1
10
1
-
https://afzarhiv.org/files/original/4a6d02b695f6d3d72c531463c2b994fa.pdf
0d4e758db498c579cc315c826ed73396
PDF Text
Text
IJ RAZVOJU SOCIJALISTIČKE
SAMOUPRAVNE JUGOSLAVIJE
'/kJaTomšič
JP
��VidaTotnšič
U RAZVOJU
SOCUAIIST1ČKE
SAMOUPRAVNE
JUGOSUNUE
�■ ••U 0 V
v
.
'v jo č tfi
— -
<0 L€ 8 I U
• vec
,.r ! m m
N
Izdavač: Novlnako-lzdavačka radna organizacija Jugoalovenaka stvarnost
— OOUR Jugoalovenakl pregled; Generalni direktor: Dragoljub Vullca;
Glavni I odgovorni urednik: B oildar Đurovlć; Urednik: Branka Vldas;
Jezlčkl redaktor: M llo rad Slmonovlć; Oprema: Nenad čonklć; Korektor:
Zor ka Jančlć; Štampa: Srboštampa, Dobračlna 8, Beograd 1981.
�Sadržaj
Predgovor 5
Uvod 9
Istorijski koreni 15
Diskriminacija žena u staroj Jugoslaviji (1918—1941) 15
Radnički pokret i borba za ravnopravnost žena 19
Narodnooslobodilački rat i socijalistička revolucija 23
Revolucionarne promene i ostvarenja 31
Glavna obeležja razvoja socijalističkog samoupravljanja 33
Društveno-ekonomsko uređenje SFR Jugoslavije 36
Samoupravljanje i društvena svojina 36
Osnovna organizacija udruženog rada 39
Samoupravna interesna zajednica 40
Mesna zajednica 42
Planiranje razvoja 45
Od predstavničkog do delegatskog političkog sistema 46
Uloga subjektivnih društveno-političkih snaga 51
0 nekim rezultatima razvoja 55
Teorijske osnove procesa emancipacije žene 59
O teorijskim osnovama društvene akcije 59
Stvaralačka primena marksizma 63
Nosioci političke akcije 70
Uloga ženskih organizacija 75
Uloga zakonodavstva u menjanju društvenog položaja žena 85
Zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvo 89
Industrijalizacija i urbanizacija 89
Neke karakteristike zapošljavanja žena 91
Zapošljavanje žena na privremenom radu u inostranstvu 97
Zaštita zaposlenih žer\a 98
2ene u razvoju poljoprivrede i sela 104
Obrazovanje 113
Socijalna politika I zdravstvena zaštita 120
Brak, porodica, domaćinstvo, dečja zaštita 127
Preobražaj porodice 127
Društvena zaštita dece 135
Demografska kretanja 140
Razvoj planiranja porodice 142
Ustavno pravo o slobodnom odlučivanju o rađanju dece 144
Međunarodna saradnja 149
Međunarodna aktivnost Konferencije za pitanja društvenog
položaja žena Jugoslavije 150
Svetska godina stanovništva 152
Međunarodna godina žena i Dekada UN za žene 153
Nesvrstani za uključivanje žena u razvoj 157 '
�Prilozi 161
Pregled pravnog uređenja od osobitog značaja za pravni
položaj žena u Socijalističkoj Federativnoj Republici
Jugoslaviji 161
Spisak zakona od posebnog značaja za pravni položaj žena u
Jugoslaviji 173
Rezolucija Skupštine SFRJ o unapređivanju položaja
i uloga žene 177
Osnovni statistički podaci o ženi u jugoslovenskom
društvu 193
�Predgovor
Publikacija koju objavljujemo pod naslovom
Žena u
razvoju socijalističke samoupravne Jugoslavije jeste
prerađeno izdanje nacionalne studije koja je na tra
ženje Sekretarijata Organizacije ujedinjenih nacija bi
la izrađena povodom teme »Žena i razvoj« kada se
ta tema početkom sedamdesetih godina razmatrala u
Komisiji ECOSOC-a za socijalni razvoj kao prilog raz
radi strategije Druge dekade razvoja OUN
(1970—
1980). Taj jugoslovenski prilog bio je objavljen u ča
sopisu »Žena danas« 1973. godine u broju 270, pod
naslovom »Žene Jugoslavije u privrednom i društve
nom razvoju zem)lje«.
U toku 1975. godine, koju je Organizacija ujedinjenih
nacija proglasila Međunarodnom godinom žena, Kon
ferencija za pitanja društvenog položaja žena Jugosla
vije podstakla je izradu nove publikacije o društve
nom položaju žena Jugoslavije. Ranije publikacije ove
vrste su vremenom bile prevaziđene.
Interesovanje
koje je u svetu pobudila tema Međunarodne godine i
tekuće Dekade OUN za žene: »Ravnopravnost, razvoj,
mir« zahtevala je donekle nov način prikazivanja po
ložaja žene odnosno puteva ostvarivanja njene rav
nopravnosti u okviru razvoja zemlje. Autor pomenute informacije koja je pisana za OUN zamoljen je da
pripremi novu publikaciju.
U toku rada na ovoj knjizi pokazalo se da je zadatak
osavremenjivanja ranije informacije, iako na prvi po
gled jednostavan,
u stvari prilično težak.
Upitnik
OUN prilagođen potrebama uporednog prikaza raznih
zemalja prema kojem je bila rađena prva publikacija,
nije sadržao pitanja o mnogim specifičnostima naše
zemlje, koje je trebalo prikazati da bi se razumela
celina.
Razmatranje činilaca i činjenica u vezi s menjanjem
položaja žene I doprinosa žene integralnom
razvoj
nom procesu zemlje složen je zadatak. Učinjen je po
kušaj da se sažeto prikaže celokupnost društvenih I po
litičkih odnosa, naročito u sklopu promena koje su pratile
donošenje Ustava SFRJ od 1974. godine i koje pra
te njegovu primenu. O tome sada postoji obilje gra
đe. Pored političkih, ima mnogo i naučnih studija, pri
kaza, rasprava, statističkih i drugih podataka o razvo
ju SFRJ. Zatim, obeležavanje Međunarodne godine že
na, Dekade OUN za žene i Međunarodne godine de
teta podstaklo je mnogobrojne nove izveštaje, anali
ze, naučne radove, rasprave o položaju žene, porodi5
�ce, deteta. U tom okviru značajne rasprave vođene
su u Skupštini SFRJ 1978. godine u toku donošenja
posebne
Rezolucije o ostvarivanju
ravnopravnosti
žena.
Iz napred iznetog istorijata nastanka ove knjige vidi
se da je autor pokušao da u njoj odgovori pre svega
na pitanja koja su postavljana u toku naše aktivnosti
u Organizaciji ujedinjenih nacija, u kojoj sve više ra
ste interesovanje za iskustva pojedinih zemalja. Ona
je nastala i iz drugih potreba međunarodne aktivno
sti naših društveno-političkih organizacija. Zbog toga
je ova knjiga izdata najpre na engleskom i francus
kom jeziku. Međutim, još u toku rada na tekstu po
kazala se potreba da se i na našim jezicima izda ova
kav kraći prikaz položaja i uloge žene u razvitku jugoslovenskog društva, u kojem radnička klasa postav
lja i rešava i žensko pitanje kao deo dubokih društvenih
pramena u procesu borbe za oslobođenje rada. Tu bor
bu ćemo uspešnije voditi ukoliko svoja sadašnja dos
tignuća i probleme koje ona sobom nosi shvatamo kao
plod proteklih borbi. U raspravljanjima o mnogim savremenim pitanjima našeg razvoja sve više se pokazuje
potreba za dubljim poznavanjem naših dosadašnjih na
pora i odgovora koje smo na i danas goruća pitanja već
dali u prošlosti, lako u publikaciji ima za našeg čitaoca
dosta svakako poznatih informacija, iako ona mestimično uprošćeno prikazuje veoma složen i komplikovan
razvojni put nove Jugoslavije, čini nam se da ona može
poslužiti kao koristan priručnik i društveno-politlčkim
radnicima koji istupaju u međunarodnim kontaktima I
mlađim generacijama, ikoje treba da sagledaju duboke
veze između pojedinih aspekata društveno-političkog
procesa izgradnje socijalističkog samoupravnog druš
tva i borbe za nove međuljudske odnose u našoj zemlji,
koji se ne bi mogli izgrađivati bez suštinskih pramena
u društvenim odnosima, bez prava na samoupravljanje
kao osnove svih sloboda i svih prava radnih ljudi I gra
đana u našem socijalističkom društvu > bez definitiv
1
nog raskida sa svim ostacima I naslagama prošlosti i
napuštanja »kraćeg puta« ostvarivanja prava I sloboda
birokratsko-tehnokratskim rešenjima.
Pošto nije bilo moguće — a nije ni zadatak ovakve pub
likacije — da prezentiramo svu građu, 'izdvojena su samo
najvažnija pitanja da bi se globalno prikazale celina ra
zvojnog procesa i suština jugoslovenskih nastojanja u
izgrađivanju samoupravne socijalističke društvene za
jednice ravnopravnih naroda I ljudi.
6
�U toku rada korišćen je obiman štampani materijal,
koji smo citirali kada je neposredno upotrebljen. O
tome kako treba prikazati neka pitanja vođeni su raz
govori s društveno-političkim radnicima. Teško bi bilo
navesti sve pisane izvore i zahvaliti svima koji su ml
pomogli u izradi ove publikacije. Pristup osnovnom sa
držaju i njegova prezentacija su takvi da je bilo neop
hodno konsultovati širi krug drugarica i drugova. Me
đutim, ovde se mora istaći saradnja koju su već od ra
da na prvoj informaciji za OUN u ćelom ovom radu ne
posredno pružale Hristina Pop-Antoska i Ika Kekić. Isto
tako, treba istaći pomoć dr Vide Čok, Dušanke Kovačević i Sane Salahović.
Najzad, treba pozdraviti inicijativu izdavačkih preduzeća »Delavska enotnost« i »Naša žena« (Ljubljana), ko
ja su ovu knjigu izdala na slovenaćkom jeziku, i odluku
»Jugoslovenskog pregleda« (Beograd) da je izda i na
srpskohrvatskom jeziku.
Za slovenačko i srpskohrvatsko izdanje tekst je une
koliko dopunjen novim podacima.
Autor
7
��Uvod
U ovoj publikaciji prikazujemo napore i dostignuća na
putu k punoj ravnopravnosti žena u Socijalističkoj Fe
derativnoj Republici Jugoslaviji. Naše viđenje borbe za
ravnopravnost i emancipaciju žena zahtevalo je da prikažemo tu borbu u istorijskoj perspektivi i kao sastav
ni deo borbe radničke klase i radnog naroda za socijal
no i nacionalno oslobođenje. Što se tiče ciljeva i me
toda borbe za ravnopravnost žena, smatramo da je po
trebno stalno postavljati pitanje: ravnopravnost u od
nosu na koga i u kom pogledu? Ako pokušamo da od
govorimo na tako postavljeno pitanje, odmah možemo
utvrditi da se ne radi samo o nekim formalnim pravi
ma žena koja bi ih izjednačavala s postojećim pravima
muškaraca. Poznato je da i muškarci, naročito radni
ci, radni seljaci i radna inteligencija u određenim druš
tvenim uslovima ne uživaju sva prava, odnosno da su
mnogi i obespravljeni. Prema tome, nema ljudske
emancipacije ako ona ne obuhvata oba pola. Zato nije
moguće prikazivati borbu protiv neravnopravnosti že
na izvan okvira zajedničke borbe radničke klase i svih
naprednih društvenih snaga za ostvarenje svih čovekovih prava. U ovoj knjizi ćemo pokušati da pokažemo
kako su se postavljali ciljevi borbe i kojim putem od
nosno kako su se oni ostvarivali u Jugoslaviji.
I. Smatrali smo da je nužno da prikažemo ekonomske
i društveno-politlčke prilike u staroj Jugoslaviji (1918
— 1941) i narodnooslobodilačku borbu (1941— 1945) da
bi se shvatilo iz čega je izrastala samoupravna zajedni
ca naroda i narodnosti. Pri tom posebno ukazujemo na
sledeće:
— kakve su bile prilike u ekonomski i društveno ne
razvijenoj zemlji koje su tražile duboke i svestrane
društvene promene koje vladajući buržoasko-monarhistički krugovi u staroj Jugoslaviji nisu bili spremni da
izvrše. Radni narod je izgubio svaku nadu da će mu
kapitalistička vladavina dati hleba, pravdu i demokrat
ske slobode;
kako su te prilike uslovile svesnu, organizovanu bor
bu radničke klase na čelu svih radnih masa za ostvare
nje dostojnijeg života, za istinsku nacionalnu i ekonom
sku ravnopravnost. Radnička klasa je istovremeno zahtevala i ravnopravnost žena. Saznanje osnivača nauč
nog socijalizma da su nužni ukidanje diskriminacije že
na i uključivanje ostvarivanja njihove ravnopravnosti u
zajednički program, postepeno su prihvatili svi pravi
borci za covekovu emancipaciju, za oslobođenje rada i
9
�za
se
le
za
nove društvene odnose. Tako su i one žene koje su
do tada odvojeno borile za politička prava žena mog
utkati svoje ciljeve u zajedničku borbu radnih ljudi
korenlte ekonomske, društvene ■ političke promene;
!
— kako je u teškim unutrašnjim i međunarodnim uslo
vima jedino Komunistička partija Jugoslavije bila sposo
bna da rukovodi borbom kada su sve građanske Darlamentarne stranke pošle putem izdaje naroda i povezale
se s fašističkim okupatorima da bi branile svoje privilegovane društvene pozicije. Komunistička partija je do
šla na čelo borbe za novo društvo ne samo zato što je
imala jasna teorijska i programska gledišta već i zato
što je svaki član te proganjane organizacije bio spre
man da se bori za proklamovane ciljeve 1 po cenu svo
ga života.
S narodnooslobodilačkom borbom i socijalističkom re
volucijom (1941— 1945) nastupilo je preiomno razdob
lje, u kojem je na našem tlu, na tlu okupirane i rasparčane Jugoslavije, pod rukovodstvom Komunističke par
tije podignut opšti narodni ustanak 1 kad se formirala
najšira politička masovna organizacija — Narodnoosiobodilački front za borbu protiv stranih okupatora I za
oslobođenje domovine. Zato je narodnooslobodilačka
borba od svog početka imala karakter narodne, u sušti
ni socijalističke revolucije, u kojoj su pored klasno svesnih radnika masovno učestvovale sve rodoljubive de
mokratske snage, i to u svim oblicima borbe — od po
litičke do vojničke. Žene su se borile iz istih pobuda
kao i muškarci, ali Ih je pored toga privlačila i odluč
nost vodećih snaga narodnooslobodilačke borbe da u
isto vreme afirmišu punu ravnopravnost polova. U bor
bi ravnopravnost je postajala stvarnost u redovima bo
raca i u novom društvenom sistemu koji Je nastajao iz
borbe. Rukovodstvo
narodnooslobodilačkog
pokreta
poklanjalo je veliku pažnju sadržajima i oblicima rada
među ženama I organlzovanom učešću žena u borbi jer
je bilo ubeđeno da je učešće žena od odlučujućeg zna
čaja za uspeh partizanske, revolucionarne borbe, kao I
za buduću organizaciju društva.
II. Najveći deo ove knjige posvećen Je informaciji o
posleratnom periodu revolucionarnih promena I dosti
gnućima ekonomskog razvitka i ostvarivanja program
skih ciljeva u društvenoj Izgradnji socijalističkog samo
upravnog društva. Prikazani su međusobno uslovljenl
procesi: razvoj socijalističkog političkog sistema, eko
nomski razvoj zemlje i proces oslobođenja rada kao odlu
čujući faktor I za emancipaciju žena. Pošto smo želell
da prikažemo kako nastaju temelji novog položaja rad
io
�nika i građanina, koji su istovremeno i tem elji novog
položaja žene u društvu i porodici, u ovom poglavlju se
naročito zadržavamo na onim promenama koje naučni
socijalizam smdtra fundamentalnim za potpuno ukidanje diskriminacije žena. Te promene su: ukidanje pri
vatne svojine na sredstva za proizvodnju i uvođenje
društvene svojine kao osnove samoupravljanja; ubrza
ni ekonomski i društveni razvoj, koji omogućava uklju
čivanje žena i muškaraca u udruženi rad i postepeno
iščezavanje privredne funkcije porodice;
razvijanje
onih samoupravnih i političkih društvenih institucija
preko kojih udruženi radnici i građani postepeno ovla
davaju celokupnom društvenom reprodukcijom I u tom
okviru podruštvljavaju funkcije porodice i domaćinstva.
III. Posebna glava namenjena je te o riji i praksi usmeravanja procesa emancipacije žena. Na bazi učenja kla
sika naučnog socijalizma, ukazujemo na stvaralačku primenu marksizma u Programu SKJ i na akciju subjektiv
nih snaga našeg društva.
Programski ciljevi su već velikim delom našli svoje
mesto u političkom i ekonomskom sistemu, kako je to
utvrđeno Ustavom i zakonskim propisima, i u akciji po
litičkih snaga koje usmeravaju društveni razvoj. Dugo
ročni proces kojim se ostvaruje ukidanje diskriminacije
žena i afirmišu sva ljudska prava ne može se razvijati
sam od sebe kao stihijski proces materijalnog razvitka,
iako je ubrzan ekonomski razvoj neizostavan uslov svih
promena. Zbog toga ukazujemo na sve poluge i nosio
ce promena od društveno-političkih organizacija do za
konodavnih mera.
IV. Pošto je težište u našem pristupu stavljeno na pri
kazivanje idejno-političkih osnova funkcionisanja samo
upravnog socijalističkog društvenog sistema, što zadi
re u pitanja koja su značajna za ostvarivanje ravnoprav
nosti žena, dati su kraći prikazi pojedinih područja —
od ekonomskog do međunarodnog. Svesni smo da bi bi
lo korisno govoriti više o industrijalizaciji i urbanizaci
ji, o zapošljavanju žena, o zaštiti na radu, o razvitku
poljoprivrede i sela, o obrazovanju i o zdravstvenoj za
štiti i socijalnom osiguranju na osnovu postojećih I
možda novih analiza. Ipak smatramo da tekst ove publi
kacije, dopunjen statističkim tabelama i pregledom
pravnih propisa, omogućava uvid u dosad postignuti stepen razvitka. M islili smo da je od šireg značaja da ukažemo i na neka pitanja, lako naoko izgledaju sitnija, o
kojima se sada vodi rasprava u našoj javnosti (npr. o
karakteru zaštitnih mera u korist žene radnice l slič
no).
11
�V. Isto tako, u poglavlju o braku, porodici, domaćins
tvu i dečjoj zaštiti ostajemo više na opisivanju razvoia
političkih gledišta i pravnog razvitka i ukazujemo na
sadašnja ustavna i zakonska rešenja, dok je dokumenta
cija u brojkama, dijagramima i slično zapostavljena.
Unekoliko opširnije informišemo o razvoju planiranja
porodice sve do 1974. godine, kada je u Ustavu SFRJ
i u ustavima svih republika i pokrajina opredeljena
sloboda odlučivanja o rađanju kao novo čovekovo pravo.
VI. U poglavlju o međunarodnim vezama ograničavamo
se na prikaz onih aktivnosti koje se neposredno pove
zuju s temom žena, iako smo potpuno svesni odlučuju
ćeg značaja svih međunarodnih akcija koje danas vode
nesvrstane zemlje i zemlje u razvoju za promenu današ
njeg položaja naroda i pojedinaca. Borbu za novi među
narodni, ekonomski i politički poredak sagledavamo kao
najbolji okvir u kojem moraju naći mesta sve specifič
ne međunarodne delatnosti i veze ženskih organizacija
ili drugih faktora koji se bave problemima položaja že
na. Izdvojeno razmatranje ženskih problema i u svetskim dimenzijama moglo bi imati samo suprotan efekat.
Ali bi nas tema o međunarodnim odnosima uopšte da
leko odvela, pa se zbog toga i u tom delu daje samo
uža Informacija.
*
*
*
Najzad, čitaocu treba dati dopunsko objašnjenje i upo
zorenje. Samo uzgredno i nepotpuno upozoravamo na
znatne razlike unutar Jugoslavije, na razlike Između re
publika i pokrajina u materijalnom razvitku, u IstoriJI,
kulturi, tradicijama, koje često posebno utiču na polo
žaj žena. Ipak te razlike nisu suštinske, jer nisu kvalita
tivne prirode. To su razlike u stepenu razvijenosti po
jedinih sredina, koje traže posebne napore za adekvat
nu konkretizaclju opšteprihvaćenih i ustavno zagarantovanlh prava u vlastitim uslovlma.
Jugoslavija kao veoma nerazvijena 1 u ratu opustošena
zemlja počela Je posle drugog svetskog rata da se ubr
zano razvija. Zbog svoje raznolikosti, ona u tom procecu dell na Jednoj strani, sudbinu zemalja koje su tek
izišle iz naturalnih odnosa, a na drugoj strani, u uneko
liko razvijenijim delovlma zemlje deli sudbinu zemalja
u kojima je Industrijalizacija već u usponu. Tako su se
na dnevni red postavljali negde više problemi nepisme
nosti, zaostale poljoprivrede, visokog nataliteta 1 viso
kog mortaliteta, dok su u drugim delovima imali pred
nost problemi žena-radnica, problemi kvalifikacija, zaš
tite na radu, dečja zaštita i tome slično.
12
�U nastojanju da što jednostavnije prikažemo opšte to
kove razvoja koji važe za celu zemlju, ostavili smo po
strani neke specifičnosti pojedinih delova višenacional
ne federacije. Pokušali smo da pre svega istaknemo na
ša osnovna iskustva o mogućim putevima rešavanja
konflikta između rada i materinstva u izgrađivanju dru
štvenog sistema socijalističkog samoupravljanja. Ipak
nam se učinilo da dosadašnja iskustva naše zemlje
opravdavaju napor da Istaknemo ciljeve, da prikažemo
neka dostignuća i otvorena pitanja kao prilog razmenl
iskustava s drugim zemljama, a istovremeno i razma
tranju ove teme na međunarodnom planu.
Uvereni smo da će prilozi u ovoj knjizi upotpuniti sa
znanja čitalaca. U prvom redu skrećemo pažnju na rad
Milana Gasparija Pregled pravnog uređenja od osobi
tog značaja za pravni položaj žena u SFRJ s popisom
odgovarajućih zakona. Priložene su statističke tabele
kao deo statističkih podataka koje je u izboru, stručnoj
obradi i redakciji Hristine Pop-Antoske izdao kao poseb
nu publikaciju Savezni zavod za statistiku za Deseti
međunarodni seminar Konferenoije za društvenu aktiv
nost žena Jugoslavije (1977). Sada su te tabele dopu
njene novim podacima.
U prilogu se nalazi potpun tekst Rezolucije Skupštine
SFRJ od marta 1978. godine, koja predstavlja u izvesnom smislu nacionalnu strategiju napora za brže pre
vazi laženje prepreka na putu punog ostvarenja ravno
pravnosti žene i muškarca.
13
��Istorijski koreni
Diskrim inacija žena u staroj Jugoslaviji
(1 9 1 8 — 1 9 4 1 )
Jugoslavija kao jedinstvena država (u početku pod na
zivom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije
Kraljevina Jugoslavija) nastala je posle prvog svetskog
rata 1918. godine. U nju su ušle Srbija I Crna Gora (do
tada samostalne države), Hrvatska, Bosna i Hercegovi
na, veći deo Slovenije, Vojvodina, veći deo Makedonije,
koje su do tada odnosno do balkanskog rata bile pod
vlašću bivše Austro-Ugarske Ili Osmanskog Carstva.
Teritorija Jugoslavije vekovima je bila raskrsnica izme
đu Istoka i Zapada, između hrišćanske i islamske civi
lizacije, poprište mnogih ratova, ustanaka i pokreta za
oslobođenje. Dok su neka područja zemlje pod vlašću
Austro-Ugarske bila delimično uključena u tokove evro
pske industrijalizacije i feudalni odnosi u njima bili uglavnom već prevaziđeni, u južnim krajevima, koji su
gotovo pet stotina godina b ili pod Osmanskim Carst
vom, ostaci feudalizma istočnjačkog tipa održali su se
sve do drugog svetskog rata.
Stvaranje zajedničke države bilo je težnja naroda ko
ji su se u njoj ujedinili I koji su očekivali da će u toj
zajednici postati jači i sposobniji da se odupiru stranim
osvajačima, da će ekonomski, kulturno i uopšte brže
napredovati. Radnici i buntovni seljaci koji su se vra
ćali s frontova prvog svetskog rata, a mnogi i pod uticajem oktobarske revolucije 1917. u Rusiji, tražili su,
i dublje društvene promene, ali se u toj novoj državi
nisu ostvarile ni nacionalne ni socijalne težnje širokih
narodnih slojeva. Tako su se države i narodi udružili
u novu državnu tvorevinu na različitim stepenima svog
privrednog i kulturnog razvitka, s različitim Jezicima,
pismima, religijama, običajinja ltd., ali to nije bilo uz
rok teške situacije koja je zavladala u zemlji. Kraljevi
nu Jugoslaviju su već od njenog nastanka razdlrale te
ške društvene i političke protivrečnosti. Vladavina veli
kosrpske monarhističke buržoazije, u saradnji s hrvat
skom i slovenačkom buržoazijom I buržoazijom ostalih
naroda, zasnivala se na surovom kapitalističkom Iskorišćavanju seljaka i radničke klase. Kao sastavni deo
ekonomske eksploatacije i kao metod razjedinjavanja
radnih ljudi, zaoštravani su i međunacionalni odnosi.
Pod parolom nacionalnog jedinstva negiralo se postoja
nje pojedinih naroda i narodnosti, a njihovi pripadnici
su diskriminisani.
15
�Reakcionarnim zakonima i policijskim progonima vlas
todršci stare Jugoslavije su nastojali da onemoguće
svaki demokratski narodni pokret i da što je moguće
više ometaju sindikalno organizovanje. Žestoko su pro
ganjali političko udruživanje radnika, osobito u Komunis
tičku partiju Jugoslavije, koja je 1921. godine bila za
branjena. Godine 1929. ukinut je nepotpuni parlamen
tarni sistem i zavedena vojno-monarhistička diktatura s
obeležjima fašističkog sistema, da bi se nekoliko godi
na kasnije opet uspostavila — ali u obliku prave kari
kature — krnja parlamentarna demokratija. Policija i
vojska su štitile kapitalističko uređenje, u kojem su eksploatisani radni ljudi svih nacionalnosti.
Uslovi života radnika i većine seljaštva bili su veoma
teški. Jugoslavija je tada, krajem tridesetih godina, bi
la izrazito nerazvijena agrarna zemlja, s nacionalnim
dohotkom od oko 110 dolara po glavi stanovnika. Prosečna godišnja stopa rasta naoionalnog dohotka u periodu
od 1926, do 1939. Iznosila je samo 2,1 odsto, neznatno
više od stope prirodnog priraštaja stanovništva, koja Je
iznosila 1,5 odsto i bila među najvišima u Evropi. Tri
četvrtine stanovništva živelo je od zaostale, pretežno
naturalne poljoprivrede. Preovlađlvalo je sitno seljač
ko gazdinstvo s niskom produktivnošću. Bolje poljopri
vredno zemljište i bogate šume bi'li su u rukama malog
broja veleposednlka. Obećanja da će se izvršiti agrar
na reforma nisu bila u potpunosti ispunjena za sve vreme postojanja stare Jugoslavije.
Ogromne rezerve radne snage u poljoprivredi, s malim
mogućnostima zapošljavanja u Industriji I drugim delat
nostima, dovodile su do masovne nezaposlenosti. Veli
ki broj ljudi, naročito Iz nerazvijenih delova zemlje, emi
grirao je u zemlje Evrope 1 Amerike, posebno u SAD, i
tamo tražio posao.
Udeo Industrije i rudarstva u ukupnom nacionalnom do
hotku neposredno pre drugog svetskog rata bio Je 16
odsto. Samo 24 od 1000 stanovnika bilo Je zaposleno u
Industriji.
Sve značajnije Industrijske grane nalazile su se u ru
kama ili pod kontrolom stranog kapitala, koji Je Iskorlšćavao jeftinu radnu snagu (naročito rad žena I dece)
I prirodna bogatstva zemlje I ostvarivao visoke profite.
Izvozile su se sirovine I poljoprivredni proizvodi. Jugo
slavija Je sve više tonula u polukolonljalni položaj. Ali
uzrok krajnje bede najvećeg dela stanovništva nije bila
samo privredna nerazvijenost zemlje. To Je bio pre
svega kapitalistički sistem u kojem se zemlja IndustrlJalizovala i razvijala. Kapitalistička klasa, koja Je nastala
16
�pretežno od veleposednika, trgovaca I drugih tradicio
nalnih vladajućih slojeva, nastojala je da se brzom I
bezobzirnom eksploatacijom što pre obogati. Zbog to
ga su radničke nadnice bile veoma niske, a uslovi rada
i života teški. Zdravstveno i socijalno osiguranje tako
reći nije postojalo. Radnička klasa je svojom borbom
teško postigla zakonsku zaštitu radnika u slučaju bole
sti, invalidnosti i starosti, ali su i ta minimalna prava
bila vešto izigravana. I zakoni o zaštiti radnica, trudni
ca i majki i o dečjoj zaštiti ostajali su samo mrtvo slo
vo na hartiji. U vreme ekonomskih kriza snižavane su
ionako niske nadnice, a radnici su masovno otpuštam s
posla. Kao što je poznato i iz iskustava drugih zema
lja, u periodu prvobitne akumulacije kapitalistička klasa
se nije obazirala na sopstvena shvatanja o ulozi žene
kao domaćice i majke, već je, kao manje zaštićenu I
jeftiniju radnu snagu, sve više zapošljavala u industriji,
naročito prerađivačkoj. Mnoge žene su bile zaposlene
i kao služavke i većinom izložene najraznovrsnijem iskorišćavanju. U razdoblju od 1921. do 1926. godine pro
cenat žena među radnicima u industriji gotovo se ud
vostručio, ali je ukupna zaposlenost žena ostala ipak
niska. Godine 1939. bilo je zaposleno oko 200 000 že
na ili 18 odsto ukupnog broja zaposlenih.
Žene su delile sudbinu naroda, ali su uz to posebno do
življavale političku i ekonomsku diskriminaciju. Nisu
imale političkih prava, a za isti rad su dobijale manju
platu. Diskriminacija žena bila je u svim krajevima ze
mlje tradicionalna i zvanično ozakonjena. Položaj žene u
braku, porodici i društvu bio je u raznim delovima ze
mlje različito regulisan, već prema običajnom pravu I
drugim pravnim i religioznim propisima koji su nastali
u ranijim periodima. Međutim, razlike u zakonima i u
dogmama glavnih verskih zajednica (pravoslavne, kato
ličke i islamske), sastojale su se više u stepenu dis
kriminacije žene nego u suštini te diskriminacije: že
na je u svim slučajevima bila tretirana kao lice bez
pune poslovne sposobnosti 1 stavljana je u zavisnost
od oca, muža, brata ili čak sina. U Srbiji i Makedoniji primenjivao se stari srpski građanski zakonik koji je žene
za vreme muževljevog života izjednačavao s maloletnici*
ma i maloumnima. Kupovanje i prodavanje žena I mnogoženstvo bili su običaj kod muslimanskog življa. Vanbračna majka je svuda bila ponižavana, a vanbračno de
te je bilo diskriminirano u toku celog svog života.
Položaj žena u svakodnevnom životu određivali su va
žeći pravni propisi, a stvarni odnosi su se oslanjali na
dvostruki moral. Rad žene je duboko poteenjivan, a ma
17
�terinstvo je bilo idealizovano u granicama strogih pravi
la patrijarhalnog morala (tj. u zakonitom braku, uz požrtvovanu ulogu žene kao supruge, domaćice i majke).
U većem delu zemlje mogućnosti za školovanje bile su
veoma slabe. Samo u Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini
bilo je još u drugoj po'iovini XVIII veka uvedeno obavez
no četvorogodišnje školovanje dece. Kraljevina Jugo
slavija je zakonom zavela obavezno četvorogodišnje
osnovno školovanje, ali ono nije bilo ostvareno u celoj zemlji do drugog svetskog rata. U mnogim krajevi
ma nije bilo ni škola ni učitelja, a predrasude su, čak
i tamo gde su postojale mogućnosti, često zabranjivale
devojčicama svako školovanje. Tako je 1931. godine
među muškarcima iznad 10 godina starosti bilo 32,2 od
sto nepismenih, dok je taj procenat za žene iznosio
54,4. Prave razmere zaostalosti pokazuju se u regional
nim i nacionalnim razlikama: 1931. godine na Kosovu
je 93,9 odsto žena bilo nepismeno, a u Bosni i Hercego
vini 84 odsto. Neke profesije po zakonu su bile dostu
pne samo muškarcima tsudstvo), a u drugima su že
ne bile diskriminisane (u medicini).
U takvim uslovima žene su sve više isticale zahtev da
se I njima učine dostupnim sve vrste škola i sve pro
fesije i u isto vreme su zahtevale i pravo glasa i uopšte jednaka politička prava. To su po pravilu bile žene
iz razvijenijih sredina i iz imućnijih slojeva, koje su ste
kle neko obrazovanje i mogle pratiti borbu žena evrop
skih zemalja, u kojima se krajem XIX i početkom XX ve
ka razvijao građanski ženski pokret. Feministički pokret
je nesumnjivo i u našoj zemlji uticao na buđenje shvatanja da je diskriminacija žena neodrživa, a posebno da
je neodrživo zapostavljanje njihovog obrazovanja. Ali
ostajući u okvirima postojećeg buržoaskog društvenog
sistema, vodeći borbu protiv muškaraca i smatrajući da
su njihove društvene privilegije i predrasude glavna
smetnja za ravnopravnost žena, feministički pokret Je
potpuno zanemarivao klasnu suštinu neravnopravnosti
žena. Tako je ovaj pokret ostao izolovan od većine žena,
koje su zbog sve surovije eksploatacije postepeno shvatale da je njihova sudbina nerazdvojno povezana sa su
dbinom radničke klase, kojoj one pripadaju, I da svoje
oslobođenje mogu ostvariti samo u zajedničkoj borbi
sa svojim drugovima radnicima, seljacima i ostalim pot
lačenim slojevima. Tu svest sticale su i širile u prvom
redu radnice i žene radnika, koje su se sve više I sve
organizovanije uključivale u radničku borbu I radnički
pokret.
18
�Radnički pokret i borba za ravnopravnost
žena
Radnički pokret se kod jugoslovenskih naroda razvijao
s različitim intenzitetom zavisno od procesa industrija
lizacije i od nekadašnje državne pripadnosti, a tim e i
od organizacione povezanosti s radničkim pokretom u
Austriji, Mađarskoj i Italiji. Zahtev za potpunom druš
tvenom i ekonomskom ravnopravnošću žena istican je
u Evropi, pa i u Jugoslaviji u Isto vreme s prihvatanjem
naučnog socijalizma Marksa i Engelsa kao teorijske os
nove za političku borbu radničke klase. Veliki značaj za
razjašnjavanje ovog pitanja imali su radovi
Augusta
Bebela, naročito njegova studija Žena i socijalizam iz
1879. godine, borbena istupanja Klare Cetkin, Lenjinovi radovi i govori, kao i ostvarivanje ravnopravnosti že
na u Sovjetskom Savezu posle pobede oktobarske re
volucije.
S prodorom socijalističkih ideja i s razvojem radnič
kog pokreta žensko pitanje je sve više dobijalo opšti
društveni značaj, a radnice su u organizovanoj borbi
svih radnika počele da vode svoju dvostruku borbu:
protiv kapitalističke eksploatacije i za jednakost s mu
škarcima. U radničkim organizacijama, štrajkovima i
drugim akcijama one su se zauzimale za priznanje jed
nakih prava na rad, na jednaku zaradu i za bolje uslove
rada za sve radnike. Međutim, u pogledu teorijskog i
praktičkog odnosa prema položaju radnica i budućnosti
društva marksistička shvatanja se nisu uvek i svuda
lako i brzo probijala ni u okvirima samog radničkog po
kreta.
Veoma značajni su bili misao i delovanje velikog vizio
nara radničke samouprave Svetozara Markovića, koji je
širio socijalističke ideje u ekonomski srazmerno nera
zvijenoj sredini kakva je bila Srbija sedamdesetih i
osamdesetih godina XIX vekćj,. On je ukazivao na nega
tivan uticaj patrijarhalnog porodičnog položaja žene ne
samo na žene iz buržoaskih slojeva i na vaspitanje bu
dućih pokolenja već i na celinu društvenih odnosa. On
je pozivao na rešavanje ženskog pitanja i tvrdio (1871.
godine) da je »pitanje ženskog oslobođenja nerazdvoj
no povezano s društvenim preobražajem u celini, s os
lobođenjem čovečanstva od svih zala, zabluda, tiranija
i robovanja« i da »žensko pitanje nije za nas prerano,
već da ga kao prvo treba staviti na dnevni red«.')
U okviru radničkih socijaldemokratskih organizacija po
čela su se osnivati ženska iradnička društva, koja su se
') Svetozar Marković, Sabrani spisi,
II,
-Kultura«, Beograd 1965, str. 402.
19
�ograđivala od građanskog feminističkog pokreta zato što
on nije uključivao u svoje programe i zahtev za ukida
njem eksploatacije radništva. Jedan od istaknutih vo
đa Srpske socijaldemokratske partije — Dimitrije Tucović, po povratku s Međunarodne konferencije žena
socijaldemokrata u Kopenhagenu (kojoj je prisustvovao
kao delegat na međunarodnom
socijaldemokratskom
kongresu), na velikom socijalističkom zboru žena u Be
ogradu krajem 1910. godine podneo je izveštaj o radu
konferencije, o značaju ženskog pokreta, o govoru Kla
re Četkin i o odluci da se obeležava Međunarodni dan
žena, Tada je formiran i Centralni sekretarijat žena so
cijaldemokrata2).
Odmah posle ustanovljenja 8. marta kao Međunarodnog
dana žena, već 1911. godine, u mnogim gradovima odr
žane su masovne demonstracije radnih žena i radnika
protiv eksploatacije i za političku ravnopravnost žena.
Od tada je 8. mart postao borbeni praznik radničkog, a
kasnije i celog naprednog pokreta u Jugoslaviji.
U toku prvog svetskog rata žene su u pozadini zauzima
le mnoga »muška« radna mesta, što je doprinosilo nji
hovoj društvenoj mobilizaciji i afirmaciji. Političari su
pridavali sve veću važnost pridobijanju žena za svoje
programe. A li ostaje činjenica da su jedino radničke
partije i socijalistički sindikalni pokret vodili borbu za
punu ravnopravnost žena, zahtevajući promenu svih
društvenih institucija od kojih je zavisilo sprovođenje
ove ideje u život.
Posle prvog svetskog rata, nakon stvaranja nove države,
ujedinili su se radnički pokreti raznih krajeva zemlje.
Već na Osnivačkom kongresu Socijaldemokratske par
tije Jugoslavije (komunista) 1919. godine kao deo nove
partije organizovan je jedinstveni ženski socijalistički
pokret. U Statutu žena socijalista (komunista) se, izme
đu ostalog, kaže: »... Žene sooijalisti (komunisti) us
vajaju maksimalni i minimalni program Partije komuni
sta Jugoslavije i smatraju sebe kao deo partijske celine. U isto vreme one isključuju svaku zasebnu orga
nizaciju žena, a sebe smatraju tehničko-izvršnim odbo
rom u agitaciji i organizovanju žena...«
Mada u dubokoj ilegalnosti, Komunistička partija Jugo
slavije je tridesetih godina uspela da poveže radnički
pokret i napredne snage svih naroda u borbi za demo3) U uvodniku prvog broja lista -Jednakost., organa tog sekretarijata
(1. oktobra 1910) kaže se: - . . . M l . radne žene ne možemo s>Vesti svoje
zahteve na program onih dama iz viših krugova koje bi
,*
prava za ženu, ali pod uslovom da se očuva današnje
P
društveno uređenje, koje prava daje samo Jednima, a ^mg
.
dužnosti. . . Naša borba Je samo jedan deo borbe socijaln e^d ern o kratje kojoj pripadamo. Jer će bolja budućnost sinuti 8^ei™
i
rodu ne Iz borbe žena protiv ljudi, već Iz energične I 1st aj e
be potlačenih društvenih klasa protiv njihovih ugnjetača. . .-
20
�kratiju i za odbranu zemlje od sve veće spoljne opas
nosti — nacističke Nemačke i fašističke Italije. Komu
nistička partija je okupljala sve slojeve naroda u revo
lucionarni demokratski antifašistički pokret, u borbu za
odbranu zemlje, za zbacivanje vladajućeg režima, koji
se sve više povezivao s fašističkim režimima \ sam po
stajao sve više fašistički.
