1
10
1
-
https://afzarhiv.org/files/original/dc566c240fb6bf7939a0a3fc90b3783b.pdf
b06de7d2ce907cfc33ce204454d96df6
PDF Text
Text
����KAKO SLAVITI NAŠE PRAZNIKE
8 MART — MEĐUNARODNI DAN ŽENA
Nada Cazi:
DRUŠTVENI
POLOŽAJ ŽENE
�Izdavač: Novinsko-izdavačka ustanova »Pregled«,
41000 Zagreb, Lenjinov trg 2
Direktor: Nenad BRKIĆ
Urednik izdavačke djelatnosti: Marijan GRAKALIĆ
Grafička oprema: Duško SOJLEV
Lektor: Vanja GRAOVAC
Korektor: Ivan HIGI
Tisak: »GLAS ISTRE« — OOUR Tiskara »OTOKAR
KERSOVANI« Pula
�O problem im a društvenog položaja žena kod
nas se rijetko i nerado govori. Većina te problem e
poistovjećuje s raznim, m anje više, pom odarskim
fem in ističkim pokretim a na Zapadu, ili suprotno
od toga, sa željom da se žene, posebno žene rad
nice, poistovjete s radnicima u cjelini. Iz toga pro
izlazi i stav da smo, uvođenjem pravne jednakosti
žene, riješili i sve osnovne problem e koji su vezani
uz njihov položaj u udruženom radu, da su pita
nja društvene emancipacije žena pitanja nedavne
ili nešto davnije prošlosti, te da, ukoliko zaista
zastupamo stav o njihovoj ravnopravnosti, pro
bleme koji eventualno i postoje nije potrebno po
sebno isticati.
Ovom brošurom, koja se izdaje u povodu Me
đunarodnog dana žena i predstojećih proslava 8.
marta željeli sm o ukazati na nedostatke i jednog
i drugog pogleda na problem e društvenog položaja
žena u suvrem enom svijetu, posebno u našoj zemlji.
�Polazimo, naim e, od stanovišta da je današnji
dru štven i položaj žene rezultanta djelovanja niza
fa kto ra kako ekonom skih, političkih, pravnih, ta
ko i kulturno-tradicionalnih, ali i činjenice da dru
štven i položaj, posebno zaposlene žene, izvire ve
likim d ijelo m i iz njezine prirodne biološke fu n k
cije, te da je neodvojiv od uloge koju žena im a u
porodici i posebno odgoju i podizanju dijece. Pre
m a tom e, i pro b lem i s kojim a se susreće zaposlena
žena nisu sam o problem i na čijem bi se rješavanju
trebale angažirati sam o žene — to su problem i
vezani uz d ru štvenu brigu o porodici, solidarnom
d ru štven o m rješavanju problem a vezanih uz ma
terinstvo, d ječju zaštitu, obrazovanje i zapošlja
vanje. Jednom rječju, problem i o kojim a mora
voditi računa svaka osnovna organizacija udruže
nog rada, organizacije udruženog rada, drutveno
politička zajednica, a posebno društveno-političke
organizacije, napose sindikat.
1975. godina proglašena je M eđunarodnom go
dinom žena. Isto dobno je to bila i godina u kojoj
sm o slavili trideset godišnjicu oslobođenja. Te
sm o obljetnice iskoristili kao povod za izradu du
goročnijih program a istraživanja i rješavanja ak
tualnog društvenog položaja žene u Jugoslaviji. No,
to je bilo razdoblje zacrtavanja osnovnih sm jer
nica i njihova realizacija ostaje zadatak i za ovu
i za niz slijedećih godina.
O bilježavanje M eđunarodne godine žena koju
je proklam irala Generalna skupština U jedinjenih
nacija vodilo se pod parolom — ZA RAVNO PRAV
NOST, RAZVOJ I M IR, a u Jugoslaviji je bilo us
m jereno prvenstveno na utvrđivanje stanja i m je
6
�ra koje trebaju omogućiti punu ravnopravnost že
na i m uškaraca u sferi društveno-ekonom skih od
nosa, prava i dužnosti u porodici i učešća u društveno-političkom životu zajednice. Naš osnovni
princip ovoj problem atici zasniva se na stavu da
se objektivno postojeće razlike u društvenom po
ložaju žena i muškaraca trebaju razrješavati u
okvirim a daljnjeg samoupravnog socijalističkog
preobražaja društva u cjelini, izgrađivanju udru
ženog rada, podizanju razine produktivnosti rada,
adekvatnijoj društvenoj politici prem a rješavanju
problem atike zaposlene porodice, dječje zaštite i
m aterinstva, ali i na činjenici da u tim okvirim a
m oram o biti svjesni da se niz historijskih nasljeđenih razlika, stereotipija i predrasuda m ože prevazići samo svjesnim sagledavanjem uzroka sa
dašnjeg stanja i posljedica koje ovakvo stanje ima
u odnosu na brži tem po razvoja udruženog rada
u cjelini.
Obaveze preuzete u protekloj godini, kao
i one koje proizlaze iz stavova utvrđenih na X kon
gresu SKJ, V II kongresu SSJ i IV kongresu Save
za sindikata H rvatske, zahtijevaju razm atranje ove
problem atike i donošenje programa neposrednih
i konkretnih akcija u svakoj organizaciji udruže
nog rada i osnovnoj organizaciji sindikata, te po
sebno organizaciji sindikata na razini općina. Kao
povod za njihovo donošenje neka nam posluži 8.
m art — M eđunarodni dan žena. Ako ova brošura
posluži kao poticaj za donošenje takvih programa
i pokretanje m akar i parcijalnih akcija na rješa
vanju problem a porodica u kojim a je žena zapo
slena, ona će ispuniti svoju svrhu.
7
��S tu p a n j ženske em an cip a cije je
p riro d n a m je ra opće em ancipacije
M arx — E ngels
��MARX I ENGELS O DRUŠTVENOM P0L02AJU
2ENE I NJEZINOJ EMANCIPACIJI
Problem i društvenog položaja žena, njihove
pravne i ekonom ske em ancipacije i uključivanje
u politički život postavljaju se kao jedan od važ
nih društvenih problem a već u prvim decenijam a
prošlog stoljeća. No, od prvih, stidljivih konstata
cija o obespravljenosti žena u postojećem dru
štvu, zahtjeva za pravednijim uređenjem dru
štvenog sistem a u kojem će i žena biti punopra
van, slobodan čovjek s jednakim pravim a i duž
nostim a prem a društvenoj zajednici, do stvarnog
razum ijevanja uzroka njezinog obespravljenog po
ložaja, pokretačkih snaga koje ga mogu prom ije
niti, ciljeva kojim historijski razvoj strem i, kao
i uvjeta pod kojim a dati društveni problem i jedi
no mogu biti riješeni, trebalo je proći dug put —
od socijal-utopizma, idealizma i građanskog libe11 ^
�ralizm a do historijskog dijalektičkog, m aterijaliz
ma i m odernog radničkog pokreta koji svoju te
o retsk u podlogu nalazi u učenju Marxa, Engelsa
i Lenjina.
E konom ska zavisnost žena, njihova gotovo is
ključiva usm jerenost na društveno parcijalizirani rad u okvirim a pojedinačnog dom aćinstva,
kao i činjenica da se odnosi u klasnom društvu
zasnivaju prvenstveno na privatnom vlasništvu,
našle su odgovarajući izraz u pravnom položaju
žena, zakonim a i političkim ustanovam a datog
društva.
Do 70-tih godina prošlog stoljeća žene nisu
im ale pravo da zaključuju pravne ugovore; uprav
ljan je ženinim im anjem pripadalo je mužu; u
slučaju razvoda im anje koje su stekli supružnici
zajedničkim radom pripadalo je mužu. Razvedena
žena, čak i kad je dobila pravo na odgajanje dje
teta, bila je lišena prava da zastupa dijete i da up
ravlja njegovim im anjem . N apose je za ženu bilo
reakcionarno zakonodavstvo u F rancuskoj, Belgi
ji, Švicarskoj, Italiji, Španiji i Portugalu. U tim je
zem ljam a žena, po svojoj udaji dolazila pod tu to r
stvo muža; ono što je žena zaradila pripadalo je
mužu; pravo donošenja odluke o odgoju djece pri
padalo je ocu; muž je mogao tražiti razvod čim že
na izvrši brakolom stvo, a ona je im ala pravo na
to sam o ako muž dovede m ilosnicu u kuću.
K apitalistička proizvodnja, zasnovana na p ri
vatnom vlasništvu nad sredstvim a za proizvodnju
s jedne, i slobodnim raspolaganjem vlastitom rad
nom snagom, s druge strane, kida sve postojeće
iradicionalne odnose u društvu i porodici. Sve
12
�postaje roba, sve se može kupiti i prodati, a za ta
kve odnose potrebna je mogućnost da se sklopi
»slobodan ugovor«. Za sklapanje ugovora potreb
ni su ljudi koji mogu slobodno raspolagati svojim
osobama. Otuda, s razvojem kapitalističkih odnosa
dolazi do m ijenjanja pravnog položaja žena. U
elem entim a koji reguliraju njihovu mogućnost pro
daje radne snage i raspolaganje privatnim vlasni
štvom, žene se izjednačuju s m uškarcim a. — No,
buržoaska država i dalje štiti »svetu instituciju
braka«, točno onoliko koliko su i brak i porodica
zasnovani na m aterijalnim interesim a, privatnom
vlasništvu, pravu nasljeđivanja i podčinjenom po
ložaju žene.
Masovno uključivanje žena u proces kapita
lističke proizvodnje rezultira ne samo pozitivnim
elem entim a transform iranja društvenog i pravnog
položaja žena u društvu, nego i pogoršavanjem
uvjeta života i rada radničke klase u cjelini.
»Mašina, ukoliko čini snagu mišića suvišnom,
postaje sredstvo da se upotrebe radnici bez miši
ćne snage. Zbog toga je rad žena i djece bio prva
parola kapitalističke prim jene mašina. Ovo moć
no sredstvo za zam jenjivanje rada i radnika pre
tvorilo se na taj način u sredstvo za povećanje bro
ja najam nih radnika, neposredno podčinjavajući
kapitalu sve članove radničke porodice, bez obzi
ra na spol i dob starosti.
V rijednost radne snage bila je određivana rad
nim vrem enom potrebnim za održanje ne samo
individualnog radnika već i radničke porodice. Ba
cajući na pijacu rada sve članove radničke poro
dice, m ašina razdjeljuje vrijednost radne snage
13
�m uža za čitavu porodicu. Stoga ona obara vrijed
nost njegove radne snage. K upiti porodicu, rascjep
kanu recim o na četiri radne snage, staje m ožda
više nego je ranije stajala kupovina radne snage
glave porodice, ali se zato dobiju četiri radna da
na u m jesto jednog, a njihova cijena pada srazm jem o pretek u viška rad a njih četvoro nad viš
kom rad a onog jednog. I tako m ašina, povećava
jući ljudski m aterijal za eksploataciju, od samog
početka povećava i stepen eksploatacije«.
Položaj žene radnice postaje sve teži — ona
radi u tvornici 12 pa i 15 sati tokom dana, prim a
za isti posao gotovo upola m anju plaću od m uš
karca, a kad se vrati kući p reostaje jo j da obavi
sve one kućne poslove koje je obavljala i prije
nego što se zaposlila van porodice.
Koji su društveni odnosi doveli do takve po
zicije žene da je moguće kazati kako je kroz čita
vu h isto riju ljudskog društva žena bila klasno
ugnjetavana, da je prvi oblik klasne eksploatacije
bilo ugnjetavanje ženskog spola od stran e m uš
kog, te da je stupanj ženske em ancipacije p rirod
no m jesto em ancipacije čovjeka uopće?
Da bi razum jeli ove stavove M arxa i Engelsa
m oram o se v ratiti na početke form iranja klasnog
društva.
Po m arksističkom shvaćanju, odlučujući mom enat u histo riji je st produkcija i reprodukcija
neposrednog života. A sam a produkcija je, opet,
dvojakog karak tera. S jedne strane, to je proiz
vodnja sredstava za život, predm eta ishrane, od
jeće, stan a i za to potrebnog oruđa, a s druge stra
ne, proizvodnja sam ih ljudi, produženje vrste.
14
�Društvene ustanove uvjetovane su s obje Vrste
proizvodnje: razvojnim stupnjem rada i poro
dice.
Što je m anje razvijen rad, to više prevladava
ju rodovske veze u društvenom uređenju. S po
većanjem p roduktivnosti rada, pojavom privatne
svojine i razm jene, staro društvo se lomi, a na
njegovo m jesto dolazi novo, usredsređeno u drža
vi i porodici, odnosno b raku koji je potpuno
potčinjen odnosim a svojine. Iz svojinskih odnosa,
koji su osnova braka, izvire i podređeni položaj
žene’ Zbog značaja koji ova teza ima za razum ije
vanje niza društvenih ustanova i u današnjim da
nima, pogledajm o detaljnije kako je Engels obra
zlaže u svom radu »Porijeklo porodice privatnog
vlasništva i države«, objavljenom 1884. godine.
S uvođenjem gajenja stoke, obrađivanja me
tala, tk an ja i najzad zem ljoradnje, ljudska radna
snaga počinje ostvarivati prim ijetan višak rada
iznad troškova svoga uzdržavanja.
Kako su bogatstva rasla, ona su, s jedne stra
ne, m uškarcu davala značajniji položaj u porodi
ci negoli ženi, a s druge strane, davala su podstrek
da se taj položaj iskoristi za to što će se, do tada
tradicionalni red nasljeđivanja na najbliže krvne
srodnike s m ajčine strane, izm ijeniti u korist dje
ce. Tako se prelazi na p atrija rh a t za kojeg je ka
rakteristično prenošenje im anja u nasljedstvo na
djecu, te stvaranje monogamne porodice koja se
zasniva na vladavini m uškarca s izričitim ciljem
rađ an ja djece s neospornim očinstvom. Monoga
m ija koja se stvara od početka im a specifično obi
lježje — ona vredi samo za ženu, ali ne i za muža.
15
�»Prva klasna suprotnost koja se javlja u hi
sto riji poklapa se s razvojem antagonizm a između
m uža i žene u monogam iji, a prvo klasno ugnjeta
vanje s ugnjetavanjem ženskog pola od strane
muškog. M onogamija je bila veliki historijski na
predak, ali ona istovrem eno otvara epohu koja
tra je do danas, u kojoj se blagostanje i razvoj jedi
nih ostv aru je stradanjem i potiskivanjem dru
gih«.
\A nalizirajući kako se brak i porodica m ijenja
ju kroz h isto riju ovisno o karakteru proizvodnih
odnosa koji prevladavaju u datom društvu, te pose
bno analizirajući odnose u porodici u kapitalizm u,
Engels izvodi zaključke o nužnosti njihove daljnje
prom jene. Tu nem inovnost, prije svega, vidi u ne
s ta ja n ju ekonom ske osnove dosadašnjeg braka, je r
će prelaskom sredstava za proizvodnju u društveno
vlasništvo sva briga o nasljeđivanju biti svedena
na m inim um , te će porodica prestati biti privredna
jedinica društva. S tim će prom jenam a nestati i
uvjeti koji rađ aju nejednakost i dvostruki m oral —
jedan za ženu, a drugi za m uškarce, uvjeti koji ra
đ aju pro stitu ciju. Tek tada će individualna spolna
ljubav postati stvarna osnova braka, a žena uklju
čena u društvenu proizvodnju stvarno ekonom ski
nezavisan čovjek. Teret vođenja dom aćinstva i b ri
ga oko odgoja djece velikim će dijelom preći s po
rodice na in d u striju i specijalizirane službe, tako
da će žena moći uskladiti svoje radne i porodične
obaveze. :
Kad danas, nakon gotovo čitavog stoljeća, go
vorimo o problem im a društvene em ancipacije že
na, mnogi izražavaju stav da je to problem kojii
16
�pripada h isto riji i koji ne o pterećuje suvrem eni
svijet, dl i, u najboljem slučaju, problem kojim
se tre b aju baviti isključivo žene. No, ne sam o ne
dovoljno razvijeni proizvodna odnosi, nego i mo
ral i tradicionalizam , ovaj problem čine izuzetno
živim. Shvaćajući odnos 'između m uškaraca i žena
kao p rim arni ljudski odnos, K arl M arks u svojim
»Ranim radovima« piše:
»U odnosu prema ženi kao plijenu i služavci
izražena je beskrajna degradacija u kojoj čovjek
postoji za sebe samog.
N eposredan, prirodan odnos čovjeka prem a
čovjeku je odnos m uškarca prem a ženi. U tom
odnosu pokazuje se, dakle, koliko je ljudsko biće
postalo čovjeku p riroda ili koliko je priroda p o
stala čovjekovo ljudsko biće. U tom se odnosu
također pokazuje koliko je čovjekova potreba po
stala ljudskom potrebom , koliko m u je drugi čo
vjek kao čovjek postao potrebom , koliko je on u
svom naj in dividual nijem postojanju istodobno i
društveno biće«.
»M ijenjanje jedne historijske epohe može se
uvijek (xlrediti srazm jem o n apretku žena ka slo
bodi, je r se u odnosu žena prem a čovjeku, slaboga
prem a jakom e, najočitije javlja pobjeda ljudske
prirode nad brutalnošću. Stupanj ženske emanci
pacije jeste prirodna mjera opće emancipacije«.
Stvarna emancipacija žene moguća je, među
tim, jedino kroz emancipaciju čovjeka kao gene
ričkog bića. Drugim riječim a, potpunu ljudsku
em ancipaciju žene nije moguće ostvariti a da či
tavo čovječanstvo ne bude oslobođeno. To oslobo
đenje ostvaruje se u procesu izgradnje komuniz
�m a kao asocdjacije slobodnih proizvođača. »Ko
m unizam kao pozitivno ukidanje privatnog vla
sništva kao čovjekovog sam ootuđenja, te stoga
kao stvarno prisvajanje čovjekove suštine od čo
vjeka i za čovjeka, je st povratak čovjeka kao
društvenog tj. čovječnog čovjeka. On je istinsko
rješen je sukoba čovjeka i prirode, izm eđu čovje
ka i čovjeka, istin sk o rješenje borbe izm eđu egzi
stencije i suštine, izm eđu opredm ećivanja i samopotvrđdvanja, izm eđu slobode i nužnosti, između
individualizm a i rada«.
Odnos m u škaraca i žene u takvu društvu ni
je više posredovan ekonom skim i drugim intere
sim a, nije više otuđen; to je neposredan odnos
slobodnih ličnosti zasnovan prvenstveno na indi
vidualnoj ljubavi.
UČEŠĆE ŽENA U MEĐUNARODNOM
RADNIČKOM POKRETU
O sam desetih godina prošlog stoljeća zapošlja
vanje žena u in d u striji, trgovini i saobraćaju, te
p o ljoprivredi dobilo je široke razm jere u svim
evropskim zem ljam a. P rem a popisim a stanovni
štva 1881. godine u N jem ačkoj od ukupnog b ro ja
zaposlenih rad n ika 28,7% su činile žene, u Engle
skoj 31,9%, u F rancuskoj 32,4%. Nagli porast n ji
hove zaposlenosti bio je vezan prvenstveno uz
nagli razvoj in d u strije i rudarstva, uslužnih dje
latnosti kao i ekspanziji niza javnih službi u ko
jim a je bilo dozvoljeno zapošljavanje žena. U ne
kim granam a in d u strije žene su postale pretežna
18
�radna snaga. Tako je, npr. u Engleskoj 1883. go
dine u konfekciji bilo zaposleno 99% žena, u in
du striji pam uka 56%, kao učiteljice radilo je 75%
žena. Gotovo u svim granam a industrije i drugih
djelatnosti rad žena plaćao se mnogo m anje nego
rad m uškaraca, iako im je radno vrijem e bilo is
to. žene su za rad na istim radnim m jestim a u pro
sjeku prim ale polovinu plaće m uškaraca.
Izuzetno težak položaj i istovjetnost činjenice
da i radnice kao i radnike, kapital neprekidno
izrabljuje, uključivao je žene u sve štrajkaške po
krete i revolucionarna strem ljenja mladog radnič
kog pokreta. Već u sam im njegovim počecima,
kao što su, npr. prvi i drugi štrajk Lionskih tkača
(1831), te štrajk Šleskih tkača (1844) masovno su
djeluju i radnice. One su isto tako sudionice Julske revolucije 1848. u Parizu.
K ada je 18. m a rta 1871. godine izbila prva pro
leterska revolucija, kada je vlast u Parizu prešla
u ruke ustaničkog naroda, kao i tokom oijelog tra
ja n ja Pariške komune, radnice su aktivno sudje
lovale ne sam o u političkom životu K omune, ne
go i u oružanoj borbi, kao borci i kao bolničarke,
š to više, form irane su i posebne ženske jedinice
N acionalne garde. Čuveni ženski bataljon pod vod
stvom legendarnog borca Komune Louise Michel,
posebno se istakao. Da bi što efikasnije pomogle
K omuni form iran je »Savez žena Pariza za pomoć
i njegu ranjenika«. Na čelu tog saveza nalazio se
C entralni kom itet. Gotovo sve članice Centralnog
kom iteta bile su radnice. N jihova borbenost, riješenost da se bore za Komunu, kao i ispravno shva
ćanje političkih ciljeva i ekonom skih zadataka koji
19
�p red K om unom stoje, vidljive su i iz nekoliko sa
čuvanih b o rbenih proglasa koje je izdao ovaj Ko
m itet.
Iako je tra jalo k ratk o vrijem e, sam o 72 da
na, K om una je donijela niz m jera koje su bitno
utjecale n a položaj radnika ii radnica. To su, na
p rim jer, odluke o p red aji tvornica na upravlja
n je radnicim a, form iranje prvog radničkog savjeta
u h isto riji, o d vajanje crkve od školstva, dodjela
penzija udovicam a i djeci palih gardista, ukidanje
pravnih razlika u tre tm a n u vjenčanih i nevjenča
nih žena, b račn e i vanbračne djece dtd.
K om una je dala i nekoliko svjetlih Likova že
n a revoluoionarki kao što je bila Louise Michel,
učiteljica ko ja je nakon pada Komune, n a suđenju
pred svojim dželatim a rekla: »Ne ću d a se b ra
nim , ne ću da budem branjena. Ja aijelim svojim
bićem p ripadam socijalnoj revoluaiji i izjavlju
jem da p rim am svu odgovornost za svoje postup
ke. Pošto izgleda da srce koje kuca za slobodu,
im a p ravo sam o na m alo olova, to zahtijevam svoj
dio! Ako me ostavite da živim, ne ću p restati da
pozivam na osvetu«.
