
nš
ii
ni!
à ii
d
S i si!
li
iii:
i
a!
i li
ilii
d
ili
:
ni
i
a!
•a
■«
ii
ni •u!
ii
ii
: a!
: •sa
:
ii!
:i
ili *«i
: -ii
:
si
si
ii!
ssü
•i
ttS
1957
16 s a
92
‘M!S i
'
i ii!
•i
S
S
" S i
~
iff! i i ii li
ii
ii
si
”” n s
Prihvatilišta
i
si
16 S S s i i
92
—
al i i
*s! i i •ni i ii! idi
E S ; ÎÎ ili
16 £5Sî s i
92
si iii!
-i
• .a
““ S i
i?
■ sjwsr-srœt M a
”
S ;
ii
ii
•?:
:
:
d
:
:
:
ii
;
si
i
ili
S
IS
«
ê
i
si
i
73
�S—I. U ST A N O VE Z A PE Č U , O M L A D IN U I O DRASLE
(n»HmT»h)
SrtlJ.
S
-
‘
ii
ZmAtlttt* ndloalo«
1962
aš“
SKî.
ES
ÏÛ
S ili
:
d
•
:
d
s
i
d
“ nr
-
>d
.d
d
KîShîj1
.
—
iii
:
à
:
:
:
:
d
odr“ llb
si
&
si
ii
d
s |
id id
i
t S
d
g
sii
d
i d
td td
è
1957 g s j j »
si
d
u
< d
d
id
ii
8
“ “
............... ......... .
15 s g m
97
" "
^ A ^ s a a - iž c r -
sli
d
g
ii
d
u š
iïS id
g
si
d
à
ii
d
:d
l& td
8
S i S i
r
s
i S
r
.
-i
s
ig
4“ 0Tl
1962 “ Ï S j i j i
,brl“ J‘ T“ 1*
15 m j S i j i
97
S
I :
ii
:
:
»
id
à
d
d
15 ïîî“b i
91 ”
d
”” SIS;
d
g
d
:
td td
:
d
«
IS
8
8
g
S
à
:
:
:
d
:
:
g
:
:
s!
:
:
:
:
18
:
:
:
À
I
8
à
:
i
à
“ BSs
ii
d
;
i
~ IIS
:
d
:
:
16 SSS1 ii
92
.
74
d
:
à
^
nvaiS/ini1
*
:
id
g
:
S
8
i
:
8
:
*8
:
;
•s
�8 -2 t O M L A D I N S K A I D E Č jA L E T O V A U S T A
UK.
is
IIIÉ r
! I
ï
£
j ,.3
i
i-
i
111
Î Š
l“
ï
g
1
:
" ‘S T S
:
ï
£
i
:1 1
1
!1
rf
*1 “ g
1 “l
i:
iB S p e
! *
Nil
in :
Hit.
,2
£
,« s
I s
: *
: J“
i S
î
s
! I :i:i
i
!
j
r i
iî?
g
i 2
1
1
1 g
*
}
.1
2
;
!
.i
S
i
:
S
:
i
l
l
s
7
5
�8-3. Š k o l s k e k u h i n j e
1959/60 alatna kuhinja
1961/62 alatna kuhinja
kuhinja an potpunla
3PICIJ1LHI SIDU
1959/60
32*
36
O
BElZOVAPJl
1959/60 alatna kuhinja
1961/62
16
-
15
�9. Z D R A V S T V E N A ZA Š T IT A
*-«. L E K A R I, BA B IC E I A P O T E K A R I
T J S S s
i
« s a : * .
77
�9 -3. POSTELJE PO V RSTAM A ODELJENJA OPSTIH I SPECIJALNIH BO LNICA
BrblJ.
— B*
œ,-â:s;s,:s—’■
ss:
- ;sn. —
i 11 ii i 11 ii i 'i
i !! î !S1 II II li 1 i
9 -4 . DISPANZERI Z A D ECU
334
Dlspanzarl
D CJb »BvetorBllIt«
b
312
296
28
30
14
5Je
ir,
32
52
92
14
27
27
612
659
789
98«
286
109
96
59
?Ž
22
137
219
51
68
7
89
80
1«1
137
53«
\tl
179
158
205
100
146
391
n
m
73
«
‘
6Ï
90
i
192
-
56
233
121X/
26
33
39
98
2)4
316
320
182
150
226
1
343
170
1240
778
306
373
494
236
318
Jl
25
S
S
S
š
1
49
�t= 5. D IS P A N Z E R I I S A Y E T O Y A U S T A Z A Ž E N E
79
�10. NATALITET I MORTALITET
10-1 O P $ n PREGLED KR ETA N JA N A T A LITE T A
S SS: t Šfi: SSS S S S S js SS i îî î Si: : s ÎS2S is s s f f i S:S:
S
35.1
35,0
39.6
30.6
33.9
20.9
36,0
33,7
30,0
31,7
22.4
23,5
25,3
24,0
22,6
35.0
40,7
39,6
40,3
35.9
21,7
21,9
23,5
24.4
23.«
25.1
26.7
20,3
29,5
25,6
23.1
25,7
26.9
20.0
24,5
7*.*
24,5
25.6
25.5
22.0
« •’
37,9
42.1
46,1
37.5
*0.2
39.5
37>,
32,0
» i’
,0.1
23,4
22i!
22,1
39,9
30.2
36.2
” '4
e
20.9
21.0
« I
26.9
2 .6
« Î
25.2
2.
2 ;*
“
21.9
21.0
« !«
«6.«
3.6
17,0
�K> -l. S PE C IF IČ N E S T O P E FERT ILIT ET A I9M.
i S T A N O V N IŠ T V A
,90
1,98
10-5. S R E D N JE T R A J A N JE Ž IV O T A
Ou» E V
k,»
“Ja *
8 :8
U:«
8
Ha”
8 :8
8 :8
8 :8
Sf:“
8 :8
8 :8
“a
S ia
rb
"... A .
r tsk
v
SS Ha a sa .
:fi
sssmI
j
8 :8
8 :8
1
?:“
8 :8
8 :8
8 :8
8 :8
8 :8
8 :8
li::?
S:U
8:3 ftS
SS
8 :8
8 :8
8 :8
8 :8
8 :8
8 :8
8
1
�10—4. ž i v o r o đ e n i p r e m a m e s t u p o r o đ a j a i s t r u č n o j p o m o ć i
U P O E T IA
R CKD
1.6
50,8
20,6
19.«
3,5
59,5
18,
1,
10-9. o p S t i p r e g l e d k r e t a n j a m o r t a l i t e t a
1952
1957
1939
Id 1952. do 1961. akupao u
82
io 1000 otonovuiko ;
�K —10. K R E T A N JE M O R T A LIT E T A
15,2
14.7
13,4
14.0
13.7
12.1
1.8
1
U.o
14,1
17,2
17,0
19,0
17,4
20,6
IO—II. SPECIFIČN E STO PE M O RTALITETA IN I.
M g M g g-Sfig
Srblj«
—
‘ sa
£
sa.
■—
A
-
3 .
K ïïïjl
SÏ4H09T Q B O
ML O
O PO
-O H
° -
- *
1
Î
212:2
8 :i
“ ! m I:?
J:?
2 :î
1:?
E S &J : 5
.m iri J:?
1
S :?
2:2
2*:*
2:5
*:«
2:2
2:2
2:1
2:2
2:1
B :2
.
2:2
222:2
22:2
2:2
2:5
2:2
2 :!
22:2
2:2
?:?
2:2
22:2
i? :2
i :!
«:*
I:*6
1:?
1:2
2:?
3 :8
22:2
2:1
2:1
2:2
21:9
252:2
22:2
iS:ï
2:2
83
�Srbi,.
; 1 SE
S
—
K n . —
- —
Jutôhî,!
A
4
K S,
5:5
5:5
? :!
S :!
5:5
ai
5:2
5:2
ai
5:2
5
K m
as
5:3
? :i
2:1
ai
2:2
2:2
2:3
2:5
1:2
6
K S,
*5
5:5
2:2
S:7
,
as
2:2
5:5
2:5
2:5
5:2
7
K S,
M
5:1
à:?
8;2
2:2
2:2
2:2
2:?
2:5
2:3
K S,
K S,
K S,
K S ,
K S,
K S ,
K S ,
K Si
K S,
K S,
K S,
K S,
K S .
K S ,
K S ,
K S ,
K S ,
K m
8:ï
t :l
8:3
8:5
J :i
5:2
ia
2:?
ftï
S:?
o°:ï
S :!
§:S
5:?
2:ï
2:1
2:1
2:?
2:2
2:5
2:5
2:ï
2:2
2:5
a?
5:5
5:1
5:1
1:5
a .7
a?
5:5
5:5
ai
il
5:2
î :o
7
5:2
5:1
5:2
2:1
2:1
a?
2:1
ai
a?
5:5
5:5
5:5
2:5
2:?
5:2
2:3
ai
2:5
2:5
2:5
ai
5:2
2:5
»:«
1 :1
52:2
12:5
25:2
52:2
35:2
8
9
10 ' 14
15 - 19
20 • 24
25 * 29
30 ' 34
35 ' 39
40 - 44
45 - 49
50 - 54
55 - 59
60 - 84
65 ' 89
70 - 74
75 ' 79
80 - 84
aï
ai
5:1
5:5
2:2
1:5
5:5
2:2
«7:S
1:3
4
,
52:3
5:5
5:5
1:5
5:5
5:5
*5:5
55:5
3 :5
8 :8
3 :5
3 :5
555:3
iïî:5
S :«
,1:5
1?:?
522:2
551:2
\ :l
?:?
1:5
5:5
î:ï
5:5
? :6
e
5.1
U«
ï:î
1 :5
îo :!
3 :5
S :ï
3 :5
?5:3
5:2
5:5
?:?
l 5:5
S :«
3 :5
3 :5
12.1
555:5
521:5
7*5:5
î :e7
*:»
2:5
2:1
3:2
2:2
5:5
52:5
55:5
3 :5
25:2
1 :2
55:4
9
22:2
1 :?
52:5
8 :5
J?:«
22:2
552:2
3 :5
535:3
225:2
3 :5
8 :î
555:5
T el
S i:«
5:5
5:5
ï:S
î:2
2:2
3:5
a?
52:2
??:?
fo:l
25:1
8 :5
552:5
525:2
lï:ï
55:2
25:2
52:5
8 :5
552:2
52:8
2:5
a»
as
5:3
5:2
2:5
8 ;i
512:2
Srbija
mum>
U { .nl u t.bu
84
1957 KU S325
,
1981 E K , 25 SU
1,9, « W
î? n i
1981 K S , 55152
1957 K S , 351
1981 K S , 13:2
B
*
52 555
53 SU
2,15
tsr,
22:5
55:1
SK
ISS
5 535
3 r,2
112
35:2
3 :2
K n .
22 222
52 IIS
52 II?
55 s s
34:?
8 :8
'« «
5 434
5 222
2 77?
2?:5
52:3
Æ
Ï8 S
212?
2 225
2 523
7?:î
i l :?
32 555
33 408
52 322
5! e o
35:5
35:1
, 7Ï & -
12 693
l®
2o 837
858
2221
2 21b
21:?
??:?
52 322
52 225
32:5
22:3
5 322
’ O
M
122?
5 232
22:2
32:3
�10—13. U M R L I P R E H A U Z R O K U SMRTI N A 100000 S T A N O V N I K A
Srbija
£
—
8K 0
02K
19» —
tnbarkuloaa
i ili
1 5 "« 5 i
97
1961 K S i
13S
ili
1952 julkl\u
1957 ;» ï i i
1961 S S t
-=P—
»» —
1 KSrti
957
1961 ESSi
Kama oboljanj.
— &
1952
1 s a
957
1961 SSKi
Srli«. oboljanja
Kaljati m p ^ a tm a .
1,52
—
O.t.1. bolaatl
j . vï £ r
1 42?
1 «0
îf l?
Ifo
1 l°el
18i
1 oil
î ill
11
1
816
SS
■a
as
l 8S
l £?
m
S
22
3
*3
S
g
11
1
2
1
1
1
Wo
12?
19
II
60
II
S]
SI
'Si
II
II
2
2
il
II
10
5
a
2
2
si
n
n
u
»
S
7
3
îü
3
5
i?
I?
ii
si
Ve
1S
8
ifi
111
s?
77
n
1
7
II
r,
i?
!7
3
2
5
fi
3
fi
2?
12
1
74
?2
2?
7S
*
n
7
6
fi
S
<3
fi
III
83
fi
115
3S
&
il?
1 ??
III
??
m
35
11!
V
e
ni
Si
13
1
%
1?6
164
S2
!
T
170
12
2
T
32
I?
95
fi
III
fl
152
III
n?
&
1S2
38
II
47
ÎS
55
57
i°o2
fi
1!
2?
fi
2
2
IIS
î8
22
I li
III
3
38
%
S
1957 t a m
II
1961 “ Sk i
1?
Î S 13 “
8
19S1 Sanakl
6
1952 .u m II
\S
1957 sas*
1961 £ &
II
19 » n«m
<75
1957 îïîïk i
iS
1961 “« S i S ?
KSSjS
l 8ï
125
35
Ve
>— * * alnsajan
..... Æ
111!
s
1957 S S K i
1961 K ÏÏSi
i :
an.
—
152
22
2
i*?!
io
9i
1957 !ï5Si
1961 “üSSi
‘« n
S s:
1 ilî
1155
sg
cš
1952 Jo JJ^i l i
1,57 SSki
1961S ÏÏ1
l
S
4
4
lie
12
2
fil;
Si
1U
î!i
'
î§7°
T ,
il:
22?
ifi
fi:
fi:
15
le!
il
î?
35
il
il
S
11
8
6
2
6
12
12
1?
12
6
5?
fi
fi
3
3
%
S
14
3i
27
24
I!
6<i
412
111
£
in
i«?
6
loi
660
2?2
ni
lit
12?
1??
5IÏ
III
151
ir .
fil ;
11
2
2?
fi
il
S
fis
ifi
ilî
111
IS
S
il
il
3
î?
3»
Il
Ti
l°e
13
10
1
2
2
1
1
2
U
1
2
fi
12
il
3
26
12
10
3
fi
116
To
63
îî
1?
1?
19
8
i<
Hî
12
2
I”
in
22
i?
S
“9
1S
8
7
5
3
1 65?
1 860
1 les
n
ill
121
S9
T
e
il
12
4
16
15
3
22
11
25
15
2?
12
17
11
122
Si
222
112
fil
152
21?
f iî
S3
85
�I PORO Đ AJA PREMA STAROSTI
Srbi J.
a
a
a
i
a
i
«
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
S
‘
'I
SS
a
?
8
1
i
il
i
8
i
i
1
8
i
îs
•
1
I
4
8
i!
s
s
S
a
. T° M il
a fir
a
i!
i
»
8
HT k S 5 i 3 o .n
T .U.
1 v lj.
B
i
i
1
1
i!
i
1
8
*1
8
i
»
*1
i
i!
8
!!S
1
i
ï
u
i!
i
S
S
“i!
H
1
1
•
8
8
H S
4
S
h
i
=
1
i
1
4
S
a
s
!
1
1
1:!
l;!
î.o
8
8
8
8
8
s
1
.1
«.i’
8
7.7
'l;!
i;i
!:!
f:l
8
8
a
.1:1
>!:!
!i;l
!W
B
!î:i
il;!
!:?
à;!
ilil
il:!
ll:l
a
il:i
il;!
il;!
a
!ë
i
a
43
■8
8
a
*l:l
ë
a
1:1
s
8
!!;i
8
8
B
1:1
a
!:l
1
:1
8
8
8
i;l
j;î
l:l
8
i:l
8
8
8
:
a
1:1
a
a
*.«
il:!
il:!
!!:l
a
i!;!
8:1
!f:I
83
1:1
i«,î
1;!
si
9
,7
8
,5
8
1:!
a
«
li:ï
1:1
!!:i
!;!
1
1:1
i;î
a
Aï
M
a
1 :1
1
il;i
1:1
i:l
a
” :ï
îS:I
B:ï
a
a
ë
a
a
8
a
ai
Jî:S
R!
l:î
1:1
l:i
!!;!
2:!
8:i
3 lI
T
8:î
M
M
il;l
a
a
s:l
2:1
ii:l
S3
«♦,1
il:!
S
4
4
îi:!
a:l
48
mi
isi
5:ï
:
si
S3
0
.3
62
’-
8
a:
�10-15. U M R L E Ž E N E U S L E D K O M P L IK A C IJE T R U D N O Ć E I P O R O Đ A JA
PR E M A L E Ć E N JU U T O K U T R U D N O Ć E I P O R O Đ A JA
Srbi 3.
SS
—
J
,.n
ssr>
—
«V.
“-ÏÎT
*n
« ;•
.ss
æj
«s
»s
577
®
w
177
12
74
45
18
251
144
}8
69
«o *ï
-
45?8
41,7
86?5
48?!
88?9
63?3
6i?8
81^6
56?5
10-1«. O P S U P R E G L E D SM R T N O ST I O D O JČ A D I
-asassv,sr
°" ïi*
H r I i
149,9
li”
i
I!
si
as
SS
as
ii
si
SB
sa
sa
m s a ss i i
is
ffii r& ss ss
n i 88 SS Bi
i i I i l i SS
34 631
18 549
16 082
157,9
140,0
25,3
121,8
138,8
147,0
130,0
24,4
121,2
m i!i! S
i 3
i!
ii! Si! li! S
i!
3S ii! iw B
I Ii! Si Ii!
li?
SS
82,0
85,5
78.3
20,7
S3
S3
m
ii!;!
115,4
10-17. K R E T A N JE S M R T N O S T I O D O JČ A D I
Srbijo
tncupno
11
ili
SI
i
8 8
I
1
1
1
I
I
Ii
34 631
SS
m
ii
Ili;
82,0
— ■
EV
ili
sa
SS
SS
i8
ii
lili
!!!
‘ 1
! 1
ii!
83
83
83
61,4
S3
m
Bi!
83
83,0
ili;!
Si:î
117,0
IH
:!
100,2
107 |o
9®,7
-IS
iH
i
.v .,a
18
ii
S i!
83
ili!
SLI
83
1W.1
ili
jjjj
m
m
ili!
!S:5
83
Si!
li!
iS:‘.
!i!il
Si!
S3
71,8
!S:i
Ii!
83
Ii!
Ii!
1 :1
H
i!
Ii!
29.4
SS IS
;s
HI
ni
Hl
1 1
Ï!
V o lv o .«
li
18
jjS
IS i i
i8 IS SS
jjjj
A .
12 917
82,9
66,3
IS
1 1
5 108
87
�D 30 du
o
T
II 1 III
ir ;
_ 10—19. U M R LA O D O JČA D PR E M A U Z R O K U SMRTI
SrbiJt
—
™
Tub.rkulou
•sr^/sa sî
"r” oo ‘
*v‘ blJ
"J
» SS ili
»
ii!
|| m ‘ii
i s
i i
ii ii
19M
1
SS
i
•
i
ii
!
r.
KS. ■- -- p'S» ^-SSSi
-.
SB IB *s SS “Ii i i ns
i
8 8 i s “ s ‘8
ii
H S “ ‘8 9 i ‘i
l
1
8 i ii 8 i
ii !H I H 8
■
i
ii i 3 li 8 i i!
18
i
�10—19. U M R L A O D O J Č A D P R E M A U Z R O K U SMRTI (nutevak)
S
izr
— s* S — & 9
—
—
•U«. «•*-«** III! m
0o.nk*1ooo 1 h
blJ j. o pkIn i i !is
. t g
I ii i
,lu‘JT
e,1
ii!
ii
ili
ili
ii
ii
Tbklo
uout
r o
ii!
1
:1
B
ïï!^,œ ï1
ii!
iii
^ vî^ ^ 1
T ïo r1"* 1 ii!
,.ra o.lj.no
. bd
ii
l:i
Bio
oa
Bljo p«.™
o tl^1* .* i i i:l
:
Bl..tl og.«™ j. i i 1?
o r u .n
O.lj.n.uo.n lb i i il:l
b j ng l^
0jlj.n pkžo I l;l
b j. oo g
tn
ti c m .
riiiïtü'™""*'«
..ro l .lu.J.v
to g l
Ooblet
s l. osi
t
ii
l :l
ii!
Ii
ii
I
!:!
Ii
‘
1
ii
i
?
i
iii
i
1*
“ ii
i
8
I II
1 8
I iS
ii
ii
!:!
i
i
ii
ii
ili
“
i i 1
1
i®
ili I I
1
8 8 1
iS II I I
l:i
1! ii!
1
i 1 i
s H 1
SS i i *1
1 ii J
1
1 I S
1
‘ iii
ii
ii
ii
1 1 1 l:i
:1 :1 :1
SI !:! 1,3 a *l:i
l:i
:1
0
,1
1 !:i i:l 0 l:i l:l
:1
l;i
1 i:!
:1
1 SI
:1
l;l
0
.2
$?
ii:!
!;!
1
:1
l:i
i:l
a
l:i
1
:1
1
:1
l:l
m
l:l
i:i
l:i
l:l
iii!
if:l
l:l
i;i
i;l
l;l
i:i
1
:1
l:l
l:l
l:i
i!:!
m I:!
1 “,1
1 1
:1
0
Si
l;l
‘1 S0
:1 ,i1
0
,0
l:l
l:i
l:i
l:l
l:l
l:i
li!
Ii
l:i
l:l
!;!
ë
!:1
Si
ë
ii:l
ii
l:i
U si
0
.2
S m !:! 33
3
ë
Si
l:l
i;i
l:l
J:l
ii
“1 «
‘1 a
B
rtl).
A i.
i:i
l;l
l:i
:
l:l 11 ti
l:l
l:l
l:i
l:i
i:i
J:1 M i;!
*š
;
89
�10
0
21.5
62,3
15.6
90
100
24,8
57.3
17,2
0,7
100
24.2
58,5
15,9
1,3
10
0
20,4
63.7
13.8
�ll- Z
S T A N O V N IŠ T V O S T A R O 15 I VISE G O D I N A P R E M A B R A Č N O M S T A N JU PO PO PISIM A (nastavak)
Srbija
B:
—
M
i f f 38
is !
S S i sin:-
P .S ^ J .
Sîïïïji
V o
æ
.83ills iSS 5$ S i 181 iSS sli SS
Uli 8i Ili B8 3S SS III SS 81
S 8 8I i 8 9SS1 1 ;11 IIi il S
1
11
I I S
iff
Hrvatska
as
IB S
i
B 8
ili
8s s a s a 8s a s
a s s s ss
ill
J l!
,11
si
*8
li ii i l i
iff
in
ii
JI
si
38
li
£
Hl
s li
Ili!
tS
ii
,1
à
u PBoanTDu
i
li
Ili!
ii!
!•!
a
il
83
Ii?
ili!
lii
a
i
i
i
i
Is
lii
Ii!
a
ii
Pi!
ilil
ii!
ii!
a
i
8
I l 11
S3 83
!i! 8
ii! sis
lii a
il
lis
83
ii:
li:
a
il
Oil
83
ii!
lii
a
il
li!
S3
ii:
lii
a
il
li!
S3
ii!
lii
a
8
li
Ilil
li!
li!
li!
il
iis
83
ili!
Ü
Î
lii
il il
11 li!
83 H
i?
!!i! ili!
a a
lii li!
il
li!
I!
ilil
li!
lii
il
li!
S3
ili!
Ü
!
lii
il
ili:
13
83
Ü
!
lii
ii
ilil
li!
ili:
lii
li!
U
11-3. o p S t i p r e g l e d s k l o p l j e n i h i r a z v e d e n i h b r a k o v a
Rakv.d.nl brakovi
3bl.pl Jani brakovi
—
131 305
1931 - 1935
Btanovnïka
10,6
111
118
189
166
165
7.8
9,7
11.8
9.6
9.1
693
166
606
721
083
K £ S t
ov.g.
5
5
5
6
19
16
21
149
534
641
284
ai
627
435
0,5
0,4
0.4
0,5
1,2
1.0
1.3
46.8
43.5
50.5
53.2
101,3
99,7
77.0
91
�92
�11-5. S K LO PLJE N I B R A K O V I P R E M A STARO STI M U Ž A I Ž E N E 1961.
93
�mm u
11 514
■8
8
il
«B ”iü!
î IH
g f *r B T
27 4
1
sis
-I
i
m
‘l i
i
&
‘i
‘i
J
Ï5
94
M
Ü
S
ai
ai
I
î:i
%
š'l
1Ü
ili
M
&i
Æ!
M
ti
�Poljoprivrednu
1*2
0,6
Qoobljo uelup«
Bukovodoćo owb
Stručnjaci 1 w
Uci M lični»
*2
2%4
2,0
0,0
20,1
0,7
*0
9.1
i.«
*0
95
�96
�97
�ŽENE 1
s
» E
193
8
1
& s
iïïr
1
1
61
Srbu.
—
J
1
91
SK
Uj
l
A.
61
26
2
! 1 1 i 1 1 1 1 :
H
"El
EL
i
I !
J !
!
1 * 1 !g
'l
i
M
!
! i
M
liliiiiii i ii
11-13. R
A
-
a
—
sr.
wr
_
K = ,;
Tr.juil. b ü
r< i.
i h
...,
i
iimiui!
�Muiu 1 I«ni
Drugi*«
I960
Brakorl b«E <
1
Kulu 1 i n i
Drugi««
Brmkorl •« d«ao*
99
�I PO DRUČJU PREMA SA ST A V U 1953.
. M U m -.
373,4
«7,3
14,6
113,0
16,3
41.5
146,1
-!
i
!
É
-ssssss
zzzzcz i:-:-:-:-:-:
-!
litlû 11
33.8
138.3
111
37.3
131,3
-!
II
160.6
408,3
l
1 I I I! I
10.2
♦ 7.3
-! Î
æ æ :
•:
•: î l
-tccd l
î
1 1 I
iz iË 1 £
l
&
�||_IA- P O R O D IC E N A G R A D S K O M I S E O S K O M P O D R U fijU PR E M A BROJU Č L A N O V A »S3.
OBJJBKD PO ČJE
DRU
1071^
l J: ï
101
�11-17. PORODICE PREMA PORODIČNOM SA ST A V U DO M AĆ IN ST V A U KO M E ŽIVE
MA
Šk o l s k o j s p r e m i ž e n e 19 (nasuvmk)
»
10,0
Nepotpuna porodica ai
Potpuna porodioa-lar- a aktlvn.ianlman Jaa
Poljoprlvradnloa
Inđuatrl Jaka 1
Saobraćajno oa< __
Trgovinako 00obi Ja
Oaoblja ualuga 1
29*,l
«1:1
11,3
13l3
3BD 0 P D U JB
3K O H Č
Potpuna porodloa-tono a aktii
nekvallflkovana radnloa
InduatriJaka 1 tanataka r
Saobraćajno oaoblja
Trgovi00ko oaoblja
Oaoblja ualuga 1 zaštita
rukovodaća oaoblja
102
�11-19. D O M A Ć IN S T V A P R E M A BR O JU Č L A N O V A PO PÇ PIS IM A
11-20.
