1
10
3
-
https://afzarhiv.org/files/original/6685939ebbc6437b9d1e411d2179105b.pdf
69dbc942bb19f71ce6425f921f7673e3
PDF Text
Text
• •
zap1s1
0
vahidi
maglajlic
Materijal prikupila i obradila
HIMKA MAGLAJLIC-HADZIHALILOVIC
�Za izdavaca: BESIM KARABEGOVIC
Teh. i Iik. urednik: ENVER sTALJO
Lektor: IRFAN HOROZOVIC
Redaktori: MILORAD GAJIC i MILORAD GONCIN
Za stampu: SULEJMAN TUFEKCIC
Korektori: SLAVICA MILINKOVIC i NADA KOTARAs
Meter: ALIJA GUNIC
NaSe Zene, naSe kCeri, majk~, uCestvuju s puSkom u
ruci u narodnooslObodilaCkoj borbi. Ja se ponosim Sto s-tojim na Celu armije u kojoj ima ogroman broj Zena. Ja
mogu kazati da su Zene u ovoj borbi po svom heroizmu,
po svojoj izdrf.ljivosti bile i jesu na prvom mjestu i u
prvim redovima, i naSim narodima Jugoslavije Cini Cast Sto
imaju takve kCeri.
Knjiga je stampana uz pomae Fonda za prikupljanje
memoarske grade i djela o NOB i revoluciji Republii:kog
odbora SUBNOR BiH.
Izdaje
Stampa NIP »Glas«, Banjaluka, 1973.
(Josip Broz Tito na Prvoj zemaljskoj konferenciji
AFZ u Bosanskom Petrovcu 6. decembra 1942.)
�Sjecanja Vahidinih clanova porodice, prijatelja i
saradnika samo djelimicno ilustruju njen zivotni put.
Rijecima nije lako iskazati i potpuno opisati taj osobeni lik zene, jedne od 64 Jugoslovenke koje su postale narodni heroji.
Ko su ti ljudi koji duboko u sebi nose sjecanja o
Vahidi? Gdje zive i rade? Kako doci do njih i ozivjeti sjecanja? Od toga sam pocela. Odusevljenje s
kojim sam prisla ovom radu umnogome mi je olaksalo napor i pomoglo da uradim i vise nego sto sam
ocekivala.
Obilazila sam !jude u Banjaluci, Prnjavoru, Skender-Vakufu, Bihacu, Sarajevu, Zagrebu .. _ Svi oni,
Vahidine drugarice i drugovi iz djetinjstva, iz ilegalnog rada, sa slobodne teritorije, pamte je kao neustrasivu i prisnu u ophodenju.
5
�Razgovor o Vahi_di zapoce_la sa.~ .s njenom m_ajkom, a zavrsila sa S1dom MarJanovlc 1 Ahmetom _se:
hovicem - sehom, koji se sjecaju borbe u yehkOJ
Rujiskoj, posljednje Vahidine borbe i poslJednJ~9. da·
na zivota. Brinula sam da potpuno sacuvam ongmalnost njihovog kazivanja.
Vahidinim drugaricama i drugovima dugujem zahvalnost 1 postovanje za sve sto .s~ uc!ni!i u o~vjet
ljavanju njenog lika. Oni su o Va~!d1 p;1cah ~a SJetom
i osjecanjem duga za iskreno pnJateljstvo 1 drugova·
nje kakvo je ona umjela gajiti.
Posmatranje njihovih Ilea. kad. priz~~aj_u sjecanj~.
toliko mi je priblizilo Vahidu da m1 se cm1 da sam Je
i sama poblize poznavala.
H. M.
VAHIDA MAGLAJLIC
Malo je Banjalucana · koji ne znaju kadiju
Maglajlica i njegovu .porodicu u kojoj su se isprepletala patrijarhalna i napredna shvatanja. To ipak nije
smetalo da devetoro brace i sestara, zajedno s roditeljima, nai!u zajednicki jezik i postanu saradnici u
borbi protiv neprijatelja. Po tome se ta porodica raz·
likovala od mnogih drugih u Banjaluci.
Prvo kadijino dijete, Vahida, roi!ena je 17. aprifa
1907. godine. U djetinjstvu i ranoj mladosti ispoljavala je izuzetnu fizicku i duhovnu snagi.J. Njena razboritost, marljivost i istrajnost bill su protkani izuzetnom vedrinoni, cime je plijenila sve oko sebe. Postala je snazna i uticajna licnost u porodici i drustvu.
Neravnopravnost zena je osjecala dublje nego njene
vrsnjakinje iz slicnih sredina. Zato se trudila da stekne solidno obrazovanje, smatrajuci da ce to umanjiti
7
�razlike izineau nje i njene brace i -izmijeniti odnos
prema njoj kao zenL
Zavrsila je Zensku strucnu skolu, kada je malo
Muslimanki sticalo najelementarnija znanja u osnovnoj skoiL U zelji za znanjem htjela je u Zagreb, u
Strucnu uciteljsku skolu. Nastali su dani iskusenja.
Trebalo je postupiti kako razum i zelja "nalazu, iii po_slusati oca koji je mislio da zensko dijete ne treba
slati od kuce. Pred ocevim autoritetom ona se, ipak,
bar za neko vrijeme, pomirila da zivi zivotom koji joj
je od roaenja namijenjen, kojim su zivjele i ostale
muslimanske djevojke.
I pored toga, ona se nije prepustala stihiji i odustajala od teznje za necim novim, ljepsim, sadrzajnijim.
Pod- uticajem brace Ekrema, Dzevada i Muniba,
naprednih omladinaca i komunista, opredijelila se za radnicki pokret, prihvatala nove ideje i postala istaknuti aktivista. Narocito se zalagala za emancipaciju
zena, bila sekretar, a zatim predsjednica »Zenskog
pokreta« u Banjaluci.
U napredne zenske organizacije Vahidu je dovela licna pobuna protiv zivota koji joj je namijenjen,
zelja za slobodom, znanjem i akcijom. Sposobna i
inteligentna, duboko osjecajna, brzo je uocila vezu
izmeau borbe za osloboaenje zena i radnickog pokreta. Hadnicki doni i predavanja koja su odrzavana u
njemu omogucili su joj da prosiri vidike, a knjige i
borbene pjesme zamijenile su mahalska sijela i razgovore u kojima je prolazio drustveni zivot muslimanskih zeha.
Njen drustveni rad bio je sputavan obavezama
prema ·porodici: Trebalo je nositi zar, krijuci odlaziti
na sastanke i drugovati sa komunistima. U tim casovima Vahida je zbacivala zar, prenosila se u svijet
·a
9
�kratkotrajne slobode i ucenja, .svijet za koji je htjela
da zivi i hila spremna da umre.
..
.
Poslije okupacije, Maglajlica kuca, u kojoj se zivjelo udobno; postala je znacajan centar mnogima
koji su ilegalno zivjeli i radili u Banjaluci. Dusa cjelokupnog tog rada hila je Vahida. .
Kucu je takoreci, preko noci pretvorila u skladi·
ste hrane, obuce, odjece, sanitetskog materijala, oru·
zja i ponasala se kao da joj ne prijeti nikakva opasnost.
Dva Vahidina brata vee su hili u partizanima, a
jedan u ustaskom zatvoru. Policija je, ko zna koji put,
premetala kucu, ali Vahida je, kao da je prkosila poll·
ciji koja se nalazila u blizini, skrivala ilegalce, brinula o njima i otpremala ih u partizane. Sve sto se u
kuci naslo. bilo je na raspolag[Jnju NOP-u i ljudima
koji su se sticajem okolnosti tu nasli. Zarove je uvi
jek imala u .rezervi, a obezbjedivala je kljuceve nekih ilegalnih stanova u gradu. Nikada niko nije ostao
nezbrinut.
U svojoj kuci je organizovala i pravu radionicu
rublja za borce. Prekrajala je djevojacko ruho koje je
godinama spremala za svoj buduci. dom, cilime. sa poda zajedno· s majkom osipala, a vunu koristila za pletenje dzempera, carapa i drugih odjevnih predmeta
potrebnih partizanima.
U doba masovnog ubijan]a Srba, kada su I ljudi
sa zutim trakama oko ruke odvodeni u logore, Vahida
je u zaru obilazila grad, prikupljala hranu, odjecu, radio-aparate, sanitetski materijal i novcane priloge za
borce i partizanske porodice, hrabrila i sirila ideju
otpora protiv okupatora.
·
Vahida je tako radila danju l nocu, sve do onog
oktobarskog jutra 1941. godine, kada je uhapsena i
strpana u ustaski zatvor. Mucenjima i. batinanju nije
10
podlegla. Hrabrila je zene s kojima je hila u zatvoru:
•Ne mogu onl nama nista. Zatvaraju, muce, ubijaju.
Ubice stotinu, a hiljade ce ustati na otpor. Osveticemo svaki uzdah, svaku kap krvi! Slusajte kako nasi
pucaju! Blize su nego sto mi 1 slutimo ...• Ustase su
to primijetile i Vahidu izdvojile u samicu. Dok je hila
u samici, ugledni gradani Banjaluke, pod uticajem ko~~nista, ~rsili su pritisak na ustasku policiju, dok
niJe prebacena na prvi sprat.
Uoci odvodenja u Zagreb, na Prijeki ustaski sud,
20. decembra 1941. godine, Vahida i Danica su odlucile _da ~objegnu skokom kroz prozor. Dok je ustaski
strazar setao s druge strane zgrade, one su oprezno
skocile, pregazile rjecicu Crkvem.i i preko baste do!~cale Vahidinoj kuci. Brzo su se presvukle i produzde groz grad, oprezno, da ne izazovu sumnju. Stigle
su kuci Dalke Halimica, a poslije Zalma Hadziisakovica, odakle su upucene u partizan ski odred u cemernici. Vahida je nesto kasnije otisla na Kozaru i Podgrmec. Svugdje je vrijedno radila. Njegovala je ranjenike, radila sa zenama i organizovala masovnu poinoc
vojsci. U mnogjm mjestima Podgrmeca, osnivanje pryih odbora AFZ-a je nerazdvojno vezano za VahJdino
1me. U srpskim, muslimanskim iii hrvatskim selima,
ona je docekivana podjednakom ljubavlju i svugdje je
sijala rodoljublje. I u najtezim casovima znala je naci
rijeci koje su u srcima drugih rasplamsavale odusevljenje za borbu.
Prisustvovala je i Prvoj konferenciji Antifasistickog fronta zena Jugoslavije u Bosanskom Petrovcu I
izabrana u Centralni odbor AF2-a.
Pri kraju cetvrte neprijateljske ofanzive, aprila
J943. godine, u Velikoj Rujiskoj, u ranu zoru, Vahida
Je pala pokosena iz neprijateljskog mitraljeza.
. Za izvanredne zasluge proglasena je narodnim heH. M.
ro] em.
11
�Dr Ekrem · Maglajlic
PRVA SAZNANJA
Kao mlad komunista cesto sam dolazio u
sukob s ocem koji me je istjerivao iz kuce. Vahida
mi je tada prilazila i pitala sta ja to unosiin u kucu.
Da bih olaksao sebi, a ujedno pridobio mlaou bracu i
sestru za radnicki pokret, Vahidi sam objasnio u cemu
je sukob izmec:lu oca i mene, i postepeno, dajuci joj
literaturu i objasnjavaju6i smisao i svrhu borbe radnog naroda, uveo je u red boraca radnickog pokreta.
To je bio pocetak njenog saznanja o radnit'kom pokretu i radu KPJ. Pod uticajem komunista iz nase sire
porodice, ona se kasnije potpuno opredijelila za na·
predni radnicki pokret, manifestujuci to ucescem u
•Zenskom pokretu• i drugim akcijama koje je Partija
organizovala.
..
Jos prije rata, kada sam poslije duzeg boravka u
Zagrebu dosao u roditeljsku kucu, osjetio sam revC>luciju u nacinu zivota. Cim sam usao, primijetio sam
sto sa onoliko tanjira koliko je. ukucana. Bio sam izne,
nac:len i upitao ko je oca · nagovorio da se .iz kuce. izbaci sofra. Bila je to Vahida. Vrsila je, takoc:le, pritisak
na oca sve dotle dok se nije pomirio da ona 'izlazi bez
zara. Bila je nemilosrdna prema patrijarhalnim navikama. Sarno s njoj svojstvenom upornoscu izborila se
da· je majka, ponekad ne odobravajuci njene· postupke, I preko volje, uzme u zastitu I brani pred ocern.
12
Osman Maglajlic
SESTRIN KURIR
. . Kad god pomislim na' Vahidu ·, nas zivot u
rod1teiJs~oj kucl, uvijek je vi dim u pokretu, nikad bespo_slenu 1 umornu. Uvijek spremnu da radi vise od
sv~h . nas ••. a!i i da organizuje posao. Zato je ona u
nas_~J kuCI 1 na~e!ala liacin zivota koji je smatrala
bo!JI~ od dotadasn]eg, makar to od nje zahtijevalo ;
naJvece napore.
·
Po.. prirodi vesela, bila je spremna i poslije najn~porn_IJ,Ih poslova, u kucl i van nje, da ode negdje na
SIJ_elo 1h, pak, ~a ga priredi u kuci, da prva zapjeva ;
za1gra sa mlad1ma kao da dotle nista nije radila.
_Obicn~ se, ~ na~em dvoristu, rvala sa starijom
~~acorn. ~~ m_lao1. uv!.Jek s.mo •navijali• za nju, naroCito zato sto_Je blla ze~a 1 to jedina koja se s njima
hv_atala u kostac. Ona Je, mec:lutim, pobjede ; poraze
~~1hvatala normalno. Prema svima nama bila je pazlJIVa, .svakoga veoma voljela i tu ljubav ispoljavala na
13
�njoj svojstven nacm. Nismo se ljutili kada nam je
smisljala posebne nadimke koji nisu uvijek zvucali
najljepse. Osjecali smo da to cini od milja. Ja sam
bio »Lilo• zato sto sam bio visok i mrsav.
Kad sam poodrastao isli smo zajedno na izlet, na
Suturliju, poznato izletiste Banjalucana. Cijelim pu
tem, u razgovoru, Vahida je navodila primjere koji su
potvraivali da nema boga. To je za mene bio veoma
upecatljiv razgovor. Otac je u kuci nametao svoje
uvjerenje, suprotno Vahidinom, ali su njena tumace,
nja bila uvjerljivija i uticaj jaci.
·
Kod roaaka u Sarajevu boravio sam prvi put 1941.
godine. Ubrzo po mom povratku Vahida mi je prisla,
ozblljnog skoro strogog lica i rekla: »Posto si upoznao
Sarajevo, moras ponovo ici.« Zatim mi je objasnila da
u odreaeno vrijeme odem lsmeti Demirovic i kazem
da me Vahida poslala, da ce mi lsmeta reCi sta dalje
da radlm. Kad sam dosao, lsmeta me uvela u jednu
sobu. Tu sam z.atek(lo jednog covjeka koji mi je dao
neko pisamce da ga odnesem u Sarajevo, u Skerlicevu ulicu. Pismo je stavio u kutiju cigaret~. I danas
se sjecarn. bila je to »Morava•. Dao mi je 1 80 dinara
za put. Bio je to fluro Pucar. Pri polasku u Sarajevo
kupio sam jos tri kutije istih cigareta. ·
lz Sarajeva sam doveo jednu drugaricu u Banja,
luku. Do Jajca smo putovali vozom,
zatim autobu:
som. Putovali smo na izvjesnom rastojanju, kao da
sene poznajemo. U Banjaluci, na stanici, sacekala nas
je Vahida. Pokazao sam-je drugarici koju sam dopra,
tio i sapnuo da ide s njom. Njih dvije su krenule jed·
na za drugom.
U to vrijeme od Vahide sam dobijao i novae za
kupovinu vecih kolicina brasna, pisaceg pribora, ci·
gareta, Zileta, sapuna i sl. lstovremeno mi je objas·
njavala kuda da odnesem nabavljeni materijal. Bila
~~r~~;nd:~aena
mjesta gdje se sakupljao materijal za
Kad sam bio uhapsen, u jednoj sob; bilo nas ·e
je svakodnevno slala
~v_am ~omp1r 1 meso. Slala nam je,
dobra
. •
koristil~~ ~=k:~·l~v~asop!s »Mirj a~"! kojeg je vjesto
·
.
• naJme, ov as Je precrtavala a
~~c~~o or~ft~~ ~~ odgovdarajuci nai:in i dobivali infor.
. .. CIJI u gra u. Rahmija Kadenic Tut k ·
Ja sastaviJah smo informacije. U bojazni da •nekoe o~
prov?katora nij·e· ubacen meau nas, informaci'e smci
P 0 ~Jno prenosi11 samo onima u koje smo ima1·
povJerenje.
1 puno
~~~n~~ ~=~~~~~ita. Va.h~da na~
1
Jed~~put. mi je duiazila u zatvor, na razgovor.
•
Pos.l~ednJ~nog hapsenja i odlaska u partizane vi·
~~ .se m a msmo sreli. U mojim sjecan·;
V h'd
Zl~~ tka1 izvanredna sestra, veliki drug ~:sebi~a~
?
pnJa e J.
I
a
14
15
�Nazim Maglajlic
BORBA ZA EMANCIPACIJU ZENE
P oduhvate u kuci Vahida je ubjedljivo pravda Ia pred ocem, tako da joj nije davao otpor. Mijenjala je i svoj lik, i unutrasnjost kuce;_ i na?in z~vlje
nja. Slobodna u svojim P?gledima ~a z1vot 1 d:us~o.
ona nije htjela da _zaostaJe za drugu~ __napred_mm djevojkama u gradu. Zeljela je kratko os1sanu fnzuru, _da
ide bez zara, da plese, i sve je to polako sprovod1la.
Kad joj je otac dozvolio da skrati ~osu, .?nda je
sve islo lakse. Otac vise nije mogao m svOJlm mlac'lim sestrama, nasim tetkama, sprijeciti da ne skrate kosu. cak ih je vodio na godisnje •Gajretove• zabave, gdje nisu zaostajale u plesu i pjesmi.
Bilo mi je nejasno zasto Vahida duze odsustvuje
ad kuce? Zasto je dugo boravila u Sarajevu, razjasnilo mi se tek po osloboc'lenju zemlje. Morala se privremeno skloniti od policije.
16
U toku rata bila je izuzetno aktivna I znala da se
moze osloniti na svakoga od nas u kuci. To je veoma
vjesto cinila. Po dolasku iz zarobljenistva, radio sam
u Mobilnom odjelu vojnog okruga u Banjaluci. Od me·
ne je zahtijevala da nabavim vecu kolicinu vojnih
objava i stambilj, da udesim da neke drugove brisu
iz vojne evidencije, sa napomenom •nestao•, •umro•
itd, a da lica, na koja se sumnjalo da saraauju sa
ustasama pozovu u vojsku, posebno ona lica koja su
posezala za tuoom imovinom, preuzimajuci srpske i
jevrejske radnje.
• Treba nabaviti pisacu masinu, radio-aparat, harmoniku•, govorila je. U svako doba, treba, treba, treba ... Kakvo bogatstvo maste!
lijepo je bilo kad smo svi zivjeli zajedno, u kuci.
Rat nas je rastavio od njih cetvoro, a nas prezivjele
poslijeratni nacin zivota odveo svakoga na svoju stranu. Da je Vahida ziva, cini mi se da bismo cesce bili
zajedno.
2
17
�Zumreta Selimovic
DRUGARSTVO IZ OSNOVNE SKOLE
Sa Vahidom sam drugovala u osnovnoj skoli. Rado se sjecam njenog lika, kao da me bd toga
doba ne dijeli nekoliko desetina godina.
Osim vidljive bistrine, u skoli se isticala pravdoljubivoscu. Otvoreno bi i sa uvrijeaenoscu protestovala kada bi uciteljica pokazala neku ocigledno nepravicnu naklonost prema bilo kojo] ucenici. Vahida
je odlucno i jarosno protestovala kada se nasa, inace
nestasna drugarica Maida drsko ponasala prema uciteljici. Kada je Maida i poslije prijateljskog razgovora tjerala po svome, Vahida nas je sve okupila i na
govorila da sa Maidom ne govorimo dok se uciteljici
ne izvini.
I kao djevojke smo drugovale, sve dok se ja nisam udala. Narocito su nas zblizavale nase djevojacke tajne. Cesto bi skoknula do mene, da sa moga
prozora malo proasikuje, jer joj to moji roditelji nisu
18'
zamjerali. Zalazeci u moju kucu mogla je da vidi
drugaciji nacin zivota i odnose u porodici. Nas otac
je bio savremenijih shvatanja, jednako je skolovao i
kceri i sinove. Meautim, ona je rano osjetila teret
nepravednog, patrijarhalnog odnosa prema zenskoj
djeci i zeni uopste.
~jec~m se kako mi je dosla sva uzbuaena, ljutita,
kada Je nJen brat Ekrem odlazio u Zagreb na studije i
rekla: "Kakav je to otac koji dozvoljava braci da se
skoluju, a mene hoce da zatvori u kucu«! Bila sam
prisutna kad je braci prigovarala za takav odnos prerna njoj. U jednoj takvoj prilici mi je povjerila: »Kada
bih znala lijepo pisati, opisala bih ovo i nagrdila sve
redom, pa neka bude sto sramota.•
Nimalo me nije iznenadilo kada sam cula da pripada Komunistickoj partiji. Znam da je u tome radu
nasla oduska.
Vahida u osnovnoj Skoll
19:
�· Sultanija Camo
RUCNI RAD -
NJEN HOBI
Cesto sam svracala u Maglajlica kucu, jer
sam sa Vahidinom mladom sestrom isla u osnovnu
skolu i gimnaziju.
.
Vahidu sam zavoljela zbog njene paznje i ljubavi
prema meni. u to doba, u osnovnoj skoli, rucni rad
je bio predmet kome se poklanjala velika pa~nja: Sa
strpljenjem i smislom za ovu vrstu. rada, Vah1da Je u
meni razvila ljubav prema rukotvormama, tako da su
one i danas moj hobi.
Bilo mi je cudno kako ona stize na sv':'. ~trane i
cibavlja toliko poslova. Uza sve to, posao kOJI J.e za~?·
cinjala sa svojim vrs~jakinjama za':'rsavala Je. pnJe
rijih. Bila je nenadmasna u brzom 1 u~ednom vezu.
Koliko sam puta kao dijete gledala u n]ene ruke koje su nevjerovatnom brzinom provlacile konac i po
nekoliko puta, dok b_i druge di~yojke pr~v~kl~ sa~o
jedanput. Nikada necu zaborav1t1 kako m1 Je 1sponla
20
sve sto sam bila izvezla i usput •ocitala lekciju• da
je bolje nikako ne raditi nego uraditi svakako. Nije joj
trebalo vise od jednog dana da kupi materijal i sasije
haljinu i da nas uvece na nekom sijelu iznenadi. Ako
je kod neke od prijateljica primijetila da zeli takvu
haljinu, nije za Vahidu bilo nista da joj je sjutradan
pokloni.
Cinilo joj je zadovoljstvo da nekoj od nas lose
sasivenu haljinu skine i odmah je dotjera. Uz to nije
propustala da primjeti: •Slampava si ... Ugursuze!•
Ali se na to niko nije ljutio, jer se znalo da je dobronamjerna.
!mala je ostro oko da zapazi sitnice, osobinu da
odmah kaze sto joj se ne dopada i da pohvali za dobro uradeno.
Vahida je voljela veselo drustvo i cesto je zakazivala velika sijela u svojoj kuci, gdje se okupljalo
stotinu i vise osoba. Bilo je djece i starica, a najvise
omladine. Ovim sijelima smo se. unaprijed radovali I
na njima se podjednako veselilii Zahvaljujuci Vahidinoj paznji nikad se nije desilo da je neko ostao nepocascen iii zapostavljen. Jednako je vodila brigu o
najmladim kao i o starima. Mnogima ce ostati u sjecanju kako smo za dugih zimskih noci pravili ·keten-halvu•. Kakve je sve igre i sale Vahida znala organizovati na ovim sijelima! To su bili pravi umjetnicki
programi.
Koliko se puta sjetila, u posljednji cas, da bismo
mogli ici na izlet, u Slatinu iii drugdje.
Dovoljno je bilo da prode korzom iii da nas sretne na nekom drugom mjestu, pa da kaze: • ... pokret
u cetiri sata, ponesi ...• Znalo se, ona 6e ponijeti pite
i kolaca. Kod nje bi se uvijek, u ovakvim prilikama,
naslo nekoliko drugarica da joj pomognu.
Kada bismo se izjutra sastali na ugovorenom
mjestu, nismo bili iznenadeni ugledavsi velika konj-
21
�ska kola natovarena svim i svacim. U kola bismo se
smjestili nas dvadesetak i uz pjesmu isvirku krenuli.
Na takvom tefericu Vahida nas je podsticala da se
takmicimo u trcanju. Obicno je pobjedivala, premda
su se takmicili i muskarci.
Svaki cas bi iskoristila da s nekim nesto porazgovara, a jos vise da pomogne ... Nije bio rijedak
slucaj da svrati u seosku kucu, bilo kojim povodom
i otpocne razgovor o svakidasnjim prilikama i radu.
Uz razgovor, zenama je pokazivala kako se plete bluza, dzemper, iii kako se nesto sije.
Na izletu u Bronzanom Majdanu nekom malisanu
je skinula predugacke pantalone koje je, vjerovatno,
naslijedio od starijeg brata i od njih za tren oka napravila dvoje kratkih. Uz to je savjetovala zene oko
sebe kako su jeftinije i pogodnije kratke hlace.
Ako se neko udavao iii zenio, Vahida bi se prva
nasla da pomogne u kuhanju i spremanju ruha.
Kada su se njene dvije rodakinje istovremeno
udavale, Vahida je planirala sta sve treba da ode za
njima kao oprema. Zasla je po kucama rodaka i prosto »Oporezovala• ko sta treba da danese, da ne bi
bilo istih stvari.
,
Jedna od njih, dobivsi ruho, rekla je: •TO same
Vahida maze da izvede«. Nije joj bilo tesko da nedjelju i vise dana provede u kuci gdje je neko umro.
Priskakala je u pomoc, ne samo rodbini, nego i komsiluku. Svi su znali za tu njenu osobinu, pa su se
umnogome i koristili. njenom pomoci.
Mirnim putem i na najzgodniji nacin, Vahida je
znala da otkloni nesuglasice i sitne sl(ade. Sjecam
se zamjerki kad je potkratila kosu, a pod njenlm uticajem to je ucinilo jos nekoliko rodakinja i drugarica.
Da bi dokazala da nije sramota imati kratku kosu, odvela je majku i nanu u posjetu kod tetke Zize,
22
najstarijeg clana u porodici. Tetka Ziza, inace poznata
kao veliki zastitnik omladine, kada joj se Vahida pozalila kako joj zamjeraju, okrenula se njenoj majci i
rekla: •Nemojte ih gledati otrag nego samo naprijed.
I vi ste imale odrezane solufe isto kao i one sada.
Taka je bilo u nas vakat, a u njihov ovako ... Sve sa
svitom«.
-
'23
�Kp~eacxoj .r.laHCJCcj ~c:paaK
lt'nJ'I\BlfO O.ll;'M9K9
BAiiA JIYKA
Dusanka Kovacevic
qa.c\' w je
'10]:H'fi~ cner.elut -I'IBB&BI't'&.j t
W
OB• Ke!!ot FeHCRil noP:i,J&'l' Y <!Maj Jli~ O.ll:'paiiO j'e
OBO;!y o&ynmT\my ':/ CMH ~Nil Kpalloa. Uerpa B911m:or Oo~O:OAHOJilf,.
Cf:ynmTI'lH'J je O'l'BOp!!JI8. np&'l'Cf3/llfHtt!l llOP:p61f!, 1'\1!1. llaeBJrll.• noaliJ)aam~a npnoyTHe, a U'l'll~>~ AM~ pEI"' HBacJJ!U!R"" l'l8 Barp•
ISa
rlJil'
J4ojldl, KOja je
'1
CI'IO!Il I'OBOpy
KCT&Ie:IJ& 1 ,n:a ::Je CBB !reB'IIII
MOpaj'y -)'~YJ'IH~ jep 0N je t'O jel(P.HH' TlY'l' H HS'Im!' ~a je)%fi'Oio
ne.Ha nOC'!RHY 011149 YllBCilH~& 'J rpa);l~ay caoje CYD:6mfe. 31lTHM rta
Mo~Jth
OSNIVANJE I AKTIVNOST »ZENSKOG POKRETA«
U BANJALUCI
0
snlvanje ·2enskog pokreta• u Banjaluci i
prvi sastanci zena pokazali su koliko su one, iz najrazlicitijih drustvenih slojeva, zainteresovane za raci
i spremne da pomognu. Dolazile su radnice, intelek·
tualke, studentkinje, domacice. Na mnogim sastancima bilo je Muslimanki koje su nosile zar, a vecina
ih je bila protiv nosenja zara.
Za razliku od drugih zenskih organizacija (•Kolo
srpskih sestara• organizacije unutar •Gajreta•, •Na·
pretka« itd.) koje su, uglavnom, okupljale bogatije ze.
ne i imale karitativni karakter - ·2enski pokret• je
bio masovna organizacija, sa jasno odrea13nim programom borbe za politicka prava, za prosvjecivanje i
kulturni rad meau zenama. Sa takvim programom i
uticajem, ovaj pokret bio je nepocudan rezimu i svaka javna priredba, skupstina, zbor iii kulturna mani
;~24
BBJJK
I
·,. HenpaBK.zHOCT ,!1.8.HI!I!I&HX B81eOHS. '-xojJ.t noTH!liCy;fy
xea_y ca JIF.!C'ra-·na rco~a OHa HNI'I. npaao 'lfl) On'1'apah~ncTM n0:11aeaa_
Ol'iafle8y"!e I!"I!K~· II'BH1 .l!fl·npHl!a· 090111& ·noxPI91.'Y• ·,Haei~~p~j'/ csora
l'I?!!Opa r,!l fl,ojall. BeliR .• • ll:etf!l NOf.l!!. n,8!11i 11!11U!OCTH drelrn 1-1
O.n:I'Oilli!.!Bjyha npa.BI:L 8 TO he n0C!"l'i:l!K CSMO nYT9M"Ptl.aH0'1ptumoCTit.-•
!'!oc.ae rosopa r))& Mojl:lh /~l)!ja
PEN
rl)a maO:tth.
C'I'llH"'
ll:a, KOja j& i"IU':OJ;ie. MC1"SK.ll& r101"P8t:'l1 l'fiHOJ:Or 'lllKp~& H yxpa'l'KO 1'18"'
tfe.lla C'r'llli8 J(BHal!lllila p8ltlfltQS ·If llillXOB 't&l!"IIX tlMIOEaj y !COM~ ~ Jl'lp
.llaae. "0JI8 js I'090pi4'.110. joi'J .HtiConnK"o roBOpHlll;S. a. aaTa.:
je na~oaam~qa ua .3arpel1tl t"tla MojHl!. iipo'lM't'l.ll'l·Pe&tulyiU!jy 1 Koja
rnaoa
1
• .Jl.a oe
't8;fll01
«<:nnJTl:H·a je i5P.ne. II.Of'"po nncehesa., H:l Kojoj cy
v
Y Btlh&l>l
Y HOB>l Ha·oo~n, aaxoa YHt~e je;ut~~Ko, oamto,
ftkTY.B!JC H tl'!!.CHBHO tlpa.Be r.IIMI!l 8& 088 IIYUGPI:IB I'J EeHI!Io•-
O:poj:7
Y'lfe<!TSOB!I.J/6 Y'l&HY.l(a C!BHX CpBZ!IUIX l!IK'DJI!I.,oltB.C H !lHOl'O'"
CSpojne ii"Ba!~:r"Hll'qe, & TI!Xo~e j& ~IIllO nr,mcyr»o H ~ocra ae.m!IC CIPOj
!fYlllltapana. ..
•
CitYJ]IITHtla je .llaBJ:I!eH& y nomyTHoH peJlB' 11 MHJIY~ ...
~ Eirt:ne.ec:;.iJ . .... ,
nPaJl!'.P- ce
lllfll:-r.,. .._:~ t..:f""'J;::;J
.110~fawr.a
c
Y.Dll~"'
P'l!til
an>ll!.a....
~----
~
lzvjeStaj o skupStlnl 2:enskog pokreta u Banjalucl 20. oktobra 1935. god.
25
�festacija, nailazili su na svakojake smetnje od strane policije. Bilo je slucajeva da predstavnik policije
pri odrzavanju skupstine oduzme rijec pojedinim zenama, da se organizatori pozivaju na saslusanja zbog
pojedinih tacaka programa itd.
Najplodniji period u radu •Zenskog pokreta• nastao je poslije izbora Natalije Jovic, profesora banjalucke gimnazije, za predsjednika drustva. Komunista
po ubjedenju, poznata u gradu kao vrlo trezvena i
kulturna zena, dobar nastavnik i omiljena kod omladine, ona je mnogo doprinijela jacanju drustva i sprovodenju njegovog programa u zivot. Zajedno sa Ne·
venkom Vojsic (Vranjesevic), uciteljicom, koja je bila
sekretar drustva, cesto je pozivana na saslusanja,
gdje su joj policajci prijetili premjestajem i kaznama.
Zahvaljujuci Nataliji Jovic, uz ovaj pokret su se vezale i druge nastavnice banjalucke gimnazije: Ruza
Rakic (Maglajlic). Milena Rajcic i Dragica Kosovic.
Vrlo aktivnu pomoc pruzala je pokretu dr Danica Pe·
rovic i jos neki ljekari iz Banjaluke. U drustvu je
radila i omladinska sekcija u kojoj su bile aktivne
Vahida Maglajlic, Jela Perovic, Dragica i Ljubica Mrkonjic, Fahira Fejzagic, Antonija i Dragica Banusic,
Ajsa Karabegovic, Kata DZin i druge napredne omladinke.
Jedna od krupnih akcija koju je poduzeo •Zenski
pokret• bilo je organizovanje analfabetskih tecajeva.
Policija je osujetila pokusaj da se tecajevi organizuju na selu i prijetila da ce zabraniti rad drustva zbog
•propagiranja komunisticke politike na selu•. Ni u
gradu analfabetski tecaj, pod rukovodenjem •Zenskog
pokreta•, nije bio zvanicno dozvoljen. L/prkos tome,
pronadene su prostorije i osigurana sredstva uz pomoc muslimanskog drustva ·Buducnost•, u Gornjem
seheru. Tecajem je rukovodila Nevenka Vojsic, uciteljica. Vecina polaznica tecaja, koji su organizovale
26
Vahida Maglajlic i Ajsa Karabegovic, bile su Muslimanke.
Vee 1938. godine napredne snage Banjaluke bile
su dovoljno organizovane da postave na dnevni red
i jasniju borbu za politicka prava zena. U organizaciji
•Zenskog pokreta• pripremljen je zbor za pravo glasa zena. Zboru je prethodio niz krupnih politickih priprema. Sakupljani su potpisi za rezoluciju koja je zahtijevala pravo glasa za zene. Za kratko vrijeme sakupljeno je preko 400 potpisa. Na saradnju su pozvani i predstavnici gradanskih politickih stranaka Demokratske, Zemljoradnicke, HSS. Trebalo je da se
u ovaj opsti zbor ukljuce i ostala zenska gradanska
drustva, ali su se samo pojedine clanice tih dru~
stava odazvale. Prvak HSS, advokat Ljubicic, odbio je
da govori na zboru, a zenama iz •Napretka• preporucio je da ne idu na zbor i rekao im: ·Ako nesto
postignu - zapasce i vas, a ako ne postignu - necete biti umijesane.•
,
Zbor je odrzan u sali kina •Luksor•, koja je ispunjena do posljednjeg mjesta. Dosie su radnice, inte. lektualke, sluzbenice, studentkinje, domacice i seljanke iz okoline Banjaluke. Vecina zena bile su Muslimanke pod zarom. Zbor je protekao u borbenom
raspolozenju. Uvodnu rijec je odrzala predsjednica
pokreta, Natalija Jovic. Jednu zenu koja je nastupila
u ime intelektualki, ali sa visine i rezimski, zbor je
primio hladno i s negodovanjem. Govorili su Djedo
Kecmanovic, u ime Demokratske stranke, inz. Vojsic,
u ime Zemljoradnika, Pavao Radan, u ime URSS-a.
Jedan od oblika rada bile su kulturne priredbe i
cajanke, koje su uvijek bile dobro posjecene. Od
prihoda sa ovih priredbi davana je pomoc za spanske
borce, za uhapsene drugove itd.
Omladinska sekcija drustva cesto je organizovala uspjele izlete u okolinu grada, koji su koristeni
27
�za razgovore, citanje materijala i politicki rad. I na
proslavama Prvog maja koje su, zbog zabrane, organizovane. kao izleti ·Prijatelja prirode•, ucestvovao
je, takoae, veliki broj zena.
Sjecam se kako je pod rukovodstvom dra Danice
Perovic •Crveni krst• organizovao dva sanitetska kursa za zene, na koji se prijavio veliki broj mladih clanica •Zenskog pokreta•. Jednim je rukovodila Dan,ica
Perovic, a drugim dr Stjepanovic. Tu je radila i medicinska sestra Zlata Smailagic. Najveci dio programa odnosio se na prvu pomoc, a bio je u stvari sracunat na pripremanje zena za ratne bolnicarke. Kurseve je zavrsilo oko 40 zena i djevojaka, ad kojih su
mnoge kasnije otisle u partizane i hrabro poginule
vrseci duznost bolnicarki u jedinicama.
Mnoge funkcionerke •Zenskog pokreta•, meilu
njima i Stana subic, Nevenka Vojsic, Vahida Maglajlic, a narocito Nata Jovic bile su cesto pozivane u
policiju, gdje su ih prijetnjama i kaznama primoravall
da odustanu ad drustvene aktivnosti.
Najveci dio clanica •Zenskog pokreta• nastavio
je svoj borbeni put u toku narodnooslobodilackog rata i revolucije, boreci se za ostvarenje revolucionarnog programa Partije, koji je u sebi sadrzavao i slobodu i ravnopravnost zena. Medu njima i Vahida Maglajlic.
STVORENA ZA BURNO, USKOMESANO DOBA
N ase drugarstvo je pocelo u doba njene
aktivnosti u •Zenskom pokretu•. Patrijarhalno vaspitanje i obicaji namijenili su joj sudbinu domacice.
Trebalo je da zar i tamni veo preko Ilea ujednace
njen zivot sa zivotima hiljada muslimanskih zena, ciju je potlacenost poznavala i osjecala vise nego iko.
28
Vahidu nije slucaj doveo u napredne zenske or
ganizacije. Dovel a ju je pobuna protiv zivota koji joj
je namijenjen, divna ljudska zelja za slobodom, znanjem i akcijom. Sposobna i inteligentna, duboko, osjecajna, brzo je shvatila vezu izmeau borbe za osloboaenje zena i radnickog pokreta. Radnicki dam zami-jenio je ovoj izvanrednoj zeni vise skolovanje koje joj
porodica nije omogucila, jer je bila zensko, a knjige
i borbene pjesme zamijenile su mahalska sijela i raz
govore u kojima je prolazio drustveni zivot muslimanskih zena.
Njen drustveni rad, u to doba, bio je sputavan
obavezama prema porodici. Trebalo je nositi zar, sakriti ad oca odlaske na konferencije, drugovanje sa
•inovjercima• i komunistima. A nikada nije izostala.
Oznojena ad trcanja i zurbe, stizala je na sastanke,
zbacivala zar i prenosila se u svijet kratkotrajne sicbode i ucenja, svijet za koji je htjela da zivi i bila
spremna da umre. Sjecam se kako je dolazila na radnicke priredbe. Raspremila bi svoju postelju, stavila
cjepanicu, pokrila je jorganom i na taj nacin povrsnom posmatracu, a to je najcesce bio otac, ostavljala utisak da je u postelji.
To sakrivanje osjecala je kao ponizavanje. Mrzila
je laz, a bila je prisiljena aa se neprestano sluzi raznim izgovorima zbog izostanaka i izlazaka iz kuce. A
u tome svemu na njenoj strani bila je tiha, plemenita
majka, puna vjere u Vahidu, u nas sve, puna zelje da
njena djeca budu sretnija i slobodnija nego sto je ana
bila.
Citava kuca, zahvaljujuci Vahidi i majci odisala
je sirinom, humanoscu, susretljivoscu prema !judirna i spremnoscu da im se pomogne. Svoju spretnost i umjesnost u domacinstvu Vahida je koristila
da drugaricama sasije haljine, da organizuje bife na
radnickim i studentskim priredbama, a cesto su se
29
�vrijedni rucni radovi iz njene ku?.e ~ala~ili kao ukras
u salama za radnicke konferenCIJe 1 pnredbe.
Bila je nevjerovatha njeha zelja za znanjem i
ucenjem. cesto smo nocu citali. U blizini .~rev~ta
drzala je desetine knjig_!l_ iz oblasti <;lkonomiJe, ftlozofije, prirodnih nauka. C1tale smo zajedno _!lebei?VU
•Zenu i socijalizam«. Jednoga dana sa ustruca~anj~m
mi je pokazala svoj prvi clanak: N_aslov mu. J~ ~to:
•lstina o zivotu Muslimankeu. Bto Je to nevjest cia·
nak, ali snazan svojom iskrenoscu i poniranjem u SU·
stinu problema.
•
Poslije okupacije Vahida je s'!ljelo • i odvaz~t?
obavljala niz znacajnih poslo~a. Svo]u k~_cu, u ko!OJ
je zivot tekao mirno, tako reci preko noc1, pretvonla
je u skladiste hrane, obuce, odje~e. sanitetskog materijala, oruzja, oruila i dr. Os]et1la sam ~a~ da ~~
doslo njeno doba u kame je mogla pokaza~t 1 razv1~1
sve svoje sposobnosti. Ponasala se kao da JO] ne pnjeti nikakva opasnost, nego d~ tr":?a ~amo ~ruge da
zastiti. Njen smisao za orgamzactJU Je dost1zao nesvakidasnje razmjere.
Dogovarala bi se sa trgovcima - ~~vrej_ima :dok im jos radnje nisu bile ~duzete, da JOJ <)aJU vece
kolicine robe uz neznatne CIJene - tek toltko da se
naplati (cetkice za zube, sapun, secer, _bra.sno i d~.)
U svojoj kuci je organizovala prav~. rad10~1cu rubiJ~.
U jesen 1941. godine, u svom _dvonstu, pnpremala Je
vel ike kolicine pekmeza. »lmacemo pokmeza do~ god
traje rat•, rece majka, na sto on a odgovon: •Necemo
ga, stara, ni okusiti, ovo~ ce ici tamo gdje treba.«
Kada su se. te godine organizovali sanitetski tecajevi, Vahida je obez~ijedila sa~itet~ki materijal za
tecajeve i za slanje u sumu, part1zamma.
U doba masovnog ubijanja Srba, u doba kada su
!judi sa zutim trakama oko ruke m~sovn_o odvoilen! u
logore, Vahida je obilazila srpske i Jevre)ske porodtee
30:
u gradu. Govorila im je istinu, da ce im neprijatelj
oduzeti sve stvari i trazila da to dobrovoljno ustupe
ustanicima. I na taj nacin ]e· obezbjeilivala radio-aparate i druge potrebe za borce. Oko smjestaja !judi koji
su bili u ilegalnosti cinila je prave podvige. Pribavljala je zarove i kljuceve od velikog broja ilegalnih
stanova. Nikada niko nije ostao nezbrinut poslije policijskog casa.
Sjecam se jednog detalja kada je porodica Boj!mvski odselila u Beograd. Dobavila je kljuc njihovog
stana. Rada Vranjesevic i ja odjednom smo se nasle
u trosobnom stanu. Vahida nas je obilazila i tom prilikom govorila da drugi stanari cuju: •Moram im zalijevati cvijece.« Jednog dana, u zoru, silazile smo niz
stepenice kuce i naisle na zenu nekog ustaskog funkcionera. Vahida se odmah snasla i pocela vikati kako
ne znamo cistiti parkete. Vise se nismo smjele vratiti u taj stan.
' Vahida je u radu imala veliku podrsku svoje maj
ke, dok se kadija, da bi sacuvao svoj »autoritet., pravio da nista ne primjecuje. Jednom sam se, meilutim,
uvjerila da on zna mnogo vise nego sto pokazuje. Bila
sam uhapsena. Prozori zatvorske sobe gledali su ka- .
piju Vahidine kuce. Trebalo je da nekoga obavijestim
da sam u zatvoru, pa sam dugo cekala da se neko
pojavi iz Vahidine kuce. Naisao je stari, Vahidin otac.
Odlucila sam da se obratim njemu. Rekla sam: »Molim vas, kadija, recite Vahidi da je Dusanka u zatvoru.« Prosao .je ne obaziruci se, kao da nista nije cuo,
i otisao u grad. Brzo se vratio. Vahida mi je poslije
pricala da joj je rekao: •Eno ti druge u zatvoru, red
je da je obiiles, jer je i tebi tamo mjesto.« Bio je to
grub nacin, ali je, ipak, bio spreman da pomogne.
Jednom me je sreo u svojoj kuci, a ja - prolazeci u
zaru - rekoh: ·Dobar dan«! Poslije je otisao u Va~
hidinu sobu i rekao joj: •Opomeni onu Kovacevicku,
kad vee ide u zaru, da ne vice dobar dan.«
31.
�Takav njegov stav · je znacio odobravanje. cijelog
rada i pokreta protiv neprijatelja. I pored naprasite
naravi i starog shvatanja, to govori koliko je on bio
covjecan.
U knjizi •Krajiske brigade•, pod naslovom •Krajiske zene•, opisujuci odlazak u partizane, nisam mo·
gla a da to ne vezem za Vahidino ime:
•Pred polazak vidjele smo se i pozdravile sa
Vahidom Maglajlic. Posljednji put prekontrolisala je
da li smo pravilno obukle zar i metnule pecu, dala
nam stotinu savjeta i sitnica koje nam mogu zatre·
bati, zasuzila je i zastidila se suza. Sa gruboscu kojom je uvijek pokusavala da sakrije svoju covjecnost
i dobrotu, rekla nam je da nista ne znamo, nazivala
nas •vlahinjama• i dugo ostajala na kapiji gledajuci
za nama. Zarove nam je dala Vahida iz svoje kuce, uz
pristanak majke, stare kadinice, koja je bez razmi'
sljanja zamijenila udobni mir svoje starosti za .sva
kodnevni nemir koji su u kucu unijeli sinovi i kceri
- komunisti gonjeni od policije.
Prostrana kuca sa sobama debelih zidova i gu·
stim zavjesama na prozorima, koji ni usred ljeta nisu
propustall vrucinu, u kojoj je mirno i udobno tekao
zivot relativno obezbijedene porodice, postala je vazan centar mnogih koji su ilegalno zivjeli i radili u
Banjaluci. Dusa cjelokupnog tog rada bila je Vahida,
kci .patrijarhalnog kadije, cijoj je snazi i zeljama davno postao tijesan zar i uska perspektiva muslimanske
djevojke koju joj je namijenila patrijarhalna sredina
i obicaji.
U sav svoj posao unosila je sestrinsku ljubav .i
brigu za svakog covjeka. Nikada nisam 'vidjela Vahidu da se pred necim zbunila. Kao da je bila stvorena
za to burno, uskomesano doba, kao da joj je ono .PO·
moglo da oslobodi dokraja svoju neiscrpnu snagu i
vjeru u bolji zivot.«
32
Ruza Maglajlic
BITI AKTIVISTA -
SVRHA NJENOG 21VOTA
-~ rije_ nego sam Vahldu upoznala, mnogo
sam o nJOJ slusala. llegalni radliici iz Banjaluke Kazaz
i M~slo, svrac~juci kod nas u Zagreb, pricali su da je
Va~1d~ ~troga 1. beskompromisna u gledanju na .odnos
m~za 1 zene u braku. Osjecala sam malu bojazan od
bhzeg ~?znanstva i svakodnevn,og kontakta uslovljenog mo11m ulafkom u njihovu porodicu. Ekrema sam·
mn?go voltela i mislila sam da ce njena strogost uti·
?~tl n~. nase ~dno~~- Zbog zenidbe Ekrem n!je smio
ICI kucJ. Kada je Vldjela kako zivimo bijedno StudentS~i':' Zi~OtO":J U jedn?j SObi, prodala je SVOj biser ina:
usmce 1 kupda sve sto nam je trebalo od odjece·. Od
tada nam je svakog mjeseca slala paketc Bilo je tu
suvog mesa, slatkog, cigareta, a uvijek bi ubacila i
koji peskir iii maramicu. Avgusta 1939. godine dosla
sam kao profesor na sluzbu u Banjaluku. Nisam ·se ·
kako ono kazu, ni okrenula u gnidu, a ona me je vel
3
33
�uvela u rad •lenskog pokreta•, ciji je bila predsjednik.
Znala sam da me kao Srpkinju nece odmah pri·
hvatiti i stanovala sam sama. Dok jos nisam ni usia
u njihovu kucu, Vahida mi je jednostavno kazala: •Draga moja, vrijeme je da se prihvatis posla, a kakvog,
ti vee znas. Poslijepodne idemo na sastanak.•
U prostorijama ·Zenskog pokreta• nasle smo se
sa Radom Vranjesevic, Dusankom Kovacevic, Stankom subic i sa jos nekoliko drugarica. Na sastanku je
bilo govora o predstojecoj skupstini i izboru odbora.
Meni je dodijeljena duznost blagajnika.
Njeno djelovanje isla je za tim da svim mogucim metodama probudi svijest kod zena o njihovoj
ravnopravnosti i teskom polozaju, kako u porodici i
braku, taka i u drustvu.
U svim tim nastojanjima bila je uporna i dosljed·:
na. Koristila se zivom rijeci, literaturom, predavanji·
rna i licnim kontaktima, sluzeci se uvijek primjerima
iz svakidasnjeg zivota.
Na sijela preko Vrbasa i u Gornjem seheru pozi·
vale smo napredne djevojke, s tim da svaka povede
jos neku drugaricu, Ponekad bi se nasla i .harmonika..
Djevojke su obicno radile rucni rad, a Vahida je istu·
pala sa unaprijed pripremljenim programom. Citale
smo· knjige, novine i sakupljale pomoc za drugove u
·
koncentracionim logorimil,
· · Sijela su bila po kucama, bastama, gdje bi Vahi·
da zapjevala i povela kola.
lzvjestan krug zella ju je osudivao, i to uvijek
jednostrano: da se bavi muskim poslO\dma. To su
bile, uglavnom, zene koje su imale ad cega da zive,
Siromasnije su joj odobravale, ali misleci da je neravnopravnost bogomdana, govorile su joj: •Moja Va·
hida, ne maze to kod nas taka biti•. Aka nije mogla
34
drugacije, uzvrtali bi im: ·Draga moja, taka ce ti biti,
pa ti radi sta hoces!•
Sve te~koce i prepreke strpljivo je savlai:livala,
nailazeci cesto na nerazumijevanje i kod svojih naj"
blizih. Malograi:lanska carsija, namjerno iii lz neznanja I vjerskih predrasuda, krivo je tumacila Vahidin
stav i nastojala ju je okaljati kako u gradu, taka i u
porodici. •Kao Vlahinja obukla usku suknju, odrezala
kosu, _ide u kino, pozoriste ... Zasto je poletjela u,
takvo drustvo? Sto ce joj Dusanka Kovacevic koja hoda po Seogradu ... • Ocu su taka, u gradu, prilikom
izlaska, svim i svacim punili usi. Po njegovom povratku kuci nastajao bi lorn, pri cemu je i majka mnogo
trpjela.
Silo je Muslimana koji su namjeravali · da Vahidu
ozene. Licno su prilazili kadiji, porucivali preko nane
i drugih da se ona mane drustva u kame se nalazi,
jer joj se vrata udomljenja sirom otvaraju samo pod
tim uvjetom .. I bliza i dalja rodbina vrsila je pritisak
na nju. Silo joj je zabranjeno da izlazi rna gdje. Takva
situacija je trajala mjesecima.
lpak · je izlazila. Ja sam joj cesto posluzila kao
izgovor. Kadija je meni, kao sinovljevoj zeni, vjero·
vao. Rekla bih da moram u skolu, zamolila da mi Vahida pravi drustvo i tvrdila da ce me cekati U..zbornici.
Cim bismo izasle iz kuce, ona bi otisla svojim
putem, a ja svojim. Ako joj porodica da neki zadatak,
ja bih to <Jbicno uradila. Vahida bi za to vrijeme obavljala svoj drustveni rad. Cak se desavalo da babi rek·.
nemo da Vahidi nije dobro i (la l_ezi. Nesto bismo smotali _i stavili u krevet, kad proviri da pomisli kako je
ona u postelji.
·
Pricala mi je da se zabavlja sa .Srbinom i da je
on •jedini za koga bi se mogla udati•, ali radi oca,
koji je veliki autoritet, to ne bi niposto ucinila. Prili·
kom razgovora o tome plakala je i govorila da je ni
35,
�majka ne bi razumjela. lako ju je u svemu stitila pred
ocem, cesto ju je opominjala: •Vahida, sta to radis?•
A ona bi o sebi govorila: •Meni je jasno da necu
imati licne srece. Sve svoje nadanje i snagu ulozicu
u rad. To mi je svrha zivota i u tome se osjecam
potpuno srecna.•
Posebnu je brigu vodila o kuci. Uvela je peglanje
rublja i svakome postavila krevet, jer se do tada spa.
valo na dusecima, na podu. Nastojala je da se u kuci
jede' sto vise zeleni. Odrzavala je besprijekornu cistocu posuda i od sviju trazila cistocu tijela. Stalno je
ruzila obicaj zen a da hodaju po mahali. da ispijaju kate i prije i poslije podne. Kada sam subotom odlazila
u Zagreb, uvijek bi mi nesto sasila ·da se pokazem
pred muzem«.
