1 10 4 https://afzarhiv.org/files/original/4ac6c2b6b64fe028db8b07a374544074.pdf 32119dbcd9b406d158b8c9371709b821 PDF Text Text ���������������������������������������������������������������������������������������������������� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Nada Dimić Životni put i revolucionarno delo Creator An entity primarily responsible for making the resource Gojko Marčeta Publisher An entity responsible for making the resource available NIRO "Dečje novine" Gornji Milanovac Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1979. Rights Information about rights held in and over the resource NIRO "Dečje novine" Gornji Milanovac Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 62-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 95 str. 1979. Gojko Marčeta Gospić Josip Kraš Karlovac Kozarac Lika List "Partizan" Nada Dimić narodna herojka Petrova gora Sisak štrajk Zemun Životni put i revolucionarno delo https://afzarhiv.org/files/original/5a7a8ae3598ffdbde635d7ca51bfe447.pdf 0f03d0a1e6e32b4e04e3c9a790338132 PDF Text Text ��Biblioteka LEGENDE dobitnik je Povelje »4. jul« — najvećeg društvenog priznanja za doprinos u gajenju tradicija narodnooslobodilačkog rata naroda i narodnosti Jugoslavije. �Izdavač NIRO »Dečje novine« Gornji Milanovac Za izdavača Miroslav Petrović generalni direktor Recenzent Branko Cvetković Odgovorni urednik Radmilo Lale Mandić Uređivački odbor Mirko Vujačić Radmilo Lale Mandić Ivo Matović (urednik) Dragan Marjanović Lektor Zora Maksimović Korektor Dobrila Petrović Grafički dizajn Rade Rančić Tehnički urednik Mirjana Avramović Štampa »Nikola Nikolić«, Kragujevac Štampanje u tiražu od 3.000 primeraka završeno avgusta 1978. godine �MILENKO PREDRAGOVIĆ Kata Pejnović ŽIVOTNI PUT I REVOLUCIONARNO DELO �BIBLIOTEKA »LEGENDE« VIII KOLO NARODNI HEROJI JUGOSLAVIJE �PREDGOVOR Žvotni put Kate Pejnović, put je revolucionara koji dolazi iz naroda i sav svoj život i svoje djelo posvećuje dobrobiti tog naroda. Susretao sam Katu još od vremena stjecanja njenih prvih revolucionarnih iskustava, pa sve do njene smrti. Nekoliko godina uoči rata jedan liječnik iz Gospića, simpatizer Partije, vraćao se noću iz SmiIjana iz posjete bolesniku. Sa čuđenjem i poma­ lo senzacionalistički mi je pričao kako je u kući bolesnice sreo ženu srednjih godina koja je ne samo pomagala bolesnici, već ujedno u kući pu­ noj naroda govorila o politici, o teškom životu se­ ljaka, o poretku, o situaciji u svijetu, o opasnosti od rata i o fašizmu, o tome da radni ljudi treba sami da se bore za svoju odbranu i odbranu zem­ lje itd. Pri tom ga je najviše čudilo što je govo­ rila jednostavno, jasno i s poznavanjem stvari, i više od toga — kako su nju, ženu-seljanku, paž­ ljivo i s uvažavanjem slušali svi prisutni. Te večeri su mu rekli seljaci da Kata zna pružiti pomoć bolesnom, da savjetuje u poslu i raznim prigodama, i da osim toga u bližoj i da­ ljoj okolici često govori o događajima u zemlji, 5 �svijetu itd. Liječniku, koji mi je to pričao, nije isto u glavu to novo i neobično interesantno što je doživio, da je seljačka žena politički agitator, komunistkinja, čvrsto afirmirana u selu, i kod Srba i kod Hrvata. Isto tako u Gospiću, gimnazijalka — skojevka Rada Tatalović, rekla mi je da kod njih dolazi neka seljanka iz Smiljana koja prodaje mlijeko, sir i drugo, i da daje razne knjige, beletristiku, socijalnu progresivnu literaturu, ali i neke »teže« stvari. Sve je to žena nosila u nekoj košari. Ka­ ko joj je kuća bila uz glavnu cestu na početku Smiljana, kuda se prolazilo za Bužim, Rastoku, Pazarište itd., to je ubrzo njena kuća postala »punkt« za vezu, poruke, sastanke itd. Naravno, znao sam dobro na koga se liječnik namjerio i o kome mi je Rada kazivala. Bila je to naša pouzdana Kata Pejnović. Koliko jednostavan toliko i interesantan bio je put i razvitak drugarice Kate Pejnović kao ra­ dne žene, majke više djece, do uvjerenog i volje­ nog revolucionara — komuniste. Već prvi kon­ takti s njom uvjerili su me u snagu njene volje, uvjerenje, borbenost i neustrašivost. Kao dobra domaćica imponirala je selu; znala je dobro go­ spodariti, raditi, a uza sve to nalazila je dovoljno vremena i imala neograničen entuzijazam za ma­ sovan politički rad. Mlada generacija kojoj je i namijenjen ovaj tekst upoznati će Katin revolu­ cionarni put, ispričan jezikom kakvim je govori­ la i ona sama. Mladi će tako otkidati od zabora­ va događaje i ličnosti iz naše revolucije, nastav­ ljajući njihova velika djela. Za svaku je pohvalu i inicijativa izdavača — »Dečjih novina« iz Gornjeg Milanovca — da ova­ kvim tekstovima djeluje među mladima. To je najbolji put da mlada generacija upozna život i djela svojih prethodnika, i da se i sami opredje­ ljuju za ideale za koje su živjeli veliki likovi na­ še revolucije. Jedan od tih likova je i Kata Pej­ nović, neumorna tkalja slobode, kako to kaže i autor pripovijesti o njoj. �ISPOD ONE GORE VELEBITA Tamo ispod sjevernih obronaka Velebita, na­ domak Gospiću, ugnijezdilo se selo Smiljan. I tu je u mreži života brojnih generacija, kao i svuda u Lici, od svega najviše bilo siromaštva. Valovi historije — koje su podizali brojni osva­ jači — vjekovima su tutnjali tim krajem; mije­ njale su se carevine i carevi, kraljevstva i kra­ ljevi. Svi su samo uzimali i otimali, a Ličani su vrijeme i događaje u svom životu mjerili od one do one bune, od onog do onog rata, suprotstav­ ljajući se uvijek iznova osvajačima i njihovim interesima. Živjelo se uglavnom od poljoprivrede i sto­ čarstva, otimajući od kamena i vukova. Tek šest posto ličkih prostora ziratna je zemlja, pa kad bi ljetina i najbolje ponijela, kruha nikad nije bilo dovoljno za sva usta. Industrije gotovo da i nije bilo; tek između dva rata pokoja pilana, seoski dućan ili služba u općinskim i sreskim mjestima. Valjalo je, stoga, Ličanima krenuti u svijet — trbuhom za kruhom: u Ameriku, Fran­ cusku, Belgiju, Njemačku. Svi koji bi otišli, vje­ rovali su da će se i vratiti s nešto ušteđevine za ženidbu i koju parcelu bolje zemlje. No svi se �nisu vraćali. Mnogi su ostali zauvijek u tuđini, tugujući u pismima za svojom Likom i šaljući ponešto novaca onima koji su ostali da bar pone­ kad plate poreze. Otuda valjda u narodu i uzrečica: »Djece i novaca nikad dosta«. Jer, Lika se stalno raselja­ vala, ali nikada nije raseljena. Da se djeca u jed­ noj obitelji nisu brojala na prste obje ruke, taj bi kraj već odavno bio pust. To je povećavalo si­ romaštvo obitelji, ali instinkt naroda za samo­ održanje bio je jači od svih računica. Čim bi dje­ ca stasala za posao i otisnula se u svijet, tvrda kora proje omekšala bi i postala slasnija. A kako je bilo u Lici, tako je bilo i u Smiljanu, a kako je bilo u Smiljanu tako je i u ku­ ći Dmitra Bogića i njegove supruge Jelene. (Ve­ likih socijalnih razlika u to doba, s kraja proš­ log vijeka, i nije bilo u Lici; netko je bio manje, a netko više siromašan, što je uglavnom ovisilo o tome je li netko imao koju ovcu ili komad zem­ lje više). Dmitar Bogić je bio žandarmerijski nared­ nik Austro-Ugarske Monarhije sa službom u Lapcu. Zbog bolesti zarana je umirovljen, pa se pre­ selio u Smiljan, svoje rodno mjesto. Na malom imanju, s još manjom mirovinom, uistinu se teško živjelo. Jelena je izrodila devetoro djece i da nije bila vješta i vrijedna krojačica, teško bi mogla zatvoriti krug životnih potreba u svo­ joj mnogočlanoj obitelji. Jelenina krojačka igla bila je veliki komad kruha u njihovoj kući. Šesto dijete po redu rođeno u obitelji Bogićevih — bila je djevojčica Kata. Rođena je po­ sljednje godine devetnaestog vijeka, kad su pro­ ljetni vjetrovi s mora topili debele ličke snijegove i kad su ponornice Lika i Gacka napuštale svoje obale i iskrile se na suncu poput pravih gorskih jezera. Bilo je to 23. marta 1899. godine. Još od ranog djetinjstva Kata se razlikova­ la od druge djece Bogićevih: puna nemira, trepe­ rila je poput lista breze ispod njena Velebita. Svojim krupnim pronicljivim očima tragala je za zagonetkama svoje okoline, tražila odgovore, ali uvijek s onim uobičajenim dječijim nestašlucima. �PRED ZIDOM SIROMAŠTVA Bogićevi su osobitu pažnju poklanjali svojoj djeci. Upinjali su se iz petnih žila da ih izvedu na put boljeg života od onog u kojem su oni sa­ mi brojali svoje godine. Bila je to neka vrsta mržnje prema siromaštvu svojstvena ljudima čiji pogled ide dalje od vlastita kućenog praga, •prve šljive j suhe brazde, sve tamo do daleke nade tople poput djeteta. Kako je koje stasavalo (dvoje je umrlo još zarana) skrbni roditelji sla­ li su ih da izuče neki zanat u Gospiću, a onda su, opasani snagom i zanatom, odlazili u široki svijet u potrazi za boljim životom. Tako je bilo s muškarcima. Djevojčice su imale drugi put. Majka Jelena slala ih je u Gos­ pić da izuče krojački zanat, kako bi znale šiva­ ti i ona »gospodska« odijela. A onda, u godinama djevojaštva igralo se u kolima, sjedilo na preli­ ma i tražila prava prilika za udaju. Tako su se osipale mnogočlane ličke obitelji, da bi ponovo, na novom ognjištu, buknuo život brojne djece. Došlo je vrijeme da i Kata Bogićcva krene u osnovnu školu, u svom rodnom Smiljanu. Ni­ zale su se petice u školskom dnevniku, ali — bi­ lo je i batina kao sastavnog dijela pedagoških mjera tog vremena. — Dobra je učenica, odlična — govorili su učitelji ocu Dmitru kad b,i navratio u školu da se raspita za svoju Katu. Pri lom bi obično na­ dodali: — Vrlo je nestašna — gdje djeca »zara­ te«, eto, tu je i K ata... Četiri godine u osnovnoj školi brzo su proš­ le. Iako je bila stalno odlična učenica, Kata je morala stati pred zidom neimaštine. Uzalud su učitelji molili njene roditelje da je pošalju u gos­ pićku gimnaziju; siromaštvo je nadjačalo i talenat djevojčice i roditeljske želje. UMJESTO KNJIGE — MOTIKA Izgledalo je da će Kata ostati tamo gdje je i bila. Želja da nastavi školovanje srušila se pred tvrdoglavom stvarnošću, no njeni unutrašnji ne­ miri tjerali su je da ne ostavi knjigu, ako je već morala ostaviti školu. Otac je po doseljenju iz Lapca donio sa so­ bom i svoju malu biblioteku. Bile su to, uglav- �nom, narodne pjesme o Marku Kraljeviću, Mi­ lošu Obiliću, uskocima i hajducima, kao i neko­ liko narodnih kalendara. Bila je to ona litera­ tura što je u obična puka podgrijavala nade da će i na njihovim obzorima zarudjeti osmijeh slo­ bode. Junaci iz narodnih pjesama izrastali su u moćne zaštitnike obespravljenih i ugnjetenih uz treperavu svjetlost petrolejskih lampi. Bilo je to ono lijepo, ali daleko i nedokučivo sjeme ko­ jeg je narod sijao s koljena na koljeno, da bi bar načas u duši osjetio veliku iluziju slobode. Nije se još bila ni zadjevojčila kada je po­ čela drugovati i s motikom, a uz sve to tkala je biljce i vezla. Da bi se koliko-toliko bolje živje­ lo, odlazila je raditi u seljaka s više zemlje, za nadnicu: kopala je, žela i obavljala, kao velika, sve poslove. Poslije mnogo godina sjećat će se Kata da su joj plaćali kao i odraslim poslenicima. TESLINA KUĆA 10 Ako je motika mogla i nahraniti usta, nije mogla nahraniti duhovnu potrebu za čitanjem. Kata je čitala sve do čega bi došla; svejedno da li bi se dokopala kakve knjige ili novina. Ali bilo je to ono vrijeme kada su i novine i knjige u njenom Smiljanu bile prava rijetkost. Prvi svjet­ ski rat već je tutnjao Evropom; svojim crnim kandžama zagrebao je i na vrata kršnih Ličana, odvodeći ih silom na daleka bojišta da se bore za tuđe interese, za interese kapitala Austro-Ugarske. I baš taj interes gladan kolonija i jefti­ nije radne snage gurnuo je čovječanstvo u kata­ strofu ubijanja, bolesti, gladi i poniženja. Kata Bogićeva, iako nije znala za prave uz­ roke toga rata, bila je već buntovnički raspolo­ žena. U carskom bilježniku prepoznala je neprav­ du jedne tuđinske vlasti. Kada bi bilježnik do­ šao po »carsko«, sjedeći kraj ognjišta, Kata bi mu, puna gorčine, govorila: — Gospodu hranite bijelim kruhom, a od si­ rotinje otimate i ono posljednje. I sjedila je Kata pored ognjišta tih ratnih godina, uz kotao vrele vode, čekajući šaku braš­ na za toplu palentu. Već se bila zadjevojčila ka­ da je, u razgovoru sa svojim suseljanima, često ponavljala: — Ovako ne može ostati, mora nešto novo doći... �U tom sukobu država ponajviše je stradava­ la sirotinja, bilo da je ginula na bojištima »u ime carevo« ili gladovala, opet, u ime carevo! I nerodne godine, i bolesti, i ratovi — sve je to išlo preko leđa potlačenog naroda, obespravljenog i poniženog. Bilo je to vrijeme kada se i u ličkog seljaka — tko zna po koji put u povijesti — ta­ ložio naboj eksplozije, drugačiji od svih dota­ da; naboj koji će jednog dana prerasti ogra­ ničenost bune i otvoriti putove svekolikoj čovje­ kovoj slobodi. Kata Bogićeva predosjećala je nove tokove, ali iz svoje perspektive zatvorenog seoskog kru­ ga još nije mogla sagledati korak koji vodi u no­ vu budućnost. Zato je, valjda, stalno i tragala za novim knjigama, tražeći odgovore na pitanja ko­ ja je postavljala za dugih zimskih noći, naslonje­ na na prozor i zagledana u ledenu pustinju ve­ lebitskih vrleti. Tražeći odgovore na pitanja, kakva njene vr­ šnjakinje u Smiljanu nisu ni u snu snivale. Ka­ ta je slučajno otkrila veliko blago u siromašnom selu. U kući gdje je rođen i gdje je živio velikan �ovog vijeka Nikola Tesla i njegovi, pronašla je biblioteku. Navraćala je u tu kuću i posuđivala već zaboravljene knjige. One iste knjige ispod čijih je korica izrastao i Nikola Tesla. (Pred sam kraj svog života Nikola Tesla, u svojoj hotelskoj sobi u New Yorku, stiskao je palce i bodrio na­ šu revoluciju, ne znajući da se u njenim prvim redovima nalazi i njegova susjeda iz Smiljana, Kata, koja je još k tome čitala njegovu lektiru!) KATINA UDAJA Pr<vi svjetski rat već je bio utihnuo; pale su dvije carevine — austrougarska i ruska. Na is­ toku Lenjinova Sovjetska Rusija polagala je te­ melj novoj historiji čovječanstva — vlasti radni­ ka i seljaka. Na Balkanu južnoslovenski narodi prvi put su se našli na okupu. Stvorena je Jugo­ slavija, ali ne onakva kakvu su mnogi zamišljali u vjekovnom ropstvu. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca već na početku nije ispunila očekiva­ nja; bila je to samo zamjena jednog za drugi ja­ ram. Poslije rata vraćali su se u Liku oni koji su preživjeli: bivši žandarmi i austrougarski podo­ ficiri, ali i ljudi koji su iz austrougarske vojske dospjeli u vrtlog Velikog oktobra. Donosili su vi­ jesti o jednoj velikoj revoluciji, o Lenjinu, o po­ bjedi ruskog naroda. Bila je to nova nada za potlačene radnike i seljake. Međutim, vlasti se boje komunista, jer njihove ideje ugrožavaju in­ terese buržoazije. Samo tri godine nakon stva­ ranja Jugoslavije, 1921. godine buržoazija donosi zloglasnu Obznanu kojom se zabranjuje legalan rad Komunističke partije Jugoslavije. Nastaju progoni komunista i žandarmska kundačenja. Te iste godine Kata Bogićeva udala se za svog suseljana Jovana Jovanišu Pejnovića. Bio je Jovan stariji od Kate nekih desetak godina, pa su Katu odvraćali da se udaje za njega. — Tako nešto ne dolazi u obzir, dala sam riječ i ja ću je i održati — odriješito je govori­ la Kata. Jovan Pejnović bio je povratnik iz Amerike. Za ušteđevinu kupio je neki komad zemlje i — to je bilo sve. Međutim, naslijedio je prilično veliko imanje, pa je Kata imala pune ruke posla. U međuvremenu, podasula su i djeca. Rodila ih �je Kata osmoro; dvoje je umrlo nedugo iza po­ roda, a jedno u četvrtoj godini života. Trebalo je raditi i u kući i na njivi. A Kata je imala i sre­ će: njen Jovaniša nije bio kao drugi muškarci u selu; pomagao je supruzi u kućnim poslovima. Donio je tu naviku iz daleka svijeta. Izgledalo je da je Kata udajom iz svojih misli sasvim pro­ tjerala intimne želje da se bori za bolji svijet, da čita i traga za tim svijetom. No, Kata Pejnović, shodno okolnostima u kojima je živjela, po­ lako, gotovo tiho stasavala je u svojim opanci­ ma u veliku revolucionarku, neponovljivu tkalju slobode. JEDNA KNJIGA ZA JEDAN PUT Kao žena i majka, Kala Pejnović uživala je nepodijeljen ugled i kod muškaraca i kod žena u svom selu. Isto kao i njena majka Jelena, Ka­ ta je često priskakdla u pomoć svojim suselja­ nima, bilo da je trebalo pomoći bolesnima ili savjetom uputiti kako se nešto radi. Knjige koje je čitala i znanja koja je sticala provjeravala je u svakodnevnom životu. Takvu Katu ljudi su cijenili, pomagala im je kada je bilo najteže, a to se ne zaboravlja. Svoj ugled stalno je povećavala. Ljudi su je ci­ jenili jer je bila dobra i skrbna domaćica, a ka­ da bi im se obraćala znala je prenijeti i ono što misli i ono što osjeća. Budući da je čitala novi­ ne, govorila im je o prilikama u zemlji i u svi­ jetu, otvarajući prozore za skrivenu svjetlost u gotovo nepismenih ljudi. U svakoj zgodi — na prelima i igrankama posebno — ljudi su je slu­ šali, i stari i mladi, zažagrena pogleda i otvore­ nih usta, kao u djece začuđene čudesnim pri­ čama. Unatoč napornog rada, Kata je bila puna ži­ votne energije — voljela je igru i pjesmu. Bila je već zagazila u četvrtu deceniju života, a nje­ na aktivnost ne samo da se nije smanjivala, ne­ go sc stalno povećavala. Često je pješačila i u sedam kilometara udaljeni Gospić, gdje je pro­ davala, obično po kućama, mlijeko i sir. Tako je u jednoj kući upoznala gimnazijalku Radu Tatalović. Biio je to vrlo vrijedno poznanstvo: Ra­ da je bila skojevka, s bibliotekom beletristike, sa naprednim socijalnim sadržajima, ali i nešto �marksističke literature. Kata je osvojila Radu svojom neposrednošću, dubinom misli i jedno­ stavnim izražavanjem. Slučajno poznanstvo pre­ raslo je u prijateljsko povjerenje: Kata je iz Gos­ pića nosila kući, u svojim košarama, prvo raz­ ličite beletrističke tekstove, a onda i one »teže«. — Čita do zore, sav petrolej potroši! — go­ vorio je njen Jovaniša, inače ponosan na Katu i njen nepodjeljen ugled koji je već uživala u podvelebitskom kraju i među srpskim i među hr­ vatskim stanovništvom. Od svih knjiga koje je dobila, na životni put Kate Pejnović i njeno opredjeljenje, kako je to i sama govorila, najviše je utjecala »Mati« Maksi­ ma Gorkog. Bila je to knjiga za jedan put, za jedno jedino opredeljenje: za revolucionarni po­ kret. S tom knjigom jedna seljanka nadopunila je svoj svijet, jedna majka u vječno crnoj ma­ rami, visokog umnog čela, krenula je da i ona sudjeluje u stvaranju nove povijesti. Tu knjigu dobila je od jednog pekarskog pomoćnika iz Gos­ pića. Katina kuća bila je uz glavnu cestu što je od Gospića išla dalje prema Bužimu, Rastoku, Pazarištu... Biljeg joj je bila velika mirisna li­ pa, zasađena na dan rođenja Jovana Pejnovića. Mala kuća kod lipe, nekoliko godina prije dru­ gog svjetskog rata, postat će mjesto dogovora i glavna baza gospićkih komunista i skojevaca. Bilo je to vrijeme kada se nad sudbinom čovječanstva počeše nadvijati mutni oblaci fa­ šizma, dopirući i tamo podno Velebita. U svojoj autobiografskoj ispovijesti Kata je pisala prisjećajući se tih vremena: »... Upoznala sam se s Jakovom Blaževićem i Nedjeljkom Žakulom 1937. godine, koji su mi posvetili punu pažnju i davali mi napredne knji­ ge. Čitala sam neke stvari iz 'Političke ekonomi­ je', zatim 'Srp i čekić', Historiju SKP(b), 'Prole­ ter', 'Vjesnik' koji je tada izlazio. Cdtala sam 'Gvozdenu petu' i još mnoge druge napredne knjige...« Na putu približavanja članstvu u Komunis­ tičkoj partiji Jugoslavije, Kata Pejnović se stal­ no uzdizala, proučavala revolucionarna iskustva i teoretske postavke marksističko-lenjmističkih autora. »Uviđajući sve više teški i ropski život, koji sam preživljavala, ponukalo me je da što više učim za bolje uslove života« — pisala je Kata o sebi. �Pripremajući se za odlučnu, revolucionarnu borbu, za svijet koji neće nalikovati na onaj u kojem je ona tada živjela, pripremala se i za ula­ zak u Komunističku partiju Jugoslavije. DUBOKI TRAGOVI AKIFA ŠEREMETA Zanimljiv je razvoj komunističkog pokreta, u Lici, posebno u Gospiću i njegovoj okolici. U nerazvijenu kraju nije bilo ni radničke klase. Tek pred sam rat u većim mjestima razvit će se znat­ nije zanatstvo, nešto drvne industrije i trgovina. Ipak, još 1923. godine u Gospiću je djelovala organizacija Komunističke partije, gdje su se po­ sebno isticali Mile Počuča i Ivica Gržetić. Me­ đutim, budući da su ti komunisti napustili Liku — i partijska organizacija je prestala djelovati. Tek godine 1927. u Gospiću je ponovo osno­ vana partijska organizacija. Naime, iz Banje Lu­ ke je bio protjeran profesor povijesti Akif ŠeKata s kćerima Milicom Počučom i Ljubom Obradović �remel i zaposlio se u gospićkoj gimnaziji. Akii je bio u to vrijeme član Centralnog komiteta komunističke partije Jugoslavije. Njegovim do­ laskom, u Gospiću je ponovo oživio partijski rad, koji više neće biti prekidan. Odmah po dolasku Šeremet razvija živu aktivnost među učenicima gimnazije, studentima (za ljetnih raspusta) i za­ natlijama. Bio je to jedan od vrlo darovitih sijača komunističkih ideja; na svojim predavanjima vješto je u lekcije povijesti uvrštavao i konkret­ ne probleme života, ne zaboravljajući da podsje­ ti svoje učenike na uzroke i posljedice odnosa u tadašnjem antinarodnom režimu. (Akif Šeremet nestao je u Staljinovim čistkama 1939. go­ dine — o. p ). Za kratkog Akifovog boravka u Gospiću u partijskoj organizaciji bili su: dr Pavle Gregorić, Jakov Blažević, Hubert Vidaković, Ive Cačić i Drago Marušić. Deset godina kasnije, kada Akifa više nije bilo među živima, partijski život u Lici bio je znatno razvijen. Partijske organiza­ cije osnivane su i po mnogim selima, uglavnom onim bliže općinskih i sreskih mjesta. Sjeme ko­ je je posijao Akif Šeremet među učenike, stu­ dente i zanatlije davalo je godinama pred sam rat značajne plodove. Iz tog sjemena izrastala je i Kata Pejpović. Katu je ponajprije zapazio pekarski radnik Jovo Rajčević, koji je radio u Gospiću, ali je ina­ če živio u Smiljanu. Kao član Partije upoznao je neke drugove iz svoje organizacije, prije os­ talih Jakova Blaževića i Nedjeljka Žakulu, da u njegovu selu živi žena koja po svom obrazova­ nju i ponašanju uveliko odskače od svoje sredi­ ne. I Rada Tatalović, gospićka skojevka, također je Jakovu Blaževiću govorila o ženi u crnoj ma­ rami, što u Gospiću prodaje sir i mlijeko i širi »živi marksizam«. Kada je u Španjolskoj izbio građanski rat (ljeto 1936. godine), u obranu španjolske repub­ like hitale su brojne internacionalne brigade. Taj rat bio je ispit savjesti naprednog čovječan­ stva — proletarijata i napredne inteligencije, bio je borba protiv fašističke najezde. I mnogi Liča­ ni svrstali su se u internacionalne brigade da s oružjem brane Republiku Španjolsku. Oni koji su ostali u zemlji, svesrdno, onoliko koliko su mogli, pomagali su svojim borcima, posebno na­ kon povlačenja interbrigada iz Španije, kada su mnogi naši borci bili zatočeni u francuskim lo­ gorima. U akcijama prikupljanja pomoći poseb- �no se isticala Kata Pejnović. Agitirala je u Smiljanu i drugim selima i prikupljala pomoć, od­ jeću i hranu za drugove u logorima. U aprilu 1938. Kata je primljena u Komu­ nističku partiju. Te godine stalno je bila u akciji: osim pri­ kupljanja pomoći našim drugovima u francusskim logorima, razvijala je živu antifašističku propagandu, posebno onda kada je Hitlerova Nje­ mačka napala i pripojila dio čehoslovačke — Sudete, u okvir svojih nacionalnih granica. U svojim sjećanjima (za RTV Zagreb) Kata kaže: »Organizirali smo velike demonstracije u Gra­ čacu, gdje se bilo okupilo nekoliko tisuća ljudi. Tumačili smo napad Hitlera na čehoslovačku kao opasnost fašizma i za našu zemlju.« Upravo ta opasnost nije kucala samo na vra­ ta Španjolske i Čehoslovačke, nego i na vrata naše zemlje i cijelog svijeta. Komunistička par­ tija Jugoslavije imala je pravilnu ocjenu tih do­ gađaja, a Kata je tu ocjenu znala prenijeti na ljude oko sebe, bilo da je govorila na zborovima, ili u svakodnevnim susretima s ljudima. Osim toga, Partija joj je dala zadatak da djeluje u le­ galnim organizacijama »Seljačka sloga« i »Seljač­ ko kolo«. Kata je radila gotovo bez prestanka. Dolaskom Josipa Broza Tita na čelo KPJ, oživio je rad na svim frontovima; za članove Par­ tije nije bilo niti je smjelo biti predaha. U me­ đuvremenu, fašistička Njemačka napala je i oku­ pirala Poljsku, a prije toga pripojila je u sastav svog »velikog Reicha« i Austriju. Fašizam je zvec­ kao svojim oružjem i na našoj granici. NAROD ZBIJA REDOVE Uoči svenarodnog ustanka 1941. godine u Lici je bilo 180 članova Partije. I srpska i hrvat­ ska buržoazija nastojale su svim silama da u tom kraju osiguraju prevlast svojih pozicija i interesa. Nasrtljivost te politike išla je sve do izazivanja međunacionalne netrpeljivosti i suko­ ba. Još tridesetih godina, u Lici je srpska buržo­ azija osnovala četnička udruženja, čiji je cilj bio proganjanje demokratski i revolucionarno orijen­ tiranih ljudi, a posebno izazivanje šovinističke mržnje i nepovjerenja između srpskog i hrvat­ skog naroda. / g r a d S '.- 2 Kata Pejnović �18 Hrvatska je buržoazija, s druge strane, isto­ dobno, kao odgovor na četništvo, počela s osni­ vanjem ilegalnih organizacija križara, koje poste­ peno postaju utočišta ustaša. I jedna i druga or­ ganizacija, u toku narodnooslobodilačkog rata, pokazat će svoja prava lica kao izdanci buržoaskih interesa predano služeći okupatorima. Međutim, unatoč svega toga, utjecaj komu­ nista u Lici je stalno rastao. Stasala je genera­ cija školovanih, i mahom revolucionarnom po­ kretu priklonjenih Ličana, koja se trudila da one­ mogući utjecaj buržoazije među narodima. Raz­ vojem trgovine i lihvarstva, seljaci su naglo siromašili i u idejama komunista nalazili jedini izlaz i perspektivu svog budućeg života. Isto ta­ ko, uoči samog rata u Liku se vraćaju radnici iz zapadnoevropskih i drugih zemalja (zbog eko­ nomske krize), gdje su mnogi od njih bili pripad­ nici tamošnjih radničkih i komunističkih orga­ nizacija. Sve je to utjecalo da se uoči drugog svjetskog rata u Lici razvije snažan revolucio­ narni pokret, s kadrovskim potencijalom sposob­ nim da povede narod na ustanak i u socijalistič­ ku revoluciju. Kata Pejnović bila je u to vrijeme već preka­ ljeni borac i aktivista. U Smiljanu je već bila osnovana partijska organizacija na čijem čelu se nalazio Jovo Rajčević. Valjalo je naći najpogod­ nije oblike djelovanja da se onemogući učvršći­ vanje pozicija buržoazije, te da se masama ob­ jasni profašisLčko d je ovan je jugoslovenske vlade. Kako je u Smiljanu već djelovalo srpsko »Seljačko kolo« i hrvatska »Seljačka sloga«, za čije djelatnosti je bila zadužena Kata, trebalo je članstvo tih kulturno-ekonomskih institucija čim čvršće povezivati. Zato je u kući Petra Pejnovića osnovan »Ekonomski centar«, gdje su seljaci mo­ gli kupiti umjetno gnojivo, prehrambene potrep­ štine i manje poljoprivredne strojeve; centar je trebao biti mjesto sastajanja članova obje te or­ ganizacije. U tome se u potpunosti uspjelo, jer te dvije organizacije, unatoč različitoj propagandi i trovanju međusobnih odnosa od strane nekih pravoslavnih i katoličkih popova, nisu bile ni u čemu suprotstavljene. Okupljanje Smiljančana u »Ekonomskom centru« Kata je koristila za učvr­ šćivanje bratstva i jedinstva, govoreći im da bur­ žoazija, huškajući ih na međunacionalnu netrpe­ ljivost, zapravo želi da odvrati borbu naroda protiv same te buržoazije. Kata je bila aktivna i omiljena i u jednom i u drugom društvu, pa �su njene riječi bile jače od svih vrsta propagande neprijatelja naroda. Iako je u to vrijeme već bio znatno popus­ tio okov buržoaske diktature, aktivnost Kate Pejnović nije mogla promaći doušnicima režima. Pop Matej Stijačić, te pop Tomljenović, često su i u svojim crkvenim propovijedima »proziva­ li« Kalu i »cinkali« je žandarmima. Oni su se bi­ li okomili na smiljansku zadrugu (Ekonomski centar) kao komunističko uporište. Baš zbog tih doušnika Katina je kuća često bila meta žandarmskih posjeta i premetačina. Ali, ona je već bila prekaljena ilegalka — u kući nisu mogli naći dokaze njene pripadnosti Ko­ munističkoj partiji ili neke druge tragove koji bi mogli upućivati na to. Osim toga, i sam ban Kostrenčić nije mnogo držao do tih popova, po­ sebno do Stijačića, kojeg je u pismu tadašnjem predsjedniku vlade Stojadinoviću nazvao »veo­ ma nasilnim i grubim čovjekom«. Godinu dana prije fašističkog napada na Ju­ goslaviju, u maju 1940. godine, komunisti su se borili da zbiju demokratske redove u jedinstve­ nu frontu radnog naroda na izborima za općin­ ska vijeća. Na tim izborima komunisti i kandi­ dati demokratskih opredjeljenja dobili su u mno­ gim općinama Like većinu glasova. Bio je to do­ bar znak pred događaje koji će vrlo brzo doći. U te značajne uspjehe j Kata je ugradila dio svog života. NOVO PRIZNANJE — NOVA OBAVEZA Pred sam rat u Lici je već bilo pedesetak par­ tijskih organizacija. Njima je, održavajući izrav­ nu vezu sa CK KP Hrvatske, rukovodio Jakov Blažević. On je već ranije uočio snagu i volju Kate Pejnović i njenu nepokolebljivost da istraje u obavljanju svih zadataka koje je pred nju postavljala Partija. Zato je bilo i prirodno da je 1940. godine Kata postala članom i Okružnog ko­ miteta KP za Liku. Naime, te godine održana je Okružna kon­ ferencija na Plitvičkim jezerima, kojom prilikom je formiran i Okružni komitet KP za Liku, u či­ ji sastav su ušli: Jakov Blažević (sekretar), Mile Počuča, Nedjeljko Žakula, Tode Marijan, Milan Vukmirović Škarpa, Kata Pejnović, Tomo Nikšić �i Dušan Brujić. Ovo visoko priznanje Kati je zna­ čilo još jednu novu obavezu. Ali za ženu njezina kova, koja se poput hrasta, polako uzdizala, ni najteži zadaci nisu neostvarljivi. — Na Okružnoj partijskoj konferenciji po­ stavljen je zadatak: proširiti rad sa ženama. Kri­ tički je ukazano na slab rad na tom planu. To zaduženje je bilo zajedničko, a ne samo moje. Članova partije — žena, nije bilo mnogo, dok je skojevki bilo dosta. Bilo je nekoliko žena — čla­ nova partije u Končarevu kraju. Inače su među članovima partije većinom bile intelektualke, neke na studijama u Zagrebu, a neke u Beogra­ du. One su iz SKOJ-a prešle u Partiju — priča­ la je Kata poslije oslobođenja, sećajući se sastan­ ka na Plitvičkim jezerima. Jesu li baš svi bili zaduženi za rad sa žena­ ma? Kata će to ipak shvatiti kao svoje zaduže­ nje, i krenuti u akciju. Pošteno komunistički: sve što napravim ja, napravili smo svi, ili obrnuto. Nije bilo dioba osobnih zasluga. Revolucija koja se približava tražila je da se brzo radi, da se na­ rod organizira, da bude spreman kako bi velebit­ ske visove napokon osvjetlila baklja slobode. Okružni komitet najčešće se sastajao u advokatskoj kancelariji Nedjeljka Žakule u Gospi­ ću. Tu su primane i poruke i upute za rad sa članstvom i narodom. Kata je gotovo svakodnev­ no, ako nije bila negdje dalje na terenu, od Smiljana do Gospića prevaljivala put pješice. Onda je došlo i prolcćc 1941. godine i pad Kraljevine Jugoslavije. U Divoselu održan je sa­ stanak Okružnog komiteta na kojem je dogovo­ reno da svi članovi Komiteta idu u rat, osim Ja­ kova Blaževića, koji se trebao povući u ilegal­ nost. Međutim, ubrzo su se svi vratili: neki još nisu ni bili stigli na odredišta, a buržoaska vla­ da je izvjesila bijelu zastavu, pokupila svoje kr­ pice i narodno zlato i pobjegla u inozemstvo — ostavljajući narod na milost i nemilost osvaja­ čima. Prisjećajući se tih dana Kata je pisala: »Ja sam ostala u Smiljanu. Drugovi su tada zaključili da nema smisla da sav rad Okružnog komiteta ostane na meni, jer sam već bila kom­ promitirana, pa su se bojali da se neću moći pro­ biti svugdje, bez obzira na svoje veze sa skojev­ cima i mojom djecom koja su mi pomagala. Ta­ ko je odlučeno da Jakov Blažević ostane u Divo­ selu, a ostali su otišli u r a t...« �Zbog sramne kapitulacije buržoazije, rat je završio prije nego je i počeo: Kraljevina Jugo­ slavija pala je za samo deset dana. Pala za sva vremena. Buržoazija je pobjegla u inozemstvo ili se stavila u službu njemačkim, talijanskim, mađar­ skim i bugarskim fašističkim okupatorima. Na­ rod je ostavljen na milost i nemilost okupato­ rima. Kata je, zajedno sa svojim drugovima komu­ nistima, bila u danonoćnoj akciji: počele su po­ sljednje pripreme za ustanak. Centralni komitet KPJ 15. aprila 1941. godine izdao je o tome i proglas, prvo sjeme slobode u porobljenoj Evro­ pi. STISNUTO SRCE I PESNICA Okupatorske armije još nisu bile osvojile sve krajeve zemlje kada je 10. aprila 1941. go­ dine u Zagrebu proglašena takozvana Nezavisna Država Hrvatska, poglavnika Ante Pavelića. Za Nikola Pejnović, najstariji Katin sin �narod Like došli su najcrnji dani u njegovoj his­ toriji. Odmah po dolasku na vlast ustaše su za­ vele krvavi teror. Naprosto su se natjecale tko će više uhvatiti i zaklati: Srba, Židova i Hrvata antifašista. Hrvatsko stanovništvo zastrašivali su četni­ cima, podstičući međunacionalnu mržnju Srba i Hrvata. Govorili su da su Srbi odgovorni za sve patnje hrvatskog naroda u staroj Jugoslaviji i da će tog zla nestati ako se Srbi protjeraju iz Like. Propali srpski političari građanskih parti­ ja uzvraćali su istom mjerom: huškali su Srbe protiv Hrvata. Međutim, i jedni i drugi bili su društveni talog, ološ najore vrste i jednog i dru­ gog naroda. Oni svojim narodima nisu željeli niš­ ta dobro: želja im je bila da se dodvore talijan­ skim okupatorima, da sačuvaju vlast buržoazi­ je, pa makar bila i ograničena zbog prisustva fašističkih okupatora. Talijanski fašisti, koji su okupirali Liku, obi­ lato su se koristili svojim domaćim slugama, po provjerenom receptu — zavadi pa vladaj. Samo nekoliko dana po dolasku u Gospić i Smiljan, ustaše su uhapsile Katinog supruga Jo vanišu. Narod još nije mogao vjerovati da će se ustaše odlučiti na dotad neviđena zvjerstva. Ipak su to učinile. Prvog dana strahovlade ustaše su ubile dvo­ jicu seljaka iz Smiljana. Njihova tijela bacili su u jamu poviše Bužima. Potom su zvjerski unakažena tijela bacali i u Janča i Ševićjamu kod Pazarišta. Bezdani o kojima su majke svojoj dje­ ci pričale čudesne priče, postali su stravični bi­ lježi strahovlade razularenog fašističkog ološa. Kata ide od sela do sela, po zadatku Partije. Valja sačuvati živote komunista i njihovih sim­ patizera, organizirati izbjegličke logore u ličkim šumama. Dolazi i ljeto. Ustaše su krenule u ma­ sovne pokolje srpskog stanovništva: u sanio če­ tiri dana krvavih orgija poklali su na stotine muš­ karaca, žena i djece. Pod ustaškim nožem gube živote Katin suprug Jovaniša i sva tri sina: Ni­ kola, Branko i Mihajlo. Da majci Kati bude i te­ že, Mihajla su ustaše živa zapalile. Mnoge majke bi presvisnule. Katino srce sc stislo; stegla pesnica, još odlučnija da se bori do konačne pobjede. Dogodilo se to baš u ono vrijeme kada je Kata pokušavala organizirati oslobođenje logo­ raša iz logora Jadovno. U tom logoru, pored dru­ gih, bilo je i pet tisuća Židova koje su ustaše �prebacile na otok Pag, gdje su svi do jedinog po­ ubijani i zakopani u grobnice koje su sami isko­ pali prije svoje smrti. Druge logoraše pobili su u Jadovnom, a lješeve pobacali u kraške jame i bezdane. Vjetar s Velebita i drugih ličkih plani­ na mirisao je na smrt. — Muža su mi prije bacanja u Šević-jamu zvjerski mučili, samo da progovori, da kaže gdje sam ja, Jakov i drugi drugovi. Kožu su mu derali, oko kopali, uši rezali, ali on ništa nije kazao — pričala je Kata. Kada se to dogodilo Kata je bila u jednom zbjegu, sa oko četrdesetak ljudi. U blizini su bi­ la još dva zbjega. Ustaše su ih otkrile i opkoli­ le. Kata je uspjela pobjeći u selo Vaganac i sklo­ niti se u kući Geme Šarića, komunističkog sim­ patizera. Nije tada znala da su joj dvije kćeri. Ljuba i Milica, preživjele. Ljuba je pobjegla iz škole u kojoj je odmah zatim izgorio veliki broj ljudi, žena i djece. Ljubu je spasila Hrvatica Luja Jelinić — čičin. A takvih je primjera bilo tih dana bezbroj u Lici. U smiraj tog stravičnog dana, Kata se spu­ stila u Smiljan. Od svega što je imala, ostala je lipa kao nijemi svjedok bezumlja. Krvave zvjeri povukle su se u svoje brloge, dok su se još tiho dimila zgarišta i tužno cvilili psi za izgubljenim gospodarima. Strpljenje naroda je dogorjevalo, primicao se dan odluke. Sa zgarišta krenula je Kata u Divoselo, gdje se nalazio Okružni komitet za Liku. Okupljenim ženama iz nekoliko sela održala je govor. — Ne želim nikom da doživi takve boli i stradanja kakve su doživjele stotine srpskih obi­ telji i oni Hrvati koji su se na bilo koji način suprotstavili krvavim zločinima ustaša. Da se to nikad ne ponovi — moramo se svi dignuti kao jedan u narodni ustanak — klicala je tada Kata. Jauci s Jadovna još se nisu bili ni stišali li prestrašenom narodu, a već je odjeknula grlena pjesma ohrabrenja u ličkim šumama: Oj narode Like i Korduna, Došlo vrijeme da se diže buna! U to vrijeme Kata je tako reći spadala s nogu; išla je od sela do sela i hrabrila zaplašene ljude, dizala im moral, ulijevala nadu. Lika ni­ kad nije stenjala pognute glave! Partija je već bila spremna da povede narod u borbu za oslo­ bođenje. �24 — Ustaše su oruđe okupatora — govorila je Kata na zborovima. Širila je bratstvo i jedinstvo Srba i Hrvata. Bila je presretna kada su njene riječi potvrđe­ ne i na dijelu: u Divoselo su došli skojevci, par­ tijci i antifašisti Hrvati iz njenog rodnog Smiljana — da se zajedno sa Srbima bore protiv ustaša i talijanskih okupatora. Kuje se borbeno jedinstvo naroda Like. Svojim jedinstvenim i narodu lako razumlji­ vim riječima, Kata neprekidno objašnjava ciljeve revolucije; i Srbi i Hrvati je prihvaćaju, jer go­ vori ono što oni sami osjećaju. Ispod crvenog barjaka revolucije koji je razvila komunistkinja Kata okuplja se narod Like. Ona postaje jedan od najistaknutijih organizatora narodnog ustan­ ka u tom kraju. Prve puške u Srbu, a potom i u Divoselu, zapalile su vatru slobode. Padaju ustaške posta­ je u selima, slobodan je i Donji Lapac. Onaj na­ boj, koji se polako taložio u ličkoj sirotinji i in­ teligenciji, eksplodirao je kao poruka poroblje­ noj Evropi: Ovaj narod ovdje bije bitku i za tvo­ ju slobodu! Za vrlo kratko vrijeme ustašama je Lika po­ stala veoma tijesna. Nema više onih bahatih hajki na nevine ljude; krvnici su pobjegli u utvr­ đeni Gospić, pod okrilje talijanskih okupatora. Splasnuo je teror crnih noževa, štakori su pob­ jegli u rupe. Narod je slavio svoje prve pobjede. Unatoč složenim uvjetima, Lika je ušla sprem­ na u ustanak. Za vrijeme opće mobilizacije, ka­ da su neprijatelji napali našu zemlju, vođena je politika da komunisti, skojevci i njihovi simpa­ tizeri, poslije rasula, čuvaju oružje. Komunisti su ga prikupljali. I u Katinoj kući bila je jedna sabirnica oružja. Otuda je oružje prenošeno u Divoselo, i skrivano u stogove sijena. Neposred­ no pred ustanak prikupljeno je u Lici okp 1300 pušaka i nekoliko puškomitraljeza, znatne koli­ čine municije ] ručnih granata. Katinom zaslugom mnogi su skojevci po za­ datku Partije odlazili u domobrane i otuda do­ premali oružje. Tako je Partija na različite na­ čine naoružavala narod. Ustašama je bila poznata uloga Kate Pejnović, pa su odmah po dolasku na vlast, u nemo­ gućnosti da joj uđu u trag, raspisali i potjerni­ cu za njom. Ali narod je čuvao svoju Katu. �BORBA NA SVIM FRONTOVIMA Ustanak je i na području Bosanske Krajine raširio krila slobode. U oslobođenom Drvaru, ni puni mjesec nakon podizanja narodnog ustanka, održana je velika skupština žena, na kojoj su sud­ jelovale seljanke, radnice, intelektualke... Na skupštini su sudjelovale i drugarice iz Slovenije, koje su sa svojim obiteljima protjerane u taj kraj nakon njemačke okupacije. Sudjelovale su i Ličanke. Tada je formiran Antifašistički odbor žena, sa zadatkom da se i žene aktivno uključe u narodnooslobodilačku borbu. Primjer iz Drvara slijedile su i žene Like. Na sastanku Okružnog komiteta, održanom 11. sep­ tembra 1941. godine u Donjem Lapcu, Kata je po­ krenula pitanje organiziranog sudjelovanja žena u narodnooslobodilaokoj borbi. Komitet je do­ nio odluku da se na oslobođenom teritoriju stva­ raju odbori Narodne pomoći, čiji je osnovni za­ datak bio prikupljanje hrane i odjeće za borce u odredima. Dogovoreno je da se u svim selima osnivaju odbori žena./ Kata obilazi sela, osniva odbore, drži govore, objašnjava zadatke i ciljeve revolu­ cije. Jela Bićanić, Katin suborac, sjeća se njene aktivnosti (»Drugarica Kata«): »Fizičke napore nije podnosila teško. Po kiši i snijegu, popodne i uvečer, nekad i prije pod­ ne, ona je išla iz mjesta u mjesto...