POgOPRIVREDNA I NEPO gOPRIVREDNA DOMAĆINSTVA
I9S3.
103
�1
1—30. POLJOPRIVREDNA I NEPO LJO PRIVREDNA D O M AĆIN STVA I9S3 (nutavmk)
100
100
pol jO
pTlTTO O
dO
oopol joprl vrodno
Doo^lootvo proso broju eionovo
pol jO TO O
prlV dO
oopoljoprlvrodoo
13*9
8,6
13,0
ii3:»1
16,9
15,0
19^0
lili
ÎS
23*5
14,’5
22.3
*3
23
ielo
20’|
»
§:i
ii:I
13.3
11
§:j
1
?:«
li.t
il:i
16
ii
10,6
i?:5
i?:!
ï Î
polJoprlTrodoo
nopoljoprlTrodoo
3*7
poljoprlTrodoo
oopoljoprlvrodoo
2
0
poljoprlTrodoo
oopoljoprlTrodoo
3
0
poljoprlTrodoo
oopolJoprlvrodoa
proso broju Clonoro
ÎJ*2
7,9
13.1
4,9
2,’ 3
6,7
6*,3
12.9
12.8
12.5
13.0
10.3
4.5
11
4
J ;J
3^6
!'i
13
!:!
j ;J
1.3
2,5
0,5
j
!’«
.
i
5.6
2’.9
»j
■
o!o
0,3
I’i
oil
1
0
i i ’e
1.7
2
?:ž
izio
14 !<
îj:î
2,5
6^7
0,7
0,7
ilii
16,1
ie!Î
10,3
polJoprlTrodoo
i
||:|
1 :1
1
pol Joprlvrodno
nopoljoprlTrodoo
si
ii
»
o!o
11*6
3.4
�11-22. D O M A Ć IN S T V A P R E M A V E U Ć 1 N I P O S E D A I IZ V O R U P R IH O D A 1961.
•«
"*
i SÎ j
w b.
î
7
ssr
r
n i I l 1 1 ‘ I l 11 1 1 ‘ I l ‘ I l I I 11
r
: 3 i 38
;i i :;i
i i II
: i 38 31 31 I I
38 38 28
‘ i 28 ‘ i
!| I l i l
38 28 : i
I I « II
ii
ili
> 11 11 11 I I
8
11 ?8 “ i
ii
•II
ti 1 | I | » w
is | |
n|
i| i |
r
r
r
r
.....
r
r
r
r
...„
88
88
M
«8
«8
18
11
;8 i b
11 I I
*i| i!| >;| i s
18 *8
18
!|
a§
>!|
n|
1|
*tl|
“I
*1
ï § i® l i Sg ^ r^
S
' i
* i| t |
i l l
' I
*
;
' $
i i
■
•i is
‘1 «
l i ‘i « I - i
“
*|
Ij M
il
i l ‘1 l i
18
il
I
3
85 S 85
55 8 §!
:1 •
S3
85 85 8
3
M
li
.....
i:
i«:
i!;
‘i
I
ii
s i S i ^£3&s£^Bsrasrr&~.
105
�106
�107
�U GRADSKIM N A S E g iM A JM I.
« m j.
SSS
Hrr.t.k.
SSi
•in r
—
»JS r
KSSii
® 715 519 091 576 437 i 346 907 740 114 163 507
i i 1I i i i i iiii
Il Hil il I I I
1 11199113
li
«n ■ i ■» s» “si »a si i ‘«si “i
"« « b
1 « ■« « i l » « H
i 3!
n i ii n i
v
rira ™
JjjjjjjS—
.
'i
■ H 18
l!
lis
*81 *81 1 |
H i im p i
S ia t iK a - *
JS ,;š
:» :a
;a
- »
.m, b .a -8 »i .a >
&
,a ;i .a :a »a .a .3
i!
:a :■ »3 jb ra :a :
*
a
�Tir-4. P R O IZ V O D N JA IN D U STR IJSKE R O BE Z A D O M A Ć IN S T V A
;!
;1
‘i i
:!
18
li
ii
III1
J§ ;i ii II
:l :i
i«l ii li li li ii
n p
1 157
2 129
999
1 .S
12—5. Z A N A T S K E R A D N JE»
'“ Î 1
£?•”
*1
19
Crni
Oora
SloTtulja
donlja
M
117
10t
6 144
2 135
7 111
2 Te
35
J3
J
"8
11
?
513
12
49
1 7«
154
1 M
«04
1?
7
Î
14
li
4 073
3 998
38
I
i
2 434
2i
n
‘I
32
ii
109
�II
S aŠ S 1
—
i
II
hi
II I l
i ‘i
4
«
ii ii
II il
il
i
:i
m if
II il
i ‘i
i
i :i
S^iilSsrBsrr,.» il i
1
Islislls"— 11 ■ il 4 II :I $8 28
il m II II ill li 18
S ^ E -110
�0 - 6 . PIJACE Z A ŽIVO T N E NAM IRNICE U SEPIS t IH A SOCIJALISTIČKIH REPUBLIKA 1962.
0 - 7 . TRG OVINSKE RADNJE Z A PR O D A JU PR EH RAM BENIH PR O IZVO D A
1 §61
\*
n«pol JoprivTRdnoi
i ss
11 375
1
%
�11-9. L I Č N A P O T R O Š N JA S T A N O V N IŠ T V A
POTROŠNJA MATERIJALNIH DOBARA I PROIZVODNIH USLUGA
111
�p - M . p r o s e C n i m e s e C n i p r ih o d i i r a s h o d i Ce t v o r o C l a n i h p o r o d ic a
1961
1959
1960
"ku,-# 5 s
sk
R '-k s a j.
— *
a
in:-
mu.
B u n eu
!1 1 ?§ 5I ‘.I 11s « I
I
4
I i i? ‘I 1 11 1 II 1
29 0 1
9
î i??
l i l S
r ' 1 " ' ’" " '
"
13 316
î 55
SSÏÏPWi.ÜS!*"-
I go1
l l f
f
a»
IS !
6io
ISS
î lit
ielo
M in m
w
’' f
1
i i l
i SÎ
U lî
iSž!
2 954
Il9 3
1ÎS
i
iîll
5 5??
' 3 ll?
1 i !! 1111 1i 111111
11 'I II [1
Î !! :I
i l
> i
812
ÎIÎS
w
ss s rt^ s s "-1
1 900
111
111
216
348
2 796
811
2 334
2 ?ll
lit,
1 631
IÏS
1 670
US
11 m in
“•’» U Æ S m é K 1 "
î
"
112
i in
801
138
203
114
1 861
496
785
ao
800
562
is y
î
si
na
3 ^70
n s
1
182
5 114
2 ^99
1 463
«
3 769
1
1
1 321
«2
9
ax
�12-11. PR O S E Č N E G O D IŠNJE UTWOS ë N E K O U C lN E N A M IR N IC A C e T V O R O C L A N IH P O R O D IC A
1961
____
H
i
£
L
1
.
!
1
1
1
? « « 4 j i ï î n . — » i rlb.
6.6
17.4
J ’i
20,0
B
!iil
!i i !
. —
.
1
1
1
1
g
l i
’‘I
s
& Î S Z .
1
■ i!
EST1
I
1 1 1 1
ï
1
B « f! I I S 1
»:«
ù:l
8:S
iW
i:S
J:S
Ai
S3 H !iii S3 S3 S3 1
i!
3
iil 1 1 1 1 ‘1 ’1
1 I ! :|i i M i i
1 1 1 1 1 1 1
“ f
I;] Ii!
li!
I
li!
Ii; S “i;
3
iit.
S
L
- . «
1
1
lii
1
1 I
A i
:!i! S3
g
&*—
ËL_.
I li!
Ai
1!
11
M
i
«
1 1 1
I1 1 1 1
i:
i!:i !i:S
!:ž
Ai
ni: Hil
:ii!l i
li
S li
3
1
if : l
AS
%
1 'I! 1 ! 1
1
I I
1I
I l i l i
!
li I I
11
li! Ii!
15
15
15 t!
ti
Iil I
B
%
«Ü
l i I! B
15 t i
113
�trass
11.9
8,8
H 8
:S :5
%!
il :l
11:,3
SS:î
«e:!
15:5
32,7
«7,7
27,5
7,7
1
1
g!
'l i t
i 1 II I 1 1 1
il 1 II ii 1 Il 1
il 1 II I 1
1 I Il 1 1
«1 11«
5,0«
2O 348
T
109 008
52.«
il 1 II I 1
? Uï
i:S
I i
ï? 1?
1
S SS
l\:î
S»
ï:5
«,97
2
53,6
I I I
il 1 II II 1
ee « «
37,8
«
«19 825
S8 !?;
231 20«
52,6
il 1 Il i 1
il I I II 1
I 1 II i 1
18 Ë 88
8
192 355
«,15
797 850
fil 3
iH 83 S 8
t
399 «96
50,0
il 1 Il I 1
il 1 1 1 I
il 1 1 I 1
114
26,8
39,9
8
8
I!
1
1 I
I I
i i
�PO O PŠ T IN A M A
us
�» -« . DO M AĆIN STVA, S T A N O V N IŠ T VO I Z A PO S LE N A LICA, ŠKOLE, UČENICI
SL
i r
ir
:!i
TBlitVO 1 *Ï1•
—
-
* « P l«
i !..
. . 1000
| ..
4
0
“
JI 1 11 i 1 1
I 1 11 11 I 1
I
JI 1 11 I 1 1
1
1
1
—
1
1
1
li
1
1
9,6
li:
m
m
sr
lie:
ir
&
I:
i
1
1
1 1
S
“i Š
ii
i
4.43
1
1
I 1
11 1
ii
3.56
123 758
jjjr
jjâ
ir
II
II
II
s&
1
1
1
li
i
l
1
1
1
U
I
I
1
1
s
i
1
1
1
.!
1
1
1
1
ii
š
:
21,7
i
27.5
7,1
1
1
1
1
1
1
1
1
I
I
1
I
i li
Ï
i 11 i
11 I i
i 11
i
i
i
i 1
l
1
H
3.99
1 i
2 173 492
52.3
12.1
17,8
9,1
233 279
4 159 696
3,59
I
i
116
11
11
11
89
52,5
10,6
14,0
15,2
11,3
11 1
i
1
1
1
l
l
104 406
52.7
I
1
19,1
I
1
1
i
l I
i
il 1
�I N A S T A V N IC I, BIBLIO T E K E , BIO SKO PI I Z D R A V S T V E N E U S T A N O V E (nastavak)
«
n a -
ii
1
ii
i
*1
u
m
J
I
J
1
I
•!
i
13 057
73 610
II
11
1
"I
i
i
i
i
283 634
.0 1 .
-« i-
n; ! ! r
1
1
1
1
I
40
i
i?
I JI
I i
! jfi
i 11
1 ii
I *11
8m
« X
— i..
ii
ii
ii
11
i
ii
m
I
!
I
i
1
1
■8
.
postelja
1 i
i i
i !
1 i
1 i
}
i i
31
23
i
7
i J
I
i .^
J
15
i
l 1 i
1
i
š |
i
101
153
»Š
1 3Î
8
i
"i
66
979
! •i '1
:
1
1 1 ii ii I \ 1 i 3
i
l 1 i 1
1 I ii « I
2
1 I 11 ii I ) i i J4!
1 1I i 1 1 1 ! i
;
i
l!
5
i
73
Ž
3Ï
5
C
130
4 30
301 103
3 533
5
29 378
I i i I1 I i
i 1 : i
II 4 1 1 II ii 1 1 i s 1
1 i I 1 ii li 1 i i i :i 'i
12 901
55
42
4 33
47
38
2 057
197
373
175
264
;
50 835
90
53 933
26 100
22
23
•31
1 415
117
�H - l. DO M AĆINSTVA, STA N O V N IŠ T VO I Z A PO SLEN A LICA, ŠKOLE, UČENICI
JE —
!! ii H
1L,.. !I 1 11 ii8
SSs.
I!r i 1 li I
ii 1 i ii
ii 1 ii II
m
¥g.
Ï 1« I
11 1 II 11
"e :
I 1I i
I 11 I
,F
l|»r
I 1 ii 18
iS i! u B
!E r~ I 1 ii i
i;
1 i Hl
11 1 ii I
r
6
I l I 3f
Bii l « i i
...
2.98
254 906
131 990
3,56
4,02
290 953
118
151 746
«litro 1961
—I 1
1ü 1 1! 1i! 11
ü •i S 1
:
1 1 1 1 1
1 1 1 1 1
1 1 1 1 I
1 1 1 1 1
1 li 1 1 i!
1 1 1 1 1
1 1 1 1 1
1 1 1S 1 1:!
Š !
:
1 1 li 1 1
1 1 i 1 1
1 1 i 1 1
1 1 1 1 i
1 I 1 1 1
». 1000 .t.
"•I- *
5 »4
*2
11,0
15,2
50,6
13,1
17,5
51,8
5,9
8,1
52,9
17,0
25,2
Ii!
51,9
18,1
21.1
—
10,2
8,4
15,9
9.3
�119
�IJ—I. DO M AĆINSTVA, S TA N O V N IŠ T VO I Z A PO S LE N A LICA, ŠKOLE, UČENICI
,;D
.
253 937
3,24
821 651
«30 912
52,4
II 1 11 II 1
11
1
i I II
JI 1 II II 1
!!
1 11 i
1 1 i1
I 1
!I 1 II i
u2 &
ž;lž
1
1 I?6
? «
1 1
i?:?
8:1
S:S
ll :l
1:1
II « 1
148 064
!!
i8
1
Ü
8
73 325
49,5
I ii 1
I li
270 299
18
S3
S3
1
:1
lii Si
133 872
«9,5
20,6
28,8
29.5
8,6
1
1
1
1
»:š
i?:?
58 91«
«,59
i
1 II II 1
iSSS
50 708
3:fl 47 III
I II 1 1 1
I
1 II II
5.00
253 601
2? a s
124 651
«9,2
Il 1
II
I 765
1
t:3
\l in
7
SS
iS:ï
1
3:J
W
29.7
7,5
I 1
I I
3î:ï
!:?
�121
��123
�124
�125
�13-1. DOMAĆI*MTV A, S I
STVO 1 z APOSLEN A LICA, ŠKOLE, U<
Cen ic i
nlitro 19«a.
* DOplUi
&
.
:I i
- -
p s
Jl
1 1
i::
«
i
J
L
-
11
II I
i
i
51,2
Okun.
1
|
I!
- 1000 . « „ ovoiko "
—
« 4 ^ 1
-XU6
1
1 1
1
1
1
24,4
38,3
14,6
10,1
i l
II
1
I
i
1
1
1
1
1
i f
i
1
11
11
1
1
1
1
1
ii
1
l
l
l
l
15B « 9
s i,r
26,0
41,5
21.5
7.7
1
1
1
8
1
1
43,3
18,9
~
r
T i
I
ii
1 1
Titovo UZloo
gt
is :
Moll Zvonik
w
ss
i i Il
ls
II
1
I
1
1
«
Ii
1
!!
1
11
1
1
1
1
1
«
1
11
1
1
1
1
1
I
1 11
il
1 m
1
11
!!$
1 1
II;! l;l
1
H
i!
1
ii;!
1
i;i
J.8«
li:
11
3X 434
4
161 170
25,8
1
11
11
1
1
1
1
1
a!
1
§;i
1
1
n
M
1
i!;i
51.3
51.3
9,8
14.1
17.5
I
■ii
1
1
IIS
560 737
non Sad
jpKSS.
I
1 11
1 sa
1
il
ii ill
3. Jl
3.21
1
1
11
II
1
I
1
1
1
I
8,6
1
8,5
1
�127
�1
3—I. D O M AĆ IN STVA, ST/
IP
I
M SÎ
r
I 11
« Î8
3,55
8:1
b
i
8:1
1 II
3,04
I
I
1 II
3.42
I
1 III
335 681
I
i
II"
i
il
ii
i
1
I
1
I
I
I
II
11,6
1
1
li 1
i I
17,2
16,7
8,9
1
I
1
1
1
I!
8
!!:i
1
12,1
Ii i
i
7: ï
,
10.)
8.«
41
II:« ,.
:î
17.6
I
417 «94
98 014
I
1 I
8
273 7 »
i
128
8:5
ii i ii I I li! I 1
i
1 IIi I 1 1
137 392
I S T ,....
1
m
i
II-
i2 8
i4
i » ii I I
ii ii
m
77 004
ip-™--
î: î!
I Z A PO S L E N A LICA, iK O L E , UČENICI
ii
i IIi i i
1 II
i
I
i
1 IIi i i Ii 1
I IIi i i 1 1:l
i!S 23 1# 8 8 H
�129
��S T A T IS T IČ K I B IL T E N I
O d 1950. do I960, go din e izaSlo )e Iz Štam pe 190 bilten a
D ruštveno up rav ljan i«
Rudnički saved i upravni odbori privrednih preduzećal952
1953, 1964, 1956, 19o7. i 1958.
Osnovni podaci po srezovima 1955.
Društveno upravljanje i samoupravljanje u Jugoslaviji 1955
i 1955.
2cna u društvu i privredi Jugoslavije.
Narodni odbori srezova i opšuna, sasuv odbora izborni re
zuluti 1957.
Anketa o zaposlenim ženama 1958.
Demografija
Stanovništvo 1948—1950.
Prvi rezultati popisa stanovništva 1953.
Ekonomska obeležja stanovmštva 1953.
Vitaloa, prosvetna i socijalna obeležja stanovništva 1953.
Domaćinstva 1953.
Stanovništvo po zanimanju, školskoj spremi i delatnosti 1953
Vitalna siausuka 1 i 11 polugode 1952, 1953, 1954.
Statistika rada
Učeniđ u privredi 1954. 1955, 1956, 1957, 1958, 1959.
Zaposleno osoblje u društvenom sektoru 1952— 1958.
Zaposlenost 1956, 19o7, I9a8, 1959.
Dnevna migracija zaposlenog osoblja 1957.
Plate u privredi 1956, 19o7, 1958, 1959.
Zaposleno osoblje u privrednim organizadjama 1958.
Službenici prema školskoj spremi 1958.
Privredni bilanai
Narodni
dohodak
1952—1956.
r
Industrija 1 zanatstvo
^
Pogonska snaga u privredi 1955.
Struktura vrednosti industrijskih proizvoda 1955, 1956, 1957,
1958.
Industrija 1939. i 1946—1956, 1957, 1958, 1959.
Društveni sektor zanatstva 1957.
I
Zanatske radnje i zanatska preduzeća 1959.
Samostalne zanatske organizacije društvenog sektora 1958
Poljoprivreda
Poljoprivreda 1948, 1949, 1950.
Ratarstvo 1951, 1952, 1953. i 1954.
/oćarstvo i vinogradarstvo 1951, 1952, 1953, 1954.
,'oljopnvredne mašine i oruđa 1951.
Stočarstvo 1951, 1952.
emljorađniCke zadruge 1952, 1955, 1956, 1957, 1958.
cmljoradmCko zadrugarstvo 1952, 1953, 1954.
.nketa o seljaćkim gazdinstvima 1953/54,1954/55,1956,1957,
1958.
Opšte društvena poljoprivredna gazdinstva 1954, 1955, 1956,
1957.
Poljoprivredna anketa 15. I 1956, 15. I 1957.
Ratarstvo, voćarstvo i vinogradarstvo 1947—1955,1930—1939,
1947—1956,1957, 1958, 1959.
Zaštita narodnog zdravlja 1949.
Presveta, nauka i kultura 1938/39, 1949/50. 1951/52.
Uspeh i kretanje uCetuka i studenata u školama 1952/53 i
1953/54.
Anketa o uspehu ućenika 1953/54.
Socijalno staranje i socijalno osiguranje 1947—1950, 1952—
1956.
Uspeh školovanja u osnovnim i srednjim školama 1956/57.
Visoke škole od 1951/52. do 1957/58.
Škole po srezovima 1951/52.
Osnovne i srednje škole od 1951/52. do 1957/58.
Uspeh i kretanje ućenika u školama 1951/52. i 1952/53.
Kultura i umetnost 1952, 1953— 1955.
Uspeh na popravnim ispitima 1945/57. i upis ućenika u os
novne i srednje škole 1957/58.
iz a šli s u Iz šta m p e sled eći bilten i:
o
deo
goslavije
»čije n a
20C
201
202. — Cene, o ktobar—d ecem b ar 1980.
203. — P rvi rezu ltati p op isa stanovništva od 31. m arta
lHbl. godine.
204. — Visoke škole 1958/59.
205. — In du strija I960.
206. — K u ltu ra i um etnost 1956 — 1959
207. — Lićni dohoci u p riv redi u 1980.
208. — A nketa o p rih od im a i trošk ovim a radničkih
i sluzbcnićkih d o m aćin stav a 1957.
209. — S tatistik a spoljne trgovine PNtt Jugo slav ije
210. — O d m a ra lišta I960.
211. — C ene, jan u ar—m a r t 1961.
�,z. — Stručni i«pif' ra.'iik a u 1960.
213. — Anketa n nrihodima i troškovima radničkih
i službeničkih dom aćinstava 1957.
214. — Prvi rezultati popisa stanovništva od 31. n u lt a
1961 godine — Drugo dopumeno izdanje
215. — Osnovne i srednje škole 1959/60.
216. — Statistika spnljne trgovine FNR Jugoslavija
217. — Ratarstvo, voćarstvo 1 vinogradarstvo 1960.
218. — Saobraćaj 1 veze 1960.
219. — Cene. april—jun 1961.
220. — Zaposlenost 31. III 1960.
221. — Anketa o porodičnim budžetim a četvoročlanlh
radničkih i službeničkih porodica 1960.
222. — Stočarstvo I ribarstvo 1960.
223. — Prethodni rezultati popisa stanovništva od 31.
m arta 1961. godine — Occnc na osnovu 5% uzorka.
224. — Cene, jul—septem bar 1961.
225. — Statistika spoljne trgovine FNR Jugoslavije
22C. — Unutrašnja trgovina 1960.
227. — Sredstva i fondovi opština u 1960. godini
228. — Narodni dohodak 1952 — 1360.
229. — Ugostiteljstvo i turizam 1960.
230. — Radnički savetl 1 upravni odbori privrednih
preduzeća 1960.
231. — Zaposlenost 30. IX 1960.
232. — Osnovne i srednje škole 1960/61.
233. — Kultura i umetnost 1960. 1959/60. 1 1960/61.
234. — Cene, oktobar—decem bar 1961.
235. — Zaposlenost 31. III 1962. (Prethodni rezultati)
236 — Industrija 1961.
237 — Statistika spoljne trgovine FNR Jugoslavije
238. — Lični dohoci u privredi u 1961.
239. — Narodni odbori srezova, opština i stambene
zajednice 1961 — Sastav i del-inost
240. — Ratarstvo, voćarstvo i vinogradarstvo 1981.
24 L. — Društveno upravljanje u Jugoslaviji 1959. 1 1960.
242. — Cene, januar—m art 1962.
243. — Cene, april—jun 1962.
244. — Stručni ispiti radnika u 1961.
245. — Brojanje saobraćaja na putovima 1960.
246. — Statistika spoljne trgovine FNR Jugoslavije
247. — Saobraćaj i veze 1961.
248. — Stočarstvo i ribarstvo 1981.
249. — Osnovne i srednje škole 1960/61.
250. — Stanovništvo i dom aćinstva — Prema popisu 1961.
251. — Om ladina Jugoslavije
252. — Sredstva i fondovi opština u 1961. godini
253. — Kolrura i umetnost 1961.
254. — Statistika spoljne trgovine FNR Jugoslavije
Januar — septembar 1962
255. — Visoke škole 1959 60. I 1960/81.
256. — Unutrašnja trgovina 1961.
257. — Struktura vrednosti industrijskih proizvoda 1960.
258. — Anketa o porodičnim. 1
četvoročlanlh radničkih !
1901.
259. — Sam oupravljanje u priv
260. — Ugostiteljstvo 1 turizam.
261. — Prvi rezultati popisa naši
1 srednjih škola 30. XI lo.«..
262. — Sotdjalno staranje i socijalno osiguranje 1057_
263. — Popis poljoprivrede
264. — Učenici u privredi
dan 31. III. 1962.
265. — Anketa o seljačkim
I Deo
266. — Anketa o seljačkim
1960.
—^ Rezultati registracije na
1
gazdinstvim a 1959—1661.
gazdinstvim a 1889E-1961.
267. — Šum arstvo 1955—1960.
268. — Osnovne i srednje škole početak 1962/03.
269. — Stanovi u gradskim naseljim a — Osnovni podaci
prema popisu 1961.
270. — Cene 1662.
27L — Društvena poljoprivredna gazdinstva 1659—1961.
272. — Industrija 1962.
273. — Ratarstvo, voćarstvo i vinogradarstvo 1662.
274. — Sam oupravljanje u ustanovama društvenih
službi 1961.
275. — O dm arališta 1962.
276. — Cene, januar—m art X963.
277. — Statistika spoljne trgovine SF R Jugoslavije —
Prvo polugodište 1963.
278. — Građevinarstvo 1960. i 1961.
279. — Registrovana drum ska motorna i priključna
vozila u 1961.
280. — Prvi put registrovana drum ska m otorna i pri
ključna vozila u 1962.
281. — Stočarstvo i ribarstvo 1962.
282. — Kultura i umetnost 1961/62.
283. — Industrijska preduzeća 1962.
284. — Saobraćaj 1 veze 1962.
285. — Stručni ispiti radnika u 1962. — Lica koja su polo
žila ispit za visokokvalifikovane i kvalifikovane radnike
286. — Cene, april—jun 1963.
287. — Prom et poljoprivrednih proizvoda 1962: (otkup
i prodaja)
,
288. — Unutrašnja trgovina 1962.
289. — Otkup poljoprivrednih proizvoda 1956—1661.
290. — Cene, jul—septem bar 1963.
291. — Om ladinske radne akcije 1961—1663.
292. — Osnovne i srednje škole 1961/62.
293. — D ruštvena poljoprivredna gazdinstva 1962.
294. — Kultura i umetnost 1962.
295. — Anketa o seljačkim gazdinstvim a 1962.
296. —• Predstavnička tela društveno-političkih zajed
nica — Izbori i sastav
297. — Građevinarstvo 1962.