Uoci rata, predvidajuci dogadaje, svekar je, pod
stepenicama koje vode iz prizemlja na sprat, sakrio
izvjesnu kolicinu brasna, rize, ulja, secera, kate, rna·
sla.
Bio je uvjeren daza to niko ne zna i_ da su stvari
na mjestu. Kad je nesto zatrebalo, ostao je zaprepascen jer tamo vise nigdje nista nije bilo. Vahida je
to vee bila spremila na •pravo mjesto•. Od brace i
oca pokupila bi sve vuneno sto bi nasla, isparala i
podijelili!Zenama da pletu pulovere i carape za borce.
lz kuce je iznijelaskoro sve posteljno rublje. Ostavi·
Ia je poneku plahtu, koje smo kasnije iskoristile za
iavoje. Sanduke sa svojim ruhom potpuno je ispraznila. Domaci svileni -vez, namijenjen za posteljinu,
iskrojila je u zalioje i sterilizirala prije upucivanja u
partizansku bolnicu.
Tako je. Vahida sve sto se moglo obuci, obuti i
pojesti iznijela iz roditeljske kuce i otpremila partizanima,
36
Rastale smo se krajem juna 1941. godine i nlkad
se vise nismo vidjele.
Vahidino pismo bratu Ekremu
Za vrijeme rata cesce sam dolazila u zabacene
krajeve Cazinske krajine. U Maloj Kladusi, Podzvizdu,
Gati ... uvidjela sam kolika je bila snaga njenog du·
ha i rijeci. Svaka zena je zapamtila Vahidu i ponavljala je njene rijeci. Mnoge su se ukljucile u rad
odbora AF2·a i posle na razne tecajeve zahvaljujuci
Vahidinom uticaju.
cuvsi da sam Maglajlicka, zene su pitale jesam
li Vahidina snaha. Prosto su me zasipale pricama o
njoj, kako je razgovorna i neposredna. U kuci gdje hi
se nasla, uvijek je bilo mnogo zena. U jednoj kucl
vidjela sam kako se cuva rucnik kojim se Vahida
sluzila.
Kad nam je stiglo njeno pismo, Vahida vise nije
.
bila ziva.
37
�Vezu je uspostavljala i sa Han-Kolima preko Suturlije, do koje je sama dolazila. U tim poslovima uvijek i u svako doba, najsigurnije je bilo obratiti se Vahidi.
.·
K~d je uhapsena, Vahida je ]edina bila u speciJalno 1zolovanoj samici. To mi je poznato, jer sam u
to vrijeme i ja bio uhapsen i lezao u istom zatvoru celija do celije. lako zatvorena, ona je ispoljila vanrednu snala2ljivost.
Kada je ]edna djevojka pocela pricati o omladinskoj organizaciji preko Vrbasa, Vahida mi je nekako
uspjela reci, u prolazu na hodniku, da bi toj djevojci
trebalo nekako zaprijetiti da dalje ne govori o ilegalnom radu. Ne cekajuci nasu inicijativu, Vahida je
ubrzo pocela simulirati bolove u stomaku, taka da su
·se oko njene celije zacas okupili ustanski agenti.
. . l~koristivsi kratkotrajnu odsutnost agenata, zatvoremk Bozo Radman, omladinski rukovodilac iz Budzaka~ presao je u celiju one djevojke, opomenuo je
zbog neopreznog drzlmja u zatvoru lona je •zatvorila
usta•.
·
·
. . Jednog ·~ana ustaski istrazitelj Bogojevski zapri")etl nam da ce nas ·poubijati, aka mu ne kazemo ko je
razgovarao sa onom djevojkom. Svi smo, naravno, kazali da nista ne znamo; U stvari za to smo znali samo
ja, Bozo i Vahida.
Ponovo" sam se, a i posljednjl put, sa Vahidom
sr.eo tekdecembra 1942. godine, u Lusci Palanki, kada
se Prvi krajiski proleterski bataljon ·Zdravko Celar•
vratio iz Slavonije ·i Hrvatske. Posta je ranije bilo javljeno da je nas bataljon izginuo, o cemu · je i Branko
Copic spjevao pjesmu, narod Podgrmeca nas je docekivao razdragano, vezenim peskirima kitio od Budimlic Japre do Lusci Palanke.
40
Bilo je tu raznih ponuda: pita, ustipaka i jabuka.
Sve ]e to Vahida organizovala. Svi smo se okupili oko
nje. Kada je sjela s nama borcima, gutala je svaku
rijec dok smo pricali o putu kroz centralnu Bosnu, o
cetnickoj izdaji, 0 muckom ubistvu drugova meau ko·
jima je bio i njen mlaai brat Nedzib.
Ona je pricala o osloboaenim krajevima u Podgrmecu, o postignutim uspjesima. •Kod nas postoje
paste, skole i bolnice ... Ljudi se osjecaju kao da je
potpuno osloboaenje, cak su se poceli i zeniti.• U
sali je dodala: •Ovo nam je postao nov problem.•
41
�cin obezbijedila rucne radove da bi se doslo do vise
priloga za tombolu i do sredstava za drustvene po~trebe.
Bisera Hasanbasic
Vahidi nije trebalo davati ideje za rad. Ona je
imala mnogo korisnih ideja i odmah je pristupala njihovom ostvarenju. Na zajednickim izletima i turnejama, bila je zapazena zbog svog vedrog duha, a i snalazenja u svim situacijama.
Dolaskom okupatora postala je oprezna I uzurbana. Cinilo mi se da nije propustala nijedan trenutak da proae beskorisno. Zurno je ulazila u moju sobu. gdje me je zaticala za masino~. _ostavljala_ m!
materijal za sivenje ruksaka, raznobojmh zarova 1 br
zo odlazila. Zbog svega toga u mojim ocima je pnstala velika i njena velicina je sve vise rasla.
UNOSILA JE VEDRINU
Sa prozora sam ugledala Vahidu. Isla je prerna mojoj ku6L U koracima, vedrom pogledu i poznatom osmijehu, ogledali su se sigurnost i pouzdanost
u sebe i svoje pothvate. U kucu je usia smijeseci se,
ali sam na njenom lieu citala da se radi o nekom zadatku. Rekla mi je ozbiljno: ·Trebalo bi izvrsiti popis
svih nepismenih Muslimanki, pa sam dosla da i tebe
zamolim da nam pomognes.• Tako je obiiila jos nekoliko drugarica, organizovala i rukovodila popisom nepismenih muslimanskih zena u cilju okupljanja na
analfabetske tecajeve.
Godine 1940. napredna radnicka i studentska omladina, uz pomoc Banjaluckog sportskog kluba, pripremila je zabavu. I tu je Vahidina organizatorska
sposobnost doiila do punog izrazaja. Obiiila je vise
zena, koje su je uvijek vesela lica docekivale, jer im
je ona uz svaki posao donosila i vedrinu, i na taj na'42
43
�Temka Alibegovi6
NIKOGA NECU ODATI
V ahidu sam upoznala 1941. godine, preko
njenog brata Muniba, koji je ilegalno radio, jos prije
rata, sa mojim muzem (1 ). Od tada je poznajem. Kada
je Munib otisao u partizane, Vahida je nastavila svoju djelatnost sa mojim muzem i sestrom Sidom (2).
Nikad se nicega nije bojala. Pricala mi je da je, osim
drugih llegalaca, krila druga Starog i Vasu Butozana.
Znam da je preko drugih, a i licno, sakupljala narod'
nu pomoc. Odlazila je bezbroj puta. sa raznim receptima, u apoteke i uspijevala da pribavi vece kolicine
sanitetskog materijala i lijekova. Vidala sam je cesto
kako oko podne prolazi uskim sokacima prema •Cr·
noj kuci•. odnoseci hranu zatvorenicima. .
Vjesto je pronasla i pridobila veliki br~j zena kojima je odnosila materijal da siju kosulje i ostali ves
za borce. Jedne veceri skripnuse vratnice. Ugledah
Vahidu kako je sva zadihana uprtila poveliki paket
44
Bilo je to veliko satorsko krilo koje smo odmah prekrojile u nosila za prenos ranjenika i u torbe. za m~
niciju. Jednom mi je ispricala kako)e _i_z _svOJe kuce
ispratila u partizane Dusanku Kova?e~11c 1 Radu _vranjesevic. Obukla im je zarove, namJestala pece 1 poucila ih na pravilno drzanje u toj odjeci.
·Rastati se s njima - bilo je taka tesko ... Suzdrzavala sam se da ne zaplacem i pretvarala se da
sam vesela. - Do videnja dok i ja ne dodem!• kazala im je.
U zatvoru se nije zbunila i poklekla. I tamo je
nastavila svoj rad. Kada ju je ustasa jedanput spro~o:
dio u nusprostorije, istovremeno je doveden u musk1
klozet moj komsija Sasa Bole. U meduvremenu su
ustase nekud odazvane, a Vahida je to iskoristila da
razgovara sa Sasom.
lspricala je da je stalno saslusavaju, da nije nista priznala. •Aka, Sasa, prije . izades, reci svi~a da
se ne boje, jer necu nikog otkriti. Neka i daiJe slobodno rade.•
1 meni je, poslije bjekstva moga muza, porucila
iz ustaskog redarstva da ce mi kucu pretresati i da
se na vrijeme sklonim. Bilo je to tacna, jos iste noci
dosli su agenti i ustase ...
1) Muharem Alibegovi6, poginuo u NOB-u- 1942. godine
2) $ida Agi6, omladinka, poginula u NOB-u 1942. godine
45
�Zumra Cejvan
PRVA PARTIZANSKA PJESMA
V ahida je bila jedna ad najaktivnijih clanica
•L:enskog pokreta•. Takvu sam je upoznala 1940. go
dine u Banjaluci. Vise puta smo se sastajale u njenoj
kuci. Sastanci su imali vaspitni karakter. Njima je rukovodila Dusanka Kovacevic.
U Vahidinoj basti, na travi pod vockama, sastalo
se uproljece 1941. godine dosta nas drugarica. Naj'
prije nam je Rada Vranjesevi6 toplo govorila o novonastaloj situaciji 1 predstojecim zadacima. Rijec je
uzela i Vahida. Govorila je kako nas ocekuju teski ·
zadaci, o rukovodecoj ulozi KPJ i snaznim rijecima
prosto nam ulijevala nadu u pobjedu. Bas iz njenog
kazivanja osjetila sam koliko je plemenita stvar za
koju sam se pocela boriti. Htjela bih ovdje, koliko·toliko, · da osvijetlim Vahidin lik, ali to mi je dosta
tesko, jer izuzetnog druga, borca i radnika vise nikad
47
�nisam srela. Posjedovala je sve osobine i odlike pravog komuniste i narodnog berea.
lz rada sa Vahidom u sjecanju mi je duboko ostao
jedan dogadaj. Dosia sam da primim zadatke. Dacekala me je sva ustreptala, odmah mi pokazala pismo
· koje je upravo stiglo od nasih drugova iz sume. Trazili su nesto odjece, jer su u tome mnogo oskudijevali. I dok sam pismo citala, Vahida je ispod secije
izvukla dva kofera puna raznog platna. Smjesta je otpocela da kroji musko rublje, uzvikujucl: »Zar avo
da stoji ovdje, a nasi drugovi idu goli i basi!• Mislim
da je to bio dio Vahidine djevojacke opreme, ali na
njenom lieu nije se vidio ni tracak tuge. Stavise, osjetila sam da je bila strasno ljuta na samu sebe sto se
toga nije ranije sjetila. Jos dok sam sjedila, krojila je
komad po komad.
Njena majka mi se cesto tuzila da joj nestaju
mnoge stvari iz kuce. •Eta, juce sam svu kucu prevrnula da nadem rorove i u sobi postavim pee, ali
nigdje nijednog, kao da ih nikad 'nisam imala.•
Kada su pred njihovu kucu dosli kuriri sa kanji
rna, u povjerenju mi je rekla da ce zalihu, koju su njeni spremili, .poslati partizanima.
Od Vahide sam prvi put cula partizansku pjesmu.
Dok smo u njenoj sobi sredivale prikupljeni materijal za boree, tiho je zapjevala: •Po sumama ·i gorama ... • Pjesmu je cui a od boraca kad je krisom odlazila na sehitluke. Dok. je pjevusila, Vahida je bila UZ·
budena i oci su joj zasuzile. 2eljela je da se bori s
puskom u ruei, ali je Partija od nje trazila da ostane
u gradu. Kuca joj je blla pored same policije, a ana je
bez prekida radila, kao da im prkosi.
lznenada. Vahida je dospjela u ustaski zatvor. I
mene su uhapsili. Srele smo se slucajno, na zatvorskoin hodniku, kada·su. je poveli na saslusanje, .i tre48
nutak smo ostale same. Rekla mi je da nista' ne priz'
nam, da je to najbolji nacin drzanja p~ed_ neprijateljem. Potuzila mi se da je mnogo terete r VJerovala da
ce se nekako izvuci.
Poslije njenog bjekstva bila ~am is_tins_ki sret~a._ a
medu agentima je nastala panrka. Brla 1e ned]eiJa.
Osim dezurnih niko se nije cuo. Za tili cas, medutim,
skoro svi agenti su bili na okupu. Prebaeivali su jeda~
drugome sto su dozvolili da im ta~o ?P~~an komunr:
sta pobjegne. »Sad niko od vas neee rzaer•, rekao mr
je jedan pobjesnjeli agent.
Vahida i ja ponovo smo se srele, 1942. godine, u
Podgrmecu, gdje je bila P_?liticki _radnik _na. te~e~u.
Odmah se pobrinu,l~ ~a dobrJem nes_to o~ue~ 1 ?dJeee.
Morala sam joj prieatr o radu u Ban1aluer. Brla Je sretna sto je slobodna i zadovoljna sto radi sa zenama.
1 Muslimankama i Srpkinjama. To je bio odgovoran
posao u vrijeme kada se KPJ svim silama borila za
bratstvo i jedinstvo.
· ·
Rijetko smo se odvajale. Zajedno smo o~isle u
oslobodeni Bihac i Cazin. lake je na terenu brio neprijatelja, uvijek je isla bez zastlte. Za kurire je bila
majka. Uvijek im je susila odjecu, da se ne prehlade,
krpila i peglala kad je imala vremena.
Pocetkom cetvrte ofanzive dobili smo zadatak_~a
se vratimo u Bihac. Od Pecigrada smo se povlacrle
zajedno sa kolonama izbjeglica iz Banije i Korduna. U
tim teskim danima trebalo je vidjeti Vahidu. Svakome je htjela da pomogne. Ni nocu se nije odma;ala.
Gledala je da nas najprije smjesti i da nas udomr. Za
sebe nije brinula. »Imam ja dosta rezerve•, govorila je vedra se osmjehujuci.
Djeea u zbjegu bila su jadna i nemocna. Od dugog i teskog puta noge su im bile p~eP_une rana, iz
kojih je skropila krv i natapala raskaiJanJU eestu. Va4
49
�hida je: brizna previjala rane malim neduznim stvorenjima i bodrila ih da izdrze sve teskoce.
Bila je nesretna kad nejakima. nije mogla da po·
mogne! lzvukli smo se iz bombardovanog Bihaca i
preko Drvara dosli u Glamoc. Vahida je mnogo zalila
sto nije u borbenoj jedinicl, jer je to bio. njen san.
Cinilo joj se da salllo u otvarenaj barbi, licem u lice
sa neprijateljem, maze dati svu sebe.
· £elja jaj se ispunila u Livnu, kad je stupila u
·
Drugu krajisku brigadu.
Teufik Maglajlic
BORAC ZA RAVNOPRAVNOST
0 ka Vahide su se akupljale zane I djevajke
nasa mnagabrajne paradice. Jas prije rata mabe su
bile prava veselje, kaje je u svajaj kuci cesta prire'
aivala. Jednam se mijese rezanci za zimu, .drugl put
tarana, iii se kamusaju kukuruzi ... Uz pjesmu i pri'
cu vrijeme pralazi brza, a pasaa se abavi s lakacam.
I mi, muskarci, rada sma adlazili na vesela sijela kaja
je Vahida karistila da pragavati o on arne sta je bali,
cime je pagaaala zenska srca. cesta je paminjala
prava kaja uzivaju sama muskarci. •Oni idu na fakultete, krecu se slabadna, a mi astajemo kod kuce. I
kad izlazima, sputane sma zaram, kaa buba u ca•
hurl ...•
Okupljala· je zene oka sebe, svakadnevna I sve
vise, pastepeno ih pridabila da se ukljuce· u raznavr'
sne akcije i shvate neminavnast pramjena u drustvu:
51
�Vahida je prije rata pohaaala sanitetski tecaj koji
je organizovao odbor »Zenskog pokreta•.
Poslije okupacije uspostavila je saradnju sa osobljem Drzavne bolnice i Higijenskog zavoda i tamo
stvorila antifasisticke grupe.
Uz pomoc dra lhsana Zukanovica (3) i dra Asima
Kulenovica u Drzavnoj bolnici, a u Higijenskom zavodu preko Mustafa Sabitovica •Gape• (4) i Mihajla Trkulje sakupljala je instrumente, lijekove i osta~
li sanitetski materijal.
I sa pojedincima je saradivala, ali tako da nisu
znali jedni za druge. U tim ustanovama ~esto se viaala.
Kada me je pozvala da odemo zajedno u Higijenski zavod da uzmemo sakupljeni materijal, iznenadila
me njena snalazljivost. Ona je, naime, sanitetski rnatarija! vjesto uvila da lici na novorodence. »Bebu• je
nosila u narucju sve do svoje kuce, odakle je pomenuti . materijal upucivan u ·partizanske bolnice.
U tim teskim danima, od Lausa do Rebrovca, s
kraja. na kraj Banjaluke, Vahida organizuje grupe zena
koje jojpomazu u radu: pletu, siju, sakupljaju odjecu
i obucu, a kao blagajnik crvene pomoci, kupovala je
razrie potrepstine za partizans. Jednom me je zaduzila podem u kupovinu i rekla: »Evo ti novae, kupi vise
muskih pulovera bez rukava · i koznih kapa sa nausnica.ma. Kad zima stegne, borcima usi najprije ozebu.•
Vahida se svakodnevno izlagala opasnosti, ali je
radila ne prezuci pred policijom i agentima.
'Policijske premetacine u njenoj kuc.i postale su
nesto svakidasnje. Prilikom jednog pretresa, policajci
su Milieu Vranjesevic nasli bez legitimacije. Vahida
je uzela u zastitu i predstavlla kao svoju iznenada
oboljelu rodaku.
52
Vahida MaglajiiC
�Cak ni u policiji, kad je uhapsena, Vahida nije
gubila prisustvo duha; Da bi uspostavila vezu sa nekim drugovima ,fz Higijenskog zavoda, ona se ozlijedila i zatrazila ljekarsku pomoc. Odvezli su je ,na preglad. Tamo je kriliom razgovarala sa,Trkuljom i prenijela mu zadatke koje ona nije izvrsila - da organizuje antifasisticke grupe u ustanovama i skolama.
U samici je dugo ostala i stalno smisljala kako
da umakne iz zatl(ora. Po lsmeti Demirovic (5) poslala mi je svoj plan bjekstva: odreaenog dana, kada
je budu sprovodill na Prijeki sud u Zagreb, trazila je
da istim vozom krene grupa omladinaca i na stanici
u Omarskoj da izazovu metez i paniku. Vahida bi "tada
pokusala da pobjegne. Kada je stab Drugog krajiskog
(Kozarskog) narodnooslobodilackog partizanskog odreda javio da se ova zamisao ne moze ostvariti, Vahld!! je trazila od zatvorskih vlasti da je premjeste
na prvJ sprat.
. Na intervenciju gradana, videnih Muslimana, podsta~nutih od nekih komunist<i, ona je zaista preseljena iz samice na prvl sprat odakle je kasnije i pobje:gla.
·
•
3) Zarobljen ,na· ·Kozari 'i strijeljan 1942. godine u Banjaluci kod
RebrovaCke crkve
4) poginuo u NOB-u
5) poginula u NOB-u
Mubera Osmic
BESKRAJNO POZRTVOVANA I SK~OMNA
B ilo mi je devet god ina kad je Vahid!l pocela dolaziti u nasu kucu. Ono sto s~m _tada znala_ o
njoj, bilo je vrlo oskudno. Znala sa":J_J_edmo da u,nJe,
noj kuci zivi. mnogo muskaraca, pnhcno_ st_rog pta,c.
sestra-],da ima pune ruke posla u upraviJanJU domaz,
lukom.,. ,
.
. ,
.
.
. , . fz,.moje stvarne price,, ja_, bih_ ime svog JUDa_~~
Vahide· urezala sv·uda po ,Qorn)em seheru, Novos_eltJt!
Stupnici ,, u centru i na perifer}ji ~anjal~ketpo _nJe~OJ
okolini i svuda u nasoj zemiJt. Ttm prtje sto J~ btl~
zena onog perioda kada je poloz~j zene ll; drustvu !
porodici bio skoro istovjetan sa ma koJOm _:;tvar!
u kuci, a rad skoro robovski.Prava nikakva, duznOstl
beskrajne!.
. .
,, •• . . , · 1 · ·
Vahidom sam se sretala na st!ehma,__ tz ett~a_.
akcijaina u predrevolucionarno doba 1 kasmJe, u tle•
galnom radu. .
s
55
�Sijela su bila skoro jedina mjesta na kojima su
zenska celjad mogla da kazu sta misle, zele i osjecaju. Tih sijela se sjecam jail od 1935. godine pa nadalje. Obicno su se odrzavala u Vahidinoj kuci. u
nasoj kuci, iii negdje u Gornjem seheru. Ona bi nas
pozvala, a kadinica bi nakuhala raznih jela. Odrasli
su se povlacili u sobu, a mi. djeca, igrali smo se u
kuhinji. Stariji su citali nesto sto meni nije bile dostupno. Vahida je citanje koristila za razbijanje raznih
predrasuda, kao sto su; da knjiga nije za zensko, da
se zena mora kriti i svemu pokoravati. Propagirala
je pismenost i borila se za emancipaciju zena, Muslimanki.
lz avlija bi je obicno ispracale, njih dvadesetak,
i dovikivale da opet svrati. Ni mojoj Hami (mami) nije
bile tesko da side cak do kapije.
Ponekad je citavo drustvo vodila na poznata ·Uzdanicina• sijela i igranke.
Na ovaj nacin je .znatno omasovila •Lenski pokret".
.Radnicko drustvo •Prijatelji prirode• bilo je ponosno na svog istaknutog clana Vahidu. Djelovalo je .
vecinom ljeti, jer su izleti bill glavni oblici rada. Na
izlete se isla pjesice, najcesce negdje kraj Vrbasa, a
muskarci su camcem dovozili hranu. Odlazili smo u
Trapiste, Slatinu. iii Han-Kola. Nisu ml poznata Vahi·
dina direktna zaduzenja, ali znam da je svaki nien
posao izgledao spontan. lgrali smo, pjevali, citali I
razgovaraiL
Kao da je sada gledam kako vodi racuna da porcije hrane budu podjednako nasute. Skupimo se oko
Vahide i svako samo pita za jelo.
· Seoska omladina u Han-Kolima radovala se nasem dolasku. S nama su pjevali. Donosili smo im raznu literaturu za citanje. Zahvaljuci Vahidinom toplom
:56
odnosu i neposrednosti u razgovoru sa selj~ci.~a. u
Drustvo je, pored radnicke i studentske, ukiJUCivana
i seoska omladina.
.
Jednog dana seljanka iz Han-Kola sjaha.•s konja
pred nasim vratnicama i upita moju sestru .-:'1su: •Kako bih nasla gospojicu Vajidu?• PretpostaviJam da se
radilo o dogovorenom poslu.
vahida je drugovala sa mojom starij_om se~trom
Aisom, koja je takoile bila _ilegalni r~?m~. ~o!e s~
znanje o zamahu predstojece revolucye 1. njemm -~~
ljevima je raslo i uskoro su me ~~ga21ra!1 na r~zhCI·
tim zadacima, vodeci racuna o mDJim godmama 1 sposobnostima.
Aisa [6) me poslala. u jesen 1941. godine, dadonesem nekakvu •vunu• od Vahide. Usla•. ~am "'!. ~P~:
redni ulaz u djeciju sobu i sjela na _seciJU._ PruzaJUC~
mi korpu prekrivenu peskirom, V~h1da r!"~e: •Znas
sta, Berka, avo nije same vuna, to J~ mumcl]a za P!'rtizane, a odozgo sam stavila klupcad. Berka, du~o.
cuvaj se preko mosta, a i put je dalek. Ako se nesto
desi• ... Tu je malo zastala i ubrzo dodala • ·.~· ako
padnes. pa ti se prospe, ne govori odakle no_s1s. Usput svrati kod sandora, dace ti jedne bak~n.dze.:
Vahida je sakupljala stare bosanske cli!me 1 s~r
dzade da bi se domogla sredstava ~eophodmh za nas~
drugove u sumi. Nocima se to na S1Jel1ma paralo, pleh
se dzemperi. salovi. carape . . .
..
_
Srela sam je u partizanima, za vnJeme cetvrte
ofanzive i tada mi se ucinila ozibljnija neg~ ikad ranije. Bil~ je u kratkoj bundi od plisa, u smeil1m panta•.
lonama, s pistoljem.
u pokretu prema satoru odmorili smo se u kuc1
strica Gavrila Principa. Bile nas je mnogo. Dok_ sam
pjevala, Vahida je sjela uza me i_ poe~ Ia. plakat1 ..~a
grlila sam je i upitala zasto .P!ace. SJet1la se A1se,
koja je to like zeljela da me v1d1.
57
�·:
Cijelu no6 smo marsirali, da savladamo ledom
okovani ·Sator. Vahida je izdrzala ogromne napore u
svojstvu politickog radnika otisla na drugu stran~ i
vise je nisam vidjela.
· ·
Urezala bih tako duboko njeno ime svuda kao
sto o~~ zivi u mom sjecanju: beskrajno pozrtvo~ana,
~eseb1cna, skromna, sa neiscrpnom energijom i zeIJ?m da se sve ono sto 'je dostojno zivljenja i divljenJa, _u covjeku i za covjeka, nade u svacijoj buducnostl.
·
·
·
·
Jusuf Selman
U USTA5KOM ZATVORU
6) AiSa Karabegovi6, komunista, poginula u NOB·u· 1942. godine
P orodicu kadije Maglajlica poznajem od pri·
je rata, jer su sva njegova djeca, (Vahida, Ekrem, DZevad, Munib, Muniba, Nazim, Osman, Nedzib i Alija)
pripadala naprednom radnickom pokretu u Banjaluci.
Posebno mi je poznata Vahidina aktivnost u »Zenskom pokretu•,. Munibova u Radnick<im sportskom
drustvu »Borac•, Osmanova .u Radnickom kulturno!ll
drustvu »Pelagic• i Ujedinjenim radnickim sindikati·
ma i Nedzibova u· aktivu SKOJ-a u srednjoj skoli u
Banjaluci.
lako zbog konspiracije u tadasnjim uslovima nije
bilo preporucljivo odrzavati skupove i sastanke u .ku
cama kompromitovanih aktivista (Dzevad i Munib hap
seni su i ranije], i .pored toga, u njihovoj kuci, odrzavani su sastanci i dogovori aktivista, umnozavani leci
i proglasi KPJ i SKOJ-a .. Neke od ·proglasa pisali. su
59
�Munib i Stjepan Pavlic - Pipe, a mi smo ih rasturali
po gradu.
Vahida se posebno isticala u radu sa zenama Muslimankama - djelujuci preko zenskih sekcija le·
galnih drustava ·Buducnost•, ·Uzdanica•, •Gajret•,
·Fadilet• i •Sioga•.
Nakon okupacije zemlje, 1941. godine, Vahida je
veoma aktivno ucestvovala u radu i organizovanju ilegalnog NOP-a u gradu. Pored toga sto je rukovodila
organizacijom »Crvene pomoci• i brinula o smjestaju
mnogih ilegalaca, ona je obavljala niz drugih povjer·
ljivih poslova za NOP. Bila je neposredno angazovana
oko smjestaja druga flure Pucara Starog koji je u to
vrijeme ilegalno boravio u Banjaluci i omogucila mu
da uspostavi mnoge kontakte sa clanovima KPJ i sa
radnicima narodnooslobodilackog pokreta.
Njena aktivnost u NOP-u bila je rano otkrivena
od strane redarstva UNS-e, jer su u njemu radili neki
bivsi policijski agenti koji su zavrbovali i nekolicinu
predratnih aktivista naprednog pokreta u Banjaluci i
preko njih saznali imena izvjesnog broja ilegalnih radnika. Radi likvidac;ije partijske organizacije u Banja·
luci, uslijedila su hapsenja od strane UNS-e. Pohapseni su neki aktivisti, a vecina je izbjegla hapsenje.
Meilu uhapsenima se nasla i Vahida. 1 ja sam bio u
istom zatvoru, u samici, a Vahida iznad, u sobi 16. Odlazeci u zajednicke prostorije neposredno smo razgovarali podmicujuci ustasu - cuvara - objasnjava·
juci mu da smo komsije i rodaci. U toku nasih razgo·
vera koji su trajali i po 2 do 3 minuta, Vahida mi je
ispricala da joj je donijeta posteljina i jos neke potrepstine i da je s njom zatvorenica Danica Marie u
koju ima povjerenja. lspricala mi je i ko je tereti,
isticuci da je svjesna da je za nju jedini izlaz bjekstvo
iz zatvora. Koristila·je svaku priliku da obavijesti par·
tijsku organizaciju u Banjaluci da je spremna da po.
60
bjegne i trazila da joj se pomogne. Odlazak u Higi·
jenski zavod, na previjanje, ona je iskoristila da uspostavi kontakt sa Razijom Biscevic i dr Margitom Hercl
i preko njih poruci da zeli pobjeci iz zatvora, i to sto
prije. 1 svojima kod kuce je porucila da namjerava
pobjeci i trazila da joj pomognu. Misao o bjekstvu
nikad je nije napustala i svakodnevno se pripremala.
Najvise je racunala na skok kroz prozor. Daske koji·
rna je bio zakovan prozor celije postepeno je odvalji·
vala, da ih sto lakse i sto brze odbaci, cim se ukaze
prilika za bjekstvo.
Uoci odlaska na Prijeki sud u Zagreb, Vahida nije
imala sta da ceka. Pokusaji partijske organizacije da
joj pomogne u bjekstvu nisu uspjeli i ona je donijela
odluku da sama nesto ucini. Kad je strazar zasao za
drugu stranu zatvorske zgrade, bacila je jastuk i sko·
cila kroz prozor a za njom· Danica Marie. Obje su, iste
noci, uspostavile vezu sa aktivistima NOP·a i poslije
otisle na osloboilenu teritoriju ..
Poslije nasih tajnih razgovora u zatvoru vise ni·
sam imao prilike da s njom popricam, ali Vahidino
ime budi u meni sjecanja na jednu izuzetno hrabru,
pozrtvovanu i razboritu zenu.
61
�Danica Marie
NIJE GUBILA PRISUSTVO DUHA
·
.Sa drugom f>urom Pucarom' Starim dosla
san:', nove~bra 1941. godine u Banjaluku; da ilegalno
rad1m ka? clan KPJ, Tamo sam, preko druga Starog,·
usp~~ta.vJia vezu .sa Zagom Umicevic koja je tada bila
p~rtiJSkl rukovod1lac u gradu. Dok sam boravila u BanJa~ucJ, upoznala sam niz aktivista, s kojima sam saradJvala, kao na primjer, sa pokojnom Aisom Karabegovic koja mi je mnogo pomogla da se snadem u ife~alno~ radu .. C?d nje sam saznala za Vahidu Maglajlic,
Jer. m1 !e o nJOJ mnogo pricala. lstakla mi je niz njenih
vrlma_ 1 ugled koji je uzivala u Banjaluci medu na~redm~ gradanima. Od Aise sam, takode, saznala da
JS Vah1da uhapsena.
Ubrzo, 3. dec~mbra 19!1, ja sam takoae uhapsena .. od strane dVOJIC": ustasa iz Bosanskog Grahova,
kOJI su me prepoznah u Gajevoj ulici, kod hotela •Pa-
62
las•, odmah odveli u njihov logor, a odatle u ustaski
zatvor, gdje se nalazila i Vahida.
U zatvoru sam nasi a Havku Sarac koja mi je rekla da se u podrumu, u samici, nalazi Vahida,· da je
muce i smatraju teskim politickim krivcem. Poslije
nekoliko dana mene su odvojili od Havke i smjestili
u drugu sobu, gdje sam zatekla Vahidu. I nju su upravo tog jutra premjestili ovamo iz samice, na intervenciju, kako mi je ona pricala, lsmete Kulenovic iz Banjaluke. Tu je otpocelo moje licno poinanstvo sa Va,
hidom. Bila je sva izmucena, otecenih nogu i lica;
ispijena, blijeda, velikih modrih podocnjaka, zavijenog vrata, posljedica ustaskog mucenja.
Odmah smo se sprijateljile. Vahidi sam priznala
da sam cula za njenu aktivnost. Ona se interesqvala za
pojedine aktiviste u gradu. lnformisala sam je o mnogim drugovima za koje sam znala, o prilikama u Banjaluci. Zajedno smo provele nesto oko dvanaest dana. Vahida je bila svjesna tezine svog polozaja, ali
nijednog momenta nisam osjetila da se demoralisala.
Do kraja je ostala energicna i vedra. Predlozila je
da bjezimo, jer su nam ustase stavile do znanja ·da
cemo biti upucene u Zagreb, na Prijeki ustaski sud.
Tada mi je priznala da se jos u ·samici bavila mislju
o bjekstvu, ali da je to bilo neizvodljivo. lz zatvorske
scibe, medutim, to je bilo lakse izvesti. Zajednicki
smo se pocele pripremati da pobjegnemo iz kandzi
smrti. Vahida je u tome .pokazala izvanrednu snalazljivost i hrabrost. Dobro je proucila polozaj zatvora i·
stranu na koju treba bjezati.
Nasa celija, nekadasnja kuhinja jednog od stanova · Gruberovica kuce, imala je samo jedan prozor, okrenut prema ustaskom dvoristu. Vrata ostave i prozor
prema basti bili su zakovani daskama. Vahida je uporno, iz ·dana u dan, prstima rasklimavala eksere na
zakovanim vratima, dok .ih nije podesila da se lako
63
�mogu iscupati. 0 olabavljene eksere u vratima je. vjesala dijelove odjece da prikrije tragove ... Poslije su
njeni utrnuli i pomodreli prsti nastavili da klimaju i
izvlace eksere iz zakovanog prozora ostave, nase je,
dine nade. Zatim smo cekale pravi trenutak. On je,
najzad, dosao ...
Uoci odvoaenja na Prijeki sud, uvece 21. decembra 1941. godine, ustase su slavile neki praznik. Dok
je ustaski strazar setao s druge strime zgrade, Vahida je uklonila daske s prozora ostave, pogledala okolo i napolje izbacila jastuk. Posto niko nije primijetio
pad jastuka, Vahida je prva skocila, drzeci torbu u
ruci, a za njom i ja. · Potrcale smo, preskocile neke
tarabe i zadihane stigle do rjecice .Crkvene. Snijeg je
gusto padao i zasipao nase tragove. Pregazile smo
skoro. zaleaenu rjecicu i bjezale dalje, preko basta
koje je Vahida odlicno poznavala. Odjednom sam primijetila da sam bosa, da su moje raskvasene cipele
ostale negdje u snijegu. Vahida je bila snalazljivija pa
se izula i sa cipelama u ruci pregazila vodu. Premorene i ozeble dotrcale smo pod prozore njezine kuce.
•Pobjegle smo, dajte brzo zarova da idemo dalje•, povikala je zadihana Vahida iznenaaenim ukucanima.
Brzo smo se presvukle i nastavile kroz grad, s naparom usporavajuci korake da ne izazovemo sumnju.
Opasnost je prijetila iza svakog ugla. Nesta ubrzanije
smo prosle pored tvraave Kastel, jakog" neprijatelj'
skog uporista, omeaenog visokim zidom koji se izdizao nad smaragdno zelenirn Vrbasom i izazivao neku
cudnu jezu. Uzbuaene smo prosle pored pojacane
ustasko-njemacke straze na mostu preko Vrbasa. Poslije smo sigurnije produzile manje osvijetljenim ulicama prema Gornjem seheru. Jste veceri smo stigle
u kucu aktiviste Dalke (7], koga smo obje poznavale. Kad nas je ugledao, on se ocevidno uplasio. U
kuci je bilo mnogo zena, jer mu je supruga hila pri
·g4
poroaaju. Odmah nas je smjestio u stalu. Saopstile
smo mu da moramo sto prije na osloboaenu teritoriju. Ubrzo nam je doveo omladinca Zaima (8), koji
nas je poveo prema Poniru.
Nesto vise od sata isle smo uz brdo, po dubokom snijegu, koji je cijelu noc padao. Odjednom smo,
pri snjeznom bjelasanju, ugledale da se n:ko sklonio
u grmlje iznad nas. Pomislili smo na usta~k~_patr12Iu
i odmah legli u snijeg. Ostali smo tako lezeCI do cetiri sata ujutro i vratili se u Gornji seher, u Zaimovu
kucu i tu sakrivene provele dan.
Ujutru je Zaim otisao u grad i vratio se sa Zagom
Umicevic. Ona nas je upoznala sa nekim Velom (9),
koji nas je uvece, 22. decembra 1941. godine, poveo
na Ponir, gdje smo stigle u svanuce. Tu smo ~rele
Karla Rojca, komandira cete za vezu sa gradom 1 ?S·
tale drugove, istinski odahnule i prvi put se odmonle.
Poslije nekoliko dana upucene smo u Tisovac,
odakle je Vahida otisla na Cernernicu, u partizansku
bolnicu. lzvjesno vrijeme je radila kao politicki radnik na terenu Cemernice i Manjace. Poslije rastanka
u Tisovcu, opet smo se srele tek u aprilu 1942. godine, prilikom odlaska nekih nasih jedinica iz cent~alne
Bosne na Kozaru.
Nas posljednji kraci susret, za vrijeme o!anzi_ve
na Kozari, nije mogao biti drugaciji nego srdacan, Jer
je Vahida na mene ostavila nezaboravan utisak kao
neustrasiv ·covjek, komunista i veliki drug.
7) Dalko Halimi6
8) Zaim HadZiisakovi6, poginuo u NOB-u
9} Veljko MiletiC -
5
Vele
65
�ski. prozor koji je za nas bio taka blizu, ali 1 taka da·
leko.
·
Do~volili su da joj donesemo jastuk, odjecu i
hranu. Cak su dozvolili da joj, s vremena na vrijeme,
i moje dijete dodamo. Bila je to Vahidina zelja koju
je umjela da iskoristi. Stavljala je malisanu pisamce
u odjecu i taka smo danima saobracali. Na njen zahtjev, donosili smo joj mosure sa malo namotanog
konca. U mosur bi utisnula ceduljicu i dobacila ga
£ednoj nasoj komsinki, Jevrejki. Cim bih ugledala tu
zenu kako sa bokalom ide u nase dvoriste, i ja bih
uzimala augum i polazila na pumpu. Toceci vodu,
spretno mi je urucivala Vahidina minijaturna pisma.
Jos ]edna starija zena iz komsiluka bila nam je
•postar•. Dok je r.azastirala rublje u dvoristu pored
zatvorskih zidova, Vahida joj se javljala sa podrumskog prozora samice, dobacivala joj pisamce, takode
utinsuto u mosur. Od tada je starica, razastiruci ves,
pjevala i pjesmom prenosila nas odgovor Vahidi.
.
•Kad. god su je vodili u bolnicu na previjanje,
ostavljala nam je znak - bijelu krpu - objesenu o
prozor. Bila je to ]edina prilika da je neko od nas vidi.
lzlazila sam tada, u zaru, na ulicu da je ugledam. S
naporom je hodala, sva pogurena. Ustase su joj vrelu
vodu bile prosule medu noge. I tada je nasla snage
da mi neprimjetno mahne rukom koja je bila sva crna,
jer joj je agent divljacki prilupio vrata preko prstiju.
.
Ceduljicom je zamolila da 20. decembra, u subotu, u odreaeno vrijeme, sacekam s fijakerom na
mosticu iznad Crkvene, u blizini zatvora. Trazila .je
da ponesem zar za Danicu Marie jer je ona imala zar
·u kame je uhapsena. Na sve je mislila. Kao signal, u
'68
slucaju da je sve u redu, predvidila je da se sagnem
i vezem cipelu ..
lako je bilo sve pripremljeno, fijaker nije izisao.
Javljeno nam je, u meauvremenu, da ce; uz pomoc
lsmete Demirovic, ·agent Paternoster u ponedjeljak
pustiti zatvorenike, pa i Vahidu. Ali, Vahlda nije ce·
kala da je Paternoster oslobodi, jer mu nije vjerovala, nego je u nedjelju uvece iskoristila prvu pogodnu priliku i pobjegla.
U nedjelju, okupljeni u kuhinji, sjedjefl smo u
neizvjesnostl. Poslije sedam uvece, neko ubrzano i
snazno zalupa na prozor. Zacusmo: •Vahida!• Brat
Nedzib je ugledao njih dvije, a ja sam zgrabila zar i
izletjela iz kuce. Smjesta smo se sklonile u susjedno
dvoriste da Daniel obucemo zar. Sljapkala je u raskvasenim cipelama i ja sam joj dala svoje papuce s
nogu.
U dvoristu se slucajno nasao nas susjed lbra·
him, bastovan, koji je sve vidio. Zamolila sam ga da
ide iza njih, kako bi nas mogao obavijestiti jesu li
presle preko mosta. Vahida je posla trotoarom s jedne strane, noseci svoju zutu koznu torbu, a Danica
drugom stranom ulice.
lzmicale su gradom, ispred same policijske stanice, i zamakle u zimsku noc. U strahu od potjere,
nastojali smo da zametnemo trag koji je po snijegu
vodio ispod nasih prozora. Mlada braca Nedzib i Alija
izletjeli su poluodjeveni napolje i trceci oko kuce,
kroz susjedne baste, stresali snijeg sa grana.
Po povratku, Ibrahim je ispricao da je Danica iz·
gubila papucu.
Ta noc bila je duga, nikad da svane. Nismo znali
sta se dogaaa s one strane Vrbasa. Smirili .smo se
69
�tek"sjutradan rano, kada nam je dosla Nazifa Hadzi·
isakovic i majci ispricala da su Vahida i Danica izmakle potjeri.
"
·
·' Po ~azifi smo poslali odjecu koju je Vahida tra·
z1la. Jav1la se tek kasno u ljeto 1942. godine iz Ko·
tor-~arosi._ Tr~zila je, po "nekom seljaku, kon~a dugmad I, topllh carapa, gusti cesalj i nesto slatko.
To je bilo posljednje sto smo mogli za nju uci·
niti.
Jovanka covie
DRUG U NEVOLJI
1_0- FaCul Se~iq,-Narodni heroj iz B~sanske Dubic.e
-, .pOg"inuo .u. NOB.,.u .1942.. g,_
'
lz Tuzle, gdje sam bila sekretar Mjesnog
komiteta KPJ, morala sam da bjezim, u septembru
1941. godine, jer su me na ulici prepoznali agenti i
pokusali da uhapse.
·
Odjevena u zar, upucena sam hitno, partijskim
putem, u Banjaluku i javila se Vahidi. Toplo me je pri·
mila I smjestila u svoju kucu. Tu sam ostala nekoliko
dana, dok mi nije obezbijeden drugi stan i dok nisam,
preko Vahide, uspostavila vezu sa drugom flurom Pu'
carom Starim i Mjesnom organizacijom KPJ. U Vahi·
dinoj kuci, u to vrijeme, krile su se Rada Vranjesevi6
i Dusanka Kovacevic i cekale povoljan .trenutak da
odu na oslobodenu teritoriju.
"
.
Tih dana nismo mi bile jedine u Vahidinoj kuci.
$vakodnevno nas je tu bilo po petoro-sestoro. Za s\te
je bilo mjesta za spavanje, hranei i ostalog. Vahida
nas je umjesno razmjestila! Za merie je pronasla kom·
71
�pletnu odjecu, od cipela do vesa, i sve sto mi je bilo
potrebno da se neupadljivo krecem po gradu.
Vahidina majka, snazna zena, po cijeli dan je bila
~auzeta spre~an;em hrane za mnogobrojnu familiju ;
rl~galce. Sv~ J.~ t? trebalo pripremiti a da star; kadija
n_rsta. ne pnmr;etr. On je bio namcorast covjek, starm~krh shva!anja, sklon zamjerkama i gunaanju. Ocito ;e, meautrm, da je mnogo stvari vidio ali se pra'
vio da ih ne vidi.
.
On _!e bio
~udar i znao je da takvo njegovo drza-
n;~- odbr;a nepn;at~lja od njega i njegovih ; da na taj
~a~m. odgaaa us!~ske i policijske upade u kucu, koje
;e mtrmno naslucrvao.
. . Vahida i~ P_rihvatila desetine I desetine nasih
l;udr, omogucrla rm da se sklone ; upute dalje.
Danas mi izgleda prosto nevjerovatno kako je to
sve_ ~oglo da se nesmetano cini pred nosom ustaske
P?lrCrJe. U _B_a.njaluci je bilo jos takvih kuca, ali porodrca Magla;l_rca, zahvaJjujuci Vahidi i njenom uticaju,
~ potpun_?str se angazovala u borbi protiv neprijatel;a: Sve sto. se u kuci naslo, bilo je na raspolaganju
nasem n~ro_dnooslobodilackom pokretu ; ljudima koji
su se strca1em okolnosti nasli u gradu na Vrbasu.
. Kad se s!ecam Vahide, u uspomeni mi ozivi 1 lik
n!en~ plem~nrte _majke, kadinice, kako smo je zvali.
~ria J~ to drv!"'a zena, dobrodusna i smirena. Sve sto
1e radrl~, radrla je mirno, bet •srkleta•. Ni traga od
s!raha: rako se_ pored nas u kuci nalazio sakriven 1
nJe!"' _sm. u sobr na spratu, iza vrata koja je zaklanjao
velr~r o~mar, ~ _za koga mi nismo znali. Ostali njeni sin?vrvec_ su brlr u partizanima. Pricalo se.kako je kadin!ca na ;ednom •mevludua, pred vecim brojem prisutnrh, n_a klevet~ da partizani cine zlocine, hrabro odgovonla: •Partrzani to ne rade! Moja djeca su tamo
a oni to ne bi ucinilif.
'
72
Snagom svog odusevljenja Vahida je majku pridobijala i za akcije izvan kuce. Kada je bilo najteze
preci most na Vrbasu, kada su straze ~!le pojacane,
stara kadinica je prelazila most, nosecr pod _zar~m
razne predmete koji su slati na osloboaenu tenton;u.
Ponekad je u korpi prenosila bombe, pokri_vene s nesto povrca. Vahida bi joj oko struka_ nanrzala dosta
carapa da ih odnese na odreaeno m;esto. Ide s!ar~
tako s noge na nogu, mirno prolazi pored ustasa 1
svojim izgledom ne izaziva sumnju. A preci preko Vrbasa, pored ustaske straze, bio je pravi •kunst•.
Vahida je bila zivahna i energiGna, s puno
smisla za organizaciju, nevjerovatno spretn~ I dokr~
ja spremna da izvrsi povjerene zadatke. Pn tome ;e
bila krajnje oprezna, vodeci racuna da se ne desl
nesto nepredviifeno. Sjecam se slucaja sa drugom Duskom-Siovencem, kako smo ga zvali. !mali su sast~
nak u parku. Trebalo je prenijeti neku poruku~ Vahrda je bila u zaru, a on je drzao se~i~ u..ruci. Dusko S?
zbunio i pruzio joj ruku, zaboravl;a;ucr da se Muslrmanka ne rukuje. Ona se brzo snasla, JJiasno gov~:
reci: •Dragi efendija ...•, a malo kasnr;e, obazrevsr
se, tiho ga izgrdila: •... ti vrag, sto mi pruzas ruku•.
1 mene je jednom prekorila sto sam joj se javila u
prolazu, kad to nije bilo neophodno. Sretale smo se
cesce i odrzavale vezu za vrijeme mog boravka u
gradu.
Ja sam izasla na slobodnu Cemernicu krajem oktobra, gdje se, u sredini sume, u brvnarama, pored
staba nalazila partizanska bolnica. Krajem decembra
i Vahida je dosla u nas partizanski logor. lshrana je
predstavljala ozbiljan problem. Rijetki su bili da~i kad
smo imali soli. Jeli smo hljeb od zobenog brasna, a
kukuruzni je bio prava poslastica. Sve sto su nase
jedinice zaplijenile, davalo se, po pravilu, ra_njenici:
rna u bolnici. A pomoc koja je stizafa iz Ban;aluke 1
73
�ostalih mjesta, isla 'je preko »Veza• dalje, preko nasih isturenih jedinica. Jasno, dok bi to doslo do nas,
cesto je nedostajalo mnogo stvari, a pomoc pom'lkad
nije ni stizala. Kada je Vahida stigla, javili su nam da
cemo dobiti paket sa tahan-halvom. Ali, od toga nije
bilo nista. Neko se usput osladio. Nama zao, a pomalo smo bili i ljuti na drugove kojl su halvu pojeli. Vahida nas je gledala, sva zapanjena, i rekla: ·Drugovi,
sasvim je svejedno ko se osladio« ... Mi smo tada
stalno govorili o hrani. To su bili prvi mjeseci u partizanima i gladovanje smo prilicno tesko podnosili.
Skender-Vakuf, mjestance pod obroncima Cemernice, bio je slobodan januara 1942. godine. Ne·
prijateljska posada ga je napustila bojeci se naseg
napada. Mi smo se odmah, sa stabom bataljona i
agitpropom, uputili tamo i smjestili u kucama nasih
simpatizera. Vahida i ja smo zajedno. Skender-Vakuf
je izgledao prijatan postije Cemernice i dascara u
kojima smo boravili.
Jedan od imucnijih mjestana slavio je tih dana
krsnu slavu, Svetog Nikolu, i pozvao 'nas u goste. Cega tu sve nije bilo! Pecenica, kokosi ... i poslije svega - domaca halva. Od taka obilate gozbe meni je
pozlilo. lzasla sam na drvenu verandu. Ubrzo je dosla Vahida i, videci me onaka presavijenu preko ograde, malo me prodrmala i progovorila: •Uh bo,ga ti,
jesi .li luda! Kako ces povracati halvu!•
OtiS!a sam u Maslovare krajem januara 1942. godine za politickog komesara bolnice u Borijama. Vahidu sam srela ponovo· kod Bocca, kada je nas udarni
protivcetnicki bataljon prelazio preko Vrbasa, vodio
danonocne borbe i povlacio se prema Kozari.
Nikada ne mogu zaboraviti Vahidinu paznju i bri·
gu prema meni. Bila sam se nesto ranije porodila i
pod najtezim uslovima, sva iscrplj.ena, nosila dijete u
74
povoju. Vahida mi je pruzila prvu_ sestrinsku pom?c.
Dijete mi je nasi fa ... J~d_nom, !IDC:U, ~ada smo se tih~
kretali u koloni i svak1 cas ocekivaii borbu, ana m1
pruzi dijete i prosapta: •Evo ti ga, bojim se da cu ga
ispustiti kad zapuca ... ti si majka!•
Vahidu sam posljednji put vidjela u osloboilenom Prijedoru ... Ove izvanredne zene odavn? .n~ma,
ali i danas intimno osjecam neki dug prema nJOJ, 1ako
mi ni vrijeme ni prilike nisu dali da joj uzvratim, bar
djelic, za njeno plemenito drugarstvo.
75
�Sida Marjanovic
TAKVA JE BJLA VAHIDA
U banjaluckom kvartu •preko Vrbasa•, 10.
oktobra 1941. godine, prije podne, odigrala se potresna drama. Posta je policija slucajno otkrila sastanak
aktivista narodnooslobodilackog pokreta i grupe domobranskih oficira, koji su bill spremni da partizanima liferuju oruzje iz vojnog logora u tvrdavi Kastel,
gestapovci i ustase su se spremali da sprijece ovu
akciju. Spretno su opkolili kucu. lz zelje da se pokazu brzim i hrabrijim, ustase su zapucale pod prozorima ranije no sto je trebalo. To je ilegalcima bilo
dovoljno da pokusaju da umaknu prema ranije utvrdenom planu. U okrsajo je pao partizan Braco Potko·
njak kojl je pistoljem i bombama branio odstupnicu.
Sedmoro ilegalaca su pobjegli kroz sokake i preko
malih basta.
Pola sata poslije ovog slucaja, na periferiji Banjaluke, partijska organizacija u gradu bila je obavi-
76
jeiitena i spremna da nam omoguci bolji smjestaj iii
vezu za oslobodenu teritoriju.
Prebacujuci se od nisana do nisana u zatravljenom muslimanskom groblju, dosla sam i do kuce Kapora. U dvije rijeci objasnila sam Basi sta se desilo.