Komunistička partija Jugoslavije bila je jedina partija u
zemlji koja se od početka izjasnila i zalagala za ravno
pravnost žena, svesna značaja svesti i aktivnosti žena
u borbi za njihovo oslobođenje i za uspeh revolucio
narne borbe u celini. Građanske stranke su nudile sa
mo neznatne reforme i zataškavale probleme žena, a
stvarno su bile protiv njihove ravnopravnosti navodeći
kao osnovni razlog za to njihovu neprosvećenost. Pri
krivajući sve suprotnosti kapitalizma, građanske stran
ke su idealizovale položaj žene kao domaćice i majke i
nastojale da pomire žene s takvom sudbinom.
Svojim programom, koji se ograničavao na reformu po'ložaja žena u granicama postojećeg sistema opšte dis
kriminacije i ugnjetavanja
najširih narodnih slojeva,
građanski fem inistički pokret nije uspeo da okupi broj
nije članstvo. Među ženama koje je okupio — a to su
bile većinom gradske žene iz srednjih slojeva i deo in
telektualki — unekoliko je ipak doprinosio rađanju saz
nanja o neravnopravnosti žena. AM kako su se klasni
sukobi zaoštravali tako je i feminizam, izdvajajući žen
sko pitanje iz celine gorućih društvenih problema, ob
jektivno sve više navrtao vodu na mlin buržoazije. U
mnogim građanskim ženskim društvima došlo je do di
ferencijacije, pa se deo njihovih članica, osobito mlađih,
povezao s radničkim pokretom, naročito sredinom tr i
desetih godina, kada je nastao Narodni front kao opštenarodni pokret protiv fašizma, za demokratizaciju i od
branu nezavisnosti zemlje.
Ekonomska kriza i sve veća fašistička opasnost na gra
nicama Jugoslavije I u samoj zemlji iziskivale su oku
pljanje svih demokratskih antifašističkih snaga na za
jedničkom programu. Pošto se režim stare Jugoslavije,
u strahu od vlastitog naroda, sve više oslanjao na oso
vinu R.im — Berlin — Tokio, Komunistička partija je,
iako ilegalna, postala važan faktor okupljanja i mobili
zacije narodnih masa, naročito posle 1937. godine, ka
da je na njeno čelo došao Josip Broz Tito. Par
tija je posebnu pažnju posvećivala političkoj aktivnosti
među ženama. Postavljajući konkretna pitanja kao što
su: jednaka plata za jednak rad, zaštita trudnica i majki, zaštita na radu, pravo glasa, uključivanje žena u po
21
�litički život i rešavanje životnih problema svih radnih
ljudi, Komunistička partija je privukla u svoje redove
veliki broj radnica, intelektualki, siromašnih seljanki,
domaćica, ženske omladine, studentkinja i srednjoškolki.
Pod rukovodstvom KPJ niču različiti legalni oblici rada.
Osnivaju se ženska društva, omladinske sekcije, ženski
listovi. Žene-članovi KPJ ulaze u ženska društva, sindi
kate, sportska i kulturna udruženja i tu se zalažu za
svestranu političku aktivnost žena.
Žene iz svih društvenih slojeva učestvovale su u ak
cijama za demokratizaciju zemlje, u borbi protiv fašiz
ma, protiv sve veće skupoće i nestašice životnih na
mirnica koju je izazvao njihov povećani izvoz u fašisti
čke zemlje, naročito u Nemačku. Radnice i žene radnika
masovno su učestvovale u štrajkovima, a mnoge štraj
kove su i same organizovale. Radničke žene su štitile
od policije fabrike u kojima su strajkovali njihovi mu
ževi, sakupljale su hranu za njih po selima i tako do
prinosile povezivanju radničke borbe sa seljacima, iz
građivale jedinstvo radnika i seljaka.
Godine 1936. u celoj zemlji je bila organizovana akcija
pod parolom »Za mir i slobodu«. Tada je, pored ostalog,
prikupljeno preko 600 000 potpisa žena. Te godine je
pokrenut časopis »Žena danas«, koji je vršio snažan
uticaj na radne žene i mobi Iišao ih protiv preteče rat
ne opasnosti i fašizma. Akcija koju je povela »Žena
danas« 1939. godine kad je pozvala sve ženske organi
zacije u zajedničku borbu za pravo glasa, imala je ve
liki politički značaj, jer je uspela da u ovoj akciji po
krene mase žena u gradovima i selima širom Jugosla
vije.
Takva aktivnost žena zabrinula je tadašnji režim. Poli
cija je upozoravala na to da »komunisti uvlače u svo
je redove žene i posvećuju sve više pažnje ženskom
pokretu« i zato je uvela posebne mere, žene-članove
KPJ, kao i sve komuniste, revolucionare i pripadnike
radničkog pokreta vladajući režim je hapsio, mučio, za
tvarao u tamnice i koncentracione logore. Pucanje u
štrajkače i slični metodi obračuna bivali su sve češći
u godinama pred drugi svetski rat. U neposrednim bor
bama za poboljšanje uslova rada i života radnice su, za
jedno sa svojim drugovima, iskusile svu brutalnost fa
šističkih metoda vladajuće buržoazije, koja je upotreb
ljavala ceo državni aparat da bi zaštitila svoje klasne
interese i svoje profite.
Neophodnost masovnijeg uključivanja žena u revolucio
narni demokratski antifašistički pokret kao važan uslov
22
�njegovog uspeha naročito je snažno istaknuta na Petoj
zemaljskoj konferenciji KPJ, održanoj ilegalno u oktob
ru 1940. godine u Zagrebu, samo nekoliko meseci pre
fašističkog napada na Jugoslaviju. Konferencija je ut
vrdila platformu borbe KPJ u teškim godinama koje su
dolazile.
Peta zemaljska konferencija KPJ imala je izuzetan zna
čaj. Uoči sudbonosnih događaja drugog svetskog rata,
koji su ugrozili čak i fizički opstanak naroda Jugosla
vije, KPJ je bila idejno, politički i organizaciono sprem
na i rešena da se bori.
0 potrebi uključivanja žena u revolucionarni pokret go
vorio je generalni sekretar KPJ Tito, a o tome je pod
nesen i poseban referat. Usvajanje jasnog programa
komunista za uključivanje žena u borbu za zajedničke
strategijske ciljeve i saznanje da bez njihove aktivnosti
antifašistička narodnooslobodilačka borba ne može us
peti, imali su dalekosežan značaj za masovno učešće
žena u narodnooslobodilačkoj borbi, za ostvarenje revo
lucionarnih ciljeva oslobodilačkog rata.
Narodnooslobodilački rat i socijalistička
revolucija
Razdirana unutrašnjim suprotnostima i trpeći spoljne
pritiske, Kraljevina Jugoslavija nije odolela fašističkoj
agresiji aprila 1941. godine i bila je bez znatnijeg otpo
ra okupirana i raskomadana. Vladajuća buržoazija, kralj
i veći deo vojne komande izdali su narod. Kralj i vlada
su napustili zemlju, vladajuće buržoaske stranačko-politioke strukture su se raspale, a delimično čak stupile
u službu okupatora. Teritorija Jugoslavije bila je podeIjena između četiri okupatora (Nemačke, Italije, Bugar
ske i Mađarske) na sedam okupacionih zona. Na neki
ma su nastale marionetske kvislinške državne tvorevi
ne (npr. Nezavisna Država Hrvatska).
Komunistička partija Jugoslavije, koja je dvadeset go
dina bila proganjana i delovala ilegalno, ali je već u
to doba stala na čelo demokratskog i revolucionarnog
pokreta radnika, seljaka i intelektualaca — jedina je os
tala uz narod i pozivala na organizovan otpor fašistič
kim agresorima. Zahvaljujući ogromnom poverenju ko
je je uživala u narodu, ona je uspela da okupi demo
kratske i patriotske snage u jedinstveni i masovni na
rodnooslobodilački pokret, čiji je polltičko-organizacloni izraz bio Narodnooslobodilački front.
23
�Poziv na oružanu borbu protiv okupatora koji je 4. jula
1941. godine Centralni komitet Komunističke partije
uputio narodima i radnim ljudima Jugoslavije naišao je
na velik odjek i već je u toku istog leta u svim kraje
vima zemlje počela oružana oslobodilačka borba.
Pozivu komunista odazvali su se razni slojevi naroda
— radnici, seljaci i demokratska inteligencija, svesni
da cilj borbe nije obnavljanje stare Jugoslavije, već os
lobađanje svih naroda i narodnosti Jugoslavije od svih
oblika hegemonije i nacionalnog ugnjetavanja i stvara
nje nove, demokratske vlasti, koja će izražavati nacio
nalne, klasne i socijalne interese najširih narodnih slo
jeva. Spremnost naroda da se bori protiv okupatora bi
la je izraz oslobodilačkih težnja svakog pojedinog na
roda i svake narodnosti i njihove zajedničke želje da
se povežu u zajednicu na novim osnovama ravnoprav
nosti i uzajamne saradnje.
S najvećim zanosom u borbu se uključila omladina svih
slojeva i oba pola, koja je svoju jedinu perspektivu videla u zemlji oslobođenoj od spoljne okupacije, od he
gemonije stranog i domaćeg kapitala, iskorišćavanja
čoveka od strane čoveka, diskriminacije < ponižavanja,
i
u zemlji u kojoj će vladati ravnopravnost svih ljudi i
naroda i u kojoj će biti mogućan razvitak njihovih stva
ralačkih sposobnosti. Spremni da u najtežim Iskušenji
ma surovog rata daju svoje živote, mladići i devojke su
već u toku borbe živeli novim životom i u međusobnim
odnosima ravnopravnosti i drugarstva stvarali nove mo
ralne kodekse. Organizovani u Ujedinjenom savezu an
tifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ) I Savezu ko
munističke omladine Jugoslavije (SKOJ), oni su se u
borbenim jedinicama i radom na okupiranim i oslobođe
nim teritorijama čeličili i pripremali za preuzimanje sve
odgovornijih zadataka.
Masovno uključivanje žena u
borbu, rame uz rame s muškarcima, bilo je posebno
značajno, jer su okupatori i kvislinzi računali na njiho
vu pasivnost i konzervativnost. Dalekovido zalaganje
KPJ i rukovodstva
Narodnooslobodllačkog fronta za
učešće žena u oslobodilačkoj borbi u svim njenim vi
dovima, svesnih zavisnosti uspeha borbe od učešća
svih ljudi u njoj, kao i činjenice da učešće žena, pored
nezamenljive pomoći, daje borbi Izvanredne humane di
menzije, revolucionarnu dubinu I ubeđenje u pobedu
— naišlo Je na izvanredan odziv među devojkama i že
nama.
Milioni radnica, seljanki, domaćica, studentkinja, Inte
lektualki aktivno su se uključili u veliku borbu za neza
visnost naših naroda, za novo društveno uređenje, u
24
�kojem će i one biti ravnopravne. One su bile borci u
oružanim jedinicama, učestvovale su u diverzantskim
akcijama u gradovima, u sabotažama, bile su ilegalni
politički radnici na okupiranim teritorijama,
kuriri i
obaveštajci; prikupljale su i sakrivale oružje i sanitet
ski materijal. Njihove kuće su bile centri okupljanja,
bolnice i radionice, a u vojne jedinice ili u partizanske
bolnice odlazile su i kao bolničarke, negovale ranjeni
ke, brinule se o deci boraca, ilegalaca i žrtava terora,
0 odeći i hrani za oslobodilačku vojsku. Žene su u naj
težim uslovima obrađivale polja i otimale žetvu od oku
patora. One su sve to činile uprkos nečuvenom teroru
koji su fašistički okupatori i njihovi domaći pomagači
vršili nad narodom, bez obzira na pol i uzrast, masov
nim ubijanjem i hapšenjem, javnim vešanjem, paljevina
ma, iseljavanjem, pljačkom, ubijanjem dece, silovanjem
žena i devojaka, zatvaranjem u koncentracione logore
1 tamnice. Bezbrojni su primeri herojskog držanja žena
u borbi, u logorima, zatvorima i na stratištim a. Već u
toku rata su postajali simboli likovi majki koje su spre
mno slale svoje sinove i kćeri u borbu, a ljubav i brigu
za svoju decu pretvarale u brigu za sve borce, za »svo
ju« vojsku. Rukovodstvo narodnooslobodilačke borbe
moglo se oslanjati na žene u svim zadacima koje su
obavljali muškarci, a pogotovo u onima koje su tradi
cionalno obavljale samo žene. Tako su žene u narodnooslobodilačkoj borbi uporedo s muškarcima izvršava
le sve političke i vojne zadatke. Svoju materinsku ulo
gu one su prenosile na sve borce u zajedničkim delat
nostima koje su bile značajne za uspeh borbe. Neprocenjiv je njihov udeo u Izgrađivanju bratstva i jedinstva
među ženama i muškarcima, pripadnicima različitih na
cionalnosti i religija, nasuprot strategiji okupatora da
raspirivanjem šovinizma i bratoubilačke
borbe lakše
vlada okupiranom zemljom.
Veliku ulogu u mobilizaciji žena za ciljeve narodnoos
lobodilačke borbe odigrale su antifašističke organizaci
je žena, koje su kao deo Narodnooslobodilačkog fron
ta stvarane i na okupiranoj i na oslobođenoj te rito riji.
Decembra 1942. godine u oslobođenom Bosanskom Pe
trovcu održana je I zemaljska konferencija Antifašistič
kog fronta žena Jugoslavije (AF2). Na njoj je učestvo
valo 166 žena delegiranih iz oružanih jedinica, kao i iz
sela i gradova s oslobođene i neoslobođene teritorije,
iz svih krajeva Jugoslavije. Konferencija je izabrala
Centralni odbor AF2 Jugoslavije, a za predsednicu se
ljanku iz Hrvatske Katu Pejnović, odlučnog borca, naro
dnog heroja, majku palih partizana. Tom prilikom je
vrhovni komandant NOV I POJ i generalni sekretar
25
�KPJ Josip Broz Tito ukazao na sudbinsku povezanost
učešća žena u narodnom ratu i revoluciji s ostvariva
njem promena u budućem razvitku društva i s novim
položajem žena u tom društvu.
»Ja se ponosim što stojim na čelu armije u kojoj ima
ogroman broj žena«, rekao je Tito i naglasio: »2ene
Jugoslavije, koje su u ovoj borbi s takvim samoprije
gorom dale takve žrtve, one što tako uporno stoje u
prvim redovima narodnoosiobodilačke borbe, imaju
pravo da ovdje danas, jedanput zauvijek, utvrde jednu
činjenicu: da ova borba mora donijeti ploda i za žene
naroda Jugoslavije, da nikada više niko neće moći is
trgnuti te skupo plaćene plodove iz njihovih ruku. Za
ovu stvar naših žena stajaće naša Narodnooslobodilačka vojska i sve žene koje se nalaze u prvim redovima
velike borbe.
Možda neko na strani sanja da će u Jugoslaviji poslije
rata početi opet sve po starom, pa će žene preći u ku
hinju i neće odlučivati ni o čemu. A li žene su položile
ispit zrelosti: one su pokazale da su sposobne ne samo
da rade kod kućanstva nego i da se bore s puškom u
ruci, da mogu i da vladaju i da drže vlast u rukama.. .3
)
Antifašistički front žena se posle ove konferencije ve
oma brzo proširio i jačao u svim delovima zemlje. Pre
ko ove organizacije žene, koje su vekovima bile izvan
političkog života, uključivale su se u borbu na način
koji je odgovarao okolnostima i potrebama. U toku ra
ta je organizacija AFŽ-a porasla na oko dva miliona
članica. Formiranje i organizaciono učvršćivanje AFŽ-a
bili su važna poluga za mobilizaciju žena u svim sredi
nama, ali su oni imali izuzetan značaj za žene na selu
i u najnerazvijenijim sredinama. Antifašistički front že
na je doprineo njihovoj mobilizaciji za borbu i opštem
obrazovanju i političkoj aktivizaciji. Pored omladinske
organizacije, AFŽ je bio prava škola političkih kadrova
žena za sve društvene funkcije.
Tako je iz oružane akcije partizana širom zemlje, ko
ja je već 1941. godine dostigla razmere opštenarodnog
ustanka, izrasla snažna Narodnooslobodilačka vojska.
U toku četiri godine ona je vodila neprekidnu borbu
protiv nadmoćnijih neprijateljskih snaga i oslobodila će
lu zemlju. Do 55 nacifašističkih divizija bilo je angažovano na ratištima Jugoslavije, čime je znatno smanjen
pritisak fašističkih snaga na savezničkim frontovima I
dat ogroman doprinos pobedi nad fašizmom u drugom
svetskom ratu.
3) J. B. Tito, 2ena u revoluciji, Sarajevo 1978, str. 80— 85.
26
�Istovremeno narodnooslobodilačkl pokret i vojska vodi
li su borbu protiv narodnih Izdajnika i njihovih oružanih
jedinica (ustaša, domobrana, četnika, belogardista, ba
lista i drugih). U odbrani svojih privilegija pripadnici
bivših vladajućih slojeva povezali su se s okupatorom
da bi spasll svoje materijalne i društvene pozicije. Oni
su iskrivljavali ciljeve narod noosl obod Mačke borbe, š iri
li antikomunističke klevete, raspirivali nacionalnu i versku mržnju i ulivali strah za budućnost porodičnih od
nosa zbog ravnopravnog položaja žene koji je ona stlcala u borbi i tako pokušavali da zavedu deo najzaostalijih masa. Njihove oružane jedinice bile su podređene
okupatorskim vojskama i služile su za razbijanje jedin
stva naroda Jugoslavije i za komadanje njenih teritorija.
Neprijatelj je preduzimao više velikih operacija i ofanziva da bi uništio glavninu
Narodnooslobodilačke
vojske i Vrhovni štab. Iz svake od tih ofanziva Narodnooslobodilačka vojska je izlazila brojnija i iskusni
ja i oslobađala je sve veće te rito rije . Slobodna te ri
torija Jugoslavije je već u prvoj godini rata obuhvatala približno petinu ukupne površine zemlje, da bi
krajem 1944. godine bila oslobođena gotovo cela te
ritorija Jugoslavije,
osim nekih gradova i značajnih
komunikacija.
Međutim,
zbog strategijskog značaja
jugoslovenske teritorije, ratne operacije na jugoslovenskom tlu završene su tek 15. maja 1945. godine.
Krajem 1941. godiine u oružanim
jedinicama NOV i
POJ bilo je oko 80 000 boraca, a krajem rata Jugoslovenska armija je imala 800 000 boraca. Poginulo je
305 000 boraca, a bilo je 425 000 ranjenih. U partizan
skim
odredima ii jedinicama
Narodnooslobodilačke
vojske borilo se više od 100 000 žena kao borci, poli
tički komesari, komandiri, bolničarke. Oko 40 000 bilo
ih je ranjavano, a četvrtina je poginula. U ratu je oko
2000 žena dobilo činove oficira, a 91 žena je odli
kovana Ordenom narodnog heroja, što čini oko 7 od
sto svih nosilaca tog najvišeg
odlikovanja za hrab
rost. Krajem rata je bilo više od 1000 žena nosilaca
Partizanske spomenice 1941.
Ukupne žrtve naroda Jugoslavije
prevazilazile su
1 700 000 ljudi (među njima 620 000 žena) i procentual
no spadaju među najveće žrtve u drugom svetskom
ratu. Više od milion i po stanovnika bilo je podvrg
nuto teroru (ratni zarobljenici, internirci i prisilno
raseljena lica, lica na prinudnom radu ili prinudno
mobilisana u neprijateljske i kvlslinške vojske). Sto
tine hiljada dece ostalo je bez jednog ili oba rodite
lja. Prema prvom posleratnom popisu stanovništva,
27
�u Jugoslaviji je bilo oko 600 000 porodica koje su se
sastojale samo od majki i maloletne dece, a tri če
tvrtine tih majki bile su ratne udovice.
Od samog početka narodnooslobođilačke borbe poče
li su se na inicijativu KPJ u svim krajevima zemlje
stvarati novi organi demokratske narodne vlasti, što
je oružanoj borbi davalo karakter socijalističke revo
lucije. Narodnooslobodilačkl odbori bili su birani jav
no i demokratski na oslobođenoj, a ilegalno na oku
piranoj te rito riji. Oni su se brinuli o snabdevanju voj
ske hranom i odećom, o mobilizaciji boraca za par
tizanske jedinice, o organizovanju radionica za potre
be vojske, zbrinjavali su ranjenike, organizovaii škole
i kulturni život i uopšte vršili sve funkcije vlasti.
U narodnooslobođilačke odbore bio je biran i veliki
broj žena. U mnogim gradovima i selima usled ma
sovnog odlaska muškaraca u oružane jedinice celokupna organizacija pozadine bila je u rukama žena.
One su bile birane u privremene nacionalne skupšti
ne, koje su se konstituisale kao zakonodavna i izvr
šna predstavnička tela, kao i u druge rukovodeće po
litičke i izvršne organe. Tako su žene još pre dono
šenja formalnih pravnih propisa postale stvarno rav
nopravne i prvi put u istoriji jugoslovenskih naroda
dobile i koristile izborno pravo. Prvim opštejugoslovenskim propisima o narodnooslobodilačkim odbori
ma koje je izdao Vrhovni štab Narodnooslobođilačke
vojske i partizanskih
odreda Jugoslavije februara
1942. godine u Foči (»Fočanski propisi«), ukinuti su
svi oblici diskriminacije žene u politici.
U svim delovima Jugoslavije koji su danas konstituisani kao republike i autonomne pokrajine izabrane su
narodne skupštine.
Njihove delegacije, u kojima su
bile zastupljene i žene, sastale su se 29. novembra
1943. na Drugom zasedanju Antifašističkog veća na
rodnog oslobođenja Jugoslavije
(AVNOJ) I- Dajcu.
AVNOJ se na Prvom zasedanju 1942. godine konstltuisao kao vrhovno političko predstavničko ^telo
NOB-a, a 29. novembra 1943. godine on je postao vr
hovno zakonodavno i izvršno predstavničko telo na
roda Jugoslavije. Utvrđeno je uređenje jugoslovenske zajednice na federativnom principu, čime je bila
ozakonjena nacionalna
ravnopravnost svih naroda i
narodnosti. Na Drugom zasedanju AVNOJ-a izabran je
i Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ)
kao privremena narodna vlada na čelu s vrhovnim ko
mandantom
Narodnooslobođilačke vojske i partizan
28
�skih odreda Jugoslavije maršalom Josipom Brozom
Titom.
Iskustva
narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji i
učešće žena u njoj potvrđuju da su narodni ustanak
i partizanska borba da bi bili uspešni morali biti sve
narodni. Oni su morali zahvatiti sve društvene, poli
tičke i ekonomske odnose i crpsti
svoju snagu iz
programa dubokih društvenih promena za čije su os
tvarenje bili spremni da se bore široki slojevi na
roda.
U narodnooslobodilačku borbu žene su odlazile u pr
vom redu zbog životne egzistencije svojih porodica i
svojih naroda, koje su ugrožavali strana okupacija i
fašistički genocid. Tesna povezanost te borbe s os
tvarivanjem revolucionarnih društvenih promena, me
đu kojima ostvarivanje potpune društvene ravnoprav
nosti žena nije bilo na poslednjem mestu, mnogo je
doprinela masovnom uključivanju žena u sve oblike
borbe. Jasna usmerenost oslobodilačkog pokreta podstakla je izrastanje ženskih kadrova na svim područ
jima društvenog života.
U narodnooslobodilačkoj borbi se potvrdilo da put k
potpunoj
ravnopravnosti žena vodi preko
nijhovog
učešća u zajedničkoj borbi celog naroda i za celokupni narodnooslobodilački i demokratski
revolucio
narni program. Narodnooslobodilački rat od 1941. do
1945. godine znači prekretnicu u shvatanju položaja
žene u društvu. Otvorio se širok prostor za afirmaci
ju žena odnosno za savladavanje patrijarhalnog, kon
zervativnog gledanja na ženu u braku, porodici i dru
štvu. Poznata pojava — snažna aktivizacija žena u
ekonomici u okviru ratnih napora svih zemalja — u
slučaju partizanskog, tj. svenarodnog rata kod nas dobija novu dimenziju. Žene nisu postale faktor samo
ekonomike već i političke borbe i stvaranja novih dru
štvenih i međuljudskih odnosa.
U temelje nove Jugoslavije ugrađeno je i priznanje
potpune ravnopravnosti žena u novim društvenim od
nosima. Tražilo se i očekivalo njihovo puno učešće u
budućem ekonomskom i političkom životu zemlje, a
problemi materinstva i briga o deci načelno su prih
vaćeni kao zajednički, društveni problemi.
29
��Revolucionarne promene
i ostvarenja
Posle rata pristupili smo ostvarivanju obimnog pro
grama političkih,
društvenih,
ekonomskih i d ru g ih ^
promena. Sve promene su bile usmerene na izgrad-"''
nju takvog društveno-ekonomskog i političkog siste
ma koji će obezbediti najbrži mogući razvoj zemlje uz
aktivno učešće građana u njenom upravljanju.
Nije moguće prikazati današnji položaj žene u Jugo
slaviji ako se ne ukaže na velike revolucionarne pro
mene u korist svih radnih ljudi, na izuzetne napore
vodećih društvenih snaga da hi se s učešćem najširih
slojeva naroda stvorili m aterijalni uslovi za pobolj
šanje života svih radnih ljudi i ostvarivanje proklamovanih ljudskih prava. U tom okviru i u skladu s
razvojnim etapama preduzimali smo i posebne mere
da bismo u nove društvene odnose ugradili ravnopra
vnost žena i muškaraca, da bismo je pravnim i dru
gim sredstvima obezbedili i tako prevazišli posledice vekovne podređenosti i diskrim inacije žena.
Narodi naše zemlje su plebiscitom oružja i na plebi
scitarnim prvim posleratnim
izborima 1945. godine
izglasali ukidanje monarhije i izgradnju
socijalistič
kog društvenog poretka u federativnoj republici. Go
dine 1946. donesen je prvi Ustav Federativne Narodne
Republike Jugoslavije (FNRJ).4
)
Ukinuti su privilegije na osnovu vlasništva i svi v i
dovi političke neravnopravnosti naroda i pojedinaca.
Konfiskovane su zemlja i imovina narodnih izdajnika
i saradnika okupatora;
nacionalizovani su industrija,
rudnici, železnice i banke; crkva je odvojena od dr
žave; seljaci su oslobođeni dugova, sprovedena je ag
rarna reforma. Socijalna politika je bila usmerena na
saniranje teških posledica rata. Zbrinuta su sva ratna
siročad, organizovana je zdravstvena i socijalna briga
o invalidima i o povratnicima iz logora i zatvora. Od
mah se počelo s obnovom i izgradnjom ratom razo
rene zemlje.
Jugoslavija je u drugom svetskom ratu, pored ogrom
nih ljudskih žrtava, bila izložena i sistematskom iskorišćavanju i uništavanju njenih materijalnih dobara.
Velike štete su nanesene poljoprivredi,
uništen je
pretežni deo poljoprivrednih zgrada, stočnog fonda i
šuma. Industrijska postrojenja, rudnici, železnice, mo
stovi, putevi, stambene zgrade, bolnice, škole, kul4)
FNRJ
je
bio
prvi
zvanlSnl
naziv
nove
Jugoslavije.
31
�turne i druge institucije velikim delom su bile uniš
tene ili opljačkane. Prihvatili smo se obnove zemlje
s velikim požrtvovanjem I u nju su uloženi gotovo
natčovečanski napori. U borbu sa zaostalošću masov
no se uključila muška I ženska omladina dobrovolj
nim omladinskim radnim akcijama širom zemlje.
U
fabrikama i na poljima razvio se udarnički
pokret.
Doneseni su obimni planovi industrijalizacije i elektri
fikacije, a uz to i posebne mere za brži razvoj ma
nje razvijenih delove zemlje.
Sve te promene su onemogućile dalje obnavljanje fe
udalnih i kapitalističkih proizvodnih I društvenih od
nosa, u kojima svojina na zemlju i na sredstva za
proizvodnju povlači sa sobom prisvajanje plodova tu
đeg rada i eksploataciju čoveka od strane čoveka. Po
čeo Je proces izgrađivanja takvih društvenih odnosa
u kojima materijalni i društveni položaj čoveka pos
taje zavisan od njegovog rada, a ne od individualnog
vlasništva na sredstva za proizvodnju.
Te mere su otvorile i put k novim odnosima između
žene i muškarca u društvu i u porodici. Potiskiva
njem prioriteta privatnog vlasništva i proklamovanjem
principa po kojem položaj svakog građanina u druš
tvu određuje njegov rad, počeli smo sasecati korene
patrijarhalnih porodičnih odnosa.
Otvoren je proces
ukidanja odnosa u kojima su sva prava pripadala mu
škarcu kao vlasniku, a položaj i uloga žene bi'li od
ređeni biološkom funkcijom materinstva, s kojom su
se tokom društvenog razvitka povezali obaveza doma
ćice da se brine o porodici i anonimni rad za dobro
bit svih njenih članova, što se vekovima
smatralo
prirodnom delatnošću i ulogom žene.
Da bi se novi pravni položaj žene mogao afirmlsatl
u svakodnevnom životu, bilo Je potrebno razvijati ma
terijalne mogućnosti
zemlje I širiti demokratiju u
društvu.
Posle
oslobođenja zemlje i pobede revolucije pred
vodeće političke snage zemlje postavila su se pita
nja od odlučujućeg značaja:
kako upravljati privre
dom da bi došla do Izražaja pokretačka snaga svesne aktivnosti ljudi u razvijanju svih proizvodnih sna
ga; kakav će politički sistem u prelaznom periodu od
kapitalizma ka komunizmu odnosno k socijalizmu obezbedttl povoljne u slove za razvijanje te aktivnosti;
kakav politički sistem može obezbedltl
maksimalnu
mogućnost I demokratskog
samoupravljanja
radnih
ljudi i njihovog odlučivanja o cellnl društvene repro
dukcije u korist društva i svakog pojedinca, u korist
32
�potpune ravnopravnosti svih naroda i narodnosti, sva
kog građanina. Rešavanjem tih još i danas aktuelnih
pitanja postepeno se ostvaruju dugoročni ciljevi os
lobađanja čoveka i njegovog rada, što je od presud
ne važnosti i za položaj i ulogu žene u društvu i po
rodici.
Glavna obeležja razvoja socijalističkog
samoupravljanja
U sistemu upravljanja privredom i društvom vršene ^
su u posleratnom razvoju mnoge promene. To razdo- :
bije bi se grubo moglo podeliti na administratlvno-centralistički period (1945— 1950), koji s uvođenjem
radničkog samoupravljanja (1950), preko decentraliza
cije i deetatizacije prelazi s Ustavom SFRJ od 1974.
godine u period razvijenijeg socijalističkog samoup- v
ravljanja.
Politički sistem smo u prvim posleratnim godinama
izgrađivali na sopstvenim iskustvima organa narodne
vlasti iz narodnooslobodilačke borbe,
kao i korišćenjem Iskustava Sovjetskog Saveza kao prve socijalis
tičke zemlje.
Kada je u prvim godinama posle oslobođenja zemlje
bilo potrebno usredsrediti sve snage društva na ubr
zanu obnovu i plansku izgradnju zemlje, to se posti
zalo naglašenom uilogom države i državnog aparata, cen
tralizacijom sredstava i odlučivanja i administrativnim
upravljanjem privredom.
Državno centralističko upravljanje društveno-ekonomskim razvojem podržavale su sve organizovane p oliti
čke snage, koje su obezbeđivale
neophodnu stalnu
demokratsku aktivnost naroda.
Objedinjavanje ruko
vođenja organima države, Komunističkom partijom i
masovnom političkom organizacijom
—
Narodnim
frontom bilo je u prvim posleratnim godinama logi
čno i nužno. Tako su se u nerazvijenoj i ratom razo
renoj zemlji sve postojeće ljudske snage i m aterijal
ni potencijali mogli maksimalno
mobilisatl i organizovati za ubrzanu obnovu zemlje, za početak industri
jalizacije i podizanje društvene produktivnosti rada i
tako stvarati osnovne političke, ekonomske, kulturne
i druge pretpostavke socijalizma.
Međutim, revolucionarni etatizam, nužan i moguć u
prvim godinama posle oslobođenja, ubrzo je počeo ispoljavati sve ozbiljnije slabosti administrativnog cen
tralizma I opasnost
prerastanja u birokratski etati
33
�zam. Masovno učešće građana na izborima, njihova
aktivnost u Narodnom frontu, kao i odlučna podrška
odluka I akcija
narodne vlasti ipak nisu mogli biti
trajna stimulacija za sprovođenje odluka prihvaćenih
u centru političkog odlučivanja.
Osim toga Je i Staljinov napad na Jugoslaviju (1948)
preko Informacionog biroa komunističkih partija ubr
zao kritičku analizu posledica administrativno-etatistlčkog upravljanja razvojem socijalističkog društva. Po
vratak izvornom marksizmu-lenjinizmu i sopstvenim re
volucionarnim iskustvima podstakao je prelazak na ra
dničko samoupravljanje, tj. na neposredno poveziva
nje rada i upravljanja. Neposredno upravljanje preduzećima od strane samih proizvođača trebalo je, pored
ostalog, da podstakne njihovu kreativnost i njihovo
osećanje odgovornosti, uz brže prilagođavanje proiz
vodnje stvarnim potrebama tržišta i društvenog raz
voja uopšte.
A
Posle obnove zemlje na dnevni red je došlo radničko
samoupravljanje sa svim konsekvencama u ekonomici
i politici. Samoupravljanje na osnovu društvene svoji
ne ne znači samo širenje demokrati je na ranije ne
poznate oblasti, već i ekonomski efikasan sistem. Po
kazalo se da je samoupravni
društveni mehanizam
sposoban da ugradi težnje ljudi za boljim
životom
kao snažnu polugu za razvoj cele društvene zajed
nice.
Orijentacija radnika i svih radnih ljudi na sopstvene
snage s uvođenjem radničkog i društvenog samoup
ravljanja dobila je puni smisao i odgovarajući druš
tveni izraz. Socijalističko samoupravljanje postalo je
čvrsta osnova nezavisnosti zemlje i njenog brzog ma
terijalnog i društvenog socijalističkog razvitka.
Osnovne Ideje samoupravljanja još davno su postoja
le u revolucionarnom
radničkom pokretu kao težnja
za odnosima u kojima radni ljudi koji rade društve
nim sredstvima za proizvodnju neposredno upravlja
ju tim sredstvima, uslovima i plodovima svog rada
kako u osnovnoj organizaciji udruženog rada tako i
u užoj i široj društvenoj zajednici da bi ostvarili »slo
bodnu zajednicu proizvođača«.
Te Ideje su bile stvarna društveno-polltlčka sadržlna^
narodnooslobodilačke borbe.
Međutim, 1950. godina
se označava kao početak uvođenja radničkog samo
upravljanja, Jer Je tada donesen Osnovni zakon o up
ravljanju državnim privrednim
preduzećlma I višim
privrednim
udruženjima od strane radnih kolektiva.
Te godine radnici su počeli da preuzimaju fabrike u
34
�svoje ruke. »Fabrike radnicima, zemlja seljacima« —
ta stara parola radničkog pokreta počela je da se
pretvara u stvarnost. Radničko samoupravljanje je po
sle 1950. godine prolazilo kroz više razvojnih etapa, u
kojima je početna akcija za veću odgovornost radni
ka u rukovođenju preduzećima dobijala sve jaču us
tavnu, zakonsku i materijalnu osnovu.
Prelazak od savetodavnih prava koja su radnici imali
u vreme
državnosvojinskih
odnosa do preuzimanja
svih prava i dužnosti upravljanja osnovhom organiza
cijom udruženog rada na osnovu društvenog vlasniš
tva na sredstva za proizvodnju, uključujući odlučiva
nje o celokupnom dohotku, dakle i o proširenoj rep
rodukciji, i sve veći uticaj na celinu društvenih od
nosa bili su postepeni i nisu se vršili bezbolno. Tu
su bile i objektivne teškoće: industrijalizacija je tek
počela, mnoge
radne organizacije tek su nastajale,
broj zaposlenih radnika postepeno je rastao.
Mnogi radnici su dolaziHi sa sela i ostajali poluseljaci; njihova stručna i društveno-politička osposoblje
nost za upravljanje bila je skromna. U pogledu pisme
nosti i kvalifikacija naročito su zaostajale žene.
U
administrativnom
periodu,
uprkos širokoj političkoj
mobilizaciji radnih ljudi, bilo se ukorenilo pre svega
tehničko rukovođenje privredom i poslovima državne
vlasti. To je pogodovalo zaostaloj svesti mnogih rad
nika, ali i ostacima pristalica starog, kapitalističkog
sistema i drugim antisamoupravnim snagama, koje su
potcenjivale sposobnosti radnika i radnih ljudi, a precenjivale ulogu države. I u redovima rukovodećih po
litičkih i društvenih snaga trebalo je suzbijati tehnokratske i birokratske tendencije, koje su se u raznim
fazama razvoja više ili manje otvoreno suprotstavljale
doslednom ostvarivanju nove pozicije radni ka-samoupravljača u radnoj organizaciji I u ćelom sistemu od
lučivanja o društvenoj reprodukciji. Vodila se i još
se vodi borba za potpuno radničko upravljanje druš
tvenim fondovima, osobito onima koji su namenjeni
proširenoj reprodukciji, tj. novim investicijama. Te
tendencije su se u višenacionalnoj jugoslovenskoj za
jednici izražavale i u
nacionalistički obojenim spo
rovima.
Razvitak socijalističkog samoupravljanja nosi dva obeležja korenite revolucionarne promene u procesu os
lobađanja rada. Bila je potrebna neprekidna borba pro
tiv dveju u suštini kontrarevoluclonamlh tendencija —
anarholiberalistidke, koja pogoduje restauraciji graI danskog društva, I dogmatsko-blrokratske, koja teži ka
I dominantno] ulozi države.
35
�Slmptomatlčno Je da se za nosioce obeju tendencija
problemi društvenog položaja žene postavljaju u sušti
ni kao socijalni problemi o kojima treba da se brine
država. Međutim, radničko samoupravljanje zahteva da
žena zauzme u društvu ravnopravno mesto kao sub
jekt, kao proizvođač koji na osnovu svog rada odlučuje
o celokupnoj društvenoj reprodukciji.
Ustav SFRJ od 1963. godine, privredna i društvena re
forma koja je započeta 1965. godine, ustavne promene
od 1971, a posebno Ustav od 1974. godine značajni su
međaši na putu k novom položaju radnika u proizvod
nji i u društvu I novom položaju svih građana u dru
štvenom samoupravljanju. Centralno pitanje revolucio
narne borbe radničke klase, naime pitanje ko će ras
polagati viškom rada — samoupravno udruženi proiz
vođači III država preko tehnobirokratije, načelno je rešeno Ustavom od 1974. godine u korist socijalističkog
samoupravljanja.
Društveno-ekonomsko uređenje SFR
Jugoslavije
Samoupravljanje i društvena svojina
Ustavom SFRJ od 1974. godine samoupravljanje je
utvrđeno kao celovit sistem društvene, ekonomske I
političke organizacije. U toku je opsežan rad na raz
radi i primeni ustavnih principa. Doneseni su važni
zakoni, od kojih su osobito značajni Zakon o udruže
nom radu I Zakon o osnovama sistema društvenog pla
niranja i o društvenom planu Jugoslavije. U organima
samoupravljanja radni ljudi na osnovu Ustava i za
kona utvrđuju i konkretizuju prema sopstvenim uslo
vima svoja prava i obaveze. U mnogobrojnim samo
upravnim aktima, samoupravnim sporazumima i dogo
vorima oni utvrđuju međusobne odgovornosti i svoje
odnose s drugim organizacijama udruženog rada.