298. — Žena u društvu 1 privredi Jugoslavije
�����
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žena u društvu i privredi Jugoslavije
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Savezni zavod za statistiku
Source
A related resource from which the described resource is derived
https://www.memoryoftheworld.org/
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Statistički bilten, Savezni zavod za statistiku, Beograd
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1984.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Nepoznato
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
52-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
144 str.
brak
domaćinstvo
društveno samoupravljanje
ekonomija
Jugoslavija
mortalitet
natalitet
pismenost
porodica
privreda
zaposlenost
zdravstvena zaštita
žene u privredi
-
https://afzarhiv.org/files/original/8bd2d980f9a200b9366774d1acd1fe02.pdf
725b4740980181c6a39df5fffe6f96d0
PDF Text
Text
����������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Društvena jednakost i emancipacija žena
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Snežana Pejanović
Source
A related resource from which the described resource is derived
https://www.memoryoftheworld.org/
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Dečje novine, Gornji Milanovac, "Prosvetni pregled" Beograd
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1984.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Nepoznato
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
48-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
160 str.
emancipacija
feminizam
humanizam
jednakost
Jugoslavija
marksizam
socijalizam
-
https://afzarhiv.org/files/original/c6a9f2b96451fb2b020ee61c675f03ea.pdf
96c9c8372c0b4c9379c771249903b265
PDF Text
Text
SJEĆANJE I MJESTA SJEĆANJA
(rodna perspektiva spomenika iz NOB-a )
Saša Knežević mr
Sarajevo, maj 2012.
Broj strana:13
0
�Teorijski okvir
Pod
pojmom
tranzicije
autoritarnog/diktatorskog/totalitarnog
podrazumijeva
sistema,
se
najčešće
vremenski
obilježenog
prelaz
konfliktima,
od
ka
demokratiji i miru. To vrijeme bi trebalo da podrazumijeva donošenje čitavog niza opštih
mjera i uključuje uspostavljanje vladavine prava i tržišne ekonomije, često i privatne svojine,
višepartijskog sistema i parlamentarizma i civilnog društva. (Po D. Duhaček u Rod i nauka).
„Tranziciona pravda je... široko rasprostranjen termin koji označava sistem društvenih,
političkih i pravnih pristupa socijalnom, političkom i pravnom nasleđu onih država i društava
u kojima su uglavnom tokom XX veka u okviru totalitarnih ili autoriarnih režima, vladale
prakse sistematskog kršenja ili zloupotreba osnovnih ljudskih prava i negirane ili izigravanje
bitnih instituta pravne države...“ 1
Tranziciona pravda je složen proces i on obuhvata čitav niz mjera koje se sprovode u
zavisnosti od konteksta.
Tranzicijska pravda se provodi kroz:
•
Sudske mehanizme (retributivni) :
•
Restorativne mehanizme
Kazivanje istine : komisija za istinu i pomirenje
Institucinalne reforme :
•
reforma institucija sistema
•
lustracija
•
velting
Reparacije
Kompenzacija
Rehabilitacija
Restitucija
Simbolička reparacija
o Predavanje oružja
11
V.Rakić-Vodinelić,Uvod u tranzicionu pravdu:osnovni pojmovi,GENERO, 10/11 -2007.
1
�o Memorijalizacija
Svjedočenje
Zapisi
Spomenici
Muzeji
Stvaranje memorijalnih
kompleksa
Sve ove mjere prvenstveno su usmjerene na obeštećenje žrtava i vraćanju njihovog
dostojanstva, dok mjere memorijalizacije podrazumijevaju stvaranje cijele jedne kulture
sjećanja koja je potebna žrtvama i njihovim porodicama kao jedna vrsta „nadoknade“ za
izgubljeno. U okviru simboličke reparacije sigurno je „najsimboličnija“ nadoknada sam
proces sjećana i podizanja/uspostavljanja spomenika, muzeja i stvaranje memorijalnih
kopleksa. Treba napomenuti da su nekada svi ovi elementi memorijalizacije podignuti
godinama, a nekada i desetljećima nakon događaja koji je prouzrokovao njihovo nastajanje.
Sjećanje , pamćanje,
Pjer Nora kaže da kada bi sjećanja uistinu živjela, mjesta pamćenja bi bila
beskorisna. Mjesta pamćenja su ostaci, krajnji oblik komemorativne svijesti unutar istorije,
koja priziva prošlost i ono što ne poznaje. 2
Od vremena kada su na nadgobnim pločama počela da se ispisuju imena i slike, one
nisu služile pokojicima već živima. Prolaznik glasno izgovara ime mrtvog, čime ga vraća u
kolektivno sjećanje, zato se groblja nalaze pored puta, a tekst i slika su namijenjeni čitaocu.
Tako isto i spomenici ne služe njima-poginulim, već nama-preživjelim, jer valja nama očuvati
sjećanje na hrabre podvige predaka i bar jednom godišnje evocirati uspomene
Džon R. Gilis kaže da su pamćenje i identitet dva najčešće korištena izraza u
savremenom javnom i privatnom diskursu, mada je njihov status „ključnih riječi“ relativno
nov. Pojam identiteta popularizao je Erik Erikson kasnih pedesetih godina XX stoljeća u vezi
sa idividualnim poimanjem sebstva. Nakon toga identitet je dobio širok raspon značenja i
2
Pierre Nora, Između pamćenja i historije. Problematika mjesta,
2
�postao je jedna od često upotrebljavanih riječi, a i pojam pamćenja je izgubio precizno
značenje i to proporcionalno stepenu njegovog korištenja. Paralelna upotreba ova dva pojma
upućuje na činjenicu da ideja identiteta ovisi o ideji pamćenja i obrnuto. Centralni dio svakog
individualnog ili grupnog identiteta, osjećaj nepromjenjivosti kroz vrijeme i prostor, odražava
se pamćenjem. Za sjećanje kažemo da je nešto što se treba vratiti, a identitet je nešto što se
može izgubiti ili pronaći.
Pjer Nora navodi tri vrste pamćenja :
•
Arhivsko sjećanje,
•
Pamćenje –dužnost,
•
Pamćenje-distanca.
Pamćenje je po prirodi višestruko, razdijeljeno, kolektivno, pluralno i idividualizirano,
ukorjenjuje se u konkretnom, u prostoru, činu, slici i predmetu. Istorija se veže samo uz
vremenske kontinuitete, evolucije i odnose među stvarima. Pamćenje je apsolutno, a istorija
poznaje samo ono relativno. Potreba za pamćenjem je potreba za poviješću. O pamćenju se
toliko govori upravo zato što ga više nema, a komemoracije ili evociranje uspomena služe da
bi se obnovilo sjećanje, one su inače „izum“ XIX stoljeća i služile su kao „opijum za široke
narodne mase“, ali ne i kao sjećanja na narod.
„Budući da se mislilo da žene više pripadaju prošlosti, one su na različite načine (i obično
neplaćene) služile kao čuvarice i utjeloviteljice sećanja. ... U nacionalnoj komemoraciji
njihova uloga je bila alegorijska. Ženski lik slobode u Francuskoj i SAD-u je postao simbol
nacionalnog identiteta, ali je povijest stvarnih žena zaboravljena. U starim režimima pamtile
su se slavne kraljice, ali u novim demokracijama čak i kraljica Viktorija je komemorirana
primarno kao žena i majka, a ne kao politička figura. Stvaranje nacionalnih praznika za
Majčin dan u SAD-u i Dan žena u Evropi uoči I svjetskog rata samo je potcrtalo rodnu
dimenziju nacionalne komemorativne prakse, jer se žene nije pamtilo zbog onoga što su
stvorile, već zato što su postojale. Radnici, etničke manjine, mladi i žene dobivali su pristup
nacionalnim sjećanjima još sporije no što ih se primalo u nacionalne i obrazovne institucije. ...
Žene i manjine često služe kao simboli „izgubljene“ prošlosti, nostalgično shvaćene i
romantično konstruirane, ali njihove se stvarne živote vrlo spremno zaboravlja.“ 3
3
Džon R. Gils, Pamćenje i identitet,
3
�O pamćenju toliko govorimo upravo zato što ga više nema. Ova parafraza Pjera Nore
je bosanskohercegovačka stvarnost. Generacija srednjoškolaca rođenih prije 16 ili 18 godina
ništa ili vrlo malo zna o prošlosti. Povremeni „bljeskovi“ prošlosti u vidu sporadičnih, često
nepotpunih, informacija o Prvom ili Drugom svjetskom ratu, (više znaju o napadu na
Normandiju nego o Bitci na Sutjesci), o Zimskim Olimpijskim igrama 1984.godine ono što
čuju na TV programima, o prošlosti Sarajeva malo, skoro ništa. Zašto? Šta se dogodilo
spomenicima iz NOB-a, stopama Gavrila Principa, spomeniku na Makljenu? Da li su novi
povjesničari-pobjednici pisali svoju povijest na njima ili je priroda pokazala snagu i oni su
prepušteni zubu vremena i nezainteresovanim kustosima novog društvenog poretka trunu.
Darko Karačić u „Politike sjećanja u BiH nakon 1990.g.: Sjećanje na ulogu partizana
u II svjetskom ratu od promoviraja zajedništva do kreiranja podjela“ i Tamara Banjeglav u
„Promjene u službenim politikama sjećanja u Hrvatskoj od 1990.g. do danas“ 4 svojim
istraživnjima navode da „ ... pad socijalističkog režima, podjela SFRJ, proglašenje
nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, i rat 1992-1995. su bile najvažnije promjene u
političkom i društvenom kontekstu zbog kojih je narativ o partizanskoj borbi gubio na
važnosti. Promjenom politike sjećanja kreirani su narativi kojima su se promovisale podjele
među stanovništvom BiH (Karačić), ... raspadom SFRJ i promjenom vlasti, u Hrvatskoj se
pojavila potreba za stvaranjem novih, službenih, politika sjećanja i zaboravljanja i
redefinisanja prošlosti... Iz tog su se razloga dogodile mnoge promjene u komemorativnim
praksama i službenim politikama sjećanja (Banjeglav)“. Čini mi se da je postsocijalizam,
ponekad i nasilno, zaboravljao socijalizam. Posebnu pažnju usmjeravam ka nasilju koje se
najbolje odražavalo u sistematskom uništavanju spomenika iz NOB-a i vjerskih objekata
drugih konfesija. Kritičari tvrde da tradicionalna mjesta pamćenja obeshrabruju bavljenje
prošlošću i potiču zaborav, a ne pamćenje. 5 Karačić navodi primjere zapuštanja partizanskog
Spomen groblja u Mostaru, uništavanje spomenika na Makljenu i redefinisanje (u muzeju se
zajedno nalaze eksponati iz perioda 1941-1944. i 1992-1995.) spomenika na Mrakovici.
Banjeglav navodi obnovljenje spomenike na mnogim lokacijama u Hrvatskoj gdje su npr.
zajedno na jednoj tabli ustaše, partizani, domobrani i borci iz Domovinskog rata, ili na
drugom mjestu stoje dvije paralelne ploče između kojih je ogroman križ, na jednoj su imena
poginulih iz NOB-e, a na drugoj imena iz Domovinskog rata.
4
Abstrakt istraživačkog rada nastalog u okviru projekta Regionalni istraživački forum o tranzicijskoj pravdi.Kako se sjećamo?, ACIPS i FES,
predstavljen u Sarajevu na konferenciji, 15.12.2011.g.
5
John R. Gillis: Pamćenje i identitet
4
�Do uništavanja je došlo namjerno, jer je mnogim ljudima teško pamtiti bez pristupa
uspomenama, slikama i fizičkim mjestima koja služe opredmećivanju njihovog sjećanja.
Tako, sve što je uništeno, kao da nije ni postojalo. Čega nema, ne treba se ni sjećati.
"Spomenici: kraj jedne ere“, projekt belgijskog umjetnika, Jana Kempenaersa, inače
suradnika Kraljevske akademije u Gentu, zainteresirao je zapadni svijet te je Belgijanac sa
ovim fotografijama posjetio brojne svjetske galerije. „Zapadnjake“, baš kao i autora, najviše
je impresionirala apstraktnost jugoslavenskih spomenika, njihov futuristički izgled i
umjetnička kvaliteta netipična za socrealizam kakav je tih godina harao Istočnom Evropom.
Govoreći o viđenom, jedan nizozemski arhitekt tvrdi da spomenici više izgledaju kao
muzejske skulpture na otvorenom, nego uobičajeni ratni spomenici prepuni patetike. „Jedva
da je itko izvan bivše Jugoslavije svjestan postojanja ovih spomenika, a u toj zemlji danas
nitko ne želi znati da su oni tamo“, piše on. Okrutna statistika jasno će pokazati kako Hrvati
posebno vole minirati spomenike antifašizmu, dok njihovi istočni susjedi, Srbi, imaju običaj u
cijelu priču uvesti pravoslavlje, dodajući na spomenike krstove, gradeći pored njih crkvice, a
nije im strano niti brisanje imena boraca drugih nacija uklesanih na spomenik. 6
Dakle, stranci, neki drugi ljudi, poznavaoci, znaju cijeniti i razumiju pojam
kolektivnog pamćenja, znaju kako se teba odnositi prema prošlosti, prema napravljenom i
(us)postavljanom sjećanju.
6
www.lupiga.com. 25.04.2012.g.
5
�Kako, da li i u kojoj mjeri postoje sjećanja na žene ?
U mome istraživanj/pretraživanju (interneta) došla sam do zaključka da je vrlo malo
spomenika iz NOB-e na kojima su prikazane isključivo žene. Ako vršimo klasifikaciju po
republikama bivše SFRJ, najmanje spomenika ženama ima u Sloveniji a najviše u
Makedoniji. Najčešće su žene prikazane kao dio reljefa ili grupne skulpture, u rukama,
jednako kao i
sl.1
sl.2.
sl.3.
sl.4.
suborci, imaju zastavu, neko ratarsko oruđe ili oružje, rjeđe dijete. Sve žene su licem teško
raspoznatljive od muškaraca, spolno su obilježene odjećom-duga suknja, ili maramom na
glavi i dužom kosom. Da nema tih obilježja, moglo bi se reći da su androgene.
„Drugarice“ su bar ovim spomenicima prikazane rame uz rame sa drugovima, jednake u borbi
stradanju i progonu. Tipične nositeljice identiteta i časti kolektiva, dolično odjevene, doličnog
6
�ponašanja ( Yuval-Davis 2004.) utjelovljuju primjer kako žene trebaju izgledati i čuvati svoju
zemlju.
Od spomenika koji prikazuju samu ženu, rijetki su oni koji su postavljeni za
imenovanu heroinu. Većinom su nazivi: žena-borac, revolucija ili sloboda - koja je
predstavljena likom žene.
sl.5.
sl.6.
sl.7.
I na ovim pojedinačnim spomenicima žena je opet prestavljena spolno neodređeno, sa
dosta grubih crta lica, krupne i grube građe.
sl.8.
sl. 9.
7
�Vrlo rijetko se na spomenicima može odrediti starost žene. Najčešće su u pitanju
neodređene godine, izmučeno, radničko ili težačko lice. I u ovom slučaju žene u rukama, ako
im se vide ruke, moraju nešto nositi, te su to najčešće simbolički predmeti. Npr. klasje žita,
jer žena je ipak hraniteljica doma, a samim tim i nacije, lovorovu grančicu kao simbol slobode
ili u jednoj ruci zvijezdu petokraku a u drugoj mač- valjda mač pravde. Ovi simbolički prikazi
podsjećaju na Grčke statue na kojima su prikazane Atena ili neke druge božice koje su pored
ratničkog imale i majčinski odnos prema podanicima.
Kada su u pitanju prikazi pojedinki sa imenom i prezimenom, mali je broj onih koje
su obilježene u kamenu ili metalu. Većinom su to tipizirana poprsja ženskih likova u gornjem
dijelu uniforme ili ogrnutih maramom, neodređene starosti i ljepote.
sl. 10.
sl. 11.
8
�Kakvu poruku šalju ovi spomenici?
Nakon Drugog svjetskog rata na prostoru nekadašnje Socijalističke Federativne
Republike Jugoslavije, izgrađen je impozantan broj spomenika, koji veličaju zajedničku borbu
tadašnjih naroda i narodnosti protiv fašizma i okupacije.
Ove monumentalne građevine, izgrađene u cvatu komunističkog režima, nekada su
imale mitološku veličinu u propagandi tadašnjeg društva, dok danas postoje (ako postoje) u
potpuno drugačijem kontekstu. Većina ih je zanemarena i izignorisana, neki su uništeni, a
neki su preuređeni u svjetlu sadašnje propagande teritorije na kojoj se nalaze. Uzimajući
nekadašnji koncept zajedništva, bratstva i jedinstva i današnje međunacionalne napetosti koja
je nastala cijepanjem ove teritorije, a koja i danas traje, može se dobiti slika odnosa ovih
naroda i teritorija, njihovog odnosa prema velikom i skorom dijelu istorije i načina na koji
spomenik kao pojava funkcioniše na određenom teritoriju.
Žene su prikazane kao nositeljice tradicije i kada se rame uz rame bore sa svojim
kolegama suborcima i radnicima. U jednoj ruci puška/motika, a za skutom dijete. Uspravna,
čvrsta, temeljita, majka nacije, članica kolektiviteta, bezimena, ona ujedno predstavlja sve
žene i nijednu ženu jer nema imena.
Muškarci su prikazani kao heroji i vođe, mladoliki, lijepi, visokog čela, bujne kose,
nabreklih mišića, često golih grudi u rakopčanoj košulji, simboli muškosti i snage, Apoloni
socijalističke revolucije i novog poretka.
Kada se obilježavaju
mjesta stradanja vojnika, a to su obično muškarci, na
spomenicima su također prikazani muškarci, mada na memorijalima koji obilježavaju
masovna stratišta, postoje i ženski likovi. Na mjestima koja su obilježena i kao spomenici
civilnim žrtvama rata ( Vraca u Sarajevu) i gdje su upisana imena, žene nisu izostavljene.
Svi spomenici koji su nastali nakon II svjetskog rata su neutralni i nereligijski zbog
tadašnjeg socialističkog režima i smatram da je njihova fukcija u potpunosti podržavala
bratstvo i jedistvo svih naroda i narodnosti Jugoslavije. Ako na spomenicima postoje imena,
sva su navedena abecednim redom, bez obzira na vjeroispovjest, spol i nacionalnost
(spomenik u krugu fabrike Vaso Miskin Crni u Sarajevu ).
9
�Ovakvi i slični spomenici bili su rasprosranjeni širom bivše Jugoslavije sve do ratnih
sukoba 90-ih godina prošlog vijeka. Tada ih je većina netragom nestala, a oni koji su opstali i
ostali, prepušteni su zubu vremena i nemilosti vandala.
sl.12.
sl.13.
Makljen, planinski prijevoj na dijelu magistralne ceste između Bugojna i Prozora, poprište je
zasigurno najuništenijeg spomenika iz ove serije belgijskog fotografa. Izgrađen je 1978.
godine u znak sjećanja na Bitku za ranjenike („Prozor noćas mora pasti“). Autor je kipar
Boško Kućanski, a iako su mnogi mislili da je spomenik predstavljao stisnutu Titovu šaku,
sam autor je rekao da se radi o cvjetnoj formi vanzemaljskih dimenzija, budući se na putove
heroja polaže cvijeće. Pet godina nakon što je zadnji rat okončan, nepoznati fašistički
nastrojeni barbari stavili su ogromnu količinu eksploziva pod spomenik i digli ga u zrak.
Danas sablasno stoji tek betonska konstrukcija, a da stvari budu još bizarnije, skulptura je
prije nekoliko godina proglašena nacionalnim spomenikom. 7
7
www.lupiga.com
10
�Da li je memorijalizacija samo postavljanje spomenika?
Ovo je često pitanje koje sam sebi postavljala tokom pisanja ovoga rada, jer mi se
činilo da samo postavljenjee spomenika na nekim, najčešće pustim i dalekim livadama i
proplancima, ne vrijedi ništa bez stalnog posjećivanja i evociranja uspomena kroz udžbenike
istorije, filmove, istorijske časove. Savremenom potrošačkom društvu potrebni su „mobilni“
spomenici, sjećanja koja se mogu nositi sa sobom na displeju telefona ili koja mogu obići
svijet za nekoliko minuta. Sjećanja koja su napravljena u jednom mjestu za neke ljude ali ih
može vidjeti cijeli svijet. Primjer tome je i Sarajevska crvena linija, koja je bila postavljena
samo jedan dan (06.04.2012.g.) na samo par sati kao sjećanje na 11 541og građanina i
građanku Sarajeva koji su poginuli od 1992.-1995.g.
sl.14.
11
�FOTOGRAFIJE:
Sl.1. žena heroj ,detalj sa groblja oslobodilaca Beograda,
Sl.2. detal spomenika sloboda Iriški venac Beograd
Sl.3. spomenik sloboda Skopje
Sl.4.spomenik žrtama racije Novi Sad
Sl.5. spomenik revoluciji Kumanovo
Sl.6. spomenik Kale Makedonija
Sl.7. spomenik ženi-borcu Tetovo
Sl.8.monument Skopje
Sl.9. spomeni II svjetsko ratu Viškovo
Sl.10. Radojka Lakić -Kneževo
Sl.11. Olga Petrov -Pančevo
Sl.12. Makljen nekada
Sl.13. Makljen sada
Sl.14. Saraevska crvena linija
LITERATURA:
1. Pierre Nora: Između pamćenja i historije,Diskrepancija.br.8. (prevele sa
francuskog:Milena Ostojić i Hudl Ana Irena) 2007.
2. Eric Hobsbawm: Izmišljanje tradicije, Biblioteka XX vek,Beograd,2011
3. John R. Gillis: Pamćenje i identitet: povijest jednog odnosa,Golden Marketingtehnička knjiga,Zagreb,2006. (priredile : Maja Brkljačić i Sandra Prlenda)
4. Yuval-Davis Nira, Rod i nacija, Ženska infoteka, Zagreb,2004.
5. Zaharijević Adriana, Postajanje ženom, Rekonstrukcija ženski fond, Beograd, 2010.
6. Antoni D. Smit, Nacionalni identiteti, XX vek,Beograd, 1998.
7. Zbornik radova,Rod i nauka, CIPS, Sarajevo,2009.
8. Mile Lasić, Kultura sjećanja, Friedrich Ebert Stiftung,Sarajevo, 2011
9. Милош Бајић, ур. Споменици револуцији: Југославија. „СУБНОР Југославије“
Београд, „Свјетлост“ Сарајево 1968.
10. Vesna Rakić-Vodinelić, Uvod u tranzicionu pravdu:Osnovni pojmovi, Genero
br.10/11,2007
11. Драго Здунић, ур. Револуционарно кипарство. „Спектар“, Загреб 1977. година
http://sr.wikipedia.org
STRANICE:
http://www.lupiga.com/vijesti/index.php?id=6180 ZABORAVLJENA POVIJEST: Nekada važna remek
djela, simboli kojih se danas svi stide (pritn by: Ivor Car) posjećena 14.05.2012.g.
https://www.google.ba/search?q=sarajevska+crvena+linija+2013&tbm=isch&imgil=pTikSJF5row_hM
%253A%253BEA-9-YRHEqk6GM%253Bh posjećena 12.12.2015.g.
12
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Istraživački radovi
Dokument
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Sjećanje i mjesta sjećanja
(rodna perspektiva spomenika iz NOB-a) - Saša Knežević
Subject
The topic of the resource
Spomenici, NOB, žene
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Saša Knežević
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Rights
Information about rights held in and over the resource
Saša Knežević
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
BHS
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
5-IR
Jugoslavija
NOB
Saša Knežević
spomenici
žene
-
https://afzarhiv.org/files/original/a5c0b15bdf49ac1db035530202fcdb6e.pdf
2f89197a512cfcd9da453e7baa36df8f
PDF Text
Text
Gordana Stojaković
VIDA TOMŠIČ – ZAŠTO JE UKINUT AFŽ
Rad posvećujem mojim savremenicama, Mladim antifašistkinjama Zagreba
U Vojvodini borba za redefinisanje položaja žena u javnoj i privatnoj sferi dva i po veka 1
kretala se putevima bez prethodnih uzora koji nisu značili uzlaznu liniju, već često i bolnu
regresiju. Višegeneracijska borba žena za sopstvena prava imala je i uzlazne trenutke, a među
takvima je i period postojanja Antifašističkog fronta žena Jugoslavije (1942-1953), najmasovnije
ženske organizacije, ne samo u Vojvodini i Srbiji, nego i u istoriji savremenih država koje su
činile socijalističku Jugoslaviju 2. Period Antifašističkog fronta žena (AFŽ) potrebno je nanovo
istraživati i prezentovati zbog iskustva masovnog organizovanja žena i dometa u pogledu
osvojenih i praktikovanih ženskih prava. I dok je vreme AFŽ-au istoriografiji donekle poznato
kao vreme koje se poklapalo sa obnovom, izgradnjom zemlje, industrijalizacijom i
kolektivizacijom (na selu), nedostaje znanje o razlozima za ukidanje organizacije i posledicama
koje su zatim nastale. Da li razloge treba tražitiu ideološkom konceptu socijalističke Jugoslavije
gde se ravnopravnost žena shvatala u kontekstu dostignutih zakonskih normi i delom
ekonomske samostalnosti žena ili (i) u odgovoru na pitanje šta se to promenilo u društvenom i
ekonomskom životu socijalističke Jugoslavije da je bilo potrebno ukinuti AFŽ? Zašto nije bilo
moguće redefinisati ciljeve i zadatke AFŽ-a, organizacije koja je okupila tako značajan broj
žena, organizacije kojoj su žene verovale?
U traganju za odgovorima na ova pitanja krenuću od ideološko-političkog konteksta u
kome je delovao AFŽ, zatim od strukture AFŽ-a, ciljeva, zadataka i načina rada organizacije. U
analizi ciljeva i zadataka organizacije u odnosu na politički i ekonomski kontekst oslanjaću se na
prethodna istraživanja o AFŽ-u koje sam započela 2005. Najznačajnije rezultate istraživanja
predstavila sam u dva rada: „CD-AFŽ Vojvodine (1942-1953)“ (Novi Sad, 2007) gde sam
istraživala istorijski put AFŽ-a, strukturu i način funkcionisanja organizacije, pravce delovanja i
efekte rada koji su bili vidljivi u svakodnevnom životu žena Vojvodine i „Rodna perspektiva u
1
Promene ženske situacije u svakodnevnom životu u Vojvodini možemo pratiti počev od sredine 18. veka. U Novom
Sadu, na primer, među značajne datume upisujemo događaj kada je Marija Štrajt kao babica postala prva žena
gradska službenica (1749) ili kada je Marta Neškova kao prva Srpkinja završila srednju školu (1757) (Stojaković ur.