M eđunarodni radnički po k ret u razdoblju dje
lovanja II imtemacdonale (1889—1914) je st vrijem e
bo rb i za radničko zakonodavstvo — p rije svega,
za osam satn i radni dan, slobodnu nedjelju, za
b ran u noćnog rad a za žene i djeou, borbi za os
tvarenje principa. »Za jednak rad jednaka zarada!«,
borbi za opće pravo glasa neovisno o spolu, vje
ru i nacionalnosti, borbi protiv ra ta đ m ilitariz
ma. 1890. godine održavaju se prve prvom ajske
proslave, a 1910. godine na drugoj Međunarodnoj
20
�konferenciji žena socijalista u Kopenhagenu (Dan
ska) odlučeno je da se 8. mart proglasi danom
Međunarodne solidarnosti žena u borbi za mir,
demokraciju i ravnopravnost.
Prve proslave osmog m a rta organiziraju se
1911. u N jem ačkoj, A ustriji, Švicarskoj i Danskoj,
a dvije godine kasnije i u Rusiji. U tom su raz
doblju djelovala d dva velika borca m eđunarod
nog revolucionarnog radničkog pokreta — Rosa
Luxembrug a C lara Zetkin.
Clara Zetkin (1857—1933), ubj edeni m arksist,
aktivno sudjeluje u priprem am a za kongrese II
intem acionaJe, te zajedno s Rosom Luxemburg
radi na m obilizaciji radniika u N jem ačkoj u bor
bi protiv kapitalizm a. Pridajući poseban značaj
m obiliziranju žena radnica, velik je dio svoje ak
tivnosti usm jeravala na organiziranje ženskog pro
leterskog po k reta i njegovo usko povezivanje sa
socijalističkim radničkim pokretom u cjelini. Na
njezinu inicijativu sazvana je Prva m eđunarodna
konferencija žena socijalista, a na Drugoj kon
ferenciji u Kopenhagenu ustanovljen je 8. m art
kao M eđunarodni Dan žena.
Clara Zetkin sudjelovala je i u borbam a koje
je m eđunarodni radnički pokret vodio protiv im
perijalizm a i rata nedvojbeno se izjašnjavajući
protiv socijal-šovdsnizma i oportunizm a u redovi
ma socijalne dem okracije. Na njezinu inicijativu
u m artu 1915. godine organizira se M eđunarodna
socijalistička konferencija žena protiv im perija
lističkog svjetskog rata.
Kakvu je o rijentaciju zastupala vidljivo je i
iz ovog citata iz Rezoluaije koja je na tom kongre
21
�su usvojena: »Strašne p atn je izazvane ovim ra
tom bude kod svih žena, a naročito žena-proleterki sve veću želju za m irom . O bjavljujući rat sva
kom imperijalističkom ratu sm atram o: da bi se
ta želja za m irom mogla p retv o riti u svjesnu po
litičku snagu po trebno je da radnice dobro shvate
da im perijalizam p rije ti svijetu čitavim nizom ra
tova. Ako radnica hoće d a sk rati period patnji
potrebno je da njena težnja ka miru pređe u bor
bu za socijalizam, je r će jedino tako moći trajn o
o stvariti svoje ciljeve. Prem a tom e, dužnost je
radnica da p ru žaju pom oć svojim sindikalnim i
socijalističkim organizaoijam a, da se bore pro
tiv ratn ih k red ita, d a p ru žaju podršku propa
gandi za b ratim ljen je vojnika po rovovima, da
su djeluju u stv aranju ilegalnih radničkih organi
zacija, da su d jeluju u m anifestacijam a d revolucio
narnim pokretim a«.
Clara Zetkin je bila i jedan od osnfivača »Gru
pe Spartak«, radila je u njegovu rukovodstvu. Na
kon O ktobarske revolucije organizirala je m eđu
narodnu pom oć Sovjetskoj Rusiji, da bi nakon
pobjede fašizma u N jem ačkoj tra jn o prešla u Ru
siju u kojoj je vodila M eđunarodni ženski sekre
ta rija t K om intem e.
Rosa Luxemburg (1871—1919) jedan je od
najdosljednijih boraca i najsvijetlij'ih likova u
m eđunarodnom radničkom pokretu. Kao n eustra
šiv i uporan borac, vatren a dosljedan revolucionar,
neum oran ag itator i organizator, ona igra jednu
od najvažnijih uloga u razvitku njem ačkog i polj
skog radničkog pokreta. Već kao dvadesetogodiš
nja djevojka Rosa Luxem burg je jedan od osniva
22
�ča Poljske socijalističke p artije i pokretača orga
nizirane sindikalne borbe radnika u Poljskoj, an
gažirano istupa protiv prodora reform izm a u me
đunarodni radnički pokret, posebno njezinog nosio
ca B ersteina. U spisu »Socijalna reform a ili revo
lucija?« R. Luxemburg piše: »Zakonska reform a
ili revolucija nisu različiti m om enti historijskog
n apretka koji se po volji mogu izabrati sa poslužavnika histo rije kao tople i hladne kobasice već su
to različiti m om enti u razvitku klasnog društva.
Skroz je pogrešno i potpuno nehistorijski za
m išljati zakonsku reform u samo kao revoluciju
razvučenu u širinu, a revoluciju kao zbijenu re
formu. Sooijalni prevrat i zakonska reform a su
različiti m om enti ne sam o po vrem enskom tra
ja n ju već i po suštini. Čitava ta jn a historijskih re
volucionarnih prom jena sastoji se upravo u prelazu kvantitativnih prom jena u nov kvalitet.
Tko se izjasni za put zakonske reform e, um je
sto za osvajanje političke vlasti ne bira sam o m ir
niji, sporiji p u t ka historijskom cilju, već i drugi
cilj«.
Uz p raktičan rad ii opsežnu publicističku dje
latnost Rosa Luxem burg daje i nekoliko teoretski
vrijednih priloga m arksističkoj ekonom iji. To su
»Uvod u političku ekonomiju« d »Akumulacija
kapitala«. Radeći kao dosljedan iinternacaonalist
na o kupljanju lijevih sooijal-dem okrata Njem ačke,
oštro polem izirajući s Jauresom K antskym, pa i
Lenjinom oko nekih teoretskih postavki o nuž
nosti prelaza iz kapitalizm a u socijalizam đ ocje
na političkih stru ja n ja u Ruskoj socijalnoj de
m okraciji, Rosa Luxemburg bila je jedan od irni23
�c ijato ra d rukovodilaca ustalasanih m asa njem ač
kih rad n ik a u godinam a pred izbijanje I svjet
skog rata, je d an od osnivača saveza »Spartak«, or
g anizatora u stan k a »Spartaka« u ja n u aru 1919. a
osnivača K om unističke p a rtije N jem ačke. Život
ni p u t Rose Luxem burg bio je p u t dosljednog re
volucionara u prvim borbenim redovim a radnič
kog p okreta, proganjanog, zatvaranog i m učki ubi
jenog nakon slom a ustanka.
Za svjetski p ro le ta rija t — po riječim a Lenjina — »Rosa Luxem burg bila je d ostala orao, i ne
sam o uspom ena na n ju b it će uvijek dragocjena
za kom uniste cijelog svijeta, nego će d njena bi
ografija i njen a cjelokupna djela biti veom a ko
risna pouka za odgoj kom unista cijelog svijeta«.
LENJIN O ZADACIMA ŽENSKOG RADNIČKOG
POKRETA U SOVJETSKOJ REPUBLICI
O ktobarska socijalistička revolucija 1917. go
dine ko ju su izvojevale radne m ase R usije — rad
nici, seljaci i vojnici predvođeni boljševičkom p arti
jom i Lenjinom — predstavlja p rekretnicu u hi
sto riji ljudskog društva. Prvi p u t u vlastitoj h isto
riji radnička klasa je ukinula privatno vlasništvo
nad sredstvim a za proizvodnju, stvorila svoju d r
žavnu vlast, ostvarena je radnička k o ntrola nad
proizvodnjom , ukinuta je spahijska svojina nad
zemljom, sklopljen je m ir u Brest-Litovsku.
U Petrogradu, u Moskvi, u gradovim a i indu
strijsk im cen trim a u un u tra šn jo sti revolucionar
na su v renja zahvatila sve stru k tu re radništva.
24
�Samo u ja n u aru i februaru 1917. godine u Ru
siji je izbilo preko tisuću tristo m asovnih š tra j
kova; u d em onstracijam a 13. februara u Petrogradu je sudjelovalo 80.000 dem onstranata, a 8. m arta
je, na poziv boljševičke partije, n a ulice Petrograda izašlo nekoliko desetaka tisuća žena, dem on
striraju ći protiv gladi, rata i carizma. Žene su isto
tako masovno sudjelovale i u junskim dem onstra
cijam a kada se na ulicam a grada našlo preko 400
tisuća radnika i vojnika, i u julskim dem onstra
cijam a, s preko pola m ilijuna sudionika, i u oru
žanom otp o ru privrem enoj vlasti, i u radu savjeta
radničkih i seljačkih deputata.
Lenjin je pridavao velik značaj uključivanju
žena u revolucionarnu akciju ruskog p ro letarija
ta, što više, njihovo je učešće, za Lenjina, bilo je
dan od presudnih činilaca masovnosti pokreta.
O cjenjujući borbeni prilog koji su žene dale za
pobjedu sovjetske vlasti Lenjin kaže: »Naše proleterke su sjajni klasni borci. Mi u P artiji im am o
pouzdanih, pam etnih i neum orno aktivnih druga
rica. Mi smo na mnoge važne dužnosti u savjetim a
i izvršnim kom itetim a, u narodnim kom esarijati
ma i javnim službam a doveli žene. Prva d ik tatu ra
pro letarijata odistinski prokrčuje p u t potpunoj
socijalnoj ravnopravnosti žena. U revoluciji one
su se sjajn o držale. Bez njih ne bismo pobijedili.
Ili bismo jedva pobijedili. Ja tako mislim. Koliko
su bile hrabre, toliko su h rab re i sada«.
P itanje pravnog položaja žene nova sovjetska
vlast je postavila već u prvim m jesecim a svoga
postojanja. U kinuti su zakorti o razvodu braka, o
vanbračnom d jetetu, utvrđeno je pravo žene da
25
�od oca traži (izdržavanje d je teta, ukinute su razli
ke u političkim pravim a (između m uškaraca i žena.
»U toku dvije godine sovjetska vlast je u jednoj
od najzaostalijih zem alja Evrope učinila za oslo
bođenje žene, za njenu jed n ak o st s »moćnim« po
lom toliko, koliko za 130 godina nisu učinile (sve
zajedno) napredne, prosvjećene, »dem okratske« re
publike cijelog svijeta.
No, bio je to tek početak. I p ri punoj pravnoj
jednakosti o stali su razni oblici stvarne podređe
nosti žene; ona je i dalje ostala ona koja pored
redovnog posla vodi svu brigu o dom aćinstvu.
»2ena je ii dalje kućna robinja, i pored svih oslo
bodilačkih zakona, je r n ju pritiska, davi, zatup
ljuje, ponižava sitno kućno gazdinstvo, prikivaju
ći je za ku h in ju i dječju sobu, na strahovito nepro
duktivan sitničav, enervantan, zaglupljujući posao.
Pravo oslobođenje žene, pravi kom unizam će poče
ti tek ta m o i tada kada bude počela masovna
borba protiv sitnog kućnog gazdinstva, ili, točnije,
kad bude počeo njegov m asovni preobražaj u krup
no socijalističko gazdinstvo. Menze, jasle, dječji
vrtići, to su o na jednostavna svakidašnja sredstva
koja mogu faktički da oslobode ženu, m ogu da
faktički sm anje i unište njenu nejednakost s m u
škarcem što se tiče njene uloge u društvenoj pro
izvodnji ii u javnom životu«.
26
�P o litičk a i e k o n o m sk a b o rb a žena je
d io k la sn e b o rb e , b o rb e za
o slo b o đ en je p ro le tc rija ta .
L en jin
��POLOŽAJ ŽENE U SUVREMENOM SVIJETU
Uoči prvog svjetskog ra ta žene su im ale priz
n ata politička prava, pravo da b ira ju d da budu
birane, samo u četiri zem lje svijeta: u Novom Ze
landu (čak od 1893!), A ustraliji, Finskoj i Norveš
koj. Tokom prvog svjetskog rata čitav niz država
priznaje ženi politička prava. To su prvenstveno
RSFSR, Danska, Island, Nizozemska, A ustrija, Čehoslovačka, Poljska, N jem ačka, SAD, M ađarska,
Belgija i Švedska. U razdoblju djelovanja D ruštva
naroda izm eđu 1927. i 1939. godine, nakon niza na
sto jan ja da se a u ostalim zem ljam a svijeta prizna
politička ravnopravnost žena, jedanaest azijskih
zem alja i zem alja Latinske Amerike daju pravo
glasa ženama. To su Brazil, Urugvaj, Turska, B ur
ma, In d ija i druge.
Drugi svjetski ra t predstavljao je uistinu prelom nu fazu u pogledu priznavanja političkih prava
�ženam a — ta prava žene stič u tokom samog rata
ili neposredno nakon njega u gotovo svim zem lja
m a svijeta. Danas su žene politički potpuno obes
pravljene u sedam zem alja: Jordanu, K uvajtu, Lih
ten štajn u , N igeriji, Saudijskoj A rabiji, Jem en
skoj A rapskoj Republici i u nekim kantonim a u
Š vicarskoj, dok su u Portugalu, San Maninu i Si
riji njihova prava veom a ograničena.
Ovim procesim a sticanja političkih prava zna
čajno je prid o n ijela djelatn o st U jedinjenih naci
ja. U jednom od svojih prvih i osnovnih dokum e
nata, Općoj d eklaraciji o pravim a čovjeka, utvrđe
no je da se »sva ljudska bića rađ aju slobodna i
jed n ak a u d o stojanstvu i pravim a, bez obzira na
rasu, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno
porijeklo«. U jedinjene nacije donijele su također
i K onvenciju o političkim pravim a žene u kojoj se
regulira aktivno i pasivno izborno pravo žena na
istoj osnovi kao i kod m uškaraca, te se utvrđuje
pravo na v ršenje javnih funkcija bez obzira na
razlike u spolu.
No, i p ored form alno priznatih političkih p ra
va i očekivanom učešću žena u izborim a, u veli
kom b ro ju zem alja stvarno sudjelovanje žena u
v ršenju političkih vlasti je minim alno. U japan
skom P arlam entu im a sam o 1,4% žena, u Predstav
ničkom dom u SAD sam o 3%, u Libanonu još ni
jed n a žena nikad nije bila izabrana u Parlam ent,
u šp an jo lsk o j, Grčkoj, Paragvaju nem a niti jedne
žene na nekom visokom položaju ili u vladi. Cini
se da je moguće tv rd iti, d a tam o gdje stvarna dem okraoija slabi, a učešće žena u radu predstavnič
kih tijela zem lje je m anje. N ajljepši p rim jer je
30
�Zapadna N jem ačka. 1919. godine kao rezultat re
volucionarne borbe radničke klase 12,5% Reichstaga činile su žene, dok ih danas u zapadnonje
mačkom B undestagu im a sam o 6%, a m eđu njim a
niti jedne radnice.
Učešće žena u političkom životu socijalistič
kih zemalja najveće je na svijetu. One čine gotovo
jednu trećinu poslanika u skupštinam a u SSSR-u,
30% u N jem ačkoj D em okratskoj Republici, 20%
u čehoslovačkoj i M ađarskoj, 17% u Bugarskoj,
R um unjskoj i D em okratskoj Republici Vijetnam ,
12% u Poljskoj.
N ajdalekosežnije prom jene, m eđutim , doga
đaju se n a planu uključivanja žena u privredne
tokove. M eđutim, i razlike koje postoje među po
jedinim zem ljam a i regionim a svijeta upravo su
ovdje najveće. Dok u Evropi žene čine 34% aktiv
nog stanovništva, u Aziji 23%, u Americi (Sjever
noj i Južnoj) i Africi sam o 19%. U tom pogledu
najdalje su otišle socijalističke zemlje. U SSSR-u
44% aktivnog stanovništva su žene, u Poljskoj
46,3%, u B ugarskoj 45,7%, u čehoslovačkoj 42,3%.
U klasičnim kapitalističkim zem ljam a, d pored
njihove visoke privredne razvijenosti, učešće že
na u privrednim i drugim aktivnostim a van kuće
znatno je niže. Tako, npr. u Francuskoj žene čine
29,7% aktivnog stanovništva, u N jem ačkoj 30%,
u Velikoj B ritaniji 33%, u SAD 30%.
U nekim zem ljam a, pretežno m uslim anskim ,
procesi ekonom ske em ancipacije žena još su u
začetku. Tako, npr. u Egiptu samo 4,8% aktivnog
stanovništva čine žene, u M aroku 5,9%, dok u la
tinsko am eričkim zem ljam a taj broj ne prelazi
31
�13%- Da ekonom ska em ancipacija žena nije oba
vezni rezu ltat razine privrednog razvoja, govore i
podaci p rem a kojim a u Norveškoj i Nizozemskoj
sam o 17% aktivnog stanovništva čine žene.
Problem i nejednakog vrednovanja ženskog ra
da egzistiraju u velikom b ro ju zem alja suvrem e
nog svijeta. U jedinjene n acije su stoga donijele
1950. godine K onvenciju o jednakosti nagrađiva
n ja m uške i ženske rad n e snage za ra d jednake
v rijednosti. Države, potpisnice K onvencije su se
obavezale da će, u skladu s tom K onvencijom, re
g ulirati svoje zakonodavstvo, odnosno sistem e na
građivanja i kolektivne ugovore o plaćam a radni
ka. Sve zem lje, m eđutim , nisu potpisnice ove Kon
vencije, ta k o da još danas nailazim o na razlike u
p laćam a žena i m uškaraca za jednak posao i
u zem ljam a kao što su švicarska, Novi Zeland,
A ustrija, Belgija, K anada, Francuska.
M ogućnosti uključivanja žena u procese d ru
štvenog rad a b itn o određuje njihovo elem entarno
opće obrazovanje, pism enost, kao i s tru čn o obra
zovanje. Iako je u posljednjih 15 godina razina ne
pism enosti u svijetu znatno sm anjena, i nadalje
p red stav lja jed an od izuzetno značajnih problem a.
NEPISMENOST PO SPOLU
Zemlja
Brazil
Grčka
Indonezija
Liberija
Maroko
32
muškarci
35,6 «/o
8,3 */o
42,8 •/•
86,1 •/•
78,1 •/•
žene
42,6«/.
30,0 •/•
70,4*/.
95,8 %
94,0 «/o
�Politika koju pojedine zemlje vode na planu
opism enjavanja stanovništva, zbog nedostatka
sredstava, prvenstveno je usm jerena na zaposlene
radnike — dakle prvenstveno m uškarce.
D jelatnost U jedinjenih naoija u vezi s izjedna
čavanjem obrazovanja žena na srednjem i visokom
stupnju usm jerena je na nekoliko problem a: u tvr
đivanje prava ženske djece da se školuju u svim
srednjim školam a — kako gim nazijama, tako i
školam a za pojedina stručna zanim anja van tra
dicionalnih »ženskih« struka, te na višim školam a
i fakultetim a; izjednačavanje program a nastave
koji u značajnom bro ju zem alja nije jednak za
mušku i žensku djecu; izjednačavanje standarda
obrazovanja u školskim ustanovam a; ukidanje po
sebnih školarina za žensku djecu koje postoje u
nekim zem ljam a.
Koliko su velike diskrim inacije upravo na
planu izbora zvanja i zanim anja, rječito govori i
ovih nekoliko p rim jera. U Francuskoj, od ukupnog
b ro ja djevojaka, u privatnim i javnim srednjim
školam a 85% ih se priprem a za zvanje švelje ili
m odistkinje, a onaj mali ostatak za zanim anja u
in d u striji; u Belgiji je slična situacija, a u Zapad
nom B erlinu žene koje se p riprem aju za tehničke
stru ke čine sam o 4,6% upisanih.
Na sveučilištim a u Velikoj B ritaniji tek svaki
četvrti stu d en t je žena, a u Japanu one čine samo
17% studenata. Posebne teškoće žene im aju pri
likom upisa na medicinske fakultete u čitavom nizu
zemalja. U Irak u su »tek p rije p ar godina dozvoli
li upis 12 žena n a m edicinski i stom atološki fa
kultet.«
33
�N asu p ro t tom e, obrazovne m ogućnosti koje
ženam a p ru žaju socijalističke zem lje; bitno su dru
gačije. U SSSR-u žene čine 58% stru čn jak a uklju
čenih u ekonom iku zemlje. Svaki treći inžinjer je
žena, a 74% m edicinskog osoblja također su žene.
U školskoj godini 1966/67. u M ađarskoj 43,3% stu
denata su bile žene, a u R um unjskoj 42,1%.
Osnovni problem društvenog i osobnog polo
žaja žene u suvrem enom svijetu čini potreba da
se usklade zahtjevi koje nam eće proces rada i
funkcija m aterinstva. U pravo na tom planu najvi
še su učinile socijalističke zemlje. Tako je, npr.
u M ađarskoj obuhvat djece predškolskim ustano
vam a izuzetno visok — u njim a boravi čak 62%
djece, odgovarajuće dobne skupine, u SSSR-u je
predškolskim odgojem obuhvaćeno 10 m ilijuna
djece, a rad n o vrijem e ovih ustanova je takvo da
zainteresirane m ajke mogu ostaviti u njim a djecu
i p rek o noći (ukoliko rade u noćnoj sm jeni, studi
ra ju uz ra d ili si.), u Kubi su dječje ustanove potpu
no b esplatne i obuhvaćaju vrlo velik broj djece, u
DR K oreji im a više od 37 000 jaslica i 24 000 dječ
jih v rtića u k ojim a boravi 2,8 m ilijuna djece.
D jelujući n a u n apređenju društvenog položaja
žena, U jedinjene nacije su svoju aktivnost usm je
rile i na izjednačavanje prava žena u privatnom
pravu, reguliranje n a jednakoj osnovi prava i duž
nosti m uža i žene prilikom sklapanja braka, sticanje im ovine tokom b raka i njezinim raspolaga
njem , prava i dužnosti roditelja, jednaki položaj
prilikom nasljeđivanja atd. Ova aktivnost govori
o tom e da problem i koji su kod nas već davno ri
ješeni, p rije čitavih trideset godina, u velikom
34
�broju zem alja svijeta još postoje, te bitno utječu
na diskrim inirani položaj žene. Upravo stoga, zbog
poticanja na brže elim iniranje socijalnih, politič
kih i ekonom skih razlika vezanih uz spol, 1975.
godina je proglašena Međunarodnom godinom
žena.