»Osnova svih sloboda i prava radnih ljudi i građana
u našem socijalističkom društvu Je pravo na samo
upravljanje. To Je novo I neposredno demokratsko so
cijalističko pravo koje Je moguće Jedino u uslovima
društvene svojine na sredstva za proizvodnju I vladajućeg položaja radničke klase u društvu. Ono je ne
prikosnoveno i neotuđivo i kao takvo pripada svim
radnim ljudima I građanima.5
)
J) E. Kardelj. Pravci razvola političkog sistem a socijalističkog
upravljanja. 1C •Komunist«, Beograd 1978, str. 132.
36
samo-
�Pravo na samoupravljanje društvenim sredstvima za
proizvodnju podrazumeva pravo radnog čoveka da od
lučuje o ostvarenoj novoj vrednosti, o sredstvima i
uslovima rada, da uživa plodove svoga rada i materi
jalnog napretka društvene zajednice po načelu »svako
prema svojim sposobnostima — svakome prema nje
govom radu«, uz obavezu da osigurava razvoj materi
jalne osnove sopstvenog i društvenog rada i doprinosi
zadovoljavanju zajedničkih društvenih potreba. Radnik
u udruženom radu ne stvara samo uslove za svoju
egzistenciju i ekonomski razvoj zemlje nego i svesno
određuje kulturne i socijalno-humanitarne ciljeve, utvr
đuje karakter i nivo zadovoljavanja svojih potreba i
bori se za svoj napredak kao za sastavni deo društve
nog napretka.
Tako i ona sfera društvenog života koja je ranije tre
tirana kao više-manje privatna, porodična ili pak kao
stvar državne intervencije, postaje sastavni deo je
dinstvene društvene organizacije, u kojoj svaki radni
čovek i građanin doprinosi i učestvuje u podruštvljavanju brige za svoje životne uslove. Mnoga pitanja koja
su ranije tretirana kao »ženska« tim e postaju ne samo
verbalno već i u praksi opštedruštvena pitanja. O n ji
ma odlučuje udruženi rad i svakom se građaninu u
takvim uslovima daje mogućnost da svoje potrebe, in
terese i brige ravnopravno ugrađuje u samoupravne
odluke.
U Jugoslaviji, kao i u drugim socijalističkim zemljama,
prvi oblik ukidanja privatne svojine na sredstva za pro
izvodnju bilo je uvođenje državne svojine. Ona je bila
stvorena revolucionarnim aktima nacionalizacije i eks
proprijacije i razvojem tzv. državnog sektora privrede.
Državna svojina ukida privatno-kapitalističku svojinu i
na njoj zasnovanu eksploataciju najamnog rada. Među
tim, u uslovima državne svojine raspolaganje sredstvi
ma za proizvodnju, a time i odlučivanje o uslovima I
plodovima rada, ostaju odvojeni od neposrednih pro
izvođača u političkim upravnim organima.
Državnosvojinski monopol je u prvom posleratnom pe
riodu obezbeđivao novim nosiocima državne vlasti pra
vo raspolaganja ukupnim viškom društvenog rada, koji se
slivao u državne fondove i raspodeljivao preko budže
ta. Radnici su mogli uticati na državna sredstva uglav
nom posredno, preko političkih organizacija, sindikata,
skupština.
Razvitak samoupravljanja kao sistema odnosa u kome
se ostvaruje društveni proces oslobađanja rada neraz
dvojno je povezan s pretvaranjem državne (javne, op37
�štenarodne) svojine u društvenu svojinu. Zato se prvi
korak u razvoju samoupravljanja u Jugoslaviji vremen
ski podudara s prvim merama ograničavanja svojinskog
monopola države, s perspektivom da on u daljem pro
cesu bude likvidiran.
Taj razvoj nazivamo procesom deetatizacije. On se
ostvaruje preko sve neposrednijeg povezivanja prava
na korišćenje društvene svojine s vršenjem određenih
javnih funkcija od strane samoupravno organizovanih
radnih ljudi. Tako se društvena svojina6) pretvara u
zajedničku neotuđivu osnovu samoupravnih prava rad
nika i bitna je pretpostavka novog društvenog položaja
radnih ljudi i građana.
Ustav određuje društvenu svojinu kao izraz socijali
stičkih društveno-ekonomskih odnosa među ljudima,
kao osnovu slobodnog udruženog rada i vladajućeg po
ložaja radničke klase u proizvodnji i u društvenoj re
produkciji u celini i kao osnovu lične svojine stečene
sopstvenim radom, koja služi zadovoljavanju čovekovih
potreba i interesa. Čovekov rad je jedini osnov prisva
janja proizvoda društvenog rada i upravljanja društve
nim sredstvima za proizvodnju. Udruživanjem svog ži
vog rada i društvenih sredstava radnici stiču pravo i
odgovornost da svesno gospodare i onim delom ranije
stvorene vrednosti — minulim radom — koji služi za
proširivanje materijalne baze udruženog rada, za po
boljšavanje opštih životnih uslova, za razvoj društva
u celini. Tako se načelno odstranjuje opasnost da se
od radnika-proizvođača odvoji raspolaganje društvenim
kapitalom i pretvori u vlast nad radnicima. Istovreme
no se stimuliše zainteresovanost udruženih radnika da
povećavaju izdvajanje dohotka za ulaganje u proširenu
reprodukciju, za poboljšanje uslova rada I za otvara
nje novih radnih mesta.
Društvena svojina postaje zajednička svojina svih lju
di koji rade, a samim tim i svojina svakog pojedinog
radnog čoveka u onoj meri u kojoj mu ona obezbeđuje
pravo na rad društvenim sredstvima zajedno sa svim
neotuđivim pravima koja su povezane s tim pravom.
Time društvena svojina zaista postaje ničija i svačija,
tj. ujedno I zajednička i lična I negacija svakog svo
jinskog monopola — privatnog lii državnog — na sred
stva za proizvodnju. Ugrožavanje društvene svojine,
svaki oblik njenog deformlsanja ili uzurpiranja znači I
oblik ugrožavanja i deformlsanja temelja samouprav
6) Društvena svojina su sredstva za proizvodnju I druga sredstva ud
ruženog rada, proizvodi udruženog rada I dohodak ostvaren udruženim
radom, sredstva za zadovoljavanje zajedničkih I opštih društvenih po
treba, prirodna bogatstva I dobra u opštoj upotrebi.
38
�nih odnosa u društvu. Zbog toga Ustav predviđa da se
društvena svojina, kao i samoupravna prava radnih
ljudi, posebno štite i brane. Pored radničke kontrole,
to je zadatak skupština društveno-političkih zajednica i
njima odgovornih organa, sudova, javnog tužioca i dru
štvenog pravobranioca samoupravljanja.7)
Osnovna organizacija udruženog rada
Ceo sistem socijalističkog samoupravljanja zasniva se
na udruživanju rada i sredstava u okviru osnovne or
ganizacije udruženog rada (OOUR), koja se obrazuje
u proizvodnim i neproizvodnim delatnostima. To je
primarna ćelija u kojoj radnici posebnim sporazumom
udružuju svoj rad s društvenim sredstvima za proiz
vodnju i stiču prava i obaveze samoupravljača. Po
Ustavu i Zakonu o udruženom radu, OOUR mora biti
»prirodna celina« u tehnološkom, ekonomskom i soci
jalnom smislu. Radeći u svojoj osnovnoj organizaciji
radnici u njoj upravljaju poslovima u organizaciji udru
ženog rada (OUR) u kojoj se povezuje obično više
OOUR-a, odlučuju o celokupnom dohotku koji stvaraju,
raspoređuju čisti dohodak na ličnu i zajedničku po
trošnju, na proširenje materijalne osnove rada novim
investicijama i na rezerve. Samoupravnim sporazumima
i društvenim dogovorima radnici unapred utvrđuju kri
terije o tome kako će raspoređivati sredstva za lične
dohotke na osnovu principa raspodele prema radu i o
drugim međusobnim odnosima. Samoupravni sporazu
mi i društveni dogovori predstavljaju jedan od osnov
nih mehanizama društvenog sistema socijalističkog sa
moupravljanja kojim se udruženi radnici povezuju me
đusobno i u široj zajednici i tako vrše funkciju rani
jeg državnog centralističkog odlučivanja.
U samoj osnovnoj organizaciji udruženog rada radnici
odlučuju pretežno neposredno, referendumom ili preko
delegacija i delegata. Pored radničkog saveta, svog
organa upravljanja, radnici u OOUR-ima biraju i dele
gacije koje po njihovim smernicama deluju u organi
zacijama udruženog rada i složenim organizacijama
udruženog rada, u mesnim zajednicama, u samouprav
nim interesnim zajednicama i u skupštinama društve
no-političkih zajednica. U OOUR-ima s trideset ili ma
n Građanlm a-zanatlijam a je
po Ustavu
zajam čena
sloboda sam ostal
nog ličnog rada sredstvim a za rad u svojini građana sa zakonskim og
raničenjim a u pogledu delatnosti I zapošljavanja drugih lica. U p rivat
noj svojini građani mogu Im ati stvari koje služe ličnoj potrošnji, za
dovoljavanju kulturnih I drugih ličnih potreba, stam bene zgrade I sta
nove za lične l porodične potrebe u granicama zakona. Zem ljoradnici
Imaju pravo na obradivo poljoprivredno ze m ljiš te do najviše deset hek
tara po domaćinstvu, a nešto više u brdsko-planlnsklm krajevim a.
39
�nje radnika svi radnici vrše funkciju radničkog saveta
i delegacije.
Pravo radnika da odlučuje o dohotku ne iscrpljuje se
u okviru osnovnih organizacija udruženog rada privred
nih ili neprivrednih delatnosti (u fabrikama, školama,
bolnicama, ustanovama i slično). Znatan uticaj na sred
stva, uslove i plodove rada imaju odluke samouprav
ljača u mesnim zajednicama, samoupravnim interesnim
zajednicama, kao i u teritorijalnim društveno-političkim
zajednicama (u komunama, republikama, pokrajinama i
u federaciji). U osnovi jednak društveno-ekonomski po
ložaj imaju i radni ljudi koji rade individualno sopstvenim sredstvima za proizvodnju (seljaci, umetnici, za
natlije i slično).
Samoupravljanje je u početku bilo organizovano samo
u sferi materijalne proizvodnje, u privrednim preduzećima u društvenoj svojini. Obavljanje važnih delatno
sti, koje sve više postaju usiov razvitka svakog savremenog društva, još dugo je bilo organizovano u
okviru ustanova javnih službi nematerijalne proizvod
nje (u obrazovnoj delatnosti, zdravstvenoj i socijalnoj
zaštiti zajedno s dečjom zaštitom, u nauci, kulturi, so
cijalnom osiguranju i slično). S razvijanjem radničkog
samoupravljanja i komunalnog sistema izvršena je de
centralizacija odgovornosti i upravljanja tim ustanova
ma i institucijama. Materijalno-finansijska osnova nji
hovog delovanja obezbeđivana je u prvim posleratnim
decenijama tako što se na osnovu plana, zakona i ad
ministrativnih odluka preko poreza izdvajao deo do
hotka privrede u budžete ili u posebne namenske fon
dove, iz kojih je zatim isto tako odlukama vršena di
stribucija sredstava ustanovama, školama, bolnicama
itd. Status radnika u tim ustanovama vanprivrednlh
delatnosti bio je, prema tome, status državnih službe
nika.
Posredovanje države između različitih oblasti društve
nog rada — naročito Između materijalne proizvodnje I
društvenih delatnosti — imalo je tendenciju da po
stane Jedan od glavnih izvora društvene moći državnih
organa odnosno državne blrokratlje.
Razvitak samoupravljanja u osnovnim organizacijama
udruženog rada u privredi ostao bi na pola puta da se
nisu počele menjatl posrednička uloga države i uloga
budžetskog flnansiranja društvenih službi.
Samoupravna interesna zajednica
S uvođenjem principa samofinanslranja na području
društvenih delatnosti počeo Je proces neposrednog sa
40
�moupravnog povezivanja različitih sfera društvenog ra
da, koji je u poslednjem Ustavu SFRJ utvrđen kao
slobodna razmena rada. To je oblik razmene rada na
područjima u kojima tržišni odnosi ne mogu biti os
novni oblik razmene i razvoja.
Pošlo se od gledišta da je rad u društvenim delatnostima sastavni deo celokupnog društvenog proizvodnog
rada, a ne prvenstveno društvena potrošnja. Društve
ne delatnosti doprinose razvoju proizvodniji snaga, pro
duktivnosti rada i većem materijalnom rezultatu u ma
terijalnoj proizvodnji. Dohodak u materijalnoj proizvod
nji je izvor dohotka za društvene delatnosti putem me
đusobnog sporazumevanja i dogovaranja u okviru sa
moupravnih interesnih zajednica.
Samoupravno povezivanje privrednih i neprivrednih
sfera društvenog rada obezbeđuje uslove radnim lju
dima, koji odvajaju deo dohotka za društvene službe,
da na toj osnovi neposredno odlučuju o zadovoljava
nju svojih potreba i da Icontrolišu upotrebu sredstava.
Dalje, tim povezivanjem obezbeđuju se uslovi da radni
ljudi koji rade kao izvođači delatnosti u oblasti dru
štvenih službi mogu da stiču dohodak na osnovu rada
i da time izgrađuju svoj sopstveni samoupravni po
ložaj, čime se izjednačavaju u društveno-ekonomskom
smislu s radnicima u materijalnoj proizvodnji. Dohodak
radnih ljudi u društvenim službama prema propisima,
a na osnovu samoupravnih sporazuma i dogovora, po
tiče iz tri izvora: iz dela dohotka koji je namenjen
materijalnim troškovima, iz čistog dohotka OOUR-a
srazmerno utvrđenom doprinosu u stvaranju toga do
hotka, i iz ličnih dohodaka individualnih korisnika koji
plaćaju određene usluge. Ovaj deo ličnog doprinosa
svakog korisnika usluga koji se daje kao participacija
veoma je važan za to da bi se svako trudio da racio
nalnije koristi sredstva 1 da doprinosi smanjivanju
nekih društvenih troškova.
U samoupravne interesne zajednice (SIZ) neposredno
se povezuju korisnici određene vrste usluga (građani,
radni ljudi i radne organizacije koji imaju potrebe npr.
za obrazovanjem, za dečjom zaštitom, za zdravstvenom
zaštitom, za rezultatima naučnih istraživanja i slično)
i radnici onih samoupravnih organizacija udruženog
rada koje svojom delatnošću zadovoljavaju te potrebe
(škole, vaspitne dečje ustanove, bolnice, naučne usta
nove i slično).
U skupštinama SlZ-ova ravnopravno su zastupljeni de
legati korisnika i delegati davalaca usluga i oni rav
nopravno odlučuju o programima rada, o finanslranju,
41
�radu i razvijanju odgovarajućih društvenih službi. Oni
sklapaju samoupravne sporazume I dogovore o udruži
vanju sredstava na načelima uzajamnosti i solidarno
sti (npr. doprinos prema veličini dohotka, a jednaka
prava korišćenja).
Direktno povezivanje proizvođača u materijalnoj pro
izvodnji i radnih ljudi i građana u mesnim zajednicama
kao korisnika usluga s radnicima u društvenim delatnostima u sistemu interesnih zajednica i društveno-po
litičkih zajednica ima veliki značaj. Sve veće potrebe
i želje Ijudi-korisnika mogu se stalno konfrontirati s
postojećim sredstvima za zadovoljavanje tih potreba I
želja, a koja su oni sami stvorili. Tako se ostvaruje
realan i prirodan odnos između želja, potreba i mo
gućnosti. Konfrontacijom raznih interesa zajednički se
utvrđuju prioriteti i standardi i teži se racionalnosti i
efikasnosti pojedinih društvenih delatnosti. Ustav pred
viđa da samoupravne delegatske skupštine pet samo
upravnih interesnih zajednica (za obrazovanje, za na
uku, za socijalnu zaštitu, za zdravstvo i za kulturu), po
red delovanja i odlučivanja svake za sebe, odlučuju
i ravnopravno s nadležnim većima opštinskih, pokra
jinskih i republičkih skupština kada se radi o pitanji
ma koja su bitna za razvoj tih delatnosti.
Rad i skladan razvoj društvenih delatnosti od posebnog
su društvenog značaja jer ostvaruju važna prava gra
đana, njihovu socijalnu sigurnost, i obezbeđuju uslove
za društveni razvitak. U slučajevima kada odgovaraju
ći SIZ ne izvršava svoje obaveze, skupština društveno-političke zajednice (opština, republika) može Intervenisati po Ustavu i zakonu. Ali I izvršavanje tih funk
cija države u samoupravnom sistemu mora biti u ko
rist uzajamne povezanosti i zavisnosti celokupnog dru
štvenog rada. Samoupravne Interesne zajednice u ob
lasti društvenih delatnosti jedan su od najvažnijih ob
lika neposrednog povezivanja Interesa samoupravnih
subjekata bez posredovanja države. Slični oblici samo
upravnog organlzovanja prlmenjuju se i u nekim pri
vrednim delatnostima u kojima je priroda rada takva
da povezivanje proizvođača i korisnika usluga preko
tržišta nije moguće odnosno u kojima ne deluje do
gledno zakon vrodnosti {'komunalne službe, snaibdevanje električnom energijom, stambena izgradnja, vodo
privreda, održavanje putne mreže i slično).
Mesna zajednica
Mesna zajednica kao samoupravna organizacija građana
po mostu stanovanja u socijalističkoj Jugoslaviji se
42
�već dugo razvija, ali je u novom ustavnom sistemu
dobila kvalitativno novo mesto. Pored osnovne orga
nizacije udruženog rada, mesna zajednica je osnovna
ćelija u društveno-političkom sistemu. Samoupravlja
nje u mesnoj zajednici je važan elemenat društveno-ekonomskih odnosa. Dok je osnovna organizacija udru
ženog rada osnovna ćelija samoupravnog organizovanja radnih ljudi prema mestu rada, mesna zajednica
je osnovna ćelija samoupravnog organizovanja radnih
ljudi i građana prema mestu stanovanja (naselje, deo
naselja ili više međusobno povezanih malih naselja).
Problemi u mesnoj zajednici mogu biti zajednički gra
đanima i radnicima koji na datom području žive ili
koji na njemu žive i rade ili samo rade. Radni ljudi i
građani u mesnoj zajednici mogu odlučivati o ostvari
vanju svojih zajedničkih interesa i o solidarnom za
dovoljavanju zajedničkih potreba u oblasti uređivanja
naselja, komunalnih delatnosti, zdravstvene zaštite,
dečje zaštite, obrazovanja, kulture, fizičke kulture, za
pošljavanja, informisanja, usklađivanja interesa proiz
vođača i potrošača, zaštite i unapređenja čovekove sre
dine, opštenarodne odbrane i društvene samozaštite,
samoupravnog rešavanja sporova koji nastaju u među
ljudskim odnosima itd.
Radni ljudi i građani u mesnoj zajednici rešavaju ži
votna pitanja pojedinaca i porodica, delujući kao svo
jevrsna proširena porodica. Oni se prema svojim spo
sobnostima i sklonostima angažuju u sagledavanju
problema zajedničkog života i u sprovođenju zajednički
donesenih odluka.
» . . . mesna zajednica, kao specifična samoupravna in
teresna zajednica radnih ljudi i građana u mestu nji
hovog stanovanja, javlja se kao demokratski i samo
upravni oblik ostvarivanja i zadovoljavanja celog kom
pleksa neposrednih 'interesa i potreba ljudi o kojima
se oni neposredno, slobodno i ravnopravno dogova
raju, o kojima samostalno odlučuju I za koje prikup
ljaju materijalna sredstva, bilo samoupravnim sporazomevanjem bilo na osnovu zakona ili odluka opštine.
Pri tome se mesna zajednica sve više javlja kao hu
mana ljudska zajednica, kao zajednica neposrednih lju
dskih kontakata, koja — nasuprot tendencijama otuđe
nosti j osami!jenja karakterističnim za savremenu civi
lizaciju — treba sve više da postaje oblik humane lju
dske integracije i solidarnog povezivanja i saradnje
radnih ljudi 1 građana u mestu stanovanja«.8)
Za zadovoljavanje zajedničkih potreba i interesa u me
snoj zajednici koriste se sredstva iz različitih izvora.
' ) E. KardelJ, nav. delo, str. 138.
43
�Izvesna sredstva za finansiranje osnovnih funkcija
mesnih zajednica obezbeđuju se u budžetima opština.
Radni ljudi i građani u mesnoj zajednici udružuju
sredstva iz svoga dohotka neposredno, putem samodoprinosa o kojem su se prethodno izjasnili referendu
mom. Oni mogu tako prikupljena sredstva udružiti i sa
sredstvima osnovnih organizacija udruženog rada uko
liko s njima imaju zajedničke potrebe i interese. Oni
takođe mogu udružiti sredstva i s odgovarajućim sa
moupravnim interesnim zajednicama. Mogu se udru
živati sredstva samodoprinosa više susednih mesnih
zajednica u cilju izgradnje npr. objekata društvenog
standarda koji treba da služe potrebama tih mesnih
zajednioa.
Mesna zajednica nastupa kao društveno pravno lice u
odnosu na osnovnu organizaciju udruženog rada i stu
pa u odnose društvenog dogovaranja sa svim
OOUR-ima u kojima su zaposleni radnici koji u njoj
stanuju. Ona sarađuje i sa svim drugim mesnim za
jednicama. Ima delegacije za svih pet osnovnih samo
upravnih interesnih zajednica (to su samoupravne in
teresne zajednice za obrazovanje, nauku, kulturu, zdrav
stvo i socijalnu zaštitu) koje su po Ustavu deo skup
štinskog sistema, i za druge samoupravne interesne
zajednice.
Planom razvoja mesne zajednice utvrđuju razvoj samo
upravnih odnosa i rešavanje bitnih pitanja zadovolja
vanja zajedničkih potreba i interesa u mesnoj zajed
nici u svim oblastima društvenog života i rada na na
čelima socijalističke solidarnosti. Plan mesne zajed
nice treba da se donosi u skladu sa samoupravnim
sporazumom o osnovama plana koji zaključuju radni
ljudi i građani u mesnoj zajednici i zainteresovane
osnovne organizacije udruženog rada i samoupravne
interesne zajednice. Usklađivanje različitih interesa i
određivanje prioriteta u zadovoljavanju zajedničkih po
treba u mesnoj zajednici treba da se vrši na osnovu
svestrane demokratske rasprave. Taj proces je sastav
ni deo usklađivanja potreba, interesa i mogućnosti u
okviru opštine odnosno komune. Mesna zajednica kao
urbanistička celina postaje i sve važniji elemenat i
faktor urbanističkog planiranja.
Skupština mesne zajednice se po pravilu konstltuiše
od delegacija odnosno delegata radnih ljudi i građana
u mesnoj zajednici, osnovnih organizacija udruženog
rada na području i izvan područja mesne zajednice,
samoupravnih interesnih zajednica i društveno-polltlčki'h i drugih društvenih organizacija.
44
�Radni ljudi i građani u mesnoj zajednici biraju delega
ciju i delegate mesne zajednice za veće mesnih za
jednica skupštine opštine, biraju jednu ili više delega
cija i delegata za skupštine samoupravnih interesnih
zajednica. Te delegacije sarađuju sa skupštinom mes
ne zajednice, njenim organima i drugim organizacija
ma da bi mogle da izražavaju konkretne interese i
potrebe radnih ljudi i građana u mesnoj zajednici pri
likom utvrđivanja stavova koje će zastupati u veću
mesnih zajednica skupštine opštine odnosno u skup
štinama samoupravnih interesnih zajednica.
Statutom mesne zajednice, u skladu s Ustavom, zako
nom i statutom opštine, uređuju se odnosi, prava i
dužnosti mesne zajednice, organi mesne zajednice kao
i druga pitanja od značaja za razvoj samoupravnih od
nosa i za rad organa mesne zajednice.
Godine 1977. delovalo je 11 752 mesne zajednice, u
čijim telima (skupštinama, većima, komisijama, m i
rovnim većima, savetima potrošača i dr.) učestvuje
znatan broj građana.
Planiranje razvoja
Planiranje
društveno-ekonomskog razvoja počelo je
već u prvim posleratnim godinama, ali je zajedno s
promenama u položaju neposrednih
proizvođača do
življavalo znatne promene.
Prihvatanje i ostvarivanje planskih zadataka od prvih
posleratnih petogodišnjih planova razvoja
(od 1947.
godine) snažno su podsticall radnike, omladinu i sve
građane na udarnički i dobrovoljan rad za ubrzavanje
razvoja. Prihvaćen je skromniji rast standarda u ko
rist relativno obimnih fondova za nova investiciona
ulaganja i za razvoj manje razvijenih delova zemlje.
U razvijenijem sistemu socijalističkog samoupravljanja
planiranje društvenog razvoja postavljeno je tako da:
•radnici u osnovnim i drugim organizacijama udruže
nog rada i radni ljudi u samoupravnim interesnim za
jednicama, mesnim zajednicama i drugim samouprav
nim organizacijama i zajednicama... samostalno do
nose planove i programe rada i razvoja svojih orga
nizacija i zajednica... te planove i programe uskla
đuju međusobno i s društvenim planovima društveno-političkih zajednica i . .. na toj osnovi obezbeđuju us
klađivanje odnosa u celini društvene reprodukcije i
usmeravanje ceiokupnog
materijalnog i društvenog
razvoja...- (Ustav SFRJ, Beograd 1974, Cl. 69).
45
�Zakon o osnovama sistema društvenog planiranja i
društvenom planu Jugoslavije
precizirao je prava i
obaveze pojedinih nosilaca društvenog planiranja9) u
pripremi i donošenju, .izvršavanju :i kontroli izvrša
vanja plana da bi se stvorili optimalni uslovi da ne
posredni I dugoročni interesi radnih (ljudi budu u nji
ma sadržani '] da se u skladu s materijalnim moguć
nostima obezbedi što skladniji privredni i soci
jalni razvoj. Time je prevaziđen sistem državnog
direktivnog planiranja. Sistem društvenog planiranja
sadrži prava i dužnosti radnika i svih radnih ljudi ne
samo da odlučuju o dohotku u svojoj radnoj or
ganizaciji nego i da upravljaju dohotkom koji udru
žuju s drugim radnim 'ljudima na svim nivoima ud
ruživanja. Samostalnim odlučivanjem o uslovima i
rezultatima rada i o politici ekonomskog i društvenog
razvoja republike i pokrajine, oni zajedno s radnim
ljudima u drugim republikama i pokrajinama učestvu
ju u utvrđivanju zajedničke politike ekonomskog i dru
štvenog razvoja Jugoslavije. Planom se utvrđuju pra
va i uzajamne obaveze svih samoupravnih nosilaca
proširene reprodukcije i privredne aktivnosti na do
hodovnom principu, što predstavlja
konkretan eko
nomski put ujedinjavanja interesa radnih ljudi i instrumenat rešavanja protivrečnosti u proizvodnim od
nosima, integracionih procesa i dinamičnog rasta
proizvodnih snaga i produktivnosti rada.
Planovi osnovnih organizacija udruženog rada sadrže
i one interese i potrebe radnih ljudi u materijalnoj
proizvodnji koji se realizuju putem slobodne razmene
rada s radnicima u društvenim delatnostima (zdrav
stvene, socijalne, kulturne I druge potrebe).
Takav sistem planiranja
podrazumeva da ono bude
kontinuirano, da svi nosioci
društvenog
planiranja
stalno analiziraju I predviđaju svoj razvoj i utvrđene
ciljeve upoređuju sa stvarnim mogućnostima i uslovi
ma razvoja od radnih organizacija do federacije i obr
nuto. U tom smis'lu govorimo o permanentnom i susretnom planiranju.
Od predstavničkog do delegatskog
političkog sistema
Borba za širenje socijalističkog samoupravljanja^ ima*
la je presudan uticaj na ceo ekonomski i društveni
9) Obavezu za donoSenJe
odluka
o
planiranju I planova
I™® onnn
55 000 nosilaca planiranja (i to oko 23 000 OOUR-a Iz Povrede I 9 uw
OOUR-a Iz drufitvenlh delatnosti, 3 450 radnih I složenih OUR-a, 6
SlZ-ova, 850 zadruga, 360 banaka, 11 750 mesnih zajednica, 512 opstln a, 6 republika, 2 pokrajine i federacija).
46
�razvitak zemlje. Ona je iziskivala relativno česte promene i u političkom sistemu.
(Ti posleratnom razdoblju politički sistem je doživeo
] kvalitativnu promenu — od predstavničkog
sistema
socijalističke
demokratije u delegatski sistem soci
jalističkog samoupravljanja.
~Prvi Ustav nove Jugoslavije utvrdio je sistem nepo
sredno biranih poslanika u skupštine, kojima su tada
bila odgovorna izvršna tela odnosno vlade republika.
Saveznu skupštinu su sačinjavala dva veća — Save
zno veće, izabrano direktnim glasanjem, i Veće naro
da, u koje su republike i pokrajine,
bez obzira na
broj stanovnika, slale jednak broj poslanika.
Velika važnost se pridavala razvoju opštinskih i 'mes
nih narodnih odbora, iako su njihove kompetencije na
privrednom području bile male, s obzirom na administrativno-centralističko rukovođenje privredom, ali su
još iz ratnog perioda zadržali značajne političke, organizatorske i pokretačke funkcije.
Uvođenje radničkog samoupravljanja otvorilo je pro
ces dugoročnih promena u načinu izbora, sastavu i
delovanju predstavničkih tela društveno-političkih za
jednica.
Ustavni zakon o osnovama
društvenog i političkog
uređenja od 1953. godine
utvrđuje da su skupštine
društveno-političkih zajednica ne samo najviši orga
ni vlasti već i organi društvenog samoupravljanja. U
Saveznu narodnu skupštinu uvodi se novo veće
—
Veće proizvođača, dok Savezno veće i Veće naroda
deluju kao jedno veće. Veće proizvođača biraju samo
birači zaposleni u industrijskoj i poljoprivrednoj pro
izvodnji, transportu i trgovini.
Prema Ustavu od 1963. godine, Saveznu skupštinu sa
činjavalo je šest veća: pored Saveznog veća i Veća
naroda, još i Privredno, Prosvetno-kulturno, Socijalno-zdravstveno i Organizaciono-političko veće.
Posle daljih promena u smislu adekvatnijeg predsta
vljanja interesa radnika i drugih radnih ljudi u uprav
ljanju privredom i društvom, Ustav od 1974. godine
označio je početak bitno nove faze u razvoju politič
kog sistema, u kojem je samoupravljanje radnih lju
di u osnovnim samoupravnim organizacijama i zajed
nicama osnova jedinstvenog sistema samoupravljanja
i vlasti radničke klase i svih radnih ljudi. Radni ljudi
ostvaruju vlast i upravljaju drugim društvenim poslo
vima odlučivanjem na zborovima, referendumom tli
drugim oblicima ličnog izjašnjavanja odnosno putem
delegacija i delegata. Delegatski sistem danas je bit
47
�na karakteristika
socijalističke
samoupravne demokratije. Delegatski sistem je oblik samoupravne inte
gracije pojedinačnih i dugoročnih interesa radnih lju
di, a istovremeno je i nosilac sistema vlasti radnič
ke klase i radnih ljudi.
U toku izgrađivanja političkog sistema izuzetna paž
nja posvećivana je razvoju komunalnog sistema. Na
osnovi revolucionarne tradicije narodnooslobodilačkih
odbora, koji su već bili samoorganizacija građana i
temelj političke vlasti, kao i na osnovi marksističke
analize revolucionarnih Iskustava Pariške komune, jugoslovenska komuna se razvijala kao politički oblik u
kojem se afirmiše proces oslobađanja rada, što znači
da ona postaje i društveni okvir i osnova za ostvari
vanje svih čovekovih prava. Oslanjajući se na samo
upravljanje udruženog rada u OOUR-ima, samouprav
ljanje radnih ljudi i građana u mesnim zajednicama i
samoupravnim interesnim zajednicama opština — ko
muna sve više je predstavljalo osnovnu društveno-političku zajednicu u kojoj se povezuju funkcije vlasti i
samoupravljanje.
U višedomnoj skupštini opštine neposredno se Izraža
vaju i konfrontiraju različiti interesi ljudi kao proiz
vođača, potrošača i politički organizovanih građana;
tu se donose odluke od neposrednog životnog znača
ja, a utiče se i na celokupnu društvenu politiku, jer
delegacije opština čine u skupštinama
republika 1
autonomnih pokrajina posebna veća i preko delegacija
tih skupština učestvuju u donošenju odluka u Savez
noj skupštini.
Skupštine opština — komuna sačinjavaju: Veće udru
ženog rada (sastavlejno od delegacija izabranih od
radnika u OOUR-ima, u radnim zajednicama, od Indi
vidualnih poljoprivrednih proizvođača I zanatlija i slo
bodnih profesija), Veće mesnih zajednica (koje sači
njavaju delegati mesnih zajednica), i Društveno-političko veće (sastavljeno od delegata društveno-politlčkih organizacija u okviru Socijalističkog saveza rad
nog naroda).
Skupštine republika I autonomnih pokrajina imaju isto
tako po tri veća: Veće udruženog rada, Veće opština
I Društveno-političko veće.
U posebnim slučajevima
koji su predviđeni Ustavom,
statutima I zakonima,
skupštine samoupravnih interesnih zajednica odlučuju
ravnopravno s nadležnim većima skupštine društveno-političkih zajednica (opštine, republike, autonomne
pokrajine).
48
�U jugoslovenskoj
višenacionalnoj zajednici narodi i
narodnosti ostvaruju svoja suverena prava u republi
kama I autonomnim pokrajinama.
Ustavom SFRJ od
1974. godine utvrđeno je koja prava i dužnosti vrši
federacija preko saveznih organa, a koja republičke i
pokrajinske skupštine preko svojih delegacija u Sku
pštini SFRJ. Skupština SFRJ predstavlja organ društ
venog samoupravljanja i najviši organ vlasti u okvi
ru Ustavom SFRJ utvrđenih prava i dužnosti federa
cije. Skupštinu SFRJ sačinjavaju dva veća — Savez
no veće (delegati samoupravnih organizacija i zajed
nica i društveno-političkih organizacija u republikama
i pokrajinama)
i Veće republika i pokrajina, u koje
skupštine republika i pokrajina bez obzira na broj sta
novnika delegiraju po broju jednake delegacije, i to
republike po 12, a pokrajine po 8 članova delegacije.
Prema Ustavu SFRJ od 1974. godine Isti birač ima
pravo da bira više puta, npr. kao radnik u OOUR-u bi
ra delegaciju koja određuje delegate za veća udruže
nog rada i za samoupravne interesne zajednice; kao
stanovnik mesne zajednice bira jednu ili više delega
cija mesne zajednice,
kao član društveno-političkih
organizacija učestvuje u formiranju delegacija za društveno-politička veća ltd.
Takvo biračko telo broji ukupno oko 20 miliona ljudi,
dok broj delegata izabranih u razne samoupravne or
gane u svakom mandatu iznosi gotovo jedan milion.
Što se tiče sastava kandidata za delegacije i delega
te, Ustav i zakoni iziskuju da oni budu iz redova sa
mih birača i da njihov socijalni sastav odgovara so
cijalnom sastavu biračkog tela. Određene su i granice
reizbornosti i dupliranja funkcija, kao i izvesne zab
rane za izbor nosilaoa izvršnih I poslovodnih funkci
ja u delegacijama kojima oni odgovaraju za svoj rad.
S prelaskom od predstavničkog sistema na delegatski
sistem prevaziđenl su posredno Izražavanje interesa,
odvojenost upravljanja od fizičkog i umnog rada, kao
i odvojenost problema čoveka kao proizvođača, potro
šača I društvenog bića. Stalnim direktnim izražava
njem interesa radnih ljudi u radnim organizacijama I
među njima u mesnim l interesnim zajednicama u ok
viru skupština opština i preko njih u okviru širih dru
štveno-političkih teritorijalnih zajednica,
omogućava
se neposredna afirmacija različitih Interesa koji po
stoje u društvu. To se, pored strukture skupština,
obezbeđuje I metodom njihovog rada, koji omogućava
I traži pretres nacrta I predloga zakona I drugih od
luka u delegacijama odnosno u Javnim
raspravama
49
�svih građana. Tako se pri donošenju odluka obezbeđuje prisustvo autentičnih u društvu postojećih Inte
resa da bi se u atmosferi
međusobnog uvažavanja
sučeljavanjem različitih parcijalnih, strukovnih ili lo
kalnih interesa, pronašla najbolja rešenja,
koja uzi
maju u obzir kako te različite interese tako 1 materi
jalne mogućnosti društva.
Tako svaki radnik, radni čovek i građanin neposredno
preko svoje osnovne
organizacije
udruženog rada,
preko delegacije u samoupravnim interesnim zajedni
cama i preko mesne zajednice dobija mogućnost da
ostvaruje svoje osnovno pravo na samoupravljanje i
vlast.
Samoorganlzovanje radnika u svim oblastima društve
nog rada I njihovi međusobni odnosi kao udruženih
radnika u radnim organizacijama, njihovo neposredno
I delegatsko odlučivanje u OOUR-ima, u mesnim i in
teresnim zajednicama i u društveno-političkim zajed
nicama po konceptu našeg društvenog uređenja one
mogućavaju da snage izvan kontrole udruženih radni
ka, bili to organi državne uprave, stručne službe ili
društveno-politlčke organizacije, odlučuju umesto rad
nika. O nužnim merama za prevazilaženje socijalnih
razlika odnosno za podmirivanje opštih I zajedničkih
potreba radnici se međusobno dogovaraju i sporazu
mima odlučuju o sredstvima za njihovo podmirivanje.
Tako solidarnost i uzajamnost na samoupravnim osno
vama, u odgovarajućim oblicima slobodne i neposre
dne razmene rada, sve više postaju glavni, dobrovo
ljno prihvaćeni put za rešavanje mnogih opštih druš
tvenih problema, koji snažno utiču na rešavanje mno
gih ličnih i porodičnih problema.
U tom procesu, u kojem dolazi do izražaja pluralizam
interesa koji postoje u društvu, mogu se u najvišem
stepenu uskladiti lični I društveni Interesi.
_
f l j svim oblicim a kroz koje Je prolazio posleratnl pollItlč k l sistem žene su aktivno učestvovale. Međutim,
Jnjlhov broj kao birača u svim
periodima Je daleko
^prevazi lazlo broj žena Izabranih za poslanike, a osoJbito za članove Izvršnih tela.
iDelegatskI sistem podstlče društveno-polltlčku aktiv
nost I povećava broj ljudi koji neposredno učestvuju
u razmatranju društvenih
problema dajući predloge
za njihovo rešavanje Ili koji o njima odlučuju. Tako,
na prim er, samo u delegacije za Izbor delegata u ops*
tlnske skupštine bilo Je Izabrano na Izborima 1978.
godine 787 216 članova, a među njima više od 200 000
žena (26,3 odsto). Najviše Je bilo žena u delegacija-
�ma koje su birane u osnovnim organizacijama udru
ženog rada, u kojima procenat izabranih žena iznosi
33,6 i gotovo je ravan procentu zaposlenih žena. U
delegatskim skupštinama društveno-političkih zajedni
ca među delegatima izabranim na poslednjim izbori
ma (1978. godine) procenat žena-delegata Iznosi:
u
opštlnskim skupštinama 18, u skupštinama republika
i autonomnih pokrajina 19,5 a u Skupštini SFRJ 17,2.
Znatne su razlike u broju izabranih žena u skupština
ma pojedinih
republika i pokrajina, kao i razlike u
broju žena delegiranih u pojedina skupštinska veća.
U opštinskim skupštinama najviše je žena u društveno-političkim većima — 22,6 odsto, zatim u većima
udruženog rada — 19 odsto,
a najmanje u većima
mesnih zajednica — 11,5 odsto. U skupštinama repu
blika i pokrajina najviše je žena u većima udruženog
rada — 21,9 odsto, a najmanje u većima skupština
opština — 14,3 odsto. U Saveznom veću Skupštine
SFRJ (220 delegata) ima 44 žene (20,0 odsto), a u
Veću republika i pokrajina od 88 članova — 9 žena
(10,2 odsto).
Na poslednjim izborima (1978. godine)
unekoliko se
povećao broj žena u svim delegacijama i među de
legatima svih skupština. Slična je situacija i u dru
gim samoupravnim organima koji se konstituišu na
delegatskom principu. Može se reći da je delegatski
sistem zaustavio negativnu tendenciju opadanja broja
žena na izbornim političkim funkcijama. Ranije je broj
žena u Skupštinama znatno oscilirao da bi u nekim
godinama stagnirao ili i opadao. To se vidi, na primer,
na procentu žena u Skupštini SFRJ. Do 1958. godine
on se kretao od 4 do 7, da bi se 1963. godine po
peo na 19,6, a zatim opao na 8,1.