2001: 25, 63-64 ) .
2
1943-1945. Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ); 1945-1963. Federativna Narodna Republika Jugoslavija
(FNRJ)
1
�novinama Antifašističkog fronta žena (1945-1953)“ (Novi Sad, 2012) gde sam dala kritičku
analizu osnovne predstave o procesu transformacije položaja žena u Vojvodini u periodu 19451953.analizirajući dominantne narative o ženi (supruga, majka,domaćica, radnica, udarnica,
brigadirka, zadrugarka...) u AFŽ štampi i značenja i važnost odabranih tema u odnosu na
društveni kontekst.AFŽ štampi 3 je bila najznačajniji kanal prenošenja političkih poruka,
reprezentovanja stvarnosti i njenog kreiranja.Čitanje AFŽ štampe do 1950.bilo je obavezna
aktivnost organizacija AFŽ-a u Vojvodini (seoskih, gradskih, rejonskih, opštinskih, zadružnih...)
koja se najčešće odvijala kroz čitalačke časove gde su se poruke usvajale ne samo prostim
čitanjem političkih tekstova, vesti, izveštaja, reportaža, već i kroz razradu nejasnih ili manje
jasnih stavova i teza za šta su bile zadužene rukovotkinje čitalačkih časova. Od 1950. žene se iz
kategorije polaznica čitalačkih časova sve masovnije prevode u kategoriju pretplatnica AFŽ
štampe.
U istoriografiji je poznata činjenica da je AFŽ formiran 1942. kao organizacija koja je
okupila žene u borbi protiv fašizma. Rad organizacije se zatimkreirao i realizovao u skladu sa
ciljevima i planova KPJ, prvo u borbi protiv okupatora, a zatim u izgradnji socijalističkog
društva gde su žene imale značajnu ulogu.U takvim uslovima organizacije AFŽ su se kretale
odperioda intenzivnog traženjanajefikasnijihformi rada organizacija u sistemu AFŽ-a, koje će
ženama „predočiti povezanost njihovih života sa razvojem čitave zajednice“ (Tomšič prema
Stojaković, 2012:162)dopolitičkih poruka počev od 1950. da su žene u razvijemim delovima
Jugoslavije „postigle ravnopravnost“(Tomšič prema Stojaković, 2012: 158).Politička odluka 4 o
gašenju organizacije doneta 1950., ali AFŽ je bio tako čvrsto povezan sa procesima obrazovanja
žena, njihovog uključenja u politički i privredni život zemlje kao i rešavanje svakodnevnih
životnih problema, da je demontiranje organizacije trajalo gotovo tri godine (Stojaković 2007,
2012).
3
Sistem AFŽ štampe je bio zasnovan na hijerarhiji gde je Žena danas bila mesečnik koji je prenosio aksiomatske
poruke, ili kako se tada govorilo direktive i to liderkama srednjih i i nižih odbora AFŽ-a, a svi ostali AFŽ listovi su
prema matrici koju je kreirala Žena danas prenosili političke poruke, prezentovali i kreirali stvarnost na makro
(politički plan) i mikro planu (svakodnevni život).
4
Ovo nije bilo prvo preispitivanje KPJ o potrebu da postoji AFŽ kao posebna organizacija žena. Prvi takav slučaj
zabeležen je 1944. kada su organizacije AFŽ u Vojvodini delovale u skladu sa potrebama žena a ne u odnosu na
prioritete koje su davali partijski čelnici. Tada je Jovan Veselinov-Žarko, sekretar Pokrajinskog komiteta KPJ za
Vojvodinu pismom upozorio Pokrajinski odbor AFŽ-a Vojvodine da postoji opasna tendencija osamostaljivanja
AFŽ-a, odvajanja AFŽ-a a u neku potpuno samostalnu organizaciju (Stojaković, 2007). Ovu situacije u korist
postojanja AFŽ-a rešila je Mitra Mitrović obrazlažući da to nije organizacija koja se isključivo bavi pitanjem žena
već je to pokret žena u borbi protiv fažizma (Stojaković, 2012: 42-43).
2
�Na putu ulaska žena u privredu, aktivnosti AFŽ-a u periodu do 1950. kreiranesu u većoj
ili manjoj meri u skladu sa tim procesom kroz mnogobrojne aktivnosti: edukacija za nova
zanimanja, pomoć oko organizovanja obdaništa, jaslica, edukacija vaspitačica za jasle, stajanje u
redu u prodavnicama umesto zaposlenih žena..). AFŽ akivnosti kulturnog uzdizanja žena bile su
povezane sa svakodnevnim životom žena. Prevashodno se radilo o kursevima opismenjavanja,
seminarima, savetovalištima za reproduktivno zdravlje, zdravlje trudnica i dece, kursevima za
različita zanimanja ili znanja, čitalačkim časovima, organizovanim posetama bioskopu,
pozorištu.. jednom rečju korpusu sinhronizovanih aktivnosti koje su bile temelj aktivnim
ženskim ulogama: politički aktivna žena, žena koja se obrazuje, zaposlena žena (Stojaković,
2012: 71-75).
Prethodna istraživanja o AFŽ-u Vojvodine i AFŽ štampi iznedrila su činjenicu da je
počev od 1950. jedan broj zaposlenih žena vratio u kuće. Stabilizacija privrednih prilika počev
od 1950. učinila je daviše nije bilo potrebe za tako obimnim angažovanjem radne snage kao što
je to bio slučaj u prvim godinama stvaranja socijalističke Jugoslavije, kada su žene bile izvor
nedostajuće i tako potrebne radne snage za obnovu i izgradnju zemlje. Zatim, počev od 1950.
prelazak na samoupravljanjeznačio je i prelazak na proizvodnju koja je trebala da pokaže
pozitivan rezultat ili rentabilnost, a to je u mnogim situacijama značilo da su mnoga obdaništa i
jaslice predstavljala teret 5 pa su zatvarana 6. U takvoj situaciji jedan broj zaposlenih žena je
napustio posao. Trend povratka u kuće je dobio razmere koje su zahtevale Titov komentar i
upozorenja da je borba za dinar, gde su se žene teže primale na posao i lakše otpuštale iz fabrika
sadržala u sebi „protivsocijalističku tendenciju“ (Tito, Žena danas 112 (1953): 1). Treba dodati i
činjenicu da je počev od 1948, 1949 i 1950. donešeno je nekoliko uredbi o materijalnoj pomoći
za porodice sa decom i zaštiti trudnih majki. Recimo Uredbom 7 Savezne Vlade o materijalnoj
pomoći za decu radnika i nameštenika u novcu i bonovima se pored dečijih dodataka garantovala
5
Uredbom o osnivanju dečjih jasala i vrtića iz 1948. predviđa se da se ona osnivaju u preduzećima, ustanovama i
organizacijama ako ima više od 20. dece zaposlenika čiji su roditelji za to zainteresovani. Ista Uredba određuje da se
pri izgradnji novih preduzeća ustanova, organizacija gde će raditi više od 200 radnika moraju projektovati prostorije
za dečje jasle koje će izdržavati ta preduzeća, ustanove i organizacije (Zora, avgust-septembar 1948: 15).
6
Takvi slučajevi naročito su bili prisutni u seljačkim radnim zadrugama u Vojvodini počev od 1951. kada su mnogi
rukovodioci i predsednici zadruga smatrali da zbog materijalnih troškova održanja brigu o dečjim obdaništima treba
da preuzmu zadružni savezi (Stojaković, 2012: 82).
7
Ovoj Uredbi je prethodila Uredba o zaštiti trudnih žena i majki dojilja (1949) gde između ostalog stoji i ovo: “Ako
u domaćinstvu nema ko da neguje dete, majka dojilja ima pravo da radi četirui sata jednokratno sa pravom na 75%
plate po vremenu, ili da puno radno vreme deli na dvokratno a po sporazumu sa rukovodiocima ovo može da se
produži sve dok dete ne navrši 3 godine”.. (Glas žena br. 11(1950): 6).
3
�i jednokratna novčana pomoć 8 koja se isplaćivala kod rođenja trećeg deteta (i dvoje žive dece).
Ove iznose obezbeđivala je država iz saveznog budžeta i doprinosa zadružnih i državnih
organizacija i time s jedne strane sprečeno da privredne organizacije ne zapošljavaju radnike s
decom, a s druge stane ovako visok iznos, naročito za porodice sa puno dece, opredelio je jedan
deo zaposlenih žena da napusti posao.
Jedan značajan broj žena, koje su netom ušle u privredu, zbog nasleđene nejednakosti je
često bila niže obrazovana ili kvalifikovana radna snaga, koja je prva ostajala bez posla u
situaciji opšte racionalizacije u privredi. Odlazak u kuće olakšavala je i činjenica da su se mnoge
žene posle pet godina obnove i izgradnje zemlje osetile zamor našavši se u beskrajnom prostoru
između udarništva i dvostruke opterećenosti - na poslu i kod kuće (Stojaković, 2012: 70).Od
žena se očekivalo izuzetno radno angažovanje u privrednom, političkom životu, ali i u okviru
ekonomije nege i brige (Stojaković, 2012: 77-83). Pri tom još uvek je dominirala podela na
muške i ženske poslove pa su žene pored osmočasovnog rada u privredi, uslugama u
institucijama sistema morale da obave i sve druge, tradicionalno ženske poslove. Takav rad u
kući je za ženu bez dece trajao i do 9 sati dnevno a za ženu sa dvoje dece i do 15 sati dnevno i to
bez neradnih dana(Milošević prema Stojaković, 2012: 77).
Iskustvo Antifašističkog fronta žena (AFŽ) 9 se ne može posmatrati kao ženski aktivizam
koje je imalo podjednak intenzitet i domete u svim delovima socijalističke Jugoslavije i pored
toga što je bio utemeljen na istom ideološkom planu ženske ravnopravnosti, zakonima koji su to
potvrđivali i državnim finansijama koje su u nekim domenima podržavali izlazak žena iz
porodičnog kruga (plaćeno porođajno odsustvo, jaslice, obdaništa, zdravstvena zaštita,
školovanje, briga o trudnicama, dojiljama i deci). Razloge 10 za to treba tražiti u nejednakom
privrednom i kulturnom razvoju pojedinih delova FNRJ i razlikama koje su proisticale iz
8
Radilo se o iznosu od 3000 dinara, a jednokratna novčana pomoć se povećavala se za 1000 dinara za svako
novorođeno dete koje ostane živo, tako da se kod rođenja desetog deteta koje ostane živo roditeljima isplaćivao
iznos od 10.000 dinara. U isto vreme dečji dodaci su bili mesečni iznosi koji su se kretali u rasponu od 175 do 500
dinara. Treba reći da je uvođenjem dodataka za decu ukinuto državno izdržavanje internata, učeničkih i studentkskih
domova, ali je još jedno vreme veći deo rashoda dečjih vrtića, obdaništa, jasli snosila država (Glas žena br.
11(1950): 6 ).
9
AFŽ Jugoslavije je bio krovna organizacija svih republičkih organizacija AFŽ-a, ali u isto vreme nesamostalna
organizacija jer je prema Statutu bila kolektivni član Narodnog fronta Jugoslavije. Pokrajinska organizacija AFŽ-a
Vojvodine bila na vrhu vertikale koju su činile seoske, gradske okružne i sreske organizacije AFŽ-a. U isto vreme
Pokrajinska organizacija AFŽ-a Vojvodine je bila sastavni deo AFŽ-a Srbije.
10
Primer ove različitosti je Srbija gde se u Vojvodini već dva veka pre AFŽ-a podržavalo obrazovanje ženske dece i
izlazak žena u javnu sferu, gde su dometi organizacija AFŽ-a bili značajni i Kosmeta gde od 1945. počinje borba za
izlazak jednog broja žena iz kuće, skidanje zara i feredža (Stojaković, 2012: 74).
4
�patrijarhalnih normi oslonjenih na različite verske tradicije. U vezi sa konkretnim rezultatima
AFŽ-a u svakodnevnom životu žena, ovde ću se pozivati isključivo na iskustvo vojvođanskog
dela organizacije (Stojaković, 2007). Ideološki plan i političke zadatke koje je organizacija
imala, kao organizaciona forma KPJ za rad među ženama (Tomšič prema Stojaković, 2012: 173),
pratiću kroz referate, govore i tekstove Vide Tomšič, predsednice 11Centralnog odbora AFŽ-a
Jugoslavije (1948-1953) i članice Centralnog komiteta KPJ, objavljene u AFŽ štampi u
mesečnicima 12: Žena danas (AFŽ Jugoslavije)Zora (AFŽ Srbije) i Glas žena (Pokrajinski odbor
AFŽ-a Vojvodine) u periodu 1948-1954. Politički rad Vide Tomšič spada u nepoznato nasleđe
borbe jugoslovenskih žena za sopstvena prava i zaslužuje jedan poseban osvrt, makar o događaju
kakav je ukidanje AFŽ-a, naročito zbog činjenice da je u periodu 1948-1953 bila liderka AFŽ-a
Jugoslavije odgovorna za rad organizacije.
Cilj mi je da analizom političkih stavova koje je članstvu prenosila Vida Tomšič
analiziram argumentaciju o ukidanju AFŽ-a i to u kontekstu potreba koje su bile prikazane u
izveštajima i reportažama o radu organizacija AFŽ-a u Vojvodini. Koristila sam metode analize
diskursa u analizi teksta (Vasić, 1995; Savić, 1993) i metoduanalize sadržaja(Šušnjic, 1973).
Jedinica analize je tekst i njegovi delovi (paragrafi).Za analizu sam odabrala sledeće tekstove
Vide Tomšič:
„Masovni politički rad među ženama – jedan od najvažnijih zadataka AFŽ-a“,Zora, januar 1948.
9-10;„Partija je pokazala ženama pravilan put njihove borbe“,Zora, avgust-septembar 1948. 13;„Organizacioni zadaci AFŽ-a“,Zora, oktobar 1948. 4-6.;„U izgradnji socijalizma mi idemo
putem koji nam je ukazao Peti kongres KPJ. Iz referata drugarice Vide Tomšič na svečanoj
akademiji povodom proslave 8. marta“,Zora mart 1949. 1-3; „Žene Jugoslavije u borbi za
izgradnju socijalizma“, Glasžena, mart 1949. 1-3; „Zadaci i rad organizacije AFŽ-a u
socijalističkoj rekonstrukciji sela“,Zora juni 1949. 1-2; „Kako treba raditi u našoj
organizaciji“,Glas žena, septembar 1950.1-3; „Kako treba ubuduće raditi među ženama“,Zora,
oktobar-novembar 1950. 2-5; „Povodom 8. marta - Uloga žena u socijalističkoj izgrdnji.
Pretstavnica Antifašističkog fronta žena Jugoslavije i član CK KPJ drugarica Vida Tomšič
11
Vida Tomšič je do II Kongresa AFŽ-a Jugoslavije (1948) bila članica Glavnog odbora AFŽ-a Slovenije a od II
Kongresa AFŽ-a Jugoslavije predsednica Centralnog odbora AFŽ-a Jugoslavije.
12
Žena danas je bio mesečnik štampan u Beogradu u period 1943-1981, Glas žena je bio mesečnik štampan u
Novom Sadu u periodu 1948-1950, Zora je bio mesečnik štampan u Beogradu u period 1945-1961. Pokrajinski
odbor AFŽ-a Vojvodine štamao je i listove na mađarskom jeziku - Dolgozó Nő (Vajdasági Dolgozó Nő) (19461951)i na rumunskom jeziku Femeia nouă (1950-1953).
5
�održala je 7. marta preko Radio Ljubljane ovaj govor“, Ženadanas br 93. 1952. 1,7 “; „Referat
Vide Tomšič- Mesto i uloga ženskih organizacija u današnjoj etapi razvitka socijalističkih
društvenih odnosa“, Žena danas . br. 112. 1953. 6-12.U korpus tekstova za analizu uvrstila sam i
poglavlje „Uloga ženskih organizacij“ u knjizi „Ženska v razvoju socijalistične samoupravne
Jugoslavije (Tomšič 1980: 73-78), koje je Vida Tomšič napisala o AFŽ-u skoro tri decenije posle
gašenja organizacije. Parametri za kritičku analizu su političke poruke u vezi sa ciljevima,
zadacima i načinom rada AFŽ-a i tako oglašene uloge žena (radnica, udarnica i/ ili majka i
negovateljica) u periodu 1948-1949 i 1950-1953. Rezultat analize će potvrditi ili osporiti
rezultate prethodnih istraživanja o AFŽ-u Vojvodine i rodnoj perspektivi AFŽ štampe da su
liderke AFŽ-a bile predstavnice politike KPJ prema ženama a ne autentične predstavnice
ženskih interesa i potreba i da je AFŽ ukinut odlukom KPJ suprotno interesima i volji članica
organizacije.
AFŽ je najšira organizacija žena koja treba da od njih stvori svesne graditelj(k)e
socijalizma (1948-1949)
Jedna od teza Vide Tomšič u periodu poleta AFŽ-a je da je to organizacija koja ima
„mogućnosti najšireg obuhvatanja radnih žena i majki“ i kapacitet da se kroz mnoge aktivnosti
bori protiv „ropske prošlosti koja se pokazuje u mnogim stvarima u svakodnevnom životu žena“
(Tomšič Zora, januar 1948: 9-10). Da bi žene mogle da se uključe u procese građenja
socijalističkog društva AFŽ je morao da osmisli i organizuje masovni politički rad koji bi
objasnio nužnost povezanosti života žena sa razvojem socijalističkih društveno-političkih
odnosa. Bio je to proces „izgradnje novog socijalističkog čoveka“ (Isto, 10) koji je
podrazumevao i ženu, izgradnja novih odnosa među polovima gde je žena bila pozvana da
ravnopravno sa muškarcima uzme učešće u privrednom, kulturnom i političkom životu zemlje.
To nije bio jednostavan ni lak zadatak jer su žene morale da savladaju viševekovno nasleđe
opresije i nejednakosti ili ropskog položaja čije je uzroke Vida Tomšič objašnjavala
tradicionalnim marksističkim stavovima o postojanju „privatnog vlasništva i klasnog društva“
(Tomšič Zora, avgust-septembar 1948: 1).
Nužnost masovnoh organizovanja žena, njihovog mobilisanja i uključivanja u projekat
izgradnje socijalizma Tomšič je videla kao uslov bez koga se ne može i to potkrepila Lenjinovim
6
�stavom da se socijalistički prevrat ne može desiti bez masovnog učešća žena (Isto, 1), ali ne bilo
kakvog učešća već da se moraju „podići najniži slojevi do istorijskog stvarališta“ (Isto, 3).
Prihvatiti istorijsku odgovornost u kreiranju novog, boljeg položaja žena bio je proces menjanja
svesti samih žena, podizanje opšteg nivoa obrazovanja žena, a to je uključivalo i političku
edukaciju. U tom kontekstu AFŽ je imao cilj i odgovornostda kroz masovni politički rad žene
transformiše u „svesne graditelje socijalizma“ (Isto, 3).
Pored ideloško-političke osnove na kojima se gradila nova ženska situacija nezaobilana
stepenica su bili zakoni. U „novoj Jugoslaviji“ zapisala je Tomšič „žensko pitanje kao takvo ne
postoji“ jer je rešeno „s pitanjem vlasti“ koja je „u rukama radnog naroda“. Iz toga proizlazi da
Ustav FNRJ i odgovarajuće zakonodavstvo „ozakonjuju prava žena u svim oblastima političkog,
ekonomskog i društvenog života“ (Isto, 3). Da bi žene mogle da koriste prava koja im pripadaju
morale su da saznaju o njima, a za to su bile zadužene posebne sekcije AFŽ-a i AFŽ štampa.
U organizacionom smislu organizacije AFŽ-a je trebalo da budu „gipke u svojim
formama“ da osluškuje potrebe žena u svakodnevnom životu i da“ inicijativu žena pravilno
povežu sa opštim zadacima izgradnje socijalizma“ (Tomišč Zora oktobar 1948: 2). U
svakodnevnom životu te gipke organizacione forme koje su mogle da se prilagode potrebama
žena „po pojedinom pitanju“ su bili aktivi (a negde sekcije) od kojih su mnogi formirani ili
gašeni u odnosu na situacije u svakodnevnom životu. Među stalnim aktivima 13 bili su oni koji su
se bavili ulaskom žena u privredu, obrazovanjem žena, zaštitom majki i dece, a među ad hock su
bili aktivi za: pomoć porodiljama, pomoć kolonistima, čekanje u redu za snabdevanje umesto
zaposlenih žena iz organizacije, borbu protiv gubara, praktičnu nastava o novim načinima
proizvodnje povrća...
Druga organizaciona forma rada organizacija AFŽ-a su bili masovni skupovi poznati kao
konferencije AFŽ-a, gde se nije moglo voditi računa o različitim potrebama i interesima žena.
Vida Tomšič je konferencije AFŽ-a okarakterisala kao prevaziđene forme rada uz ogradu da se
13
U svakodnevnom životu se dešavalo da se u aktivu o savremenom povrtarstva utvrdi da postoji jedan broj
nepismenih žena ili da se ustanovi da je potrebno organizovati predavanja o ličnoj higijeni, suzbijanju vašaka,
bolesti prljavih ruku ili kako održavati higijenu u domaćinstvu... ili se pokazala potreba za aktivima za za umlade
majke na temu zakonske zaštite majki u radnom odnosu. To je značilo da su aktivnosti kreirane u odnosu na potrebe
koje su se sukcesivno izkazivale u svakodnevnom životu žena određenog mesta i opštine.
7
�ne sme „doneti zaključak da ne treba više sazivati opšte konferencije žena na teritoriji osnovne
organizacije“ naročito u vezi sa: povećanjem broja žena u zadrugama, povećanjem
produktivnosti rada, pitanjima ishrane i snabdevana (školskih kuhinja i menzi), političkim
pitanjima i problemima zaštite majkii dece (Isto, 2-3). Ona je zaključila da još uvek „postoji
potreba, negde veća negde manja posebnog rada sa ženama pa s tim i posebnih konferencija
AFŽ“ (Isto, 3). Pored ovih organizacionih formi koji su obuhvatali svo članstvo AFŽ-a obično u
mesnim, organizovala su se savetovanja (edukacija) rukovotkinja aktiva, osnovnih i sreskih
organizacija AFŽ-a jer je formiranje rukovodećih struktura AFŽ-a na sreskom i opštinskom
nivou bio uslov za sistematski i kontinuirani rad čitavog AFŽ sistema 14. Uz sve prethodno Vida
Tomšič podvlači značaj plana uključivanja žena u rad Narodnih odbora, sindikata i uključivanje
aktivistkinja AFŽ-a na političke seminare KPJ i Narodnog fronta.
Organizacije AFŽ-a definisanim navedenim ciljevima i organizacionom strukturom
trebale su da tokom 1948-1949. omoguće članicamada daju „sve svoje snage“da bi se masovno
uključile u privredu i kao „radnice, udarnice, novatori“ gde će „raditi direktno na ostvarenju
zadataka industrijalizacije“, a „radne žene na selu“ će biti „u prvim redovima borbe za
socijalistički preobražaj sela“ (Tomšič,Glas žena mart 1949: 3). Na kraju ovog niza aktivnih
ženskih uloga koje su oglašene kao najpotrebnije Vida Tomšič je pomenula i učiteljice, vaspitače
i negovateljice koji će da „vaspitaju naše mlado pokolenje da iz njega rastu novi graditelji
socijalizma“ (Isto, 3). Tokom 1948 i 1949. uobičajen diskurs podrazumevao je afirmativni
prikaz uloge KPJ i druga Tita u razvoju jugoslovenskog socijalizma i osudu napada na
rukovodstvo KPJ i Titaobznanjenu u Rezoluciji Informbiroa 15 1948, koju su, kako piše
14
Da bi se podržao sistem AFŽ-a od 1947. uvedene su profesionalne funkcije počev od gradskih ili mesnih odbora
AFŽ-a. To je rezultiralo boljom organizovanošću unutar AFŽ sistema i uvođenjem komplikovanog sistema
evidencije i statistike koja pruža dobar uvid u sve aktivnosti žena počev od osnovnih do republičkih organizacija i na
kraju AFŽ-a Jugoslavije. Centralni odbor AFŽ-a Jugoslavije dao je uputstva glavnim sreskim i gradskim odborima
AFŽ-a o vođenju statistike. Cilj je bio uvesti „knjigu rada“ koju su osnovne jedinice organizacije uvek morale
uredno da vode. Bilo je potrebno i nužno znati koliko u organizacijama ima „ženskih glasača, koliko je žena
obuhvaćeno radom organizacije, koliko je aktiva po pojedinim pitanjima...“ (Stojaković, 2007). Da bi se to
ostvarilo osmišljeno je 12 vrsta formulara u zavisnosti od toga koji odbor popunjava i kom odboru AFŽ-a šalje. U
formularima su se nalazile sledeće rubrike: naziv sela odnosno osnovne organizacije, čitalačke grupe /broj grupa,
broj obuhvaćenih žena/, broj seoskih odbornica /odbornice AFŽ-a/,broj održanih sednica za 3 meseca, jer su se
izveštaju slali tromesečno/,žene u dobrovoljnim radnim akcijama, konferencije /broj, broj žena/, aktivi /12 grupa
aktiva/: čitalačke grupe, analfabetski tečajevi, domaćinstvo, pomoć trudnim ženama i porodiljama, pravilna nega
novorođenčadi, uredno pohađanje škole seoske dece, živinarstvo, povrtarstvo, kuvanje... (Stojaković, 2007).
15
Međunarodna organizacija komunističkih i radničkih partija –Informbiro je posebnom Rezolucijom osudio KPJ jer
„zataškava klasnu borbu u jugoslovenskom društvu, naročito na selu gde jača kulački element...“ (Petranović 1981:
8
�Tomšič,„radnici i radnice i svi radni ljudi naše zemlje“ sa „čuđenjem, ogorčenjem i gnušanjem“
odbacili (Isto, 2). Rezolucija Informbiroa je podstakla akcije AFŽ-a u korpusu projekta
„socijalistički preobražaj sela“ koje su za cilj imale uključenje što većeg broja žena u zadruge,
otvaranju stalnih i sezonskih obdaništa, akcije opismenjavanja i edukacije žena na selu na planu
zdravstvene kulture, ženskih prava, političke kulture i veština za svakodnevni život (kursevi
šivenja, kuvanja, spremanja zimnice i sl.). Pišući o zadacima AFŽ-a u okviru projekta
socijalističke rekonstrukcije sela Tomšič je naglasila kao primarni zadatak AFŽ-a pomoć oko
osnivanja i učvršćivanja seoskih radnih zadruga i uključivanje žena u njih, zatim politički i
edukativni rad u vezi sa pitanjima setve, otkupa, poreza, borba protiv stočnih i biljnih bolesti i sl.