Ne oklijevajuci ni trena, ona je otisla .u grad. O~tala
sam u podrumu i cekala. Bosa se vr~tlla s~ '(~h1dom
Maglajlic prije nego sto sam mogla 1 pom1sht1. Obadvije su bile pod zarovima i nisu z~drzava~.e od m~?:
gobrojnih ustasa, agenata · i policajac~ k?J' su vrs1~1
· raciju u cijelom kvartu. Veza je funkc10msala bespnjekorno.
Mada smo stanovale u neposrednoj blizini, moj
prvi susret sa Vahidom bio je nesvakidasnji i neue'
bicajen. Nismo jedna drugoj pruzile r~k~ u znak upoznavanja. Nismo se ni »Upitale•. Pnv1d~.o bez 1ka:
kvog uzbudenja, kratko mi je rekla: »DOmJel~ sam t1
zar. Obuci ga i smjesta podi na ul1cu. Pogrb1 se, napravi se starom prosjakinjom, drzi parce hljeba u
ruci i drhti. lspred tebe ce ici drug na biciklu. Kad
budete izvan ustaske zone i njemacke posljednje
straze na izlazu iz grada, on ce ti prici i reel sta treba dalje da radis.•
Plan je bio izvanredno smisljen. Agenti su uzbudeno pretrazivali svaku kucu, baste uz Vrbas. Nikog
nisu uspjeli uhvatiti. Pored nas su prolazili kao poludjele zvijeri kad tragaju za plijenom, ali na druga na
biciklu i mene, staru zgrbljenu zenu, niko nije obracao paznju.
•••
Na partizanskom slobodnom tere.nu -: ~a Ce:
mernici - po drugi put sam srela Vah1du. B1o Je kraJ
decembra. Dosia je u suknji i gojzericama. Nije stigla da ponese sve ono sto je mjesecima brizljivo
77
�RPe3HAHJYt\l Hc\POAH~ CKYRWTHH~
<I>EAEPaTHBHE HaPOAHE PEflYfi,HKE ]YrOCMBHJE
H4 hpMrtor
SPX06H0f 1\01\\llHMHT!l OPYi'l\!ltfHX CHdf4
11)4PUJM4 JYfOCI'I.dSIIJe
JOCHnll Gf'03ll-THTd
ne koja je prolazila necujno, bez suma. Pred zoru smo
stigli iscrpljeni u Dobre Vode, divno, pitomo seoce,
u zelenilu, u kome se vee uveliko osjecao dah proljeca. Tu smo predanili, odmorili se, prezalogajili i
naredne noci produzili dalje, prema Kozari.
U osvit dana smo stigli u Kozarac. Na obroncima Kozare bilo je zivo kao u kakvom partizanskom
logoru. Proslavljeni Drugi krajiski (Kozarski) narodnooslobodilacki odred »Dr Mladen Stojanovic• sisao
je u to mjestance i zauzeo polozaj pred napad na
Prijedor. Nikad necu zaboraviti susrete sa Kozarcanima, vedrim, borbenim, i sa grupom Banjalucana za
koje nismo ni znali da su u partizanima. Neko nam
rece da je lutka, (13) Vahidina dobra poznanica i moja
najintimnija prijateljica iz razreda, nekoliko kilometara iznad Kozarca. Brzo smo je pronasle, dan i noc
provele u lutkinoj bolnici, pricajuci o raznim dogaaajima iz partizanskog zivota. Sutradan, 16. maja 1942.
godine, Prijedor je osloboaen. Kurir je donio poruku
da Vahida side u grad, na politicki rad. Njeno ogromno iskustvo u radu sa zenama iz grada bilo je korisno. I tako smo se ponovo rastale ...
• • •
11PE3llllHIYM .H4P04HE Cl\fnWTHHe
HaPOI\11(; PffiYElllti\E JYfOC"MRH.IE
!llli'A~PdTf16HE
lii\HI.I.EMpHJ4 <lpi\Etra
·
"K06p.
._/.!i2!Q__
-.&/?~19.'>/ ""'"
r 5<orpo~~v
lU<~
Y,~ll!lfMl>H)e
OP'JWhl.
741_./--f
I
80
Skoro godinu dana Vahida je provela u politickom radu na terenu Podgrmeca. Vedrim smijehom,
govorljivoscu, jednostavnoscu u pristupu ljudima i
zenama, ona je brzo stekla ogromnu popularnost. Svi
su je postovali i voljeli, pozivali u kucu i odzivali se
na njene zahtjeve da nesebicno pomazu narodnooslobodilacku borbu.
Kasno poslije podne, pocetkom aprila 1942. godine, Dvanaesta krajiska brigada je stigla u Rujisku.
Vahida se nasla u tome selu. Kao i ranije sto bismo
cinile, odvojile smo se Vahida, Zora Kovacevic, po6
81
�mocnik politickog komesara cete i ja da razgovaramo. Zbijale smo i sale na racun najmlaoeg politkoma
sa masinkom, na racun Vahidinih pantalona skinutih
sa nekog podebljeg svabe, a vrijeme je prolazilo brzo i neprimjetno. Nije prosao ni sat-dva kad smo zaspale, ·a plotuni pusaka i rafali masinki odjednom su
zaparal.i izmeou seoskih kuca. Bunovne smo skocile
_i izletjele u dvoriste. Na samom brdu, u osvitu zore,
krivudala je neprijateljska kolona zatvarajuci obruc.
Neprijatelj se prikrao i poduzeo ofanzivu iz tri prav,
ca: Bosanskog Novog, Otoke i Krupe. Zapocela je bor,
ba prsa u prsa, na zivot i smrt. Bili smo u nepovoljnijem polozaju, u dolini, pa smo zeljeli da se domognemo Osretka, uzvisenja koje je dominiralo selom. I
mi smo se uporno peli. Negdje na samoj cuki, komandant. brigade Petar Mecava (14) me upozori: •Ljubica je zaostala, pomozi joj.• Ostavila sam Vahidu i Zoru i posla u sus ret nasoj brigadnoj bolnicarki, vee
bolesnoj od tifusa. Njih dvije su produzile naprijed, a
nas dvije zaostale mozda desetak metara. Kao i uvijek u .takvim prilikama, trenuci odlucuju o ishodu borne: Nekoliko trcecih. koraka, prema groblju kuda je
oznacen proboj; bili ·su dovoljni da se ostane u zivotu. Drugarice i drug0ve izvan tog uskog prolaza
zahvatila je unakrsna paljba neprijateljskih puskomitraljeza. Njih dvadeset .je palo, a med:u njima Vahida
i Zora. Neprijatelj je jurio za nama i nije se zadrzao
·
u blizini seoskog groblja. ·
Naredne noci jedna ceta, mislim Treceg bataljona dospjela je do groblja i tu sahranila pale drugarice
i drugove.
11L i 12) UroS_ ElrenoviC i Laza TeSanoviC i l:etniCke vojvode
narodni izdajnici
13) lJ,.Jtvija SmailagiC, poginula u NOB·u 1942. godine
14) Nar.odni heroj, poginuo
· ·navnika ~
82
1944~
-
go.dine u borbi za oslobodenje
Nazifa Hadziisakovic
NESVAKIDASNJA I PLEMENITA
K ad su Vahida i Danica pobjegle iz zatv~ra,
nisu uspjele iste veceri da odu na osloboaen~ ~ent9:
riju. Moj brat Zaim doveo ih je, pre? zoru, ca~?J kUCI
u. Gornjem seheru, gdje su ostale c!o d~n. ~} adm~
·e tada zamolila, da cim svane, njenDJ ~a)CI o ne
~em pismo. Upozorila me ~a ponesem _kan~IC~d pa kk~
me neko usput upita kuda Idem, da kazem. • em o .
kadinice da kupim mlijeka.•
.
·
Od majke je trazila da joj posalje P.?tre~nu opremu za hladne dane, a za mene·da odvOJI. nes.to ~Jene
odjece. Dirnula me njen!l dobrota. '!lko J~. bllt,IZ~~'
cena, u napetom iscekivanju da .~e sto pr~ e s ?m ~':
okupiranog grada, njenom oku mje prom_a_ a moJa ~
kudica. Nije propustila da razgo':'ara o Cll!evlma ~ase
borbe, isticuci potrebu da i daiJe n~sta_v1~ ~ ra b.~·
Ostala mi je u sjecanju kao nesvakldasnJa I oso I o
plemerHta zena.
83
1
�Slavko Odic
SUSRET SA VAHIDOM
I zlaskom iz Banjaluke, krajem juna 1941.
godine, u njenu neposrednu okolinu, sentimentalna
vezanost za grad, u kojem smo proveli mladost i u
ciji smo progresivni radnicki pokret ulozili sve svoje
snage, polet, samopozrtvovanje i radost mladosti, postala je jos jaca, jos izrazitija. Jer, u novoj situaciji,
spremali smo se i skupljali snage da bi se jednoga
dana ponovno vratili u svoj grad i obracunali s anima koji su nas prisilili da ga napustimo. A, pored toga, u nasem gradu, u nasoj seher Banjaluci, ostalo je
vise nasih drugova nego sto je nas bilo u njenoj okolini. Nasli smo se razdvojeni, na dva fronta jedinstvene borbe. I koliko smo se radovali svakom uspjehu
drugova u gradu, bili smo svjesni da ani dolje, u nasoj Banjaluci, vade neravnopravnu borbu, goloruki sa
naoruzanim i brutalnim protivnikom, stalno izlozeni
smrtnoj opasnosti. I, premda smo znali da su te zrtve
84
zaloga pobjede i da su neminovne, s tim smo se intimno tesko mirili.
Svaka vijest o hapsenju nasih drugova 1 drugarica jacala je nasu mrznju protiv neprijatelja, jer smo
taka mogli savladavatl tugu i bol za izgubljenim drugovima. Desetine 1 desetine banjaluckih komunista
padale su u toj borbi, nestajale u ustaskim policijskim zatvorima i logorima smrti. Njihova mjesta, meautim, nisu ostajala upraznjena. Popunjavali su ih drugi, mlaai bore!, iz redova banjaluckog proletarijata i
napredne omladine. Ali, meau rijima je bilo sve manje
pripadnika onih generacija s kojima smo mi stasali i
zajednicki radili, jer su te generacije bile u onim borbenim redovima koji su trebali da izdrze prve nalete
neprijatelja.
Utoliko je nasa radost bila veca kada bi se neko
od tih drugova iscupao iz kandzi neprijatelja. Takvo
zadovoljstvo smo dozivjeli u decembru 1941. godine.
Znali smo da je Vahida Maglajlic u ustaskom zat
voru, odakle su putevi rijetko vodili u slobodu. Vijest
o njenom hapsenju svima nam je tesko pala. Dozivjeli
smo je cutanjem koje je prikrivalo dubinu bola za bll·
skom i dragom drugaricom, neumornim partijskim
radnikom, cija je prisutnost, narocito u teskim danima okupacije, mlae!im drugovima ulijevala osjecanje
sigurnosti, nadmocnosti nad uzurpatorima vlasti u nasem gradu, u gradu kojl je nama pripadao i kojem
smo mi pripadali.
Utoliko je za sve nas koji smo Vahidu dobra poznavali bila veca radost kada se jednoga dana ponovno obrela meau nama. Stigla je iz Banjaluke, zajedno
sa Danicom Marie. Pobjegle su iz zatvora. Vahida je
opet s nama, sa svojim starim drugovima I saborcima.
Vahidu sam sreo u Boccu, neposredno poslije
njenog bjekstva iz zatvora. I kao sto to uvijek biva u
ovakvim situacijama, mi smo se interesovali za deta-
85
�~je o njoj. i njenom .bijegu, o situaciji u gradu, o drugovima koji su ostali da nastave s .radom, o drugovirua koji · su u zatvoru, a ona se, opet, interesovala o
svemu sto je znacilo novi zivot na partizanskoj teritoriji .i za drugove koji su izasli iz Banjaluke u partizanske jedinice. Na njenom, uvijek vedrom i raspjevanom izraztJ fica, nije bilo tragova teskih zatvorskih
dana, a njene okrugle, zive i vesele oci kao da su
htjele da kazu: to sto je sa mnom bilo, nije vazno. Tu
sam, sad sam s varna! Gledajmo naprijed!
.. · Da, naprijed. Vahida je uvijek gledala naprijed.
Nije dozvoljavala da ana, njen licni udes, bude glavna tema.
· •lzbacile smo kroz prozor jastuke, na njih iskocile iz zatvorske ~obe i pobjegle.•
. To je bilo sve sto sam od Vahide cuo o bijegu iz
ustaskog zatvora ..
Vahida je otisla na teren Skender-Vakufa, gdje je
radila na formiranju i ucvrscenju partijske organizacije. Bila je sekretar prve partijske celije na tom
terenu. Rijetko smo se sretali, a poslije naseg povlacenja iz .centralne Bosne u Kozaru, nisam je vise vidio. Jednog dana stigla je vi jest da je neprijatelj nocu
i-zvrsio napad iz Bosanskog Novog, sto nikada ranije
nije cinio; da je iznenadio dijelove Dvanaeste kraji-.
ske brigade. Tada su Vahida Maglajlic i Zorica Kovacevic polozile svoje zivote za ono za sta su se citavog zivota borile - za ljepsu sutraiinjicu, za pobjedu
.
revolucije.
Vahida i Zorica nisu docekale da vide slobodnu
Banjaluku, kao ni stotine njihovih drugova,i drugarica, Banjalui':ana i Banjalucanki, koji su zivotima potvrdili svoj borbeni revolucionarni put, svoje mladalacke ideale i zivot.
86
Veljko Miletic- Vele
C:UVAJ SE DANE OZEBES
K ad smo zarobili prvi mitraljez, ledo Kara·
begovic ga je u odusevljenju ljubio i nikom ga nij~
davao. Vahidin lik intimno poredim sa ledom. Na sl1·
can nacin su iskazivali svoju odanost i ljubav prema
NO B-u.
Bio sam komandirvoda u i':eti za vezu. Taj itod i?
bio najblizi i direktno vezan za Banjaluk~. Svaku noc,
iii svaku drugu noc, dolazio sam u Banjaluku, ·sa ne•
kim drugom iz voda. · Po obavljen?m ..zadatku odmah
sam se vracao na oslobodenu tentOriJU.
Sa Vahidom sam se prvi put sreo u Bukica kucl ..
lznenadila me svojom neposrednoscu i razgovorom
kao da se odavno poznajemo.lnteresovala se za svakoga ad poznatih drugova na osloboderioj teritoriji. S
ogorcenjem je opisiitala postupke neprijatelj_~ li nasem voljenom gradu. Taka je interesantno pncala da
sam je mogao slusati nekoliko dana I noel, a da ne
87
�osjetim kako vrijeme prolazi. Ali, to sebi nismo mo·
gli dozvoliti. 2urili smo svak na svpju stranu. Pokupio
sam materijal koji je Vahida donijela za partizane. Sve
je bi lo rasporedeno u posebne pakete i naznaceno
sta kame pripada. Drugove je od ranije poznavala,
znala im je zelje, pa je taka i poklone namjenjivala.
Nekima je cak poslala i po parce butera, sto je tada
bila prava rijetkost. Onakva kakva je bila, neposredna, plemenita, cijelim svojim bicem adana narodnooslobodilackom pokretu, postala mi je taka bliska da
sam se s njom rastao kao sa odavno poznatim i najblizlm drugom. Od tada je uvijek slala pakete sa napomenom: •Vele, avo podaj ...•
Drugi sastanak je uslijedio u Sitarlma, kod Adema Bajagilovica. Bilo nas je cetiri do pet u grupi. Vahida nas je docekala s baklavom i hurmasicama. Takvo iznenadenje u ono doba niko drugi nije mogao prirediti. 2eljni poslastica, jeli smo koliko smo mogli. a
sto je ostalo - ana nam je zapakovala da ponesemo.
I tada smo izmijenili uobicajene •poruke•. Od kuce
je donijela i nekoliko civilnih odijela. Bio sam odusevljen njenom smjeloscu i drzanjem. lako nije bila nao
ruiana, ponasala se hladnokrvno i nimalo zbunjeno.
A sve se to odvijalo u okupiranom gradu. I Adem je
potvrdio moje zapazanje i ispricao: •Njena aktivnost
i izuzetna prodornost u prikupljanju pomoci za parti
zane poznata je svakom od nas. Obracala se i nekim
gradanima koji cak nisu bill ni simpatizeri pokreta.
Licno je traiila od njih pomoc sve dotle dok nije uspjela u svojoj namjeri. Jednostavno, nikoga se nije
bojala.•
Treci put smo se sreli kod Zalma i Nazife Hadziisakovic - Zifke. kako smo je mi zvali. Dosao sam
dobivsi Vahidino pismo koje je Zaga Umicevic ostavila za mene kod Dalke Halimica. Pisala je: •Vele, dodi
ti lie no kod Zalma•. Trebalo je da sto prije Vahidu
88
Danicu odvedem na oslobodenu teritoriju. Cekale su
me sa nestrpljenjem, pogotovu sto sam malo i zakasnio. U uslovima u kojima su se one nalazile nije
bilo nimalo lako cekati. Svaki minut mogao je biti koban. Spremajuci se da krene, Vahida je, izmedu ostalog, rekla: •Mnogo sam debe Ia, kako li ce mi stajati
pantalone?• •Zato je lako, gore kilogram! brzo spadaju• - dodao sam. Vahida je jahala osedlanog konja
kao da je i u tome Imala nekakvo iskus~o .. 1. tiho _je
pjevusila: •Dimitrove, sabljo britka, pobjedmce SVIJU
bitka•. Znao sam ko je Dimitrov i mali a sam Vahidu
da mi sto vise prica o njemu. Ona mi je, pored ostalog, pricala i o procesu u Lajpcigu.
Kad smo sreli nase straze i dali znak raspoznavanja, Vahida je sva ustreptala rekla: •Prvi put sam
vidjela naseg vojnika, osjecam se kao u drugoj drzavi.• Logor je bio na Kabajkovcu·, kod kuce Dusana
Hajdara. Kad smo usli u kucu, Vahida se prvo obratila djeci i neSto im dala. Nisam vidio sta, ali su se
djeca veoma obradovala i poslije njenog odla~ka cesto su pitala: ·Gdje je ana velika tetka, kad ce opet
doci?•
U nasem logoru smo vecerali. Za vrijeme vecere
Vahida nam je pricala o zakletvi nad Lenjinovim adrom. Od nje sam prvi put cuo za Kalinjina, Ordzonikidzea, Kirova, Vorosilova. Timosenka, Budonija ...
zao mi je bilo sto smo poslije vecere, morali nastaviti put. Zelia sam da je dugo slusam. Pricala je osjecajno. za to birala pogodan momenat i gledala kogt>
ima pred sobom.
Na putu za Ponir pjevala je: •Na tri fronta tri
marsala, sva tri protiv kapitala.• Vahida je boravila
dva dana na Poniru i produzila na Cemernicu, a Danica je ostala u ceti.
Zajedno sa cetom i dalje sam primao iz Banjaluke materijal za partizane. Prenijeli smo ogromne ko-
89
�licine materijala, a nikada nismo ni pogledali sta sve
ima unutra. Jedne veceri, kada su . se · nasi drugovi
vratili sa Cemernice, donijeli su mi paket od Vahide.
Napisala je i ovih nekoliko rijeci: •Druze Vele, posto
se ti izlazes raznim teskim situacijama, saljem ti topli ves, cuvaj se da ne ozebes ...• Osjecaj i briga o
covjeku bili su sastavni dio njene licnosti. Kad god
sam odlazio na cemernicu, radovao sam se susretu
s Vahidom i cinilo mi se da se dugo poznajemo. Gdje
god sam bio, uvijek sam se interesovao za Vahidu.
Kad sam se vratio iz Crne Gore, cuo sam da je
pala u borbi protiv neprijatelja. Nisam vjerovao. Cinilo mi se da ona nikada ne moze poginuti. Ali morao sam se pomiriti sa tuznom istinom da Vahide
vise nema.
I danas, kad sjecanja naviru, divim se Vahidinoj
fizickoj i duhovnoj snazi pred kojom nije hilo prepreka u ostvarel")ju plemenitog cilja.
l
{
l
Slavko Popovic
\
1
SEKRETAR PARTIJSKE CELIJE
l
'
P rvi put sam Vahidu sreo pocetkom januara 1942. godine. Na konferenciji, kojoj su prisustvovali muskarci, zene i omladina, Vahida je govorila o
ciljevima narodnooslobodilacke borbe, a posebno o
· ulozi zene u borbi. U sjecanju mi posebno zivi i zbog
tog sto je ona bila prva zelia politicki rad~ik: koja)e
zapocela razgovor o fanatizmu i zapostaviJallJU nas1h
zena u odnosu na muskarce. Poznavala je mentalitet
nasih zena, znala im se pribliziti i kroz razne forme
rada brzo se afirmisala. U svakoj prilici je isticala
ulogu KPJ i NOB-a i organizovala konkretne akcije.
U jednoj akciji prikupljanja hrane, dobili ~mo i
sepet pun jaja. Vahida je to ovako prokomentansala:
·Da ovo vidi neprijatelj u Banjaluci, kako bi se osje·
Cao.«
Skupove je koristila i za igru i obicno bila kolovoc'la. Ona nas je naucila kako se igra kozaracko kolo.
90
9t
�Bila je veoma vitalna i dnevno se odmarala samo nekoliko sati. Preostalo vrijeme je koristila za rad.
Jednom prilikom, kad sam Vahidu pratio na konferenciju, sreo nas je jedan stariji covjek i u prolazu
oslovio ranije uobicajenim pozdravom? ·Pomoz bog•!
Vahida je odmah zastala, upustila se u razgovor sa
cicom i rekla: ·Mozes nas i tako pozdravljati, ali nas
je pozdrav: •Smrt fasizmu·...,.. Sloboda narodu!• I od. mah mu je objasnila sta to znacl.
Za vrijeme Vahidinog boravka na nasem terenu
je formirana prva teritorijalna partijska celija od domacih kadrova. Tada mi je Vahida saopstila da sam
kandidat za clana KPJ, a posto je ona rukovodila tom
organizacijom, kasnije me primila u KPJ.
lz Skender-Vakufa je otisla prije cetnickog puca,
krajem aprila iii pocetkom maja 1942. godine. Vise
je nisam vidio. U Banjaluci cesto svratim u park Muzeja Bosanske krajine i zastanem pred Vahidinom bistom, ispitujuci koliko je vjerna njenom liku i prisjecajuci se naseg zajednickog rada.
92
2ivka Podgorac Kukolj
ZA NJU NIJE BILO PREPREKA
S vako od nas docar~va svog idola, a moj
stvarni idol hila je i ostala Vahida. Sigurna u svaki
svoj poduhvat, fizicki snazna i duhom vedra, za kratko vrijeme je osvojila sve koji su s njom saraelivali
i one s kojima je imala ma i najmanji kontakt. Nije
lako opisati licnost u kojoj se steklo bezbroj divnih
ljudskih osobina. Priroda je obdarila takvim duhom
kojim je sijala plemenitost. Zato joj nije bilo tesko
okupiti zene nasega kraja. Dovoljno je bilo da je jed.
nom vide i cuju i da se same okupljaju oko nje.
Upoznala sam je. u Skender-Vakufu, januara
1941. godine. Pobjegla je iz ustaskog zatvora u Banjaluci i kao politicki radnik dosla u nas kraj. Za Vahidu nije bilo vazno da li se nalazi u muslimanskoj iii
srpskoj kuci. Prema svakom je bila podjednako ljubazna i svugdje podjednako cijenjena. lzvjesno vrijeme je stanovala kod Jovanke Crnomarkovic, a zatim
93
�je presla kod moje majke, gdje je ostala sve do 5.
maja 1942. godine. Tada smo, zajedno sa drugom Starim, otisle na Kozaru.
·
Cim je Vahida dosla u Skender- Vakuf, odmah je
zapocela rad sa zenama. U radu je bila toliko pozrtvovana, samoprijegorna i izdrzljiva da nismo mogli
primijetiti posljedice njenog mucenja u ustaskom zatvoru. 0 tome nam je samo ponekad, i to veoma skrto,
ponesto rekla.
U pojedinacnim razgovorima i · na konferencijama, Vahida je propagirala emancipaciju zena i isticala
znacaj njihove ravnopravnosti. Zanimljivo je pricala
o uces6u zena u NOB·u i ulozi KPJ. Svaka od nas pri·
sutnih, slusaju6i je, pretvarala se u uho da zapamti
sto vise.
S njom sam bila svakoga dana. I danas sam fascinirana cinjenicom da jedna zena, ponikla u staroj
muslimanskoj porodici i odrasla u dobrim materijalnim uslovima, nije poznavala prepreke u borbi za
ostvarenje svojih ideja. Ni glad, nf hladnoca, ni nesa·
nica, ni strah od neprijatelja za Vahidu nisu bili pre•
preka. Druzeci se s njom pocela sam i misliti kao ona.
I mene je Vahida prililila u Partiju. Tom prilikom mi
je rekla ono sto je i dailas srz naseg Saveza komuni
sta~ »Komunista mora biti svjestan odgovbrncisti i tezine zadataka koji se pred njim rialaze; Komunisti mo·
gu biti samo oni I judi kojima nista nije tesko ikoji su
. ·
. · . · ·
izu?etno pouzdani.•
Za zene Skender-Vakufa Vahida· je pojam samo·
prijegora, ·plemenitosti.Lpozrtvovanosti, a za mene i
vise· od toga. Moji prvi koraci u borbr protiv neprijac
telja •. u drustveno-politickom radu i licnom razvoju
blisko su vezani za Vahidino ime.
· ·
94
Ramiza Salihovic
MNOGO SAM JE VOLJELA
Bila je u mojoj kuci oko trl nedjelje. cesto
smo razgovarale, nekad samo nas dvije, a nekad i vise zena. U razgovoru nas je savjetovala da budemo
oprezne u svakoj prilici da nas neprijatelj ne iznenadi.
lsticala je kako mozemo mnogo koristiti svom mjestu i. pomagati narodnooslobodilacki pokret: u svoje
kuce sklanjati ranjenike, plesti dzempere, salove, ca·
rape, spremati hranu, prati ves i zavoje. Sve je to
koristan posao- govorila je Vahida. Njene smo rijeci sprovodile u djelo.
Ucila nas je kako treba da se cuvamo od aviona.
Po njenom savjetu, prikrivali smo se tamo gdje smo
se zatekli.
Bila mi je tako bliska i draga da nisam mogla
zaspati kad ona spava, vee sam stalno strazarila da
nas neprijatelj ne iznenadi.
95
�Bila je vesela i vedra Kad sa . . .
kla: »Vahida kako se moz" • t k m JOJ Jedanput reces opet lei 'u borbu?
es a .0 • slatko smijati kad
ces, moja Ramiza s·m" r-t .on~ dml Je odgovorila: »Sta
•
1e Je na .•
U paketu koji jo· 1·
s~ maramice dugac~ :aff~1a~ nek~ iz .~anj_aluke bile
1
y1la oko vrata, a samiju pokl
sam~Ja._ Sal je staJe devet godina.
om a men1. Cuvala sam
e!fa
Mnogo smo je zavoljel · k d ·
se raspitivale za njenu sud'i/ a Je otisla stalno smo
mu.
U znak sjecanja n v h"d .
~jestu, ulicu u kojoj 1: st:n~: 1ednbu ~1~?~ u nasem
mm 1menom.
.
a a, o I jez1h smo nje.
1
1
Jovanka Trkulja
NISTA JOJ NIJE BILO TEsKO
96
0 kupili smo se lla skojevski sastanak. Sa
mjesnim rukovodstvom dosla je i jedna drugarica koju ranije nismo vidjeli. lz nasih pogleda izviralo je
pitanje - ko je, i odakle je? Receno nam je da je
ana partijski rukovodilac i da ce prisustvovati nasem
sastanku.
Fizicki jaka, slgurnog, vedrog pogleda I nasmija·
na, ulijevala je sigurnost i povjerenje i nas mlade odmah osvojila taka da smo pozeljeli da uvijek bude sa
nama. Bila je to Vahida.
Ostala je meou nama nekoliko mjesecl. Od pocetka 1942. godine do kraja aprila i.li pocetka maja. Za
to vrijeme mnogo je ucinila u nasem kraju.
Po dolasku u Skender-Vakuf odlazila je u nase
kuce i pojedinacno razgovarala sa zenama, obilazila
okolna sela i oko sebe okupljala zene. Nama je izgle7
97
�dalo da to cini sa lakocom. Ali, u posao je unosila
cijelu sebe. Nikada joj nista nije bilo tesko. Odlicno
se snalazila u svim situacijama.
Kada je na jednoj konferenciji upucivala zene
kako i na koji nacin da pomazu narodnooslobodilacki
pokret, jedna Muslimanka je upitala: ·A sta ce nam
ljudi reci?• Posto je poznavala mentalitet tih zena,
Vahida joj, nimalo iznenadena, odgovori: »I ja sam
Muslimanka, i to kadijina kci, iz Banjaluke, pa sam
dosla da se borim.« Poslije konferencije pomenuta
zena joj pride i upita: •Jesi li ti bas kadijina kci iii se
s.alis?• »Zar .ti meni ne vjerujes?• - rece Vahida.
•Ama, vjerujem ja tebi! A pitam onako•, dodade ze.
na. Kad se udaljila od Vahide, obrati se ostalim ze.
nama: •Vala, kad moze ona ovoliko raditi, sto mi da
ne mozemo? Niko je nije tjerao da se bori, pa 1 pati
sa nama. Mogle je uzivati u svojoj kuci i rahatluku.•
Vahida je· imala, u nasem kraju, velikog uticaja
na· masovno pristupanje Muslimanki NOP-u. Svaki zadatak su prihvatile i izvrsavale. Vahidu · nikad nisu
mogle odbiti. Ucestvovali su u akcijama pletenja, prikupljanja hrane i odjece, prale ves ranjenicima, radile
u kuhinji. Kad je Vahida, jednom prilikom, govorila o
znacaju· sto masovnijeg i istrajnijeg ucesca zena u
radu, jedna joj prigovori: •Lako je tebi. Ako neprljatelj naide, ti ode, a sta cemo mi?• ·Bjezite od nepri·
jatelja I idite sa jedinicama. Znam kakci je neprijatelj nemilosrdan. Ja sam pobjegla iz ustaskog zatvora .. Koja zena. mora ostati sa djecom i starcima i da'
lje treba da pomaze NOB-u, ali oprezno, da je neprijatelj ne otktije• zavrsila· je Vahida.
Pored orgarlizovanja pom06i vo)sci. i sprovodenja. raznih akcija, Vahida. se u Skender-Vakufu zala-
98
gala 1 za opismenjavanje zena: za njlhovo osp?sobljavanje za samostalan rad sa zenama lz okolmh sela.
Licno sam bila radosna kad sam radlla zajedno sa
Vahidom. Uzivala sam slusajuci kad govori, ko zna
koji put, o NOP-u, o ciljevima nase borbe -~ ulozi zena
u toj borbi. Uvijek sam od nje nesto naucrla.
Cgg
�Poslije njenih rljeci nekako sm~ se ohrabril': I
odmah izabrale odbornice. I ja sam 1zabran~. Vah1da
je prednjacila u radu. Bila je vrlo vesela. Cm~ se sastane vise zena, ona povice: ·Haj'mo ~?vest1. kolo.!•
Mi smo se neckale, govoreci da n~~a mJe do 1g;an!a,
ali ona bi nas povukla u kolo. ~VIJek smo se cud1le
njenoj veselosti, i cilosti, dok J~ s~uda o~o nas pu~
calo. Cesto je pjevala pjesmu •NI bajrami v1se nisu ...
Fahra lmamovic
ZA SVAKOG IMA POSLA
I stab, 1 bolnica, i kuhinja bill su u mojoj
kuci. Neprljatelj je nekoliko puta pokusao da je bombarduje, ali uzalud - bomba je nije pogodila.
Pocetkom 1942. godine Vahida Maglajlic je dosla u Skender-Vakuf. S njom su bile Aisa Karabegovic i lsmeta Demirovic. Stanovale su kod mene. Vahida se odmah poceia sastajati sa zenama, u pocetku
pojedinacno, a posl-ije na konferenciji. Na prvoj kon·
ferenciji je istakla da primjecuje da smo mi, zene,
veoma uplasene, da se ne treba bojati, uzimajuci Maslicku za primjer: •Evo, zena ostavila djecu u Banjaiuci i dosia da se bori, a vi ste kod svojih kuca. Varna je mnogo iakse. Zaiito da se bore samo muskarci? Borite se i vi, onako kako koja moze. Neke ce
sakupljati hranu, odjecu, obucu, neke ce plesti pulovere, carape, salove, neke prati ves, a neke, opet,
ljustiti krompir i pomagati u kuhinji.•
JOO
c101
�Mila Bajalica
KCI PODGRMECA
N asle smo se na drustveno-politickom radll
.u Podgrmecu, koncem avgusta 1942. godine. Vahida
je vee bila star! znanac podgrmeckih zena i omladine.
u. Podgrmec sam doiila iz Srbije, sa proleterskim jedi·
mcama. Susret sa Vahidom znacio je brz prelazak
preko mosta nepoznanstva sa ljudima, zenama, om·
ladinom i ulazak u siroko polje gdje je ana veoma
u~pjes.no. razvijala ideje narodnooslobodilackog rata,
SIJala rdeju bratstva i jedinstva meau narodom stva·
raJa jedinstvo fronta i pozadine, danonocno radiia na
mobilizaciji svih snaga za borbu protiv okupatora i
domacih izdajnika.
Bio je to rijetko prisan, jednostavan, drugarski
s:rsr~t. Partizans~! jednostavan kao sto je i Vahida
brla Jednostavna 1 neposredna. Bas kao da smo zajedno djevovale po banjaluckim ulicama. Bila sam svjesna da vanredna situacija narodnooslobodilacki
rat, u koji smo usle svim svojim bicem,.daje .svoj ·pe·
cat nasem prvom susretu, drugarskom ·odnosu i prh
jateljstvu. Moralo je tu biti i nesto drugo sto nas je
taka brzo sprijateljilo. Odgovor sam trazila u docni,
jim susretima i zajednickom radu; Nasla sam ga i na·
lazila u njoj samoj. Potpuniji i tacniji. ukoliko sam je
vise poznavala.
Uzdrzljiva u rijeci, odmjerena I uredna, praviC:
na i ozbiljna, ana je svojom pojavom osvajala i lomila sve pregrade u ljudskim · odnosima. U susnltu s
njom i razmisljanju a njoj, uvijek nii se nanietahi pi·
tanje kako je to moguce i sta je to sto ana nasi u
sebi da taka jednostavno prelazi rijeke. bez mostova
J·pJotove bez prelaza, da se zblizi sa tim srpskim se'
Jjackim svijetom i taka neodvojivo osvoji njegovu du'
su. Odgovor je bilo tim teze dati kada sam saznala
da potice iz muslimanske, · gr.aaanske, · patrijarhalne
porodice. Mislila sam, atu je bio istinski odgovor; da
je imala izvanrednu snagu da .se suprotstavi tradici,
jama koje su vladale u porodici kojoj je pripadala, da
ju je nesto posebno nosilo i dmielo u redove napred'
ne banjalucke omladine, izvelo iz grada, od\fo)ilo ad
prilicno ugodnog zivota i dovelo u· ova ·sela da danq:
nocno radi na buaenju svijesti, sirenju .ideja.o novorn
zivotu, da poziva u boj iz koga se ziva glava cesto n;e
iznosi.
Meau podgrmeckim aktivistkinjama bile su: Pa·
ula, Irena, Jela, Zorica, Smilja, Danica, Pirika i mnoge
druge. Vahida im je pripadala svim svojim bicem. U
lijepo vezenoj torbici nosila je, sjecam se, maramu
za glavu i vrat, knjizicu, neku pjesmaricu, svesku.
olovku, sve to pomijesano i u radu potrebno. Sretale
smo se u Gorinju, Podkalinju, Benakovcu, Suvaji. Ce·
sto smo zalazile u rijeku Japru, krile se ad nepozelj·
nih ociju da se malo operemo u tople dane druge par·
tizanske rane jeseni. U vrbaku bismo pricale o svrse·
�nim i nesvriienim poslovima, o ljudima koje smo srele, o akcijama koje predstoje. Po pravilu je zurila negdje, kao da ce zakasniti na cas, jer je pjeske trebalo
stici preko brda do odreilenog zaseoka, kuce, pronaci neku drugaricu, organizovati pripremanje hrane
i odjece za ranjenike, pripremiti narod za konferenciju, zbor, priredbu. Za umor nije znala. Vahida je nepogresivo pamtila staze i puteljke koji su je vodili
izmei!u sela I zaselaka Podgrmeca.
Posmatrala sam je na sastancima i u razgovoru
a drugovima. Uvijek je odavala utisak lskusnog drustveno-politickog radnika cije se rijecl radoznalo slusaju i pamte. Svuda su je prlmali kao svoju. Kao da
je kci Podgrmeca. Clnilo ml se da su zene Podgrmeca s posebnom toplinom izgovarale njeno ime. Vje·
rovala sam da je to zato sto je to za njlh neko cudno,
dotad nepoznato ime, drukcije od svih koje su ranije
cule. lmale su obiCaj da kazu •drugarica Vahida je
taka rekla, to je prenijela, taka je govorila• ... cinilo
mi se da je to posebno toplo, toplije nego kada su
izgovarali sva druga imena.
Ostala je na strazi u Podgrmecu da mlade narastaje opominje kako se bori za ideale mladosti, za
slobodu i bolji zivot. Njen Ilk ostace i u nama kao
trajan spomen na zajednicki zivot i rad.
104
Jusuf Lipovaca
ciJA BUSIJA -
ONOGA I MEGDAN
S Vahidom sam se i.Jpoznao po oslobodenju Bihaca. Zajedno smo radili na formira_nju ~~rodno
oslobodilackih odbora u selima Vinica, cerkhJe, ~a~
kici i Velika Zalozje. Po dolasku u ~e_lo: z~kaza~l blsmo konferenciju na koju bi se iskuplil ljudl. p~\/~t
su pocele dolaziti i Muslimanke, ko)e do_ tada 01 a ~
nisu dale svoj glas za narodne predstav~1k~: ~om pn~
Jikom Vahida je ukazivala na zvjerstva koJa <:101 _okupa
tor zajedno sa ustasama i' cetniclma. Govoni a JB: •Ja
nisam · mogla mirno posmatrati sve sto se. O~.? mene
b'va vee sam se odazvala pozivu Komumst1cke par~ij~ ,· krenula u borbu. Nasa voi~k~ nije_ ~ila naobuzana, ali je borbom dosla do oruzJa 1 uspJesno se ori protiv neprijatelja.•
.
.
Objaiinjavala je ulogu narodnih predstavmka.. I
nacin biranja. Pazljivo su je slu~ali i nikom. se nlje
zurilo kuci. cuo sam kako neke zene govore. •Biago
105
�ti je njoj kad ovako zna govoriti! Da sam samo malo
mlada, i ja bih s njom krenula u partizane.•
Kada smo dosli u Veliko Zalozje, odveo sam Va·
hidu svojoj kuci, gdje je povela razgovor sa mojim
ocem - hodzom - i jednim susjedom. Tako su saz·
nali da joj je otac kadija. Cak se razgovaralo i o reis·ul-ulemi Maglajlicu, prema kome je moj otac gajio
simpatije. Kada je Vahida otisla u sobu sa mojom
majkom i zenom, nas susjed je govorio: ·Dijete, ovi
se ne sale. Po svoj prilici, ovi se ne pokoravaju. ni·
kome. Ja bih rekao da ce oni naprasiti i cetnike i us·
tase, i Nijemce. Vidis bolan, kako ova kadijina 'cerka
prica da se moze i gladan ratovati, nocivati na zem·
lji ... Ja tebi kazem - cija busija onoga i megdan.•
Sutradan smo krenull u Bihac. Vahida mi je us·
put pricala da je u razgovoru sa zenama prove! a skoro cijelu noc, a da ni ona ni zene nisu osjetile kako
im je to vrijeme brzo odmaklo.
. Za vrijeme boravka u Bihacu sretao sam je uvi·
jek u razgovoru sa zenama.
·
Nocu, izmedu 27. i 2B. januara 1943. godine, kada
smo napustili Bihac i kretali se preko Ripackog klanca. sreo sam Vahidu na Gorijevcu. Pitala me kuda
idemo, a kada sam joj kazao da se povlacimo, ana
rece: ·Posla sam u Cazin i, eto, ko zna kad cu.doci.•
Stigll smo do sela Lipe, gdje je Vahida ostala. Vise
je nisam vidio, a.li noslm u sjecanju simpaticnu drugaricu kratke kose, u sm.edim pantalonama i kratkoj
bundi, s kojom nikada nije bilo dosadno.
Hakija Pozderac
U CAZIN$KOJ KRAJINI
· -N eposredno poslije oslo~odenja _Bih~ca, i
unske okoline, novembra 1942. godme. Vahida..Je do·
sl po zadatku Partije, na teren Cazinske kraJine da
a,
" •
politicki radi meuu zenama.
• .
Uslovi za rad bili su veoma.te~ki. ~~osta!ost ~u
slimaske zene ovoga kraja, koJa Je VJJ~kovJma biia
izrabljivana 1 u neravnopravnom polo~aJu~ predstavljala je osnovnu teskocu za mladu Banjalucanku. P:_ko)
se. tom.e doda da je neprijatelj (okupator I ~.stase
aktivno djelovao u ovim krajevima, sve_,do nJI~ovog
oslobodenja, ; narocito nastojao da odvOJI Mu_shmdane
od NOB-a, tek tada se moze sagl~dati kak~v !e o go·
voran zadatak stajao i pred Vah1dom kOJ~ Je, p_u~a
poleta, volje, vedrine i tople rijeci za covjeka, smla
ideje te borbe.
•
Kad covjek danas baci pogled na dane nase slavne narodnooslobodilacke epopeje, od novembra 1942.
107
106
�godine do pocetka IV neprijateljske ofanzive, vezane
. za Gazinsku krajinu, mora se sjetiti vedre, poletne,
radine i Partiji privrzene Vahide. Njoj je palo u duznost da zapocne prve politicke razgovore sa zenama
Muslimankama, koje su u zarovima dolazile na sastan·
ke da cuju Vahidu.
Kako su mi se duboko u sjecanje urezali utisci
koje su na mene ostavile Vahidine rijeci, pune top·
line i covjecnosti, pune razumijevanja i osjecanja,
. ·
upucene Muslimankama Cazinske krajinel .
Svugdje je rado docekivana. I kad bi ponovo dosla
u neko selo, a zene to doznale, iskupile bi se, ·ne samo zene nego ; stariji muskarci. U to vrijeme meelu
zenama se moglo cuti: •Oh, kako je draga ova nasa
Vahida, kako je pametna i dobra. Vala, svaka joj je
rijec na mjestu.•
Sa zarom je Vahida govorlla ovlril zaostalim ze·
nama o nasoj borbi, o bratstvu i jedinstvu, o Partiji,
o Sovjetskom savezul Sve svoje vrijeme je posve·
til a samo radu meelu narodom. Njen boravak u kuci,
na putu, svugdje ·-. znacio je intenzivan politicki rad,
Nije trazila samo veliki skup da politicki dieluje. Ne!
Vahida je radila ; sa pojedincirila. I njima je sa toliko
za.ra i ubjedljivosti, kao i na nekoj konferenciji, govo·
rila o ciljevima NOB-a i objasnjavala liniju nase Par
tije.
·
U ovim selima !judi i zene i danas
rado sje·
caju svoje Vahide, koja im je otvar9la ocl i ukazil(ala
na bolju sutrasnjicu.
·
U mjestima Cazinske. krajine, od Trzca do Buzi.
rna, od Pistalina do Vrnograca, poznato je i postovano
· ·
Vahidino ime.
se
108
Hajro Kapetanovic
PREKO ZALEElENOG 5ATORA
Vahidu Maglajlic poznavao s~m ~r]Je rata.
· kt1vnoscu nepo·
d
S njenim revolucionarnimkrda o~ d~sla na podrucje
1 d "k osli"e oslobo·
sredno sam se upoznao . ~bihackog okruga, kao politick!. ra m '/ve~bru 1942,
oenja Bihaca . i Cdabzilsk~d~~~kn;d ~kr~wog komiteta
d
adi na tegodine. Tada Je 0 1a z
KPJ ci"i sam bio sekretar, da nepo~re no r .
ren~ C~zinske krajine, posebno sa zena_ma. .
da
Vahlda Je
Vr lo kratko vrijeme, · To joj je uspjela '"I o
Za
omoguCI
•
· k
upo~n~ stantni~t~~n~vnkol~~~- selima. Njen rad_ni·
uspjesan ~ u ao na tormiranje organizacija AFZ·a,
je se svo 10 _sam
e nacine da zene Cazin·
nego je_pokusav~l~, ndaa rpa~~upiJ"aju n~mirnice, odjecu
.
ske kra)me angazuJ~ .
; obucu za na~u VOJs_l<u. .. da su zene cazinske kra·
Slodbodno. speu. tmosztuep~i~'u ozbiljniji politicki zivot.
jine ta a prv1
109
.
�lsto take, kad je odrzana Prva zemaljska konferencija
· AF2-a Jugoslavije, delegaclja zena Cazinske krajine,
zajedno sa Vahidom, prisustvovala je ovome istorijskom skupu.
Politick! rad na terenu Cazinske krajine bio je
vrlo tezak i slozen za sve politicke radnike, pa i za
Vahidu, zbog toga sto su se grupice razbijenih neprijateljskih jedinica na novooslobodenoj teritoriji (tzv.
•zelenasi«) krile po selima, sa oruzjem, i u zgodnim
prilikama napadale politicke radnike. .
.
Aka se uzme u obzir da je cijeli ovaj kraj bio
vrlo zaostao u materijalnom, prosvjetnom i kultur·
nom pogledu, da je ovdje vladalo mnogozenstvo i da
se zena nalazila u podredenom polozaju, potpunije se
mogu sagledati teskoce na koje su nailazili nasi politicki radnici u ovim krajevima. Vahidin politicki rad
na ovom terenu, od nepuna tri mjeseca, zatlm djelo·
vanje drugarica Jele Aralice, Aise Malicevic i drugih
ostavili su vidnog traga na politickom i. kulturnom
prevaspitavanju zena ovoga kraja. One su se svakodnevno sve masovnije ukljuclvale u aktivnostl Narod:
nooslobodilackog .fronta.
Poslije povlacenja nasih jedinica iz Bihaca, Va•
hida je danonocno brinula o evakuaciji stanovnistva
koje je uzmicalo ispred neprijateljskih jedinica u IV
ofanzivi. Narocito se zalagala oko. ishrane izbjeglica
iz Bihaca i Banije.
·
Poslije povlacenja s podrucja 13iha6a, ana se pri·
druzila Osmoj krajiskoj brigadi i ucestvovala u bar·
bama ked Drvara. Sa ovom jedinlcom je presla zale·
deni sator, a poslije se vratila na teren Podgrmeca
i tu nastavila politicki rad.
Dnlgarica Vahida spada u red revolucionara koje
je .podigla i odgojila slobodarska Banjaluka, koji su
zivot posvetili borbi nase Partije i revoluciji.
Nadzija Omanovic
PUT U PETROVAC
. p 0 osiobodenju Cazina, Vahida ~e pojavila
u nasoj sredini. Dosia je u sivim suknem~_Y~ pan~alo·
nama i kratkoj dolamici. Ocekivao ju je tezak ra . sa
zenama Cazinske krajine.
• .
Pocela je sa. individualnim ra~om. Sv~ku noc Je
s avala u drugoj kuci. To je rad•la da bl up?znala
p~jedine porod ice i priblizila se ~enama. Ka?a Je st~
kla sire. poznanstvo '· sin:"patii": zena,. orgamz.ov~. a .1~
konferenciju za form•ranje prvlh odbora Antlfas•st•c
kog fronta zena.
. . .. .
.
u novembru srno, na njenu IOICIJatiVU, ~r~amzovale konferenciju. Vahida je govoril~ .o zn~caJ_u prikupljanja pomoci ranjenicima u bolmc1 u B1~acu. Tada ·e izvrsen 1 izbor delegata za Prvu zemaljsku ko~
fer~nciju Antifasistickog fronta ze~a·.1~abrane d~o ~a
i jos jedna drugarica. Kada se pnbhz1o dan o as_.a
na konferenciju, pocele smo vrsiti pripreme. Plas•o
1
111
110
�me je veliki put i neobican dogadaj, tim vise sto je
bila zima, ali bilo mi je veliko ohrabrenje to sto ce i
Vahida ici sa nama. Cinilo mi se, aka Vahida ide sa
mnom, nista mi se ne maze dogoditi.
Dva dana prije konferencije, krenule smo u Petrovac. Pred polazak smo se sastale u mojoj kuci. Prvi
put sam obukla pantalone, debele carape i gojzerice,
a Vahida je smisljala sale na racun moje odjece.
Uzele smo pakete hrane koje smo namijenile borcima u Petrovcu i nesto poslije dvanaest sati posle
pred Komandu mjesta, gdje su nas cekala zaprezna
kola. Cijelim putem je duvao hladan vjetar. Snijega
jos nije bilo. U Bihac smo isle preko Rekavica. Kako
je most na Uni bio porusen, prebacile smo se kerepom, i mi i nasa kola, te predvece stigle u Bihac,
gdje smo prenoci/e. Sutradan nam se prikljucila jos
jedna drugarica u zaru koja mi se dobra usjekla u
sjecanje, jer je jedina na konferenciji bila u zaru.
lz. Bihaca smo imale na raspolaganju autobus i
kamion. U autobusu je bilo ostalo samo jedno slobodno mjesto, koje je ponuaeno Vahidi. Ona ga je
ustupila meni, jer joj je bilo zao sto sam njezna, a ana
je krenula kamionom.
· Autobus je stigao u Petrovac aka podne, dan prije konferencije. Sacekala sam kamion kojim je Vahida
putovala. Prijavivsi se, ana mi rece: »Ovdje ima jedan beg koji nema delegata na spavanju. Kako bi bilo
da odemo njemu? Pretpostavljam da nas nece dobra
primiti, pripremio .se na to, ali cemo njegove, mislim,
pridobiti.•
Kada smo dosle u begovu kucu, primljene smo
hladno. Onaka ozeble, ostavi/i su nas u hodniku. To
nije zbunilo Vahidu. Vodi/a je glavnu rijec i ukucanima dala do znanja da joj je otac kadija. Poslije kraceg vremena beo se oraspolozio, pa su nas pozvali u
112
. . .
1 -T1 ·a·em. Pripremili su n~m
toplu kuhmju .' pas UZI dcnJ nas nesebicno ugostih.
udobnu posteiJU, a sutra a
b 1942 godine nasle smo se medSestog. decem r~ · . · okup·lranih i osl_oboaenih
I
t a i gost1ma 1z
• 1·
e ega 1m .
.
rila i pozvala majke da sa)u
krajeva. I Vah1da
god~acku borbu. Obracala se ze1
djecu u narodnoos o .!!
"estvu·u u NOB-u. Meau 20
nama lzabramh u en ran i od~or AF2-a .
sto _masoCvmJet ~c
Jugoslavije;
zena,
au
lf
?a
bi/a je i Vahida. .
a reznim kofi.
. Poslije konferedcije kre~~~~:~~ d:Sie u Bihac,
ma iz Petrovca. Ka a s~~m Kulenovicem. Na njego·
nasle sn:'o se ska Sk_ende "ela ave Cazinke povesti na_
"tanJe· »Ka o Sl uspJ
· · · leda
vo PI
:. ?
Vahida je odgovori/a: ·Mem IZQ
konferenCIJU lako, a nJI h P1 kako su one uspjele?
..
"taJ·
da je bilo · Mazda je bilo i suza.«
·
krenule
0
Tada je Vahida ostala u ~~~a?~~as~~ ~~e zavoja,
u cazin, sa zadatkom d~ P!k -~ bihackoj bolnici. Ka·
posteljine i h~ane_za _ra~Je~~~= kolima, Vahida nas je
1
da smo to pnkuplfe .
docekala, pa smo zaJ~ don~ posJ"etile ranjenike i · pre·
dale prikupljeni matenJal. .
azin i organizovala
Kas~ije se Vahl.'t~~k~k~t:~a uu P~trovcu, na koji sam
.
odlazak zena na po I IC
i ja otisla.
.
d
za vrijeme IV neprijateljske
Nakon ':!lJesec ana, Glamocu odstupajuci ispred
ofanzive, nasla sar se u 0 zadatku otisla u Livno,
neprijatelja. Odat e sam P
· srela kao da me
gdje je i Vahi_da stigla. Kadms~~ ~: se a~ a pobrinuti
je sun~e ?9rJJalo .. Zna!a J~ete. u Livnu je ostala sveda smJeStl mene_l_ moJe ~r-i'eme ucinila mnogo. Okuga deset dana, ah J? ~a.to enj! 1 pletenja, koristeci tu
pi/a je zene na .tecaJ Sl~r iz raznih oblasti. Narocito
priliku da povede rabzgol ~ . koJ·a .e bila u zapustenom
se istakla u radu u o nJCI'
1
8
113
�,
-
...
.
'
Jela Peravic
DELEGAT NA PRVOJ KONFERENCIJI AFZ-a
bra
~ lvjele .s~o u istom gradu. Vahidu i n·ena
bort~ ~~~~~~~~~a~a~ p~gin~_a u naradnaslobodil~cko~
~~njaiucke _!l'lU~Iimansk~s :;:~d~~~t_aQ~~~~~~j iJe ug/~dke
d~~~asir~Te~~~~~· :~~~rlka~ijenjen, a !f-lajka joj je bi~
cetkam 1941
d"
' . JU ~am .f?YVI put Vidjefa poVah;idu da jaj ~~s~~ep u n~~naJ kucl, kada sam trazila
prilaga za NOP Docek~lau~~ ~ vezi s~k prikupljanjem
Primila me bla · ·
.