Pozitivna tendencija, koja se potvrdila i na poslednjim
izborima, verovatno će se nastaviti s obzirom na mo
gućnosti koje delegatski sistem pruža za učešće svih
radnih ljudi i građana u procesu odlučivanja i na sve
veću ulogu žena u ekonomskom i političkom životu.
Uloga subjektivnih društveno-političkih
snaga
U pripremi i izvođenju socijalističkih revolucionarnih
društvenih promena Izuzetno važnu ulogu imaju organizovane Idejno-politlčke subjektivne snage. Pod tim
terminom podrazumevamo društveno-polltlčke organi
zacije: Savez komunista, Socijalistički savez, Savez
51
�sindikata, Savez boraca, Savez socijalističke omladi
ne, raznovrsne društvene organizacije, udruženja gra
đana, državne organe, rraučne I stručne službe i sve
druge oblike organlzovane socijalističke svesti, ceo
društveni stvaralački potencijal.
Uloga Komunističke partije Jugoslavije kao avangarde
radničke klase i radnih masa u borbi za pripremanje
i vođenje revolucionarne narodnooslobodilačke borbe
bila je presudna za pobedu i za postavljanje temelja
vlasti radničke klase i radnog naroda u savladavanju
ogromnih problema poslenaitne
izgradnje zemlje, u
pružanju otpora svim spoljnim pritiscima, u podsticanju radničkog samoupravljanja,
pri čemu je ona u
svakoj fazi stvaralački primenjivala marksizam. Ona
je otvarala širok prostor za aktivnost radnih ljudi.
Borba za svakodnevne interese radnih ljudi ugrađiva
na je u borbu za ostvarivanje dugoročnih ciljeva oslo
bođenja radničke kiase, a u Narodnom frontu su svi
radni ljudi i građani ostvarivali svoju ulogu neposred
nih učesnika, subjekata te borbe.
U toku narodnooslobodilačke borbe i u posleratnom
razvitku menjali su se položaj, uloga i način delovanja društveno-političkih organizacija.
Odnos između
države, Komunističke partije i Narodnog fronta bio je
predmet neprekidnog proučavanja i promena. U perio
du revolucionarnog etatizma, u periodu posebnih na
pora koji su ulagani za ubrzani razvoj, došlo je do
personalnog povezivanja partijskog i državnog apara
ta i do koncentracije vlasti u njima. Ipak je i taj pe
riod svojim
dostignućima omogućio prve korake k
radničkom samoupravljanju, a to je iziskivalo ne sa
mo promenu položaja i uloge države već i promenu u
delovanju Partije i Fronta.
Godine 1952. na VI kongresu
Komunistička partija
Jugoslavije Je preimenovana u Savez komunista Jugo
slavije (SKJ), a Narodni front na IV kongresu u So
cijalistički savez radnog naroda (SSRN). Suština tih
promena bila je težnja da SKJ deluje
prvenstveno
kao vodeća Idejno-polltlčka snaga u radničkoj klasi i
među radnim ljudima, u organima samoupravljanja, a
ne preko direktiva centralnih rukovodstava I s oslon
cem na aparat državne vlasti. Smisao delovanja SKJ
nije političko reprezentovanje radničke klase i rad
nih ljudi, nego stvaranje uslova za to da oni sami po
stanu odlučujući faktori društvenog razvitka. Samou
pravljanje 1 novi položiaj čoveka u radu i društvenom
životu nespojivi su s bilo kojim oblikom jednopartijs
kog Ili vlšepantljskog sistema.
52
�Preobražaj Komunističke partije Jugoslavije od nepo
srednog političkog rukovodećeg činioca, koji je delovao u ime klase i radnih ljudi, u Savez komunista
kao vodeću idejno-političku snagu radničke klase i
svih radnih ljudi, kao unutrašnju snagu socijalističkog
samoupravljanja, nije tekao bez teškoća. Trebalo je
savladati dve tendencije: prvu, da SKJ zadrži
staru
suštinu i stare oblike svoga delovanja kao direktivna
organizacija koja upravlja preko masovnih organizaci
ja I državnog aparata kao svojih transmisija, i drugu,
da se SKJ svede na apstraktan idejni činilac, da mu
se ospore potreba za njegovim idejnim i organizacio
nim jedinstvom na bazi demokratskog
centralizma i
njegova vodeća idejno-politička uloga.
Donošenje Programa Saveza komunista Jugoslavije na
VII kongresu 1958. godine predstavlja značajan dopri
nos razvijanju marksističke
teorije za usmeravanje
socijalističke društvene prakse, a taj doprinos je bio
značajan i u svetskoistorijskim razmerama.
U okviru utvrđivanja društveno-ekonomskog i politič
kog sistema na temelju udruženog rada, socijalistič
kog samoupravljanja i delegatskog sistema, novi Us
tav SFRJ je novu ulogu organizovanih
subjektivnih
društvenih snaga,
društveno-političkih
organizacija
(SKJ, SSRN i Saveza sindikata) uspostavio kao ustav
nu kategoriju. Samoupravna socijalistička demokratija
na osnovu priznavanja postojanja pluralizma samoup
ravnih interesa iziskuje neprekidno idejno i političko
delovanje tih organizacija. U demokratskoj, javnoj, argumentovanoj raspravi, uz učešće komunista, istorijski
interes radničke klase se može form ulisati kao interes
svih radnih ljudi i građana s prevazilaženjem svakog
političkog monopola. Time se u suštini prevazilaze i višepartijski i jednopartijski politički sistem, u kojima su
u najboljem slučaju građanima rezervisane uloge po
vremenih birača i mogućnost da se izjašnjavaju o opštoj politici partijskih vrhova.
Izvanredno je značajna i uloga Socijalističkog saveza
radnog naroda kao fronta svih socijalističkih
snaga,
unutar kojega deluje I SKJ. Politička i organizaciona
platforma Socijalističkog saveza ima korene u istorijskoj ulozi
Narodnooslobodilačkog
fronta.
SSRN
omogućava da se sve progresivne društvene snage,
uz aktivno učešće komunista, koji se tu neprestano afirmišu kao rukovodeća idejno-politička snaga, ujedinja
vaju u borbi za ostvarivanje socijalističkog samouprav
ljanja i da u tom procesu obezbede ostvarivanje svo
jih ključnih interesa.
53
�U Socijalističkom savezu,
organizovanom od mesne
zajednice do federacije, povezuju se individualni gra
đani i njihove organizacije. Ustav mu obezbeđuje važ
nu ulogu u informlsanju, u Izbornom postupku i u ra
spravi o skupštinskim odlukama 1 slično. Svaka orga
nizacija Socijalističkog saveza ima, razume se, i sopstvenu aktivnost.
Važnu ulogu u političkom sistemu Igra i Savez sindi
kata. U složenom procesu usklađivanja različitih inte
resa u samoj radničkoj klasi, u raznim granama de
latnosti, uloga sindikata je nezamenljiva.
Sindikati
obezbeđuju prisustvo radnika u svakom društvenom
odlučivanju počev od osnovne organizacije udruženog
rada. Sindikati se povezuju po granama, ali i teritori
jalno. Pored Individualnog članstva svakog radnika u
SSRN, sindikalne organizacije su uključene u njega i
kao kolektivni članovi na svim nivoima teritorijalno
organlzovanog SSRN
kao fronta svih socijalističkih
organizovanih snaga.
I druge društveno-političke organizacije, kao što su
Savez socijalističke omladine, Savez boraca narodnooslobodilačkog rata i mnoge društvene organizacije i
udruženja radnih ljudi i građana značajan su elemenat razuđenog sistema socijalističke samoupravne demokratije. Novi Ustav je društveno-političke organiza
cije učinio delom delegatskog sistema, tako da i one
šalju svoje delegate u posebna veća skupština (društveno-politička veća), da bi se oni Javno 1 neposred
no zalagali za konkretna rešenja i za njih snosili dru
štvenu odgovornost.
Svojim idejno-političkim radom
oni utiču na razvijanje društvene svesti i doprinose
organizovanju i aktivnosti radnih ljudi i svih građana
i njihovom informlsanju kako bi u donošenju odluka
u svojim samoupravnim organima mogM da učestvuju
ne samo s odgovarajućim znanjem već i s Jasnom po
litičkom orijentacijom.
Smisao rada tih političkih organizacija je baš u tome
da na osnovi naučnog socijalizma, koji otkriva zako
nitosti društvenog razvitka,
omogućavaju sagledava
nje tekućih društvenih problema u svetlu dugoročnih
interesa radničke klase, napretka svoje zemlje i rav*
nopravne saradnje u svetu I da tako doprinose što
uspešnijem Integrisanju Individualnih I parcijalnih in
teresa s dugoročnim interesima oslobađanja čoveka i
rada. Dugoročno idejno i političko usmeravanje borbe
za razvoj socijalističkih društvenih odnosa, podsticanje neposredne I raznovrsne aktivnosti građana i bri
ga o kandldovanju aktivnih ličnosti za društvene fun54
�kcjje — to su samo neki od najvažnijih zadataka Sa
veza komunista i Socijalističkog saveza. Bez njihovog
kohezionog delovanja teško bi bilo razvijati razgrana
te samoupravne organizme. Osnovna intencija u raz
voju političkog sistema nije bilo, dakle, davanje de
finitivnih odgovora na tekuće probleme društvenog
razvoja, već oslobađanje
inicijative radnog čoveka i
razvijanje institucionalnih
mehanizama za demokrat
sko rešavanje društvenih protivrečnosti. U takvom si
stemu radni čovek zaista može postati kovač svoje
sreće.
^
Sve društveno-političke organizacije,
delujući među
radnim ljudima i građanima kao njihovi
instrumenti,
ojačale su, akciono su se osposobile i uzdigle ogro
man broj političkih kadrova.
želimo posebno da istaknemo
učešće žena u radu
društveno-političkih organizacija. U SKJ je 1977. go
dine bilo 1 624 000 članova (od toga više od 23 pro
centa žena); u SSRNJ 14 050 000 članova (više od 40
procenata žena); u Savezu sindikata je 4 727 000 čla
nova, od čega oko 34 procenta žena, što odgovara
procentu žena u ukupnom broju zaposlenih; u Savezu
socijalističke omladine Ima 3 710 000 omladinaca, od
toga oko 40 procenata devojaka; u Savezu boraca ima
1 045 000 članova, od toga oko 30 procenata žena. Za
svim 'ovim brojkama znatno zaostaju brojke o ženama
u rukovodećim i izvršnim organima ovih organizacija.
O nekim rezultatim a razvoja
Za tri i po decenije posleratnog razvoja ostvareni su
rezultati za kakve je u većini drugih zemalja bilo po
trebno mnogo više vremena. U periodu od 1947. do
1978. godine društveni proizvod je rastao po prosečnoj godišnjoj stopi od 6,2 odsto (po fiksnim cenama),
što znači povećanje po stanovniku za više od četiri pu
ta. Dok je društveni proizvod 1939. godine bio za 30
procenata ispod svetskog prošeka,
on danas iznosi
oko 34 procenta iznad tog prošeka.
Visok porast društvenog proizvoda omogućio je sna
žan rast društvenog sektora privrede. Društvena svo
jina na sredstva za proizvodnju bila je jedan od zna
čajnih uslova
dinamičnog rasta industrije.
Godine
1978. industrijska
proizvodnja bila je 15 puta veća
nego 1947. godine s prosečnom godišnjom stopom ra
sta od preko 9 odeto. Planskom orijentacijom na in55
�dustri jal izaći ju prevaziđena je izrazito agrama struk
tura privrede i stanovništva.
Krupne promene odigrale su se i u poljoprivredi. Po
ljoprivredna proizvodnja je bila 1978. godine 2,6 pu
ta veća nego 1947. godine. Poljoprivredno stanovniš
tvo se u ukupnom stanovništvu smanjilo posle rata
od 77 odsto na oko 30 odsto. Dinamični privredni raz
vitak omogućio Je brži rast ukupne zaposlenosti. Broj
zaposlenih povećao se 6 puta u odnosu na predratni
period. Godine 1978. bilo je pet i po miliona zapos
lenih (od toga 34 odsto žena).
Merama socijalne politike na svim sektorima je izvr
šena bitna preraspodela
potrošnih fondova u korist
radničke klase, radnih ljudi i sitnog seljaštva. Time
su znatno poboljšani životni uslovi najvećeg dela sta
novništva. Životni standard se u svakom pogledu zna
tno poboljšao. Od 1947. do 1977. godine izgrađeno je
oko 2,7 miliona novih stanova, a obnovljeno oko milion postojećih stanova. Prosečna stambena površina
po stanovniku povećala se od 9 m2 na 14,1 m2. Pre
rata se u samo 20 procenata stanova koristila elek
trična energija, a 1977. godine u oko 89 procenata.
Osnovnom zdravstvenom zaštitom obuhvaćeno je celokupno stanovništvo. Mnoge zarazne bolesti su iskorenjene ili osetno suzbijene. Znatno je smanjena opšta stopa smrtnosti, osoibito odojčadi. Broj 'lekara se po
većao više od četiri puta. Prosečni životni vek muš
karaca produžen je od 49 (1948) na 67 (1978) godina,
a žena od 53 na 72 godine. Socijalno osiguranje, koje
osim
zdravstvenog
obuhvata i penzijsko-invalidsko
osiguranje, izvanredno se razvilo. Broj korisnika pen
zija je sedam puta veći nego u prvim
posleratnim
godinama.
Nepismenost je osetno
smanjena.
Osmogodišnjim
obaveznim školovanjem obuhvaćeno je već 95 odsto
dece odgovarajućeg uzrasta, školovanje nastavlja oko
90 odsto svršenih učenika osnovnih škola I oko dve
trećine svršenih učenika srednjih škola.
Podizanju
kulturnog nivoa stanovništva
doprinose
mnogobrojne ustanove u oblasti kulture, izdavačka delatnost, radio i televizija. Godine 1977. radile su 191
radlo-stanica i osam televizijskih stanica, a na tri do
maćinstva dolazila su dva televizijska prijemnika. Pro
grami radija I televizije, štampa i izdavačka delatnost
i delatnost kulturnih institucija ostvaruju se na svim
jezicima naroda i narodnosti Jugoslavije.
Lična potrošnja je rasla naročito posle 1956. godine.
Pre toga Je bila ograničena nedovoljnim materijalnim
56
�mogućnostima i politikom većih izdvajanja narodnog,
dohotka za investicije za ubrzanje privrednog razvoy
ja. Udeo lične potrošnje dostigao je 1976. godine 54
odsto društvenog proizvoda. Zajedno s delom društve
nog proizvoda koji stanovništvo zajednički troši u ok
viru društvenih službi, za potrebe stanovništva koristi
se oko 64 odsto društvenog proizvoda.
Povećanje nivoa lične potrošnje odrazilo se i na pro
mene u njenoj strukturi. Tako se učešće ishrane u
njoj smanjilo od oko 54 odsto 1952. godine na oko 39
odsto 1973. godine.
Smanjenjem učešća ishrane u
porodičnom budžetu povećano je učešće rashoda za
druge namene koje su karakteristične za viši nivo ži
votnog standarda.
Porasla je potrošnja industrijskih
proizvoda — električne energije 33 puta,
sapuna 8
puta, tkanina 4 puta, obuće 26 puta itd. Sve veći broj
domaćinstava ima savremene tehničke aparate za do
maćinstvo i automobile. Godine 1977. svako treće do
maćinstvo imalo je automobil. Na 100 domaćinstava
dolazilo je 1973. godine 60,7 električnih štednjaka, 34,9
mašina za pranje rublja, 52,1 televizora i 17,6 registrovanih automobila.
Moglo bi se nabrojati još promena u materijalnim us
lovima života, koje nisu samo kvantitativne. A one su
imale veliki uticaj na život svih ljudi, posebno na menjanje uslova života žena. Treba ipak napomenuti da
smo napred naveli prošeke za celu zemlju ne upušta
jući se u velike regionalne razlike u pogledu svih tih
pokazatelja. Ti pokazatelji potvrđuju da se teško sav
ladava nasleđena zaostalost, jer je i pored tako dina
mičnog razvoja kakav je bio u posleratnom periodu,
Jugoslavija još uvek zemlja u razvoju. Međutim, bitno
je da se > u najnerazvijenijim delovima zemlje »led po
i
čeo topiti« i da se oni ubrzano razvijaju.
Takav društveni razvitak bio je povezan s odlučnošću
da se mobilišu sopstvene snage, svi ljudski i prirod
ni potencijali. S osloncem na revolucionarni polet bo
raca za oslobođenje, na ubeđenje širokih slojeva na
roda da se rukovodeće društvene snage iskreno zala
žu za to da plodovi rada pripadnu onima koji ih stva
raju, postignuto je masovno
učešće naroda, a time
su postignuti i značajni rezultati u obnovi ratom opu
stošene zemlje i u njenom materijalnom i društve
nom razvoju. Kao saveznička i ratom razorena zemIja, Jugoslavija je dobijala za posleratnu obnovu i iz
gradnju izvesnu materijalnu pomoć razvijenih zemalja
i međunarodnih organizacija. Međutim, bez mobilizaci
je sopstvenih snaga tu pomoć ne bi mogla efikasno
57
�iskoristiti niti sačuvati svoju nezavisnost i odolevati
jakim političkim, ekonomskim 1 drugim pritiscima ko
jima je bila izložena.
Teško nasleđe prošlosti, ratna razaranja I spoljnl pri
tisci stvarali su teškoće, ali su Istovremeno jačali i
odlučnost da se ostane na putu revolucionarnih druš
tvenih pramena u korist novog života radničke klase,
svih radnih ljudi, čoveka — pojedinca I svih naroda i
narodnosti, kao i odlučnost da se u međunarodnoj za
jednici obezbede uslovi za potpunu afirmaciju držav
nog suvereniteta i ravnopravne saradnje preko pokre
ta nesvrstanih zemalja.
Iz međusobnog dejstva smelog rukovođenja socijalis
tičkom izgradnjom, masovnog poleta i inicijative, ko
joj su novi socijalistički odnosi maksimalno otvarali
prostor; neprestanog prilagođavanja ekonomskog i po
litičkog sistema povećanim proizvodnim snagama ze
mlje i povezivanja materijalnog I društvenog razvoja,
rezultirali su uspesi. Jugoslavija se uvrstila među de
set zemalja koje su posle drugog svetskog rata ima
le najbrži razvoj u svetu i istovremeno dala značajan
prilog borbi za nove, pravednije odnose u svetu.
58
�Teorijske osnove procesa
emancipacije žena
Teorija o ravnopravnosti svih ljudi bez obzira na na
cionalnost, jezik, pol i veroispovest, dobljala je u to
ku NOB-a i socijalističke
revolucije svoju praktičnu
primenu. Političkom i oružanom borbom i dekretima
nove vlasti do temelja je bila srušena pravna zgrada
svake diskriminacije, pa je tako bila stvorena osnova
za izgradnju novih društvenih i međuljudskih odnosa.
U kasniji društveno-ekonomski i politički
razvitak
zemlje bila je na svim etapama uključena i borba za
ravnopravnost polova. U izgradnji društva koje je svo
je postojanje zasnivalo na ukidanju eksploatacije čoveka od strane čoveka, na ukidanju svake diskrimina
cije među ljudima na bilo kojoj osnovi, princip o rav
nopravnosti žena morao je biti svuda prisutan.
O teorijskim osnovama društvene akcije
U izgrađivanju idejne osnove procesa
emancipacije
žena i afirmacije pune ravnopravnosti polova, u Jugo
slaviji se polazilo od zakonitosti društvenog razvitka
koje su utvrdili klasici marksizma. Marks, Engels, Lenjin i drugi u svojim delima su o tkrili uzroke nastan
ka klasnog društva i u isto vreme ukazali na opšte
zakonitosti likvidacije klasne eksploatacije.
U tom
okviru oni su ukazali na okolnosti koje su prouzroko
vale diskriminaciju žena, da bi radnička klasa svake
zemlje, polazeći, razume se, od stanja u svojoj zemlji,
u izgradnji socijalizma ostvarivala odnose ravnoprav
nosti između žena i muškaraca kao bitnu humanu sadržinu novih društvenih i međuljudskih odnosa. Kad
su klasici naučnog socijalizma proučavali uzroke Istorijski nastale diskriminacije žena oni nisu zanema
rili ni specifičnu ibiološku funkciju žene. Ta njena
funkcija je prouzrokovala prvu podelu rada među po
lovima, ali ta podela rada još nije značila potčlnjavanje. U razvitku klasnog društva s nastankom privat
nog vlasništva na sredstva za proizvodnju nastao Je I
patrijarhalni oblik porodice, u kojoj Je žena s obzi
rom na svoju ulogu u biološkoj reprodukciji sve više
gubila
ravnopravnost i sve više postajala u šuštini
deo privatne svojine. Interesi privatnog vlasništva su
vremenom preovladali u svim ljudskim odnosima. Za
to ni za ukidanje podređenog položaja žene u društvu
59
�i porodici nije dovoljno samo pravno izjednačavanje
polova. To će, kako Ističe Fridrih Engels u svom delu
Poreklo porodice, privatne svojine i države, tek razot
kriti pravu suštinu potčinjenosti žene. Engels ukazuje
na to da će se posle pravnog izjednačavanja polova:
» ... pokazati da je za oslobođenje žena prvi preduslov
ponovno uvođenje ženskog rada u javnu radinost, a
da ovo, opet, iziskuje uklanjanje
svojstva inokosne
porodice kao društvene privredne jedinice«. Oslobo
đenje žene i potpunu ravnopravnost polova teoretiča
ri socijalizma su povezivali s razvitkom proizvodnih
odnosa na osnovu društvene svojine i takvog politič
kog sistema u kojem će država od vlasti nad ljudima
postati instrumenat radnih ljudi za menjanje društve
nih odnosa I za ostvarivanje osnovnih čovekovih prava.
Treba pomenuti posebnu aktuelnost Englesovog upo
zorenja da odnosi među ljudima u porodici — dakle
u »proizvodnji ljudi« — zajedno s odnosima u proiz
vodnji sredstava za obnavljanje vlastitog života i za
zadovoljavanje novih potreba spadaju u odlučujuće fa
ktore društvenog razvitka. Klasici marksizma kažu da
se »proizvodnja ljudi« vrši u istorljski i društveno uslovljenom obliku, jer je to istovremeno
prirodni i
društveni odnos. Samo u prakomunizmu je to bio je
dinstven društveni odnos, u kojem su ljudi proizvo
deći za svoj život »proizvodili« i druge ljude. Kasnije
je porodica kao oblik proizvodnje ljudi postala podre
đena vlasniku sredstava za proizvodnju i tako su I
norme porodičnih odnosa izražavale interese čuvanja
privatnog vlasništva (npr. proganjanje vanbračne dece
i slično). Zato su klasici marksizma govorili da ne
postoji opšti, za sva društva važeći pojam porodice,
već da porodične odnose treba izučavati u konkret
nom društvu.
Termin »porodica« se u naučnom socijalizmu ne upo
trebljava za označavanje svih oblika u kojima se u
raznim društvima vrši »proizvodnja ljudi«. Obično se
pod »porodicom« podrazumeva patrijarhatska porodi
ca koja preovlađuje u civillzovanom svetu. Taj oblik
porodice je nastao Istorljski na osnovu privatne svoji
ne I obezbedlo je vlasniku sva prava u odnosu na
ostale članove porodice. Rad i drugi oblici doprinosa
porodičnoj zajednici postaju podređeni vlasniku, koji
»vlada« s pozicije svojine na rad i na »svoju« poro
dicu.
Saznanje o međusobnoj
uslovljenosti i povezanosti
nastanka privatne svojine na sredstva za proizvodnju
i s njom povezanih klasnih odnosa proizvodnje, patri
60
�jarhalne porodice i države omogućava
revolucionar
nim snagama da ovladavaju
procesima u kojima će
se ukidati
eksploatacija rada, diskriminacija žena i
država kao instrumenat klasne vladavine nad ljudima.
Stvaralačka
primena
marksističkog saznanja da je
proizvodnja ljudi odnosno biološka reprodukcija sas
tavni deo celokupne društvene
reprodukcije dobija
praktičnu afirmaciju u sistemu društvene
svojine I
samoupravljanja. Time počinje proces u kojem će se
sve vrste proizvodnje (za vlastiti život, za proširiva
nje materijalne i biološke osnove društva) ponovo
spojiti u jedinstven društveni odnos.
To je suština
slobodne asocijacije proizvođača kao programskog ci
lja komunističkog društva. U takvoj asocijaciji će se
prirodni, proizvodni i društveni odnosi među ljudima,
bez obzira za pol, usklađivati bez eksploatacije i pod
ređivanja. U radu i samoupravljanju će se prevazilaziti suprotnosti između individualnih i društvenih in
teresa i potreba; nastajaće nove humane vrednosti.
Uključivanje žena u društveni proizvodni rad izvan po
rodičnog gazdinstva i ukidanje
privatnog vlasništva
sve više transformišu porodične odnose u pravcu ne
stajanja porodice kao privredne jedinice i podruštvljavanja domaćičkih i porodičnih funkcija.
Učešće u
društvenoj proizvodnji će svakom članu društva stvo
riti usiove za ekonomsku samostalnost. Time za kla
sno društvo tipičan podređeni položaj članova porodi
ce privatnog vlasnika, posebno žene, gubi svoju ma
terijalnu podlogu. Time se uslovi za ukidanje uzroka
diskriminacije žena mogu stvoriti u procesu socijalis
tičkog preobražaja celog društva, pri čemu Je prvi c ilj
oslobođenje rada i ljudske ličnosti. U tom preobraža
ju menjaju se dosadašnje uloge obaju polova. Uloga
muškarca i žene u društvu treba sve više da se iz
jednačava. Razlike o zapošljavanju ne bi smele da za
vise od pola, već od znanja, prirodnih osobina i sklo
nosti. Prema tome, oslobođenje žene Je sastavni deo
socijalističke revolucije i socijalističke društvene Iz
gradnje, to Je njihova zakonitost. Ali ni socijalistička
revolucija ni izgradnja eocijalističkog društva nisu sti
hijski procesi. U zakonitosti razvitka socijalizma spa
da I svesno rukovođenje procesom društvenih prome
na. Afirmacija žena kao ravnopravnih stvaralačkih lič
nosti podrazumeva I podatiče pramenu bračnih i po
rodičnih odnosa. TI odnosi nisu dati Jednom zauvek
kao »prirodni«. Oni se menjaju, kao što Je već reče
no, zavisno od stepena razvitka
proizvodnih snaga,
vladajućlh proizvodnih odnosa I na toj osnovi Izgrađe61
�nog pravnog sistema, morala, sistema vrednosti I stepena svesti.
Savremena Industrijalizacija I tehnologija same ukida
ju podelu rada prema polu kao anahroničnu. žena po
staje sve aktivnija u ekonomici, dok se ranija briga o
članovima porodice odnosno domaćinstva koju su vo
dili samo njegovi ženski članovi prenosi delom na
ustanove i servise odnosno na pomoć aparata za do
maćinstvo, tzv. »belu tehniku« i tako se smanjuje I
deli među svim članovima domaćinstva.
Socijalističko društvo taj proces svesno
prihvata I
podstiče da bi radni ljudi u zajedništvu i solidarnosti
obezbedill sebi bolji život, organizovali deci obrazova
nje, ishranu, zdravstvenu zaštitu i slično, dakle sve
ono što je nekad bila uglavnom funkcija porodice.
Društvena
organizacija tih delatnosti ne može se
koncipirati samo kao -pomoć ženi«. Korišćenje savremenih znanja i tehnologije doprinosi dubljim struk
turalnim promenama u privredi i u društvu. Odgova
rajuće društvene službe mogu se uspostaviti samo u
okviru razvoja cele zemlje uz maksimalno učešće svih
ljudi kao aktera razvoja i korisnika njegovih dostignu
ća.
Međutim, i onda kada još nisu stvoreni svi uslovi za
novi društveni položaj žene za podru žtvljavagja .domaćinstva, žena neposredno učestvuje u menjanju eko
nomskih I društvenih odnosa. Pod uticajem materijal
ne nužde, ali i iz svog svesnog opredeljenja, žene po
staju zajedno s naprednim, revolucionarnim muškar
cima i same faktori promena. Borba za duboke druš
tvene promene je sastavni deo borbe radničke klase
za oslobođenje rada, za ovladavanje cellnom društve
ne reprodukcije od strane radnih ljudi. Zbog toga to
i ne može biti nikakva borba žene protiv muškarca,
borba Između polova. A li teški recidivi patrijarhalnog^
mentaliteta ne žive samo kod muškaraca. To Je težak j
balast I u ženskim glavama. Naučni socijalizam upozorava na potrebu borbe protiv skretanja na stranputicu
odnosno na borbu Između žene I muškarca. I najzad,
svest Je određena bićem, objektivnim uslovima živo
ta, a ne obrnuto, pa se promenama materijalnih dru
štvenih uslova života I rada mogu postaviti čvrsti te
melji za nove vrednosti, za novu etiku.
Jedna od osnovnih teza naučnog socijalizma sastoji
se u tome da su za čovekovu emancipaciju od odlu
čujućeg značaja njegov položaj u procesu rada, nje
gov društveni položaj I njegovi odnosi s drugim lju
dima u proizvodnji i raspodeli J u upravljanju druš62
�tvom. U tom okviru borba za ostvarivanje ravnoprav
nosti muškaraca i žena, borba za promenu
njihove
svesti u znatnoj meri gubi smisao borbe za »jednaka
prava«, a postaje sastavni deo borbe za oslobođenje
čoveka i njegovog rada. Ona je uslovljena procesima
I rezultatima te borbe, koja teče na svim područjima
od ekonomskog,
političkog do kulturnog,
naučnog,
moralnog preobražaja.
Stvaralačka prim ena m arksizm a
Kao što su jugoslovenski komunisti u toku narodnooslobodilačke borbe povezivali uspeh te borbe s pu
nim učešćem žena u pokretu, oni su takođe bili ubeđeni da je i uspeh socijalističke izgradnje uslovljen
punim učešćem žena. U posleratnoj, mirnodopskoj iz
gradnji zemlje pokazalo se da je potrebno da se u
dužem procesu političkim ubeđivanjem i prevaspitavanjem prevaziđu mnoge predrasude i zaostalost, ko
je su se u ratnim naporima bile pritajile u glavama
ljudi. Da bi se one iskorenile u prvom redu je bilo
nužno da se prevaziđe zaostalost zemlje, da se me
njaju uslovi života, koji su uzrok stalne reprodukcije
zaostale svesti i muškarca i žene s obzirom na poz
natu činjenicu da biće određuje svest.
Emancipaciju žene prvenstveno je podsticala
opšta
orijentacija na ubrzani razvitak zemlje i na socijalis
tičko samoupravljanje. A li prevazilaženje vekovne po
đete rada prema polu zahteva I posebnu akciju. Za
područja rada žene smatrali su se domaćinstvo, mate
rinstvo I briga o porodici. To područje se vlše-manje
cenilo kao važan deo društvene
reprodukcije, ali i
kao ustaljen način ličnog i društvenog života. Indus
trijalizacija je taj problem Još više zaoštrila
Jer se
smatralo da žena u Industriji dobi ja novo radno mesto, pored svog dotadašnjeg radnog mesta. Pošto su
mnoge okolnosti
prikrivale suštinu položaja žene u
društvu, za podsticanje procesa oslobađanja žene bl'la
je potrebna svakodnevna akcija u okviru opšte bor
be radničke klase za društveno
rešavanje konflikta
između rada I materinstva. Pored opšteg razvitka ze
mlje, koji Je omogućio ubrzano uključivanje žena u
društvenu privredu, od odlučujućeg
značaja su bili
programski stavovi idejno-političkog karaktera I akci
ja vodećih političkih snaga, pre svega Saveza komu
nista.
O tome 8vedoče dokumenti svih kongresa I
mnogih konferencija SKJ. Sada važeći Program SKJ
koji je donesen na VII kongresu 1958. godine u tom
63
�pogledu je jasan I Izričit. Rešavanje uočenih proble
ma u ovoj oblasti može se smatrati programom za
budućnost, što samo potvrđuje činjenicu da u borbi
za emancipaciju žena ne može biti odvojenih, izuzet
nih uspeha, jer je to sastavni deo složenog društveno-ekonomskog procesa oslobađanja rada. Programski
stavovi SKJ upozoravaju na humanističko
značenje
borbe za ravnopravnost polova kao važne poluge u
borbi za nove međuljudske odnose i za duboke struk
turalne promene u društvu.
U poglavlju Programa SKJ koje govori o društvenoj
ulozi i idejnim osnovama SKJ ovako se razmatra pro
blem ravnopravnosti žena:
»Borba za svestranu afirmaciju i razvitak
ličnosti,
borba za najšire, aktivno učešće radnih ljudi u uprav
ljanju društvenim
životom
iziskuje dalje razvijanje
idejno-političkog i opštevaspitnog rada na uklanjanju
ostataka neravnopravnih odnosa među ljudima uopšte i posebno između muškarca i žene. Problem rav
nopravnosti žene u Jugoslaviji nije više politički pro
blem niti problem pravnog položaja žene u društvu,
on je uglavnom ostao problem ekonomske nerazvije
nosti, primitivizma, religioznih shvatanja i drugih kon
zervativnih predrasuda,
privatnosvojinskog
odnosa,
koji još dejstvuje na život u porodici. Zaostalo doma
ćinstvo i postojeći materijalni problemi porodice spu
tavaju ženu da bi mogla uzeti punog učešća u eko
nomskom I društvenom životu zemlje, stvaraju konflikt
Između njene uloge u društvu i domaćinstvu. Zaosta
lo domaćinstvo sputava < sve ostale članove porodi
1
ce u njihovoj društvenoj aktivnosti.
Ovi problemi se naročito zaoštravaju s brzom Indu
strijalizacijom zemlje i s promenom socijalne struk
ture stanovništva. Materijalni razvitak zemlje Istovre
meno pruža mogućnosti za stvaranje tehničke baze
za podruštvljavanje službi namenjenih problemima do
maćinstva, čime treba da se razrešl konflikt Između
učešća žene u društvenom životu i njenog položaja u
porodici, kao i da podigne životni standard svih čla
nova porodice.
U konkretnom rešavanju tih zadataka važnu ulogu Ig
raju organi društvenog upravljanja u komunama, na
ročito stambene zajednice1 ), kao i društvene organi
0
zacije.
Komunisti u tim organima i organizacijama treba da
se bore za stvaranje uslova potrebnih za uspešan ra
zvitak porodice, koji se već danas mogu ostvariti, na,0)
64
Sada su to mesne zajednice.
�ročito na području stambene izgradnje, izgradnje mre
že raznovrsnih dečjih ustanova u okviru
privrednih
organizacija i stambenih zajednica, osnivanjem komu
nalnih uslužnih ustanova i slično, a sve će to doprino
siti stvarnoj ravnopravnosti žene i muškarca i njiho
vom učešću u javnom životu kao ravnopravnih građana.
Na idejno-poJitičkom planu komunisti vode i vodiće
borbu protiv onih nakaradnih idejnih i moralnih shvatanja koja pod pseudorevolucionarnom frazom o ruše
nju klasnog morala u stvari propagiraju
amoralnost
u odnosima između polova.«
Program SKJ dalje, govori « o problemima promena u
porodici, o podruštvljavanju njenih funkcija, o komp
leksnosti ostvarivajna ravnopravnosti polova u soci
jalističkoj izgradnji.
U okviru programskih stavova o privrednoj, socijalnoj
i prosvetnoj politici nalazi se i stav o položaju poro
dice, koji glasi:
f»Ukidanjem patrijarhalnog bračnog i porodičnog zako
nodavstva, uvođenjem društvene zaštite i pomoći po
rodici, stvaranjem materijalnih i drugih uslova za eko
nomsko osamostaljivanje žene, razvijanjem raznih us
tanova za pomoć porodici u negovanju i vaspitanju
dece, stvaranjem društvene tehničke baze domaćin
stva i time oslobađanjem porodice od pritiska zaos
talog domaćinstva, u socijalističkom društvu daje se
nova podloga bračnim i porodičnim odnosima, novom
moralu u ličnim odnosima, vraćanju čoveka njegovoj
pravoj ljudskoj prirodi bez iskorišćavanja i ponižavanja drugog.
Istovremeno kad se porodica oslobađa od robovanja
zaostalom domaćinstvu ona produbljuje, obogaćuje i
jača svoje unutrašnje ljudske
odnose I predstavlja
izvor lične sreće svojih članova. Bez prinude privatnovlasničkog društva,
kao I društvenih predrasuda
koje se s njima povezuju, radni ljudi slobodno zasni
vaju svoj bračni i porodični život na međusobnoj lju
bavi, drugarstvu i poštovanju i na ljubavi prema svo
joj deci.
Prom ena bračnih i porodičnih odnosa je istorijski pro
ces u kome treba savlađivati objektivne, materijalne
prepreke, kao i zaostale navike, predrasude i shvatanja, koji su na području ovih odnose naročito duboko
ukorenjenl.
Brzi tempo
industrijalizacije I promena
strukture
stanovništva, nagli razvoj I porast gradova, doselja
vanje seoskog stanovništva,
posebno
omladine, u
gradove, nedostatak I prenaseljenost stanova I slabo
68
�razvijene komunalne službe, promena porodičnih od
nosa — stvorili su i dalje stvaraju nove lične i po
rodične probleme i probleme adaptacije na nove us
love i nov način života, negativne socijalne pojave I
slično.
Savez komunista Jugoslavije uočava duboke procese
koji se odigravaju u porodici, njene potrebe i njene
mogućnosti,
imajući stalno u vidu da subjektivnim
snagama i stvaranjem materijalnih uslova, a naročito
u okviru komuna i stambenih zajednica, treba ubrza
ti proces oslobađanja porodice od tereta tehnički za
ostalog domaćinstva uporedo s opštim
materijalnim
razvitkom zemlje.
Jedan od najvažnijih problema u ovom kompleksu je
ste razvijanje društvene brige za decu. Ne umanjuju
ći ulogu porodice u vaspitanju dece, koja je nezamenIjiva, Savez komunista će se zalagati da se i ubudu
će razvijaju najširi oblici društvene
brige za decu
koji će pružati i ono što u vaspitanju dece porodica,
svedena na roditelje i decu, naročito ako je majka
zaposlena, detetu ne može da pruži. U interesu je 1
porodice i društva stvaranje najrazličitijih dečjih us
tanova i mreže objekata za zabavu i razonodu, sport
skih terena i slično, u kojima će deca provoditi deo
dana i koji će im pružiti kolektivni život i društveno
vaspitanje. Neposredno angažovanje roditelja u ra zvij
janju društvene brige za decu, njihovo učešće u or
ganima upravljanja svih ustanova za decu, omogućuju
da se najbolje sagledaju mogućnosti i potrebe poro
dice i istovremeno ostvari jedinstvo društvenog I po
rodičnog vaspitanja.
U procesu dubokih promena porodičnih odnosa u ko
jima se nalazimo neizbežni su unutrašnji sukobi. Oni
dovode do Individualnih problema I teškoća, koji po
nekad poprimaju karakter društvenih pojava (razvodi
brakova, vanbračna deca 1 si.). Socijalna zaštita treba
da prilazi Individualnoj Intervenciji I pomoći u sva
kom pojedinačnom slučaju gde poremećeni porodični
odnosi dovode do socijalnih problema...«
Idejno-polltlčko osvešćlvanje u pogledu pravaca druš
tvene akcije za definitivnu likvidaciju svih vrsta dis
kriminacije izuzetno Je važno u razvitku samoupravlja
nja, u kojem radnici i radni ljudi odlučuju o društve
nim poslovima u velikom broju samoupravnih organa.
Kompleksnost promena koje treba izvršiti na putu k
potpunoj ravnopravnosti žena i muškaraca iziskuje ne
prekidna idejna 1 politička razjašnjavanja ne samo u
vidu načelnog teoretskog osveti javanja klasne suštine
66
�diskriminacije I naglašavanja nužnosti borbe socijalis
tičkog društva za ravnopravnost polova kao sastavnog
dela emancipacije ljudske ličnosti već I daljeg razra
đivanja otvorenih pitanja i traženja odgovora na ta
pitanja u toku ostvarivanja novih odnosa. Naime, izvesna pitanja koja izgledaju načelno razjašnjena i la
ko rešiva, u praksi traže produbljivanje teorije i po
seban istraživački rad, kao, npr., problem uloge bio
loške reprodukcije u celokupnoj društvenoj reproduk
ciji, odnosno pitanje koji načelan stav o tome ugradi
ti u ekonomski sistem, zatim, kakvim konkretnim merama pratiti transformaciju porodice da bi ona bila
najbezbolnija i slično.