(Tomšič,Zora jun 1949: 2). Organizacijama AFŽ Tomšič je poručila da u pasivnim krajevima od
siromašnog seljaka/seljanke ne treba praviti zadrugara već „od njih napraviti industrijske
radnike“ jer je „ogromna oskudica radne snage u našoj industriji“ (Isto, 2).
Šta se dešavalo u svakodevnom životu žena Vojvodine u periodu 1948-1949. saznajemo
iz zapisnika sa sastanaka PO AFŽ-a Vojvodine, evidencije AFŽ-a,
reportaža i izveštaja
objavljenih u AFŽ štampi. Kako je u referatu povodom 8. marta zabeležila funkcionerka
Pokrajinskog odbora AFŽ-a Vojvodine, Zora Krdžalić- Zaga 1948. u Vojvodini je od 400.000
žena 340.000 bilo u AFŽ-u, 290.000 aktivno i u Narodnom frontu, oko 50.000 zaposleno u
preduzećima a među zaposlenima je njih 6.348 bilo na funkcijama u sindikatu (Stojaković,
2012: 44). Politički plan KPJ aktivistički podržan AFŽ-a Vojvodine rezultirao je sledećim
činjenicama: 1948. su Vojvođanke u proizvodnji 16 činile 20% radništva, a u 1949. – 32,2% svih
zaposlenih radnika, od toga njih 1.940 bilo je uključeno u industriju kao povremena radna snaga
(Stojaković, 2012: 68-69). Evidencija AFŽ-a za 1948. pokazala je da je u 26 vojvođanskih
srezova u zemljoradničkim zadrugama bilo 66.608, a u seljačkim zadrugama još 18.362 žena
(Stojaković, 2012: 75).
477) Od 1948. Kada je Rezolucija Informbiroa donesena do 1952. FNRJ će biti pod snažnim političkim i
ekonomskim pritiskom socijalističkog bloka na čijem čelu je bio SSSR.
16
Svakodnevni život zaposlenih i društveno aktivnih žena se potpuno promenio u odnosu na period pre II svetskog
rata. Jedan radni dan u fabrici čarapa „Vukica Mitrović“, opisan u Glasu žena (br. 1. 1948: 5) u članku „Novi život
naših radnica“ daje informacije o tome. Radni dan radnica započinjao je u 5 sati. Udarnički su radile do 13 sati. Od
13 do 14 sati organizovane su čitalačke grupe i politički kružoci, jer je bilo potrebno edukovati žene za politički rad,
upoznati ih sa njihovim pravima da bi mogle da koriste sve pogodnosti koje im je novo društveno uređenje zakonom
garantovalo. Posle ovako strukturiranog radnog vremena žene je čekao još jedan radni dan u kući, a za jedan deo
radnica i aktivnosti u AFŽ-u, Narodnom frontu, sindikatu.
9
�Na izborima za članove mesnih, sreskih i pokrajinskog narodnog odbora u 1949. u
Vojvodini je glasalo 95,6% žena (Stojaković, 2007). U isto vreme broj žena u narodnim
odborima je bio nizak što je bila posledica predrasuda u odnosu na žene, ali i nespremnosti žena
da se aktivnije uključe u političke aktivnosti. Ipak i tu su primećeni pozitivni pomaci. Tako se
broj odbornica u narodnim odborima u Somboru „povećao sedam puta“ u odnosu na prethodne
izbore (Stojaković, 2007).U Vojvodini je 1949. bilo 8.994 nepismenih žena a do kraja 1949
opismenjeno je 4.500 žena (Isto, 2007).
AFŽ Vojvodine je kao jedan od prioriteta imao zadatak da radi na što većem uključivanju
žena u zadruge. Konkretni zadaci aktivistkinja AFŽ-a su bili vezani za organizovanje kuresva i
predavanja o poslovima i dužnostima žena u zadruzi, briga o deci kroz organizaciju obdaništa i
organizovanje kurseva i predavanja u vezi sa savremenom proizvodnjom. (Stojaković, 2007). Da
bi podržali radno angažovanje žena AFŽ je bio angažovan u pripremama za otvaranje institucija
za zbrinjavanje dece i njihovo održanje. Samo u periodu 1948/1949. između dve proslave Dečje
nedelje u Vojvodini je otvoreno 7 dečjih jaslica, 5 dečjih vrtića, 58 savetovališta za odojčad i 19
mlečnih restorana (Stojaković, 2012:137).
Žene Vojvodine su u periodu 1948-1949. snažno iskoračile u javni život kao radnice,
udarnice, politički aktivne žene a AFŽ jesvojim aktivnostima ušao u gotovo sve domove u
Vojvodini.
AFŽ treba da pruži pomoć narodnoj vlasti u pitanjima majke i djeteta (1950-1953)
Na savetovanju gradskih organizacija AFŽ-a u junu 1950. u Zagrebu Vida Tomšić je u
diskusiji o planiranim aktivnostima AFŽ-a pošla od premise da „smo u izvjesnoj mjeri, ako se to
može kazati za cijelu zemlju, jedan od naših zadataka prilično izvršili... u izvjesnom smislu u
nekim djelovima naše zemlje a naročito u gradovima, već postigli da je žena ravnopravna“
(Tomšič,Glas žena septembar 1950: 1). Kako je dalje objasnila Tomšičradilo se o
ravnopravnosti koja nije bila samo na nivou ideologije i zakonaveć o transformaciji koja se
desila u samim ženama tako da se „žena osjeća ravnopravnom“ (Isto, 1). Sledeća teza koju je
iznela Tomšič je da je proces „podizanja žena“ do „političkog nivoa“ na kojem su muškaci je
završen, uz dodatak da se radilo o nekom neodređenom korpusu žena koji je označen kao
„prosječno govoreći“ (Isto, 1). Iz toga proističe da je s jedne strane nepotrebno politički
edukovane i motivisane žene zadržavati u AFŽ-u jer one mogu da nastave rad u Narodnom
10
�frontu i KPJ, a s druge, da postoji jasna spoznaja da proces transformacije ženske situacije nije
podjednak u svim delovima Jugoslavije, jer „ima nacionalnih manjima, žena pod feredžom koje
još neće da idu zajedno sa muškarcima“ (Isto, 1-2).Rad organizacija AFŽ-a se u periodu koji
sledi morao transformisati tako da se prilagodi potrebama svake sredine i to počev od
direktivnog instruisanja (u zaostalim sredinama) do čvršćeg povezivanja sa lokalnim organima
vlasti i KPJ gde će žene koje su politički edukovane uključivati u aktivnosti, ali ne tako što će
prihvatati „ samo ženske probleme“ (Isto, 2). Zadaci koje će žene preuzimati u Narodnom frontu
nisu samo ženska već društvena briga, mada „će se odvajati izvjesna pitanja koja leže ženama i
koja su u tom smislu ženska pošto ih mi rješavamo, ali mi ćemo na nekom terenu uzeti na sebe
svakojaka druga pitanja: pitanje higijene stanova i smrtnosti djece, pitanja suzbijanja bolesti,
epidemije malarije, sifilisa i drugih ... (Isto, 2).
Pored transformacije načina rada AFŽ-a i potrebe tešnje saradnje sa lokalnim vlastima
organizacije Tomšič je smatrala da AFŽ-a treba transformisati tako što će se ukinuti
profesionalne funkcije jer nisu doprinele većoj aktivnosti žena, već su ih, kako je tvrdila
Tomšič, kočile. Umesto plaćenih odbornica i rukovotkinja AFŽ-a Tomšič je zagovarala
uspostavljanje dobrovoljnosti na način da se u organizacije i rukovodeća tela AFŽ-a biraju žene
koje će, uz svoj svakodnevni rad, volonterski raditi u AFŽ-a. Ugradovima,gde seočekivalo da
ovaj predlog ima uspeha, to su trebale da budu: profesorice, doktorice, pravnice, domaćice i sl.
koje bi bile u stanju „da zajednički prodiskutuju probleme i da daju osnovne smjernice za rad sa
ženama“(Isto, 2).Uz profesionalni rad u organizacijama AFŽ-a, kako je obrazlagala Tomšič,
trebalo ukinuti evidenciju i statistiku jer je „postala arhivski materijal i nije nam ništa
pokazivala“,a ostaviti „osnovnu evidenciju da bi gradski odnosno kotarski (oblasni) odbor znao
gdje ima i koliko osnovnih organizacija, da zna koliko ima sela da prema tome može uglavnom
rukovoditi, a za ostalu aktivnost žena ne treba da se bojimo da će spasti“ (Isto, 2).Jednom rečju
organizacije AFŽ-a treba što tešnje da se povežu sa Narodnim frontom jer će „onda biti jasno šta
će žene raditi“ (Isto, 3). Tomšič je imenovala aktivnosti i zadatke kojima organizacije AFŽ-a
treba da se bave u periodu koji dolazi: pružanje pomoći radnoj majci, zaštita matere i
materinstva, ishrane u gradovima i raspodele mleka preko Međunarodnog dečjeg fonda.
Za veći deo članica AFŽ-a novine u radu organizacije koje je izložila Tomšič, a prenela
AFŽ štampa, bile su neočekivani i što je još važnije nejasane. Ovo se posebno odnosilo na odnos
AFŽ-a i Narodnog fronta. Kako se pokazalo u nekim organizacijama je shvaćeno „da AFŽ-a
11
�nema, da nije potreban“, a u drugim da je i dalje bio „AFŽ jedina forma rada među ženama“
(„Šta se na Kongresu odlučilo i kako da radimo“,Žena danas 81 (1951): 1). Ono što je bilo
sasvim jasno je da je KPJ imao novi plan za AFŽ, koji je u načelu obrazložen potrebom da se
program i organizaciona struktura organizacije uvedu u novi ciklus društvenog razvoja - kao
„jedan korak u daljem razvijanju socijalističke demokratije“ (Isto, 1). Da bi se pojasnile stvari
Izvršni odbor Centralnog odbora AFŽ-a Jugoslavije, kojim je predsedavala Vida Tomšič, jasno
je poručio: „Celokupnim masovno-političkim i kulturno-prosvetnim radom među ženama treba
da rukovodi Narodni front“, organizacije AFŽ-a treba da budu sekcije „odgovarajućeg“ odbora
Narodnog fronta koja treba da predlažu šta treba raditi među ženama (Isto, 1). Odbori AFŽ-a su
u tom novom programu trebali da budu i „komisije odgovarajućih tela Partije i Fronta koji prate
podizanje političke svesti žena i sve pojave koje se na terenu dešavaju“ (Isto, 1). Obrazloženje
za ovaj zaokret je bilo da je AFŽ nedovoljno politički radio među ženama. Nejasne direktive o
novom načinu rada AFŽ-a pogodile su i sistem vertikalne povezanosti organizacije, koji u nekim
delovima bio prekinut, što je uz ukidanje profesionalnih funkcija učiniloda u mnogim
organizacijama AFŽ-a „ rad prestane“ (Isto, 2). Izvršni odbor Centralnog odbora AFŽ-a je čak
zaključio da „nepostojanje osnovne organizacije AFŽ-a ne znači u isto vreme i nepostojanje
odbora AFŽ-a na toj teritoriji“ (Isto, 2). Plan je bio da se unutar Narodnog fronta organizuju
aktivi žena po pojedinim pitanjima koji bi se vremenom razvili „u samostalna društva“ 17 (Isto,
2). Peti plenum Centralnog odbora AFŽ-a Jugoslavije je oglasio najvažnije zadatke i uloge
namenjene ženama na način gde se sugeriše da je to proizvod volje samih žena: „žene
Jugoslavije najviše su zainteresovane za dobar rad ustanova za zaštitu majki i dece“ (Žena danas
84-85 (1951): 2).
Da je socijalistička Jugoslavija ušla u novu fazu razvoja društvenih odnosa,gde se
preispitivao položaj žena, a u tom kontekstu i ženski aktivizam u okvirima AFŽ-a, svedoči govor
Vide Tomšič održan povodom 8. marta 1952. U uvodnom delu Tomšič je pošla od osnovne teze
„istinske“ ravnopravnosti žena koja je značila aktivno učešće žena u društvenoj proizvodnji,
njihovoj ekonomskoj nezavisnosti „koja im jedina daje mogućnost da se u životu stvarno osećaju
nezavisnim i samostalnim“ (Tomšič,Žena danas 93 (1952): 1). Radilo se, kako je objasnila
17
U sladu sa tim Izvršni odbor Centralnog odbora AFŽ-a Jugoslavije je doneo odluku o osnivanju Udruženja
univezitetski obrazovanih žena, jedine građanske ženske organizacije (osnovane 1927 u Kraljevini SHS) kojoj je
dozvoljeno da obnovi rad u socijalističkoj Jugoslaviji. Inicijativni odbor organizacije izabran je 18. aprila 1951. u
Beogradu u prostorijama Narodnog fronta (Žena danas 83 (1951): 8).
12
�Tomšič o tome da je svakoj ženi data mogućnost da se obrazuje, zaposli, profesionalno afirmiše i
da za isti rad budu isto plaćena kao muškarci. Pitanje iskoraka iz porodičnog kruga i
reproduktivnog rada žena kao ograničavajućeg faktora za učešće žena u društvenoj proizvodnji
u socijalističkoj Jugoslaviji,kako je rekla Tomšič, nije nestalo već se zaoštrilo. S jedne strane
proces industrijalizacije socijalističke Jugoslavije zahtevao je uključenje žena u proizvodnju, a s
druge strane zaostala domaćinstva zahtvala su njihov ogroman rad. Modernizacija domaćinstva
prema Tomšič nije bila „prioritet socijalističke izgradnje“, a značilo je osnivanje servisnih
ustanova, zanatstva i usluga, razvoja prehrambene industrije i poboljšanjem sistema snabdevanja
(Isto, 1). Uvođenje samoupravljanja Tomšič je pozdravila kao korist za društveni razvoj kroz
„istinsku brigu za povećanje produktivnosti “, ali je primetila da su paralelno postojale i
tendencije koje su ženu zbog materinstva videle kao nerentabilnu radnu snagu ( Isto, 1). Tomšič
je to objasnila kao ostatak malograđanskih shvatanja pobeđenih nazadnih snaga koje žele da
ženu vrate u kuću i koje su uzrok „smanjivanja aktivnog učešća žene u političkom životu“ 18
žemlje (Isto, 7).
U uvodnom referatu u IV kongresu AFŽ-a, koji je označio kraj organizacije, Vida
Tomšič je o radu i samoj organizaciji izgovorila pregršt pozitivnih ocena, a dodala je i iskrenu
dozu topline, neočekivanu u situaciji u kojoj je izgovorena. Za nju je AFŽ bio „snažna i
čvrsta“... „velika i omiljena organizacija miliona žena Jugoslavije do juče zapostavljenih koje je
probudila Oslobodilačka borba i naša Revolucija“,... „škola desetina i stotina hiljada žena koje su
tu u AFŽ-u u svojoj organizaciji naučile da politički žive“... organizacija koja je oslanjajući se
„na težnje i sopstvene sopstvene snage žena samih, povele odlučujuću protiv zaostalosti,
nepismenosti, sujeverja i predrasuda““... „škola koja je pomogla bržem razbijanjem okova
prošlosti“, uključila žene u „redovegraditelja socijalizma“...(Tomšič,Žena danas 112 (1953): 10)
Stotine i stotine aktivistkinja AFŽ-a, kako je Tomšič zaključila bile su „u svako doba spremne
da izvršavaju zadatke na koje bi ih pozvala Komunistička partija i drug Tito“, a izvršavanju
zadatih aktivnosti AFŽ je „dopro do poslednjeg sela u našoj zemlji“. (Isto, 10, 11). Uprkos
tome, ceneći okolnosti stvorene novim društveno-političkim odnosima, dalji život organizacije,
18
Na opštinskim izborima u Vojvodini 1952. među apstinentima su dominirale žene.... U 201. selu u Vojvodini bilo
je šest sreskih odbora bez i jedne žene odbornika i devet sreskih odbora sa po 1 ženom – članicom... (Stojaković,
2007).
13
�makar i sa izmenjenim ciljevima, promenom organizacione strukture i načinom rada, za Tomšič
bio je nemoguć. Kao argumente za gašenje organizacije Tomšič je prvo ponudila one koji se
odnose na samu organizaciju: jednoobraznost organizacija, dupliranje rada, šablonsko rešavanje
problema bez obzira na potrebe u konkretnoj sredini, birokratizam (Isto, 11). Zatim je ponudila i
argumente koji su se odnosili na promenu društveno-političkog konteksta koji je značio promenu
drugih masovnih organizacija pre svih Narodnog fronta koji se transformisao u Socijalistički
savez radnog naroda, koji nadalje treba da bude „faktor razvoja novih socijalističkih shvatanja“
(Isto, 11). U tim okolnistima kako je objasnila Tomšič postojanje posebne ženske organizacije
značilo bi „odvajanje žena iz našeg zajedničkog političkog života“ i shvatanja da se “za
ostvarivanje prava žena one moraju same boriti protiv ostalog društva“. Rešenje koje će se po
ukidanju AFŽ-a primeniti bilo je organizovanje Komisije za rad među ženama pri odborima
Socijalističkog saveza radnoj naroda Jugoslavije. Zadatak novosnovanim telima je da uključi
žene u politički život i podspeši „raznovrsnu društvenu aktivnost“, ohrabrivanje samoinicijative
građana koja će dovesti do povećanja životnog standarda (Isto, 11). Metodi rada će zavisiti od
sredine gde se rad odvija. Paraleno će se podržavati rad posebnih ženskih društava koja su u
nekim delovima zemlje već osnovana, a koja će se baviti unapređenjem domaćinstava,
pomaganjem dečjih ustanova, edukacijom i pomoći majkama i deci i sl. Tomšič je u završnici
referata pozvala aktivne članice AFŽ-a da se uključe u postojeća ili osnuju nova društva koja će
se baviti majkama i domaćicama i tako im pomoći da budu aktivne u društvenom životu zemlje a
da ne trpi njihov lični život (Isto, 11). Uz to je objavila da će se društva tog tipa udružiti u Savez
ženskih društava Jugoslavije koje će nastaviti međunarodnu aktivnost koju je do tada imao AFŽ.
Paralelno sa političkim diskursom tekao je svakodnevni rad organizacija u sistemu AFŽ-a
Vojvodine. Pokrajinski odbor AFŽ Vojvodine je tokom januara, februara i marta 1951. u
osamdesetak vojvođanskih sela organizovao kurs za odgoj i negovanje dece. Kuseve 19 su vodili
lekari, babice, pedagozi, a održavali su se u prostorijama savetovališta za majku i dete, ili u
prostorijama mesnih organizacija AFŽ-a. Sledeće godine Pokrajinski odbor AFŽ-a Vojvodine je
organizovao savetovanje sa predstavnicama gradskih odbora AFŽ-a da bi se u gradovima
organizovala pomoć radnicama jer je postalo evidentno da su one preopterećene i nemaju
19
Cilj je bio smanjiti smrtnost dece u nekim delovima Vojvodine gde su žene krile porođaj, porađajući se u štalama,
odsecajući pupak srpom, pa su deca umirala od sepse. Kao odgovor na ovu pojavu AFŽ je uz odgovarajuće
pokrajinske službe, organizovao edukacije širom Vojvodine, a u nekoliko vojvođanskih sela otvorio stalna
savetovališta za majku i dete.
14
�vremena za „kulturno i političko uzdizanje, a neke ne poklanjaju dovoljno pažnje odgoju
dece“(Slobodna Vojvodina 2. mart (1952): 3).Zaključeno je da treba osnovati grupe u okviru
gradskih odbora AFŽ-a da prate uslove pod kojima žene rade, vode domaćinstvo, vaspitavaju
decu. Sreski odbori su širom Vojvodine organizovali domaćičke tečajeve i kurseve krojenja i
šivenja.Članice AFŽ-a su obilazile graničare u Vojvodini i nosile im hranu i poklone, što je posle
učestalih incidenata na granicama FNRJ prema zemljama iz socijalističkog bloka, bila politički
poželjne akcija.AFŽ Jugoslavije organizovao veliku akciju 20 na Kosmetu koja je pratila
donošenje Zakona o zabrani nošenja zara i feredže (1951).
Članice AFŽ-a u Vojvodini su počev od 1950, a naročito tokom 1951. i 1952. bile u
nedoumici 21 da li AFŽ postoji, a one koje nisu bile su uključene u akcije iz arsenala ekonomije
nege i brige.
Socijalistički patrijarhat 22
Polazeći od zakonski utemeljenje ravnopravnosti muškaraca i žena, učešću žena u
privrednom i političkom životu zemlje i posebnoj zaštiti majki i dece žene može se reći da su
žene u perodu 1945-1950. u socijalističkoj Jugoslaviji snažno iskoračile u javnu sferu i dajući
veliki doprinos građenju novog, pravednijeg društva. U Vojvodini su merljivi rezultati promene
ženske situacije na planu obrazovanja, učešća u političkom i privrednom životu respektabilni, a
dati su kako kroz zbirne pokazatelje ženskog aktivizma tako i kroz mnogobrojne reportaže i
izveštaje gde se imenom i prezimenom pominju junakinje izgradnje socijalizma u mnogobrojnim
aktivnim ulogama (Stojaković, 2012).
Vojvođanska ekipa, u okviru ove akcije, obišla je 48 sela da bi praktično poučile žene koje nikad nisu izlazile van
kućnog praga. Pokazale su im kako treba održavati domaćinstvo, kuvati, negovati i vaspitavati decu, održavati ličnu
higijenu. Tom prilikom pregledano je 700 trudnih i bolesnih žena (Stojaković, 2007).
21
U Novom Sadu je 1952. osnovano udruženje „Naša deca“ sa zadatkom da pruža „socijalnu zaštitu majci i detetu“
(Slobodna Vojvodina 18. januar (1952): 3). Novosadski dnevni list Slobodna Vojvodina je tim povodom obavestio
javnost da je novo udruženje već tada imalo 700 članica. Razmere pometnje u vezi sa statusom AFŽ-a posredno su
zabeležene u pomenutom članku Slobodne Vojvodine jer se u tekstu kaže da su mnogi mislili da je AFŽ ukinut, što
autor teksta negira i objašnjava da Udruženje žena preuzima samo jedan deo zadataka...“ (Isto, 3).
22
Izraz sam pozajmila od Nede Božinović koja je o ukidanju AFŽ-a rekla: „Opet patrijarhat na djelu. Svaki put se
nađe izgovor da se žena vrati nazad. Ovdje se nije radilo o čistom patrijarhatu, nego o socijalističkoj ideologiji...
Bilo je teško prihvatiti ženu kao ravnopravnog čovjeka...“ (Stojaković ur. 2002: 48).
20
15
�Promena društveno-političkog konteksta od 1950. kroz procese decentralizacije i
samoupravljanja, većom i širom kompetencijama narodnih odbora u okviru Narodnog fronta
(koji je kasnije transformisan u Socijalistički saveza radnog naroda) uslovila je promenu
strukture političke i ekonomske moći. Sastavni deo ovog procesa bilo je i preispitivanje
ideoloških postavki emancipacije žena i uloge AFŽ-a u novoj fazi razvoja socijalizma.
Sagledavši žensku situaciju u socijalističkoj Jugoslaviji liderka AFŽ-a Jugoslavije Vida Tomšič
je1950. zaključila daje žena ravnopravna sa muškarcem u izvesnom smislu i izvesnoj meri i da je
žena „prosječno govoreći“ dostigla politički nivo muškarca (Tomšič,Glas žena septembar
(1950): 1).Kategorije: u izvesnom smislu, izvesnoj meri i prosečno govoreći u doba kada se u
sistemu AFŽ-a zapisivala svaka aktivnost žena znače da Tomšič nije nameravala da izrečene
tvrdnje o dostignutoj emancipaciji žena podrži procenama koliki bi to bio broj žena.Planje bio da
se taj, doduše nejasno definisan korpus politički edukovanih ženaumesto u AFŽ-u uključi u rad
KPJ i Narodnog fronta u rešavanje svih pitanja,a ne samo onih koja se vezuju za korpus
tradicionalno ženskih aktivnosti. To je u načelu bio dobar plan uključenja žena u različite
strukture odlučivanja. Ali nije bilo jasno o kom broju žena je reč, na kojim novoima moći bi one
bile u prilici da učestvuju u odlučivanju i sa kojim efektima u odnosu na interese žena? U razradi
ovog plana, imenujući pitanja različita od tradicionalno ženskih Vida Tomšič nije vadila iz
korpusa privrede i politike već je to drugo navela ovim redosledom: pitanje higijene stanova i
smrtnosti djece, pitanja suzbijanja bolesti, epidemije malarije, sifilisa i drugih (Tomšič,Glas žena
septembar 1950: 2). Radilo se o utapanju organizacija AFŽ-a u odgovarajuće organizacije
Narodnog fronta radi ekonomije nege i brige.
Drugi, opet nedefinisani korpus žena, koji bi ostao u AFŽ-u trebalo je da se osloni na
volonterski radprofesorica, doktorica, pravnica, domaćica od kojih su mnoge posle redovnih
obaveza na poslu i kod kuće u AFŽ-u trebalo da se bave: pružanjem pomoći radnoj majci, zaštiti
matere i materinstva, ishrane u gradovima i raspodele mleka preko Međunarodnog dečjeg fonda
(Tomšič,Glas žena septembar 1950: 3).Plan se opet odnosio na žene u gradu koje su prema
Tomšič prosečno govoreći dostigle ravnopravnost. Tu su bile i novoformirane ženske
organizacije za zaštitu majke i deteta i Udruženje univerzitetski obrazovanih žena koje su trebale
da apsorbuju deo potreba za ženskim aktivizmom, pa je Tomšič zaključila dapostojanje
organizacije AFŽ-a nije nužnost, naročito ako na terenu deluje odbor žena unutar Narodnog
fronta.
16
�Ekonomska samostalnost jednog broja žena, tako podržavana u prvim godinama
stvaranja socijalističke Jugoslavije, kao temelj na kome se žene zaista i osećaju ravnopravnim u
odnosu na muškarce, očito je najpre bila posledica potrebe za nedostajećom radnomsnagom,
zatim deo emancipatorskog plana. Ekonomska samostalnost žena građena je na podeli na muške
i ženske poslove, što je dovelo do dvostruke pa i trostruke opterećenosti žena: s jedne stane
udarnički proizvodni rad, s druge rad u domaćinstvu i još povrh svega društvo politički rad.
Rešenje za slaganje ženskih uloga koje su položaj žena često činili neizdrživim bilo je već više
puta konstatovano (Sabo, prema Stojaković, 2007), a Tomšičga je samo iznova upotrebila.