35
����POCECI MODERNOG RADNIČKOG POKRETA U
JUGOSLAVIJI I UČEŠĆE ŽENA U NJEMU
Radnički pokret u jugoslavenskim zem ljam a
počinje se razvijati u drugoj polovini devetnaestog
stoljeća. I društveno-ekonom ski i politički uvjeti
u kojim a se fo rm ira bitno su .različiti: H rvatska i
Slavonija, Is tra i Dalm acija, Slovenija, Vojvodina
i Bosna i Hercegovina nalazile su se u sklopu Austro-Ugarske m onarhije, S rbija i Crna Gora im aju
vlastite nacionalne države, dok se M akedonija na
lazila u sklopu O tomanske im perije.
S pojavom p ro letarijata javlja se šezdesetih i
sedam desetih godina i prva socijalistička misao,
dok se prve radničke organizacije, javljaju uglav
nom osam desetih i devedesetih godina. P roletari
ja t koji se form ira u tom razdoblju čine pretežno
zanatski radnici i osirom ašeni poljoprivrednici,
dok je sloj in d ustrijskih radnika m alobrojan. Na
39
�vedimo sam o p odatke da je u S rbiji 1898 god. bilo
sam o 28 in d u strijsk ih poduzeća. No, njihov je
broj brzo rasta o tako da ih je 1910. god. bilo 428.
Radno vrijem e je iznosilo prosječno 14, 16 pa čak
i 18 sati dnevno. Ženski i d ječji rad se uveliko ek
sp lo atirao — na ra d su uzim ana djeca i od 8 i 10
godina.
Jedan o d prvih nosilaca socijalističke ideje u
S rb iji bio je Svetozar M arković koji 1871. godine
pokreće prvi socijalistički list i objavljuje prvi poLitički pro g ram u tadašnjoj Srbiji. U vrijem e kada
je bio n a snazi srpski građanski zakonik dz 1844.
godine koji je žene izjednačavao s m aloJjetnicima
i m aloum nicim a (u čl. 39. pisalo je: »M aloljetnici
se drže za nedozrele d oni sto je pod osobitom za
štito m zakona. M aloljetnim a se upodobljavaju svi
oni koji ne m ogu ili im je zabranjeno sopstvenim
im anjem rukovati, a takvi su: svi um a lišeni, raspi
kuće, sudom oglašeni, propalice, prezaduženici či
je je im anje pod stečajem d udate žene za života
muževljeva«), Svetozar M arković piše: »Žena nije
ni građanin, o n a ne zna ni za građanska prava ni
za građanske i čovečanske dužnosti i vrline«. Isto
dobno, žena je m ajka koja odgaja d jecu, a da sam a
nem a nikakva obrazovanja i da ama u društvu
sam e dužnosti a nikakva prava. R ješavanje »žen
skog p itan ja zahteva prom enu društvenih i držav
nih ustanova, građanskog i krivičnog zakona. Ne
pravda nanesena ženi sveti se ćelom čovečanstvu;
pitanje o ženskom oslobođenju nerazdvojno je
svezano sa celim d ruštvenim preobražajem , sa oslo
bođenjem čovečanstva od sviju zala, poroka tira
nije i robovanja — »žensko pitanje« nije za nas
40
�prerano, ono je prvo koje treb a staviti na dnevni
red.«
1896. godine osnovano je Beogradsko radnič
ko društvo, prva politički o rijen tiran a radnička
organizacija i O pančarsko radničko društvo kao
prva sindikalna organizacija. Polet radničkog po
kreta u S rb iji krajem 19. stoljeća zasniva se veli
kim dijelom na već bogatoj tradiciji socijalističke
misli. Na toj tradiciji form ira se 20. VI 1903. godi
ne Srpska socijaldem okratska p a rtija koja usvaja
E rfu rtsk i program i statu t N jem ačke socijaldem o
kratske p artije, te Glavni radnički savez kao prva
sindikalna centrala. U okviru SSDP form ira se Or
ganizacija žena socijalista koja izdaje i svoj p artij
ski list »Jednakost«.
D im itrije Tucović, jedan od najpoznatijih teo
retičara i organizatora socijalističkog pokreta u
S rbiji piše: »Ženina je oblast odvajkada bila kuća
i porodica, i ona će to b iti i u budućnosti uvek. Eko
nomski razvitak je u položaju žene izvršio silnu
revoluciju i nagnao ženu da uđe u političku bor
bu. M odem a in d u strija izvukla je ženu iz uskih
okvira kuće i porodice, ona danas m ora u fabrika
m a i drugim privrednim preduzećim a za nadnicu
da radi. Hod društvenog razvića nagnao je ženu
da dođe pod n ajam kapitalizm u koji ju je uzimao
da što više uštedi u nadnicam a, da dođe do što
jeftinijih radnih snaga. S obzirom na snižavanje
nadnica, koje je sa ulaskom žena u privredna preduzeća došlo, poče se čuti u radničkoj klasi uz
vik: Dole sa ženskim radom , ženino je m esto u
kući! M eđutim, štete koje se podnose usled ženskog
rada nisu vezane za biće ženskog rada, već su sa
41
�mo vezane s kapitalističkom eksploatacijom , je r
kad p ro duktivna sredstva pređu u društvenu svo
jin u , to um nožavanje produktivnih sila biće samo
od k o risti i radosno će se pozdraviti. I kad se da
nas govori o radničkoj bedi onda se m ora u prvom
redu govoriti o bedi žena — radnica. Za napredo
v anje radničkog p o k reta je ste elem entarno pita
nje da se radnice uvuku u borbu za bolje uslove
rada. O tuda n aša lozinka m o ra biti: Jednaka na
grada za jed n ak rad. U m om entu kada žena p ri
stu p i sindikalnoj borbi, biće jo j odm ah takođe
jasn o da nije sve učinjeno da tre b a još i političke
borbe d a žena osvoji prava k o ja su joj nužna u
ekonom skoj borbi.
No žene, n aročito radničke žene, ako hoće ovu
političku b o rb u naročito s uspehom da vode mo
raju n ju zajedno da vode sa onim ljudim a koji su
po svojoj socijalnoj sudbini jednaki s njim a. One
m oraju da se pridruže onoj političkoj partiji koja
je za u k idanje posrednih poreza i za svaljivanje
po reskih te re ta na im ućne klase, koja se zauzima
za zakonsku m inim alnu nadnicu i zakonski osmočasovni radni dan, koja zahteva osiguranje u sta
rosti i onesposobljavanju, osiguranje u besposlici,
zakonsku zaštitu trudnih žena i porodilja. Socijal
na dem o k ratija upravo to zahteva, ona jedina za
hteva osnovno poboljšavanje i um nožavanje ško
la, d a se deca besplatno školuju, da n ajdarovitiji
među njim a, iako su njihovi roditelji sirom ašni,
d obiju p ristu p a d u više škole. Žene m oraju da se
pridruže onoj političkoj p artiji koja se za sve zahteve, koje jed n a žena ističe i m ora istaći, energi
42
�čno zauzima i bori, one m oraju da pristupe redovi
ma socijalne demokracije.«
Ovi stavovi D im itrije Tucovića ostali su tr a j
no prisutni u cjelokupnom djelovanju radničkog
pokreta u S rbiji i Jugoslaviji.
Radnički pokret u zem ljam a u sklopu A ustro
ugarske m onarhije im ao je nešto drugačiji razvi
tak. Njegovi nosioci nisu bili kao u S rbiji, prven
stveno intelektualci, već radnici. U tjecaj austrom arksizm a bio je znatan, a uvjeti nacionalne potčinjenosti nisu omogućavali tako jasno razgrani
čenje s domaćom buržoazijom .
š tr a jk ru d ara 1889. god. u Sloveniji, masovna
prvom ajska proslava 1891., nicanje strukovnih sin
dikalnih organizacija, m arksistički list »Delavec«,
te fo rm iranje Jugoslavenske socijal-dem okratične
stranke 1893. god., predstavljaju početke m oder
nog radničkog pokreta u Sloveniji. U tom pokretu
već od sam ih početaka sudjeluju i žene — one su
sudjelovale u štrajkovim a, na radničkim zborovi
ma ,i u radničkim društvim a. U T rstu je 1897. g.
počela izlaziti »Slovenka« — prvi list slovenskih
žena, a 1900. u Id riji je osnovano prvo socijalistič
ko žensko društvo »Veda« (Nauka).
Slovenski socijaldem okrati, preuzevši hajnfeldski program austrijske socijaldem okracije,
preuzeli su s njim i zahtjeve za općim pravom gla
sa bez obzira na spol, zahtjev za osam satnim rad
nim vrem enom, zabranu noćnog rada i rada žena
na radnim m jestim a koja su štetna za njihov or
ganizam, ali ne i zahtjev za jednak rad — jednaka
plaća, iako je to jedan od osnovnih zahtjeva po
k reta za žensku ravnopravnost.
43
�1911. godine, na inicijativu socijaldem okrata,
au strijsk i je P arlam ent donio zakon prem a kojem
su i žene mogle postati članovi političkih organiza
cija. Iste je godine proslavljen i prvi »socijalistič
ki ženski dan« (8. m art) u au strijsk im pokraji
nam a.
Počeci m odernog radničkog pok reta u H r
vatskoj vezani su uz sedam desete godine prošlog
stoljeća. 1870. godine tipografski radnici osnivaju
R adničko tipografsko društvo, a tri godine kasni
je Zagrebačko radničko društvo. Već 1890. god.
organizirana je i prva m asovna prvom ajska p ro
slava; 1892. p o javljuje se prvi hrvatski socijalistič
ki list »Sloboda«, a 1894. form ira se Socijaldem o
k ratsk a s tran k a H rvatske i Slavonije, koja tako
đ er usvaja hajnfeldski program au strijsk e socijal
dem okracije.
Socijal-dem okratska stranka, iako je načelno
p riznavala jed n akost žena s m uškarcim a, nije u
svojoj p rak si to načelo provodila dosljedno, je r
ih je usm jeravala prvenstveno na kulturni i hum a
n itarn i rad u ženskim sekcijam a. Žene radnice,
iako su prem a popisu stanovništva iz 1890. godine
činile sam o 10,8% zaposlenih u sekundarnim d je
latnostim a, bile su glavna radna snaga u tvornica
m a duhana, tek stila i konfekcije. N jihove plaće
bile su za 20—40% m anje od plaća radnika na
istim radnim m jestim a. Stoga je razum ljivo i n ji
hovo učešće u svim tarifno-štrajkaškim pokreti
ma: 1875. su d jeluju u štrajk u u zagrebačkoj tvorni
ci šibica; 1885. u tvornici duhana u Rijeci; 1905.
su d jelu ju u generalnom štrajk u u Osijeku, a
44
�1908. posebno je zabilježen istu p varaždinskih že
na prilikom proslave Prvog m aja.
Iz tog je razdoblja svakako izuzetan lik Giuscpina M artinuzzi, učiteljica, rođena u Labinu,
socijalistkinja i prvi sek retar ženske sekcije ko
m unističke p artije u Trstu. U sm jeravajući svoj
pedagoški, književni i politički rad na buđenje
klasne svijesti radnika T rsta i Istre pisala je:
»Buržoazija se u svom okrutnom egoizmu ne
brine o proleterskim m ajkam a koje žive u neopi
sivim naporim a i svakojakim poteškoćam a, u
podrum im a, na tavanim a, u nezdravim stanovi
ma, dok ih m onstrum kapitala, nikad sit proleter
skog mesa, uvaljuje u zavjerski vrtlog borbe za
opstanaik i prisiljava te žene da rade na poljim a,
u tvornicam a, u rudnicim a, loše plaćene i bez
m ogućnosti da se posvećuju odgoju svoje djece.«
Zahvaljiujući dobrom poznavanju m arksističke
teorije, G iusepina M artinuzzi je tražila rješenje
istarskog nacionalnog problem a u m eđusobnoj
suradnji i ravnopravnosti H rvata i Talijana. N je
zin sprovod 1925. god. u Labinu pretvorio se u
pravu m anifestaciju labinskih ru d ara, koji su
ovu veliku ženu ispratili na posljednji počinak
sa zapaljenim bakljam a.
M arkantna je ličnost bila i Ana Delić, riječka
socijalistkinja, koja je držala predavanja o ulozi
žena u politici, društvu i porodici, općem pravu
glasa, protiv povišenja cijena nam irnicam a i dr.
Sredinom 19. stoljeća u Austro-ugarsknm zem
ljam a uvedeno je opće i obavezno osnovno obra
zovanje d za žene. 1872. god. u Zagrebu je otvore
na prva Viša djevojačka škola, a 1892. Ženski li45
�cej. 1901. god. žene su dobile pravo upisa na Filo
zofski fak u ltet u Zagrebu. To otvara m ogućnost
ženam a d a p ro d ru u činovnička i učiteljska zvanja
i p o štan sk u službu.
Pojava radničke klase u Bosni i Hercegovini
vezana je uz prve godine dvadesetog stoljeća. 1903.
p o javljuje se prva radnička potporna društva;
1905. je osnovana sindikalna centrala Glavni rad
nički savez, a 1909. Socijal-dem okratska stranka
Bosne i Hercegovine. U njoj usporedo postoje na
sljeđem feudalni odnosi iz O tom anske im perije i
surova kolonijalna kapitalistička eksploatacija ko
ju nakon aneksije 1908. godine provodi A ustro
ug arsk a.
Tek 1911. godine u Bosanskom Saboru je iz
glasan zakon o obaveznom pohađanju osnovne
škole — ali su od te obaveze izuzeta ženska m usli
m anska djeca. E konom sku bijedu bosansko-hercegovačkih žena d opunjavaju surovi običaji — žene
nisu im ale pravo da sjede za istim stolom s m uš
karcim a, seoske žene porađale su se u štalam a,
m uslim anke su nosile zar i feredžu, a mnogoženstvo je bilo zakonom d vjerom zaštićeno.
K apitalistički preobražaj M akedonije počinje
tek k rajem 19. d početkom 20. stoljeća. Za radnički
p o k ret koji je vezan uz djelatnost Vasila Glavinova
(prva rad n ičk a grupa osnovana 1893) i Goce Delčeva (VMRO) k arak terističn a je borba za nacio
nalno oslobođenje i političku autonom iju Makedo
nije. M akedonski socijalisti su aktivno sudjelovali
u Ilindenskoan u stan k u 1903. god., te form iranju
K ruševačke republike, o čem u svjedoče uspostav
ljan je narodne vlasti, eksproprijacija nekih podu46
�zeca, b ratstvo različitih nacionalnih skupina i si.
U tim revolucionarnim previranjim a sudjelovale
su masovno i žene, naročito one sa sela.
Posebnu ulogu u tom narodno-oslobodilačkom
p okretu im ale su učiiteljice i ta jn a ženska društva
čiji je zadatak bio osiguravanje ilegalnih skloni
šta za borce, priprem anje hrane, snabdijevanje od
jećom i obućom, kurirska služba, izrađivanje za
stava i si.
1909.
godine form irana je u Skopju prva žen
ska socijalistička organizacija oko Rose Plaveve.
In teresantni su podaci o korespondenciji Rose
Plaveve s Rosom Luxemburg. Pisma koje je slala
Rosa Luxemburg čitana su na sastancim a napred
nih žena, a kad je stigla vijest o zatvaranju Rose
Luxemburg i K arla Liebknechta, one su sudje
lovale u radu O dbora za akciju kod N jem ačke vla
de za njihovo oslobođenje.
UČEŠĆE ŽENA U REVOLUCIONARNOM
RADNIČKOM POKRETU IZMEĐU DVA RATA
Politička razjedinjenost i vojna suprotstavljenost S rbije i Crne Gore s jedne, i zem alja pod
A ustrougarskom , s druge strane, tokom I svjet
skog rata nije ostavila dubljeg traga u radničkom
pokretu jugoslavenskih zemalja. S ocijaldem okrat
ske p artije pokazale su u pitanjim a rata i m ira,
internacionalizm a i stava prem a nacionalnom pi
tan ju držanje koje je u osnovi bilo revolucionar
no, zalažući se za m ir i zajedničku jugoslavensku
federativnu državu.
47
�K ada je n akon završetka ra ta 1918. godine
fo rm iran a K raljevina S rba, H rvata 1 Slovenaca u
n jen sastav ušle su zem lje različite ekonom ske
i kultu rn e razvijenosti, s različitim zakonodavstvi
m a i tradicijam a. Život u zajedničkoj državi zapo
čeo je u znaku revolucionarnih k re ta n ja seljaštva
koje je zahtijevalo dosljedno provođenje agrarne
reform e, niza ta rifn o štrajk a šk ih p okreta radničke
klase ko ja je zahtijevala bolje uvjete života i ra
da, kao i političkih zahtjeva za pravednijim d ru
štvenim u ređ en jem i pravednijim rješavanjem
nacionalnog pitanja. Snažan utjecaj na ta k reta
nja im ali su događaji u m eđunarodnom radnič
kom po k retu : oružani ustan ak rad n ik a u Berlinu
u ja n u aru 1919. pod vodstvom Rose Luxemburg
i K arla Liebknechta, m artovska revolucija u Ma
đarskoj i Bavarskoj i proglašenje M ađarske i Ba
varske sovjetske republike, i naravno, form iranje
prve socijalističke države u svijetu — Saveza So
vjetskih Socijalističkih Republika.
U takvim uvjetim a održan je u Beogradu 20
do 23. ap rila 1919. godine K ongres u jed in jen ja na
kojem su se socijaldem okratske p artije jugosla
venskih zem alja ujedinile u socijalističku radnič
ku p a rtiju Jugoslavije (kom unista). U program
P artije ušli su i zahtjevi za jednakošću m uškara
ca i žena u radnom odnosu, za zaštitom trudnica
i m ajki, plaćenim porodiljskim dopustom , te stva
ran jem posebne k ontrole za zaštitu žena n a radu.
U okviru Osnivačkog kongresa SRPJ (k) odr
žana je i konferencija žena socijalistkinja. U S ta
tu tu ove k o nferencije rečeno je: »Kako je nastala
po treb a da se sve p roleterske p a rtije koje stoje
48
�na tem elju klasne borbe grupišu u jednu p artiju
u cijeloj Jugoslaviji, to je prirodno da se i svi po
krajinski ženski, do sada rasparčani socijalistički
pokreti skupe u jedan nerazdvojan pokret.
Žene socijalisti (komunisti) usvajaju m aksi
malni i minim alni program Socijalističke radnič
ke partije Jugoslavije (kom unista) i sm atraju sebe
dijelom p artijske cjeline. U isto vrijem e one is
ključuju svaku zasebnu organizaciju žena, a sebe
sm atraju izvršnim odborom u agitaciji i organizovanju žena«.
Statutom je uitvrđeno također da će se sekcija
žena form irati u pokrajinam a i p ri m jesnim orga
nizacijam a partije, da će List »Jednakost« biti or
gan centralnog sekretarijata i da će izlaziti i na
ćirilici i na latinici, te da će »glavni pravac rada
ženskih sekcija biti uzdizanje duhovnog horizonta
žena«.
U septem bru 1919. godine form ira se i drugi
pravac organiziranja žena. Naime, tada je došlo
do u jedinjenja građanskih ženskih društava i or
ganizacija u tzv. N arodni savez Srpkinja, H rvatica
i Slovenki. Ovaj savez karakterizirao je politički
konzervativizam i iluzije da se interpelacijam a
vladi mogu rješavati problem i društvene i politič
ke obespravljenosti žena. Sto više, savez se odre
kao čak i borbe za pravo glasa žena. Takva organi
zacija nije mogla zadovoljiti čak ni potrebe pro
gresivnog dijela građanskih žena, tako da se već
1923. godine form ira nova ženska organizacija tzv.
Feministička alijansa (koja kasnije m ijenja naziv
u Alijansu ženskih pokreta). Ovaj savez stajao je
na pozicijam a potpune političke neutralnosti i, iako
49
�je u nekim p itan jim a — k ao što je, npr. akcija za
opće p ravo glasa žena — bio pozitivno usm jeren,
nikad u svoje redove n ije privukao veći broj rad
nih žena i seljanki.
G odine n akon u je d in je n ja k arakterizira po
rast zapošljavanja žena. P rem a popisu stanovništva
iz 1921. godine u Jugoslaviji je bilo 270.000 žena
zaposlenih izvan poljoprivrede, 150.000 su bile rad
nice zaposlene u in d u striji ili zanatstvu, a 50.000
kućne pom oćnice.
Polet radničkog po k reta u godinam a nakon
u je d in je n ja obilježen je velikim uspjesim a KPJ na
općinskim izborim a 1920. godine, generalnim š tra j
kom željezničara 15. i 16. aprila 1920., nem irim a
seljačkih m asa, živom aktivnošću kom unista u
prvim sk upštinskim izborim a u Jugoslaviji, gene
ralnim štrajk o m slovenskih i bosanskih rudara,
snažnim razvojem sindikalnog pokreta, ali isto
tako i surovim policijskim i vojnim m jeram a mla
de kapitalističke države koja je sve svoje snage
angažirala d a ta j pokret uguši.
U ta b u rn a p rev iran ja uključivale su se i rad
nice. S udjelujući u štrajkovim a, pravile su »crveni
obruč« oko tvornice kako bi spriječile prodor
štra jk b re h e ra i policije, organizirale su prehranu
štrajk ača, ulazile su u sindikate. Sudjelovale su u
prvom ajskim proslavam a a radu različitih ku ltu r
nih dru štav a. Osim toga, žene radnice sudjelovale
su u ilegalnoj organizaciji »Crvena zvijezda« koja
je 1920. godine osnovana radi pružanja pomoći
uhapšenim kom unistim a i njihovim porodicam a.
K ada je osnovana »Crvena pomoć« one ulaze u nju,
vršeći iste zadatke.
50
�Analize tarifno-štrajkaških pokreta iz tog razablja ukazuju na izuzetno težak položaj zaposleih radnica. »U tarifnim ugovorim a i sporazumila postojale su posebne odredbe o plaćanju rada
ma koje su u pravilu bile 20—50% niže od plaća
idnika ukoliko su radile po satu ili u nadnici,
.'dino u radu na akord žene su bile izjednačene
m uškarcim a, no stvarna diskrim inacija vršila se
roz to što su postavljane n a slabije plaćena radna
ijesta, pa su i akordni cjenici za njih bili niži.
Revolucionarne sindikalne organizacije zalaile su se za izjednačavanje plaća žena i m uškarai. Tako, npr. u Sisku u Tvornici drvodjelske robe
nd ikat je u toku štrajk a 1922. zahtijevao »da se
laća žena, ako se već ne mogu izjednačiti b ar priliže plaćam a radnika. Stoga je postavljen zahtjev
i povišicom plaća ii to: za strojovođe 20%, radnie na strojevim a 50%, a žene radnice 80%. Čitav
iz sličnih prim jera postoji ii u Zagrebu, Varaždiu, Rijeci, Dugoj Resi itd.