U vezi s učešćem žena u politici, analiza društvenog
položaja žena u razvoju samoupravljanja je pokazala
da tradicionalni kriterijum po kojem se položaj žena
u društvu meri po dosadašnjem položaju muškaraca
ne daje pravu sliku stanja stvari niti upućuje na ot
krivanje svih razloga iz kojih zaostaje učešće žena u
izbornim telima i na izvršnim funkcijama, žene, kao
i muškarci, nisu homogena društvena
struktura, pa
zato u analizi uzroka zaostajanja žena u odlučivanju
za njihovim učešćem u radu pažnju treba usmeriti na
ispitivanje sistema društvenih
institucija,
koje ne
obezbeđuju dovoljno prostora za veći uticaj osnovnih
nosilaca razvitka, tj. radničke klase i radnih ljudi se
la i grada. Predstavnički oblici političkog odlučivanja,
kao što smo već pokazali, nisu više davali prostora
povećanim potrebama da samoupravljači neposredno
odlučuju, da izražavaju svoje interese, da Ispoljavaju
svoje znanje, daju inicijativu i da to ugrade u toko
ve društvenog razvoja.
Zbog toga je bilo potrebno
okrenuti se problemima daljeg razvijanja
političkog
sistema socijalističkog samoupravljanja. I pored izvesnih pozitivnih dostignuća, sistem predstavničke demokratlje zadržava političko odlučivanje u krugu iza
branih političkih predstavnika, »profesionalnih p o liti
čara«. U takvim okolnostima radnici u neposrednoj
proizvodnji, kao I radne žene, bili su suočeni s dile
mom da prestanu biti radnici u svojoj profesiji da bi
se mogli baviti politikom 1 upravljanjem. Žene su, po
red toga, morale da se odriču stvaranja porodice ili
da stalno nose breme odgovornosti na dvema stra
nama da bi mogle u punoj merl učestvovati u p o liti
čkom životu. Podaci o neadekvatnom broju žena na
političkim funkcijama upućivali su na traženje uzroka
manje u ženama, a više u institucijama političkog si
stema. Pored toga što su od radničke klase delom
Još bili otuđeni plodovi rada 1 mogućnost odlučivanja
67
�o društvenim poslovima, žene su bile potiskivane I iz
drugih razloga.
Ostvarivanje »Jednakih prava« žene
na radu i u društvu otežavaju nejednaki usiovi živo
ta u porodici, stara podela rada, stare obaveze u do
maćinstvu. Rešenje konflikta između tih dvaju podru
čja nije samo u ravnomernoj podeli poslova na sve
članove porodice u Individualnom domaćinstvu. Rešenja koja će zadovoljiti sve članove
porodice treba
tražiti na putu na koji ukazuje naučni socijalizam, na
ime da većinu tih poslova treba pretvoriti u grane ja
vnog, društvenog rada. Transformacija individualne po
rodice u smislu podržavljenja i podruštvljenja nekih
njenih funkcija vrši se u raznim oblicima u ćelom
savremenom svetu.
Ona je ubrzana zapošljavanjem
žena i borbom za njihovu ravnopravnost. Ali se i tu
pred pobornike socijalističkog samoupravljanja posta
vlja pitanje ko je nosilac procesa
podruštvljavanja.
»Državno«
rešavanje konflikta između
savremenih
sredstava za proizvodnju i zastarelih,
anahroničnih
društvenih i porodičnih odnosa može samo delimično zadovoljiti, jer traženje rešenja finansiranjem iz
državnog budžeta vodi otuđivanju dela dohotka od
proizvođača odnosno otuđivanju društvene brige o de
ci od roditelja i radnih ljudi. Ima rezonovanja da su
za dobrobit dece odgovorni državni organi; time se
od ljudi otuđuje i osećanje neposredne međusobne
zavisnosti i solidarnosti i slabi njihova inicijativa za
korišćenje raznih mogućnosti za humana, a istovre
meno i realna rešenja.
Nije slučajno što su se u našem društvu, uporedo s
resavanjem
fundamentalnih
pitanja uloge radničke
klase, države i Partije,
vodile i rasprave o raznim
naoko beznačajnim vidovima položaja žene, rasprave
koje su ukazivale na specifičnosti i kompleksnost
društvene situacije. Da bi se osvojila budućnost, »ko
ja pripada radniku i ženi« (A. Bebel), revolucionarna
akcija je morala reagovati i na te na Izgled marginal
ne pojave. Dovoljno je ukazati na diskusije o ulozi
države u zaštiti braka i porodice, o ličnim Imenima i
matičnim knjigama, o funkciji dečjeg dodatka, o dru
štvenoj zaštiti dece, o pobačaju I planiranju porodice,
o populacionoj politici, o oporezivanju porodičnog do
hotka, o plati za domaćice, o noćnom radu i o zašti
ti na radu, o penzijskom sistem u... U tim rasprava
ma često su se ispoijavale idejne nejasnoće i merile
se snage raznih tendencija, koje inače prate socija
listički razvitak.
Birokratsko-etatistička shvatanjia o potrebi ječe držav
ne intervencije I malograđanski liberalizam zagovara68
�1 su stihijski tok stvari i podržavali konzervativizam u
1
pogledu položaja žene. Svaki put kad bi izostala dru
štvena akcija za rešavanje
protlvrečnosti na putu
stvaranja novih samoupravijačkih društvenih i ljuds
kih odnosa rasle su težnje za jačanjem
vlasti nad
ljudima u ime »viših«, nacionalističkih ili tehnokratskih ciljeva. I sa stanovišta
ravnopravnosti
polova
trebalo je ukazivati na prave probleme društveno-ekonomsklh i političkih odnosa I ubrzavati razvijanje sa
moupravljanja.
U nekim aspektima ostvarivanja ravnopravnosti polo
va traže se konkretniji odgovori na osnovu m arksisti
čke nauke i društvene prakse jugoslovenskog socija
lističkog puta. Savez komunista Jugoslavije kao po
bornik povezivanja teorije s praksom omogućavao je
neprekidnu analizu i preispitivanje efekata određene
društvene politike da bi podstakao i kritiku mera ko
je su se pokazale kao neadekvatne.
U idejnim i političkim
smemlcama SKJ za rad na
području ostvarivanja ravnopravnosti polova nije za
boravljena etička i humana strana toga problema. Do
kumenat XI kongresa SKJ koji je taj kongres u junu
1978. godine usvojio kao usmeravanje komunista u
socijalističkom samoupravljanju, ne govori o položaju
žena izdvojeno, već i o muškarcu i o ženi govori kao
o stvaralačkim ljudskim ličnostima, koje mogu l tre
ba da razviju svoje sposobnosti. Raspravljajući o os
novnim samoupravnim zajednicama, na kojima se za
sniva cela zgrada političkog sistema, taj dokumenat
naročito naglašava humanost odnosa koji nastaju iz
među ljudi o kojima se ne stara »svemoguća« država,
nego im njihov položaj u proizvodnji i društvu omo
gućava da se brinu o sebi kao ravnopravne ličnosti
na osnovu sopstvenog rada odnosno
solidarnosti I
uzajamnosti.
Na XI kongresu SKJ jugoslovenski komunisti su kao
osnovu za sadašnju etapu ostvarivanja Programa SKJ
usvojili smernice iz fundamentalne rasprave Edvarda
Kardelja Pravci razvoja političkog sistema socijalisti
čkog samoupravljanja. Teško bi se bolje mogao izloži
ti Program SKJ u borbi za ljudsku sreću — što je
izuzetno važno i za bolje razumevanje shvatanja SKJ
o problemima koji su zajednički svim ženama i muš
karcima — nego što je to učinjeno u pomenutom
delu:
»Sreću čoveku ne može doneti ni država, ni sistem,
ni politička partija. Sreću čovek može sebi stvoriti
samo on s§m. Ali ne on sam kao jedinka, nego samo
�u ravnopravnim odnosima s drugim ljudima. U tim
odnosima on treba samoupravno i slobodno da ovla
dava svojim pojedinačnim I opštim društvenim odno
sima, ali — u odgovarajućim demokratskim organiza
cionim oblicima — i državom, sistemom i političkom
partijom kao instrumentima njegovog sopstvenog sa
moupravljanja. Avangardne snage socijalizma i socija
lističko društvo, prema tome, mogu Imati samo jedan
cilj — da prema mogućnostima datog istorijskog tre
nutka stvaraju uslove u kojima će čovek biti što slo
bodniji u takvom ličnom izražavanju i stvaranju da
može — na osnovi društvene svojine na sredstva za
proizvodnju — slobodno raditi I stvarati za svoju sre
ću. To je samoupravljanje«1 ).
1
Nosioci političke akcije
Program SKJ i rezolucije kongresš SKJ, kao i pravne
norme traže još velike napore za njihovo ostvarivanje.
U kompleksnoj idejnoj, političkoj, ekonomskoj i admi
nistrativnoj akciji treba iskorenjivati stare odnose i
predrasude, razne ponekad i skrivene oblike diskrimi
nacije, i razvijanjem privrede i društvenih delatnosti
stvarati materijalne mogućnosti za nove odnose. So
cijalistička revolucija Je odstranjivanjem uzroka klas
ne eksploatacije, pre svega privatne svojine na sred
stva za proizvodnju, presekla samo izvor diskrimina
cije, a zatim smo se prihvatili stvaranja novih uslova
i odnosa.
Akcija koju su predvideli Program SKJ i druge prog
ramske odluke da bi se ubrzalo uspostavljanje ravno
pravnosti polova nije u praksi bila uvek laka. Kongre
si I konferencije Saveza komunista i Socijalističkog
saveza radnog naroda više puta su analizirali uzroke
Taosiajanja praxse za principima. Radilo se u prvom
redu o objektivnim teškoćama u ekonomskom razvoju
I u razvoju samoupravnih društvenih odnosa koje je
trebalo savladavati. Međutim, više puta Je konstatovano da zaostajanje u praktičnom ostvarivanju ustav
nih I zakonskih normi I programskih društvenih cilje
va (ostvarivanje ravnopravnijeg procenta žena na polltlčko-izvršnim funkcijama, podruštvljavanja domaćin
stva, širenja ustanova društvene dečje zaštite I slič
no) ne proizlazi samo iz objektivnih uslova, već u ve
likoj merl Izražava prakticlstička I blroknatsko-etatlsn ) E. KardelJ, Pravci razvoja
upravilanja, drugo, dopunjeno
str. 14.
70
političkog alatem a aocljallatlčkog
Izdanje, 1C »Komunist«, Beograd
�tička shvatanja nekih nosilaca odluka.
Na društveni
položaj žena nepovoljno je uticalo i liberalističko od*
stupanje od svesnog i organizovanog
usmeravanja
društvenih promena.
Borba protiv konzervativnih i
dogmatskih, na izgled savremenih, a u suštini malo
građanskih shvatanja o društvenom
položaju žena,
imala je veliki značaj. Reč je o promenama koje je
nemoguće izvršiti samim ekonomskim rastom i koje
ne mogu izostati bez nepovoljnih posledica po opšti
razvitak. Isto tako je iz ranijih iskustava bilo očigled
no da ove probleme nije moguće trajno rešlti držav
nom intervencijom. To je moralo biti pre svega stvar
društvene akcije i prakse svakog radnog čoveka, svih
samoupravljača, iako je izgledalo da je to duži put.
Tek je dugotrajnim naporima bilo moguće solidno iz
graditi nove društvene i međuljudske odnose. Takve
napore su morali i moraju i dalje organizovano ulaga
ti prvenstveno oni koji su na sebi osetili šta znači
eksploatacija i diskriminacija: radnička klasa i svi po
tlačeni i diskriminisani, zajedno sa ženama,
kojima
Savez komunista pruža idejno-političku i organizacio
nu podršku svojim delovanjem u svim samoupravnim
i društvenim organizacijama.
Socijalistički savez radnog naroda, kao što smo nag
lasili, po svom karakteru je najšira politička organi
zacija i ujedno jedinstveni front organizovanih socija
lističkih snaga, u kojem se Savez komunista bori za
svoje programske stavove. U Socijalističkom savezu
se tako reći svakodnevno raspravlja o svim značajni
jim političkim i društvenim pitanjima, od onih koja
su važna za život ljudi u naselju, selu, opštini, do po
litike koja je značajna za celu federaciju. Za praćenje
raznih društveno-političkih, ekonomskih, kulturnih, hu
manitarnih, međunarodnih i drugih pitanja I za nji
hovo razmatranje SSRN organizuje stalna tela, komi
sije, sekcije, savete itd., a zatim i javne tribine, dis
kusije u štampi, na RTV i slično da bi omogućio
svim
zainteresovanim da učestvuju u formullsanju
društvenih stavova ili predloga za rešavanje po dogo
voru samih zainteresovanih, kao i da bi inicirao do
govore za društvene odluke u skupštinama.
Mnoga
pitanja su od neposrednog
značaja za ostvarivanje
novog položaja žene u društvu i porodici. Vodeća te
la Socijalističkog saveza u republikama i federaciji
su više puta analizirala postignute rezultate I dono
sila zaključke o raznim aspektima akcije za ostvariva
nje ravnopravnosti polova. To je osobito često bio
slučaj u toku priprema za izbore, kada se rasprav71
�IJalo i o uzrocima neadekvatnog broja žena na ruko
vodećim funkcijama u politici u privredi.
Želimo da ukažemo na dve sednice jugoslovenskog
rukovodstva Socijalističkog saveza koje su gotovo u
celini bile posvećene razmatranju problematike druš
tvenog položaja žena na osnovu izveštaja i predloga
iz cele zemlje.
Plenarna sednica saveznog rukovodstva
Socijalistič
kog saveza usvojila je 1957. godine stavove koji su
znatno uticali na formulacije koje su date u Programu
SKJ 1958. godine. Polazilo se od konstatacije da je
položaj žene u društvu elemenat društvenih odnosa,
da se ti problemi ne mogu tretirati prvenstveno kao
izraz zaostale svesti, da je potrebno
rešavati kon
kretne
ekonomske
i društvene probleme koji odre
đuju i položaj žena i svih ljudi u društvu. Utvrđeno
je da se problemi žena mogu uspešno rešavati samo
u okviru opštih napora usmerenih na razvijanje soci
jalističkog samoupravljanja. Rezultati koji su admini
strativnim merama
postignuti u korist žena bili bi
kratkoročni i u suštini bi ometali dugoročni razvoj
samoupravnih odnosa.
Sukob s tendencijom da se od socijalističke države,
a ne od udruženog rada očekuje savladavanje zaosta
janja, koji je na izvestan način stalno postojao, dovo
dio je do kolebanja u rešavanju konkretnih društvenih
problema, a katkad
i do žučnih rasprava na raznim
društvenim tribinama. I u oblasti problema društvenog
položaja žena bilo je nedoumica i kolebanja. Etatističko-birokratski paternalizam, malograđanska demagogi
ja i el itizam takmiči ti su se u propisivanju lekova za
svakodnevne probleme žene i porodice.
Tu su, razume se, bile i znatne teškoće privrednog
razvoja, koje su se odražavale osobito na položaj že
ne. Ograničenost broja radnih mesta naročito je srna
njlvala mogućnosti žena za zapošljavanje, stipendira
nje, napredovanje u profesiji, a to su pratile i teško
će u vezi s obezbeđlvanjem materijalne baze za po
društvljavanje domaćinstva i brige o deci.
Javno mnenje se kolebalo između kritikovanja majkj,
koje, kako se govorilo, zanemaruju svoju decu, 1 k r
ti kovanja države, koja zanemaruje majke. Profesional
na orijentacija ženske omladine pretežno na »ženske
pozive«
ukazivala Je na to da nismo otklonili nesi
gurnost u pogledu kombinovanja zapošljavanja I ma
terinstva upravo usled nedovoljne dečje zaštite. Ali
su svakako najdrastičniji bili pokazatelji o opadanju
72
�broja žena na političkim funkcijama u skupštinama i
u političko-izvršnim organima. „A-,sve to je vodilo po
stavljanju _zahteva za administrativnim
pritTsRorfT u
korist»Jej^ke7ravnopra vnostl«^
Zato je Socijalistički savez posle javne rasprave me
đu radnim ljudima i građanima u mesnim zajednica
ma i opštinama u svim
republikama i pokrajinama
koja je vođena 1973. godine
razmatrao probleme u
vezi sa samoupravljanjem.
savremenim društvenim,
ekonomskim i tehnološkim razvitkom i nekim aktuelnim pitanjima društvenog položaja žena.
Gledišta i
zaključke »0 aktuelnirru pitanjima društvenog položa
ja žena« Savezna konferencija Socijalističkog saveza
je u celini uključila u aktivnosti koje su razvijane uo
či donošenja novog Ustava u cilju daljeg razvoja sa
moupravljanja. Ona je ukazala na klasni karakter teš
koća i tražila idejnu jasnost i odlučnost da bi se prevazišlo zaostajanje raznih vidova
položaja žena za
mogućnostima koje su do tada već bile stvorene u
društvu.
Savezna konferencija je ponovo naglasila da nije reč
samo o zaostajanju u ostvarivanju željenog položaja
žena već i o nedovoljnoj afirm aciji
radničke klase
kroz samoupravljanje:
»Savezna konferencija SSRNJ polazi sa stanovišta da
su uzroci zaostajanja u društvenom
položaju
žene
identični s uzrocima, pojavama i slabostima koji su
ozbiljno otežavali ostvarivanje interesa i uticaja rad
ničke klase i radnih ljudi uopšte na celokupan druš
tveni i ekonomski razvoj, a tim e i do zaostajanja sa
moupravljanja u celini.
Žene ne predstavljaju posebnu homogenu društvenu
strukturu u socijalnom, idejnom i političkom smislu.
U razlikama u njihovom položaju
ogledaju se sve
protivrečnosti u razvoju društveno-ekonomsklh odnosa
u celini. Međutim, u odnosu na ženu to je potencira
no objektivnim i subjektivnim teškoćama u prevazi laženju konzervativnih i malograđanskih shvatanja.
U položaju žene posebno se ispoljavaju I protivrečno
sti reprodukcije stare podele rada. One se ogledaju
u tome što veliki broj žena ostaje van proizvodnog ra
da -M na nlskoproduktivnom radu — što postaje i zna
l
čajan elemenat produbljivanja socijalnih razlika;
za
tim u tome što se mnogi poslovi u porodici i doma
ćinstvu tretiraju kao isključivo ženski, iako u porodi
čnim odnosima nastaju promene stupanjem žene na
rad van kuće I u društveni život.«1 )
2
ta)
«2ena danas«, 1973. br. 2T1.
73
�Borba za razvijanje samoupravljanja i učešće svih
građana u odlučivanju o društvenim poslovima bila je
tesno povezana s prevazilaženjem
birokratsko-tehnokratskog zatvaranja politike u uske, u stvari povlašćene krugove, koji obično izražavaju
paternalističku
brigu za čoveka, a istovremeno mu onemogućavaju da
postane tvorac svog društvenog položaja, da razvija
sve svoje stvaralačke sposobnosti i da preuzme svo
ja prava I svoje društvene odgovornosti.
Zalaganje
svih progresivnih društvenih snaga, a ne samo žena,
da se prevlada patrijarhalni paternalistički odnos pre
ma porodičnom i društvenom položaju žena postalo
je jedno od središnih strategijskih pitanja borbe za
razvijanje socijalističkog samoupravljanja: hoće li ra
dnik biti subjekt ili objekt državne brige? Dilemu je
konačno razrešio novi Ustav 1974. godine.
Novi Ustav SFRJ, X i XI kongres SKJ nedvosmisleno
su na već davno označenim putevima borbe za oslo
bođenje čoveka i rada, ozakonili ravnopravni položaj
svakog radnog čoveka u odlučivanju o sredstvima, us
lovima I plodovima rada. Na toj osnovi je zatim iz
rastao delegatski sistem, koji omogućava da se raz
novrsni tzv. »ženski problemi«, a u stvari ozbiljni dru
štveni problemi,
svakodnevno
ugrađuju u procese
odlučivanja o životnim društvenim problemima. Tako
su programski stavovi sazreli do ustavnih normi. Us
tavno načelo da je rad osnova društvenog položaja
čoveka dobija punu važnost, a neposredno poveziva
nje rada s upravljanjem preko delegatskog sistema
vodi prevazilaženju
protivrečnosti i u položaju žena
kao majki, radnica i građanki.
U junu 1980. godine Predsednlštvo CK SKJ ponovo
Ističe nužnost svesne političke i Idejne borbe protiv
svega onoga što sprečava ostvarivanje potpune ravno
pravnosti žena I muškaraca u jugoslovenskom društvu
I o tome donosi posebne »Zaključke o zadacima Sa
veza komunista na daljem unapređivanju društvenog
položaja I uloge žene danas«. Analizirajući raskorak
Između uloge žena u celokupnoj društvenoj reproduk
ciji i zaostajanja njihovog učešća u procesu društve
nog odlučivanja na svim nivoima, uočavajući tenden
cije gubljenja socijalističkog kursa u rešavanju onih
društveno-ekonomskih I socijalnih pitanja koja su povezana s ostvarivanjem ekonomske i političke ravno
pravnosti polova — u vreme stabillzaclonlh napora
zemlje, upozoravajući, dalje, na strategijski značaj
punog učešća žena u društvenom razvoju posebno s
obzirom na odbrambene sposobnosti zemlje, Predsed
nlštvo poziva komuniste na Idejno-polltlčku aktivnost
74
�u samoupravnim i političkim telima da bi nastavili i
ubrzali kretanje na odlučujućim područjima razvoja i
akcije: u zapošljavanju
posebno mlađih generacija
žena i otvaranju
perspektive za njihovo
učešće u
svim, a ne samo u »ženskim« profesijama, pri čemu
se posebno ističe uloga usmerenog obrazovanja; od
lučniju akciju traži potpunija afirmacija žene kao po
ljoprivrednog proizvođača i upravljača; pozivaju se
komunisti da pojačaju akcije za dalje sistemsko re
šavanje problema zaštite materinstva i društvene bri
ge o deci kao sastavnog dela društvene reprodukcije,
dok se s posebnom oštrinom komunistima postavlja^
zadatak da dosledno sprovode kadrovsku politiku u
kandidovanju i biranju žena u organe samoupravljanja, ^
u delegacije, u organe skupština društveno-polltičkih
zajednica i društveno-političkih organizacija.
Predsedništvo CK SKJ je naglasilo da se u savlada
vanju prepreka na putu ostvarivanja potpune ravno
pravnosti polova ne radi o stihijnom procesu koji bi
samo pratio materijalni razvitak, već i da faktor sve
sti ima izuzetan značaj u usmeravanju društveno-ekonomskog razvoja i u razvijanju socijalističkih shvata
nja. U vezi s tim u pomenutim »Zaključcima« se ka
že sledeće:
»Savez komunista mora inicirati sistematsko naučno^
Istraživanje i idejno raščišćavanje teoretskih pitanja
vezanih za položaj žene u društvu i porodici i potica
ti praćenje svjetskih procesa u koje je ugrađena bor
ba za bolje, ravnopravne životne i radne uvjete žene
kao snažan doprinos novom međunarodnom ekonom
skom poretku i socijalizmu kao svjetskom
procesu.
Predsjedništvo CK SKJ ističe da komunisti trebaju od
lučnije i efikasnije voditi borbu protiv raznih devija
cija i otpora i svojim djelovanjem doprinositi da se
uspješnije prevazilaze nazadna shvaćanja o ženi, na
ročito razna konzervativna i patrijarhalna
shvaćanja,
feministički i ekonomistički pristup I slično«, (»žena«,
Zagreb 1980, br. 4— 5.)
Uloga ženskih organizacija
Neposredno učešće žena u celokupnom sistemu soci
jalističkog samoupravljanja, u svim društveno-politlčklm i društvenim organizacijama (socijalno-humanitarnhn, stručnim, kulturnim ltd.) u kojima svi zalnteresovani građani bez obzira na pol zajednički rešavaju
društvena I lična pitanja, Ima odlučujući značaj za iz75
�građivanje novih odnosa među ljudima i za brži celokupni razvitak društva. Organizovanje žena u poseb
ne ženske organizacije, kao i rad posebnih tela za
razmatranje pojedinih pitanja koja izviru iz dosadaš
njeg društvenog I porodičnog položaja žena, bili su
samo jedan vid njihovog mobilisanja u društvenu ak
ciju koju je vodila Komunistička partija
neprestano
nastojeći da rešavanje tzv. ženskih pitanja uključi u
opšti revolucionarni program.
Tako je i nastala posebna organizacija — Antifašisti
čki front žena (AFŽ) kao oblik neposrednog delovanja
komunista među ženama i kao deo samoorganizovanja naroda u jedinstveni Narodni front. Prema tome,
AFŽ nije nastao samo kao organizator -ženskog udela« u oslobodilačkoj borbi već i kao izraz težnjš že
na iz svih narodnih slojeva da se uključe u NOB. Po
red toga, preko AFŽ mogle su se obuhvatiti i mase
najzaostalijih, polupismenih i do tada još iz javnog
života potisnutih žena, tako da su se one svesno uk
ljučile u zajedničku borbu da bi i svojim doprinosom
neposredno ostvarivale ciljeve borbe,
među kojima
je bila i potpuna ravnopravnost polova.
Antifašistički front žena se posle
osnivanja
1942.
godine brzo razvio u organizaciju miliona ranije obes
pravljenih i zapostavljenih.žena, ponesenih sada oslobo
dilačkom borbom i revolucijom. Žene su preko »svo
je« organizacije upoznale ciljeve zajedničke borbe na
roda i radničke klase, uključile se u akciju, naučile
da žive politički i dobile reč u javnosti. Oslanjajući
se na težnje i društvenu snagu samih žena, AFŽ se
borio protiv zaostalosti, nepismenosti, praznoverja i
predrasuda svih vrsta. AFŽ je zaista bio škola koja
je omogućila da se brže kidaju okovi prošlosti i žene
uključe u redove revolucionarnih boraca i graditelja
socijalizma. U godinama drugog svetskog rata naro
dne mase, pri hvatajući poziv KPJ na oružanu borbu
za oslobođenje u okviru Narodnog fronta, postajale
su nosilac natčovečanske borbe, koja je pored oslobo
đenja zemlje morala obuhvatiti ciljeve za koje su ra
dne mase jedino I bile spremne da se bore bez obzi
ra na žrtve. To su bili ciljevi revolucije, koji su bili
formulisani još ranije, a koji su u ustanku naroda Ju
goslavije bili spojeni u jedinstven proces narodnooslobodilačke borbe, antlkolonijalne i antifeudalne revo
lucije, u proces borbe za rešavanje nacionalnog pita
nja 1 afirmaciju svih čovekovlh prava, a posebno u
proces borbe za jednakost IJlidi i za likvidaciju eks
ploatacije, a to sve Je stvaralo osnovu za socijalizam.
Međutim, brzi razvoj AF2-a koji je bio omogućen P°"
76
�letom politički probuđenih masa žena,
dovodio je i
do pojava preteranog osamostaljivanja i do izdvajanja
žena iz zajedničkih političkih organizacija. Na tu po
javu je još u toku rata upozorio Centralni kom itet
Komunističke partije Jugoslavije i kriti kovao žene-komuniste i odgovorne partijske komitete zbog pretera
nog vertikalnog povezivanja odborš AFŽ-a i zbog za
nemarivanja rada među onim ženama koje još nisu
bile uključene u narodnooslobodrlački pokret. Slična
upozorenja u.vezi s radom AFŽ-a bila su data i posle
oslobođenja zemlje kada se postavio problem budu
ćeg razvijanja AFŽ-a kao popularne masovne organiza
cije žena koja bi im neprekidno otvarala put k aktivizaciji u Narodnom frontu, u sindikatima, u organima
vlasti, u društvu, svuda gde je njihovo učešće bilo
nužno i očekivano u burnim godinama posleratne ob
nove i revolucionarnih promena. Dileme koje su se
pojavile u vezi s daljim
razvitkom
Antifašističkog
fronta žena u prvim godinama izgradnje zemlje pose
bno je analizirao V kongres KPJ 1948. godine. To je
bio istorijski kongres i za probleme političkog rada
među ženama. Odbacivši Staljinov zahtev da se jugoslovenska revolucija razvija po sovjetskom
modelu,
taj kongres je kritički preispitao jugoslovensku prak
su i trasirao dalje puteve razvoja zemlje na svim pod
ručjima. U tom okviru je razmatrana i uloga AFŽ-a,
bio je podnet i poseban referat, a Edvard Kardelj je
dao sledeću sažetu analizu rukovodstva CK KPJ o tim
pitanjima:
■Posle rata postavilo se pitanje daljeg rada AFŽ-a.
Naša Partija zauzela je jasno i određeno stanovište
da treba dalje jačati i razvijati AFŽ kao deo Narod
nog fronta. AFŽ treba i dalje da radi na mobilizaciji
žena za izgradnju socijalizma, na njihovom uvlačenju
u organe narodne vlasti, na njihovom vaspitanju u du
hu socijalizma i na podizanju njihove svesti. Pri to
me naročito važna uloga AFŽ-a sastoji se u tome što
se on obraća najzaostalijfm, pasivnim masama žena,
koje još žive u mraku i koje, uprkos formalnim pra
vima na ravnopravnost, praktički ne koriste ta pra
va. AFŽ ima važne zadatke naročito na selu, dalje
kod žena-domaćica itd. A li AFŽ treba istovremeno da
pomogne i sindikatima u njihovom radu na podizanju
svesti žena-radnica. Dalji zadatak AFŽ-a jeste razvi
janje široke inicijative žena u pitanjima zaštite maj
ke i deteta. Najzad, treba podvući da se kroz AFŽ
naše žene povezuju sa svetskim antifašističkim fron
tom žena u borbi za mir i demokrati ju.
77
�Međutim, AFŽ ima još mnogo organizacionih i dru
gih nedostataka. Mnoge partijske organizacije još ne
pokazuju dovoljno brige za rad u ženskim masama, a
to se odražava u tome što i mnoge organizacije Na
rodnog fronta ne znaju da aktivizlraju ženske mase.
Usled toga se, naravno, javlja i slabost u organiza
cionom razvijanju AF2-a. Nedostaci u tom radu po
kazuju se u izvesnom opadanju aktivnosti žena u poređenju s ratnim vremenom. Ta pojava se očituje na
ročito teško na pitanju učešća žena u organima na
rodne vlasti. Od osiloibođenja do danas broj žena u
organima narodne vlasti je opadao, umesto da raste.
S obzirom na te nedostatke, pred nas se u vezi s
radom AF2-a postavlja u prvom redu zadatak da u
organizacionom pogledu učinimo AF2 još gipkijim, raznoobraznijlm, bližim svakodnevnom životu radnih že
na. Važno je da AF2 ne bude kruta organizacija, stva
rana po jednom šablonu, nego gipka u svojim forma
ma i sposobna da povezuje žene kroz najrazličitlje
organizacije.
AF2 u saradnji s ostalim organizacijama treba najši
rim političkim radom da obuhvati naročito zaostalije
i pasivnije ženske mase. On treba da posveti sves
tranu pažnju kulturno-prosvetnom radu među ženama,
naročito u pravcu podizanja političke svesti, socijalno-ikulturnog nivoa itd. AF2 treba da organizuje i da
pomogne razvijanje čitavog sistema
pomoći radnoj
ženi i majci, i to u najtešnjoj saradnji s narodnim od
borima i sa zdravstvenim organima, sa sindikatima,
Crvenim krstom, preko porodilišta, savetovališta, am
bulanata, dečjih jasaila, igrališta, obdaništa, sezons
kih jasala, dečjih vrtića itd., podizanjem domaćinsta
va, olakšavanjem životnih uslova žena,
otvaranjem
menzi, školskih kuhinja, zajedničkih perionica, čistlonloa itd., a takođe I da individualno pomogne majka
ma i deci. To će omogućiti ženama da uzmu većeg
^učešća u privrednom i političkom životu.
AF2 treba da vodi takođe brigu o pomoći majkama
kao prvim vaspltačlma. U saradnji s omladinskim or
ganizacijama I sa školom, AF2 treba dalje da nastoji
da deca dobiju pravilan odgoj, a naročito da, odgaja
jući najšire mase žena u duhu socijalizma I ljubavi
prema svojoj socijalističkoj domovini, doprinese I od
gajanju dece u tom duhu.
Važan zadatak AF2-a takođe je da zajedno s drugim
masovnim organizacijama učestvuje u razvijanju ma
sovne kontrole i narodne Inspekcije odozdo u pogledu
rada organa narodne uprave, trgovačkih magaclna, ra
78
�dionica, ugostiteljskih radnji i svih drugih
ustanova
koje služe bilo zaštiti majki i dece bilo svakodnevnim
potrebama širokih narodnih masa.«
U daljem razvitku i pod uticajem radničkog samoup
ravljanja sve više se osećalo da je politički rad žena
u posebnoj organizaciji značio dupliranje rada Narod
nog fronta, da je on preopterećivao deo aktivistkinja,
a nije uspevao da se dovoljno prilagodi raznovrsnim
potrebama radnih žena, naročito na selu. Stalno se
nastojalo na tome da se AF2 okrene
konkretnijem
radu u skladu sa interesima žena, posebno u nerazvijenijim
sredinama.
Tako je u svom daljem radu
AF2 doprineo stvaranju mnogih društvenih organiza
cija koje nisu okupljale svoje članstvo na osnovu po
la, već na osnovu društvenih
zadataka koji su bili
značajni i za ženu i za muškarca, a čije se rešavanje
zasnivalo na dobrovoljnom radu i stručnom znanju. Unu
tar rukovodstva AF2 bile su formirane posebne sekcije
i komisije, na primer za majku i dete, za domaćinstvo,
za prosvećivanje seoskih žena, za radnice i slično. U
njima su se sve više okupljali društveni i stručni ra
dnici bez obzira na pol, pa je postajalo očigledno da
je okvir ženske organizacije preuzak. Zbog toga su
se počela razvijati samostalna društva za staranje o
deci (»Naša deca«, »Prijatelji dece i omladine«); za
počet je rad na planiranju porodice, proširena je ak
tivnost Crvenog krsta i raznih kulturno-prosvetnih
društava. Na inicijativu
Saveza sindikata nastala je
Konferenoija »Porodica i domaćinstvo« (sada: »Mesna
zajednica i porodica« kao oblik delovanja Socijalistič
kog saveza). U svim tim organizacijama, kao i u Sa
vezu komunista i u Socijalističkom savezu radnog na
roda žene su učestvovale u velikom broju,
dok su
omladinke svoju aktivnost
usmerile na omladinske,
radničke i studentske organizacije, na omladinske ra
dne akcije zajedno sa svojim drugovima. Među om
ladinom se nije nikad postavljalo pitanje
posebnog
ženskog organizovanja.
U takvim okolnostima, naravno,
politička delatnost
žena nije se mogla razvijati samo u okvirima poseb
ne^ ženske organizacije. To bi u novim uslovima još
više izdvajalo žene iz zajedničkog političkog života i
rukovodeće društvene snage, pa i same žene, dovo
dilo do pogrešnog uverenja da žene treba same da
se bore za svoja prava i pozicije u društvu, kao da
su posredi samo njihovi, a ne društveni problemi. To
takođe ne bi podsticalo žene da neposredno deluju u
organima društvenog samoupravljanja. Posle značajnih
promena obeleženih prerastanjem Narodnog fronta u
79
�Socijalistički
savez radnog naroda, a Komunističke
partije u Savez komunista, IV kongres AF2-a, održan
1953. godine zaključio je da je s razvitkom političkog
sistema AF2 kao jednoobrazna i jedina ženska orga
nizacija ispunio svoj zadatak i iscrpao svoje moguć
nosti, te da treba politički rad među ženama i politič
ku aktivnost
žena organizovati u svim političkim i
društvenim organizacijama:
»Smatrajući da bi dalje postojanje AF2^a kao jedno
obrazne i jedine ženske organizacije, jednako organizovane odozdo nagore, na ovom stepenu društvenog
razvitka suviše izdvajalo žene iz zajedničkih napora u
rešavanju društvenih problema, podržavalo pogrešno
mišljenje da je pitanje položaja žene nekakvo odvoje
no žensko pitanje, a ne pitanje naše društvene zajed
nice, pitanje svih boraca za socijalizam, IV kongres
AF2 donosi odluku da se umesto AF2 osnuje Savez
ženskih društava«.1 )
3
Ovaj kongres je u isto vreme preporučio da se žene
uključe u društva koja rešavaju probleme za koje su
one posebno zainteresovane, da osnivaju nova druš
tva i organizacije koje će razvijati različite oblike po
moći majkama i domaćicama da bi one same mogle
aktivnije da učestvuju u društvenom životu.
Tako su se razna ženska društva povezala u Savez
ženskih društava, koji je osnovan na tom, IV kongre
su AF2-a. U to vreme je postojalo oko 2000 ženskih
društava okupljenih obično oko konkretnih programa
rada, oko raznih oblika zbrinjavanja dece, oko savetovališta za žene I roditelje, oko servisa za pomoć do
maćinstvima porodica zaposlenih ljudi i slično. Mnoge
od tih delatnostl razvijale su se na selu. Društva su
bila organizovana u saveze u okviru opština, srezova,
pokrajina i republika i na nivou federacije. Veoma
značajna je bila delatnost sekcIJS ženS-zadrugarkl u
okviru zadružnih
organizacija, koje su prvih godina
posle rata radile na opštem i domaćlčkom obrazova
nju žena, a neko vreme su razvijale I sopstvenu eko
nomsku aktivnost.
Na taj se način širilo područje dobrovoljne društvene
delatnostl zalnteresovanih građana bez obzira na pol.
U rešavanju važnih problema porodice, dece, doma
ćinstva, zdravstvene preventive i slično prevazilaženo je shvatanje o »ženskim Interesima« i stvarala se
atmosfera za podruštvljavanja tih problema. Uz Isto
vremeni razvoj radničkog I društvenog samoupravlja
nja društvene organizacije su dobljale sve značajniju
,3) Rezolucija o osnivanju Saveza ženskih druStava Jufloslavlje, septembar
1953.
80
�ulogu. Pored toga što su same svojim
dobrovoljnim
radom rešavale mnoge zadatke, one su izražavale in
terese i potrebe građana prilikom odlučivanja u sa
moupravnim telima ili u javnim raspravama. Tako ra
znovrsne i mnogobrojne
društvene organizacije oba
vljaju za radne ljude i građane važne delatnosti. One
su ujedno značajan faktor javnog mnenja i inicijatori
mnogih konkretnih delatnosti, a u novom
ustavnom
sistemu postaju i važan konstitutivni elemenat u delovanju delegatskog skupštinskog sistema u organizovanju samoupravnih, mesnih i interesnih
zajednica.
Posebno značajno mesto imaju ove organizacije i ud
ruženja građana u Socijalističkom savezu radnog na
roda, gde u sekcijama za razne oblasti društvenog ži
vota učestvuju u donošenju političkih odluka.
S obzirom na potrebu dalje političke mobilizacije že
na i podsticanja akcija u ćelom društvu za savladava
nje posledica diskriminacije žena, istovremeno sa
Savezom ženskih društava bile su osnovane komisije
za društvenu aktivnost žena pri odborima
Socijalis
tičkog saveza radnog naroda. Komisije su kao pose
bna tela u Socijalističkom savezu dobile zadatak da
predlažu mere za uključivanje žena u politički život i
za okupljanje što većeg broja političkih
aktivista,
bez obzira na pol, na rešavanju društvenih problema
koji su ranije tretirani kao »ženski*.
Paralelno delovanje Saveza ženskih društava (kao objedinjavajućeg tela svih ženskih i opštedruštvenih or
ganizacija koje su se bavile problemima vezanim za
položaj žena) i komisija za društvenu aktivnost žena
pri odborima Socijalističkog saveza
(čiji je zadatak
bio da daju inicijativu za idejne i političke akcije) od
opština do federacije, pokazivalo se sve manje efikas
nim, pa je zato 1961. godine došlo do njihovog spa
janja u Konferenciju za društvenu aktivnost žena. U
sistemu konferencija za društvenu aktivnost žena nije
više postojalo individualno članstvo, već su u njih bi
li uključeni predstavnici raznih društveno-politlčkih i
društvenih organizacija, organa državne uprave, priv
rednih organizacija, socijalnih, zdravstvenih, prosvetnih i drugih institucija. U Konferenciji za društvenu
aktivnost žena Jugoslavije uključeni su predstavnici
republičkih i pokrajinskih konferencija.