Radilo se o nabrajanju sledećih koraka u razvoju društva: modernizacija domaćinstva, razvoj
uslužnih delatnosti, trgovine i industrije široke potršnje što je sve trebalo da izmesti deo
domaćičkih poslova iz kuće. Jedino se nije znalo kada će nabrojani procesi započeti, ali se te
1952 . znalo, a Tomšič je otvoreno rekla, da oni nisu bili prioriteti socijalističke izgradnje,
naročito ne modernizacija domaćinstva (Tomšič,Žena danas 93. (1952): 1).
U vezi sa temeljnim stavovima koje je o AFŽ-uiznela Tomšič na poslednjem kongresu
organizacije postoji interesantan kontrast: s jedne strane ona je u istorijskom smislu govorila
oAFŽ-u kao o čvrstoj i moćnoj organizaciji koju su žene volele, a s druge strane konstatovala da
jeto postala organizacija koja je getoizirala žene i kako je Tomšič tvrdila ohrabrivala stavove da
se za ostvarivanje sopstvenih prava one bore protiv čitavog društva (Tomšič,Žena danas 112
(1953): 10). Argumentacija o nepotrebnosti AFŽ-a je sličnaonoj koju je pre Drugog svetskog
rata koristila KPJu odnosu na feminističke građanske organizacijekada je definisanje posebnih
ženskih zahteva u borbi za ženska pravaKPJ tumačilaizmeđu ostalog i kao borba protiv
muškaraca (Božinović 1996: 128).Problem u vezi sa argumentacijom o potrebi ukidanja AFŽ-a
je bio i u tome što su organizacijom uvek rukovodile komunistkinje visoko pozicionirane u
sistemu KPJ, koje nisu primenile poznati diskurs samokritke kako bi ocenile i sopstveni rad u
AFŽ-u ili pokušale da analiziraju probleme u vezi sa procesom emancipacije kojim je kao i
drugim procesima u socijalističkoj Jugoslaviji rukovodila KPJ.
Posledica novih direktiva u vezi sa ženskim aktivizmomi uopšte položajem žena u
društvu mogle su se vrlo brzo osetiti što je bio znak krhkosti novih, tek osvojenih ženskih
uloga.U referatu na IV kongresu AFŽ-a Tomšič je upozorila na promenu položaja žena u društvu
koja se u nekim situacijama regredirao ka tradicionalnim ulogama žena u kapitalizmu: udaja kao
način izdržavanja žena i zavisnost od muževa koji zarađuju. Tendencije o kojima je Tomšič
17
�upozorila bila su po njenom sudu posledica nepravilno shvaćene decentralizacije,
demokratizacije društvenih odnosa i shvatanja o ulozi žena u društvu koje je okaraterisala kao
ostatak malograđanskih shvatanja pobeđenih nazadnih snaga.Ali neovisno od toga i pre promena
društveno-političkog plana bilo je delova socijalističke Jugoslavije gde su tradicija i običaji u
porodičnim odnosima i u vezi sa položajem žena bili jači od novih socijalističih zakona, kao što
je bilo područje Kosmeta, gde je ipak bilo aktivnosti AFŽ-a. U takvim sredinama AFŽ je često
bio jedina podrška ženama u pravljenju makar i skromnih iskoraka iz porodičnog kruga.
Tomšič je propustila da nove tendencije regresijeu pogledu položaja žena ozbiljnije
razmatra u kontekstu neuspeha socijalističkog ideološko-političkog plana emancipacije žena koji
se zaustaviona bedemima tradicionalnog, privatnog i porodičnog života i na granicama različitih
kulturološko-patrijarhalnih normi u koje su žene živele. Deo tog neuspeha bilo je i gašenje AFŽa i promena odnosa prema poželjnim ženskim ulogama.U kontekstu novih društvenih odnosa
Tomšič se zaustavila na nivou javnog upozorenja zbog „očitih nastojanja da se žena pretvori u
lutku koja misli da je za njen društveni položaj od najvećeg značaja njen spoljašnji izgled, i da
samo time, a ne svojim radom, sebi ozbeđuje mesto u društvu“ jedan broj žena se„okrenuo modi
i prevaziđenim načinima ponašanja (Tomšič,Žena danas 112 (1953): 10). Ova promena bila je
vidljiva naročito u „dnevnim i drugim novinama“ (Isto, 10).
Izveštaji, reportaže i vesti o radu organizacija AFŽ-a u Vojvodini objavljeni u AFŽ
štampi su pokazali da zahtevi za gašenje organizacije nisu bili uzrokovani potrebom koju je
iskazalo članstvo 23, već posledica političke odluke KPJ i ulaska FNRJ u novi fazu ekonomskog i
društvenog ustrojstva i da su komunistkinje, liderke AFŽ-a bile najpre predstavnice interesa KPJ,
a ne autentične predstavnice interesa žena. U AFŽ štampi nije bilo protesta zbog ukidanja AFŽa. Može se reći da su komunistkinje- liderke AFŽ-a smatrala da su rezultati procesa
emancipacije prihvatljivi 24 i da je ulazak nedefinisanog broja žena u odbore Narodnog fronta
(Socijalističkog saveza) sam po sebi dovoljan za predstavljanje autentičnih interesa žena.U
stvarnosti, delegatkinje žena su bile upućene da se bave „ženskim“ temama za čije definisanje
nisu imale presudni uticaj. Novoosnovane ženske organizacije, osnovane „odozgo“ nisu opstale
23
O tome je svedočila Neda Božinović: „Bona, veli što ukinuste `afižu`? - Dobro rekoh, sada postoji Savez ženskih
društava. – Ajde, veli naša `afiža`… Gadan grijeh ste počinili. Gdje ćemo mi sada da se okupljamo? Naši muževi
idu u kafanu, piju, igraju karte, kockaju se, a mi sedimo u kući čuvamo djecu. Od kako nema `afiže` mi se više ne
sastajemo” (Stojaković ur. 2002:47-48)
24
Postoji sličnost sa okolnostima ukidanja Ženotdela u Sovjetskom Savezu 1929. kada je privilegovani sloj žena
smatrao da je proces emancipacije dovršen, Žeotdel nepotreban, dok je u realnom životu bilo sasvim obrnuto
(Rowbotham, 1983: 102).
18
�jer nisu pratile potrebe svakodnevnog života žena. Autentični interesi mase žena iz sela i grada
više nikada nisu bili tako masovno i respektabilno efikasno u fokusu jedne organizacije kao što
je to bio slučaj u AFŽ-u.
Na kraju kada se govori o AFŽ-u i procesima emancipacije žena u prvim godinama
stvaranja socijalističke Jugoslavije mora se zaključiti da se radi o periodu poleta, optimizma i
beskrajnog rada, kada su mase žena napravile korake od sedam milja na društvenoj lestvici,
otvorile prostor slobodnog izbora u privatnoj feri, osvojile mnoga zanimanja i nove profesije
(kao što su novinarstvo i pravosuđe), a zatim je KPJ domete s početka velikog emancipatorskog
vala proglasila dovoljnim uprkos potrebama žena u svakodnevnom životu.
Literatura
Božinović, Neda (1966)Žensko pitanje u Srbiji u XIX i XX veku.Beograd: Devedesetčetvrta.
Petranović, Branko (1981)Istorija Jugoslavije 1918-1978. Beograd: Nolit.
Rowbotham, Sheila (1983)Svest žene – svet muškaraca. Beograd: Studentski izdavački centar USSO
Savić, Svenka (1993). Diskurs analiza. Novi Sad: Filozofski fakultet
Stojaković, Gordana (ur.) (2001)Znamenite žene Novog Sada I. Novi Sad : Futura publikacije.
Stojaković, Gordana (ur.) (2002)Neda - jedna biografija. Novi Sad : Futura publikacije.
Stojaković, Gordana (2007)CD- AFŽ Vojvodine 1942-1953. Novi Sad: izdanje autorke
Stojaković, Gordana (2012) Rodna perspektiva u novinama Antifašističkog fronta žena (1945-1953)
Tomšič, Vida (1980) Ženska v razvoju socijalistične samoupravne Jugoslavije. Ljubljana: Delavska enotnost/Naša
žena.
Šušnjić, Đuro (1973) „Analiza sadržaja“ . Kritika sociološke metode: uvod u metodologiju društvenih nauka . ur.
Đuro Šušnjić. 247-248. Niš: Gradina.
Vasić, Vera(1995) Novinski reklamni oglas, Studija iz kontekstualne lingvistike. Veternik: LDI.
Rezolucije, uredbe, referati i zaključci:
„Rezolucija Drugog kongresa AFŽ Jugoslavije“,Zora januar (1948): 22-23.
„Rezolucija AFŽ Jugoslavije Izražavamo svoje puno poverenje u rukovodstvo KPJ sa drugom Titom na čelu“, Zora,
jul (1948): 5-6
„Doneta je Uredba o osnivanju dečjih jasala i vrtića“,Zora avgust-septembar (1948): 15.
„Zaključci Petog plenuma Glavnog odbora AFŽ-a Srbije“, Zora novembar (1948): 7-8
„Rezolucija o osnovnim narednim zadacima KP Srbije“, Zora januar (1949): 4-6.
„Šta se na Kongresu odlučilo i kako da radimo“, Žena danas 81 (1951): 1
„Zaključci Petog plenuma AFŽ Jugoslavije održanog 15 i 16 juna 1951 u Beogradu“,Žena danas 84-85 (1951): 2-3.
„Referat Vide Tomšič- Mesto i uloga ženskih organizacija u današnjoj etapi razvitka socijalističkih društvenih
odnosa“, Žena danas112 (1953): 6-12
Članci:
J. B., Tito „Potrebno je da se i muškarac i žena obostrano bore za otklanjanje negativnih shvatanja o odnosu prema
ženi – Posle Kongresa Maršal Tito primio je grupu delegatkinja, na čelu sa Vidom Tomšič, kojima je između ostalog
rekao“, Žena danas 112 (1953): 1).
“Jedna nova mera za zaštitu majke i deteta”, Glas žena 11 (1950): 6.
„Novi život naših radnica“, Glas žena 1 (1948): 5
Tomšič, Vida „Masovni politički rad među ženama – jedan od najvažnijih zadataka AFŽ-a“, Zora, januar(1948): 910.
19
�Tomšič, Vida „Partija je pokazala ženama pravilan put njihove borbe“, Zora, avgust-septembar (1948): 1-3.
Tomšič, Vida „Organizacioni zadaci AFŽ-a“, Zora, oktobar (1948): 4-6.
Tomšič, Vida „U izgradnji socijalizma mi idemo putem koji nam je ukazao Peti kongres KPJ. Iz referata drugarice
Vide Tomšič na svečanoj akademiji povodom proslave 8. marta“, Zora mart (1949): 1-3.
Tomšič, Vida „Žene Jugoslavije u borbi za izgradnju socijalizma“, Glasžena, mart (1949): 1-3.
Tomšič, Vida „Zadaci i rad organizacije AFŽ-a u socijalističkoj rekonstrukciji sela“, Zora juni (1949): 1-2.
Tomšič, Vida „Kako treba raditi u našoj organizaciji“, Glas žena, septembar (1950): 1-3.
Tomšič, Vida „Kako treba ubuduće raditi među ženama“, Zora, oktobar-novembar (1950): 2-5.
Tomšič, Vida „Povodom 8. marta - Uloga žena u socijalističkoj izgrdnji. Pretstavnica Antifašističkog fronta žena
Jugoslavije i član CK KPJ drugarica Vida Tomšič održala je 7. marta preko Radio Ljubljane ovaj govor“,
Ženadanas 93 (1952): 1,7.
20
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Istraživački radovi
Dokument
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Vida Tomšič / Zašto je ukinut AFŽ - Gordana Stojaković
Subject
The topic of the resource
AFŽ
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Gordana Stojaković
Rights
Information about rights held in and over the resource
Gordana Stojaković
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
Srpski
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
3-IR
AFŽ
Gordana Stojaković
Jugoslavija
Vida Tomšič
-
https://afzarhiv.org/files/original/4605279301847a8a22f995910f25b1d5.pdf
2de2d1ef608d8941725fe773c2eb9c21
PDF Text
Text
Dr Gordana Stojaković
Ženski mirovni aktivizam u Jugoslaviji (1900-1941) 1
Istorijski aspekt mirovnog aktivizma żena na tlu Jugoslavije 2 nije poznata priča.
Nedovoljno je poznato i bogato nasleđe żenskog aktivističkog korpusa koji se intenzivno
razvijao od kraja 19. veka. Ovde se ne radi o fenomenu koji je imao isti intenzitet i rezultate u
svim delovima Jugoslavije.Zbog toga ċu nasleđe koje su ostavile osnivačice i aktivistkinje
żenskih organizacijau Vojvodini 3 izdvojiti zbog značaja koje je imalo na dalji razvoj żenskog
aktivizma na prostoru širem od Vojvodine i da bih u uvodu ovog rada dala potrebna objašnjenja
za tvrdnje o bogatstvu feminističke baštine.
Nasleđe vojvođanskih żenskih organizacija je najpre multinacionalno jer i pored toga što
su prve żenske organizacije nastale na nacionalnom ili veropisovednom kriterijumu, među njima
je postojala żiva saradnja kroz zajedničke akcije i preuzimanje dobrih rešenja na organizacionom
pa i na političkom planu.Ovo nasleđe je u vreme nastanka bilo deo evropskog żenskog pokreta i
sasvim u skadu sa dometima evropskog żenskog aktivističkog korpusa. Ono jeznačajno
zbogmodela uspostavljanjastabilne strukture prvih żenskih organizacija oslonjenih na fondove
koje su sopstvenim donacijama formirale osnivačice, dobrotvorke i članice istih, ali i zbog żivih i
plodnih veza koje su ostvarile na međunarodnom planu.Žene u Vojvodini su od kraja 19. veka po
ugarskom (mađarskom) Građanskom zakoniku imale moguċnosti za delovanje u javnoj sferi
(ravnopravnost żenske dece kod nasleđivanja, poslovnu sposobnost, pravo školovanja i na
univerzitetima) te su imovinom, novcem, obrazovanošċu koje je uključivalo znanje jezika (u
Vojvodini su svakodnevnom żivotu u upotrebi ili mađarski, nemački i srpski jezik) uspele da
formiraju plodno tle za razvoj masovnog żenskog pokreta. Na primeru srpskih żenskih
organizacija (zadruge) u Austrougarskoj może se dokumentovati ova teza. Postoji podatak da je
5441 članica raspoređenih u 59 zadruga Srpkinja u Austrougarskoj (uključujući i Bosnu i
1
Predavanje održano na Festivalu ženske umjetnosti i aktivizma u BIH, PitchWise u Sarajevu u septembru 2014.
Kraljevina SHS (1918-1929), Kraljevina Jugoslaija (1929-1941).
3
Treba napomenuti i činjenicu da su żene Vojvodine 1918. za kratko imale pravo glasa. Među poslanicima Velike
narodne skupštine Banata, Bačke i Baranje koja je izglasala prisajedinjenje Kraljevini Srbiji bilo je sedam žena.
Videti: Stojaković, Gordana ur. (2001)Znamenite žene Novog SadaI. Novi Sad: Futura publikacije; Stojaković
Gordana(2012) Milica Tomić u: Časopis Žena Milice Tomić. 5-16. ur. Vesna Nedeljković Angelovski. Novi Sad:
Muzej grada Novog Sada.
2
�Hercegovinu) i u par osnovanih u Americi 1910. raspolagalo kapitalom od К 927.514,47. 4Ovaj
kapital je bio u imovini (kuċe, zemlja...) i fondovima koji su bili aktivirani tek onda kada se od
kamate polożene glavnice za određenu svrhu mogla dobiti suma potrebna za realan żivot nekog
fonda. Time su aktivnosti koje su żenske organizacije osmislile mogle biti finansirana daleko u
buduċnost. To objašnjava zavidni broj institucija humanitarnog i edukativnog karaktera kao i
kontinuitet 5 izlażenja żenskih listovi koji su pratili aktivnost żenskih organizacija na domaċem i
inostranom planu.
Kao što je nepoznata opšta istorija żenskog pokreta na tlu drżava koje su činile
Jugoslaviju u periodu 1918-1941, tako je nepoznat istorijat mirovnih żenskih aktivnosti koju su
naše prethodnice ostvarile, a savremeni feministički pokret ih na żalost ne baštini, pa se njime ni
ne ponosi. Mnogi su razlozi za to i oni ovde neċe biti pomenuti, jer zaslużuju jedan poseban rad.
Usredsrediċu se na mirovni aktivizam zapisan u żenskoj štampi 6 počev od kraja 19. veka do
početka Drugog svetskog rata.Cilj je da pokażem da postoji značajno feminističko i mirovno
nasleđe nastalo u okviru żenskih organizacija na tlu Jugoslavije u periodu 1918-1941. Radi se o
respektabilnom żenskom mirovnom pokretu čiji su dometi bili sastavni deo internacionalnog
plana za očuvanje svetskog mira.
U prvom delu rada pratiċu mirovni aktivizam koji je bio rezultat rada żenskih
organizacija i saveza u posmatranom periodu, a drugi deo rada biċe najviše vezan za svedoċenje
Pauline Lebl Albala 7u tekstu „Yugoslav Women Fight for Freedom“ (New York City, 1943), o
aktivnostima koje su żenske organizacije i savezi preduzimalina domaċem planu protiv fašističke
Prema odnosu američkog dolara i austrougarske krune /1 USA $ vredeo je 5 K./ vrednost zadružne imovine
Srpkinja Austrougarske, Bosne i Herecegovine i Amerike od 927.514,47 K vredela je 1910. godine 185.502,89 USA
$ (KalendarŽenski svet Zemun 1910: 97-106).
5
Żenski svet (Novi Sad) je izlazio u periodu 1886-1914; Domaċica (Beograd) je izlazila u periodu 1879-1914 i 19211941; Žena (Novi Sad) vlasnice i urednice Milice Tomiċ je izlazila u periodu 1911-1914 i 1918-1921. Između dva
svetska rata su u kontinuitetu dużem od tri godine izlazili sledeċa glasila żenskih saveza, alijansi i pokreta koja su se
čitala u Vojvodini: Ženski pokret (Beograd, 1920-1937), Glas Narodne ženske zajednice (Beograd, 1928-1933),
Glasnik Jugoslovenskog ženskog saveza (Beograd, 1935-1940), Žena danas (Beograd, 1936-1940).
6
O żenskoj štampi poglavito na tlu Vojvodine videti: Stojaković Gordana (2012) Milica Tomić feminističko
nasleđe koje traje u: Časopis Žena Milice Tomić. 17-38. ur. Vesna Nedeljković Angelovski. Novi Sad: Muzej Grada
Novog Sada; Stojaković, Gordana (2012) Rodna perspektiva u novinama Antifašističkog fronta žena (1945-1953).
Novi Sad: Zavod za ravnopravnost polova; Stojaković Gordana (2013). Women`s World (1886-1914): Serbian
Women`s Laboratory as an Entrance into the Public Sphere in:Serbian Studies: Journal of the North American
Society for Serbian Studies 25 ( No 1). 21-58. ed Ljubica D. Popovich and Lilien F. Robinson (at al.). Bloomington:
Slavica Publisher, Indiana University.
7
Paulina Lebl Albala (1891-1967) pedagoškinja, književnica, prevoditeljka, urednica Glasnika Jugoslovenskog
ženskog saveza , kourednica Ženskog pokreta, bila je jedna od najuticajnijih feministkinja u Kraljevini Jugoslaviji.
Bila je članica mnogih feminističkih organizacija i predsednica Udruženja univerzitetski obrazovanih žena.
4
�opasnosti počev od tridesetih godina 20. veka do okupacije Kraljevine Jugoslavije (1941). Pored
mirovnih aktivnosti saveza i organizacija na nacionalnom i međunarodnom planu kao primere
mirovnih aktivnosti na lokalnom planu izdvojila sam one koje su bile vezane za Sarajevo, jer ċu
ovaj rad prezentovati u tom gradu.Izveštaj Lebl Albale, na koji ċu se pozivati, najpre se odnosi
na prilike u Beogradu,a pisan je po seċanju autorke i objavljen u Njujorku 1943. Deo njenog
svedočanstva o dešavanjima u periodu 1933 -1941. odnosi se na lično, neposredno iskustvo i
zbog toga je vredno,dok je deo o Narodnooslobodilačkoj borbi pisan na osnovu vesti koje o
ratnim dešavanjima u Jugoslaviji do nje stigle posredno i za koje ona nije imala tačan uvid. U
ovom radu ċu se pozvati samo na svedočenje Pauline Lel Albala o događajima koji su njeno
lično iskustvo.
Sudeċi po żenskoj štampi verovatno je među prvim aktivnostima żenskih organizacija u
vezi sa međunarodnom mirovnom politikom bio telegram podrške i nade za uspešan rad koji su
članice Beogradskog żenskog društva 8 uputileMirovnoj konferenciji odrżanoj u Hagu 6. (18)
maja 1899.(Ženski svetNoviSadbr. 6.1899:94).Novosadski Ženski svet je objavio i pismo
Ugarskog żenskog saveza austrijskom caru iugarskom kralju Francu Jozefu I u kome mađarske
żene, sestre i majke mole da se izbegne ratna opcija i da se spor 9 između Austrougarske i Srbije
reši pred Međunarodnim sudom u Hagu (Ženski svetNovi Sadbr.4.1909: 92).Ipak, kao početak
aktivnosti koje su označile podizanje svesti stanovništva o značaju očuvanja mira uzima se
objavljivanje izdanja na srpskom jezikuromana Berte fon Zutner 10„Dole orużje“ (1900)
zahvaljujuċi prevodu Katarine Milovuk, osnivačice Beogradskog żenskog društva (osn. 1875) i
predsednice Srpskog narodnog żenskog saveza 11 (1910-1913).Roman (pa tako i izdanje na
srpskom jeziku)uticao je na širenje pacifističke ideje i mirovnog ženskog pokreta u Srbiji i šire.
Tačna ortografija je Beogradsko Žensko Društvo.
Radi se o krizi izazvanoj aneksijom BiH od strane Austrougarske koja je trajala tokom 1908 i 1909.
10
Bertha von Suttner. Roman je objavljen 1889.
11
Tačna ortografija je Srpski Narodni Ženski Savez Kraljevine S.H.S.
8
9
�Katarina Milovuk. Foto: Srpkinja njezin život i rad, njezin kulturni razvitak i
njezina narodna umjetnost do danas (Sarajevo 1913: 69).
Narodni ženski savez Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca(NŽS) osnovana 1919. u
Beogradu. Već sledeće godine na skupštini organizacije u Zagrebu izabrana je prva uprava sa
mandatom od tri godine. Prva pretsednica je bila Danica Hristić (Beorad), a prve potpredsednice
su bile Zlata Kovačević-Lopašić (Zagreb) i Franja Tavčar (Ljubljana).NŽS je 1920. u svom
sastavu imao oko 250 društava sa oko 50.000 članica. („Izveštaj o radu Narodnog Žensko Saveza
za 1921.“ u: Ženski pokret Beograd. br. 11 - 12. 1921: 363).
Foto: Predstavnice Narodnog ženskog saveza Kraljevine SHS /verovatno 1921/.Fotografija: Rukopisnog
odeljenja Matice srpske i ne może se preuzimati i objavljivati. Ispred cvetnog aranžamana je Danica Hristić. Desno
je Zlata Kovačević –Lopašić. Foto: Glasnik Jugoslovenskog ženskog saveza 30. mart 1938: naslovna strana. Do nje
je Franja Tavčar. Foto: Glasnik Jugoslovenskog ženskog saveza 18. april 1938: naslovna strana.
Naslonivši se na prethodna međunarodne veze Srpskog narodnog ženskog saveza NŽS je
nastavio članstvo u Međunarodnom savetu žena (ICW osn. 1888. u Vašingtonu) i Međunarodnoj
alijansi za žensko pravo glasa (IAW osn. 1904. u Berlinu).U saglasju sa programima obe
�međunarodne ženske asocijacije i NŽS je imao brojne sekcije pa tako i sekciju za mir koju su
1924. činile šefica Delfa Ivanić (Beograd) i članice: Cirila Štebi (Ljubljana) i Marija Čardov
(Dubrovnik) (Ženski pokret Beograd br 8. 1924: 283). Predstavnice NŽS su o trošku drżave
prisustvovale kongresima ICW i IAW, a postoji podatak da je predstanica NŽS, Ana Hristiċ
učestvovala u radu Mirovne konferencije u "Uembleju" 1924. (Jankoviċ, 1926: 20).
Narodni żenski savez Kraljevine SHS se 1929. transformisao u Jugoslovenski żenski
savez 12. Ova promena nije bila samo posledica promena naziva drżave, veċ i posledica podela i
rascepa koji se desio 1926. kada je iz NŽS istupilo 12 organizacija na čelu sa najbrojijim i
najuglednijim, Beogradskim żenskim društvom.Uzrok ove podele je bio u tome što su NŽS
činila ženska društva različitih ciljeva i načina rada među kojima su dominirala ona humanitarna,
a u manjini su bila feministička tj. ona koja su otvoreno zastupala platformu borbe za ženska
politička prava. Formalno do sukoba je došlo zbog nezadovoljstva dogovorom oko podele
liderskih pozicija u NŽS. Zato je 1926. osnovan paralelni savez - Narodna żenska zajednica 13,
ali je 1929. ponovo došlo do rascepa i u toj organizaciji koju je tada napustio jedan broj
organizacija.Razlog (bar formalne prirode) je bio taj što je NŽS bio nosilac međunarodne
aktivnosti koja je bila uskraćena organizacijama članicama Narodne ženske zajednice(Glas
Narodne ženske zajedniceBeograd br. 5 i 6. 1929: 3,6).
Paralelno sa previranjima u i oko NŽC formirana su ženska udruženja i savezi koji su
promovisali i zagovarali aktivnu ulogu žena u novoj državi, zahtevali jednakost sa muškarca i
żena u svetu rada, politička prava za žene, naknadu za kućni rad žena, rukovodeće pozicije za
žene u državnoj službi... Među ovim udruženjima i savezima posebno mesto je imalo Društvo za
prosvećivanje žena i zaštitu njenih prava (1919) koje je promenilo naziv u Ženski pokret.
Organizacije Ženskog pokreta su 1923. formirale savez koji nazvan Alijansa feminističkih
društava u Kraljevini SHS (Feministička Alijancija u državi SHS) 14, a kasnije samoAlijansa
ženskih pokreta (1926). U grupu ženskih organizacija i saveza koja su zagovarala aktivnu ulogu
žena u društvu, njenu zaštitu u svetu rada i mirovni angažman spadali su: Udruženje
univezitetski obrazovanih žena (osn. 1927), Ženska stranka (osn. 1927) i Jugoslovenka liga žena
za mir i slobodu (osn. 1928).