« Jela Bićanić opisuje Katin govor u selu Krbavici: »Govorila je konkretno. Svaka riječ jasna, adekvatna slika; riječi zaokružene kao obluci u potoku. Sjećam se, govorila je i o sovjetskim ženama, o životu i patnjama žena u staroj Jugo­ slaviji. Još i danas mi je u uhu rečenica: ’Oni su nam pili krv kroz naše grube seljačke ko­ šulje’. Svoje izlaganje popraćala je gestikuliranjem; kad je željela nešto istaknuti, pokrenula bi desnu ruku i stezala pesnicu. Bijaše tada u Krbavici dva-tri dana a onda nekamo ode. Nije rekla ni kuda ni kamo; ni prije odlaska ni po povratku. ... znala je što je partijska konspi­ racija. .. Gotovo da se nije ni spominjalo njeno prezi­ me. Govorilo se, jednostavno: Kata. Borci su je najčešće zvali Mama Kata. Sa svakim je znala razgovarati, uvijek spremna na vedru riječ i bodrenje drugih.« �Takva je bila Kata, žena u vječno tamnoj ma­ rami. Svojim radom otvarala je uvijek nove i no­ ve frontove, one često nevidljive, koji su za ne­ prijatelja bili jednako pogubni kao i oni vatre­ ni. Iako je tiho gazila ličkim puteljcima, staza­ ma i bogazama, prije negoli stigne u neko selo, od usta do usta širio bi se šapat uzbuđenja: »Do­ lazi Kata«. A kada dolazi Kata dolaze i novi doga­ đaji, uvijek se rađa nešto novo. U to vrijeme rađali su se odbori žena. Dola­ zila je i zima; valjalo je obući partizansku voj­ sku. Odbori žena prosto su se natjecali koji će sakupiti više vune, košulja, gaća, kaputa, džem­ pera, šalova, čarapa i druge robe potrebne na­ rodnim ratnicima. (Zadatak Partije u osnivanju odbora žena Kata je savjesno ispunjavala, organizirajući tako, u pozadini, ekonomsku i političku snagu revolu­ cije. Bez te snage, bez tog čvrstog oslonca, bilo bi vrlo teško voditi i oružanu borbuj: Rad već prekaljene revolucionarke osjećao se na svim poljima; osim prikupljanja hrane i odjeće borcima, razvijao se vrlo aktivan politič­ ki i kulturni život u oslobođenim mjestima Like. Talijanski okupatori uzalud su pokušavali uspo­ staviti kontakt s narodom — bili su u potpunos­ ti izolirani. Seljaci su krili stoku, hranu, ai sami su se sklanjali, da se ni slučajno' ne sretnu s okupatorom ako je to ikako moguće. Osnovani odbori Antifašističke fronte žena po­ stepeno su povezivani općinskim, a zatim i ko­ tarskim rukovodstvima. Krajem 1941. godine u Krbavici je održan i sastanak Inicijativnog od­ bora Antifašističke fronte žena za Liku. U to vri­ jeme vode se žestoke borbe s Talijanima, pa i mnoge žene, osim uobičajenih zadataka, preuzi­ maju na sebe borbu za ranjenike, a mnoge od njih uzimaju pušku u ruke da se bore protiv okupatora. U februaru 1942. godine u Krbavici je odr­ žan Plenum Okružnog komiteta KPH za Liku na kojem je sudjelovala i Kata. Ukazano je tada na opasnost od četnika, koji sve više i više okreću leđa narodu, stvaraju ortakluk s talijanskim oku­ patorima od kojih dobivaju oružje. Za Katu je to bio novi zadatak: trebalo je ponovo obilaziti sela, držati govore, objašnjavati narodu zločinač­ ku, izdajničku ulogu četnika. Ustaše su svoje krvavo lice pokazale odmah prvih dana sloma stare Jugoslavije — isto tak- �vo lice pokazat će i četnici, nešto kasnije, okre­ ćući svoje oružje protiv vlastita naroda, sijući međunacionalnu mržnju i bratoubilački rat. OBRAČUN SA ČETNICIMA Kao i u drugim krajevima, tako i u Lici, čet­ nici su u prvim danima ustanka taktizirali; na riječima su bili protiv ustaša i okupatora, ali ništa nisu poduzimali. Čekali bi da partizani os­ voje neko mjesto, pa bi se i oni »priključili« po­ bjednicima. Uostalom jačih četničkih formacija i nije bilo u tom kraju, ali i ono što je bilo na­ nijelo je velikog zla narodmooslobodilačkom po­ kretu. Lokalnim četnicima pomagali su nedićevci i ljotićevci, porijeklom iz tih krajeva. Njihov os­ novni zadatak bio je likvidiranje najistaknutijih organizatora ustanka, četnički crni noževi ubili su Marka Oreškovića, Miću Radakovića, Pekišu Vuksana i mnoge druge istaknute rukovodioce u Lici. Kao i ustašama, tako i četnicima, bilo je izu­ zetno stalo da oduzmu život i Kati Pejnović. Vre­ bali su priliku, šunjajući se po selima kao pra­ vi strvinari, da im padne šaka. U tom se poseb­ no isticao vođa jedne četničke bande Gavro Stanojević zvani Bugar. On i njegovi koljači banuše noću u selo Počitelj, gdje su u jednoj kući ubili Vladu Cerina, partijskog radnika iz Zagreba. Kata se sjeća tog događaja i o njemu zapisuje: »Te večeri i ja sam stigla u Počitelj i smje­ stila se u jednu kuću blizu štaba Počiteljskog od­ reda. Malo zatim vratio se Vlado Cerin s terena, pa smo skoro do 22 časa razgovarali o ustanku i političkom radu u narodu. Sjećam se dobro da mi je pokazivao neki novi politički materijal, za koji još nisam znala i šalio se da je, eto, bolje informiran od mene. Onda je otišao da spava u jednu kuću, nešto dalje od one u kojoj sam se ja smjestila...« Kata je loše spavala te noći, pa je ustala vr­ lo rano. Zapitala je domaćicu: — Saro, jesi li čula da je noćas ovuda neko prolazio? Zašto su naši iz odreda toliko šetali, a da ustaše nisu pucale? Kada je domaćica zaplakala, Kati je bilo jasno da se nešto dogodilo. Četnici su u selu već slavili svoj krvavi pir. �»Odmah sam se uputila u odred« — piše Kata. »Kada sam ušla u štab imala sam što i vidjeti. Četnici skidaju naše parole i stavljaju svoje i bacaju sve što je partizansko. Izgledalo je kao da su se i oni iznenadili kad su me ugle­ dali kako ulazim u štab odreda. Odmah sam se vratila u kuću gdje sam pre­ noćila. Tamo sam našla jednog četnika, koji je sudjelovao u ubistvu Pekiše Vuksana. Izuvao je mokre čarape i pjevao četničke pjesme, a mene je samo pogledao. Otišao je u štab odreda, a posli­ je njega je došao drugi i rekao: — Kato, ti ćeš sada ostati s nama. Ti si pa­ metna žena i nemoj se upuštati u te komunis­ tičke i ustaške poslove. Odgovorila sam: — Dobro. Samo ću otići u Medak da javim da neće biti sastanka koji sam s njima zakazala. Pristali su da odem u Medak. Znali su da im je tamo vođa Gavro Stanojević, pa su misli­ li da im ionako neću moći umaći. Ja sam se, me­ đutim, dosjetila da mogu preko bare poći pre­ ma Čitluku, pa sam to i učinila. Nisam se okre­ tala da vidim slijede li me ili ne. Blizu ceste ugledam jednog čovjeka s puškom o ramenu. Došavši bliže, vidjela sam da je bio iz našeg od­ reda, jedan od onih što su ih četnici zadržali. Imala sam revolver, otkačila sam ga i pomislila: »Ako me napadne pucat ću.« On se, međutim, nije micao, gužvao je nešto među prstima, i kad sam prišla, zapitao me: —Drugarice Kato, imaš li šibica da pripalim cigaretu? — Imam, odgovorim, i pružim mu. Onda mi je rekao da su ga poslali da me dočeka, sveže i vrati natrag i sve mi je ispričao o noćnoj akciji četnika. — Ja te neću vezati i voditi toj bandi. Idem u Velebit, a ti već znaš kuda ćeš — rekao mi je na kraju. Kad su primjetili da se on ne vraća i da sam produžila put za Čitluk, četnici su poslali troji­ cu naoružanih bandita da me uhvate i vrate. Me­ đutim, ja sam već bila blizu Čitluka. U selo se nisu usuđivali da uđu, pa su se vratili.« Stigavši u Čitluk, Kata se uputila u štab odreda, gdje je zatekla komandanta Mitu Krajnovića, koji je bio žandarm i ranije je pripadao četničkoj organizaciji. Ispričala mu je, u prisut­ nosti okupljene omladine i naroda, što su četni- �ci počinili te noći u selu Počitelj. Mjerkala je ko­ mandanta, tražeći odgovor kako će reagirati. — Nikad nisam bio za takve četnike i tak­ vu politiku — odgovorio joj je Mito Krajnović. — Treba čuvati odred — rekla mu je Kata — i paziti da se četnici ne povezu s kim u selu. Katina sjećanja iz tog događaja su vrlo svje­ ža: »Nisam još ni završila, kad uđoše dva čet­ nika kurira s pismom za Mitu. Pred sobom su vodili svezanog Miću Muhara, koji je ujutro sti­ gao u Počitelj. On ga otvori i počne ga čitati. Stala sam kraj njega i rekla: — Daj, da i ja pročitam. — Ma, čekaj, dok vidim šla je! Ipak sam pogledala, a u pismu je pisalo: 'Dragi brate Srbine, u Čitluk je došla Kata Pejnović. Ubij tu ustaškinju, a isto tako i Miouna. A ako nećeš, pošalji ih svezane natrag po našim kuririma.’ Kata je sada izravno stavila na kušnju oda­ nost Mite Krajnovića narodnom ustanku i revo­ luciji. Energično ga je zapitala: — Sad, Mito, reci odmah: što ćeš učiniti? — Ne bih te ubio ni za cijeli svijet — rekao je Krajnović. — A što će bili s Mićunom? — pitala je Kata. — Ništa. Sto i s tobom. I, nije se ništa dogodilo. Ali, valjalo je brzo raditi. Partijska organizacija i njeni aktivisti mo­ rali su pred narodom razobličavati izdajničku ulogu četnika, odvraćati seljake od njihovih re­ dova. Oni su bili, zapravo, nosioci ideologije srp­ ske buržoazije, nosioci njenih interesa, oruđe u rukama te buržoazije. Znala je to Kata iz svog predratnog partijskog rada, znala je čije su bile i kome su služile četničke organizacije. Od tog vremena, kad bi ustaše napadale par­ tizanske odrede, napadali su i četnici, pod okri­ ljem Talijana. Bili su izdajnici, a to je nešto što se u narodu, od riječi i poštenja, nije praštalo. Kata se i poslije susretala s četničkim ideo­ lozima i propagatorima četničkih ideja. »Sjećam se jednog zbora u Jošanu u prolje­ će 1942. kada sam imala s ljotićevcem Lajkovićem pravi obračun. Došla sam u selo da osnujem odbor AFŽ; odbor Narodne pomoći je već pos­ tojao. Na političkom zboru govorila sam okup­ ljenom narodu o našoj borbi i našim zadacima, a Lajković, koji je oko sebe okupio još nekoli- �ko malodušnika, počeo mi upadati u riječ i ne­ girati ono što sam govorila. Tvrdio je da u na­ šim odredima ima ustaša. Čak je rekao da je i moj sin ustaša. Pri tom je mislio na Hrvate u partizanima, jer je glavna četnička tendencija bila razbijanje bratstva i jedinstva. Ništa me u tim danima nije više pogađalo, nego napad na naše bratstvo i jedinstvo koje smo tako uporno stvarali. Odgovorila sam na svaku riječ i pritom ga dovodila u takvu situaci­ ju da nije znao što da kaže. Iznijela sam na zbo­ ru i podatke o ubistvu đaka kragujevačke škole i rekla da, iako tamo nema ustaša, svaka ban­ da, pod okriljem okupatora, pravi zvjerstva nad narodom. Kada je vidio da mu nema druge, pri­ šao mi je i rekao: — Mi smo istomišljenici, samo se nismo ra­ zumjeli. — Dobro sam ja razumela tebe i tvoju po­ litiku — odbrusila sam mu.« U istom članku (»Sukob s četnicima u Lici«) gdje je iznijela svoja sjećanja na zlodjela čet­ ničkih izdajnika, Kata piše: »Teško1 je reći sve o zločinima koje je čet­ nička banda nanijela narodu i borcima po na­ šim selima. Da spomenem samo teški zločin čet­ nika iz Gračaca koji su bili povezani sa Đujićevim četnicima (iz Kninske krajine — o. p.). Oni su opkolili Kotarski komitet Gračac, a zatim se­ kretaru Nikoli Krajnoviću odsjekli glavu i od­ nijeli Talijanima. Tu je poginula i Smilja Pokrajac, član Kotarskog komiteta i Okružnog odbo­ ra AFŽ-a za Liku. Isti zločin su učinili i u selu Vučjevu, gdje su opkolili herojskog borca Biću Kesića i ubili ga na zvjerski način: odsjekli su mu glavu i predali Talijanima. Za to su dobivali cigarete i pašte. Narod je bio tako ogorčen na njihova zlodjela da je i majka omrzla sina ako je bio u četničkim redovima«. Kada je kapitulirala Italija, četnici su se razbježali. Oni koji nisu počinili nikakva zlodjela, prišli su partizanima, a koljači su pobjegli u Knin. Nakon dolaska Nijemaca ponovno su se vraćali u njihova uporišta, nastavljajući tokom cijelog rata svoja zlodjela. Kao ni ustašama, tako ni četnicima nije us­ pjelo likvidirati Katu Pejnović. Iskusna predrat­ na ilegalka, izmicala je svim njihovim potjera­ ma i zamkama. �MOĆNA ORGANIZACIJA ŽENA (Bližila se kraju ratna 1942. godina. Žene Li­ ke bile su u to vrijeme organizirana snaga re­ volucije, sposobna da se uhvati u koštac i sa najsloženijim zadacima. Za 8 . mart te godine štampan je čak i prvi broj lista »Žena u borbi«. I tu je svoje nemirne stvaralačke prste imala Ka­ ta, zajedno s drugaricama Marijom Šoljan i Je­ lom Bićanić. List je štampan u 120 primjeraka, u šapirograf-tehnici. Za više primjeraka nije bi­ lo ni boje ni papira. Prvi primjerci odlepršali su od ruke do ruke sa člancima u kojima se žena­ ma objašnjava borba i njeni ciljevi. [ Kata je sve češće surađivala u "»ženi u bor­ bi«. U četvrtom broju toga lista napisala je: »Okupator drhti od straha pred rastućim va­ lom narodnooslobodilačke borbe, okuplja oko sebe sve narodne izdajice, bez razlike (na) vjere i narodnosti, okuplja četnike koji su i prije mu­ čili i ubijali hrvatski narod samo da raspiri gra­ đanski i bratoubilački rat u našoj zemlji. Ovo U Donjem Lapcu, 1942. (sijeva nadesno): Neđa Zakida, Kata Pejnović i Marija Šoljan �ujedinjenje najcrnje reakcije još nas čvršće po vezuje i okupija u našoj narodnooslobodilačkoj borbi. Ova zvjerstva 'ujedinit će i nas srpske i hrvatske žene protiv nam istog neprijatelja u na­ šoj borbi...« Istim onim jezikom kojim je govorila, Ka­ ta je i pisala; jasno i jednostavno, za narod iz kojeg je snagom svoje volje izrastala. U petom broju »Žene u borbi« sa samo nekoliko rečeni­ ca ona daje sliku stanja i prilika u svom kraju: »Mi žene Like kroz borbu i svoju organiza­ ciju AFŽ čvrsto smo povezane u narodnooslobodi­ lačkoj borbi. Iako se susrećemo sa svim teško­ ćama i oskudicom, golotinjom, bosotinjom nas samih i naše djece, a negdje i sa gladi, bez soli, petroleja, šibica itd., mi ipak dajemo koliko mo­ žemo za našu narodnooslobodilačku vojsku. Za­ hvaljujući tome, naša vojska dosada nije bila gladna«. Tako je to bilo u Lici i na isteku 1942. godine. Odmah nekako po povratku iz Bihaća, Kata je morala ponovo u Bosansku krajinu. Trebalo je ići u Bosanski Petrovac, na Prvu zemaljsku kon­ ferenciju Antifašističke fronte žena Jugoslavije, koja je bila zakazana za 6 , 7. i 8 . decembra. Zaprtila je svoju torbu i, zajedno s drugim drugaricama, svojim suborcima iz Like, krenula pre­ ko već snijegom okovanih planina. Prema petrovačkoj visoravni tih su dana te­ kle bujice žena iz svih naših krajeva, probijaju­ ći se i prćko teritorija koje su držale neprijatelj­ ske snage. Po povratku u Liku, Kata će napisa­ ti (»Žena u borbi« broj 6 ): |»Velike su žrtve podnijele i delegatkinje Pr­ ve zemaljske konferencije AFŽ-a, koju smo odr­ žali. .. u Petrovcu. Probijale su se kroz neoslo­ bođeni i poluoslobođeni teritorij danima i tjed­ nima, ali su stigle na konferenciju. Tu su prisu­ stvovale i dvije studentice Beogradskog univer­ ziteta, obje invalidi bez nogu, koje su ranjene kao borci Prve proleterske brigade«.( Konferencija se održavala u Sokolskom do­ mu. Dvoranu su ukrašavali umjetnici-partizani: Vojo Dimatrijević i Pivo Karamatijević. Oni su, zajedno s Ismetom Mujezinović m. portretirali delegatkinje. A one su došle: iz Gorskog kotara, Korduna, Banije, Like, Hrvatskog primorja, Bo­ sanske krajine, Dalmatinske zagore, Šibenika, Karlovca, Beograda, Zagreba, Cetinja i mnogih drugih sela i gradova. �I Ratni reporter »Borbe« počinje svoj izvještaj na prvoj stranici riječima: »Planuo je veliki, pravedni narodnooslobodilački rat. Žene Jugoslavije oslušnule su za tre­ nutak od toga dolazi taj glas, koji zna da uteši, da povede na ustanak, koji zove na osvetu. To je bila progovorila Komunistička partija — sve ostalo bilo je nemo za patnje naroda, i onda je u ženama i sestrama, u mladim majkama koji­ ma su otrzali čeda iz naručja i sekli ih na ko­ made, planuo žar plemenite mržnje, osvete i heroizma. ..«I Onda je u svečanu dvoranu Sokolskog doma u Bosanskom Petrovcu ušao Josip Broz Tito. Za većinu žena bio je to prvi susret sa svojim vo­ ljenim komandantom. Kada je stao za govorni­ cu dočekao ga je plotun aplauza uzbuđenih de­ legatkinja; u mnogim očima zaiskriše i suze ra­ dosnice. |A »Borba« u kurzivu donosi ove Titove riječi: »Ja se ponosim time što stojim na čelu ar­ mije u kojoj ima ogroman broj žena. Ja mogu kazati da su žene u toj borbi po svom heroizmu, po svojoj izdržljivosti, bile i jesu na prvom mestu i u prvim redovima i svim narodima Jugo­ slavije čini čast — da imaju takve kćeri... Žene se bore za slobodu i nezavisnost svojih naroda, one se bore protiv fašističkog sistema, sistema srednjevjekovnog ropstva. One se bore danas rame uz rame sa narodima Jugoslavije protiv zvjerskih okupatorskih osvajača i protiv njihovih izdajničkih domaćih slugu. To je sastav­ ni dio njihove velike borbe za svoju ravnoprav­ nost koju su našim ženama, u granicama Jugo­ slavije, osporavali«.! Poslije Titova govora, prema riječima repor­ tera, zavladala je neopisiva razdraganost među 166 delegata i nekoliko stotina učesnica. Nakon uvodnih referata Mitre Mitrović i Spasenije Cane Babović, za govornicom Sokolskog doma re­ dale su se seljanke, radnice, intelektualke; go­ vorio je narod kroz usta žena o svojoj borbi i svojoj budućnosti. Nepismena seljanka Mika Pećanac iz Vrtoče, iz drvarskog 'kraja, rekla je: »Ja sam željna istine i pravde, a koliko sam videla istinu i pravdu, ona je sva u komunistima«. Za govornicu dolazi i Kata Pejnović. List »Borba« u broju od 13. decembra 1942. godine donosi izvode iz njena izlaganja i komentar o ulozi žene u Lici slijedećim riječima: 3 Kata Pejnović �I»Meni su ubili tri sina i druga. Srce mi je bilo klonulo od žalosti i tuge. Ali, trebalo je osve­ titi moje zlatne jabuke i hiljade takvih koji su stradali. Stisnula sam srce i pesnicu...« Tako je rekla Kata, seljanka iz Like, tada već član AVNOJ-a. I ne samo ona, nego hiljade žena iz Like, od kojih je 15.000 već čvrsto obu­ hvaćeno organizacijom, visoko su digle glavu, čvrsto i uporno lomile su razdor između srpskog i hrvatskog naroda, ako i ne odmah svešću, a ono žuljevitim rukama koje su kopale krompir za postradala hrvatska sela od četnika. I njihova je zasluga što Hrvati, naročito zapadne Like, sve više tada ulaze u partizane i što su žene hrvat­ skog sela Perušić obukle bataljon »Marija Gu­ bec«. Žene Like obukle su »od glave do pete«, čitavu jednu brigadu i Prvi proleterski bataljon.) »One paze svoju vojsku kao čedo svoje — i ti­ me zadaju direktan udarac neprijatelju« — rekja je Kata pred Vrhovnim komandantom i de­ legatkinjama. J Na skupu ^u izneseni brojni primjpri hernizma i različitih aktivnosti žena širom naše zemlje. “Njihova često materinska borba za bratstvo i je­ dinstvo naših naroda od neprocjenjive je vrijed­ nosti. i U glavni odbor AFŽ za Jugoslaviju ušle su: Kata Pejnović, Dragica Karan, Kata Vujaklija, Nada Trbović, Danica Medan, Mika Pećanac, Spasenija Cana Babović, Maca Gržetić, Rahida Šakić, Judita AlargLć, Nada Marković, Zora Brkić, Vehida Maglajić, Mitra Mitrović, Olga Kovačić, Vanda Novosel, Marija Novak, Stana Tomašević, Dina Vrbica i Mira Morača. U izvršni odbor iza­ brane su: Spasenija Cana Babović, Kata Pejno­ vić, Vanda Novosel, Mitra Mitrović i Mira Mo­ rača. Za predsjednicu i glavnog i izvršnog odbora AFŽ za Jugoslaviju izabrana je Kata Pejnović. J Bilo je to priznanje jednoj prekaljenoj revolucionarki, neumornoj tkalji slobode i bratstva i jedinstva naših naroda. Godine 1962. preživjele žene Prve zemaljske konferencije AFŽ Jugoslavije ponovo će se naći u Bosanskom Petrovcu, da osvježe svoja sjeća­ nja na taj historijski sastanak. Tom prilikom Kata je rekla: — Revolucija ne bi bila potpuna da u njoj nije bilo žena. Žene su se herojski borile. One su u Partiji vidjele snagu koja će ih povesti, jer prije su bile ljudi drugog reda. I putem narod- �ne vlasti, žene su se u revoluciji uzdigle na veli­ ku visinu. Tada, prisjećajući se svog izbora za predsjed­ nicu AFŽ Jugoslavije, skromna kao i uvijek, re­ kla je: — Moram, ipak, reći zašto sam se toliko iz­ nenadila kad mi je CK na čelu sa drugom Ti­ tom dao to povjerenje, mada sam se tome i di­ vila. Smatrala sam da ima tu sposobnijih žena i da bi njima više ta dužnost pripadala nego meni. Mnogo sam mislila o tom ogromnom za­ datku i velikoj dužnosti. U vrijeme održavanja Prve zemaljske konfe­ rencije AFŽ Jugoslavije samo je u Hrvatskoj bi­ lo organizirano oko 250.000 žena, sa 22 okružna i 35 kotarskih odbora. Bila je to ogromna sna­ ga u čije je mehanizme i akcije utkala Kata ve­ liki dio svog stvaralačkog zanosa, svoje neiscrp­ ne organizatorske energije. To što je postala predsjednicom žena Jugoslavije, bilo je samo prirodno priznanje njenom golemom udjelu u socijalističkoj revoluciji. Po završetku skupa u Bosanskom Petrovcu, Kata se nije odmah vratila u Liku. Produžila je u Bihać gdje je, krajem decembra 1942. godine, održan Prvi Zemaljski kongres Ujedinjenog sa­ veza antifašističke omladine Jugoslavije, kojem je, u prisutnosti Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita, predsjedavao Ivo Lola Ribar. — Kongres je bio veličanstven — prisjećala se Kata. — Govorio je i drug Tito. Njegov dola­ zak u salu dočekala je bura omladinskog odušev­ ljenja koje se nije stišalo nekoliko minuta. Im­ presionirao je stav i diskusija omladine, njena odlučnost učešće u herojskoj borbi«. Govorila je i Kata. Ukazala je ne veliki do­ prinos što ga omladina daje širenju bratstva i jedinstva, kao i njenu suradnju s organizacija­ ma Antifašističke fronte žena. PRVA ŽENA MEĐU VJEĆNICIMA Odvajkada je, na ovim našim prostorima, patrijarhalni život kovao svoje zakone. Žena je bila ta koja je rađala djecu, kuhala, prala, a ako je još k tome živjela na selu — morala se, uz sve to, prihvatiti motike, pa i pluga. Žena i bav- �ljenje politikom — bila su dva različita pojma, bez ikakvih međusobnih dodirnih točaka. Ipak, s narodnim ustankom stvari su se počele vrto­ glavo mijenjati. Uporedo s muškarcima borile su se i žene; jedne s puškom u ruci, druge su u pozadini organizirale prehranu boraca, liječenje ranjenika. Jednostavno rečeno, na njihova leđa pali su gotovo svi poslovi. Onda nije ni čudo da su se predrasude prema ženama i njihovom sudje­ lovanju u političkom životu brzo rušile. Pred kraj 1942. godine jedna petina cjelokup­ nog teritorija naše zemlje bila je oslobođena: ve­ liki dio Bosanske krajine, Like, Banije, Kordu­ na i drugih krajeva. Protiv okupatora i njihovih domaćih slugu ratovalo je tada 150.000 partizan­ skih boraca. Na oslobođenom teritoriju osnivane su škole, otvarane trgovine, pa i kafanice. Radi­ le su mnoge štamparije, štampajući proglase, legitimacije, knjige, novine... Djelovala je naro­ dna vlast. Da nije bilo čestih nasrtaja neprijate­ lja na oslobođeni teritorij, gotovo bi se i zabo­ ravilo da se sve to događa u porobljenoj Evropi. Sloboda je ovdje pjevala dok su u mnogo ja­ čim i mnogoljudnijim zemljama našeg kontinen­ ta pokorno podnosili teror fašista. U to vrijeme, Bihać je bio najveći grad os­ lobođene teritorije. Bio je tu i Vrhovni štab s drugom Titom na čelu. Tu je 26. i 27. novembra 1942. godine održano i Prvo zasijedanje Antifa­ šističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavi­ je. Pozive vijećnicima potpisao je drug Tito. Po­ ziv je dobila i Kata. — Obavijest da sam predložena za delegata i vijećnika Prvog zasjedanja AVNOJ-a zatekla me je u selu Šalamuniću, kraj Korenice, gdje sam upravo, sa Jelom Bićanić, pripremala članak za list »Žena u borbi«. Ovu obavijest saopćio mi je drug Vlado Bakarić, komesar Glavnog štaba Hrvatske. Moram priznati da me je obaviještenje vrlo prijatno iznenadilo i uzbudilo. Do tada nisam ni znala da se priprema zasijedanje AVNOJ-a, a još manje da netko od predstavnika Like treba da mu prisustvuje. Odmah sam se spremila i pošla na put — sjećala se Kata. Vijest o Katinu izboru za vijećnika, kao pr­ ve žene u vrhovnom predstavništvu narodne vla­ sti, pukla je diljem Jugoslavije. Na put je kre­ nula preko Korenice i Prijeboja u Ličko Petro­ vo Selo. Tu se našla s drugom Vladimirom Bakarićem i, nakon dugog pješačenja, automobilom krenula u Bihać. �U radno predsjedništvo Prvog zasjedanja AVNOJ-a izabrani su: dr Ivan Ribar, Nurija Pozderac, Moša Pijade, dr Sima Milošević, Pavao Krče, Kata Pejnović i Jevstatije Karamatijević. Tako u radnom predsjedništvu sjedi i Kata, kćer Dmitra i Jelene iz sela Smiljan, ona djevojčica što se zarana družila s motikom, jer zbog siro­ maštva nije mogla u školu. Sjedi majka, seljan­ ka, ilegalna učenica prvoboraca komunističkih ideja u Lici: Jakova Blaževića, Rade Tatalović, Miče Radakovića, Nedjeljka Žakule... Svojim ne­ prekidnim radom i svojim opredjeljenjem ulazi Kata u novu historiju svojih naroda. »Poslije zasjedanja«, pisala je Kata, »vijeć­ nici su se počeli razilaziti. Trebalo se vratiti u svoju jedinicu, štab, odbor, selo, komitet i na­ staviti aktivnost. Pristupilo se odmah sprovođenju odluka«. Kata nije ni jedan zadatak olako shvatila. Tako je bilo i s odlukama AVNOJ-a. Odmah po povratku u Liku, krenula je u sela da kaže na­ rodu što je to bilo u Bihaću, što je dogovoreno Kata Pejnović u radnom predsjedništvu Prvog zasijedanja AVNOJ-a �i odlučeno. Redali su se zborovi i sela: Mekinjar, Krbavica, Tmovac, Šalamunić, Bunić i mno­ ga druga. Vijećnik Kata Pejnović prihvatila se posla vrlo savjesno i u izravnim kontaktima s narodom objašnjavala tok i ciljeve revolucije. Povjerenje Partije Kata nikada nije izigrala; ona se nikada nije izvlačila od posla, nije imala vre­ mena za odmor, ni za bolovanje. Povjerene za­ datke obavljala je sa strašću iskrenog revolucio­ nara. Dolazila su iznova nova zaduženja i par­ tijski zadaci. Tako je Kata u ljeto 1943. godine postala članom i Glavnog odbora AFŽ Hrvatske. Konfe­ rencija je održana u selu Prozor kod Otočca, tada uistinu glavnog hrada Hrvatske. Jer, Pavelićeva tz. Nezavisna Država Hrvatska, iako pod patronatom okupatorskih snaga, stalno se sma­ njivala pod udarima partizanskih jedinica. Skojevci su tada pjevali posprdnu pjesmicu na ra­ čun »nezavisne«; »Lijepa naša domovina, od Za­ greba do Šestina« (Šestine selo desetak 'kilome­ tara od Zagreba — o. p.). I taj detalj govori o tome koliko se bio raz­ mahao narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj, ali i o tome da je kvislinzima i u njihovim brlozima, na drugu godišnjicu ustanka, već bilo veo­ ma vruće. Za održavanje Prve konferencije AFž Hr­ vatske, sala osnovne škole bila je ukrašena slika­ ma tada već proslavljenih ratnika. Među njima nalazila se i slika Kate Pejnović. Bilo je to ma­ lo, ali tako drago priznanje. Kao predsjednica Antifašističke fronte žena Jugoslavije, ona otva­ ra konferenciju, nalazi se u radnom predsjedni­ štvu. Ali za Katu priznanja nisu bile lovorike na kojima bi se moglo odmarati; svako novo priz­ nanje za nju je bilo i novi zadatak. Tako je bilo i s tim skupom, njegovim odlukama i zadacima. U proljeće te iste godine, kao yijećnik AVNOJ-a, Kata je supotpisnik »Poziva hrvatskom i srpskom narodu« da pomogne u obavljanju različitih zadataka i funkcija. Međutim, za Katu nije bilo dovoljno samo napisati poziv; valjalo je to živom riječi objasniti na brojnim skupo­ vima. U Otočcu i Plitvicama 13. i 14. ‘una 1943. go­ j dine održano je Prvo zasijedanje Zemaljskog an­ tifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvat­ ske (ZAVNOH). Kata je bila vijećnik tog najvi­ šeg političkog tijela Hrvatske. Ali ovog puta �nije bila jedina žena: još deset žena bile su vi­ jećnici ZAVNOH-a. Riječ je uglavnom o onim drugaricama koje su tokom rata uporno radile na organiziranju žena i njihovom aktivnom uklju­ čivanju u narodnooslobodilačku borbu. S prvim najvišim političkim organom u Hrvatskoj, žene su izborile jedno od najvećih uvažavanja u povi­ jesti. Ali, bila je to samo logična 'posljedica nji­ hova rada i najava da će nakon pobjede revo­ lucije doći do svekolikih promjena u društvu. — Sto je ravnopravnost i sloboda žene? — pita Kata povodom 8 . marta 1943. godine negdje u Lici, i sama odgovara: — To je ostvarenje... koje će ženu uzdignuti na visinu na kojoj nikad nije bila, na visinu že­ ne čovjeka, najsretnije majke, najbolje druga­ rice, najmoralnije žene. Ostvarenje ovog ne sa­ mo da ne ide na štetu muškaraca, nego ide u korist ne samo muškaraca, nego i čitave zajedni­ ce i društva«. Tako je govorila Kata. A onda, ponovno u nove akcije i iskušenja. Ratni putovi bili su te­ ški; trebalo se često provlačiti i preko okupira­ ne teritorije, čekati zgodnu priliku za prebaci­ vanje u drugi kraj. Prilikom prebacivanja iz jednog u drugo mjesto, često bi se kroz noć prolomila ošL.r vojnička komanda: »Stoj! Tko ide?!« Ako je Kata bila u grupi, onda nisu bile potrebne nikakve lozinke. Dovoljno je bilo da kaže: »Ide Kata!« i — prolaz bi bio slobodan. Naravno, tamo gdje su bile partizanske straže. Na vrlo širokom području bila je poznata goto­ vo svim našim borcima. DOŠLA NAM JE KATA Krajem ljeta 1943. godine po zadatku Parti­ je Kata odlazi na Baniju i u Moslavinu. Iako su bili ratni uvjeti, iako su informaci­ je teško dolazile do onih koji su ih željeli čuti, one su ipak stizale, od lista do lista, od usta do usta. Tako su i u čazmanskom kraju sve znali o Kati, iako ona tamo ranije nije dolazila. U šumi između sela Kopčić i Andigole održavala se konferencija žena tog kraja. U tamošnjem li­ stu »Glas žene« od 1. septembra 1943. godine opisan je Katin dolazak na taj sastanak. Nepo- �znati kroničar izrekao je ono što su svi govorili i osjećali prema toj ženi. »Kata je tu«, »Došla nam je Kata!« — čulo se šaputanje žena u šumi na m jestu... gdje će se održati Prva okružna konferencija AFŽ-a. Žene željno čekaju da je vide. Znatiželjne su da li je doista onakva kako je prikazuju na crtežima, da li dosita nosi maramu i seljačko odijelo«. Malo dalje, kroničar zapisuje: »Došla je iz Like, naše oslobođene Like i do­ nijela pozdrav ličkih i drugih žena, koje već sla­ ve blagdan slobode. Ne mari za dugačak i opa­ san put na kojem četnici, ti razbojnici i izdajice srpskog naroda, vrebaju u zasjedi naše drugove i drugarice, koje se probijaju od mjesta do mjes­ ta, od veze do veze. Znade ona da je svuda oče­ kivana i dobro došla. Njena pomoć svagdje tre­ ba, njeno znanje i iskustvo treba da posluži stotinama žena«. I kao svuda, taikd je bilo i u šumi u čazmanskom kraju, kod sela Andigole: žene su poredile ono što su čule i znale o Kati, tiskale se da joj priđu bliže, da je pozdrave, da joj se zahvale. Bila je njima slična, po sudbinama i ciljevima za koje su se borile. Sve te žene iz naroda s ko­ jima je Kata dolazila u kontakt, željele su da budu kao i ona. Sa divljenjem su govorile: »Sva­ ka joj riječ na mjestu«. Samo nekoliko dana prije posjeta čazmanskim ženama, Kata je bila i među Banijkama, na njihovoj konferenciji u selu Krašiću. Svuda je bilo isto: Kata je već bila svojina naroda, glas tog naroda. Na naslovnim stranama svih ženskih listova koji su izlazili u pojedinim krajevima, često je štampan Katin portret, nastao u Bosanskom Pe­ trovcu za vrijeme Prve zemaljske konferencije, a kojeg je objavila »Borba« uz svoj izvještaj s tog skupa. Žene su imale svoju junakinju, na svo­ joj pozadinskoj fronti ratovanja. A bila je to izu­ zetno teška fronta, sastavljena od stotina niti. Eto, događalo se da u teškim trenucima bane u selo i pokoji dezerter. Kata je i o tome zapisala: ».. .Žene su takve tražile, slale ih ponovo u borbu i pjevale im podrugljive pjesme: Dezerteri, sramne kukavice, napuštate svoje jedinice.« Iza mnogih tih akcija stajala je Kata, svojini riječima i svojim akcijama; povezivala -je niti �fronte na vrlo širokom području Like, Moslavi­ ne, Banije, Korduna i Bosanske krajine. Pored svakodnevnih poslova za potrebe boraca, žene su i učile. Kata je zapisala: »U nekim okruzima bilo je i do 85 posto nepismenih žena. Zato se još 1942. godine po­ čelo održavanjem analfabetskih tečajeva... žene su ne samo sijale brašno, pripremale hranu za vojsku i radile bezbroj poslova, nego su kod toga i posvetile izvjesno vrijeme svom obrazova­ nju. One su po brašnu pisale slova i tako učile čitati i pisati«. POSLJEDNJI OPROŠTAJ S LOLOM Od proljeća do jeseni 1943. godine mnogo se toga dogodilo u Lici. Neprijateljski nasrtaji ne samo da nisu skršili otpor partizanskih jedinica, nego je slobodna teritorija još i povećana. Sredinom novembra, zajedno s drugim vijeć­ nicima iz Hrvatske, Kata se zaputila u Jajce, na Drugo zasjedanje AVNOJ-a. Dva desetljeća kas­ nije Kata će napisati za zbornik »Tako je ra­ đana nova Jugoslavija« članak u kojem opisuje taj put: »Put naš za Jajce nije bio baš tako lak; bi­ lo je i nevremena i teških prelaza kroz okupira­ nu i poluokupiranu teritoriju. Kada smo došli u Livno dočekao nas je dalmatinski korpus ko­ me je tamo bilo sjedište. Tamo su nas dočekali, častili, okrijepili čajem, jelom... i ugrijali smo se. Vijećnici su se u Livnu zadržali nekoliko dana. »Tu u Livnu čuli smo žalosnu vijest da je po­ ginuo Lola Ribar. Na nas je to ostavilo jako te­ žak utisak. Baš to jutro zajedno smo razgovara­ li i izljubili se na polasku sa Lolom, i ubrzo, za kratko vrijeme, saznali smo da je poginuo«. Kata se upoznala s Ivom Lolom Ribarom u Bihaću, na zasjedanju Prvog zemaljskog kongre­ sa USAOJ-a. Susret u Livnu, a odmah potom i vijest da Lole nema, otvorio je u njenom srcu rane i bol za vlastitom djecom, suprugom i stoti­ nama drugih koje je poznavala, a kojih više ni­ je bilo među živima. »Ne mogu da ne pomenem... Ribara koji je bio predsjednik AVNOJ-a, i njegovo junačko dr­ žanje na samom zasjedanju. On je zatražio, kada �je čuo da je Lola poginuo, da Jurica dođe na zasjedanje u Jajce. Onda mu je drug Tito morao reći da je Jurica poginuo prije mjesec dana. On je imao toliko snage da je rukovodio čitavo vri­ jeme zasjedanjem AVNOJ-a kao predsjednik«, pisala je Kata. Divila se Kata držanju Ivana Ribara, oca Lo­ le i Jurice. A njena sudbina bila je isto tako strašna. Samo jednom vidjeli su joj suzu u oku. Bilo je to u nekom selu u Lici. Ispričala neka žena Kati sve strahote koje je 'preživjela u us­ taškim klanjima, pa će reći: »Lako je tebi, dru­ garice, pričati!« Onda joj Kata kaza svoju gole­ mu nevolju; u očima joj zarosiše suze... Sugo­ vornica zaćuta. Kasnije će Nada Sremec upisati u svoj ratni dnevnik Katine riječi: »... ne volim spominjati svoju tugu. I, zaš­ lo govoriti o meni, zar sam ja jedina, koja sam to pretrpjela? Koliko je hiljada žena pretrpjelo isto što i ja, pa zašto onda govoriti samo o me­ ni? Pođi Kordunom, Banijom i Likom, pa što vidiš? Ruševine i ruševine, svuda žalost...« Onda u Jajcu, promatrajući oca Lole i Juri­ ce, Kata je vidjela i dio sebe, svoju sudbinu i sudbinu mnogih majki i očeva. Bila je korenita kao i mnogi iz te ratne generacije, dostojanstve­ na i u svojoj golemoj tuzi. TEŽAK POVRATAK IZ JAJCA Povratak iz Jajca za vijećnike slovenačke i hrvatske delegacije bio je vrlo težak. I Kata, koja je već bila navikla na duga pješačenja ' i provlačenja kroz neprijateljske položaje, govori o teškoćama povratka. Zelja im je bila da se vra­ te istim putem kojim su i došli. Ali otud s lič­ ke strane, od mjesta Srba, nadirale s u . Švabe, zatvarajući put vijećnicima. Iz Bugojna, kamo su bili stigli, morali su se ponovo vratiti u Jaj­ ce, a onda preko Mrkonjić-Grada i Ključa u Grmeč planinu, te dalje za Baniju. »Usput smo narodu govorili o zasjedanju (AVNOJ-a) i objašnjavali odluke koje su donese­ ne na njem u... Na mene je ostavio snažan uti­ sak taj susret s narodom — svuda su nas čas­ tili i toplo primali. Svuda se čula pjesma: »Kra­ lju Petre, nećemo te amo, tvoja djela dobro mi poznamo...« — zapisala je Kata. �U Liv mi, na putu za zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu (slijeva nadesno) Oskar Danon, Jela Bićanić, Nada Sremec, Kata Pejnović, Nikola Vidovit', Vicko Krstulović, Rade Turković i Viče Buljan �44 Bili su to njeni prvi kontakti s narodnim masama nakon Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Ni tada, kada se nalazila na putu za svoju Liku, ni­ je gubila vrijeme; svojim energičnim govorima širila je vijest o historijskom događaju u Jajcu, a uvijek duhoviti narod odmah je reagirao svo­ jom pjesmom, poput one koju je Kata zapisala. »Od Grmeča je trebalo ići prema Baniji; ja sam tim putem već ranije dva puta prelazila, a prelaz nije bio jednostavan. Već je veliki dio Banije bio oslobođen, osim Kostajnice, Dvora i Petrinje i nekih drugih centara. Sela su bila oslobođena. Na jednom prelazu koji je bio te­ žak, trebalo je preći cestu, prugu i Unu, mora­ li smo se prebacivati skelom ili čamcem, a ne­ prijatelj je bio oko jedan kilometar udaljen. Oni su držali jedno brdo, kotu svoju, a drugo je bilo malo niže i mi sad trebamo tu da pređemo. Ja sam govorila da mi zastanemo gdje smo bili oba­ viješteni o položaju neprijatelja, jer neprijatelj nije imao hrabrosti da se dugo zadrži na jednom mjestu, pošto je ovo Krajina, vojska, tu su par­ tizani, heroji naši, neće oni lako omrknuti ov­ dje. .. Međutim, neki nisu stali na to stanovište i komanda je pala da se mi vratimo opet u neko drugo mjesto, čijeg se imena ne sjećam. Tamo smo prenoćili i sutradan smo prešli« — iznosi Kata svoja sjećanja s puta iz Jajca. Vijećnici su u Baniji naišli na popaljena sela i kuće bez krovova, vrata i prozora. Ljudi su u ovom kraju, kad bi čuli za dolazak neprija­ telja, skinuli s kuće sve što se moglo i odnijeli u šumu. Neprijatelj više nije imao što zapaliti, ali se nije imao gdje ni udomiti. Kata je, po zadatku Partije, morala prekinu­ ti svoje putovanje i ostati na području Banije i Korduna, gdje organizira odbore žena, i objaš­ njava narodu odluke usvojene na Drugom zasijedanju AVNOJ-a. U jednom sačuvanom pismu koje će Kata napisati Okružnom komitetu KPH za Kordun, nakon odlaska s tog područja, osjeća se gotovo majčinska briga zakone koji su tamo ostali na različitim zadacima. »Dragi drugovi, ja sam stigla zdravo u Liku, te vam se javljam sa par riječi. Željela bih da mi se javite, kako je prošlo oblasno savjetovanje AFŽ, je li uspjelo ili nije. Ako je uspjelo, nastojte da se sad što brže održe kotarska savjeto­ vanja, da se laj rad pokrene i zatalasaju sve ma­ se žena kroz organizaciju AFŽ u JNOF (Jedins- �tveni narodnooslobodilački front); to će, drugo­ vi, mnogo značiti za općeniti rad kod vas, poš­ to danas imamo ... najveći broj ženskog svijeta u pozadini. Radite čvrsto na tome da se taj rad pokrene i da se žene zainteresiraju za rješavanje svih problema koji stoje pred nama...