~Jena maJ a - kadinica.
paznavala On go_ I s_ pavjeren!em, iaka me ranije nije
svaje dje~e. 1~!~ldi~g~eg~a'c· b;/ba. !JPU6ena u aktivnost
..
.· a I 1 su napredni /judi
1
PYIJe rata Vahidu sam sret 1
·1·k
·
prednih r·uct1
·.
d
.. a a pn I om akcija na1 · na pre avan11ma priredb
.
. 1 .
I drugim manifestacijama Klub~ akadem~~a. IZKet,lma
no-umjetnickag drustva •Pel . •
_
JCara, u tur•Prijatelja prirode« i dr Bif~~J~e" 'u'v'~~nkskog pokreta«'
·
IJe otvorena, di116
'
rektna i originalna u izrazalianju, osrednjeg rasta,
sportskog izgleda i cvrsto gradena. ·
Ponovo smo se sreli na oslobodenoj teritoriji u
Podgrmecu, u selu Lipniku, 1942. godine, gdje je bila
poslana za clana Sreskog komiteta KPJ za Sanski ·
Most. Tu smo, krace, zajedno radile. lako· je ovaj srez
vazio kao vrlo tezak za politicki rad, a jos je bio i pas ivan, ona se brzo snasla u radu sa zenama, i to bas
zbog svoje neposrednosti u pristupanju. Znala se vrlo
brzo na svaki nivo spustiti, a to je bilo vazno za uspjeh u radu. Govorila mi je da voli da radi sa zenama,
i to bas sa Srpkinjama, jer su one jednostavnije i lakse im se priblizava, a i one su nju voljele zbog njene
duhovitosti i otvorenosti. Bila je vrlo snalazljiva na
terenu koji je pasivan, pa se moralo ponekad ostati
bez obroka i nocivati po tavanima seoskih stala. lako
je navikla na udoban zivot u svojoj kuci, to joj nije
tesko padalo i uvijek je. takve zgode sacinjavala salama i kakvom umjesnom dosjetkom. C:esto smo se, vrlo cesto, s njom nasmijali od sveg srca. Sve sto je u
odnosima !judi bilo prikriveno i neiskreno, odmah bi
u sali izvrgavala ruglu. I niko se nije na nju ljutio.
Kad je osloboden Cazin, otisla je u .Cazinsku krajinu, opet na rad sa muslimanskim zenama. Pricala
mi je da ih je na konferencijama ruzila sto se kriju,
sto su zaostale, a muskarce je psovala sto su grubi
i prosti prema zenama. Smatrala je da tako moze, jer
je Muslimanka, i - zacudo - na nju se nisu zbog
toga ljutili.
Bila je delegat na Prvoj ze.maljskoj konferenciji
AFZ'a u Bosanskom Petrovcu i tom prilikom je izabrana za clana Centralnog odbora AFZ-a Jugoslavije.
Poslije cetvrte ofanzive, u kojoj se, pricala mi je,
namucila na Satar-planini, jer je bila i bolesna, paslata je panova u Padgrmec, taka da sma se srele u
selu Hasanima, kad Saje Capic, koju je ana cijenila i
117
�.yoljela,- pa je tu rado svracala, a znala je valjda ·da i
Ja _tu s~racam.__ Nosila je pant~lone, kao i uvijek, a o
POJ~su Jedan. hJ~p,. nov p1stol!. N~ sjecam se ko jbj
.~a )e dao, ah b1!a Je sva srecna -sto ga ima. Trebalo
Je da ~d_e ~a ~ad1_ u ~rezu B_osanski Novi. To joj je bila
davnas~Ja zeiJa, Jer_ Je to b1o dobar i pitom kraj, zene
sve akt1vne u NOP-u, njoj zbog toga drage i prijatne
MiliTo joj se da. radi s njima. Tada smo se rastale
vise _se ~ismo vidjele. Na polasku mi je rekla,. radosna sto 1de tamo: •Drago mi je sto cu tamo raditi
samo mi je zao ako poginem, Steta bi bilo da ovak~
qobar pistolf dopadrie u ruke nekom fasisti.• Tad a ni•
je _bilo nikakl(og izgleda, da ce ona uskoro poginuti. ·
Al1, t.'? se,_ ipak, ubrzo desilo, u Velikoj Ruiskoj, kada
su N~!emc1 _Pr?~rli izn~na_d~ na oslobodenu teritoriju,
a ~as1 ?orcl b1l1_ opkolJem 1 morali probijati .obruc nepnJatelJa .•T~a _J_e pogin~la-i Vahida, a zajedno s njom
I .Zora Kovacev1c, omladmka i. borac Dvanaeste krajiske brigade..
.
i
J.'
'
1HI
Soja Copic
VAHIDA JE BILA NASA
Po prirodi snazna, snaznog duha i r1Jec1,
Vahida je dosla u Podgrmec 1942. godine. lznenada
dosla i iznenada otisla da se vise nikad ne vrati, kao
ni veliki broj boraca, sinova i kceri, oceva i rilajki.
Upoznala sam je u mom selu Hasanima, na. Podgrmecu. cesto je dolazila i u moju kucu gdje su se
odrzavali partijski i drugi sastanci. Veoma vjesto i
brzo okupljala je narod u politicke organizacije koje
su se tada organizovale. Preko zenskih i drugih orgac
nizacija narocito se zalagala za sto masovniji dobrovoljni odlazak u jedinice narodnooslobodilacke vojske
i partizanskih odreda.
S njom sam isla i na neke seoske konferencije,
na konferencije zena koje je Vahida i organizovala.
Na skupovima je govorila o znacaju NOB-a i ulozi KPJ
u borbi protiv okupatora i domacih izdajnika, ustasa
i cetnika. Koristila je svaku priliku da istakne znacaj
119
�bratstva i jedinstva izmedu Srba, Muslimana, Hrvata
i drugih naroda.
Hasani i Potkalinje su dva sela, koja su bila usko
povezana po organizacionoj strukturi, jer su vee u prvim danima ustanka imali Mjesni narodnooslobodilacki odbor, omladinski aktiv, odbor AFZ-a, zajednicke masovne konferencije i druge aktivnosti.
Potkalinje je jedino muslimansko selo medu srpskim selima u tom dijelu Podgrmeca. Zajedno sa Srbima, Muslimani Potkalinja borili su se protiv okupatora. Kao Muslimanka iz ugledne banjalucke poredice, Vahida je cesto odlazila u ovo selo i okupljala
Muslimanke govoreei im o neravnopravnosti koju su
trpjele u staroj Jugoslaviji, o znacaju nase revolucije
za njihovu emancipaciju i emancipaciju zena uopste.
Neposredna, vedra i vrijedna, odmah je nalazila mjesta u njihovim srcima i u radu postizala velike uspjehe. I ne samo u srcima zena Potkalinja vee i naroda
u cijelom Podgrmecu.
lako ranije nije bila na Podgrmecu, cinilo se da.
ga odavno poznaje, a i Podgrmec nju. Od prvog susreta tako se zblizila sa ljudima da nije bilo posla
koji zajedno sa Vahidom ne bi obavili.
Ko je Vahidu makar samo jedanput vidio i cuo
morao ju je zavoljeti i uvijek spominjati.
Vahida u partizanlma, sjedf prva -s lljeva
129
121
�Ahmed sehovic -
Seho
Sa Zorom Kovacevic i nekim drugovima iz jedinice i staba, Vahida je pokusala da umakne iz obruca.
Kretali su se uz potok koji je tekao u podnozju brda.
Primjecerii su i pokoseni iz neprijateljskih mitral!eza.
lstoga dana, oko podne, blizu kuce Josana Gaka, sosa
i ja nasli smo Vahidu. Bila je u jarku, zgrcena, licem
okrenuta zemlji i prekrivenom kosom, kao da spava.
Metak joj je prosao kroz srce i nacinio veliku ranu.
Nijemci su je ocigledno pretresli, jer je njena zelena
engleska kosulja bila potpuno raskopcana.
NIJE SE PROBILA KROZ OBRUe
. . I u novsk9m srezu Vahidu su zapamtili kao
vrijednog i sposobnog politickog radnika. Pod nje
nim rukovodstvom, u svako doba, zene su izvrsava!e
razne zadatke i ucest\/ovale u narodnoslobodilackom
pokretu.
·
U Podgrmecu, s proljeca 1943. godine nalazila se
Cetvrta krajiska divizija, sa sosom (15) na celu. Oko
Rujiske je bila smjestena Dvanaesta krajiska brigada. Kada se jednog ranog aprilskog jutra cula pucnjava od Dubovika, niko nije racunao da ce doci do •
neceg ozbiljnijeg, iako su postojali podaci da Nijemci
cine iznenadne prodore. Pucnjava je nagovjestavala
prepad na citav novski srez.
,
·
Nijemci su brzo nadirali. Stab Dvanaeste brigade
bio je opkoljen. Partizan; su prihvatili borbu i dugo
davali otpor da se obruc ne bi zatvorio. U toku noci
neke jedinice su se probile kroz neprijateljske linije.
122
Brata Osman i Alija sa seslrom Munibom na Vahidinom grobu
15) Josip MaZar, ·Narodni heroj, poglnuo 1944. godine u borbi
za ·oslobodenje Travnika
123
�Camila Maglajlie
BEZ VAHIDE KUCA JE PUSTA
K ad sam usia u kucu, kadinica je sjedila na
seciji, a pred njom su bile fotografije njezine djece.
lzdvojila je fotografije zivih od onih kojih vise nema.
Od njih devetoro, cetvoro je palo u borbi protiv neprijatelja. Vahida, Munib i Nedzib dali su zivote
NOB-u, a Dzevad je ubijen u logoru. Na svakom je
duze zadrzavala pogled, a zatim je uzela Vahidinu fotografiju, uzdahnula i prosaputala.
- Kuca mi je bez Vahide opustjela.
Malo je pocutala, suzdrzala bol, bez treptaja gledala i progovorila:
.
- lako se u ono doba roditelji obicno nisu radovali zenskoj djeci, Vahida, nase prvo dijete, jednog
kisnog proljeca je docekana sa radoscu. lzrodili smo
devetoro djece. s nama, pod istim krovom, zivjeli su
kadijini roditelji, sestre, braca sa svojim zenama i
djecom.
124
Nas sin Munib (16) radio je u Opstini kao tehnicar. Dzevad (17), takode tehnicar, poslije hapsenja i
zatvora u Sremskoj Mitrovici nije mogao dobiti posao u svojoj struci, vee kod Singera, kao trgovacki
putnik. Ekrem je studirao u Zagrebu, a ostala djeca su
isla u skolu iii na zanat.
Vahida je bila vedra, ali nemirna. lgrala se, ali
ne s lutkama, kao ostale djevojcice, vee ·konjima.. i
"puskama", koje je djetinjom mastom dozivljavala na
obicnoj drsci od metle iii krisom iscupanoj pritki oko
koje se jos obavijala grahova loza. O.ruzila se sa muskom djecom, sa braeom i stricevima, jer je u kuei
bila samo jedna curica njenih godina.
Jos u osnovnoj skoli pokazivala je sklonost za
rucni rad, te smo je kasnije upisali u zensku strucnu
skolu, iako je tada bilo neobicno, prava rijetkost, da
muslimanska djevojka pohada bilo kakvu skolu. Sjeeam se price kad smo je upisivali ... Govorilo se:
"Vidis, kadija, pa salje zensko dijete u skolu ...•
Vahida sa sestrom I braCom, kadinicinih devetoro djece
125
�Njena sklonost za rukotvorine se snazno razvila
tokom skolovanja i po tome je postala poznata u svojoj okolini. Vahidin smisao za rucni rad ogledao se u
izradi narodnih motiva koji su obilovaiJ divnim skladom boja: C:udili smo se kakvom je brzinom, vjestim prstima, nizala cvjetove i sare na bijelom tkanju. Najuspjelijim i najdrazim radom smatrala je prekrivac za koji je sama smislila motiv. Uilijek je bila
okruzena drugaricama koje su joj prosto hrlile, jer
im je nesebicno otkrivala svoje zamisli i umjesnost.Imala je neodoljivu zelju za vecim znanjem i zbog
toga se nije zadovoljila skolom koju je zavrsila. Zeljela je u Zagreb, u_ strucnu uciteljsku skolu.
Nastali su dani iskusenja. Trebalo je posturiiti
kako razum i zelja nalazu, iii poslusati oca. Njegovo
shvatanje, da zensko dijete ne treba slati od kuce,
pobijedilo je. Vahida je pripadala samo kuci i bavila
se domacinstvom. Pred ocevim autoritetom -ona je,
bar neko vrijeme, ustuknula i pomirila se sa zivotom,
koji joj je od roaenja namijenjen, kojim su zivjele f
nase ostale djevojke.
Trudila se da nasu bosansku kucu, sa debelim zidovima, prozorom do prozora, hladnim hodnicima, ucini lijepom i prijatno namjestenom. Nastojala je da
uredi savremenije, koliko je to mogla postici, bez
mnogo _
izdataka. _
da mnogo cita. C:esto su svracale i trazile je drugarice koje ranije nisam vidjela u nasoj kuci. Zatvarale
su se u njezinu sobu i nesto sasaptavale.
Oci su mi se otvorile istom kada se zaratilo. Poslije okupacije, Vahida svoj rad vise nije mogla kriti.
Trebala joj je nasa pomoc. Postalo je sve vidljivo.
Cijelu kucu, od podruma od tavana, pretvorila je u
skladiste raznog materijala za partizane, koji je pribavljala dovijajuci se na razne nacine. I ovdje se
ispoljila Vahidina velika snalazljivost i okretnost, koju smo i ranije primjecivali.
Jedanput se kadija popeo na tavan. Oci su mu
stale od cuda, kad je ugledao kamaru koja je zakrcila
pola potkrovlja. Bilo je tu svega, od sjekira do radio·aparata. Pogled mu se duze zadrzao na uspomeni koju je dobio od oca - -na starom »Crnogorskom• pistolju. Ni to nije zaboravila.
U tom radu nije ni mene stedjela. Jednog dana
unesen je u kucu dzak bijelog brasna koje smo sljedovali za veliki broj clanova nase porodice. Brasno je
tu omrklo, ali nije osvanulo. Znala sam da je to Vahidin posao. a na moj prijekor, odgovorila mi je s osmijehom: •Kadinice•, tako me je obicno zvala, •ti mislis da si samo ti ziva.•
Tako je radila, iz dana u dan, sve dok je nisu
zatvorili.
Opustjela mi je kuca bez nje.
Najznacajniji dogaaaj za-. nas bio je kada je sofru
zamijenila stolom, koji je dci tada .stajao kao ukras u
jednom uglu.
Na sofri sam poslije samo pite razvijala.
Primijetila sam jednom da se Vahida nekako cudno ponasa' i da od nas nesto krije: I otac je zapazio
16) Muriib je postao Clan KPJ jOS prije rata. Aktivno je radio u Kultui'nO-umjetniCkom ·druStvu »PelagiC«. Zbo_g svoja djelatno'sti prije
rata je uhapSen. OtiSaO je u partizane 1941. godine, a· poginuo
maja 1943. godine, pokraj Tesli6a, kao zamje.nik politiCkog- kamesara Druge krajiSke ·-brigade.
17) DZevad se, )vee u. srednjoj Skoli u Sai'ajevu, druZio sa naprednim
omladincima. 1931. godine primljen je u SKOJ, a 1932 .. u:·K.PJ. U
1-26
f21·
�VAHIDINI RODITEWI
partijskoj Celiji u Banjaluci bio je zajedno sa Osmanom Karabego~iCem i $efketom Maglaj/16em, a sekretar Celije bio je Safet FilipoVIC .. : 1937-'-1939. godine bio je na robiji u Sremskoj Mitrovici.
Za Vnjeme rata, odmah na poCetku, ponovo je uhapSen J odveden u koncentracioni Iogar u Bosansku GradiSku gdje' je, pred
_ sam kraj rata, ubijen,
18) NedZib je 1941. godine oti.Sao u partizane. Tada Je bio ucenik
Sestog razreda gimnazije. Poginuo je u CetniCkom puCu, 1942.
godin~;t.
128
K adlja je spadao u red obrazovanih Musil mana, kojih u to vrijeme u Banjaluci nije bilo mnogo i rukovodio Serijatskim sudom. Bio je protiv veli·
kosrpskog nacionalizma, protiv diktature Aleksandra
Karaaoraevlca I diktatorskih metoda vladavine. Zbog
toga, pred sam rat, nije uzivao odgovarajuce povjere·
nje u vladajucim krugovlma stare Jugoslavije.
.
Prvih dana okupacije kadija je izrazavao ogor·
cenje I osuilivao zlocinacke postupke okupatora i US'
tasa prema Srblma, Jevrejima i drugima.
Kad je otpocela oruzana borba protiv okupatora,
kadija je pokazivao, na njemu svojstven nacin, sim'
patije prema. NOP-u i odmah protestovao protiv hapsenja pristalica pokreta. Kod komunista mu je. sme:
tala samo to sto ne vjeruju u boga.
lako su ustase, iz politickih razloga, nastojale da
ptidobiju · Muslimane ill da ih sto vise pasiviziraju,
9
129
�prema kadiji nisu dugo ostali pasivni. Penzionisali su
ga vee 1941. godine kao nepozeljnog. Uhapsen je
1942. godine i odveden u koncentraciOni logor u Bosanskoj Gradiski. U vrijeme hapsenja bio je clan
Gradskog odbora NOF-a. U logoru je ostao skoro do
kraja godine. Nije ubijen zbog ugleda u sirokoj javnosti i ogorcenja, narocito Banjalucana, zbog njegovog hapsenja. Kad se iz logora vratio kuei, docekao
ga je gotovo cio grad. Kadija je i dalje bio ogorcen
na ustasku vlast i nastavio, iako iznuren i oronuo, da
pomaze narodnooslobodilacki pokret.
Vahida I njena majka bile su izuzetno cijenjene i
postovane licnosti. Slicne po svojaj humanasti, smislu za drustveni zivot i humor, uzajamno su se dopunjavale. Zato im i nije bilo tesko naei zajednicki jezik i u presudnim danima 1941. gadine, bez obzira na
teske i izuzetne uslove. U majci je Vahida irnala veliku podrsku, i ne samo ona, vee mnogi ilegalni rad-
K8di.riic:~ u kuCI !Spi'ed ·spOme.riic:a. K8~ija ispr:ecf. kuCe. u s.an)alucl
·
130
svOje djece
nici. Kad je nekom od njih trebala majcioska podr·
ska nasao ju je u kadinici, a kada im je, opet, zatrebal~ njena saradnja, to je mogaa naci u kadinici.
Ona je pripremala hranu za mnogobrajnu famili~
ju i ilegalce koji. su se sk:ival_i u nj~noj ku~i iii P.~
vremeno .navracah. A kada Je Vrbas .b1lo naJteze prec1,
kada su straze na mostu bile poostrene, stara · kadinica: abucena u zar, prenasila je razne predmete kaji
su slati na aslobodenu teritoriju; Panekad je u korpi
prenosila i bombe pokrivene pov~eem. l!i mnostvo
carapa nanizanih oko struka. Stara Je koracala s nage
na nagu, ne izazivajuei sumnju i mirna prolazila pored
ustasa.
Tiha, plemenita majka, puna vjere u svoju Vahidu, u sve ilegalce, puna ~elje da nje~a djeca__ bu?u
sretnija i slobodnija nego sta je ona b1la, zam•Jemla
je udobni mir svoje starosti za svakodnevni nemir
koji su u kucu unijeli sinovi _i kceri - ~omuni~ti gonjeni od policije. Ova part•zanska majka odhkov~
na je Ordenom zasluge za narad sa srebrnam zv•·
jezdam.
Kadija i kadinica su pamagali NOP uvjereni da
su na pravam putu. Prilikom ~apada partizana na
Banjaluku, septembra 1944. godme, oboje ad~aze na
oslabodenu teritoriju. Radovali su se kao da ce opet
svu djecu okupiti aka sebe.
Vratili su se u osiaboilenu Banjaluku, u svaj dragi slobodarski grad, bez cetvora najdrazih.
H. M.
Zar je u toku NOB-a znaC!o mnogo upravo zato Sto je pokrlvao
i tijelo i lice tako da je bilo teSko raspoznati lice odjeveno u ovu
uobiCajenu muslimansku Zensku noSnju. Hiljade ilegalaca, i~na. I
muSkaraca, odjevenlh u zar nezapai:eno se kr?talo u okup1ramm
gradovima izvrSavaju6i zadatke znaCajne za r?ZV?.J NOP-a. U za!u. su
mnogi simpatizeri odlazili na oslobodenu tentonJU, pored ustask1h I
njemaCkih straZ.a, u vrijeme kada je ustaSka policija koristlla sva svoja
raspoloZiva sredstva da ih pohapsi.
131
�_ Neuspjesl · u potrazl za ilegalclma · natjerali su okupatora I domade lzdajnike da z~brane Ze~ama u zaru da idu spuStene paCe
(vale), pbaveznog diJela zara, odnosno pokrivenog Ilea. To je, u ono
vrljeme, lzazvalo veliko negod9valije -Muslimana, I Zena I· muSkaraca,
_nenaviknutih da se ne poStuje obiCaj i lice Zene Muslimanke otkrije
pred jlivnoS6u. NegodovSnje. Muslimaila podstrekavali su lfegalnl radnid I komunisti, jer im je otkrivanje fica Zena u zaru oteZavalo rad.
Poslije oslobodenJa naSe zemlje· Zene · su sve rJec!e nosile zar
i on je kao no.Snja postepeno iSCeiavao·, a Po· donoSenju Zakona o
~abrani noSenja zara skoro je nestao 1 rijetko se moZe vidjeti. Postao je muzejska- vrijedno~t.
POBJEOA
,.;; t,
j-
~asJoVri~l-~t~4n8._br_osu~e ':~ va~_,cir·,·~~ju ·Je -~8piS~P,.'EI._ H_~~~~-- -~o~_a~~d .
i
I
. ·IL :pismlr- --u-puCe~o~' vallitiinor Sestri 'Murii~i·-'. i~'2'~i:f-~-. o_~tafo~,
istakSo je. da je broSuru napisao u Zelji da Vahldn't''hk zene---'-·IJ~rOJB
....:;__ 5JuZ:i za primjer zenama Palestinskog oslobo~ilaCk~g po~ret~ ' da
je u tome uspio, jer se broSura Cita masovno 1 sa 1:uze!n1m _mte~e
sovanjem. CltajuCi__ o Vahid.i z.avoljeylL su je I _~uS.~_a(CL !"~;*~-"~~ I OSJeCaju je- bliskom kao da je- rasla". s njima i kao_· da se ~0~1 ~aJed~o s
njima. Uzimaju6i j_e .Cesto _za prill)lE)r, _,ime -Vah1da sa diVIJenJem IZQOvaraju, zavrSlo je pismo El Helou Mohamed.
Take je kao Jegenda Vahida uSia u lstoriju Palestinskog oslobodilaCkog pokreta.
133
I
I
I
�....
".,
'
-~..,·~.
-)''?
UMMP~ilkt1Afi3R412!ZS
k&\..
lzvod lz plsma El Helou Muhameda
134
SADRZAJ
Stranica
PREDGOVOR
5
Vahida Maglajlic
7
12
.Prva saznan)a .
Sestrin kurir
13
Borba za emancipaciju Zene .
16
Drngarstvo iz osnovne Skole .
18
Rucni rad - njen hobi .
20
Osnivanje i aktivnost zenskog pokreta u Banjoj Luci
24
Stvorena za burna, uskomeSano doba
28
Biti aktivista - svrha njenog Zivota
33
Uvijek pouzdana .
38
Unosila je vedrinu
42
Nikoga necu odati
44
Prva partizanska pjesma .
47
Borac za ravnopravnost .
51
Beskrajna, poZrtvovana i skromna
55
U ustaskom zatvoru
59
Nije gobila prisustvo duha
62
Bijeg iz zatvora
66
Drug u nevolji .
71
Takva je bila Vahida
76
Nesvakidasnja i plemenita
83
Susret sa Vahidom
84
Cuvaj se da ne ozebeS
87
Sekretar partijske eelije
91
Za nju nije bilo prepreka
93
Mnogo sam je voljela
95
NiSta joj nije bilo tesko
97
Za svakoga ima posla
100
Kci Podgrmeea
102
.135
�Cija busija - onoga i megdan
U cazinskoj Krajini .
Preko zaledenog Satora . ~
Put u Petrovac
,
Delegat._ na Prvoj konfereociji AFZ-a
Vahida~je bila nasa .
Nije se probila kroz obruc
Bez V$ide koea je pusta·
Vahidini roditelji .·
105
107
109
111
116
U9
122
124
129
r
.· .. - ..
'II
.,
-!; •.
'·
136
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Zapisi o Vahidi Maglajlić
Subject
The topic of the resource
Vahida Maglajlić
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
materijal prikupila i obradila Himka Maglajlić-Hadžihalilović
Source
A related resource from which the described resource is derived
Historijski muzej Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
NIP „Glas“ Banja Luka
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1973
Rights
Information about rights held in and over the resource
NIP „Glas“ Banja Luka
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
26-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
136 str.
narodna herojka
Narodnooslobodilačka borba
Vahida Maglajlić
-
https://afzarhiv.org/files/original/bc32c5e1880f6ea20dd464bf20d9617e.pdf
caca55ab0c6d060ba09d7606be1ff1bc
PDF Text
Text
HIMKA MAGLAJLIC-HAD2IHALILOVIC
Recenzija
KRZAVAC
CJWdierta
za burrto doba
~AVO
Odgovorni urednik
RADMILO LALE MANDIC
UredivaCki odbor
MIRKO VUJACIC
RADMILO LALE MANDIC
IVO MATOVIC (urednik) i
DRAGAN MAR.JANOVIC
Korektura
STANICA MILOSEVIC
IzdavaCi
SAVET ZA VASPITANJE I BRIGU 0 DEC!
SR SRBIJE, BEOGRAD i
NIP »DECJE NOVINE«
GORNJI MILANOVAC
TiraZ
3.000 primeraka
Stampa
GP »NIKOLA NIKOLIC«
Kragujevac
Stampanje zavrSeno februara 1977.
GrafiCki diza,in
RADE RANCIC
©
ID
DECJE NOVINE
ZIVOTNI PUT NARODNOG HEROJA
VAHIDE MAGLAJLIC
�RODITELJI SU JOJ SE OBRADOVALI
BIBLIOTEKA LEGENDE V KOLO
U Banjaluci je izmedu dva svjetska rata zivjelo viSe
porodica s prezimenom Maglajlic, nastanjenih u nekoliko
krajeva grada. zivjeli su u Stupnici, Maloj carsiji, Pod
peCinama, a kadija u roditeljskoj kuci, nedaleko od Po·
brda. Bile su to, veCinom, brojne i ne baS sve dobrostojece, ali u gradu na Vrbasu i cijeloj Bosanskoj krajini po·
znate i ugledne porodice. Medu njima je bila i porodica
kadije Muhameda, oca narodnog heroja Vahide Mag·
Jajlic.
Kadija je spadao u red obrazovanih Muslimana, kojih u to vrijeme Cak ni u Banjaluai nije bilo mnogo, i
rukovodio je serijetskim sudom. U svom dugom vijeku
nadZivio je turski, austro-ugarski, kraljevski, ustaSki i
njemaCki re:Zim, vidio mnoga zla i zloC:ine, dopadao u nevolje i doZivljavao nepravde, ali je ostao uspravan j Cista obraza, uvijek protiv svakog i svaCij€:g nacionalizma,
protiv svake diktature, nasilja i nepravde nad Jjudima.
To je, ne gledajuCi na posljedice, javno izrazavao .i djelom potvrdivao, tome je svoju djecu ucio i zbog toga
bio cijenjena i poStovana liCnost i to ne samo medu muslimanskim vee i srpskim i hrvatskim Z.ivljem.
Kadinica Camila- majka Camka, kako su je djeca
zvala - bila je skromna i tiha zena, sva okrenuta brojnoj porodici, cijenjena zbog zelje da svesrdno pomogne
drugog i savjetom i parcetom hljeba, zbog smisla za
druStveni Zivot i za zdrav narodnrl. humor, ostajuCi vri~
5
�6
jedna domaCica kadijinog doma koji je uvijek bio otvoren za prijatelje, za svakog dobronamjernika i nevoljnika, i biCe takav i u najte.Zim Siituacijama- kada je cijena tog otvaranja vrata mogla da bude i zivot kojeg od
najrodenijih.
Kadija i kadinica izrodili su i podig1i devetoro djece, a sa njima su, pod istim krovom, Zivjeli kadijini roditelji, sestre i braCa sa svojim Zenama i djecom. Najstarije njihovo dijete, djevojCica Vahida, rodena je 17.
aprila 1907. u ono doba, kako se kasnije toga sjecala
majka Cam.Ua, u kome se »roditelji, obiCno, nisu radovali Zenskoj djcci, ali smo mi Vahidu, naSe prvo ddjete, jednog kiSnog proljeCa doCekali sa radoSCu«. Poslije Vahide na svijet su dolazili: Ekrem, DZevad, Munib, Muniba, Nazim, Osman, Nedzib i Abija.
ShvatajuCi Sto vrijeme u kojem je s brojnom porodicom Zivio i nasi i donosi, kadija je nastojao da sve
sinove iSkoluje kako bi ;ima1i svoj i siguran hljeb, pa Ce
Ekrema poslati na studije u Zagreb, Muniba i Dzevada
da izuCe za tehniCare, a ostale u druge Skole, na zanate.
Patrijarhalni nazori su ga, pak, sputavali da kCerki Va~
hidi 1isptmi Zivotnu Zelju- da je pusti u Zagreb, u strucnu uCiteljsku skolu. Smatrao je da je zenskom celjadetu, do udaje, mjesto u kuCi, kraj roditeljskog ognjista.
U ovoj porodici, u kojoj su se Sudarili i proZimali patrijarhalna d napredna shvatanja, taj kadijin rezon se
morao bespogovorno prihvatiti. Tako je i Vahida morala ostati u kuCi, uvijek nezadovoljna samo oriime Sto je
nauCila u osnovnoj i Zenskoj struCnoj Skoli.
- Vahida je hila vedra, ali nemirna - sjecala se
majka Camila. - Igrala se, ali ne s lutkama, kao osta~
le djevojCice, veC »konjima« i »puSkama«, koje je djetinjom maStom doZJivljavala na obiCnoj drSci od metle iii
krisom iScupanoj pritki oko koje se jos obavijala grahova loza. DruZila se sa muSkom djecom, sa braCom i
striCevima, jer je u kuCi bila samo jedna curica njenih
godina.
JoS u osnovnoj Skoli pokazivala je sklonost za ruCni
rad, te smo j_e kasnije upisali u' Zensku struCnu Skolu,
iako je tada bila neobiCno, prava rijetkost, da muslimanska djevojka pohada bilo kakvu skolu. Sjecam se priCe
kada smo je upisivali. Govorilo se i ovako: »VJ.diS, kadija, pa Salje Zensko dijete u Skolu .. .<c
Njena sklonost za rukotvorine se snaZno razvila tolearn Skolovanja i po tome je postala poznata u svojoj
okolini. Vahiclin smisao za ruCni rad ogledao se u izra-
�di narodnih motiva koji su obilovali divnim sklzliom boj~. Cudi~ smo ~e kakvom je brzinom, vjeStim prstima,
mz.ala ~yJe!ove 1 sare na bijelom tkanju. Najuspjelijim i
naJ.dr~zim r~dom ~:nat;rala_je prek;ivaC za koji je sama
~mish)a.motiV. UVIJCk Je blla okruzena drugaricama koJe su JOJ prosto hrlile, jer im je nesebicno otkrivala svoje zamisli i urpjeSnost.
·
Imal"; )e neodoli_ivu zelju za veCim znanjem i zbog
l?ga ~e ll1Je zadovo!pva]a skoJom koju je zavrsila. Ze]jela Je u Zagreb, u strucnu uciteljsku skolu.
Nastali su dani iskusenja. Trebalo je postupiti kako
r~um i Zelja na~~Zu, il.i posluSati oca. Njegovo shvata~
nJe, da zensko d>Jele ne. treba slati od kuce pobijedilo
je. Vahida je pripadala samo kuci i· bavila ~e domaCinstvom. Pred·oCevim autoritetom OI).a je, bar·neko vJ:'Iije.
me, u~tuknula i pomirila ·se ·sa Zivotom, koji joj je od
ro~enJa namenjen, kojim su Zivjele i naSe ostale djeVOJke.
·
Trudila se da nasu bosansku kucu, sa debelim zidovima, prozorom do prozora, hladnim hodnicima uCinf
lijepom i prijatno namjestenom. Nastojala: je d,{ uredi
savremenije koliko je to mogla postici, bez mnogo izda,
taka.
~aj~nacajniji dog:':a:;tj za nas bio je kada je sofru
~am>Jemla stolom, kop Je do !ada stajao kao ukras u
Jednom uglu.
.
·
Na sofrd sarri poslije samo pite razvijala .. .
Jedna od Vahidinih nerazdvojnlih drugarica jos iz
osnovaCke klupe~ Zun1reta SelirnoviC, Zivo se_sjeca· i toga kako se to mlada Banjalucanka u skoli, sem vidlji.
vom bistrlnom, isticala i pravdoljubiv()SCu.
- Otvoreno bi·.i·sa uvrijednoSCu protestvovala kada
bi uCiteljica pokazala neku ·oCigledno nepraviCnu naklonost prema bilo kojoj ucenici. Vahida je odlucno i jamsno protestovala kada se _naSa, inaCe nestaSna drugarica Maida drsko ponasala prema uCiteljici. Kada je Maida i poslije prijateljskog razgovora tjerala po svome,
Vahida nas je sve okupila i nagovorila da sa Maidom ne
govorimo dok se uCiteljici ne dzvini.
I kao djevojke smo drugovale, sve dok se ja .nisam
udala. Narocito su nas zblizavale nase djevojacke tajne.
Cesto bi skoknula do mene, da sa moga prozora malo
proasikuje, jer joj to moji roditelji nisu zamijeraJi. ZalazeCi u moju kuCu mogla je da v.idi drugaCiji naCiri Zivota i odnose u porodici. NaS otac je bio savremenijih
shvatanja, jednako je Skolovao i kCeri i sinove. Medutim
ona je rano osijetila teret nepravilnog patrijarhalno~
0
odnosa prema Zenskoj djeoi i Zeni uopSte.
Sjecam se kako mi je dos~a sva uzbuaena, ljutita,
kada je njen brat Ekrem odlazw u Zagreb na stndlJe 1
rekla: »Kakav je to otac koji dozvoljava brad da se skoluju, a mene hoCe da zatvori u kuCu!«. Bila sam pri~~tna
kada je braCi prigovarala za takav odnos prema. DJOJ. U
jednoj takvoj prHici mi je povjenila: »Kada b1h znala
lijepo·pisati, opisala bih ovo i nagrdila sve redom, paneka bude sto sramota«.
NENADMASNA U BRZOM
I UREDNOM VEZU
v
8
I
'I
U dam Maglajlica cesto je svracala i Sult~nija.Carr:o,
skolska drugarica kadijine mlade cerke Murube. Ona Je,
kako sama kaze nesto stariju Vahidu zavoljela zbog
njene paZnje i ijubavi prema sestrini~ ct;u~aric~ma,
zbpg izuzetne fizicke i duhovne snage koJU Je >Spo!Javala u djetinjstvu i ranoj mladostJi, zbog razborit_ost~, marljivosti i istrajnosti u svakom poslu, protkan1m IzuzeJ~
nom vedrinom, Cime je plijenila ~v~ _oko sel?e, _POstav~~
snaZna i uticajna l.iCnost u porodic1 1 meQu sv1ma ko]I
su je poznavali, okru:livali, voljeli.
- U to doba, u osnovnoj skoli, rucni rad je bio
predmet kame se poklanjala velika paznja - sjeca se
Sultanija. - Sa strpljenjem i smislom za ovu vrstu ra.
da, Vahida je u meni razvila veLiku ljubav prema narodnim rukotvorinama.
Bilo rni je Cudno kako ana stiZe na sv~. ~trane:. i
·abavlja toliko poslova. Uza. sve to, posao koJI 1~ zar.oCinjala sa svojim vrSnjakinjam~ zavrSavala Je pnJe nph.
Bila je nenadmaSna u brzom 1 urednom vc:zu: Kohlf:o
sam puta kao dijete gledala u njene ruke koJe ~u nevjerovatnom brzinom provlacile konac i ~o nekobko puta,
dok bi druge djevojke provukle ~amo Je;Janput. N!kada
neCu zaboraviti kako mi je isponla sve sto .sam blla IZvezla i usput ~>oCitala lekc~j~« ?~ je bolje J?c!kako. ne raditi nego uraditi svakako. NIJe JOJ trebalo v1se od Jednog
dana da kupi materijal i saSije haljinu i da nas ~~veCe..na
nekom sijelu iznenadi. Ako je kod neke od pnJatel]lca
primijetila da zeli takvu haljinu, nije za Vahidu bilo
niSta da joj je sjutradan pokloni..
Cinilo joj je zadovoljstvo da nekoj od nas lo.~e sasivenu haljinu skine <i odmah je dotjera. Uz to mJe J?ropuStala da primjeti:. »Slampava si. .. Ugursuze!« .~h se
na to niko nije !julio, jer se znalo da je dobronamJerna.
9
�Imala je oStro oko da zapazi sitnice, osobinu da odmah kaze sto joj se ne dopada i da pohvali za dobra
uradeno.
Vahid~_ie voljela_v~selo_drus~vo i cesto je zakaz:ivala vehka Sljela u SVOJOJ kuc1, gdje se okuplja1o stotinu
i v~Se o~_oh_a. Bilo je djece i starica, a najviSe omladine.
Ov1~ SIJehma. smo se unaprijed radovald. i na njima se
podjedn~J::o veselili. ZahvaljujuCi Vahidinoj painji nikad ~e niJe desllo ?a Je ~eko ~stao nep_oCaSCen iii zapostav!Jen. Jectn::ko Je vodila bngu o naJmladim kao i o
s~anJ!la. ~nogu~I?a Ce ?~tati u sjeCanju kako sino za dugih_ ~Imskih J?.OCI prav1h »ke_ten-halvu«, Kakve je sve ig-
re
1
~~le Va~1da ~nal<;\ o~ganrzovati na ovim sdjelima! To
su bJh l?rav1 UIDJetnickr programi.
K'?l_I_ko se .puta sje~ila, u poslednji cas, da bismo
mogh 101 na 1zlet, u Slatmu iii drugdje.
Dovoljno je bilo da prode korzom iii da nas sretne
~a.nekom drug_om mjestu, pa da ka:Ze: » ... pokret u Ce!In sata, ~one_s1. .. « Znalo se, ona Ce pon.ijeti pite i kolac_a. Kod TIJe b1 se u takvim prilikama uvijek naslo nekohiko drugadca da joj pomognu.
Kada bismo se izjutra sastali na ugovorenmn mjes10
tu, ni~rno hili iznenadeni ugledavSi velika konjska kola
natovarena ~vim i_svaCill?-. U_kola bismo se smjestili nas
dv~desetak I uz pjesmu J sv1rku krenuli. Na takvom te.
fencu Vahida nas je pobjedivala premda su se u trca.
nju takmiCili i muSkarci.
'
Svaki Cas bi iskoristila da s nekim neSto porazgova·
ra, a jos vise da pomogne ... Nije bio rijedak slucaj da
svrati u seosku kuCu, bilo kojim povodom i otpoCne ra·
~govor o. svakid~Snjim prilikama i radu. Uz razgovor,
zenama Je pokaz1vala kako se plete bluza dzemper iii
kako se neSto Sije.
'
'
.
.t;J"a izletu u Bronzanom Majdanu nekom maliSanu
Je _skdnula predu_gacke pantalone koje je, vjerovatno, nashjedi? oct starl]eg brata i od_ njih za tren oka napravila dvoJe kratklh. Uz to Je savjetovala zene oko sebe lea.
ko su jeftinije i pogodnije kratke hlace.
~
Aka se neko udavao ~li ~enio, Vahida bi se prva nasla da pomogne u kuhanJn 1 spremanju ruha.
Kac;ia ~u se njene dvije rodakinje dstovremeno udava·
le, Vahida j~ phmirala s!a sve treba da ode za njim kao
opren1a. ~asia Je po kucama rod:aka i prosto )>oporezovala« ko sta treba da danese, da ne bi bilo istih -stvari.
. Jedna od nj.ih, dobivSi ruho, rekla je: »To samo Vah!?a maze da izvede«. ~ije joj. bilo tesko da nedelju i
vose dana provede u kuc1 gdJe Je neko umro. Priskakala Je u pomm:', ne samo rodbini, nego i komSiluku. Svi
su znali za tu njenu osobinu, pa su se umnogome i koristili njenom pomoCi.
Mirnim pute1n ina najzgodniji na6in, Vahida je zna·
la da otklorui nesuglasice i sitne svade. SjeCam se zam7
jerki kad je potkratila kosu, a pod njenim uticajem to
je ucnilo jos nekoliko rodakinja i druganica.
Da bi dokazala da nije sran1ota imati kratku kosu,
odvela je majku i nanu u posjetu kod tetke Zize, najstarijeg Clana u porodici. Tetka Ziza, inaCe poznata kao ve~
liki zastitnik omladine, kada joj se Vahida pozalila kako
joj zarnjeraju, okrenula se njonoj majci i rekla: »Nemojte ih gledati otrag nego samo naprijed. I vi ste ima·
le odrezane solufe isto kao i one sada. Taka je bilo u
naS vakat, a u njihov ovako ... Sve sa svitom«.
REVOLUCIJA U K.ADIJINOM DOMU
Najstrariji kadij,in sin Ekrem joS kao gimnazijalac
je postao skojevac, a ubrzo i komunista. Ne preCutkujuCi pred ocem svoja politiCka ubjedenja i ne uspijeva.
juCi da pred njim prikrije svoju komunisticku dje!atnost, on je sa svojim strogim, a neki njegovj drugovi su
cijenili i u poneCem namCorastim roditeljem Cesto dolazio i u oStre sukobe, a bivalo je i da ga kadija istjera
iz kuce. Tada je kadijino rezonovanje bilo da njegova
djeca ne smiju biti komunist - iz jednostavnog razloga
sto to prevashodno znaCi biti protiv boga. Ekrem bi, i
zbog tih nesporazuma s ocem, duZe izbivao u Zagrebu, a
kada se jednom, nakon duzeg odsustva, vratio. u roditeljsku kuCu, odmah je, veli, osjetio pravu revoluciju u na·
Cinu Zivota brojne porodice:
- Cim sam uSao, primjetio sam sto sa onoliko ta.
njira koliko je ukuCana. Bio sam iznenaden i upitao ko
je oca nagovorio da se iz kuCe izbaci sofra. Bila je to
Vahida. Vrsila je, takode, pritisak na oca sve dotle dole
se nije pornir.io da ona izlazi bez zara. Bila je nemilosrdna prema patrijarhalnim nav·ikama. Sarno s njoj svojstvenom upornoSCu izborila se da je rnajka, ponekad ne
odobravajuCi njene postupke, i preko volje, uzme u zaStitu 1i brani pred ocem.
Kadijin sin Osman kaZe da i danas, kada kog pomis·
li na njihov zivot u roditeljskoj ku6i, uvijek Vahidu vidi u pokretu, nikad besposlenu i umornu:
- Uvijek je bila spremna da radi viSe od svih nas,
alii da organizuje posao. Zato je ona u naSoj kuCi i.na-
11
�12
metala nailin zivota koji je smatrala boljim od dotadasnjeg, makar to od nje zahtijevalo i najvece napore.
Po prirodi vese!a, bila je spremna i poslije najnapornijih poslova, u kuCi ivan nje, da ode negdje na sijelo
ili, p~k, da ga pr.iredi u kuci, da prva zapjeva i zaigra sa
mlad1ma kao da dotle niSta nije radila.
ObiCno se, u naSem dvoriStu, rvala sa starijom braCom. Mi mlatti uvijek smo »navijaH« za nju, naroCito
zato sto je bila zena i to jedina koja se s njima hvatala
u kostac. Ona je, medutim, pobjede i poraze prihvatala
normalno. Prema svima nama bila je pa:Zljiva, svakoga
veoma voljela i tu ljubav ispoljavala na njoj svojstven
nacin. Nismo se ljutili kada nam je smisljala posebne nadimke koji nisu uvijek zvucali najljepse. Osjecali smo
da to Clni milja. Ja sam bio »Zilo« zato Sto sam bio visok i mrSav.
K~~ sam poodrastao iSli smo zajedno na izlet, na
SuturhJu, poznato izletiSte Banjalueana. Cijelim putem,
u razgovoru, Vahida je na_vodila prim jere koji su potvrchvah da nema boga. To Je za mene bio veoma upeeatljiv razgovor. Otac je u kuCi nametao svoje uvjerenje,
suprotno Vahidinom, ali su njena tumaCenja bila uvjerljivija i uuicaj jaci.
Jedan od brace, Nazim, Vahide se sjeca i po tome
Sto je sve te svoje, veoma brojne, poduhvate u kuCi ubjedl)h'o obrazlagala i pravdala pred strogim ocem, tako
da J_OJ O';' sve manje davao otpor. Mijenjala je, kako se
Naz1m SJeCa, »i svoj lik, d unutraSnjost kuCe, i naCin Zivljenja. Slobodna u svojim pogledima na zivot i drustvo
ona nije htjela c!a ~aost_aje za drug~~ napre~nim djevoj:
kama u gradu. ZelJela Je kratko os1sanu fnzuru, da ide
bez zara da plese, i sve je to polako sprovodila.
Kad joj je otac dozvolio da skrati kosu, onda je sve
iSla lakSe. Otac viSe nije mogao ni svojim mladim sestrama, naSim tetkama, sprijeCiti da ne skrate kosu. Cak
ih je "'(Delio na go~iS~je >~Gajretove» zabave, gdje nisu
zaostaJale u·-plesu 1 pJeSm1 . ..«
. OJ<o V':'hide s':' se, sjeca se }'eufik M~glajlic, okup]Jale zene 1 dJeVOJke mnogobroJne porodiCe. Ona je u
svojoj kuCi cesto priredivala mobe koje ·su bile pravo
veselJe . .»!ednom ~~ ?ljese reza~ci za zif!lu. dr~gi put
ta~~na, ah se ~om1saJU kukuruz1. .. Uz pJesmu 1 priCu
VriJeme prolaz1 brzo, a posao se obavi s lakoCom i mi
n:;uskarr4, ~ado smo odlazili na vesela sijela koja Je va:
lmda konstila da progovori o onome Sto je boli, Cime je
pogadala zenska srca. Cesto je pominjala prava koja u2ivaju samo muSkarci. »On.i idu na fakultete, kreCu se slo-
bodno, a mi ostajemo kod kuce. I kad izlazimo, sputane
smo zarom, kao buba u Cahuri. . ,«
Okupljala je zene oko sebe, svakodnevno i sve viSe.
postepeno ih pnidobila da se ukljuce u raznovrsne akci:.
je i shvate neminovnost promjena u druStvu . .. «
Muberi Osmic je bilo svega devet godina kada je
Vah1da pocela da dolazi u njihovu kucu. 0 tom veselom
gostu s pocetka je znala odvec malo, uglavnom ono sto
se moglo cuti kraj porodicnog ognjiSta: da u kuci zivi
mnogo muSk~rac~, da je glava porodice, kad:ija, veoma
strog, da Vah1da .':"'~ P':'ne ruke posla u upravljanju do~azlukom. KasniJe JU Je, u pnsnom drugovanju u radu
1 ratu, o~l~Cno upo~nala i !oliko cijenila da bi i danas,
kako veh, 1me svog JUnaka 1 uzora u Zivotu, Vahlide, »urezala svuda po Gornjem Seheru, Novoseliji, Stupnici,· u
centru i na periferiji Banjaluke, po njenoj okolini i svuda u nasoj zemlji. Tim pDije sto je hila zena onog periada ~ada je polozaj zene u drustvu i porodici bio skoro
IStOVJetan sa rna kojom stvari u kuCi, a rad skoro robovski. Prava nikakva, duznosti beskrajne! ...
Sijela su hila skoro jedina mjesta na kojima su zenska celjad mogla da kazu sta misle, zele li osjecaju. Tih
sijela se sjecam jos od 1935. godine pa nadalje. Obicno
s~ se odrz~vala u Vahidinoj kuCi, u nasoj kuci, ili negdJe u GornJem seheru. Ona bi nas pozvala, a kadinica bi
nakuhala raznih jela. Odrasli su se povlacili u sobu, a
mi, djeca, igrali smo se u kuhinji. Stariji su _Citali neSto
sto meni nije bilo dostupno. Vabida je citanje koristila
za razbijanje raznih predrasuda, kao sto su: da knjiga
ndje za Zensko, da se Zena mora kriti i u svemu poko~
ravati. Propagirala je pismenost i borila se za emanaipa~
ciju Zena, Muslimanki.
Iz avlija bi je ob;cno ispracale, njih dvadesetak, i
dovikivale da opet svrati. Ni mojoj Rami (mami) nije
bilo tesko da side cak do kapije.
Ponekad je citavo drustvo vodila na sijela i igranke.«
POD »PELAGICEVIM« CRVENIM
BARJAKOM
_Sinovi kadijini su, u krilu revolucionarnog pokreta
BanJaluke, izrastali u skojevce i komuniste, Sto oCevom oStrom zapaZnju nije izmaklo'i Sto on, na rijeCima
i javno, nije odobravao, ali ih je sve rede i blaZe zbog
toga prekorijevao, prateci njihova razwjanje u !jude i
13
�14
borce i ponoseCi se time Sto su u Zivot zakoraCavali samostalno i uspravno, sto su pravdoljubivi i, poput djedova, tvrdih KrajiSnika, slobodari [ !judi s narodom i
za narod. I kako bi koji izdikao ukljucivao se u Radnicko kulturno-umjetniCko druStvo »PelagiC«, u RadniCki
sportski klub »Borac«, u Klub akademiCara Banjaluke ~
u Sportsko rekreativno dru.Zenje »Prijateljj prirode<<, a
nJihova sestra Vahida Ce od osnivanja »Zenskog pokreta<( u ovom gradu biti medu njegovim predvodnicima,
prvoborac za etnancipaciju Zene. Sve su to bila kulturna, prosvjetna i sportska druStva pod najneposrednijim
uticajem Partije, ana su osnivana na inicijativu banjaluckih komunista koji su ih, prakticki, i vodili, ostvarujuCi na legalan naCin politiku svoje zabranjene partije, okupljaju& mlade !jude iz s\\ih socijalnih i nacionalnih sredina, zbliZujuC.i i pripremajuCi ih za odluCujuCe bitke. To su bila masovna, veoma aktivna i napredna druStva u koj.ima se omladina vaspitavala na slobodarskim tradicijama, zadajala rodoljubljem, usmje·
ravala u naprednom duhu, pripremala za klasne okrsaje. Jednostavno, za Partiju prosvjetni rad u narodu,
masovni sport, zabava i sl. nisu bili sami sebi cilj,. vee,
prije svega, orude klasne borbe. Ta druStva su i mogla
tako uspjesno da ostvaruju taj zahtev Partije zbog toga sto su djelovala u gradu sa jakom radnickom klasom i jer je banjalucka paruijska organizacija hila brojna, Cvrsta i Cista.
Banjaluka, gnijezdo krajiskih revolucionara i slobodara, pocetkom ovog vijeka, iako pod okupacijom,
irnala je razvijeno jezgro moderne radniCke klase. Vahida je i rodena bas nekako kada je zavrsen dvomjeseCni Strajk opanCarskdh radnika, a poCinjali talasd tarifnih pokreta i strajkova. Te, 1907. godine, Banjaluka
je prvi put Prvi maj proslavila na javniiu zborovima i
manifestacijama, pod parolama: »Dajte nam osmoCasovni radni dan, ustavne slobode, politiCka prava, slobodu Stampe i udrullivanja, socijalno osiguranje . . ,<( Tada je u Banjaluci bilo oko 150 organizovanih radnika
- drvodeljaca, gradevinaca, koZara, krojaCa, pekara,
dvadesetak tvornickih radnika, -itd. - okupljenih u sindikalnoj organizacij1i, u veCini oko »RadniCkog naobrazbenog druStva<(, Sto je hila prva organizaciona klica
radniCkog pokreta u gradu na Vrbasu.
Talas Lenjinovog Oktobra zapljusnuo je i ove krajeve, okrilatio !jude za nove borbe. Tek osnovana KomunistiCka partija Jugoslavije u ovom gradu od oko
20.000 stanovnika naCi ce svoje pouzdane prvoborce. u
to vrijeme u B.anjaluci izlazi partijski list »Narodni
glas«, radi Vecernja par l]Ska skola, djeluju Socija\istiCki dom i KprnunistliCko kino »Union<(, grad je, slobodnom voljom svoj.ih gradana - biraCa, imao u Skupstini u Beogradu svog poslanika, komunistu J akova LastriC.a. Medutim, sve je to re.Zim i ovdje, kao i u oijeloj
zemlji, presjekao zloglasnom »Obznanom«, aliCe ubrzo,
poslije ublazavanja njenih posljedica, poceti da pristiZu nove snage, mlade generacije komunista, n1edu kojima su hiLi Pavo Radan, Veselin Maslesa, Fadil Maglajlic, Avdo Cardzic, Akif seremet i dr. Sa komunistima
je djelovala i grupa naprednih prosvjetnih radnika, sim,
patizera Partije.