Prema novom Statutu Socijalističkog saveza radnog
naroda Jugoslavije konferencije odnosno saveti za pi
tanja društvenog,
ekonomskog i političkog položaja
žena imaju status posebnih oblika delovanja organa
Socijalističkog saveza. Oni prate ostvarivanje društve
81
�nih stavova o položaju žena I predlažu Socijalističkom
savezu I drugim društvenim činiocima mere za prevazilaženje konflikta Između rada i materinstva i mno
gih porodičnih obaveza žena.
Sadržaj I metod rada tih tela određuju problemi koji
su karakteristični za položaj žena u pojedinim repub
likama i činjenica da se u sve razgranatijem sistemu
društvenog samoupravljanja
problemima društvenog
položaja žena bave mnoge organizacije i institucije,
tako da saveti i konferencije za pitanja društvenog
položaja i aktivnosti žena nisu reprezentantl interesa
žena i jedini faktor u borbi za rešavanje njihovih spe
cifičnih problema, već su jedan od specifičnih oblika
rada SSRN kojim se na programskim osnovama SKJ
usklađuju gledišta i predloži za akciju koja ima opšti
društveni značaj.
U svom dosadašnjem
radu konferencije i saveti za
pitanja društvenog položaja žena pokretali su pitanja
koja su bila značajna u datoj sredini ili u opštini, re
publici, pokrajini, odnosno za koja je bilo potrebno
usklađivanje u federaciji.
Među značajnije probleme koje je pokretala i kojima
se bavila Konferencija za pitanja društvene aktivnosti
žena Jugoslavije (na sednicama Predsedništva, na savetovanjima zajedno sa sindikatima, Savezom omladi
ne, Jugoslovenskom konferencijom za socijalni rad,
Savetom za planiranje porodice i dr.) bili su: komu
nalni sistem i društveno-politička aktivnost žena; zaš
tita i vaspitanje dece; ishrana dece u školskim ku
hinjama, zdravstvena zaštita majke i deteta; društveni
položaj seoske žene; rad zavodš I centara za ekono
miku domaćinstva; mesto i uloga konferencija u ko
muni; izrada statuta opštlna i radnih organizacija I
zadaci konferencija; školovanje, zapošljavanje i druš
tvena aktivnost ženske omladine; unapređivanje uslova života i rada seoske žene I porodice; ekonomski,
društveni i medicinski aspekti prekida trudnoće I raz
voj kontracepcije; ponzljskl sistem i žene; problemi
položaja žene I mogućnosti njihovog rešavanja u sis
temu društvenog samoupravljanja; školovanje i struč
no obrazovanje žena; položaj i problemi porodice u
procesu konstituisanja samoupravnog društva; žena I
materinstvo (porodiljsko odsustvo); izbori za skup
štine društveno-političkih zajednica i izbor žena; za
poslenost, zapošljavanje 1 stručno osposobljavanje
žena; aktuelni problemi žena zaposlenih u privredi;
produženi boravak učenika u osnovnoj školi; učešće
žena u pripremama za opštenarodnu odbranu; radnl^
82
�i samoupravni položaj zaposlene žene; problemi form i ranja kadrova; razvoj, mesfo i uloga mesnih zajed
nica; razvoj Socijalističkog saveza i rad na unapređe
nju položaja žena;
Kongres samoupravljača i aktuelna pitanja položaja žene itd.
Konferencije za pitanja društvenog položaja žena takođe uključuju široke krugove zainteresovanih građa
na u javne diskusije o predlozima skupštinskih odlu
ka (promene ustava, zakon o braku i porodici, zdrav
stvena zaštita i zdravstveno osiguranje, penzijski sis
tem, rad i radni odnosi, društveni planovi razvoja i
dr.) i s mišljenjima koja preovlađuju o svim tim I
drugim pitanjima iznesertlim u diskusijama upoznaju
rukovodstvo Socjalističkog saveza i Saveznu skupš
tinu.
Konferencija za pitanja društvenog položaja žena u
Saveznoj konferenciji SSRN Jugoslavije izdaje časopis
»žena danas«, koji sada izlazi kao nedeljni prilog lista
»Borba«. Neke republičke i pokrajinske konferencije iz
daju mesečne časopise. Tako, na primer, SSRN Hrvat
ske izdaje »Ženu«, časopis za znanstvena, društvena i
kulturna pitanja o mjestu i ulozi žene i porodice u dru
štvu«; u Makedoniji izlazi »Prosvetna žena«, u Sloveniji
»Naša žena« itd. Izdaju se i povremene publikacije, kao
npr. Ujedinjene nacije 'i pravni položaj žena, Omladina
i odnosi među polovima i materijal važnijih savetovanja.
Na predlog Konferencije izrađeni su posebni statistički
bilteni »Žena u društvu i privredi Jugoslavije«, zbornik
»Razvod braka«, priručnici za svakodnevnu zaštitu dece
u opštini, za rad školskih kuhinja, o pravima i dužnosti
ma žena, bibliografija »Društveni položaj žene i porodi
ca«. Redovni bilteni i druge tekuće publikacije SSRN
donose važnije informacije i rasprave koje organizuju
konferencije.
Značajne su aktivnosti u vezi s obeležavanjem Među
narodnog dana žena — 8. marta. Društveno-političke or
ganizacije nastoje da 8. mart razvije svoj karakter mobilizacionog radničkog i internacionalističkog praznika u
novim uslovima. Ovaj dan se proslavlja u celoj zemlji. U
okviru tog praznovanja teži se pokretanju diskusija i
akcija radi unapređenja društvenog i porodičnog položaja
žena i u vezi s tim promeni društvenih odnosa, škole,
fabrike, sela, razna društva, štampa, društveno-političke
organizacije proširuju sadržaj proslavljanja 8. marta i
prilagođavaju ga karakteru borbe za ravnopravnost polo
va u socijalističkoj samoupravnoj zajednici.
Još postoje izvesne dileme u pogledu načina organizovanja političke akcije među ženama i o oblicima speci83
�fičnog organizovanog doprinosa žena borbi za brži raz
voj društva i unapređivanje ravnopravnosti polova. To
su u suštini stare dileme u radničkom pokretu slične
onima na koje je CK KPJ ukazivao još u toku narodno
oslobodilačke borbe. Posle 40 godina od početka oruža
ne revolucije i 35 godina razvitka socijalističkog samo
upravljanja preovladalo je saznanje da posebna, jedin
stvena i jaka ženska društveno-politička organizacija ne
može biti ni sredstvo ni merilo ženske emancipacije,
već, obrnuto, da je svestrano učešće žena u svim dru
štvenim aktivnostima, u radu i upravljanju stvarno me
rilo ženske odnosno opšte ljudske emancipacije. I naj
zad, zakonitost je socijalističkog razvitka da nestaje
potreba za izdvajanjem žena u posebnu organizaciju.
Obeležavanje mnogih problema svakodnevnog života kao
»ženskih« problema postaje očigledan anahronizam. Me
đutim, postavlja se pitanje kako savladati ipak još veli
ko zaostajanje u kvantitativnim pokazateljima društvene
afirmacije žena. Dok su konkretni problemi kojima su se
svojevremeno bavili AFŽ i Savet ženskih društava do
bili nove organizacione okvire u kojima su neposredno
aktivne pretežno žene, a koji ipak znače snažno po>društvl javan je »ženskog pitanja«, ostali su otvoreni pro
blemi neprekidne anaTizen~rešavanja političkog, ekonom
skog, sociološkog, moralnog i kadrovskog aspekta rav
nopravnosti polova. To očigledno spada u stalne zadatke
vodećih političkih snaga zemlje. Konferencija za pitanja
društvenog položaja žena može u svemu biti poseban
oblik za koordinaciju i proučavanje stanja i svojim predlozima doprinositi efikasnijem delovanju Socijalističkog
saveza u celini. Međutim, neposrednu odgovornost npr.
za strukturu skupštinskih tela, radničkih saveta i drugih
izvršnih političkih tela nose Ustavom određeni politički
faktori, u prvom redu Savez komunista i Socijalistički
savez radnog naroda.
Nezadovoljavajući broj žena o organima samoupravlja
nja, u političkim organima i organizacijama i na rukovo
dećim mestlma uopšte samo donekle je posledica mate
rijalnih uslova i teškoća koji ometaju brže ostvarivanje
ustavnih normi i političkih stavova o strukturi izabranih
tela I slično. Svakako se radi I o slabostima akcije sa
mih društveno-političkih organizacija.
Suviše mali broj žena na društvenim funkcijama doveo
je tu i tamo do gledišta da treba ponovo stvoriti poseb-r
nu žensku organizaciju. Ali je očigledno da usmeravanje političkih snaga i žena u okvire posebne vertikalno
organizovane političke organizacije žena ne bi bilo u
skladu s potrebom da žene neposredno učestvuju u sa
moupravnim i drugim organima vlasti i u društvenim
84
�organizacijama niti bi u mnogo čemu moglo davati oče
kivane efekte, već samo suprotne onima kojima se teži.
Neposredno prisustvo žena u organima samoupravlja
nja i drugim društvenim telima ne može se zameniti
^»predstavnicima« ženske organizacije. Pored toga, teo
rijsko saznanje i praktično iskustvo ukazuju na to da u
rešavanju pitanja koja se neposredno tiču žena razlike
u gledištima ne nastaju u prvom redu na osnovu pola,
već na osnovu klasne, socijalističke odnosno konzerva
tivne orijentacije. Nesumnjivo su opravdani razlozi koji
su doveli do ukidanja Antifašističkog fronta žena. Sa
dašnje konferencije odnosno saveti za probleme dru
štvenog položaja žena imaju zadatak da kao specijalizovani politički i društveni organi u sklopu Socijalističkog
saveza radnog naroda deluju kao zajednička tribina
svih subjektivnih društveniih snaga, da analiziraju razna
pitanja koja zadiru u društveni položaj žena i da pred'lažu
odgovarajuće akcije raznim društvenim faktorima. Integrisanje odgovornosti za akcije u sve društveno-političke organizacije omogućava da u okviru SSRN na
staju na terenu odgovarajući povremeni oblici aktivizacije i aktivnosti žena u sredinama u kojima se ne
posredno uključivanje žena teže prihvata (npr. aktivi
žena na selu), ili kao metod rada za proučavanje od
ređenih pitanja i izvođenje nekih konkretnih akcija
(npr. u nekim industrijskim preduzećima i slično).
U okviru razgranatih međunarodnih veza Socijalistič
kog saveza, Konferencija za društvenu aktivnost žena
je poseban oblik saradnje s organizacijama koje se u
drugim zemljama bore za novu ulogu žene u savremenom svetu.
Uloga zakonodavstva u menjanju
društvenog položaja žena
Ustavne i zakonske norme imaju u ostvarivanju stvar
ne ravnopravnosti žena ograničen domet. One su veo
ma važno oružje za menjanje odnosa i shvatanja, ali
samo kao sastavni deo stalne društvene akcije. Opšte
ustavne norme o ravnopravnosti žena u društveno-političkom životu, u bračnim i porodičnim odnosima i na
radu prate ustavne i zakonske norme o specifičnoj
zaštiti žena kao majki i o specifičnoj socijalno-zdravstvenoj zaštiti nezaposlenih žena radnika (Isto takvu
zaštitu uživa I nezaposleni muž žene radnice). Ostva
rivanje programskog i ustavnog načela o ravnoprav
nosti polova je živa, svakodnevna delatnost. Tu se
85
�prepliću konkretne društvene akcije, mere socijalne
I ekonomske politike, zakonodavna aktivnost, idejno-političke rasprave i političko i društveno-socijalno delovanje raznih društvenih faktora.
Sam pojam ravnopravnosti nameće pitanje: koja su
ta osnovna prava muškarca u kojima žena treba da
postane jednaka? Ravnopravnost žene ne može zna
čiti imitaciju položaja muškarca niti se može meriti
samo položajem muškarca. Zbog toga se ustavno na
čelo potpune ravnopravnosti polova može konkretizovati i određivati samo stalnim proširivanjem prava i
sloboda svih građana.
Ustavno pravo na rad društvenim sredstvima i na sa
moupravljanje i odlučivanje o celini društvene repro
dukcije kao osnovi materijalne i društvene sigurno
sti građana daje pravnu mogućnost za ostvarivanja
ličnih i društvenih potreba preko razvijanja sopstvene radne organizacije i društvene zajednice. Na osno
vu Ustava i zakona, kroz statute samoupravnih radnih
organizacija i kroz samoupravno dogovaranje i sporazumevanje razvija se novo »samoupravno pravo« kao
ostvarivanje i proširivanje ekonomskih i političkih pra
va građana i radnih ljudi.
Naučni socijalizam je davno utvrdio da pravno izjed
načavanje polova još ne iskorenjuje diskriminaciju niti
mnoge njene posledice, koje su se razmnožile na svim
područjima društvenog i ličnog života. Izjednačavanje
u pravima Još se kreće na nivou buržoaskog prava —
deklarativnog priznavanja ljudskih sloboda i jednakih
prava za različite ljude bez materijalnih i političkih
mogućnosti I uslova za ostvarivanje jednakosti. De
klaracije o jednakosti svih ljudi pred zakonom ne do
nose mnogo plodova ni muškarcima. A u ostvarivanju
ravnopravnosti žena pored toga se radi još I o kon
fliktu Između materinstva, rada I društvene aktivnosti,
o potrebi da se I ženama I muškarcima stvore uslovi
da, prema svojoj prirodi I sklonostima I mogućnosti
ma, učestvuju u svim ljudskim aktivnostima. Kom
pleksnom društvenom akcijom treba ukinuti stanje u
kojem prirodna, biološka funkcija žene određuje sve
njene delatnosti, postaje njena sudbina.
U tom cilju Je već prvi ustav Iz 1946. godine Inicirao
podruštvljavanje zaštite materinstva i brige o deci I
omladini. Međutim, u razvoju normativnih propise I u
društvenoj akciji nailazilo se na više pitanja, kao što
su: kada I koliko pozitivna diskriminacija žena, na pri
mer u pogledu zaštite na radu, može dobiti elemente
stvarne diskriminacije (često u prikrivenim oblicima),
86
�koliko je tu reč o »ženskim pitanjima« ili o opštim
društvenim pitanjima i ko je nosilac društvenog pre
obražaja — država ili svi građani posredstvom soci
jalističkog samoupravljanja?
Socijalističko društvo predviđa podruštvljavanje rizika
i opterećenja u vezi s biološkom funkcijom žene. Po
red sada već klasičnih mera zaštite radnica koje su
proklamovane konvencijama Međunarodne organizacije
rada, socijalistička država je unela u zakone o soci
jalnoj zaštiti, u zdravstveno i radno zakonodavstvo i
mnoge nove mere socijalno-zdravstvene zaštite žena
na radu, zaštite majke I deteta I dr.
Dok je radno pravo najpre bilo u nadležnosti države,
sa samoupravljanjem počinje kvalitativna promena u
pogledu nosilaca i izvrši laća prava i obaveza. Zakon
ske i državno-admlnistrativne mere su samo nužan
minimum i okvir prava, obaveza i zaštite, dok samo
upravni akti, sporazumi i dogovori konkretizuju ostva
rivanje radnih i socijalnih prava i obaveza. S donoše
njem samoupravnih odluka radnici i radnice postaju
nosioci, subjekti svoje zaštite. Ustav od 1974. godine
i Zakon o udruženom radu poseban su doprinos raz
voju samoupravljanja i u ovim oblastima.
Probleme preobražaja patrijarhalnog braka i porodice
Ustav i zakoni rešavaju u prvom redu uvođenjem
pravne jednakosti supružnika i roditelja, utvrđivanjem
slobodnog odlučivanja o rađanju kao ustavnog prava,
ostvarivanjem principa ravnopravnosti bračnih drugo
va u imovinskim pitanjima itd. Društvena zajednica
unosi promene u te odnose ekonomsko-socijalnim me*
rama, stimulisanjem zapošljavanja žena, podruštvljavanjem dečje zaštite, društvenom ishranom i slično.
Ustavnim, zakonskim I samoupravnim merama određu
ju se putevi rešavanja konflikta koji nastaje kada že
na počne da učestvuje u društvenoj proizvodnji I u
društveno-političkom životu. A li dokle god se na njen
položaj u društvu i porodici bude gledalo tako kao da
je ona samo majka, domaćica i supruga, njena prava
u politici i struci ostaće neostvarena mogućnost. Zbog
toga su Savezna skupština, republičke i pokrajinske
skupštine donosile pored opštih deklaracija I mnoge
posebne zakone i propise za razna područja. Tako je
materija ostvarivanja jednakih prava žene I muškarca
uključena u zakonodavstvo u oblasti braka i porodič
nih odnosa, obrazovanja i vaspitanja, zdravstva, soci
jalne zaštite, kao i u zakone koji regulišu neke društveno-ekonomske odnose (na primer položaj žene-po87
�Ijoprivrednog proizvođača na osnovu rada na individu
alnom poljoprivrednom domaćinstvu i slično).
U javnim raspravama povodom donošenje Ustava i za
kona mnoga pitanja su pobudila živo interesovanje.
To je bio slučaj 1 s mnogobrojnim akcijama koje su
vođene u toku Međunarodne godine žena Ujedinjenih
nacija (MG2 — 1975). Savezne skupštine je usvojila
na osnovu Predloga mera Jugoslovenskog odbora za
Međunarodnu godinu žena posebnu Rezoluciju o os
novnim pravcima društvenog delovanja na unapređi
vanju društveno-ekonomskog položaja i uloge žene u
socijalističkom samoupravnom društvu (1978. godine).1
4
u)
88
Rezolucija
se
nalazi
u
prilogu
ovog
rada.
�Zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvo
Industrijalizacija i urbanizacija
Orijentacija na industrijalizaciju zemlje radi njenog
privrednog, socijalnog i kulturnog preobražaja još od
završetka rata se nalazi u središtu pažnje svih dru
štvenih faktora. Brzi razvoj industrije podstakao je i
mnoge socijalne promene; porastao je životni stan
dard i počele su se napuštati tradicionalne životne
navike. Industrijalizacija je otvorila mogućnosti zapo
šljavanja mlade generacije oba pola, a među zaposle
nima je iz dana u dan bivalo sve više žena, a brzo
je rastao i broj zaposlenih udatih žena i majki. Vršila
se burna migracija stanovništva iz sela u gradove, iz
nerazvijenih delova zemlje u razvijenije. Pojedinci i
cele porodice selili su se u gradska naselja I krajeve
u kojima su podizani novi industrijski kapaciteti. Po
pis stanovništva 1971. godine pokazao je da se u posleratnom periodu iz mesta rođenja preselilo 40 odsto celokupnog stanovništva. Od onih koji su se do
selili u gradove 64 odsto je došlo iz seoskih i mešovitih naselja. Migraciju selo— grad i promene u eko
nomskoj strukturi stanovništva pratio je proces šire
nja gradova, nastajanja novih industrijskih centara,
proces urbanizacije. Gradsko stanovništvo, radništvo,
omladina, a u svim tim kategorijama naročito žene,
doživljavali su bitne promene u svakom pogledu. Broj
stanovnika gradova povećao se za više od pet ml I io
na, iako se Jugoslavija još uvek nalazi među manje
urbanizovanim zemljama Evrope. Dok je 1948. godine
23,2 odsto stavnovnika živelo u gradskim naseljima
(s više od 5000 stanovnika), 1971. godine taj procenait je iznosio 37,2. Deliimično se uspevalo da se od
govarajućim merama smanji migracioni pritisak na
gradove; vodila se politika ubrzanog razvoja nerazvi
jenih delova zemlje, a demokratizacija političkog si
stema, decentralizacija vlasti I razvoj samoupravlja
nja omogućili su da se pored republičkih i pokrajin
skih centara afirmišu pre svega opštlne kao nosioci
privrednog i socijalnog razvoja. Tako su izrasli mno
gobrojni komunalni centri, u kojima se živo razvijaju
privredne, društveno-političke, socijalno-zdravstvene,
kulturne < druge delatnostl. Mnoga mesta, sedišta ko
i
muna, koja se po važećim sandardima ne ubrajaju u
gradove, u stvari su postala urbanizovane sredine: tu
se podstiče razvoj industrije, savremenlje poljoprivre
de, zanatstva i trgovine, što omogućava i zahteva raz
89
�voj neprivrednih delatnosti, osobito kulturnih i prosvetnih.
Za promenu položaja žene bilo je značajno nastajanje
novih industrijskih centara i gradova, u kojima se
ona zbog zapošljavanja u nepoljoprivrednim delatnostima našla u potpuno novim uslovima. Budući da su
se tu zapošljavali pretežno mlađi ljudi, oni su se brže
oslobađali tradicionalizma. Moglo se zapaziti da su
se žene »doseljenice« sa sela, gde su radile ne samo
kućne poslove već su bile angažovane i u poljopri
vredi, uključivale u industriju čak i brže od gradskih
žena »starosedelaca«. Doseljenici — i muškarci i žene
— očigledno su imali jasnu orijentaciju da žena tre
ba da se zaposli i doprinosi budžetu porodice, koja
u gradu ima i veće potrebe. Nasuprot tome kod »sta
rosedelaca« nešto duže ostaje ukorenjeno shvatanje
o tradicionalnoj ulozi žene kao domaćice i majke.
Poznato je da industrijalizacija i u uslovima kapita
lizma samo donekle suzbija tradicionalizam u pogledu
mesta i uloge žene u porodici i društvu. Naime, ka
pitalistički industrijski razvoj računa u prvom redu s
mladim, neudatim ženama, je r ponegde već i pravnim
propisima, a svuda uslovima rada i nedovoljnom bri
gom o zaposlenoj majci i njenom detetu utiče na po
vlačenje žene u kuću nakon njene udaje ili rođenja
prvog deteta. Industrijalizacija u uslovima socijalistič
ke izgradnje otvara mogućnost rada bez obzira na
bračno stanje žene, a razvijanje društvene brige za
decu olakšava zapošljavanje majki. Industrijalizacija
Jugoslavije vršila se u jeku socijalističke izgradnje i
doprinosila borbi za novi položaj žene u društvu, po
rodici i domaćinstvu.
Odlazak žena na rad izvan kuće podsticao je menjanje
individualnog porodičnog domaćinstva, mada sporije
nego što je bilo potrebno. Razvitak teške i prerađi
vačke Industrije (osobito tekstilne I prehrambene In
dustrije do »bele tehnike«) i razvitak uslužnih delat
nosti dva su međusobno zavisna procesa. Zaposle
nost žena raste naročito u proizvodnji predmeta za po
trošnju posebno potrebnih savremenom domaćinstvu,
a potrošnja ovih dobara je najveća upravo u onim do
maćinstvima u kojima je žena privredno aktivna. Veća
zaposlenost povećava opštu produktivnost stanovni
štva, a veća zaposlenost po Jednom domaćinstvu po
većava kupovnu moć stanovništva. Ubrzani ekonom
ski I socijalni razvitak, u kojem veliki udeo Ima rad
žena, stvara povoljnije materijalne mogućnosti za za
dovoljavanje zdravstvenih, obrazovnih, kulturnih I so
90
�cijalnih potreba i za dečju zaštitu. Značaju zapošlja
vanja žene za njenu ekonomsku samostalnost u si
stemu socijalističkog samoupravljanja pridružuju se
nova prava. Status radnika u udruženom radu sa sred
stvima u društvenom vlasništvu jeste status samo
upravljača koji ima neotuđivo pravo da odlučuje o
proizvodnji, o raspodeli dohotka, o celokupnoj dru
štvenoj reprodukciji. Time se otvara mogućnost da se
osnovne potrebe radnica kao i svih radnika neposred
no ugrađuju kao zajedničke potrebe u sve odluke sa
moupravljača, počev od osnovne organizacije udruže
nog rada; da se ugrađuju u sistem na način koji smo
već ranije opisali. Bez obzira na to što je ovo pravo
često još formalno, ono već počinje davati prve plo
dove.
Nova prava samoupravljača u mesnim zajednicama i
komunama daju isto tako novi pečat procesima in
dustrijalizacije i urbanizacije. Zahtevi za određenom
strukturom radnih mesta i mogućnost da je kao sa
moupravljači ostvare (npr. u centrima teške industri
je radnici su udružili sredstva za otvaranje lake in
dustrije, servisa gde su se zaposlile njihove žene,
kćerke itd.) davali su značajan pečat procesima indu
strijalizacije i urbanizacije u Jugoslaviji.
Neke karakteristike zapošljavanja žena
Dinamičan razvoj industrije I pratećih privrednih i ne
privrednih delatnosti omogućio je brži rast opšte za
poslenosti, i to od 1953. do 1977. godine po prosečnoj godišnjoj stopi od 4,5 odsto. U tom periodu bilo
je izvesnih oscilacija, posebno s uvođenjem privredne
reforme (1965), koja je, pored ostalog, značila i zao
kret k intenzivnijoj proizvodnji i k privremenom uspo
ravanju zapošljavanja u nepoljoprivrednim sektorima.
Bez obzira na teškoće koje su se tada pojavljivale u
zapošljavanju, dinamično povećavanje zaposlenosti u
okviru socijalističke izgradnje zemlje nosilo je sobom
niz promena koje su bile od velikog značaja za polo
žaj žena.
U posleratnom razvitku broj zaposlenih žena povećao
se približno devet puta. Godine 1978. u Jugoslaviji je
bilo više od 1 836 000 zaposlenih žena, što čini 34,7
odsto svih zaposlenih. Karakteristično Je da Je zapo
šljavanje žena srazmerno brže od rasta ukupne zapo
slenosti. Tako je u periodu od 1954. do 1974. prosečna godišnja stopa rasta zapošljavanja žena izno
91
�sila 6 od sto, dok je stopa rasta ukupnog zapošljava
nja bila 4,5 odsto, a stopa rasta zapošljavanja muška
raca 3,8 odsto.
Procenat žena u ukupnom broju zaposlenih razlikuje
se po republikama i autonomnim pokrajinama i kreće
se od 44 (u Sloveniji) do 20 (na Kosovu). Te razlike
su posledica pre svega razlika u nivou ekonomske
razvijenosti, u strukturi privrede, stepenu obrazovano
sti žena, a i neujednačenim demografskim kretanjima
(najviša regionalna stopa prirodnog priraštaja stanov
ništva je deset puta viša od najniže). Zato ekonomski
razvitak u pojedinim krajevima ne omogućava zapošlja
vanje celokupnog priliva stanovništva. Poslednjih godi
na je, međutim, stopa rasta zaposlenosti žena bila naj
veća u manje razvijenim delovima zemlje, tako da se
razlike u procentu zaposlenosti žena postepeno smanju
ju. Brže zapošljavanje žena u manje razvijenim kraje
vima, značajno za razvoj tih područja i za poboljšava
nje položaja žena, pomaže i suzbijanju patrijarhalnosti
i tradicionalizma ne samo u bračnim i porodičnim od
nosima već i u društvenim odnosima uopšte.
Međutim, bez obzira na objektivne mogućnosti za za
pošljavanje, kod žena je snažno izražena želja da se
zaposle. Žena sve manje povezuje svoj položaj i ugled
u društvu i porodici s ulogom domaćice ili položajem
svoga muža u društvu, već želi da se afirmiše svojim
radom. Zaposlenost ne pruža ženi samo ekonomsku sa
mostalnost; ona za nju sve više znači ostvarivanje tež
nje i potrebe da se kao ličnost potvrdi u radu, da raz
vije svoju kreativnost, a učešće u udruženom radu
daje joj sva prava samoupravljača. Istraživanja izvrše
na među ženama pokazuju da njihova želja da budu
zaposlene ima mnogo dublje motive nego što su mo
tivi materijalne prirode. Zaposlene žene su u visokom
procentu, od 60 do 93, odgovorile da ne bi napustile
posao čak ni ako bi se prihodi domaćinstva povećali
za onoliko koliko one zarađuju. Zbog takve motlvlsanostl žena, kao i zbog toga što u zemlji postoji još
znatan broj onih koje nisu zaposlene, prijavljuje se
sve veći broj žena koje traže zaposlenje. Poslednjih
godina broj žena prijavljenih radi zaposlenja prelazi
polovinu ukupnog broja lica koja su bila prijavljena
zajednicama za zapošljavanje, iako je i u tom perio
du zaposlenost žena rasla dosta brzo. U periodu od
1970. do 1974. u ukupnom broju onih koji su tada za
posleni 49,4 odsto je otpadalo na žene.
Zaposlenost žena stvara sve povoljnije uslove za nji
hovo veće učešće u svim delatnostima i zanimanjima.
92
�Godine 1978. od ukupno 1 836 000 zaposlenih žena 71
odsto bilo je u privredi, a 29 odsto u vanprivrednim
deJatnostima, dok je od 3 544 000 zaposlenih muškara
ca 89 odsto radilo u privrednim, a samo 11 odsto u
vanprivrednim delatnostima. Od svih zaposlenih mu
škaraca 38,4 odsto radi u industriji i rudarstvu, a od
svih zaposlenih žena 36,8 odsto, što predstavlja 33,6
odsto od svih zaposlenih u to j delatnosti; od svih mu
škaraca 12,2 odsto radi u građevinarstvu, a žena samo
2,3 odsto odnosno 9 odsto od svih zaposlenih; u trgo
vini i ugostiteljstvu od svih žena radi 18,9 odsto, što
predstavlja 48,9 odsto od svih zaposlenih; a od svih
muškaraca 10,4 odsto. U vanprivrednim delatnostima
posebno su osetne razlike u pogledu rada u kulturnoj
i socijalnoj delatnosti. Od svih žena tu radi 22,3 od
sto ili 60,5 odsto od svih zaposlenih, dok od svih mu
škaraca radi samo 7,7 odsto u tim delatnostima.
Međutim, ako se posmatra procenat žena od ukupnog
broja zaposlenih u pojedinim industrijskim granama i
delatnostima, tada se i na primeru Jugoslavije mogu
uočiti izrazito »ženske delatnosti«, što je dobro pozna
ta pojava u mnogim zemljama. Od ukupnog broja za
poslenih u tekstilnoj industriji 1976. godine 70,6 odsto
čine žene. Visoko je učešće žena i u duvanskoj i pre
hrambenoj industriji, kao i u industriji kože. U nein
dustrijskim privrednim delatnostima na prvom mestu
je trgovina na malo. U neprivrednim delatnostima žene
su grupisane u dvema osnovnim grupama grana delat
nosti: u kulturnim, socijalnim, državnim i drugim dru
štvenim delatnostima. Tako je i s nekim drugim zani
manjima.1 ) Na primer, među lekarima i zubarima ima
5
37 odsto žena, farmaceutima 72 odsto, medicinskim
i srodnim tehničarima 81,3 odsto, ekonomistima, finansijskim i srodnim stručnjacima 63,8 odsto.
Ipak podaci o kretanju zaposlenosti i zastupljenosti
žena u pojedinim granama i delatnostima pokazuju da
su u toku pozitivne promene u pravcu uključivanja že
na u više industrijskih grana i zanimanja koja nisu
tipično »ženska«. Osobito je značajno da se žene sve
više zapošljavaju u tzv. savremenlm granama kakve
su, na primer, elektroindustrija i hemijska industrija,
koje svoj uspon zasnivaju na naučno4ehničkom progre
su, a koje ostvaruju i najdinamičniji razvoj. Tehnološki
napredak u tim granama sve više ukida podelu na mu
ške i ženske poslove i omogućava intenzivnije zapo
šljavanje žena.
Ali i pored ovih pozitivnih procesa, raspored zaposle
nih žena još je prilično tradicionalan. Predstave o
,3) Prema popisu stanovništva od 1971. godine.
93
�»muškim« i »ženskim« radnim mestlma imaju, očigled
no, dublje sociološke i ekonomske uzroke, pa i posledice.
Ustavom I zakonima zagarantovan je princip jednake
dostupnosti svih radnih mesta i jednakog ličnog do
hotka za jednak rad. Sistem nagrađivanja prema re
zultatima rada izjednačava radnike oba pola. Međutim,
u praksi prosečni lični dohoci žena još zaostaju. Po
što na samom radnom mestu diskriminacija ne postoji,
postavlja se pitanje zašto prosečni lični dohoci žena
još uvek zaostaju. U prvom redu se, bez sumnje, radi
o nepovoljnijoj kvalifikacionoj strukturi zaposlenih žena.
Zbog toga one i zauzimaju i slabije nagrađivana radna
mesta. Zatim, po tradiciji žena ima više u onim gra
nama i delatnostima u kojima je lični dohodak u celini niži. U praksi ima i slučajeva da se ženama i s
istim kvalifikacijama teže poveravaju složeniji, bolje
nagrađeni poslovi.
Što se pak tiče »ženskih grana« (tekstil), one su svoj
prosperitet I konkurentsku sposobnost i gradile na nis
kim nadnicama dvostruko eksploatisanih žena. Poslsdice tih tradicionalnih nesrazmera među pojedinim gra
nama nije bilo moguće potpuno prevazići ni u dosa
dašnjem socijalističkom razvoju. Razlike u osnovnim
ličnim dohocima između muškaraca i žena na istim
radnim mestima nema u okviru iste radne organizaci
je. Postoje razlike u ličnim dohocima za isti rad među
radnim organizacijama Iste grane i još više između
različitih grana, a posledice takvih razlika pogađaju
podjednako i muškarce I žene.
Mehanizam za rešavanje problema nejednakog starta i
položaja pojedinih privrednih grana, razlika Između rad
nih organizacija u privredi I u vanprivrednim delatno
stima, bilo da su one posledica prirodnih, razvojnih ili
tržišnih uslova, predviđaju Ustav, Zakon o udruženom
radu i planski instrumenti. Ukoliko se ne radi o nužnim
razlikama zbog uspešnijeg poslovanja, postoje društve
no dogovoreni načini za ukidanje neopravdanih razlika,
čime se posebno bavi Savez sindikata. Inače savremeni tehnološki razvoj menja strukturu sredstava za pro
izvodnju I deluje protiv zaostajanja i zapostavljanja izvesnih grana. U okviru tih opštih problema u mnogim
fabrikama, u kojima rade pretežno žene, pojavili su s©
zahtevi da se radi zaštite žena administrativnim mo
rama poboljša položaj ovih fabrika odnosno grana.
Ne treba naročito naglašavatr da bi ovakav oblik spoljne zaštite »ženskih fabrika« značio ekonomski I društveno-politički neprihvatljivu intervenciju Jer bi ona
94
�u stvari više štitila zastarelu proizvodnju nego same
radnice. Zato je prihvaćena orijentacija na dugoročno
prevaziiaženje pojava »feminizacije« grana, pojedinih
delatnosti i radnih organizacija, kako bi se svakome
omogućilo da se opredeljuje prema svojim sposobno
stima, a ne prema tradicionalnim shvatanjima o muš
kim i ženskim zanimanjima. Danas sve više nastojimo
da utičemo posebno na mlađe žene da se prema svo
jim sklonostima i sposobnostima uključuju u sve pro
fesije i preuzimaju sve poslove, a isto tako i na mu
škarce, naročito tamo gde mešovita polna struktura
može dati bolje rezultate (npr. pedagoško-vaspitna
struka). Na smanjivanje jednostranog zapošljavanja že
na delimično utiču i pravne norme. Tako su, na primer,
usled zabrane noćnog rada žena i posebne zaštite
majke mnoge organizacije počele sistematski da za
pošljavaju muškarce na tradicionalno »ženskim« poslo
vima.
Svakako je najvažnije podsticati najraznovrsnije kvalifikovanje žena, što je u skladu sa ciljevim a razvoja pri
vrede i društva, a značajno je posebno za mlađu gene
raciju žena, jer je to jedini put za prevazi laže nje raz
lika u radu i tradicionalnih koncepata ženskog zapo
šljavanja kao manje važnog, »dopunskog rada«.
Kvalifikaciona struktura zaposlenih žena poboljšava se
iz godine u godinu. Tome najviše doprinose mlade ge
neracije školovanih žena. Od ukupnog broja zaposle
nih radnika s visokim obrazovanjem žene čine približ
no jednu trećinu, s višim oko 41 odsto, a u katego
riji sa srednjim obrazovanjem više od polovine sači
njavaju žene.
Međutim, još je prilično nizak procenat žena među
kvalifikovanim (21,4 odsto) i visokokvalifikovanim (6,1
odsto), a visok među polukvalifikovanim (38,8 odsto) i
nekvalifikovanim (34,1 odsto) radnicima. Takvo stanje
samo donekle ublažava činjenica da znatan broj žena
usled svog radnog iskustva zauzima radna mesta za
koja je potrebna viša stručna sprema od one koju one
poseduju. Ali ima još više slučajeva da žene rade na
radnim mestima za koja je. dovoljna manja kvalifika
cija od one koju imaju, što takođe govori o neadekvat
nom vrednovanju rada kvalifi kovan ih zaposlenih žena.
Obrazovna i kvalifikaciona struktura žena različita je
od delatnosti do delatnosti, od grane do grane. Veći
je procenat žena među licima s visokim I višim obra
zovanjem u vanprivrednim delatnostima nego u pri
vredi, a u celini u privredi je manji broj žena bez
ikakvih kvalifikacija.
95
�Veći broj nekvalifikovanih I polukvaliflkovanih žena u
vanprivrednim delatnostlma povezan je s činjenicom
da su se žene, napuštajući poljoprivredu i budući bez
kvalifikacija, u većem broju zapošljavale u tercijarnim
delatnostlma (od svih zaposlenih žena u tercijarnom
sektoru radi 52 odsto, dok je kod ukupno zaposlenih
taj sektor zastupljen s oko 40 odsto). Međutim, savremenlja organizacija i moderniji način rada iziskuju da
nas i u ovim delatnostima viši nivo kvalifikacije. Struč
no osposobljavanje za rad u tercijarnim delatnostima
postaje sve značajnije I zato što su mogućnosti za za
pošljavanje u tim delatnostima sve povoljnije s obzi
rom na sve veće potrebe stanovništva i privrede za
najraznovrsnijim uslugama, pri čemu i seosko stanov
ništvo sve više postaje korisnik tih usluga.
Pritisak žena na zapošljavanje vremenski se uglavnom
poklapa s ulaskom u radni vek izuzetno velikih grupa
mladih generacija rođenih posle rata, koje poseduju
opšte i stručno obrazovanje. Otuda je među licima
koja traže zaposlenje sve više onih s kvalifikacijama i
mladih ljudi. To je naročito karakteristično za žene.
Za proteklih deset godina procenat žena koje su se
kvalifikovale za rad porastao je od 9 na 37,4.
U pogledu kvalifikovanosti, zaposlenosti i zahteva za
zapošljavanjem postoje znatne razlike između pojedi
nih republika i autonomnih pokrajina. Međutim, u onim
delovima zemlje u kojima je ubrzani razvoj počeo kas
nije i u kojima je zaposlenost žena još relativno mala
kvalifikaciona struktura zaposlenih žena često je po
voljnija pošto manje kvalifikovane žene ostaju neza
poslene.
Teškoće u zapošljavanju mladih i kvalifikovanih žena
nastaju, pored ostalog, I usled njihove neadekvatne
profesionalne osposobljenosti, koja često nije u skla
du s potrebama privrede. Pregled zanimanja kvalifi
kovanih žena koje traže zaposlenje (na primer za 1974.
godinu) pokazuje da Je u kategorijama nezaposlenih
sa srednjom stručnom spremom naročito visok procenait žena Iz zanatskih struka, tzv. ženskih zanimanja
(osobito obrada tekstila), finansijsklh radnika i ekono
mista, pedagoga, administratora i slično. U prve tri
grupe zanimanja žene čine oko 80 odsto, a u četvrtoj
oko 70 odsto od ukupnog broja lica koja traže zaposle
nje. Znatno slabija teritorijalna pokretljivost žena zbog
vezanosti za porodicu povećava broj kvalifikovanih že
na koje traže zaposlenje u određenom mestu. U svemu
tome, pored objektivnih teškoća, imaju udeo 1 tradi
cionalizam, sporo prevladavanje predstava o »muškim«
i »ženskim« poslovima, što se naročito pokazivalo onda
96
�kada su u našem društvu bile smanjene mogućnosti
za zapošljavanje. Na primer, kada je posle reforme
1965. godine stopa zaposlenosti opala, zbog čega je
zapošljavanje naročito nekvalifikovanih i nedovoljno
kva'I if i kovanih radnika bilo otežano, u nekim sredinama
su čak počela da se obnavljaju tradicionalna shvatanja
i oživele su teorije o »nerentabilnosti« ženskog rada i
o nezamenljivosti poziva žene kao domaćice i majke.