« Kata u svom pismu dalje piše: »Sada je vojnička i politička situacija za nas odlična, zato treba da u masama sve objasni­ mo, da nemaju narodni neprijatelji svog pakle­ nog uticaja na naš narod. Šta bi oni radili da su njihove prilike ovakve; i ako je u ustaško-četničkim redovima nastala velika demoralizacija, oni u narod idu sa svojom propagandom... Pozdravite mi sve drugove i drugarice... pi­ šite mi, iako znam da vam nije do piskaranja... jesam li vam se što zamjerila, možda sam bila ikad i kruta, pa me možete po tome i kritikovali u pismu«. Nakon svega — lijepi komunistički pozdrav drugovima na Kordunu. A Katin pozdrav u to vrijeme značio je mnogo za sve one koji su ra­ dili u pozadini. ČLAN PREDSJEDNIŠTVA ZAVNOH-a Narodna vlast je strpljivo, korak po korak, širila svoje bogato korijenje, osvajajući nova se­ la i gradove. Početkom maja 1944. godine doći će vijećnici iz svih krajeva Hrvatske u Topusko, banjsko lječilište, danas automobilom od Zagre­ ba jedva sat i nešto udaljeno. Tu je i Kata dlošla na Treće zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske. Prema od­ lukama AVNOJ-a, ZAVNOH postaje vrhovno za­ konodavno i izvršno narodno tijelo, najviši or­ gan državne vlasti federalne Hrvatske. Prošle su tri godine od vremena kada je u ovim krajevima narod, predvođen Komunistič­ kom partijom, krenuo u borbu za samoodržanje, za slobodu. Kata je nebrojeno puta, na narodnim zborovima i sastancima, govorila da slobodu ne treba čekati, nego da se za slobodu treba boriti. Stala je za govornicu i Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a: — Drago mi je da mogu na ovoj historijskoj sjednici kazati par riječi. Naše junačke žene Jugoslavije pokazale su da nisu pognute šiju pred fašistima. Kada je �46 Komunistička partija pozvala narod na ustanak, one su se digle poput lavica. Kada su fašističke zvijeri, Švabe, ustaše i Talijani, počeli da uniš­ tavaju njihovu djecu i njih same, one nisu ni minute čekale, nego su, na poziv Komunističke partije, zajedno sa svojim narodom stupile u re­ dove Narodnooslobodilačke fronte i već tri godi­ ne se nalaze u borbi s puškom u ruci ili rade u pozadini pomažući svoju vojsku. One nose hra­ nu na front, sakupljaju sve što je potrebno i po­ mažu vojsku na sve načine... Iz Kate je govorilo srce, govorio je zanos prikupljen u trogodišnjem ratovanju, nastao u stradanjima i pobjedama. Vijećnici su je slušali pažljivo, često prekidajući njeno izlaganje dugo­ trajnim pljeskom; pred njima kao da je stajao sam narod, u svoj svojoj veličini, snazi i širi­ ni srca. — Drugovi! Hoću da naglasim da su u Hr­ vatskoj najviše stradale srpske majke. U Hrvat­ skoj je prijetila opasnost istrebljenja Srba. Us­ taše zvijeri počele su da istrebljuju srpski na­ rod. Kada je najveća opasnost prijetila našem narodu i kada su ustaške zvijeri punili jame na Velebitu i širom naše zemlje Iješinama poklanih ljudi, izdajnička vlada iz Londona poručivala je da čekamo, iako nije bilo do čekanja. Otvoreno da kažem stara Jugoslavija bila je tamnica naro­ da, a naročito nas žena. Danas naše žene rade u svim organizacijama, a naročito u svojoj or­ ganizaciji, Antifašističkoj fronti žena, koja broji stotine hiljada žena, koje su se uzdigle i politič­ ki i vojnički i koje se nalaze na dužnostima počev od mjesnih organa vlasti pa do Nacionalnog komiteta. Zahvaljujući našoj slavnoj junačkoj Partiji, koja je otvorila put našim ženama, nika­ da ih više neće ugnjetavati nikakvi protunarodni režimi i izdajnici, koji su i doveli naš narod do ovoga... Kata je prema kvislinškim i svim izdajnič­ kim elementima gajila žestoku mržnju, dodaju­ ći joj klasno-historijske dimenzije sa začuđujuće jasnim ocjenama. To zorno potvrđuje i njen go­ vor na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a. — Govorim to zato, što već tri godine rata oni stalno raspiruju mržnju između srpskog i hrvatskog naroda. Želim da kažem, da su naše žene zajedno sa slavnom narodnooslobodilačkom vojskom i partizanskim odredima mnogo prido­ nijele u stvaranju jedinstva srpskog i hrvatskog naroda. Nisu naše srpske žene mrzile radi ustaša �hrvatske žene. One su znale razlikovati ustaše od poštenog hrvatskog naroda i pozvale su hr­ vatske žene u borbu, ,pa su se one i odazvale. Kasnije su uz hrvatske i muslimanske majke pro­ lile mnogo suza zbog zvjerstva četnika i agena­ ta okupatora... Uz burno odobravanje vijećnika. Kata je na­ stavila svoje izlaganje: — Još nisu prošla stradanja od njemačkog fašizma i njegovih slugu, ustaša i četnika. Oni danas vide da stoje pod udarcima Crvene armi­ je, pod udarcima naše narodnooslobodilačke voj­ ske, naših saveznika, da stoje pred smrtnom opa­ snošću. Zato danas gdje god mogu upadaju u na­ ša sela, ubijaju naš narod, bacaju djecu u vatru i siluju naše žene. I danas naš narod ima puno pravo da traži, jer vodi borbu tri godine, da se otvori druga fronta od strane saveznika, da se na taj način skrati rat i smanje bezbrojne žrtve... Slušajući bilo svog naroda, njegove uspje­ he u borbi protiv okupatora 1 domaćih izdajni­ ka, Kata je prenijela vijećnicima poruku žena: — Ja, drugovi, mogu punim pravom da ka­ žem da stotine i stotine rascviljenih majki i rascviljenih srdaca ništa nije moglo umiriti, da niš­ ta nije moglo tako zaliječiti njihove rane kao od­ luke Drugog zasijedanja AVNOJ-a i osnivanje Nacioonalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije. Za­ to naši narodi, ispaćeni narodi Jugoslavije i sve naše žene punim pravom traže priznanje našeg Nacionalnog komiteta, naše prave istinske vlade. Poruke i odluke Drugog zasijedanja AVNOJ-a Kata je shvatila kao poziv na akciju da i sama doprinese njihovom ostvarivanju. To se vidi iz njenog govora u Topuskom, kao i konkretnih ak­ cija koje je poduzela u suradnji s drugim svojim suradnicima. PISMO ELEONORI RUZVELT Redakcija lista »žena danas« uputila je pi­ smo i dva primjerka svog lista, s posvetom, su­ pruzi predsjednika Sjedinjenih Američkih Drža­ va, Eleonori Ruzvelt. U to vrijeme Eleonora Ruzvelt bila je aktivan društveni radnik, posebice u humanitarnim i dobrotvornim organizacijama. Bio je to jedan od putova da svijet sazna makar i dijelić istine o herojskoj borbi naših naroda, �njegovim patnjama i stradanjima, ali i velikim pobjedama koje nisu bile samo naše; ta slobo­ da za koju su se tukli naši narodi pripadala je cijelom slobodoljubivom čovječanstvu. Tako je do te daleke zemlje i na ovaj način doprla vijest o ženama naših krajeva, o njiho­ voj nepoštednoj borbi protiv okupatora i kvis­ linga. Ne zadugo, Kata je, kao predsjednica Antifa­ šističke fronte žena Jugoslavije, dobila odgovor. »Draga gospođo Pejnović, 'Bilo mi je neobično milo što sam dobila pi­ smo od vas. Promatrala sam s velikim divljenjem veliku borbu koju vi vodite i ja danas s dubokom brigom mislim o vašem narodu. Ja znam da UNRRA (Uprava Ujedinjenih na­ roda za pomoć i obnovu, agencija za pomoć u ra­ tu opustošenim zemljama — o. p.) pravi planove da učini u najkraćem roku sve što je mogućno. Ja se nadam da ću u budućnosti moći učiniti nešto da vam se pomogne. Duboko sam svjesna počasti 'koju ste mi ukazali, posvetivši mi dva prim jerka »Žene da­ nas«. Smatram da je ono što ste vi postigli — izvanredno, kada se ima na umu s koliko malo sredstava raspolažete«. Ta pomoć je i stigla, ali tek poslije rata. Si­ romaštvo je nadoknađivano entuzijazmom — na­ rodne vojske na frontu i naroda u pozadini. Poslije duljeg vremena provedena na Kor­ dunu, Kata se, u ljeto 1944. godine, ponovo vra­ ća u svoju Liku. Na plenarnoj sjednici Okružnog komiteta KPH za Liku, pokrenuto je pitanje ra­ da sa ženama. Ocjena je kratka: rad sa ženama ne zadovoljava. (!) Iako to stajalište i ocjena nisu imali izrav­ ne veze s Katinim radom, ona je pokušala naći odgovor i uzroke toga stanja. Više mjeseci nje nije ni bilo na tom području, pa nije ni imala hitnijeg utjecaja na aktivnost žena. — Drugovi, uzroke stanja ne bi smjeli tra­ žiti među ženama — rekla je Kata. — U njih postoji golemi interes za rad u njihovoj organi­ zaciji. Međutim, partijski aktivisti su zakazali na tom polju, oni nisu umjeli taj rad podsticati na najbolji način. Savjetovanja o tom pitanju koja će se održati u pojedinim kotarima, neće riješiti to pitanje ako ih ne pripremimo teme­ ljito. Rad u pozadini, njegov intenzitet i masov­ nost ovisili su od mnogočega. Ako bi teritorij �pao pod nadzor okupatora ili njegovih domaćih pomagača, objektivno društveno-politički rad sa širim masama morao je utihnuti. Kata je bila protiv improvizacija tamo gdje su postojali uv­ jeti za aktivniji društveno-politički život, uklju­ čujući tu, prije svega, organizaciju žena. Ona je tražila temeljitost; njen glas se ponovo čuo u mnogim selima Like. Provela je na tim, i dru­ gim zadacima čitavo ljeto 1944. godine. Onda je morala, po zadatku Partije, ponovo ići na Kordun. U PARTIZANSKOJ BOLNICI NA PETROVOJ GORI Po dolasku u Okružni komitet KPH za Kar­ lovac, 'koji je imao sjedište u Topuskom, Kata je ponovno razvila živu aktivnost. Ali ovog pu­ ta ratna sreća, što bi se reklo, okrenula joj je leđa. Za jednog bombardiranja teško je ranjena i prevezena u partizansku bolnicu na Petrovoj gori. Ta bolnica, smještena u gustoj šumi na vi­ sovima Petrove gore, liječila je ranjene i bolesne borce tokom cijelog rata. Neprijatelj je nikada nije otkrio. Katu su smjestili u zaprežna kola i u pratnji dva borca otpremili ha Petrovu goru, u cen­ tralnu partizansku bolnicu. Petrova gora bila je poprište velikih borbi kordunaških partizana to­ kom cijelog rata; na tu partizansku tvrđavu na­ valjivali su Nijemci, Talijani, ustaše, domobrani, pa čak i »kozaci« iz sastava izdajničke Vlasovljeve armije, koja je za okupacije zapadnih dijelo­ va SSSR-a prebjegla Nijemcima. Na Petrovoj go­ ri, neknđ Gvozdu (gdje se još 1097. godine hrvat­ ska vojska borila protiv vojske mađarskog kra­ lja Koiomana), svi ti osvajači lomili su svoje zube; i borci i narod čuvali su svoju bolnicu s tc-liko pažnje i upornosti da joj se neprijatelj nikad nije primakao. Za Katu nije bilo nimalo prijatno što se na­ lazi u bolnici, iako je bila okružena pažnjom; navikla na stalne akcije i pokret, bolničko mi­ rovanje teže joj je padalo od zadobivenih rana. Sloboda se primicala: glavni grad Beograd kao i mnoga druga mjesta bili su već oslobođeni. Grizla se u sebi što i sama ne može slobodu do­ čekati raširenih ruku! A sloboda je dolazila, po­ slije svake bort>e — novo oslobođeno selo, grad. 4 Kalu Pcjnović 49 �Nakon izvjesnog vremena provedenog na Pe­ trovoj gori, Kata je prebačena u oslobođeni Solit. Događaji su se redali jedan za drugim. Predsjed­ nicu AFŽ Jugoslavije drugarice nisu zaboravile: žene Garešnice, kod Kutine, šalju joj na dar narodno odjelo. To čine i žene Vojvodine. Osim odjela, šalju svojoj predsjednici, koju nikada ni­ su vidjele, tople pozdrave i želje za brzo ozdrav­ ljenje. Ta mala, ali ljudska priznanja učvršćuju Katino uvjerenje da su žene u cijeloj našoj zemlji bile borbeni odred revolucije. Odluke iz Bosan­ skog Petrovca nisu bile uzaludne — one su pri­ hvaćene u svim krajevima kao poziv na još že­ šću i organiziraniju borbu žena za bratstvo i je­ dinstvo naših naroda, ali i borbu protiv okupa­ tora i njegovih domaćih pomagača. Kata Pejnović je postala simbolom organi­ zirane borbe žena Jugoslavije. Velika majka iz Like prošla je kroz pakao rata, bez predaha, bez posrtanja: bila je u prvim redovima kada je trebalo dizati ustanak, kad je trebalo širi­ ti bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog na­ roda, organizirati žene na svim frontovima bor­ be pa kad je to bilo potrebno — nalazila se i u koloni boraca, kao onda za vrijeme »četvrte« neprijateljske ofanzive. Uvijek jednostavna i prisna, kao nitko dru­ gi, reći će jednom prilikom, sjećajući se svog go­ vora bjelovarskim ženama: — Na meni neka karirana suknjetina, o po­ jasu bom be... ih, mani! Negdje ljudi misle — kakva je to predsjednica. Valjda očekivali da ću doći u šeširu, što li... Njeno veliko srce, i majke i borca, bilo je uvijek zaodjenuto borbom za slobodu, te skrom­ nošću svojstvenom za samo rijetke ljude. VELIKO PRIZNANJE Iako još s nezacijeljenim ranama, Kata 8. marta 1945. sudjeluje u radu Oblasne konferen­ cije AFŽ za Dalmaciju. Žene toga kraja, a oku­ pilo ih se na tom skupu 1800, s oduševljenjem su pozdravile svoga heroja, uspjehe svoje borbe. Naime, u partizanskim odredima i Narod.nooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije u našoj zemlji se borilo oko sto hiljada žena boraca. Svaka će- �tvrda položila je svoj život na oltar slobode. Brojke su suhe i one ne mogu govoriti o ljud­ skim sudbinama, ali one ipak vjerno omeđavaju i govore o jednoj golemoj snazi i ulozi koju su žene imale u i evoluciji. Nitko nije bio sretniji od Kate kad bi se zagledala u te brojke, u te sudbine, u pobjedu. Ona je utkivala sebe u tu slobodu, tkala je naj­ ljepši i najtopliji čovjekov pokrivač — slobodu. Bila je i neizrecivo tužna; kada bi ostala sama sa sobom, u njenim mislima prolazile su kolone onih kojih više nema — stotine poznanika, njeni sinovi, pa Jovaniša, i stotine hiljada neznanih junaka i nevinih žrtava rata. — Kad danju radim, onda mi je lakše, iako je bol uvijek ista za izgubljenom djecom. Noću, kad ostanem sama, kad počnem da razmišljam, kad se svega počnem sjećati, onda mi je strašno — otkrivala bi Kata vrlo rijetko svoju bol, dok bi joj glas podrhtavao slijevajući se preko već okamenjene, skrivene suze. A Titova narodna vojska, već je bila na domak njegova rodnog Zagorja, pred vratima ZaKata Pejnović kao potpukovnik JNA �greba. Topovi Crvene armije nemilosrdno, osvet­ nički tukli su po berlinskim brlozima, isto ona­ ko kako su to radili Katini seljaci u Smiljanu kad bi se zmija primakla kući: tukli bi je samo po glavi. Velika otrovnica fašizma, ona iz prvih godina rata, moćno nadmena, sada je bila u samrtnom hropcu. Narodnooslobodilačka vojska presjecala je, gore u Sloveniji, odstupnicu Nijem­ cima, ustašama, četnicima. Sada se više nije mo­ glo ni pobjeći; horde koljača i ubica čekala j,e pravedna kazna naroda. Fašistički »novi pore­ dak«, napredno čovječanstvo užurbano je zako­ pavalo duboko u zemlju da se nikad više ne pojavi. Uspravno je Kata dočekivala dan slobode, pritisnuta bolom za onim koji se ne mogu rado­ vati zajedno s njom, zajedno sa svojim naro­ dima. »Upoznao sam je u ledenom paklu Like«, na­ pisat će mnogo godina kasnije kipar Vanja Radauš, »u bijelom i krvavom paklu 1943, neposre­ dno pošto sam u taj ledeni pakao došao iz dru­ gog jednog pakla, zagrebačkog, pakla izdaje i pakla sram a... Tada su mi kazali: ovoj ženi, ubi­ li su tri sina i muža, i ja sam gledao, gledao to lice, i ona je znala da je pomno i pažljivo gle­ dam, pa se nasmijala pa je od svog lica poku­ šala da učini sve kako bi sakrila tragediju koju j,e doživjela... Tako je činila sve do svoje smr­ ti, i ja sam u svakom susretu, u svakom razgo­ voru, ponovo doživljavao te njene pokušaje da pobjegne od tragedije«. JČoVjetk se mora na sve navikavati pa i na slobodu. Dolazili su novi zadaci i novi oblici dje­ lovanja i rada. I tek 'u tim mirnodopskim uvje­ tima, bilo je moguće sagledati što su žene Like i cijele Jugoslavije učinile tokom rata za taj dolazak slobode. U Lici je, čak, bila formirana i ženska partizanska četa! Ali one su dobivale bitke na onim često nevidljivim frontama, po­ sebno na širenju bratstva i jedinstva među na­ šim narodima./ Kata je još 1943. godine govorila da politiku naroda može voditi samo narod. I ona je vodila tu politiku, širila vjeru u snagu naroda. — Samo neprijatelj vidi razliku između Srba i Hrvata — govorila je ona. — Neprijatelj sije razdor među nama. Ne vjerujte mu! Svi smo je­ dno, borimo se za jednu zemlju u kojoj ćemo živjeti slobodni i ravnopravni... �| Za sve to što su žene Jugoslavije, s Katom Pejnović na čelu, postigle u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj, revoluciji, već u pr­ vim danima slobode, odano je priznanje, veliko priznanje kao što je bila velika i njihova borba. Predsjedništvo AVNOJ-a odlikovalo je Antifašis­ tičku frontu žena Jugoslavije Ordenom narodnog oslobođenja Jugoslavije »da bi se pred našim na­ rodima vidno istakle zasluge AFŽ Jugoslavije, kako u borbi protiv fašističkog okupatora, ta­ ko i za izgradnju narodne vlasti«,/ Vijećnici AVNOJ-a nisu zaboravili ni zaslu­ ge predsjednice Antifašističke fronte žena Ju­ goslavije: Kata Pejnović odlikovana je Ordenom bratstva i jedinstva prvog reda! Potpukovnik revolucionarne narodne armije ponijela je to visoko odličje kao znak nepodije­ ljenog priznanja za bezbroj znanih i neznanih djela. U obrazloženju visokog priznanja nije pi­ salo sve ono što je život ispisao, one male i ve­ like Katine pobjede, kad je idući od sela do se­ la, od mjesta do mjesta, gledala ljudima u oči i širila istinu o ciljevima revolucije. Govorila je i prijateljima i neprijateljima, i onima koji su bili zbunjeni, koji nisu znali preko koje će međe zakoračiti i u koju povijest otići. Kata im je govorila samo jednu povijest, onu koja pripada u bratstvu i jedinstvu ujedinjenim našim naro­ dima. ZLOČIN I KAZNA Sredinom marta 1945. godine, u oslobođe­ nom Šibeniku, Kata je postala članom Zemaljske komisije Predsjedništva ZAVNOH-a za utvrđiva­ nje ratnih zločina okupatora i njihovih slugu na području Hrvatske. Zločin i kazna oduvijek su išli zajedno. Ratne kiše još nisu bile isprale tra­ gove krvi, koju su nevinom hrvatskom i srpskom narodu prolili u svojim koljačkim orgijama čet­ nički i ustaški zlikovci. Među njima su i mnogi katolički i pravoslavni popovi, koji su bez imalo ljudske savjesti i bez imalo prosvijetljena uma davali »božji blagoslov« krvavim ustaškim i čet­ ničkim noževima, huškali narod na bratoubilački rat, a to sve u ime Svevišnjega! Nisu kazali da je sve to u ime njihovih klasnih interesa, u ime interesa kapitala za čiji su račun radili. Ali na­ rod je brzo uočio: sa njihovih pozlaćenih i pos­ �većenih riječi i križeva brzo je spala pozlata — ostala je njihova svinjska koža. (I među popovi­ ma je bilo onih časnih izuzetaka, koji su uzeli i pušku u ruke da se bore protiv takvih izroda, nji­ hove vojske i okupatora). U Katimu sjećanju još su bile svježe one stravične slike pokolja u Jadovnom, Smiljanu, Divoselu i mnogim drugim mjestima. Tko da za­ boravi bande ustaških koljača: Juce Rukavine, Rude Rica, Pelka Bogdaniića ili one četničke ko­ je su predvodili Lukica Popović, Milan Mrda i dru­ gi. Ono što su oni radili ne može se zaboraviti, niti oprostiti. Klali su i ubijali, žive djevojke na kolac nabijali, živim ljudima oči vadili... Veliki pjesnik Ivan Goran Kovačić, čiji su mladi život ukrali četnički noževi, ovako opisuje divljanje fašističkih manijaka u Lici: Krv je moje svjetlo i moja tama. Blaženu noć su meni iskopali Sa sretnim vidom iz očinjih jama; Od kaplja dana bijesni oganj pali Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu. Moje su oči zgasle na mom dlanu. Sigurno još su treperile ptice U njima, nebo blago se okrenu; I ćutio sam, krvavo mi lice Utonulo je s modrinom u zjenu; Na dlanu oči zrakama se smiju I moje suze ne mogu da liju. Samo kroz prste kapale su kapi Tople i guste, koje krvnik nađe Još gorčom mukom duplja, koja zjapi Da bodež u vrat zabode mi slađe; A mene dragost ove krvi uze, / ćutio sam kaplje kao suze. Bolno nadahnut tim zvjerstvima, pjesnik ka­ zuje svoje viđenje; oni koji su imali sreće da prežive te ljudske klanice, zauvijek su u sebi ponijeli rane bola i grubu brazgotinu koja se zasijeca u sva čovjekova čula. Iako govori o tim strahotama, Goranova »Ja­ ma« je pismo Slobodi: Tko ste? Odakle? Ne znam, aV se grijem Na našem svijetlu. Pjevajte, jer ćutim Da sad tek živim, makar možda mrijem. Svetu Slobodu i Osvetu slutim ... �Nije trebalo samo osvetiti žrtve; trebalo je iz korijena »počupati izdanke zla. Preuzimajući dužnost člana Zemaljske komisije za ispitivanje zločina okupatora i njegovih pomagača Federalne Republike Hrvatske, Kata Pejnović se dala na posao. U listovima Antifašističke fronte žena za pojedina područja iz tog vremena, štampani su pozivi svim ženama da se angažiraju na otkri­ vanju ratnih zločinaca. Takav poziv objavljen je i u listu »Žena u borbi«, koji je izlazio u Lici: »Zločincima će suditi junački narod Like, baš u njihovom brlogu!« — poručivala je Kata. Većinu zločinaca stigla je pravedna kazna. Sudila im je Sloboda i čovjekovo dostojanstvo protiv kojeg su podigli svoju zločinačku ruku. Ta ruka odnijela je stotine hiljada nevinih živo­ ta naših naroda. ZAJEDNO SA LA PASIONARIJOM Krajem novembra 1945. godine, u vrijeme kada je rat utihnuo na svim stranama svijeta, Kata se našla u Parizu, kamo je doputovala na osnivački kongres Međunarodne federacije žena. Ne slučajno, naša delegacija bila je u središtu pažnje mnogih delegatkinja i delegacija: novo­ stvorena Jugoslavija, njeno ime i ime Josipa Broza Tita izgovarano je na mnogim jezicima, ali uvijek s istim značenjem: bilo je to uvijek div­ ljenje i poštovanje prema jugoslovenskim na­ rodima i njihovom vođi, koji su golim rukama, od samog početka, jurišali na Hitlerovu crnu tvrđavu, izrastajući u legendu slobodoljubivog čovječanstva. Po povratku iz Pariza. Kata je odr­ žala predavanje u Ljubljani, o svojim utiscima s tog skupa žena. Rekla je tom prilikom: — Među delegatkinjama nije bilo ni jedne koja nas ne bi zapitala odakle smo, što smo, što radimo u Jugoslaviji i kakav je naš život. Svima je poznato 'ime druga Tita. Kod svih se zapažala veliki ljubav otvnv našoj zemlji, koju mnogi narodi ranije nisu ni poznavali... Katin susret sa La Pasionarijom, slavnom Španjolkom, ostavio je na nju snažan utisak. Pred njom je bio borac iz njene predratne ilegalne literature i riječi što su zvučale kao svečana za­ kletva: »Neće proći!« Opisujući izlazak za go- �56 vomicu neponovljive La Pasionarije, Kata je re­ kla: — Čitav kongres se našao na nogama i poz­ dravljao ju je nekoliko minuta. Oštrom oku delegatkinje iz Smiljana nisu promakle ni mnoge druge pojedinosti s tog skupa žena. — Delegatkinja iz Indije govorila je o veoma teškom životu, o tome kako na tisuće ljudi umi­ re od gladi. O nekim pravima žena tamo se uop­ će ne može govoriti. Takvo je stanje i u drugim kolonijama. Iz nj'ih crpu njihove matične zemlje samo ogromne dobiti. U svim tim kolonijama ra­ ste pokret, koji je svakim danom sve snažniji, koji se bori za oslobođenje svoga naroda. Svoj put u Francusku, a potom i Belgiju, Kata koristi u sasvim konkretne političke cilje­ ve. Tamo se sastaje s našom ekonomskom emi­ gracijom, govori im o stanju u zemlji, raspolo­ ženju naroda, o narodnoj vlasti. Mnogi žele da se vrate u svoju starcu domovinu, da postanu Ti­ tovi vojnici, da budu udarnici u obnovi zemlje. Opisujući susret s našim radnicima u Belgi­ ji, te 1945. godine, Kata svjedoči iz svojih zabilježaka: »Kad smo tamo stigle, našle smo okupljene radnike u velikoj dvorani. Jedva su uspjeli da istisnu iz grla nekoliko riječi pozdrava, plakali s u ... Svi bi se rado vratili doma«. Za svog boravka u Francuskoj Kata je go­ vorila na Radio-Parizu. Boravak naše delegacije poklapao se s proglašenjem Federativne Narod­ ne Republike Jugoslavije. Novinari, upoznati s golemim promjenama u našoj zemlji, s danom odluke o izboru konačnog puta Jugoslavije, emi­ tiraju Katino izlaganje na dan 29. novembra 1945. godine. Francuskim slušaocima ona govori o bor­ bi naših naroda, o opredjeljenju za Tita i repu­ bliku: »Šest mjeseci poslije oslobođenja cijele Ju­ goslavije, naša privremena vlada održala je slo­ bodne i tajne izbore, na kojima je lista Narod­ nog fronta, lista najvećeg našeg sina Maršala Tita, dobila ogromno povjerenje svih naroda Ju­ goslavije. .. Na ovim izborima 'izabrani su narodni posla­ nici. Poslanici se sastaju danas na prvom zasjeda­ nju Ustavotvorne skupštine Jugoslavije da done­ su historijske odluke o konačnom uređenju naše države, o Republici. Danas narodi Jugoslavije ponovo preživi ju ju veliku radost koju su os je- �ćali 29. novembra 1943. godine. Ali danas mnogo veću i snažniju, jer se konačno ostvaruju svi oni ideali radi kojih su naši narodi pošli tako nese­ bično u borbu protiv fašizma, dajući za današ­ nju slobodu preko milijun i šestotina hiljada ži­ vota svojih najboljih sinova .i kćeri«. Kao političar za masovne akcije, za djelo­ vanje u narodu, Kata koristi priliku da, posred­ stvom Radio-Pariza, što više kaže o našoj borbi, da proširi glas o našim narodima: »Danas ja se nalazim na Međunarodnom kon­ gresu žena u Parizu, kao delegat jugoslovenskih žena. Kada sam poslije Drugog zasjedanja AVNOJ-a, na kume sam kao narodni poslanik iz Hrvatske prisustvovala, prolazila s našom voj­ skom kroz Bosansku krajinu, Baniju i Kordun, narod, koji je čuo za istorijske odluke u Jajcu, sa neopisivim oduševljenjem nas je dočekivao, pozdravljao j darivao novim darovima. Na dana­ šnjem zasijedanju Ustavotvorne skupštine ne mo­ gu prisustvovati kao izabrani poslanik Hrvatske zbog odsustva. Ali ja znam da narodi Jugoslavi­ je i danas preživljuju ogromnu radost koju i ja i sve naše delegatkinje dijelimo sa svim našim naro­ dima. .. Mi žene Jugoslavije čule smo na Međunarod­ nom kongresu žena o borbi žena protiv fašizma u svim slobodoljubivim zemljama. Nalazeći se u prijateljskoj Francuskoj, mi smo osjetile lju­ bav francuskih žena prema našoj zemlji«. Prošle su samo četiri godine i nekoliko mje­ seci, kako je Kata Pejnović ostavila motiku u svom Smiljanu, a već je iz nje govorio vrlo zrio politički radnik, revolucionar. Iz njenih usta fran­ cuski su slušatelji mogli čuti istinu o jugoslaven­ skom opredjeljenju, glas jugoslavenskog naroda. Bez okolišavanja, i ti narodi, a i sama Kata, uš­ li su u historiju u jednom žestokom sukobu sta­ rog i novog u kojem su u Jugoslaviji promovira­ ni novi društveni odnosi. Na samom kongresu Kata je čula glas žena svijeta. Tragedija, koju su preživjeli naši narodi, umanjena je velikom pobjedom u revoluciji, ko­ ja je narodima dala za pravo da sami odlučuju o svojoj sudbini. A u drugim zemljama, unatoč patnjama u ratu, i poslije rata radnici i seljaci, a posebno žene, ostali su bez svojih povijesnih prava da sami odlučuju o svojoj sudbini, o svo­ joj slobodi. Zato će Kata po povratku kući reći: U Francuskoj postoje još veće teškoće ne­ go u nas, iako tamo nije bilo ni stoti dio takvog �grabeža od strane okupatora kao što je to bilo u nas. Mi se ne možemo pohvaliti da je našim radnicima i službenicima već dobro. Ali kad smo bile u Francukoj, činilo nam se da je kod nas svaki dan — božić. IZGRADNJA NARODNE VLASTI Izgradnja i učvršćivanje narodne vlasti u os­ lobođenoj zemlji, te obnova popaljenih domova, tvornica, škola, mostova, pruga, bio je složen i težak posao za dojučerašnje ratnike. Puške su zamijenjene krampovima; trebalo je zavidati teš­ ke rane probujalog rata, očuvati tekovine revo­ lucije. Odluka Drugog zasijedanja AVNOJ-a da će Jugoslavija nakon rata biti federalna republi­ ka ravnopravnih naroda i narodnosti, morala se provesti u život. Različiti međunarodni interesi opterećivali su tu odluku, sa željom da se ona izmijeni, da Jugoslavija ponovo postane monar­ hija, da se kralj Petar Karađorđević ponovo vra­ ti u zemlju. Međunarodna reakcija željela je da jugoslovenske narode vrati na stari put poniže­ nja pred domaćim i stranim kapitalom, da pono­ vo uspostavi ropske odnose protiv kojih su se četiri godine borili radnici i seljaci svih naših naroda. Provedeni su i izbori: narod je trebao sam da odluči — je li za Tita, za Partiju, za svoju vlast i slobodu ili je za ponovni povratak kralja i njegovu kukavičku kamerilu. No, naši narodi se nisu dvoumili — izglasali su ono za što su se četiri godine ogorčeno borili. U predvečerje tih povjesnih izbora, Kata je ponovo u akciji; drži govore, objašnjava ciljeve izbora, posebno seljankama. Ona ih dobro razu­ mije, one nju također. — Tko je kriv da je dugi niz godina žena živ­ jela u mraku i neznanju, i da joj dugo vremena nije bio jasan pravac kojim mi trebamo da kre­ ćemo da bi se oslobodile? Krivicu za ropski polo­ žaj žene snose protunarodni režimi koji su se temeljili na izrabljivanju i tlačenju, a najveća žrt­ va tog tlačenja bila je žena. Nismo imale nikakva prava, a najmanje da odlučujemo o sudbini svoga naroda. Katine misli razoružavaju, ona govori iz srca, riječi su joj kao kuršumi: �— Pitala bih ja one koji su ograđivali ženu od svega: da li bi bilo potpunog ustanka da u njemu nisu učestvovale i žene? Da li bi bilo brat­ stvo i jedinstvo, da ga najsvesrdnije nisu sprovodile žene? Da li bi bilo jedinstvo fronta i poza­ dine, da ga nisu ostvarile i žene? Svega toga ne bi bilo. Mnoge od nas su borci i borile su se na frontu, ili su ljekari, bolničarke, političke ak­ tivistkinje; i tako boreći se od prvog dana ... uživamo sva prava. Ta prava smo izvojevale i ta nam prava niko ne može oduzeti. Izvojevale smo i pravo glasa, da biramo i da budemo birane, i ravnopravni smo članovi narodne vlasti, i čak u najvišim državnim organima. Punopravno smo sudjelovale kako će se urediti naša sretnija za­ jednica Hrvata, Srba, Slovenaca, Crnogoraca, Ma­ kedonaca J drugih građana Jugoslavije. I seljač­ ka žena, u savezu sa ženom radnicom i radnim intelektualkama, kroz ovu natčovječansku borbu ^naučila je mnogo i došla do spoznaje tko su nam neprijatelji, a tko prijatelji... Politički sadržaj svojih izlaganja, kao u ovoj prilici, Kata obogaćuje karakterističnom ilustra­ cijom tog vremena: Seljačka žena učila je kroz borbu čitati i pisati, kao i to — kako i zašto treba da se bavi politikom. Evo šta jedna od mnogih piše: »Dra­ ge drugarice, evo ja pod moje starije godine na­ učila čitati i pisati u borbi, što mi prije niko nije omogućio, najsretnija sam kad mogu napi­ sati: dolje kralj i monarhija i da se nikad više ne povrate!« Bila je to bitka za novi svijet, bitka nimalo laka: trebalo je kazati što revolucija nosi i oni­ ma koji nisu u njoj sudjelovali, ali koji će izaći na izbore. Trebalo je kao mačem odsjeći sve ve­ ze, i s tradicijom i starom vlasti. Izbori su mo­ rali uspjeti; svijet ie morao znati da su jugo­ slavenski narodi sami odabrali svoj put i da sa­ mi kroje svoju sudbinu. I u te partijske zadat­ ke Kata je unosila svo svoje biće, svoje bogato revolucionarno iskustvo. Mladu državu proletera i seljaka valjalo je ojačati novim revolucionar­ nim mjerama, utrti put novom životu, obraču­ nati se s ostacima kvislinških snaga koje su i na­ kon oslobođenja rovarile i iz zasjeda ubijale od­ bornike i političke radnike na terenu. Revolucija se nastavljala. Iako se i prije izbora, prema raspoloženju na­ roda, znalo se da revolucija neće biti zaustavlje­ na, sam taj čin omogućio je da se i pred vanjskim �svijetom, bez taktiziranja prema izbjegličkoj vla­ di i predratnim građanskim političarima pokaže da više nema povratka na staro. Povratka i nije bilo. Moglo se pristupiti donošenju prvog Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Iz stenografskih zabilješki vidljivo je da Ka­ ta Pejnović aktivno sudjeluje u donošenju prvog Ustava. Povodom njegova izglasavanja, ona će, kako je zabilježeno, reći: »Naš Ustav koji je izrastao kroz oslobodilač­ ku borbu naših naroda, zaista je ostvarenje sve­ ga onoga zašto su se naši narodi borili kroz os­ lobodilački rat. On je zaista sve ono zbog čega su naši narodi lili toliko krvi i dali ogromne žrtve. Naš Ustav, koji nosi u sebi istinsko demokrat­ sko obilježje, srušio je onu paklenu ogradu ko­ jom je bila ograđena polovina življa u našoj zem­ lji. Jasno je, drugovi, da su to bile žene. Onakva država kao što je bila tamnica Jugoslavija, koja je živjela na izrabljivanju i tlačenju širokih na­ rodnih masa, imala je kao najveću žrtvu baš ženu. Naš Ustav predviđa ravnopravnost žena i muškaraca. Žena uživa ravnopravnost već kroz četiri godine rata i uživa mnoga druga prava. U najvećoj meri ona već koristi svoja prava. Na iz­ borima za narodnu vlast, na izborima za Konstituantu najveći broj glasača dala je baš žena. Žene su sve glasale za Demokratsku Narodnu Republiku. Što znači to? Znači da ogromna većina žena neće više monarhiju, neće više staru tamnicu«. Kako je Kata vidjela život prvog Ustava? — Naša djeca imat će pravo da se temeljno odgajaju za svoju bolju budućnost — govorila je ona. — Vanbraona djeca imat će ista prava kao i bračna. Kad se samo sjetimo koliko je žena prepatilo: morale su bježati u druge krajeve, a dijete je dolazilo u situaciju da nije bilo ničije... Na zasjedanju Ustavotvorne skupštine, pos­ ljednjih dana januara 1946. godine u Beogradu, Kata je rekla: — Kao poslanik iz Hrvatske ja ću glasati za ovaj Ustav! Bilo je to njeno i intimno i revolucionarno opredjeljenje, ali istodobno i poziv poslanicima da se i oni tako vladaju. Među poslanicimia Usta­ votvorne skupštine bio je veliki broj onih s koji­ ma je drugovala još iz Bihaća i Jajca. I u toj etapi revolucije, u bici za prvi Ustav, Kata svoju aktivnost ne odvaja od problema po­ ložaja žene u društvu. Ona poput lavice nasrće �na patrijarhalnu žabokrečinu društvenih odno­ sa koji su okivali ženu da ponizno trpi i pati. U novim društvenim odnosima, njena borba ostav­ ljala je duboke korjene, jednako duboke kao i onih ratnih godina kada je svojim pregalaštvom ispunjavala zadatak Komunističke partije, uklju­ čujući žene u sve frontove revolucije. Od pitanja položaja žene i njene slobode — postavljala je revolucionarno-klasno pitanje — slobode čovje­ ka uopće. Nije se dala na one lažne vode građan­ skih naklapanja i jalova feminističkog okupljanja. Položaj žene u društvu nije se mogao određiva­ ti mimo ukupne strategije revolucije. Oslobođe­ nje rada i čovjeka za Katu je bilo pitanje koje nije moglo biti riješeno bez uključivanja žena u taj povijesni proces. Kako u ratu, tako i u miru, ti stavovi Kate Pejnović, kao i ona sama, bili su osobito cijenje­ ni od njenih drugova i suboraca s kojima je ra­ dila u skupštinama Hrvatske i Federacije, te na čitavom nizu drugih poslova. Ništa bolje ne može ilustrovati njenu popu­ larnost i obljubljenost među poslanicima, kao događaj vezan za njen izbor za potpredsjednika Prezidijuma Sabora Narodne Republike Hrvat­ ske, 1950. godine. Dr Zlatan Sremec, Predsjedava­ jući na sjednici, predložio je Katu Pejnović za potpredsjednika tog organa: Narodni zastupnik Kata Pejnović poznati je i zaslužni prvoborac i mislim da nema potreba da iznosim njenu biografiju. Mislim da ćete se svi jednoglasno složiti s njenim izborom. Dugotrajni pljesak dao je za pravo predsje­ davajućem kada je rekao: — Vaše oduševljenje govori da ne trebam stavljati ovaj prijedlog na formalno glasanje, ne­ go konstatiram da je prijedlog... da se za pot­ predsjednika Prezidijuma Sabora izabere druga­ rica Kata Pejnović, primljen aklamacijom. Izbor bez glasanja, na tako visoku funkciju, bio je samo odjek velike popularnosti Kate Pej­ nović. Njena djela nadilazila su svaku glasačku formalnost. Ne mali doprinos ona je dala izgradnji na­ rodne vlasti, počev od osnivanja narodnooslobodilačkih odbora, pa sve do poslanika u Saveznoj narodnoj skupštini. Na tom svom putu narod­ nog predstavnika, sve od onih dana kada je sti­ gla u Bihać, pa preko Jajca, Plaškog, Topuskog, Zagreba i Beograda, bila je vrijedan i predan poslanik svoga naroda. Više od dvije decenije �£2 birana je u predstavnička tijela — za rata u AVNOJ i ZAVNOH, a poslije u republičku i sa­ veznu skupštinu. Nezaboravni su njeni obraču­ ni s poslijeratnim reakcionarima različitih boja. U tim poratnim godinama počeli su popovi voditi svoju politiku, onu protunarodnu. Kata o njima jednom veli: — Vide oni da nemaju više što da ušićare, da ne mogu od seljaka — koga su nekad sma­ trali glupim — dobiti ništa, a isto tako znaju da danas od radništva ništa ne mogu da otkinu, pa izmišljaju razne gluposti i neke pojave svetaca; a svi mi — ima nas ovdje koji imamo priličan broj godina — nikada nismo vidjeli sveca. Naime, u tim poratnim godinama pojedini pripadnici klera izmišljali su različita priviđenja, pa i »ukazivanje« svetaca. Tako se u slavonskom selu Bošnjaci iz jednog bunara »ukazivala« Sve­ ta Marija. Popovi su organizirali prave procesije — narod se okupljao da vidi »sveto pretskazanje«. A cilj svega toga bio je da se narod odvu­ če od zadataka obnove; popovi su željeli da ome­ tu tu obnovu koliko su mogli. Trajalo je to sve dok jednog dana na mjesto nije stigao i biskup đakovački d r Ante Akšamović, koji je za rata po­ magao narodnooslobodilački pokret i bio za zasluge odlikovan od Predsjednika Republike. Na­ zvao je biskup sve to što su činili njegovi sveće­ nici, najobičnijim svetogrđem. I, narod se razi­ šao. — Sada popovi šire propagandu, boje se da narod ne bi vjerovao u boga. Nama je jasno za­ što to oni čine. Povratkom pravoslavnih popova, koji se poslije rata vraćaju iz Beograda, šire se razne priče. Tako jedan pop koji se vratio u Li­ ku, a koji se prvih nekoliko dana pritajio, govo­ ri narodu da ova vlast ne valja, da su na vlasti neuki jli čak nepoželjni ljudi itd. On zna izmis­ liti sve ono što smatra potrebnim i tvrdi kako je staro bilo dobro; a ja ne znam ko u našem narodu može da pohvali ono staro — govorila je Kata na adresu reakcionarnih popova. Takva je bila u svakoj bici — otvorena i jas­ na. Nikad nije ostavljala prostora da se s nje­ nim riječima može mešetariti, nikad prostora za neprijateljsku protuakciju ili nevjericu u onih koji su je slušali. To s popovima samo je jedna ilustracija iz bogate Katine riznice suprotstavlja­ nja neprijateljskoj propagandi u poratnim godi­ nama. �Za svo vrijeme koje je provela u poslaničkim klupama — nikad nije bila promatrač; uvijek je nastojala da i svojim doprinosom obogati sadr­ žaje donesenih odluka i zakona. Ukaz 'o odlikovanju Kate Pejnović Ordenom narodnog heroja Jugoslavije �DOK JE OBNOVA — NEMA ODMORA Da li će sloboda umeii da peva Kao što su sužnji pevali o njoj (U ranka XI lij ko vu ) Nigdje u svijetu nije bilo takvog radnog po­ leta kao u Jugoslaviji u godinama poslije rata. Sloboda, koju su naši narodi lako željno očeki­ vali i za koju su toliko života dali, progovorila je stvaralačkim žarom; cijela zemlja bila je ve­ liko gradilište. I mladi i stari prosto su se nat­ jecali tko će više doprinijeti izgradnje zemlje, tko će više kubika kamena iskopati, tko će više pu­ ta napraviti, tko še prije školu sagraditi. Bilo je to ono vrijeme kada se ljudska sreća mjerila ide­ alima oslobođenih i raspjevanih naroda. Nije se gledalo ima li se što obući, onako iz luksuza, ni­ ti što je za ručak ili večeru. U toj općoj žurbi naših naroda da uhvate korak s razvijenijim zemljama, nisu zaostajale ni žene. Udarnički se radilo na sve strane — svi su radili udarnički. Kata Pejnović u to vrijeme, pored niza drugih obaveza u skupštinama repub­ like i federacije, te Crvenom križu Hrvatske, Ma­ tici iseljenika itd., i dalje ostaje vjerna radu sa ženama. Potpredsjednik je Centralnog odbora AFŽ Jugoslavije sve do reorganizacije te fronte u konferencije za društvenu aktivnost žena. Uk­ ljučivanje žena u tokove poratnog života; izla­ zak na izbore i sudjelovanje u radnim akcijama, te opismenjavanje seoskih žena — poslovi su od kojih se Kata nije odvajala. — Vidite — govori ona s ponosom — u osam kotara žene su glasale sa 99 posto, a u deset ko­ tara sa više od 98 posto. U ostalim kotarima cif­ ra žena-glasača iznosi oko 94 posto. Nije to bila borba za nekakav osobni prestiž; toga nije bilo u Katinu životu prepunom skrom­ nosti. Njen cilj je bio afirmacija žene kao rav­ nopravnog člana društva, afirmacija čovjeka. Kolika je bila uloga žene u obnovi zemlje govore i ovi podaci kroz Katina usta: — Na lokalne akcije Narodnog fronta 1949. godine žene su dobrovoljno izašle na rad 3,101.000 puta i dale 27 milijuna dobrovoljnih radnih sa­ ti... U posebnim brigadama Narodnog fronta na objektima saveznog i republičkog značaja radilo je 109.889 žena... �Tako je bilo u Hrvatskoj. Isto je bilo i u drugim krajevima. Sloboda je pjevala i radnim zanosom žena, isto onako kako je pjevala u ratu. — Ih, nisu to male stvari. Koliko samo ima­ mo žena u različitim organima vlasti, koliko ih se opismenilo, koliko ih ide u školu — zbrajala je Kata prve plodove revolucije. Njen klasni instinkt nije dijelio žene na ne­ ku posebnu grupu interesa; željela je samo da stalnom akcijom izbriše diobe nastale u društve­ nim odnosima koje su ženu stavljale u podređe­ ni položaj. — Ne može, brate moj, više po starom. Pro­ šla su ta vremena. Nema slobode u društvu u ko­ jem bi žena bila podređena. Ona mora u školu, u tvornicu, mora biti koristan član društva. Nisu Katu kolebala ni neka mala vlastita is­ kustva. Svako jutro, nogu pred nogu, išla bi od stana do zgrade Sabora, gore na Starom gradu. Bila je potpredsjednik Prezidijuma Sabora Hr­ vatske. Visoka funkcija. A Kata, već u godinama, pješak. Nije bilo automobila, ali neki drugovi mlađi od Kate, i godinama i položajem, imali su automobile na raspolaganju, kako bi se to rek­ lo. Nije njoj bilo do automobila i vozikanja, ali će jednom svojim najbližima, začuđeno, kao što umiju djeca, reći: — Prođoše pored mene, nitko ne stade da me poveze. Vrijeme ratnih drugarstava polako je prolazi­ lo i trebalo se navikavati na nove odnose što ih je nosio život zajedno sa svojim lijepim i ma­ nje lijepim stranama. Drugarstva, ona najčvrš­ ća, i dalje su trajala, kao utjeha za pokoju pro­ turječnost, za ono što zasmeta i tiho zaboli. Dru­ ga petoljetka je već bila u toku; rasla je snaga oslobođene zemlje. Kata gotovo i nije imala vre­ mena da razmišlja o takvim sitnicama što ih je nosio život pun poleta i stvaranja. KATINI MOSTOVI Još kao djevojčica, Kata je tamo podno Ve­ lebita, od svog Jovaniše, koji je i sam bio povrat­ nik, slušala priče o našim ljudima koji su, trbu­ hom za kruhom, 'krenuli u svijet. Ako su joj te priče tada i golicale dječiju maštu, njen prvi su­ sret s našim ekonomskim emigrantima, u Belgi5 Kala Pejnović �ji 1945. godine, godine, srušio je sve njene iluzi­ je o životu naših ljudi u svijetu. Suze u očima, od teška rada ogrubjelih rudara, nije mogla za­ boraviti. Nije mogla zaboraviti ni mnoge one ko­ ji su 1941. godine pohitali u domovinu da se s puškom u ruci bore protiv okupatora ili one na­ še oduševljene povratnike u godinama poratne obnove i izgradnje zemlje. Ali, svi se nisu mogli vratiti. — Ne smijemo te .ljude zaboraviti — govo­ rila je Kata. — Moramo uspostaviti kontakte, odr­ žavati veze s našim ljudima; nećemo, valjda, doz­ voliti da zaborave svoj jezik, svoje porijeklo. Ubrzo postaje potpredsjednikom Matice ise­ ljenika Hrvatske i na toj dužnosti ostat će čitav niz godina. Kao i na drugim -poslovima kojih se prihvatila i tu je razvila živu aktivnost. — Eto, zemljaci moji, to je ta nova Jugosla­ vija; nema više ugnjetavanja, nema šikaniranja, narodna je to država, dragi moji. Bratstvo i je­ dinstvo smo iskovali, uništili smo u korijenu svu onu politiku koja je sijala razdor među na­ šim narodima. Sada smo svi ravnopravni — go­ vorila je grupama naših iseljenika za vrijeme nji­ hovih posjeta starom zavičaju. Sve se to događalo u ono vrijeme kada smo i s Istoka i sa Zapada bili izolirani; kada smo reikli Staljinu da nećemo pod njegovu kapu, kada smo rekli zapadnim zemljama da nećemo njiho­ vu kabanicu. Bila nam je draža naša sloboda, pa makar i bez njihove i kape i kabanice. Posjete naših iseljenika u to vrijeme znači­ le su mnogo za širenje istine o nama. Kata je gradila te mostove, polako i strpljivo. — Skupo smo platili ovu svoju slobodu da bi je sada prokockali, da bi je zamijenili za tu­ torstvo, da bi je trampili za tuđi opanak ili ko­ mad kruha. Svega