Naziv organizacije je negde i Jugoslovenski narodni żenski savez.
Tačna ortografija: Narodna Ženska Zajednica.
14
Tačna ortografija: PRAVILA FEMINISTIČKE ALIJANCIJE U DRŽAVI S.H.S, Ženski pokret Beograd br. 9 i 10.
1923: 455–461.
12
13
�Jugoslovenski żenski savez (JŽS) je imao gotovo istovetnu organizacionu strukturu kao
NŽS, što znači da su se aktivnosti odvijale kroz različite komisije (sekcije). Godine 1929.
komisija JŽS se, u skladu sa mirovnim aktivnostima na međunarodnom planu, zvala Komisija za
mir i arbitrażu na čijem čelu je bila Milena Petrović, profesorka iz Beograda (Ženski pokret br.
21-24. Beograd1929: 2).Posle 1932. JŽS je imao Komisiju za mir i protiv trgovine żenama i
decom na čijem je čelu par godina pred smrt 1938.bila Vera Kiċevac-Petroviċ, istovremeno
jedna od liderki Ženskog pokreta (Beograd) i Udrużenja univezitetski obrazovanih żena
(Stojaković, 2011: 77).Nju je zamenila Danica Zečević, istovremeno i liderka Jugoslovenske lige
žena za mir i slobodu (Glasnik Jugoslovenskog ženskog saveza br. 5 1938: 37).
Fotografije: Danica Zečević Žena danas br. 1. 1936: 6. Vera Kićevac- Petrović Glasnik Jugoslovenskog
ženskog saveza br. 1 1939: 4.
JŽS bio pravni naslednik NŽS tako da su sve prethodno započete međunarodne
aktivnosti samo nastavljene. Među njima su bile i mirovne aktivnosti. To dokazuje i Rezolucija
JŽS donesena na supštini odrżanoj u Splitu 6-8. oktobra 1929.Ova Rezolucija se bavi mnogim
pitanjima koja se tiču polożaja żena u Kraljevini Jugoslaviji, a započinje zaključcima koje je
predlożila Komisija za mir i arbitrażu JŽS:
"Naše żenske organizacije ozbiljno prate rad Društva Naroda 15. One żele da se među mladom
generacijom pripreme eksperti za pojedina vażna pitanja, na prvom mestu to je pitanje manjina,
socijalno higijensku zaštitu żena i dece itd. Stoga da se zamoli Ministarstvo inostranih dela da
stavi određenim ekspertima sav potreban materijal za izučavanje i da im olakša odlazak i
15
Društvo naroda ili Liga naroda je osnovana 1919. sa ciljem da radi na uspostavljanju svetskog mira preko
koncepta razoružanja, kolektivne bezbednosti i rešavanja sporova među državama i nacijama kroz pregovaranje.
Organizacija je imala sedište u Ženevi.
�boravak u Ženevi" ("Rezolucija sa Skupštine Jugoslovenskog żenskog saveza" u: Ženski pokret
Beograd br. 21-24. 1929: 2). Rezolucijom se otvoreno zahteva od vlasti da se u drżavne
delegacijeza Društvo naroda uključe i żene. Takođese eksplicitno zahteva da se svi sporovi među
drżavama rešavaju "putem konferencija i arbitraża", zatim "budna pażnja i intelektualna
saradnja" żena na Balkanu i upuċuje poziv "bugarskim, rumunskim, grčkim i turskim żenama"
na saradnju jer to zahteva "ozbiljnost prilika na Balkanu" (Isto, 24). Zahtevi żenskih organizacija
i asocijacija širom sveta da se u zvanične drżavne delegacije na mirovnim konferencijama
uključe i predstanice żenskih organizacija bio je realizovan u sluċaju Kanade, USA, Engleske,
Urugvaja i Poljske jer su żene iz ovih zemalja bile punopravne učesnice Konferencije za
razorużanje (1932)("Manifestacije za mir i razorużanje u Jugoslaviji" u: Ženski pokret mart
1932: 35).
Balkanske prilike, kako se tada govorilo, očitovale su se i u formiranju novih drżava koje
su uključivale teritorije i narode koji su nekad bili u sastavu Austrougarske. To je bio razlog
stvaranja novog političkog saveza pod nazivom Mala Antanta 16. U skladu sa tim 1923. je
formirana Mala Antanta ženai to na Kongresu Međunarodne alijanse za žensko pravo glasa
(IAW) u Rimu sa zadatkom da okupi feminističke organizacije Kraljevine SHS (Jugoslavije),
Poljske, Čehoslovačke, Bugarske, Rumunije i Grčke u borbi za mir. Godine 1938. ovaj savez su
činili narodni ženski savezi Čehoslovačke, Rumunije i Jugoslavije, "ali kako su sve te ženske
organizacije bile dovoljno povezane i u Međunarodnoj alijansi za žensko pravo glasa, dakle čisto
feminističkoj organizaciji, to je potreba za jednom posebnom grupacijom sa uglavnom istim
ciljevima, postojala sve manja" ("Žene Male Antante" u: Žena danas Beograd br. 10. 1938: 10).
Mala Antanta drżava se raspala 1938, mada je dezintegracija započela 1936.
Iz izveštaja o Kongresu Internacionalne lige žena za mir i slobodu 17 koji je podnela
gospođa Budzinska-Tilicka na Kongresu Male Antante ženau Beogradu 1924.saznajemo da tada
nacionalne organizacije žena Kraljevine SHS i Kraljevine Rumunije nisu bile kolektivni čanovi
organizacije. Ipak, preko sestrinskih organizacija žene u Kraljevini SHS su saznale da je na
kongresu organizacije u Vašingtonu 1924. promovisana deviza: "jedan nov međunarodni režim"
sa namerom da se o pitanjima "razoružanja, arbitraže, sigurnosti, garantija za nacionalne
16
Mala Antanta je bio vojni savez koji su činile Jugoslavija, Rumunija i Čehoslovačka. Ovaj savez je osnovan 1920.
sa ciljem da se spreče eventualni pokušaji Mađarske i Austrije da povrate teritorije koje su pre 1918. činile
Austrougarsku.
17
Women`s International League for Peace and Freedom - Internacionalna liga žena za mir i slobodu osnovana je
1915 (Hag).
�manjine, ideje o demokratizaciji" o kojima se već razgovara unutar Internacionalne lige žena za
mir, razgovara i unutar Društva (Lige) naroda (Ženski pokret br 9. Beograd 1924: 356-361).
Godine 1928. osnovana je Jugoslovenska liga žena za mir i slobodu. Predsednica je bila
Danica Zečević, a među liderkama su bile Vera Kiċevac-Petrović i dr Ksenija Atanasijević.O
zadacima organizacije Danica Zečević je govorila: "Naše žene raznim predavanjima,
priređivanjem akademija i drugih manifestacija na Dan primirja11. novembra, na dan Prve haške
konvencije 18. maja i prilikom drugih prigoda, stvaraju javno mnjenje koje će se uvek opredeliti
u slučaju potrebe za mir. Nastojimo da se iz đačkih udžbenika izbace svi članci koji razvijaju
mržnju prema drugim narodima... Jugoslovenska liga žena za mir i slobodu provela je jedno
pismeno glasanje 18 za razoružanje i mir i dobilo za to preko 600 000 potpisa. Ovaj rad je bio
primećen i na međunarodnom kongresu za mir" (Stojaković 2011: 71). U nameri da promovišu
pacifizam među mladima Jugoslovenska liga žena za mir i slobodu je dodeljivala nagrade za
literarne radove na temu Dan primirja (11 novembar), a tim povodom su u svim školama držana
predavanja o značaju ovog dana sa ciljem da se promoviše ideja pacifizma, mira i saradnje među
državama i narodima (Lebl Albala, 1943:15).
Posledice Velikog rata, kao je nazivan Prvi svetski rat, bile su tako strašne da su
međunarodne żenske organizacije gro aktivnosti kreirale na način da što je moguċe više utiču na
donosioce odluka na planu lokalne i globalne politike da se aktivno radi na očuvanju mira,
razorużanju i rešavanju međudrżavnih sporova arbitrażom. Radilo se o čvrstoj nameri
milionskog članstva ovih organizacija da aktivno rade na jačanju antiratne politike kako u
sopstvenim drżavama tako i na međunarodnom planu. Jedna od akcija je bila i osnivanje
posebnog (Internacionalnog) Komiteta żena sa ciljem da se uključe u rad Konferencije za
razorużanje (1932) 19 i to skupljanjem żenskih potpisa za razorużanje i novčanih priloga koji su
trebali da pomognu rad Komiteta. U Kraljevini Jugoslaviji unutar żenskog aktivističkog korpusa
ovu akciju su predvodili Jugoslovenska liga żena za mir i slobodu, JŽS, a naročito Alijansa
żenskih pokreta ("Žene i konferencija za razorużanje" u: Ženski pokret Beograd februar 1932:
19).
Konferenciji za razorużanje je prethodila Međunarodna żenska konferencija o
razorużanju u organizaciji Međunarodne alijanse za żensko pravo glasa koja je odrżana u
18
Radi se o 1936. godini kada je skupljanje ženskih glasova uspelo za razliku od 1931. kada je skupljanje ženskih
glasova vlast zabranila.
19
Organizator Konferenciju za razorużanje (1932) je bilo Društvo (Liga) naroda
�Beogradu u maju 1931. (Lebl Albala 1943: 12). Kako svedoči Lebl Albala cilj Konferencije je
bio da raširi ideju pacifizma širom sveta i da na jugu Evrope demonstrira stav da će dobrobit
čovečanstva biti osigurana samo kada nacije budu rešavale nesporazume na odgovarajući, miran
način, a ne putem oružja 20 (Isto, 13). Među inostranim delegatkinjama Konferencijebile su i
predsednica Međunarodne alijanse za žensko pravo glasa Margery Corbett Ashby, Ruth Morgan,
predsednica Komiteta za mir Alijanse, Rosa Manus, jedna od vodećih članica Alijanse (Politika
15.05. 1931: 10 i 17.05.1931: 12) Događaj je politička javnost ocenila kao značajan jer su na
otvaranju Konferencije prema pisanju lista Politikau članku „Konferencija žena za mir i
razoružanje“ bili predstavnici Vlade Kraljevine Jugoslavije, Ministarstva inostranih poslova,
Beogradske opštine i drugihinstitucija i organizacija(Politika 18.05. 1931: 5). Delegatkinje
Međunarodne ženske konferencije o razoružanju u Beogradu usvojile su dve rezolucije:
Rezoluciju o razoružanju i Rezoluciju o ekonomskoj saradnji radi prevazilaženja svetske
ekonomske krize. Oba dokumenta u prvi plan stavljaju potrebu da se svetski mir gradi uporno i
dosledno i to ozbiljnom redukcjom naoružanja i međunarodnom ekonomskom kooperacijom na
prevazilaženju svetske ekonomske krize (Politika 20.05.1931: 4)
U odbranu mira i protiv naorużanja żenske organizacije svih zemalja prikupljale su i
potpise. Sakupljeno je 8 miliona żenskih potpisa u 50 zemalja, ali Jugoslovenkama to nije bilo
dozvoljeno ("Žene i konferencija za razorużanje"u: Ženski pokretBeograd februar 1932: 19).
Umesto 21 toga Alijansa żenskih pokreta u Kraljevini Jugoslaviji poslala je telegram
(Internacionalnom) Komitetu żena sa sedištem u Ženevi "sa toplim żeljama za plodan rad" i
prikupljene priloge 22 (Isto, 19).(Internacionalni) Komitet żena je 6. februara 1932. predao
sakupljene żenske potpise za mir predsedavajuċem Konferencije za razorużanje, Hendersonu
(Isto, 20). Aktivistkinje feminističkih i mirovnih organizacija su delile stav koji je promovisao
(Internacionalni) Komitet żena da je razorużanje preduslov mira, jer proizvedeno orużje ċe se
20
„The aims od the conferece were to spred the pacifist ideas all over the world and to demonstrate emphatically
here in the South of Europe, that the welfare of the mankind can be assured only if the nations would solve their
disputes in a proper peaceful way and not be resorting to arms“ (Lebl Albala 1943: 13).
21
Ipak, predstavnice jugoslovenskog feminističkog i mirovnog pokreta su pratile rad međunarodnih organizacija i
Lige naroda. Milena Atanacković, predsednica Ženskog pokreta u Beogradu i sekretarka Udruženja univerzitetski
obrazovanih žena, najčešće je na međunarodnom planu predstavljala feministički pokret Jugoslavije između dva
svetska rata. Zna se da je 1929. izabrana za članicu uprave Međunarodne alijanse za żensko pravo glasa, da je kao
posmatrač(ica) pratila rad Lige naroda i da je kao predstavnica Vlade Kraljevine Jugoslavije učestvovala u radu
Međunarodne organizacije rada (Stojaković, 2011: 76-77; Glasnik Jugoslovenskog ženskog saveza br. 6 1937: 43)).
22
Ženski pokret u Beogradu uplatio je 300 dinara, JNŽS – 2000 dinara. Nije dat podatak koliko je bilo pojedinačnih
priloga jer je Alijansa żenskih pokreta pozvala sve żene da ako mogu uplate po 10 dinara („Internacionalna akcija
żena za razorużanje“ u: Ženski pokret Beograd januar 1932: 11).
�kad-tad upotrebiti. U feminističkoj štampiu Kraljevini Jugoslaviji może se pročitati da je
Gandijev model nenasilnog otpora britanskom imperijalizmu nailazio na divljenje i odobravanje
(Ženski pokret Beograd februar 1932: 20).
Postoje izveštaji o radu organizacija Ženskog pokreta u Beogradu i drugim gradovima
koji sedoče o mirovnoj żenskoj aktivnosti. Tako je u Sarajevu 14. februara 1932. Ženski pokret
(Sarajevo) organizovao Akademiju za mir „koja je bila sjajno poseċena" („Manifestacije za mir i
razorużanje u Jugoslaviji" u: Ženski pokretBeograd mart 1932: 35). Predsednica Ženskog pokreta
u Sarajevu, dr Maša Živanoviċ, u uvodnom referatu je ponovila ciljeve mirovnog żenskog
pokreta među kojima i zahtev da se međudrżavni sporovi rešavaju mirnim putem, a da se u
slučaju rata prema drżavi napadaču primene sankcije koje se primenjuju i protiv pojedinacanapadača. Ona je iznela podatak da je u svetu 8 miliona żena potpisalo peticiju za mir i
razorużanje i pozvala żene Jugoslavije da aktivno rade na očuvanju mira i "vaspitanju omladine
za mir" (Isto, 35). Jovanka Šiljak, jedna od liderki Ženskog pokreta u Sarajevu je na Akademiji
za mir iznela podatak o stradanju dece Drinske banovine za vreme Prvog svetskog rata. Ona je
rekla da je „na desnoj strani rjeke Drine u 15 srezova rat ostavio 21.236 djece bez oca, 6 183
djece bez oca i matere, preko 9000 djece je gladovalo, 866 je umrlo od gladi, a 917 je moralno
propalo. Ako ovim brojkama dodamo još stradanje djece iz srezova s lijeve obale Drine onda ċe
taj broj podvostručiti i preċi 100.000 unesreċene djece“ (Isto, 35). Referat pod naslovom
"Međunarodne konferencije i razorużanje" podnela je Radojka Manojloviċ (Ženski pokret
Beograd mart 1932: 38-41). Manojloviċ je potsetila na hronologiju napora koji su počev od
dvadesetih godina 20. veka činjeni u okviru Drštva (Lige) naroda na planu za rešavanja problema
trke u naorużanju. U tom kontekstu pomenula je Ženevski protokol koji je između ostalog
predviđao međunarodnu konferenciju o smanjenju naorużanja sa ciljem da podnese predlog
dokumenta koji ċe biti osnov za redukciju naorużanja. Prvo je osnovan Odbor za pripremu
Konferencije o razorużanju. Posle niza nespešnih pregovora unutar Odbora, gde su najznačajniju
ulogu imali predstavnici vlada SAD, Velike Britanije, Francuske, Italije, Japana, Nemačke i
Sovjetskog Saveza, Odbor (Lige naroda) za pripremu Konferencije za razorużanje počeo rad
1925.,a tek je 1930. obezbedio veċinu glasova za predlog Konvencije o razorużanju koja je
podneta Savetu Društva (Lige) naroda. Kontekst u kome se rešavalo pitanje svetskog mira bio je
nepovoljan. Manojloviċ je o tome napisala: „.. I za godinu 1931. ostaje pitanje o ograničenju
orużanja neriješeno... U svijetu vlada jedno opšte nepovjerenje, strah, mrżnja, nesigurnost. Na
�Dalekom Istoku je na pomolu rat. Drżave se sve viš orużaju...“ (Isto, 41). Odjeci Konferencije o
razoružanju odražane 1932. mogli su se čitati i u ženskoj štampi. Tako Jugoslovenska žena u
članku „Konferencija za razoružanje“ konstatuje da je Rezolucija o razoružanju koja je na
Konferenciji usvojena u načelu jedan korak ka rešavanju problema i da tek predstoji onaj teži
deo koji će konkretno odrediti „minimum koji je potreban svakoj državi za održavanje njene
bezbednosti“ (Jugoslovenska žena Beograd br. 12. 1932: 1). Drugi svetski rat koji je započeo
1939. je pokazatelj neuspeha mirovne politike Društva(Lige) naroda materijalizovane kroz
odbore i konferencije o razoružanju, mirovne inicijative, separatne mirovne sporazume ali i
napore miliona da se sačuva svetski mir.
Kongres Međunarodne alijanse za žensko pravo glasa održan je 1935. (18-25. maja) u
Istanbulu. Prisutno je bilo oko 800 delegatkinja iz četrdeset zemalja sveta. Kongres je održan u
Istanbulu u znak priznanja borbi žena Turske koje su izborile zakonsku jednakost sa muškarcima
na planu građanskih i političkig prava. Na kongresu je konstatovano da su između dva konresa
Međunarodne alijanse za žensko pravo glasa (prethodni je održan 1929) žene Brazila i
Argentine izborile politička prava. Između drugih pitanja doneta je Rezolucija za mir u kojoj se
kaže da "uzrok rata nisu samo ekonomske prilike".. te da žene "imaju svetu dužnost da povedu
rat protiv imperijalizma" i da "ideja mira mora biti sveti rat za žene" ( M.A. „Rad Kongresa
Internacionalne Feminističke Alijanse u Carigradu“ u: Glasnik Jugoslovenskog ženskog saveza.
Beograd br. 5. 1935: 40).
Iste godine, 1935. je u junu održan Kongres Međunarodnog saveta žena u Briselu u
Belgiji. Delegaciju JŽS prevodila je predsednica Leposava Petković. U izveštaju koji je o tom
događaju objavila između ostalog se nalazi i podatak o radu Komisije za mir koja predlaže da se
u svim nacionalnim organizacijama, članicama Međunarodnog saveta žena preko sredstava
informisanja i drugim sredstvima objave "važne deklaracije i zaključke komiteta konferencije za
razoružanje o kontroli i fabrikacije i trgovini oružja, da bi kod svojih vlada izdejstvovale da ih
bez odlaganja primene"... (Leposava Petković „Zasedanje Internacionalnog ženskog saveza u
Briselu“ u: Glasnik Jugoslovenskog ženskog saveza Beograd. br. 6. 1935: 42).
�Leposava Petković. Foto: Glasnik Jugoslovenskog ženskog saveza br. 6. 1937: 43.
Kongres Međunarodnog saveta žena održan je 1936. (28. 09- 10.10) u Dubrovniku gde je
takođe mirovni koncept bio jedan od važnih tema(„Sa kogresa u Dubrovniku“. Žena danas
Beograd br. 1. 1936: 12-14). Ipak, glavne teme su bile: položaj zaposlene žene i položaj žene u
domaćinstvu i na selu.
Konferencija Međunarodnog saveta žena u Dubrovniku
(ICW). Foto: Glasnik Jugoslovenskog ženskog saveza br. 9.
1936: 71.
Posle dolaska Hitlera na vlast u Nemačkoj
1933. jugoslovenske ženske organizacije naročito
feminističke (Alijansa żenskih pokreta, Udruženje
univerzitetski obrazovanih žena, Omladinska sekcija ženskog pokreta 23) i Jugoslovenka liga žena
za mir i slobodu organizovale su redovna predavanja na sledeće teme: „Uzroci rata“, „Fašizam i
nacizam“, Internacionalizam i nacionalizam“, Rat u Etiopiji“, „Rat u Španiji“, Rat u Kini“,
„Metodi modernog ratovanja“, „Šta nas čeka u neposrednoj budućnosti“... Članice Omladinske
sekcije Ženskog pokreta i Udruženja studentkinja koje su u najvećem broju bile članice SKOJ-a i
KPJ organizovale su mnogobrojne kurseve u vezi sa aktuelnim političkim problemima.
Mesečnik Žena danas redovno prati međunarodne mirovne ženske skupove: Čehoslovačka
(Luhačevice), 1937; Marsej, 1938.,a izveštaje daju jugoslovenske predstavnice na ovim
23
Omladinska sekcija Ženskog pokreta osnivaju se od 1935. Članice su bile studentkinje komunistkinje i skojevke
koje su organizovale: predavanja, tečajeve, pronalaženje poslova, akcije razmene garderobe ... Sve akcije bile su
usmerene za sve zainteresovane žene a pre svega –žene radnice i službenice i nezaposlene žene. Omladinska sekcija
Ženskog pokreta pokrenula je list Žena danas (1936), jedan od najangažovanjijih feminističkih listova u istoriji
Jugoslavije. I levičarska omladina je predvođena komunistima je počev od tridesetih godina 20 veka manifestovala
protiv rata i fašizma. U Parizu je 1933 organizovan Omladinski kongres protiv rata i fašizma, a sledeće godine se
Kongres održao u Briselu. Na njima su učestvovali predstavnici jugoslovenske antifašističke omladine među kojima
je bio i Ivo Lola Ribar (Branko Petranović Istorija Jugoslavije 198-1978 Beograd 1981: 125).
�skupovima (Žena danas br. 8. 1937: 17, br. 15. 1938: 13). Angela Vode,jedna od liderki Ženskog
pokreta iz Ljubljane izdala je posebnu brošuru „Fašizam i žene“ (Beograd, 1935) gde je
istraživala uzroke nastanka fašizma i posledice po društvene odnose, naročito u odnosu na žene.
U prikazu knjige Angle Vode Milica Lendić je konstatovala da je Vode smatrala da su,tokom
recesije krajem dvadesetih godina dvadesetog veka, pristalice fašizma bile „mase
malograđana“ 24a da je nastanak fašizma bio u tesnoj vezi sa anarhijom u proizvodnji i
narušavanjem odnosa proizvodnje i potršnje (Lendić Ženski pokretbr. 3-4. 1935: 62). Prema
Lendić Angela Vode je smatrala da je fašizam „pokret vođen interesima finansijskog kapitala“ i
zato je po preuzimanju vlasti bio odgovoran tom istom kapitalu ne obazirući se na prethodno
data obećanja o boljem životu za sve (Isto, 62). Među prevarenima su bile žene koje su umesto
obećanog „sretnog života“ u kući bile izbačene iz produkcije, a na njihova mesta su bili
zaposleni njihovi muževi koji su radili za niske „ženske“ nadnice. Vode je pomenula i žene koje
su ostale zaposlene i za koje je tvrdila da su radile „pod nemogućim uvjetima“ (Isto, 62). U
zaključku brošure Vode je poručila ženama da one imaju najviše razloga da stanu u prvi red
borbe protiv fašizma jer „je to borba protiv ropstva, bjede i rata“ i jer je „rat neminovan put
kojim fašizam mora poći nakon što je bankrotirao na svim područjima: ekonomskom, političkom
i socijalnom“ (Isto, 62).
Da se političke prilike u Evropi komplikuju i zaoštravaju może se konstatovati i na
osnovu aktivnosti Međunarodne alijanse za żensko pravo glasa i Rezolucije koju su delegatkinje
usvojile na konferenciji u Cirihu u martu 1937. Pored opšte poznatih stavova da je mir u interesu
svih nacija, da je potrebno izgraditi kolektivnu bezbednost na interacionalnoj ravni tu su i stavovi
da se to mora učiniti na način da se ne ugroze načela Društva (Lige) naroda (Ženski pokret
Beograd br. 3-4 1937:43). U Rezoluciji se još każe da uDruštvu (Ligi) naroda "vlada nacionalni
egoizam", što implicira nekontrolisani uticaj velikih sila na odlučivanje u ovoj organizaciji, zato
se Rezolucijom zahteva njena reorganizacija i moguċnost uticaja javnog mnjena na odluke koje
se tu donose i od kojih zavisi mir u svetu (Isto, 43). Interesantan je i deo Rezolucije koji se očito
odnosio na obrazlożenje koje su davale drżave koje su se ubrzano naorużavale, a to je da se time
otvaraju radna mesta i jača ekonomija, pogotovo ona koja je bila u krizi. Rezolucijom su
24
Trocki je pisao da je fašizam pokret i ideologija „sitnog bružuja koji je podivljao... Mali je čovjek šakom prijetio
krupnoj trgovini kao da je socijalist; protiv radnika bučno je davao oduška svojoj buržoaskoj pristojnosti, svom
užasu od klasne borbe, svom bjesomučnom nacionalnom ponosu i svom preziranju marksističkog internacionalizma.
Ta politička neuroza osiromašenih milijuna dala je nacionalizmu snagu i zamah“ (Deutscher knj. 3. 1976: 90).
�aktivistkinje nacionalnih feminističkih organizacija pobijale tu tezu smatrajuċi je varljiom i
opsanom istovremeno nudeċi mere Međunarodne organizacije rada protiv nezaposlenosti i
ekonomske krize (Isto, 43). Konferencija u Cirihu nije bila samo posveċena mirovnom pitanju,
koje je očito bilo akutno i zbog toga je izbilo u prvi plan Rezolucije. Na Kongresu se raspravljalo
o problemima u vezi sa borbom za żensko pravo glasa u mnogim drżavama, ali o żenskom pravu
na radi diskriminaciji prema żenama u svetu rada.
Godine 1938. Nemačka je ušla u Austriju i tako stigla na granice Kraljevine Jugoslavije.
Hitler je obećavao da će te granice biti večne, ali kako Paulina Lebl Albala svedoči niko nije
verovao u ta obećanja već su svi sa zebnjom osetili da se opasnost nadvija nad čitavu zemlju.