30. decem bra 1920. godine vlada donosi Oblanu kojom je zabranjena K om unistička p artija
jgoslavije, sindikati, radnička štam pa, a ubrzo
akon toga donosi se i »Zakon o zaštiti javne bezijednosti i poretka u državi«, koji je komunističu aktivnost proglasio zločinom. KPJ prelazi u
egalmost. Njezino legalno djelovanje odvija se,
iko kratk o vrijem e, preko novostvorene Nezavise radničke p artije Jugoslavije i Nezavisnih sindiata. Pri rukovodstvu NRPJ form iran je Sekretariit žena sa zadatkom da okuplja radnice u borbi
i poboljšanje društvenog i ekonom skog položaja
idntih žena. Takav sek retarijat form iran je 8.
51
�m a rta 1924. godine i p ri NRPJ za H rvatsku i Sla
voniju, te je razvio dosta značajan propagandu
rad p reko postojeće radničke štam pe.
^
Iako je od 1922. godine bio na snazi Zakon c
zaštiti rad n ik a prem a kojem su žene uživale odre
đene olakšice na radu, (zabrana noćnog rada, za
b ran a rad a u rudniaim a, plaćeno bolovanje od dvt
m jeseca p rije i poslije poroda) zakonske odredbt
su se rijetk o poštovale. Poslodavci su otpuštali že
ne s posla čim bi prim jetili trudnoću da bi izbjegli
svoje obaveze prem a njim a, a žene su se u strahu
od sm an jen ja zarade i o tp u šta n ja s posla vraćale
n a rad i p rije isteka bolovanja. N esigurnost zapo
slenja, d isk rim inacija u plaćam a, izigravanje pro
pisa o 8-satnom radnom vrem enu ii zaštiti m aterin
stva upućivale su radnice na živu štrajk ašk u aktiv
nost. Kao ilu straciju tih događaja navedim o samo
neke naslove članaka objavljenih u radničkoj štam
pi tog razdoblja: »Ekonom ski položaj naših rad
nica«, » Š trajk u Domaćoj tvornici rublja«, »Štrajk
k ro jačk ih radnica«, »Divljanje poliaije u Osijeku«,
»Pokret rad n ik a ii radnica u Tvornici ulja u Kop
rivnici i njegova važnost za ob ran u 8-satnog rad
nog dana«, »Pakao u tvornici »Vuna« u Karlovcu«,
»Internacionalni ženska dan p ro le tarijata 8. mart«,
»Radnice i Prvi maj«, »67 dana štra jk a u Dugoj
Resi«, »Progoni i hapšenja u Zagrebu«, »Za spo
m enik drugarici Adeli Pavošević« itd.
Postojeće građanske p a rtije u staroj Jugosla
viji misu se posebno'izjašnjavale o političkim i eko
nom skim pravim a žena, a član 70. V.idovdanskog
ustava iz 1921. godine glasi: »O pravu glasa žena
odlučiti će se posebnom zakonom«. Taj zakon ni52
�ad nije donesen, a ista formulacija ponovljena je
i Oktroiranom ustavu iz 1931. godine, te je do
raja postojanja Kraljevine Jugoslavije ostala prano slovo na papiru.
Zbog ograničenih mogućnosti legalnog djeloanja žene komunisti tražile su putove za suradnju
s građanskim ženskim pokretom, pokrećući akcie na opismenjivanju žena i njihovu zdravstvenom
brazovanju. KoLiko je to bio velik problem goore i podaci popisa stanovništva iz 1931. godine
rema kojemu je 56,4°/o žena u Jugoslaviji bilo neismeno. Razlike u pismenosti žena bile su u pojeinim pokrajinama ogromne — u Sloveniji je bilo
,8% nepismenih žena, u Hrvatskoj 39,8%, u Srbi>78,7%, u Makedoniji 81,7%, u Bosni ■ Hercegoini 84%, a na Kosovu čak 93,9%.
Kada se govori o radničkom pokretu u Jugolaviji između dva rata moraju se istaći i njegova
itanja u rješavanju pojedinih pitanja s kojima se
usretao revolucionarnim otporom monarho-fašitićkoj diktaturi, masovnim uključivanjem radnika
seljaka u akcije Komunističke partije, nacional*
im pitanjem, pa tako i pitanjem masovnijeg ukljuIvonja žena u rad KPJ. Nedosljednosti u tretianju »ženskog pitanja« vidljive su u zanemarionju rada sa ženama i izdvajanju u poseban
ženski sektor« kojim treba da se bave samo žec. Na IV kongresu KPJ održanom 1928. godine
Drezdenu između ostalog donesena je i »RezoJolja po ženskom pitanju« u kojoj je konstalirao da je »u vremenu od 1921. do 1926. smanjen
dio muške radne snage za 8%, dok se udio
enskc radne snage povećao za 97%. Sada sač+si
�njavaju radnice oko 27% in d u strijsk o g p ro le ta
rijata Jugoslavije. P orast ženskog proleterskog
p okreta o čitu je se kako vidljivim sudjelovajem
u štrajk ašk im b o rb am a u zem lji tako i aktivno
stim a n ajb o ljih radnica u političkim akcijam a
K om unističke p a rtije (1. m aj, događaji u Zagrebu,
gerilski p o k ret u C rnoj Goni).
Im aju ći u vidu ulogu žene kao je ftin ije i sla
bije o rganizirane rad n e snage u produkciji, ju
goslavenska buržoazija n a sto ji d a m eđu njim a
učvrsti svoj položaj ne sam o p u te m te ro ra, nego
i putem širokog propagandnog rada. Ovaj rad
se vrši pom oću klerikalnih, dobrotvom o-odgojnih, fem inističkih i reform ističkih organizacija,
što im a za p o sljedicu d a su ogrom ne m ase žena
pod ideološkim i organizacionim u tjecajem b u r
žoazije.
KPJ je do sada potcjenjivala rad m eđu rad
ničkim i seljačkim ženam a, a ukoliko se taj rad
i vršio sm atran je u većini slučajeva specifičan
rad za žene. U slijed toga inicijativa aktivnog
ženskog p artijskog kad ra nije nailazila na do
voljnu potporu.
U tadašnjem tre n u tk u , n a pragu novog im pe
rijalističkog rata, jed an od glavnih zadataka KPJ
je da prid o b ije široke mase radnica i seljanki za
jedinstveni fro nt revolucionarne klasne borbe
radnika i seljaka i da potpuno usvoji Lenjinove
riječi: »da se m ase ne m ogu pridobiti za politič
ku delatnost a da se ne privuku n a politički rad
i žene« i da » trajnost revolucije zavisi od toga
u kojoj m jeri u njoj su d jelu ju žene«.
54
�N a K ongresu je zaključeno d a se p ri centrali
KPJ o rganizira kom isija za ra d m eđu ženam a i
da ti oblici tre b a ju p o sto ja ti i p ri ostalim p a rtij
skim rukovodstvim a, te da se u rad u sa ženam a
an gažiraju n ajsposobniji kom unisti.
Te je godine u Zagrebu p ri m jesnom p a rtij
skom rukovodstvu form irana posebna kom isija
za žene, u kojoj su osim drugarica radili i Josip
Broz Tito i Josip K raš.
Proglašenje m onarhističke d ik tatu re 6. ja
n u a ra 1929. godine značilo je potpuno uništenje
i p o sljed n jih o statak a buržoaskog dem okratizira
u Jugoslaviji. P ored kom unističkih zabranjena
su i sva nacionalna, politička i sindikalna udru
ženja, organizacije i stranke. U tom razdoblju
čak i građ an sk a ženska udruženja sm anjuju svo
ju aktivnost.
Početkom tridesetih godina K om unistička
p a rtija Jugoslavije ponovo se konsolidira, obnav
lja ju se p a rtijsk e organizacije, zauzim a pravilan
stav p rem a nacionalnom pitanju, agrarnom pi
ta n ju , sek taštv u i drugom . K om unisti se angaži
ra ju u rad u legalnih sindikata, radničko kulturn o u m jetn ičk im
društvim a, raznim sportskim
u druženjim a, u organizacijam a ženskog pokreta,
srednjoškolskim udruženjim a, »Seljačkom kolu«,
sveučilištim a i drugdje.
K ada je 1935. godine došlo do oživljavanja
parlam en tarn o g života u zemlji, form ira se na ini
cijativu i uz učešće kom unista, S tranka radnog na
roda, zapravo p reteča nešto kasnije form iranog
N arodnog fro n ta Jugoslavije. Time počinje druga
etap a u razvoju revolucionarnog radničkog pokre-
rs
�ta jugoslavenskih zem alja izm eđu dva rata, koju
k arak teriz ira m asovno o k u p ljan je radničkih slo
jeva i n ap red n e inteligencije u b orbi pro tiv fa
šizm a i rata. U tom p o k retu vidljivo je i m asovno
učešće žena.
U tjecaj žena intelektualki bio je vidljiv d
kroz relativno širok učiteljski p o k ret u H rvatskoj.
Taj p o k ret je obilježavala b o rb a za je d n ak u plaću
učitelja ii učiteljica, b o rb a protiv zakonskih o dred
bi po ko jim a u čiteljice mogu o stati u svojoj pro
fesiji je d in o ako se u d a ju za učitelja, b o rb a za n je
govanje nacionalnih k u ltu ra i tradicija. Na poseb
no snažan o tp o r ja v n o sti naišla je u red b a o ukla
n ja n ju svih u d atih žena iz državne službe »zbog
šted n je budžeta«, tako d a je vlada bila prisiljena
da je povuče.
1934. godine predstavnice Jugoslavije sudje
lu ju na S vjetskom kongresu protiv fašizm a i rata,
a 1936. godine pod rukovodstvom kom unista pro
vedena je široka ak c ija da žene dobiju pravo gla
sa. U ak ciji k o ju je vodio list »Žena danas« pod
parolom »Za m ir i slobodu«, p rikupljeno je više
od 600.000 p o tp isa žena i održano je preko 50 zbo
rova. U Zagrebu je na takvu zboru bilo 5.000 su
dionika, žena i m uškaraca, u Beogradu su održana
tri takva zbora, u L jubljani i drugim većim indu
strijsk im m jestim a također. Snažna politička obo
je n o st ovih akcija dovela je do potpunog rascjepa
izm eđu G rađanskog fem inističkog p o k reta i n a
p rednih žena Jugoslavije.
D olaskom d ruga T ita n a čelo K PJ 1937. godi
ne snažno oživljava d je latn o st p artije , angažm an
k om unista u sindikalnom p o k re tu kroz URSSJ,
56
�te posebno angažm an na oku p ljan ju svih progre
sivnih snaga u zem lji u borbi protiv fašizm a i ra ta
kroz N arodni front. N a poziv P artije om ladina i
žene uče se ru kovati oružjem , pohađaju bolničke
kurseve i p rip re m aju se za obranu zemlje.
U zaključcim a Zem aljskog savjetovanja KPJ
1939. godine kaže se: »Žene su glavna radna m asa
pozadine, je r o staju na njivi, na ulici, u porodici,
bez hranioca. Značaj rad a m eđu ženam a od sud
bonosne je važnosti zbog ratn e opasnosti«.
Godine neposredno p red izbijanje drugog svjet
skog ra ta k arak teriz iraju sve češće dem onstracije
zbog skupoće, m asovni štrajkovi u kojim a je 1938.
godine u H rvatskoj sudjelovalo 40.000 radnika,
tarifn i po k reti u kojim a je sudjelovalo 35.000 rad
nika, sve veće učešće žena u tim pokretim a, masov
ne proslave Prvog m aja, Osmog m arta, A ntiratnog
dana, om asovljenje Crvene pomoći, podrška špa
n jolskim borcim a, zahtjevi za savezom sa Sovjet
skom R usijom , m itinzi protiv ra ta itd.
P eta zem aljska konferencija KPJ koja je odr
žana u o k to b ru 1940. godine u Zagrebu ponovo
ističe značaj p artijsk o g rad a m eđu ženama. Kon
ferencija je k o n statirala da je u nekim partijskim
o rganizacijam a taj r a d zanem aren, te da »je po
trebno:
a) d a sve p artijsk e organizacije posvete naj
veću pažnju rad u m eđu ženama, osobito u sindi
k atim a i dru g im m asovnim organizacijam a;
b) za taj rad organizacije tre b a da odrede ne
sam o drugarice nego a drugove;
57
�c) d a p a rtijs k e organizacije posvećuju čim ve
ću p ažn ju ženam a iz rad n ičk ih i sirom ašnih ra jo
na i p ru žaju m oguću pom oć raznim savjetim a itd.
d) vodeći b o rb u za opća ženska građanska
prava, za o stv arenje za načela »za jed n ak i ra d je d
n ak a plaća« u preduzećim a, raznim u red im a itd , ko
m un isti tre b a ju u isto vrijem e suzbijati građanski
fem inizam k oji stv ara jaz izm eđu rad n ik a i rad
nica i im a cilj da o tu p i o štric u klasne borbe.«
P eta zem aljska k onferencija ista k la je, pored
pro b lem a rad n ica i problem e seljanki, službenica
i o stalih rad n ih žena, te je obavezala p a rtijsk e o r
ganizacije da rad e n a njihovu m asovnom uključi
vanju u redove bo raca pro tiv fašističkog rata.
M asovna p roslava 8. m a rta 1941. godine u Za
grebu, p rovedena u duhu ja č a n ja svijesti žena,
njihove b o rb en o sti, u duhu p ro te sta p ro tiv ra ta i
skupoće, pljačk e i ug n jetav an ja radničke klase,
bila je vidna m anifestacija u sp jeh a koje je im ala
K PJ u rad u m eđu ženam a pred sam rat. One su
m asovno sudjelovale i u d em onstracijam a 27. m a r
ta 1941. godine kada je vlada Cvetković — Maček
potpisala sporazum o p ristu p a n ju Jugoslavije T ro j
nom paktu.
ŽENE U NARODNOOSLOBODILAČKOJ BORBI
K ada se nakon nap ad a na K raljevinu Jugosla
viju 6. ap rila 1941. godine i dvanaestodnevnog ra
ta Jugoslavija ra sp ala na N ezavisnu državu H r
vatsku, dok su Sloveniju okupirali Nijem ci, Dal
58
�m aciju i C rnu G oru Talijani, a S rbiju i M akedoni
ju M ađari, N ijem ci i Bugari, K om unistička p ar
tija Jugoslavije ostala je jed in a politička p a rtija
k o ja je pozvala sve narode i narodnosti, sve pro
gresivne snage u zem lji na oružani ustanak.
U tu b orbu uključile su se i žene Jugoslavije,
radnice, g rađanke i seljanke. One su sudjelovale
u p o k retu o tp o ra u gradovim a, prikupljale oruž
je, san itetsk i m aterijal, prenosile p artijsk u štam
pu, organizirale štam panje i raspačavanje letaka,
skupljale priloge za ishranu uhapšenih i njihovih
porodica, pom agale prilikom prelaska u partizane,
vršile diverzantske akcije itd.
Kao p rim jere tog angažm ana navedim o samo
d je latn o st K ate Dumbović koja je poginula u ak
ciji za oslobođenje drugova iz ustaškog logora u
K erestincu, sabotažu na Glavnoj pošti u Zagrebu,
dem o n stracije žena Splita zbog oduzim anja živež
nih nam irnica, akcije u bolnici u Karlovcu, dje
latnosti sestara Zdenke i Rajke Baković i njihove
pogibije, Anke B utorac, Dragice K ončar i mnogih
drugih.
No, žene nisu samo sudjelovale u pokretu ot
p o ra koji je buktao svuda po okupiranoj Jugo
slaviji. Od samog početka ustanka one se uklju
ču ju kao aktivni borci u jedinice narodnooslobodilačke vojske. Tako je, na prim jer, VI lička divi
zija im ala u svojim redovim a više od 60.0 žena bo
raca, a 25. au gusta 1942. godine form irana je Prva
lička ženska četa, u septem bru iste godine Druga
ženska ,četa, veliki broj žena odlazi u IV, V i XI
kord u n ašk u brigadu, a u VI slavonskom korpusu
tokom ra ta se borilo 1670 partizanki. Omladinke
59
�i žene u k ljučene su u jedinice N arodnooslobodilačke v ojske kao borci, m itraljesai, bom baši, politički
kom esari, oficiri, no njihova je posebna aktivnost
bila vezana uz rad sa n itetsk ih službi u vojnim je
dinicam a, p artizanskim bolnicam a, organiziranje
preh ran e i san itetsk e njege n aro d a u zbjegovim a
i djece k oja su ostala bez roditelja.
Već u sam om p o četku ra ta , p rem a uputstvim a
K om unističke p a rtije Jugoslavije stvara se A ntifa
šistička fro n ta žena k o ja ulazi u sastav N arodnooslobodilačke fro n te sa zadatkom da aktivira što
veći b ro j žena u b orbi p rotiv o k u p ato ra i dom aćih
izdajnika, obuhvaćajući žene svih slojeva, bez ob
zira na njihovu političku, v jersku ili nacionalnu
p ripadnost.
Takvi in icijativni odbori AFŽ fo rm iraju se već
u jesen 1941. godine u Splitu; 21. V III 1941. godine
u D rvaru je o držana prva konferencija žena, k ra
jem godine se fo rm iraju inicijativni odbori AFŽ-a
K orduna, Like i B anije, a tokom 1942. u Slavoniji
(D aruvar, P akrac, Podravska S latina, N ovska itd).
Tako već to k o m prve ratn e godine iz rasta m reža
organiziranih aktiva AF2-a, veći broj kotarskih i
općinskih od b o ra, a u nekim po d ru čjim a i okruž
na rukovodstva. U decem bru 1942. godine održana
je u B osanskom Petrovcu Z em aljska konferencija
A ntifašističkog fro n ta žena Jugoslavije, a nakon
širokih političkih i organizacionih p rip re m a u ju
nu 1943. Prva k onferencija AFŽ-a H rvatske.
O rganizacije A ntifašističke fronte žena imale
su niz vrlo k o nkretnih zadataka: snabdijevanje
vojske hranom , odjećom , sanitetskim m aterijalom ,
briga o sm je štaju boraca i ranjenika, briga o pre
60
�h rani i p rihvaćanju naroda u zbjegovima, borba
protiv epidem ije tifusa i drugo, no jedan od najvažnijih zadataka bila je briga o prehrani naroda
i vojske. Pod parolom »Ni zrna žita okupatoru —
ni pedalj zem lje ne sm ije ostati neobrađen« for
m irane su rad n e brigade koje su pomagale u sjetvi
i žetvi. Poznate su akcije žena u Požeškoj kotlini,
koje su uz zaštitu vojske sam o u jednoj noći požnjele 300 vagona pšenice, akcije žena koje su u
dolini Raše noću škaram a rezale žito i u vrećam a
ga, p red sam im neprijateljem , odnosile, spasivši
tak o oko 700 kvintala žita za borce i narod.
Jedan od osobito značajnih zadataka AFŽ-a
bila je b riga za djecu koja su ostala bez roditelja
ili su im ro d itelji bili u borbi. U toku NOB-e os
novana su 83 dječja dom a s oko 2000 djece, 50
dječjih ob d an išta s oko 5000 djece, dva d ječja do
ma s 5000 djece, 25 in tern ata s 5000 omladine, a
oko 40 000 djece sm ješteno je po privatnim poro
dicam a.
K ada su se uporedo s vojnim akcijam a počele
fo rm irati narodno-oslobodilački odbori kao prvi
organi vlasti na oslobođenom teritoriju, žene Ju
goslavije prvi p ut u svojoj historiji dobile su pravo
glasa. U Crnoj Gori je već u danim a ustanka pro
glašena ravnopravnost žena i njihovo pravo da
b ira ju i bud u birane.
O izborim a za narodno-oslobodilačke odbore
piše »Žena u borbi« glasilo AFŽ-a za Liku: »Pred
stojeći izbori za narodno-oslobodilačke odbore
p red stav ljaju veom a važan politički događaj u ži
votu našeg naroda. Oni znače pravu prekretnicu
u gledanju n a n arod kao cjelinu. Na ranije izbore
61
�ni je su im ale p ris tu p a ni žene, n i velik dio om ladi
ne, ni vojska. Dan izbora znači p rek retn icu u živo
tu žene i n aših naroda, o tv a ra jo j političku školu
i pru ža m ogućnost da se razvija 1 osposobljava, da
b ira i bude b iran a. Mi žene, dokazujući da sm o
d o sto jn e tog p o vjerenja, m oram o obuhvatiti i ak ti
v irati sve srp sk e i h rv atsk e žene a tako kroz izbore
o stv ariti b o rbeno jedinstvo srpskog i hrvatskog
naroda«.
U feb ru aru 1942. godine V rhovni štab je donio
dva zn ačajn a d o kum enta — tzv. F očanske propise
— o zadacim a i u s tro js tv u narodnooslobodilačkih
o d b o ra i u p u tstv a za njihov rad n a oslobođenom
te rito riju . U tim dokum entim a podvučeno je da
žene im aju pravo da b ira ju i da bud u birane.
U izborim a za narodnooslobodilačke odbore
žene su b irale i bile birane. U D alm aoiji je 1942.
godine bilo iz ab rano 110 žena u NOO-e, a 1944. go
dine 965; a u Slavoniji je bilo oko 600 žena u NOO,
a više od 300 n a raznim civilnim dužnostim a.
N ačelo rav n opravnosti žena ugrađeno je i u
sve ak te koje donosi A ntifašističko vijeće n arod
nog o slobođenja Jugoslavije, spom injem o ovdje
posebno D eklaraciju o pravim a građana, kao i u
akte zem aljskih antifašističkih vijeća.
I po red svih bo rb i i napora u danim a rata, že
ne o rg an iziraju kulturno-prosvjetnu djelatnost,
k u ltu m o -u m jetn ičke priredbe, tečajeve opism enjavanja, zdravstvene tečajeve i si. O rganiziraju se
ta k o đ er d proslave 8. m a rta — na oslobođenom
te rito riju kroz različite priredbe, n atjeca n je u
raznim načinim a pom oći narodnooslobodilačkoj
vojsci, p rik u p lja n ju hran e i obuće, a na novooslo62
�bodenom te rito riju kroz raspačavanje prigodnih
letaka d p artizanske štam pe.
U m jesto režim i ran ja napora koje su žene ulo
žile u ra tu navodim o sam o neke podatke:
U narodnooslobodilačkoj borbi s oružjem u
ruci sudjelovalo je p reko 100 tisuća žena. Svaka
je četv rta poginula u borbi, 40 tisuća ih je ranje
no. 88 žena proglašeno je narodnim herojim a, ne
koliko tisuća nosi »Spomenicu 1941«, a tokom rata
preko 2000 su postale oficiri NOV. Više od 300 000
žena odlikovano je m edaljam a i ordenim a za hra
b rost, o rd en im a zasluga za narod, za razvijanje
b ratstv a i jed in stva itd.