ćemo mi imati. Dođite pono­ vo, pa ćete vidjeti — govorila je našim iseljeni­ cima. I oni su dolazili, sve češće i u sve većim gru­ pama, pa i pomagali koliko su mogli tu našu slo­ bodu i naše opredjeljenje, da sami odlučujemo o svojoj sudbini. — Znate li vi, dragi moji, da sada sva naša djeca idu u školu? To je naše bogatstvo i naša bu­ dućnost. Za ono ostalo ćemo se nekako snaći. Jeli smo mi za rata i lišće i korijenje, pa smo pobijedili sitog Švabu. Pobijedićemo i sadašnje nevolje! �RADNIK JE UVIJEK U PRAVU Iako već oronula zdravlja, nije bježala od poslova. Šezdesetih godina prihvatila se dužnos­ ti predsjednice Obora Sabora Hrvatske za pred­ stavke i žalbe. S razvojem društvenih odnosa, u procesima tog razvoja, javljale su se i proturiječnosti. Samoupravljanje kao neposredna vlast rad­ nika izrastalo je nasuprot etatizmu koji se, tih šezdesetih godina, još žilavo branio, suprotstavlja­ jući se izravnim interesima radničke klase. U tim povijesnim prelomima nicale su i različite ljud­ ske sudbine; jer, sve što se događa — uvijek je u čovjeku ili sa čovjekom. Čovjek je i nosilac svih tih promjena. Međutim, u tim sukobima — novog i starog — uvijek se nađe netko kome su zakinuta prava, interesi. Stoga, i novi Katin posao nije bilo ništa pe­ riferno: bila je u prilici da se, kao i u cijelom svom životu, bori za čovjeka, za njegovo pravo. A to je već priča za cijelu jednu autobiografiju. Svakodnevno na njen stol pristizale su molbe, žalbe, predstavke. Pisali su radnici, seljaci ili gra­ đani. Svako je imao svoju priču, svoju sudbinu i želju da se nešto promijeni, da mu se pomog­ ne. Prvo su pristizale molbe vezane za nacionali­ zaciju, u kojima se tražilo ovo ili ono; eto, ta­ mo je prema nekome narodna vlast bila nepra­ vedna, oduzela, razvlastila. Tu se baš nije moglo puno pomoći. — Revolucija je ovo. Poravnavamo račune — znala je reći Kata, onako za sebe, listajući mol­ be i žalbe. — Otkud vam tolika imovina ako nis­ te gulili od naroda? Ne može jedan čovjek svo­ jim rukama napraviti za života tolike kuće! Eh, osokolili se, htjeli bi opet po svojem. Bilo je i onih kojima je zasmetala agrar­ na reforma: dovijali su se na sve načine da do­ biju koji hektar više od onog propisanog maksi­ muma, pa su, eto, pisali i Kati. Najčešće ni tu nije bilo pomoći. Upamtila je Kata seoske kulake. — Krv su nam pili, gulili kožu s leđa. Ne može više, nije ni narod s kozama brstio da ih ponovno popne na svoju grbaču. I — nije moglo. Revolucija ima svoje zakone. Vremena su se mijenjala, pa su se mijenjali i »predmeti« žalbi. Takoreći na dnevni red su doš­ li predmeti, prava poplava, koji su se odnosili �na traženje stalne »državne pomoći«, pa onda pitanja vezana za mirovine. Rješavalo se koliko se moglo. Prije svih, pomagalo se ostarjelim rat­ nicima. Tu nije bilo dvoumljenja. Onda su došle na red molbe i žalbe: život je nanosio pitanja iz radnih odnosa. Pojedini di­ rektori u poduzećima, htjeli su biti ono što nisu bili, ili nisu smjeli biti — mali bogovi. Baš tako. Dijelili su radnicima otkaze, onako — od direk­ torskog oka. Nekima zbog toga što su bili višak radne snage, kako se to tada govorilo. — Ne može čovjek biti višak. Otkud to? — čudila se Kata u čudu. — Treba ljude obučiti za neki drugi posao, a ne: ti si višak, pa na ulicu. To je najlakše, ali nije i najbolje. Tako se javiše Kati dvadesetorica radnika: — Eto, mi smo na ulici, drugarice Kato — prozbori jedan, gužvajući svoju plavu kapu u krupnim šakama. — Dobili smo otkaz, vele nam u kadrovskom da nema posla, postali smo višak. Tako nešto. Pa, ko velimo... Kata ih podvori stolicama, ali ne bi za sve. Neki se nalaiktiše na ormare, neki osloniše na zid, a drugi čučnuše oko stola, onako kao to či­ ne poslije rada, čekajući radnički vlak što ih razvozi po zagrebačkoj okolici. Obuhvatila ih Kata svojim živim i uvijek sjetnim pogledom, ni sama ne znajući što bi im u prvi mah rekla. — Kažete, dobili otkaz?... Onda je dugo, nervozno gnječila cigaretu, među svojim energičnim prstima, prije nego je zapalila. Onda pruži cigarete gostima; neki se vajkaju, neki i zapališe. Soba se ispuni dimom. — Imate i žene i djecu, a višak — reče, vi­ še za sebe, popravi maramu, pa će: — Neće to tako moći. Mora biti posla za vas. Radnik mora biti u pravu, uvijek, pa i kad po­ griješi. .. Komisija će tražiti da se vratite na po­ sao. Samo vi budite bez brige, kad vam vaša Ka­ ta kaže. I nisu bili višak: Komisija za predstavke i žalbe je intervenirala i radnici su ponovno zau­ zeli svoja radna mjesta. U potihoj borbi između starog i novog, ali i između želja i realnih mogućnosti, sve bitke se nisu mogle dobiti. Privreda nije mogla primi­ ti sve one koji su kucali na njena vrata. Za­ koni tržišta tražili su svoj danak: jedan posao nisu mogla raditi dva ili tri radnika — moralo se voditi računa o produktivnosti u traženju pu- �pim putovima otputovala i Kata, tamo u Smiljan, pod svoju staru lipu. I da će se ponovo vra­ titi; kao da je otišla nekamo da obavi još jedan zadatak, iskrala se, kao da je ponovno na nekom ilegalnom poslu; tako je bivalo u njenom ratnom životu. Ono na zagrebačkom groblju Mirogoj, hiljade ljudi na perivoju zagledanih u tišinu, je li mož­ da ispraćaj? Samo za kratko? A onda govori, pa »Lenjinov posmrtni marš« za Kalu. Tek plotuni Skulptura u bronzi Kate Pejnović (rad Ksenije' Kantoci) �76 nad grobom ubijaju iluzije: s Katom se rastaje­ mo zauvijek. Iz hiljada grla jecaji, tihi j glasni. Plaču i generali, Katini ratni drugovi. Mama Kata je otputovala. Njeno ime ispi­ suju na svojim pročeljima mnoge škole: u Kra­ jini, Lici, Zagrebu i mnogim drugim mjestima. Kata ostaje u dječijim sveskama, u budućnosti, u legendama. Njene riječi bez prestanka kucaju na vrata te budućnosti, bez zaborava: »Ako treba doći na sastanak, ostavi sve i dođi, jer tu se uči. Ostavi kuću, njivu i blago i dođi. I za našu borbu više vrijediš ako više znaš. Sve ti neprijatelj može oduzeti i uništiti. I kuću i njivu, i blago. Samo ono što si naučio nitko ti ne može oteti«. ���� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Kata Pejnović Životni put i revolucionarno delo Creator An entity primarily responsible for making the resource Milenko Predragović Publisher An entity responsible for making the resource available NIRO "Dečje novine" Gornji Milanovac Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1978. Rights Information about rights held in and over the resource NIRO "Dečje novine" Gornji Milanovac Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 60-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 76 str. 1978. Kata Pejnović Lika Milenko Predragović narodna herojka Velebit ZAVNOBIH Životni put i revolucionarno delo https://afzarhiv.org/files/original/9b71cafd2b6717d8cba71835ddfd7a7c.pdf 15165c273fe224c44f9cb49a41303d18 PDF Text Text r \ v Zene Like borese ··---················· ······-··········---------------- rade govore :::::::::::::::::::. I' �v Ill. OKRUZNA KONFERENCIJA ZENA LIKE K:0 je p{),_smartJmo Zene Like na -~njirhovoj LIL Ok~oj: lkOTirfe,r:enciji, koja je od:r.Zana 4, i 5. no~, veinb1·a 1944. ta} je mogao ·vidjeti koliiiko -su .on-e ot:~le dalbk:o u svoj,o; ljuharvi za d'omovilllu·, u sa<~noprri.jcgornom rad!.ll i poi::rtvovnost:i' a na.roCit'l} ·u poiiti.C.kom shv:atrunju dlrunaSnjs. bmb.e "t .slavnfih dan.u.. Vee na sveCanon:L Wj-elu· mriogi su b.hli imena-~. -di~ni :k_a,dru su isrtU;P-ali pjeVJa.Ck~ horovi, u ·kotj~mi . sit stare Ziene u crno za.vijene. Sja .sl]jlcld!i.m kos:una. pjeva!e: »UiSltaljte- rnarodi, sadla ie· Ol'la.<< 1 »Na. KOrdtultu g.rob do groba« :iJli kr~ttke p~esme o I. !K:ongi-esu Zena. A·~ ted( kol~ko iznerutdJj~nde je bilo kadi. je .st:~r:a. Evi.ca .Ujeri-6 odl 62 godine --~zHiJa ·i .r-.0citovata pjesmw o Or:venoji _arWj;i. - pjetSm~ koiu je ana roo.ma· satsrtavUa u svojojr p:opaljeno,j ztdi01i ilir neg:dije u Sllimi, bjeieCi 9dl neiplr1jatelj3, pj,esmu. 1u kojoj1 je_ o...r1a iiZ:I'ekla sv.o1u lJiubav, i-tadu~ veselje i r:adosf" Redlali su se PJeWaaici· ho1~orv·i Zena., 'Zen a koje su izgubih: sinpve u bor;b:i., koJe su s.ve. dal0 i Z'I."tvovaille 11 eto, nakorru 'hi .godirie bor:be, one pjevajru i. s1vU~e.sno z:ovu ] •<Xstale n bQ•rbu. 3 .I �A sutra1 - ' na rradnom diJehlJ ko'nfe,~encije ---= kroo_ usta tih istih Zena tSipa;~e su ri.jeCi proklet"' stv.a i oprtru0he protiv ~S~V~ih onih. koji su kQ-ivi z:a. smr•t njenog iedim.og, nj.ena tri, nj:enili. pet sino~ Via, da hi zatim Qp:et hla.gosill!j1 TQta. i njegOV"..t. alleborfbu i -BYe Zrtve, koje .su prailie u rtoj ho:rlbrt "Redj-ajU tSe Zierue na, govronn-ici, sta:r-e j, mlade ·i _govolf.e ispredl NOO~a, odlieia., komisij.a, rad1o.. nroa, -volj~ske, is1PI!"ed1 Zena · ~vog:a. sela. opC.ine :iJ kOL ·l:aira. rNe.kad srameZljiv.a i_, stisnurta Z:ena·,- sadw 5tur ~~ smje]o na g1o:\'lDr"nicu· ~ g-ovori, govoril prooto 1 yedmostavno, ilz: dub1itne ,Sfrca. S jpornooom iznose _..~o-l~k,o .Sflll horaca dale, ru koliko su prid·o-niliele i, 1 2!I h"'Oevale za hotibu, Sta su ~~ve uradille, a. kad :·OV~rc '0' svto}im palim sinovima ruka im se girce:vl!to stegn•e, iz oCij~ im isljevne ona. teSka,' ne·.. -odlolji.va 1juta rnliZnja protiv n-®tri.jartelja, rije4 jim .u g:lo za.p1 ali sam•J n.a. ,Qajs:, -dla bi se1 poslije llle•, :ptrolomno Zra.lmm j'Q-S j!arCi i p1rodornij.i g1as, koji · z:ove na os-ve;tu 1 na, novra p·re.gar-anja, nrotva diela. nove Zlrtvc i heroj15.t.-vo. .N.aibra.j a:ju se zffi01C~n~ tOik:.upata-ra, usta.Sru i Cetnika: m:ar -Sva:rC~OVOI s·Blo iZVIl'ISen-o je ovoge }jet& Zl .na.padla, Divosello i CDtluk pa-ezi:vilo je dooad · 70 ofenziv•a, Celtn:icrn u Lapcr_}J, G~aCacu, OtoCcu svaki dan :twku, murC.e i ubilja}u Zen-e itd.' irtd. K.a.k:o visblku · mattaln-u. ooagu ima .Ka..ta Btt1'a6, ISJtatcica odi 6S. god~il.J.'a .koja ie u. 8 !l:am·a izgu~ bila ·-obad'va sina, i na k·OII1ifere·n:Cjidi kaZe: )>-Ja steZern svoi-e srce, dlarv:am &ve za bo 1~bu, cia. osovetitm ~oje j a:n.j'ce. Moji !Sin ovil ihorilri. su se od Jl!I'Vog' d!ana· i ja. Cu njihova narstavi~i•.« · ' ~ 1ka Fr,anceti-6 i1z LiCkog Nov1o:g sva je steima kad moZe -dla kaZ:e: .));Se!Slte·ro J.h imam u -..~o(sci1 pet si:nova i j!ednw ikr6err, a1i i j1ru Siedffiru ha.'riJm .s·e u pozadilll-i.« J\iara_,B:lanuSa-,--ko.jx je 1p:osihlje 15 .dian:a. Ce,tni:Ckog zatvora_JJuStena kuC.~ P'O'dl uvj'et!O'ffi, cia za- tri dana pQiv1I1ruti rnuZa ilz ·p.ar1tizana, CiLtn j·e do-Sla kuC.i- go-- v;ori svorn.e &inu: ))'I teibc• .Ce ma.jka jedinog pil"&ko C~Sitle, p-a. ajde ~ ~ti u p-artJllzalllJe.<:<, i otp1rema jediho dij.ete -Odl 14 godina u· 'borbu. Zc.ne Neb]j,usa u z;nak oslo.bodiJeltja; Beograda privukle SUI se ~ zarpa1Hlie Ce.tni-Cke liSniakc, izmedifu samih bunkera. .Star1e Zene i!z .Harl,e•ta ordl 60 g:o-diina no;s:e, ranje:_ a.f~nz:i•vli· 30 km dlalek:o-. 1\'lar:a V u'k!miTo:v:c' iZ. Oh),Cca zakasnil~ j,e. na. konferen- ne drugove u VLI. cijv, jer: je j-u•Ce iSla po ,SJVo,g brata, ipOJVl'atiWa g-a i!Z Cet·nirka jl,p,r.edaill~ g1a u K~mandu mjesitra•. 1 Z-cn·e J:arp:a.Cko-g· ko·tar-a,, k.o1e .su ,stal:no p-od (ic,tnirC:kim te•rprom, u koS.ey,ima odi s:il)ena nose hranu za 'll'a:Se. -doru;go;vei. On=e peku kruh iS"a peto- kTakom z;vijezdlom·, s·rpom -1- CekiC:em,. Z-etre· opCine ID-o1j:ani~, 'DobroseJa, i:Sle SiUI lll ne.p:rijatelljskc 5 \ �ga.rn£zone i tZI\'Ukle prreko 5(}() doh1obran.a .. Spa~ sritle i izve:le- 70 Ru&a-zarOih~jenika. Z·en.e brinj- . 'SJk;o.g kotaraJ nose na se1bi~ po 50 kg hrane iz Stlio.verui.Je i od .tog~ daju' .dito za: v,o;jsku. Sitare Zeue {)dl 50 godlin:a u gi~aCaC.lwm kotaru nala:ze se u ·Uid·amaj .gru.pi' i s pu.Skom u ruc.n· hoir·e se p:rortiv .Cetnika. ka·d oni ipodju u njihova, se!t:ir. AI Jeka , Sk~or~,c., starica; ·ad; 7'0 godina. ii FrkaSiCa s.lu·Zi kao pomm5nik ,puSkomitraljesrcu :iJ ostaj.e Citav dan na pol,o:Za:ju. Govore i .Zene Cl'a'novi NOO·a: • Zenc udbinskog kotara promogle :su ·socijalnl · Udljel i samo jednog· diana usjek~e 400 koma;da dr\7!81 za i;zg:radlnj,u haJta. sirrotin}i·, ,a Zen:e, hUeLopo]js;ke i k;or.en·DC:ke apCine., prip·remiJ:e su gt'adju .za 70 !b.aj.ta. PTehra:rllbCne kom'i-sije na:i:laze na pvnu p;odr- Sku Zena. Plan gospod1a.rskih komisija je u cjelo·Sti iSJpun.Jen. II tako -rc-dlom .govorPe Zelne, m.itt.u !Se primjretri. sve· Ij,~·Si, sVie< ve6, ,sve hoga.tiji u.spjesima1 ]Yod1 ~i,zilm!b i juna·S'tvima Zen-a . .N )plredl n,almre is.kr.sa;v;aJ :dfovina slrika Zene vojnika, ;admika, dTIZayn.ika, majke, p1 emenite Zene i juna.ka, ilsikl1'Siarv.a no:v-i :tip Zene izg·r13,d(Jen u suII.'IO'Vloj bonbar za sJoh~d'n ·i\ Crust diomovine. 1 te: Sta jle p:at3Jk:l!o ne,pisrmern:e, 'sellijlaak:e i001H~. da tako kr:u:pnim ..kor.aikom krenrw naPJ·ijedi? 6 7 �• • ZENE RATNICI ········-··-··························· .. ---~:-.·.·:.~~--~--~:-:.:::::::::-.::·.: :zaktonu br.an.eCi da Cetnric-i ne p.resjeku IOts-tup- Ko moi'e dia za!ho:Nwi' Celii.Jc-Zenu, bor<:a .Mariju~ DeSiC. )>iDl.'1UgoV'i odstu.pajte, ja jmarri najviSe- municJ.jie, jla Cu va;s Sti'Hiti«, tako je :govrOTtiJa.. u bfrrbi s c~emicima nJa~ DabiitlOj' ,g;tr:ani.. Os-taia: je u &YO~ ,nicu d11ugovima. Kad }e• ·htjela da .se prebaci, biLo ~e pxekasno. Jedan CetniCki vod:.DJik skoCi kao zvitler dJa ie uhvati Zivu 1 atM. -metak iz nje.zine p-u~ .Ske pogodi ga p,ravu u Ce1o. iPri·bJiZalvailii: su s:e 0! osrl:a1i ra:Dbojnici:. OtsttllPiti niJe mogla. PTenese c~jev 00 pu:Ske pod vr.at i - ·oik-ine~ Radije1 u;~rt nego u ruke raiZbojnika. Ko lll!OZe, · da ,z.ahoraVi )unaka Soilm Kolun<IZiC·Lolth koia• ie 30 pula juJ-iSalo. l<ao bmnbail. MuCki, iz zasjed·e, ubili su je -Cetni-c'i'. Stana C.anko:vi.C na c·e-stil i¥De.dju LaP'ca i BihruCa sk.QCila Je na nJjemaCki tenk gd~e je i zateklo faJSistiC~o. zrno. Anka. KosanoviC pad!a u borhi J:::odl Gr.aCaca .;sa rij-eCima: »Nap.ri}ed dt'UgQIV1i, neprijate:lj otstu,pa.« NeCbmo zarbOraviJtil divne bomba.Se Lju.bicu MarinkoviC, ni Anku GrbiC1 koje. su pogL n·We na juriSu u .Dalrtnaciji, pa1 Zo1Dku SkoriC., koja umi:re ranj.ena 11 borrb:i _V p•oruCpU!e,: ))Redte moj!oj -marci da n:e ZaJi, · neka -bude jpOnOSIIla, je!I" me, da.je _za sl~odu p.arod:a•,(( Zatim poruCnika Lju:,bicti Sa.jnbrviC koja je pogjnula kao ,Olfidr VI. P.rsolet!ens1ke ·divi·zije u Srbi~li, pa. Mi.lklu- CulnjeVi'C:, Sitojfllt 6a.nkovi6, MHk,.u KJugiC ] mn.oge druge d'ivne\ Zene i hC~roje, Zene. borce, -Nikada to zrubcir~vri¢i II!'eCemo-. iPamtimo i vje·Sa;la u LtOrv'illlcu, na koiin:na :se njiSu CetiTi' mLada tijel•a,. hrVa:tsk:ih omla-dinki 1 rnedtiu kojimw i pwr.tizank.a Mfur'i:ja Md,letiC, kotj:Oj. su zadnje ri~eCi bi!'e: 8 9 Od prvih \dana. horble u 'Li1ci, 1mno:ge1 .Zen:e uzi~ maju puSku .iJ uCetstvuj U' 1ID31o borci U ,aJk-cijama. lJ fJetu 19'42. godffie o~niva &e P:l"V'a Ceta Zena bo~ rac.a; P'rv:a ne s·amo ;u Uci, nego' i u. Hrvatskoj .. Na vijest ,<J; osni;vanj:U Cetc javUa se 700 djevo· jaka i aJw ih ie ta~a bilo potrelbno samo 100. Sa suznim oCimf- vrarCaiuJ se oot,alie- natrag. U dmg·u Cetu jav1Sia ltr ,se op·eb pirekomj.erno. I u prvim· akcijama koje s:e, vrSe vaiJl -Like·, iStiOu se· mlrude· parHZlanke kiliOI dohfi, bord., neustra.Sivi juriSaCi i bo_mhaS.i. N a:r.andZa. KotnCar, komesar Cete•, sltr · Zila Je primjerom news.tra•Si-\ros·N i discilpiine. U jediinici j1e lbila; velilka Zalost ka.d je ·:r.anj-ena'\. Na·r.andiZa mur:aJ,a ·u po~adiiillU, F'(}rmir.aUlu ,s.e no:vi ba:ta.llj(l'ni i brigade. Sv.akim · ---danom pol\llC\631Ya se u njima broj Zena. boraca~ U Jur:Sima.1 ,u Jo-.vaviaru lboj~vlma, .!l.l<esebiCno su· dla.vale .sv:od:u krv -.i mladb, Zivotc: za slo-b odu~-- do1 movi:lte.. �>>N·e ZaLim .Sto1 gitJ,em kad sam prokletog. usta.Ska-g krvni•ka Siki·Car sra,vnila .sa :z;emJjom<< 1 a . .J?'epa ne·Za:li. S-to .gine;; _))Ka,d! umirem ,SJ .petokT'<t-kom zv±j-e--: zdlom ·u: ruci« .i• sa oorojehom u-zvikuje da Zivi NOV. I lmdl·se pOPK.l;tllav,ine bo.rci hataljbna >)Ognjen P:1ice(( b::1qiJS:e. preko bodH~kayih iLea ()]jai jOOS,. medj•u najp:rvima j~e.r i ona, bo:rac i _junak, ne·us,traSirv.a .studentkinj-a Kata -B'ubalior. Prvi dio, zalda1tka Je- rilztvrrSen, ali medj:u borcinema Ka,te·. Je,Cfua dJesetina :podl za&titom· tenka dohtzi do mjest'a, gdj:e 1etZi, {JJJ1a. Kata je prek.o .puS..ke· sa bomboru u die,SJnoj TU.Ci, g•l'1udffma· p:f-i~Nsnul~ z:emlju kao1 da skdrva dla ne, vi&J nilko- ,ffiai taj, .trenutak, kad:a on.:11 da,j~! •svoju: ta_p1'U krv, S·V10j()j z..:;mlj'i, svOme ~ar·odu. Tako opisuj-e njezi-nu juna·Cku Simt'tt horae i.z rrjez:illle· jedlini-ce i n.asta¥lja; :>~Ljrulbillia~ fe .Svoj: naro·di~ ,sw:oju )unaCku KomunidiCku p1arrti•ju• Cij'i Jl~ Cloan bilm. Lj.ub:iJa ,jeSWJij·e malo P'e,trroiVO· J$1elo, sv-oju dromovinu i / tu ~j1u.:b.av d'o~.a1z:8.la J'!e mn:o.g:o, :ptu_,trw _i :Sia;dJal za. v1j1ekoiVe p~otvrd'Ha svo.j'im mL<Ldim ~i!Votomi i krvi naiveC'jm j. nalj~jepSi!m .diarom,(< • Za. poka.zalll-U ·hrruhr:OIS•t 1i1 po.Zrtvovnos•t IJrv.a. cpar:tizank11 Like iSlavk-a Bla.Z-e.viC nosi Cin majora. U p<r'V'im d:ar't:im_a horlbe Shvica prv:ru PTuZa p•omoC mn:jenima i osniva :prv-e male bo1n~Ca-rs!ke te-Ca~ jc'Ve. S.a: p.rv-om pal'Nzanskom Ce,tom ))/MaTko 0Te. Sko.viC<< .prehaiC-tuje se ,po liCkim hrdirna i kao prva · boh-Ji·Ca·rka uCestvujc. u akdjama i borhama'. Rasfu Cete, ha.talj.oni i hr{g.rude i Slavic-a: p1•ima slVe ve:Ce i -te.Ze duZnosti. E-blrui,Ca-Ikw Boj~ IBwiaC r:anienid zovu maj~ krim. Dok se •OISnovala' p•r:va p.a.Jrti,zanska! bolnka u Drv:a-·ru, ·o,na ·~e -n:aJ!ruzi ,i:Jamo kaO boln:i'Cfta-. Ona ima: velfikih za!S,fu.g.a u, ,spasavan:jru ranjeilika kr?z veHke i tc:S'ke hfenzive. Dar:tJas ona nasi Cin kru_r,etan:a., kao i .Micru Zi-gliC p-rva !b oJniC.allk:a b ataljona »Ad!Z:ija.«. Mnoge; nose Cin po11uCniKa: MHiica Bjjflt_obab.a:, S!aVlk_.ru PbCurCa, Danica P'}.ei:aS, Kata Radla!korviC itd., a p·rekn sto•ti-na iJ1 nos-U Cinove potpoiru-Cmilka i pocf:o,ftcir,a. 0 ,s1vima njima, o ,n,j~h.ovim",pold:vi<Z~ima i juna. pO!srta~o obiJCna i sva- .§tvu malo se gowri. Tn je kodnev-na poj!ava. LitlGa: se ,P'On OJSi. sa s;voj·om Vf}j, Prol-ert:<:cr;skoar:r divizijom, k·of-'a. j·e-,p!reSil!ru Blo,sjnu ~ SrbiJu i•._ bort}a. se Zla· .sio<hodu Be·o~rad1a.. SkrJe, teiilke borbe i lla.p<ore saviadavaUiu ril. 1500 mladih. liCkiJt ·d]evojaka~. ..kao,bo.rci VI. d:hr.izije. JeJika Dlralj1a.n iz P'eCana u borbama kod Gra· Ca-c.a, ka,d.-j·e n-ep.~"':i·jatelj ·Orpkolio ku16u ·u kojoi je hila njena Cet.a, p-rva. juriSa, p-rob~ja oibruC i' Ceta Se sp.aiSuva dJaJ niko nije s:~racl!a'ro. P;va Zena horae lbataillj)o.na »BiCe Kesi~.a« biLa je Sava .RadlakoviC koja je p-roSlra kroz mno.g·e 10 11 �• akci.jc i borhe. i danas ~LuZi za pr.ilmijer mn.ogim hQir-c:Vma. Mlada Zena potporuCnik Sa.VIk,a; B'ala.C govoreCi o horbri: Zena bor.aoa I. brigadJe· 35. dlwizid:e na Ilif. OkruZnoj' koruferemciji ka.Ze: ))0 sebil rrremam .niSta nwro.3:rt0 da k,a.,Zem<(1 ia.Jco je hila tri I]JIU1ta ranjen:a, iak.o se. u svakom juriSu lstiC·e kao bombas, a di'llgovi u n~ea:inoj jedlinic1i• p:onose se njome. Telefonistki:nja M:m Suput -r.anj-en.a. na Centlr:ailii odr aivtfona, -nije otiSla,. neg:o i dlaJje1 d:aj9 vezu za v.riJeme bombardlovanja·. Bore &e- na fDontu 1 alij, ne Zlaos:tadu za ndima nii <eme u pozadini Hilrjade .fena Like, slil,'ede !P'rimJeT prvoborca -- sel}mke- Krute Pejnorvi6. U ilindanskom pokoltju 19"1;1. godinc. zak.kWe joj lllStaSe •tri Si.na 1 muZa. »~Sihi•snula ,gam Saku i s:rce i 1J•OS!a u borb u d:a .ow-e tim mu1ia. i moje tri zlatne j!rubuke« i zadedno- s OS!talirrn P'rvobo,rcima, osniva ;prve partizanske IogQtre n Lioi~ , P'iObij,a se kroz Ue{P'L'li.jlateljskc_ re,d:ove, preJatZi noCu prrek.o Pll'uga i :ta\Sjeda - -diZe na.Tod na tistanak. 1ilna b~injskog kotaa·a.· >>·Za sve mi smo joS davno znad:i. pr.i,Cala nam je- po;kojna Ljlu.bicl3..« __ Ili: »Lju-.Mca. -te l;irvru '.dJo&l:a. k nama i' ·govor!ijLa, ·da se t:reb.a boriiti' .1·,d'w Ce usta8e pas,ti« - rtako priCaju sta:rci srjC.deCi kraj ognjiSt.a, Ali ne <Sa.mo oni, nego svi koji su je po:z;n:avali Ce~Sto se sjeCruju rujez:nih rijeti ko!j;funa ih jeo o~ablj11\raLa i upuCivala »~a dVaf put<c, I I. lbatallj·on u bri.Idskom lwtaru dablva ime >><LJuibice Gerovac«. lP·ogiruula je kao Clan K-Dtarskog Korn:,teta. KJPH u april111 1942.. g<ldine u bor!bi sa ustaSama u svOIIIl rodinorru s·elu JeiZCtranima. V1i,de:Ci dia Ce tim paSJti u -ruke, puca. iz piStolJj1a na njih. Rnnila _ ie dlvloj!:c.u ush.Sa, a I}J'Osljednji metak Osrtavlja. za sqbe. !Da-nrils jo .o-na pretsjednioa AF2-a Jugoslavije -i jed.na odi prv:h Zena se1janlci Clan najrviSe:g na::r:odlwg _t)rets.tavniStva u ze-m.I!ji ·- A VNOJ-a1. iKao Dukovodioci, organiz.atOorti, u-da:rnici u radU. mil•Dge PToliSe. krv i :U!Zid:aS_e svrije ZWo0te u temeil!je ·nove do-mo!V'i.ne. • Velika ia1ost obuze.1a ie n.arod graCaCkog .ko~ tar:a- £ Ze.ne .Like kad su· Culi za smrt SIDilje POikrajac, ,:pretsjiedini!ce Zena. Like. Uvijek vedira, i nasmi j.anat s },ako.Com prekaljenog borca, .sv1adava Smilj.a:'·nar.olc.ito te.Ske UJS1ove rada ·u · g:~Ca­ Ckom kotar.u. Tamo su- hwr.ruCili ne samo 'tahJansk.~· okU!Patori ·i usltaSe, nego i, najokoreliji Cetnic.ki Tazbojn,i-ci pQpa: Utj·uj;i6a1, R:adij:em_oviCa, Ga:vr:e StanO!J~V:Ca. Jedirtog dana C·etnici llli<llJ'ad:aj~ n a 1 Mt~rski Kombtet KPH OVji je' Clan i a-na bila. S~ spomin~'a:bi· nekolliko d~ugova ISlrnilj,a pir:ihvru6a boll'ibu. U z.ad- - Ne pres1:aj-e se iiiDJeJ Hrvatic:e. Ljusrpskllim se- . bke Getro'V:ac u Gortnj-em iKra,ju - nj:Elm Ca·su bac.ru ib~mbu na Cetnike, a piStoljem - odru:zima. selbi Hvot. JZ 13 �lvH .se sa divLj.enj.em sjc,Camo na Zonku Gooto:..YiC, mJ~ad'UI .seilljranku jz Skal&Ca koja Je umrla:· od napora i umora: ,noseCi ran}ene .dru§ii:we. 24 sata h.ez smjene k•roz Sumu i kamenje, l\'lilev~a M:i.l()jerv:i.C, radlni.ca, Clan Okru.Znog odl. bora AlFZ-a .poginula je od! avionske hombe iduti · -~a ·radl u: novosJ.ob-odjena, h~atska -seJ:a., a tP'epka Saban i-sto CLan odbora A1FZ-a za Liku IPOg.i.nula je od ustaSa na ilegaLnom l"adiu u, ·S-i:rra:koij Kuli. i"l·ta,da selj.anka ~'esa Cosr1C ~zdigla se za' k'mt'lw vr.ijeme U d~brog r:wkovodioCa omha.dinC'. P.Tobij.a;}a· -sc- PO! .k.:s·iJ i :Sinijegu bos·a., za n iu 11ije bii1o ~.TC'­ pTe,ka. S'vu ,gv:oju og·romnu sna!m i energiju · uioZila je_i i·S!Cllp:ila u bo11bi ·i· radu ,z,a slobodU: do-c mov~ne. U l.ietu. 19143. godine umrla je -o·d tuberkuiorz,e i tifus:a kao Cbn P:otkraj.inskog K-omiteta SIKOJ- a Z'a Hrv:rutskm·. u dib inslGa omalad:inska tradn a i!:>':t~igada nosi ime tDcrse C-o~i6. Kolikru :j!e- nepomi•rtl!ji'VIost naS·ih Zenar prema nepri1atelj,J ~g_ov·ori smrt ·S!eljankc, Boie GrgiC, majke ·dvuje "dijece. Ona pred stnelj'anj,e na sa,SJluSa111 ju Jl'Odnos-i najte,Ze ,muke., niSta. ne ·izdlaj.e, ali k:Jm:le: )>CLan srum K.omunistiCke pamti:je, ali od mene neCete... niSita· ~s:azn,llit'i,• m.a;S polkne't I)eCete ug,uSiti &to 1.1bijate mcne, ali, v.a;s Ce. sHCi zrusluZena kama,« Naj-shaSnijiet •SIU ()ptLtZ1be na CetnJiiQke fzrode koj-i s:u na naj:zvd'ersk.iji naCin odUizdmal:i; Zivote mrnogih naSih drug·a,ri.ca Smi.lja P:okr:alj;a.c jedina je od' .prvih. UbHi .sr{ he·r;o}-Zenru Boo.Uijku Mar- 14 £eti6, kO!]a je, joB: u zat'\nor1u. ttLill!aCila i popu Djujti.C.u zaSto ,Se, par.tizanitib.ore'. RarnJenJa: n~ Dvo· ·11u u B0:sni ~kao horae bata~.ona >~StoJan .M.at~C<(, -dota.zi na .radi u p:oz;adini.. lProbija:juCi se k;roz CetniC'ke recilove pogin!Ula je u- D.:o'VIer~bru 1943. _gHdine.. Cim se. .moZe u.sporediti zvje11stvo Ce.tnika ka.d ·sc samo ,sje[.imo !smrt1 Soke KukJ16 koiu ·wbi'j(a rod:Jent brat-Cetnik 1za.to Sto ,plete Car.apC: pa·rti.:ZMli.ma, !par Nac·~ HiniC! iz ~ailluZnice koju .su. tuk1i i ·rrwCHi dok nHe UJmrl'a. Naca nij-e izdala -gdi.e se nahze c:Lrugovi iaiko je toga Casa doSla od .nj•ih. Ju1ki ..Skcnd:liC, P're.t·s<Jed!nici Kota:rskog adfbo:r;a AFZ, izvadi·Sc mrL"VOljl s.rce i svu i.znakaZ.enu ostar''~i.Se na IPiutu. Miki SrdhS., Clanu NOO~a iz VrhoYina, iskopaH s·u Cetnici oCi pre,dJ n~J.en.om rodjenom djeconL Um.rla. je u majve.Cim mukama }e.r' nije hf:lj.e]a ihiti i·Zida•jnik SiV'O·ga na-roda. Staku SkendZiC, rukovodioca omladine . .strj.ieljali su /Z.a· jedno s bra·,tom Sto su doznali da imaju vemu s jprur-tizamima_. Pbko]jenj.a Ce se sjeCat£ i Mandi·ee· iz .RJallll1jan,a koja na strdjanju kliCe drugu Titu i pa.rtiza-mima, i •omla.d%nke iz Crne V~sti, koja je pog<ini:tb nosed· mruniciju na) P!o~oZaj Sl riJeCima: _))Os,tavite vi mene, ,SJamo Zudte· na ;p·oJoZia.j. s muniailjoon«1 i M.ilic;e Potkonjlruk koj.a de ,pogjnula no·se61 hranu na poloZ:ruj. Janja P~eqruS ostaj.e hez .Hjeve .Il;t]lke i· kaiZe: )>,NiSta. to nije, ·osta!ta mil je ·diCisna, nosit ~ batrem vodu 1 partilzrunima.« Marri~ (({~-,\ 15 a(i·.~-J~~~;~;. 'i.\..... ' .J,.; �v ja Kantar prkos.i: rusrt:aSama 1_ Cetnrldma koji se n:a1<1Zc .UJ ~jenom· ..selu "i pjev.a~u part-1zanske pj<'esmet: »Sml't Cetniku, jadn:>m ·izdlajniku, ~ usta.Si sad s1u d!ani ~aS:i..« N a sa.sluS.a.nj·u. Je ,p.ita.ju za.S.t<J tb pjeva. >~Ne pjeva,in· samo j:a, to pje>va cij'eld- S'Vije.t~ prkosnOI im j'e odgovorila. N!ai stri1eUanju Je uz- viiknu}a,: >>·2;ivj.eli P'a.r:tliiZani:.« A n·eUstraS:i..va EV:ica; · Del:JC ~ Bz.:bdna .P'otokia. poginula je kao. vodiC kt•Olz Sumu ka:d ·&U pai'tizan:i iS1i u akciju. :.N\nogo je j-aS ta.kVih JHilmtjera, mnogo je nezna.r:ih jiUdlakinfa ost~lVilo svO'jb kosti po Suma.ma Q,_ h.rdi.ma. Vke. i ostal.ih kmj:e<vm koje su u· najteZim_ danima, ·uzimale 1JiuSku u ruke i iSle D.a fu~ . ' · Sve su one diuhoiko·us~jeCem.e u naSa srca., kao· svijetlil pdmjeri har•01j:.sd:va. NjiliOlV'.ro Ce imena ¥j~­ Cito sta~hti na stranicama jun.aCke pov.ijesti naSih naroda. · - R AD ZEN A U P 0 Z AD IN I ·s.~ega, ~to_~e ~;~d . nas s~~~trr~ p~·za.~:~-om? . K.roZ. . titavo yrij.e~~ OlslohodiLaC~kl?g rata J. i,ka. se . mo.1gla nazva:ti.. p•az_il..dinoll)l_ &vega nekoJri:ko mjesr~­ : :.Erij'c . oi, .:i-n~Ce., .kroz. O·si~tl.o vrj.jeme. L_"ka: Je _takva. p:o!!:ad~ma~ 'ko}a je _Ce_s~o popr)_Ste kri"avih .b.-Qjev.a. Od 8 J<:Ofa·reva ..slo•bo.dna_ s,u ~:V1a, tri iLi Je·da11. o·stali '· s:u _. okuP.~·!a!li il; imaju op_o d'vru sela p-alu9•sl·oibod!Jena." Ofen~iveo i prodorli nepdj.atelja __ na..ioslow ihodj-r;ni teri.torrij vrfo ·~lUI C.estL _ Tako- je ove _.go.drine ne!P_'!'ijatcl't, ~paqlrua. .na os.J.obod:jeni.c tef"itO:rij Like 37 puta. =U. pudedina .sela kao Divo·s"l'O,. i•zv~~ecno d:q ·~ada 70 p:apa~•. _d·ok! ima. s.e;J.;· .k;pja Sill palj.ena _ne ie?nom, nego 4;, 5,. pa i iO pu~a. ,3italiLi p1roiazi ne.prijate[jskih. :mot·o•l"'fu?::ra~ih, jedi. U!i'ca, ofe~zive· i manj-i prcpadd- os.tavili .Su yidi~~h posli·ed'!c.a - .z:ga:r-iStru- :i :P!UlSito:S. · : . !c tJ to:j _i takv~•j pnz.adillli rade i takmiCe. se li~ke Zcne. pod parolom:. >>·Srve z:a fr~nJ, s.v:e za. pobjed:u.<' Neprijatelj p.~H { ·UiniStaya, na,rod' p.o~n~ivo podliie i grad'i. · · f • Zene r.ade, o,rganiiZir·a.no U radnim Cc,tama, .J;>ataJjoni~-- t .:~r,i_gada~a. U : sva~m. ()~·lobo.d1~enom ili ROlno·s~obodj'enom s_;.el1:1· p01sto·ji .radna . jed,'i-~1ca 16 17 �·'II. u kojoj su Zene. -cluvena je· radna Ceta Zena Di·koja r.adi pod najte0im uslovima, one su v;~el'a, _SI~ privlaCiie noCu d'o .~arne Zi-ce oko Gasp;.ca i pfO'dizale ljetinu. One S1U poZele ljetos ok~ 30.000 snopov:l iako j'e isesto sipala mitralikska i hacnCka va.tra na njih. Ne man.j.e JunaStva PQ!tazala: . je i rad:na Ceta seTa B:uljmize. ¥re-bac, ()Stl'\4ca, koja. ne samo 'podliiJe flje:tinu . .nego ruSi pruge i ceste, vozi gr.adju za ba.jte itdl. Z,a, jedan dan po~ r11SU:e rSu _ 420' tne.tar.a: pr1uge. U okuif>.iranrnn lapa· Ckom kotwru, Ze.ne IapaCke ·opCine dale .su Jje:tos300: •ra1dnih dana 7:a parHzan:s.ke" fami:Lij!e . .Prevorlfe .su po 1IH)'Ci, p•reko Une i 15a•krile -od ·cetnika 1.000 vrP,Ca krukiu::r:uza. Ov.oga Jjieta I'!adlna ~eta Korenice. apr;ala je '1().149 fpari veSa .za voj&ku i 4.2150_ ;pi!lahtft. I.sta Ce.ta· do;v.Gz.fia ie 600 ·vozo.v.a drrva z:a ihollnic.e. Uda.rn,a radna hrigada >YDese Oo:si.C« d'alla. ie 210 radnrih dana u korpanju krumprl-:ral za ·vojiSku. Sarno tz:a tri· dana isikowa1i .Sou· 650 vreCa krumrpi.ra .il 3 -r.emuniicer :za. 9 vagona Zi ta. Sni;jeg je vert padao. OOiu.Ca: j-e tSttaiba, oko 30 ih j_e ..pO'tpun-o ..bos.ih, a]j P'i'e•sm3. · se orri: >>-Udbinsk~ je-. ·.omladina iOO·sa.,_ ne! sm.e,fta jo-j- ni \StnLfcrg ni _rosa«. Radlni .ibra.talj-o-n- op.C:ine iBnuvno, pa.- ·ra.dni bata.Ij.con ,h')eJlOipoljske op;Cilne., .grrarCai:kar l"a.dftli hri\ ga&a-, ud!arna radrna rbrigg,da »Oe.se CosiC« i.t& darLi su nra. di~isertke · 'h;JI!j:ada rra<]nih. dana ll obradjivanju piQtlja, skianJMl·ju Zita, p·rokopav-an,j.u ce~ sta i .pruga., -pord~zanjflr rhajlti, kidan}n sn·ije~.a it.d. 1 18 U ,s;v1m ovim i·adovima uC:estvov.a1e ISIIJ u gnlemom broju~ Zene. Ljetil.lla se. podi0e·, :ud:rur.niDki, .na juriS. Tada "se 1s·NC_lJ.• poiedinci. Jlllg'Oidia Divj.a1k iz Turjan- ~ skog.a !lJ'QIVezaia Je 360 snoiPDrv•3.J :za 5 .sati, Mara · Pet~oviC daihtJ ie ov·o:ga ]jeta 180 ra.dnih dana za voi.sku. povezala: ie i· s~djr·ffiru 370 snooova. j-edn.a omJiadinka i~ okwpiranog' Rabin Pot.~ka i-zvukla i-e .. 660 snopova Zitm, O't/ukla• i ·o:dlllrijei'a narodu u Sumu u log-or. U t:rg'anju n-eiP:.;-ijatelj.ske, tel:erfonrsrke Zice-. is.NCu se Zene na ok.up.iTarnom terJtorijru:. A:n:a M·esiC iz Razvailie ka:dl n-o-si lletker u' nepr:j:ateill~ske aarn.iz_one .u.v~Fjek uSpFUit oprre-Jdne• im tdefons•ku Iin.~j:u. P!otJ1!al'a je tako 500 meta:ra 7Ji:ce. a s:o:ka Gostov.iiC ka.dl ·&U S'Vab-e usm:ostaVlliale Iiniin kroz n:jez:n.o s:elo, i&~~ ie za .njima i pokupila 200 meta-ra Zice. Kia.d' su }e opruZ!Hli ona lim !je_ ut~"tkila -kroz grmorv>c. Eiv~ca ·G01sttovi16 :ir Zita Uzelac• u pretkonrgresnom trukmi'CSnju .pokupilc· su j km ne_prij.ateljske linUe i dal~e p:ar-tizanima, a MHka · Ba.jiol'! -£21 'L,apca potrga~a Je 600 metara Z·ic.e. . Otkardl sru form:iJf'.an-e naSe ve-Cc Vo.jne je.dini~ ce u .nepr~.ij.ateJ~Skoj piOii8.cLini u,zimaju s·ve V:se malt.a naik hor.bene grupe. U nmogim ltCestVIuju i Z.cne·. U .gr:aCa.Okoj' bor:bicnojl ,gjrup~ naJazi se Mic-a. Ja,fci.iC iZI Giogova·r l,:oJa nar JJ. Okru:Znoj ko!"lfercnc1ij.i UISIA.bH_a.. z.a ~iku- dio-Mva naziV '' 19 �- udla.rnid~· ·_i UdarniCkU.·d:ijp.lomt.L Evo .Sta ta 15·g,oc1:SnJa d}evojka priCa: >>'J ed!nom ,. kad:~-i~ :Sv:~·P.o­ (l~pao,-.na. na~u .opC:nu, nas petero imali· smo ·r P:J,I~ko~tralj~ez .£. 4 _·puske. · Zad;·Za:vali SIIIlo ih -i ·. pr{l:vili: p['otuh.l:riSe._ i .nij:e~u· na~i mogii niSta ~.Ci­ : :~···~i-:__ l?_·r.o~lo. j~ ve~ podne: mCsD:IO ·.so j~~ ~oriF, · _-a. n;:prijat~~j je · P.!lPJ!.dao Ze6Cv. NaS ·inHral1iz _ fu- ,k,a,O· :.,h·j.~_·s~r1je-<Jif\,_ dVa dtruga .s b~ko.,:a., a)U/~c -- pofl~uCeffi s_to_.me_tal'~~ .d;_o _he'pfijatelfa. i_· izvutem ··3.0 -·go~~da 'Svrubama iSpi·cid' · it<Ys·a.· Posij~_dll-ji_- p~t kad smo ·~~ horili naSa grtupa daJa ·Je- dOst'a·.sttra-:-'ha- nCp~ij-3.telj'u,: N3.!5:. dvOje .p'tJiV'uk.li' ·.smo, · ~e, 50 cffiet-eri' d'o "rteqjttijatdja ~- S·a ·s'tl'Ojhicam'a_ "smo te:' Sk6· i·a'n~E je.drtog .:6p-3.sn·og' .bandita·. Toffi zg.o1dOm fznijeil Smo · 5 · -vr-eca Zlita i sl?·a,sili n_Clk•oHk.o g.o:. -\reda.<( · ._; Kad. su: P'roSile zi.mo ,,eliki '' llam.e.ti snijega. --~priJecaVaJi naS· p.romCt, p,re.ko ioo k.rii ·ce'ste. ~Si­ , ·s'til~-' st.i ra.aine --jed'flkc -po ne.kolik~ put a~_ SV.-iki "dan···se·.- VldJ~\io: duge kofune Z~ml kakO s pje. '"-sinOm ~~idu' na:··p,r.tJmJ·« ita<k,ot ·.s~abQ,-·oibuC~Iie i ,S.ko· :-::·l_;o· bose.,. 26ne· 'ild'b1n.Skog ko·tar~- -daic su· ·50{)' j:a_ dni-h:·'dana- ii k1Ja.Dju· sn'ije.ga... - · ., .Usi:-je·d'. · v-clika-g- •Snd;j.eg.a ni·ie Se ·mogb nh ko;.1~ma .., dove.sti uglj~n 1z.a · md-torne ·1milinorv·e, a ·tre· c,";~ bal:o.-.je:_. mlje;ti Zit01 za v;o)sku. Ta.da kada b,i.J.o : ::n~j.teZe, ;Ze,_n_,~ opCiJne_·Udbiti1a ·nosile:s,u ugl1jen na ·:c. ; -}sizl;l:i· :kro-i':. :_Sumu :'1~: :sh.~j~g- -~Po~ 10 ·km .dJa16ko. Izni·; --jele IS!U :Htko _.AQ:Ofl.O.kg' :u-gUCn?'; .A.--on_c i.z- Jmre.UiC· .20 kog kotara nO.SHe -su _ 6itav1u Zlimu ·dirva i hr.anu· na- s"bi za bolnice, za 700 il-'lanjenik.a :b to Po 15: do ~ km daleko, Jedin.a od najsvetij~h duZnoS'ti kro1z mnoge- ofe:nzirve ,hila. ·je sp;aJSiti n.a.Se b'or,ce ..N aSe Zene _ul-oZile su &VU. svojru mate•ninsku ~ tSJest-ri.nskuljUbav. N~adl~ nijesu pr:ezal1e predl. teSkim na.porima, pa ni :smrti, ka.d je trelbalo1 spasiti ra. n'jetn;i-ka i IIlll1je to 1s:amo Qie'd~amputl ,dh su ,ze.ueGdrnj-Pig-Kraja (b:rinjskJ -kota.r} ;ruoiS!il-e•ikiroZ1 SuiillrtJ." i: pre.ko lllep~rij;atedljiSkih kommnikacija po 40 do 60 km daleko -svoj-o :rianfene junarke-. iS:ez hnanet ~_, 1TIJn10g1e · i bo;s~e, tpo 24 •Sl(tt~ lbeJz :sm:j'errm, fl"almefla. s-&· u¥ijaju pod teretom i kl"VIa1rc. alt u m~-slima je bil'o :s.amo jedno »Spasiti i-h ma:r.a.mo«. Zene i'Z · koveni-Ckog kotara znalle su :p10 tri no:Ci u ofenzivama p-renositi po 20 km' kro:z .P1je.S.i.v1cu n·a§o ·ranJem.!ke, one i'ZI g:o.sjpdCke opCine hose.. ,igl)wdne v.rSe istu diu.Znost kr-oz V elelbit. Gmladdnke kor-eniC.loog__ iJ udhinskog, kotara pre.nU}ele S•U". a za. ·v.rijerne VEf. neprijateJjske ofen:zthte 1.50{)1 ra-nj·enika-. Bilo je s~'uC.aj'eva -da su -Nru neprijatel'jski metc-L harljine i51probijaH, aJii one k;a.Zu: »Mi' volimo spa1siti Tlanj!enike, :PIUi ·1IIl.laJkar ;j iSIVOj- Z.ivot dale.« K.ad su ·6etn~Cii pop'a D'jujiCa IW:P'a1Jir naSu · bolnicu na K1·Cani, p:()dl kiSom metaka uspj,eJ,a jeDa~.ra R&doCaj- i joS nekolik.o ·Zena sakr-iH- 1ri :s.vo--.jim ·trlljP>OVima i: podlrut:i:timaJ 17 teS.kih nepokret'ni·h l'anJen.ika, 21 I ! �Ko mo,z.e ·opisatl . lJubav na.S_ega n.at.Od.~a, 'na- Zena. pr.ema Sl\~o,joJ~ vojsd. N~ stotine Vag-ana i toplih vunenih stv.ari IPO·sb.JJe !SU ili od;. ·nijcle same ZE?ne na- front. Damas ne i-dlu vi·Se _ amo Zene jecLno.g; sda ili •OipCine ))IU posjetu« 8 bko to one- ka~. d:mna.s 'Ci-tavi kotar.evi sa ko~ Tima, . zasta:v-ama i: _ipje·smo<Ti11 posj>eCuju1 svoje . ' borcc na poloZajima. S\neCani dan za Zene je -ka:da< tdu u :prosje,tu. U -SIV'om ·pT!etkongresnom ta.kmiCenju 500 Zena udhi:n1sikog kotara odvezle su · u 8(} kola odiednom 91.00'0 kg hranc sVlojoj 35. :.Zeue .g,rac·aCkog: kot-arra. ,sarb_rala .s:u 6;000 kuna za .St-run1ip1U, iz Gospita SalhL 4 ..000 kiuna, ,a, 1i,z Lapc~ ~~ih 5.000.~ ~.hra.nc dil\'"i!zij.i. * ·Ali kroz •o.ve tri godi-ne 1ho-rhe~ HC.ke Zene su· nruP,redo:vale; i- na, pooHtiCkom i kulturnom polju. . Sad u ovim S'U'l'OVIi-m_, dani.nia .rata, &a:tajuCi sl.ova po praSnu i Jiug·u.1 mnog.e ~ lsu, ·Calc i 'sta:rije, •JlWCiie Cita-t~ ·i _pisati. Ok.o 50 odrZanih -anaJrfahet-ski:h teCajeva i 30 ;poMti.Ckih kurseva porno· _g1o j,e Zenama da »Oit\nore •piCi« - k~ko to one _kJa&1:'l.t, I dlan-a151 kadl shrije, Ze·ne, udiPinskog ko· tara -l\ll6estvuj'u u javnim .diskus,ijama. koje ongankltira;j~ odbo·ri ~INIOF~e on,da vidimo da je NOB .stvarflo pr:e(}bra·:dla naSe .IZoo.e. • . I St-o j-e v·iS·e r.a.s-l'a _po.ti-tiJCka. 151vijest Ze-na, to Su one: ja._Ce ,iJ predranije lijulbiLe -svoj.u domovinu, a svO v:Se mr:ciie nepri,jatelja. 0 -toj mrinji go· vorc p-rimjeri: Z-ene ~k'lltpiranih. kotarev:a, vode s•;akodne·vnu (bo~bly S'a Cetmicima i· us.ta.S=a:rna i nema da:na kada koja od njih ne dobij.e h;tina i.1i :bu_de uhij.ena. AH sve batine, mu·c-enj·a i zatvuri ne mo.gn- ih p-oko-lehati i uiOiniti, dla mal-akSu. Na!Pl·otiv o-ne illll! jotS !Pllkose-.. Oml:adinka Bo~ Yru JakSiC uhvatH:a ie jedln.om p-rilikom Ce.tnika -bli:z~ C~t0iCko_g- _ga.rnizol!la i ,OJdJ mmZnj:e i bije1s~ _n-\je znala. Sto bi od nJe,ga, ncg-o ga je zg·nabila i. :pq_Cela _da'\_"iti·. N~ njeg;OIV-u :viku prbkoCili su dr•u,gi i jedan joj ie Cetnik prs1te odsjletk.ao, ali -ona se i ta,dr1li jun.aCki driala. Kadi su usta.Se u Li·Ckom Osi.ku .goni.H h~v.a:tske dj.ev;o1jke eta· ida __plljaCkati· srp*a .s!ela, -one su P'1juvale na usta<S.e. _A. Zene ,§tikade skliJdaille stu C-elt·TI1icima. kap'e sa, .»mrtvaek.om .gta:V1omcc 1 -p[j;uva.-le, ~azile :po .;n]im-a. KQ}iko -<Jlle; Sh'Vlru6a,j1U ·¥ai!ri•OI$t' naSe Stampc -vhti: ,g·e i iz ptrtlloga k-Oje orue ·dtaju za. Stampu.. Iako .hose, goil!e· i opiljJa!Ckane \P·O nekoliko puta, iKacll je z:logbsni CetmJC:k~ lbarr:t:dit '>>)Po:p·« DjujiC ·.d:r:Zao govOr u DnOipolju, :Zene su mu w i-smi~ ja.va1e, a -kadl 1ih je '»PlOP« pi·tato;: St-01 •se. smi,j,ete ?, ·one SIU od:govorile: .)>Ako j-e tebi' do :pJaCa, n-am-a :n-ije.<c 22 23 �' Sava Cuk iz Zrma'nje toliko j.e= p:rkosita Ce,tnicim-1a da su j;e iZ.}oZili na poloZiruJ .krud su p:a.rti:zani puca1i • .ali: -ona se ir daUe SIID.ijala govore-. Ci: >)JNe hojim IS~. .J:ar Partizanskih mi~traljlez;a.« Jedna. Zen,a -iz Zaklopca :u.bila jie •Cetnika s. ~jegovi~ vlast1tim Smajserom kadl ju je bio JpOceo tma. A omt1adinka ,Mili:cru iQeJi6 iz Keste· ~ovili IGorita koj,u su Cetnici· brill uhva:tili, tukli 1 muCi1 ~ tra,Zili da izda g·dije se na.S.e uSitanovt:< i na:Jiaze, niStru ni'je Pt~izoola. :Poslije ·du.gog· mrcvra-ren,ja kadl su je pu.sHli, .Ud:a[jiv.Si se nekoHko kn112ika, ona g1ruS'no za,pjev.a: J:.dJ!ruZe 'Jlito1 md ~i sekuJnemo, .d!ru g:inemo - s puta ne skreCemo,« . ?i,uk~ (~an,dic 6~ Rr~"o"ca !P<>bj'egla U" k kuce .k!OJil• Je •goni-a, u koJU su j-e ibili baciH C:etnici i vee j.z neposvedne bliz~ne 1i1Il]. je; viknul'a.:· >J!N eCc.te· uspj!eti sllomiti moj mora~. kr"\--nici, ht sam vam .polb jeg[a.« . , Nije rijedak slu·barj d·:.L sta.re majike aw gro.~ ·~~~ ~voga s1i!na dir,Zie goVIor. AJna V:l'!aneS odl 60 gd. dtna na grobu srvo'2'a sina- kale: .»tNe 1piaCem i ne Z:alim, jer ije ·'Poginuo s1av.no 21ru n:arodl. Nij{:, poginuo ka01 izd'a.jica1. Drugovi, os·v-etite mi ga.<~ Ne · tPDk.oTava -se ni stara 1\'Lil:i:ca BoP:·d"anovi6.iz Vrhovina kad je Cetnici hJarps!e ':i_, tuku. nego im v:tee: »Jzdrajic.e, ·sr:amota m~ s_ v.ru.nlar LC1, ·doCf Ce p-artizan,i, .pla:tit Cete 'Vi ov;o.« · To: su samo· • neki od primjera; na Jco,ji naC.in. i koHko liCbt• Zealia rnrzi ne:prij:ate]ja. . 1 No ona jc SV1J'e•~ll'a: isto tak01 dia treha. sve u-Cinitli · d.a. bu·do Sto manj.e neprijate~Ia. I u osi· -paniu .neprijateijskih redova i u vratanJu dezer~ . te~a, najvlSe s-u •p-ridonijele Zene. Samo pjesma -:>)ne voli'lTI, ga koJi dcz.e-rtira, koji 'mtSu borbu s-albat:ra«, dlovolJ,no rpok.a;z:uj.e sviie&t naSe~ dJre-mjke. Ko mo·Ze biti kod kuCe kad Cuje gdje dje,.. Yojtke -pj.evaj;u:: >liDezerte.ri, sramne. kukavice. n~ p;ustili ·wo-je jedini.ce..:<, govorili su dc-zerteri na -povratku u srvOje j.e-dinice, Nije to samo jedan primjer ka·OI Soke Lali:C iz kotara Kor8ni,ce koja nij'e dala bratu dezeTt·eru jesti 'i 1o.n se vratio u j·e.dinicu. Takvfu j-e mnogo. Stotine pisama. odnijd.e &U one ;u CetniOke- i domobr·anske garniz.one kao '!J'Oizive da ih izvedu -van dok nijes.u olkrvavili sv;oje ruk.e. Zene u Lap-· cu na o!Cigledl o.ficir;a dije1e domobranima poz.iv marSala T.ita da. prel-a.z:e u NOV. Probijale su s-e ·smj'elo -kr:oz neprijatelj.ske re.dCve. ne ZaleCi ni Ziv·ota. MnOge su i strelj.e.ne.. :\"a poziv mar·Sala T.ita sam_o Zene lapai.kog kytara pomogle 5:1·~- da je iz:i:Slo 1.800 dromob:ran.a i predalo se r.a.. Soj vojsci, .U i~gradn)i .naeotfu.e vlastL Zene isto- tako uzimaju vidnog uCe,SCa. Pr.eko 150 Zena. ~ucc­ :stvu}e -k;ao Clanovi narodne v1as~i, ·od OkruZ.n-og d:o .seosik.ih NOO-a, a 730. su Clan9'V!i raz11ih· ko~ mi.sJja i od-jeJa pri NOO-.ima, Zene svakodnev· no os-ieCaju sve bla.god!a·ti norve !OJa.r.odne vla- 25 �sti, za.t·o1 je one V'O~e i pOOtuj;w. Zato Zene Vi- si.J.,Ca kad . s1J. ih. Ce_tnici- tukH - v~C.u: »illol'Lmo· 5 e protiv starog I'c.Zim:a. za. norvu vlaSJt, wru makar svi. izginuli, ruko. izginu muSkar:ci, mi Ze,ne Cemosre bo:rrlti i ncCemo dati :povra:tk·ru na sta-r:o.« lA tek koliko- ima- divnih primjera 01 jed~n­ stv:u. hbjegie HrV'atice nalaze, t·oplo uCe:SCe kDd St:plkinjla :u njihovim Sjkromnim haj.tama-. Hrvati... ca ~e.pa iz Ple-ruSiCa no6U', ik:r;adom, IP'repl.ivava Liku ir n-osi: s.o] s:rpsk.om naro-du Kosinja., a udlovica M,arija Alrbanias na s:voj~mr voiovima .ore 40, .dana :U ··Za.nJe 20 danru s11psk,o,jl sirotinji koja: od u!SitaSa ile smij-e radHL · , U ofenziv:ama i napa-dima ustaSa svakodnevna i-e 'pojava da: hrvtft,s&e m"a,jke sak:ri:V'a·ju i Slp~­ Sav-aju svpsku djecu i iene, Je.dna Hrv.atica. i:t Slrudena·ca sp,a•sila j.e sam·a 18 JS·rp!sikoe dljece, . a: ko ibi :ih sve naJbr.o}io. * Sve ov:,o ~~otvrdi1a je i n-j~hova. disku,sija _na IIiL Okruznol ko.ruferenci.jri AFZ>a 21a -Liku. S:Rmo nek-oli:!Go p:timjera naV>e·sti Cem:or o-vd~;je·: . Manda rDjiUkiC iX Kurjaka., sta.rcrn 55 godfua·. Ja bi vas molila d·a m:iJ op•rostite ako se p(l_'eV·al1im, Ja nije·sam. nik~d'a! -oLovku u .rukw uzela,. n.ego Sto 's:~m u· ovoj1 ihorbi nauCiJia. Mi u s.elu g~oli,_ ·hos,t, gil!adnj. .aJ'i '00 nij.e.sm:o ·dem6ra1iS.a:IL Sve- Cemo .d1ati za na·Su· vq.jsku. Iz;gubili imo 45 26 si.nova, ali_ s.mo p-osta,J,i, joS Cw!SCL Ja v1am ver-' lim, bu:dimn hrlabrC, stisnimo. Sake, hudimo Ce-. 