Od tih pocetnih koraka pa sve do rata, u najtezim
uslovima rada, partijska organizacija Banjaluke se, u
akcijama, kalila .i masovHa, Sirila u narodu svoje ideje,
jacala svoj uticaj. Istina, bilo je provala i hapsenja, a
jedan broj banjaluckih komunista je osudivan i od Suda za zaStitu dr.Zave, Sto je bio sluCaj i sa kadijinim sinom D.Zevadom koji je u kaznionici u Sremskoj Mitrovici izdr.Zavao dvije gocline zatvora, a u jednoj provali
je uhapSen d Munib. Ti nasrtaji re.Zima na komuniste
Banjaluke, .. okupljene u Celijama, izazivaJU su privremene osjeke u njihovom radu, ali su oni ubrzo nastavili
joS organizovanije, odluCnije, svaki zadu.Zen da po nekoliko mladih radil!ika Hi daka pripremi za Skoj i Partiju, taka da su vee 1935. u Banjaluci organizacije Partije i Skoja postale masovnije, ostvarujud jak politicki
uticaj. na sve veCi. broj stanovniStva.
0 aktivnosti komunista Banjaluke mo.Ze se suditi i na osnovu rezultata koje su postizali u nastojanju
da prosvjetiteljski, kulturno-zabavni i sportski rad u
druStvrl.ma koja su ·ani osnovali, po svojoj suStini bude
idejno-politiCki i mobilizacioni, da to bude javan naCin
djelovanja zabranjene Partije.
RadniCko kulturno-prosvjetno druStvo )>PelagiC«,
nazvano po Vasi PelagiCu, narodnom izabraniku i predvodniku, neumornom revolucionaru i vizionaru socijalizma, poCelo je sa radom 1927, a zvaniCno osnovano
1928. godine. Ono je svojom aktivnoscu - kako je to
povodom proslave tridesetogodiSnjice drustva rekao jedan od njegov:ih rukovodilaca iz predratnog pecioda
sefket Maglajlic - »bilo lijepi primjer uspjesnog masovnog rada KPJ, tj. povezivanja i mobilizacije svih naprednih snaga na revolucionarnoj l:iniji Part!ije. »Pelagic« je od samog pocetka djelovao pod presudnim uticajem KomunistiCke partije i bio Skola u kojoj su se,
u masovnom radu - kroz Citanje knjiga u biblioteci,
odrZavanje javnih predavanja i diskusija, razne kurse~
15
�16
ve, muziku, tamburaSke zborove, vokalne i recitativne
horove, glumacke sekcije, zatim kroz sport, planinarstvo, Sah, izlete, javne nastupe i gostovanja, Jtd. - privlaCili i kulturno i politiCki izdizali i vaspitali radnici,
radnicka i skolska omladJina kao i napredno gradanstvo,
sto je bio efikasan put i nacin dizanja klasne i drustvene svijesti i okupljanja i vaspitanja novih vojnika revolucije, noVrih Clanova komunistiCke omladine i Partije.
Rad »PelagiCa« je, uzeto u cjelini, stalno bio u usPonu. On je Zivio, rastao i razvijao svoju aktivnost u
stalnoj borbi sa starim nenarodnim reZimorn. i njegovim organima prisile - polJicijom i Zandarmerijom. Do
privremenih osjeka u njegovom radu dolazilo je kada
bi, uslijed revolucionamog vrenja, izbijale politii'ke krize; tada je reZim pninudno i drastiCno koCio rad })Pelagica«, zabranjivao g'l, plijenio biblioteku, hapsio funkcionere, sprijeCavao javne nastupe itd. To je bio -izraz
slabosti starog retima i njegovog nemocnog hijesa. I
uvijek se u tim periodima stvar zavrSavala joS veCim
radnim elanom i veCom aktivnoSCu. Masovan i javan po
oblicima· rada, »PelagiC« je bio najristureniji poloZaj revolucionamog pokreta i Partije na kojoj su stotine cianova »PelagiCa«- doZivljavali svoje prvo vatreno krSte~
nje u borbi s policijom.«
Drustvo »Pelagic« je naslijedilo sve uspjehe radnickog pokreta ovog grada d nosilo u sebi slobodarske
tradicije naroda Bosanske krajine. Ono je nastalo kao
jedna od prijekih potreba ovog radnickog centra, a prvi
medumirodni praznik rada poslije svog osnivanja obiljezilo je nastupom u Radnickom domu. Sarno dvadesetak
dana potom »PelagiC«, zajedno s »Borcem«, uCestvuje
ha Radndckom sletu u Sarajevu koji se odriava povodom otvaranja stadiona »Hajduka{<, Na sletu joS uCestvuju radniCka dn1Stva: sarajevski »Proleter<c i »Hajduk«,
mostarski »AbraSeviC« i »VeleZ«, i kragujevaCki »RadniCki«. »PelagiC« i »BoraC<< u Sarajevo putuju konjskim
kolima. Usput svracaju u Turbe i tamo za radnike daju priredbu. Na tom putu dolazi i do prvog sukoba sa
Zandarmima· koji pokuSavaju d~ natjeraju »PelagiCa« da
savije svoju crvenu zastavu._ u· Sarajevu, 27. maja, na
sletu, >>PelagiC« na »Hajdukovom« stadionu pjeva Marseljezu, a iste veC.eri, na zabavi, »Internacionalu« i »SvraCanje«.
Taka plodan zalet »Pelagica« prekinuce, vee 1929,
Sestojariuarska diktatura. ReZim zatvara RadniCki dom,
plijeni »PelagiCevu« bibLioteku, zabranjuje rad sekcije,
sprecava aktivnost sindikata. No bas u tim godinama
u ce!ijama dlegalnog komunistickog pokreta formiraju
se novi revolucionarni kadrov.i, javljaju se imena radniCkih boraca i naprednih intelektualaca, od kojih veliki
broj aktivno uCestvuje u radu >>PelagiCa«. Zahva'ljujuCi
pr:ije svega njima, })PelagiC« se poslije prvih udaraca
polagano oporavlja i ponovo razvdja svoju aktivnost, taka da su njegove sekcije pocele djelovati i sudjelovati
na svim zabavama: koje su priredivale razne sindikalne
podru:Znice u ponovo otvorenom RadniCkom domu. »PelagiC.« se izborio -da mu se vrati i zapl:ijenjena knjiZni.ca,
a pndolaze mu nove snage regrutovane od radnika, omladinaca, novh aktivista iz partijske organizacije .. Sve
njegove sekcije rade vrlo zivo i vee 1934. godine »PelagiC«, ponovo razvija svoju aktivnost i van Banjaluke,Siro~ Bosans~e k;aj,ine .. Te _go dine »PelagiC«,_ ~a svojom
muz1ckom, pJevackom 1 dlletantskom sekCIJOm, koje
okupljaju 246 aktivnih clanova, nastupa u Drvaru. Na
putu se sukobljava sa Zandarmima i reZi11,1skim plaCenicima koji nastoje da onemoguCe izvodenje priredbe.
Drvarski proleterijat i »PelagiC« obezbed:uju da se iz~
vede kulturno-umjetnii'ki program.
.
Drustvo je medii Banjalucanima nedeljom organizovalo predavanja j kurseve ·riz esperanta, sociologije,
medicine, ekonomije, s.indikalne teorije i prakse, itd.
Sa!a za predavanja bila je uvijek dupke puna. Medu
onim komun"istima-intelektualaima kojj su se isticali kao
predavaci bill ·sui dr Vaso Butozan i S!aviSa Vajner koji Ce ti ustanku izrasti u legeridarnog narodnog junaka
Cicu Romanijskog.
U vrijeme. nastupanja faSizma -Partija uspijeva da
u sekcijama brojnih legainih organizacija, medu kojima
su, ·sem »Pela.giCa«, bile i »Klub akademiCara«, »Prijatelji pri-_Je<<, »Borac«, »Zenski ·pokret« i dr., okupi i
dobar dio mlade generacije BanjaluCana - studenata,
radnika i daka. Oni organizovano uCestvuju u razbija-nju zborova reakcionara,. izvodenju demonstracija, davanju priredbi sa koj:ih se Cist prihod prilaze kao pomoC StrajkaCima u gradu, iii Spanskom narodu koji se
hrabro nosio sa faSizmom.
Cijeneci da ce seljak biti jedan od oslonaca komunista,.u odluC.ujuCim borbama za koje su se .Pripremali,
rukovodstvo Partije u Banjaluci pokrece list »Narodna
pravda« u kame Ce se Siriti marksistitko-lenjinistiCka
misao i medu radndm seljaStvom koje su onda Cinili
74"/o Jugoslovena. Uvodnik prvom broju (izasao 15. jula
1935) napisao je, kako se sjeca Milorad Gajic, komuni2 Vahida MaglajniC
11
�18
sta i marksisticki publicista Vilko Vinterhalter. Naslov
uvodndka je bio »Radnom narodu sela«, a u tekstu je,
sem ostalog, pisalo: »Narodna pravda<< kazaCe ti kako
ZiviS ti i tvoja braCa seljaci u Krajini; »Narodna pravda« kazaCe ti kako Zivi seljak u Citavoj naSoj zemlji;
»Narodna pravda« kazaCe ti kako Zivi seljak d radnik u
Citavom svijetu...«
Prv.i broj je stampan u 2.500 primjeraka i - razgrabljen. Drugi, Stampan u dvaput veCem tira:Zu, imao
je istu, za novinu najlepSu sudbinu. Peti, Stampan u
10.000 primjeraka - po!ticija je zaplijenila jos dok je
bio u Stampi i definitivno zabranila njegovo izlaZenje.
Re:Zim zabranjuje i rad druStva »Prijatelji prirode« koje se razvilo ii jedne od »Pela!§l.Cevih« sekcija, da
bi ubrzo, uz svoju sportsku aktivnost, poCelo da radi
na povezivanju sa krajiSkim selom, sa naprednim zemljoradnicima, vrSeCi politiCki uticaj, Sto poldcija zapa:la
i zabranjuje.
Provala u banjaluckoj partijskoj organizaciji iz
1936. nepovoljno se odrazila i na rad »PelagiCa«; neko~
liko njegovih najistaknutijih clanova, komunista, dopa.
lo je zatvora, a velik broj dru~ih clanova zabranjen je ulazak u Radnicki dam. To, medutim, nece dugo
potrajati, jer su se. komunisti ponovo okupili i, sem ostalog, poceli da organizuju jos masovniji rad. Tada upravu »Pelagj.Ca« preuzima grupa drugova koji Ce ga voditi do 1941. godine, a medu njirna su bili i istaknuti ko~
munisti: predsjednik Kasim Hadiic, potpredsjednik Sefket Mag1ajliC, Clanovi uprave SoSa MaSar, Drago Lang,
Edhem Karabegowc, Rahmija Kadenic, Muhamed Kazaz, Mirko ViSnjiC, .Slobodan KokanoviC, i dr.
DruStvo izrasta u prvorazredan politiCki Cinilac. u
svorne radu i na svojim priredbama u RadniCkorn domu
okuplja najveCi c!tio banjalucke omladine ,povezuje se
sa radniStvom i narodom cijele Bosanske krajine, Cime
vrSi snaZan uticaj ,j na selo. Banjaluka >>PelagiCevu«
pjesmu »B8.njaluCki radnici« pjeva kao svoju himnu;
radnike Drvara, Ljubije, Pnijedora, Jajca, BihaCa, Bosanske Krupe, Teslica i drugih industrijskih centara
>>PelagiC<< pozdravlja »Marseljezom(< i >>RadniCkim pozdravom(<, Sva ta gostovanja su se pretvara~a u sna:lnu
manifestaciju uticaja Partije, u potvrde jedinstva naroda u odbrani slobode, a rierijetko su se zavrSavala
protestima, pa i tuCama sa Zandarmima. Primjera radi,
>>PelagiC<( je na gostovanje u Drvar, 13. aprila 1940, krenuo sa oko 100 clanova. Nedaleko od Prijedora 80 zan-
darma, sa bajon:etima na puSkama i mitraljezima, zaus~
tavilo je voz, izvrSilo pretres vagona i premetaCinu rek~
vizita. Tom prilikom zaplijenjen je j sav propagandni
materijal (uglavnom leci Li brosure) namijenjen drvar,skim radnicima. Uhapseni su predsednik drustva Kasim
Hadzic i drugovi Irfan Karabegovic, Drago Lang i Slobodan Uzelac. Ipak, drvarski proleterijat je, bez obzira
na prjtisak policije, masovno d borbeno doCekao »PelagiCa« koji je Drvarom proSao kroz gust kordon Zandarma s puSkama na gotovs i isukanim bajonetima - noseC.i svoju borbenu zastavu. Ta priredba se pretvorila u
politiCku demonstraciju koja je na DrvarCane ostavila
dubok utisak.
Dvije uoCiratne godrlne u Banjaluci bile su kako je
to zapisao Sefket Maglajlic, »najburniji period narastanja i oiganizovanja revolucionarnog radniCkog pokreta
i njegovog masovnog politickog uticaja i mobilizacije
svih naprednih i rodoljubivih snaga u borbi protiv faSizma, period snaZnog revolucionarnog zanosa u predveCerje revolucije. To je bio period u kame je i »PelagiC« bio aktivan u svim akcijama Partije koje su iSle
protiv rata i faSizacije zemlje, zbog Cega je i sam morao
da izdrZava napade reakcionarniih grupa ljotiCevaca i
krizara. Na priredbi od 23. novembra 1940. godine ljotiCevci i kriZari nastoje da ometu izvodenje programa
»PelagiCa« u Hrvatskom domu, sem ostalog i prosipajuCi amonijak i postavljaju6i. ispod pozornice paklenu maS!inu koja je, sreCom na vrijeme, otkrivena. ))PelagiC« organizuje straze koje i'.uvaju zgradu i obezbeduju priredbu. Kao ·i u Drvaru i ovdj e se priredba pretvra u politicku demonstraciju. Odr2ava se politicka uvodna rijec
i napada reakcionarna vlada. Publika je narocito toplo
pozdravila omlac!tinski hor koji se pojaVli.o bez svog
horovode Drage Maiara koji je tada bio interniran u
koncentraciollli logor u Ivanjici, sa joS nekoliko komunista iz grada, sto je pogodilo »Pelagica«, ali ga i podstaklo na nove borbe ...
Pocetkom sudbonosne 1941. godine policija zabranjuje rad drustva, kao sto je prije toga zabranila rad
Kluba akademicara i »Barca«, i drugih radnickih organizacjja, te plijeni njegovu arhivu i svu imovinu. Uprava
drustva nije prestala da djeluje, vee je presla u ilegalstvo. I aktivisti »PelagiC.a« nisu prestali s radom, godine
rata i narodne revolucije nisu znaCile pfekid rada )>PelagiC.a«. Njegovi Clanovi - komunisti i ostali radnici i
omladinci- prenose tradicije »PelagiC.a« u borbu, unarodnu revoluciju ...«
2'
19
�SA >>BORCEM<<, NA PUTEVIMA BORBE
20
Radnicki sportski klub >>Borac« osnovan je 1926.
godme, na osnovu odluke rukovodstva partijske organizacije Banjaluke - kao jedno od uporJSta revoluaionar~
nog djelovanja. On je i u najtezim okolnostima cuvao
svoj proleterski karakter i ostao ljubimac naprednih
Banjalucana, okupljajuCi mlade Srbe, Hrvate i MusHmane, SireCi prilikom svojih nastupa duh bratstva .i rad·
nicke solidarnosti. Banjalucani su narocito pratili i pozdravljali. »BorCeve« susrete sa radniCkim sportskim klu~
bovima Sirom zemlje, a nezaboravni su, kako to opisuje
~~eksandar Rayl~C, ostali. susreti sa »Splitorn« .i »Vele~
zorn«. Susret sa »Splitoril« organizdvan je povodom Prvog
maja; ZapoCet. je stavljanjem crveriih karanfila u revere,
a zavrSen pjeyanjem »Internacionale(( i pjesrne >>Barca<<
koja j~ poCinjala stihom: »Hajte braCo, hajte sestre«;
S:usreti sa »VeleZom« u Mostaru i Banjaluci, .pretvarani
su u ~asovne inanifestadje radniCkog pokreta. Susreti
su ro.cinjali dobrodoslicom ria 14 km od grada, gdje bi
spor!Iste docekala masa gradana, a poslije nastupa na
zelenom poUu odrZavane su n1asovne radniCke veselice~
Takv.im svojd~ radom »Borac« je, pod upravom komu~
nista, okupljao sve veCi broj mladib, odvajaju¢i ih od
nazadnih i reakCionafnih uticaja, djelujuci u skl<tdu sa
odredbama statuta »Barca«. u kame je pisalo da klub
okuplja omladinU. i vaspitava je, sem ostalog, da se bori
protiv faSizma· i militarizma.
: . Klub. je; st~lno·_potiSkiyan i sputavan od re:Zima,
liodm~ma muku mucio bez svog sportskog stadiona, pa
Je veamom: gostovao. Zato je omladina grada jedva ce..
kala odluku da _se podii:Ze »BorCev« staO.ion. Na nivelaciji
terena, ogra~iv~ju_ stadion?-, podizanju tribina, itd., radile su hi!jade radnika, sluzbenika i daka. Radilo je oko
2;000 akcijasa; ; to ne samo mladica d djevojaka vee i
!judi i zena u godinama. Radilo se udarnicki - popodne,
nedeljon1 i prazndkom - da bi ?>Borac« Sto prije dobio
svoj stadion, da bi se pokazala snaga radnih !judi, da
bi se opstinskoj upravi dokazalo da. se stadion ·maze
podici i bez njenog obecanog, ali nikada datog priloga.
To je hila prava i velika radna akcija Banjalucana i u
vrijeme njenog odr.Zavanja za akcijaSe je izvod:en bogat
kulturno-politiCki program: izdavane su. zidne novine,
o~rZavana pplitiCka predavanja, davani zabavni progra~
m1. Na stadonu je otvoreha i narodna kuhinja iz koje
su se akcijaSi hranili na samom gradiliStu, a rad:erto je
i noCu, kada su odande naroCito glasno odjekivale inelodije borbenih pjesama.
Cijela, dobro pnipremljena i vodena akcija oko podizanja »BorC.evog« sportskog stadiona - u Cemu su
uCestvovala i Vahidina braCa - imala je izrazito politicko obiljezje i, sem ostalog, doprinijela jos prisnijem
zblizavanju radnika, studenata i daka. U politicku akciju Partije ,pretvorena je i svecanost kojom je obiljezeno
otvaranje stadidna. Za tu priliku u goste je pozvan zag~
rebacki radriicloi klub »Metalac«. Stadicin je bdo krcat.
Na njegovoj stedini Su stajala momCad »Barca« i »Metalca«. Govorio je komunista i jedan od mkovodilaC:a
cijele akcije, Veljko Dordevic, koj•i je svoj nadahnuti
govor, kako biljezi Aleksandar Ravlic, zavrsio porukom:
>>Kada pobijedi radniCka klasa, mi Cerna ~e preseliti na
onaj centralni stadion, kojti je izgraden sredstvima radniCke- klase«. Stadion se prolomio od ovacija, povika,
pjesme. Svecanost su uljepsala momcad dva radnicka
kluba kada su se medusobno i okrecuCi se prema publici - pozdravljali stisnutim pesn;ic~a prinijetim desnoj sljepooCnici, Sto je onda bio komunistiCki pozdrav.
Klub akademicara Banjaluke (KAB) osnovan je 1934.
godine, takode na inicijativu partijske organizacije, a
sa ciljem okupljanja studentske j dacke omladine, njihovog povezivanja sa radni.Ckim, kulturnim i sportskim
druStvima, radi medu seljaoilna itd. >>AkademiCari« su
1941, isto taka i »PelagiCevci«. i Clanovi »Barca«, krenUli
sa PartijOm - preteZan broj je stupio u narodnooslo~
bodilacku borbu. i svojim djelom potvrdio. pripadnost
naprednim banjaluCkim .intelektualciina, privrZenoSt ciljev.ima Partije.
CELNA >>ZENSKOG POKRETA«
Kadijina djeca, kao i veliki broj Banja!ucana, bili
su tada opredijeljena za napredni radnicki pokret, ucesvujuCi u akcijama Partije. Vahida je uCestvovala u
vise akcija, narocito kada je bilo u pitariju davanje priloga i prikupljanje pomoCi od drugih, te organizovanje
priredbi, 1izleta, itd. Ona Ce godinama biti ne samo akti':"
van Clan veC i rukovodilac udru.Zenja »Prijatelja pi:'irode» i »Zenskog pokreta«, koja su takode djelovala pod
neposrednim uticajern komunista. Oni koji su Vahidu
bolje poznavali i danas vjeruju da je ona u djeloyanju
Uih druStava vidjela povoljnu moguCnost za Sire i Ce"SCe
okupljanje Zena, za njihova zbli:Zavanje i uvodenje u
borbu:· za sopstvenu emancipaciju u porodici, na poslu
u druStvu.
·
1
21
�22
Komunisti Banjaluke su u jesen 1935. svesrdno prionuli oko formiranja »Z:enskog pokreta« u ovom gradu,
videCi u tome i moguCnost za S1ire okupljanje Zena u
antifasistickom frontu. Vee u oktobru te godine »Zenski pokret« je okupio desetine naprednih gradanki, intelektualki, sluzbenica, radnica, studentkinja, pa i domaCica iz porodica komunista ,i simpatizera, medu kojirna i veCi broj Muslimanki u zarovima. Ta masovna i
agilna organizacija ubrzo je, raznim oblicima rada od opismenjavanja do Citanja marksistiCke literature okupljala preko 200 zena. One su djelovale u vrijeme
kada su u gradu na Vrbasu postojala i druga zenska
drustva, u kojima su se zene okupljale na vjerskoj i
nacionalnoj osnovi (»Kola srpskih sestara«, »Hrvatska
Zena«, Zenske sekcije pri muslimanskoj organizaciji
»Gajret«, itd.). DruStvo »Zenski pokret« je, pak, Sirok
program druStvenog rada, program borbe za izmjenu
pravnog i politiCkog polozaja zene- ponudilo svim Srpkinjama, Hrvaticama, Musl•imankama. Napredne Banjalucanke su taj program prihvatile, ponijele.
Prva veCa akcija )>Zenskog pokreta<c, u Ciju je upravu izabrana i Vahida Maglajlic, bila je odrzavanje velikog politickog zbora zena. Na tom zadatku zenama su
pomogli d. komunisti, kao i u sastavljanju rezolucije us~
vojene na tom zboru. Ovaj masovni skup zaht!jevao je
od predsjednika kraljevske vlade da se zenama omoguCi
ispoljavanje veCeg uticaja »na formiranje druStva i drZa~
ve« i da se u novi izborni zakon »uvede opSte i tajno
pravo glasa za sve gradane, jednako za muSke i Zenske«.
Banjalucki zenskJi pokret se ubrzo ispoljio i u viSe novih akcija, meau kojjma su bili zahtjevi od poslodavaca
za poboljsanje uslova rada zena, prikupljanje pomoCi
za StrajkaCe i njihove porodice, pruZanja podrSke lenarna Madrida koje su, s Dolores Ibaruri na celu, krvarile
u odbrani slobode, ~td. Zbog toga ce uprava Vrbaske banovine ubrzo poCeti da upozorava nadleZne organe na
opasno komunisticko angazovanje oko formiranja i djelovanja Zenskih druStava, na »nove komunistiCke direktive« u sprovodenju »akcije za Zensko pravo glasa i ravnopravnost Zena<(.
Vahida je kasnije, "stakavsi se posebno u radu omladinske sekcije druStva, izabrana za sekretara, a nedugo
potom i za predsjednika »Zenskog pokreta« u gradu,
sto govori o njenom ugledu i borbenosti. Cinila je to,
prije svega, jer je neravnopravnost Zene osjeCala dublje od njenih vrsnjakinja iz s1icnih sredina, jer je stalno uCila kako bj umanjila razlike izmeOu sebe i muSkaraca i izmijenila odnos prema sebi kao Zeni, jer se,
�24
uz bracu· komuniste Ekrema, DZevada i l\lluniba opredi- .
jelila za radnicki pokret, prihvatila smjele ideje, tezila
ne_Cem novom, ljepSem, sadrZajnijem, za Sta se vrijedi
Zrtvovati. Ona Ce Ciniti sve da se jasno odreden progrmn
borbe te organizaaije za politiCka prava, za pro'svjeCiv~je i k~lturni rad medu Zenarna Sto dosljednije ispullJaVG~:· Nju su. u tu _
naprednu Zensku organizaciju, u
stvar~, dovele hCna pobuna protiv Zivota koji joj je namjenJen, Zelja za slobodoni, znanjem i akcijom. Sposobna i ntehlgentna, duboko osjecajna, brzo je uocila
vezu 1zmedu borbe za oslobodenje Zena j radniCkog pokreta. RadniCki do:rp. i predavanja koja su odrZavana u
njemu omoguCili su joj da pro·Siri vidike, a knjige i barbene pjesme zamijenile su n1ahalska sijela i razgovore
u kojima je prolazio druStveni Zivot muslimanskih Zena
SjeCajuCi se Vahidinog politiCkog sazrijevanja .i op~
redjeljivanja za radniclill pokret, njen najstariji brat Ekr~m.kazuje·kako ga je ana CeSCe presrijetala uveCeizap1tk1vala ga sta on to unosi u njihov dom i time ljuti
oca.
- Da bih olaksao sebi, a ujedno pridobio mladu
braCu ri sestn.i za radniCki pokret, Vahidi sam objaSnjavao· u Cemu je sukob zmedu oca i mehe, i, postepeno
dajuCi joj,)iteraturu i -objaSnjavajuCi -smisao i svrht_{
borbe radnog naroda, uvea je u red boraca radnickog
pokret':' - kaze" Ekrem. - To je bio pocetak njenog
saznanJa o radmckom pokretu d r.adu KPJ. Pod uticajem
komuriista iz naSe Sire porodice, ona se kasnije potpuno
()predijelila za napredni radnicki pokret, manifestujuCi
to uCeSCem u »Zenskom pokretu<( i drugim akc:ijarna
koje je Partija organizovala.
. Varuida j.,, zajedno sa Ajsom Karabegovic, organizovala prve teCajeve za opismenjavanje Zena, Sto je hila
jedna od krupnih akdja »Zenskog pokreta«. Policija je,
~aka se sjeCa DuSank:a KovaCe¥iC, osujetila pokuSaj da
se teCajevi organizuju naselu i prijetila cta· Ce zabraniti
rad drustv" zbog »propa~ranja komunisticke politike
na selu«. Ni u gradu analfabetski tecaj, pod rukovodenjem »Zenskog pokreta«~ nije hio zvan:iCno dozvoljen.
Uprkos tome, pronadene su ·prOstorije j osigll!'ana.sred~
Stva uz pornoC ·muslimanskog druStva »BuduCnost«, u
Gornjem Seheru. Tecajem je rukovodila Nevenka VojSiC, uCiteljica. VeCina po1aznica teCaja, kojd su organlzovale Vahida i Ajsa, bile Bu Muslimarike.
Vee 1938. godine napredne snage Banjaluke bile su
dovoljno organizovane da postave na dnevni red i jasniju borbu za poldtiCka prava Zena. U organizaciji »Zenskog pokreta<( pripremljen je zbor..za pravo ·glasa Zena.
Zboru je prethodio niz krupnih politickih priprema. Sakupljani su potpisi za rezoluciju koja je zahtijevala
pravo glasa za zene. Za kratko vrijeme sakupljano je
preko 400 potpisa...
Zbor je odrZan u sali kina »Luksor«, koja je ispunjena do posljednjeg mjesta. Dosle su radnice, intelek'
tualke, slu.Zbenice, studentkinje, domaCice i seljanke iz
okoline Banjaluke. Ve6ina zena bile su Muslimanke
pod zarom. Zbor je protekao u borbenom raspolozenju ...
J edan od oblika rad\l bile su kulturne priredbe i
cajanke, koje su uvijek bile dobra posjecene. Od pdhoda sa ovih priredbi davana je pomoc za spanske borce,
za uhapsene drugove itd.
·
·
Omladinska sekcija druStva Cesto -je Organizovala
uspjele Jzlete u okolinu grada, koji su koriSteni zarazgovore, Citanje materijala i politiCki rad. I na proslavama Prvom rnaja koje su, zbog zabrane, organizoVane
kao izleti »Prijatelja prirode<<, uCestvovao je, takOde,
veliki broj Zena.
Pod rukovodstvom dr Danice PeroviC »Crvend krst((
je organizovao dva sanitetska kursa za Zene, na }<.oji .se
prijavio veliki bi-oj llf.ladih Clanica »Zenskog pokreta((,
Jednim je rukovodila dr Perovic, a drugim dr StjepanoviC. Tu je radila i medicinska sestra Zlata SrnailagiC.
NajveCi dio prograrna odnosio se na pr:vu pomoC, a hio
je, u stvari, sraCunaf na uripr:ernanje Zena za ratne bolniCarke. Kurseve je zavrSho. oko 40 Zena i djevojaka, od
kojih su mnoge kasnije otiSle u partizane i hrabro poginule vrSe6i du.Znost bolniCarki u jedinicama.
·
Mnoge ':ftinkcionerke »Zenskog pokreta(c, medu njima i Stana subic, Nevenka Vojsic (VranjeseviC), Vahida
MaglajliC, a naroCito Nata JoviC, bile su Cesto pozivane
u policiju,· gdje su lih prijetnjama _i kaznarna primoravali da odustanu od druStvene aktivnosti. ..
MRZJELA JE LAZ
Patrijarhalno vaspitanje i ukorijenjeni obiCaji Vahidi su bili predodredHi sudbinu domaCice; zar i tamni
veo preko Iica trebalo je da ujednaCe njen Zivot sa Zivotima hiljada muslimanskih :lena ciju je potlacenost
poznavala i osjecala .vise nego iko. Zbog toga su je upravo pobuna protiv takvog :lJivota i divna Ijudska Zelja
za slobodom, novim saznanjima i stalnorn, stvaralaCkom
akcij9m doveli u »Zenski pokr~t«.
zs
�26
Njen drustvimi rad u to doba, veli Dusanka KovaCeviC, bio je sputavan obavezama prema porodici. Trebalo je nositi zar, sakni.ti od oca odlaske na konferencije, drugovanje sa »inovjercima« i komunistima. A nikada nije izostala. Oznojena od trcanja i zurbe, stizala je
na sastanke, zbacivala zar i prenosila se u sv.ijet kratkotrajne slobode 'i ucenja, svijet za koji je htjela da Zivi
i bila spremna da umre. Sjecam se kako je dolazila na
radnicke priredbe. Raspremila bi svoju postelju, staV'ila
cjepan:icu, pokrila je jorganom i na taj naCin povrSnom
posmatraCu, a to je najCeSCe bio otac, ostavljala utisak
da je u postelji.
.
To sakrivanje osjecala je kao ponizavtmje. Mrzila
je la.Z, a bila je pl.lisiljena da se neprestano sluZi raznim
izgovorima zbog izostanaka i zlazaka :iz kuCe. A u tome
svemu na njenoj strani bila je tiha, plemenita majka,
puna vjere u Vahidu, u nas sve, puna Zelje da njena
djeca budu sretnija i slobodnija nego sto je ona bila.
tdtava kuca, zahvaljujud Vahddi i majci, odisala je
Sirinom, humanoSCu, susretljivoSCu prema ljudima i
spremnoSCu da im se pomogne. Svoju spretnost i umjesnost u domacinstvu Vahida je korist.ila da drugaricama sasije halj:ine, da organizuje bJife na radnickim i
studentskim priredbama, a Cesto su se vrijedni ruCni
radovi iz njene kuCe nalazili kao ukras u salama za radnicke konferencije i prdredbe.
Bila je nevjerovatna IJjena Zelja za znanjem .i uCenjem. cesto smo nocu citali. U blizini kreveta drzala je
desetine knjiga dz oblasti ekonomije, filozofije, prirodnih
nauka. Citale smo zajedno Bebelovu »Zenu i socijali~
zam«. Jednoga dana sa ustruCavanjem mi je pokazala
svoj prvi Clanak. Naslov mu je bio: »Istina o Zivotu Muslimanke«. Bdo je to nevjeSt Clanak 1 ali sna:lan svojom
iskrenoSCu i poniranjem u suStinu problema.
BUDILA JE SVIJEST KOD ZENA
Na studijama u Zagrebu Ekrem se ozenio studentkinjom Ru:Zom Rakdc, po narodnosti Srpkinjom, za sto
oca nije pitao, a nije znao ni kako Ce, u pitanjima porod.iCnog Zivota inaCe stroga, Vahida reagovati, pa jed.
no vrijeme dvoje mladih i zaljubljenih nisu smjeli ici
.u Banjaluku. Uto ih je Vahida, ponijeta sestrinskom ljubavlju, posjetila.
- Kada je vidjela kako zivimo bijedno, studentsldm
Zivotom u jednoj sobi prodala je svoj biser i nauSnice
1
i kupila sve sto nam je trebalo od odjece - sjeca se
Ruza. - Od tada nam je svakog mjeseca slala paket.
Bilo je tu suvog mesa, slatkog, cigareta, a uvijek bi ubaoila i koj.i peskir iii maramicu. Avgusta 1939. godine
dosla sam kao profesor na sluzbu u Banjaluku. Nisam
se, kako ono ka:Zu, ni okrenula u gradu, a ona me je
veC uvela u rad »Zenskog pokreta«, Oiji je bila predsjednik.
Njeno djelovanje iSla je za tim da svim moguCim
metodama probudi svijest kod Zena o njihovoj ravnopravnosti i teskom polozaju, kako u poroddci i braku,
taka i u druStvu.
U svim tim nastojanjima bila je uporna d dosljedna.
Koristila se Zivom rijeCi, literaturom, predavanjima 1i liCnim kontaktima, s1uZeCi se uvijek primjerima iz svakidasnjeg ZJivota.
Na ~ijela preko Vrbasa i u Gornjem Seheru pozivale smo napredne djevojke, s tim da Svaka povede
jos neku drugaricu. Ponekad bi se nasla i harmonika.
Djevojke su obicno radile rucni rad, a Vahida je istupala sa unaprijed pripremljendm programom. Citale smo
knjige, novine i sakupljale pomoc za drugove u koncentracionalnim Iogorima.
Sijela su bila po kucama, bastama, gdje bi Vahida
zapjevala i povela kolo.
Izvjestan krug zena ju je osudivao. I to uvijek jednostrano: da se baV!i muSkim poslovirna. To su bile,
uglavnom, Zene koje su imale od Cega da Zive. SiromaSnije su joj odobravale, ali misleCi da je neravnopravnost bogomdana, govorile su joj: »Moja Vahida, ne maze to kod nas tako bitk Ako nije mogla drugaCije, tlZvratila bi dm: »Draga moja, tako Ce ti biti, pa ti radi
Sta hoCeS! «
Sve teskoce i prepreke strpljivo je savladivala, nailazeCi Cesto na nerazumijevanje d kod svojih najbliZ.ih.
Malogradanska CarSija, namjerno ill iz neznanja d vjerskih predrasuda, kdvo je tumaCila Vahidin stav i nastojala ju je okaljati kako u gradu, tako i u porodici. »Kao
Vlahinja obukla usku suknju, odrezala kosu, dde u kino, u pozoriSte . .. << Ocu su taka u. graQu, prilikom izlaska, svim i svaCim punili uSi. Po njegovom povratku
kud nastajao bi lorn, pri cemu je i majka mnogo trpjela.
Vdse puta joj je nudeno da se uda i udomi u neku
od uglednih i bogatih muslimanskih kuca - a ona je
uporno odb.ijala; voljela je covjeka druge vjeroispovi.
jesti i narodnosti - a znala je da je to, u onim uslovima, beznadeZno; i zato se snahi RuZi povjeravala: »Meni je jasno da neCu imati HCne sreCe. Sva svoja nadanja
27
�28
i snagu ulozicu u rad za dobra drugih. To mi je svrha
Zivota i..u tome se osjeCam potpuno sreCnom«.
Posebnu je brigu vodila o kuci. Uvela je peglanje
rublja i svakome postavila krevet, jer se do tada spavalo na duSecima, na podu. Nastojala je da se u kuCi jede
Sto ,viSe zeleni. Odr.Zavala je besprijekornu CistoCu posuda·i' od sviju tta.Zila CistoCu tijela. Stalno je ruSila obicaj zena da hodaju po mahali, ispijajuCi kafe d prije i
poslije podne. Uci!a je djevojke, narocito siromasnije, da
izraduju poznatu banjaluCku Cipku, a sve svoje sugradanke koje su se tim napornim poslom bavHe - podsticala da se .bore protiv bezdu.Snih. trgovaca za koje su
radiile i koji su vrijednu cipku dobijali u bescenje. To
n,i sama nije mogla mirno da posriiatra, pa je te Zene, poslije· razgovora sa njima o eksploataciji kojoj su izlo.Zene, savjetovala da podignu oijene, uvjeravajuCi -ih da Ce
trgovci pristati na to jer im nema ko drugi- radliti taka
izrazito lijep ali spar i s naporom skop_Can ruCni rad. U
isto vrijem~ je obilazila trgovce govoreCi im kako se Zene bune Q kako nece viSe da izgraduju cipku po taka
niskim cijenama, pa im je bolje da plate vise nego da
ostami bez tih izuzetno lijep.ih i rijetkih rukotvorina.
NESEBICNA POMOC SIROMASNIMA
Na prijedlog partijske organizacije Banjaluke, pri
kraju skolske 1939/40. godine organizovan Je leurs za
besplatno poducavanje siromasnih daka k?ii su imali
popravne ispite. Okupilo ih se. oko 150 i Vahida se postarala da d.m obezbijedi prostorije za rad. Medu uCenicima
- predavacima bio je i Safet Fejzic, cija je majka ranije pomagala u ~adij~noj kuCi, ali je uskoro u~rla, taka da je brigu o skolovanju Safeta preuzela Vah1da, a on
se sjeca da je skolovanje omogucila i Resadu Dzehverovku i j oS neklrn dacdma iz siromaSnih porodica. Kurs
je uspje~no ZavrSen, skoro ~vi daai su poloZili popravne
ispite ito je za Vahidu bio dovoljno velik razlog da organizuje izlet daka i njiho¥ih roditelja na Suturliju. Izlet je bio masovan, a zadu:lenje da se osvrne na rad kursa skojevski r~kovodilac Ivka MaZar je iskoristio da
govori o situaciji u svijetu, o izdajniCkoj politici vlade
CvetkoviC-MaCek, o obavezama i odgovornosti mladih
u odbrani zeffilje od faS,izma.
Izleta i zabava ·koje je 1940. organizovala radniCka i
studentska omladina Banjaluke sjeca sed Bisera Hasan-
basic, ukazujuoi na to da je uloga Vahide u njihovom
organizovanju hila veoma znaC:ajna.
.
. .
- Obisla je viSe zena, koje su je uvijek vesela lica
doCekivale, jer jm je ona uz svaki posao donos1la :i vred~
rinu, i na taj na6in obezl:>ijedila ruCne radove da bi se
doslo do vise priloga za tombolu i do sredstava za dru"
stvene potrebe.
.
.
Vahidi nije trebalo davati ideje za rad. Ona je imac
Ia mnogo korisnih ideja i odmah je pristupala njihovom
ostvarenju. Na zajednli.Ckin1 izletima i turnejama hila je
zapaZena zbog svog .vedrog duha, a i snala.Zenja u svim
situacijama.
Izleti su bili jedan od oblika rada. Na.izlete se isla
pjeSice, najCeSCe negdje kraj Vrbasa, a muSkarci su
Camcem dovozili hranu. Odlazili s1no u Trapiste, Slatinu.
iii Han-Kola. Nisu mi poznata Vahidina direktna zadu,
Zenja, ali znam da je svaki .njen posao izgledao spontan.
Igrali smo, pjevali, Oitali i razgovarali. Ona nam je dijeLila hranu, vodeci racuna da porcije budu podjednako
nasute.
Seoska omladina u Han-Kolima radovala se na.Sem
dolasku. S nama su pjevali. Donosili smo jm raznu Iiteraturu za citanje. ZahvaljujuCi Vahidinom toplom odnosu i neposrednostd u razgovoru sa seljacima, u DruSt..,
vo je, pored radniCke i studentske, ukljuCivana ~ seoska
omladina.
U Banjaluci se tada radilo u dubokoj ilegalnosti i
bilo je veoma opasno odr.Zavati skupove i sastanke u kucama aktivlista poznatih policiji, a takvi su bili Dzevad i
Munib, ranije hap.Senl i zatvarani. I pored _toga, u njihovoj kuCi su odrZavani sastanci, umnoZavan1 leci i progla:
si Partije d Skoja.. Neke proglase su pisali Munib i Stjepan Pavlic, a ostali su ih rasturali po gradu. 0 tome se
pred Vahidom niSta nije lc~ilo, a sudeCi po njenoj aktivnosti mnogi su vjerovali da je i ana _Clan KPJ.
-
K.ADIJINA KUCA
UPORISTE NOP-a
Kadija je bio covjek koji se osjeC.io duboko odgo:
vornim, kako je on to Cesto naglaSavao »pred bogom 1
ljudima<<, za vaspitanje svoje djece, za njihova ponaSanje. Veoma je drZao do Casti i ugleda porodice i niSta
mu od onaga Sto su Cinjeli njegovi sinovii Vahdda nije
izmicalo. Znao je za njihov ilegalni rad, strepio da ih
policija ne otkrije, tugovao kada bi mu kojd od sinova
29
�30
dopao zatvora. Sve viSe se pravio da »ne vidh ni ono
Sto je znao i vidio, a sve rjede ih je prekorijevao jer je
znao da od toga nema kor.isti, da su oni smjelo zakora·
Oili na svoje Zivotne staze. PrimjeCivao je da se i Vahida
nekako cudno ponasa, da od njega nesto krije, da dugo
noCu neSto Cita; sve CeSCe su u kuCu svraCale i traZile
Vahidu neke zene i djevojke koje nikada ranije nije viCiao; uS!e bi kod nje, zakljucale se i dugo se nesto sasaptavale. Sto se to u sustini desavalo njemu ce biti jasno
odmah poslije okupaaije zemlje, kada je njegova kuca
postala znacajan centar mnogih koji su ilegalno zivjeli
i radili za narodnooslobodilacki pokret u Banjaluci, a
dusa cjelokupnog tog rada postala Vahida. On je tada
bio svjedok kako V ahida kucu, tako red preko nod,
pretvara u skladJiSte hrane, obuCe, odjeCe, sanitetskog
materijala i oru:Zja, u sigurno skloniSte onih koje su Ni·
jemci i ustaSe uporno traZili i progonili, u punkt za odrZavanje partijskih veza. I u svemu tome se taka ponaSala kao da njoj ne prijeti nikakva opasnost. Ubrzo su dva
njegova sina izaSla iz Banjaluke i postali partizani, a jedan dopao u ustaskli zatvor, zbog cega su agenti ustaske
nadzorne sluibe (UNS) cesto premetali kucu, ali je Vahlda, kao da je prkosila policiji koja se nalazila u blizini, skrivala ilegalce, brinula o njima i otpremala ih u
partizane. Sve sto se u kud naS!o bilo je na raspolaganju
narodnooslobodilackom pokretu i ljudima koj1i su se sticajem okolnosti tu nasli. Zarove je uvijek imala u rezervi, a obezbjedivala je kljuceve nekih ilegalnih stanova u gradu. Nikada niko nije ostao nezbrinut.
U svojoj kuCi je organizovala i pravu radionicu rublja za borce. Prekrajala je djevojacko ruho koje je godinama spremala za svoj buduCi dom, Cilime sa poda,
zajedno sa majkom, osipala i vunu koristila za pletenje
dzempera, carapa i drugih odjevnih predmeta potrebnih partizanima.
U doba masovnog ubijanja Srba, protiv cega je jav·
no protestvovao d kadija, kada su i banjalucki Jevreji,
ponizavajuCi obiljezeni zutim trakama oko ruke, odvodeni u logore, Vahida je u zaru, danju i noCu, obilazila
grad, prikupljala hranu, odjecu, radio-aparate, sanitetski
materijal i novCane priloge za borce li partizanske porodice, Sirila ideju otpora proti vokupatora, saradujuCi
sa deseti.nama komunista, skojevaca i rodoljuba, izlaZuCi se i sama velikoj opasnostli.
Istorijske dogadaje iz 1941. godine partijska organizacija Banjaluke spremno je docekala, sa nekoliko stotina clanova Partije i Skoja, te hiljadama antifastista i
rodoljuba, kojd su slijedili politiku KPJ.
Jedne januarske noCi 1941. u kuCi Ferida i Muhameda Hasanbasica oddan je dogovor rukovodecih komunista Banjaluke i cijele Bosanske krajine pod rukovodstvom Bure Pucara. Raspravljalo se o sprernnosti komunista i naroda ovog kraja da ostvare stavove Pete
zemaljske konferencije KPJ u odbrani zemlje. Dok su se
dogovarali ljudri. koji Ce Krajinu uvesti u oruZanu borbu, Vahida i grupa njenih drugova su, po naredenju I vice Maiara, sekretara Ob!asnog komiteta Skoja, cuvali
straZu.
Dva mjeseca potom, 27. marta, Vahida je, sa bracom i hiljadama Banjalucana, bila ucesnik jos jednog
istorijskog dogadaja - marsirala je, sa masom borbeno
raspoloZ.enog naroda, centrom grada, nosila transparent
na kame je plisalo »HoCerno da branimo zemlju«, pozdravljala stisnutom pesnicom, pjevala, u nikad veCem
h:Jru. »Hajte braco, hajte sestre«. Toga dana Mjesni komitet Partije je, obavijesten o dogadajima u Beogradu,
pozvao radnike, slu.Zbenike i omladinu da obustave rad,
izadu na ulice, manifestuju odluCnost u borbi protiv fa~
Sizma. Medu njima su izaSli i radnici Tvornice duhana u
kojoj su partijska, skojevska i sindikaina organizacija
imale dugu i bogatu tradiciju i vrSile snaZan uticaj na
kolektiv. Oni su nosili na brzinu napdsane parole koje su
govorile o odluCnosti radnika da se odupru faiizmu, da
brane i odbrane zemlju. IzaSli su .i rudari sa Lau.Sa, i rad~
nici pilane »Jelsigrad«. U toj vehlkoj koloni i Vahida je
nosila transparente, uzvikivala parole, namjerno najgla~
snije ispred zgrade ustanova koje su godinama bile oliCenje re.Zima: banske uprave, komande garnizona, policije. Zatim je Mjesni komitet Partije preko svojih aktivista, pozvao tu masu i druge antifaSiste da se okupe pred
zgradom ZeljezniCke stanice i nastave da manifestuju
antifasisticko raspolozenje, jedinstvo, borbenost. Na
skupu su govorili komunista Muhamed Kazaz ~ Dusan
Brankovic, seljak iz okoline Banjaluke, poslanik ZemljoradniCke stranke, poznat kao borbeni antifaSista, zbog
Cega Ce ga usta.Se i ubiti. Na sastanku aktivista Vahida
Ce uveCe sa uzbudenjem govoriti o snazi naroda kako ju
je dozivela na uiicama rodnog grada, o tome da ce octsad narod odluCivati o odbrani zemlje od fasizma. Nazalost, izdaja ddavnih vrhova bila je toliko duboka da
se kapitulacija vojske i vlade nije mogla preduprediti.
Banjaluka je gluha i pusta docekala ulazak njemacke motorizovane kolone koja je hrlila ka Sarajevu. Medutim, srce slobodarske Krajine nije se zadovoljavalo
samo svojim Cutanjem i rnrZnjom, veC je biilo za akciju,
za borbu. Zbog toga je Komitet za odbranu, koga je for-
31
�mirala Partija· od· najistaknutijih komunista, imao punu
podrsku u pokusajima da se organizuje otpoi i odbrana.
Uz Komitet su, u stvari, bile hi!jade dobrovoljaca, ali se
Vlise od spasavanja nekih objekata od rusenja i sklanjanja dijela naoruzanja i opreme razbijenih jeclinica,
nije moglo·uciniti. Okupacija je, dakle, hila tu, kao gruba ratna zbilja, ali komunisti i napredna Banjaluka poraz nisu priznavali. ..
U gradu je odmah, sa blagoslovom i zastitom Nijemaca, uspostavljena ustaSka vlast. Za stoZernika je postavljen dr Viktor Gutic koji ce, vee poslije mesec dana,
poSto je Z<:).veo »novi poredak«, pJ:ijetiti: »Sada :ima da
pristupim. grandioznom djelu - ciScenju Hrvatske Bosanske krajine, a naroCeto Banjaluke, jer ona postaje
glavnim gradom Hrvatske«. PoCelo· se sa masovnim iseljavanjem srpskog zivlja, plenidbom njihove imovine,
progonom u logore Jevreja, a uskoro i hapSenjem pede-.
setak komunista,skojevaca i drugih rodoljuba.
Grad je pritiskala strahovlada. Svakodnevno su stizale vijesti o masovnim zloCinima ustaSa nad srpskim
stanovniStvom, o klanju pravoslavnih sve.Stenika, paljenju pravoslavnih crkava, pljacki imovine Srba, itd .. dok
su vjeSto i uporno pokuSavali da se Muslimani gurnu u
bratoubilaCki .rat - _raspirivanjem vjerske i nacionalne
mr:i;enje, potezanjem nekih starih racuna, itd. Sem kod
pojedinaca i manjih grupa, i to koristeC.i se primitiviz~
mom, zaoStaloSCu ~ :vjerskim sljepilom, te rasp:irivanjern
niskih strasti - nisu uspjeli.
SNARODOM
I U ZLU I U DOBRU
Od. prvog dana okupacije komunisti su nastavili sa·
Zivijim politiCkim radom, sraCimatim rta to da ·se
oCuva: jedinstvo naroda ovog viSenacionalhog kraja, okupe sVe snage·oko progrania Pattije·za ·voa:enje oru:Z:ane
i revolucionarne borbe. Komunistima su· prenijeti zakljucci istorijskog Maj~kog savjetovanja u Zagrebu, poslije cega je, na savjetovanju na Sehitlucima, ondje gdje
danas stoji velelepni spomenik, dogovoreno da se nastavi s pripremama za oruZanu borbu: priprerna oru:Zje,
okupljaju !judi s kojima se moze racunati u borbi. Ovdje, po zadatku viseg partijskog rukovodstva, u junu
sti~e i Mahmut ll1.1satlija Bus, sa zadatkom da pomogne Oblasnom komitetu KPJ u pripremanju oru.Zane borbe. U tom cilju su \1 partijskim organizacijama odrede-
JOS
ni grupe i pojedinci i zaduZeni za vojna pitanja, Cime je
organizovanije pristupljeno pripremama oruiane borbe.
Partijsko rukovodstvo je, sa sastanka odrtanog na dan
Hdtlerovog napada na Sovjetski Savez, preporuCilo svim
komunistima u gradu da se priCuvaju ofanzive ustaSa
koja ce, s;igurno, uslijediti, ali i da, bez velike potrebe,
ne idu u duboku ilegalnost, veC da nastave da rade s narodom i za narod, javno i organizovano, kao jedina politiCka snaga koja je i u toj najteZoj situaciji ostala uz narod. Narednih dana ustaSe su, stvarno - na osnovu spiskova koje su za njih saCuvali oni koji su i prije rata
rukovodili borbom protiv komunista i svih naprednih
snaga grada - pocele sa hapsenjem clanova KPJ i Skoja. Uhap.Seno je i strpano u »Crnu kuCu<< pedesetak !judi,
na Sta su sve napredne snage grada stale na stranu uhapsenih: uticajni !judi su intervenisali kod predstavnika
vlasti u Banjaluci i Zagrebu, u kvartovima je, po dogovoru i na red, prikupljano jelo :i razna druga pmnoC za
uhapsene i njihove porodice. Takav pritisak javnosti je
urodio plodom: gotovo svi uhapseni su, redom po jedan, puSteni iz zatvora. Ovi su se, na preporuku partij:skog rukovodstva, povukli u .ilegalnost i nastavit[ s organizovanjem otpora i pripremama za otvorenu borbu, iz
Cega su ustaSe odmah izvele zakljuCak da su pogrijeSile,
pa sada hapse i tek puStene i ranije nehapSene komuniste, skojevce i grupu njihovih saradnika. Medu uhap.Senima je bio i kadijin sin Nzevad koji ce uskoro biti odveden u koncentracioni logor u Bosanskoj GradiSki odakle se nikada viSe neC.e vratiti svom gradu. 0 puStanju
zatvorenika sada viSe nije moglo biti govora, Sto je bio
velik gubitak za banjalucku partijsku i skojevsku organizaciju, ali su mjesta uhapSenih popunjavana novim,
mladim i poletnim clanovima Partije, mladicima i djevojkama, koji su sazrijevali u »PelagiCu«, u »Borcu«, u
»Zenskom pokretu« i »Prijateljima prirode«, u skojevskim aktivima u Skolama i preduzeCima i u sindikatima.