620 000 žena pale su kao žrtve fašističkog te
rora, što čini više od 1/3 ukupnih gubitaka koje je
Jugoslavija im ala tokom rata.
Takvo učešće žena činilo je narodnooslobodilačku b o rb u u istinu svenarodnom . »Narodnooslobodilački p o k ret ne bi bio općenarodni da u nje
m u nisu, u istoj m jeri s m uškarcim a sudjelovale
i žene«. O cjenjujući ulogu i zalaganje žena u NOB-i
drug Tito je rekao: »Žene su unosile hum anost u
našu b o rb u i ona se prenosila i na sve naše borce.
Tako je u to k u rata čuvanje i spašavanje ranjeni
ka p red stav ljalo m oralnu obavezu svakog našeg
borca, n ju su baš žene unijele među nas. Taj
hum ani elem en t odigrao je ogrom nu ulogu u ja
čan ju borbenog m orala je r su naši ljudi znali da
će, ako b u d u ran jeni, biti sve učinjeno da se spasu.
K ćeri naših naroda stale su u prve redove narodnooslobođilačke vojske i partizanskih odreda
Jugoslavije. N aša pozadina je, više nego išta drugo
dokaz koliko su one svjesne ovog istorijskog m o
63
�m enta, k ada se odlučuje sud b in a čitavog čovje
čanstva, kad se odlučuje sudbina žena. Naše žene,
naše kćeri, m ajke, u če stv u ju s puškom u ruoi u
n aro d n o o slo b o d ilačkoj borbi. J a se ponosim što
sto jim na čelu arm ije u kojoj im a ogrom an broj
žena. Ja mogu kazati da su žene u ovoj borbi po
svom heroizm u, po svojoj izdržljivosti bile i jesu
na prvom m jestu i u prvim redovim a, i našim na
rodim a čini čast što im a ju takve kćeri«.
ŽENA U FEDERATIVNOJ NARODNOJ
REPUBLICI JUGOSLAVIJI
R atna raza ran ja opustošila su Jugoslaviju, gu
bici u stanovništvu iznosili su 1 700 000 m uškaraca,
žena i djece, odnosno više od 10% ukupnog stanov
ništva. I in ače n erazvijena priv red a bila je gotovo
u ništena, un ištene su bile saobraćaj nice, stam beni
p ro sto r, škole, zdravstvene ustanove.
M ilijuni žena i djevojaka sudjelovalo je u do
brovoljnim ak cijam a na obnavljanju porušenih
gradova ii sela, izgradnji škola, p u to v a i pruga, o r
g aniziranju d ječjih domova, školskih kuhinja, ob
novi poljo p riv rednih gazdinstava. Sve veći broj
žena zapošljava se u tvornicam a.
K ada je 1945. godine donesen p rvi Ustav FNRJ,
o zakonjena je je d n a od velikih tekovina narodnooslobodilačke borbe. U članu 24. kaže se: »Žene
su ravnopravne s m uškaraim a u svim oblastim a
državnog, p rivrednog i društveno-političkog živo
ta«.
64
�Suglasno ovom principu ukinuti su, do tada
važeći, zakoni još iz feudalnog doba (mnogoženstvo, nošenje zara i feredže), žene koje su navršile
18 godina staro sti dobile su pravo da b ira ju i da
budu birane, zakonski je norm irano načelo jedna
ke plaće za je d n ak rad, donesen je nov zakon o
b rak u prem a kojem žena raspolaže dijelom imovi
ne koju je u nijela u b rak i ravnopravno upravlja
onom im ovinom koju je zajedno stekla u braku,
utvrđeno je da b rak ne predstavlja nikakvo ogra
ničenje njenih građanskih prava, ženska djeca su
potpuno izjednačena s m uškom djecom u pogledu
nasljeđivanja, a djeca rođena van b rak a stekla su
isti pravni položaj kao ona rođena u braku. Isto
tako, doneseno je i novo radno i socijalno zako
nodavstvo prem a kojem »država naročito štiti in
terese m ajke i djeteta osnivanjem dječjih ustano
va i davanjem prava m ajkam a na plaćeno otsustvo
prije i poslije porođaja«. U zakonu o socijalnom
osiguranju rad nika i službenika iz 1950. godine
postoji nekoliko odredbi koje posebno beneficiraju ženu kod određivanja prava na starosnu pen
ziju kao i prava na porodičnu penziju koja joj
prip ad a poslije sm rti muža.
N ovostvorena narodna država osigurala je, da
kle, punu p ravnu ravnopravnost žena. Ostao je,
m eđutim , čitav niz problem a vezanih uz njihov
stvarni društveno-ekonom ski položaj. Navedimo
sam o podatke prem a kojim a su 1948. godine žene
čdnale sam o 24,53% zaposlenih u privrednim podu
zećima, od toga nekvalificiranih i polukvalificira
n ih radnica je bilo 51%, kvalificiranih samo 8%,
a visokokvalificiranih m anje od 2%. Iste godine
65
�sam o 15% učenica je pohađalo škole za kvalifici
rane radnike. N ešto je b o lja situ a c ija 'b ila u služ
b eničkim zan im anjim a, gdje je p o sto ta k zaposle
nih žena iznosio 40%, no, i one su bile u p ro sjek u
znatno slabije kvalificirane. U tom razdoblju sam o
32,9% od ukupnog b ro ja stu d en a ta na visokim ško
lam a i fak u ltetim a činile su žene.
Sve to govori d a je »žensko p ita n je u Jugo
slaviji« o stalo otvoreno i n akon p ro k la m iran ja
pravne ravn o p ravnosti, i to u onoj m jeri u kojoj
je stu p an j ekonom ske i k u ltu rn e razvijenosti om o
gućavao ženi da se zaposli, te da uskladi svoje rad
ne i p orodične obaveze.
66
�T rajnost revolu cije zavisi od toga u
k ojoj m jeri u n joj sudjeluju i žene.
Lenjin
��POLOŽAJ ŽENE U SUVREMENOM
JUGOSLAVENSKOM DRUŠTVU
Zaposlenost i zapošljavanje
Polazeći od stava da stvarna ravnopravnost
žene počinje zauzim anjem njezinog ravnopravnog
m jesta u procesu društvenog rada, razm atranje
položaja žena u suvrem enom jugoslavenskom dru
štvu započeti ćemo problemim a zaposlenosti žena
i zapošljavanja.
Prem a podacim a Saveznog zavoda za statisti
ku, na osnovu popisa stanovništva iz 1971. godine,
žene su činile 36% aktivnog stanovništva Jugosla
vije. U SR H rvatskoj njihovo je učešće nešto veće
i iznosi 38,5%, a u SR Sloveniji znatno veće —
43,5" „ od jugoslavenskog prosjeka.
Podrazum ijevajući pod aktivnim stanovništvom
sva lica u radnom odnosu, lica koja rade u regi69
�stri ranoj zanatskoj ili sličnoj ra d n ji ili n a poljo
privrednom im anju, o dnosno lica k o ja obavljaju
u kući neko zanim anje u cilju s tic an ja sredstava
za život, moguće je u tv rd iti kon stan tan , iako blag,
postotni p o rast učešća žena u perio d u nakon 1950.
godine. (1953 — 34«/o- 1961 — 35%, 1971 — 36%.). U
apsolutnim b rojevim a to je značilo p rek o petsto
tisuća zaposlenih žena više.
UČEŠĆE ŽENA U UKUPNOJ ZAPOSLENOST!
U SFRJ 1 (60. i 19 72 . GOD.
9
UKUPNO
PRIVREDA
Postojeći radni kontigent ženskog stanovni
štva i pored evidentnog n ap retk a u p o rastu zapo
slenosti, još nije u dovoljnoj m jeri iskorišten. N a
ime, tek je jed na trećina ženskog stanovništva u
70
�dobi od 17 d o 55 godina stvarno uključena u pro
ces društvenog privređivanja.
M ada se u pogledu zaposlenosti žena u poslje
d n jih d esetak godina mnogo toga prom ijenilo, ne
možemo b iti zadovoljni postignutim rezultatim a.
Uzrok ovoj, relativno niskoj zaposlenosti v je ro
ja tn o možem o tra žiti u činjenici da je žena tra d i
cionalno vezana uz ra d u dom aćinstvu, da društvo
nije u dovoljnoj m jeri prilagođeno zadovoljavanju
po treb a porodice — kao što su sm ještaj djece u
jaslice, d ječje vrtiće i produženi boravak u školi,
dru štv en a p re h ra n a i si., ali i činjenici da današ
nja razina prod uktivnosti ra d a u velikom b ro ju
radnih o rganizacija ne osigurava takav dohodak,
n aročito rad n icim a bez odgovarajućih kvalifikaci
ja, d a se ženi m aterijaln o isplati da svoj ra d u kući
zam ijeni radom u društvenoj proizvodnji. Ovo po
sljed n je posebno stoga što su usluge dječjih u sta
nova tako skupe, i što ih im a tako malo, da ne
mogu zn ačajn ije u tjecati na stim uliranje većeg
zapošljavanja žena.
U društvenom sektoru SR H rvatske žene su
1973. godine činile 31,5% zaposlenih.
Ukoliko p ratim o stru k tu ru p o dručja rada, vi
djeti ćem o da se žene pretežno zapošljavaju u
vanprivrednim djelatnostim a. Od ukupnog b ro ja
zaposlenih u 1973. godini u vanprivrednim djelat
nostim a SRH 62,4% činile su žene, dok je u priv
redi bilo zaposlenih sam o 31,5%. Analiza po gra
nam a d jelatn o sti ukazuje n a evidentnu tradicio
nalnu o rijen tiran o st žena n a pojedine grane kao
što su zdravstvena d jelatnost i socijalna zaštita,
službenička zan im anja u upravi i socijalnom osigu
71
�ran ju (preko dvije trećine zaposlenih). U privred
nim djelatn o stim a tako visoka zaposlenost žena
evidentna je jed ino u tekstilnoj in d u s triji 70,2%,
in d u striji du h an a 58,2%, grafičkoj in d u s triji 49,5%,
te in d u striji kože i obuće 64,0%.
Učešće žena u ostalim privrednim d je latn o sti
ma znatno je niže od ukupnog učešća u privredi.
Poljoprivreda i ribarstvo zapošljavaju 23,0% že
na, šum arstvo sam o 3,4%, građevinarstvo 10,2%,
saobraćaj 14,7%, zanatstvo 26,2%, a stam bena i
kom unalna d jelatn o st 16,6%.
Nagli razvoj uslužnih d je latn o sti u proteklih
desetak godina velikim dijelom zasnivao se na
ekspanziji zapošljavanja ženske radne snage. Da
nas je gotovo svaki drugi zaposleni radnik u tr
govini i ug o stiteljstvu u društvenom sektoru SR
H rvatske žena.
Takva nerav nom jerna d istrib u cija ženske rad
ne snage ima niz rep erk u sija kako na uvjete srica
nja dohotka u pojedinim granam a i grupacijam a,
lako i na pro sjek osobnih dohodaka koji p rim aju
žene radnice. N aim e, činjenica da veliki b roj odsustvovanja s posla zbog porodiljskog dopusta, bo
lesti djece i si. pada n a te re t radne organizacije
s jedne stran e značajno u tječe na razinu ostvare
nog dohotka, a s druge strane, u v je tu je potrebu
zapošljavanja znatno većeg b ro ja rad n ik a od b ro
ja koji se stv arno nalazi u procesu proizvodnje.
S kolikim se problem im a radne organizacije koje
zapošljavaju pretežno žensku rad n u snagu susre
ću govori i p rim jer tvornice »Nada Dimić« u k o
joj dnevno, uslijed p orodiljskih dopusta i bolova
nja odsustvuje 300 radnica, odnosno 1—20% od
72
�ukupnog b ro ja zaposlenih. A ngažirajući se na rje
šavanju ovih problem a, te ujednačavanju uvjeta
stican ja d ohotka ovisno o stvarnoj produktivnosti
rada sindikalna organizacija zastupa stanovište
da se troškovi vezani uz m aterinstvo, dakle biolo
šku rep ro d u k ciju društva, tre b a ju snositi solidar
no, te da ne bi sm jeli pasti isključivo na te ret rad
ne organizacije koja zapošljava pretežno žensku
rad n u snagu.
Ovakav o b jektivan položaj radnih organizacija
značajnim dijelom pridonosi pothranjivanju tra
dicionalno d isk rim iniranih stavova prem a zapoš
ljavanju ženske radne snage. N a ženu se gleda kao
na m anje rentabilnog radnika, skupog, neperspek
tivnog.
Odjel za dem ografska istraživanja In stitu ta
za d ruštvena istraživanja u Zagrebu u okviru pro
jek ta »Analiza dem ografskih uzroka i posljedica
društveno-ekonom skog razvoja u Jugoslaviji« pro
veo je k rajem 1969. godine anketno istraživanje o
viškovima radne snage u privredi Jugoslavije. Zbog
zanim ljivosti rezultata koji su dobijeni o proble
m im a p rocjene efikasnosti rada žena te vezano uz
to, p rak tičn e politike zapošljavanja, navodimo ne
koliko pokazatelja.
Na p itan je postoji li po m išljenju anketiranih
razlika u efikasnosti izm eđu rad a m uškarca i žene
istih kvalifikacija i da li prilikom zapošljavanja
daju p red n o st m uškim ili ženskim radnicim a,
58,7% an k etiran ih rad n ih organizacija izjavilo je
da ne postoje razlike u efikasnosti rad a m uškara
ca i žena. U građevinarstvu i zanatstvu većina an
ketiranih sm atra da <te razlike postoje. U trgovini,
73
�ugostiteljstvu i tu rizm u udio onih k o ji m isle da
razlike ne p o sto je iznosi 66%, u in d u striji 63%,
a najniži p o sto tak takvih je u proizvodnom zanat
stvu gdje iznosi nešto m a n je od 40%. U tom po
gledu po sto je i znatne razlike m eđu pojedinim re
publikam a. P red rasude p rem a efikasnosti rad a že
na u Sloveniji su najm an je — 72,6% an k etiran ih
sm atra da nem a nikakvih razlika, u H rvatskoj to
izjavljuje sam o 60%, a u S rb iji su ovako ispoljene
pred rasu d e najveće — sam o 53,5% sm atra da je
rad žene jed n ak o efikasan kao i ra d m uškaraca.
K ontrola ovih odgovora p rem a veličani po
duzeća, b ro ja zaposlenih žena, te visini dohotka
koji ostv aru je ra d n a organizacija n ije pokazala
da p o sto je statistič k i značajne razlike.
Ovi podaci nas s pravom upozoravaju n a to
da jak o velik b roj rad n ih organizacija ženski rad
' '».ira kao m anje efikasan.
U p rak tičn o j politici zapošljavanja ra d n e o r
ganizacije po k azuju još veću diskrim inaciju. Na
pitan je »Da li p ri novom zapošljavanju d ajete p red
nost m uškim ili ženskim radnicim a«, 56% anketi
ranih izjavljuje da daje p red n o st m uškarcim a,
6,3% ženam a, a sam o 37,7% podjednako tre tira
m uškarce i žene. G ledano p rem a granam a d je lat
nosti najpovoljniji tre tm a n zapošljavanja žena je
u trgovini, u g ostiteljstvu, turizm u u kojim a 66%
poduzeća p o d jednako zapošljava m ušku i žensku
radnu snagu. U in d u striji 60% poduzeća daje m u
škarcim a p red n o st p ri zapošljavanju, a sam o 30%
p odjednako tre tira m uškarce i žene.
Ovi podaci kao i svakodnevno p raktično is
kustvo rječito nas upozorava na to da, iako sm o
74
�davno usvojili princip da sam o r a d d rezultati ra
da o d ređ u ju društveni položaj svakog pojedinca,
žena je jo š d iskrim inirana u m ogućnostim a zapo
šljavanja, da i kad im a iste uvjete, istu pa čak i
veću kvalifikaciju teže nalazi m ogućnost da se za
posli, nego što to m ogu ostali radnici.
Zapošljavanje žena vezano je prvenstveno uz
rad n a m jesta na kojim a se zahtijeva ručni rad. Od
ukupnog b ro ja radnika u in d u striji koji rade na
radnim m jestim a lančano povezanog ručnog rada,
dvije trećin e su žene, n a stro jarsk o m radu je za
posleno 40% žena, na općim poslovim a svaki dru
gi rad n ik je žena kao i na poslovim a naučno-istraživačkog rada. N apom enim o, m eđutim , da na po
slovim a općeg rukovođenja radi sam o 4% žena
rukovodioca.
D osadašnje tendencije u zapošljavanju žen
ske rad n e snage prvenstveno u vanprivrednim dje
la tn o stim a i službeničkim zanim anjim a nastavlja
ju se i kad se p rate podaci o zapošljavanju m ladih
stru čn ih radnica.
Od ukupnog b ro ja pripravnika u radnim or
ganizacijam a van privrede 64,9% čine pripravnice,
i to prvenstveno one sa srednjom stručnom spre
m om (72,4%). U privredi SR H rvatske tek svaki
treći prip rav n ik je žena. Tc su prvenstveno dje
vojke koje se u k ljučuju u rad režijskih službi u
poduzećim a (42,7%), vrlo m alo je onih sa završe
nom školom za kvalificirane radnike (samo 21,3%),
a znatno raste učešće pripravnica s visokim struč
nim obrazovanjem (30,3%>). No, ovi podaci ukazuju
i na jed an d rugi proces, uvjetovan sve većim obuh
vatom m lade generacije srednjim , visokim i višim
75
�obrazovanjem . Naim e, novopridošle radnice znat
no su k v alific iran je od generacija radnica koje se
nalaze u proizvodnji desetak i više godina.
Iako su ženam a s odgovarajućim kvalifikaci
jam a i obrazovanjem načelno d o stu p n a sva rad n a
m jesta, kadrovska politika u radnoj organizaciji
se vrlo često vodi tako da se ženam a rijetk o po
vjeravaju odgovornija, složenija i bolje plaćena
rad n a m jesta. O tom e nam govore i podaci o uče
šću žena na rukovodećim radnim m jestim a u priv
redi i društvenim djelatnostim a. U osnovnim i
srednjim školam a, iako su nastavnici pretežno že
ne, za direk to re je izabrano sam o 8,4% — p reo sta
li d irek to ri su m uškarci, u zdravstvenim ustan o
vama gdje žene čine čak dvije trećine zaposlenih
samo 10,3% je izabrano na rukovodeća rad n a m je
sta, a u privrednim poduzećim a taj postotak 1972.
godine nije prelazio 0,9%.
Sve veća o rijen ta cija žena na zapošljavanje
vidljiva je i kroz podatke R epubličkog zavoda za
zapošljavanje, p rem a kojim a je tokom 1973. godi
ne preko 30 tisuća žena tražilo zaposlenje, što čini
56% od ukupnog broja. Poteškoće sa zapošljava
njem žena vidljive su, m eđutim , i kroz podatak
da je u ukupnoj s tru k tu ri osoba koje su se zapo
slile putem Zavoda žene čine 45%. P retežan dio
radnica prijav ljenih na ovom Zavodu prvi puta
je tražilo zaposlenje (69,2%); znatan b roj ih nije
im ao nikakve kvalifikacije. No, i m eđu p rijavlje
nim kvalificiranim rad n icim a nešto više od polo
vine su bile žene (53,9%).
Poteškoće s m ogućnostim a zapošljavanja zna
čajno su se odrazile i na odlazak radnica na pri76
�vrem eni rad u inozemstvo. Prem a popisu stanovni
štva 1971. godine, na rad u inozem stvo iz SR H r
vatske otišlo je preko 83 tisuće radnica, što znači
da je svaki treći radnik na privrem enom radu u
inozem stvu žena.
Zaštita na radu
Prem a odredbam a Ustava SFRJ i SRH, te po
stojećim zakonim a o odnosim a u udruženom radu
žene, posebno trudnice, porodilje i m ajke s m alom
djecom uživaju posebnu zaštitu. Ona se odnosi
na zaštitu od rad a na izuzetno teškim , odnosno
nezdravim poslovim a, plaćeni porodiljski dopust,
nižu staro sn u penziju, beneficirana radna m jesta,
zaštitu od noćnog rada.
No, upravo ovo posljednje, zaštita žena od
noćnog rad a izaziva niz praktičnih dilema o adek vatnosti zakonskih odredbi.
Brz tehničko-tehnološki razvoj i m oderniza
cija in d u strije zahtijevaju sve veću iskorištenost
proizvodnih kapaciteta, tako da sve veći broj rad
nih organizacija prelazi na rad u tri sm jene. Tako
zab ran a noćnog rad a postaje nož s dvije oštrice —
sm an ju je m ogućnost zaposlenja žena u mnogim
pogonim a s n ajsavrem enijom tehnikom , gdje rad
n ije težak a prih odi su veći. Čini se da stvarno po
stav ljan je problem a rada u sm jenam a nije toliko
vezano uz o tp o r žena da rade u sve tr i sm jene, ko
liko uz p o tre b u da se zaštite od opterećenja koje
im nam eću poslovi u kući. Radne se organizacije,
m eđutim , nisu okrenule problem im a rasterećenja
žena van radnog vrem ena, problem im a otvaranja
77
�dovoljnog b ro ja dječjih ustanova, prilagođavanju
njihova rad n o g vrem ena p o tre b am a zaposlenih
m ajki, razv ijan ju servisa za pom oć dom aćinstvu d
stv aran ju u v jeta za njihovom stvarnom dostupnošću i o b iteljim a s niskim p rim anjim a, razvijanju
d ruštvene p reh ran e i si.
Poseban p roblem p red sta v lja osiguravanje
trajn e, sistem atske i preventivne zdravstvene za
štite radnika, a u tom o kviru i zdravstvene zaštite
žena. Ilu stra tiv a n je p o d atak da je 1972. godine
sam o 14 rad n ih organizacija u SRH im alo vlastite
zdravstvene stanice, te da je udio preventivne m e
dicine rad a u njezinoj ukupnoj d je latn o sti tek
neznatan — od ukupnog b ro ja pregleda preventiv
ni pregledi čine tek 6%.
Podaci zdravstvene službe pokazuju d a žene,
s obzirom da u velikoj većini rad e n a zaštićenijim
radnim m jestim a, relativ n o rijetk o doživljavaju
nesreće na poslu, da su je d n ak o kao m uškarci pod
ložne različitim oboljenjim a, ali da zato gotovo
isključivo one preuzim aju brigu o bolesnim člano
vim a obitelji. Učešće tih bolovanja u u k upnim da
nim a bolovanja u 1971. godini nije prelazilo 3%.