1·1Cne i_ borimo se protiv krvav•og. faSi-zma i- p.mtiv ,pov:rra.tka :na staro. rMisJiilfu sou• izdJajnici·, · a~o,. ·SiffiiOI svc svoje i·zguJbili da Cemo se pokolebati. Ali neC.emo. M,i' Ce·ll1o znat·:U diza,ti naS-u si·rOOnju' sa na.Sim 'fitom i Staijinom. Ne damo -krvi svoje dlje·ce. i sin:Div·a. da je krvnicJ. gra.z:e. 'Evo me bo.<>e i g,ole, alii ~am ip:ak ·dnSla na ko:n.fer.encJ.ju-•. Nc.mojmQr ,g}erd:ati na. bosotinju, s;V:e Ce ovo phiiti i-~dajni:Ci. Ja bit zavrSri:I!a. Smrt lOiraZi M·i~ ha·hloviC.u! Smrt CetniOkim izroiCllima.! Zivila· n.am · sva voiska TIter i Sita1j,in~a. 1 Iz gtov-oral Zorc· 1Sob.mt, -C]atnru iKJarta.-rskog: N'OO-a. Korenice . ... __ N•a · n:aS ·I:;.otar; ·uCinjeno je ?Yi .neprijlatelj~ .·ski:h n:3.[lad~a. ali s::uno z:a·hvalj-ujuCi NOO-ima koji su' izvla.C.iH ,na~o,cf, na·rodl j.e ihio s.vaki put· ·dohro sklonj!enJ i ·spas:e,rr, U seoskim N00-1ima_ uCestvu!~ vel:iki hrnj Zem1 i to kao pretsjednke i' seilcrerta:ri odbo.ra, ,N.a,S·e diruga:rJice, shvatHe su. dobl:ro va.Znoslt p~·osvj:ert:ntJg: .rardla-. Sk-nle 'SIU otVIQir.ene i rRJde skoro u ..svim selima. Drugarice. J.a... . ' vas pozivam\ cfu.= pomogne.te Sto viSe..prosvjetni. ra<;t, jer jl<rOSvjetoon: C-eirrHJ' d_oCi: do boljeg Zrivnta. Zivjela: n:ruSa .fe,derativna Jrugos~-arvija.! Zivio · Tit<> I ... Sloka S'ovtH na. pitanj\e Cetnliik.ai otku.d piUca·J\1:. partizan! nije-htj-ola k,a.zati·.. Dragka Sov1Lj.;. 27 �:sta.:ra 52 ,godine sta.J;n,o J~· u borb~ na poloZaju -s pu&koom pro·tiv. Cetnika. U s3.morn GraCttcu .Zene ulijevaj-u peqoleum u bra.Snc Cetnicima. -Bosiljki Ore1j su Cetnici Z.ivoj od·erati lice~ ali nije htje1a ni.Sta priznati. Zen~ Pl9'Ce- Cuvajtt ·stra.. -.zu i Ce~Sto se nalaze na poloZa}tl kao mu&karci. Zene n_a.Seg _ kotar-a nosile su topovS!k;u-- municiju po sn-ijegu -na poloZaj:. 300 Zena ,U naSem kotaru ·nauC.ile su -Citati- i p•isati. Zene Bruvna nose· na poloZaj hranu do sam-e ,-Zice. Ratnog zajma dale -s:u 33.103 ku.ne. Jedna Zen:! sa oJcUIP·iranOg ter:itorija .sama je d•a1a 10.000 kuna, a statica n!S.o neoslob-adjen()m · teritoriiu oplela je 50 pari ~a­ -rapa za- I:iartizane. Zonka MqmCilovirC. Clan o:pCinskog NOO~a i zdraystvene, komi&ije, -kaZe: »O~dje ·se iJmos·e veliki uspjesi. naSe o.rganiza:cije AF2-a· i mi smo ponosne da majke naSfu- b-orac·a. mogu biti isto takvi heroj{ Ja kao proCelnik zdravStvene ko· ..misije mo.gu reCt c1a. Su Zene mn~o pr:donijele ·u rspreCa"'anju ZJaraZI\:h ho[IOOti. , NaSi NOO·i i · zdrarvs1tvene komis-ije ru·z pomoC z,ena uspjeli su. ·ilikVid:r-ati ti£us u nad§em. kotaru.« Ona zavrSa~ va: »~iviH NOO·r.U!« lDi·e·l'liC Evica. i'z koreniCkog kotara, stara. 62 _godine: ,.Mi Zene~ Korenice, mi s·mO. ponos-ne, jer kod na.s nema · dwertera.. Preko naSe orga~ ni~cije . uSJpjele s.mo .povraf:liti sve dezt;rtere. · 1'remda sam r.Sta·ra, .JJJe ,. -Cekam nePrijateJ.ja. Ra.· Mmca RadOvanac iz: Mekinjara, sltarar -65 go~ dina: tDil'ugovi i dTugarice, j~ ho.Cu cfa vam ka··: ·Zem sve Si;o j'e na mom srrou•.N ru mom iSIJ.'Cu su · 1 najveCe k-1je posieta naSio1jl vojsci. I- j.a s-am iJZ.gubi•lru ,Siina.. OsveCuje-m ga Sto posje.Cam :naSe· ·hrn:ce. NaSa Jugdslrovi}a; j stva. !POSa1die:rum l.'-05-hl:~- 28 29 dhn cb .pokaZem i mlladi:ma. da smo i mi .star-ci_k3dre raditi. Sva s•u mi ledja oZuljata odi hre·mena, alii radim Ei: nosim vodlu i hrui.nUI IThaSoj:' vojsci na polo·fu-j.« Soka Hajdinov~C: iz: lapac.kog kotara~ »olako-. se naS kota.r na]azi· oku.phran go·dilliU i 4 mj"eseca, na.Se Zene pokazale .su bez:broj herOjs:ta- --va. Djuia. Karan koja: je bila. zatVlQiren.a .ko-d Cet-. nika sta:Ino j.e u -1atvoru pi.sa:la naSe [pia-role. Ona ie otkinula bra:vu i iz.veb. joSI tri drug.arrice iz · zatvor:a. Bosa lM-andi.C izv-eDa· je 40 ·dhmo!brana i to preko :prug-c 10 km dale!Qa. Milka- Cvjleti~­ Canin i Mili:ca RaS·eta kadl su .se paliie vatre v znak osJ..o;hodjenja Be-o:gra:da, priVIuilde Slu -se liSnjaku najveCeg CetnLCkog handita i 'zap-.s.lil.e-g.a:, Smllja P01pordC 'p.rovlaCila se kroz neprijateJjsku Zicu i radiJa sa Zenama. VrSeCi taj posao ranjena je i ostala 1bez no-ge. Djuka StaniCi ako ima muZa. iJ sina u Cetnic-ima -5-alje hranu pa-r-tizanim~- Jednog dal.'.a su j8. uh.vatifi. Cetni_ci · gdje daje kruh za: .p•artiza.nc. Cetnici su je1 tukH, ~i Qn'a. kaZe,: ,:.->DaJ ·sam ~maJla' d'vit! ik.rLJha, obad·vl& bt im -po&lala.<< (} 1 �:rna. J mi to neCem'o tSuzama osvetiti, nego b-or_~ ·born ·t i'adom .. Njfu_ Ce !O'Svetiti naSi borci, ti mi -Cemo iJCi 5a punim to11hama. Mi_ koje .smo izg:ublle sinove, ne. da·jmo' se. NaSi hTaibri ,part~ani .C.e naSu zemliu. osloboditi, a Tito Ce nam sve ·-nabaviti. NaSa. !h.t~abTa; VfOj.ska sa Crvenom ar-mijom os~obodiLa ie na.S lijepi Beograd, Tamo _.je !it ma:Sa. VI. -d!ivi.zitjia :i tamo [,tru~<m j.oS ·}ednog· ·.sina. i .on se horio za Beogra.dl. N aS~ 00 \9e voj' -ska spominJati dok je kame-na' na kamenu. Drr(l~ ~govi i drugarice, moje, je selo popaljeno, ali· Ve· sel'o i hi'aibro;. 12 kola jezde u posjetu, ;pj-evaju -Zene, a. i po koj;a amladinka. Tamo sam doSla i u jednoj ku,Ci kl01d Staba .bili: su dbmohrani kojti .su se }}teidlali. I onri• ·-~ll! 1reJldli kadl l9U nas vidjeli: »Pa ko bi _ovu .pobijedio.«, )~DoCekil!a s-am :b·olnicu .kod ·mo;je kuCe, -n3.Sla sam. r.anjenu ,Miru- Stertu koja _jiel bila u rukama Nijemaca, .pa polbJegla. Ja sam je rujegovala na .svlojijem hilj-cima. 1 •rane- -joj1 1p1.reY·ijala, Kad je, neprijatel} u moje se-lo OOS·ao, onda- sam je na :Du1ka-ma.- ,sta.ra izaij-ela 11 Sun1u. T31mo sam ie po~ novno previja,Ia :iJ nahrani.la. PosUjre odl nje ni~ ·Stat ne mam i l$1{\Jdl -hi· ra-d:a~_ znat1 ~dje ie Mira i .ie fiJ Zi.va.« iN:a· fo- .se oitragJa: izmedj u delegata -d.H~ i~~dlna .Z:ena i ooa-Ze: >~Drug.a;riCJe, ja sam ma:k lea .. Mirina. Ja sam (ti zahva•lna. i ja te· prizna:m !k-ao motu- tlodlj:e\DJU :.m.rujk.-u,- Je'r ja n-~m ·nego jedinu -M-iru. Mira.· je Z.iv·ru, -iozli-j.e·CHa le rane i 1 30 -nalazi se' u -Italij-i. Nikada. t( ·to zarbor.avi-ti n·cCu -:Sito sri' spa.sila .mo-jle .r•mliJanro dij1ete.« Zatim MiJ.,icil ,~hatv:!Ba:va: ')~Sm!'ltl fa:SiziDo i .Cetnicima. Ziv[10 :n_ram '.na.S Ti!to i !Sitaltif.rn·l « · Mileva Cu.rCiC i'ZJ gospiCkag· kotara: >~Iz Vrep~ <:a ima. mno.go her,aja, ali evo u zadnje vrUeme ima kod na-s i .nekoliko -die.zertera.. Mi Cemo se :;..ene trs'tti da ne bud;e ni jedna.g dezertera•.Mi iSIIlO iS.Je. ne.Imtik:o p-wta trg;aki p,rugu i ru8iti rarffilpe. B-il'o na•_SI je,J staTijih. Sada su postavili joS jednu ratnjpru• df ne mO'.I:enuo prelaziti ali mi . ' ":Se zavjet:ujemo dru Cemo i tu rampu skr-esruti.(( - . Nevena GaloviC iz socija.lnog: odjCrla Kotar· -sk:og NOO-a Udbilna: )>':KJa,kJo IZ(namo • dwlln·as-t _je ISOCiJjalnog odj-ei'a .d13J opsikrM da s-e. ibJ>ine -.o invalidima., o .djec·, koja su izg~bila sv'oje 'l"o-.~ite[je, _da s.c- ~rine o -onoj shiotinji ·koj.a je oplja· Ckma 1 po.pa1Jena, da se brme za one familijle -koje ..su izguh1Ie svoje sinovc. NaSi soc£jalni odjeli i pomoC hili su· ma,li 1 jEa· nijc ibHo mo.· ' :guCnooti.. Ali -mi mo.Zemo· zahvaliti na:S·im majk~~a koJe svestrano p~ma;Z-u u l'a.Ju .socijalhe odJde. NaSi 'socijalni odje-li moraju .bi.ti t.aJcvi, <la •srve ·maik-e koje -su •Ostale · bez s-iuova. vide .da se za nj.ih hrin:e, narod'n!aJ vbst/ -i p.ruia. ini ,pomoC~ Zene oVoga kotara su jednog d-a.na usje.kle 400 komada d~.a za i2ig;radnju bajta za si-.rot_inju. N·a·Se majilce- nijesu z.a:hor-ruvilrc ni naSu . ' 1 . 31 �d!Jecu u d:jeCjem d:omu1 i p.osl1~le StD im 150 malih -darova..1\-Li treba. da {PiOmn-Zemo jedrii dru:ge.<r BrozoviC Danica iz lapaCkog kotara, CLan seoskog NOO-a (stara 40 g.Gdfinar): »Ja Cui $e diOitaCi rada onih Z.etia1 koj-c. ra:de cto •SJam.iih nep:rijateljskih hunk-era. Njiho;v~ rad!, n}ihorvo-- ve. selje u ·poli.u rkad ra:d'e posJi vartrum topo1'a i ha·· caCa. - to tr:eba vidje-tiL Borka D!jUOCiC i Smiljaizvuk1:e se neki' ·da.n svojc muievre iz Cetniika. Mn-o.go je Zena ·izvuklo1 .s.v•o.j-e mULZeYe -iZ Cetnika. One -su tuCe:ne. a]i to -tit nije uphStlo. Zene N:e!blj1usa p-ali.le •s1u· .stoj::!ovel s-i-jena u hl;i1zirni Cetnika., u znak -oslobo-dje.njro Beog.rada.. Sav i'le~ . gallni 'rad ·i·dle p_;eko .Z.e.na·. Zene su· uvijeik: ka•ziY~e n.Ovo ·SitanJe kodt neprijatelJja. [)rllleovi r dl'lugarice1 heToj-stv;o naSi.h :'rena j.e. vel:ko. ai.f nekako mi jcl Cudno -d'a: :pored sv·ega .toga. ima m~o Zena u NOO-ima. U Tefera.tu stoji sto-- · Hna, a to j-c ma.Jot. J:a, Zelim da nasi hude ivi8-e- u· NOO-ima. do n:aSei id:u-Ce k~Tl!fe:tencij.e, jc.r smo· mft to za,SluZ:ile. N aSe Zcno .s1u se istak.le. u 1rad-u oko sldanj-arrda Zi1ta.. Kioliko mUk•e i patnJe sn pretr.pih~l one iz;vl:aCeCi· IZito i-sp-red Cetnika i p.re.v:oze.Ci .ga pr.eko riYCJke Une po noiCi preko .mo., -Sial na .koji,_ neprij.ate~J pucai.« ·Ma.ri:t Su\l!a.r iz gospJCkog :kotaT:a: .>)Zene iK.ule· su odl P,l'lv-oga diana u :z~bj1e~u- S:eQ'da.r TodlaJ iZ:dubila 'je .sip.a, a;H je slavila• osllob,odjellje "B'eog:r:da pokraj ' nep_:i-i·]ateJj~-o:g- 1bU·nkera. .Ze1nt Ostr:vic-e op!remile ,s·u 300 kvarata :Zi ta za naSu vpjskru; a -Sava KovaC. je iS11 bosa ~oZiH vatru Ul- bliZii.ni neprija~teljskog bunker-a, .N aSe ·Ze-ne, u VIii. ofen~ z.ivi iSle sn zru kurir·e,. ~le su na v:e·.zu, one su ,s.V'e .Zrtvov.ale .odi s~be. M·U ISIIIlO Se probij;aJe kroz: neprijateljske re:dove, iSlii smio u· neoslOOOd:j.ena ,s.cla.. Ja sam nosila materijial u neprijateljski g-a:mizon;-'7gazil:a sam vodu do vrata., no:Ci-y·ala pod p-6--d:om .sohe; u· k-o.joj: su bili USJtaSe.« JeJic~ MariCiC, stara Zena iz .gTa!CaCk-og k·~­ tarru: »iDru-gov-i i drugaric'e. ja: b:ilh v-Mri 't~elcla Sto su svi iz.ostavili, a ja Cu re!Ci. 'Ja bih vam reJda. g.dje staji p.red nama ella. palimo buktinje za Oktobarsku revoluciju. P!01 tom -pitanju tre_'brulb hi- viSe d1iskutov·ati. BaS .oiVih~dana prije 27 .godina zbaC.en :j'e u Rrt.rsrlji ·c-ariz;am·. Naiod ·so osvij1e.stio za S~rok1u d-emok,racidU. Cini m[l se da su se oni tam01 bori1i ZUJ T€{Puhlik.u, I Zivila nam re·P'Uhlika. N arod -je rekUJo, da neCe c:ara; d:a oCe re:publiktJ is.to ka.o iJ m1 .dam.as. Mi: se vese:}imo Oikrtofb.acrtskojl tle:vo1uJcQlj.i lkadJ su ruske! Zene -dabile ra'Vinopr-avnost.. J-a bi v:am saOO neSto .rekia 01 naSim Zenama koje se Slp['emaju za. Kongres. -NaSe .Zene• su se veseiliHe ()IVl(').j koofe':rencij~. ali s01 j-00 yiSe vesele Kongresu. DV'ij-e strure Zene od: 80 .g10dina l!o,ZiJe s1u V1atru, igrale i l}>j~'Va:Fe kad se osloPo.cLio Beogra,d, a t{)c je· Sava Tojaga i Millka lvaniC. Ze-na od 70 god-1na. bHa '1e Cc.sto kao _.v.odril& l ,nosii·tll ka.o kuri(r pi-sma·. \ 32 33 / �Ona- .k~Ze ._ •ja :rardim, i fPirij:e C.{)! se' -I]_' art S\'lciiti.Zene. :&r:aj:im:e IIlraogo r.ade za NOB. Jeka R.!~dako_ viC iz Z!rma.nje ·ulazi ·1) Zicu ne(pri}atdjsk:u, i nb'sli letke u komandu Cetni.Oku i ostruvlJa ·ih u njihoVi.m ladi:cama ·od s:tol a. Cetni.ci su .ser poslije: toga tukH- i psovali iz:n;te,djru ~ebe. jer su SUII;!.lljali jed:an · na d'rug,og·a dru imaju vezu s · paTtizanima. Smrt izdajicam:JJ na.Sega narod~! ·Smrt ·Cetnici-:ma! 2-ivil-a: ~ajka Rusija•!« Jaga HeCimo-viC iz. .peruSiCko.g: k.o-tara: >><Ho'Cu i ja da ne.Sto re:Cem. Ja SJrum stara -60 god;na~ DaJa s:am sina u bOirlbu. N e Zalim Sto sam sve izgrtllb~]a 1 nap•ustila sam sve sv-o-je i o-tiS-la u borbu za slobodu. Zi.vio drug. Titol« Marija Majs·toroviC. iz protp·agan,dne. komisijc' Kotarskog NOO-a/Lapac: ))IN'iSe Zene pokazal~ su bezhroj pdmjera- u p·roturiva11ju naSeg materijala, to j:e najubojitije oruZie u ua.Sun rukama. Zelil'a bih da to bnde joS, holj-e, dia bi se suzbilia- la7.;,a. nepdjatel-_i=.;ka P-''Oip~g-a:-a1a'.« 1 sena na. bog·atijb ika-ijeve; ··& mi .11110raino i ,drailii:e: iz naS:h trapoV!a. p-Tehranjlivati naSu va.js-ku. S?-~­ veZllliCi· nam Salj.u pomoC, ali ta pomoC ae moZe · brro stiCi zator mi davajmo dok ne s.tigne. Mi imamo s~la dfo temdj§l. oplja.C:kana., mi im rno-· ramo pomo-Ci.« Govori. su .se redj:ali do kasno u lloCi. .. Eto to je odgovor svima onima. koji JOS. misle r g.o;vore ck se kodi na.S ni-je ni§ta !pl'Omije!li.to, to je ·odgovor Zena., kojima oni nisu dali nikadl pravo gl.asa•, t1o je odlgoVOr· ~rima onima. koji bi ~tjeli p:ov.ratiti staro stanjed:a b~ oni mqg:lli .apet »vedriti i oblruCit.« \ Spek.cl~rruj.u 1 Pirobudietn1ar svij;est 111e moZe .s:e yiSe- usp~at4,_ mcin1a. proti:V strorog stan}a ne- Illlaze -se viSe ni-Cim uga&i'h, .pa ~rna koliko to o~i Zelill.. -,- Sbka La:zirO i:z Go•siPii,Oa,: >>Cetvero s·am dfaJl!a u bO'rbu. Jedlan mi ·ie-.f>OF!'Iu~."J. Tdko ;e n·o'SiH. t5 rMe na. srcu St.) h1 nosim. AH nijesam 'klunUla i ako sam stara. B'lr-!t Cu se i daY.ati jto . g-oG- bud.em mog~a. Zivili naSi h~-:1b 1·i partizani! Zivio nam naS mili. dru~ Tito'{' ' Boja Egi-6, Clan prehranbene k·(}mi.sije Ckru'zu-og_ NOO-a z-a Liku: ».Jshrana vojsk-e l:iili ·$li naSi tra.pOvi i hambari. Ishran<~ je. danas pr'ene~ 34 35 r • � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žene Like bore se, rade, govore Subject The topic of the resource Narodnooslobodilačka borba Creator An entity primarily responsible for making the resource Nepoznat Source A related resource from which the described resource is derived Historijski muzej Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available s.n. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1945 Rights Information about rights held in and over the resource Nepoznato Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 37-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 35 str. Hrvatska Lika Narodnooslobodilačka borba NOB žene žene borci https://afzarhiv.org/files/original/955bbb31eabd3908c775f81d0f6bdcf2.pdf bc13b3cf7ab0beb26fcacd2c1fa428b2 PDF Text Text Z B I R K A D .0 K U M E N A T A ZENE LIKE u v NAROD NO-OSLOBODILACKOJ BOR Bl 40. GODISNJICA KOMUNISTICKE PARTIJE JUGOSLAVIJE 8. MART 1 9 59. G 0 DINE �REDAKCIJA: GRJ.JAK MILAN, BURSA(; MJLKA, KRALJ- VLADO, NIKSIC ROZA,_ ZEGARAC MIKA,- CVETKOVIC BRANu:o, SMILJANIC BOSA, MALJKOVIC ANKICA i . POCUCA DESA. GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: ZEGAR~C- MIICA IZDAVAC: KOTARSIU ODBOR SAVEZA ZENSKzH DRtiSTAVA GOSPIC HASE ZENE, NASE KCE!.U, !V!AJKE SUDJELUJU S PUSKOM U liUCI U NARODNO-GSLOEO>D!LACKOJ BORE!. JA SE PONOSIM, / !:iTO STOJIM NA CELU ARMIJE, U KOJOJ IMA OGROMAN DROJ ZENA. JA MOGU KAZATI, DA SU ZENE U OVOJ BORBI PO SVOM HERGIZMU, PO SVOJOJ IZDRZLJIVOS'fl B!LE I JESU NA PRVOM MJESTU I U PRV!M REDOVIMA, I NARODIMil JUGOSL!l. VIJE CINI CAST, STO IMAJU TAKVE KCERI. I TITO! �PREDGOVOR U Cast 40-godiSn]ic~ KomunistiCke partije JugoslaVije i -5o2__ godiSnjice· Medunarodnog pokreta- Zen a - 8. marta - Kot~rski ·odhOr Saveza -ie~skih dtuS:ta~a i~daje ovu malu zbirku dokUme~ata:, :kOj:ii:e nas -podsjetiti na ·aktivnu boibu Zena Lilie u Narodnoosi~bodilaCkom ratu. U ovoj -zbirci su objavljtmi samo neki dokumenti s _-kojima ras:ttolaZemo. Medutim, pred' nama predsfoji daljnji posao na .njil)ovom prikupljanjll, kao i _na opisivanju_ vaZnijih doga~aja i ·dOprinosa Zeili:t Like U horbi za ·stob.odu. U nadi smo da ~~mo naiCi -na punu-·pomoC Zena Like, :k:Oje -sll' aktivno ·ucestvovale u NOB-i i _ svih, onih koji danas .~_ktivno rade U mirnodopSkoj :,izgradnji i ,borbi za socijalizam, u prihva:Canj~-- ovog naSeg skrO~nOg izdanja i daijnjeg prikujJljanja i srediva:~ja 'arhivskog materijaia, s kojim bi\u· potpunoSti_ mogli prikaz3ti-.pravu' s_liku o l;Jorbi i. Zrtvama Zena Like, a_ Sto smo duZne i obavezne p_rem8 ,Palim drugari~ama-- borcima i pJ.ema naSoj slobodi, k3cf i _ prema mta:dim pokoljenjima, -kOje trebarilo odgajati'-i va~pit~Vati u·,toffi duhu·J-na tim primjerim~; MikaZEGARAC 5 �KAKO SE BORE LICKE PARTIZANKE lz »LiCke Zep.e u -borbi«,_ glasila AFZ za Liku, br. 9. prosinae 1942. g. Iz dopisa jedne partizanke .... BaS u to_ vrijeme faSistiCka 'banda poCela je p3Jiti Perjasi·cu. NestrPljivo su Cekali partizani, ·a joS nestrpljivije :Partizanke Cas kada Ce se baciti niffaSistiCke palikuCe. SpuSt'ala se no_c.·Culase zVr--: ka motorizacije -i topot faSisti~ke_ kon]ice. Na komandu Partizani i ·partizanke jurnuSe na faSistiCke bandite. Tenkovi huC~. Paklena-mitraljeska vatra obasipaJz njih nit :ileke naSe ·borce. Ne maZeS Otvoriti 1 oka. · »Druga~ice sklo:ni se! Eto tenka na 20 koraka. Opasno je. Ne~eS ,se izvuCi iz mitraljeske vatre.« _ , }>DruZe koinaridiru, svaka ne- pogadat- Morain a· osvojiti .bar Je~tin ' tenk.« Drugovi skaCu_rla tenkove._Drugarice ne zaostaju. Osvojen jedan tenk, tOpovi, mitraljezi, kamioni i· mnogo ·toga. -u toj b'Orbi jedna drugarica ubila je ceti'ri faSista. Nar6d oduSevljeno doCekuje partizane, koji su osv~tili- pop·aljene kuCe. Stare bake grle naSe partizanke. One sunjihoV ponos. , Na TuSiloviCu je druga bitka, u kojoj uCestvuj~ na.Se_partizanke. Hrabro jUriSaju za partizanim8. na utvrdene bu_nkere . .--u: -ju:dSu . na bukere medu prvima Je bil8. Serdar Anka.- Til je--· ranjen~ -i Jela KonCar. Drugarice to ne zbunjuje. One se bOre· joS _hrabrije. Na RakoVlci- ustaSkom gnijezdu - Zestok~ borba. :Qrug_a:rlce partizailke se veC bore· kao stari borci. Zorka,~ GajiC,- iako· teSko ra~]e­ na, n:ece- da padne Ziva u tuke ustaSkih raZboj-nika. Kad su jo.j- _se pribliZili,- zadnjom snagom ubija ctYojicu ustaSkih p·asa, a· jed~_og­ ranjava. U Petrovom Selu one se takrriiCe sa najhrabrijim pa'rtizanirna. Hvataju Zive ustaSe. Oslobada se Petrovo Selo, BihaC, Vagailac, mjesto za mjestoln. Svaka borba znaCi novi uspjeh naSih partiza~ki ... - je KATA PEJNOVIC Prva predsjednica Zena Jugoslavije 6 7 �' L I K A U drugoj polovini 1941. g. u Lici sve jaCe -plamti narodni ustaVeC poCetkom studenog 1941. g. hili su U Lici foi-mirani"bata,ljoni >>~arko OreSkoviC« i »Ognjen Prica«. U gospiCkbm kotaru for.:~ ptira se Prvi liCki odred » Velebit« sa tri bataljona i C.etom >>P_eki.Sa :Vuksan«, a u udbinskom, graCaCkom i lapaCkom kotaru vrsene su, pripreme za _formiranje· novih bataljona: »~rbava«, »Gavrilo P.dncip«, i Drugog bataljona (kasnije nazvanog »Stojan Math~«). U 'brinj'skom i otoCaCkom kotaru bile su formirane Brinjska i SkaraCka Ceta. Brojno stanje partizanskih jedinica u Lici, koje su u to vrijeme bile pod komandom .5taba Grupe liCkih partizanskih odreda, iznosilo je priblizno 3.000 - 3.500 boraca, od kojih je tek jedan dio bio naoruZan pu.Skama i malim brojem puSkomitraljeza. · Poslije uporne viSemjeseCne borbe s Talijanima, usta.Sama f ·Cetnicima, liCki partizani su uspjeli poCetkom 1942. g. da oslobode pro..:· strani teritorij sjeveroistoCnog dijela Like. 1. svibnja 1942. g. forrhiran je u E.orenici I. proleterski udarni bataljon Hrvatske, u Ciji su sastav uSli odabrani, u r·anijim borbama })rekaljeni, najSvjesniji borcf iz svih partizanskih jedinica sa teritoTija Korduna, Like i Gotskog Kotara. Bataljon je imao 240 boraca, Srba i Hrvata. U liCkoj- Ceti, koja je_ uSia u sastav ovog bataljona, -bilo je 60°/o Dalmatinaca, koji su se dO tada borHi u- Lici. 5. svibnja 1942. g. formiran je u juZnofLici komPinovani :Partizanski odred (sa 870 boraca) u Ciji su sastav uSli: I. proleterski bata1jon Hrvatske, bataljon »Marko OreSkoviC«, Udarrii bataljon, TehniCka Ceta II. liCkog partizanskog odreda i dalmatinski -Pata~jon »Bude Borjan«. Prva Zenska Ceta u Lici formirana je 25. VIII. 1.9-1:2. Iako je za ~etu bilo predvideno najviSe 100 do 1~0 Zeria, na poziV SKQJ -a prijavljuje se 700 omladinki i jedna Zena. ZadrZano je svega 125 omla-: dinld. Ostale nisu htjele se vrate svojim kuCama vec·__su,_ bez ·pr<:;:t-:hodne spreme, otiSle u jedinice -I. iII. liCke brigade. Omladinke Zenske Cete proSle su kroz jednomjeSeCni vojno-politiCki kurs, na ko'me je NaranCa KonCar hila politiCki rU.kovodilac Stab. grupe liCkih partizanskih odreda otezao je sa :raSp-or~~om Cete u jedince. ,Tada se Ceta omladinki, sa svojim politiC.kim)toniJ~Sa­ rom Naran~_om KonCar, sama prikljuCuje II. liCkoj brigadi,-:sa . koJ9m odlazi na KOrdun do-·Perjasice. Na Perjasici, srE!dihoJ,n.listopa:da.-1_ ~42., pred samu akciju, rasporeden je po jedan vod omladinkfu··sva·_·t:_~tiri bataljon~. Dobivaju oko 20 puSaka, koje su podijelJ¢_'fli=-~affio'SkojeV;_/ kama~ Tek .Sto-- su podijeljene puSke, veC .nastaje borbii: po ·-veCeri sve su imale oruZje R:azbile s_u nepovjerenje i od pfve ·do _ _.Zadllj.e. sve·-_su se pokazale _ neobiCno hrabre. · ' U Clanku »Partizanke u borbi«, objavljeri.cim u »Udarnilru«, ,glasilu II. partizallske udarne brigade I. opeTatiVm~ zone Hrvafske, iz 1942. g. piSe izmedu ostaloga: >> ••• Kad je organizirana Zenska omladinska Ceta, medu mllogim drugovima, naSim partizaniina, vladalo je miSljenje, da vojne jedinice. omladinki biti samo neki prirepak i da drUgarice ne _ c~ -piti u s~anju podnijeti onaga nap6ra, koji od nas jziskuje naSa partizan-ska borba. ... Sa sumnjom se gledalo i na. borben~ vjeStinu drug.arica. Medutim sve te sumnje su se dan~s rasplinule kao laka ljetna: jtitar- cta ce NARANCA KONCAR Komesar ·I. Z"eriske- Cete u Lici. 8 �11ja magla. NaSe drugarice, naSa Prva liCka · Ceta omladinki 1 dobila je prvo vatreno krStenje sa s.vim vrstama neprijatelj'skog oruZja: ko-"njicom, artiljerijom, tenkovima i- avionima. ·-·. Na riaS€m putu krpz Kordun, naSa II.- partizanska udarna brigada, u Cijem je sastavu hila i Ceta omladinki, sukobila se s jakim neprijateljskim motoriziranim, tenkovskiln i pjeSaCkim. snagam~. U borbi, koja. SE; raivila, mlade_ J?artizanke, zajedno sa /?VOjim drugovima partizanima, neustra_Sivo su juri.Sale na nep:r-ijateljSku konjicu, kamione pa tak i tenkove. Kao da su to davni, stari i iskusni borci, a ne mlade seljanke, koje su tek juCer prvi put pritnile :puSke u ruke ... « _U _p_rvoj borbenoj akciji, u kojoj je uCestvovala I. Zenska Ceta, istakle- su. se naroCitom hrabroSCu Mika Bjelobaba, Dragica MarinkoviC i Desa StojiC. Sve tri su do kraja rata kao borci VI. proleterske divizije izdrZale sve borbe i napore. Urujnu 1942. g. formirana je u Turjanskom Druga Zenska Ceta~ Komesar _ove Cete bi)a je Kata Bubalo. Po. zavr.Senom j_ednomjeseCnom kursu omladink~ su- rasporedene u razlle jedinice VI. divizije. III. Zenska liCka Ceta, ·formirana je p:rd IV. liCkom partizanskom odredu. Komesar -Cete' bila je Manda HeCimoviC-KuCiSec. Veliki znaCaj za dalje rasplamsavanje narodnog ustanka u Lici i ·citavoj Hrvatskoj imalo je forniira:p_je I. brigade, u Ciji sastav ulaze liCl_d bataljoni »Iviarko OreSkOviC« i »PekiSa .Vuksan«, jedan banijski i _jed~m kordunaSki bataljon .. To je prya brigada koja' se formira u._Hrvatskoj. U toj' brigadi p.aSli su sezajedno sinovi Like, Korduna i Banije. _20. kolovoza 1942. g. formirana je IL brigada. _ . 9.-rujna HH2._ g. formlrana je u Vrebc~ JX .. brigada Hrvatsk€: (kasnije IlL brig ada VI. divizije).. . . , . · 25. studenog 1942. g. od ove tri licke brigade formira se VI. liCka. divizija. · . _ · Poslije kapitulacije Itlije ~VI. liCku-_dtvizijti_.U:lazi_jedna.brig~da Hrvata Primoraca. . · Zbog svoje borbenosti VI. divizija je· uvrStena u re.d najboljih jedinica NOV i uSla u .sast~w I.. prolete,rskog korpusa u- Bosni. · 19. oZujka 1944.- g. VI. divizija dobila je naziv.- »F'roleterska«. Poslije toga VL divizija prelazi u Sr.biju, uCestv.uje u oslobadanju. srpskih krajeva, u bor~i Z!l Beograd, u borbama u Sdjemu, Slavoniji, Zagrebu i Hrvatskom Zigorju. ·Poslije-odlaska VL liCke. proleterske divizije u· Bosnu i druge krajeve; ostao je. u Lici. samo jedan partizanski odred. 10 Prvom · polovinom prcsinca 1943. g.· u PlitviCkom Ljeskovcu, formirana je XXXV-. divizija. U rijezin sastav u.Sao je LiCki partizanski adred, jedna brigada XIX. dalmatinske divizije- i jedna· br~gada XIII. primorsko-goranske divizije: I u ovoj diviziji bio je _ velik broj Zena bora ca. U veljaci 1945. g .. XXXV. divizlja fuzionirala se sa X!Il: l(rimorsko-goranskom divizijom i pod nazivom XIII. divizija nastavila borbu za konaCno oslobodenje zemlje. PRVA OKRUZNA KONFERENCIJA AFZ ZA l..IKU ODRZANA 15. RUJNA 1942. U SALAMUNICU . Clanak iz »Zene u borbi«, glasilo Okr. odb. AFZ za Liku, br. --7-'8 listopad - studeni 1942. · OdrZana je prva OkruZna Konferericija AntifaSistiCke Frqnte Zena za Liku. Ona je dokaz, da je nas·a borbena org.anizacija oj~Cal~ i :razgranala se toliko,-da se-ukazala potreba jedne konferencij¢_ za.Citav okr~g, nci. kojoj bi p·rivremeni odbor_- Irlcijativni AntifaSistiCki Odbor Zeha za Liku _: poloZio raCun o 'svome radu, na kojoj' bi- se- _ uoCiJi svi uspjesi i neuSpjesi, donijele smjernice za buduCi'rad i iza- ·bralo novo okruZno rukcivodstvo'. · Na konferenciji -se vidjelo,-da-.se u duSi,_- Zivotu i -r-adu Zena kroz godin:u dana_ njihovog uCe~Ca u Iiaroq.D.ooslobodila~~oj borbi izvr.Sio golemi preokret. One su pokazale, da nose veliki dio bor:qe n·a sVojim l€dima. One uzimaju sv~ viSe uCeSCa u :narOd_noj ·:vlb:Sti i sVo.kim danOin su sve priznatije i ravnopravriije s dr.p.goVima. Ze"n:ske orgallizacije uz ponloC Narodnog OslobodilciCkOg ·odb_oi:a uglavnom, oi-gani~ ziraju opskrbu partizana o'!fjeCom i obuCOm, a· u ~nogorrie ·l ·njihovu ishranu.Veliki dio Zena rade kao bolniCarke u n:iSim- bOlnicaina. ·Na-> ~e drugarice se_bore u borbEmim grupama i ostalim vojnirr(jedillicama. 'Svakim danom rastu Zenske Cete. · U podizanjU kulturnog niv'oa takoder su postignuti uspjesi. Odr·Zan je niz sastanakn, .proslava i kulturnih prirec;iaba, sanitetskih i analfabetskih teCajeva. Radi poHtiCkog p(_)dizanja i i_zdizanja naSeg ·kadra odrZan je niz kurseva. Oi'ganizclcija je stvorila svoju Stampu, sVoj list. Tako vidimo da su Zene Like, smjelo rUSeCi sv:e predrasude· i sramrte priCe o Zeni, u.Sle u svaku Ziiicu ZiVota.· One·- uCesi-.vujU u narodnoj vlasti. i uCe Citati i -pisati,. piSu Clanke za svoj list i uCestvuju u oruZanoj borbi s naSim tH3.Citeljima, pohadaju politiCke zbo- 11 �f I OdrZavanjem analfabetskih teCajeva, predavan]a i sastanaka treba da podiZemo kultu.rno ptosvjetni nivo naSih Zena. Radr izdizanja naSeg kadra moramo posvetiti naiyeCn· paZnju kursevima, jer su dosada~nji donijeli veoma do~re rezultate. Pokazalo se da je to najbolji naCill da se naS poZrtvoVani i odani kadar osposoOi za samostalan l-ad. Moram6 ostvariti redovitu i iskrenu vezu sa rukovodstvom, sa OkruZnim odborom. Rad niZih rukovodstava treba kontrolirati, pomagati ih stalno dajuCi im taCna odredena uputstva i ukazujuCi na njihove nedostatke. _ NaS list mora postati list masa Zena, ogledalo njihovog rada~ -- organi.Zacija- i borbe. Da bi to postigli 1 moramo organizirati dopisniCku sluZbu. To su zadaci, koje Prva ·okru~na konferencija AntifaSistiCke Fronte Zend -postavlja antifaSistkinjama Like. . Konferencija je izabrala i okruZno rukovodstvo. Ono iffia ·.15 Clanova. Od njih su 8 seljanka, 2 graeJanke i 5 intelektualkL Drugarice su Se raziSle u svoje kotare i sela da zakljuCke konf.erencije donesu svim drugaricama, -koje su Zeljno oCekival·e njilfov povratak. PoSle su S Cvrstom_ vjerom u snagu naSe organizacije; u svoJu Snagp., svijesne uloge naSe organizacije u narodno-oslobodUaCkoj borbi, pi'oZete vjerom da u borbi za svetu stva~ narodnog_ oslo., boq'enja, za slobodu i r<_ivnopravnost Zene moraju uspjeti. · NaSa sveCanost ~ OSvanuo je topao vedar 15. ·Septembar. Napokon sm_~-:~·doCekare tu naSu sveCarlost. Probudene, borbene Zene Like, antifci'Sistkinje,, pr.;i puta u hist~riji"odrZavajU -srobodno svoje konferencije. S~kupile su Se dru,garice iz svih kotareva Like, da pokaZu svoju ljubav i divnu odanost nar6dnooslobodila.Ct":Dj borbi i njenom rukovodiocu KP~ da posvjedoCe svoju spremndst za d3.ljnje borbe. NaSle smo se nakon . godinu dana poZrtvo\rhog rada, godinu dana uporne bbrbe da pokaZemo Sto· smo uCi~ile do sada za narodno oslobodenje, za bolju buduCnost nas i naSe djece. Da iznesemo naSe m:;pjehe, nesnalaZenja i teSkoCe i -da obogaCene -iskustvima pod:emo joS smjelije u boj za istjerivanje faSistiCkih okupatora i uni.Stenje narodn:i:h krvopija, ustaSko CetniCke bande. Sku}_:,Stinu je otVorila predsjednica AntifaSistiCke Fronte Zena z-a Liku drtigarica Kata. >)Biv.Si protunarodni · reZimi onemoguCavali su nama Zen.ima uCestvovanje u politiCkom· ZiVotU«, kazala je medu ostailim drugarica Kata. »Danas, u jeku najZeSCih borbi protiv fa.SistiCkih razbojnika i njegovih s~ugu, u borbi, kojom rukovodi herojska KomunistiCka Partija, mi se borimo, s naSim dr,ugovima i veC danas iinamo svqja politiC~a prava. Zato bez straha gledamo u buduCno~t. 12 13 rove a obraduju naSa ·polja. Sve to Cine one organizirano. AntifaSistiCka Franta' Zena je zatalasala mase Zena Like. Ona ih yodi organiziranO u narodnooslobodilaCku borbu, tumaCeCi da Ce~an·a donijeti ' ne samo rtacionalnu slobodu nama Zenama, nego i osloboditi na.Se stvaralaCke snage f omoguCiti nam,;. da ih sve 11loZimo u svetoj borbi za slobodniju i sretniju budt.ic"nost na.Sih ·nar-oda, Ali ia'ko _je· AntifaSistiCka Franta Zena organizacija, koja je obuhvatila ·veliki broj Zena Like, joS uvijek ima rnnogo Zena, koje ~ ne uCestvuju aktivno u borbL Malo je uCinjeno na ostvarivanju bar-. benog jedinstva Srpkinja i Hr-vatica. Sav rad·s Htvaticama na neo-slObodenom teritoriju sveo se na opskrbu i prikrivanje partizana, dok se jaCanju organizacije i njihove politiCke svijesti posveCivalo malopaznje. Bilo je tih propusta i na os!obodenom teritoriju. Najbolji je primjer P.· u udbinskom kotaru. U referatinia, diskusiji i rezoluciji konferencija je uoCila sve nanedostatke. NajveCi ad njih su, pored slabog rada na' organiziranju. bO:fbenih -hrvatskih Zena, premalo osamostavljivanje 1 kadrova, slaba veza izmedu pojedinih rukovodstava i pomanJkanje kontrole~ K--onferencija je· istakla, da je jedan Od najveCih zadataka pokrenuti u borbu i -organizirati one naSe drugarice, koje su. joS uvijek samo posmatraCi velike bitke, koju vade naSi narodi._ Mi moramo ostva_riti jedinstvo srpskih i hrvatskih Zena u _bprbi Protiv · naSih tlaCitelja, jer je to uslov naSe pobjede. Organizacija mora obuhvatiti sve Zene Like. Ne smije biti grada, sela i zaselka u Lici, bez obzira da .11 je -okupiran ili nije) koji ne ·bi bio obuhvaCerr naSom organizacijom. Mi Zene, koje smo s puna ljljbavi i samoprijegora. uzele uCeSCa- u narodnooslobodilaCkoj borbi, treba i rhoramo tizeti udj_ela i u N arodno-oslobodilaCkim odborima - ·arganima narodne i demokrats:ke vlasti. Na taj na~in mi Cerna pridonijeti i uCini~i da naSa _pslobodilaCl{a borba postane u istinu opCa narodna borba, koja ,Ce u - .svom pobjedonosnom zavrSetku donijeti poloZaj_ u druStvu i nama Zenama. NaSim sudjelovanjem ubrzat Ce se pobjeda nad okupatorom, ustaSama, Cetnicim_a, izbjegliGkom londonskom vladom l'svim protun.arodnim klikama. NaSi:m uCeSCem u narodnoj vlasti moCi Cemo lakSe voditi borbu protiv iZdajnika, naroCito protiV CetniCke bande, u kojoj okupator danas nalazi posljednje uporiSte. Moramo Sklanjati naSu Zetvu i nai'odnu imovinu za nas i naSu ·vojsku i ne d6zvoliti da se ol):upator koristi jednj.m zrnom naSeg ~ita. se· / �Zato na~e drugarice uzimaju -i puSku u ruku; da i u oruZanoj borbi obraCurt-a-Vaju s faSistiCkim ·razbojriicima.« NaSu konferenciju su·· uveliCali Svojim govorima i prisustvOin predstavnici KomunistiCke Partije, vojske, SKOJ-a i Saveza Mlade Generacije i mili -gosti, drugarice predstavllice AntifaSistiCke Fronte·· Zena iz Primorja i Korduna.· Svi' ·p:redstavnicf bill su pozdravljeni. burna i zanosno, a-naroCito 'predstaVnikKomunistiCke Partije i naSe drugarice iz Prim<?rja i Korduna. · Toplo- i sestrinski jei hila pozdravljena drugarica predstavnica AFZ Korduna. Ona je izrazila Zelju, da se ostvari saradnja i izmjena iskustva--izmedu njihove· AFZ i Like. Drugarica Hrvatica ~z Primorja govorila je o poteSkoCama pri organiziranju Zena u njihovom 'kraju._Ona je ka:z·ala:·>>Mi smo· dobile vaS list »Zena u borbi« i. ptenosile smo vase is:kustvo na naSe tlo. AU naS rad kol:-aknub je znatn'O ·tek onda, kadje ·ctoSla jedna· drugarica iz Like i upoznala nas u potpunosti sa svim va:Sini rezultatima na organiZiranjU Zena: NaS glavni zadatak- jest organizir2-ti Zene Hrvatskog- Primorja· u AFZ, ukljuClt-i i njih u moC.nu AntifaSistiCku Fi'ontu Zena na:se zemlje.«. Burn!?rn kliCb.nju antifa.Sistkinj_a Hrvatica, jedinstvu srpski.h i hrvatskih Zena u 'bprbi protiv faSizma, boibenom j_edinstvu -Zena .Jugoslavije, anti_faSistiCkom savezu svih slavenskih Zena,_ Zenama Sovjetskog Saveza nij~ bilo kraja. 160 Zena delegata Konferencije, koje su bile predstavnice tisuCa :Zena Like, Srpkinja i Hrvatica, koje su doS]e da kaZu svoju borbenu rijeC; osjetile su da su-Cvrsto povezane jedno"m m.iSlju, da su Clanovi jedne borbene zajednice, koja zahvata ,_Citav slobodoljubivi· svijet. To osjeCa.nje ·ulijeva u naSe :Zile CeliC:im snagt.i- i odluCnu volju za. borbu do pobje'de nad mrskim tlaCiteljirna. Orlo se slilo sloZnp i -snazllo ~ rijeCi Zenske himne: . c ))I rni Zene. iZ-.crne. noCi U novi sad stupam6-'dan.« Drug· JakQV BlaZeviC i drugarica .Kata PejnoviC za vrijeme IV. ofenzive na VisuCu - Udbina. }>Zivjela KomunistiCka Partija« orilo se dvoranom. Klicanje je bilo dugo i burno. Prestajalo i raslo ._ponovo. Zene su pokazale svoju bezgraniCnu ljubDv i zahvalnost KornunistiCkoj partiji. Kroz godi... ~udana borbe uvjerile su se, daje KomunistiCka Partija spasiteljica, :'-Jedina part.ija, koja je naSem narodu ukazala izlaz iz faSis.tiCkog n)p ... stva, a nama Z'enama put naSeg potpunog oslobodenja; PTedstavnik narod>:-1ooslobodilaCke vojske knzao je:- )>Vi ste, drage drugarice, ·vodile borbu zajcdno s na.Sim partizanima. PletuCi proSle zime Carape, maje, rukavice i tako dalje za naSe borce,- ornoguCili ste nam, da smo inogli zadati tc!Jke udarce fnSistiCkim razbojnicima.« 14 SveCani dio konferencije zavrSen je klicanjem Konferenciji, narodnooslobodilaCkoj borbi, KomunistiCkoj" 'Partiji, CrvenOj Armiji, Sovjetsh:om S'avezu, jedinstvu srpskih i hrvatskih Zena, Zenama Sovjetskog Saveia, naSoj junaCkoj partizanskoj vojsci i njezinom mudrom komandantu dr-u.gu- Titu; Na konferenciji je l;:lilo 160 delegata iz svih krajeva Like. Od toga 20 Hrvatica. Na poduCju Like ima 203 AntifaSistiCka odbora Zena. Od toga na oslobOdenom terito.riju ima 180, ana neoslobodenom 23. Na .oslobodenom teritoriju ima .6. kptarskih,_ 19 opCinsldh i 155 mjesnih AOZ (od toga dva gradska). Na neoslobodenom ~eritoriju ima 2 kotarska i 21 mjesni AOZ, od toga su tri gradska. Odbornica- ima '1399: -Sa konferencije su up11Ceni pozdravi CK KomunistiCke Pattije Hrvatske. Glavnom Stabu ;Hrvatske, OkruZnorn komitetu KomunistiCke Partije Hrvatske, Odboru Zena za Hrvatsku. 15 �_Pisnlo drugu Titu . Dragi ri.aS druZe Tito, radujemo se, da Te moZemo pozdraviti s naSe OkruZne kohfe ... rencije. Mi Zene, sestre _ kCeii Like, Srpkinje i Hrvatice, ~vrsto smo po__i vezane jednom miSlju, da se borimo svim svojim snagama uz naSe oCeve, mu:Z-eve i braCu protiv faSistiCkih razbojnika i njihovih slugu krvopija ustaSa i Cetnika. Veselimo se i pono,s:imo uspjesima partizana Like, naSih dragih junaka, a s radoSCu i o~uSevljenjem sluSamo o junaCkim pobjedama i borbama jugoslavenskih partizana diljem Citave naSe domovine. Mi znamo da svim tim bo;rbama rukovodiS Ti, dragi d!uZe Tito . . . Radovalo bi nas, dru.Ze Tito, da dodeS k nama u- Liku. Mi Ti obeCajemohda Cemo svim svojim silama i dalje raditi i boriti se da pobjeda nad mrskim okupatorima i domaCim izdajnicima bude Sto skvrija. Drugarski Te pozdravljamo Delegati Prve Okruzne konferencije AFZ za Liku Na- konferenciji bio je izabran novi O,kruZni odbor, u koji su uSle: Kata PejnoviC (predsjednica), Jela BiCaniC (tajnica) i odbornice: Smilja Pokrajac iz GraCaca, Zorka KoraC iz Udbine, Marija KatiC iz GospiCa,_ Stojanka ·Aralica iz OtoCca. DuSanka GostoviC-GrUbor iz Brinja, -Milk8. Solaja iz_ Korenice, Mileva MilojeviC iz GoSpiCa, Milka tJ~viC _iz GraCaca, Dara CudiC iz Korenice; Danica. BuzoviC izLapca,- Gaga ZigiC, Dan:i.ca BrozoviC, Marija GlurriiCiC-PribiC iz-PeruSiCa- i Pepica. Saban iz GospiCa. _· . __ U toku 1942. g. ~:·Lici se razvio veliki broj aktivistkinja AFZ. Uz drugarice, koje su veC 1941. g. aktiv:ilO radile sa Zenama, istiCu se: U-·-kotaru GospiC - Ankica KosoviC, Milica PoCuCa Simina, 'Marijci Bursae (koja je kasnije postaia- omladinski ·rukovodilac), Anda NjegomiT,--Deva :RadakoviC, Sofija PleCa.S, Sofija TodoriC, Sava TomaS, Luc·a VujnoviC-Milkovi.C, Staka MiSCeviC. U kotaru Lapac _- Dragka DesniCa, Jelka Divjak, Zora GrbiC, Stana Polovina, Sava PopoviC. U kotaru OtoCac- Smilja·"PandZiC-SavatoviC, Jag9da Janja DiVjak, TY.fileva KmeziC, Staka SkendZiC (koj a je kasnije hila omladinski rukovodilaC), Dallica Egi~, Mara _MirkoviC-OstoviC. U kotaru Titova KoreniCa - Bogdanka DeliC, Smilja DeliC-GrkoviC, Mika OgnjenoviC, Milica Opsenica, Jovanka Opseni.ca, Dragica VukmiroviC. U lwtaru PeruSiC- ZOra Gobac, Kaja AleSkovj.C, Marica CulumoviC (koja 1943. g. prelazi na oslobodeni teritorij i postaje clan Kotarskog 16 odbora AFZ), MareBalenovic. U kotaru Brinje - Marija Sertic Ko·vaCeva (koja- je 1942. g. zarobljena od ustaSa, te nakon kapitulacije - Italije oslobodena i ·do oslobodenja nastavila radom u AFZ), Milija VraneS, Milka VraneS Rabatina. U kotaru ,Udbina - Milka VraCar~ Jovanka StaniC, Cvj€ta Divjak, Sofija CvjetiCanin, ·Marija GrozdaniC. U kotaru GraCac -. Seja GrubiSiC, Jeka Dronjak, Jela Breka, Soja MarCetiC, Anka Pokrajac, Perica B-abiC, Milka KrtiniC, Mara MuniZaba, Zorka PopoviC, Joka Vojinovic; Darinka Brmbota i IVIarija RadakoviC. .1 PRVi KURS AFZ U LICI Clanak iz >>Zene u borbi«, glasila AFZ za Liku, br. 6. rujan 1942. VeC. smo se duZe vremena pripremale za naS prvi kurs. Nije to bilo tako 1ako ni je~nostavno. Trebalo. _je obezbjediti ishranu, spavao~ nu, i joS rnnogo tOga. Velika je u.Zurbanost vladala, naroCito kod Clanica kotarskog AOZ D. Lapac. Jet, one su bile domaCice, p_laninke. KonaCno je doSao Zeljno oCekivani dan. Iz Citave Like stiZu nam Zene vesele i .smjele. Znaju one, zaSto su doSle! Znaju one, da treba joS milogo znati o naSoj organizaciji, o ciljevima narodnooslobodilaC-· h:e borbe, o sramn_oj ulozi Cetnika i ustaSa. I joS jedno one znaju, ~ to je, da nisu doS1e da uCe za·sebe, nego da to znanje prenesu na druge 17 �Ze~e svojih kotareva. A to nije taka lako. Sve su:njih ispratile Zene njihoVih sela· sa rijeCi~a-: ·»UCite samo, dobro sluSajte, da poslije moZete .rias uCiti!<( I joS -to uvijek njima zvoni u uSima·, ti ih glasovi p~ate,~kud god se ntakfiU. _Da, treba uCiti, a ·zatll!l druge nauCiti .. : . Sve su _u .uCioni sa olovkama i teka_ma. Treba joS .samo priCekati na OtoCanke i Brlnjanke._ One dolaze iz daleka. Moraju prelaziti prugu. A _toje opasno, tamo_ ih Cekaju CetniCke zasjede. _Zbog toga irnamo jedan dali zakaSnjenja. All zato sutra poCinjemo rad na vrijeme·. Na kUrsu prist:.stvuje 32 antifaSistkinje. Od tih ~u 9 Hrvatica. Imamo Cak i goste, dvije drugarice iz Dalmacije. GovOri se prvo o· znaCe::1ju AFZ. Predav<inje je -kratko. Treba da --se piSe refc1·at a tom predqvanju. - 'Je li vam svima jasno, o Ceniu treba ·pisati? NQ to Ce jedna od drugarica iz graCaCkog )wt·p.ra: - A kako bi bilo, kada sam danas prvi -put Cula za referat! ....__A ja sam samouka.· Skora sam nauCila J?isati. ICi -Ce 1ni malo teZe! Treba joS jedamput, dvtl puta ponoviti, dok svima ne bude jasn·o. Mora se temeljito nauCiti sve, Sto smo predvidjele u naSem planu. · U jednom kutu sjedi Iijepa Zena, kr~Pnih smedih oCiju. To je naSa Soka,. j'edina koja je na kursu nepismena. Fred njom Stoji veliki ~ zadatak. Upamtiti sve i joS nauCiti pisati. I zato je on a Sirom otvor~la svoje velike ·smede · oCi. Sarna se- sebi Cu~li ~ovoreCi: ,-:- Ma-,~ gdje Cu jatO sve nepismena popamtiti! · , ~- HoCeS, mOraS ... - sokole je ostale~ A naSa Soka sarri·o sluSa, ·i dok oStnle- piSu referate, ana Skripi po tablici sa svojorp pisaJjkom A, B, C ... -Cuju se koraci ti hodnlku.