Zadnjih dana juna vise ad sto najistaknutijih i policiji znan,ih Banjalucana izaslo je van grada, spremni za
pocetak oruzane borbe. U Banjaluci su ostali, da rukovode radom partijske i skojevske organizacije - DuSko
Bole, Rada VranjeSeviC, DuSanka KovaCeviC i Karlo Rojc.
u gradu je dejstvovao sirok antifasisticki pokret, pri cemu je b.ilo od izuzetnog znaCaja pr.isustvo medu komuni.stima i svim BanjaluCanima antifaSistima, druga Dure
Pucara Starog koji Ce odatle, mjesecima, rukovoditi oruZanom borbom u Bosanskoj krajini i svim vidovima otpora. Znacajno je bilo i to sto su Danko Mitrov i Miljenko CvitkoVlic, komunisti i ucesnici spanskog gradanskog
3 Vahida MaglajniC
,33
�34
rata prenijeli svoja iskustva i pornogli pocetak organizovane oruZane borbe.
Pocetkorn jula je u rejon sehitluka, iznad Gornjeg
sehera, bio partizanski logor koga je banjalucka partijska organizacija snabdijevala oru.Zjem, municijom, sani~
tetskim materijalom, odjeCom, obuCom, Satorskim krilirna, cebadirna, pribororn za kuhanje, itd. u prikupljanju od naroda, skrivanju i prenoSenju partizanima, uCestvovale se hiljade antifaSista iz redova Srba, Muslimana i Hrvata. Smno koju sedmicu kasnije na StarCevici
je forrniran Banjalucki partizanski odred. Njegov zadadak je bio da dejstvuje na kornunikaciji Banjaluka Jajce. U svojoj prvoj akciji, u Aginorn Selu, rastjerao
je ustase koje su dosle da pljackaju zito i stoku. Opljackana imovina je vraCena vlasnicima, ali su ovi to odbil-i,
govqreCi da Ce veC nekako jzdeverati i s·a onime Sto im
je ostalo iza ustasa, a taj plijen neka ide narodnoj vojsci. U toj borbi je poginuo skojevac Pl.ivac, prvi Banjalucanin koji je dao zivot u oruzanoj borbi. Sahranjen je
uz vojniCke poCasti, a borci su se nad njegovim grobom
zakleli da neC.e ispuStati puSku dok ga ne osvete i izvoju.
iu slobodu.
Da je ne bi uznemiravale ustaSe na desnoj obali, jedinica je u nardne dvije akcije spalila mostove na Vrbasu, u Krupi i BoCcu. Odmah se vidjelo da su veCina tom
poslu neviCni. Ipak, noCu su na prvom mostu velikim
svrdlirna izbusili rupe, stavili eksploziv, zatirn natopili
krpe benzinorn i petroleurnorn i bacili ih na most. Kad
se veCina povukla, krpe su upaljene. Najprije je suknuo
plarnen, a onda odjeknula eksplozija. Slijedece noCi je
planuo most preko Vrbasa u BoCcu. Diverzanti su natrpali trijeske i suvaraka u ko.Seve, to polilj benzinom i
zapalili. Glavnina cete je sa cemernice posmatrala odsjaj
vatre koja je gutala most.
Slijedeca akcija te jedinice, prerna sjecanju politickog rukovodioca Sefketa Maglajlica, bila je postavljanje zasjede jzmedu BoCca i Crne r.ijeke, na putu Banjaluka - Jajce. U zasjedu su upala dva karniona sa neprijateljskorn vojskorn. »Neprijatelj je vatrorn iz zasjede zaustavljen i razbijen. Kako se nasa zasjeda nalazila na suprotnoj strani, na desnoj obali Vrbasa, a cesta
na lijevoj obali, Albert Trinki i jos neki borci su preplivali Vrbas i pokupili oruije, rnedu kojirn se nalazio i jedan pu.Skomitraljez. Domobrane nismo mogli zarobiti
jer su nam rekli da ne znaju plivati. Za uzvrat, oni su
nas, nakon Sto smo prevukli oru.Zje na svoju stranu V:rbasa, podsjetili da srno zaboravili zapaliti kamione. Rekli smo im da ih oni zapale, Sto su i uCinili. ..<<
Za to vrijerne je veci broj istaknutih banjaluckih
komunista stajao na Celu svenarodne borbe Sirom Krajine. Posli su po zadatku Partije da, zajedno sa ostalirn
kraji.Skim komunistima, rukovode op.Stenarodnim ustankorn koji je poceo u drvarskorn kraju i poput plirne se
Sirio PodgrmeCom, Kozarom, ,Janjem, Pljevom. Nakon
viSenedeljnih borbi, Sirom Krajit)e Ce se stvoriti prostrane slobodne teritorije sa jedinicama revolucionarne
vojske, organima narodne vlasti, pr.ivredom, bolnicama~
skolarna.
PRIJEM U PARTIJU
Vahida je, kako je veC reCeno, i prije rata bila yeorna aktivna u politickorn zivotu svog grada, ali je tek sada - u svakodnevnorn pdkupljanju narodne pornoCi za
borbu, u otimanju od domobrana i ustaSa, u suoCavanju
sa opasnoSCu, itd. u punom sm:islu naSla sebe, dala maha svojim moCima. U maju je, na sastanku Celija kornunista, prirnljena u KPJ. Bila je ,kazu, toliko uzbudena
ljepotorn i velicinorn tog priznanja, u korne je vidjela
dokaz vise da Partija podjednako racuna na zene i rnuSkarce, da nije mogla do6i do rijeCi. Iako je veC odavno
hila borac, sada vee ll 34 godini - nije rnogla da zadrc
Zi suze iadosnice.
Nastavila je da saraduje sa n1nogima, a sada je i
rnladoj braCi davala zadatke. Nekako u to vrijerne Osman se vratio iz Sarajeva, ad rodaka; odmah mu je prisla Vahida i ozbiljna, gotovo strogog lica mu rekla:
»PoSta si upoznao Sarajevo - moraS ponovo onamO.<<
- Objasnila rni je da u odredeno vrijeme odern Ismeti DemiroviC, ka.Zem joj da me V ahida poslala, naSta
ce mi Isnieta reCi sta dalje da radirn. Kad sam dosao;
Isrneta me uvela u jednu sobu. Tu sam zatekao jednog
Covjeka koji mi je dao neko pisamce da ga odnesem u
Sarajevo, u SkerliCevu ul:icu. Pismo je stavio u kutiju
cigareta. I danas se sjeCam, bila je to »Moravac<. Dao mi
je i 80 dinara za put. Bio je to :Eluro Pucar. Pri dolasku
u Sarajevo kupio sam jo.S tri kutije istih cigareta.
Iz Sarajeva sam doveo jednu drugaricu u Banjaluku. Do Jajca sino putovali vozom, a zatim autobusorn.
Putovali smo na izvjesnom rastojanju, kao da se ne poznajemo. U Banjaluci, na stanici, saCekala nas je Vahida. Pokazao sam je druga:rici koju sam dopratio- i Sapnuo da ide s njorn. Njih dvije su krenule jedna za drugorn. U to vrijerne od Vahide sam dobijao i novae za,ku3•
35
�povinu vecih kolicina brasna, pisaceg pribora, cigareta,
Zileta, sapuna i sl. Istovremeno mi je objaSnjavaia· kuda
da odnesem nabavljeni materijal. Bila su to odredena
mjesta gdje se skupljao materijal za partizane.
· - U toku rata bila je izuzetno aktivna i znala da se
maZe osloniti na svakoga od nas u kuCi. To je veoma vjeSto Cinila. Po dolasku jz ZarobljeniStva radio sam u Mobilnom odjelu vojnog okruga u Banjaluci. Od mene je
zahtijevala da nabavim veCu koliC.inu vojnih objava i
Stambilj, da udesim da neke drugove briSu iz vojne evidencije, sa napomenom »nestao«, »umro«, itd., a da lica,
na koja se sumnjalo da saraduju sa ustaSama, pozovu
u vojsku, posebno ana lica koja su posezala za tudom
imovinom, preuzimajuCi srpske i jevrejske radnje.
»Treba nabaviti pisaCu maSinu, radio-aparat, harmoniku, govor:ila je. U svako doba, treba, treba, treba ...
Kakvo bogatstvo maste ...
STVORENA ZA BURNO DOBA
36
·u noviil},
r:atnim uslovima Clanice »Zenskog pokreta« su nastavile svoj borben~, revolucionarni put, uglavnom u okupiranoj ali nepokorenoj Banjaluci, boreCi se
za· ostvarivanje revolucioriarnog programa Partije koji
je u ~ebi sadrZavao i slobodu i ravnopravnost Zena. Vahida je i sada hila medu Celnima, prvoborcima, Cega se
njen saborE!.C DuSanka ·KovaCeviC ovako sjeCa:
--,.. Posilje okupacije Vahida je odvazno obavljala niz
znacajnih poslova. Svoju kucu, u kojoj je zivot tekao
mirno, taka reCi preko noCi, pretvorila je u skladiSte
tirarie, obuCe~· odjeCe, sanit~tSkog materijala, oruZja, oruda ..i ctr: Osjetila siun kao da je doslo njeno doba u kame je mogla pokazati i razviti sve svoje sposobnosti.
Ponasala se kao da joj ne pr.ijeti nikakva opasnost, nego
da treba sarilo druge da zaStiti. Njen smisao za organizaCIJU je dostigao . nesvakidaSnje razmjere.
Dogovarala bi- se SK trgovcima - Jevrejima - dok
im jos radnje nis.u bile oduzete, da joj daju vece ko·
liCine robe uz -neznatne cijene - tek toliko da se naplati (Cetkica za zube,_ sapun, SeCer, braSno i dr.) U svojoj
kuCi je organizovala pravu. radionicu rublja. U jesen
1941. godine, u svom dvoristu, pripreinala je velike ko.
liCine pekmeza. »ImaCemo pekmeza .dok god traje rat«,
reCe majka, na Sta ona odgovori: »NeCemo ga, stara, ni
okusiti, ovo, Ce iCi tamo gdje_ treba.«
Kada su se te godine organizovali sanitetski teCajevi, Vahida je obezbijedila sanitetski materijal za tecajeve i za slanje u Sumu, partizanima.
U doba masovnog ubijanja Srba, u doba kada su !judi sa tuZnim trakama oko ruke masovno odvodeni u lo-·
gore, Vabida je obilazila srpske i jevrejske porodice u
gradu. Govor.ila im je istinu, da Ce jm neprijatelj oduzeti sve stvari i traZila da to dobrovoljno ustupe ustanicama, i na taj naCin je obezbjedivala radio-aparate i druge
potrebe za borce. Oko smjestaja !judi koji su bili u ilegalnosti cinila je prave podvige. Pribavljala je zarove i
kljuceve od velikog broja ilegalnih stanova. Nikada niko
nije ostao nezbrinut poslije policijskog Casa.
Sjecam se jednog detalja kada se porodica Bojkovski odselila u Beograd. Dobavila je kljuc njihovog stana. Rada VranjeSeviC i ja odjednom smo se naSle u trosobnom stanu. Vahida nas je obilazila i tom prilikom go. vorila da drugi stanari Cuju: »Moram im zaljevati cvijeCe<(. Jednog dana, u zoru, silazile smo niz stepenice kuCe
i nai.Sle na Zenu ustaSkog funkcionera. Vahida se odmah
snasla i pocela vikati kako ne znamo Cistiti parkete. Vise se nismo smjele vratiti u taj stan.
.
Vahida je u radu imala veliku podrsku svoje majke,
dok se kadija, da bi saCuvao svoj »autoriteh, pravio da
ni.Sta ne primjeCuje. Jednom sam se, medutim, uvjerila
da on zna mnogo viSe nego sto pokazuje. Bila sam uhapSena. Prozori zatvorske sobe gledali su kapiju- Vah:idine
kuCe. Trebalo je da nekoga obavijestim da sam u zatvoru, pa sam dugo cekala da se neko poja'-'i iz Vahidine knee. NaiSao je stari, Vabidin otac. Odlucila sam da se obratim njemu. Rekla sam: »Molim vas,. kadija recite
Vahidi da je Du.Sanka u zatvoru.« ProSao je ne obaziruCi·
se, kao da niSta nije Cuo, i otiSao u grad. Brzo se vratio.
Vahida mi je poslije pricala da joj je rekao: »Eno ti
druge u zatvoru, red je da je ob:ide:S, jer je i tebi tarno
mjesto.<< Bio je to grub naCin, ali je, ipak, bio spreman
da pomogne. Jednom me je sreo u svojoj kuCi, a ja -.
prolazeC.i u zaru- rekoh: »Dobar dan«! Poslije je oti.Sao:
u Vahidinu sobu i rekao joj »Oporneni onu KovaCeV.iCku, kad veC ide u zaru, da ne viCe dobar dan.«
Takav njegov stav je znaC.io odobravanje cijelog ra~
da i pokreta protiv neprijatelja. I pored naprasite naravi .i starog shvatanja, to govori koliko je on bio Covje-Can ...
Pred moj polazak u partizane vidjele smo se i pozdravile sa Vahidom MaglajliC. Posljednji put prekontrolisala je da li smo pravilno obukle zar i metnule pecu,
7
37
�38
dala nam stotinu savjeta i s.itnica koje nam mogu zatre~
bati, zasuzila je i zastidila se suza. Sa gruboscu kojom
je uvijek pokusavala da sakrije svoju covjecnost i do·
brotu, rekla nam je da ni.Sta ne znamo, nazivala nas
>>VIahinjama« i dugo ostajali na kapiji gledajuCi za na·
rna. Zarove nam je dala Vahida iz svoje kuce, uz prista.
nak majke, stare kadinice.
Prostrana kuCa sa soban1a debelih zidova i gustin1
zavjesama na prozorima, koji ni usred ljeta nisu propu.
Stali vruCinu, u kojoj je mirno i udobno tekao Zivot reIativno obezbijeaene porodice, postala je vazan centar
mnogih koji su ilegalno zivjeli i radili u Banjaluci. Dusa
cjelokupnog tog rada bila jeVahida, kci patrijarhalnog
kadije, Cijoj je snazi i Zeljama davno postao tijesan zar
i uska perspektiva muslimanske djevojke koju joj je
namijenila patrijarhalna sredina i obicaji.
U sav svoj posao unosila je sestrinsku Ijubav i brigu
za svakog covjeka. Nikada nisam vidjela Vahidu da se
pred neCim zbunila. Kao da je hila stvorena za to burna,
uskome5ano doba, kao da joj je ono pomoglo da oslobodi do kraja svoju neiscrpnu snagu i vjeru u bolji Zivot ...
Cijela porodica kadije Maglajlica se ukljucila u rad
NOP-a i, preko Vahide, radila za racun borbe. U tome je
i kadija, na svoj naCin, bio sauCesnik, saradnik. Vahida
poslije okupacije, kako se sjecala kadinica, nije vise mog·
Ia da krije svoj rad.
- Trebala joj je nasa pomoc. Postalo je sve vidljivo.
Cijelu kucu, od podruma do tavana, pretvorila je u skla.
diSte raznog materijala za partizane, koji je pribavljaIa dovijajuCi se na razne nacine. I ovdje se ispoljila Va·
hidina velika snala.Zljivost i okretnost, koju smo i ranije
primeCivali.
J edanput se kadija popeo na Iavan. Oci su mu stale
od cuda, kad je ugledao kamaru koja je zakrcila pola
potkrovlja. Bilo je tu svega, od sjekira do radio-aparata.
Pogled mu se dliZe zadrzao na uspomeni koju je dobio
od oca - na starom »crnogorskom« levoru. Ni to nije
zaboravila.
U tom radu nije ni mene Stedjela. Jednog dana unesen je u kucu dzak bijelog brasna koje smo sljedovali za
veliki broj Clanova naSe porodice. BraSno je tu omrklo,
ali nije osvanulo. Znala sam da je to Vahidin posao, ana
moj prijekor, odgovorila mi je s osmjehmn: >>Kadinice«,
taka me je obiCno zvala, »ti misliS da si samo ti Ziva.«
KADIJA I KADINICA
NA PRAVOM PUTU
UoCi rata kadija je, predviaajuci dogadaje i poucen'
Zivotnim iskustvom iz minulih ratova - kako to pamti
njegova snaha Ruza - pod stepenicama koje vode iz
prizemlja na sprat, sakrio izvjesnu koliCinu braSna, ri:Ze, ulja, SeCera, kafe, masla.
Bio je uvjeren da za to niko ne zna i da su stvari na
mjestu. Kad je neSto zatrebalo, ostao je zaprepaSCen jer
tamo viSe nigdje nista nije bilo. Vahida je to vee bila spre·
mila na >>pravo mjesto<c. Od braCed oca pokupila bi sve
vuneno Sto bi naSla, isparala d podijelila Zenama da pletu pulovere i Carape za borce. Iz kuCe je iznijela skoro sve
posteljno rublje. Ostavila je poneku plahtu, koju smo kasnije iskoristile za zavoje. Sanduke sa svojim -ruhom
potpuno je ispraznila. DomaCi svileni vez, namijenjen
za posteljinu, iskrojila je u zavoje i sterilizirala prije
upuClvanja u partizansku bolnicu.
Taka je Vahida sve sto se moglo obuCi, obuti i pojesti iznijela iz roditeljske kuCe i otpremila partizanima.
Kadlja je, na sebi svojstven naCin, pokazivao simpatije prema NOR-u. Sem ostalog, javno je, kao ugled·
na i uticajna liCnost, protestvovao zbog hapSenja naprednih !judi, pokolja Srba, pljackanja jevrejskih radnji. To
nije bilo po volji ustasama, pa su ga uskoro, poslije bez.
uspijesnih pokusaja da ga pridobiju za sebe iii pasiviziraju - penzionisali kao nepozeljnog, a nakon koji mje·
sec ga, kao Clana Gradskog odbora Narodnog fronta Ba~
njaluke, ubapsili i gotovo godinu dana dr'Zali u koncen·
tracionom logoru u Bosanskoj GradiSki.
Vahida i njena majka bile su izuzetno cijenjene i
poStovane liCnosti. SiiCne po svojoj humanosti, smislu
za druStveni Zivot i humor, uzajamno su se dopunjavale.
Zato im j nije bilo teSko naCi zajedniCki j~zik i u presudnim danima 1941. godine, bez obzira na Ieske i izuzetne
uslove. U majci je Vahida imala veiiku podrsku, i ne sa·
ffio _ana, veC mnogi ilegalni radnici. Kad je nekom ad
njih trebala majCinska podrska, nasao ju je u kadinici,
a kada im je, opet, zatrebala njena saradnja, to je mogao
na6i u kadinici. Ona je pripremala hranu za mnogobrojnu familiju i ilegalce koj.i su se skrivali u njenoj kuCi
iii povremeno navraCali.
Tiha, plen1enita majka, puna vjere u svoju Vahidu,
u sve ilegalce, ·puna Zelje da njena djeca budu sretn:ija i
slobodnija nego sto je ona bila, zamjenila je udobni mir
39
�svoje starosti za svakodnevni nemir koji su u kuCi unijeli sinovi .i kCeri - komunisti - gonjeni od policije.
Kadija i kadinica su, dakle, pomagali NOP duboko
uvjereni da su i ani i njihova devetoro djece na pravom
putu.
OLIC:ENJE VRLINA KOMUNISTE
Komunisti Safetu Fejzicu je u maju 1941. godine
partijska organizacija povjerila du:Znost upravnika CinovniCke menze, koja je, u stvad, bila glavni kurirski
centar za odrZavanje ilegalnih veza sa Sarajevom, Kozarom, centralnom Bosnom i okolinom Banjaluke, a narocito sa Ponirom. Tu je stizala sva posta za druga Pucara.
U menzi su se hranili ilegalni radnici iz Citave Bosanske
krajine, rukovodioci partijske organizacije grada, avijatiCar.i i pouzdani saradnici narodnooslobodilaCkog pokreta Franjo Kluz i Adil Alagic. Dusa tog partijskog sastajalista i uporiSta, kako se FejziC sjeca, bila je Vahida.
40
Preko nje su ;iSle gotovo sve veze s komunistirna u gradu, ona je prihvatala one koji su ilegalno ulazili u grad,
donosila prikupljeni materijal. ObiCno su to bili ljekovi,
zavoji i hirurSka oprema, zatim oruZje i_ municija, i u
tome su joj pomagali Dalko Dervisic i Enver Rizvanbegovic. Cijela operacija skupljanja i donosenja materijala odvijala se hitro, a donijeti materijal je sklanjan i sakrivan u spremiSte pod kamare krumpira, paprika i osta-_
log povrca pripremljenog za kuhanje, talco da agenti
UNS-a, koji su u menzu CeSCe navraCali traZeC.i ponekog
sa potjernica, ni.Sta nisu p:r.imjeCivali. Bezmalo sve veze izmedu druga Pucara, koji je nekoliko mjeseci rukovodio
oblasnim komitetom iz ilegalstva u Banjaluci, i c!anova
Mjesnog komiteta Partije, u kome su bile i Rada VranjeSeviC i Du.Sanka KovaCeviC, iSle su preko 'Vahide. Ona je
takode imala znaCajnu ulogu .i u odrZavanju brojnih kurirskih veza- u gradu. ObuCena u zar, ana je odrZavala
veze ne samo u gradu nego i izvan njega. Vezu je uspostav!jala i sa Han-Kolima, preko Saturlije, do koje je
sama, uz izlaganje opasnosti, stizala. U tim poslovima,
onda riziCnim i sloZenim, najsigurnije je bilo - obratiti
se drugarici Vahidi.
Dolaskom okupatora i pod ustaskom vlascu Vahida
je, kako se toga sjeCa Bisera HasanbaSiC, postala oprezna i uZurbana. 1>Cinilo mi se da nije propuStala nijedan
trenutak da prode beskorisno. zurno je ulazila u moju
sobu, dgje me je zaticala za maSinom, ostavljala rni rna-
I
'
terijal za Sivenje ruksaka, raznobojnih zarova i brzo od!azila. Zbog svega toga u mojim ocima je postala velilca
i njena veliCina je sve viSe rasla ... <<
Kako je Temka Alibegovic cijenila, Vahida se u uslovima ilegalnog rada, djelujuCi sa njenim muzem Muharemom i sestrom Sidorn, nikada i niCeg nije bojala.
»Pricala mu je da je, osim drugih elagalaca, knila druga Starog i Vasu Butozana. Znam da je preko drugih,
a i Jicno, sakupljala narodnu pomoc. Odlazila je bezbroj
puta, sa raznirn receptima, u apoteke i uspijevala da
pribavi veCe koliCine saniteskog materijala i ljekova.
Vidala sam je cesto kako oko podne prolazi uskim SOkacima prema »Cmoj kuCi<c, odnoseCi hranu zatvorenicima.
Vjesto je pronasla i pridobila veliki broj zena kojima je odnosila matedjal da siju kosulje i ostali ves za
borce. Jedne veceri skripnuse vratnice. Ugledah Vahidu
kako je sva zadihana uprtila veliki paket.
Bilo je to satorsko krilo koje smo odmah prekrojile u nosila za prenos ranjenika i u torbe za. municiju.
Jednom mi je ispriCala kako je iz svoje kuCe ispratila u
partizane Du.Sanku KovaCeviC i Radu VranjeSeviC. Obukla im je parove, namjeStala peCu i pouCila ih na pravilno
drianje u toj odjeci.
»Rastati se s njima - bilo je tako tesko ... SuzdrZavala sam se da ne zaplaCem i pretvarala se da sam
vesela. Do v:idenja dok i ja ne dodem! - kazala sam im.«
Zumra Cejvan i danas vjeruje da je Vahida posjedovala sve osobine i odlike pravog komuniste i narodnog
borca. U njenoj basti pod vockom, sastaalo se prvog
ratnog proljeca vise dmgarica. NajpPije bi rada Vrani,eSeviC toplo, lijepim narodnim jezikom, govor.ila o novonastaloj situaciji i predstojeCim zadacima, a onda bi rije~ uzela Vahida. Govorila je kako ih ocekuju teski zadaci, o rukovodeCoj ulozi KPJ, ulivajuCi drugaricama,
snaZnim rijeCima, nadu u.pobjedu. VeCina njih je, upravo iz Vahidina izlaganja, osjecala koliko je. plemenita
stvar za koju su poCinjale da se bore.
I DJEVOJAC:KA OPREMA ZA BORBU
Zumri je jedan susret sa Vahidom posebno ostao u
sjeCanju:
- Dosia sam da primim zadatke. Docekala me je
sva ustreptala odmah mi pokazala pismo koje je upravo stiglo ad naSih drugova iz Sume. TraZili su neSto od-
41
�42
jece, jer su u tome mnogo oskuctijevali. I dok sam pismo citala, Vahida je ispod seCije izvukla dva kofera pu.
na raznog platna. Smjesta je otpocela da kroji musko
rublje, uzvikujuCi: »Zar avo da stoji ovdje, a naSi dru~
govi idu goli i basi!« !Ylis1im da je to b,io dio Vahidine
djevojaCke opreme, ali na njenom lieu nije se vidio ni
traCak tuge. StaviSe, osjetila sam da je bila straSno lju~
ta na samu sebe Sto se toga nije ranije sje~ila. JoS dok
sam sjectila, krojila je komad po komad.
Njena majka mi se cesto tuzila da joj nestaju mnoge stvari iz kuCe. »Eta, juC:e sam svu kuCu prevrnula na
nadem ~od~ve i u .sobi postavim peC, ali nigdje nijednog,
kao da 1h n1kad n1sam imala.«
Kada su pred njihovu kucu dosli kuriri sa konjima
u povjerenju mi je rekla daCe zalihu, koju su njeni spre~
mHi, poslati partizanima.
Od Vahide sam prvi put cula partizansku pjesmu.
Dok smo u njenoj sobi sredivale prikupljeni materijal
za borce, tiho je zapjevala: »Po Sumama i gorama .. ,((
Pjesmu je, kako je govorila, cula od boraca kad je kri.
som odlazila na sehitluke.
_(Vahida tada nije ni slutila da je tu pjesmu spjevao
Ba?-Jal~canin Mirko Kovacevic. Student Beogradskog
~Iver~~eta, u ods1:1-dnim -~anin1a se _naSao u svojoj BaTIJa~"':l-CI 1 rnedu .J?n:Ima otrsao ~ ,_P~tizane. _JoS kao gimnaztp!a.': opre?tJelw ~e za ;admcki pokret 1 osposobljen
za pohticko djelovanJe ottsao u Beograd, na studije. Poznc;~o je, inaCe, da su BanjaluCani ,j drugi KrajiSnioi
koJI su se ovdje skolovali, odlazili na studije politicki
opredijeljeni jos kao srednjoskolci, u gradu na Vrbasu
tu pri'!'ani u SKOJ i KPJ i kao takvi, kasnije, djelovall
na uniVerzitetu i u Banjaluci, odnosno u svojim rodnim·
mjestima Sirom Krajine.
~irko je vol:io pjesmu i znao lijepo da pjeva. Poginuo )~ r;':eilu prvim Banjaluc:':nima, krajem 1941. godine, stltecr SVOJe drugove u VnJeme borbe u MrkonjiCGradu. Smrt je prerano ugrabila tog hrabrog covjeka
~oji je neizmjerno volio ljude i Zivot, koji bj, sigumo
JOS mnogo pjesama i spjevao i zapjevao.)
'
Dok je pjevusila Vahida je, veli Zumra, bila uzbudena i oci su joj zasuzile. :l:eljela je da se boci s puskom
u r?-ci! ~li. je ~artija od nje traZ_il~. da ostane u gradu.
r<:uca ]OJ. Je btla por:ed same pohciJe, a ona je bez pre·
ktda radtla, kao da 1m prkosi.
BuduCi da je, u vrijeme pripremanja za pruZanje
otpora faSizmu i u organizaciji »Zenskog pokreta«, i
sama zavrS:ila sanitetski teCaj, Vahida je sada, uz pomoC dr Ihsana ZukanovliCa i dr Asima KulenoviCa u
DrZavnoj bolnici, te preko Mustafe SabitoviCa »~ape~ i
Mihajla Trkulje u Higdjenskom zavodu - sakupl]ala mstrumente, lijekove ,j ostali· sanitetski materijal.
Kada me je pozvala da odemo zajedno u Higijenski,
zavod da uzmemo sakupljeni materijal, iznenadila me
njena snala.Zljivost. Ona je, naime, sanitetski materijal
vjeSto uvJla da liCi na hovorodenCe. >>Bebu« je nosila "';!
naruCju sve do svoje kuCe, odakle je pomenuti matenjal upuCivan u partizanske bolnice.
U tim teskim danima, od Lausa do Rebrovca, s kraja na kraj Banjaluke, Vahida organizuje grupe zena koje joj pomazu u radu: pletu, siju, sakupljaju odjecu i
obuCu, a kao blagajnik crvene pomoCi kupovala Je razne
potrepStine za partizane. Jednom me je zaduZHa da
podem u kupov.inu i rekla: >>Evo ti novae, kupi viSe
muSkih pulovera bez rukava i koZnih kapa sa nauSnicama. Kad zima stegne, borcima uSi najprije ozebu<<.
Vahida se svakodnevno izlagala opasnosti, ali je radila ne preZuCi pred policijorn i agentima.
Policijske premetaCine u njenoj kuCi postale su neSto svakidaSnje. Prilikom jednog pretresa, policajci su
Milieu Vranjesevic nasli bez legitimacije. Vahida ju je
uzela u zaStitu i predstavila kao svoju iznenada oboljelu rodaku.
MUNICIJA UMJESTO VUNE
U ilegalnim uslovima rada Vahida je saradivala i
sa AiSom KarabegoviC, i njih dve su mladu A:iSinu sestru, .Muberu OsmiC, anga.Zovale na razliCitim zadacima,
vodeCi raCuna o njenim godinama i sposobnostima. Taka ju je, u jesen 1941, AiSa poslala da danese >>VUllU«
od Vahide.
- Usia sam na sporedni ulaz u dje6iju sobu i sjela
na seCiju. PruZajuC:i mi korpu prekrivenu peSkirom, V ~
hida reCe: >>ZnaS Sta, Berka, avo nije samo vuna, to Je
municija za partizane, a odozgo sam s!avila .klupCak.
Berka, duSo, Cuvaj se preko mosta ,a 1 put Je dalek.
Ako se neSto desi ... « Tu je malo zastala i ubrzo dodala >> • •• aka padneS, pa ti se prospe, ne govori odakle
nosiS. Usput svrati kod Sandora, daCe ti jedne bakandZe.«
Vahida je sakupljala stare bosanske cil!me i s<:,r·
dZade da bi se domogla sredstava neophodn1h za nase
drugove u Sumi. Noeima se to na sijelima paralo, pleli
se dZemperi, Salovi, Carape ...
43
�44
U ljetnim mjesecima 1941. sekretar Mjesnog komiteta KPJ za Tuzlu bila je Jovanka Covic zuta. Nekako
u septembru su je, na ulici, prepoznali agenti i pokusali da je uhapse. Morala se odande hitno skloniti. Odjevena u zar, hitno je, partijskim vezama, prebaCena u
Banjaluku. Naredeno joj je da se onde javi Vahidi.
- Toplo me je primila i smjestila u svoju kucu. Tu
sam ostala nekoliko dana, dok mi nije obezbijeden drugi stan i dok nisam, preko Vahide, uspostav.ila vezu sa
drugom Burom Pucarom Starim i Mjesnom organizacijom KPJ. U Vahidinoj kuci, u to vr.ijeme, krile su se
Rada VranjeSeviC i DuSanka KovaCeviC i Cekale povoljan trenutak da odu na oslobodenu teritoriju.
Tih dana nismo mi bile jedine u Vahidinoj kuCi.
Svakodnevno nas je tu bilo po petoro-sestoro. Za sve
je bilo mjesta za spavanje, hrane i ostalog. Vahida nas
je umjeSno razmjestila! Za mene je pronaSla kompletnu
odjecu, od cipela do vesa, i sve sto mi je bilo potrebno
da se neupadljivo krecem po gradu.
Vahidina majka, snazna zena, po cijeli dan je bila
zauzeta spremanjem hrane za mnogobrojnu familiju i
ilegalce. Sve je to trebalo pripremiti a da stari kadija
niSta ne primijeti, sklon zamjerkama i gundanju. Ocito
je, rnedutim, da je mnogo stvari vidio, ali se pravio da
ih ne vidi.
On je bio mudar i znao je da takvo njegovo dr~anje
odbija neprijatelja od njega i njegov.jh i da na taj naCin
odgada ustaske i policijske upade u kucu, koje je intimno nasluCivao.
Vahida je prihvatila desetine i desetine nasih !judi,
omogucila im da se sklone i upute dalje.
Danas mi izgleda prosto nevjerovatno kako je to
sve moglo da se nesmetano Cini pred nosom ustaSke
policije. U Banjaluci je bilo jos takvih kuca, ali porodica kadije Maglajlica, zahvaljujuci Vahidi i njenom
uticaju, u potpunosti se angaZovala u borb.i protiv ne~
prijatelja. Sve Sto se u kuCi naSlo, bilo je na raspolaga.
nju nasem narodnooslobodilackom pokretu i ljudima
koji su se sticajem okolnosti naSH u gradu na Vrbasu.
Kad se sjecam Vahide, u uspomeni mi ozivi i lik
njene plemenite majke, kadinice, kako smo je zvali. Bila .ie to divna Zena, dobroduSna i smirena. Sve Sto je
radila, radila je mirno, bez »srkleta«. Ni traga od stra~
ha, iako se pored nas u kuCi nalazio sakriven i njen
sin, u sobi na spratu, iza vrata koja je zaklanjao veliki
ormar, a za koga mi nismo znali. Ostali njeni sinovi veC
su bili u partizanima. PriCalo se kako je kadinica na
jednom »mevludu«, pred veCim brojem prisutnih na
1
klevetu da partizani Cine zloCine, hrabro odgovorila:
»Partizani to ne rade! Moja djeca su tamo, a ani to ne
bi uCinili t«
Snagom svog odusevljenja Va~da je ma)k';!- prid<;>:
bijala i za akcije izvan kuce. Kada Je biio naJteze preCI
most na Vrbasu, kada su straZe bile pojaCane, stara
kadinica je prelazila most, noseCi pod ~ar<?~ raz!.le
predmete koji su slati na oslobodenu_ tentonJU:, Ponekad je u korpi prenosila bombe, poknvene s nesto po~
vrCa. Vahida bi joj oko struka nanizala dosta Carapa da
ih odnese na odredeno mjesto. Ide stara taka, s noge
na nogu, mirno prolazi pored ustaSa i svojim izgledom
ne izaziva sun1nju. A preCi preko Vrbasa, pored ustaSke
stra:le, bjo je pravi »kunst«.
Vahida je bila Zivahna i energiCn~, s PUJ?-O smisla
za organizaciju, nevjerovatno spn;tna 1 d.okr~Ja spr.e~na da izvr.Si povjerene zadatke. Pn tome Je blla kraJnJ~
oprezna, vodeCi raCuna da se ne desi ne.Sto nepredvldeno. SjeCam se sluCaja sa drugom DuSkom-Sloyencen1,
kako smo ga zvali. Imali su s~st~ak _u parku. Treba~o
je prenijeti neku pomku. Vah1da Je brla u zaru a on Je
drZao SeSir u ruci. DuSko se zbunio i pruZio joj ruku,
zaboravljajuCi da se Muslimanka ne rukuje. Ona se brzo
snaSla, glasno govoreCi: »Dragi efendija .. ,{{' a malo ka~
snije, obazrevSi se, tiho ga izgrdila: » •• ~i v_;ag, Sto ~:
pruZaS ruku«. I mene je jednom prekonla sto sam ]OJ
se javila u prolazu, kad to nije bilo neophodno. Sretale
smo se CeSCe i odrZavale vezu za vrijeme mag boravka
u gradu.
U banjaluckom kvartu »P:eko yrb":sa« 10. '?ktob:;>
1941. prije podne se prema SJe_5'allJU S1d~ ]~·larp~o':'Ic,
odigrala potresna drama. »Posta Je pohCIJa slucaJnO
otkrila sastanak aktivista narodnooslobodilackog pokreta i grupe domobranskih oficira, koji su hili spremni
da partizanima liferuju oruZje iz vojnog logora u tvrd~~
vi Kastel, gestapovci i ustaSe su se spremali da spn~
jece ovu akciju. Spretno su opkolili kucu. Iz zelje da
se poka:lu brZim i hrabrijim, ustaSe su zapucale pod
prozorima ranije no sto je trebalo. To je ilegalcima bilo
dovoljno da pokusaju da umaknu prema ranije utvr!fenom planu. U okrsaju je pao partizan Braco Potkonpk
koji je piStoljem i bombama branio odstupnicu. Sedmoro ilegalaca su pobjegli kroz sokake i preko malih basta.
Pola sata poslije ovog slucaja na periferiji Banjaluke, partijska organizacija u gradu bila je obavijeStena
i spremna da nam omoguCi bolji smeStaj iii vezu za
oslobodenu teritoriju.
45
�46
PrebacujuCi se od niSana do niSana u zatravljenom
muslimanskom groblju, dosla sam i do kuce Kapora.
U dvije rijei'i objasnila sam Bosi sta se desilo. Ne oklijevajuCi ni trena, ana je otiSla u grad. Ostala sam u
podrumu i cekala. Bosa se vratila sa Vahidom Magiajlic prije nego sto sam mogla i pomisliti. Obadvije su
bile pod zarovima j nisu zadrZavane od mnogobrojnih
ustaSa, agenata i policajaca koji su vrSili raciju u cijelom kvartu. Veza je funkcionisala besprijekorno.
Mada smo stanovale u neposrednoj blizini, moj
pn~i susret sa Vahidom bio je nesvakidaSnji i neuobicajen. Nosmo jedna drugoj pruzile ruku u znak upoznavanja. Nismo se ni »upitale«. Prividno bez ikakvog
uzbudenja, kratko mi je rekla: »Donijela sam ti zar.
Obuci ga i smjesta podi na ulicu. Pogrbi se, napravi se
starom prosjakinjom, drzi parce hljeba u ruci i drhti.
Ispred tebe ce iCi drug na biciklu. Kad budete izvan
ustaSke zone i .njemaCke poslednje straZe na izlazu iz
grada, on Ce ti priCi i reCi Sta treba dalje da radiS,<.
Plan je bio izvanredno smisljen. Agenti su uzbuaeno
pretraiivali svaku kuCu, baSte uz Vrbas. Nikog nisu
uspjeli i uhvatiti. Pored nas su prolazili kao poluaele
zvijeri kad tragaju za plijenom, ali na druga na biciklu
i mene, staru zgrbljenu Zenu, niko nije obraCao paZnju.
SATNIK MAJER
OTKRIVA PLANOVE USTASA
· Ustanickih mjeseci je nadomak Banjaluke djelovala Ceta za vezu preko koje je iSao cjelokupan »SaobraCaj<' sa gradom. Komandir jednog od njenih vodova,
yeijko Mi!etiC Vele, svake, Hi svake druge noCi, dolazlo
Je u Ban]aluku, sa nekim drugom iz voda. Prilikol)l
obavljanja zadataka srijetao je Vahidu - prvi put u
Bukica kuCi:
- Iznertadila me svojom neposrednoSCu i razgovorom kao da se odavno poznajemo. Interesovala se za
svakoga od poznatih drugova na osloboaenoj tedtoJCiji.
S ogorCenjem je opisivala postupke neprijatelja u nasem voljenom gradu. Tako je interesantno prii'ala da
sam je mogao sluSati nekoliko dana i noCi, a da ne
osjetim kako vrijeme prolazi, ali, to sebi nismo mogli
dozvoliti. Zurili smo svak na svoju stranu. Pokupio sam
materijal koji je Vahida donijela za .partizane. Sve je
hila rasporea:eno u posebne pakete i naznaCeno Sta kame pripada. Drugove je od ranije poznavala, znala im
je zelje, pa je tako i poklone namjenjivala. Nekima je
cak poslala i po parce butera, sto je tada bila prava
JCijetkost. Onakva kakva je bila, neposredna, plemenita, cijelim svojim biCem adana narodnooslobodilaCkom
pokretu, postala rn:i je tako bliska da sam se s njom
rastao kao sa odavno poznatim i najbliZim drugom. Od
tada je uvijek slala pakete sa napomenon1: »Vele, ovaj
podaj .. ,<(
Drugi sastanak je uslijedio u Sitarima, kod Adema
BajagiloviCa. Bilo nas je Citiri do pet u grupi. Vahida
nas je doCekala s baklav<?m i hurmaSicama. Takvo izne·
nadenje u ono doba niko drugi nije mogao prirediti.
Zeljni poslastica, jeli smo koliko smo mogli, a sto je
ostalo - ona nam ja zapakovala da pon~semo. I tada
smo izmijenili uobiCajene »poruke«. Od kuCe je donijela
i nekoliko civilnih odijela. Bio sam oduSevljen njenom
smjeloSCu i drZanje1n. Iako nije hila naoru:lana, ponaw
Sala se hladnokrvno i nimalo zbunjeno. A sve se to
odvijalo u okupiranom gradu. I Adem je potvrdio mow
je zapaZanje i ispriC:ao: »Njena aktivnost i izuzetna prodornost u prikupljanju pomoCi za partizane poznata je
svakom od nas .. ObraCala se j nekim gradclnima koji
Cak nisu bili ni simpatizeri pokreta. LiCno je traZila od
njih pomoc sve dotle dok nije uspjela u svojoj namjer.i. Jednostavno, nikoga se nije bojala.«
Rukovodstvo narodnooslobodilackog pokreta u gradu imalo je i u svakoj ustaSkoj ustanovi po nekoliko
svojih saradnika. I svaki je od njih zaduzivan da svakodnevno, vee prerna tome u kojoj ustanovi radi i Cime se bavi, iznese po ne.Sto sa radnog mjesta, preda svojoj vezi, dobije novi zadatak. Kasnije Ce Zaga UmiCeviC,
jedan od partijskih rukovodilaca u okupiranom gradu
zapisati: »Mi smo, na primjer, vrlo Siroko organizovali
svakog simpatizera da iz ustanove u kojoj radi .iznosi
hartiju, olovke i uopSte pisaCi i drugi pribor za partizane. To nismo Cinili samo zato Sto je taj mater,ijal nama bio potreban nego zato Sto je to svakog Covjeka vezivalo za pokret. Svako je znao da je neSto, pa makar i
najs:itnije, svakog dana uCinio za svoje vlastito oslobodenje«.
Mada iznoSenje kancelarij skog pribora iz ustano"Va
nije bio bezopasan posao, bilo je mnogo opasnijih, sloZenijih zadataka: gradom su, ponekad i na kolima, pre~
noSene puSke i bombe, eksploziv, djelovi vojne opreme;
sa komurristima su saradivali i satnik Majer, Slovenac,
zatim grupa domobranskih podoficira i oficira iz logora »Vrbas'' i iz avijatiCarskog garnizona u Zalu:Zanima.
Satnik Majer je, recimo, viSe puta, po zadacima koje
47
�48
je dobijao od rukovodilaca NOP-a u gradu, odlazio na
oslobodenu teritoriju, noseCi sa sobom i planove neprijatelja za napad na partizanske jedinice. Nosio je i bornbe i municiju i predavao to partizanskim Stabovima, a
pomagao je i prilikom napada partizana na domobran·
sku satniju u Vrbanji, davSi prethodno vaZne informaaije.
U gradu se u svakom kvartu, u svakoj ulici, u kuCama pouzdanih ljudi, nalazilo skladiSte oruZja, hrane,
opreme. To je iznoseno van grada, do partizanskih veza, ili dijeljeno porodicama Ciji su se hranioci nalazili
u partizanskim jedinicama Sirom Bosanske krajine. Oko
toga su se naroCito anga.Zovali aktivi mladih radnika.
Mladi radnici, naroCito ani iz Gornjeg Sehera, organizovali su i prebacivanje ilegalaca iz grada na slobodnu
teritoriju, odnosno uvod:enje u grad, smjeStanje po kucama i lijecenje ranjenih partizana. Iz Banjaluke je
svakodnevno odlazilo i po nekoliko mladica i djevoja·
ka u partizane, ali uvijek sa propusnicom rukovodioca
partijske organizacije koja se morala aktivnoSCu zaslui;iti jer je bila dokaz zrelosti, spremnosti za borbu. Oni
koji su bili jos premladi iii nedovoljno fizicki razvijeni
protestvovali su Sto im se ne omoguCava da se bore.
Grupi djevojaka koje su zarko zeljele da idu u borbu
postavljen je uslov: zavrSite sanitetski kurs. One su ta~
kav kurs organizovale, dale se na uCenje i u rekordnom
vremenu ga zavrSile- sarno da bi Sto prije poSle u partizane, stupile u borbu. Odlazak medu »prave ~orce«,
kako je to znala da kaze, bila je i Vahidina velika zelja,
ali je po odluci Partije, morala jos ostati u gradu, sto
je disciplinovano prihvatila.
Aktiv.i skojevaca po Skolama taka su organizovani
da su jedni slusali vijesti iz zabranjenih radio-aparata,
drugi to kucali na maSinama, treCi umnoZavali, Cetvrti
rasturali preko odredenih veza po gradu.
»CRNA KUCA« POSTAJE PREUSKA
Banjalucani su duboko vjerovali u snagu NOP-a,
ucestvovali u njemu, pomagali ga. Cak je .i jedan neuspjeh, kada su ustaSe na ulici zaplijenile kola puna oruZja, bio povod da se n narodu prica .i prepricava kako
su zaplijenjena ne samo jedna vee nekoliko kola, kako
je na njima bilo i topova. Toga dana Zaga Umieevie je,
putujuCi, preruSena, autobusom iz Gornjeg Sehera, koga su, zajedno sa »Petim kvartom« .1 prijatelji i neprijate-
lji zvaii »Mala Moskva{<, Cula i ovakvo, g1asn6, rezonovanje: »Partizanima se niSta ne rno:le kada oni irnaju tako jaku podrsku u gradu u kome su ustase, a sta je tek
onda tamo i kakva je njihova snaga i uticaj tamo u
Surni, gdje neposredno djeluju«.
OdluC.nost na borbu i otpor svim snagama i sred~
stvima Banjaluke podrazumijevala je ogromne rizike,
opasnosti, zrtve. Jer neprijatelj je bio dobro organizovan, lukav, uporan da likvidira ilegalni pokret, veoma
brojan. Vee na pocetku jeseni 1941. na svakih 20 BanjaluC.ana bio je jedan njemaC.ki vojnik, ustaSa, domobran,
zandarm, placeni dousnik ...
Prijeki sud je svakodnevno ka.Znjavao one kojl »bilo na koji nacin ugrozavaju opstanak NDH«.
Zatvori »Crna kuCa«, »KaStel«, »Sokolski dam<< i
zgrada zemaljske banke svakodnevno se pune; a transporti interniraca odlaze prema Staroj GradiSki, ka
Pagu. U »Crnoj kuCi«, »kapaciteta« 150 zatvorenika, natrpano je 276 Banjalucana.
Vjesala su osvitala i du:Z aleja pored Vrbasa. Strijeljanje talaca vrseno je pred »publikom« - da bi opomenuli, uplaSili. Unaprijed je utvrdena »cijena« za jednog ubijenog: za vojnik~ 10, za podoficira 20, za oficira
50 strijeljanih...
Vojne vlasti u gradu, suoCene sa svakodnevnim akcijama partizana i ilegalaca i uplaSene od. njihovih napada, pokuSavaju da mobiliSu »dobrovoljaCke jedinice
za odbranu Banje Luke od komunistiCkih bandi«; od
400 pozvanih odazvali su se jedva 20, i to, kako vrhpvno
oruZniCko zapovjedniStvo izvjeStava, »uglavnom bezpo.
sleni i gradski oloS«, Cime je i ta akcija neprijatelja,
aktivnoscu NOP-a, paralisana. Organizacija NOR-a, pale,
1ima svoje ilegalne jedinice sa viSe od 80 boraca, Ciji je
zadatak da stupe u borbu ako dode do napada partizana na grad. Postoje i grupe koje noCu, na osnovi pre·
sude, likvidiraju pojedlne krvnike, opon1injuCi i tin1e
druge izdajnike.
Ustaska vlast jedan broj gradana, Pavelieu sve manje naklonjenih, poziva na »vojnu obuku«, u domobranske jedinice, dok im clanovi Partije i Skoja preporuCuju dva izlaza - i1i prebacivanje u partizane, ili poviacenje u ilegalu, sto dobar dio prihvata kao razlozno
reSenje.
Na pokusaj ustaske vlasti da od gradana prikupl
»dobrovoljne{c priloge za finansiranje nekih svojih »dobrotvornih« akcija, ilegalci pokreCu svoju akciju prikupljanja priloga i skupljaju i tri puta veCi iznos od
4 Vahida MaglajniC
49
�so
ustaskih desetak hiljada kuna priloga dobivenih od samo nekoliko visih Cinovnika uplasenih za svoje polozaje.
U Gornji Seher i »Peti kvart« usta.Ska noga ne smije nocu zakoraCiti, dok se tuda bezbjedno krecu partizanske patrole koje stiZu sa Ponira i StarCevice, obezbjeduju izvlacenje materijala, kaznjavaju saradnike ustaSa u drugim dijelovima grada. I ne samo periferija i
neke ulice, vee sav prostor grada, sem najuZeg i dobra
osvjetljenog centra, obnoC je nepristupaCan za ustaSe.
Zbog toga sluzba ustaske nadzorne sluibe, nekako sredinom jeseni, priznaje u svom izvjeStaju da je u obracunu sa ilegalnim pokretkom NOP-a u Banjaluci nemoCna i da, i poslije preduzimanja svih mjera i hap.Senja, partijska organizacija u gradu )>radi savrSeno i nadalje kao sat«.
SuoCeni sa najSir.im- otporom BanjaluCana, 8. novembra su se kod ustaskog stozernika okupili predstavnici vojne i gradanske vlasti u gradu. Tad je donijeto
niz konkretnih odluka za borbu protiv NOP-a u gradu j
u njegovoj okolini. Trebalo je da te odluke za stanovni.Stvo ostanu tajna. Medutim, samo poslije dva dana one
su objelodanjene u proglasu Okruznog komiteta KPJ.
u kojem se ukazuje na zloCine ustaSke vlasti i stanovniStvo poziva na joS organizovanijJ otpor. Partijsko rukovodstvo upozorava na opasnost od lozinke ustaSke
vlasti(( »Poslije Srba i Jevreja dolaze na red Muslimani((
i ))Najprije treba svr.Siti s jednima, pa onda sa drugima«, a onda, radi informacije stanovniStvu o namjerama neprijatelja, doslovno objavljuje odluke usvojene
na navedenoj sjednici ustaSkih glaveSina, medu koj:ima
su bile da se zabrani kretanje gradom pod zarom, da se
na izlazima grada pooStri kontrola izno.Senja soli, gasa
i duvana; da se poveCaju nagrade douSnicima; poveCa
broj uhapSenih talaca Cijdm Ce se zatvaranjem i naroCito, hapSenjem, oslabiti »s:riage komunista« ...
Partijsko rukovodstvo banjaluckog okmga zavrsava proglas apelom »BraCi Muslimanilna, brad Hrvatima
i ostalim poStenim gradanima, da zajedniCkim snagama
osujete paklene namjere ustaskih i okupatorskih vlasti«, kao i sa Cetiri parole, od koji je prva: »Da :live sloga
i jedinStvo svih naroda Bosanske kraj:ine((,
Jedan od izraza pravog raspoloZenja BanjaluCana u
tako teskoj i slozenoj situaciji hila je i rezolucija gru.
pe uglednih Muslimana, upuCena dvojici ministara muslimanskog por.ijekla u Pavelicevoj vladi. Potpisnici, medu kojima i viSe onih koj:i su ustaSama vee hili poznati
kao simpatizeri NOP-a, oStro su osudivali ustaSke zlo-
Cine u Bosanskoj krajini. Oni naglaSavaju da Muslimani, jos od pocetka uspostavljanja NDH, s najvecom zabrinutoSCu gledaju »kako su neke ustaSe i drugi odgovorni i neodgovorni faktori Cinili najgrublje gre.Ske, pa
i zloCine. Najelementarnija prava Covjeka gaZena su bez
ikakvih skrupula. Sigurnost zivota i imetka, sloboda
vjere i savjesti prestali su da vaZe za veliki dio naroda
ov.ih krajeva.
Ubijanje svecenika i drugih prvaka bez suda i presude, strijeljanje i mrcvarenje u gomilama Cesto pos~e
nevinih ljudi, :lena, pa i djece, gonjenje u mas~ma IZ
kuce i iz postelje citavih porodica s rokom od Jednog
do dva sata za spremanje, te njihovo deportiranje u nepoznate krajeve; prisvajanje i pljaCkanje njihove imovine, te siljenje na prelazak u katoliCku vjeru - sve su
to Cinjenice koje su zaprepastile svakog iistinitog Covjeka i koje su i na nas, Muslimane ovih krajeva, djelovale najnezgodnije ...
U naSoj burnoj proSlosti mi se nismo ni pod najte·
Zim prilikama sluiili ovakvim sredstv.ima, i to ne samo
zato Sto nam brani ISLAM, ve6 :i zato Sto smo vazda vjerovali i Sto vjerujerno da ovakve metode dovode do ruSenja javnog mira i reda u svakoj drZavi i ugroZavaju njezin opstanak. Mi sn1atramo da se ovakva nasilja. ne bi
smjela vr.Siti niti nad najgorim neprijateljem, jer za
avo Sto se u nas radilo sumnjamo da bi se moglo naCi
primjera u povijesti bilo kojeg naroda ...