Treba, m eđutim , p o d sjetiti na to da ovi globalni
podaci u p rak si p red sta v ljaju ii te kako velik p ro
blem u rad n im organizacijam a koje zapošljavaju
pretežno žensku rad n u snagu, te da posebno pred
s tavljaju veliko opterećenje zaposlenim ženam a s
m alom djecom , je r se vidno odražavaju na njihov
osobni dohodak. P ostavlja se, naim e, p itan je da
li ta obaveza žene — m ajke, obaveza koja proističe
iz njezine biološke funkcije, može i tre b a ostati
78
�isključivo njezina briga, te ne postoje li odgova
rajući načini da se putem solidarnosti barem dje
lom ično riješi alim entiranje ovih troškova.
Nagrađivanje prema radu
Jed n a o d osnovnih tekovina naše socijalistič
ke revolucije je pravo da se za jednak rad ostva
ru je je d n ak a zarada. Polazeći od tog načela, već
prvi zakonski ak ti o nagrađivanju rad n ik a elimi
nirali su, n a n orm ativnom planu, svaku diskrim i
n aciju u odnosu na rad žena i m uškaraca, rad ko
ji k arak teriz ira je d n ak a kvalificiranost i slože
nost posla, te je d n ak rad n i učinak.
čin jen ica je, m eđutim , da nas globalni stati
stički podaci u p u ću ju na po treb u da konstatiram o
da rad n o intenzivne grane i grupacije u kojim a se
žene p retežno zapošljavaju im aju, u cjelini, znat
no niži dohodak, d a niža razina ostvarenih osobnih
dohodaka žena, u cjelini, velikim dijelom izvire iz
njihove slab ije kvalifikacione stru k tu re , te u tje
caja bolovanja i porodiljskih dopusta na razinu
osobnog dohotka.
Željeli bi ovom prilikom ista k n u ti i specifičan
problem koji je vezan uz vrednovanje rada. Kroz
utvrđivanje startn e osnovice i težine uvjeta rada,
do sada, su posebno naglašavani oni elem enti rad
nog m jesta koji su vezani uz težak fizički napor, vi
soke tem p eratu re, djelovanje kem ikalija i si. Sa
vršenija teh n ik a i tehnologija svakim danom sm a
nju je bro j ovakvih radnih m jesta. Nove in d u strije
što se razvijaju bitno sm anjuju broj radnika koji
rade pod izuzetno teškim fizičkim uvjetim a. Au
tom atizacija, m ehanizacija, velike trake, razvoj
79
�precizne m ehanike i preciznog rad a uopće, u koji
se pretežno u k lju ču ju žene zah tijev aju i adekvat
no valoriziranje u v jeta ra d a koji m ogu b iti isto ta
ko iscrp lju ju ći iako se m a n ifestiraju na drugi na
čin — rad a kojeg obilježava izvanjski ritam trake,
m onotonija, izuzetno visoka k o n cen tracija pažnje
i si.
Na p o d ru čju p raće n ja politike nagrađivanja
p rem a radu u odnosu n a žene ovi statistič k i poka
zatelji nam ne d aju odgovore o tom e kakva se poli
tika raspodjele u radnim organizacijam a stvarno
vodi. Pokušat ćem o zbog toga in te rp re tira ti rezul
tate istraživanja V ladim ira O bradovića »Društveno-ekonom ski položaj zaposlene om ladine u priv
rednim i v anprivrednim d je latn o stim a SR H rvat
ske«, provedeno k rajem 1974. godine. K ako je
osobni dohodak rezu ltan ta stvarnog položaja rad
nika u procesu rada, to se i stan je u ovoj oblasti
može in te rp re tira ti isključivo u zavisnosti o ka
rak teru rad a i procjeni rad n ih m jesta n a kojim a
se žene zapošljavaju. Istraživ an je je vršeno tako
da se p ratilo izjednačene skupine m uškaraca i že
na prem a kvalifikacijam a, dobi, dužini radnog sta
ža i bračnom statu su , te tako da su izjednačene
radne organizacije prem a poslovnoj uspješnosti
(kao elem enti za izjednačavanje poslužili su doho
dak po UKV radniku, neto osobni dohodak i aku
mulacija). Istraživanje je pokazalo d a u s tru k tu ri
zaposlenih rad n ika i radnica s visokom stručnom
sprem om ne po stoje statičke značajne razlike u
odnosu na položaj u procesu rada, raspodjele oso
bnih dohodaka i ko rište n ju društvenog standarda.
Kod s tru k tu ra srednje stručne sprem e te razlike
postoje, no sam o u onim elem entim a koji su ve
�zani uz razlike u zanim anjim a (adm inistrativna
zanim anja i teh nička zanim anja), dok su kod stru
k tu ra kvalificiranih radnika evidentne razlike u
društveno-ekonom skom položaju žena u procesu
rada. Naim e, kvalificirane radnice su potisnute pre
m a pod ru čjim a rad a i radnim m jestim a na kojim a
se objektivno o bavljaju poslovi niže složenosti. Ilu
strativ an je pod atak da 41% anketiranih kvalifici
ran ih radnica sm atra da rad i na radnim m jestim a
k oja ne zah tijevaju p rim jenu stručnih znanja ste
čenih tokom školovanja, dok sam o 21% radnika
iznosi taj isti stav. Isto tako, u procjeni stupnja
sam ostalnosti koja je p otrebna za vršenje poslova
na postojećem radnom m jestu 38% žena sm atra
da im postojeće radno m jesto onem ogućava ispoljavanje odgovarajućeg stu p n ja sam ostalnosti (pre
m a 15% m uškaraca). Sto se tiče procjene moguć
n o sti nap red o v anja u profesiji, odnosno radnoj
organizaciji u kojoj radi, postoje isto tako zna
čajne razlike izm eđu m uškaraca i žena. Prirodno
je, dakle, da i razlike koje postoje u osobnim do
hocim a na ovom planu izviru prvenstveno iz nasljeđenih stereo tip ija u kadrovskoj politici rad
nih, napose proizvodnih organizacija, te da velik
b ro j žena tu situaciju nastoji prom ijeniti sticanjem o brazovanja kojim će se pom aknuti iz p ro
izvodnih s tru k a u stru k e u kojim a se njihov rad
o b jek tiv n ije valorizira.
Školovanje i stručno osposobljavanje
Jed an od osnovnih p reduvjeta stvarne dru
štvene i ekonom ske em ancipacije žena je njihova
osposobljenost za uključivanje u proces društve81
�nog rada. N aje lem e n tam iji vid te osposobljenosti
p red sta v lja svakako pism enost. P rem a popisu sta
novništva iz 1971. godine u starosnoj dobi od 10—
34 godine u SR H rvatskoj je bilo 27 tićuća nepis
m enih, što čini 3,2% stanovništva odgovarajuće
dobne grupe. Pretežni dio nepism enih su žene —
62%). Iako ovi podaci govore o tom , da problem e
n epism enosti stanovništva jo š nism o u potp u n o sti
riješili, m o ra se ukazati n a postignute rezultate u
razd o b lju od o slobođenja do danas, napose sa sta
n ovišta p o ra sta pism enosti žena. N aim e, njihovo
učešće u b ro ju nepism enih neprekidno se sm anju
je. U sta rijim dobnim grupam a žene čine 78% od
ukupnog b ro ja nepism enih.
Veliki n ap o ri naše društvene zajednice u prije ratn o m razd o b lju bili su usm jereni na razvoj
osnovnog ob razovanja djece. D anas je m oguće kon
s ta tira ti da u SR H rvatskoj ne postoje nikakve
razlike u obuh v atu osnovnim obrazovanjem izme
đu ženske i m uške djece. P roblem , m eđutim , p red
stav lja nedovoljno razvijeno osnovno obrazovanje
odraslih. Od ukupnog b ro ja nepism enih radnika
u SR H rvatskoj svaki treći nem a završenu osm o
godišnju osnovnu školu, a sam o šest tisuća pohađa
osnovne škole za obrazovanje odraslih. Žene čine
36,3% polaznika škola za osnovno obrazovanje
odraslih.
N ajveći b ro j žena uključenih u rad na d ru
štvenom sek to ru u SR H rvatskoj su radnici bez
ikakva stručnog obrazovanja. P rem a podacim a za
1971. godinu u našoj republici tailo je zaposleno
p rek o 90 tisuća nekvalificiranih, 50 tisuća polu
82
�kvalificiranih, te 43 tisuće .radnika s nižim struč
nim obrazovanjem .
KVALIFIKACIONA STRUKTURA ŽENA U
DRUŠTVENOM SEKTORU SRH
privreda
nekvalificiranih
78 280
polukvalificiranih
43 933
kvalificiranih
43 311
visokokvalificiranih
2 342
niže stručno obrazovanje 27 195
srednje stručno
obrazovanje
35 831
više stručno obrazovanje 2448
visoko stručno obrazovanje 4 451
neprivreda
15 085
5 793
1 692
153
15 838
33 525
11952
10 466
Izvor: SG SRH 1974.
Podaci iz tabele nas upućuju na zaključak da
ženski nekvalificirani rad postaje apsolutno do
m inantan u neprivrednim djelatnostim a (81,5%
nekvalificiranih radnika, 77,2% polukvalificiranih,
te 63,6% s nižom stručnom sprem om su žene), da
više od polovine radnika u privredi s nižom struč
nom sprem om čine žene, (35%, odnosno 37% ne
kvalificirane i polukvalificirane radnice), te da ta
ko niska razina stručne osposobljenosti m ora bit
no u tjecati i na razinu osobnog dohotka koji pri
m aju zaposlene radnice.
Ovi podaci nam isto ta k o ukazuju na činjeni
cu evidentnog prodora, u odnosu na raniji period,
ženske rad n e snage na rad n a m jesta koja zahtije
vaju sred n je stručno obrazovanje u privredi, te
na još izrazito nisko učešće žena u strukturi kva
83
�lificiranih i visoko kvalificiranih radnika. B itno
različita situ acija izm eđu priv red n ih i n eprivred
nih d je latn o sti je na planu zapošljavanja žena s
visokim stru čn im obrazovanjem . U privredi one
čine sam o 19% od ukupnog b ro ja radnika s viso
kim stru čn im obrazovanjem , a u društvenim d je
latn o stim a 39,3%.
Priliv m lade, školovane generacije svakako će
bitno u tjecati na izm jenu n e samo, ukupne kvali
ficirane stru k tu re zaposlenih, nego i na kvalifikacd84
�onu s tru k tu ru zaposlenih žena. Naime, već danas
je sto p a neposrednog nastavljanja školovanja na
kon završene osm ogodišnje škole vrlo visoka. U
SR H rvatskoj ona iznosi 93,4%, što praktično zna
či da gotovo svi završni učenici osnovnih škola
n astav ljaju svoje obrazovanje na drugom stup
nju. Od ukupnog b ro ja učenika u srednjim škola
m a 47% su djevojke.
Stv arn i problem , m eđutim , javlja se prilikom
njihova profesionalnog opredjeljenja. U općim
sred n jim školam a sam o 31% čine učenice, u gim
nazijam a 63,7%, u školam a za kvalificirane radnike
tek je d n u trećinu, u tehničkim i drugim stručnim
školam a sam o je d n u četvrtinu, dok se u ekonom
ske, adm inistrativne, upravne, medicinske, te ško
le za nastavnike praktično upisuje jedino ženska
om ladina.
Ovih nekoliko podataka evidentno ukazuje
na p o treb u razvijanja službi profesionalne ori
jentacije, te organiziranja kontinuirane i smišlje
ne profesionalne propagande i inform iranja, kako
kroz redovni nastavni proces, tako i kroz sred
stva javnog in form iranja, odgovarajuće publika
cije i si. Naim e, stvarna društvena em ancipacija
žena ne zasniva se sam o na uključivanju žena u
određene oblasti društvenog rada; ona može biti
jedino zasnovana na prevazilaženju postojeće tra
dicionalne podjele rada na isključivo m uška i
ženska zanim anja, te uključivanju žena u sve ob
lasti društvene proizvodnje.
Velik n apredak u poslijeratnom razdoblju uči
njen je i na uključivanju ženske om ladine na više
i visoke škole i fakultete. Od ukupnog b ro ja stu
85
�den ata na visokoškolskim ustanovam a u SR H r
vatskoj 44,4% čine žene. Iako su razlike po spolu
prilikom (izbora stu d ija znatno m anje nego što je
to vidljivo kod srednjoškolaca, one još postoje,
a napose se isp oljavaju u m alom b ro ju studentica
koje su se o p redijelile za studij tehničkih znano
sti. Na fak u ltetim a d ruštvenih nauka 55% čine
žene, na p riro d n im 57%, na m edicinskim 65%, dok
na um jetn ičk im akadem ijam a s tu d ira 43% žena,
na poljo p riv red nim 30%, a na tehničkim fakulte
tim a sam o 18%. V rijedno je napom enuti da je
učešće žena m eđu redovnim i izvanrednim stu
d en tim a podjednako.
Oprema popisu zaposlenog osoblja u društve
nom sek to ru , koji je izvršio R epublički zavod za
s tatistik u , moguće je u tv rd iti da velik b roj zapo
slenih rad n ik a radi na radnim m jestim a za koja
nem a odgovarajuće stru čn o obrazovanje. Analiza
ovih p o d atak a prem a spolu pokazuje da od uku p
nog b ro ja žena koje rade na radnim m jestim a vi
soke stru čn e sprem e svaka četv rta nem a odgova
raju će obrazovanje, a n a radnim m jestim a više i
sred n je stru čn e sprem e čak svaka druga. Isto tako
su veliki postoci radnica koje rade na visokokvali
ficiranim i kvalificiranim radnim m jestim a bez
odgovarajućeg stručnog obrazovanja. U tom po
gledu je znatno bolja situacija u neprivrednim d je
latnostim a, te što se tiče visokokvalifiranih i kva
lificiranih radnica i u trgovini i ugostiteljstvu
(svaka treća nem a odgovarajuće stručno obrazo
vanje). Ovaj problem nam eće još jednom pitanje
o tom e što se i koliko poduzim a da se zaposlene
žene uključe u neki od oblika obrazovanja uz rad
86
�kako bi stekle odgovarajuću stručnost za rad na
svom radnom m jestu.
U školskoj godini 1972/73, na području SR H r
vatske djelovale su 254 škole za obrazovanje odra
slih sa 29 575 polaznika. Tek svaki četvrti polaznik
je bila žena. Razloge tako niskog učešća žena u
ustanovam a za obrazovanje odraslih, i pored tako
evidentne p otrebe za doškolovanjem , najvjerojat
nije možemo tražiti u poteškoćam a zaposlenih že
na koje im aju porodicu da nađu dovoljno slobod
nog vrem ena za tra jn e i sistem atske oblike obra
zovanja. Podaci o politioi koju radne organizacije
vode na obrazovanju i osposobljavanju zaposlenih
pokazuju, naim e, da se velika većina radnika ško
luje bez ikakve pomoći — bilo u sredstvim a, za
školarinu, om ogućavanju rada u pogodnoj smjeni,
plaćenog odsustva za polaganje ispita i si. Takvim
odsustvom pomoći posebno su pogođene žene s
porodicom i m ajke.
Žene se, m eđutim , mnogo više uključuju u
različite oblike neškolskog općeg obrazovanja. Ta
ko je, npr. sem inare i tečajeve općeg obrazovanja
koje o rganiziraju radnička i narodna sveučilišta po
hađalo p reko 20 tisuća žena (50% ukupnog broja
polaznika), dok je tečajeve društveno-ekonomskog
i stručnog obrazovanja pohađalo samo devet tisu
ća žena (30% od ukupnog b rcja polaznika.)
žene u upravljanju i odlučivanju
Jedna od velikih tekovina socijalističke revo
lucije u Jugoslaviji je pravo žena da sudjeluju u
svim vidovima društvenog i političkog života zem
37
�lje, pravo da b ira ju i b u d u b irane u -sv e organe
sam o u p rav ljan ja i društveno-političke vlasti na
svim razinam a, pravo da su d jelu ju u vršenju svih
javnih funkcija.
Podaci o učešću žena na izborim a govore nam
o tom e d a žene svoje pasivno pravo, pravo glasa
ča, u p o tp u n o sti koriste. B itno drugačija je, m e
đutim , situ a cija ako usporedim o učešće žena u
b ro ju zaposlenih rad n ik a i njihovo učešće u stru k
tu ri o rg an a sam oupravljanja.
1972.
godine od 33 tisuće članova radničkih
savjeta, 5 840 su bile žene, što iznosi 17,3%, sam o
87 žena u SR H rvatskoj su bile p redsjednici rad
ničkih sav jeta (5,4%), a ista je situacija i u sasta
vu rad n ičk ih savjeta složenih organizacija u d ru
ženog rad a. Što više, tek m ali broj žena su člano
vi kolegijalnih organa upraV ljanja s izvršnim funk
cijam a (12,6%), dok ih m eđu direk to rim a radnih
organizacija gotovo ni nem a. 1972. godine od neko
liko tisu ća poduzeća u SR H rvatskoj, u sam o 18
žene su bile d ire k to ri. Ovakva situ acija slična je i
u o stalim rep u b likam a — osim u SR Sloveniji gdje
je svaki četv rti član radničkog savjeta žena.
R anije sm o naveli podatke o učešću žena u
u kupnom b ro ju zaposlenih u neprivrednim d je lat
nostim a, te k o n statirali da u nekim od njih, po
sebno zdravstvu, školstvu, socijalnom osiguranju
d o m in iraju zaposlene žene. No, njihovo učešće u
organim a sam o u p rav ljan ja upola je m anje od
učešća u stru k tu ri zaposlenih. Tako, npr. u savje
tim a rad n e zajednice u osnovnim i srednjim ško
lam a tek svaki tre ći član je žena, u savjetim a up
ravnih od b o ra zdravstvenih ustanova također, a
�m eđu rukovodiocim a ovih ustanova svaki deseti
je žena.
Ova, sam a po sebi, loša situacija još je nepovoljnija ukoliko se pro m a tra s tru k tu ra predstav
nika u tijelim a društveno-političkih zajednica, š to
više, može se kazati, da što je predstavničko tijelo
ud aljen ije od baze to je i učešće žena u njihovu
rad u m anje. M eđu odbornicim a općinskih skupšti
na u SR H rvatskoj p rije posljednjih izbora samo
7,1% su činile žene, od toga u općinskim vijećima
3,2% a u vijećim a radnih zajednica 11%. U Sabo
ru SR H rvatske i Saveznoj skupštini od ukupnog
b ro ja poslanika tek 8% su bile žene.
M oramo, m eđutim , napom enuti da ovako ni
sko učešće žena nije bilo karakteristično za sve
sastave sk u p ština i organe sam oupravljanja. U
ran ijem razdoblju učešće žena u najvišim organi
m a vlasti i radničkim savjetim a bilo je daleko
veće — 1962. godine čak svaki četvrti poslanik je
žena. Do značajnog sm anjenja dolazi tek u razdob
lju 1965— 1967. godine, tako da možemo tvrditi da
upo redo s oscilacijam a u društvenim samouprav
nim odnosim a, oscilacijam a u djelovanju društve
no-političkih organizacija, raste odnosno sm anjuje
se i učešće žena u sam oupravnim organim a i najvi
šim predstavničkim organim a vlasti. Drugim ri
ječim a, učešće žena u političkom životu jedan je od
evidentnih pokazatelja napretka demokracije i so
cijalizma.
N ajd rastičn iji prim jeri nedovoljog učešća že
na u tijelim a k oja se neposredno bave rješavanjem
problem atike za koju je žena posebno zainteresi
rana — ustanovam a za dnevni boravak djece, đač
89
�kim k u h in jam a, izgradnji i osposobljavanju obje
k ata za dnevni boravak djece, ig ralištim a i sp o rt
skim teren im a, te razv ijan ju odgovarajućih ob je
k ata uslužnih d je latn o sti za snabdijevanje građana
— dakle u savjetim a m jesnih zajednica 1972. go
dine u SR H rv atskoj sam o 3,1% su bile žene. K ako
sm atram o d a je d je latn o st m jesnih zajednica us
m jeren a n a rje ša v an je problem a g rađ an a u m jestu
stan o v an ja, vrlo je v je ro jatn o da bi veći angažm an
žena u svakodnevnom rad u m jesne zajednice b it
no prid o n io u b rzan ijem tem p u rje ša v an ja niza
p ro b lem a s k o jim a se susreće posebno zaposlena
žena.
D onošenje novog U stava SFR J i SRH i kon
s titu ira n je cjelokupnog društveno-političkog si
stem a n a delegatskoj osnovi p red sta v lja nov i kru
p an k o rak u razvoju socijalističkih sam oupravnih
odnosa, u realiziran ju p retp o stav k i da se odlu
čivanje u svim sam oupravnim s tru k tu ra m a u u d ru
ženom ra d u i društveno-političkim zajednicam a tre
ba zasnivati na stvarnim interesim a radnika.
U izborim a za delegacije udruženog rada u ra d
nim o rganizacijam a, m jesnim zajednicam a, općin
skim sk u p štin am a, S aboru SRH i skupštini SFRJ
značajno m jesto su zauzele žene, ne sam o kao dio
izbornog tijela, negoa kao izabrani delegati kojim a
je poklonjeno povjerenje da će moći i znati za
s tu p ati te interese.
Od ukupnog broja izabranih delegata u os
novnim organizacijama udruženog rada u zagre
bačkoj regiji 33,1% čine žene. N jihovo učešće va
rira u p ojedinim granam a a djelatnostim a, ovisno
o stvarnom učešću u ukupnom b ro ju zaposlenih.
90
�U d e le g a c ija m a r a d n ih z a je d n ic a ž ene č in e polo v i
n u č la n o v a . U G radskoj zajednici općina u Zagre
bu, s obzirom na veću stopu zaposlenosti žena, u
delegacijam a osnovnih organizacija udruženog ra
d a žene čine 38,2% članova, a u radnim zajednica
m a 48%.
Još je, m eđutim , izrazito nisko učešće žena u
delegacijam a m jesnih zajednica. U zagrebačkoj
regiji one čine sam o 10,9% izabranih delegata, dok
je u delegacijam a m jesnih zajednica užeg gradskog
p o d ru čja taj broj nešto veći — 17,2%, iako nedo
voljan s obzirom na učešće žena u ukupnom sta
novništvu.