-. Netko. bojaZljiVb 'kuca na vrat"a nas~ uCione. Unutfa ulazi s punorti torbom i vreCicom starija ~eljanka. P0z4ravlja nas: ' ~ Smrt "f:lSizmu drugarice! Donijel~ sam varn hrane. Ogleda se po sobi i nastavlja tiSe: - UCite, ,samo uCite, mi Cerna se o svemu drugome brinuti! Zna ana, da se tli ID11ogo ne govori.._ Tu se uCi. Na prstima odlazi. A iz_a nje se samo Cuje odjek >)Smrt faSizmu ... <( Donose Zenc iz svojih sela braSno, krumpir, komune, maslo jaja·. Iz BuseviCa Cak p~Ceno janjc i voCe. One su sa Ijubavlju i briZljivoSCu staraju za ·svoj prvi kurs. Znaju one, da im je svima potrebno znanje, ali- znaju- i to, da svaka nC iQ.oZe stigri~ti ·na km;s. ImajU one joS ti- 18 suCe dtiZnosti, i u kuCi; i okO djece, i ·u narodnooslobodilaCkoj borbi! __· Ali one ito- znaju, da Ce drugarice, vr~tivSi se sa kurseva, u svoja sela, znanje steCerio na kursu prenijeti na njih. Toga· su svijesne i ~lanice kursa. Svijesne su da treba Sto viSe nauCiti i tada to preno~iti na svoja sela, u svoje kotareve;--Sve one dobroznaju, da t).isu jedine <me Zeljne znanja._ Ima joS ·mnogo takvih, koje jedva Cekaju, da im se samo pruZi ruka ... --Na kurs·u' se uC~,~ ciljevima narodnooslobodilaCke borbe i o ulozi naSe organizacije u toj ·borbi. Jedna od drugarica pi,t~:- ZaSto Cetnici ·prilaze okupatoru? Odgovara im nekoliko. Od je,dnom naSa Soka progovori: - A, born' zbog svog dzepa. Sve pogledasmo u Soku zadivljeno. Svima nam je drago, da Soka razumije i pamti, Sto se govori 1 i da Eve bolje piSe. ObeCala je daCe llapisati i jedno pismo._za naS list. »Zena u borbi«. U poCe'tku sa uce·njem ide malo teZe, a ·poslije sve -lakSe i lakSe! Osnovno pitanje se svladalo, a to su-ciljevi r:raSe narodnooslo-bodilaCke borbe, i zaSto se bore naSi partizani. N aroCito sve interesi-ra organizactono pitanje AFZ. Poslije i5 dana zajedniCkog rada i Zivota, .razidoSe Se Clanice sa prvog kursa AFZ. VratiSe se u svoje kotareve, da pokaZu na djelu Sta su nauCile. Mnoge s.u otiSle veC svojin1 kuCama, kad dade Covjek srednjih godina i zapita nas za svoju drugaricu So$u, da li je· -ot~Sla- kuCi. Rekosmo mu da jest i da je-rnnogo nauCila na kursu. "- E, da, kako bi to ona- mogla, kada je nepismena? - z_apita :p-as drug. - Lijepo, imetb je volje i ljubavi pa je zapamtila. ·sv~\. ~ k -t.ome n.auCila- i pisati. " D:i:ug nas zaCudeno pogleda. - A jesi 1i ti pismen, druZe? - Nisam ----: odgovori nam, a mi sve u jedan glas: - Sada Ce te. tvoja drugarica nauCiti pisati. A on sretan- i ·ponosan ode za svo~o:rn Sokom. Poslije ovog kursa u Lici su stalno odrZavani kursevi za Zene pri okruZnom odboru AFZ. Kroz njih su prolazile skoro sve Clanice seoskih, opCinskih, h:otarskih i okruZnih odbora AFZ. N a kurseve. su dolazile i Zene iz neoslobodenih sela, koje· su se poslije zavrSenog kursa vraCale op2t na ilegalan' politiCki rad u svoje selo. Pr_ogrami tih kurseva bili su politickog karaktera. 19 �PART!ZANSKA PRICA Iz ,>LiCke -zene u borbi«, glasila AFZ za Liku, br 1- -8 studeni 1942.g.. Iz- razgOvora sa partizankom I. Ze?ske Cete Milicorn Bjelobabom . Nikada se nisam osjeCala sreCnija, nego kada sam prvi put poSla u borbu. Odavno je hila moja Zelja da se s 'puSkom u ruci borim za slobodu svog naroda. PoSle smo s pjesroom u naSu prVu akciju~ SaCekivali smo Talijane. Propustili smo ih da produ Jednu dolinu, a onda sino_ ih opkolili. Jurnuli smo naprijed. Drugarice su vikale: »Naprijed drugarice, pobjeda je naSa!<< Talijunski k.amioni i kanji prolazili su deset metara od rnjesta, gdje sam-leZala z.i kamehom. Pucala_sam ileprestano. Onda Saln Cula za smrt mog,dragog brata_Njk§e, On se borio sto metara daleko od mene. Bio je, najbolji mifraljezac. Ni ·suze- nisam pustila, kad sam saznala za njegovu smrt. Sarno sam fazala: »Ne Zalim StO je poginuo 1 jer je dao Zivot za narod._ Osvetiti Cu ja moga bracu!« Tada naide Talijanski oficir na konju. J a potrCah prema njemu. Bilo m,i je s:vejedno da li.Cu poginuti ili ne. Nani.Sanim. On pade. Kon.j , skot:i preko nieile. Ja ubijem i njega ~MOga "dragog bracu smO za.kopali u Veljunu. Kad su mu.drugoVi daVali_ poCasnu paljbu, samo sam kazala: · >>Nekn ti je' slava brate Nik~a! Junak si-,bio i za narod Zivot poloZio! Ja sam te_osvetila i svetit Cu sene snmo za tebe, nego _za_sve. naSe pale drugove. Svetit Cu -se faSistiCkim psima, ustaS1'lma i Cetnieima.-« Zatim'. u bo.rbu za .TUSiloviC ...::..._ ustaSko gn~jezd·O. Napali smo u 12 sati noCu,-· I oVaj puta drugarice su se junaCki· dr.Zale. B~mditi su_se borili. · · , ~>Ala Ce im. p,rogOrjeti koZa!<( veli drugarica Sara, koj.n je · bila odmah do rrie~e. Mi smo vikali: ;>Predajte· se domobrani! Ne sluSajte usta.Sa! Zivot Cemo ·vam oprostiti!« Svc to nijc pomagalo. Borili su se i dalje. Komandir poziva, tko Ce se javiti u bam baSe. Ja i Sarn se odmah javimo da i mi idemo s njima·: Ali ko:rnandir n~ dozvoli, _jer nain je to hila tek drUga borba. BombaSi odu naprijed. 'Mi smo n-estrpljivo oCekivali. Oncla se rijeSim da-i ja odem za n]~ma. Prh~icala sam se bunkeiima heposi:-edno za ledjlma bombe:Sa. Oni rne nijesu vidjeli. Osu naS mitraljeslm i pUSCana vatnl. Ali to nas nije niSta smetalo. Cuo se samo jedan poklik: }'Naprijed! Naprijed!« Do.Sla sam do Zice. Dalje nisam mogla. J a je strga.m pu.Skom i dodem do drugova bomba.Sa. »J'via kuda ii? za.vikaSe oni. Ko ti je rekao da ideS s nama? mogla- te je uniStiti n·eprijateljska vatra.« Ja legnero u rov iz ];::oga smo istjeraE neprijatelja. Odatle smo pucali sve dok ih nismo protjerali s I3rezove Glave u TuSiloviC. Pred noC kad je poCeo da gruva naS top, neprijatelj se je predao. Grad je naS. Zarobili smo 330 domobrana i 150 ustaSa. Domobi~ane smo pustili, a ustaSe srno strijeljali. Nc:ki od domobrana su ostali da se bore s nama. Eto, take su proSle moje prve bor0c. Jo. Cu se boriti do kraja, do potpunog oslobodenja na.Seg nal'Oda, dok ne istjeramo faSistiCku garnad i ne istrijebimo pse - ustat(! i Cc'~nlke. Zene borci: Seka RadivojSa, Desa ObradoviC, Milka MatiC, :fv1sSa VejnoviC i r,riarn DukiC. 20 21 �' /' SKUPS:riNA ZEN.'\.U KORENICI Clanak iz })Zene. u ·borbi«, gl3.sila okruZnog 3, lipanj 1942. I odbo·fa AFZ za-Liku, b:r\ · . 24. maja Korenica je joS jedamput doZivjela sjajnu manifestaciJU. Tog~ ¥dana o~r~~na je velika i sveCana skupStj_na Zena CitaVog kota_r~, I ze~e su JOS Jedamput vidjelc, da naSa priCatija o ravnoprav..:. ~­ ~ostr zene_ n1~u samo prazne rljeCi; veC stvarnost. One su osjetile, da Je 24. ~aJ bw stvarno njihov dan· -'- dan slohodnih Zena, jer toga dana nJima se govorilo, njim·a se klicalo, ·one su slobodno manife_.. s~rira_Ie svoje os~eC~je, svoje Zelje i borbenost.' Istupale su kao govor~ nlC~ ~ sam_e seb1 b1rale rukovodstvo. Dolazile su na koiiferendju u vehklm povorkama, s~are i mlade, _noseCi transparente, srpske i hrvatske Z&Stave, parttzanske sa crv,enom zvijezdom kao i crvene koje su se ponosno vijorile. Zene su klicale parole, pj~vale naSe bor~· bene pjesme, one su bile toga dana sretne, svijef:lih oCiju, oZarenih lica, sa kojih je, odsijevala i C:itala- se odanost pre:ma naSim hrabrim ~ partizanim-a i KP, kojoj se najviSe klica:Io, -jer su osjetile, da je' to Drugarica Neda DrakuliC. j:~i?a Partija, koja Ce ih izvesti iZ mraka ropstva 1 koja im je otyorila- ocl 1 pokazala put organizirane borbe u AntifaSistiCkOj fronti Zena .. 22 SveCanost i znaCaj· ·skupStine --uveli<iana: j'e· prisustvom _ dTU:garica Hrvatica sa Plitvica, Prijeboja, Ljubova, BunJCa i Ko:Zjana. Hrvat_-: sl}e s:u Zene shvatile, da> ~rll jt'( mjesto u zajedniCkoj borbi sa srpskim Zenama, sa. srpskim narodorn. I dokazale :Su to svo_jim prisustvom na Ovoj veliCanstvenoj -skupStini. Dolazak Hrvntica. sipske Z~.nc su pri~. rn:ile s oduSevljenjcm. Bile sil ponosne, Sto__ su na ·velikoj kotarskoj_ skupStini zastupljene _njihove hrvatske sesti-e. BUrna j_e hila_ klicanje >;.Zivjele hrvatske Zene.«, »2ivjelo jedinstvo srpSkih i hrvats!::ih Zena u bor~i. protiv -faSizma.« , NaSe su drugarice bile joS ponosnije, Sto jc nji_hova skupStina uveliCana prisustvom .predstavnika .KP, vojs~w, NOO, SKOJ-a 'i_ predstavnika Odbora Zell_a za Liku. Svi predsta.vnici raznih organiza-. cija pozdravili su skupStinu i u svojim EU -govorima naglaSavali sve ono, Sto su Zene kao organizacija 'dp sada uCinile u korist naro.dno-:-. oslobodilaCke borbe. Zatim, o potrebi j~dinstva srpskog i hrvatskog. naroda, jer samo zaje::IniCkom bmzbom Srba i Hrvata _moCi Cerna istjerati faSistiCkog o~;:upatorn iz nase·zemlje i uniStiti ustaSko-CctniCk_e bandc. Drugovi su naveli, cla nam naroCita opasnost prijeti od Cetni~­ kih pasa, kojima je okupator duo noZ u ruke, da ga _upptrebe protiv -hrvatskog naroda, a. u korist Hitlera i Musolinija. Osim- toga su naglaSavali, da faSizam nije joS uniSten, da naS oslobodeni t_erit()rij .maZe svakog Casa da ponovo padne u ruke okupatoru, Lzbog toga Ukazivali su na prijeku potrebu, da Se Sto skorijei br~e sagraQ,e_--~kloniSta­ za Zene i dj€cu, hrana da se spremi taka, ·_da· ni jedno· ·zrn6 __-Zita ne dade ,u ·ruke ·akupatoru. U slu,Caju napada. ··Talijana,- 'naSi- OdborL Zen a po selima treba da priteknu u pomoC ostabin Zenan1.a L·djeci, taka da §€ u miru i organizirano povuku .U S·u'me na sigurnci' ~jesta, · Prisutne drugarice bile su ponosnc,:. da s-e pred njih _postavlj:iju -tako vaZni zadaci i s Cv_rstom vjerom, cln: Ce ih ostvanti, klicale su: ~.Dat Cerna joS i viSe«, )>HoCer.ao, UCiniti --Cemo sve«... · Ali ono_ Sto je najljepSe jest to, da s;__i ovog dana na tribini govorile· drugarice seljanke. One sU govorilc svojim jezikom, govorile su ono Sto irn leZi na srcu, da Ce sa j:J; veClnl Zaroni., sa joS ve'Com ljubav-lju raditi za Narodnooslo.bodilaCku borbu. Jedna izmedu njih · rekla je slijedeCe: >>Ja stara i nepisme!J:a scljaCka Zena h9Cu-dn kaZem nekoliko rijeCi po naSem seljaCkom nai:inu. )>Srce mi je puno od s.reCe kad mogu da vam kaZem,_ druge moje,.'onO Sto mislirn, Sto osjeCam i zaSto se borimo((. Drugarica Hrvatica izm2du ostalog je kazala:-c·>)Mi hrvatSke Zene gledale smo uZasnutim oCima, kako ustaSki :[:>si UniStavaju nevini srpski narod, kao i najbolje sinove h:rvatskog naroda, ali nismo mogle niSta uCiniti, jer n,ismo btlc o-rganizirane. Cule smo 23 �Novi Zi'vot; ti kOji" je 'stuplla Zena Svojim· UCeSCerll u -NarodnooslobodilaCkoj borbi, traZio je -viSe znanJa i politiCke- svijesti. Morale se poCeti ad n~j?Snovnijeg: od uCenja Citanja i pisanja. ProSie zi-me z.2vrSilo je 235 ,Zen a. analfabetske teCajeve. VeCinom su to bile odbornice naSe o.rganizacijc-.- Ov~zime rad n.a suzbijanju llepismeno1 sti je mnogo Siri. _ _ • _ • Radi stvaranja i uzdizonja kadrova morali smo ~drZavati kurseve. P~i okruZnom odboru svrSilo je kurs 95 aktivistkinja, a pri Kotarskun o_:iborima 69. U Cit.::tvom naSem ra<;lu veliko znaCenje ima naS list )>Zen a u borbi«. Kao ·pomagaC u radu naSim mladim ·kadro-. vim.::t,_ on povezuje sve na.Se organizacije, okuplja ih oko centralnog rukovodstva,- podiZe politiCl::u svijest i daje ,im moguCnosti da dodu do izraZaja,sve·do so.da neprobudene, snage haSih Zena. Na osloboden8m terltoriju on je imao naroCiti znaCaj. Nasa organizacija je uspje-~a _ Se -P?yeZe- sa_ .Zenama neoslobodenog teritorija i pod uslovima d?~ cetn1ekog r· okupatm•skog terora. Mnoge od njih kao Clanovi naSe organ~zo.cij..e, kao _naSe aktivist~dnje, pale su u ruke neprijatelju. I u~ zatyoru- u najteZinY'mu~<:.m-a one se dr.Ze junaCki. 'Kasnije, kad se vra_-_C·aju-.iZ_ r'opstva,_ nastavljaju s jot; upornijim radom~ Na neoslobodenom terlto:djt:t postoji takntler_organizacija, ia~o ne tako masovno kao na osl.obcdenom te-ritoriju. N a n2davnim izb-::Jr~l21a za N arodno-oslobodilaCke odbore Zenesu biro.ne -s- velildm postoth:om._ One su uSle u sve· odbore od najniZih do najviSih. To dOkaz~je s jedne strane da drugarice danas shvaCaj-y. vaZnost svog pu:qo!j uCeSCa u NarodnooslobodilaCkoj borbi, a s druget1:ra,n~, da str:Svojom-. borbom postale njen vaZan·- Cinilac, koji se ·u i_iborim:t za narodn'...l vla.5t nije mogao· mimoiCi. To je najviSe priznanje- -kqj~ narod daje Zenama za I).jihov rad. · _ .Vidjeli s_mo do. su i u _poCetku --Zene radile i po~agale borbu,. moZdv. ne mnogo manje nego dallas. Ali t-aj rad je· bio neorganizovan. Ki-oz bo:r:bu izdigla se, ojaCala i uCvrstila naSa organizacija. Dahassvak~ i najmanji posao,- pa bilo to tkanje zavoja za-~na.Se bolnice iii pripreme za izbore, vrSimo organizirano. Organizirane mi prestav-· ljanw snagu,· koja ne_ s:1mo da mnogo pridonosi borbi naSih naroda. za nacionalno oslobodenje, nego i nama Zenama daje, veC sada, u toku borbe, ugled i -ravnopravri6St. Taj primjer nije usamljen. To su dragocjcni plodovi naSe jednogodiSnje borbe ... A za til stvar naSih Zena stajat C~ nnrodna oslobodila:Cka· vojska i sve Zelle koje se nalaze u prvim redovima u ovoj borbi.« (Tito) 26 . _ Ali bo:r:ba -joS -nije ..z·avr$ena. Ona se sve viSe r·azvija ~ Siri._ .Pred nama su joS golemi zadaci: j.os veCa pomoC naSoj ~ojsci, poJ_aCanJ~ ~~~ da na .oslobodenom teritoriju, saradnja u N00-1ma, ra.d na ~pohtrc- _ kom i prosvjetnom uzd~zfinju. naSeg kadr~ i Si~okih sloJeva zena. Priznanje, koje nam je dao narod na 1zbonma z~ Natodno-oslobod~laCke odbore,.daje nam, na ulasku u. novu ~od1nu borbe, podstreka da -nesebiG:no i organizirano,nastavimo nas rad. N arodni heroj Smilja POKRAJAC U PROSINCU 1942. G. PISE MILiCA POCUCA KOLIKO JOJ POMAZE LIST U RADU SA ZENAMA NA NEOSLOBODENOM TERITORIJU . >)Ja radim na neoslobodenom t€ritoriju u hrvatskim SQlima s drugaricama koje Zive pod ustaSkim terorom, a- teZe za. osloboQ:enjem. UveCe dolazim k njima odrZavati · sastanke. Drugar~ce m~. doCekuj\1 u Sumi odakle, krijuCi se ocllazimo u Stalu. Tu ?ahm sviJe!l~ i Citam naS list ))Zena··u borbi«. TumaCila sam drugancama o n~sOJ Narodno-oslobodilaCkoj borbi, o radu Zena na oslobod:eno:n t.e~~to­ riju, 0 s·astancima, skupStinama, kon-Eerencijarr:~, _a or:e se cude I ?e mogu se n·asluSati veC govore: ))Sarno nam pncaJ, m1 ~n:o ~e ~vJe­ rile d.a nam govoriS istinu. Dosta su nam usta:1ki ban:hh lagah. ·- .K 27 �.~ · · · Di·ugarice _su me na polasku molile da opet dodem. U M·. :u skoro sve "drugance o~uhvaCe~:~ sve idu ·na: naSe sastanke, pletu carape za nase borce, vrse obav]estaJ'mi sluZbu i t d One · d d · · d" · · · vee sve zna. u" a J€ J€ 1m spas hrvatskom Lsrpskom' narodu Narodno-oslob?,.dllacka"borba. One_~nadu da se jedino borbom mogu spasiti Cetnickog noza. N eogran1ceno mrze Cetnike ustaSe i TaJ 1 ·J·ane 0 · · ' · k ' . ne PJeVaJu n.as~ partizans" e ~jesme, a osobito se Cude hrabrosti drugari- . ca~a KOJ€ nose pusku 1 bo~e se s drugovima. Drugarice me na polasl\.u :nole, da opet dodem 1 da im donesem Sto z aGa!•. "t t· . Ove konferencije znaCit Ce veliki- korak u organizaciji antifaSistkirlja· Like. Nacnjim.a su pretresana sva pitanja iz Zivota organizacija, uoCavani propusti i nedostaci u -radu, iz kojih je povuCeno g6lemo iskl.,.J.stvo. Izabrani su .novi odbori, u koje· su uSle najbolje . i najodanije Zene Narodno-oslobodilaCkoj borbi. Nn kotarskim konfederacijama izabrani sui delegati za II. Okr: konferenciju AFZ Like koja C~ se ubr~o .odrZatU S velikim interesom OCekuju Zen·e Like taj dan. ProSlo je .godina od njihove prve Okru.Zne konferencije, kada su se prVi puta sastale da zajedniCki izaberu svoje okruZno rukovodstvo, da iznesu sve svoje patnje, stradanja, svoju ljubav prem<i osvetii.icima - ·braniociina sybjim. Ove godine spoznale su one mnogo toga viSe, okupit Ce se S noviln, velikim iskustvom, ponosom,. i znanjem, da }~ njihova. organizacija borbena i~samostalna: politiC~ ka orga:hizacija, koja je mnogo pridonijelti u ·velikoj Oslobodil~Ckoj borbi, .u podizanju politiCke svijesti Zena 1 u izvlaCenju Zena ispod teSkog ropstva, u kojem su .one Zivjele. · ·nruga OkruZna konfereneija AFZ· Like odi.Za"va se 'zato, da bi delegati Citave Like _sa"gledali usp_jehe ·svoje organizacije u radu kr9Z godinu dana, da bi iwCile svoje greSke i propllste, _sku pile sva· iskus~ tva, prenijele ih iz jednog·kotara u drugi i taka· joS bolje uCvrstile i ojaCale svOju organizaciju. Na svojoj ko~ferenciji izabrat Ce _novo. OkruZno rukovodstvo AFZ z.a Liku. . . 0 ANALFABETSKIM TECAJEVIMA U L1C! IL DKRUZNA IiONFERENCIJA AFZ ZA LIKU ,. "?./-~~im kotm~evim.J Lil~~ odrZavaju se izborne konferencije Anti...,. ia~~s~~ 1;:-~e ~r~nte ~ena. PoshJe zemaljske konferencije AFZ Hrvatske, .an~l.lad~:tkmJe. Lllw, uz pomoC NOO-a i ostalih antifa.SistiCkih or- g_ax.uz~ci~a, vr.Slle su predi.zborne zborove, na kojima su se populasu birani seoski, opc1nsln 1 kotarski odbori. TlZl~<L.e ;~bor!1~ konferenclje AFZ. Na konferencijama ~~t;p~ je bilo ':"idjeti Ze:1e, koje ~u do prijc dvije godine Camile neznanJll, knko dnnas idu na svoje konferencije da se t.amo dogovore o svom :-;:du i- bm·bi i izaberu svoja rukovodstva. 11 m~ c.~u 1 28 Clanak iz »2ene u borbi«., glasila AFZ za Li.ku, br. 7-8, listcpa_d)9·;l:'2:.'.: U uCionici je Zivo. Ozbiljna si:.ara i' mlada. liCa u rupcima,. i bez... njih. Svi nape to iSCekuju kako Ce biti prvi dan u Skoli. Pokaiujeri(:· prva slova. Sve. se glave sagibaju. - PisaUke Skripe. Upada·_ :n:i~- li,:: oCi jedna starija drugarica. Odmakla je PioCicu podalje Od seb€- i' piSe. Primnkriem se bliZe. Slov9- i, u poredana su na njenoj ploCici. >,Da li dobra piSem drugarice?« Stupam s hj6ni u razgovor .. »Cijeli 1 II. Okru.Zna konferetlcija AFZ za Liku odrZana 'je u Krbavici (kOt . Korenica) u listop9-du ·1943. g. Konferencija je postavila ·zadatke: uCvrSCivanje organizacije AFZ u hrvatskim selima, jaCanje politiCkog rada medu Zenama, naroCito medu Hrvaticama, raskrinkavanje gospods.ke izdajniCke klike na Celu sa MaCekom, i izdajniCke uloge jugo"sl. vlade, obja.SnjaVanje Zenama ~naCenj'e AVNOJ-a i ZAVNOH-a it. d. · Osim pitanja 'iZ diskusije na konferenciji, redakcija ne poSjeduje druge materijalE! sa ove konferencije. 29 �· Zivot s2.!n Z~Iila . -<l<f n.auCim- ~itati i plsati.«,· kaZe ona. »Prvi puta_ sa~ se ljuto pol<::ajala -sto sa:rp. slijepa kqd ~oCiju; kad sam- jednom iSla u GospiC. DoSl~ sam do jednog ra!=>_krSCa, na. kojem je· biio napisano1 koji p~1t vodi' u GOspiC. Tamo s·am stajala ViSe od dva sata, dok nije n~Sa'o jedan Covjek, koji mi je proCitao i kazao 'kojim Pl!-tem treba da l>:renem. Otada imam_ Z_i_vu ZeljlJ. da nauCim- ·Citati i pisati.<< Sva lica: su z:adovoljna prvim poCetko,m. >>Pa nije to taka teSko((, govore drugarice_. ·RaCunaju za koliko Ce dapa nauCiti,.. Cas je svrSen. Sve odlaze kuCi. >~VeC znafi!.o dva slova<<,_odZvanjaju qjihovi yeseli glasovi hodnikom. ·Marija Potkonjak uCiteljica iz Divosela. Vee 1941., a narOCito 1942. g. broj analfabetskih -teCajeva· je mnogo porastao. U gotovo Svakom __ oslobodeno~ seiu odrZa:vao se po jedan ili _ _viSe teCajeva za nepismene. OclrZavale su ih uCiteljice ilf pismenije omladinke, koje su zavrSile po 1-wji razred gimnazije. Zene su Vrlo rado posjeCivale' te teCajeve, iako je bilo i onih, koji su ih ismijaval(zbog toga. NAJVECIDAR Iz »LiCke Zen-c u borbi« glasila AF.Z za Liku, br. 14 svibanj - lipanj 1943. g. 15 ' NeCujno, kao sjenke jabl;;mova, p~omiCu borci jed an za drugim u Sirclwm_,streljaCkom stroju. Eno ih v~C pred samOm Zicom~-u tom trenutk_v: zrakom se proiomi detonacija, jedna, druga, treCa ... .To ga&aju:,na:Si --hrabri artHjerci- u.staSku tvrdavu - Siroku Kulu. - ·. _Tu, _:u?-_Ust!lSku Zicu,··medu borcin1a ·Narodno-oslobodilaCke vojske·, .m_edp :_siJnhn Ognjenovcima. nal3zi se on a - mlada ~ neustraSiv-a studf;iltkhijti, :Kata Bubalo. Sa puSkom n ruci, dokazuje ljubav pre!TI.it .n?rodu', ljUbaV prema doinovini. I kada se poput !avine borci bataljo!Ja ~>bgnjen Price« baciSe- preko bodljikavih Zica na juriS, me- . du _p'ryima je_ i ona., horae· i ju:hak; drugarica Kata. - Ptasak ·puS aka, ·ctugo u tafalima, oporo Stektanje mitraljeza, tresak bomba \ bacaCa, -blijeda svijetla raketa izmijeSana sa poklikom boraca i sttahom neprijatelja,_ liCilo je na jedno ludo klupko. Prvi dio zaclatka je zavr?en. Utvrdit pOred crkve j"e zauzeta. Ali medu_borcima neina Kate, negdje je cstrila. Borci se r.aspituju: gdje je i Sta jc,? Da nije ranjena ... Poginub. je sa bombom u ruci, na juriS. Dru~1=rvi -pokuSavaju da je iznesu, ali im to ne us,p"i~eva._ Mjesto, na korne le.Zi drugarica Kita, pod stalnom je vatrom'l,lsi£~kth t:: mitralje··; i>'- '' .,., za. 30 _ NaS tenk, koji' je 1tu u-_.akciji,. pr~la~i_P?:ed bo~aca »Og~jen~ Price« i zaustavlJa se·. Iz .tenka se_ Cuje pitanJ:: sto hoce:e! Da ~zv~ce:~ drugaricu Katti. aovore borci. Jedna desetlna pod zastitom en a t laz-i do mjesta ~dje ona leZi. UkoCen pogled i napola ?tvorentJ. l~s ~ kao da hoCe viknuti ~hura«-,_.a,mjesto-. toga_ mlaz t.o~le .1 crver:e _;"'-rvl.. · Grudim·a je pritisla Zemlju kao daskriva, .d~ ne v1?_1·nttko taJ L·e~u­ tak kada ana daje svoju toplu krv SVOJPJ zemlJl, ~:?me nmo ~· '. · dom. 0·v1 'ni -.· A crrl; i vlaZna zemlja poZudno uplJa krv ~a....e SVOJOJ ··· B b 1 krv 1 Zljunakinje, prima dar studentkinje - borca Kate .u a~o _ • v~ . Mrtvu je podiZu drugovi i polaZ~- na tcnk, koji izno~i_njen~ ti~e··t ·b·orbe Trese se CeliCno tijelo t~nka, drhcu gusJe:llCe 1o na popns e · 1 · ·z bo-be preko toCkova i kilO da se uvijaju pod teretom, :.:oga no:::n 1 . 1. ·na vjeCni poCinnk. . . . ~p • ·- d postro.J'enom Cetom odale pohtkom pnzno.D]e - Sutra d an pre . "· b · dmor · · Kat! Sa zamaglJ. enim oCima raz1lazc se orc1 na o . ' drugarlCl · · ·· l m sar~· }'L)U au uSima kao da im--stalno neko govori, bruJe riJeCI '=?.- e ...... "'·: , " hila je svoj narod, svoju junaCku komunisti~ku partr~u, ~1:1 J~ c~an ~ bila Ljubila je svoje malo P~trovo S~lo, SVOJU do~ovmu.~ t,U l·lu d~av dok~zala _je mnogo- puta, i sa~a z~ vj;:kove p~tvrd1la SVOJ1~ m a ~m ZivotO:fn i ktvi- najljepSim 1 naJveclm darom_.-_ .. « _..,_ .. v· Narodni heroj Nada DIMIC �IZVJESTAJ OKRUZNOG ODBORA- AFZ ZA- LIKU 6D 9 XI l!l44 GLAVNOM ODBORU AFZ :('IRVATSKE 0 REZULTATI!VIA PRED~ , KONGRESNOG TAKMICENJA . SEKRETARIJAT OKRUZNOG ODBORA AFZ ZA LIKU 1944. . Glavnom odboru AFZ za Hrvatsku, Drage drugaricel . Sa!jem_o vam rezu~tate ~tedkongresnog takmicenja. 1. O~r-zano. 8.000 uz1h 1 Sinh politiCkih sastanaka Zena (u ·ovu , Clf~u ~braJ_amo _1 male sastanCiCe odrZane na okupiranom teritori'u na ~WJima JCV pnsustvovalo 8 do 10 Zena). Na sa~tancima je prisust~o~ valo 40.000 zena, koje su sve upozn~te sa kongresoffi.. · 2. Sa odlukom AVNOJ-a i ZAVNOH -a upoznato je 25.000 zena. bila katarska·pasjeta zena Udbine, u kojoj je ucestvavala 500 zena, a adnijele su_odjednom 9.000 kg. hrane. 6. NauCilo Citati i pisati 60- Zena. 7. N a neoslabadeni teritarij kao i gradave paslana 110 pisama u vezi sa prvirri kongresom. 8. Ispisano 180 parola u vezi sa prvim ko11;gresOm. 9. Na oslobodenom teritOriju sklonjeno 95°/o Zita, koje su veCinom Zene sklonile. Na neo'slobodenorn -teritoriju'. Sklonjen6 10.000 kvadrata Zita. 10. Opletena i poslano 35 Diviziji 300 pari carapa, 20 pdfnjaka, 100 pari rukavica i 10 pari slapa. Zene katara Udbine paslale su u djecji dam na Kardunu za dje~u iz Like 75 pari Carapa, 34 _para cokalja i 2 prsluCiCa. U ovom takmiCenju najviSe uspjeha je postigla organizacija Ze-: na kotara Udbine: Saljemo. vam takoder i podatke, koji su -vam potrebni za kon-gres. U NOP imamo obuhvaCeno Pieko 50.000 Zena. U NOO-ima· imamo 100 Zena Clanoye NOO-, od toga tri intelektualke, .ostalo sYe seljanke, 10 Hrvatica, -90 Srpkinja; 35 su Cla:qovi -i_zvr.Snog odbora, ostale su Clanovi plenuma. 11 su Clanovi kotarskog odbOra, 2Q ~U Clanovi opCinskog odbora, ostale su: seoskih i 5 sU Clanovi okruZnog NOO-a~ tJ ustanovam-a radi 123 drugarice. Od toga sedam raGi u kance-lariji kao pisai'ice, a ost8.1e su kuharice. 24 su HrvatiCe, a ostale Srp-· kinje. Sve su seljanke. U komisijama i odboriffia pri :NOO~ima'imam0~170 drugarica. Tokom NOB oddato 40 analfabetskih'fecajeva, rr.a: kojima je n_auCilo Citati i-pisati 550 Zena. U radi\im- i,~Uve;rzantSkim grupama i Cetama uCestvuje 15.000- Zena. . : ·· Saljemo vam sve liStove ))LiCke zene u borbi« ?·a izloZb~ kon-' gresu. Isto taka Saljemo Vam i zapiSnik sa na~e.:IIL- e-k;r1,1Zne "lc_onferet:l cij e Zen a Like, . · _ _ -. .. 4. i 5. XI. odrZale srno naSu III. ok'i:ti?_nu . kop.ferencijq. AVZ za Liku. Delegata na konferencijrje bilo 350 .. Od toga bilo-je 40H,vatica. Hrvatice iz otoCaCkog i brinjskog Kotara nisu· sVe·:bile:_sfigle,\jer im je neprijatelj presjekao put. · · · Konferencija je bila dobra pripremljena i dobra je uspjela. OduSevljenje Zena je bilo ogromna. Diskusija je bila vrlo Ziva, i u· diskusiji je··uCestvovalo preko 70 Zena, ad kojih veCina starije Zene. OdUSevljenje Zena za·kongres je ogromno. U akruZni odbor izabran-o je 85 Zena, od -kojih 30 Hrvatic,a, a ostalo Srpkinje. Iz redova vojske izabrane su 4 drugarice borci u okruZni odbor. na Drugarica ARALICA Stojanka - 3. Izvedeno i.z redova domobrana' 2. 000, iz redova Cetnika 25, po~lano ~00 dezer1era natrag u jedinice. j_ 4. Ze'::e su pomogle sagraditi 605 bajti. 5. Izvrs~no v60 Sto veCih Sto manjih posjeta na polo.Zaj u bolnicu. Od toga su 1zvrsene 4 kotarske, medu kojima najveCa i najljepSa j-e 32 / 33 �Drage drugarice, mOlimo yas da nam javite Stq ranije za Kongres, kako bi mogle delegate sto bo!je ptipremiti i-skupiti ih.Smrt faSizmu- Slobda narodu! Drugarski ,pozdrav: Stojanka 0 III. OKRUZNOJ KONFEPoENCIJI AFZ LIKE ODRZANOJ U SREDNJOJ GORI 4. i 5. XI. 1944. Iz broSure ~>Zene Like bore se, rade i govore<< Tko je posn1atrao Zene Like na ~njihovoj III. OkruZnoj konferenciji, koja je odrZana .4. L5. novembra 1944.., taj je mogao vidjeti koliko su one otiSle daleko u svojoj ljubavi za dqmovinU, u samoprijegornom radu i poZrtvovnosti - a naroCito u politiCkom shvaCanju ~ana~nje borbe i .slavnih dana. VeC na sveCanom dijelu mnogi su bili iznenadeni, kada su isttJp~li pjevaCki horovi, u kojima su stare Zene u crno zavijene, sa sije<:flm k.osama, pjevale: >>Ustajte narodi, sada je ora«, »Na Kordunu grob do groba« iii' kratke pjesme o I. Kongresu Zena. A tek koliko iznenadenje je bilo, kad je stara Evica DeriC od 62 godine izaSla i recitirala pjesmu o Crvenoj armiji- pjesmu koj,u je ona sama sastavila u svojoj popaljenoj zidini ili negdje u Sumi bjeZeCi od- neprija:telja, pjesmu, u kojoj je ana izrekla svoju ljubav, nadu, veselje i radost. · & - Redali su se pjevaCki horovi Zena, Zena koje su .gubile sitiove u J:>orbi, koje su sve dale i Zrtvovale i eto, n,akon tri godine borbe, one pjevaju i svijeSno zovu i ostale u borbu. , A sutra- na radnoni dijelu konferencije- kroz usta tih istih Zena sipale su rijeCi prokletstva i optuZbe protiv svih ·onih, koji su krivi za smrt njenog jedino_g, njena tri, njenih pet sinova, da bi zatim· opet-blagosiljale Tita i njegovu borbu i sve Zrtve, koje su pale u toj borbi. Redaju se ·zene -na govornici, stare i mlade i govore ispred NOO-a odjela, komisija, radionica, vojske, isp_red Zena svog sela,.. opCine i kotara. Nekad srame.Zljiva i stisnnta Zena, sada stupa smjelo na govornicu i govori, govori prosto i jednostavno, iz dubine-srca. S ponosom iznose koliko- su boraca dale, n koliko su- pridonijele i Zrtvovale za borbu, Sto su sve uradile, a kad govore o svojim palim sinovima, rUka im Se grCevito stegne, iz oCiju im sijev:ne ona teSka, _neodoljiva ljuta3~. mrZrija protiv neprijatelja, rijeC im'-u grlU zapne, ali s-amo na Cas, da b-i se poslije prolomio zrakom joS jaCi i prodorniji glas, koji zove na osvetu, na nova pregaranja, nova djela,--nove Zrtve .~ herojstVo. Nabrajaju se zloClni okupatora, ustaSa i Cetnika: na SvraCkovo selo izvrSeno je _.ovoga ljeta 27 napada, Divoselo i Citluk preZhrilo je dosad 70 ofenziva; Cetnici u Lapcu, GraCacu, OtoCcu svaki dan tuku, muCe i ubijaju Zene L t. d. i. t. d. Kako visoku moralnu snagu i~a Kata BaraC, starica od 65 godina, koja je u 8 d~a izgubila obadva sina, i na konferenciji kaZe: »J-a steZein svoje srce, davam sve za borbu, da- osvetim syoje janjce. Moji sinovi borili su se od prvog dana, i ja Cu njihovo nastaviti.« A-Ika FrancetiC iz LiCkog Novog sVa je sretna, kad moZe·da . kaZe: )~Sestero ih imam u vojsci, pet sinova i jednu kCer, ali i ja sedma borim se u pozadini. « Mara BlanuSa, koja je posli]e 15 dana CetniCkog zatvora p_uStena kuCi,.pod uvjetom, da za tri dana.povrati muZa iz partizana, -cim je doSla kuCi govori svome siilu: »I tebe .Ce majka jedinog preko ceste, . pa ajde i ti u partizane«, i otprema. jedino dijete. od 14 __godina u boi"- . bu. Zene Nebljusa u zriak oslobodenja-Beograda privukle su se i zapalile ·cetniCke IiSnjake izmedu samih_ btirikera. · Stare Zene iz Barleta od 60 ,godina nose ranjene drugove u VII. ofenzivi· 30 km. daleko Mara vrikmiroviC iz OtoCCa zakasnila je na konferenciju, jer je juCe iSla po svog brata, povratila ga iz Cetnik&· i predala ga u komandu mjesta. 2ene IapaCkog ·kotara, koje su stalno pod CetniCkim· tero:r~hn, .' u ko-S~vima od sijena .nose hranu za naSe_ drugove.-. One peku- k~h sa· petokrakom zvijezdom, srpom i CekiCem. Zene opCiJ)e Doljaili i Dobrosela iSle su u neprijateljske garnizone i izvukle preko 500 do- _ mobrana. Spasile i izvele 70 Rusa- zarobljenika. Zene brinjskog ko.tara nose na sebi po 50 kg. hrane i.z Slovenije i_od,togadaju ¢Uo za vojskU. Stare Zene od 50 godina u graCaCkorn kotaru nalaz~ ~~\ ~~­ uQ.arnoj grupi i s puSkom u ruci 'bore se protiv Cetnika, kad oni podu . u -tijihova sela. A J eka SkoriC, starica od 70 .godina iz Frka:SiCa, sluZi kao .pomoCnik puSkomitraljesca i ostaje Citav df!.n na poloZaju. Govore i Zene 1·Clanovi NOO-a: Zene udbinskog kotara pomagale su soc_ijalni odjel i samo .jednag dana usjelde 400 komada ctn-:a za izgradnju bajta sirotinji, a _Ze-:-, ne bjelopoljske i koreDiCke opCine,. pripremile su gradnjuza ~·o._l?.aj'ta, Prehrambene komisije nailaze na punu podrSku Zeua_. P~an ·go:-spodarskih komisija je u cijelosti ispunjen. 35 ! ' �J I I I takO redom govore Zene, ni.Zu se primjeri; sve Jjep~i, sve yeCi/ sve bogatiji uspjesima, podvizima i juna.Btvima· Zena. A pred nama iskrsava divna slika Zene vojnika, radnika, d'rZav-~ nika, majke, ·plemenite Zene i jtina:ka, iskrsava novi tip Zene -izgraden u surovOj borbi za- slobodU i Cast domoVine. Sta je potaklo te" nepismene, seljaCke .Zene, da taka krupnim korakom krenu naprijed? Potakla ih je golema ljubav prema domovini i slobodi i gale. rna mr.Znja prema·neprijatelju i krvnicima naroda. To im je ujedno·· dalo i toliko moraine snage za junacka djela i pregaranja. I kada se bude pisalo o herojskoj VI. Proleterskoj diviziji, koja· je pronijela slavu Like p.iljem zemlje, i o 35. diviziji, vrijedno je zapisati i. herojska djela njihovih majki, Zena i sestara, koje su taka n'2sebiCno i junaCki radiie i borile se za slobodu'i sreCu sv?ga naroda.- . .. . . lJ svim dosadaSnjim borbama, hrabroSCu i p.oZrtvovnoSCu iao. i~ l~ubavlju za ranjene drugove istakla se drugarica Jeka RadokoviC~ bolniCarka I. bataljona II. udarne brigade. . , · u svim dosadaSnjim borbama, istakla se druga:~ca Bosa ~uhm­ dZiC iz I. bataljona II. udarne brigade kao neustras1v horae I born- bas. Sve gore imenovane drug~ve i _drug~r~:e pohvaljuj:~o- _i stavljamo ih za primjer svima borc1ma 1 stanes~nama ave J?IVIZlJe. · Smrt faSizmu - Sloboda narodu! '· Komandant: D. JovaniC, v. r. POZDRAV DELEGATA SA III. OKRUZNE KONFERENCIJE AFZ. ZA LIKU OD .4. XII 1944. MARSALU JOSIPU BROZU TITU . NAJVECEM SINU NASIH NARODA PRVOM MARSALU JUGO-. SLAVIJE JOSIPU BROZU TITU Nikad naSi narodi · nisu pistli taka slavnu historiju, kao Sto je. piSu Clfinas.__ Nikad_a. mi Zene nismo do.Zivjele sretne dane slobode i · ravnoptavz:tosti, ka.o pod tvojim mudrim rukovdstvom, Ijubljeni nam_ vodo. _ lJ ime 50.000 zena Like, koje sti sakupljene danas preko nas de-:·· legata ·III. Q]<ruzne konferencije AFZ za-Liku iialjemo ti borbene -pozdrcive f"cestita_mf> oslobodenje. naSe nove prestolnice, naSeg lijepog Beogrclda, lz ~ojeg Ce sada upravijati 'samo· naS Nacionalni ko-mitet. Zi_vlo:nam-veliki naS Mar.Sale! _ . Zivila slbbodna Federativna Demokratska Jugoslavija! Zivio .Nacionalni Komitet- jedina prava vlada naSih naroda! Smrt fa.Sizmu - SJ-oboda narodu! 4. XI. 1944. ·Delegati It!. Okruzne konferencije AFZ za Liku . ·NAREDBA STABA VI. DIVIZIJE NOV HRVATSKE Iz »Zene u borbi«, glasila za Liku, br. 12 ...:... 13, 1943 g. . ' Drugarica RajiC Koviljka, Cetna·· hoiniCa:rka IX. udarne brigade, za. vrij'eme borbe kod TuSica, u toku nepr.ijateljske ofenzive, pod neprijateljskom vatrom, izvlaCila je ranjene drugove, Cime je· pokazala hrabrost i ljubav za svoje drugove, pa je pohValjujemo i stavlj amo za primjer svim borcima ove Divizije. 36 Osoblje partizanske bolnice u Bijelim P~tocima za vdjeme IV. ofenzive sa drugancom dr. Slavom BlaZeviC 37 �z . ·· POZIV OKRUZNOG ODBORA RUZNOM ODBORU AFZ KARL~~ACZANLIKU OD 9 Vii. .I943. OKNJA A TAKMICENJE U SKLAOKRUZNI ODB~~UA::~:E L~~~D NEPRIJATELJEM Broj: 123 , Datum: 9/VII 1943 Okruznom odboru za okrug K 1 · · Drage drugarice! ar ovac ~ Nalazimo se pred Zetvom N .. . . Zetvu kao i na va·s·u M" ·.. eprrJatelJ ]ednako vreba n:a naSu · 1 ne smrJemo dozvolT d ,. krvnicima na.Seg naroda. u or aniz . . . ~ l, _a ~Ito padne u ruke treba da uCestvuJ·u sve antif ~- t· "kaClJ~ pod~~an_J_a r sklanjanja Zetve · • S toga vas pozivamo draasrsd Ic e organrzaciJe' p a 1 nasa. . organizacija viSe pridonijeti ~e r ~uganckel, d~ se_ ta~miCimo, koja Ce T k ·~ · . a U u s an]an]u zetve a mi:enJe ce trajati od 15. VII. do 15. IX. 1943 . d Predlazemo vam pit · k .. · go · 1 K l"k- . b' . ~~Ja, po OJima Cerna se takmiCiti· 2. K OJ~ Ice Itl broJ ~e~a u radnim jedinicama AFZ? . - St~-~s~:~~~n~~d~~~~~~i~e ~o:ele i sp~emi!e Zita u ~emunice? Zena u radnim jedinicama. spJe e u podtzanJu politiCke svijesti Drugarski vas pozdravljamo: Smrt fasizmu- Sloboda narodu! Okruzni odbor AFZ za Liku 3: POLITDELEGAT MILKA POKRAJAC lz broSure »Zena· V~jnik«;. -izdan:je -Gl.avnog odb~ra AFZ HrVatske, · 1945. g. Nas delegat kod straze pri stabu 1. ud. brigade XXXV. divizije je drgarica Milka Pokrajac. Na prvi pogled ne Cini se da je ta.mirna i tiha drugarica preSla najteZe golgote u histqriji naSega rata. -- Medu prv~ d:rugarice, koje su rijeSile da puSkom u ruci svete nebrojena stradanja naSeg naroda, jest Milka. Ona je -neustra.Sivi horae u bataljonu »Stojana :LVJ;atil:a« u VI. divizijL~U IV.- ofenzivi, z~ vrijeme najteZih borbi na -Ljubovu, zadobiva ona dvadeset i sedam rana od bacaCa. Kao teSkog ranjenika prebacUju je ·drugovi preko Bosne za Crnu Goi-u. Ona' joS i danas osjeca= na sebi stradc.1nja IV. i V. ofenzive. SjeCa se i stradanja naSih ranjenika rl.a Zelen-Gori, koji su ubijeni na najsvirepiji naCin. Qna se tada Spasil!]. pukim shi<;ajem. Nakon Sto su Milki zacijelile rane, vraca-- se u vojnu jedinicu. Oria je opet horae VII. divizije, gdje je ponovno,i-anjena u bo_rbi kod Pljevlja. Za vrijeme lijeCenja u bolnici dobiva trbuSni, zatim_ pjegavi tifus. Sve to· preboljeva, i kad je ~bog tih rana i bolesti bilaposlana u pozadinu, Milka se suprotstaviJa i odluCno traZi da_ j'e po'V_"rate u vojnu jedinicu. Ona je danas pri stabu I. udarne. brigade XXXV. divizije. Mi smo ponosni i gordi ~a drugaricu Milku, koja je spremna da J Zivot da za spas i' dobra bit" svoje domovine. · . . · Lalic J ovanka . . dopisnik I..udarne brig'!de XXXV. · di vizije XI. kofpU:sa 38 39 �I N arodni. ,heroj Anka -Butora.c rodena u Donfem PazariStU Pei'tiSiC. Podlegla .ranama i n1uCenju-.ustaSa. PokoSena mitl-aljeSkim rafalom 22. I. 1942. ·¥odine. MEDU ZENAMA BORCIMA·LICKIH PARTIZANSKIH JEDINICA BORILE SU SE OVE DRUGARICE I AdamoviC -lVIarija,'iz LiCkog Petrovog sela, k. T. Korenica. U NOV oc.1 pocetka 1942. g. Bila je Bolnicarka u vojnoj bolnici u PodlapaCi i na ·radu ·u I. liCkom podruCju. Adzic J. Ljubica, rodena 1923. g. u Frkasisu, k. T. Korenica. U NOV od 1942. g. Bila je bolniCarka_u inZilljerskoj Ceti VI. divizije i referent sa:hiteta u ·auto-hataljonu I. ·armije. Ima Cin poruCnika Odlikovana Ordenom ·zasluge za narod i ordenom za hrabrost. Adzic-Majstorovic Smiljka, rodena 15. XI. i.922. g. u Rebicu, k. Ud·· hina. Ella je horae· kuhE.rica, bOlniCarka u hafaljonu ))Mib~· RadakoviCa«, l! IV: bataljonu II. brigade i higijeniCarka u Komandi grada BeOgrada. Nosilclc je Spomenice 1941. BakiC Milka,'15-godiSnj_a omladinka, hOrae, poginula -u borhi 'protiv ustaSa. _ _ . BalaC-Basta MHica, iz Petrovog Sela, -k. T. -KoTenica. Bila je horae VI. divizije. BalaC Danica, rodena 1922:' g: u LiCkom Petrovoffi Selu, k. 1'. Korenica. Od kraja 1942. g. hila je boia'c u bataljortu »Ognjen Prica« VI. divizije. U borbi je ranjena. BalaC Sava, roderla 1922. g. u Mi.Sljenovcu, k. Donji Lapac. Od drugepolovine 1943. g. hila je bqrac u NOV. · :Balac. Savka, rodena 1923. g. u ·r:'>onjem Lapci.1. Od 1942. g. bila je horae u NOV. Balenovic Kata, rodena 1922. g. u Klancu, k. Perusic. Od ·3. II. 1943. · g. horae je u II. brigadi XXXV. divizije. Bila je je vodni delegal. Poginula je 4. II. 1944. g. u borbi na Ribniku kod GoNarqdni heroj Anka Butorac, ·rodena je 1906 godine u Donjem PazariStu - ~PeruSiC. Kada je izdahnula ustaSe zapravo nisU: znali koga su imali u rukama, a posljednja rijeC bila joj pri muCenju: »MoZete me ubiti usta.S~i gqdovi, ali svama neCu da .razgovaram«. To· je hila sve_ Sto s~ ad nje saznali. 40 -L - Jlanjanin Zorka, rodima 1926. g. u Skarama, k. Otocae. Od 1942. g. bila je horae u bataljonu ))AdZija«. Za vrijeme IV. :rieprij_ateljske ofenzive u Crnoj Gori, te.Sko je" ranjena i" ·otpremljena u bolnicu;u Bosnu. Prilikom neprijateljskog napada na bolnicu, u kojoj je leZala, ubijena je zajedno s ostalim ranjenicima. Banjeglav-Stulic Mica, rodemi 2. II. 1924. g. u Mogoricu, k. Gospic. Od 2. II. 1943. g. hila je u I. ceti III. bataljona III. brigade VI. divizije- Cetna bolniCarka i zamjenik referenta saniteta bataljona. Nosi!ae je Spomeniee 1941. BaraC Mllica, _rodena 1921. g. u Kozjanu, k. T. Korenica. U NOV od 1941. g. Poginula kao borae XXXV. divizije u ozujku 1944. g. u Ostrovici. 41 �Baric Marija, ro<'!ena 20. IL 1921.. g-. u 'suiomi~~u; k. Zaclar. Od 8. VIII. 1943. _g. bila je bolnicarka u I. bataljonu ·liL brigade XXXV. . qivizije. Poginula 20. I. 1944. g. na polozaju kod .Lapca. Bas~r~~ Ko~a., IZ Drvosela, k. GospiC. Bila je horae u NOV. -Pogillula. Basanc. SmdJa, rod en a 1928. g. u Mogoricu, k .. Gospic. Od 1943. g. ?Ila Je. borac u NOV. 1944. g. otpremljena je u Italiju na JijecenJe. PoshJe oslobodenja umrla. , . Basta Anka, rodena 1924. g. u SrednjoJ Gori, k. Udbina. Od 11. III. · 1943. g. bila je borac u XXXV. diviziji. Poginula 12. XII. 1943. g. u borbi s- ustaSama kod Crne Vlasti. · , Basta Danica, iz Kurjaka, k. 'Udbina. U NOV od 1942. g. Bila je vodni dele~at i bombaS u udarnorn bataljonu. ima Cin kapetana. Basta Drag~ca, roaena 1922. g.11 Srednjoj Gori, k. Udbina. Bila je·bo:r:ac u VJ. diviziji. Poginula. ' · Basta Milka, iz Kurjaka, k. Udbina. Bila je borac u III. bataljonu I. brigade narodne obrane. _ Basta Sava, rodena 2~. XII. 1920. g. u Kurjaku,k Udbina. Od 22. XII. 1944. g. bila je borae u IV. bataljonu I. hrvatske brigade .. KNOJ-a. :Nosilac je Spomenice 1941. · ~asta Zorka, iz Srednje Gore, k. Udbina, Bila je horae u VI. diviziji Batinica Dara, rodel)a 1928. g. u G. Srbu, k. D. Lapac, Odkraja 1942: g. bila je bolnicarka u NOV. Batinica Zorka, rodena 1925. g. u G. Srbu, k. D, l.,apae. Od ozujka 1942. g. bila je bolnicarka u NOV. Poginula u prosincu 1943. g. Besic .Marica, rodena 1925. g. u Bruiianima, k. G.ospic. U NOV od 7. VII. 1942. g. Poginula 12. I. 1943. g. u borbi kod.Srba stiteci od~tupnicu svom- bataljonu kao mitraljezac IL bataljona I. bngade VI. proleterske divizije.. Biga Nada, rodena 1925. g. u Plitvicama, k. T. Korenica .. U NOV od , 1941. g. Bila je bolnicarka u II. brig ad\ VI. divizije i kasnije u VIII. kordu'naskoj dlviziji. _ . . Birac Draginja, rodena 1922. g. u Trnaveu, k. G1ina. Od 1943 .. g. bila je horae u VIII. brigadi VI. divizije. Nestala u IV:. neprijatelJskoJ ofenziVl kod prelaza Sutjeske. · _ BjegoviC Staka, Bila je borac u VI. ~iC~oj diviziji. Pohvaljena viSe pula. Nosilac je Spomenice 1941.' . Bjelobaba Mika, rodena 1922. g. u Mutilicu, k. Udbina. Od 1942. g. b:!.la Je borac u NOV. POginula u· borbi na Drvaru. :' · Bjelobaba-Tisma ]}IiJica, rodena 1920. g. u Mutili6u, k. Udbina. Od pocetka 1942. g. bi!a je horae u VI. diviziji. Ima Cin kapetana 42 Odlikovana ordenom· za hrabrost, Ordenom bratstva i jedinstva III. :r:eda i Ordenoril z'asluga za 9arod III. reda. Blazevic dr. Slavlm, rodena 1919. g. u Gospicu. U NOV od 1941. g. U prvo vrijeme kao niedecinska ses_tra hila je jedirio lice_ sa sanitetskom spremom medu liC~im partiz_anima.-Krajem 1941. g. nalaziia se na K-amenskom, pri Stabu Gr1,1pe l~Ckih partizar,tskih-.odreda, gdje je s -dr. Slavom CetkoviC-OCko odi'Zavala sanitef~ke teCajeve. J.942. g. hila je upravnik -boinice ·za ·lakSe ranjenike u Trnovcu i boinice III. odreda u Dobroselu. U jesen 1942. g. postavljen3. je-.z~ referenta s~miteta- u III .. Pdredu~ "1943. g. hila je komesar u vojnoj bolnici na· Bijelim Potocima. Ima Cin majora. Nosilac je Spomenice 1941. Odlikovana. Bogdan Jela, Bila je borac u NOV._ Poginula 1944. g. BogunoviC z0rlta, rodena 1918. g. u Zrmanji, k. GraCac. Bila je horae u II. Zenskoj Ceti i kasnije- u VI. proleterskoJ diviziji. U borbi je zarob]jena od Talijana, i kasnij_e zfimijenj~na. · · · Bombuiovic Milka, rodena 10. IV. 1925. g. u Visucu; U. NOV ad 12. VIII, 1942. g. U IV. bataljonu III. brigade VI. licke divizije bila je.refei:-ent sanitetci bataljona. Ima Cill kapetana. Odli~ovana Orden om za hrabrost, Ordenom bratstva i jedinstya---i · prde.:.. nOm ·zasluga·- za n-arod. \ ' . " Borjan Draga, rodena 1922~ g._ u F'kaiiicu, k; T. Koreniea. Od 1~43. g, bila je boracu NOV. . . . _ _ BorkoviC-Borka, TOCI:ena 1925: ·g. u.MogoriCu,-k. GospiC; Od:·lQ. VIL 1943. g. bila je horae- u ~c·eti za vezu III. brigaQ.e-.x;xxv .. divizi . . . je. U stud'eriom 19~_4. g. U boi:'bi- kod.Korenice, teSko je-ranjeriil. Umrla rujnu)D47. g._ od Zado.bivenih.u rahL:- - __ -<.