Da je takve pojave uslovilo privremeno stanje u pri
vredi, svedoči činjenica da se brzo posle 1965. godi
ne javno mnenje ponovo sve više okreće zapošljava
nju žena kao neizbežnom uslovu razvoja i podizanja
opšteg društvenog blagostanja. A li problemi koji pra
te razvoj u zemlji s dosta velikom prikrivenom ili otvo
renom nezaposlenošću stalno pothranjuju kratkovido
podozrenje prema zapošljavanju žena.
Veće mogućnosti za zapošljavanje žena obezbeđuju
perspektive daljeg razvoja zemlje, planom predviđeno
prestrukturiranje privrede i savremeni tehnološki raz
voj. Dogovorenom dugoročnom politikom zapošljavanja
predviđa se znatno povećanje broja zaposlenih žena.
Za period do 1985. godine predviđeno je da se učeš
će zaposlenih žena poveća na oko 40 odsto od ukup
nog broja zaposlenih u prošeku za celu zemlju. Takvo
aktiviranje radno sposobnog ženskog stanovništva imaće ne samo po kvantitetu nego i po kvalitativnim promenama koje se očekuju u strukturi ženske radne
snage veliki značaj za dalji privredni razvoj zemlje,
predstavljaće važnu pretpostavku daljih društvenih promena u celini, a posebno će posledice tih promena
pozitivno uticati na unapređenje položaja žena. Pri tom
se naročito ima u vidu podstrekavanje sticanja najraz
novrsnijih kvalifikacija i osposobljavanja žena za veći
broj zanimanja i radnih mesta.
Zapošljavanje žena na privrem enom radu
u inostranstvu
Ograničene mogućnosti za zapošljavanje u zemlji, želja
za boljim životom i sve veća pokretljivost ljudi na
vele su i žene da odlaze na rad u inostranstvo. Prema
popisu od 1971. godine, na privremenom radu u ino
stranstvu bilo je 672 000 Jugos'lovena. Od toga je
210 000 Ili 31,4 odsto žena. Iz reglona u kojima je pro
cenat zaposlenih žena viši, na rad u inostranstvo oti
šao je i veći broj žena.
Više od četvrtine žena na privremenom radu u ino
stranstvu pre odlaska nije bilo u radnom odnosu, a
97
�oko 40 odsto je radilo u poljoprivredi. Više od polovine
je bez završene osmogodišnje škole. To su većinom
mlađe žene. U prošeku žene migranti su mlađe od mu
škaraca mlgranata.
Mnogobrojni društveni činioci u zemlji brinu se za
poboljšanje uslova života i rada Jugoslovensklh rad
nika na privremenom radu u inostranstvu. Posebna
pažnja se poklanja rešavanju specifičnih problema že
na, vezanih za njihovu biološku funkciju, za materin
stvo. Nastoji se da se ove radnice pre odlaska u inostranstvo, a zatim I u zemljama imigracije, upoznaju s
mogućnostima da dobiju pomoć u vezi s trudnoćom I
porođajem odnosno sa sprečavanjem neželjene trud
noće ili njenim prekidanjem. Pokrenute su raznovrsne
akcije za zaštitu dece, za spajanje porodica i slično.
Važan deo te aktivnosti je stvaranje uslova za povra
tak žena i muškaraca u zemlju i za njihovo zapošljava
nje. Pošto se zbog ekonomske recesije i drugih teško
ća u zemljama imigracije poslednjih godina usporava
odlazak, a ubrzava povratak i jugoslovensklh radnika,
sve više ih se vraća I zapošljava u zemlji. U stvara
nju boljih uslova rada I života za one koji se vraćaju
Iz inostranstva sada se uspešnije udružuju opštine I
radne organizacije u stvaranju uslova za njihovo zapo
šljavanje kao I sami zainteresovani migranti. Takozva
ni povratnici su do sada svoje zarade ulagali u izgrad
nju kuća, u opremu domaćinstva poljoprivrednim spra
vama I »belom tehnikom«. U poslednje vreme, u želji
da se vrate kući, radnici sve
češće udružuju svoja
sredstva I uz podršku opštlna i radnih organizacija organizuju uslužne ili proizvodne radne zajednice i sa
moupravnim sporazumima osiguravaju sebi rad I do
hodak. Raznovrsni problemi radnica I radnika mlgra
nata I njihovih porodica sve više se uključuju u pro
grame rada samoupravnih interesnih zajednica, naro
čito u oblasti kulture, obrazovanja, socijalne zaštite
ltd. Društveno-polltlčka delatnost u vezi sa ženama
migrantima i pružanje pomoći u vezi s nekim pro
blemima politički se usklađuje u Socijalističkom save
zu radnog naroda, u stalnim koordinacionim telima za
probleme radnika na privremenom radu u inostranstvu.
Zaštita zaposlenih žena
Posebna zaštita zaposlenih žena proizlazi Iz priznava
nja specifične društvene uloge žene u biološkoj re
produkciji stanovništva I Iz nužnosti da u društvenim
98
�razmerama stvaramo uslove da bi svako, bez obzira
na pol, prema svojim psihofizičkim sposobnostima mo
gao da ostvari osnovno ustavno pravo na rad u udru
ženom radu i na samoupravljanje i da na toj osnovi
gradi svoju materijalnu i društvenu poziciju. Briga za
humanizaciju uslova rada, radne i životne okoline, za
štita na radu svih radnika, individualni su i kolektiv
ni društveni interes. Intenzivno i neopozivo uključivanje
žena u društveni rad i insistiranje na posebnoj zaštiti
žena na radu neosporno su podsticali stvaranje huma
nijih uslova rada za sve. Posebna, ustavno zagarantovana zaštita žena, ugrađena je u tokove posleratne
industrijalizacije; o njoj su raspravljali I ostvarivali je
sindikati, ženske i druge društvene organizacije, je r je
to uslov za ostvarivanje potpune ravnopravnosti.
Razvitak savremene tehnologije i mogućnost radniika da
odlučuju o pitanjima uslova rada zahtevaju da se ceo
kompleks zaštite na radu, posebno zaštite radnica,
neprestano proširuje i preispituje.
Ustav SFRJ garantuje posebnu zaštitu radnica i majki.
Zajednički zakonom utvrđeni minimalni standardi te za
štite su obavezni okvir kojega se u svojim odlukama
moraju pridržavati i samoupravljači. Radno zakonodav
stvo se razvija i na osnovu standarda koji su utvrđeni
u konvencijama i preporukama Međunarodne organiza
cije rada, a koje je SFRJ prihvatila i potpisala. Sa
veznim i republičkim zakonima i samoupravnim aktima
koje donose radne organizacije i samoupravne inte
resne zajednice, detaljno se razrađuje posebna zaštita
žena na radu. Ona obuhvata: zaštitu materinstva (za
štitu za vreme trudnoće i porođaja i negu bolesnog
deteta), zaštitu od obavljanja naročito teških fizičkih po
slova, radova pod zemljom i radova koji bi mogli štetno
uticati na zdravlje i život, zaštitu u vezi s noćnim
radom.
Zaštita materinstva zaposlenih žena dožlvela Je mno
go promena u posle ratnom razvitku. Od saveznog za
kona, koji Je određivao neprekidno porodi Ijsko odsustvo
u trajanju od 105 radnih dana i pravo majke na četvoročasovno radno vreme do navršetka 8 mesecl života
deteta, a po potrebi I više, došli smo do toga da sa
dašnji zakoni republika I pokrajina znatno produžavaju
porodlljsko odsustvo i omogućavaju korišćenje skra
ćenog radnog vremena radi nege deteta. Osobito je
značajno što se majci daje mogućnost da bira da li
će koristiti porodlljsko odsustvo kraće od 210 dana, a
zatim produžiti četvoročasovno radno vreme do 12 meseci života deteta ili, pak, duže neprekidno porodi Ij99
�sko odsustvo od šest do devet meseci, a zatim odmah
početi da radi puno radno vreme. Unesene su i druge
novine: na primer, u većini republika pravo na deo
odsustva s posla posle porođaja odnosno odsustvo ra
di nege bolesnog deteta može umesto majke koristiti
otac. U SR Hrvatskoj je uvedena mogućnost korišćenja dodatnog porodiljskog odsustva dok dete ne na
puni 20 meseci života. U svim republikama i pokraji
nama je utvrđeno da naknada ličnog dohotka za vre
me ovog odsustvovanja iznosi 100 odsto od ličnog do
hotka ostvarenog u prethodnoj godini. Dok su ranije
naknade vršene na račun radne organizacije u kojoj je
majka radila, sada se prelazi na isplaćivanje naknada
ličnih dohodaka za vreme porodiljskog odsustva iz dru
štvenih fondova za socijalno-zdravstveno osiguranje
odnosno iz republičkih fondova za zaštitu dece.
Ipak u pogledu zaštite žena u vezi s porođajem i po
rodiljskim odsustvom ima još problema. Zbog brzog
rasta nominalnih ličnih dohodaka zaposlenih i zbog ra
sta troškova života naknada koju primaju majke za
vreme porodiljskog odsustva zaostaje za tekućim lič
nim dohocima zaposlenih. Zbog toga, a i zbog moguć
nosti da žene zaostanu u napredovanju na radnom mestu, zapaža se da se žene katkad odlučuju na to da
ne koriste puno porodiljsko odsustvo, naročito ako su
uspele da obezbede čuvanje svog deteta. Radnicama je
zakonom zagarantovan povratak na isto radno mesto.
U slučaju da je to radno mesto za vreme odsustva
žene ukinuto, ona ima pravo na odgovarajući rad, s
tim da lični dohodak ne srne da bude niži od ranijeg.
Propisi i mere za zaštitu žene od teških i po zdravlje
opasnih poslova menjali su se u skladu s razvojem
tehnologije i s opštlm poboljšavanjem uslova rada. U
okviru opštih načela zakon prepušta organizacijama
udruženog rada (po pravilu samoupravnim sporazumima
o međusobnim odnosima radnika) da sami odrede na
kojim se radnim mestima ženama zabranjuje rad. lako
ovo načelo Ima mnoge dobre strane, rešenja su dosta
šarolika. Događa se da se Isti poslovi u Jednoj orga
nizaciji zabranjuju za žene, a u drugoj ne zabranjuju.
Često se u zabrani pojedinih poslova ogleda više tra
dicionalno shv-atanje o »ženskim« i »muškim« poslo
vima nego stvarna potreba da se otkloni opasnost po
biološku funkciju i psihofizičku kondiciju žene. Tra
dicionalno gledanje na rad žena dovodi do preterlvanja u »zaštiti«. Važna tekovina radničkih borbi — po
sebna zaštita žene na radu u uslovlma tehnološkog
progresa I stalnog poboljšavanja uslova rada za sve
100
�radnike — postaje ograničavajući faktor za ženu u os
tvarivanju prava na rad. Otuda sve glasniji zahtevi že
na, kao i radnih organizacija, da se preispitaju propisi
u našoj zemlji i međunarodne konvencije o zaštiti že
na. U tom okviru posebno se postavlja pitanje zabra
ne noćnog rada žena. Zakonodavstvo u principu sledi
konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR), koja
zabranjuje noćni rad žena u industriji, rudarstvu i gra
đevinarstvu. Ipak naši zakoni već sada fleksibilnije od
konvencije MOR-a utvrđuju razloge na osnovu kojih
republički i pokrajinski sekretarijati za rad uz prethod
no pribavljeno mišljenje Saveza sindikata i privredne
komore, mogu izuzetno odobriti noćni rad žena. Slični
razlozi koji su na konferenciji MOR-a održanoj u Među
narodnoj godini žena doveli do zaključka da treba pri
stupiti reviziji konvencija MOR-a kako se pod »zašti
tom« ne bi krila diskriminacija žena, već ranije su
naveli društvene činioce u Jugoslaviji da traže preis
pitivanje propisa o zaštiti žena.1 )
6
Zabrana noćnog rada svih zaposlenih žena ne samo u
industriji već i u zanatstvu, ugostiteljstvu, PTT-vezama
i drugim delatnostima zasniva se pre svega na zaštiti
funkcije materinstva. Tako je noćni rad radnicama za
vreme trudnoće i onima s detetom do jedne godine
života zabranjen u svim delatnostima. Zakonima nekih
republika utvrđeno je da se radnica koja ima malo dete
raspoređuje na noćni rad samo ako se ona s tim saglasi. Traže se i povoljnija rešenja za radnice s malom
decom, na primer da se zabrani noćni rad radnici s
detetom s manje od tri godine života, a da se za noć
ni rad majke s detetom do sedam godina života traži
njena saglasnost.
S obzirom na to da je noćni rad težak za sve, postoji
mišljenje da ga treba ukinuti svuda gde nije neopho
dan odnosno da treba poboljšavati sve uslove rada (na
radnom mestu i u pogledu nagrade, prevoza, ishrane
i brige za članove porodice radnika). Stalno unapređi
vanje i humanizacija uslova rada u svim granama de
latnosti doprineli su da neke organizacije udruženog ra
da koje pripadaju grupi delatnosti u kojima je noćni
rad zabranjen imaju znatno povoljnije opšte uslove ra
da nego one u kojima ta zabrana ne postoji.
’4) »Treba analizirati pri menu Međunarodne konvencije o zabrani noć
nog rada žena i om ladine u Industriji I građevinarstvu I zato konfe
rencija predlaže da to učine odgovarajući organi I organizacije (S e
kretarijat za rad I socijalnu p o litiku . Nacionalna kom isija M O R -a, sin
ci kat). Pored toga, treba ae u ključiti u međunarodnu aktivnost za us
klađivanje konvencije sa savrem enlm tehnlčko-tehnoloSklm razvojem
I
promenama I drufttvenlm odnosim a.- (Stavovi I zaključci SK SSRNJ o
aktuelnlm pitanjim a društvenog položaja žena, 1. Jun 1973, »Žena da
n as-, br. 271, 1973.)
101
�Tako je praksa otišla znatno dalje od propisa I podstlče na odgovarajuće izmene propisa. U raspravljanjima
u pojedinim republikama i pokrajinama o tome da li
noćni rad žena u Industriji treba sasvim ukinuti Ili ne
pokazale su se razlike često više pod uticajem veće
ili manje nezaposlenosti nego u principu. Ponegde se
kao uslov za privremeno odobrenje traži perspektivni
program ukidanja noćnog rada za žene (Slovenija), dok
se drugde naglašava da je tehnološki proces rada u
mnogim organizacijama udruženog rada takav da bi do
šlo do ogromnog smanjenja, a negde čak i do obustav
ljanja proizvodnje ako bi se žene isključile iz noćnog
rada. Isto tako se ističe da bi se ukidanjem noćnog
rada žena smanjio i broj zaposlenih žena i znatno uma
njile mogućnosti za njihovo perspektivno zapošljava
nje na svim radnim mestima (Srbija). Savezni odbor
Sindikata industrije i rudarstva Jugoslavije razmatra
jući ovu materiju zauzeo je stav da noćni rad treba
postepeno ukidati, a da se majkama koje imaju decu do
tri godine starosti odmah zabrani rad u noćnoj smenl;
dalje, da se pri davanju mišljenja za odobrenje noć
nog rada zahtevaju povoljniji uslovi za rad žena u noć
noj smeni, da se, na primer, radnicama na noćnom
radu obezbede prevoz, topli obrok, čuvanje dece itd.
Praksa pokazuje da svi propisi koji »štite« ženu time
što joj zabranjuju određena radna mesta ili određene
radne uslove obično deluju suprotno opšteprihvaćenim
principima otvorenosti svih radnih mesta svakome bez
obzira na pol. Dok se noćni rad u tekstilnoj industriji
veoma teško smanjuje, propisi o zabrani noćnog rada
umanjuju mogućnost zapošljavanja žena u mnogim po
gonima s najsavremenijom tehnologijom, gde posao
nije težak, ali se nužno radi danonoćno, u tri odnosno
u četiri smene. U takvim industrijama dohodak je če
sto veći. Istovremeno povećava se ukupan broj žena
koje rade i noću, naročito u zdravstvu, saobraćaju, ve
zama, trgovini, ugostiteljstvu i drugim delatnostima,
koje po svojoj prirodi moraju da rade bez prekida. Tu
nema pritiska da se stalno preispituje potreba za noć
nim radom žena, jer se na njih Konvencija MOR-a i ne
odnosi, iako su uslovi rada često teži nego u savremenoj industriji, pa se i zbog toga postavilo pitanje kako
da se pristupi zaštiti žena.
Same žene odbijaju mere koje ih štite kao pol, a ne
uzimaju u obzir njihove psihofizičke sposobnosti. Ovak
vo držanje radnica je postalo češće otkako su u priv
redu i na druga radna mesta došle mlađe, kvalifikovanlje žene, koje žele da uspeju u svom radu. Na osno
vu toga su i teze koje su pripremljene za pomenutu
102
�Saveznu konferenciju Socijalističkog saveza
(1. juna
1973) predložile nov način tretiranja ovog aspekta za
štite žene, što se vidi iz sledećeg stava:
»Dosadašnja zaštita žena na radnom mestu umnogo
me se karakteriše starom podelom rada kao konstant
nom, a time i gledanjem na ženu prvenstveno kao na
domaćicu i majku. Ako bi se kod nas, pa i u s /c tu ,
napravila analiza raznih pokušaja uvođenja posebne za
štite za ženu (na primer rad s pola radnog vremena,
davanje jednog slobodnog dana za domaćinstvo i si.),
ona bi verovatno pokazala da se više m islilo na to ka
ko bi se ženi olakšalo da na stari način obavlja svoje
dužnosti prema deci i domaćinstvu, a mnogo manje jo
ta zaštita bila usmerena tome da doprinese bržem pre
tvaranju nekih domaćičkih poslova u društvenu granu
rada i da se brže ostvari bolja društvena zaštita dece.
Obično je takav smer zaštite delovao obrnuto, kao
dodatni uzrok za diskriminaciju žene pri upošljavanju
te otuda pojava da u zemljama s velikom ponudom
radne snage žena mnogo teže dobija posao.
S obzirom na to da je interes žene i društva u cei ini
da žena bude u udruženom radu visokoproduktivan
proizvođač, potrebno je imati jasnu orijentaciju u poli
tici zaštite žene na radu i tome prilagođavati konkret
na rešenja.
Dugoročnije gledano, radnim uslovima, zaštiti na ra
du i radnom vremenu treba prići i sa stanovišta da
tehnološka revolucija treba da olakša rad svima i skra
ti dnevno radno vreme za sve. Pored toga, treba imati
u vidu i produženi životni vek ljudi. Našu orijentaciju
na skraćenje radnog veka treba postepeno prevazi laziti u pravcu skraćivanja radnog dana i delimično rad
ne nedelje, a produžavanja radnog staža«.1 )
7
U tom kontekstu veliki značaj imaju radno vreme i ra
dni staž i dužina i raspored radnog vremena. Radna
nedelja je Ustavom ograničena na maksimum od 42 sa
ta. Međutim, traži se veća elastičnost u rasporedu
radnih časova na dan odnosno nedelju. Za zaposlenu
ženu su važnija razmišljanja o skraćivanju radnog da
na za sve radnike nego o radu s pola radnog vremena
samo za žene. S razvijanjem najraznovrsnijih službi ko
je radni ljudi uvode da bi lakše podmirivali svoje svakokodnevne potrebe, žene bi, kao i ostali radnici, mo
gle više da učestvuju u društveno-političkom životu,
više bi bilo vremena za odmor i rekreaciju, a i za stru
čno usavršavanje, koje zahteva dinamičan razvitak teh
nologije, a posebno učešće u samoupravljanju.
,7) Stavovi I zaključci SK
položaja žena, 1. Jun 1973,
SSRNJ o aktualnim p itan jim a
>2ena danas«, br. 271, 1973.
društvenog
103
�Penzijskim osiguranjem obezbeđuju se pravo na staro
snu penziju kada se navrše određeni radni staž i od
ređena starost (za žene 35 godina staža i 55 godina
života, a za muškarce 40 godina staža i 60 godina ži
vota) i pravo na porodičnu penziju članova uže porodi
ce u slučaju smrti osiguranika ili korisnika penzije.
U poslednje vreme u vezi s pitanjem zaštite žena na
radu diskutuje se još o dva pitanja: prvo, o izjednače
nju radnog staža za sticanje prava na penziju uz dalje
poboljšavanje zaštite radne majke i, drugo, da li sti
canje prava na penziju uz obavezno napuštanje rada
po sili zakona (što predviđaju neki republički zakoni)
znači stvarnu zaštitu ili diskriminaciju žena i zakidanje
prava na rad. Grupa žena — profesora Univerziteta u
Beogradu podnela je žalbu Ustavnom sudu protiv oba
veze odlaženja pet godina ranije u penziju. Spor je po
zitivno rešen.
O zaštiti žena na radu u Jugoslaviji potvrđeno je gle
dište da ova pitanja treba rešavati kao deo napora za
opšte poboljšanje uslova života i rada svih zaposlenih.
Posebna zaštita žena treba da se koncentriše na njiho
vu biološku funkciju i na pomoć radnoj aktivnosti žena
u udruženom radu i njihovom ravnopravnom učešću u
društvenom životu. Tek tako ta zaštita može da posta
ne dinamičan faktor u menjanju zastarelog načina oba
vljanja poslova u domaćinstvu i bržeg unapređivanja
dečje zaštite. Radi se, dakle, prvenstveno o zaštiti ko
ja bi obuhvatila sve uslove koji utiču na život i rad
na radnom mestu i izvan njega.
Žene u razvoju poljoprivrede i sela
Kad se upotrebljavaju reči
»selo« i »poljoprivreda«
treba Imati na umu razlike koje ti izrazi obeležavaju u
svetskim razmerama verovatno I više nego u Jugosla
viji. Pored razlika Između sel§ u brdovitim I ravničars
kim predelima, između prigradskih I zabačenih sela,
postoje i razlike koje proizlaze iz naturalne privrede ili
proizvodnje za tržište,
razlike u veličini poseda, u
sredstvima za rad, u odnosima proizvodnje, a u vezi s
tim i u tradiciji i stepenu kulturnog razvitka. Sve te
krajnosti još I danas postoje u Jugoslaviji između poje
dinih republika i pokrajina I u njima samima.
Revolucionarnim zahvatima u društvene i ekonomske
odnose na selu, industrijalizacijom i planskim razvit
kom pokrenuti su procesi u kojima su se menjali od
nosi proizvodnje i položaj radnih ljudi. Socijalistički
104
�preobražaj poljoprivrede i sela predstavlja jedinstven
proces. Dosadašnji razvoj je potvrdio da se poljopriv
redna proizvodnja može bitno unaprediti samo razvo
jem socijalističkih odnosa, a da se i socijalistički od
nosi mogu razvijati samo ako istovremeno obezbeđuju
unapređenje i porast produktivnosti rada.
Agrarnom reformom su ukinuti veleposedi, a zemljiš
ni posed je ograničen na najviše 10 hektara obradive
zemlje. Preko 1,5 milion hektara bilo je preraspodeljeno. Na nacionalizovanoj zemlji stvorena su državna do
bra, a njen pretežni deo bio je podeljen seljačkim po
rodicama, tako da su vlasnici zemlje postali i muž i
žena. Mnogi seljaci su se doselili Iz planinskih krajeva
u predele s plodnom i obradivom zemljom. Zemlju je
tom prilikom dobilo 180 000 porodica siromašnih selja
ka, 71 000 bezemljaša i 65 000 kolonista.
Mnoge društvene akcije koje su vođene posle rata,
kao što su: masovna aktivizacija naroda u obnovi ra
tom opustošene zemlje, omladinske radne akcije, opismenjivanje, proširivanje obaveze
školovanja na sve
stanovništvo, razvitak zdravstvene mreže i si. imale
su velikog odjeka među stanovništvom sela. U okviru
svih tih akcija neke su posebno bile usmerene na po
boljšanje položaja žena na selu.
U revolucionarnim
promenama četvorogodišnje partizanske borbe, koja je,
razume se, široko zahvatila seoska područja, žene na
selu postajale su sve svesnije svojih prava. Posle ra
ta su doneseni značajni zakoni za dalje učvršćivanje
ravnopravnosti žena kao što su: zakoni i akcije za ski
danje zara i feredže ii zabrana poligamije, koja je bila
rasprostranjena u jednom delu stanovništva islamske
veroispovesti. Zakonima i akcijom društvenih organiza
cija, posebno Antifašističkog fronta žena, organizovane su masovne zdravstveno-higijenske akcije protiv
smrtnosti dece, za higijenu stanovanja i ishrane.
Razvijanje poljoprivrede počelo je udruživanjem selja
ka u radne zadruge da bi povećane površine omogućile
uvođenje savremene tehnologije. Međutim, za njihov
uspeh nisu bile dovoljne samo velike površine pošto
su nedostajali savremene mašine, veštačka đubriva i
znanje, a nisu postojali uslovi za stimulativno organizovanje rada i raspodele prema radu. Zbog svega toga
su prve godine seljačkih radnih zadruga donele razoča
ranja i najveći deo zadruga je bio ubrzo rasformiran.
Sledio je dug razvojni put socijalističke rekonstrukcije
sela. Težište je bilo na razvijanju državnih poljoprivre
dnih dobara i njihovoj kooperaciji s individualnim selja
cima i zadrugama raznih tipova (od nabavno-prodajnih
105
�do proizvodnih). Državna dobra, u skladu s opštim ra
zvitkom društveno-ekonomskog sistema, reorganizovana su u organizacije udruženog rada. To su obično poIjoprivredno-industrijski kombinati (složene organizacije
udruženog rada), u kojima radnici na zemlji u društve
nom vlasništvu I radnici u pogonima za preradu samo
upravno organizuju proizvodnju i međusobne odnose.
Te organizacije igraju najznačajniju ulogu u unapređiva
nju celokupne poljoprivredne proizvodnje. Preko različi
tih oblika udruživanja s individualnim proizvođačima
one bitno utiču na tempo uvođenja savremene tehnike
i tehnologije u proizvodnju i na individualnim gazdin
stvima. Društvene poljoprivredne organizacije postale
su značajan snabdevač tržišta osnovnim prehrambenim
proizvodima. Preko polovine tržišnih viškova ratarskih
proizvoda danas obezbeđuju društvene poljoprivredne
organizacije, koje poseduju samo oko 18 odsto poljo
privrednog zemljišta. U ovim radnim organizacijama
radi oko 200 000 radnika, dok je u kooperaciji 1976.
godine učestvovalo preko pola miliona
individualnih
proizvođača.
Društvenim dogovorom republika i pokrajina o razvoju
agroindustrije, posebno o proizvodnji hrane, utvrđene
su mere za dalje podsticanje proizvodnje na društve
nom i na individualnom sektoru.
Značajan podstrek razvoju poljoprivrede i sela i jačem
povezivanju Individualnih i društvenih interesa daje Za
kon o udruženom radu. Ovim zakonom se regulišu sta
tus individualnih zemljoradnika, uslovi udruživanja rada,
zemljišta i sredstava za rad u svojini zemljoradnika u
zemljoradničke zadruge ili njihovo povezivanje s raradom radnika i s društvenim sredstvima u organizaci
jama udruženog rada (npr. u prehrambeno-prerađivačkoj industriji). Udruženi zemljoradnici Imaju u osnovi
isti položaj, ista prava i iste obaveze kao i radnici u
udruženom radu koji rade društvenim sredstvima za
proizvodnju, s tim što Individualni vlasnik zemlje dobija određenu rentu. Cilj udruživanja je da obezbedi ra
cionalnije korišćenje rada, zemljišta I sredstava zemljo
radnika, veću zaposlenost, povećanu proizvodnju, pro
duktivnost rada I dohodak, organizovano uključivanje
u robno-novčane odnose, a posebno celovito ostvariva
nje samoupravnog položaja zemljoradnika u socijalisti
čkim društveno-ekonomskim odnosima. Sve to treba
da doprinese bržem uvođenju potpunog zdravstvenog,
penzijskog i invalidskog osiguranja i drugih vidova
socijalne sigurnosti i zadovoljavanju drugih interesa
poljoprivrednih proizvođača.
106
�O dubokim ekonomskim, kulturnim i socijalnim promenama na selu svedoči promena strukture stanovništva.
Poljoprivredno stanovništvo predstavljalo je 1947. godi
ne oko 75 odsto ukupnog stanovništva, a 1977. godine
smanjeno je na 31 odsto. Žensko poljoprivredno sta
novništvo se smanjilo približno koliko i poljoprivredno
stanovništvo u celini, mada je u početku iz sela odla
zilo više muškaraca. Oni su se zapošljavali i u drugim
delatnostima, a ženama je ostajao rad na poljoprivred
nom gazdinstvu.
Masovno zapošljavanje poljoprivrednika u nepoljoprivrednim delatnostima uticalo je na pojavu tzv. mešovitih domaćinstava. Godine 1971. gotovo polovina doma
ćinstava imala je bar jednog člana zaposlenog van po
ljoprivrede. Godine 1977. oko 1,5 milion ljudi sa sela
radi istovremeno i van poljoprivrednog gazdinstva, 20
odsto od njih u svom mestu stanovanja, a 80 odsto u
drugim mestima. Dohodak članova poljoprivrednog do
maćinstva iz rada u nepoljoprivrednim
delatnostima,
kao i dohodak poljoprivrednika iz dopunskih zanimanja
(turizma, kućne radinosti), koji je postao sastavni deo
ukupnog dohotka seoskog domaćinstva, iznosio je 1974.
godine 63,6 odsto ukupnog dohotka seoskih domaćin
stava i ima tendenciju daljeg rasta. Ipak se zbog toga
nije smanjio nivo poljoprivredne proizvodnje. Naprotiv,
primena savremenih dostignuća nauke u obradi zemlje
omogućila je povećanje prosečnih prinosa poljoprivre
dnih kultura, a obim poljoprivredne proizvodnje se ud
vostručio.
Rezultati materijalne proizvodnje i porast dohotka zna
tno su poboljšali opšte uslove života i rada na selu.
Izvršena je elektrifikacija više od 88 odsto seoskih do
maćinstava (krajem četvrte decenije samo 7 odsto se
oskih domaćinstava imalo je električno
osvetijenje),
što je omogućilo nov način života na selu. Oko 60
odsto svih seoskih domaćinstava podiglo je nove stam
bene zgrade, dok su ostala domaćinstva adaptirala I
modernizovala postojeće zgrade. Izgradnjom mreže puteva većina sela je povezana s gradskim centrima.
Proizvodnja za tržište na selu izazvala je i neke dru
ge procese. Tako, na primer, seoska domaćinstva sve
više koriste proizvode industrije. Danas se oko 90 od
sto potreba seoskih stanovnika u odevanju zadovoljava
kupovanjem za razliku od stanja pre 30 godina, kada
se 80 odsto odevnih predmeta Izrađivalo u domaćoj ra
dinosti. Isto tako se sve više koriste i proizvodi preh
rambene industrije (sve manje je zamornog rada do
maćica oko pečenja hleba i slično). U seosku kuću
umesto otvorenog ognjišta ulazi najpre štednjak na
107
�čvrsto gorivo, a zatim su došli električni štednjaci i
drugi električni aparati za domaćinstvo.
Oni koji su zaposleni u gradu ili oni koji su otišli u
inostranstvo na privremeni rad, a porodice im ostale
na selu, unose u seosko domaćinstvo ne samo proizvo
dnu mehanizaciju već i savremenu opremu, naročito za
kuhinje i kupatila.
U rešavanju mnogih životnih pitanja koja su značajna
za stanovnike sela veliku ulogu igraju mesne zajedni
ce. One delimično neguju tradicionalne oblike saradnje
između seljaka, ali razvijaju nove društvene odnose.
Mesna zajednica je po ustavnim i zakonskim odredba
ma postala jedan od najznačajnijih instrumenata urba
nizacije sela pošto se u njoj seljaci dogovaraju uz ma
terijalnu i stručnu pomoć i saradnju drugih radnih lju
di i njihovih organizacija udruženog rada u okviru ko
mune i šire. U svojim mesnim zajednicama seljaci sa
moupravnim dogovaranjem i akcijama koje sami pokre
ću rešavaju pitanja kao što su: elektrifikacija sela, iz
gradnja putne mreže, vodovoda, škola i dečjih ustano
va, zdravstvenih i veterinarskih stanica i slično. U poslednje vreme postaju sve šire i obrazovne i kulturne
akcije.
Za položaj žena na selu bili su značajni sve promene
i ekonomsko-društveni procesi koji se na selu svuda ra
zvijaju, iako različitim intenzitetom u raznim delovima
zemlje.
Položaj žena na selu u prošlosti bio je izuzetno težak
ne samo zbog opšte zaostalosti nego i zbog vekovne
zavisnosti od glave porodice. Stepen njihove podređe
nosti bio je različit u raznim delovima Jugoslavije, ali
ostaci njihovog zapostavljanja i danas rečito govore o
teškoj prošlosti, koja još daje pečat bračnim i poro
dičnim odnosima.
Najznačajnije promene u položaju žene na selu poveza
ne su s njenom afirmacijom u ulozi radnice u poljo
privrednoj proizvodnji. Tek postepenim učvršćivanjem
društvenog i ekonomskog vrednovanja rada s tim da
vlasništvo na zemlju igra podređenu ulogu, otvoren je
put kvalitativno novom položaju žene na selu. S priz
nanjem svih građanskih prava ženama, mnogobrojne
obrazovne i socijalno-humanitarne akcije i mere dobijale su sa sve većom ekonomskom ulogom seljanke-poljoprivrednog proizvođača svoju pravu sadržinu.
Već u vreme stvaranja prvih seljačkih radnih zadruga
došla je do izražaja uloga žene kao proizvođača. Vre
dnovanje rada prema trudodanu, bez obzira na vlasniš
tvo na zemlju, dovelo je do individualnog nagrađivanja
108
�žena za njihovo učešće u zadružnoj proizvodnji. Mnoge
seljanke su prvi put doživele da njihov rad izlazi iz
anonimnosti i da počinje da se tretira kao individualni
radni doprinos. Vrednovanje rada u seljačkim radnim
zadrugama prema trudodanu
pokazalo se nedovoljno
stimulativnim, pa se u kasnijem razvoju (posle rasformiranja tih zadruga) prešlo na merenje rada po poje
dinačnom proizvodu koji se dobija na osnovi koopera
cije zemljoradnika s poljoprivrednim dobrima. Tu je
individualni doprinos pojedinog člana domaćinstva te
že merljiv, ali se time utiru novi načini priznavanja
ženskog rada u poljoprivrednoj proizvodnji i socijalisti
čkom preobražaju sela. Bez obzira na vlasništvo na ze
mlju žena u praksi postaje sve važniji nosilac poljopriv
redne proizvodnje. U mešovitim domaćinstvima žena je
postala čak glavni nosilac poljoprivredne proizvodnje,
što u uslovima tržišne privrede dovodi do drukčijeg
vrednovanja rada svakog učesnika u proizvodnji, a u
prvom redu same žene.
Prema rezultatima poslednjeg popisa stanovništva od
1971. godine, žene su činile 42 odsto aktivnih lica u
poljoprivredi. Ali je svakako taj procenat viši, je r se
izvestan broj stvarno aktivnih žena prilikom popisa iz
jasnio kao »izdržavana lica«. Činjenica je da žene stal
no ili povremeno učestvuju u proizvodnji pojedinih po
ljoprivrednih kultura, naročito u oblastima u kojima je
usled povoljnih prirodnih uslova, m ilioracije i agroteh
ničkih mera moguća intenzivna proizvodnja povrća i ži
vine. Žene postaju nosioci značajnih dopunskih delat
nosti koje domaćinstvu donose novčani prihod. One se
sezonski bave domaćom radinošću i turizmom, zarađu
ju u industrijskom pogonu poljoprivrednog kombina
ta, rade kod kuće u saradnji s obližnjom industrijskom
ili zanatskom organizacijom, vrše usluge u domaćin
stvima i slično. Mnoge od ovih delatnosti uslovljene
su razvitkom industrijskih centara i sve višim standar
dom stanovništva. Računa se da od ukupnog fonda ra
dnog vremena utrošenog u individualnoj poljoprivred
noj proizvodnji oko 65 odsto otpada na žene. Poveća
no učešće žene u poljoprivrednoj proizvodnji i u druš
tvenom radu uopšte značajan je činilac ubrzavanja opšteg društvenog progresa. To je g isto vreme osnova
društveno-političke afirmacije žena.
Sve veće učešće žena u poljoprivrednoj proizvodnji ima
mnogostruke ekonomske i društvene posledlce. Ono
omogućava i postupno ostvaruje ekonomsku, a tim e i
društvenu emancipaciju seoske žene.
Menjaju se I
njena uloga, položaj I tretman u bračnim I porodičnim
odnosima. S druge strane, to za nju nije uvek olakša
109
�nje. Ona je često još više izložena radnim naporima, a
njene obaveze u porodici i domaćinstvu sporije se
smanjuju ponekad iz objektivnih razloga, ali i zbog tra
dicionalizma.
Za ženu na selu je od najveće važnosti kojim će se
tempom i na kojim osnovama razvijati poljoprivredna
proizvodnja, dohodak proizvođača i društveni odnosi na
selu. Sve oscilacije u tom razvoju, a naročito povreme
no potcenjivanje značaja ljudskog faktora, odražavaju
se I na položaj seoske žene. Za seosku ženu kao pro
izvođača veliki značaj ima primena Zakona o udruže
nom radu, kao i posebnog Zakona o udruživanju zem
ljoradnika. Pravo na udruživanje na osnovu sopstvenog
rada po zakonu Imaju članovi domaćinstva poljoprivre
dnika koji se sami bave poljoprivredom, bez obzira
na to da li su oni I formalni vlasnici imanja. Ličnim
opredeljivanjem svakog radno aktivnog člana poljo
privrednog gazdinstva za udruživanje ubrzava se pro
ces stvarnog izlaska seoske žene Iz anonimnosti i ot
vara joj se perspektiva da sopstvenim radom ravnopra
vno učestvuje u svim društveno-ekonomskim odnosi
ma. Izgrađivanje merila za sticanje i raspodelu dohotka
srazmerno doprinosu svakog udruženog proizvođača u
njegovom stvaranju, s gledišta ravnopravnog položaja
seoskih žena, kao, uostalom, i drugih članova seoskog
domaćinstva (sinova i kćeri), Ima veliki značaj, pošto
se time objektivno meri 1 društveno priznanje za nji
hov rad.
Te radikalne mere treba da promene dosadašnju prak
su da se u kooperaciji, prilikom Izbora u organe uprav
ljanja na selu I u drugim slučajevima zanemaruje stva
rni rad žena u poljoprivredi I prednost daje vlasniku
Imanja — »starešlnl domaćinstva« (to Je u većini slu
čajeva muškarac), nekad čak I u slučajevima kada je
zbog njegove odsutnosti žena stvarno nosilac svih po
slova na gazdinstvu.
Udruživanje zemljoradnika neposredno olakšava rad že
nama u poljoprivredi. Na primer, mehanizacija osloba
đa ženu teških radova I ostavlja joj više slobodnog vre
mena. Isti je slučaj I s organizovanom prodajom poljo
privrednih proizvoda, jer Je dosadašnja prodaja na »pi
jaci«, što Je uglavnom bio ženski posao, predstavljala
za ženu veliku radnu obavezu.
U mnogim dopunskim zanimanjima na selu, pre svega
u Izradi predmeta domaće radinosti za tržište, najviše
su angažovane žene. Neka seoska naselja su po svojim
proizvodima čak nadaleko poznata. Poznati su ženski
I muški ručni radovi, pletiva 1 tkanine i naivno sllkar110
�stvo i izvoze se u mnoge zemlje. Izrazit prim er su
ženske zadruge za ručne radove u selima Dragačevo
i Sirogojno, slikarska zadruga u Kovačici (Srbija) i dr.