Isčekivanje kada će nas Hitler napasti postaje sve jasnije u kontekstu političkih prilika u Evropi
toga doba. O tome Lebl Albala svedoči:
„Evropa je, zbog sopstvene slabosti i nesloge, kratkovidosti i egoizma, ćutke prihvatila
nemačko ponovno naoružavanje i napor da sveprožimajuća superiornost nemačke ratne
industrije dovede do njene nesavladivosti. I mada su još uvek rečima širili dotrajale fraze o
večnom miru, njihove čelične pesnice su pretile. Zbog toga što je Nemačka postala naš
neposredni sused nikom nije bilo dozvoljeno da slobodno izrazi svoje mišljenje, da apeluje da
ljudi udruže snage, da se pripreme za opšti otpor. Uvedeno je striktno cenzorstvo koje je
sklanjalo svaku ideju. I kada je naša slaba Vlada, prestrašena, počela da zaključuje kompromise
sa neprijateljskim silama, odričući se starog prijateljstva sa Francuskom, kada smo ubrzo videli
raspad Male Antante – tog jakog bedema protiv germanske agresije na jugoistok Evrope, tada
smo jasno videli opasnost koja nadire ka našim domovima i kuca na naša vrata. Niko više nije
pitao „da li će nas napasti“ već „kada će nas napasti“? Ali, budući da naša dnevna štampa nije
imala ni jednu reč direktnog negodovanja (nemački ambasador u Beogradu je konstantno
protestvovao u našem Ministarstvu inostranih dela zbog najmanje aluzije na opasnost od
fašizma) stranac je mogao da pomisli da smo bili kratkovidi jer nismo videli nadolazeće zlo, ili
da smo bili naivni pa smo verovali da ćemo uspeti da ostanemo neutralni, ili što je najgore od
svega da smo sve te događaje odobravali“( Lebl Albala 1943: 18)
Mnogo godina kasnije Branko Petranović će u Istoriji Jugoslavije 1918-1978 zapisati
identično zapažanje o bezizlaznoj situaciji u kojoj se Kraljevina Jugoslavija našla pošto su joj
Nemačka („Anšlus“ –pripajanjem Austrije, 1938) i Italija (zaposedanjem Albanije, 1939)
postale susedi a to je da je Kraljevina Jugoslavija bila pod pritiskom nemačkih političkih zahteva
koji su je udaljavali od nekadašnjih saveznika pre svih Francuske. U isto vreme, kako piše
Petranović, Nemačka i Italija su javno uveravale da će poštovati suverenitet i teritorijalni
integritet Jugoslavije a realno „skrivalo se planirano brisanje Jugoslavije sa političke mape
Evrope“ (Petranović 1981: 168).
�Minhenski sporazum iz 1938. potpisan je između Francuske, Velike Britanije i Italije sa
jedne strane i Nemačke sa druge strane, a njime je Nemačkoj priznato pravo na Sudete – oblast u
Čehoslovačkoj u kojoj je živela moćna nemačka zajednica, izazvala je ogorčenost iuznemirenost
u Kraljevini Jugoslaviji. I dok je štampa u Jugoslaviji donosila vesti o trijumfu Nemačke dotle je
u Beogradu ispred ambasade Čehoslovačke bio red omladine koja je želela da se prijavi u
čehoslovačku armiju. Paralelno sa tom akcijom koja je bila prećutana u štampi članice
Omladinske sekcije Ženskog pokreta akcijom od kuće do kuće objašnjavale su stanovništvu
Beograda šta se desilo Čehoslovačkoj. Ista organizacija je prikupljala dobrovoljna sredstva
namenjena građanima Čehoslovačke. Posle okupacije Čehoslovačke 1939. otpor koji su
organizovali omladina i ženske organizacije imala je i druge oblike: omladna je nosila značke
„mi ćemo braniti našu zemlju“ a ženske organizacije su pojačale akciju prikupljanja pomoći koja
je dostigla maksimum posle napada i okupacije Poljske 1939. To je događaj koji istoriografija
poznaje kao početak Drugog svetskog rata. Tada je jedan broj izbeglica našao utočište u
sedištima ženskih organizacija i doslovno (Lebl Albala 1943: 21).
Žene su se organizovale na način da je prikupljeno stotinu hiljada prijava za volonterski
rad u bilo kom poslu u vezi sa zadacima za odbranu zemlje. Paulina Lebl Albala je ovaj pokret
nazvala Ženskom odbrambenom službom (Women`s Defense Service )(Isto, 22).
Istovremeno Albala svedoči o političkom kontekstu koju su kreirale velike sile koje „su
ganjajući sopstvene egoističke interese iznova uspostavile bojna polja u našim dušama – pa zar
nisu to radile i mnogo puta u istoriji? - a u skadu sa mnogo puta potvrđenom praksom
podsticanja jednog malog narod protiv drugog, šireći svetom prezrivo pisanje i reč o
neprekidnom konfliktu balkanskih naroda, o tom „večnom evropskom buretu baruta” (Isto, 22).
Posle napada i okupacije Francuske 1940. na dan 14. jula kada je fašistička vojska
marširala ispod Trijunfalne kapije u Parizu grupa žena, kako Albala piše, se zavetovala da taj dan
neće jesti i piti u znak protesta i znak žalosti. Ono što je usledilo nije bilo u žiži istoriografije koja
je nastala posle 1945. Radilo se o potpunom potčinjavanju političkog i ekonomskog života
Kraljevine Jugoslavije nemačkim interesima, ali ne samo to:“Od nas je traženo da
demonstriramo solidarnost sa našim moćnim susedima kroz sve jače i nedvosmislene dokaze. Mi
smo trebali da se prilagodimo njihovom konceptu, da sarađujemo sa njima na svaki način, da
usaglasimo naše zakone sa njihovim. Tako je trebalo da počnemo, naravno, prvo sa Zakonom za
Jevreje“(Isto, 26).
�Kako Albala piše, Vlada Kraljevine Jugoslavije se podelila u vezi sa Zakonom o
Jevrejima, a na kraju su usvojene „restrikcije“ 1940. koje su značile zabranu školovanja u
srednjim i višim školama za jevrejsku decu i omladinu. Masovne proteste predvodile su ženske
organizacije udružene u JŽS i Unije za zaštitu dece Kraljevine Jugoslavije, a u Sarajevu su žene i
muškarci različitih nacija organizovali besplatne tečajeve za jevrejsku decu i omladinu kojoj je
bilo zabranjeno redovno školovanje. (Isto, 26-27).
Posle puča od 27. marta 1941. i masovnih protesta na ulicama Beograda Albala svedoči
da je mnogima bilo jasno da Hitler neće mirno primiti ove događaje a odmazda je usledila 6.
aprila 1941. bombardovanjem Beograda bez objave rata. Poslednji glas koji se čuo iz još uvek
slobodnог Beograda bio je ženski glas, glas voditeljke Radio Beograda tokom dva dana
bombardovanja. Ona je između ostalog poručila:„Nemačka avijacija je ubila desetine hiljada
beogradskih civila. Prizori koji su usledili posle nečuvenog bombardovanja na Cveti prevazišli
su sve moguće predstave užasa. Sve bolnice, sve crkve, sve škole i sve kulturne institucije su
uništene. Ali Jugosloveni će ponovo izgraditi još lepšu prestonicu“(Isto, 28).
U istoriju Jugoslavije će zatim ući hiljade devojaka i žena svih nacija koje će u
Narodnooslobodilačkoj borbi i posleratnoj izgradnji socijalističke Jugoslavije izboriti
ravnopravni položaj u odnosu na muškarce i svim sferama života i rada. Podvizi naših pretkinja u
borbi za mir i borbi za slobodu i žensko oslobođenje opominju da i pored toga što sve više
gubimo ranije osvojena ženska prava još uvek stojimo na njihovim ramenima. To ne smemo
zaboraviti.
Literatura:
Albala, Pauline (1943) Yugoslav Women Fight for Freedom. New York City: The
Yugoslav Information Center.
Deutsch, Isaak (1976) Trocki – prognani prorok 3. Zagreb: Liber
Јанковић, Зорка (1926) Проблем савеза. Земун: Макарије.
Lendić, Milica. „Žene i fašizam“. Ženski pokret 3-4. (1935), 62.
Petranović, Branko (1981) Istorija Jugoslavije 1918-1978 Beograd: Nolit.
Stojaković, Gordana ur. (2001) Znamenite žene Novog Sada I. Novi Sad: Futura
publikacije.
Stojaković, Gordana (2011) Prilog za istoriju ženskog pokreta u Vojvodini i Srbiji u 19. i
20. veku u: Uvod u rodne teorije. 63-81. Ivana Milojević i Slobodanka Markov (ur). Novi Sad:
ACIMSI i Mediterran Publishig.
�Стојаковић, Гордана (2012) Милица Томић у: Часопис Жена Милице Томић. 5-16.
ур. Весна Недељковић Ангеловски. Нови Сад: Музеј града Новог Сада.
Stojaković, Gordana (2012) Rodna perspektiva u novinama Antifašističkog fronta žena
(1945-1953). Novi Sad: Zavod za ravnopravnost polova;
Stojaković, Gordana (2013). Women`s World (1886-1914): Serbian Women`s Laboratory
as an Entrance into the Public Sphere in: Serbian Studies: Journal of the North American
Society for Serbian Studies 25 ( No 1). 21-58. ed Ljubica D. Popovich and Lilien F. Robinson
(at al.). Bloomington: Slavica Publisher, Indiana University.
Ženski časopisi
Календар Женски свет. 1910. Земун: Милан Илкић.
Женски свет. Нови Сад: Добротворне Задруге Српкиња Новосаткиња бр. 6 (1899) и
бр. 4 (1909).
Женски покрет/Ženski pokret. Београд: Друштво за просвећивање жене и заштиту
њених права/Ženski pokret.бр. 11 – 12 (1921); бр. 9, 10 (1924); бр. 8 (1924); бр. 21-24 (1929);
јануар, фебруар, март (1932); бр. 3-4. 1935: 62; бр. 3-4 (1937).
Глас Народне женске заједнице. Београд: Народна Женска Заједница бр. 5, 6
(1929).
Политика. Владислав Рибникар. бр. 8266-8271 (1931).
Југословенска жена. Београд: Вера Јовановић. бр. 12 (1932)
Гласник Југословенског женског савеза. Београд: Привредник бр. 5, 6 (1935).
Жена данас 1/1936 – 33/1944 (1966) (фототипско издање). Београд: Конференција
за друштвену активност жена Југославије.
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Istraživački radovi
Dokument
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Ženski mirovni aktivizam u Jugoslaviji (1900-1941) - Gordana Stojaković
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Gordana Stojaković
Rights
Information about rights held in and over the resource
Gordana Stojaković
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
Srpski
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
2-IR
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
1900-1941
Gordana Stojaković
Jugoslavija
mirovni aktivizam
žene
-
https://afzarhiv.org/files/original/cea8b65a8cdc7e0971622441ad42958e.pdf
16aadf9c7c30588c5de5a862fb2cfbca
PDF Text
Text
Naziv: ZENE U ISTORIJI SEMBERIJE, dopunjeno izdanje
Autorka: Tanja Lazic
lstrazivacice: Tanja Lazic, Ljubinka Vukasinovic, Radmila Zigic
Lektura i redaktura: Mirjana Stankovic
Recenzentkinja: doktorka filozofije Milena Karapetrovic
Zasto govorimo o zenama?
Dizajn: Ljilja Lukic
Stampa: Dekor Art, Bijeljina
"Talking about men without talking about women
is like clapping hands with one hand only" '
i
Vice versa
Urednica izdanja: Radmila Zigic
lzdavac: Organizacija zena ,Lara"
Beogradska 38, Bijeljina
Za izdavaca: Mariana Stankovic
lzdavanje publikacije omogucila:
OPSTINA BIJELJINA
Gradani Bijeljine licnim donacijama
1
~
!
I
I
I
\
�Rijec izdavaca
Pred Varna je dopunjeno izdanje knjige Zene u istoriji Semberije.
Zahvalne smo Opstini Bijeljina sto je prepoznala vaznost ovog istrazivanja i odobrila nam simbolicna, ali znacajna sredstva da otpocnemo
pisanje istorije zenske emancipacije u Semberiji. Taka smo bile u
mogucnosti da bar u leksikonskoj formi javnosti priblizimo zene koje
su do .1990. godine svojim aktivnostima ostavile trag u javnom zivotu
Semberije.
Ova nije bio lak posao. Stavise, vrlo cesto smo osnovne podatke o
zenama Semberije s kraja XIX i pocetka XX vijeka pronalazile samo na
grobljima, gdje su se na oronulim spomenicima tek nazirale godina
ro<ienja i smrti, iii imena bliskih srodnika. Za neke podatke trebalo je
dugo i istrajno izlistavati lokalne skolske godisnjake, arhive, novine iii
skromnu gradu sakupljenu u Muzeju Semberije, dok smo neke
pronalazili u arhivskim, muzejskim, biblioteckim i drugim institucijama
Bosne i Hercegovina, Srbije i Hrvatske. Stoga se najiskrenije zahvaljujemo: Maticnom uredu opstine Bijeljina, Muzeju Semberije, Narodnoj
biblioteci ,Filip Visnjic" Bijeljina, OS ,Petar Kocic" Brodac, Organizaciji
SUBNOR-a Bijeljina, Arhivu BiH Sarajevo, UABNOR-u Sarajevo-Centar, Maticnom uredu grada Dubrovnika, Muzeju pozorisne umetnosti
Srbije u Beogradu, Jevrejskom istorijskom muzeju u Beogradu, Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, i naravno svim autorima i autorkama cije smo publikacije i istrazivanja korislile.
Neke od predstavljenih biografija nastale su na osnovu licnih kazivanja iii kazivanja clanova njihovih porodica i potomaka zbog cega im
iskazujemo posebnu zahvalnost, kao i svim zainteresovanim za nas
projekat koji su svojim predlozima, savjetima iii ispravkama pojedinih
podataka omogucili da nas rad bude sto sadr:Zajniji i uvjerljiviji. U tom
smislu posebno su pomogli Mirjana-Seka Brenjo, Petar llic, Radomir
Nikolic, Bozidar £Jurkovi6, Mirzeta Tomljanovic. Mila Stanojevic i Zoran
Midanovic. Fotografije koje smo koristile u knjizi su iz privatnih kolekcija
i fundusa Muzeja Semberije.
Pisanje ove skromne knjige predstavlja svojevrstan dug nasim
prethodnicama, ali i znaeajnu lekciju koju smo naucile. Sada smo sv-
5
�jesne koliko je vazno da sto vise napisanog ostavimo o nasim savremenicama kako buduca zenska istorija ne bi ostala samo zbir prazmh
stranica. A lekcije koje dan as ucimo, frontovi koje otvaramo, pitanja na
koja trazimo odgovore, nisu nikakve novine, nego same slijed vee
stvorene staze zenskog pokreta koji sa puna napora grad1 nove
drustvene odnose nasuprot definisanoj matrici patrijarhalnog drustva.
Trudile smo se da pomirimo sve nase razlike nastale tokom burne
istorije ovih prostora; da sastavimo gradansku i socijalisticku Bijeljinu
i istaknemo crtu multikulturalnosti koju je ovaj grad oduvijek imao. lako
najcesce podijeljene u nacionalne organizacije nase prethodnice su
nekada zajedno, a nekada odvojeno, ulagale znimje i energiju da
poboljsaju zivot zena svoga doba u suglasju sa prilikama u kojima su
zivjele; da najsiromasnijima medu njima daju sansu za buducnost, da
sire ideje prosvjecenosti medu tada mahom nepismenom zenskom
populacijom. One koje su pristupale socijalistickom i antifasistickom
pokretu prije i u toku Drugog svjetskog rata, pokazivale su hrabrost i
posvecenost koja ne smije da bude izbrisana; kao sto se ne moze
zanemariti doprinos generacija stasalih u drugoj polovini XX vijeka koje
su na tekovinama vee priznatih zenskih prava 'vojevale' neke nove
bitke i nastavljale dalje sa osvajanjem do !ada nezamislivih ciljeva za
Zen e.
lzvore koje smo koristile nastojale smo da oslobodimo ideoloskih
obojenosti. Ne uzimajte nam za zlo ako to nismo sasvim uspjele
Tanja Lazic
Ljubinka Vukasinovic
Radmila Zigic
6
Njena pr.ica - zenska istorija Semberije
Dvije godine nakon objavljivanja publikacije Zene u istoriji Semberije (prve takve vrste u Bijeljini) autorke Tanja Lazic i Ljubinka Vukasi~ovic potpisuju i drugo dopunjeno izdanje. Urednica izdanja je Radmila
Zigic, predsjednica Organizacije zena ,Lara" iz Bijeljine. Pionirski poduhvat, kada je rijec o istoriji Semberije, pokazuje sve skriveno bogatstvo istorijskih arhiva i neispricanih svjedocanstava ovih prostora i
ukazuje koliko nedovoljno poznajemo i malo istrazujemo vlastito
nasljede. Zarobljeni u svakidasnjici zaboravljamo okrenuti se u proslost
i zahvaliti se anima koji/e su omogucili/e da mjesta u kojima zivimo
budu ono sto jesu dan as. lstorija kao nauka, ne samo na nasim prostorima, jos uvijek ima mnogo praznina kada je rijec o zenskoj istoriji.
lstina, mnogo toga se i promijenilo u decenijama iza nas i to prvenstveno zato sto su zene same shvatile koliko ostaju nevidljive uprkos
velikom doprinosu razvoju drustva, te su umjesto daljeg ostajanja u
sjeni, odlucile da svijet mijenjaju. Ova knjiga rezultat je takvih nastojanja i dugog mukotrpnog rada ciji rezultati pokazuju da je vrijeme
posveceno ovom poslu bilo vrijedno tog truda.
Najvazniji dio knjige cini sezdeset pet zapisa o zivotima izuzetnih
zen a, koje su obiljezile istoriju Semberije iii svojim mjestom rodenja iii
profesionalnim i zivotnim angazmanom. Ovdje ih sve treba spomenuti
jos jedanput, jer imena izuzetnih i vrijednih zen a mnogo se lakse zaboravljaju od imena muskaraca. To su: Hanumica Osmanbegovic, Magdalena-Maga Zivanovic-Nikolic, Kruna (rod. Dragojlovic) Acimovic,
Milica (rod. Dakovic) Krstic, Marija (rod. Ceranic) Todorovic, Jovanka
(rod. Jovicic) Aleksic, Rifka (rod. Danon) Alkalaj, Zorka (rod. Eric)
Dukanovic, Jelena (rod. Skibinska) Sersavicki, Milica Micic, Desanka
(rod. Urosevic) Ludvik, Ljerka Pejcic, Marija (rod. Bauer) Dordevic,
Sofka (rod. Vasiljevic) Nikolic, Slavka (rod. Kesic) Tosic, Koviljka (rod.
Tepavac) Psoncak, Olga (rod. Marasovic) Danilovic, Radojka Lakic,
Herta (rod. Baum) Gospic, Zorka Marinkovic, Hajrija (rod. Alijagic)
Jahic, Mirjana Mijojlic, Sofija Mijojlic, Zorka-Zora Pajkanovic, Mineta
Jahic, Atifa-Tifa Lipnicevic, Fadila Lipnicevic, Cvjetana (rod. Spasojevic) Jeftic, Andelija-Anda (rod. Stevanovic) Radovanovic, Roza Papo,
Zora Nikolic, Mirjana-Seka (rod. Eremic) Brenjo, Zorka VuceljaJosipovic, Cvija-Cica (rod. lvic) Trisic, Asija (rod. Kavazovic) Cemerlic,
7
�Koviljka-Kova (rod. Mitrinovic) Radisic, Sena Resic, Fatima-Fata Lipnicevic, Vukica (rod. Ostojic) Nikolic, Nada (rod. Tadic) Simeunovic,
Nevenka (rod. Kicanovic) Tadic, Milica Tomic, Desanka (rod. Lalatovic)
Lazarevic, Milica Sudar-Manojlovic, Ljubica Jovicic-Stancic, Rahela
Seka (rod. Volah) Altaras, Milica Zoric, Justina Kerkezovic, Radmila
(rod. Nikolic) Kajmakovic, Husnija Hadzisalihovic, Rada (rod. Latas)
Stepanovic, Mara (rod. Narancic) Perkovic, Nevenka (rod. Lazarevic)
Dokic, Danica-Dana (rod. Bilanovic) Rasinac, Darinka-Dara (rod. Perisic) Tesic, Almasa (rod. Selimovic) Ramadanovic, Jasminka (rod. Hajric) Hujdurovic, Rasida-Rasa (rod. Hrustic) Gehajic, Angelina-Gina
Rikic, Marija (rod. Buric) Rabrenovic, Ljiljana (ro5f. Malic) Lukic,
Zagorka-Zaga (rod. Simic) Stancic, Dubravka (rod. Zivkovic) Ostojic,
Stojanka-Seka (rod. flukanovic) Zakic, Admira Gurdic.
Bile su to darodavke, pjesnikinje, uciteljice, osnivacice i upraviteljice
skola, osnivacice kulturnih i prosvjetnih zenskih drustava, revolucionarke i partizanke, upravnice domova za ratnu sirocad, doktorice,
aktivistkinje Antifasistickog fronta zen a, humanistkinje, ... U tim za-pisima ponekad je rijec o tek nekoliko recenica, o nepotpunim informacijama, o fragmentima, ali ani su mazda jos znacajniji od cjelovitih
tekstova, jer nas podsjecaju na jedan bog at zivot od kojeg ostaje tek
malo u prasnjavim arhivama i na marginama, a da je drustvo pravednije i zahvalnije sigurno se to ne bi dogodilo. Sada smo u prilici da u tim
minijaturama, ociscenim od prasine i iznesenim na svjetlo, ponovo
vidimo bogatstvo zenskog svijeta i iskustva koje je po patrijarhalnim
nazorima bilo i ponegdje se i dalje smatra tek ostavstinom za kucne
skrinje ostavljene na tavanu iii u podrumu.
Godine njihovog rodenja pokazuju i sve mijene istorijskih zbivanja,
posebno one vezane za promjene u :Zivotu zena i sticanje prava koja
ce im omoguciti da postanu dio javne sfere, a da ne ostanu samo
neimenovane supruge, domacice i majke zasluzne tek za uspjehe
supruga i djece.
odno-oslobodilacke borbe. Mnoge od njih upravo zbog svoje hrabrosti
i beskompromisnog suprotstavljanja fasizmu zavrsavaju zivot u koncentracionim logo rima, zatvorima i u borbi. Po zavrsetku rata, one koje
su bile aktivne u Komunistickoj partiji nastavljaju svoje aktivnosti u
okviru Antifasistickog fronta zena, u okviru razlicitih lokalnih i republickih ustanova i institucija. lpak, i dalje malo je zena na vodecim funkcijama. Ravnopravno ucesce u obrazovanju u socijalistickoj Jugoslaviji
jeste temelj koji je omogucio zenama da daleko vise ucestvuju i iskazu
svoje sposobnosti u razlicitim oblastima zivota, jer sad mogu da se
bave razlicitim profesijama za razliku od generacija zena prije njih. Zato
ne iznenaduje, da u ovim zapisima mozemo sada pronaci i prvu
poslanicu u dr:Zavnoj skupstini, prvu sutkinju, prvu rudarsku inzinjerku,
prvu farmaceutkinju, prvu fotografkinju, ... Ta odrednica ,prva" pokazuje
nam da to vrijeme borbe za zenska prava nije toliko daleko u istoriji
koliko se danas mnogima cini. Posebno !reba spomenuti da su autorke
knjige istakle i vaznost zenske borbe za one koje su dvostruko potcinjene, jer su obiljezene invaliditetom, a njihova ucesce u drustvu i dan as
je otezano manje zbog njih samih a vise zbog drustva opterecenog
stereotipima i predrasudama.
Pregledno predoceni biografski zapisi predstavljaju tek dio knjige.
U prvom dijelu publikacije u okviru uvodnog teksta predocen je kako
opsti istorijski pregled borbe za ravnopravnost zena u Bosni i Hercegovini od kraja XIX vijeka do danas, taka i pregled zenskih drustava,
zenski aktivizam i politicki an!Ja:Zman na prostoru Semberije. Drugo
dopunjeno izdanje publikacije Zene u istoriji Semberije metodoloski slijedi nacin rada koji se primjenjivao i u prvom izdanju - istrazivanje dostupne istoriografske grade u arhivima, muzejima, privatnim zbirkama u
Bosni i Hercegovini i regionu. S obzirom da su u ovu knjigu uvrstene
biografije zena koje svojim angazmanom obiljezavaju drugu polovinu
dvadesetog vijeka dobar dio izvora jesu usmena svjedocanstva, a to
znaci da je skupljena i nova grada koja maze posluziti za dalje istrazivacke projekte kako danas taka i u buducnosti.
Mart, 2012.
Na pocetku dvadesetog vijeka zene se uglavnom bave prosvjetnim,
kulturnim i humanitarnim radom. U nesto vecem broju politicki angazovane zene postaju izmedu dva svjetska rata i to uglavnom kao clanice
socijalistickih i komunistickih organizacija, a kasnije kao ucesnice nar-
8
Milena Karapetrovic
9
�ZENE U ISTORIJI SEMBERIJE
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žene u istoriji Semberije
Subject
The topic of the resource
Društveni položaj žena u Semberiji
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Tanja Lazić, Ljubinka Vukašinović, Radmila Žigić
Source
A related resource from which the described resource is derived
UABNOR Centar Sarajevo
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Organizacija žena "Lara"
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2012
Rights
Information about rights held in and over the resource
Organizacija žena "Lara"
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
47-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
239 str.
1941-1945
aktivistkinje
Bosna i Hercegovina
društveni položaj
Jugoslavija
Kraljevina Jugoslavija
NOB
obrazovanje
politika
prosvjećivanje
Semberija
žene
ženska istorija
ženski pokreti
-
https://afzarhiv.org/files/original/8bc93988952a5187e5c7b6299b60a4c7.pdf
49c4a30040f0c96375186db65affd2e5
PDF Text
Text
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Dokumenti iz arhiva
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
A
Dokument
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Dopis Glavnom odboru AFŽ-a za Bosnu i Hercegovinu u vezi održavanja "Omladinske nedelje", od 23.05.1946.
Subject
The topic of the resource
Omladinska nedelja
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Zemaljski odbor Narodne omladine Bosne i Hercegovine
Source
A related resource from which the described resource is derived
Arhiv Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
23.05.1946.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Language
A language of the resource
SH
Type
The nature or genre of the resource
dopis
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
93-A
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
1 str.
"Omladinska nedelja"
1946
FNRJ
Glavni odbor AFŽ Bosne i Hercegovine
Jugoslavija
Narodna omladina Bosne i Hercegovine