> Bos_iC Mik8, .iz ~om_iC_a, k.-Udbiri'~. Bila:·je horae ujedi.l(icl.VL divizije; Poginula .1944. g. · .·· · ._ · ·:, • · ... _ . Bozic Nada, .rodena 1920: g. u Turjanskom, k ...Oto~ac:.Odl3; H.1943. g. bila je borac u I. ceti-l.bataljona I. brigade VI. divizije. Pog1ril1la16. XII. 1943. g. na Romaniji. _ . . .. . Bozic Neda, iz Bunica, k. T. Korenlca:_U NOV od ~942. g. Bila je borac· u ·zenskoj ~eti, i kosnije u Xf{X. diviZiji.. .Odlikovana Orden om za: hrabrost. · BoZiC Sara, iz Vrebca, k. GospiC. Bila je horae u jedinici Narodne. odbrane. Brakus Mika, rodena 25. VIII. 1924. g. u Turjanskom, k. Otocac. Od • kolovoza 1942. g. bihi je borac u II. bataljonu II. brigade VL divizije. U jesen 1942. g., u borbi s ustaSama· kod Dvora na Uni., smrtno je ranjena. · I u rana: 43 �!I lr li 1)- :-)- 1 i- Broz-Bud~savljevif Jovanlia, rodena 1924. g. u PeCanima, k. T. Koren~c~. l! NOV od kolovoza 1942. g. Bila je borac u I. omladin- · ~k~_J ~eh, III. bataljonu li. brigade VI. divizije, u priStabnim Jedln;-:ama _I. korpusa, te komesar kirurSke bolnice I. Armije Ima c1n maJora. Odlikovana. 44 BrniC-Borozan Nada, rodena 18. VI. 1923. g. u ·vukovaru. U partizane. odlaZi 25. stude11og ,.1941. g. Radila je u organizacijama omladine i Zena u Lici, hila je bolniC~rka u odredu )}Velebit« u ba-; taljonu ))Ognjen PriC.a« i--kasnije Clan kazaliSta Narodnog osloboaenja Nosilac je Spomenice 1941. BronzoviC Ivka, roden·a 1925. _g. U PrvaD: :Selu, k. Peru.Sic.· U kolovozu. 1942. g. hila je zajedno sa svojOm sestrom 'Katom, od taliianskih vlasti osudena na smrt radi aktivnog rada za NOP. U Casu kad j ebila izvedena na strijeljanje, stiglo je pomilovanje na. doZivotnu robiju, i ona je, zajedno sa sestrom, otpremljena u talijanski logor. Poslije kapitulacije Italije uspj~la se pjesice· probiti do SuSaka, gdje se odmah ukljuCila u primorsku jedinieu NOV. Ima Cin zastavriikcl., ' . Brtnbota Marica, rodena 1925. g. u Gracacu. Od 1941. g. bi!a jeborao u NOV. Pogir1ula 1944. g. u Dalmaciji. Brkljac Spasenija, roaena f927. g. u se1u Tupali, k. Gracac. Od· 1. I. 1943. g. bila je borac u II. bataljonu II. brigade VI~ divizije. Poginula u borbi kod Livna 28. III. 1944:. Bubalo Kata, iz LiCkog Petrovog Sela; k. T. Koreniea. Prlje rata ak-· tivno sudjeluje u naprednom studentSkom pokretu ria '_beogradskom univerzitetti. PoCetkom travnja 1941. g._ vraC3-se u Liku. U rujnu 1942.- g. odl~zi za kotnesara II. _liCke Zen~ke ·ce-" te; a zatim prelazi kao horae u VI. liCku diviziju.- PoginUla kao· bombaS u juriSu kod S~rOke Kule u svibnju-1943. ·g'.'" Bub~lo Kosa .. Bila je horae i komesar Cete u VI. liCkof,divizijL ·POginula u borbama u Srijemu. · · . _ .. Bubal9 Maxa, Bubalo _Darri, VlaisavljeviC Mika, Va-l'da·Dara~-'Kulfak Danica, KoraC St.aka i Kukljan Milka. sa- jo.§ osa-ffi orril~d_iriki, bolniCarki- .i boraca XXXV. divizije, dobrov6ljno. njegUju _'okO· stotinu nepokretnih :fanjenika- u·- 20 metara dubo'ko]: Spilji blizu Srednje Gore, za vrijeme neprija:teljste· ofenzive. Ostal~ su. u spilji nekoliko dana, gotov-o· bez zraka i syijetla, -dok nije neprijatelj potisnut s tog sektora. U posljed.nji Cas prije uguSenja, u nepodnoSljivoj atmosferi spilje, ·spaSene su one i' ranj_eniei. Bubalo Soka, roaena 1923. g. u P!itvic~ma, k. T. Korenica. 1942. g. bila je borac u bataljonu »Ognjen :Prica«. Kasnije odlazi na terenski rad. ' BubaS-RadakoviC Anka. Bila je borac u XXXV. liCkoj divlziji. Prilikom napada neprijatelja na bolnieu ana je sama )zvUkla -i sklonila u zemunicu 40 ranjenika, te se 15 dana s njima skri45 �vala, dok_su oko,njlh stalno.kruZili neprijateljski vojrilci. UCestv.ovala Je u bor:bama_po Lici i Bari.iji i kod oslob0denja Zag-· . r~ba, T:s.ta i G~rice .. ViSe puta pohvaljivana i odlikovana. llubn]aJa EosilJka, rodena 10. X. 1921. g. u Srbu k D ·· L . 1941 g d" I . d" . . • ·. . ' . . OUJI apac. _ · ~· su. Je ~Je u 1verzantsklm akc1jama. U NOV oct-·2. IX. 4 _1~9 .2. g. B1la _Je horae tl bataljonu })Marko OreSkoviC«, u III. hckom odredu, sekretar SKOJ-a u II. batalJ. onu v b · d XIX d" . .. . d "k . . nga e . · l:r~ziJe 1 vo !ll u III. Ceti istog bataljona. Nosilac J·e Spomemce 1941. Budisavljevic-Drljan Dara' r. adena 1920. g . u. p ecan1ma,·. k . -'F. Kore· · ... . . . . . mea. B1la Je borac u NOV ad 1943. g. Budisay_IjeviC Smilja Seji_ka,. rodena 192L ·g. u PeCanima, k. T. Koremca. Od .1943. g. b1la Je boljlicarka i borac u NOV. Spomemee 1941. BudisavljeviC Soka,- rodena 1926. g. u PeCanima k T K · · o"ct 1943 b"l · . ' · . oremea. ~ .. ~ . g. 1 a Je borac u XXXV. diviziji. BUJ!C J~lka,. rodena 1923. g. u se]u Neteci, k. Donji Lapae. God 1942. . o~:az1 u NOV. Pogmula u IV. ofenzivi. C1gano~u~ ':etra Smilj~ 1 roden~ u Srbu, k. Donji Lapac. oq 1942. g. b1_I~ Je_ ??rae u Komand1 mjesta Donji Lapac. . Clganovtc Smdja, rodena 1915. g. u G. Srbu, k. Donji Lapae. Od 1942. g. b1l~ Je borac u NOV. Poginula u prosincu 1943. g. Crnok1·ah:--M1c~, ~z Vrebca, k. GospiC. Bila je horae ti·jedinici Narod- ne obrane. · :fvijan?viC_~~k~, _iz ToliCa, k. Udbina. Bila je horae u ±en~koj omlad~ . . Ins.~oJ cet1 .1 VI. liCkoj diviziji. Poginula u borbi. CviJanovic K_~ta, rodena.1920. g. u Mlakvi, k. Perusic. Bila je horae u VI. hckoJ diviZ!Jl. · Cakic Vukosava. Bi!a je horae u NOV. Ranjena 20 X. f944 .. g. u bore ?ama ~za o~IobodenJe ~-eograda. PogiD.ula na FrUS.koj G6ri, u casu kad Je pod nepnJateljskom vatrom previjala ranjenog druga. - .Ca~ak Da~~' r?~eri'a 1~2~. ?·. u Zrmallji, k. GraCac. Bila je horae u II. hckoJ zensko) cetl 1 VIIiCkoj, diviziji. 1943. g. vraCa se na _ teren i radi kao omladinski rukovodilac Canl<ovic J:ka,_ izS;ednje Gorek. Udbina. Od l942. g. hila je borac u VI. ~lClWJ dfVIZlJl. B1la ]e omladinski rukovodilac u bataljonu Pogmla 19·15. g. Can~~viC_ ~ad_~-~ rodena 1942. g. \1 Turjanskom, k. OtoCac. U NOV od od 1942. g. Bi!a je horae u I. zenskoj ceti i I. brigadi VI. divi- 4G zije, te re.fcrent saniteta u II. bataljonu II. brigade. TeSka ranjen9- u borbi za BeogTad. Odlikovana sa dVa Ordena _za hrabrost. CankoviC Stana, rod€na 1924. g. u Sredri]oj Gori, k. Udbina. Bila- je'_ borac u batal]onu )}Krbava« VI. divizije. Poginula u borbama kod Lapca 1943. g. <:ankovic Stoja, rodena 1924. g. u Srednjoj Gori, k. Udbina. Od 1942_ . g. bila je borac u IV. bataljonu' IlL brigade VI. proleterske divizije. Poginula 11. IV. 1944. g. u borbi protiv Nijemaea ila Drvaru. . Cavic Savka, rodena 1924. g. u Graboveu k. Slunj. Od 10. XI. bila je ·boro.c u VI. liCkoj diviziji. Cavic Stanl<a, rodena 1924. g. u Grabovcu, k. Slunj. Od 10 XI. 1942. g. bila je borac u.VI. liCkoj diviziji. Cetkovic-Ocko dr. Slava. Rodena 20. XII. 1914. g. u Vinkoveima. U studenom 1941. g. odlazi u Liku, kao prvi partizanski lijeCnik u tom kraju. Organizira _sanitet u Grupi liCkih partiz:;inskih: odreda, rukovodi uredenjem Centralne partizanske ·bolnice u Krbavici i kasnije Centralne. bolnice na Bijelim. Potocima. Koncem 1942. g. postavljena je za referenta saniteta u VIII. . (kordunaskoj) diviziji. U svibnju 1943. g. postaje clan Sanitetskog odsjeka GSH, ·a koncem 1943. g. prati prvi transport te.Skih ranjenika u Italiju. U lialiji je bila rieko vrijeme z~mje-_ nik upravnika _ partizanske bolnice u Grumu (kraj -,Barij a), __ a zatim upravnik Vojno-partizanske sanitetske_ SkoJe _u istom mjestu. VratfvSi l?e u domovinu, Po oslobodenju _Be9grada, . prelazi u ciyilni sanitet. Nosilac je Spomenice 1941. 0¢llikoyana. Cortan J~ka, rodena 1925., g. u Debel~m .Elrdu, k, T. Koreniea. Od 1943. g. hila jeborae u XXXV. drVIZLJt.Blla 1944. g. na Kordunu. tosic Dragica, iz Rebica, k. Udbina. U NOV od 1941. g. Bila je kuharica u I. partizanskom vodu i yi. diviziji. · l:ujiC DuSank~, rodena '25. XI. 1917. g. u CujiC KrCevini, k. T. Koreniea. U NOV od 25.VII. 1942. g. Bila je horae i politicki delegat voda u I. bataljonu II. brigade VI. proleterske _divizije. Nosilac je Spomenic:e 1~41. CujiC Lata, rodena 25. -XII. 1917. g. u CUjiC -KrCevini, k. T. Korenica. U NOV od lipnja 1942. g. Biln je borac u IL Zenskoj Ceti, tc vodnik i delegat u -L Ceti- I. batal-idna II.- brigade VI 7 liCke .di-:vizije. -N osilac je spomenice 1941. 47 �C:, Cujic Mi!ica, iz Cujic Krcevine, · k .. T. Koreniea. U NOV ad 1942. g. · Blla je mitra!jezae u IV. udarnom bataljonu II. brigade VI divizije i u XXXV.. diviziji. 1945. postaje vodnik u mitraljeskom · vodu. U borbi je hila ranjena. 9dlikoVana ordenom z·a hrab-· rost. CujiC Soka, iz CujiC KrCevine, k. T. Korenica. Bila je boln_iCarka u NOV. Cujic Stoja. Bila je horae u VI.liCkojdiviziji. Poginula u borbama u _ Srijemu. Cuk Ljubica. U NOV od 1942. g. Iserpljena od napora umrla 1944. g. Dajic Dragica, iz Jezerca k. T. Koreniea. U NOV od 1942. g. Bila je · horae u II. brigadi VI. licke divizije, politicki delegat i vodnik u VIII. kordunaSkoj diviziji, te U mornarici. Nekoliko puta ranjepa. Odlikovana Ordenom za hrabro~t. DajiC 1\llica, iz Jezerca, k. T. Korenica. U 'NOV- od 1942. g. Bila je - delegat v·oda, komesar Cete i bataljona, a kasnije komesar belnice I: armije. Istaida se· u borbi ·s Talijanima u Preboju, u LiCkom Petrovom Selu, te u- juriSu na crkvu U kojoj su se utvrdili ustaSe, kada je Oila ranjena.~ Odlikovana Ordenom za hrabrost. D8.mjanoviC Duka, rodena 1913. g. u Kunovcu, k. Donji Lapac. Od 1943. g. bila je horae u NOV. IJ>amjanovic-Midenjak Mila, rodena 16. VII 1920. g: u Zadru. Nakon internaeije u Italiji, u prosincu 1943. g. odlazi u NOV. Bi!a je kuharica u autqbataljonu u Lici, bo1niCarka u vojnim bolnicama u 'Krbavici r'Trnovcu 'i Sifrant u III. brigadi XXXV. divizije ..-KonCem 1943. g. _Zai-Obljeila je Od ustaS~· i poSlije-mjes~c dana zam]enjena. Odlikovana ordenom zasluga za narod III. reda i Medaljorri -za hrabrost. 1.. DamjanoviC ZOrka, iz Gornjeg Srba, k. -D. Lapac. -u sijeCnju 1942. ~ g. odlazi u NOV. 1943. g. tesko je ranjena u glavu i iste godine- Umrlci · od tifusa. Deli c. Evica, rodena 1923. g. u Gar. Babin om Potoku, k. Otocae. U NOV od i.941. g. U travnju 1944. poginula pri vrsenju duznosti na poloZaju G. Babin_ Potok -- Turjanski. Bila je omladinski rukovodilaC u vojsci. Delic Jela, roclena 1923. g. u Bjelopolju, k. T. Korenica. Od 15. XL , 1942. g. bila je borac u IV. ·bataljonu II. brigade VL !icke divizije. Pogiriula 15. VI. 1944. g. u borbama kod Drvara. Delfc Milka, rodena 1923. ~ Grubisicu, k. T ..Korenica. Od 1942. g. hila je borae u udarnom bataljonu VI. divizije .. 48 Desnica Smilja, rodena 20 I 1924.-g. u Gornjem Srbu, k. Donji Lapac. · · U NOV ad 15. II. 1942. g. Bila je bataljonska bolnicarka u bataljonu »Marka Ore§kovica. Nosi!ac je Spomenice ·1941. . Desic Marija, bila je horae u II. brigadi VI. licke divizije. Opkoljena. · ad Cetnika bori se <:Io posljednje g metka, braneCt_ odstup~cu svoji_m drugqvlma. Zadnjim metkom ubija- sebe, da ne padn~ Ziva u ruke neprijatelja. · DimiC-CiganoviC Ljubica, iz Osti-ovice, k. GospiC. Bila je borac u VI. liCkoj diviziji. Dimic Jaga.Bi!a je-borae u NOV od 1!r42. g. Poginula 1943. g. DimiC-MatiC Anka, rodena 1909. g. u Divoselu k. GospiC. Bila je borac u NOV ad 194L g. Ima Cin sanitetskog porucnika. Nosilae je . \ Spomemee 1941. . DimiC Milica,jz Divosela, k. GospiC. Bila j'e kuharica u VI. IiCkoj diviziji. . _ DimiC Nada, iz ()strovice k, GospiC. Blla je borac·u VI. lickoJ_dlVlZl-, ji. DimiC RuZica iz GospiCa:: Bila je bataljonska bolniCarka u III. brigadi XXXV. licke divizije. DimiC Sol{a, iz Ostr_ovice, -k. GospiC. Bila je 'borac u VI. liCkoj diviziji. , . . / Divljak Danica, rodena 1925. g. u,Gajima k. Donji Lapae. Od 1943. g. . hila je bolnicarka u NOV. ·. · DjeviC Mara, rodena 1926. g .. u FrkaSiCu,- k. T. Korenica. U NOV od 1942. g. Bila je bolnicarka u inzinjerskom bataljonu priai3H. telefonista U goranskom podruCju i bolniCarka u X~IL d!Vl~i. . . DmitraSinovi'C Mileva, rod€na 1923. g. u Trna"(CU, k. T. Korenwa. Od 1942. hila je borae· uiL brigadi VI. divizije. ·· . DmitraSinoviC S~ka, rodena '!~26. g: u B·uniCu, k .. T. Koreiiica. Od 1942. g; biUl je horae u bataljonu ))Ognjen· Pi-ica«.-· Poginula iste godine u borbama na Udbini. _ Dozet Ljuba, todena, 1921. g: u Pecanima, ~- T. Korenica. Od 1943. g. bila je bolnicarka u NOV. . . .. Dozet Savka, rodena 1923. g. U NO:V od 1942. g. Ranjena 1944. g. 1. ostala te.Skl invalid. Dozet Smilja, rodena 1925. g. u Pecanima, k. T. Koreniea Od 1942. g. hila je borac u VI. IiCkoj diviziji. Poginula za yrijeme IV. ofenzive. Dragosavac Sava, iz Pavlovca, k. GoSpiC. B:lla je borac 11:-VI hckoj di. ·v • • 0 v~ziji. 49 •• �Dragosavac Soka, iz Vrebca, k Gospic. Bila je borac u VI. lickoj diViziji. DrakuliC An'da,. iz· Uvalice, k. T. Koren~ca.. Bila -je. borac u omladin. .skoj Zenskoj Ceti Ceti 'i VI. IiCkoj ·divizijLPoginula·u borbama za oslobodenje Zagreba 1945. g. l)rakuliC Ljuba, roden-a 1923. g. iz CujiC KrC_evine, k. T. Koreni~a. U NOV .ad svibnja 1942. g. Bi!a je borac u II. brigadi Vl.divizije i u XXXV. ·diviziji. Odlikovana ·ordenom- za· hrabrost. · DraltuliC Ljubic~, rodeila 1923. g. u LiCkom Petrovom Selu, k. T. Korenica. U NOV od 1942.- g. Bila je borac ti IV. bataljonu VI. liCkc; divizije, bolniC~rka u ·vojnoj-partizanskoj bolnici"XI. kor- · pus:l i kuharica u Stabu XXXV. divizije. 'Ima ·cin vodnika. DrakuliC Snlllja, rodena 1923. g.- u CujiC KrCevini, k. T. Korenica. Od sijecnja 1944. g. bila je borac u ceti za vezu XXXV. licke divizije~ · D>·al<ulic Staka, i.z Vrela, roaena 1925. g. U NOV od 1943. g. Bi!a je bolniCarka u I. liCkom p9druCju i kuharica u artiljerskom ba.-taljonu XI. korpusa. DrakuliC Zo:ra, -·rodena 1927. g. u DrakuliC-Riject, k. T. Korenica: U NOV od 1941. g. Bila je kurir u gerilskotn odredu »Kik«, horae u Primorsko-goranskom bataljonu, »MiCa RadakoviC« VI. - liCke divizije_ i -u XXXV. diviziji. 1943. g. radi neko vrijeme. kao uCitelj-ica na terenu. · DraliuliC Zorka, iz CujiC .KrCevine, k. T. Korenica. Od 1942. g. bila je borac u VI. lickoj diviziji. Poginula 194~. u borbama kod Lbvinca. · " DraZiC Draga, rodena 21. IX. 1923. g. u Oravcu, k. Donji Lapac. U NOV od 1'6. IX. 1942. g. Bila je borac, bo!nicarka, zamjenik re~ ferenta s<lniteta u II. bftaljonu II. brigade VI. liCke divi~ij~. i referent III. protivaVionskog diviziona V. -brigade I. armije. Nosilac je Spom_enice 1941. · DraZiC M~Hm, rodena 1919. g. u BuniCu, k. T. Korenic_a. U NOV od · 1943. g. Bila je bolnicarka u vojno-partizanskoj bolnici Trnavac i XIII. diviziji. DrCa -Draga. Bila je horae u VI. liCkoj diviziji. Drljan Milanka, rodena 1926. g. u Pecinama, k. T. Korenica. U NOV · od ]94·2. g. Bila je boric -u II. Zenskoj -Ceti i VI liCkoj' diviziji. DukiC Anka, iz GraCaca: Bila je horae u VI. ECJmj diviziji. DukiC Mara, iz GraCac<:t. Bila je borac u VI. liCkoj_ diviziji. Ranjena u borbi: DukiC Savka, iz Srba. Bila je horae i Sifrant u jedinici VI. divizije. 50 DukiC Zorka.- Bila ·je borac u bataljonu )>Ognjen Prica«. P~ginula ti borbi kod GraCaca. Durakov1C·-Dragica, rodena 1923. g; u Gajinama, k. Donji Lapac. Od 3. VIII. 1942. g. Bila je clan kulturne ekipe VI. licke~ divizije, De:tiC-MilanoviC ·Jovanka, rodena 192_5. g. u T. Korenici. ·U NOV od od- jeseni 1943. g. Bila je Clan kUlturne ekipe VI. liCke- divizije, a kasnij_e radi u sanitetu·i ·postaje· komesar bolnic'e. DeriC-SobajiC :Mira, rodena 1922. g. V Kompolju, k. 'I'. Koreniea. Od svibnja 1942. g. bila je u kulturnoj ekipi staba bila je u kultu. rnoj ~!iipi Staba LiCkog odreda, a kasnije u Centralnoj ktizalisnoj grupi Vrhovnog Staba. 1943. g. prelazi u sanitet VLiicke divizije., :Dukic Bosiljka, iz Kurjaka, k. Udbina. Od 1944. g. bila je borac u III. bataljonu). brigade VI. lieke divizije. Bila je delegat voda. Ima Cin zastavnika. :Filipovic dr. Dora, rodena 5. VIII. 1894. g. u Petrinji. 1928. pristupa naprednom radniCkom_pokretu. 1930. g. je uhapSena, ali radi pomanjkanja dokaza- pU.Stena na slobodu. Nastavlja radom u naprednim Zenskim udruZenjima. Za vi'ijeine" rata radi_za NOP. U rujnu 1943. g. odlazi u partizane,_ gdje se- bavi 'izobrazbom bolniCarki i ·higijeniCara za rad 'u bolnicama. Im·a Cin rezervnog majora. _Odlikovana _Ord~nom zasluga ·za narod ii. i III. stepena, Orden om rada II. st~pena i- Medaljoin za · hrahrost. :Frani_C lvanka, rodena 24., VJ. 1926; g. u -MaftinSCici, k. SuSak. Od 10. IX. 1943. g. bila je borac u IV. ceti IV. bataljona H.-brigade Vl.·licke divizije. U stuflenom 1944. g. u borbi kod Benkovca te.Sko ranjena. ' / _. ·Funduk Janja,-iz Kalebovca, k. T. Korenica. Od 1942. g_. radi u vojnom sanitetu. Gaji~ Zorka, Bil?. je horae u_I. Zenskoj Ceti u Lici .. U borbi- na Cattrinji' bliZu .Petrovog Sela, bila fe teS:ko ranjena u obje noge. · Borila se do posljednjeg Casa, a posljednji metak ostcivila je sebi, da ne -padne Ziva u ruk-e neprijatelja. ·Glavan Slavka, rodena 1923. g. u Privlaci, k. Zadar. Od 9. IX.l943. g. bila je borac u I. brigadi VI. licke divizije. Poginula 4. X. 1944. g. u borbi na Fruskoj Gori. Glumac Milica, rodena 1924. g. u Lipovom Polju, k. Perusic. Od 1943. · g. hila j€ borac--u·vr. liCkoj diViziji. GostoviC Zorka, rodena 1-922. g.- u Gostovu Polju, k. Brinje .._-Od·l943.: g. bila je horae U VI. liCkoj diviziji. Poginula iste- -godine u borbi na Preboju. '> I, l ,, li II ,,'I' 1\'·1. II' ' l_i l',,,I ll ill ii' ., I 51 �Go;tovic -.Zivka, rodena 1924. g. u Gostovu Polju, k. Brinje. Od 1943._ g. bila je borae u NOV. GoSoviC Blaga, rodena 1911. g. u Kr.Zanji, k. Titograd. Kao student, a kasnije kao profesor gimnazije u UZicama, aktivno uCestvtije u napredrtom pokretu. U· partizane 'odlazi u srpnju 1941. g. i radi u Glavnom odboru NOO za Srbiju. U Prvoj ofenzivi stupa u NOV. U Uzickom bataljonu, Plevaljskorri odredu, III. i II. proleterskoj brigadi bila je borae, bolnicarka i kulturnoprosvjetni radnik. Krajem 1942. g. dolazi u Hrvaj;sku, gdje je hila referent ap6tekarstv3. pri glavnom Stabu Hr:vatske; ref. apot. VI. divizije i politkomesar Sanitet. s!agalista i apoteka GSH Nosi!ae je Spomeniee 1941. Odlikovana Ordenom zasluga za narod IL reda i Ordenom bratstva i jedinstva II. reda. ·Grbic Anka ,iz Svrackovog sela, k. Udbina. Od 1942. g. bila je borae _ u IL bataljonu VI. divizije. Poginula u l:)orbi u_ Da!maeiji 1943. · godine. . · Grbic Draga, rodena 1925. g. u Vrnogracu. Od 1924. g. bila je horae u VI.lickoj diviziji. Bila je nekoliko puta pohva!jivana. Dva ' puta je ranjena. Poginula u borhama kod Gospii:a 1943. g. Grbif Jovanka, bil_a j_e horae_ u II. udarnoj brigadi VI. divizije. Racti. hTabrog drZanja u'borbi, n,a poloZaju.Perjasica-Kestenjak, 17. X. 1942. g.pohvaljena i odlikovana .. Grbi~ Kosa, iz Plitvica, k. T. Koreniea. Od 1942. g. blla je horae u bataljonu »Ognjen Priea« .. Poginula 1943. g. Grbic Nevenka, roderia 1923. g. u Plitvieama, k. T. Koreniea. U NOV od 194.1. g. Bila je-horae u I. !ickod odredu iII. hrigadi VI. lice ke divizije. Odlikov·ana Ordenom za hi-abrost. Grkovic Milka, rodena 24. XI. 1924. g. u Srednjoj Gori, k. Udhina. Pocetkom 1942. g. odlazi u NOV. Tesk 0 ranjena u horhama na Lovineu. Nosi!ae je Spomenice 1941. Grujicic Vojka, rodena 1924. g. u Mlakvi, k. Perusic. Krajem 1942. odlazi u VI. licku diviziju, u kojoj ostaje do konca 1943. g., kad~ se tadi boiesti vraca u p_ozadinu na rad s omladinom. II~fi~ovift,Kutisec Manda, rodena 19. IX. 1922. g. u Prvanei:ma, k: · · ' ·-· .Perusic. Od 6. VI. 1942. g. u NOV. Bila-Je horav, a' kasmJe kome~a~ ·~ III. zenskoj ceti IV. !ickog partizanskog odreda, Clan K.K SKOJ-a, Sef kancelarije u raznim jed~nicama divizije i Clan propodje!a divizije. No~ilae je Spbmeniee 194L I_!j~i~ Ruza, rodena 1921. g. u Dehelom J:lrdu. Bila je horae L holni- :·~·· - Carka u I. liCkom- odredu i VI. l.iCkoj . .diviziji_. Poginula kraJem Hrkalovic Ljuba, rodena 1925. g. u Kozjanu, k. T. Koreniea. Od 1943. g. bila je ho!nicarka u v'ojnoj holni~i XI. korpusa. Od!ikovana Ordenom zas!uga za narod III. reda i Ordenom za hrabrost. Ima Cin starijeg vodnika. · Hrnjak Danica, todena 1929. g. u Bun:iCu, k. T. Kotenica. Bila je horae u ·aero-bazi XL korpusa. _ViSe puta pohvaljivana. Hrnjak-Dukic Jelena, rodena 10. VI. 1920. g. u Jezer_eu, k. T. Kore~ niea. U veljaci 1942. g. odlazi 11 NOV. Bila je horae u II. i III.hataljonu II. brigade VI. !icke divizije. Krajem 1943. g: odlazi na teren i radi u· NOOcu. Kasnije je hila te!efonist u GSH. Nosi!ae je Spomeniee 1941. I-lrnjak Jelka, rodena 1917. g. u Jezereu, k. T. Koreniea. U NOV od 1924. g. Bi!a je horae i bdlnicarka u I. zenskoj ceti u hata!jonu »Ognjen Prica« i kasnije bolniCarka i ·ktih'arica Pri GSH. Hrnjak Stoja, rodena 1920. _g. u Trnaveu, k. T. Koreniea. U NOV od 1942. g. Bi!a je holnicarka u ho!nici I. lickog podrucja u Krca- _ nima, k. "Udbin&, krida su u svibnju 1944. g . ·Ce.triic:J.. n~pali bOlnicu i ubili nju 1 li.jeCnika Dr. Josipa KajfeSa, .zajedno sa 30 teSkih ranj enika. : Hrzenjak Janja, rodena 7. III. 1914. g. u Cit!uku, k. Gospic, Od pocetka okupacije radi za NOP. U sijecnju 1942. g. odlazi_u partizane. Bila je i-eferent saniteta u I. liCkom odredu »Velebh«,· upra:vm:ik bolnice u SalarhriniCu, kOrtiesar i kasnije: upravnlk bolnice IV.. kbrpust, i upravnik oporavilfSta u Topuskom~ Kas:nije radi u v9jnim holnieama u Grumu (Italija) i u Splitu: . Odlikovana Ordenom za hrabro.St, Orden Om zasluga Za ·n~rod III. reda. Nosilae ·j€ Spomenice 1941. Jajic Anka, iz To!ica, k. Udhina. Bilaje borae u·jedinieama VI. licke , divizije od 1943. g . •Tapundzic Zorka, rodena 23. I. 1923. g. u Visucu, k. Udl:iina. U NOV· od 10. I. 1942. g. Bila je horae u L pa'rtizansk'oj ceti kotara GraCac, bolniCarka, komesar i rukovod:ilac kaZiliSne grupe XIX .. divizije, a kasnije personalni re:ferent u XiX. diviziji. Nosi!ae je Spomeniee 1941. Javorina Milica, roderia 1924. g. u Studencima, k. PeruSiC. Od ki-aja 1942. g. hila je borae u VI. lickoj diviziji. J-elaCa Anka, rodena 1922. g. u LiC~om Novom, k. GospiC. Od travnja1943. g. hila je horae u VI, lickoj diviziji. Sa VI. lickorn diviz:i_jorri uCeStvuje u borbi na Drvciru, gdje se istakla kod spa·savanja ranjenika. Odlikovana Ordenom za hrabrost i Ordenom z.fi;s,luga za Uarod II. reda. ViSe puta pohvaljivana. 1942. g. 53 52 �Jelovac Soka, rodena 1924. g. u Krbavici,-k. T. -Kor&nica ..-PolOVinO:ht . 1'942. g. odlazi u II. bataljon UL brigade VI. licke divizije ka<> bolniCarka. _ Odlikovana Medaljom za .hrabrost .JerkoviC-BtirsilC L]uba, iz Divosela, k. GospiC. Bila horae u VI. liCkoj diviziji; . ·· : : _, , ,_ -,, -_. . JCrkoviC Jaga, Ljubica i SaVka, 'iz Divosela, k. Gospi_~. Bile su borci ~ . , jedinieama J:<OV. . . · . , . · . : . . JerkoviC Mika, 1z DivoSela, k._Gospic: Bila je_bolniCarka·U.-VI. liCkoj ~viziji. · . . · ., · Jo~oviC Anka, ro~ena 1925. g. u :ponjem Kosinj:u, k. ·PeruSiC. Do odlaska u NOV aktivno radi na.terenu, Pocetkom 1944.· g. odlazi . u VI. licku ·ctiviziju. . · . · ' · . . ' · · . . Jokic Janja, rodena 1924.- g.. na Prljevu, k. Grai;ae. 1942. g.. odlazi u. VI. liCku diviziju· i' uCestvuje u bOrQama u Bosni,- Crnoj Gori, na Srijemskom - frontu i .pri qslobo(lenju Z.agr.eba.-- Ima Cin kapetana I. klase. . , , · . •Tokic Milka; rodelfa 1924. g. u Rast~cevu, ,k. Grai;ae, U NOV od 1942. g. Bila je horae u bataljonu _.»Branko VladuSiC'«, bolniCarka i referent saniteta u Ill. lickoj brigadi Krajem 1943, g. tesko je. ranjena; te ostaje -invalid bez nQg_e i- ruke, Odlikovana· Orde~:­ nom- zahrabr9$t i Ordenom _zasluga. za narod- III. reda. JO_viC _.Ja11ja; iz. Citluka, k. 9'qspiC .. Bil_a jE,! -horae- u VI; ·liCkoj diviziji .. . ~u.rCiC A~a,:ro!iena 1_925._g.-u Po:ef>vaC_i, k;: PeruSiC. U pariizan,e odlazi . 1943. g. Pd jeseni iste goiline.bila je horae u VI. lickoj ·diviziji. Jureic Kata, Iz Ledenica; Od "943. g. bi!aje borae u II. bataljonu JIL' · brigade XXXV. divizije. ' , ,, , Kalembar Anda, rodena 1925. g; u, Seganoveu; k.. T. 'Koreniea. Od 1942. g. hila je .bOrl)C u)V.bataljonu U. b.rigade.19,43 .. g, zbog bolesti je upuCena na rad u pozadinu.- :· . '·, . , Kalinic Draga,.rodena .1920. g. u G . Srhu, k. Donji·Lapac: Od 1942, g"' . . . . bila je bolnjcarka.pri komandi mjesta Srb. . . kaliniC:Milk3, -.Bilaj_e· Cetng b_olni-C_arka -u Vl. _liC.kuj diviziji. ViSe puta. · ie <-- .< poh:Va~jepa. Kantar Mira rodena 1923. g. u Dobroselu, k. ·Dtmji Lapac. Od 1942. . bila je boracu NOV, Poginula 1943. g. > · · :. , . •· . Karavida Kata, iz Novigr.ada, k:)3enkov&c 1943.-g. odla-4~ u partizaneBila je lwrac u VI. lickoj diviziji, .a kasnije sifrant pri stabu . divizije. . . . .. - · ' . Reea Soka, rodena, 1921. g. u. Ljubovu, k. Gospic. BI!a Je horae u I. - Zenskoj _Ceti, a kasriije u .XXXV. ,.diviziji,._-19_44. -g. u borbi s.ustaSal!la u SeliStu kod Ra_k_ovice, smrtno ranjena. 54 ' . 1\.laSnja :B~ja,: rodena -1924: 'g. u-SegEinovCu, _k;· .T, Koreriiea-.: U NOV_· od 1942. g.. Bila je borac u I. ,zenskoj ceti i· VI. lickoj diviziji. ·,.1943. g, bila je teze-ranjena; i944. g. umrla...·. , KlaSnja_ Pera, rodena 1920. g. u Seganovcu, k. T .. Korenica:. U NOV · od 1942. g. Bila je horac·i bombas u VL lickoj diviziji. ·Poginula 1943. g. na jurisu kod Gracaea. Klen Danica, ~z Metka, --k.· GospiC: Bila je borciC u VI. liCkOj 9-iViziji. KIQbUCar Jelka, rodena 1924. g. u Donjem Kosinju, k. Per-U:SiC. PoCetkom 1943. g. odlazi U VI.liCku'diviziju, s-kojom pi:'ola:z;i-Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru j Srbiju. · Kljajic Milka,Crodena.1921. g. u Dnopolju, k. Donfi Lapae. U NOV od 1943. g. Radila jo u predionici XL korpusa. ,Poginula 1944. g · na Krbavici. KneZeviC·Anka, ,.rodena-1923: g. u :-MiSljenovcu, k .. _Donji· Lapac. Bila je u NOV od 22. X. 1943. g. Vrsila je duznost referenta saniteta . Knc;ZeviC Dragica, iz. Kozjana, ..k.- . T._ Korenica . U J;>fOV oc;l.-_1941. g~ Bila je borac_.u odredu-- »Ljubovo<< .i VI. liCkoj diviziji. -Ima Cin kapetaria. Knezevic Duka, rodena 1923. g. u Beglucima, · k .. Donji :Lapae.. Bila · je bolnicarka u NOV od 1943. g. Knezevic Jeka, rodena 1924. g. u Sirokoj Kuli, k. Gospic. Od 8. III . 1942. g. bila je horae. u Lickoj grupi PO. Poginula.24 .. X, 1942. g.-u borbi protiv ustaSa i Talijana na"'Krbavsko11j._Polju. KneZ_eviC K'ata; rodena 1922; g. :u Novigradu; k. Benkovac. Od 1.- L 1943. g. -bila· je borae u III. bataljonu IIL brigade VL 1icke divizije: Poginula 28: L 1943: g: ·· KrieZeviC ·Marlja, iZ ·:BtmiC~, k. T. Kol-~riieci: .-Bna·-je-. bitaijdriska- bolniCarka u Stabu ,XI. korpusa. KD.ezeVic· Miiic'a,' lz. Reo_i~a, k. ·_-Ucibina. u veij~Ci' 1'94Z~. ;g. -odrazr" 'U Nov:_ Bil<i' je' hOi-ac u ·bat~lj_omi. >>Krbava«,' _bora.C.:_r -boiniCarka u VI. liCkoj diviziji i komesar Cete_ pri holhici. ~ma· Ciri rezervnog kapetana. Nosilae je Spoine.rii~e 1941. KneZeviC Miliea, iz_-Lj,U:bova-,_ k. ·T... Ko~enica.. Od. i~;43. g ...bila, j~: b~"' rae u XXXV. divi;ziji. , Knezevic Nada, iz.Mutilica, k. Udhina. Od 1942. g. bila je·borae u VI.· liCkoj diviziji. ., KneZeviC Sava, iz Ljubova, rodena 1916: g. Bi-la je bolniCarka U· yojno-partizanskoj bolhici na Bijelim Potoeirna: i u _operativnim jedinicama. �. . . - . . I . Kliezevic Staka, .rodena 17. VII. 1919. g. u Rebicu,. k. Udbfna; Odlazi 1941. g. u NOV; Bila je balnicarka-i.1<uhariea u I. partizanskom vodu u Rebicu, u VI., XXXV. i XIX; diviziji. Nosilac je Spomenice 1941. · \ ·. · . Knel!evic Stana, Borac I. brigade XXXV.' divizije. Nekoliko puta ra. . njena. Poginula. . KQkotovic Milka, iz Kosinja, k. Perusic. Bila.je bolnicarka u VI. di- viziji. · · ~ Kulundl!ic Soka Lola. Bila je horae u NOV. Trideset je puta juri• Sala kaO bombaS. -· · . . KonCar·Danica, rodena ~920. ·g. u KonCarevorn Kraju,- k. T. Korenica. U NOV ad veljace 1943. g. Bila jeborac i bolnicarka u II. bata!jonu !!.'brigade VI. Jicke divizije. U lipnju 1943. g. obolila i ~asn~je nastavila s--radom na terenu. Nosilac je Spomenice . 1941. . . ~o~<:~r Draga, iz Kon·careva Kraja, ·k._ T. Korenica. Od 1942. g.-.t.i NOV. Bila je bprae u I. zenskcij ceti i bataljonu »Ognjen Prica«·, ·te 'boiriiCarka i referent saniteta·u bataljonu VI.--IiCke di-. vi~ije. Nestala u borbama s Nijemcima u Bbsni, 1944. g. Koncar Dusanka, rodena 1919. g. u Plitvickom Ljeskoveu, k. T. Koc .renica. Bila je borac u VI. lickoj diviziji: . Poglnula · u borbi · . . .kod S!J,m,ja, u ozujku 1943. g. . Koncar Jela, iz Kon·careva Kraja, k. T. Koreniea. Od 1941. g. u NOV Bila Je hOrae u Ceti")>Marko OreSkoviC« i kasnije u IV. udainom bataljonu II. brigade VI. li~ke divizije. 1942. g. kada je njezin bataljon bio opkoljen kod Smoljanaca na Kordunu, prva je kao bomhaS· juriSala i omoguCila izvlaCenje jedinice iz neprijateljskog obruca. Tada je hila zarobljena i, nakon zvjerskog-mtiCenja, · Ubijena:. · :~o~_C.~t, Lj:uhica, i~ ·KonCareva Kraja, -k. T. Korenica. Koncem 1943. -g. od:Iazi. u NOV.- B~la je u Ceti za vezu -pri operativnom -Stabu za Liku, radiotelegrafista u XXXV. i kasnij.e u XIII. diviziji. . Ima Cin starij~g vodnika. Koncar-Rodic Narandl!a, rodena je 28. IX. 1921. g. u Koncafevu Kraju, k. T. Korenica. U NOV od 1942. g. Bila je komesar I. zenske Cete u Lici. Nakon Sto _je hila ranjena, odlazi na rad u pozadinu. Ka.snije radi u sifrantskom odjelenju Gl~vi:wg Staba Hrvatske. Nosilac je Spomenice 1941. Kpncar Soka. rodena 25. XII. 1911. g. u Bunicu, k. T. Koreniea. Od 10. VIi. 1942. g. bila je bo!nicarka NOV. Kasnije aktivno radi na- teren"u. Nosilac je Spo~enice· 1941. 56 li.o.raC V. ·Mara, rodena 1928. g. u SalamuniCu, lc T: Korenica. U NOV: od 1942. g. Bila .je bolnicarka u bolnici I. lickog podrucja i vojno ... partizansk()j -bplllici na·- Bij_elim Potocima. Prilikom prebacivanja bolnice za Bosnu teZe je ranjena . 1'-Prac Sofija _Koka, iz Visuca, k. Udbina. Bila je borac u VI lickoj . diviziji. · _I{oriea Koka, iz MogoriCa, k. GospiC, -1942._' g dOliza· u VI. -liCku diviziju. Iste godine je zarobljena i strijeljana. Korica Milica, IliC Milica- i Banjeglav Zorka, iz MogoriCa, k. GospiC. Bile su borci u VI. liCkoj diviziji. .&~ . Korica Soka. Bila je .borac u VI. IiCk_oj diviziji. Ima Cin kapetana. .KosanoviC Anka, iz VisuCa, k. Udbina. Bila je borac u VI liCkoj diviziji. Poginula u borhi s 'l_'alijanima na GraCacu 1943. g. .Kosanovic Milka, reid en a 1922. g. u Uocilima, k.' Slunj: U NOV od 1942. g. Paginula u borbama u Crnoj Gori 1943. g. :.KosanoviC Nada, .rodena u Si·rokoj Kuli. Kao _vrl() rrilada dj_evojka odlazi u NOV. Bila je horae u VI. lickoj diviziji i V. brigadi XIX. divizije. Ranjena je u borbi na Srbu i kod Backog .Petrova Sela. · Kosovac JJ:anica, rodena 1924. g. u _VodoteCu> __k. B~inje. -lf NOV od. 1943. g. Poginula 1944. ·· · · ~ ··· KovaCeviC Boja, iz VisuCa, k. Udbina. Bila je bora~ ~U NOV. KPvacevic Mileva, · rodena 15. III. 1909. g. u SalafuUnicu,.'k. T. Koreniea. U NOV od 5. IV. 1942. g. Bila je bolnicarkau bolilici II. lickog partizanskog odreda, sef ambulante u II. lickom odr€du, referent saniteta u bataljonu _VII ..brigade-~v~t (llvizije i sef centrale u I. Iickom podrucju. Ranjena 1943. g.'Nosilac je Spomenice. '1941. · · • · . :KoV:aCev.iC-PejnoviC Sokica, iz. VisuCa, k. U_dbina. U NQV qa 1942. g .. Bila je hOrae u I. Zenskoj Ceti u .Lici. _U borbf teSko ranjeDa. J{rajno.vic Ljubica, rodena 1924. g. u Podlapeu, k. Udbina .. Od sijcCnja 1942.- g.- hila je horae u bataljonu »BoZidara AdZije«_. Kas-nije, bila je omladinski rukovodilac, sekretai' __ QO USAOH-a za Hrvatsko Primorje i sekretar 00 USAOH-a za Gorski i Kot,u·. Nosilac je spomeniCe 1941. · li.rajnoviC N ada, omladinka iz Citluka, k. GospiC. Bila je delegat V-Oda u omladinskom bataljonu. Poginl!la u borbi kod Ribnika. .KrajnoviC DuSanka, rodom iz Citluka, k. Gpspic: 1942. g. odlazi u NOV. Bila je horae u VI. lickoj diviziji i higijenicarka u III. brii?;adi VIII. divizije. Odlikovana Ordenoin za hrabrost i Ordenom bratstva i jedinstva. Ima Cin kapetana. 57 �~ri<'lwviC IV~ilica:; rOd~n·a 15 II_ 1921 _· . ~ , ' ,· jecnja 1942. g'.hila je.bo~ac u'rf u Citluku, k. Gospic: Od si. ke divizije. Poginuja 5 I 1943 . ~ata!Jonu .I. brigade VI. licKriCkoviC .- Milha;- iz Dives 1. · j G · ~-- o~ Bruvna. , ·. ~- ·: di~~ziji .. Poginula. e a, t. - ospr~. _Ella_ je. borcic .u VI. liCkgj_ Kr.vokuca B<>Ja rcae.n '1921 " . . . . .. . . ,_ ' a • · g. u .:>tJkadi k G • . . g. uorac u VI: licke>J. di . . .. ' . racac. BI!a je. od 1943. _-- KrivokuC M'k VIZIJl. ·~ ·.. a ' a, rodena 1915. g. u S"'k di k • , . , u VI. lickoj diviziji od 1942 " a ' . Gracac. Bila je borac: ' K ruI' Danica, rodena 1924 g u -~ k Jac M . hila je borac u II 'et·· r'v h r OpOIJU, k. De!nice. Od 1942 g · c I ata!Jon VI r· · · nul~ prilikom prijelaza rij.eke Une ~944. ICke divizije. PogiKuga Damca, odena 1925 g u G .. . g. _ oil 1942. g. Bi!a je bol~icarr:'t~m~, k . Donji Lapac. u NOV KulundZiC Bos . · oginu1a 1943. g. . . a, IZ Bruvna, k. GraCac B'I . ~: - . odredu. Poginula kod D . L., ' ' a Je bor~c u II. lickom • t .,k. , .. onJeg apca narS ce nrc 'u _~asjedu. -_ - ._ . ~':'"SI u izyidnici ria v. H;upreSan'in Kat-~, rode~a 'lg?} ·_ ·- ·. ;. .. ._ , . . - - - · . · ... 1942. g. hila je bo!nic;rk;·uuN~~skovcu, k.Gospic. Od 18. V. LaJIC Smi!ja, roaena 192~. g. u Neteci k .D .. . u VI. licku diviziju. Poginula ' OJ1JI I,apac. 1943. g. od!azi Lalic Jovauka, rodena 1920 g K 'r ub rbiJI 1944. g. z. d . . u aeovcukTK . anrma o svibnja 1942 g B'I . , . . orenrca. U partigrupe odreda, kome.sa~ u Ik~ft:~ k;lltu_r~oj eki¥i Staba liturno-prosvjetni referent u XXXV ~?J _e~~p~ VI. drvizije, kui~ara kul turne ekipe u II arm... I . ...l.VIZlJl 1 pomoCnik komeLastavlca Desa, rodena 1922 . IJI: rna cin poruCnika. g. Bila je horae u IV ~- ~ Krsu, k Perusic. U Nov dd 1942 C_eti vojnoj bolnici u · Sr:~;~: ~I. irCk~'diviZije, bolniCa'r'ka ~ !Jena. ar ovcima. Vr.Se puta pohvaLastavica -Ma~·~;_ toct€na·· 1923 ,. . " . - . -- ..· · · ·.. - -, _·. · . g. Bi!a je kuhariea i ka~",~- K~su, k. Perusic, u NOV od 1942. . . . divizije. ·zatimra.di o' ··r Jde. okrac uiV._ bataljonu. VI. licke.. k m a rns· OJ . _ 1 -· • · na terenu j U.B anrJs~-:- om _po~ruCju_. · - organ _zaciJI Lavri~IC Danica, iz Ko.miCa k iictb'. .· . _. . . -. _. ljonu I. brigade. Na;od", dibna. BI!a JC bolnicarka u V. bataL ·, A k" . " ·. . e o rone. nzic . n Jca, IZ Bar1eta k. G ·c . . . . -- .-. . .. ubijena 1944. g .. k~d .",j,:~~ko~ ~OV t"d 1942. g. Zarob!jena.i -Lazi(! ·Ljuba, iz Barleta k . ., . - esan a u Drvaru. ·. ·' . GospiC. Bilu je borac. u VI lickoJ'd' . . .. S Cke b u . . · · lVlZlJL Lazic Nedeljka, rodena 1924. g, u Mogorii:u, .k.' Gospic Od. 1942. g. bila je· bora<:· u ·NOV. Poginula jririSajuCi · na rieprijateljski tenk. Leka Jela, iz Vrandvace, k. T. Korenica. U NOV·od 1941/go Bila.je horae u I. liCkom .odredu i bolniCarka u IV._ ·korpusu: POginu~a mt Kordunu 1944. g. · Loncar §taka, iz Mutilica, k. Udhina. U NOV od 1942. g. Bila je bolniCarka u -L omladinskoj Zenskoj Ceti i kastiij_e u VI. ·aivizijL Ima Cin kapetana. L:ukic Milka, \z Trnavca, k. T. Koreni.ca. u··NOV od·.l942. g. Bila jeborac u I. Zenskoj Ceti-i·delegat voda U bataljonu »Ognj_en Pri_. \ ca·.<. f943. g. u IV. ofenziVi, smrtno ranjena na Ljubovu. Lukic Olga, rodena 1922. g. u Trmivcu, k.. T. Korenica. U NOV od 1942. g. u II. Zenskoj Ceti-i kasriije ti udarnom batalfOilu .II. Qrigade VI. liCke divizije _hila- je horae i ·pomO'Chik komesara Cete. Poginula U borbi kod GraCaca, -ti ·sij_eCnju 1-943. g. Ljubovic Soka, rodena 1919. g. u Nebljusima, k. Donj\• Lapac.UNOV bila je borac od 1942. g. Ranjena u borbi: Majstorovic Janja, iz Udbine. Bi!a je od 1942. g. ·horae u VI. lickoj divizijL Maljlmvic Milka, rodena 1924. g. u Vodotecu;'k. Brinje. Od 1943. 'g. . bila je b6lnicarka u VI. brigadi yr. licke divizije. Maljlmvic Zo~ka, rodena 1921. g•.u Vodotecu;'k: Brinje. Od 1942. g. bila je borac u omladinskorri ·bataljonu: Iioginula' 1944. ;g. ·u. borhi s usta.Sama ·u: Vodotecu~· Maridari< Jovanka, rodeha 7.' Xl.1[}26':; g.-u Vrebcu,. k: Gospic. Tt NOV od -7.-VI. -uJ42:·g.- Bila--j'e_ borac, :boliiiCarkff-i Teferi;!nt saniteta diviziona. Nosilac je Sporneriice 1941. MandariC Milka; iz Vr'.ebca, k . . ,Go:spiC;iBila.je- borac---it jediriici -NOV .. Mandie Lela; rodena 25. XII. 1925. g.u Mekirtjarw k. Udbina. 13. VI. 1942. g .. odlazi u UL, bataljon II. brigade VL !ickedivizije. Bila·je delega.t vocla. i rukovodilac SKOJ.-a :u·.Ceti.i ·bataljonu,sekretar brigadnog komi.teta SKOJ -a i. clan brigadnog komiteta Partije. Nosilac jeSpomenice 194'1 . Mandie Smilja, rotlena 1920. g. u Gornjem Srbu, k. oDonjiLapac. Od 1942. g. Bila je horae u·NOV. Nosi!aeje .Spon:>enice l941. Maras Ankica, Od 1942. g. bila je horae u .NOV. Maras Marica, ·Fucek -Blanha,. PaSkvan Ivanka: -i- HavojiC And·ela .. Bile su borci. u VL liCkoj diviziji. MarCetiC Bosiljka, rOdena 1921. ·g. u Otritu;-k. -GraCac. Po· zavrSetkUvojnog kursa u Donjem Lapcu- odlazi ti II; udarnu.liCku· bri-· 58 59· - �gadu. u prosinc-u 1942. g, ranjt:ina je, te po ozdra:vljenju, kao nesposobna za vojsku, upuCena na rad u opCini OtriC. Ktajem · 1943. g. Cetnici su ,_opkolilL selo. Turovac, u kome se upravo odr.Zavao sastanak; .U.borbi je bila smrtno'ranjena. Mal'iCiC :Sofija Koka, rodena 1923 .. g. u FrkaSiCu, k. T. Korenica. Od 1942. g. hila je horae u NOV. Ranjena u borbi. Ima cin porucnika. l\Iarlc Eviea, roaena 1909. ·g. u Sv. Jurju, k. Senj. Od rujna-1942. g. - bila je horae u V, brigadL VI. licke divizije. U selu Vrebcu zavrsi!a je s eijelom hrigadom vojni kurs, te 11. XL 1943. _g, ki-enula ·s divizijom u· Bosnu. UCestvovala jeu borbi za vrijeme des an ta. u -Drvaru. J.Harlc Marija, roaena 1923. g. u Lucanima, k. Brinje. Od 1942. g. hila je horae u NOV. Poginula 1943. g. l;:Iarijan Milica, roaena 1925. g. u Podumu, k. Otocae. Od 1944. g. hila je•borac u I. hataljonu II. brigade XXXV. divizije. Poginula 15. HI. 1944, g. u horhi protiv ustasai Nijemaea na Sijanovom klan cu. lli:i'rinkovic Draga, roaena 1922. g. u Trnaveu, k. T. Korenica. U NOV od 1942. g. Bila je borae u I. zenskoj ceti i kasnije u VI. lickoj dlviziji. Tri puta je odlikovana. M'!rinkovic.Ljuba, roaena 1922. g. ·Odlazi u Udarni hataljon:.Bi!a je 1 hombas. Pogfnula 1943. g. Marinkovic-Mandic Milka, roaena 1905. g. u Udhini. U NOV od 25. XII. 1941. g. Nosilac je Spomeniee 1941. lllarkovic Milena, iz Dehelog Erda, hila je.horac u hataljonu •Marko Ore.SkoViC«_ I. brigade VI. liCke divizije, a :kasnije u_~·Ceti z~ vezu . .lUaruniC Desarika; rodena 1_4; V. 191_5. g: u Metku, k. GospiC, medicinska sestra, 8. XII. 1941. g. odlazi na osloboaeni teritorij Like, :u Mogori6. u· sijeCnju 1942. g, organizira bolnieu u Buljmiza_: rna. Po formiranju. I. JiCkog o<;Ireda ·-postaje referent saniteta odreda i kasnije sanitetski referent II. lickog odreda. Zatirn organizira i rukovodi vojnim bolnicama u Preboju, Radunovcu~-"Fl-kaSiCu. bnopolju·, SvraCkovom selu i PodlapaCL U OZujku 1943. g. prelazi. u civilni sanitet. Odlikovana Ordenom bratstva i jedinstva II. reda, Ordenom zas1U.ga za Iiarod II. reda i Medaljom za hrahrost. N osi!ac je Spomenice 1941. J.HatiC Anka, -medicinska sestra, stupila je u partizane krajem Jjeto. 1942. g. U jesen 1942. g. hila je upravnik bolnice za lakse mnjenike u Vrelu kod Korenice. ~ . -. .·, l\1atiC Zorka,_ IZ Divosela, kotar G osprc. B'la J·e horae u jedihicam.:l1 . . · NOV. .· " . . U NOV od 1942. g. Bila je Th'l3tijeviC Mika, iz_ Bm;nca, k. T. Korenica. . . . GSH i XXXV. u Zenskoj Ceti u .-Lici; sanitets~om batallonu p~-~-. · · ' diviziji. Ima c~n mla~_eg vodmka. nica U NOV od 1942. g. Bil\'latijeviC Stojanka, IZ ~unrca: ~· ~· K~_r~ . k · niJ' e u vr. liCkoj divi1 1 je horae u I zenskOJ ceti u . lCI .r as . l z~i. UCestvuje ~ borbama I?rilik?~ desanta na Drvar. Poginu a . 1. X. 1944. g. kod Sapca u Srh1JI. od 1941. . Bila je ho-. »M!rko OreSkorac u bataljonu )}C?gnJen hnca« Ik d MliniSta i MrkonjiCa U " U" stvovala Je u bor ama o . . VIC«. ce .. . Bosni 1943. g. U pnJelazu prek o D :me bila je . ranjena. Odh-' . , L'IikiC Mica, iz Jezerca, k. T. . !<or~I_ca. kovana Ordenom za hrabrost. AliJakoviC Dobri~a, ~odena U: _ ~~t~ljonu r;-a ~In ~~st~~l:riizane odlazi 1921V: f·l~"kooJ. v~r~~ziji·.- Po -zavrSetku telc- 1942. g. B1la Je horae u · 1e . . grafskog kursa radila je u GSH. " Bila ·e horae u:NOV.. P,1iletiC Marija, rodena- u Sv_. Ro~u, k. Gra. .cc:_~. . " Jna " , 16 III 1943. g .. zaroblJena Je od ustasa 1 ohJese_ . ·. 1942 ~ g. . . T,1iJeusnic Bosiljka, rouena 1919 · g · u Srhu ' k · DonJ1 Lapac; NOV . od., .. L u ., '1 . "] Kotarskog odhora AF"' DonJ1 apae. • .• hi a_ Je can R d'l . -u· diletntskoj grupi pri III. hckom travnJa 1942 g a 1 a Je .. · ·t c · · . ... . .: esa- , odredu kasnl]e_ nazvanOJ. K az aliSna druZina ))Augus . Nosilac J'e Spomenic.e. 19.41.. . -·- . rec«. . n· .-. L c-'Od ve.::. . " . . oa(ma 1911-. g. u Srhu, k. OI1J1 ._apa : ·. . . 