UČEŠĆE ŽENA U OPĆINSKIM SKUPŠTINAMA
ZAGREBAČKE R E G IJE
% žena odbornika
Vijeće udruženog rada
Vijeće mjesnih zajednica
Društveno-političko vijeće
Ukupno
17.5
13.5
23,9
17,8
Iako m oram o konstatirati značajan napre
dak u povećavanju broja žena poslanika u općin
skim skupštinam a u odnosu na prethodno izbor
no razdoblje, ne možemo biti zadovoljni s posti
gnutim rezultatim a.
Slična situacija je i s izborom poslanika u
S abor SR H rvatske. U ukupnom bro ju delegata
Vijeća udruženog rada svaki Peti poslanik je že
na, u društveno-političkom vijeću je 17% žena,
a m eđu zastupnicim a općina samo 13%.
91
�P ri ra z m a tra n ju društvenog položaja žene u
sam oupravnom d ruštvu, n jezina učešća u odluči
vanju, u ra d u sam oupravnih organa i organa društveno-političkih zajednica, nije dovoljno ostati
na su m ira n ju postojećih statistič k ih pokazate
lja. Učešće žena u političkim i predstavničkim ti
jelim a m o ra se povezati sa stvarnim u tjecajem
rad n ik a na donošenje b itn ih odluka u procesu
o d lu čivanja n a razini rad n e, interesne, m jesne i
društveno-političke zajednice.
A ktivnije učešće žena u političkom životu
vezano je i uz njihovu idejno-političku osposob
ljen o st i razin u društveno-ekonom skog obrazo
vanja, što dru g im riječim a znači zahtjev da se
ovim oblicim a obrazovanja posveti posebna paž
n ja, zah tjev da se veći b roj žena uk lju ču je u raz
ličite sem inare, tečajeve i škole za idejno-političko obrazovanje.
P otreb n o je, osim toga, uložiti posebne n a
pore u pravilno vođenje kadrovske politike u
o rganizacijam a Saveza sindikata, pojedinih sin
d ik ata, Saveza kom unista i Socijalističkog saveza,
je r kao što pokazuju iskustva, stih ija na ovom
p o d ru čju daleko p rije rep ro d u cira p atrija rh a ln e
p red rasu d e, nego što ih uklanja.
Zaštita materinstva
P roblem i žene vezani uz njezinu biološku
fu n k ciju i m aterinstvo uživaju posebnu društve
nu zaštitu. Č injenica da je d je tetu do petog m je
seca života n eophodna stalna njega i p risu tn o st
m ajke, isk u stv a rad n ih organizacija da je kori
šten je skraćenog radnog vrem ena teško uklopiti
92
�u radni proces (u 1970. godini tek je syaka druga
m ajka k oristila to pravo) pa stoga vrlo često do
lazi do p rem ještaja žena na nepovoljnija radna
m jesta, kao i niz upozorenja na visoki postotak
izostanaka m ajki u prvoj godini života djeteta,
doveli su do prom jene zakonskih odredbi o po
ro diljskom dopustu i drugim pravim a radnica u
vezi s porođajem .
Novi zakon koji je prošle godine stupio na
snagu u tv rđ u je da radnica im a pravo na poro
d iljsk i do p u st od 180 dana neprekidno, s time,
da m ajka, ako sm atra da zbog općeg zdravstvenog
stan ja d je teta ili nem ogućnosti da na zadovolja
vajući način riješi njegovo njegovanje, može ko
ris titi dopust dok dijete ne navrši jednu godinu.
Taj dopust je, za porodice čiji mjesečni prihodi
ne prelaze 1500 dinara m jesečno po članu uže
obitelji plaćen po jednakom osnovu kao i do
p u st od 180 dana. Izričitim odredbam a zakona
radnica im a pravo nastaviti rad na radnom mje
stu na kojem je radila, a u slučaju ukidanja tog
radnog m jesta, na drugom radnom m jestu koje
odgovara njen o j stručnoj sprem i, kao i na osob
ni dohodak koji ne može bdti niži od osobnog do
ho tk a za rad na radnom m jestu n a kojem je radi
la p rije stu p an ja na porodiljski dopust, odnosno
p rije rasp o red a n a lakše poslove zbog trudnoće.
Žene, posebno m ajke, uživaju također i po
sebnu zdravstvenu zaštitu. Navedimo samo po
d atak da je u posebnim dispanzerim a i savjeto
valištim a za žene u 1971. godini bilo preko 550
tisu ća posjeta, od kojih su preko polovine bile
trudnice.
93
�Prilazeći p la n ira n ju porodice, kao važnom
elem en tu stv arne em ancipacije žena, naše zako
nodavstvo, kao i aktivnost stru čn ih , profesional
nih, p ro sv jetn ih , zdravstvenih i drugih instituci
ja u sm je ren a je prvenstveno na sve elem ente
zdravstvenog prosvjećivanja žena, te obrazovanja
i odgoja m lade generacije, kako bi se stvorili p re
du vjeti o slo b ađ anja stih ije i n a ovom planu, te
stv ara n ja porodice ko ja će se p rije svega zasni
v ati n a odgovornom odnosu prem a djeci.
D ječja za štita
B riga dru štvene zajednice za zaštitu djece
u sm je ren a je prvenstveno na njihovu zdravstve
nu zaštitu , nak nadu za o prem u novorođenčadi,
m a terijaln u pom oć obiteljim a s niskim prihodi
m a i djecom u vidu d ječjeg dodatka, brigu o iz
g rad n ji o b je k ata za neposrednu d je čju zaštitu
(jaslica, vrtića, igrališta, produženog boravka u
školi itd).
Z načajan oblik zaštite pred stav lja svakako
d o d atak na d jecu koji p rim aju obitelji s niskim
osobnim dohocim a. U 1968. godini u SR H rvat
skoj ovu pom oć koristilo je 186 tisuća obitelji,
a 1973. godine 144 tisuća. Do pada b ro ja koris
nika d o d atk a na djecu došlo je prvenstveno zbog
sp orijeg povećanja cenzusa p rihoda od stvarnog
povećanja p ro sječnih osobnih dohodaka po za
poslenom radniku.
U 1974. godini ova osnovica se ponovo pove
ćava, a povećava se i nom inalni iznos dodatka
po d je te tu i to ovisno o visini prihod a roditelja,
tak o da ukoliko p rim an ja ro d itelja iznose do
94
�552 din ara po članu porodice dječji dodatak iz
nosi 265 din ara po djetetu. Posebne beneficije
im aju djeca s jednim roditeljem — ukoliko pri
hodi iznose do 717 dinara po članu obitelji, dje
čji do d atak iznosi 383 dinara. Dječji dodatak je
p ostao tako jed an od najevidentnijih oblika soli
d arn o sti u sm jeren prvenstveno na pomoć poro
dicam a s niskim prihodim a, te sam ohranim m aj
kam a.
Jedan od najznačajnijih oblika pomoći za
poslenoj m ajci su dječje ustanove — jaslice, vr
tići, produženi boravak u školi — koje zbrinjava
ju djecu tokom vrem ena koje m ajka provodi na
poslu. Iako su u proteklih nekoliko godina po
stignuti značajni rezultati kako na planu izgrad
nje ovih o bjekata, tako i u većem obuhvatu dje
ce, oni jo š ne zadovoljavaju stvarne potrebe.
OBUHVAT D JEC E DJEČJIM USTANOVAMA
Broj ustanova:
Godina
o
3
u
>
a
S
D
j>
Broj djece u:
I
u
03
6
b0
t>
S3
>
1966.
1967.
1968.
1969.
1970.
1972.
17
16
19
27
348
344
371
381
393
419
356
354
388
397
412
446
411
802
1 359
1341
1546
2 408
21216
21 794
22194
23 385
25 300
34 441
21627
22 596
23 553
24 726
26 854
36 849
Indeks
1973/68
337
120
125
586
162
170
8
10
95
�Da je o b u h v at djece predškolskim odgojem i
o brazovanjem nedovoljan govore podaci prem a ko
jim a je u SR H rvatskoj jaslicam a obuhvaćeno
sam o 0,8% djece odgovarajućeg uzrasta, a 8,8%
p o h ađ a vrtiće. Razlike koje na planu neposredne
d ječje zaštite p ostoje m eđu pojedinim općinam a
u republici su znatne — od 105 općina u SR H r
v atskoj sam o sedam je im alo jaslice, a 88 vrtiće.
N apori ko je su pojedine općine i radne organiza
cije uložile u rje ša v an je problem a neposredne
d je čje zaštite vidljive su i kroz pod atke da je,
n p r. u K arlovcu od ukupnog b ro ja djece do treće
godine života 2% bilo sm ješteno u jaslice, u Ri
jeci 4,1%, Dugoj Resi 5,2%>, Z agrebu 5,3% i Puli
6,9%. Razlike u o b u hvatu djece u dobi od tri do
šest godina jo š su znatnije. Tako, npr. u O sijeku
18,2% djece odgovarajuće dobne skupine u k lju
čeno je u vrtiće, u O patiji 21,1%, u S plitu 24,5%,
u Zagrebu 23,0%, u Rijeci 31,2%, a na H varu
čak 66,9%.
U nedovoljno razvijenim općinam a jaslica
gotovo i nem a, a sam o 2,9% djece je sm ješteno u
vrtiće.
1^970. godine produženi boravak u školi bio
je o rganiziran u sam o 25 općina naše republike,
dok su školske k u h in je djelovale u 94 općina.
P roduženim b oravkom u školi 1971. godine bilo
je obuhvaćeno sam o 2,1% učenika. No, i tu je
situ acija b itn o različita u različitim općinam a
— dok je u D aruvaru bilo obuhvaćeno 2,3%, K r
ku 3,0%, R ijeci 7,4%, Puli 8,4%, u K utini i Za
grebu 10,2% djece je koristilo produženi boravak.
96
�U školskoj godini 1971/72. od ukupnog bro
ja osnovnih škola u SR H rvatskoj u 23,9% orga
n izirane su k uhinje s m liječnim obrokom , a u
10,8% škola kuhinje s potpunim obrokom. Od
ukupnog b ro ja srednjih škola u 10,1% djeluju
k uhinje s m liječnim obrokom a u 4,9% s potpu
nim obrokom .
P rem a analizam a socijalne stru k tu re koris
nika vrtića vidljivo je da trećinu čine djeca rad
nika, 59,6% djeca službenika i ostalih zanimanja,
a sam o 7,4% djeca poljoprivrednika.
Od ukupnog b ro ja djece u produženom bo
ravku 38,2% su djeca radnika, 37,3% djeca po
ljoprivrednika a 24,5% djeca službenika i ostalih
profesija.
N ajpovoljnija je stru k tu ra korisnika škol
skih kuhinja. Pretežan dio 41,1% su djeca radni
ka a 39,7% djeca poljoprivrednika.
U 1970. godini sam o 23 općine su uvele skalu
radi beneficirane cijene korištenja dječjih usta
nova, no zbog njihovih nepovoljnih karakteristi
ka sam o 5,3% korisnika se moglo služiti ovom
beneficijom .
Od kolikog je značaja organiziranje društve
ne brige o djeci govore nam i podaci prem a ko
jim a od ukupnog b ro ja zaposlenih žena u, npr.
grafičkoj in d u striji, svaka treća im a malo dijete,
a u kem ijskoj čak 78,2%, te da se među razlozi
m a zbog kojih se m ajke s m alom djecom ne za
pošljavaju na prvom m jestu nalaze poteškoće
oko zb rin jav an ja djece.
97
�Položaj žene i porodice u procesu
konstituiranja sam oupravnog društva
Iz ran ijeg izlaganja sm o vidjeli da se po ro d i
ca, točn ije rečeno b rak , u kapitalističkom dru štv u
tre tira kao je d n a od njegovih b itn ih in stitu cija
zasnovanih n a priv a tn o m vlasništvu i odnosim a
izm eđu ro d itelja i djece koji iz toga proizlaze.
U kidajući p riv a tn o vlasništvo n ad sredstvim a za
p roizvodnju, so cijalistička država u k id a i takvo
od ređ en je ^porodice, d efin iraju ći je kao institu
ciju koja je pod posebnom zaštitom države. Ta
ko država p reu zim a b rigu o nekim b itn im funk
cijam a p orodice — prvenstveno obrazovanju d je
ce, p red šk o lsk im u stan o v a m a, z a štiti m a te rin
stva, d ru štv en o m stan d a rd u , socijalnom i zdrav
stvenom o sig u ran ju , socijalnoj zaštiti i drugom .
Uzmimo kao p rim je r d ječje ustanove. D ržava se
ja v lja kao nosilac politike razvoja ove d je latn o
sti i k ao su b je k t ko ji za n ju osigurava sredstva.
O rije n tacija n a veću p ro d u k tiv n o st rada, inten
zivnije priv ređ ivanje, stim u lativ n iju politiku n a
građ iv an ja p rem a rezu ltatim a rada, dovela je do
p relije v an ja velikog dijela nacionalnog dohotka
u o so b n e dohotke. To je zahtijevalo svjesno sm a
n jiv an je investicione, a dijelom i opće potrošnje,
te stvorilo p o tre b u da se iz povećanog u d jela oso
bn ih do h o d ak a osig u ra p a rticip acija korisnika
za p o k riv an je cijene usluga d je čjih ustanova.
K om una se ja v lja kao p a rtia ip ije n t isključivo
ukoliko se rad ilo o porodicam a s niskim p riho
dim a koje te troškove nisu mogle podnijeti. No,
teško se p rih v aća pom isao d a i za d je čju zaštitu
tre b a o d v ajati dio osobnih dohodaka, da se rad
98
�i u ovim ustanovam a m ora zasnivati na ekonom
skoj računici. Zbog nerazriješenih m aterijalnih
odnosa d ječja zaštita sve više i više stagnira, a
rješen ja za njezin razvoj mnogi i nadalje vide u
državnim fiskalnim m jeram a kojim a će se pri
kupiti sredstva, te distribuirati za izgradnju
(centralno p lanirane) mreže dječjih ustanova.
Tako se na državu prebacuje cjelokupna odgo
vornost za stagnaciju dječje zaštite. Sličan pro
ces odvijao se i s osnovnim obrazovanjem , us
m jerenim obrazovanjem , te drugim oblicima bri
ge i pom oći zaposlenoj porodici.
Novi U stav SFRJ i SRH utvrđuje kao jedan
od osnovnih p rincipa da udruženi rad m ora ovla
dati svojim ukupnim dohotkom — dijelom koji
ostaje u sferi m a terijalne proizvodnje, ali i onim
koji izdvaja za zadovoljavanje svojih zajedničkih
potreba. Tako se veza između proizvodne i ne
proizvodne sfere počinje graditi na neposrednim
odnosim a ili p utem sam oupravnih interesnih za
jednica koje se zasnivaju na samoupravnom spo
razum ijevanju udruženog rada o vođenju politi
ke, dinam iai, p rioritetim a i sredstvim a za rješa
vanje zajedničkih potreba. Takva pozicija udru
ženog rad a znači pravo i obavezu da se u skladu
sa stvarnim p o trebam a radnika pokrene niz kon
kretnih ak cija u radnim kolektivima i komuni
koje će p rid o n ijeti rješavanju problem a s k°ji'
ma se susreće porodica u kojoj su oba roditelja
zaposlena. Zbog pothranjivanja iluzije da se vanj
skim sredstvim a — propisim a, zakonima i pore
zima — mogu tra jn o rješavati problemi neP°‘
sredne d ječje zaštite, osnovnog obrazovanja, pro
99
�duženog b o rav k a u školi i drugi, čitav niz ovih
d je latn o sti u p roteklom je razdoblju stagnirao.
Novii d ru štv en i odnosi o tv a ra ju i novu osnovu za
n ep o sred an angažm an udruženog ra d a n a njihovu
rješav an ju . O rije n tacija k o ju zastupam o i koja
je vezana uz načelo da se osnovne p o tre b e poro
dice m ogu i tre b a ju zadovoljavati prvenstveno
u kom uni, u m jestu stan o v an ja — dakle tam o
gdje su »na do hvat ruke« — ne isk lju ču je p o tre
bu da se, n p r. u rad n im organizacijam a u okviru
fondova zajed n ičke p o tro šn je izdvoje sredstva
za d je čje ustan ove ili druge ob jek te i nam jene
k oje će k o ristiti prvenstveno radnice u tim rad
nim organizacijam a. Takva o rijen ta cija zahtijeva
i o tv a ran je rad n og kolektiva prem a sredini u ko
joj d je lu je — m jesnoj zajednici, općini — kao i
p rem a sred in a m a u ko jim a živi pretežan b ro j
njihovih rad n ik a i radnica. A u pravo na tom pla
nu do sada je v rlo m alo učinjeno.
Ono što je u istin u b itno novo u koncepciji
zaštite p o rodice odnosi se upravo na to da sam o
u p rav n o sp o razum ijevanje i društveno dogova
ra n je p o staju glavna i osnovna sred stv a vođenja
po litike u ovoj oblasti, a udruženi rad , organi
ziran p u tem sam oupravnih in teresn ih zajednica
njezin osnovni kreato r.
U o b lastim a ko je zahvaćaju p rio rite tn a pod
ru č ja p o đ ru štv o vljavanja fu n k cija porodice for
m iraju se sam oupravne in teresn e zajednice za
d ru štv en u b rig u o djeci predškolskog uzrasta,
sam o u p rav n e in teresn e zajednice u o blasti os
novnog o brazovanja, sam oupravne in teresn e za
jednice u ob lasti u sm jerenog obrazovanja, te sa
100
�m oupravne in teresne zajednice u oblasti zdrav
stva i stam beno-kom unalne djelatnosti. Njihov
rad zasniva se prvenstveno na potrebi ugrađiva
n ja socijalističke solidarnosti, što znači da sred
stva za njihovu djelatnost odvajaju i oni koji se
ne ja v lja ju kao neposredni korisnici usluga. So
lid arn o st tako unosi u postojeću raspodjelu pre
m a rad u na svjestan sam oupravni način, izvjes
ne korektive koji je približavaju načelu raspo
djele prem a potrebam a.
Takav razvoj društvenih odnosa znači i su
štin sk i drugačiji p ristu p pitanjim a društvenog
položaja žene. Suština se svodi na novi tretm an
problem a koji su se do sada doživljavali i tre
tirali kao specifični problem i žena. To, međutim,
nisu više specifični ženski problemi, to su dru
štveni problemi, u čijem rješavanju treba da su
djeluje cjelokupno društvo. 0 ulaganjim a u m a
terijaln u osnovu djelatnosti ustanova za zbri
n javanje i odgoj predškolske i školske djece, ob
razovanje i osposobljavanje žena uz rad, plani
ran je porodice itd. u velikoj m jeri ovisi i angaž
m an žene u procesu rada i sam oupravljanja, da
kle p ro duktivnost sredine u kojim a žena radi.
Te investicije, dakle, postaju najdirektnije in
vesticije u buduću produktivnost i, u krajnjoj
liniji, u budući nacionalni dohodak.
K ada se raspravlja o problem u žene u našem
sam uopravnom socijalističkom društvu ne bi se
sm jelo zaboraviti da njezinu osnovnu poziciju
o dređuje položaj koji im a radnička klasa u pro
cesu ra d a i sam oupravljanja. Žene radnice, kao
njezin integralni dio dijele sudbinu ostalih rad
101
�nika u p ro cesu rada, u procesu raspodjele i na
planu u p rav ljan ja sredstvim a izdvojenim za za
jed n ičk e po treb e. N aglašavanje prav a učešća sva
kog rad n ik a u rasp o d je li im a poseban značaj za
ženu k ao m ajk u , je r jo j om ogućuje da sudjeluje
u o d lu čiv an ju o u sm je rav an ju d ijela viška rad a
u p rav o tam o gdje se razrješav aju b itn i problem i
p orodice — škole, d je čje ustanove, bolnice, stam
ben a izg rad n ja, u rb a n istič k a rje še n ja i si. Znači,
ženin rad p o staje dvo stru k o važan — on je važan
za n ju kao ličnost, je r se n a to m ra d u po tv rđ u je
kao rav n o p rav ni g rađ an in socijalističkog d ru
štva, i kao m ajk u , je r jo j om ogućuje da sudjelu
je u k re ira n ju politike rad n e organizacije, m jes
ne zajednice i kom une p rem a odgoju i obrazova
n ju svoje djece, te drugim p itan jim a k o ja rje ša
vaju d ru štv en i položaj porodice.
102
�S avez k om un ista i Savez sindikata
treba da se izbore da se putem
sam oupravnih dogovora dosljednije
realiziraju načela našeg
socija lističk o g društva u dječjoj
zaštiti i položaju porodice.
Tito
��AKCIONI PROGRAM SINDIKALNE
ORGANIZACIJE NA RJEŠAVANJU PROBLEMA
ZAPOSLENE ŽENE
Kao što sm o vidjeli iz dosadašnjeg izlaga
nja, problem i zaposlene žene zadiru u vrlo razli
čite sfere — od onih vezanih uz dohodovne od
nose, k adrovsku politiku, osobni i društveni stan
dard, zaposlenost i obrazovanje, do onih koji su
vezani uz socijalnu politiku i društvenu zaštitu
djece i porodice. U program skim dokum entim a
II kongresa sam oupravljača, V II kongresa Save
za S in d ik ata Jugoslavije i IV kongresa Saveza
sin d ik ata H rvatske nalaze se i osnovni stavovi o
tom e kako, d n a kojoj osnovi treba rješavati pro
blem e zaposlenih žena u slijedećem razdoblju.
O bzirom da se na tim dokum entim a bazira cje
lokupna d je latn o st sindikalne organizacije, do
nosim o k raće izvode iz usvojenih tekstova re
zolucije.
105
�II KONGRES SAMOUPRAVLJAČA JUGO
SLAVIJE u rezoluciji o iz g rad n ji dohodovnih od
nosa i p o litike do h o tk a k o n statira:
» N eriješeno p ita n je alim e n tiran ja troškova
m aterin stv a zaposlene žene je ste je d an od uzroka
tra jn e razlike u uvjetim a stic an ja d o hotka radnih
organizacija n aro čito onih koje zapošljavaju ve
ći b ro j žena.
Z adatak je udruženog ra d a i društveno-političkih zajed n ica d a u p la n ira n ju u v je ta cjelokup
ne rep ro d u k cije d ru štv a sistem atsk i razriješi alim e n tira n je ovih troškova biološke rep ro d u k cije
kao opće d ru štvene potrebe, polazeći od osigu
rav anja zaposlenoj ženi je d n ak ih uvjeta ra d a i
rasp o d jele d o h o tka p rem a radu«.
U R ezoluciji o izgradnji sam oupravnih odno
sa u rad n o j zajednici stoji: »Kongres ističe po
tre b u da se u svim oblicim a udruženog rad a afir
m ira i razvija p ra k sa sve većeg učešća žena i
m ladih u rad u sam oupravnih organa i savlada
vanja o tp o ra k oji se u vezi s tim javljaju«, a u
R ezoluciji o kadrovskoj politici u organizacija
m a udruženog rada: »Na izborne funkcije tre b a
p rim jen jiv ati princip ro ta cije im ajući u vidu po
treb u za većom zastupljenošću svih s tru k tu ra
radnika, a posebno žena i om ladine«.