<(
NIKOGA NIJE IZDALA
To je vee bilo vrijeme kada je i Vahida hila u
»Crnoj kuCi«. Ona je uhap.Sena 11. oktobra u jutro i
strpana u »Crnu kuCu« gdje se odranije nalazio, zatvoren, njen brat Osman. Ranije, dok je hila na slobodi,
Vabida je svakodnevno slala hranu za brata i 15 drugova zatoCenih u njegovoj sobi. NajCeSCe je to bio kuvani krompir i meso. »Slala nam je, dobra se sjeCan1,
i Casopis »Mirjam({, kojeg je vje:Sto koristila. Neka slova, naime, ovlaS je precrtavala a mi smo redali na odgovarajuCi naCin i dobivali informacije o situacij,i u
gradu. Rahmija Kadenic, Tutek, i ja sastavljali smo informacije. U bojazni da neko od provokatora nije ubaCen medu nas, informacije smo potajno prenosili san1o
anima u koje smo imali puna povjerenje... «
Jednom je uspjela i da dode do brata Osmana, porazgovara sa nj.im. Ali i ona je ubrzo uhap.Sena. Odmah
••
51
�52
su je premlatili i bacili u sobicu u kojoj se tiskalo desetak Zena. U mraku se niSta nije vidjelo, a ustajali
vazdub i memla su gusili. Prvo sto je pozeljela da ucini
bilo je - da ohrabri drugarice oko sebe:
- Ne mogu oni nama niSta. Zatvaraju, muce, ubijaju. Ubice stotine, a hiljade ce ustati na otpor. Osve·
ticemo svaki uzdah, svaku kap krvi! Slusajte kako naSi pucaju! Bli.Ze su nego Sto mi i slutimo ...
Ustase su po drzanju zatvorenica primjetili da ih
je Vahida okruzila, pa su je odmah prebacile na prvi
sprat.
Dok je hila u samici, u susjednoj celiji je tamnovao
Safet Fejzic. Tako je bio jedan od svjedoka da se Vahida, pred krvnikom Bogojevskim, prije rata sefom agenata a sada jednim od rukovodilaca zloglasne ustaske
nadzorne sluZbe, ne samo drZala hrabro vee i ispoljila
vanrednu snalailjivost. »Kada je jedna djevojka pocela
pricati o omladinskoj organizaciji preko Vrbasa, Vahida mi nekako uspjela reCi, u prolazu na hodniku, da bi
toj djevojci trebalo nekako zaprJjetiti da dalje ne govori o ilegalnom radu. Ne CekajuCi naSu inicijativu Vahida je ubrzo poCela simulirati bolove u stomaku, fako
da su se oko njene Cetije zaCas okupili ustaSki agent.i.
IskoristivSi kratkotrajnu odsutnost agenata, zatvorenilc BoZo Radman, omladinski rukovodilac :iz Budiaka, preSao je u Celiju one djevojke, opomenuo je zbooneopreznog drZanja i ana je »Zatvorila usta«.
o
Jednog dana ustaski istrazitelj Bogojevski zaprijeti nam da Ce nas poubijati aka mu ne kaZemo ko je razgovarao sa onom djevojkom. Svi smo, naravno kazali
da niSta ne znamo. U stvari, za to smo znali sa~o Vahida, BoZo i ja.((
Jednom ju je usta.Sa sprovodio u nus prostorije, au
isto vrijeme je, igrom sluCaja, u mu.Sld WC doveden,
kako je to zabilje~ila Temka Alibegovic, i Sasa Bole.
»V meduvremenu su usta.Se nekud odazvane a Vahida
j e to iskoris_tila da razgovara sa SaSom.
'
. Ispricala je da je stalno saslusavaju, da nije nista
pnznala. »Ako, Sa.Sa, prije izadeS, reci svima da se ne
boje, jer necu nikoga otkriti. Neka i dalje slobodno
rade«.
SluCajno se sa Vahidom, na zatvorskom hodniku,
srela i Zumra C:ejvan. Ustasa koji je Vahidu sprovodio
na sasluSanje zastao je da progovori pokoju sa kolegon1,
taka da su njih dvije, saborci iz viSe akcija na ulicama
rodnog grada i sada obje zatoCenice )>Crne kuCe«, osta.
le same. »Rekla mi je da nista ne priznajem, da je to
najbolji nacin drzanja pred neprijateljem. Potuzila mi
se da je mnogo terete i vjerovala da Ce se nekako izvuCi«.
U zatvoru se, zajedno sa Vahidom, nalazio i Jusuf
Selman. On je bio u samici, a Vahida, za kraCe vrijeme,
iznad njega, u sobi koja je nosila broj 16. Koristili s:1
svaki tren da se, kada ih sprovode, porazgovore, podmtCujuCi svoje Cuvare i govore6i im da su njih dvije bliski rodaci. »U toku naSih razgovora, koji su trajali i
po 2 do 3 minuta, Vahida mi je ispricala da joj je donijeta posteljina i jos neke potrepstine i da je s njom
zatvorenica Danica MariC u koju ima povjerenja. IspriCala mi je i ko je tereti, istiCuCi da_je svjesna da je za
nju jedini .izlaz bjekstvo iz zatvora. Koristila je svaku
priliku da obavijesti partijsku organizaciju u Banjaluci da je spremna da pobjegne i trazila da joj se pomogne. Odlazak u Higijenski zavod, na previjanje, ona je
iskoristila da uspostavi kontakt sa Razijom BiSCeviC i
dr Margitom Horli i preko njih poruci da zeli pobjeci
iz zatvora, i to .Sto prije. I svojin1a kod kuCe je porucila da namjerava pobjeCi i trazila da joj pomognu. Misao o bjekstvu nikad je nije napustala i svakodnevno se
pripremala. NajviSe je raCunala na skok kroz prozor.
Daske kojima je bio zakovan prozor celije postepeno
je odvaljivala, da ih sto lakse i sto brie odbaci, Cim se
ukaZe prilika za bjekstvo«.
SKOK KROZ PROZOR- U SLOBODU
TreCeg decembra u >}Crnu kuCU<c je dovedena i Danica Marie, komunistkinja koja je u Banjaluku, na ilegalni rad i po zadatku Partije, dosla prije nepun mjesec dana. Radila je i saradivala 'sa komunistima i njihovim saradnicima, slu.SajuCi pDiCe o Vahidijinoj hrabrosti, nesebiCnosti, snalaZljivosti. Toga jutra su je, pred
hotelom »Palas«, prepoznale neke ustaSe iz Bosanskog
Grahova i odmah je odvele u zatvor. Tu se naSla u sobi sa Havkom SaraC koja joj je rekla da se u samici, u
podrumu, nalazi Vahida, da je ustase muce i smatraju
teskim politickim krivcem. To su bas hili dani kada je
viSe uglednih i uticajnih Muslimana iz Banjaluke intervenisalo kod usta.Sa da se Vahida iz samice prebaci
na sprat, u sobicu, gdje su uslovi bili nesto snosljiviji.
Napokon, intervencijom, naroCito Ismete DemiroviC,
uspjelo se i njih dvije, Vahida i Danica, naSle su se na
spratu, u istoj sobi. Tu je pocelo njihovo drugovanje.
�.
'f y'i'i..\'ii'ft.U.\::%.
ro~:.
1-,
..,·;
;;
-' \
....
:.·"a,···~""~~t
54
»Y
ahida j~. bila sva. i~muCena! oteCenih _nogu i lica, isPIJena, bhjeda, vehkih modnh podocnJaka, zavijenog
vrata - sto su bile posljedica ustaskog mucenja.
Odmah smo se sprijatelji!e i zajedno provele nesto
oko ,?':anaest d~na. Vahida je bila. svjesna tezine svog
polozaJa, ah niJednog momenta msam osjetila da se
demoralisala. Do kraja je ostala energiCna i vedra. PredloZila je da bjeZimo, jer su nam ustaSe stavile do znanja da Cerna biti upuCene u Zagreb, na PrJjeki ustaSki
s~d. Ta?a mi je priznala da se joS u samici bavila miSl]u o bjekstvu, ali da je to bilo neizyodljivo. Iz zatvorske ·Sobe, medutim, to je bilo IakSe izvesti. ZajedniCki
smo se pocele. pripremati da pobjegnemo iz kandzi
smrt~. Vah1da Je u tome pokazala izvanrednu snalazlji·
vost 1 hrabrost. Dobro je proucila polozaj zatvora i stranu na koju treba bjezati.
Nasa celija, nekadasnja kuhinja jednog od stanova
GruberoviCa kuCe, imala je samo jedan prozor, okrenut
prc~~a l!~taSkom dvor~Stu. Vrata ostave i prozor prerna
bash bi1i su zakpvan1 da~karna. Vahida je uporno, iz
dana u dan, prsttma raskhmavala eksere na zakovanim
vratima, ?ok ih nije podesila da se Iako mogu iSCupati.
9 .olabvlJe'.'e .~ksere u vratima je vjesala dijelove odjece da pnknJe tragove.. . Poslije su njeni utrnuLi i
pomodreli prsti nastavili da klimaju i izvlaCe eksere iz
~akovanog prozora ostave, naSe jedine nade. Zatim smo
cekale pravd trenutak. On je, najzad dosao ...
Vahida je doznala da 22. decembra treba da je sprovedu u Zagn;b, !'-a Prije~i sud, gdje je od ustaske »prav9-e<, mog~a ocek~va~~ J:dino smrt. A njoj se taka joS Ziv~
Jelo, bori!o. NaJpnJe Je, preko Teufika Maglajlica Tose
odluCnog kmnuniste i pouzdanog borca, poslala ovaka~
plan bjekstva: odredenog dana, kada je budu sprovodi·
1i na Prijeki sud u Zagreb, traiila je da istim vozom krene grupa omladinaca i na stanici u Omarskoj izazove
metez i paniku. Vahida bi tada pokusala da pobjeane.
Medutim, stab Drugog krajiskog (Kozarskog) naroduo.
oslobodilackog partizanskog odreda je odgovorio da je
t'?, i pored najbolje Zelje, nemoguCno dzvesti, pa se Va~
h1da akrenula drugim svojim planovima. A svi su vjero~
vali da se Vahida neCe predati, svi su Zeljeli da umakne
ustaSkoj »pravdi«. Teufik je, mo.Zda viSe od ikog, vjerovao da Ce Vahida u tome uspjeti, jer je znao da ona ne
mo.Ze izgubiti prisustvo duha. Znao je da je uspostavila
vezu sa svojim saradnici.n1a u -Higijenskom zavodu. Iz.
mucenu, odveli su je ljekam, gdje je uspjela da, kriSom,
porazgovara sa Trkuljom i prenese mu zadatke koje
ona nije stigla da izvrSi - da organizuje grupe u nekin1
,,
~~
· "k ama. N a1me, ana JC raniJC, a d ses t re
.
ustanavama 1 s o1
Munibe, dobila jastuk i djelove odjece. Cak su dozvolili da joj, s vremena na vrijeme, dadaju i sestrino dije~
te. Bila je to Vahidina zelja koju je umjela da iskoristi.
Stavljala je malisanu pisamce u odjecu i tako smo danima saobraCali. Na njen zahtjev, donosili smo joj mo~
sure sa malo namotanog konca. U mosur bi utisnula ceduljicu i dobacila ga jednoj nasoj komsinki, Jevrejki. Cim
bih ugledala tu zenu kako sa bokalom ide u nase dvoriste, i ja bih uzimala augum i polazila na pumpu. ToceCi vodu, spretno mi je uruCivala Vahidina minijaturna
p:isma.
JoS jedna starija Zena iz komSiluka bila nam je »poStar«. Dok je razastirala rublje u dvoriStu pored zatvorskih zidova, Vahida joj se javljala sa podrumskog prozora samice, dobacivala joj pisamce, takode utisnuto u
mosur. Od tada je starica, razastimCi veS, pjevala i
pjesmom prenosila naS odgovor Vahidi.
Kad god su je vodili u bolnicu na previjanje, ostavljala nam je znak - bijelu krpu - objesenu o prozor.
Bila je to jedhia prilika da je neko od nas vidi. Izlazila
sam tada, u zaru, na ulici da je ugledam. S naporom je
hodala, sva pogurena. UstaSe su joj vrelu vodu bile pro~
sule medu noge. I tada je naSla snage da mi neprimjetno
mahne rukom koja je bila sva crna, jer joj je agent divljacki prilupio vrata preko prstiju.
Ceduljicom je zamoJila da 20. decembra, u snbotu,
u odredeno vrijeme saCekam s fijakerom na mostiCu iz~
nad Crkvene, u blizini zatvora. TraZila je da ponesem
zar za Danicu MariC jer je ona imala zar u kome je uhap~
sena. Na sve je rn.islila. Kao signal, u slucaju da je sve u
redu, predvidila je da se sagne1n i veZem cipelu.
Iako je bilo sve pripremljeno, fijaker nije iziSao.
Javljeno nam je, u meduvre~menu, da Ce a~en~ ,Pater~o:
ster u ponedeljak uz pomoc, Ismete Demuov1c, pustiti
zatvorenike, pa i Vahidu. Ali, Vahida nije cekala da je
Paternoster oslobodi, jer mu nije vjerovala, nego je u
nedelju uvece iskoristila prvu pogodnu priliku i pobjegla.
Nocu nod Vahidinog odvodenja na Prijeki sud, sjeCa se Danica Ma:dC, ustaSe su slavile neki svoj praznik,
Cime je i budnost stra.Za umanjena. »Dok je ustaSki stra~
Zar Setao s druge strane zgrade, Vahida je uklonila das~
ke s prozora ostave, pogledala okolo i napolje izbacila
jastuk. Posto niko nije primjetio pad jastuka, Vahida
je prva skoCila, dr.ZeCi torbu u ruci, a za njom i ja. Potrcale smo, preskocile neke tarabe i zadiliane stigle do
rjecice Crkvene. Snijeg je gusto padao i zasipao nase
55
�tra~ove. Prelazile smo skoro zaledenu rje6icu i bjezale
da!Je, preko basta koje je Vahida odlicno poznavala. Odzedno~ sam primjetila da sam bosa, da su moje raskva~
se:'':'. Cipele ost~Ie negdje u snijegu. Vabida je bila snalazlJIVIJa pa .se 1zula i sa C:ipelama u ruci pregazila vodu.
Prt:.morene. 1 ozeble dot.rcale smo pod prozore njezine
kuce. >~PobJt::gle s~o, daJte brzo zarova da idemo dalje!<{
- pov.1kala Je zad1hana Vahida ,iznenactenim ukuCanima.
Brzo sm~ s;. presvukle i nastavile kroz grad, s naporom
?Spo~~V~JUC:I korake da ne izazovemo sumnju. Opasnost
Je pnJetiia Iza svakog ugla. Nesta ubrzanije smo prosle
pored tvrdave Kastel, jakog neprijateljskog uporista
ome~enog visokim zidom koji se izdizao nad smaragdn~
zelen1m Vrbasom :i izazvao neku Cundu jezu. Uzbudeno
smo proSle pored pojaCane ustaSko-njemaCke straZe na
mostu preko Vrbasa. Poslije smo sigurnije prodl1Zile ma~je osvetljei_Jim ulicama prema Gornjem Seheru. Isle vecent sm.o stigle u kuCu aktiviste Dalke HalimiCa, koga
smo obJe poznavale. Kad nas je ugledao, on se ocevidno
uplaSi~. U kuCi je bilo mnogo Zena, jer mu je supruga
~Ila pn porodaju. Odmab nas je smjestio u stalu. Saop·
56 sti!~- smo mu da moramo Sto prije na oslobodenu teritOflJU., ,<(
To.:'edeljno-:-;ce i';' j~s ~zbudljivije b_ilo za porodi·
';U k;ad!JC MaglaJhca. Sjed.Jeli su, uzbudem, i cutali. Po.
sto Je d~bro pao mrak neko je, kako se sjeca Muniba,
ubrzano 1 snazno zalupao na prozor. ZaCusmo ))Vahidal«
!3~at ~edz~b je ';lgleda~ njih dvije, a ja sam zgrabila z~r
I IZk!Jela IZ kuc.e .. SmJ-;sta smo se ~klonile u susjedno
~v~:mste da pamci ?bucemo zar. S!Japkala je i ja sam
]OJ dala svoJe papuce s nogu.
_ U dvorls.t_u. se slu~a~no nasao. nas sus jed Ibrahim,
b~stovan. kop Je sve VIdiO. Zamohla sam ga da ide iza
n]ih, kako bi n~s mo¥ao obavijestiti jesu li presle preko
r;r:osta .. V::Juda Je . . Posla trotoarom s jedne strane, noseCl. SVOJU zutu koznu torbu, a Danica drugom stranom
uhce.
.
Izinicaie·-~u gradom, ispred same poJicijske stanice,
1 zamalde_u z_Imsku noc., U strahu od potjere, nastojali
sm~-~ da zametnemo trag koji je po snijegu vodio ispod
nasi~ prozora. Mlada braca Nedzib i A1ija izletjeli su poluodJeveni napolje i trCeCi oko kuCe, kroz susjedne baSte, stresa1i smijeg sa grana.
Ta noc hila je duga, nikad da svane. Nismo znali
Sta se dogacta s one strane Vrbasa. Smirili smo se tek
sjutradan rano, kada nam je dosla Nazifa Hadziisakovic
i majci ispricala da su Vahida i Danica izmakle potjeri.
NAPONIRUMEBU PARTIZANIMA
'
Po Vahidu i Danicu u okupirani grad je dosao ko·
mandir voda za vezu Veljko Miletic V':'le. Trebalo je da
ih izvede do partizanske Cete na Pon1ru. Sa nestrplJe.
njem su ga oCekivale, jer je svaki m:inut u uslovima u
kojima su se one nalazile mogao biti koban.
- SpremajuCi se da krene, Vahida je, izmedu ostalog, rekla »Mnogo sam debela, kako Ii ce mi stajati pan·
talone?(< »Zato je Iako, gore kilogrami brzo spadaju« dodao sam. Vahida je jahala osedlanog konja kao da je
i u tome imala nekakvo :iskustvo. I tiho je pjevuSila:
»Dimitrove, sabljo britka, pobjedniCe sviju bitka<e. Nisam mnogo znao o sekretaru KomunistiCke internacionale Georgi Dimitrovu, pa sam molio Vahidu da mi Sto
viSe priCa o njemu. Ona mi je, pored ostalog, priCala i o
procesu u Lajpcigu, na kame se Dimitrov komunistiCki
dr:lao.
Kad smo sreli naSe stra.Ze i dali znak raspoznavanja,
Vahida je sva ustreptala rekla: »Prvi put sam vidjela na.
Seg vojnika, osjeCam se kao u drugoj dr.Zavi.<< Logar je
hi ona Kabajkovcu, kod kuce Dusana Hajdara. Kad smo
uSli u kuCu, Vahida se prvo obratila djeci i neSto im dala. Nisam vidio Sta, ali su se djeca veoma obradovala i
poslije njenog odlaska cesto su pitala: »Gdje je ana ve·
lika tetka, kad ce opel doci ?«
U na.Sem logoru smo veCerali. Za vrijeme veCere Va.
hida nam je priCala o zakletvi nad Lenjinovim odro1n.
Od nje sam prvi put cuo za sovjetske vade Kalinjin~,
Ord.Zonikidzea, Kirova, VoroSilova, TimoSenka, Budonlja... Zao mi je bilo Sto smo, poslije veCere, rnorali nasta..
viti put. Zelia sam da je dugo slusam. PriCala je osjecajno, za to birala pogodan momenat i gledala koga ima
pred sobom.
Na putu za Ponir Vahida je pjevala: »Na tri fronta
tri mar.Sala- sva tri protiv kapitala.« Dva dana je boravila na Poniru i produZila na Cemernicu.
Logar na Cemernici nalazio se usred i=iume, u brvnarama. Tu su hili stab jedinice, bolnica. Vahida je stigla
pred kraj decembra, u vrijeme kada je ishrana bila kraj.
nje oskudna, a soli nije bilo ni za lijeka. Cak su i ranje·
nici i bolesnici jeli hljeb od zobenog braSna, a »kukuruza« je bila prava poslastica. »Sve Sto bi naSe jedinice
zaplijenile<( - sjeCa se Jovanka CoviC 2:uta, koja je iz
Banjaluke ovdje stigla dva mjeseca ranije- »davalo se,
po pravilu, ranjenicima u bolnici. A pomoc koja je stiza.
57
�la iz Banjaluke i ostalih mjesta, iSla je preko »veza« dalje, preko nasih isturenih jedinica. Jasno, dok bi to doSlo do nas, Cesto je nedostajalo mnogo stvari, a pomoC
ponekad nije ni stizala. Kada je Vahida stigla, javili su
narn da cemo dobiti paket sa tahan-halvom. Ali, od toga nije bilo niSta. Neko se usput osladio. Na1na Zao, a
pomalo smo bili i ljuti na drugove koji su halvu pojeli.
Vahida nas je gledala, sva zapanjena, i rekla: »Drugo\li,
sasvim je svejedno ko se osladio«. Mi smo tada stalno
govorili o hrani. To su b:ili prvi mjeseci u partizanima i
gladovanje smo priliCno teSko podnosili.«
NOVOGODIISNJA NOC
58
Vahidi su se svi obradovali, a najviSe stari znanci i saborci iz predratnih dana. Nije ni cudno; to je bilo vrijeme kada su banjalucki komunisti i skojevci, jedan po
jedan, nestajali u ustaSkim policijskim zatvorima i logorima smrti, pa je utoliko i radost drugova koji su se borili na slobodnoj teritoriji bila veca kada bi se neko iscupao iz kandzi nepvijatelja, kakav je bio slucaj sa Vahidom. Jedan od onih koji su je bratski docekali bio je
banjalucki komunista Slavko Odic. Sreli su se, izgrlili.
>>I kao Sto to uvijek biva u takvim situacijama, mi smo
se interesovali za pojedinosti o njoj i njenom bijegu, o
situaciji u gradu, o drugovima koji su ostali da nastave
s radom i borbom, o drugovima koji su u zatvoru, a ana
se, opet, interesovala o svemu Sto je znaCilo novi Zivot
na partizanskoj teritoili.ji i za drugove koji su izaSii iz
Banjaluke u partizanske jedinice. Na njenom, uvijek
vedrom i raspjevanom izrazu lica, nije bilo tragova teS~
kih zatvorskih dana, a njene okrugle, Zive i vesele oCi
kao da su htjele da kazu: to sto je sa mnom bilo, nije
vaZno. Tu sam, sad sam s varna! Gledajmo naprijed!
Da - naprijed! Vahida je uvijek gledala naprijed.
Nije dozvoljavala da ana, njen licni udes, bude glavna
tema.
»Izbacile smo kroz prozor jastuke, na njih iskoCile
iz zatvorske sobe i pobjegle.<(
To je bilo sve sto sam od Vahide cuo o hijegu iz
ustaSkog zatvora ...«
U partizanskom logoru na Cemernici zatekla je i Sidu MarjanoviC. Stigla je, sjeca se Sida, usred zime, po
snijegu celcu - u suknji i gojzericama. »N:ije stigla da
ponese sve ono Sto je mjesecima briZljivo spremala. Sarno dva dana ranije pobjegla je iz ustaskog zatvora. Bli-
jeda i umorna, izgledala mi je mnogo slabija nego u oktobru, kad sam je prvi put vidjela. Zatvor je ucinio svoje. I n1ada Zeljne da joj postavimo pregrSt pitanja, pustiIe smo je da se odmori i naspava drukCij.im snom od
onog u zatvoru. Sutradan je traZila da radi, ali joj nismo dale, govoreCi: »Mi Cemo oko ranjenika, a ti priCaj
Sta ima u Banjaluci«. Mara, Nada, Zorica, DuSanka, ja i
cijela naSa drvena bajta, koju smo zvali )Jolnicom, slusali smo gnjevnu Vahidu. A ona je pricala o nepoko!eblj,ivom dr:lanju komunista u zatvorima, o zloglasnim
sredstvima muCenja ,o svom smjelom bijegu iz samice ...
Novu 1942. godinu provele smo sve zajedno. U zelji
da prijatno iznenadimo ranjenike i drugove na frontu,
grupa Banjalucana je pripremila skroman program. Nisu nas zaboravili ni drugovi koji su Cuvali straZe na Poniru, Karanovcu, BoCcu. Uputili su nam mnogo dobrih
zelja, nekoliko paklica duvana, kutija cigareta, nesto
braSna i SeCera.
Organizatori novogodiSnje proslave hile su Mara Mitrov i Vahida Maglajlic. One su odlucile: do ponoCi pjesma, a taCna u 24 sata d:ijeliC.e se svima lipov Caj. Dakle,
iza programa i mL bolniCarke, dobiCemo poslasticu kakvu inaCe nismo sebi mogle ranije dozvoliti: poSeCereni
lipov Caj. »VeCeras je ovo izuzetak - rekle su Vahida i
Mara. Vahida nas je povremeno prozivala da otpjevamo
neku pjesmu i neSto odrecitujemo, a onda nas je slu:lila.
Jedna drugarica je sipala caj, a Vahida- secer, odmjeravajuCi svakom po kaSiCicu. Znala je da pijemo viSe
gorak nego sladak caj. Atmosfera novogodisnjeg slavlja,
optimistiCko raspolo.Zenje, pjesma i vjera da Ce se naredna Nova godina doCekati u gradu, to je taka Zivo i jedinstveno strujalo bajtom ... «
SEKRETAR PARTIJSKE CELIJE
U SKENDER-VAKUFU
U novu, ratnu 1942. ulazilo se ne samo sa novim nadama, veC i novim pobjedama. Sem ostalog, prOSirena je
slobodna teritorija, sto je poboljsalo vojno-politicku situaciju, ali i zahtijevalo da se snage rasporeduju na Siri
front, da se viSe radi na samom terenq. A kako je drugarica - oCvrslih komunista i iskusnih politiCkih radnika u bolnici na Cemernici, prema procjeni partijskog
i vojnog rukovodstva, bilo previSe, to je ta planina vee
prvih dana januara postala raskrSCe njoihovih ratnih puteva. Vahida Maglajlic i Jovanka coviC zuta zaputile su
59
�60
se u tek oslobodeni Skender-Vakuf, Nada Maiar i Ankica
Bubic u odred ciji je stab bio u Ribniku, Sida MarjanoviC na ManjaCu ...
. Prije nego sto je krenula, Vabida nije zaboravila
SVOJe drugove: mnogima je poneSto poklonila, svima
zaZeljela ratnu sreCu, a Veli, komandiru voda za vezu
~~ Banjalukom, saborc~ iz .'?kupiranog _grada koji ju je
1 1zveo na slobodnu tentonJU, poslala Je po drugovima
paketic, sa ceduljicom na kojoj je pisalo: »Druze Vele,
poSto se ti izlaZeS raznim teSkim situacijama Saljem ti
topli veS; Cuvaj se da ne ozebeS<{,
'
Skender-Vakuf, mjestasce ispod obronaka Cemernice, ~eprijateljeva posada je napustila bojeCi se napada
partlzana. Onam~ su pohitali st~b J?artizanskog bataljo~a sa Cemern1ce 1 grupa druganca 1 drugova koji su bi11_ odgovorni za agitaciju i propagandu. Medu njima su
b1le 1 Vah1da, Jovanka covic, Aisa Karabegovic i Ismeta
Dem_irmziC. SJ~adiC im j~ izgledao veoma prijatan poslije
plan:Ine 1 dascara u kOJima su, sa drugancama, boravile.
Vah1da se odmab dala na posao - da organizuje i rukovodi prvom partijskom Celijom na ovom terenu.
Njena. prva »gazdarica«, Fahra ImamoviC, kazuje
da sev Vah1da c:'d :prv?g dana poC~~a sastajati sa Zenama,
u P<_?Cetku po_Jedinacno, a poshJe na konferencijama.
»Vee na prvoJ konferenciji je istakla da primjecuje da
smo m1, zene, veoma uplaSene, da se ne treba bojati Mas~iCku_koja)e uz~m':juCi za primjer ostavila djecu ~ BanJaluci, na cuvanJe, 1 st1gla u borbu, te Sevalu, drugaricu
Kasima Hadzica, koja je jedno dijete od godine dana takode ostavila u Banjaluci, a ovdje, mje.Stanima, morala
ostav;iti na Cuvanje i drugo, tek rodeno- da bi se mocr.
la bor.iti. Pitala nas je Cesto: »ZaSto da se bore saiTio m~
Skarci?!« I podsticala: »Barite se i vi, onaka kako koja
maZe_. Neke Ce skupljati hranu, odjeCu, obuCu, neke Ce
plestli :pul~vere, Carape, Salove, neke prati veS, a neke,
opet, lJUStlti krompir i pomagati u kuhinji.«
Poslije njenih rijeci nekako smo se ohrabrile i odmah izabra!e ·odbornice. I ja sam izabrana. Vahida je
prednjaC.ila u radu. Bila je vrlo vesela. Cim se sastane
viSe Zena, ona poviCe: »Hajdemo povesbi kola!« Mi smo
se neCkale, govoreCi da nama nije do igrapja, ali ona bi
n~s ~ovukla u k'?lo. Uvijek smo se cudile njenoj veselosti ICilosti, dok Je svuda oko nas pucalo. Cesto je pjevala pJesmu »Ni bajrami viSe nisu ...«
. ISla je iz kuce u kucu, razgovarala, ubedivala, pokazivala, osvajala Zenu po Zenu, uvijek istiCuCi ulogu Par.
tije, Sirinu narodnooslobodilaCkog pokreta u kame za
svakog ima mjesta, znacaj svake akcije koju je pokre-
tala. Svugdje je, glasno i jasno, isticala ogromnu ulogu
Zene u borbi, Vlided u aktiviranju Zene - i garanciju za
pobjedu u opStoj borbi, i najkrad put za njeno izvlaCenje iz zaostalosti. S podjednakin1 oduSevljenjem je ula-:
zila u srpske i muslimanske porodice, Sired duh brat·
stva i solidarnosti u tim teSkhn vremenima. Prema sva.
komc je bila podjednako ljubazna, svugdje jednako ciTIJCTIJa, jer su ovi prostoduSni 1 poSteni ljudi u njoj vid·
jeli fiziCk,i sna:Znu, duhom vedru i u sebe siournu liC·
nost:.u kojoj se stekao bezbroj ddvnih ljudskih osobina,
a pnJe svega samoprijegor, plemenitost i poZrtvovanost.
USia bi u kuCu Srbina na krsnu slavu, u kud MusHmana ~~da 1nu )~ radost _u domu, uvijek nenametljivo
govorec1 o PartlJl, o borb1 za sJobodu. U tom radu je,
kako se sjeCa Zivka Podgorac Kukolj, bila poZrtvovana~
samoprijegorna :i izdrZljiva. »S njom sam bila svakog
dana. I danas smn fascinirana Cinjenicom da jedna :lena, ponikla u staroj muslimanskoj porodici i odrasla u
Vahida u partizanima (sjedi prva slijeva)
61
�62
dobdm materijalnim uslovima, nlije poznavala prepreke
u borbi za ostvarenje svojih ideja. Ni glad, ni hladnoca,
ni nesanica, ni strah od neprijatelja za Vahidu nisu bili
prepreka. DruZeCi se s njom, poCela sam i misliti kao
ona. I mene je Vahida primila u Partiju. Tom prilikom
mi je rekla ono Sto je i danas srZ naSeg Saveza komunista: »Komunista mora biti svjestan odgovornosti i teZine zadataka koji se pred njim nalaze. Komunisti mogu
biti samo oni ljudi koj:ima n,iSta nije teSko i koji su izuzetno pouzdani.«
Politicki je pripremala i u Par~iju primila i Slavka
Popovica. Sreo ju je tek je stigla u Skender-Vakuf, na
jednoj konferenciji Zena, muSkaraca ,j omladine. Ponijelo ga je to s koliko je lakoce i privlacnosti govorila o ciljevima svenarodne borbe, a naroOito ulozi Zene u njoj.
Ubrzo ga je »gurnula<< u akciju prikupljanja hrane za
jedinice i ranjenike, pri cemu su dobili i sepet pun jaja;
Sto je Vahidi bio razlog da kaZe: »Eh, da ovo vidi neprijatelj iz Banjaluke - kako bi se osjecao!«
ISla je od knee do kuce, od sela do sela, udaljenih,
rastrkanih, nerijetko opljackanih i popaljen.ih, snijegom
okovanih. Slavko se sjeCa da se odmarala samo dva-tri
sata dveno, a sve ostalo vrijeme koristila za politiCki
rad, govoreCi narodu njegovim jezikom. »Jednom prilikom, kad sam Vahidu pratio na konferenciju, sreo nas
je jedan stariji Covjek i u prolazu oslovio ranije uobiCajenim pozdravom »Pomoz bog!« Vahida je odmah zastala, upustila se u razgovor sa CiCom i rekla: »MoZeS nas i
tako pozdravljati, ali naS je pozdrav: >)Smrt faSizmu Sloboda narodu!« I odmah mu je objasnila Sta to znaCi«.
Skojevka Jovanka Trkulja Vahidu je prvi put srela
na skojevskom sastanku, gdje je predstavljena kao partdjski rukovodilac. Na nju i sve prisutne je ostavila dubok utisak. »FiziCki jaka, sigurnog, vedrog pogieda i nasmejana, uljevala je sigurnost i povjerenje i nas mlade
odmah osvojila taka da smo pozeljeli da uvijelc bude
sa nama.
Po dolasku u Skender-Valcuf odlaz:ila je u nase kuce
i pojedinaCno razgovarala sa Zenama, obilazila okolna
se!a i oko sebe okupljala zene. Nama je izgledalo da to
Oini sa lakoComo. Ali, u posao je unosila ciljelu sebe. Nikada joj niSta nije bilo tesko. Obii'no se nalazila u sv-im
situaaijama.
Kada je na jedooj konferenciji upucivala zene kao
i na koji nai'in da pomazu narodnooslobodilacki pokret,
jedna Muslimanka je upitala: >)A Sta Ce nam I judi reCi ?«
Posto je poznavala mentalitet tih zena, Vahida joj, ni-
malo iznenadena, odgovori: »I ja sam MusLimanka, .i to
kadijina kCi, iz B~_njaluke, pa s~m do.Sl~ da_ se ?ont;n.:<
Poslije konferencJ]e pomenuta zena ]OJ pnde 1 u~1ta:
»Jesi li ti baS kadijina kCi ili se SaliS?« »Zar ti men1 ne
vjerujeS?« upita Vahida. ))Ama vjerujem ja tebi! A pitam
tek onaka« - dodade zena. Kad se udaljila od Vahide,
obrati se ostalim Zen·ama: »Vala, kad maZe ana ovoliko
raditi Sto mi dane moZemo? Niko je nije tjerao da se
bori, Pa 1 pati sa nama. Mogla je uZivati u svojoj kuCi i
rahatluku«.
Vahida je u nasem kraju imala velikog uticaj~ na
masovno pristupanje muslimanskom NOP-u. Svakr za.
datak su pDihvatile i izvrsavale. Vahidu nikad nisu mogle
odbiti. Ucestvovale su u akcijama pletenja, prikupljanja
hrane i odjeCe, prale veS ranjenicima, radile u kuhinji.
Kad je Vahida, jednom priliikom, govorila o znacaju ~t'?
masovnijeg i istrajnijeg uCeSCa Zena u radu, Jedna JOJ
prigovori: >)Lako je tebi; ako neprijatelj naide, ti ode, a
Sta Cerna mi?« ))BjeZite od neprijatelja i idite sa jedinicama. Znam kako je neprijatelj nemilosrdan. Ja sam pobjegla lz usta.Skog zatvora. Koja Zena mora ostati. sa djecom i starcima i dalje treba da pomaie NOB, ah oprezno, da je neprijatelj ne otkrije« - odgovorila je Vahida.
Pored organizovanja pomoCi vojsci i sprovodenja
raznih alccija, Vahida se u Skender-Valcufu zalagala i za
opismenjavanje Zena, za njihova osposobljavanje za samostalan rad sa Zenama iz okolnih sela«.
UCila je Zene i kako treba da. se Cuv~:tju '?~ avi~:m~. Po
njenom savjetu su se, veli Ram1za Sabhovic, pnknvale
tamo gdje hi se zatekle, pa i<;' i. zrtava bi~o mai<;·.. "Bi~a
mi je taka bliska i draga«, SJeca se Ram1za, u CIJOJ Je
kuCi Vahida stanovala oko tr.i sedmice« da nisam mogla
zaspati kad ona spava, veC sam stalno straZarila da nas
neprijatelj ne iznenadi.
Bila je vesela i vedra. Kad sam joj jedanput rekla:
»Vahida, kako se mozes talco slatko smijati kad ces
opet iCi u borbu?<< - ona mi je odgovorila: »Sta CeS,
moja Ramiza, smrt je jedna«.
U paketu koji joj je poslao neko iz Banjaluke bile
su maramice, dugaCki Sal i svilena Samija. Sal je stavila
oko vrata, a Samiju poklonila meni«.
U Skander-Vakufu je 21. februara pocela prva oblasna konferencija KPJ za Bosansku krajinu. Dobar dio
tereta priprema domaCina za taj vaZan skup ponije~a
je Vahida: sa mje.Stanima, naroCito Zenama, uredila Je
prostorije, organizovala smjestaj delegata, obezbjedivala
hranu. Konferencija je trajala tri dana. Govorili su ru-
63
�64
kovod:ioci okru~nih, sreskih i mjesnih pardjskih rukovodstava, komandanti i politicki komesari odreda, bataljona d ceta, partijski rukovodioci jedinica. Rijec je
bila o radu Partije, vojske i Skoja od pocetka ustanka,
o rezultatima viSemjeseCne borbe Bosanske krajine i
centralne Bosne. U zakljuccima je ukazano na mjere
kojima ce se jacati snaga krajiskih narodnooslobodilackih odreda i drugih jedinica; na puteve prosirivanja
haze ustanka - masovnijim uvlaCenjem Muslimana u
NOB; na potrebu pravilnijeg odnosa rukovodstava preIna »neboraCkom« stanovniStvu; na zahtjev da se po·
oStri borba protiv svake pojave Sovinizma i CetniCke izdaje. Formiran je Operativni Stab za Bosansku krajinu,
a odluceno da se formiraju 5. krajicki NOP odred i
veCi broj omladinskih ceta i pokretnih udarnih bataljona.
Konferencija je za Vahidu bila prilika da se sastane sa Radom VranjeSeviC, DuSankom KovaCeviC i drugim Banjalucankama koje su djelovale sirom slobodne
Krajine; sa Zagom UmiCeviC i drugim banjaluCkim ilegalcima koji su ovdje stigli onim ,starim i sigurnim kanalima; sa doktorom Mladenom, Sosom i ostalim vodama Cija je imena narod veC i u pjesme »staVIio<,, ponajprije one sto se pjevaju u kozarackom kolu kame je
omladince ovog kraja Vahida vee bila naucila.
Iz svake rijeCi Zena ~oraca izbijala je ljubav za narod, odusev!jenje pobjedama. A pricale su do duboko
u noC, raspitujuCi se za novosti, za stare znance i saborce. I zakljucivale su: to sto djevojke Podgrmeca SVOje dugo pripremano ruho prekrajaju u dijelov~ odjece
boraca, da bi im se i same pridruZivale - dogada se u
svim krajevima Krajine; u to sto je zelja ',iJegalaca Banjaluke da Novu, 1943. proslave u slobodi - vjerovali
su mnogi iz svih gradova i sela; u tome Sto su Cetnici
Cinili zloCine
svi su videli opasnost od bratoubilaCkog
klanja ...
Razgovori sa drugaricama, izlaganja delegata, i, naroCito, zakljuCci Konferencije, Vahidu su oduSevili, ponijeli, jer su potvrdivali ispravnost i veliCinu onaga na
cemu je u Banjaluai i ovdje, u Skender-Vakufu, mjesecima radila, upuCivali je i ohrabr.ili da tim putevima
nastavi, na tim zadacima istraje - ne ZeleCi sebe. I
nastavila je, sve do odlaska sa tog terena, pocetkom
maja.
-=-
VJERNAKCI
SLOBODNOGPODGRMECA
U otegnutoj koloni koja se, sa protivCetniCkim bataljonom na celu, povlaoila ka Kozari, opet su se nasle
Vahida i Jovanka Covic, koja je dotad bila po1iticki komesar bolnice u Borijarna. Ona se sa tog marSa posebno
sjeca jedne pojedinosti koju, kako kaie, nikada nece
zaborav.iti - Vahidine brige i pa.Znje prema njoj. »Bila sam se neSto ranije porodila i pod najteZim uslovima, sva isrcpljena, nosila dijete u povoju. Vahida mi
je pruiila prvu sestrinsku pomoc. Dijete mi je nosila ...
Jednom, noCu, kada smo se tiho kretali u koloni i svaki cas ocekiva!J borbu, ona mi pMi dijete i prosapta:
»Eva ti ga, bojim se da cu ga ispustiti kad zapuca ...
ti si majka!«
Vahidu u koloni, sa J ovankinom beborn u narucju,
negdje u Han-Kolima, iznad Banjaluke, presrela je te
prijatne majske nod •i Sida Marjanovic. Poljubila ju
je, u mimohodu, i nastavila da marSuje uz nju. Bjlo je
to upravo vrijeme poCetka CetniCkih puCeva i kazivala
je svojoj drugarici, Sapatom, o teSkim uslovima za politiCki rad u neprohodnim vrlettima ManjaCe, kamo je
upuCena sa Cememice, o nesnOsnoj hladnoCi, o nevoljama djevojaka u radu Sa nepismenim i nepovjerljivim
sto"Carima, o izdaji »vojvoda« UroSa DrenovtiCa i Laze
TeSanoviCa, Oije su se bradonje motale po Zmijanju, iznenada upadale u sela, prijetile, hapsile, odvodile. Docaravala je Vahidi strah koji se uvlacio u drvene kro'
vinjare razbacanih, ubogih sela, zbog Cega je na sastanke dolazio sve manjd broj !judi i iena. Slusala je to
Vahida, ponesto bi i priupitala, ne odvajajuci se cijelo
vrijeme od Jovankina djeteta. »Nosila ga je, tepala mu,
uspavljavala ga, sa ieljom da ne zaplace i ne otkrije
hod vijugave, duge, umorne kolone koja je prolazila
neCujno, bez Suma. Pred zoru sn1o stigli isrcpljeni u
Dobre Vade, divno, pitomo seoce, u zelenilu, u kome se
veC uveliko osjeCao dah proljeCa. Tti smo predanili,
odmorili se, prezalogajili i naredne noCi produZili dalje,
prema Kozari.
U osvit dana smo stigli u Kozarac. Na obroncima
Kozare bilo je iivo kao u kakvom partizanskom logoru. Proslavljeni Drugi krajiski (Kozarski) narodnooslobodilacki odred »Dr Mladen Stojanovic« (nazvan po
imenu jedne od krajickih legendi, partizanskog komandanta koga su cetnici, kao teskog ranjenika, zaklali prije mjesec dana) siSao je u to mjestance i zauzeo ·poloZaj
5 Vahida MaglajniC
65
�66
pred napad na Prijedor. Nikad necu zaboraviti susrete
sa KozarCantima, vedrim, borbenim, i sa grupom Banja~
luCana za koje nismo ni znali da su u partizanima. Neko
nam rece da je Lutka (Lutvija Smailagic), Vahidina dobra poznanica i moja najintimnija prijateljica iz razreda, nekoliko kdlometara iznad Kozarca. Brzo smo je
pronaSle, dan i noC provele u Lutkinoj bolnici, priCajuCi o raznim dogadajima iz partizanskog Zivota. Sutradan je osloboden Prijedor. Kurir je dania poruku da
Vahida side u grad, na politici<Ji rad. Njeno ogromno
iskustvo u radu sa Zenama iz grada bilo je korisno«.
Prijedor su, 16. maja, oslobodiH djelovi 1. i 2. krajiSkog NOP odreda i Banijska pro!eterska ceta, pod rukovodstvom Operativnog Staba za Bosansku krajinu.
Odmah je onamo stigla Vahida. Prizor je bio odavno
prizeljkivan, gotovo nestvaran: 1.100 zarobljenih domobrana i 200 ustasa, zaplijenjeno 1.200 pusaka, 12 puskomitra1jeza, 8 mitraljeza, 5 minobacaca, 2 haubice, jedan
avian, dosta municije, sanitetskog materijala i druge
opreme. Vahida je u grad taka reCi uletjela, zeleCi da
svakog borca zagr~i, da se prihvati posla koga je, za
svakoga, bilo napretek.
Dogadaji su se, uprkos stalnog bombardovanja grada, odvijali munjevito: u Domu kulture je odrian Okru:Zna konferencija Skoja; organizovane su akcije za
snabdijevanje vojske i naroda; izv!acen je bogat plijen
koji Ce, samo koji dan kasnije, dobrodoCi tek formiranoj Prvoj krajiSkoj brigadi; na aerodrom kraj Prijedora
su, pilotirajuci ratnim avionima, sletjeli Rudi Cajevac
i Franjo Kiuz; poceo je organizovan po1iticki rad sa
Zenama i omladinom . ..
Taj silan polet narodne borbe prekinula je neprijateljeva ofanziva na ustaniCku Kozaru u kojoj je utociSte traZ!ilo vise od 60.000 izbjeglica.
U juJu Vahida se nasla na radu u Podgrmecu, gdje
Ce je zateCi i Mila Bajalica, koja je ovamo, u avgustu,
stigla sa proleterskim jedinicama, od Srbije. Narod
Podgrmeca, sa kojdm su zlo i dobra dijelile desetine hiljada izbjeglica iz Banije i Korduna, bratski je docekao
proletere, prigrlio ih. Za Milu je susret sa Vahidom zna.
Cio »brz prelazak preko mosta nepoznanstva sa !judirna, Zenama, omladinom i ulazak u Siroko polje gdje
je ona veoma uspje.Sno razvijala ideje narodnooslobodilackog rata, &ijala ideju bratstva i jedinstva medu narodom, stvarala jedinstvo fronta i pozadine, danonoCno
radila na mobilizaciji svih snaga za borbu protiv okupatora i domacih ,izdajnika.
Bio je to rijetko prisan, jednostavan, drugarski susret. Partizanskn jednostavan kao sto je i Vahida hila
jednostavna i neposredna. BaS kao da smo zajedno djelovale po banjaluckim ulicama. Bila sam svjesna da
vanredna situacija - narodnooslobodilacki rat, u koji
smo u.Sle svim svojim biCem,, daje svoj peCat naSem
prvom susretu, drugarskom odnosu i prijateljstvu. Moralo je tu biti i nesto drugo sto nas je taka brzo sprijateljdlo. Odgovor sam traZila u docnij.im susretima i
zajedniCkom radu. NaSia sam ga i nalazila u njoj samoj. Potpuniji i taCniji ukoliko sam je viSe poznavala.
UzdrZljiva u rijeC:i, odmjerena i uredna, praviCna i
ozbiljna, ona je svojom pojavom osvajala i lornila sve
pregrade u Ijudskrlm odnosima. U susretu s njom i razmisljenju o njoj, uvijek mi se nametalo pitanje kako
je to moguCe i Sta je to Sto ona nasi u sebi da tako
jednostavno prelazi rijeke bez mostova i plotove bez
prelaza, da se zbliZd sa tim srpskim seljaCkim svijetom
i talco neodvojivo osvoji njegovu dusu. Odgovor je bilo
tim teZe dati kada sam saznala da potiCe .jz muslimanske, gradanske, patrijarhalne porodice. Mislila sam, a
tu je bio istinski odgovor, da je imala izvanrednu snagu da se suprotstavi tradicijama koje su vladale u porodici kojoj je pripadala, da ju je nesto posebno nosilo i dovelo u redove napredne banjaluCke omladine.
izvelo iz grada, odvojilo od prilicno ugodnog rivota i
dovelo u ova sela da danononCo radi na budenu svijesti,
Sirenjti ideja o novom illvotu, da poziva u boj iz koga
se Ziva glava Cesto ne iznosi.
Medu podgrmeckim aktivistima bile su: Paula, Irena, Jela, Zorica, Smilja, Danica, Pirika i mnoge druge.
Vahida im je pripadala svlim svojim bicem. U lijepo vezenoj torbici nosila je, sjeCam se, maramu za glavu rl
vrat, knjiZicu, neku pjesmaricu, svesku, olovku, sve to
pomijeSano i u radu potrebno. Sretale smo se u Goi-inju, Podkalinju, Benakovcu, Suvaji. Cesto srno zalazile
u rijeku Japru, krile se ad nepoZeljnih oCiju da se malo
operemo u tople dane druge partizanske rane jeseni. U
vrbaku bismo prtiC:ale o svrSenim :i nesvrSenim poslovima, o ljudima koje smo srele, o akcijama koje predstoje. Po pravilu je Zurila negdje, kao da Ce zakasniti
na cas, jer je pjeske trebalo stid preko brda do odredenog zaseoka, kuCe, prona6i neku drugaricu, organizovati pripremanje hrane i odjeCe za ranjenike, pripremiti narod za konferenciju, zbor, priredbu. Za umor nije znala. Vahida je nepogresivo pamtila staze i puteljke koji su je vodili izmedu sela i zaselaka Podgrmeca.
5*
67.
�68
Posmatrala sam je na sastancima i u razgovoru s
drugovima. Uvijek je odavala utisak iskusnog drustve.
no~politiCkog radnika Cije se r.ijeCi radoznalo sluSaju i
pamte. Svuda su je primali kao svoju. Kao da je kci
Podgrmeca. Cinilo mi se da su zene Podgrmeca s po·
sebnom toplinom izgovarale njeno ime. Vjerovala sam
da je to zato sto je za njih neko cudno, dotad nepozna·
to ime, drukcije od svih koje su ranije cule. Imale su
obicaj da kazu »drugar.ica Vahida je tako rekla, to je
prenijela, taka je govorila ... »Cinilo mi se da je to
posebno toplo, toplije nego kada su izgovarali sva druga
imena«.
Vahidu je, u svom selu Hasanima, upoznala i Soja
copic, majka knizevnika i borca Branka copica. S njom
je stizala na sastanke, okupljala zene i omladinu u po.
litiCke organizacije, zalagala se za Sto masovniji dob.
rovoljni od!azak omladine u jedinice. Soja je sa njom
odlazila na sastanke Zena, sluSala je kako govorti o zna·
Caju bratstva i jedinstva u borbi Srba, Muslimana, Hrva~
ta i drugih naroda. ISle su 1i u susjedno Potkalinje, je·
dina musHmansko selo u tmn dijelu PodgrmeCa. »Zajedno sa Srbima, Muslimanima Potkalinja borili su se
ptotiv okupatora« - kaZJivala je Soja - »Kao Muslimanka iz ugledne banjalucke porodice, Vahida je cesto
odlazila u avo selo i okupljala Musl.imanke govoreCi hn
o neravnopravnosti koju su trpjele u staroj Jugoslaviji, o znaCaju naSe revolucije za njihovu emancipaciju i
emancipaci ju Zena uopSte. Neposredna, vedra d. vrijedna, odmah je nalazila mjesta u njihovim srcima i u radu postizala velike uspjebe. I ne samo u srcima Zena
Potkahlnja vee i naroda u cijelom Podgrmecu.
Iako ranije nije hila na PodgrmeCu, Cinilo se da ga
odavno poinaje, a i PodgrmeC nju. Od prvog susreta
tako se zblizila sa ljudima da nije bilo posla koji zajedno sa Vabidom ne bi obavili«.
Na duznosti clana Sreskog komiteta KPJ za Sanski
Most srela ju je Jela Perovic. Ucinilo joj se, veli, da se
nije izmijenila od posljednjeg videnja: ostala je otvorena, direktna i originalna u izraZavanju, sportskog iz~
gleda, stalno u pokretu. Krace vrijeme su zajedno radile na teritoriji tog sreza, »koji je vaZio kao vrlo teZak
za politicki rad, a jos je bio i pasivan, ali se Vahida
brzo snaSla u radu sa Zenama, i to baS zbog svoje neposrednostli u pristupanju. Znala se vrlo brzo na svaki
nivo spustiti, a to je bilo va.Zno za uspjeh u radu. Govorila n1i je da voli da radi sa Zenama, i to baS sa Srpldnjama, jer su one jednostavnije i lakSe im se pribHZava, a i one su nju voljele zbog njene duhovitosti i otvo-
renos1li. Bila je vrlo snalailjiva na terenu koji je pasivan, pa se moralo ponekad ostati bez obroka i noCivati
po tavanima seoskih stala. Iako je navlkla na udoban
zivot u svojoj kud, to joj nije tesko padalo i uvijek
je takve zgode zaCinjavala Salama i kakvom umjesnom
dosjetkom. Cesto smo se s njom nas1nijali od sveg srca.
Sve sto je u odnosima !judi bilo prikriveno i neiskreno, odmah bi u Sali izvrgavala ruglu. I niko se nije na
nju ljutio«.
Prostranim, slobodnim PodgrmeCon1 - u bolnicama, u partizanskim radionicama, u otvorenim Skolama,
na analfabetskom tecaju, na politickim i sanitetskim
kursevima, itd. - Cesto je sretala Vasu Butozana, u
Operativnom Stabu zaduZenog za sanitetsku slu:Zbu. U
kratkim predasima od naporna, danonocno.!? rada, sje·
cali bi se Banjaluke iz prvih dana okupaCIJe, kada je
Vahida desetine !judi docelcivala, skianjala, predavala
vezama za izlazak u partizane, govore6i na rastanku jednostavno i ponekad pomalo i oporo: »0 svakom ovdje
vodimo raCuna, ne treba se plaSiti., nije potrebno da se
u partizanima brinete za vaSe fami!ije« .. P~isjeCao se
Vasa i onog julskog dana kada ga Je posje!Ila u skroviStu i donijela mu poruku da sed on sprema za izlazak.