1\'.lileusnic Drag:aca, r . . h.. . III 11 ·ckom oattlzanskom od. . 1' • 1942 g b1la Je ku anca u . . • , . r~~~. kas~ij~ telefonista u_ centralam_a Pr~':r~ko-go~anskog ' Lickog podrucja. Nosllae Je Spomemce 1 . . . . • K , · , .. , D La ac 1942. g. h1la Je clan oYdileusnie Mdl<a, 1Z Osred;kDa, ''·. L. a~ 1ll44 g odlazi u NOV. No. tarskog odhora AF;:, OI1J 1 ap ' · · · • silac je Spornenice 194L . . . . .. NOV d 1927 Smiljanu k Gospic. U . o Milkovic Luca, roaena : g. u h h' XI Hl44. g. prilikorn 27. VII. 1942. g, Pogmula u ~r. I 2. . . . • . . neprij ateljskog napada na Perus1c. .. L Od 1942 , ~?1 5 · g_. -U D onJ.em Srhu ' k : DonJ1 apac. "' . . lVliljuS Dara, rodena , g. bila je holmcarka u NOV. .. Od , • hJiljus Draga, rodena 1913. g. u D onJem Srhu' k · DonJl Lapac. 1942 _ g. hila je holnicarka u NOV. · · . ''''!'us' MI'leva roaena 1921. g. u Donjem sr hu , k. Donji Lapac; U ·~11 . . • J NOV od' 1,942. g. Bila je te]....£ .... tk'm]a. __.ms , 7 GO 61 �1\'liokovic Neda rodena 19 22 G .• . . g. n rabu, k. Gracac, U NOV ad 194 . . . '· , g. b~la Je bolnrcarka u vojnoj bolnici u Dobroselu . . . . 2. . · JV. 1- V. ofenzive .Pr'l"k . . za- Vn]eme -: ._ ~:iengore) u~rl~ ~if~:"p~~~s~g~~~Jenika na pol,oZaju kod" 1\'lwkov•c-:omljenovic Jelka, rodena 15. VIIgi 926 ·g G b Gracac. UNOV ad 15 II 1942 . . . . . u ra. u, k. nu »BiCe-KesiCa« ~ rfr- -~ -~ . g. ~Ila Je bolni~arkau bataljo:-. niteta u I b t 1.'· . ceti_ batalJona >;-_Velebtt«, referent sa. . . . a a JOnu·III bngade VI lick d" ... komar:danta sanitetske tete u vojn~j bol~i~v~zr~~·b za~jen~k 1 .med:~rn~ka_. ~~s~ra b Oblasnoj .bolnici u Splitu. u_ t:~~ -~0~ . zavrsila Je nrzr -I srednji sanitetski kurs Sa VI di . . . ... , stvovala je u borha .. · · VIZl]Om uceJ\f' . ~ B . rna za VnJeme desanta u Drvaxu !riC OJ~, r~dena 1926. g. u Ljubovu/ k. Gos iC oct''·· 0: g. b!la ]e bo1nicarka u VI licko" d" ... P . p cetka 1943. Miri~. Danica iz ~- . , ·St . . J 1V1Z1Jl. Bila,---~ ba lriC. ~Opine,_ k ~- :Koreni~a. U NOV od 1942._g. J rae u .I. zenskoyCeh 1 kasnije u VI- liCk . d' . ·... Ne~ollko puta ranjena · · · · OJ 1VIZ1J1. 1\'liric Ljubica, rodena 1923. ~-. u Miric-Stropin,· . k T K. . . " . Od lipn· 1943 b"1 · · · ' · · oremca d" Ja. p' g. I a ]e horae u III. bataljonu I. brigade XXXV . lVlZIJe. ogmula u borbi u rujnu 1944 g Tk . . · ustaSa i Cetnik8. na: ·Dabar - · · pn 1 om napada Mirlc Mara, rodena 1924 g r( r b avici, k.- T. Korenica. -u- NOV od . . . . · . . _' . . u - .. 19-. -. 24 .. _g. Brl~ Je .b_orac u -I. Zenskoj Ceti, .bolriiCarka u b t l' »OgnJen Prica« 1 XXI. prOletersko. sr k . . . ... a a J_onu . na Kozari 1943 g Odl"k . . J.. ps OJ diVlZIJL RanJena M' .• M"lk. . . . . . ' ovana Meda1Jom.za hrabrost . me. ~ 'a; lZ LJubova, kc Gospic. Od 1942, g, hila je bora~ u I , .. , s OJ cet~ u Licr I VI. liCkoj di_viziji. ·. -. zen Mmc Nada, iz Vrela Od.1942 .· b'l . . . ., u I. brigadi ·ctivi~i. e.· 1~44 l a Je bvora? i .kasn_ije- tel€f0nista . lVI" •• S . . . . J .· . g, presla Je u I. hcko podrucje. me mil] a, lZ LJubova, k. Gospic. Od 1 D42 g b 1 . . . b "1 liCkoj diviziji. " · · a -Je orac u VI. od J. vi.- 1\'liric Stoja iz Ba1jkuse k T K . . . ... . .' . ' . . . orenrca. Brla Je borac- u I Zensko. :etr r.- VI. -liCkoj diviziji, te bOlniCarka u bOfnici pri G.I. J stabu Hrvatske. " avnom Momcilovic Milica, iz Rebica, k. Udbina "Cld 1942 b"J . b . lefonist u VI . ll"c"koJ· d"lV!ZlJl. . . .. · . · 1 a Je orac 1 te. Mrda Savka, rodena 1924. g. u. Birovaci, k. Donji Lapac. Bi! . d 1942. g. borac u VI. lickoj diviziji. . . . a ]e o 1\'lrkobrada Milka, iz. Mekinjara.' -k. Udbina Od l9d2 b"l . b k · ~ · . · - ~ · g. 1 a --Je orac u I ' . zens OJ cetl 1 _kasnije a VI liCkoj diViziji ..-,. 62 ,N3ranCiC_,MaSa; iz Barlete, :k; -GospiC. Od 1942. g .. hila -je. horae ·u IL liCkoj Zenskoj Ceti, a kasnije u VI. liCko.i diviziji.NaranCiC-StojiC Danica, iz JoSana, k. Udbina. u NOV od·1942. g. hila . je horae u I.. Zenskoj Ceti;· z;atim u .vt liCkoj .diviziji. Odlikova1 na oraenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod III. reda i Or_edenom. br.atstva i jedinstva III. reda. Nar.anCiC MHica,-rodena 1924. g. u.Vrebcu, k. GospiC. Od VeijaCe 1944 . g. hila je, horae u I. brigadi VI. licke divizije. 1945. g. poginula u Srijemu. Nedic Jol:a, rodena 1923. g. u Zak1opcu, k. Donji Lapac. Od 1942. g. bila je horae u I. bata~jonu· I. brig:;tde· VI. liCke--divizije. Poginu1a 1945. g. u borbi protiv Nijemaca kod Valjeva u Srbiji. NekiC"M:anda, iz ~v. Roka, k. GraCac. J?ila je batac u NOV: Zarobljena ad ustasa 16. III. 1943. g. i objesena. ·Nink-oviC Draga, rod:ena 19_20. g. ·u Trnavcu k. T. Korenica." Od 1942~. g. u ~OV. Bila je .horae u I. Ze;nskoj- omladniskoj ~.eti.l u .. bataljonu >>.MarkQ OreSkoviC. I. briga,de VI. liCke divizije. Istakl::1 se ka6 mitraljezac.u borbarria na Perjasicf i TiiSilovfCu. Krajein 1943. g. postaje delegat bolnicke cete divizijske.bo1hice. U 1V. ofenz~v:jje ranjena kod Ljubova. Za zasluge u borbama,' naroCito na drva:fu za vrijeme deSanta, odlikovalla je Ordenom Za hrabrost i proizvedena u Cin ,~astayllika. Nosila·c je Spomeni-. ce 1941. · · --- ' .- _. g: ' Njegovall Staka, 'iz 'SalamuniCa, k. T~ Korenica. Od 1943. hila je bo1nicark~ u II. b~:igadi VI. licke. divizije. Poginula.J944. g. u Srbiji. · · · Obradovic Anda, iz Divosi>la, k. Gospic., U NOV ad 1942. g. Bila je. pivf komandLr Zenske Cete za kotar _GospiC. _ . _ ObradoviC Bosiljka, ·I-odena 1928. g. _u Divos_elu, k. Gosp_lt. B~l!l je od 1943. g. bb:i-ac ·u VI-. liCkoj diViziji. 'pOgiriti'la u· Crhoj Gori ·u jurisu- na rieprijateljSke bunkere, omoguCav'ajuCi evaklladju ranjeiiika. · . Obradovic Desanka, rodena 25. XI. 1927. g. u Divrise1u; k. Gospic. U NOVod 1. II. 1942. g.: Na Perjasici je hila ranjena. Zbog hrabrosti· u juri:Sima na bunkerE(·i terikove hila je pohvalj'ena f· isticana kao primjeran borac. Odlikovana Ordenom zc:i.- hrab·rost, Pvjema Medaljama za hrabrost··-i Ordenom zaSiuga za narod III. reda. Ima Ciri poruCnika, Ob:todoviC. Dtilta,.-rodena 1925. g. u Doljanima, k. DonjLLapac; Od 1942. g. bi1a je horae u NOV. Poginu1a 1943, g. 63 ·' li ~I Iii• I' d H ' �ObradoviC Jaga, iz Divosela, k. -Gosp~C. Bila je bora-c ltV!. liCkoj divi- , ---zijL Mmrla. __ , . Obradovic Janja, roaena 1923. g.·u Divoselu, k. Gpspic. Od-16. Il1943. g. hila je bolnicarka u II. ceti H. bataljona I. brigade VI. Iickedivi?ije. Umrla.· . Obradovic Jeka, roctena 1926c g. u Divose!u k:-Gospic. Od 1942. g. hila je horae i bolnicarka u I. brigadi VI. divizije. Teska je ranje4a u borbi]{od Valjeva. Odlikovana sa dva Ordena za hrabrost i dvije Medalje za hrahrost. · ObrodoviC K~viljka, ·rodena 1925. g. u Doljanima, k. Donji Lapac. Ocl . 1943. g. 9ila je bolnicarka u NOV. ObradoviC-MiloSeviC MiliCa, rodena 1924. g. u Biro;~-ci; k. Donji Lapae. U NOV ad 1942. g. Bila je horae u I. zenskoj ceti i referent saniteta u baterij XXXV_. divizije. Ima Cin po.fuChika. TeSko ranjena u. borbi. Nosilac je Spornenice 1941. Obradovic Netla, roaena 1926. g. u Divoselu, k. GospiC. U NOV od 1942. g. U J. hrigadi VI. divizije hila je horae i omladinski rukovodilae. Odlikovana sa dva Ordena za hrahrost i dviie Medalje za hrabrost. _Obr_adoviC;.VIa·t~~;iC Boja, rodena 1927. g. u Gajinama, k. Donji . · Lapae. U NOV ad 1943. g. Bila je bolnicar]<:a. ObradoviC Smilja, iz Divosela, k. GospiC. Bila Je borac u hataljoriu »l'{Iarko -OreSkoviC« I. brigade VI. liCke divizije. Pogillula u ... Srhiji. . . · Opacic Anka, roctena 10. X. 1920. g. u Bruvnu, k. Gracae. U NOV ad 20. VIII. 1942. g. Bila je horae i omladinski n.ikovodilae, te dei~gat voda 1J. jedinicarna VI. liCke divizije. Nosilac je Spomeni_ee 1941. . · Qpala Maca, Bila je horae u VI. Iickoj diviziji od 1943. g. Or!ic Bosiljka, roaena 1927. g. u Kalehoveu, k. T. Koreniea. U NOV. ad 1942. g. Bila je kuhariea u XXXV. diviziji i Aero bazi. Orlic Danica, iz Kalehovca k. T. Korenfea. u' NOV ad 1942. g. Bila j" bqrae u I. zenskoj ceti i delegat voda_ u II. brigadi. VI. !icke drviZIJe. Pogrnula u borbEtma kod DrVara, z/a vrijeme desanta 1944. g. OrliC Milka, roder_:ta 1942. g: Bila je bolniCclrka u vojnoj bolnici u Trnavcu i bolniCarka u II. brigadi VI. liCke divizije. , OrloviC Dragica, iz PloCe,- k. GraCac. Bila je horae u jedinicama VL 1iCke divizije.: · Orlovic Marija, roaena 4. X. 1927. g. u PloCi, k.. Gracae. Od 10. VI. 1942. g. bila je horae u III. brigadi VI. Iicke divizije. p Iipriju 1944. g. ranjena je na polozaju kod Gospica. Ima cin potporuCnika. Pajic Danica, roaena 1921. g. u Doljanima k;. Donji Lapae. Od 1943. g. bila je borae u NOV. . F'ajic Milka, roaena 1923. g. u Doljanima, k. Donji Lapae. U NOV od 1943. g. Bila je bolnicarka. Poginula 1944. g. Paskvan-Turk Branka, roaena 13. III. 1928. g. u Susaku. 8. III. 1943. g. odlazi u VI. liCku diviziju. kao bolniCEtrka. Invalid. Pavkovic Marija, rodena 1921. g. u Dugopolju, k. Donji Lapae. Od 1943. g. hila je horae u NOV. PavloviC~Parip'oviC Marija, rodena 5. VI. 1928. g. h KrSu, k. PeruSiC. Od 3. VI. 1942. g. hila je ,horae u I. hataljonu I. brigade VI. liCke divizije. U rujnu 1944. g. ranjena je u borhi za- oslobo_clenje Valjeva. Tada je vr.Sila- duznost sanitetskog referenta bata. ljona. .__ __ , _. · , PejiC Mira, iz VisuCa, k. Udhina. Od proljeCa 1942. g. bila je Clan klilturno-umjetniCke e~ipe VrhoVnog-- Staba NOJ.. Pejnovic Vuka, roaena 1923. g. u Tuku, k. T. Koreniea. U NOV od 1942. g. Bila je horae u I. brigadi VI. licke divizije i u XL krajiSkoj brigadi. Odlikovana Ordenom za hrabrost. Peric Milica, iz Tolica, k. Udbina. Od 1943. g. hila je horae u VI lick~j divi.Ziji. · PeriC Milka, iz ToliCa, k. Udhina. Bila je Clan mfeSnog, kasnije opCinskog odbora AFZ-a. Sin (poginuo 1942. g.) i ]<:cerkabili sti u NOV. 1943. g. predaje svoju imovinu i kut'U, Kotarskom NOO-u, a sama odlazi u NOV. PeriC-PoJmviC Anka, iz_ ToliCa; k. pdbina. Od- 1942. g. bila je horae u VI. liCkoj' diviziji. PetkoviC-Drobac Dragica, iz O~trovice;-k. GospiC. Bila je-bOlni~ir'ka u VI. liCkoj diviziji. _ Petkovic Janja, roaena 1926. g. u Ostrovici, k. Gospic. Od 10. .X. 1943. g. bila je horae u IV. hataljonu III. brigade XXXV. divizije. Poginula 17. XI. 1944. g. · PetriCiC Danica, iz Korenice. Bila je borac u VI. liCkoj diviziji. Petrie Manda, rodena 1925. -g. u Studencirna, k~ PeruSiC. Pol0vinom 1943. g. odlazi u VI. liCku diviziju. Bila je kuharica, a kasnlje horae. ' PetroviC-AntonoviC Stana, rodena 1925. g. u Doljanima, k. Donji Lapae. Od 1943. g. hila je borae u NOV. 111 !l 1111 'I '1!,' ''i .! ~I !II ill ] ~i II I i:l ip:l ~; 65 64 I I! ~ �Platisa Mara, rodena 1925. g. u Kiku, k. Gracac. U NOV od 15. VIII. 1942. g. Bila je zastavnik u VI. Iickoj diviziji,II. ceta II. bataljona, I. brigade. Prica~ Danica, rodena 1923. g. u Divoselu k. Gospic. U NOV od 1942. g. hila- je-komesar C~te u VI. liCkoj diviziji. ViSe puta ranjeha. Ima :qekoliko odlikovanja. , PleCaS Jaga, omladinka iz Divosela;,k. GospiC.-Bila-je borac u·I. brigadi. Ranjena u borbi. _Plecas Ljubica, rodena 1920. g. u Divoselu, k. Gospic. U NOV od 1942. g. Uskoro postaje komesar Cete1 a· zatim komesar bataljona za vezu VI. licke divizije. Nekoliko puta je hila ranjena. Odlikovana sa dva Ordena za hr~~rost i Ordenom zasluga za narod II. recta. Ima cin kapetana. PoCuCa :~or_ka, iz Diyosela, k. GospiC. Bila jeb oracu ,VI. JiCkoj diviZlJl. Pokrajac Milka, rodena 17. XII. 1924. g. u Bruvnu, k. Gracac. 3. v. 1942. g. odlazi u bataljon »StojanMatic« II. brigade VI. licke divizije. Bila· je delegat voda, pomoCnik komesara -cete i porn. oCnik komesara bataljona. Nosi~ac je · Spomenice 1941. Polovma Mara, rod en a 1922. g. u D0 broselu, k. Donji Lapac. Od 1943. g. bila je horae u NOV. Ima cin kapetana. . Polovina MHka, iz Ostrovice, -k. GospiC. Bila je bolniCarka u· VI. liCkoj diviziji. ' Polovina Mira, ro,dena 1924. g. u Dobroselu, k. Donji Lapac. Od 1942. g. Bila je borac· bataljona _)>Velebit(<, a zatim_ bolniCarka u I. bataljonu lii. brigade V:I. licke divizije. Poginula u studenom 1942. g. u borbi kod Gracaca. Polovina Soka, iz Vrbca, k. GospiC. Bila je bora:c u jedinicama NOV. Polovina Boja, iz VrebCa, k. GospiC. Bila je borac u jedinicama NOV. Popovic Dadnk~, rodena 1921. g. u Kistanjima, k.'Knin. U NOV od 9. IX. 1943. g. Bila je horae u III. brigadi XXXV. divizije. Poginula 19. XII. 1944. g. u borbi s .ustasama kod Korenice. PopoViC ~uSanka,~rodena 14. ·v. 1925. g. u PioCi, k. GraCac. U rujn~ 1942. g. odlazi u Plocansku cetu »Mirka Stulica«. U NOV hila je_ borac, zatim bolniCarka, rukovodilac omladine, delegat voda, komesar Cete i pomoCnik komeSara hataljona. Nosilac je Spomenice 1941. Popovic Jela. Bila je horae u NOV. fopo:vic Mika, rodena 1922. g. u Nebljusima, k Donji Lapac. Od 1943. g. bila je bolnicarka u NOV. 66 PopoVic Milica; iz Bijelog Brda, k. Gracac. Bila je u NOV bolnicarka. ~an~e?a je_ u Casu kad je s po!o.Zaja izvlaCila ranjenog druga. Popovic Milica, rodena 9. I. 1920. g. u Donjem Lapcu. Od 17. VII. u NOV. Bila je bolniCar~a, higijeniCarka i referent saniteta. No·.. silac je Spbmenice 1941., Popovic Smilja,_ rodena 1925. g. u Nebljusima k. Donji Lapae. Od 1943. g. hila je bolnicarka u NOV. · PopoviC Soka, iz Vrebca, k. GospiC. Bila je borac u jedinicama NOV. Prica-Blanusa Anka, rodena 24. VI. 1926. g. u Kruzima, k. Donji Lapac. U NOV bila je bqrac, Cetna bolniCarka i referent saniteia bataljona. Nosilac je spomenice- 1941. Prica Kata, rodena 1920 g. u LiCkoln Petrovom Selu, k. T. Koi:-enica. Od 1942. g. bila je horae u VI. lickoj diviziji. Ranjena 11 borbi i nekoliko puta odlikovana. Prica Mara, rodena 1921. g. u Mihaljeccu, k. T. Korenica. Od 1942. g. u NOV. Bila je horae u II. ZenskOj Ceti, a kasnije telefonista· u I. lickom podrucju. Vise puta pohvaljivana. Odlikovana Medaljom za hrabrost i Ordenoin zas.Iuga za narod . Prica Milena, rodena 1925. g. u Miha!jevcu, k. T. Korenica. Od 1943, g. u NOV.- Bila je kuharica, telefonista i postarica u II. utkom podrucju, u Oblasti XI. korpusa u vojnom podrucju Ogu)in. Prica Milica, rodena 1923. g. u Ponoru~. k. T. Korenica. U travnju 1942. g. odlazi kao bolnicarka u VI. licku diviziju. Pocetkom -1944. g. prelazi u tenkovsku diViziju I. armije kao tenkista. Prica Smilja, iz Mihaljevca, k. T. Koren,ica. U NOV od 1942: g. Bila je borae u VI. lickoj .diviziji, u XXXV. diviziji i I.lickom podruCju. Tri puta je _ranjena. _ . Prica Soka, rodena 1923. g' u Vrpilama, k. T. Korenica. U NOV ~d 1941. g. Bila je borac i bombas u I. lickom odredu i u bataljonu . »Ognjen Prica(<. Poginula 1943. g. u borbama s·ust:is_·am,a.. Ila Sirokoj _Kuli,- jud.SajuCi na bunker. · Prica Vuka, iz LiCkog Petrovog sela, k. T. Korenica. U NOV od 1942. g. Bila je horae u I. liCkom odredu i u bataljonu »Marko Ore.SkoviC<(. Poginula 1944. g._ u Bosni. Prijic Olga, rodena 1923. g. u Gornjem Srbl1, k Donji Lapac. Bila je od 1943. g. kuharica u jedinicama NOV. ' PrijiC Soka, rodena 1929. g. u Gornjem Srbu, k. 'nonji Lapac. Od 1943. g. bila je blnicarka u NOV. PrpiC Marija i Ana, iz Smiljana, k GospiC. BUe su borci u III. briga-"' di VI. liCke divizije. 67 �PuziC. YJ,.lka, iz· LiCkog Petrovog sela, k. T. ~oreriica. Bila je horae u: · .· . VI. lickoj diviziji. Poginula u borbama kod Gracaca 1943. g. ' R.adakovi'C DuSanka, rodena 1926. g. u Doljanima, k. Donji LapaC. 1943. g. odlazi u I. brigadu VI. licke divizije. Poginula u bor. bi s ustasama i Nijemcima kod Fo~e 9. VIII. 1944. g .. Radakovic Jeka. Bila je bolnicarka u III. .ceti bataljona »Stojan MatiC((, Isticala se hrabroSCu i·-poZrtvoVnoSCu·. Prilikom eksplozijenagazne mine pritrCala je preko miniranog piostora do ranjena druga, preyila ga i iznijela. Radak(!viC-Prica Kata, rodena 1924. g. -q. MogoriCu, k. GOspiC. Od1941. g. u NOV. U vrijeme desanta na Drvar spasila je. grupu Od 20 ranjenika i os~m dana: -bila s njima u Sumama, dok nije- · na.Sla vezu. Zavrijeme borpe u LiCkom:·Petrovom selu, stala _je na mjesto poginulog mitraljesca i omela daljnje nadiranje neprijatelja. U borbi za Dvor na Uni, u kojoj je ad 80 boraca · U jedin_~ci ostalo svega 30, ana je, kao jedini od pre.Zivjelih ru' kovodioca jedinice, nastavila. borbu protiv neprijateija. ViSe· puta pohvaljena ad Staba I. proleterskog korpusa. Odlikovana Drdenom _za hrabrost i Ordenom zasluga za ·narod- III~ reda .. · Nosilac je. Spomenice 1941. Ima Cin poruCnika. RadakoviC Marica, rodena 15. VJII. ·1923. g .. u JoSanima, k. Udbina. · U NOV od 15. III. 1924. g. Bila je horae u bataljonu »Ognjen Prica«, vodni~ u Aerobazi __9-SH, politiCki delegat pri Stabu XL korpusa, 'komesar Cete u XIII. diviziji, Sef odsjeka pri StabU XI. brig~de I. tenkovske armije, zatim u autobrigadi I. ten .. · armije fu Vc brigadi XIX. divizije. Nosilac je Spomehice 1941. __ RadinanoviC-:-RaSeta Smilja, -roctena 7. IV. ]_..924. u Barletima, k. Gaspic. 15. IX. 1942. odlazi u VI. licku 'diviziju. Bila je komesar . cete. Ranjena nekoliko puta. Nosilac je Spomenice 1941. _R~doviC-I)aniCa, rodena_je 12. IV. 1923. g. u Kosinju, k. Peru-SiC. Ocf lipnja 1942. g. NOV. Bila je horae, a kasnijetelefonista. NosHac je Spomenice 1941. Radovic Milka, rot!enaje 1925. g. u Krsu, k Perusic. Od 1943. radila je u Stabu VI. liCke divizije. Radovlc Sofija, rodena ,je 1925. g. u Krsu k. Perusic. Od 1924. g. hila · je bolniCarka i kasnije referent saniteta u bataljonu »Matija Gubec« I. brigade VI. licke divizije. Zaklana od ustasa 1943.. g. kod napada na Stab brigade. RadencviC Mara, rodena 1925. g. u Donjem Srbu, k. Donji Lapac:.. Od 1942. g. bila je bolnicarka u NOV. u 68 , )~ajSiC Mara, _iz Vrebca, k. Gospi_C. Bila: ·je bo~ac u jedinici Narodne Obrane. .. CRakic Anka, rodena 16. IV. 1919. g. u Sirokoj Kuli, k. Gospic. Od poe cetka 11944. g. hila je horae u III. bataljonu I. brigade XXXV. divizije. Pogitlla 1. I. 1945. g. kod Babinog Patoka. ;Rakic Danica, rodena.1917. g. u Ljubovu k. T. Korenica. Od 1941. g. u NOV. ~ita je u I. odiedu na Ljubovu, a kasnije _u bataljonu >lMiCo RadakoviC«, u V~. liCkoj diviziji i XXXV. diviziji horae, a zatim krojaCica. J~akic Milka. Sa 15 godina odlazi u NOV. Bila je horae u I. brigadi XXXV. divizije. Ranjena je u borbi s ustaSama. Rakic Smilja, rodena ·27.,XII. 1927. g:·,i Ljubovu, k. T. Korenica. 17. II. 1942. g. odlazi u NOV. Bila je horae u I. odredu na Ljubovu, referent saniteta bat3.Ijona, rukovodilac omladine i politkomesar pokretne poljske bolnice XIX. udarne .divfzije. Nosilac je. Spomenice 1941. . . "Jiapaic And:a, rodena 1924. g. u Rapajin Dolu, k .. Brinje. Od 1943. g. hila je horae NOV. :RapajiC Desa, iz Vujinovih Glava, k. T. Korenica. U NOV od ~942. g. Bila ]e kuharica i .kasnije bo:raC u bat'aljonu )>Ognjen Prica<< VI. liCke divizije. Od_likovana O;rdenom za hr~brost. :Rapajic Evica, iz Jezerca, k. T. Korenica.. U NOV,od 19.43. g. Hila je u sanitetu II .. brigade VI. licke divizije, -:RapajiC Mara; rodena 1924. g. u Vujinovim Glavama, k. -T~ Korenica. Od pocetka 1942. g. bila je· bora~ u I. zenskoj ceti, kasnije u bataljonu »Ognjen Prica(< Vi. liCke divizije. Poginul~ u:borba. ma na Kozari 1943. g. . . . .· . . -RapajiC Mara, iz Jezerc:?-,. k._ T. Korenica. Od 1943. g: -hila je borac· u IlL brigadi VI.Iicke divizije. -"RapajiC sOfija~ iz Krbavice, k. T. KOreil_ica. Bila je bOraC·u NOV._ . _ ;Rapajic Soka, iz Jezerca, k. T. Korenica. Od 1942. g. bo·rac je u IL brigadi ·vr. liCke_ diviZije._ Za Vrijeme -borbe na Perjasici, 1942. g. hila je bombas. U borbi je ranjena. -RapajiC Sokica, iz Jezerca, k. T. Korenica. Od 1943. g:·-r'adila je 1i sanitetu II. brigade VI. licke divizije. ·R·apajiC Vukica, iz Jezerca, k. T. Korenica. Od 1943. g. radila je t'l sanitetu III. brigade VI. licke divizije. Raseta Ljuba, roaena 1925. g. u Frkasicu, k. T. Korenica. Od 1942. g. hila je horae i bolniccarka u NOV. ;Raseta Mara, rodena u Nebljusima, k. Donji Lapac. Od 1942. g. :hila je borac u VI. liCkoj diviziji. 69· �-~~S~ta _Marica, rodena 1924 g u D 0 . ·· , bolr:icarka u NOV. Poginula ~J:r Lapeu.Od 1943. g. hila je Raseta SaJka, rodena 1922.. · . u Do ~. g. . . • holnicarka u NOV. g UJem Lapeu. Od 1942. g. bila je Raseta Soka, rodena l922 u G .. . . . ... g. ~ila je holnicark~ ~- NO;J~ama, k. Do~jiLapae. Od 1942. Repa.~_Dusanka, rodena 1920 - . anJe~~ u borb~. _., . . . · · · g. u Zaklopae1 k T K . . - .... g. b I 1a Je bor-ac u batal'onu )) . ' ·. . orentca. Od 1943~ Rodi_c Bosa, iz Babina POtok1 k -O~~nJen ~n~a<c VI._liCke divizije. diViziJ'i · '· · ocac. Blla Je borac u VI• 1; "kOJ • -C Rodic Dusanka, rodena 1922 . . . ·1942. g. hila je borae ~ ~tu Phtvica:rna, .k. T. Korenica. Od .• zi!~· Poginula 14. II. 1'943. ; za vezu I. brigade VI. licke diviRqd•c 1\iilka, rodena 1925 g D · . . .. • 19~3. ·g. bi!a je hor~c} N~~opolJU, k. Donji Lapae. Od rujna .. Sas•c SeJa. Od 1941. g. u NOV B"J .. . M'lctiC« II. udarne brigade. I a ]e horae u I. bataljonu »Stoj"" Serdar Anda iz L · h · !{ · ' · JU ova, ·_ T. Korenica 1942 . Je horae u I. zenskoj ceti i dru . . . . . _g. odlazi u NOV. Bila Sever Gabrijela Ela, rodena 29. II. gtm Jedmtca~a. Poginula 1943. .. svtbnJu' 1943. g. odlazi ..; artiz1920. ": R:~mmku, Slovenija. U . cama- u DreZnici i OtocC: '.omtn~. BI_l~ Je u -~anitetu u bolniu Sanitetskoj skoli politi d tdmskt l part!] ski rukovodilac . . Ovsk-oj brigadi rm'a Cin ~ I ega1; te komesar Cete u I. tenkSibinovic And_.e!ka B·,.1. . h ape ana I. klase. · a-Je oraeuVIT"k"ct····· . -. -k?;ana i p'ohvaljenp.. - . Ic OJ 1VJ.Z1J1. ViSe puta odli"" SolmloVIc-NagliC Esma iz Z h . . . ' agre a. 1942 g od! . . . . Je referent apotekarstva· u jed. . . . azr u partizane. Bila ·· · Cin majora. llliC~ma NOV. Odlikovana. Ima StaniC :r5ov~ljka, iz SvraCkova sela k . . . . ' . llCko~ diviziji od .1943 , . ' . Udhma. Bt!a J~ horae u VI. . Stankovic·Smilja, rodena 19zl" . .. , .' . . hila je holriicarka u vojn·o~~a~t!um~u,. k. T. _Korei)iea. 1943. g. . . - ._-- c41"t~- K~snije odlazi ·s· rab.j.eriic' a~s OJBboln.Ici-u Bijelim Poto, Stijak Draga. Od, 1941 g h"l .. ' tma_za osnu. . . . . . l a Je oorae u NOV I .. Stojanac Saya. Bila je horae u rna em vodnika. , . , kod Udbine 29 VIII·. 1942 . hekOJ drvtZlJl. Istakla se u borhi - drugove_najuris.na·t~mogO·n'!·d ka~ jz_zasj~_de prva povela ta pohvaljena· i odlikovana. moerpJeg nepn]atelja. ViSe pu~ Stojic Desanka, rodena 6. IV 1925 • od 20. VII. 1942. g. u z~nskoJ·. ~- tu J?sdanu, k. Udhina. U NOV . ce I I )e micama VI. liC~e divi- "k" i vi -.,. . .- . :.. j.: Zije bila je delegat vod~ i sekrei:ar kUitur~o-:Pr~s~jetnog odbQra__ u hataljon11.· ucestvoV3.Ia je u borha111-a kod njemaCkog de-. santa· na Drvar 1944. g. Ranjena nekoliko puta. Ima Cin k:apetana~ Odlikovana Orde,nom partizanske zvijezde III. reda. Nosi!ae je Spomeniee 1941. · · Studen Desanka, iz Lickog Petrova sela, k. T. Koreniea. Od 1943. g, · ' bila je bolnicarka u NOV. · Stllden Jcka, rodena _1_921. g. u- LiCkom Petrovom selu, k. T: Korenica. · Bila· je horae u tenkovskoj Ceti ·VI. liCke di\dzije. Poginula 1945. g. . Su~jukoviC -Nevcnka, rodena 1925. g. u Siro1p.ij i(uli, k. Gospl.C. 04 10. II. 1943. g. hila je holnicarka u bolnici u Krho.vici. Umrla ' 1943. g. . · SuknaiC Kaja, rodena 1925, g. u Klancti k. PeruSiC. 19L!3; g. odlazi u partizane. Bila je horae u VI. liCkoj diViziji. _ ·.._ . ~u~ajko Jela, iz Vrebca, 1~. Gospi~. Bila. je- boraC u jedinicarlla NOV. SuSa D:ragica, rodena 1_923. g. u St~kadi, k. GraCac. Ima ~in,k'apetana. Susa Milica, rodena 1920. g. u Stikadi, k. Gracae. U NOV od 1942. g. Bila je bm~aC u VI. -liCko}--diviziji. U -:borbi te.?~ko ,ranjena. Svilar f&oja, rodena 1921. g. u Pe~anima, k. T .. Korenica. u· NOV od 1942. g. Bi!a je horae u II. zenskoj ceti i II. brigadi IV. ha~a­ ljona V~. licke divizije. Poginula 1943. g. Svilar Jelka, rodena 1924. g. u Pebinima, k. T. Koreniea, Od 1943. g: hila je horae u II. brigadi XXXV. lick.e divizije. , · Svila:r Smilja, rodena 1923. g. u Pecanima, k. T. Korenica. Od 1943. g. hila je borae u'NOV. , .. · ·. .. , Sajinovic Ljuha, 1942. g. odlazi u NOV. Bila je delegat voda u III. · udarnom hataljonU VI. div~zije. Poginula 1_9l.l:4. g:- u Bosni. kod GlamoCa, u ho.rbi s Nijemeima. . . SajinoviC Marica, iz SvraCkova sela, k. Udhina. Bila- Je- kuharica -q VI. lickoj diviziji od 1943. g. Umr!a je od posljedica ratnih napora. SajinoviC-RistanoviC ·nanica, iz SvraCkova sela~ k. Udbina., Od_ pocetka 1942. g. hila je borac i holnicarka u III. hataljonu II. brigade VI. licke divizij.e. SajinoviC-Stoja:OoviC Milica, iz SvraCkova sela, k; Udbina. Od 1942. bila je holniCarka·pri Stabu VI: liCke divizije. Ima Cin ;kapetana. Sakic Bosa. Bila je bolnicarka u III. lickom odredu u VI. lickoj di-viziji. . ' 70 71 �Si]a~ D~tifi·ka~ rode~~ 192-i. g._ U Zrffiimji, k:·GraCac. Od sijeCnja 1943. g. hila je borac u V. vojv"odanskoj brigadi XXXVI. diviziji. Ranjena u ozujku 1944. g. Umrla u bolnict · Sijan·Sara, rodena 1922. g._ u Debelom-Brdu, k -T. Korenica. Bila je bora"c u I. ·zenskoj Ceti i -jedip:icama VI. lf'6ke divizije: ·odlikO. vana Ordenom za hrab:rost. · SkoriC nara, lz, Palanke; k. GraCac. -Bila je ad 1942. g. bolniCarka ~ ' jedinicama NOV, · · · . · · . · Skoric -Ljuba, rodena 1925. g. u Frkasicu,- k. T. Korenica. Od.. 1942. · g. bila je borac u I. bataljonu II. brigade XXXV. divizije. Po~ . -ginula- u borhama za oslobodenje Trsta. Skoric Milka, rodena H\25. g. n Nebljusima, k. Donji Lapac. Od 1943. g. bila je horae u NOV. Poginula. Skoric Soka, rodena 1925. g. u Frkasicu, k. T. KoKrenica. U NOV od · 1943. g. Bila je borac i bolnicarka u XXXV. i XIII. diviziji. SkoriC Zorka, rodena 1923. g~. u FrkaSiCu, k. T. Korenica. U NOV od rujna 1942. g. Bila je borae u I. zenskoj ceti i II. brigadi VI. liCke divizije: Odlikovana ·Ordenom br~atstva i jedinstva~· Ordenom zasluga za narod i- Ordenom za hrabr6st. Nosilac je Spomenice 1941. · SkundriC Marica, iz -Palanke., k: GraCae. Od 1924; g. bila je- horae u · bataljonu -.>:Branka VladuSiCa~<. Poginula. Strbac Darin]!;a, rodena 1920. g. u Kistanjima, k. Knin. Od 1943. g. bila ie horae u III. hrigadi XXXV." divizije. Poginula 19. II. 1944. _g. _kod: napada_ na Korenicu:1 Stulic Ljubica, rodena 1925. g. 'u PloCi, k. Gracac. Do odlaska u NOV 1944. g. aktivno je radila u omladinskoj organizaciji i AFS-u. U NOV je hila qmladinski rukovodilac u bataljonu, odredu i priStabskim jedinicam_a VI. liCke divizije. NosilaC je Spomeniee 1941. ~ SuSnjrir-Bubalo Mileva, rodena 6. VI. 1923. u LiCkom Petrovom selu, · k. T. Korenica ..U NOV od 1. Vl. 1942. g. Bila je horae u II. !ickom partizanskom- _odredu, -bolfiiCarka u _bolnici II. odreda, uprav~ik i kom-eSar pokretne divizi-jske b_oinice. VIII. divizije, · pomoCnik komesara I. aerobaze i komande aero.droma LuCko "!;raj Zagreba. Nosilac je Spomenice 1941. SutiC ·Franilm, rod:ena 1925. g. u Prvan selu, k. PeruSiC. Od 1942. g. bila je .horae_ u VI. liCkoj diviziji, s kojom prelazi Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Srbiju. Ima ~in kapetana II. klase. Sveljo: Sava, rodena 1924. g. u Bilisanima. Od 1942. g. bila je horae NOV. ·. ··Lpac . . V 1922 g u BirovaC1 k.. D onJl a . .. Od17 •. . "TadiC Duka~ rodena 5> .' .b .1 •v ka i r~ferent saniteta u I. baVII.1942. bil~ Je borac,l·v~ n~a~zije. Ranjena u borbi. Ima Cin /taHionu II. bngade 1C e r~.r1 .' . zastavnika. Nosilac je Spo~em~e~;;~~. k. Gospic. U NOV od Tarbuk Dara, rodena 18. IX. 19~e~;~t saniteta i bolnicarka .u V. ba..10. IV. 1942. g. Ella Je re . . ula 7 III 1944. g. . ... taljonu Narodne odbrane. :';Ji~:cu, k·. Udhina. U NOV od po-. TepaVac Danica, ro~~~a 1?24d. g. . t teZe ranjena.·Poginula 1944. g. . cetka 1942. g. Ella Je va pu a . .. . na Poljanku. ... u Kruzima, k. Donji L~pac. 1900 ''resliC Marica, rode~a. 24. IV. . L:k~ U toku rata -vrSila je duznost ,1941. g .. prelaz1 ~z Drvara ~l· 1. . BiroviStu i Dobroselu. Bila upravnika boln1ce u .Neb JUSU:~8:' 't tu u odredu >>Marko . du:Znostima u san1 e , . -. je· zatim na raznin: . B" r Potocima u kiruSkoj ekipl za .OreSkoviC«, ':1. boln~,cl. nal" _1~e ·~ XIII divizije. Nosilac. je .SpoHrvatSku, te pomocn1k IJeCnl a . ·, . menice 1941. F k .. , ·k T Korenica. Od kraja . d 1925 g u r aslCU, . . t d ''.i'iSma Ihnka, ro ena ·. v . VI liCkoj diviziji. Dva pu a o . / 1942. g. hila jn bolmcarka u )ikovana. · b 1 k Donji Lapac,. Od 1944. g. •Tizic Bosa_, rodena 1924. g. u Ddo rose u,NO.V Po_m·nula 1944. g. kod .v k u Je Intcama ... · b... , bila je bo1n1car a_ tavu prateCeg · bata-ljona njemaCkog desanta na Drvar-' u sas / . . Vrhovnog Staba. k G . iC Od 1941. g: bila je bo·TOriC Sofija, 'iz:Pavlovca, Zavode,. · . ~7t . NOV Nosilac Spomentce . . . . . VI rae u . . "' k·· Udbi a. Od 1942. g. bi1a Je. borae u -· -rrrkulja Anka, 1z Reb1ca, · n- .-. lickoj diviziji. · ·. R b"' k T Koreriiea. Od 19. X. · d na 1923 g u e leU, · · , I l .. k T_rkulja Mua, ro e. :. .k I hataljonu II. brigade V .· lC e 1942. g. blla _Je bolmcXa~I a1~42 ·g u horbi s ustailama na Kodivizije. Pog1nula 8. · · · , miCu. _ .. . · k Gos iC Bile su borci .l. i MandariC Sava lZ Vrebca, . p . .. -ugarak Mt]a .... -... · . VI. Ucke. dlVlZlJe. "' k Udbina. Bila je bolnicarka jediUgarkoviC Danica, IZ Kom1ca·'· ·. k' .. vxxv divizije. . ""k a· viz1Je 1 asn1Je A · • ~ · nicama VI · l lC_ e . 1 . •. · OV od 1942. g. u "' M. S . . iz Komica k. U dbma. U N . . -ugarkovtc 1 ara e]a, . ' ' ' . d r t VI lickoj diviziji blla Je poht e ega . VI l .. k j di.", .. · iz Komica, k. Udbina.Od 1942. g. u. . Ic o Vgarkov•c Sof•Ja,_ . l"td l gat Ranjena nekohko puta. ·--- _v:iziji bila Je borac 1 po 1 e e . YL 1 _ . . .· u 73 72 ·.' . II !I I I I I I �i Uzelac · Dara, rode. na 1923 g. uAra.povomDolu·,. k · T . K orenrca. B"l a .. ' ·. b _ . 1 · · -· -- Je' orac u II. Zensk~j Ceti i' po svrSenoin pOStansko-telegrafskom kursu, telefonrst na centrali pri Glavnom Stabu Hrvatske·. · Uzelac Jela, o~ 1942. g. bi!a je borac u II.. udarnoj brigadi: Istakla se u boroama kod Janj~a, Studenaca i Kosine, gdje je uz druge borce pohvaljena. i odlikovana. : U~dac Mil~a, iz Vrebca, k. GospiC. Bila je horae· u jedinicama NOV. Uzelac StoJ~nka,· ro<!ena. 1923. g. u Josanu, k. Udbina. Do 1944. g. b1la. Je omlad1nskr rukovodrlac u opCini Mekinjar. Te Nasilac Je Spomenice 1941. Veinovi.c·Masa, rodena 17. X. 1917. ·g. u Sa!amuniCu k T K · 8 v 194 · , · . oren1ea. . · . : ·. 2. g .. odlazi u NOV. Bila je bolnicarka u Centralnof bolnrcr navBlJ~hm:Potocrma,-Sef ambulante pri Koma'ndi mje-· s~a. ~-. Otocc~ 1 s~stra pomoCnica· u hirurSkoj ekipi VI. liCk e. diV!ZlJe. N.osllac.Je Spomenice 1941 Vejin Milka, roaena 15. XI. 1923. g. u B~gluCima k D ·· .L 1 IV 9 · . · , .. onJl. apac. ·. . · 1 48. g. odlaz1 u NOV. Bi!a je bo!nicarka u vojnoj bol. mc1 GSH 1 voJnOJ bolnici VIII. korpusa, referent saniteta II. . . batal]ona V. brigade I.· korpusa i ·II. bataljona II. zagrebacke· ·.: br;gade IX. korpusa. Nosilac je Spomenice 1941: VeJm Mdka, rodena-1921. g. u Kaniilkom Brdu, k. GospiC: Od 1942. g. blla ]e bolnicarka u NOV. VejinoviC Nena, iz Erda VejnoviCa. Od 1943. g. bila je horae i omla-· dinski rukovodilac it bataljonu ·VI. licke divizije. Vejnovic Milica; rodena .1920. g. u. Vrelu,. k. T. Korenica. Od 1942. , g. b1la ]e borac u "brigadi VI. licke diirizije. Poginula kod. Drvara 1944. g. · . ·. VejnovicMilica,_roden<> 192_0. g. u Vrelu,k T. Korenica. Od 1942. g. u NOV: Blla Je, bolmcarka u I. zenskoj ceti, a kasnije u XIX. . . da!matmskoj diviziji. \lejnOviC ~ilk~; Btl~ j~ orTiladillski ~ukovOdiiac u bataljonu »Mark~ . . . Oreskov1c.« VI. divizije. Poginula 1943. u Bosni. Vejnovic Neda, roaena 1923. g. u Vrelu; k. T .. Korenica. U NOV od ·· 1942. g. Bi!a je delegat voda. Dva J'mta odlikovana. Vitas Ljubica,_ roaena 1925. gc u Pocitelju, k. Gospic. Od 7. v. 1942. . g: b1la Je horae u II. eeti I. bataljona II. brigade VI. !icke di. _ . VlZIJe. Ran]ena 8. V. 1943. g. u borbi s Talijanima kraj Gospica. Vjeshca Vukosava, roaena 1922. g. u Donjoj Suvaji, k Donji Lapac. · 0<115. I. 1943. g. ·u NOV. Bila je u jedinici za vezu u Drvaru g. > 74 zati~ u Komandi -~j~sta u Orahovici i Komandi mje$ta··u Drazniku, gdje .je 30. VII.l944. g. prilikom up ada bila smrtno . . ranjena _ Viaisavljevic-Sobnt Mara. Od 1941. g. bila je borac u .jedinicama NOV. Ncsilac. je Spomenice 1941. Vlatkovic Smilja, rodena 1921: g. u Nebljusima, k. Donji Lapac. Od srpnja 1943. g. bila je bolnicarka u NOV. Tri pula ranjena. VojnoviC Marija~. rodena 4. VII. 192_5 .. g. u Bruvnu, k. GraCac.' Od 1942. g. bila je bolnicarka. u vojnoj bolnici u Dobroselu. ·Nest8.la za vrijeme IV. ofenzive_ =u· veljaCf t94it g. pri evakuaciji bolnice ·iz Bosne u Crnu Goru. · Vojvodic Koka, rodena 1925, g. u Neteci, k. Donji Lapac. Od•29. II. 1942. g. bila je borac u jedinici VI. licke divizije. Kasnije radi na terenct kao clan 00 USAOH-a za Liku i clan 0 NOO za Liku. Nosilac .je Spomenice 1941. :Vuckovic Luca, rodena 19.25. g. u Dugopolju, k. Split. Od proljeca .1943. g. bila je borac u lickoj jedinicL Poginula u--borbi za Gospic 1945. g. Vujicic Antla,. rodena 1914. g, u Rudanovcu, k. T. Korenica." Od 1943. - g. bila je bolnicarka u XXXV. divizijL · · : •· . VujiCiC Bosa, rodena 1921. g. u Rudanovcu, k. T. Korenica. U NOV ad 1942. g. Bila je telefonist. na vojnim centralama' poSta~- 1944. g. zavosava telefonsko-te!egrafski kurs. pri GSH. Poslije toga radi na vojnoj .poSti. · Vujicic Dusanka, iz .Kapele, k. T. Korenica. Od 1942. g. bila je borac u jedinici VI. liCke div~zije. Kasnije-radi.-u'_vojno-t~le_fon. skoj centrali . ._pVa_puta _je: ranjena. _ _. ... . VujiCiC Du5ank3, rodeJla _192_3. _ g. _ u _Rudanovc_u, -~· T. Korenica. Od 1942. _g. bila je bol.ni¢arka u bataljonu _.))Ognj_e~.- Pri~a~<.i ~rugim jedinicama NOV, "\Tille puta odltkovar1a. . · · Vuji~iC Jovanl(a, roderia '1924. g. u .vranovaCi, k. T. __I<;orenica. U svib-· nju 1942. g. odlazi u kulturnu ekipu Staba Lickog odreda, a · od' 1943. g. radi u apoteci j:>ri sanitetu GSH. • · · ·· VujiCie· Th'Iilica,:. rodena 191-9. --g. ti Rti.danovcu, k~: T.' KOrenica. Od. 1943. g. bila je bolnibirka u pratecoj ceti .vr: licke divizije. Odlikovana nekoliko puta. ' · · VujiCiC Zagorka, iz T. Korenice. Bila je borac· u Vl. ·liCkoj diviziji. Vujnovic Jaga, rodena1919. g. u Divose1u, k. Gospic. U NOV od 3, VIII. 1941. g. Bila je borac u razrii-m jediniCama~ ·Nosilac je Spomenice 1941. VujnOviC Milica, iz _Vrebca,. k. GospiC. -Bila je horae. u jjedinici NOV r 75 i II 'ItI II !! I �"Vitk'aC'e*it;;Prica· Sofija/ iz ToliCa; _.k. Udbin'a. Bila ·e· b o1· n1car k a u . .:, -~ . 1 1 . . . . VI . l IC.>OJ d!VlZlji Od 1943. 0 g. , . ·vukiu!i_~oviC-_SakiC Nena, rodena __ 1923. g. tf'Kompolju, k. T.- Kore. .. . _me~·- 1942. g. odlazi u kulturnu ekipu Staba lickog odreda. -vukmuovnc A_ntta, rodena 1924· g· . L].ubovu, k.T K Oien1ca. B.! · u _ . · .-., _, ._ . IaJe b orac · -- Pog· u I . zenskoj Ceti i kasnije u I. brigadi ·VI . liCk d' · · · .. . _e IVlZIJe. .. 1nu1a za VriJeme desanta 'na Drvar 1944 g .· -vukmirov_iC Bosa; r~dena 1922. g. u ·plitviCkom Lje~ko.Vcu, k. T. Koremc~. U NOv_ od 1941. g. Bi!a·je borac u I. lickom odredu -)?,Olni~a~~~ u bolnici Krbavica,_ zatim u I. _bataljonU II. briiad~ . ~ I._ diVlZIJe? ref~r~nt _sanite~~- b~~alj?na u Kosmajskoj- briga~·-- 1 u~ravn1k ambulante arblJerlJSke brigade VI. divizije. No. . SI!ac Je Spomenice 1941. .-v.ukmiroviC Lj.~..b~C~, iz PlitviCkog.:Ljes.kov~a, k. T. Korenica. od ·· 1942. g. hila Je horae III. brigade VI. licke divizije. Poginula kod Metka 1943. g. -vukol>ratovic Draga, rodena 1927. g. u Grabusicu k T K · · ' · . oren1ca. U NOV d ..~ o_ 1?43. g.·~i!a je ?olniCarka u bolrtici Trnavac i kas.. niJe_ ~ ~VOJ~o_J; oblastr XL korpusa. Ima ~in zastaVnika. --vukobratov1c Mai'IJa, rodena 1923. g. _u Ci'noj VlaSti, k. OtoCac~ Od kolo~~z.p..l9~2: ?:· bila je bora<; u bataljonu ->~J.'IIfarko OreSkoViC«. VI .. -~tcke dtvlZlJe. Po-ginula 1943. g. u borbi protiv ustaSa i TahJana kod G.ospiCa. - _ · _ ·" -vukobratovic Milka, rodena. 1922 .. ·g. u Grabusicu 1,. T K · Od ·19.- . . . , "-: -· oren1ea·. . . -· 42. g.- b1la Je horae u Udarnom bataljonu VI. Jicke diviZIJC. Dva puta odlikoVana. 1 -vukSic-Grcic Nevenka, iz Susaka .. Od 10 IX 1943 g b.l · b 1 · · " k ·.. . . · · · . 1 a Je o 111~ car ~ u ·h:~m p~rtizanskim bolnicama.- U travnj_U-1945. odlazi · u Cnkven1cu, gdJe je bila zamjen'f~ komesara bolnice." -vu:pj~~ Roja, iz-·KoJana, ·k. -T. Kor~niCa_. Bila jc od- 1942.-('g. bolnicarka u NOV. . · '>. · 1 --Vunja~:Dani~~· ro~~na l:l.Kozjanu, k:,.T: :kore~ica ..Od 194·3_'~. bH~ :r.e bolntca_rka u bolnici XI. korpusa. Za vrijeme VII. ofenzive 194·1. g. hila je _s ranjenicima u spilji u Srednjoj Gori. ' ·vunjali. Ljubica, iz ·Kozjana k. T Koreriica; Od 19"? g b.l · b rae u NOV. ' · · ...... · 1 a Je oZagoroc D~riica, rodena 21. VIII. 1922. g. u Metku k. Gospic. Od 8. 194.3._g:.btla.Je barac u II. Ceti IV. bataljon:-t II. brigad~ ·vr. hcke dtvtZIJe. Iste godine ranjena kod Sutieske. ' .Zaklan .Mara, iz BuniCa, k. T. Korenica. PoCetko~ 1943. g ..odlazi u NOV. Bila je bolnicarka u XXXV. i XIII. diyiziji.. U borbi' jeranjena. Zoric Mara, rodena 1925. g. u Osredcima, k. Donji Lapac. Od 1942.. ' g. hila je borac u NOV. U borbi ranjena. Zub'oviC Marica, rodena 22. VII. 1922. g~ u Vrhoyinama, '!:c: OtoCac .. 15. V. 1944. g. bila je u · ceti. za vezu IV. udarnog korpusa. UCestvovala u bofbama u Sloyeniji i_ :qa .Zumb~rku._ Odliko-vana OrdenOJU za -hrabr:ost i Order:to'm za.Slugcl .za· narod III.reda. ' ~ Zakula Sniilja, rodena 1924. g. u Jasik~vcu, k. T. Korenica. Od 1942. . g. bila je bolnp~arka u Ii8. brigadi VI.)iCke divizije. Zankovic Stoja, iz Srednje Gore, k Udbina. Od 1942. g. bilaje horace u NOV. Poginula u borbi kod Drvara spasavajuCi ranjeilike. Zigic Antla, rodena 1926. g. u Grabusicu, k. T. Korenica. Od 1924. g. bila je borac u Zenskoj Ceti i kasnije u XXXV.-·/diV.iziji. Odli-· koyana Ordenom zasluga za narod. ZigiC S. Dragica,. rodena 1f}25. g. u Tuku, k .._T, . Kofenica ..·- U_.NQV ad. 1942. g. Bila je bOin{Carka u vojno-partiz8.nskoj 'l?olnici u . Trnavcu i u XXVI. dalmatinskoj diviziji. Od,likovana -Medaljom za hrabrost. Ima Cin vodllika. . , ZigiC Evica, rodena 1923. g. u Tuku, .k. T .. Kol-enica. 194_2. g. 9dlazL u kulturnu ekipu.III. brigade VI. divizije. ·1944. g. bila je ko-· mesar bolnice. .Zigic Mica, rodena 1926. g. u Tuku, k. T. Kor~nica< Qd .. 1942. g. u NOV, Bila Je kuharic·a u tenkovskqm vodu pri GSi_I,:bor~c·u. II. ceti tenkovskog bataljona i"bolnicarka u XIIIc-ud,arnoj di-· vizij~. Ima Cin vodnika. c· , . Zigic Mica, rodena 1. VI. 1921. g. u Tuku,k. T._ Korenica. U NOV od 1. XII., 1941. g .. Bila je ·sef amh)\lante, referent san_iteta II. odreP,a,_ upravnik holnic~ 11 :F_rkaSiCU, i Ska:;rama,_ te.referent: saniteta brigade .. NosilaC je Sponienice.1941. _. . ZigiC Anka, ..roden:a 1921. g. u Stikadi., k .. Gr:iC3.c. Bila j.e· &Or_'ac u VI.-. liCkoj diviZiji. Zajedrto sa svojom drllga:dcom: ·Gleda Maricoin po-ginula je od CetniCke zasje_de 1943. g. prilikoril prenoSenja rna-· terijala i poSte~ · · Zutic Stana. rodena 1925. g. u Stikadi, k. Gracac. Bila je borac u VC lickoj diviziji od 1943. g. 1!!· 7G 77 I �'SADRZAJ Predgovor Kako se bore liCke partizanke Lika Prva okruZna ko~ferencija AFZ-a zn. Liku Prvi kurs AFZ-a za Liku Partizan.Ska priCa SkupStina u Korenici 0 radu" organizacije AFZ-a u Lici u godini )942. Pi.$e J\/I:ilica. PoCuCa - Kako joj ponlaZe list u r::du sa Zenama na ileoslobodenoj teritoriji Ii.· OkruZn? kotlferencija AFZ-a za Liku 0 unalfabetskim teCajevima u Lici NajveCi dar Izvj estaj Okruznog odbora AFZ-a za Liku 0 III. Okruznoj konferenciji AFZ-a za Liku Pozdrav delegata sa III_. okruZne -konfe~encije A_FZ.:...a Mar.Salu Titu Naredba Staba Divizije NOV-e Hrvatske: Poziv ok,ruZnog odbora AFZ-a za Liku na tak[nice·nje okruZnori1 Odboru AFZ-a Karlbvac Politdelegat Milka Pokrajac lVIedu 'Zen am a boreima liCkih ·parti.Zan[)kih, jed~~'iCa borile su se i ove drugarice VI. Partizanke: ObradoviC Jeka, ObradoviC Neda i CankoviC Neda. 78 79 5 7 8 11 17 20 22 25 27 28 29 30 32. 34 36 36 38 39 41 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žene Like u Narodno-oslobodilačkoj borbi Subject The topic of the resource Narodnooslobodilačka borba Creator An entity primarily responsible for making the resource glavni i odgovorni urednik Mika Žegarac. Source A related resource from which the described resource is derived Historijski muzej Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Kotarski odbor Saveza ženskih društava Gospić Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1959 Rights Information about rights held in and over the resource Kotarski odbor Saveza ženskih društava Gospić Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 36-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 79 str. Hrvatska Lika narodna herojka Narodnooslobodilačka borba žene borci