Stalni naučno-tehnološki progres, uvođenje
au to m atizacije i p rim jen a naučnih rezultata u
o b lasti rad a i privrede o tv a raju nove m ogućno
sti i zahtjeve u pogledu prilagođavanja i m ije
n ja n ja u v jeta ra d a i zaštite rad n ik a n a radu. Po
treb n o je da organizacije udruženog ra d a i n ji
hove stru čn e službe u okviru svojih planova raz
106
�voja predvide m jere za poboljšanje uvjeta rada
i zaštite rad n ik a na radu, kao i da osiguraju nji
hovo dosljedno realiziranje »Zaštita žena, omla
dine i invalida m ora naći mnogo više m jesta u
sistem u i p rak si zaštite na radu«. (Rezolucija o
uvjetim a rada, radnoj sposobnosti i zaštiti rad
nika n a radu.)
Za bržu rad nu i društvenu em ancipaciju žena,
naročito ja čan je njihove socijalne sigurnosti, po
trebno je stv arati uvjete za ravnopravnije učešće
žena u rad u i sam oupravljanju. Prije svega, ne
o phodno je efikasnije rješavati problem e poro
dice i zaposlene žene, posebno majke, kao i brže
razvijati sve oblike društvene brige o djeci.
K reiran je politike društva prem a porodici
na osnovam a sam oupravnog sporazum ijevanja i
društvenog dogovaranja radnih ljudi u organiza
cijam a udruženog rad a i društveno-političkih za
jed n ica (republika, općine i m jesne zajednice)
u k lju ču je p lan iranje i koordinaciju organizacije
zadovoljavanja životnih potreba suvremene po
rodice u zaštiti djece, odgoju i obrazovanju, zdrav
stvenoj zaštiti, pla n iran ju porodice, prostornom
plan iran ju , stam benoj politici, kulturi stanovanja.
K ongres se posebno zalaže za razvijanje dru
štvene zaštite i odgoja djece, iznalaženje novih
m ogućnosti za jačan je m aterijalne osnove dječje
zaštite p utem sam oupravnog dogovaranja i su
rad n je rad n ih ljudi i prilagođavanje oblika dječje
zaštite potreb am a djece, porodice i društva; za
puni obuhvat stanovništva osnovnim obrazova
njem , za širenje i ujednačavanje uvjeta obrazova
nja om ladine i već zaposlenih, kao i za takve pro
107
�m jene u ob razo vanju koje će o sig u rav a ti'd a se ono
što više povezuje s procesom ra d a i o stv aru je p er
m an en tn o u to k u cijelog radnog vijeka čovjeka,
om ogućujući tim e rad n im lju d im a sticanje i po
većanje stru čn e sprem e kao jednog od b itn ih uvje
ta za veći osobni dohodak i sta n d a rd uopće; po
sebnu p ažn ju tre b a posvetiti obrazovanju žena s
obzirom na to da su one najviše zastupljene m eđu
licim a bez ob razovanja i adekvatnih kvalifikacija.
U Rezoluciji o osobnom i društvenom stan
d ard u sto ji tak o đer: »Kongres ukazuje na značajne
m ogućnosti koje p o sto je u rad n im organizacijam a
za povećanje opće razine društvenog stan d a rd a ko
ji se osigurava u okviru rad n ih organizacija, in
teresn ih i d ruštveno-političkih zajednica.
To se p rvenstveno odnosi na k o rište n je vla
stitih i ud ru žen ih sredstava zajedničke p o tro šn je
za stanove, d je čju zaštitu, d ruštvenu ishranu, go
dišn je odm ore, rek rea ciju i k u ltu rn i život«.
Zalažući se za stv ara n je tra jn ih u v jeta za brže
zapošljavanje u slijedećem razdoblju, u Rezoluciji
o politici zaposlenosti i zapošljavanja kaže se: »U
okviru takve p o litike zapošljavanja tre b a se zalo
žiti i za rav n o m jernije radno angažiranje žena i
njihovo ad ekvatni je uključivanje u sve oblasti d ru
štvenog rad a, a pro tiv svake diskrim inacije prili
kom zapošljavanja žena.
To p odrazum ijeva veći i rav n o m jern iji obuh
vat žena i ženske om ladine svih v rsta obrazo
vanja, sv estran iju i usk lađ en iju profesionalnu o ri
je n taciju p rem a p o tre b am a privrednog i d ru štv e
nog razvoja«.
108
�V II KONGRES SAVEZA SINDIKATA JUGO
SLAVIJE održan u novem bru prošle godine u Re
zoluciji o osnovnim pravcim a aktivnosti sindikata
k o n statira da će se »sindikat posebno zalagati da
se stv araju širi uvjeti za bržu radnu, sam oupravnu,
o biteljsk u i opće društvenu em ancipaciju žena«,
dok se u R ezoluciji o zadacim a sindikata na una
p ređivanju zdravstvene zaštite, zdravstvenog i mirovinsko-invalidskog osiguranja kaže: »Sindikati
će se i dalje zalagati za stalno unapređivanje za
štite m aterin stva n a najširim osnovam a solidar
nosti. A ngažirat će se na iznalaženju povoljnih
rje še n ja u svim vidovima zaštite ove funkcije —
zdravstvenoj, radnoj, socijalnoj, kao i u razvoju
d ruštvene brige o djeci. S indikati će neposredno
rad iti na stv aran ju i proširivanju uvjeta da žene,
posebno m ajke i trudnice, ne rade u noćnoj sm je
ni; da u cilju zaštite m aterinstva m ajke s djecom
do određenog uzrasta i trudnice ne rade na radnim
m jestim a štetnim po zdravlje; da se poboljša so
cijalni i m aterijalni položaj žena za vrijem e odsustvovanja zbog materinstva.«
D ruštvenu brigu o djeci treba razvijati u prav
cu obuhvata sve djece, posebno djece zaposlenih
obitelji. Sindikati će se naročito zalagati za brži
razvoj neposredne dječje zaštite odnosno za veći
o b uhvat djece zaposlenih obitelji dnevnim borav
kom, društvenom prehranom i si.
IV KONGRES SAVEZA SINDIKATA HRVAT
SKE posvetio je posebnu pažnju problem im a dru
štvene brige o djeci i porodici. U tekstu usvojene
R ezolucije stoji:
109
�»S obzirom n a za o stajan je društvene brige o
djeci, što u tječe i na d ruštveni položaj žene, njen
dohodak, obrazovanje i angažiranost u sam ouprav
nom odlučivanju, K ongres obavezuje sve sindikal
ne o rganizacije da se u svojoj aktivnosti izbore
za slijedeće:
— D ruštvena briga o djeci, a posebno p ro g ra
mi o dgoja djece predškolskog uzrasta, m o raju
o stv ariti p ro k la m iran i princip jednakog s ta rta sve
djece u život, neovisno o ekonom skom statu su
porodice. Oni m o ra ju osigurati razvoj ustanova
za njegu, zaštitu i obrazovanje predškolskog d je te
ta, o siguravanje p reh ran e djece, te p ro širiti orga
nizirani d ru štv eni u tjecaj i na slobodno vrijem e
učenika kako bi se p ridonijelo njihovu svestranom
razvoju.
Zbog realiziran ja planova društvene brige o
djeci i porodici rad n i ljudi će se udruživati u sa
m oupravne in teresne zajednice društvene brige o
djeci, za koje će se sindikati tra jn o zalagati, p ra
titi njihov ra d i u sm je rav ati ga.
Program i pom oći zaposlenoj m ajci u k lju ču ju
neke pogodnosti za m ajku putem posebnih zdrav
stvenih ustan o v a ili usluga za njegu dojenčadi i
male djece kada je to potrebno; njegu, odgoj, ob
razovanje i za štitu predškolskog d je te ta putem
dnevnih, tjed n ih , a posebno noćnih jaslica i vrtića;
kućnu ili stacio narnu dnevnu njegu bolesnog dje
te ta uposlenih ro d itelja ukoliko je to u interesu
proizvodnje; sezonske ustanove za djecu sezon
skih rad n ik a i drugih korisnika; ljeto vališta i zi
m ovališta za djecu; p ro širen je obuhvata predškol
skim odgojem , razvoj rekreativnih o b jek ata za
110
�igru i razvoj djece; pom oć u zbrinjavanju djece li
šene ro d iteljsk og stara n ja; posebne program e za
djecu o m etenu u duševnom i tjelesnom razvoju i
stv aran je u v jeta za ujednačavanje razvoja te dje
ce, te napose form iranje društvenog korektiva ci
jene k o rišten ja svih ovih oblika usluga porodici.
D ruštveni napredak postavlja opsežne zadat
ke p red sin d ik at n a planu obrazovanja iznad os
novnog koje, pored brige o većoj funkcionalnoj
usm jeren o sti obrazovnih program a treba biti us
m jereno i na uvjete cjelokupnog form iranja lič
nosti i socijalnog razvoja učenika. Stoga se udru
ženi rad zalaže za takvu proširenu ulogu škole
koja u k lju ču je pored školskih kuhinja i produlje
nog, odnosno cjelodnevnog boravka u školi, i od
ređene u tjecaje u slobodnom vrem enu učenika,
određene korektive u cijeni korištenja svih pro
gram a koji su u interesu svestranog razvoja uče
nika, što će reći pravo na besplatne udžbenike oddređemim k ategorijam a učenika, prijevoz učenika,
stipendije i kredite.
K ako bi se sve to realiziralo treba omogućiti
da se sve sredine u društvu jednako angažiraju u
realizaciji što šireg obuhvata djece svim ovim re
dovnim i dodatnim oblicim a odgoja i obrazova
nja, te d ruštvene brige o djeci.
U tom pravcu sindikalne organizacije će na
stav iti organiziranu akciju u predlaganju konkret
nih program a izgradnje dječjih vrtića i drugih ob
je k ata za djecu, te se putem solidarnosti zalagati
da općinske skupštine oslobode investitora dječjih
jaslica, vrtića, škola, slobodnih površina i drugih
o b je k ata p laćan ja punih cijena lokacija za nave
li !
�den u n am jen u , zalagat će se za p otpisivanje sa
m o upravnih sp o razum a u ko jim a će-se regulirati
p itan je visokih troškova izgradnje ovih o b je k ata
kao p itan je je ftin ije, funkcionalni je i brže izgrad
nje svih v rsta u stanova za djecu.
S in d ik ati i osnovne organizacije udruženog
rad a će se, u dogovoru sa svim in teresn im zajed
nicam a koje u svojim p ro g ram im a o b avljaju dio
poslova što se odnose n a cjelokupan p rogram udo
voljavanja p o tre b a porodice, zalagati da se ti p ro
gram i realiziraju u što širem opsegu, te da b u d u
usm jeren i posebno n a rje ša v an je osnovnih p o tre
ba porodica s djecom . S indikalne organizacije se
obavezuju da razm o tre p ostojeće k rite rije done
sene na svim razinam a o p rio ritetim a u zadovo
ljav an ju osnovnih p o tre b a porodica, a posebno
m ogućnosti p o v oljnijih u v je ta rje ša v an ja stam b e
nih p ro b lem a m ladih porodica s djecom , sam ohra
nih ro d itelja s djecom i porodica s djecom om e
tenom u fizičkom i psihičkom razvoju. S indikat
je dužan da p ra ti da li su te p otrebe ugrađene u
planove o brazovanja, norm ativne ak te rad n e or
ganizacije te da p ra ti d a li se sam oupravni spora
zum i s trik tn o p o štu ju , d a li se p o štu je M eđuna
ro d n a konvencija o za štiti žena i Zakon o zaštiti
na rad u , noćnom rad u žena, o stvarivanje prava u
vezi s p orodom i drugo.
Izd v ajan je poslova dom aćinstva iz porodice
nije sam o u in teresu žene, nego je uzročno vezan
s razvojem privrede, koja nem inovno nam eće no
ve odnose u porodici. Tehnološki razvoj privrede
i stv aran je novih p rivrednih grana, posebno za
udovoljavanje p o tre b a dom aćinstva, u v je tu je stva
112
�ran je široke lepeze privrednih grana uslužnih dje
latnosti, koje bi u n ajsk o rije vrijem e trebale po
s tati posebne privredne grane za potrebe doma
ćinstva, što znači: društvena prehrana, izrada op
rem e za dom aćinstvo, razni servisi i si.
Ako se u tom e uspije, omogućit će se novo
u p o šljav an je žena, njihova prekvalifikacija, do
školovanje, uvođenje novih znanja, a posebno p ri
d o nijeti stru čn o j i većoj produktivnosti rada uop
će.
KAKO SLAVITI 8. MART
Na II svjetskoj konferenciji žena socijalistki
n ja 1910. godine u K openhagenu ustanovljen je 8.
m a rt kao m eđunarodni dan žena, kao praznik,
kao dan m obilizacije revolucionarnog ženskog po
k reta i m eđunarodne borbe solidarnosti žena cije
log svijeta. Izb o r ovog datum a vezan je uz želju
da se sačuva sjećanje na krvave događaje 8. m arta
1909. godine, kada su čikaške radnice i radnici or
ganizirali štrajkove, dem onstracije i mitinge sa
zahtjevom za povećanjem nadnica i priznavanjem
općeg prava glasa.
M eđunarodni p ro le tarijat slavi samo dva da
tum a: Prvi m aj — praznik rada i Osmi rnart
dan žena. Proglašavajući Osmi m art danom žena,
m eđunarodni p ro le tarijat se odužuje ženama kao
m asovnom dijelu radničke klase za njihov dopri
nos u klasnoj bo rbi i izgradnji novog društva. Ovaj
d an je sim bol revolucionarne klasne borbe, simbol
b o rb e žena radnica. U njega je ugrađeno saznanje
113
�o klasnoj osnovi k o ja o d ređ u je društveni položaj
žene, saznanje da su žene radnice nerazdvojni dio
radničke klase i da su putovi društvene em anci
pacije žena — putovi oslobođenja radničke klase
u cjelini.
H isto rijat proslave 8. m a rta nam pokazuje da
su ti praznici bili slavljeni pod parolom mobilizi
ra n ja žena rad n ica, seljanki i intelek tu alk i u re
volucionarni rad nički p o k ret, pod parolom borbe
za je d n ak a p o litička prava, jed n ak e plaće za je d
nak rad, o sm o satno radno vrijem e, zaštitu tru d
nica, p o ro d ilja i m a jk i s m alom djecom , izgradnju
v rtića i ja slica za djecu zaposlenih m ajki. Osmi
m a rt se slavio u znaku borbe protiv fašizm a i ra
ta, u znaku b o rb e za izgradnju nove socijalističke
Jugoslavije, za veće učešće žena u proizvodnji, ob
razovanju i d ru štvenom životu zem lje.
No, plim e i oseke u radničkom p o k retu u cje
lini p ratili su i pro d o ri različitih shvaćanja o ka
ra k te ru proslave Osmog m arta. R eform isti i opor
tu nisti u radničkom p o k retu nastojali su njegov
značaj svesti n a okvire izjednačavanja pravnog
p oložaja žena i granice fem inističkog pokreta, a
p ro d o r g rađanskog m e n taliteta p retv o riti ga u
»Majčin dan« i licem jerno fetišiziranje ženskog.
»8. m a rt m eđunarodni je dan žena i p rip ad a
Revoluciji. N itko nem a prava da načinom na koji
ga proslavlja, ta j dan pretv ara u lak rd iju , da ga
p risv aja za svoja m alograđanska iživljavanja ko
ja n em aju nikakvu vezu s revolucionarnim sm i
slom tog datu m a, nitđ da m u d aju značenje koji 8.
m a rt ne može dobiti.
114
�Svako d egradiranje proslavljanja 8. m arta kao
dana rad a žena, obezv rjeđ iv an je je tog doprinosa
i u k rajn jo j liniji obezvrjeđivanje kontinuiteta
revolucije. Ove pojave ukazuju na idejnu defor
m aciju u p ojedinim sredinam a i njim a treba da
se pozabave p rije svega kom unisti u osnovnim or
ganizacijam a, sindikalne organizacije i organi up
rav ljan ja. To ne znači da taj dan ne treba obilje
žiti raznim oblicim a drugarske pažnje i organizi
ran jem kolektivnih susreta. M eđutim, kultura pro
slavljanja i sadržaj u duhu značenja tog datum a
treb a biti na um u organizatorim a.« (Citat iz Otvo
renog pism a u povodu 8. m arta K onferencije za
dru štv en u ak tivnost žena H rvatske.)
O vogodišnja proslava 8. m arta pada u vrije
me proslave 35-godišnjice podizanja narodno-oslobodilačkog u stan k a i socijalističke revolucije. Sto
ga proslavam a u radnim organizacijam a, društveno-političkim organizacijam a, javnim manifesta
cijam a i p rired b am a treb a dati posebno svečan
k arak ter. O bilježavajući 8. m art prigodnim aka
d em ijam a s referatom potrebno je posebno istak
n u ti doprinos žena u narodnooslobodilačkoj bor
bi i socijalističkoj revoluciji. Ovu tem atiku mo
guće je ob rad iti i kroz različite izložbe, susrete
revolucionara i omladine, napise u tvorničkim li
stovim a, prigodne em isije preko tvorničke radio-stanice i si. Proslave mogu također da budu i pri
lika da se inicira predlaganje za odlikovanja i dru
ga prizn an ja istaknutim radnicam a i aktivistima.
Proslava 8. m arta trebala bi također im ati
i k arak ter realiziran ja zadataka utvrđenih progra
mom M eđunarodne godine žene pod nazivom »Ra
115
�vnopravnost, razvoj i mir.« N aim e, proslave su
izuzetno podesna p rilik a da se in icira u društveno-političkim organizacijam a, rad n im organizaci
ja m a i in stitu cijam a donošenje ko n k retn ih p ro
g ram a ak cija k oje bi p ridonijele rje ša v an ju posto
jećih pro b lem a vezanih uz društveno-ekonom ski
položaj žena u našem društvu.
S hvaćajući Osm i m a rt kao je d an od praznika
na kojem se na odgovarajući način rezim iraju ulo
ženi n ap o ri i p ostignuti rezu ltati na unapređiva
n ju dru štv en o g položaja žene u socijalističkom sa
m oupravnom d ruštvu, sm atram o da bi na ovaj d an
svaka radna i društveno-politička organizacija
trebala razmotriti probleme s kojima se susreću
zaposlene žene u njihovoj sredini, te definirati
svoj godišnji program aktivnosti na razrješav an ju
p roblem a vezanih uz kadrovsku politiku, u k lju či
vanje žena u proces obrazovanja uz rad , položaj u
p rocesu rad a, za štitu zdravlja posebno tru d n ica i
m ladih m ajki, učešće žena u sam oupravljanju, po
litiku dru štv en o g stan d a rd a, te posebno m oguć
nosti angažm ana radne organizacije, odnosno ko
m une n a rje ša v an ju problem a porodice u kojoj
je m ajk a zaposlena.
116
�LITERATURA
• Karl Marx: Kapital I tom, Kultura — Beograd 195S.
• Fneđnch Engels: Poreklo porodice privatne svojine
-i država, Kultura, Beograd 1950.
• Karl Marx — Friedrich Engels: Sveta porodica, Kul
tura — Beograd 1959.
• Marx i Engels: Rani radovi, Naprijed — Beograd
1961.
• Klara Cetkin: Sjećanje na druga Lenjina,
• V. I. Lenjin: Velika inicijativa, Izabrana djela II lom
Kultura, Beograd 1960.
• V. I. Lenjin: Sovjetska vlast i položaj žena, Izabrana
djela, Kultura, Beograd 1960.
• Referat podnesen na Svjetskom kongresu žena u
Helsinkiju 1969. godine.
• Svetozar Marković: Odabrani listovi, Novo Pokolje
nje Beograd 1949.
• Dimitrije Tucović: Izabrani spisi, Prosvjeta 1949.
• Josip Cazi: Nezavisni sindikati, Institut za historiju
radničkog pokreta Zagreb 1962.
• Dr Alice W ertheimer-Baletić: Neke tendencije u za
pošljavanju žena
,
• Statistički godišnjak SFRJ, 1974;
.
• Vladimir Obradović: Društveno-ekonomski položaj
zaposlene omladine u privrednim i vanprivrednim
djelatnostima SRH
.
• II kongres samoupravljača Jugoslavije, Rad. štampa
—Beograd 1971.
..
• VII kongres Saveza sindikata Jugoslavije, Rad štam• IV koi^re^Saveza sindikata Hrvatske NIU Pregled
• Otvoreno pismo u povodu 8. Marta konferenciji za
društvenu aktivnost žena Hrvatske
117
��SADRŽAJ
strana
U v o d ............................................................................. 5
Marx i Engels: O društvenom položaju žene i
- njezinoj em an cip a ciji..............................11
Učešće žena u međunarodnom radničkom pokretu 18
Lenjin: O zadacima ženskog radničkog pokreta
u Sovjetskoj R epublici..............................24
Položaj žene u suvremenom svijetu .
.
. .2 9
Počeci modernog radničkog pokreta u Jugosla
viji i učešće žena u n je m u ......................................39
Učešće žena u revolucionarnom radničkom po
kretu između dva r a t a ......................................47
Žene u Narodnooslobodilačkoj borbi
.5 8
Žene u F N R J ...........................................................64
POLOŽAJ ŽENA U SUVREMENOM
JUGOSLAVENSKOM DRUŠTVU
Zaposlenost i z a p o š l ja v a n j e ...................................69
Zaštita na r a d u ...........................................................77
Nagrađivanje prema r a d u ...........................................79
Školovanje i stručno osposobljavanje .
.8 1
Žene u upravljanju i odlučivanju .
.8 7
Zaštita m a te r in s tv a ...................................................92
Dječja z a š t i t a ...........................................................94
Položaj žene i porodice u procesu konstituiranja
samoupravnog d r u š t v a ...........................................98
Akcioni program sindikalne organizacije na rje
šavanju problema zaposlene žene .
.
105
Kako slaviti 8. m a r t ................................................. 113
119
����
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Društveni položaj žene
Subject
The topic of the resource
Kako slaviti naše praznike
08. mart, međunarodni dan žena
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Nada Cazi
Source
A related resource from which the described resource is derived
https://www.memoryoftheworld.org/
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Novinsko izdavačka ustanova "Pregled"
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1976.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Nepoznato
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
49-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
124 str.
08. mart
emancipacija
Marks i Engels
Nada Cazi
NOB
položaj žene
radnički pokret