»Bilo je to<<, sjeCa se kasnije Vasa, »kod krojaCice Ro.
ter, gdje se, pored o.stalih,_ krio i drug. Elur:o Pucar .~tari. S obzirom na svo]e ponJeklo, ova lliJe b1la sumnJIVa.
Mnoge drugarice, pod izgovorom da do_I~ze )}na p~obw<,
odr:Zavale su vezu sa nama. Jednom pnhkorn m1 Je Vahida donijela muslimanske zenske haljine, zar i cipele
sa visokirn petarna, da bih Sto sigurnije mogao proCi
kroz grad do sehitluka. Koliko se snasla da me preobuce, bila je nesretna kad je vidje!a da u takvoj odjeci
necu mo& da krenem. Vratila se i saopstila to drugu
Starom, na sta joj je on preporucio da pustim brkove
i tek kad mi narastu mogu iCi. Kad je doSlo vrijeme,
pojavila se Vahida; donijela mi hrane, knjige 1 rublje,
da mi se nade do polaska i uputila me dalje ... «
Jednog ljetnjeg dana u Lusci Palanci ju je srela
DuSanka Cumura. }}Bila je nesnosna vruCina, a ja sam
na sebi imala hlace od debelog sukna, uz to jos zakrpa·
ne, i debelu -koSulju. Radovale smo se mnogo tom susretu vezala nas je, osim ostalog, i rodna Banjaluka. Najed~om me je Vahida upitala: >}Pa zar ti nemaS nikak:
ve suknje ni haljine, umiesto tih debelih hlaca? Zar ti
nije vruCe na toj Zezi ?« Odgovorila sam joj da nemam.
»Pa zar nisi dobila niSta od tekstila prilikom os\obodenja Prijedora?« Cutaia sam. I, odjednom, Vahida me
uvede u sobu kuCe gdje je stanovala, odveza svoju tor·
69
�bu i izvadi komad lijepog sivog stofa. Dobila ga je od
da ':'apra~i sebi haljinu iii kostim. Iz torbe je
Izvukla cent1metar, uzela mi mjeru a odsjekla komad
Stofa. »Eta, obje Cerna imati suknje. A sada Cerna naCi
neSt<_> i za blu~u« - rekla je i poCela opet preturatl po
torb1. Iz':ukla J~ ~';'~ koma~a neke saren~ tkanine. »Ovaj
sa crven1m CVJetlcima dacu teba, to pnstaje mladosti.
Volim da v<id<im nase omladnke lijepo obucene«. Znala
je da od_l_";"i':" na nov~ duznost u OK SKOJ-a za Kljuc
1 MrkonJic, 1 da se necemo taka skoro videti. Sarna mi
je saSila suknju i bluzu .. .«
Uciteljica Dusanka StiSovic je radila zajedno sa Vahidom na terenu, -i zapa.Zala njenu oStroumnost i ener~
gJiju. »Posjedovala je ii finu crtu duhovitosti kojom je
rea~irala na zapaZ.~ne nep,_I:avilnos!i, i to na neuvredljlv,
nev]erovatno taktiCan nac1n, ovlas, u razgovoru. Ni sebe nije stedjela, svoje propuste iii greske u radu sto
nam se gdjekad potkradalo zbog neznanja i neisku~tva.
Po preporuci Rade Vranjesevic citale smo i tumaCile Zenama broSure, ohiCno pni Sivanju rublja i odijela za borce, iii na posijelima dok pletu vunenu odjecu.
Pored ozbiljnih diskusija i zadataka, tu su padale i Va.
hidine duhovite primjedbe kojima sn1o se nekad o srca
s!ll!ia}i. Ta _':'jena ~uhoviitost bila je drugarska, okreplJnJy~a. Inace, _vahid': Je b1la veoma humana. I, sto je
slucaJ u mushmansktm porodtcama, posebno je bila
odana svojoj majci. Tu njeznu ljubav prema majoi izraZavala je tim viSe_ Sto od nje nije dobijala nikakvih
vijest!i.
Znale smo pjeSaOiti po cio dan. Predavale smo i na
kursu AFZ-a u Benakovcu; Cesto sn1o osvitale u diskusijama o politiCkirn novostima, o naSem radu a ona bi
u jutro istim elanom, .is tom energijom krenul~ na dnevne zadatke.
~e~no'.':' sm5' pje_sacile ka Dt:boviku. Iznenada pred
n~s Je !Istrcala zen;:t 1 sva ~lznemirena pozvala nas oCajTIIm g;lasom: -»Dodite, mohm vas, pomozite mi da spase':' ~I':'a!« Sa koliko je topline, Vahida p:iS!a postelji na
koJOJ Je u bumlu lezao mladic! N1smo 1male nekog iskustva sa bolesnicima, aN smo se, videCi oCajne roditelje ukraj kreveta svoga jedinca, potrudile da uCinimo
sve Sto znamo. NasluCivale smo da je, maZda, tifus jer
se upravo poCeo pojavljivati. Vahida se sjetila sirCeta
od ruza, ali ga tu nigdje nije biilo, pa smo bolesniku
na glavu i pluca stav<ile obloge od tur$ije - kiselih jabuka. Dobra smo ga utoplile, da se od mokrih krpa ne
prehladi, podigle mu uzglavlje i nasavjetovale oca i maj~rugova
70
ku da mu daju laku hranu i da cine dsto sto i mi. A
ako nademo ljekara, poslacemo ga. MladiC je ostao u
vru6ici, neSto manje buncajuCi, ali smo zapazile da se
roditelji nadaju ozdravljenju. Ne znam kako, ali mladiC je bez ikakvih lijekova prebolio bez posljedica«.
ISle su od sela do sela, povezivale narod na dogovore, ulazile u kuCe, savjetovale, uCile, prekorijevale.
Obicno je pornnjalo time sto bi muskarci posijedali po
podu, a Zene - neravnopravne »od kad je svijeta \i vijeka« - stajale u CoSku, Cutljive i uvuCene u sebe, tu
samo da bi im se muS:karci obraCali za razne usluge, ili
da ih milZevi, glasnim prijekorom, posalju djeci. Tu bi
poCinjao razgovor, sve otvoreniji, da bi se pokazalo da
!i za Zene ima i mjesta i posla u borbi. Sve se zavrSavalo
izborom Antifasistickog fronta zena. Sav taj rad Vahide
i drugadca doprinelo je, kako je zapisala uciteljica StiSovdC, da su »iz tamnih dubina ropstva zasvijetlile nove
snage: skojevke na politiCkim kursevima i u brigadama,
djevojke u omladinskim radnim brigadama, Zene borci,
bolniCarke, kosci, odbornici i politiCari! Na konferenaijama i zborovima progovorile su prvi put seoske Zene,
odvazne i bistre. Svoje radosti i tuge utkale su u peskir
i obojke za partizana, u zastavu brigada i bataljona, u
uredenje sale za partijsku konferenciju, u stih tuZne
krajiSke melodije. Probudena zena Krajine izvrSila je
ne samo svoju ljubav prema zemlji i borb:i, nego d svoje
sposobnosti stvaranja .i osjeCanja .. .«
U decembru 1942. u Lusci Palanku se, poslije dugih
borbi po Slavoniji, vratio Prvi krajiski proleterski bataljon »Zdravo Celar«. Ranije se na PodgrmeCu Culo da
je bataljon izginuo, pa ga je narod vee biio ozalio, a
Branko CopiC ovjekovjeCio u »Pjesmi mrtvih proletera«. Sada se bataljon vraCao, istina dosta proreden, .i
narod Podgrmeca ga je docekivao razdragano, kiteCi
borce vezenim peS:kirima, kako se sjeCa Safet FejziC, »Od
Budimlic Japre do Lusci Palanke.
BHo je tu raznih ponuda: pita, ustipaka i jabuka.
Sve je to Vahida organizovala. S~i smo se okupili oko
nje. Kada je sjela s nama borcima, gutala je svaku riR
jec dok smo pricali o putu kroz centralnu Bosnu, o cetniCkoj izdaji, o muCko mubistvu drugova mectu kojiima
je bio i njen mladi brat Nedzib.
Ona je priCala o oslobodenim krajevima u PodgrmeCu, o postignutim uspjesima. ))Kod nas postoje paSte,
skole i bolnice... Ljudi se osjecaju kao da je potpuno
oslobodenje, cak su se poceli i zenifii«. u sali je dodala:
»Ova nam je postao nov problem<<.
71
�SA MUSLIMANKAMA CAZINSKE KRAJINE
ska brigada. Onarno se, prema.sjecanju Nadzije Ornano·
viC, pojavila i Vahida. >>Do~I~ Je u ~1v1m. su~nen:m pantalonama i kratkoj dolarmc1. Oceklvao JU Je tezak rad
sa Zenama Cazinske kraj1ine.
, .
PoCela je sa individualnim radon:;t. Svaku noc J.e spavala u drugoj kuci. To je radila da b1 ':'poznala J?OJedme
porodice i pribli:Zila se Zenama. Kada Je .stekla s1re p~z
nanstvo i simpatije Zena, organizovala Je konferenOlJU
za formiranje prvih odbora AntifaSisniCkog fronta :lena«.
Sa Vahidorn je u Cacinsku krajinu, za rad med)!
Zenama, poSla grupa drugarica, medu kojima je bila i
njen saborac iz okupirane Banjaluke .i »Crne kuCe«, Zurnra Cejvan. Sada se, u toj novoj sredini, prete:Zno muslirnanskoj, trebalo boriti za liniju KPJ, a prije svega za
bratstvo i jedinstvo. Po cazinskim selima je tada, veli
Zumra, bilo i neprijatelja, ali je Vahida »uvijek .iSla
bez zastrlte. Za kurire je bila rnajka. Uvijek im je suSila
odjecu, da se ne prehlade, krpila i peglala kad je irnala
v
72
U susret bataljonu proletera, na Podgrrnec, pohitala
je iz Cazinske krajine, kama je, na politiCki rad, upuCena
iz oslobodenog BihaCa, koga su 4. novembra, po naredenju druga Tita, poslije dvodnevnih borbi, oslobodile pet
krajiskih i jedna hrvatska brigada. Oslobodenje Bihaca
bice povoljna prilika ; za odriavanje prvog zasjedanja
AVNOJ-a. Odrnah poslije oslobodenja Bihaca onarno je,
po pozivu, stigla Vahida, dolazeCi, kao i u Prijedor i dru.
ga tek oslobodena rnjesta-sa slobodorn. U gradu se upoznala sa Jusufom LipovaCom i sa njim Ce odmah prionuti
na izbor narodnooslobodilaCkih odbora u selima Vinica,
Cerklije, CarkiCi, Velika Zalozje. »Po dolasku u selo zakazali bisrno konferenciju na koju bi se iskupili !judi.
Prvi put su pocele dolaziti i Muslimanke, koje do tada
nikada nisu dale svoj glas za narodne predstavnike. T01n
prilikorn Vahida je ukazivala na zvjerstva koja cini okupator zajedno sa ustaSama i Cetnicima. Govorila je: })Ja
nisam mogla mirno posmatrati sve Sto se oko mene zbiva, veC sam se ·adazvala pozivu KomunistiCke partije i
krenula u borbu. NaSa vojska JJJije hila naoruZana, ali
je borbom doSia do oruZja i uspjeSno se bori protiv neprijatelja.«
Objasnjavala je ulogu narodnib predstavnika i naCin biranja. PaZijivo su je sluSali i lllikorn se nije Zurilo
kuCi. Cuo sam kako neke Zene govore: »Blago ti je njoj
kada ovako zna govoriti! Da sam samo malo mlada, i ja
bih s njom krenula u partizane.«
Kada srno dos1i u Velika Zalozje, odveo sam Vahidu
svojoj kuCi, gdje je povela razgovor sa mojim ocern, hodZom, i jednim susjedorn. Tako su saznali da joj je otac
kadija. Cak se razgovaralo i o reis·ulerni Maglajlicu,
prema kome je moj otac gajio simpatije. Kada je Vahida
otiSia u sobu sa mojom_ majkom. i Zenom, naS susjed je
govorio: »Dijete, ovi se ne Sale. Po svoj prilrlci, oVIi se ne
pokoravaju nikome. Ja bil1 rekao da Ce oni napraSiti i
cetnike, i ustase, [ Nijemce. VidiS, bolan, kako ova ka:dij~na Cerka priCa da se ·maZe ,lj gladan ratovati, noCivati
na zemlji... Ja tebi kaZem- Cija busija onaga i megdan<c.
Sutradan srno krenuli u Bihac. Vahida rni je usput
priCala da je u razgovoru sa Zenarna provela skoro cijeIu noC, a da n:i ona ni Zene nisu osjetile kako im je to
vrJjeme brzo odmaklo.<c
Sarno dva dana posNje oslobodenja Bihaca ustase su,
u panrlCnom bjekstvu, napustile Cazin, a za njima su, u
stopu ih goneCi, u gradic usle po jedna krajiska i hrvat-
vremena.<<
0 teSkiln uslovima za politiCki rad sa Zenama Cazin.
ske krajine Hakija Pozderac kaze: »Zaosta!ost rnusJi.
manske zene ovoga kraja, koja je vjekovirna hila izrabljivana i u neravnopravnom poloZaju, predstavljaja je osnovnu teskocu za rnladu Banjalucanku Vahidu. A ona
je, onaka vedra, poletna, radina d Partiji pr.ivrZena- zaduZena da zapoCne prve politiCke razgovore sa Muslirnankama koje su na sastanke dolazile u zarovima. I odlazile su sa dubokirn ut.iscirna sto su na njih ostavljale
Vahidine rijeCi pune topline li CovjeCnosti, razumijeva~ja ri osjecanja. ?tizala)e od Trzca d~ B~Zirna, od Pis"ta:
hna do Vrnograca. Sa zarom Je govonla zenama o naSOJ
borbi, o bratstvu i jedinstvu, o Part:iji, o Sovjetskorn Savezu! Sve svoje vrijen1e je posvetila samo radu mectu narodom. Njen boravak u kuCi, na putu, svugdje- znaCio
je intenzivan politiCki rad . ..«
Sekretar Okruznog komiteta KPJ za Bihac, Hajro.
Kapetanovic, kaie. da je Vahida Cazi~~e '!'asto;>ito ang~
Zovala da prikuplJ~JU ~am1rmce, -~d]ecu ~ o~ucu za ';?Jsku da se uCe slovima 1 savremeniJem vodenJU dornaCinstv~, ljepsern rucnorn radu, _l?oljoj Iic~ot_higijeni, sto_i~
shvatala dijelorn borbe za U]Ihovo uklJUCiva.n]e _u <?ZbiiJ;
nijli politiCki Zvot. »Aka se uz~e u obz1r da ;e CIJeh. ovaJ
kraj bio vrlo zaostao u rnaten]alnorn, prosv]etnorn ,, kul.
turnom pogledu, da je ovdje vladalo '::u;wgozenstv'?. i da
se zena nalazila u podredenom poloza]u, potpumJe se
mogu sagledati teSkoCe na koje su nailazili naSi politiC~
ki radnici u ovirn krajevirna. Vabiidin politicki rad na
ovom terenu, od nepuna tri mjeseca, zatim djelovanje
73 ·
�drugarice Jele Aralice, AiSe MalliCeviC i drugih, ostavili
su vidnog traga na politiCkom ~ kulturnom prevaspitavanju Zene ovog kraja.«
GOVOR PRED TITOM,
U BOSANSKOM PETROVCU
74
U decembru 1942. godine dje!ovala je "Bihacka republ:ika«, slobodna teritorija veGa od petine predratne
Jugoslavlje, odnosno od Belgije, Svajcarske i mnogih
drugih evropskih drzava. U to vrijeme smo imali AVNOJ,
sistem organa vlastli izabranih od naroda, narodnooslo~
bodilacku vojsku od 150.000 boraca ... Na toj velikoj, jedinstvenoj slobodnoj teritoriji, na kojoj je bio drug Tito sa najviSim vojnim i partijskirn rukovodstvom, sa
grupom divizija itd. odvdjao se veoma intenzivan politiCki Zivot. Sem ostalog, vrSeni su, na osnovu uputstava
AVNOJ-a, izbori organa vlasti, odrZani kongres vojnih
ljekara, kongres omladine, zemaljske konferendje :lena...
Predstavnice Zena svih krajeva Jugoslavije okupile
su se pocetkorn decem bra u Bosanskom Petrovcu. Stoglo
ih je 166 - Jz sela, iz gradova, iz jedinica, sa oslobodene
i jos okupirane te11itorije. Medu njirna je, kao predstavnica zena Cacinske krajine, bila i V ahida Maglajlic. Stigla
je karnionom, preko Bihaca. Grad je predstavnice Cazin.
ki, Vahidu i NadZiju OmanoviC, oduSevio: ulice raskrCene, umivene i osvetljene, pune mladostii, Zagora i pjesme
borbene,_ partizanske, iz svih krajeva zemlje. Zbog toga
su se dugo setale, razgovarale sa de!egatkinjama - iz
proleterskih jedinica, tiz Dike, Gorskog kotara, Korduna,
Dalmacije, Srbije. Odbor za docek delegacije i njima
dvijema je ponudio smjestaj za spavanje, ali uz napamenu da bi, zbog veLikog broja gostiju iz drugih krajeva, bilo mnogo bolje da se, aka mogu, same snadu. Na
to se Vahida l:as]Xitala 1ima li domova koji nisu pozeljeli
da ukazu gostoprimstvo delegatima, pa kada je cula nekoliko irnena domacica zahvalila se na ponudi odbora i
okrenula se Nadziji: »Ovdje ima jedan beg koji nema
delegata na spavanju. Kako bi bilo da odemo njemu?
Pretpostavljam da nas nece dobra primiti, pllipremiio se
na to, ali Cerna njegove, mislim, pridobiti.«
Kada smo dosle u begovu kucu, primljene smo hlad.
no. Onaka ozeble, ostavili su nas u hodniku. To nije zbunilo Vahidu. Vodila je glavnu rijec ii ukucanima dala do
znanja da joj je otac kadija. Pos!ije kraceg vremena beg
se oraspoloZio, pa su nas pozvali u toplu kuhinju i poslu~ili Cajem. Pripremili su nam udobnu postelju, a sutradan nas nesebiCno ugostili.<{
Sutradan su nj1ih dve obavlle jos jedan zadatak: uruCile su -Komandi mjesta pakete sa hranom, odjeCom i
obucom koje SU, kao poklon zena Cazinske krajine, donijele jedinicama u Petrovcu.
SveCana sjednica Prve,zemaljske, konferencije Antifasistickog fronta :lena Jugoslavije pocela je 6. de·
cembra uveCe. Zidovi prepune sale bili su prekr.ivenli slikama Zena koje se, na frontu, bore s puSkom u ruci, ili
vidaju rane borcirna, odnosno u pozadini juriSaju na Zito koje otimaju od neprijatelja. Raspjevana sala je odu.
Sevljeno doCekala vodu revolucije, Tita. Aplauzima je
pozdravljena svaka misao iz njegovog poduzeg, nadahnutog govora. On je Zenama svih krajeva Jugoslavije
odao visoko priznanje svakorn svojom reCenicom, ali su
delegatkiuje i gosti u sali, kao i stotine rnjestanki koje
su;' zakrCile prilaze sali i paZljivo pratHe i oduSevljeno
pozdravljale sve sto se ondje zbiva, posebno pozdravile
njegove rijeCi:
»Zene su stale u prve redove narodnooslobodilaCke
vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. NaSa pozadina
je viSe nego iSta drugo dokaz koliko su one svijesne ovog
h!istorijskog n1omenta, kad se odluCuje sudbina Citavog
CovjeCanstva, kad se odlu.Cuje sidbina Zena. I baS zato,
ova danaSnja skupStina ima ogroman historijski znaCaj.
Na.Se Zene, kCeri, majke, uCestvuju sa puS-kom u ruci u
borbi. Ja se ponosim time Sto stojim na Celu armije u
kojoj ima ogroman broj zena (Aplauz) . .Ta mogu kazati
da su :Zene u ovoj borbi po $VOm heroizmu, po svojoj izdrZljivosti bile i jesu na prvom mijestu i u prvim redo~
vima, i naSim narodima Jugos~avije Cini Cast Sto imajll:
takve kCeri . . .{<
Voda revolucije je, ponijet odusevljenjem sale, ukac
zivao na zadatke, na perspektivu borbe. On je rekao da
sve ono Sto su dotad- Zene uradile za borbu i u borbi goveri da one »nisu uSle u ovu borbu sluCajno, nesvijesno,
spontano, vcC svjjesno, svijesne historijskog zbivanja,
svijesne da borba, koja se vodi za oslobodenje naSeg na.
roda, jeste borba za sreCniju buduCnost na.Sih naroda i
sreCnUu budunCost naSih Zena.{<
Tu Titovu m,isao Vahida i drugarice su pozdravile i
njenu istlinitost potvrdile dugim- aplauzon1, kao 'i rijeCi:
»Zene Jugoslavije, koje su u ovoj borbi sa takvim
samoprijegorom dale takve Zrtve, koje taka uporno sto·
je u prviln redovima narodnooslobodilaCke borbe, imaju
pravo da ovdje, danas jedanput zauvijek, utvrde jednu
75
�CinJenicu: da ova borba mora donijeti ploda i za Zene
naroda Jugoslavije, da nikada viSe niko neCe maGi is~
trgnuti te krvave plodove iz njihovih rulcu! Za ovu stvar
naSih iena staja6e naSa narodnooslobodilaCka vojska i
sve iene koje se nalaze u prvim redovilna velike borbe ... <·
Delegatkinje su pozdravljali: u arne CK KPJ - paznata revolucionarka Spasenija-Cana BaboviC; u irne
AVNOJ A - dr Sima Milosevic, profesor univerziteta; u
ime CK Skoja- Mihajlo Svabic. Usred svecane sjednice
za govornicu je, nenajavljena, izaSla seljanka iz VrtoCa,
Milka Pecanac. Primjetno uzbudena priznanjem koje su
iene dobile od druga T1ita, svoju misao je narodski jednostavno izrazila: »J a sam Zeljna dstine i pravde, a koliko sam vidjela istinu i pravdu - ana je sva u komunistima.«
U ime Zena Like govor.ila je seljanka i stari komunista Kata PejinoviC, naglaSavajuCi da one uporno, radom, produbljuju bratstvo hrvatskog i srpskog naroda
koje podnivaju ustaSe i Cetnici«, da one partizane »pq,ze
kao Cedo svoje«. Ona pred Titom i drugaricama nije
preCutala ni sopstveni bol i opredeljenje: »Meni su ubi76 li tri sina d druga (supruga). Srce mi je bilo klonulo oct
ialosti. Ali, trebalo je osvetiti moje zlatne jabuke i hiljade takvih koji su stradali. Stisnula sam srce d pesnicu ...«
Majka cetvoro djece, Drugarica Karan, obja5njavala
je kako zene ustaniCkog Korduna, cak i pored ustaskih
straZa~ snabdijevaju partizane. Danica Medan je govorila o tome kako narod Podgrmeca bratski pomaie preko
24.000 1izbjeglica sa Banije i Korduna i kako su djeca
sa Kozare u podgrmeCk.im domovima na.Sla toplo utoCiS. te. Milka Lasic, mlada seoska djevojka iz Zagore, govoDila je u ime :lena Dalmacije, predstavljajuCi se Jugoslovenkama: »Skolovana nisam, svita proSla nisam, sada
sam prvi put sila u voz, ali. ..<{ Iza tog Milkinog »ali<c
dosla su uzbudljiva kazivanja o djevojci iz Sinja koja
nije cekala drugove da dodu i ubiju spijuna koga je ona
domamfla na Sastanak, veC ga Sarna »no:lem U trbuh!«;
o Zenama koje danonoCno uz o.Stre litice Biokova nose
vodu 1 hranu partizanima...
Vahida je pailjivo i sa uzbudenjem slusala izlaganja
drugarica. I shvatila da se uporna borba, za svaku zenu
i za mase, dakle sJiCna ovoj na PogrmeCu i u Cazinskoj
krajini, vodli u svim krajevima zemlje, da su teSkoCe velike ali i uspjesi sve veci. I poieljela je da i sama nesto
kaZe o tome kako ona sa drugaricama radi meO:u :lenarna Cazinske kraj:ine. Zatra:lila je rijeC i, kako se sjeCa
NedZija OmanoviC, govorila o teSkoCama i uspjesima,
ukazivala na potrebu da iene sto masovnije ucestvuju u
I
svenarodnoj borbi, pozvala majke da salju svoju djecu
u novu, narodnu vojsku. Govorila je iz srca, usmeno, bez
pisanog koncepta.
U prekidima dvodnevnog rada Konferencije dugo i
osjeCajno je razgovarala sa desetinama drugarica, medu
kojima su bile i Rada Vranjesevic i Dina Vrbica, dvije
mlade Zene koje su se, baS kao i ona, isticale u radu sa
omladinkarna i Zenama, koje Ce na tom radu i izginuti i
svojim djelom se uvrstitii mea:u devet Zena narodnih heraja iz Bosne i iz Hercegovine. Sa- Radom se znala iz za~
jedniCkog rada u Banjaluci i na Podgrmecu, a stekla je
i novu poznanicu, D-inu, intelektualku_ i predratnog ko~
munistu iz Podgorice (sada Tatograd), sa Zagrebackog
sveuC.iliSta i iz SandZaka, odakle je bio njen mu:l, komunista Ljubisa Miodragovic (proglasen za narodnog heroja). Dirljiva je bila Zivotna priCa i te Zene-heroja: n1u:l
joj je po!Wnuo u ustanku; njihova zajednicko dijete, pred
pohod proleterskih brigada za Bosansku Krajinu, ostavila. je na Cuvanje kod jednog_ seljaka u Mratinju, u dale~
koj Pivi; ona je hila Clan Sreskog komiteta KPJ za GlamoC, zaduZena za rad mec1u Zenama, brat Migo je. bio
negdje sa proleterima. Ni o kome niSta nije znala, sjetna
je zbog toga hila, ali je Vahidi pricala o tome kako, u odjelu. od grubog sukna, sa koZnom torbicom o ramenu j.
pistoljem 0 pasu, cesto i bez pratnje, odlazi pjesice prostran teren i planinska sela, odrZava sastanke sa partij~
skim Celijama i konferencije. sa Zenama~ kako joj Mu·
slimanke vjeruju, povjeravaju joj se, ukazuju prdznanje
i time Sto joj ka.Zu: »Ti si kao muSko - sve ti pristaje;
mogla bi nositi i mitraljez!« Radila je, objasnjavala je,
utoliko lakse sto joj je mentalitet muslimanski bio blizak jer je sa njima odrasla u gradu na Ribnici, i jer je
cijenila, njihovu jednostavnost i gostoprimstvo. Vahida
je shvatila Binine brige i strahove za najdra:le, jer su i
njena braCa bila_u borbi-Sirom Krajine iii po zatvorima,
otac u logoru, a majka neznano gdje, pa se i ona povjerila, priCala joj svoje teSkoCe u radu sa Zenama. Na
rastanku u Petrovcu njih dvije Ce se ~ pobratimiti.
Konferencija je, naroCito u referatu Cane BaboviC
i u Proglasu upuCenom svim Zenama Jugoslavije; jasno
ukazala i na buduCe; veoma odgovorne zadatke Zena.
Drugarica Cana je naglasila:
- NaSi neprijatelji nastoje da raspire bratoubilaCki rat u naSoj zemlji za svoje mraCne dljeve. Uporn!im
radom naSe organizacije stvoriC.emo borbeno jedinstvo
svih iena Jugoslavije. Nase aktivistkinj10 moraju pozna,
vati_ sve Zene;- u.gradOvima po ulicama, a.u. selima po
zaseodma. Mi·moramo znati kako svaka Zena_dli.Se, kako
77
�78
je raspolozena, kakav ima politicki stav. Prema tome
sledi naSe stalno objaSnjavanje i privlaCenje Zena u narodnooslobodilacku borbu ...
Proglas se posebno obraCa Zenama svih na.Sih naroda, da bi se zavrSio pozivom:
»Srpkinje, Hrvatice, Slovenke,
Crnogorke, 1\iluslimanke,
1\ilakedonke!
Jos ponosruije podignite glave! .. Smijelije u borbu
protiv omra.Zenih okupatoral Dajmo sve od sebe za naSu
oslobodilacku vojsku, koja ce uCiniti kraj uniStavanju
nasih najmilijih, koja ce osloboditi zene uzasnih nasilja
i bespravlja. PomaZite je svim sredstvima! Ne dajte niSta okupatoru, ni zrno Zita, ni kudelju vune, ni kap mlijeka, uCinite mu Zivot nesnosnim. UCvrSCujte narodnu
vlast na oslobodenoj teritoriji, pod kojom ste prvi put
stekle ravnopravnost, i koja vam omoguCuje da uCestvujete u rjeSavanju i sudbine svoga naroda i svoje.
Vi, napaCene majke, sestre i kCeri Sirom Jugoslavije, budite cvrsti bedem 0 koji ce se razbiti svi pokusaji
cijepanja sloge i bratstva medu narodima Jugoslavije ...«
Konferencija je zavrSena izborom Centralnog odbora AntrifasistiCkog fronta zena JugoslavJje. 1\iledu 20 njegovih clanova bila je i Vahida 1\ilaglajlic. Odbor je za
svog predsjednika 1zabrao Katu Pejinovic (proglasena
za narodnog heroja).
Odmah poslije Konferencije delegacija zena Cazinske krajine se zaputila za BihaC - zapreZnim kolima.
»Kada smo predveCe stiglli u BihaC« - sjeCa se NadZija
- »tiaSle smo se sa Skenderom KulenoviCem. Na njegovo
pitanje: »Kako si uspjela ave Cazinke povesti na konferentiju?« - Vahida je odgovorila: »Meni izgleda da je
bilo Jako, a njih pitaj kako su one uspjele? 1\ilozda je bilo i suza.«
Tada je Vahida ostala u Bihacu, ami smo krenule u
Cazlin, sa zadatkom da prikupimo Sto viSe zavoja, paste·
ljine i hrane za ranjenike u bihackoj bolnici. Kada smo
to prikupile i dovezle kolima, Vahida nas je docekala,
pa smo zajedno posjetile ranjenike i predale prikupljeni
materijal.
Kasnije se Vahida vratrila u Cazin i organizovala odlazak Zenana politiCki kurs u Petrovcu.
Cazin je 22. decembra dozivio svoj najveCi ratni dan
- sveCano je doCekao i od srca pozdravio vodu revolu·
cije, Tita. Odrian je i miting na kome je Tito govorio.
Vahida i drugarice su na miting izve!e hiljade zena i
omladine. Ispred svecane tribine, pred desetak hiljada
gradana, bila je postrojena ceta omladinaca-dobrovolja-
ca iz Cazina i okoline. Bili su uzbudeni Sto Ce sveCanu
obavezu na vjernost domovini poloZiti pred Vrhovnin1
komandantom i svojim sugradanima. A kada se drl!-g
Tito, u pratnji Nurije Pozderca, narodnog prvaka ovog
kraja, pojavio na tribirui, dugo nije mogao dod do rijeCi
od aplauza, povdka, pjesme partizanske, Sto je bio zav.
jet Krajine Partiji d revoluciji. Tito je govor;io o Sirini
narodne borbe, izdaji ustaSa i Cetnika, zloCinima okupa.
tara; pozvao je narod na jedinstvo, na ukljuCivanje u
borbu, na gajenje bratstva.
Ceta dobrovoljaca je polo~ila svecanu obavezu, u
Cemu je Vahida vidjela rezultate i svoga rada, put ostva.
dvanja njene poruke iz Bosanskog Petrovca- da majke
Salju svoju djecu u Titovu vojsku. A joS sveCaniji trenu.
tak je bio kada je drugu Titu priSao na tribini predsjednik Mjesnog narodnooslobodilackog odbora Polja i predao mu narodni dar - 50 pari vunenlih Carapa.
OD BIHACA DO LIVNA,
PREKO ZALEDENOG SATORA
Sedmog januara 1943. Vahida je stigla na veliki narodllli zbor odrZan u Srpskoj J aseruici, gdje je drug Tito
izvrsio smotru Cetvrte (krajiSke) divizije NOVJ. Raport
mu je predao vee tada legendarni komandant sosa Mazar. To su bile Sarno tri od 10 dotad formiranih krajisl<ih
brigada, naoruZane i artiljerijom. Tito je· bio od~1Sevlj~n
d;ivizijom i narodom. A na zbor se slegla omlad1na, stlg.
le povorke zena sa poklonima za Tita i vojsku, sa peskirima kojunia su kitile topove d mitraljeze. Dok je drug
Tito stajao na tribini i pOzdravljao ispred njega su, CvrsM
tim korakom i uzdignuta Cela, marSirali predstavnici
cvijeta Bosanske krajine ))krvave halj:ine«. Vahida, kao
ni hriljade drugih, nije mogla da sakrije suze radosnice,
a nije se ni trudila naroCito da ih sakrije jer je u sna:zli
te vojske, u oduSevljenju omladine i u njihovim pjesmama T.itu, Partiji i narodnoj vojsci, u divnim darovlima
zena- vidjela rezultate svog irtvovanja, wdjela put ostvarenja cilja za koji vrijedi ,j dati Zivot.
Bvigade su iz sveCanog stroja kretale - u odbranu slobodne teritoi1ije, jer je neprijatelj poCinjao sa svo.
jam »Cetvrtom ofanzivom« protiv grupe divizija oko T!ita, protiv oko 4.500 ranjenika i hiljadu tifusara, protiv
stotinjak hiljada djece, :i.ena i staraca u zbjegovima. Vahida vise nije mogla u Cazinsku krajinu, mada joj se
onamo Zuliilo jer je ostalo dosta nedovrSenih poslova.
79.
�80
Vratila se samo do BihaCa, i tu danonoCno brinula o eva·
kuacij,i ranjenika i stanovniStva, koje j_e masovno odstupalo ispred maca neprijatelja. Imala Je kratk':'. kosu, ~
na sebi smede pantalone i kratku bundu od.J:bsa, s~ pi·
stoljem. Naro&to se brinula 0 kakVOJ-takVOJ IShram dugih kalona izbjeglica sa Banije i Korduna. Ona se ad .Pe:
Cingrada pa dalje i povlacila sa kolonama Kordunasa 1
Banijaca. »U tim teskim danima trebalo je "idj~ti V~hi
du!« - zapisala je Zumra Cejvan. »Svakome Je ~tJela
da pomogne. Ni nocu se nije odmarala. Gleda!~ .Je d!'
nas najpdje smjesti i da nas udomi. Za sebe mJe bnnula. »Imam ja dosta rezerve«, govorila je, vedra se osmehujuci.
Djeca u zbijegu sl!- bil~ jadna i nemocn":. Od .~ug;og
i teskog puta _noge su ~m b1le l?repune rana, IZ. koJ.Ih Je?
skropila lerv I natapala raskalJaUU cestu. Vahlda Je bnZno previjala rane malim nedu.Znim stvorenjhna i bodrila ih da izdde sve tesleoce.
Bila je nesretna kad nejakima nije mogla da pomog.
ne! Izvuidi smo se iz bombardovanog Bihaca i preleo
Drvara dosli u Glamoc. Vahida je mnogo zalila sto nije
u borbenoj jedinici, jer je to bio njen san. Cin1ilo joj se
da samo u otvorenoj borbi, lice mu Ice sa neprijateljem,
maZe dati svu sebe.«
Do Livna, kama ce stici u marsu ka Istoku, bilo je
daleleo; prije njega je trebalo pr!.ieCi ledom oleo':anu i
masorn iznemoglog naroda prekrnvenu Sator-plan1nu. Sa
Vahidom, u koloni Ci,iu je olcosnicu Cinila Osma krajiSka
brigada bila je i Mubera Osmic. »U pokretu prema Satoru od~orili smo se u ](UCi strica Gavrila Pnincipa. Bilo
nas je mnogo. Dole sam pjevala, Vahida je sjela uza me
i poi':ela plakati. Zagrlila sam je i upitala zasto place.
»Sjetila se AiSe .. .«
Livno je bilo puno naroda iz zbjegova, ranjenika, trlfusara, jedinlica leoje su !lita]e. le n~vim poloz~j!ma. U
gradicu je Vahida, u oUOJ guzv1, nmsla na NedZIJU ~ma
noviC. »Kada sam je srela -· kao da me Sunce ogn]alo.
Znala sam da Ce se ona pobrinuti da smjesti mene d moje dijete. lJ. ~ivnu je ostala sv.ega. d<:set dana, >;li. i~. za ~o
vrijeme uCimla mnogo. Okuprla Je zene na tecaJ S1VenJ.a
i pletenja, leoristeCi tu prilileu da povede razg-;>V_or ;z
raznih oblasti. NaroCito se istakla u radu u bolmc1, ko.Ja
je bila u zapustenom stanju. Nese_!?ic'?o se t~di!a.~a oc~
sti bolnicu, da ranjenicima obezbi]edi kupan]e 1 c1st ves.
Nad njima je danonocno bdjela ne steded sebe. Nje':Ja
humanost i plemenitost i ovdje je dosla do punog IZ-
raZaja .. .«
U RUJISKOJ,
NA MRTVOJ STRAZI
SLOBODIIBRATSTVU
Vratila se Vahida, na svoj izriCit zahtjev. PodgrmeCu,
Zenama s kojima je mjesecima radila, za koje je bila sigurna daCe sada, po.Sto je ofanziva protutnjela ka Neretvi, svesrdno prionuti uz borbu i za borbu. Stigla je kod
Lu.Sai Palanke, u Operativni Stab za Bosansku krajinu.
Vaso Butozan sc sjeCao da su joj se veoma obradovali.
»Vjerovali smo daCe sa nama li ostati. Bila je oduSevljena slobodnom teritorijom, radon1 i drZanjem naroda.
Nije se dugo odmarala. Postala je nestrpljiva. Trazila
je da je uputimo na rad. Sjecam se leolileo je bila zadovoljna lead smo je poslali do staba nase cete u selo PetroviCe, da opet radi medu borcima i sa narodom. Kao
i ostali naSi pozadinski politiCki radnici, i ona je tijesno
saradivala sa vojnim jedinicama na svom terenu.«
U HaSanima, u domu Soje CopiC, srela se i sa Jelom
PeroviC. Soju je Vahida, inaCe, veoma cijenila i poStovala, pa je kod nje Cesto i rado navraCala. »Nos!ila je poklone, kao i uvijek, a o pojasu jedan lijep, nov p1iStolj. Ne
sjeCam se ko joj ga je dao, ali je hila sva sreCna Sto ga
ima. Trebalo je da ode da radi u srezu Bosanski Novi.
To joj je bila davnasnja zelja, jer je to bio dobar i pi tom
leraj, zene sve aletivne u NOP-u, njoj zbog toga drage i
prijatne. Mililo joj se da radi s nj,ima. Na polasleu mi je
rekla, radosna Sto ide tmno: >>Drago mi je Sto Cu tamo,
raditi, samo mi je teSko ako poginem. Steta bi bilo da
ovaleo dobar piStolj dopadne u ruke neleom fasisti.
Tada nije bilo nilealevog izgleda, da ce ona usleoro poginuti ... «
Novljansk1 teren u to vrijeme »poluivala<{ je slavna
SoSina divizija. Posljednjeg 1nartovskog dana kalona
12. brigade te divizije stigla je u Rujisleu. U selu se nasla
'i Vahida. Sastala se sa dragim prijateljicama Sidom
MarjanoviC i Zormn KovaCeviC, pomoCn1kom politiCkog
komesara Cete. Zagovorile su se u priCi. >>Zbijale smo
i Sale: na raCun najmladeg politkoma sa maSinkom, na
racun Vahidinih pantalona skinutih sa nekog podebljeg
Svabe, a vrijeme je prolazilo brzo i neprimjetno. Nije
proSao ni sat-dva kad smo zaspale, a plotuni puSaka i
rafa1i maSinki odjednom su zaparali izmedu seoskih
mom brdu, u osvitu zore, krivudala je neprijateljska
kuCa. Bunovne smo skoCile i izletjele u dvoriSte. Na sakalona zatvarajuCi obruC. Neprijatelj se prikrao ri poduzeo ofanzivu iz tri pravca: Bosanskog Novog, Otoke i
6
Vahid~
MaglajniC
81
�82
Krupe. ZapoCela je borba prsa u prsa, na Zivot i smrt.
Bili smo u nepovoljnijem poloZaju, u dolini, pa smo
zeljeli da se domognemo Osretka, uzvisenja koje je dominiralo selom. I mi smo se uporno peLi. Negdje na sa.
moj Cuki, komandant brigade Petar MeCava (progla.Sen
za narodnog heroja) me upozori: >)Ljubica je zaostala, pomozi joj.« Ostavila sam Vahidu i Zoru i po.Sla u susret
naSoj brigadnoj bolniCarki, veC bolesnoj od tifusa. Njih
dvije su produZile napnijed, a nas dvije zaostale maZda
desetak metara. Kao i uvdjek u takvim prilikama, trenuci
su odluCivali o ishodu borbe. Nekoliko trcecih koraka,
prema groblju kuda je oznacen proboj, hili su dovoljni
da se ostane u Zlivotu. Drugarice i drugove .izvan tog
uskog prolaza zahvatila je unakrsna poljba neprijateljskih puskomitraljeza. Njih dvadeset je palo, a medu njin1a Vahida i Zora. Neprijatelj je jurio za nama i nije se
zadr:lao u blizini scoskog groblja,{{
Stab brigade s pocetka, kako se sjeca Ahmet SehovUC-Seho, nije pridavao vt:,Ci znaCaj pucnjavi od Dubovika, ne oCekujuCi ni ovog puta ozbiljniji prodor Nijemaca
i njihov prepad na Citav novski srez. Medutim, Nijen1c1
su brzo nadirali. Stab 12. brigade bio je opkoljen. Parti.
zani su priihvatili borbu i clugo davali otpor da se obruC
ne bi zatvonio. U toku noCi neke jedinice su se probile
kroz neprijateljske Linije.
Sa Zorom KovaCeviC i nekim drugovima iz jedinice i
staba, Vahida je pokusala da umakne az obruca. Kretali
su se uz potok koji je tekao u podnozju brda. Primjece·
ni su ;i pokoSerui iz lleprijateljskih mitraljeza. Istoga dana, oko podne, blizu kuCe JoSana Gaka, SoSa i ja naSli
smo Vahidu. Bila je u jarku_, zgrCena, licem okrenuta zemlji i prekrivena kosom, kao da spava. Metak joj je
proSao kroz srce :i naCinio veliku ranu . . ,{{
Naredne noCi jedna ceta je dospjela do groblja i tu
sahranila poginule drugarice i drugove.
Vahida je poginula 1. aprila 1943. na samom izdisaju
»Cetvrte<{ neprijateljeve ofanzive. Ni mjesec dana potom,
poginuo je, kao zamjenik politickog komesara Druge
krajiske brigade, i njen brat Munib. Slucaj je hteo da on
i Dina Vrbica poginu od iste granate i budu sahranjeni
u istom grobu, kraj rijecice Blatnice, blizu Teslica. Taka Vahida, kao ni njena tri brata, kao ni oko 1.000 BanjaluCanki 1iBanjaluCana- nije doCekala da vidi slobodnu zaviCajnu Banjaluku, grad koji je dao viSe hiljada
boraca NOR-a, medu kojima i 20 narodnih heroja Jugoslavije.
Kadija Maglajlic je ostao bez tri sina i kcerke Vahide, ali su on, kadinica i petoro njdhove Zive djece nasta-
"
!"
0
"'
"'
"'
"'
0
~
~
~
-~
<.>"
l'!
0
.E
::1
~
"'
"
~
it
"'
~
~
"
·~
~
"
6'
�84
vili da se bore. Kadija je iz koncentracionog logora u
Bosanskoj Gradisl<Ji, pod pritiskom javnosti, pusten
krajem 1942. Nije ubijen samo zbog velikog ugleda u sirokoj javnosti d dubokog ogorCenja, naroCito BanjaluCana, zbog njegovog hapSenja. Kada se iz logora vratio kuCi, docekao ga je gotovo cia grad. Bio je to i pozdrav uglednom Covjeku i osvjedooCenom rodoljubu, ocu devet
boraca za novu Jugoslaviju, i protest protiv ustaSkih zlo6ina.
Osamnaestog septembra 1944. doslo je do napada
jedinica 5. udarnog korpusa NOVJ na Banjaluku. Poslije trodnevnih borbi zauzet je gotovo cio grad, dzuzev
tvrdave »Kastel«. Uspjehu je, kako navodi A. RavliC u
monografiji »Banjaluka«, sem neposredne pomoCi hiljada BanjaluCana, znaCajno doprinijelo i to Sto se domobranske jedinice - zahyaljujuCi u prvom redu smiSljenom i strpljivom politii:kom radu banjaluckih komu·
nista i skojevaca sa svojim saradnicima u njima - ne
samo nisu uporno borile protiv krajiSkih 'i srednjobosanskih brigada koje su napadale grad, veC su im prepuStale
polozaje i oruda, 1ili ih cak i pomagale. Taka se i dogodilo da zatvaraCi topova branioca u kritiCnoj slituaciji nisu
imali udarnih igli a granate kapisli, da su domobranski
tenkis1li uCestvovahl u borbi za osvajanje zgrada banke,
banovine i banskog dvora; da su na aerodrumu u ZaluZ.anima zateCeni ispravni avioni; da su skladiSta _hila netaknuta ...
Banjaluka je devet dana Zivjela u slobodi, mada su
se u njcnom sredistu (Kastelu) vodile zestoke borbe. Tada je braniocima stiglo jako pojaCanje, Oime su i banjalucki dani slobode ostali kratkotrajni, ali i jedna ad najsvetlijih pobjeda prije one, konai:ne, koja je gradu donijela slobodu, 22. aprila 1945. Partizanske snage su se 27.
septembra morale povud, sa ogromnim ratnim pUjenom, sa oko ·3.300 predat1ih i zarobljenih neprijateljevih
vojnika. S njima je, na oslobodenu teritoriju, krenulo i
preko 6.000 Banjalucana. Posli su lijecnici, profesori,
uCitelji, ekonomisti i inienjeri, radnici sv-ih struka i Cinovnici. Talco masovan izlazak BanjaluCana na slobodnu
teritoriju bio je joS jed an, svojevrstan, udarac slobodarske Banjaluke okupatoru i. njegovim slugama, nastavak
borbe njenih gradana protiv nepDijatelja i za osiobodenje zemlje, do tada u gradu vodene ilegalno.
Vijugale su duge kolone, po ki.Snom jesenjem danu,
praCene mitraljiranjem neprijateljev.ih aViiona. A na slobod'noj teritoriji je bilo bezbroj toplih zagrljaja, suza
radosnica, ali i onih drugtih. Saznanje o gorkoj stvarnosti mnogima je bilo nevjerovatno, ali. ..
�Sa jedinicama su se iz grada povukli i kadija i kadinica. Susretu sa slobodnom teritorijom su se radovali
kao da ce opet svu djecu okupiti oko sebe.
Vratili su se u oslobodenu Banjaluku, u svoj dragi
slobodarski grad, bez cetvoro najdrazih. Vahidi, njihovom prvenCetu kome su se obradovali onog kiSnog aprilskog dana gotovo cetii1i decenije prJje toga, domovina ce 20. decembra 1951. odati najvece priznanje za izuzetne zas!uge u borbi za novu J ugoslaviju, - proglasice
je za narodnog beroja. Njeno ime poneCe Medicinski centar u Banjaluci, Osnovna skola u Arapusi kod Bosanske
Krupe, po jedna ulica u Skender-Vakufu i u Banjaluci.
Njena bista stoji u parku tvrdave »Kastel«, nad Vrbasom, a oko nje su.biste sose Mazara, Ranka sipke, Rade
Vranjesevic i ostalih narodnih heroja odnjihanih na svijetim tradicijama i u bespostednoj borbi s!obodarske
Banjaluke.
86
ce da je brosuru napisao u zelji »da Vahidin lik zene heroja sluzi za primjer zenama Palestinskog oslobodilaCkog pokreta«, u Cemu je uspio, jer se »broSura Cita rna.
sovno d sa izuzetnim interesovanjem ... OitajuCi o Vahi·
di zavoljeli su je i muSkarci d Zene i osjeCaju je bliskom
kao da je rasla s njima i kao da se bori zajedno s njima.
UzimajuCi je Cesto za primjer, ime Vahida sa divljenjem
izgovaraju« - zavrSava svoje pismo el Helou Mohamed,
cestiti covjek iz daleka, sin borbenog naroda koji je legendu naSe Vahide utkao u svoju borbu, u svoju istoriju. Mlade Palestinke i Palestinci sa imenom naSe Vahi~
de na usnarna juriSaju za sopstvenu slobodu, Sto samo
potvrduje veliCinu i trajnost njenog primjera.
ULAZAK U ISTORIJU
I LEGENDU PALESTINE
Burna .istorija vremena u kome Zivimo htjela je da
Vabiida kao nasa !egenda, nimalo slucajno, ude u istociju jednog drugog naroda, prostorno od nas prilicno udaljenog, ali nama posve bliskog - po slobodarskim tradicijama, po onome za Sta se istrajno, preko tri decenije
bori. Rijec je o palestinskom narodu koji se, okupljen
oko svog Oslobodilackog pokreta, svim sredstvima i
svim snagama bori za osnovno pravo - povratak na otetu rodnu grudu, svom spaljenom domu li rasturenom
imanju.
Legenda o Vahidi medu hrabre Palestince je stigla
na neobican naCin. El Heolu Mohamed, student medicine na ZagrebaCkom sveuCiliStu, tu Iegendu je Cuo, u srcu
pOn_io, ispisao __na arapskom u jednoj broSlini, nacrtao
na korici lik lijepe djevojke Cija je glava pod s!jemom,
a puSka sa isukanim no:lem, sve to ,nakrilio buketom razvijenih zastava sa parolama na naSem i arapskom jeziku. BroSura je, uz materijalnu pomoC ljudi iz Kaira,
koji su uz Pokret, odstampana u velikom tirazu i stigla
u brojne jedinice Palestinaca koje se bore na Sirokim,
Cesto i nevidljivim frontovima, u sve logore palestinskih
izbjeglica sirom Bliskog istoka.
U pismu Vahidinoj sestri Munibi (suprurga narodnog heroja Fadila Serica) nas osvjedoceni prijatelj isti-
87
N aslovna strana broSure o Vahidi koju je napisao
El H elou Mohamed
�SADRzAJ
Str.
Roditelji su joj se obradovali - NenadmaSna u brzom i urednom vezu
Revolucija u kadijinom domu- - Pod »PelagiCevim« crvenim barjakomSa »Borcem<{, na putevima borbe celna zenskog pokreta - Mrzjela je lai - - - - - Budila je svijest kod zena
NesebiCna pomoC siromaSnima Kadijina kuca - uporiSte NOP-a S narodom i u zlu i u dobru Prijem u Partiju - - - - Stvorena za burna doba - - Kadij a i kadinica na pravom putu
OliC:enje vrlina komuniste- I djevojaCka oprema za borbu
Municija umjesto vune - - Satnik Majer otkriva planove usta.Sa ->}Crna kuCa« postaje preuska Nikoga nije izdala -- - -- Skok kroz prozor - u slobodu Na Poniru - medu partizanima NovogodiSnja noC- - - Sekretar partijske celije u Skender-Vakufu Vjerna kci slobodnog Podgrmeca - - - Sa Muslimankama Cazinske krajine - Govor pred Titom, u Bosanskom Petrovcu Od Bihaca do Livna, preko zalec'!enog Satora U RujiSkoj, na mrtvoj straii slobodi i bratstvu Ulazak u istoriju i legendu Palestine - - - -
S
9
11
13
20
21
25
26
28
29
32
35
36
39
40
41
43
46
48
51
53
57
58
59
65
72
74
79
81
86
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Rođena za burno doba : životni put narodnog heroja Vahide Maglajlić
Subject
The topic of the resource
Vahida Maglajlić
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Himka Maglajlić-Hadžihalilović
Source
A related resource from which the described resource is derived
Historijski muzej Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Savet za vaspitanje i brigu o deci SR Srbije; Dečje novine
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1977
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
23-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
87 str.
narodna herojka
Narodnooslobodilačka borba
Vahida Maglajlić
žene borci
-
https://afzarhiv.org/files/original/3db9d50045aaa2c9b4d3dc3782a3c0cc.mp3
be96d1cc9432a0da1a94ff9b723ab900
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Audio
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
I
Audio
A resource primarily intended to be heard. Examples include a music playback file format, an audio compact disc, and recorded speech or sounds.
Interviewer
The person(s) performing the interview
Andreja Dugandžić i Adela Jušić
Interviewee
The person(s) being interviewed
Alija Maglajlić
Location
The location of the interview
Sarajevo
Original Format
The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data
WAV
Duration
Length of time involved (seconds, minutes, hours, days, class periods, etc.)
00:51:49
Bit Rate/Frequency
Rate at which bits are transferred (i.e. 96 kbit/s would be FM quality audio)
192 kbit/s
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Intervju sa Alijom Maglajlićem
Subject
The topic of the resource
Život Vahide Maglajlić
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Andreja Duganžić i Adela Jušić
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
juli 2014.
Contributor
An entity responsible for making contributions to the resource
Obrada zvuka: Haris Sahačić
Rights
Information about rights held in and over the resource
Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
mp3
Language
A language of the resource
Bosanski
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
NOB
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
01-I
Alija Maglajlić
narodna herojka BiH
NOB
Vahida Maglajlić