Napredak ovih i mnogih drugih, ranije zaostalih i za
bačenih planinskih sela, bio je ostvaren onda kada su
njihovi stanovnici, pre svega same žene, došli u polo
žaj nezavisnih proizvođača i samoupravljača. Kućna ra
dinost, koja je bila gotovo potisnuta industrijskom ro
bom čak i tamo gde je tradicionalno bila sastavni deo
naturalne seoske proizvodnje, poslednjih godina se po
čela obnavljati i negovati. Razvoj novog tržišta s do
laskom turista, koji su se interesovali za ručne rado
ve, podstakao je kod stanovništva zabačenih sela negovanje starih umeća u školama i na posebnim kursevima.
2ene su u velikoj meri i nosioci razvoja turizma na
selu. Na morskoj obaki turizam u »domaćoj radinosti«
bio je i ranije razvijen. A li u novije vreme sve više se
razvija i u brdovitim predelima poseban vid turizma,
tzv. »seoski turizam«, koji ujedno omogućava neposred
nu prodaju poljoprivrednih proizvoda. Razvoj toga tu
rizma je posebno značajan za brdsko-planinska pod
ručja, koja su ostajala po strani od procesa koji su
obuhvatili poljoprivredu i selo. Zbog ograničenih uslo
va za razvoj poljoprivrede i privrede
uopšte, u tim
područjima je agrarna naseljenost veća,
mogućnosti
zapošljavanja manje, a tržište teže dostupno. U tim
krajevima uslovi rada i života b ili su nepovoljnijl i za
to su ih mnogi muškarci napuštali, pa su žene morale
Još više da rade. Seoskim turizmom one su Još uvek
veoma zaposlene, ali se ipak njihov ekonomski i lični
položaj znatno izmenio.
Položaj seoske žene je u bumom razvoju zemlje veoma
složen. Ona se ekonomski sve više osamostaljuje, uč
vršćuje svest o svojoj ličnosti i svojim pravima. Njena
nova društvena pozicija manifestuje se ponekad i u po
javama koje, ako se polazi od ustaljenih shema, na
prvi pogled zbunjuju. U onim dolovima zemlje koji su
najviše zahvaćeni industrijalizacijom muškarac na selu
teško može naći ženu koja bi se za njega udala jer
devojke odbijaju da ostaju na selu Ili da dođu na se
lo i da rade na individualnom poljoprivrednom gazdin
stvu. Svest o ravnopravnosti u braku sve više se lspoljava u porastu broja razvoda brakova na zahtev se
oskih žena. Ekonomska samostalnost žene I opšta at
mosfera doprinose tome da ona više ne želi da osta
ne u formalnom braku III da podnosi muževijevu tira
niju. Broj nepismenih žena na selu brzo se smanjuje
111
�među mlađim ženama, mada je ukupni postotak nepis
menih još uvek najviši upravo među seoskim ženama.
Međutim, u poređenju s vremenom narodnooslobodilačke borbe smanjila se politička i društvena angažovanost žena. Pre svega, njih ima suviše malo na izbor
nim funkcijama. Žene su često jedini radnici na seos
kom gazdinstvu, jer muškarci odlaze da rade u drugo
mesto ili u inostranstvo, tako da ženama sve više ne
dostaje snage da, pored rada i materinstva, odgovore
zahtevima obavljanja društvenih funkcija često i veo
ma daleko od kuće. Ipak ima sve više slučajeva da
žene, većom angažovanošću u društvenom radu u me
snoj zajednici, uspevaju da ubrzaju zajedničko rešavanje životnih problema (dečja zaštita, školstvo, zdravs
tvo i slično). Prema svim podacima, žene na selu ne
zaostaju ni u učešću na izborima ni u povremenim ma
nifestacijama društveno-političkog karaktera. Ali je na
ročito nedopustivo njihovo manje prisustvo u organi
ma zadruga i mesnih zajednica. Naime, ne može se
njihova preopterećenost radom smatrati kao glavni uz
rok takvog stanja. U tom pogledu su značajne pojave
sve veće aktivnosti žena (često bez preuzimanja izbor
nih funkcija) u unapređivanju proizvodnje (u korišćenju kurseva i službi za unapređivanje poljoprivrede i
stočarstva, u učešću na kursevima i takmičenjima traktorista i slično), u akcijama u korist zajednice (sve
veće učešće u organizacijama Crvenog krsta, u vatro
gasnim društvima i slično), što važi i za njihovo aktiv
no učešće u donošenju mnogih odluka mesnih zajedni
ca za poboljšanje uslova života, a naročito za razvija
nje raznih oblika staranja o deci.
Pored izuzetno značajnih pozitivnih promena na selu
uzetih u cei ini, statistički podaci sadrže i podatak da
su neka sela ostala izvan domašaja promena, što utiče
I na položaj žena. Za bolji društveno-ekonomski I poli
tički položaj seoske žene, pored naprednog zakono
davstva i promena u načinu privređvanja, od odlučuju
ćeg značaja je i uporna borba protiv predrasuda u po
gledu njene društvene uloge. Prema tome, menjanje
položaja žene na selu od anonimne radnice u natural
nom seoskom domaćinstvu do modernog poljoprivred
nog proizvođača nije uslovljeno samo opštim ekonom
skim rezultatima, ma koliko oni bili važni, već i svim
drugim procesima na selu, koji su bitno uticali na promenu svesti I žene i muškarca o »tvarnom društvenom
položaju žene na selu danas.
112
�Obrazovanje
U obrazovanju stanovništva u Jugoslaviji postignut Je
veliki uspeh, a naročito kod žena.
Uoči drugog svetskog rata oko 40 odsto svih stanov
nika iznad 10 godina starosti bilo je nepismeno. Među
ženama je opšti procenat nepismenih bio oko 56, dok
je na području današnje SR Bosne i Hercegovine i
SAP Kosova iznosio čak do 84 odnosno 93,9.
Još u toku rata na oslobođenoj te rito riji, a naročito
odmah posle oslobođenja, počele su akcije na opismenjavanju stanovništva i na širenju školske mreže i
raznih oblika obrazovanja odraslih. U periodu od 1945.
do 1975. zajednica je za razvoj obrazovanja izdvajala
prosečno godišnje više od 4 odsto nacionalnog do
hotka. Otvoreno je 5000 novih osnovnih škola. Broj
srednjih škola se povećao dva i po puta, a visokih
i viših preko 12 puta — od 26 na 319.
Pored redovnih škola razvile su se i druge vaspitno-obrazovne i kulturne ustanove. Škole za opšte obra
zovanje odraslih sastavni su deo obrazovnog sistema.
Znatno su se proširili izdavačka delatnost i štampa,
radio i televizija. Sve je to doprinelo podizanju obra
zovnog i kulturnog nivoa stanovništva.
Broj stanovnika sa završenom visokom i višom ško
lom povećao se gotovo šest puta, sa srednjom školom
tri puta, a znatno je smanjen broj onih koji nemaju
završenu osmogodišnju školu. Danas je sistemom ob
razovanja obuhvaćeno 4,2 miliona lica. Broj nepisme
nih je smanjen na 15 odsto u 1971. godini, ali su još
znatne
razlike po polu.
Dok nepismenih muškaraca
ima 7,5 odsto, žena ima 22,2 odsto. Velike su i regio
nalne razlike, naročito kada je reč o ženama. U Slove
niji ima samo 1,3 odsto nepismenih žena, a na Koso
vu 42,8 odsto. Ipak ohrabruje činjenica da se nepisme
nost kod mlađih generacija relativno brzo smanjuje.
Od svih žena do 19 godina 1971. godine bilo je još 4
odsto nepismenih, i to uglavnom tamo gde je naslade
konzervativizma najjače.
Za obrazovanje žena posebno je bilo značajno uvođe
nje obaveznog osnovnog osmogodišnjeg školovanja za
oba pola i na principu zajedničkog vaspitanja dečaka
i devojčica u mešanim razredima (koedukacije). Pošto
je ova obaveza postala ustavna kategorija, za njenu
realizaciju nerazvijene republike i pokrajine dobijale
su posebne budžetske dotacije. Sprovođenje principa
obaveznog osnovnog školovanja nije Išlo, razume se,
bez teškoća. Ni danas nema dovoljno školskog pros
113
�tora, dok su u nekim krajevima predrasude o pohađa
nju škola naročito ženske dece prilično snažne. Danas
je osnovnim školovanjem obuhvaćeno više od 95 odsto
dece od 7 do 14 godina. Međutim, još postoje razlike
u procentu muške i ženske dece koja su obuhvaćena
osnovnim obrazovanjem, posebno u uzrastu od 10 do
14 godina. Osipanje ženske dece u višim razredima os
novnih škola uglavnom je zaustavljeno. U sredinama
za koje je ova pojava bila karakteristična nastoji se
da sva ženska deca završe osmogodišnju školu kako
bi imala iste mogućnosti za dalje obrazovanje i za za
pošljavanje.
Postoje programi daljeg širenja mreže
potpunih osnovnih škola;
društvo ulaže napore da
obezbedi uslove da sva deca iz brdskih područja poha
đaju školu (prevoz, ishrana i slično), a u tom smislu
se utiče na roditelje i sredinu.
Sve veći broj učenika, sada već oko 91 odsto, posle
završene osnovne škole nastavlja školovanje u škola
ma drugog stepena. Broj devojčica u srednjim škola
ma povećao se od 1946. do 1976. godine 10 puta, tako
da su 1976. godine u ukupnom broju učenika
srednjih škola učenice već bile zastupljene s oko 46
odsto. I na fakultetima i drugim visokim i višim ško
lama broj žena je u konstantnom porastu, tako da su
već 41 odsto svih studenata žene. U periodu od 1945.
do 1977. godine na fakultetima, visokim i višim ško
lama diplomirale su 239 194 žene (36,5 odsto svih di
plomiranih); stepen doktora nauka steklo je 1647 žena
(18,6 odsto), od 1962. do 1974. godine stepen magistra
je steklo 2908 žena (23,5 odsto).
Ovim krupnim rezultatima doprinelo je i otvaranje ško
la na jezicima narodnosti koje žive u Jugoslaviji. U
školskoj 1976/1977. godini devet narodnosti imalo je
1527 osnovnih škola s 377 000 učenika i 289 srednjih
škola sa 75 600 učenika. Otvoren je i veći broj viso
koškolskih ustanova u regijama u kojima živi veći
broj pripadnika narodnosti (Vojvodina, Kosovo), u ko
jima se nastava izvodi i na njihovim jezicima. Stvara
nje takvih mogućnosti izuzetno je značajno s gledišta
ostvarivanja potpune nacionalne ravnopravnosti svih
naroda I narodnosti Jugoslavije. To je od posebnog
značaja za žene i žensku omladinu iz redova narodno
sti, jer su one u prošlosti najviše zaostajale u obrazo
vanju.
Obrazovanje se stimuliše I sistemom stipendiranja i
kreditiranja učenika I studenata. Pored materijalne po*
moći omladini koja nema dovoljno finansijskih sred
stava da se školuje, to je i vid stlmullsanja bržeg ob
114
�razovanja kadrova određenih struka koje su potrebne
privrednom i društvenom razvitku pojedinih područja.
Stipendije i kredite dodeljuju radne organizacije svih
profila, opštine, republike i pokrajine, samoupravne In
teresne zajednice obrazovanja i fakulteti. Oni svi za
jedno utvrđuju kriterijum e za dodelu stipendija i kre
dita i dugoročnu kadrovsku politiku. A li politika stipen
diranja samo delimično ubrzava obrazovanje ženskih
kadrova. (Tako se, npr. na Kosovu, gde zbog tradicio
nalizma ženska omladina rede nastavlja školovanje,
pokušalo da se pored ostalih elemenata urede i kriterijumi prema polu kako bi se ženska omladina favorizovala u sticanju višeg
stepena obrazovanja).
Među korisnicima stipendija I kredita ima 42,6 odsto
žena. Posebno se vodi računa o pozivu I struci za koje
se ženska omladina priprema. U obrazovanju ženske
omladine još se oseća usmerenost na određene škole
odnosno pozive, što je naročito karakteristično za ško
le drugog stepena. Školske 1976/1977. godine procenat
devojaka na pojedinim vrstama škola bio je sledeći: u
tehničkim i drugim stručnim školama 53,8, u školama
za kvalifikovane radnike 28,3, u školama za obrazova
nje nastavnika i u umetničkim školama 67,8, u gimna
zijama 52,2, a u ostalim srednjim školama 32,6. Poslednjih godina najbrže se povećavao procenat ženske
omladine u školama za kvalifikovane radnike i u teh
ničkim i drugim stručnim školama. To je pozitivna ten
dencija, ali je unutar tih škola ženska omladina pre
težno orijentisana na tri smera: ekonomski, medicin
ski i tehnički (od čega najviše na hemijsko-tehnološki
smer). U školama za kvalifikovane radnike takođe se
oseća podela na »muške« i »ženske« pozive, a u škole
za kvalifikovane radnike metalske, električne, građevin
ske, metalurške i rudarske struke, upisuju se pretežno
muškarci, dok u školama za poljoprivredne pozive, op
tiku I preciznu mehaniku oko 1/3 čine devojke. škole
za odevnu, frizersku i kozmetičku struku po svom sa
stavu gotovo su (isključivo ženske, iako su upravo ti
pozivi suficitarni. Slično je i s drugim srednjim ško
lama. škole za zdravstvene radnike, ekonomske i uči
teljske škole po sastavu su gotovo isključivo ženske.
L škole koje se smatraju izričito ženskim upisuje se
J
gotovo 2/3 devojaka, koje posle osnovnog obrazovanja
nastavljaju školovanje.
3llčne pojave, ponegde čak i u većoj m eri, zapažaju
)e na fakultetima i drugim visokim i višim školama,
iako na fakultetima devojke pokazuju najviše Interesoranja za grupu egzaktnih I primenjenih nauka. Na prlner, od ukupnog broja studenata farmacije 83,5 odsto
115
�otpada na studentklnje, a zatim slede fakulteti stoma
tološki, prirodno-matematički, hemijsko-tehnološkl I me
dicinski. U grupi društvenih nauka žene se najviše upi
suju na filološki fakultet, a potom na filozofski, eko
nomski, pravni, pravno-ekonomski fakultet i fakultet
političkih nauka. Na umetničklm akademijama i fakul
tetima najviše žena ima na studijama muzike. U višim
školama devojke su zastupljene u relativno velikom
broju, na primer u medicinskim (83,6 odsto), u škola
ma za socijalne radnike (67,8 odsto), pedagoškim (54,7
odsto) i ekonomskim (46,6 odsto), a najmanje u teh
ničkim (17,8 odsto) i višoj školi za organizaciju rada
(15,4 odsto).
Odluka o vrsti školovanja bitno utiče na dalji razvoj
pojedinaca. Stoga tradicionalističko opredeljivanje za
ženske i muške pozive ima očigledno loše posledice i
po ženu i po društvo. Jednostrano opredeljivanje žen
ske omladine ima za posledicu poznatu suficitarnost
kadrova u pojedinim pozivima, tako da veliki broj stručlio osposobljenih žena ne nalazi zaposlenje ili se za
pošljava na neodgovarajućim radnim mestima. To je za
zemlju u dinamičnom razvitku, za koju stručni kadrovi
imaju izuzetan značaj, svakako štetno, a istovremeno
negativno utiče na društveni položaj žena.
Danas se postepeno savlađuju složeni uzroci jedno
strane orijentacije ženske omladine u izboru škola i
poziva, posebno s obzirom na otvorenost svih moguć
nosti obrazovanja i rada za oba pola, iako i sada po
red jakih tradicija deluju i objektivni životni uslovi ko
ji taj proces usporavaju. Rano formiranje porodice
(mada prosečna starost omladine pri sklapanju braka
postepeno raste) i teškoće zaposlenih majki u vezi sa
čuvanjem dece utiču na to da izvestan broj devojaka
bira one škole koje kraće traju, odnosno pozive koji će
im najviše omogućiti da se pored rada brinu o deci i
domaćinstvu. O uticajima tradicionalnih shvatanja po
rodice i uže socijalne sredine govori istraživanje na
Beogradskom univerzitetu, iz koga se vidi da je 70 od
sto studentkinja tehničkih fakulteta detinjstvo provelo
u gradskoj sredini, a da 66,7 odsto studentkinja na fa
kultetima koji obrazuju nastavnički kadar potiče sa se
la. U izboru poziva često odlučuje 'i to koje škole po
stoje u mestu stanovanja. Devojke sa sela se za vreme školovanja u srednjoj školi unekoliko rede udalja
vaju od roditelja nego muškarci. Mnogi roditelji u ško
lovanju kćeri ne vide tako jasnu profesionalnu perspek
tivu kao za sinove, pa im se ne čini važnim za koju
će se struku one odlučiti, pošto je još uvek u svesti
116
�ljudi ukorenjeno shvatanje da žena udajom obezbeđuje
sredstva za život.
Pitanju profesionalne orijentacije omladine ne pokla
nja se dovoljna pažnja u toku celog obrazovnog proce
sa počev od dečjih vrtića pa do upisa na studije. In
formacije na osnovu kojih se odlučuju za poziv većina
učenika još uvek dobija u razgovorima s porodicom i
poznanicima, a ne od odgovarajuće stručne službe.
Sada se postepeno razvijaju posebne stručne službe za
profesionalno usmeravanje mladih. I sredstva javnih
komunikacija tek počinju s programima za profesional
nu orijentaciju. S uvođenjem »usmerenog obrazovanja«
sve više će se prevazilaziti sadašnje teškoće u ovoj
oblasti.
Od reforme obrazovanja očekuju se radikalnije promene u sistemu obrazovanja, kojim bi se profili kadrova,
obim i sadržaj znanja neprekidno prilagođavali potre
bama materijalnog i socijalnog razvitka zemlje. Tom
usklađivanju se teži samoupravnim dogovaranjem u sa
moupravnim interesnim zajednicama obrazovanja, do
govaranjem između delegacija zainteresovanih radnih
organizacija (onih kojima su kadrovi potrebni) i dele
gacija škola, uz oslonac na naučne i stručne službe.
Polazne postavke za dalje reformisanje i izgrađivanje
sistema obrazovanja napuštaju tradicionalno obrazova
nje koje se završava u mladosti i usvajaju koncept
permanentnog obrazovanja, elastične oblike obrazova
nja i funkcionalnu povezanost svih stupnjeva, od pred
školskog do visokoškolskog obrazovanja; jednakost ob
razovanja u školama i vanškolskim oblicima obrazova
nja; ravnopravnost obrazovanja omladine i odraslih na
svim nivoima i u svim oblicima obrazovanja; zaokruženost svakog oblika i stepena obrazovanja posle osnov
ne škole da bi svaki stepen obrazovanja osposobio
polaznike za neposredno uključivanje u rad i za dalje
obrazovanje.
Takav koncept razvoja obrazovanja ide u prilog ženi
kako u pogledu napuštanja tradicionalizma u izboru za
nimanja i škole, tako i u pogledu mogućnosti napre
dovanja u struci. Obrazovanje uz rad i permanentno
obrazovanje podudaraju se s težnjom zaposlene žene
za trajnom profesionalnom angažovanošću i napredo
vanjem u profesiji i ujedno otklanjanju posledice pre
kida u radu usled trudnoće, porođaja i staranja o detetu. To treba da doprinosi uspešnijem rešavanju pro
blema stručnog usavršavanja žena i ukidanju razlika
između obrazovanja muškarca i žene. Ne radi se samo
o kvalifi'kovanju žena koje su se od prvih godina indu
117
�strijalizacije masovno zapošljavale bez kvalifikacija I
često polupismene već i o mladim generacijama žena
koje stupaju na rad stručno osposobljene. Devojke u
školi često pokazuju bolji uspeh od mladića, marljivije
su, radnije i disciplinovanije. Ali i pored toga, čak I
one devojke koje su diplomirale s najboljim ocenama
postepeno zaostaju na poslu za svojim kolegama jer
radeći i brinući se o porodici najčešće ne uspevaju aa
se dalje obrazuju. Tako su se ženama objektivno sma
njivale i mogućnosti preuzimanja rukovodećih funkcija.
Za opšte i stručno obrazovanje žena bez stručnih kva
lifikacija ima sve više mogućnosti u okviru sistema
obrazovanja odraslih. Postoje posebne škole za odrasle
(školske 1976/1977. godine takvih škola je bilo 1157),
zatim večernja odeljenja pri redovnim školama, centri
za obrazovanje radnika u radnim organizacijama, rad
nički i narodni univerziteti, dopisni kursevi i drugi ob
lici obrazovanja odraslh. U svim tim oblicima uključen
je relativno veliki broj žena (tečajeve i seminare rad
ničkih i narodnih univerziteta za opšte, društveno-ekonomsko i stručno obrazovanje školske 1976/1977. go
dine završilo je više od 281 000 žena; škole za odrasle
— u kojima se obrazovanje stiče uz rad — školske
1976/1977. godine pohađalo je više od 124 000 ljudi,
a među njima 36 odsto žena; u različitim oblicima in
ternog obrazovanja uključen je takođe znatan broj že
na). Međutim, potrebe savremenog društveno-ekonomskog I tehnološkog razvoja su takve da se očekuje
mnogo veće uključivanje žena u sve oblike obrazo
vanja.
0 uzrocima iz kojih se žene u većem broju ne uklju
čuju u razne oblike obrazovanja uz rad svedoče re
zultati ankete koja je obuhvatila radnice u proizvod
nji, u upravnim službama I na rukovodećim mestima.
Iz ankete se vidi da 30,2 odsto žena navodi kao prvi
uzrok prezaposlenost u radnoj organizaciji i u kući;
na drugom mestu je nedostatak interesovanja za daije
obrazovanje (20,6 odsto), a na trećem neorganizovana
dečja zaštita I društvena ishrana (8,6 odsto). Samo ma
li broj žena (3,3 odsto) navodi kao uzrok nerazumevanje
u radnoj organizaciji.
Prezaposlenost u radnoj organizaciji češće ometa u
daljem obrazovanju one radnice koje zauzimaju odgo
vornija radna mesta, koje imaju višu školsku spremu
1 veće lične dohotke, dok žene s nižim obrazovanjem,
nižim ličnim primanjima i većim brojem dece više op
terećuje rad u domaćinstvu. Ove radnice zbog nižih
dohodaka teže mogu da koriste servise i druge oblike
pomoći u domaćinstvu.
118
�Potreba za poboljšavanjem proizvodnje i savremeniji
način života i rada pobuđuju sve veće interesovanje i
seoskih žena, koje se uključuju u razne oblike stručnog
poljoprivrednog obrazovanja. Raznim oblicima opšteg
obrazovanja na selu, kao što su pedagoško i zdravstveno-higijensko obrazovanje i ekonomika domaćinstva,
obuhvaćen je znatan broj seoskih žena.
Zanimljiva su iskustva iz obrazovanja žena za turizam
na selu. Programi obuhvataju ekonomiku, estetsko i
stručno poljoprivredno i domaćičko obrazovanje.
Te
kurseve pohađa sve više seoskih žena i devojaka. Re
zultati se već zapažaju. Seoske kuće i dvorišta su bo
lje opremljeni i uređeni, došlo je do preorijentacije u
poljoprivrednoj proizvodnji, oseća se veća aktivnost
žena u mesnim zajednicama i turističkim društvima itd.
Sredstva masovnih komunikacija posvećuju sve više
pažnje obrazovanju odraslih. Mnogi listovi i časopisi
imaju specijalizovane rubrike za sistematsko obrazo
vanje, što s obzirom na njihov tiraž ima veliki značaj
(1976. godine izlazila su 2064 lista s prosečnim tira
žom od 12,2 miliona primeraka).
Obrazovanje putem radija i televizije takođe postaje
sve značajnije. Godine 1976. bilo je 4,5 miliona radio-pretplatnika i 3,4 miliona televizijskih pretplatnika. Te
levizija dopire gotovo do svake porodice, a obrazovni
program s vaspitnom, kulturnom i popularno-naučnom
problematikom i aktuelne političke emisije dolaze i do
onih slušalaca i gledalaca koji inače nisu uključeni u
oblike neposrednog obrazovanja. Praćenje takvih emisi
ja razvija i motivaciju za neposredno obrazovanje.
U programskoj strukturi jugoslovenskih televizijskih
stanica od 1975. godine približno jednu petinu čine vaspitno-obrazovne i kulturno-prosvetne emisije (11,8 od
sto su čisto obrazovni programi). U radio-programima
udeo obrazovnih emisija kreće se između 10 i 15 od
sto. Značaj i efekat obrazovnih programa na radiju i
televiziji raste srazmerno razvitku neophodne tehnič
ke mreže. Posle drugog svetskog rata radio se brzo
širio, a kasnije se širila i televizija. U Jugoslaviji je
1929. godine dolazilo 457 stanovnika na jedan radio-prijemnik. Posle 10 godina bilo je 100 stanovnika na je
dan prijemnik, godine 1945 — 8,5, a 1976 — 4,7. Poslednji podatak zapravo ne daje pravu sliku o broju
radio-prijemnika, jer pretplatnici koji imaju više pri
jemnika plaćaju pretplatu samo za jedan.
Evidencija TV-prijemnika pokazuje da je 1957. godine
bilo 4465 stanovnika na jedan TV-prijemnik, 1960 — 618,
a 1976 — 6,2. Tako brz razvitak televizije i radija do
119
�veo je do toga da su ova dva medija dospela na prvo
mesto među svim sredstvima masovne komunikacije i
da se procenat stanovništva koji sluša radio i gleda
TV veoma brzo povećava. U tome gotovo iščezavaju
razlike između žena i muškaraca. Ciklusi emisija koji,
na primer, obuhvataju političko i ekonomsko obrazova
nje, estetsko vaspitanje, opštu i tehničku kulturu i
ostala područja obrazovanja savremenog čoveka obra
ćaju se svima.1 )
8
Socijalna politika i zdravstvena zaštita
S obzirom na ulogu radnog čoveka kao nosioca odluka,
socijalna politika se svojim sadržajem i svojim meto
dama rešavanja problema radnih, životnih i drugih uslo
va ljudi kroz samoupravni položaj čoveka sve više po
vezuje u jedinstvenu celinu uz ulaganje napora za brži
ekonomski razvitak zemlje.
U mnogim pitanjima gotovo nestaju razlike između eko
nomskog i socijalnog i sve više se uočava njihova uza
jamna zavisnost. Pojedina pitanja socijalne politike u
užem smislu traže ipak jasnu usmerenost društva. Sa
moupravnim sporazumevanjem i društvenim dogovara
njem određuje se potrebni deo dohotka za zadovolja
vanje zajedničkih potreba i za solidarno obezbeđivanje
ekonomske, socijalne i lične sigurnosti čoveka.
U posleratnom periodu je veoma mnogo poboljšana
zdravstvena zaštita stanovništva. Zbog skromne mreže
zdravstvenih ustanova, malog broja lekara, nerazvije
nog sistema zdravstvenog osiguranja i skupih lekarskih usluga, što je karakterisalo Jugoslaviju do drugog
svetskog rata, zdravstveno stanje stanovništva bilo je
veoma loše: velika smrtnost, naročito odojčadi, ras
prostranjenost zaraznih bolesti i kratak ljudski vek. Pre
rata godišnje je bolovalo od malarije oko milion ljudi,
veliki broj je umirao od tuberkuloze, a rasprostranjene
su bile i druge zarazne bolesti karakteristične za ne
razvijene zemlje (velike boginje, pegavac, trahom, en
demski sifilis i slično).
Danas su sve te bolesti praktično iščezle. Malarija je
potpuno iskorenjena; broj umrlih od tuberkuloze 1973.
godine bio je osam puta manji nego 1939. godine; ne
stale su bolesti koje nastaju zbog nedovoljne ishrane.
Sada se povećava broj oboljenja karakterističnih za
,e) Efikasnost televizijskog načina obrazovanja odraslih potvrđuje anke
ta sprovedena u Sloveniji, u kojoj Je 98,7 odsto gledalaca Izjavilo da
želi da se I dalje na taj način obrazuje; 80 odsto Izjavilo Je da Je
posebno zalnteresovano za ekonomska znanja Jer su Im ona potrebna
za aktivno učešće u samoupravljanju.
120
�razvijenije zemlje. Smrtnost stanovništva je u stalnom
opadanju. U 1977. godini bilo je 8,4 umrlih na 1000
stanovnika. Prosečni životni vek produžen je kod mu
škaraca na 67, a kod žena na 72 godine.
Broj lekara 1976. godine bio je šest puta veći nego
1939. godine. U zdravstvenim ustanovama radi 27150
lekara (od čega 14 637 specijalista); 5141 stomatolog,
4574 farmaceuta i 72 321 ostalih medicinskih kadrova.
Na jednog lekara dolazi u prošeku za celu zemlju 794
stanovnika. Među lekarima je sve veći broj žena —
36,5 odsto. Žena lekara ima najviše u opštoj medicini
(42,3 odsto), u specijalističkim granama malo manje
(31,2 odsto).
Znatno se povećao broj svih vrsta zdravstvenih usta
nova. Kapaciteti bolnica mereni brojem bolesničkih kre
veta povećali su se od 31 665 u 1939. godini na 127 646
u 1975. godini. Na 1000 stanovnika dolazi 5,9 bolničkih
kreveta. Izgrađene su mnoge druge zdravstvene
ustanove (domovi zdravlja, dispanzeri, ambulante itd.),
koje pružaju medicinsku pomoć stanovništvu. U 1975.
godini bilo je više od 12 000 ambulantno-polikliničkih
ustanova, što znači 15 puta više nego pre rata.
Takav razvoj zdravstvene službe uz znatno poboljša
nje životnog standarda stanovništva, posebno uslova
rada i ishrane, vidljivo su se odrazili na poboljšanje
zdravstvenog stanja stanovništva u celini. Međutim, u
nekim udaljenijim delovima zemlje još uvek nailazimo
na nasleđenu nerazvijenost zdravstvene službe i na
loše zdravstveno stanje stanovništva. Razlike su veoma
izrazite, pa se stalno preduzimaju mere za razvijanje
zdravstvene zaštite stanovništva na područjima gdeje
ona nezadovoljavajuća. U tom smislu su izuzetno zna
čajni zakoni republika i autonomnih pokrajina koji od
ređuju obavezne uslove zdravstvene zaštite koji se mo
raju kao minimum obezbediti za sve građane iz dru
štvenih sredstava. Obavezne vidove zdravstvene zaštite
čine zdravstvene i preventivne mere u vezi s biološ
kom reprodukcijom stanovništva (zdravstvena zaštita
žena za vreme trudnoće, porođaja, materinstva, spre
čavanje trudnoće, zdravstvena zaštita novorođenčadi,
dece i omladine); u vezi sa suzbijanjem zaraznih bo
lesti; ranom dijagnostikom i lečenjem nekih oboljenja
(rak) kao 1 u vezi sa zdravstvenim vaspitanjem stanov
ništva. Za sprovođenje programa obaveznih vidova
zdravstvene zaštite u manje razvijenim delovima zem
lje obezbeđuju se I dodatna flnansljska sredstva.
Zdravstvenim osiguranjem radnika (kojim se, osim oba
veznih vidova, obezbeđuju potpuna zdravstvena zaštita
121
�i lečenje, a i nadoknada ličnih dohodaka za vreme bo
lovanja, razne pomoći i druga lična primanja po os
novu zdravstvenog osiguranja) u 1977. godini je bilo
obuhvaćeno 74 odsto ukupnog stanovništva. Ako se
tome broju doda i broj lica obuhvaćenih zdravstvenim
osiguranjem zemljoradnika (23 odsto), oni koji ni po
kom osnovu nisu zdravstveno osigurani čine samo ne
znatan deo stanovništva.
Na unapređenju zdravlja I podizanju opštih higijenskih
uslova života angažovane su osim zdravstvenih ustano
va i mnoge druge društvene organizacije i institucije.
Radnički i narodni univerziteti, škole, mesne zajednice,
zavodi za domaćinstvo ltd. organizuju cikluse predava
nja, tečajeve, izložbe I druge oblike obrazovanja preko
kojih se šire znanja o negovanju dece, higijeni, ishrani
itd. Sve te aktivnosti se sve više okreću selu, kojem
je pomoć te vrste i najpotrebnija (zavod za ekonomi
ku domaćinstva u Leskovcu, na primer, do sada je organizovao više od 20 000 akcija na selu). Naročito je
zapažena aktivnost organizacije Crvenog krsta u zdrav
stvenom prosvećivanju naroda. Crveni krst ima sada
pet mi Iiona članova i nosilac Je mnogih zdravstveno-preventivnih aktivnosti naročito u seoskim sredinama.
Godine 1952. ova organizacija je počela sistematski
zdravstveno-vaspitni rad sa ženskom omladinom. To
kom dvogodišnjih kurseva od po 140 časova omladini
na selu pružena su znanja o zaštiti zdravlja, ličnoj higi
jeni. higijeni kuće i okućnice, nezi dece, prvoj pomoći.
Ishrani ltd. U mnogim sredinama u ove kurseve su se
uključivali I seoski mladići. Zavisno od potreba odre
đenog područja, socljalno-medioinske patologije I In
teresa ljudi svih uzrasta, organizuju se kursevi i semi
nari na teme kao što su: zdravstvena zaštita majke I
deteta, planiranje porodice, prlmena I prednost kontraceptivnih sredstava, profesionalna oboljenja, hlgljensko-tehnička zaštita, sprečavanje karijesa, komunalna
higijena, Ishrana I dr. Samo u organizaciji Crvenog
krsta takvim oblicima zdravstvenog obrazovanja bilo
je obuhvaćeno u periodu od 1953. do 1 9 7 0 . godine ukup
no 22 233 000 lica. Na ovom području rade i druge
vaspltno-obrazovne Institucije, društvene organizacije,
a pre svega zdravstvene ustanove, sredstva javnog lnformlsanja ltd., što sve doprinosi podizanju higijen
skih prilika I nivoa zdravstvenog stanja stanovništva.
Posebna pažnja se poklanja osposobljavanju ljudi za
brigu o vlastitom zdravlju I zdravlju svoje okoline.
U razvijanju zdravstvene zaštite prvo mesto Je Imala
zdravstvena zaštita dece I omladine. Najvažniji zadatak
122
'
�je bio smanjenje smrtnosti odojčadi. Stopa smrtnosti
odojčadi je stalno opadala — od 132,2 na 1000 živo
rođenih u 1939. godini na 33,9 u 1978. godini. I pored
toga što je smrtnost odojčadi još dosta znatna, posto
je i velike razlike između republika i autonomnih po
krajina, tako da smrtnost odojčadi u 1978. godini Iz
nosi od 16 (Slovenija) do 79,3 (Kosovo) odojčadi na
1000 živorođenih. Osnovni uzroci Još visoke smrtnosti
odojčadi su nepravilna nega i ishrana i niska opšta i
zdravstvena kultura stanovništva, posebno majke.
Zdravstvenu zaštitu dece i omladine u gradovima
obezbeđuju većinom specijalizovane zdravstvene usta
nove, a na selu pretežno opšte zdravstvene ustanove.
Specijalizovanih zdravstvenih ustanova za decu pretškolskog uzrasta, tj. dečjih dispanzera i savetovališta,
u 1977. godini bilo je 1184, a za decu školskog uzra
sta 623 speci jal izovana školska dispanzera i ambulante.
Dečji i školski dispanzeri imaju veliki značaj za una
pređenje zdravstvene zaštite dece i omladine. Mada se
nalaze uglavnom u gradovima, oni su organizovali ši
roku mrežu savetovališta u prigradskim naseljima i se
lima. Tako je rad savetovališta u 1974. godini obuhvatao 88 odsto odojčadi. Značajan deo celokupne aktiv
nosti dečjih i školskih dispanzera jeste preventivna
zdravstvena delatnost. Patronažna služba dispanzera
obuhvatila je kućnim posetama svako drugo dete do
šeste godine života. Ove ustanove organlzuju i druge
preventivne aktivnosti, vakcinaciju, sistematske pre
glede učenika, a sarađuju sa školama, dečjim ustano
vama i roditeljima. U saradnji s obrazovnim ustano
vama, društvenim organizacijama i mesnim zajednica
ma na selu, one organlzuju predavanja, seminare i te
čajeve, na kojima najviše učestvuju seoske žene. U
zdravstvenoj zaštiti dece angažovano je 1639 pedijatara.
Posebna zdravstvena zaštita žena, pored otkrivanja I
lečenja raznih ginekoloških oboljenja, obuhvata celokupnu zdravstvenu zaštitu u trudnoći, stručnu pomoć
prilikom porođaja, stručnu negu I pomoć posle poro
đaja, kao i delatnosti u vezi sa širenjem I primenom
kontracepcije. Republičkim i pokrajinskim zakonima o
zdravstvenoj zaštiti određeni su obavezni vidovi za
štite, koji se kao minimum moraju svima obezbediti.
Sistematskom zdravstvenom zaštitom bilo Je u 1974. go
dini obuhvaćeno 84 odsto trudnica (na te rito riji triju
razvijenijih republika I pokrajine Vojvodine — 100 od
sto). Takođe se znatno povećava i broj porođaja obav
ljenih uz stručnu pomoć. U razvijenim dolovima zem
123
�lje svi porođaji se obavljaju uz stručnu pomoć, dok je
u manje razvijenim i seoskim područjima taj proce
nat niži. Tako je od ukupno 388 037 živorođene dece
u 1975. godini uz stručnu pomoć rođeno 80,9 odsto.
Programi zdravstvene zaštite sadrže i zdravstveno vas
pitanje u vezi s polnim životom, posebno za spreča
vanje neželjene trudnoće, koje se sprovodi među li
cima oba pola. Savetovališta za kontracepciju beleže
sve veći broj poseta. U njima je 1974. godine obavljeno
blizu milion pregleda i savetovanja. Ukupan broj po
seta naročito se povećao u onim delovima zemlje u
kojima su i natalitet i smrtnost odojčadi najveći. Uporedo s povećanjem poseta raste i broj žena koje ko
riste kontraceptlvna sredstva. U zdravstvenim ustano
vama na 1000 žena fertilnog doba ima gotovo 50 ko
risnica kontraceptivnih sredstava. Računa se da je taj
broj i veći jer se sve žene ne obraćaju lekarima, već
same kupuju ova sredstva. (Za neke vrste kontracep
tivnih sredstava obavezni su pregled i kontrola lekara,
dok se ostala mogu kupiti u slobodnoj prodaji.)
Uprkos relativno brzom razvoju kontracepcije, broj po
bačaja je u porastu. To je posledica liberalizacije i le
galizacije pobačaja, pa se njihov broj u zdravstvenim
ustanovama povećava, a smanjuje se broj započetih i
izvršenih pobačaja izvan zdravstvenih ustanova. Prema
nepotpunim podacima, u zdravstvenim ustanovama iz
vrši se godišnje više od 300 000 pobačaja.
Zdravstvena zaštita materinstva ostvaruje se u usta
novama opšte zdravstvene zaštite i speci jal izovane
službe za zdravstvenu zaštitu žena (u dispanzerima i
savetovalištima za žene). Godine 1976. u Jugoslaviji su
postojale 982 specljalizovane jedinice za vanbolničku
zdravstvenu zaštitu žena. Bolnice imaju preko 14 000
ginekološko-akušersklh kreveta. Godine 1976. bilo je
1434 ginekologa.
Uzevši u celini, u zdravstvenoj zaštiti majke i deteta
ostvaren je izuzetan napredak. U svim delovima zem
lje zdravstvena služba je u usponu, iako su regionalne
razlike veoma velike, što se podjednako odnosi i na
kapacitete i raspored zdravstvenih ustanova I na broj
lekara I drugih zdravstvenih radnika. Zbog opšte neprosvećenosti i niskog nivoa zdravstvene kulture, če
sto se i ne koriste raspoloživi kapaciteti zdravstvene
službe. U tome nisu prepreka materijalne mogućnosti,
jer su ovi vidovi zaštite besplatni za sve građane bez
obzira na to jesu li zdravstveno osigurani III nisu.
Osim zdravstvene službe, I mnogi socljalno-ekonomskl
faktori utiču na zdravlje svih kategorija stanovnika I
124
�obrnuto — efekti poboljšanja zdravstvenog stanja od
ražavaju se i na drustveno-ekonomski razvitak.
Specifična zdravstvena zaštita radnika sprovodi se pre
ko medicine rada, specijalizovane službe koja ima za
datak da predlaže i sprovodi preventivne mere za stva
ranje povoljnijih uslova rada i da leči različita ošteće
nja zdravlja kao posledica uslova rada na određenom
poslu.
Periodičnim medicinskim pregledima radnika koji rade
na poslovima koji mogu biti štetni po zdravlje, kao i
drugim zdravstvenim merama diferenciranim po vrsta
ma delatnosti i radnih mesta, stalno se unapređuje
zdravstvena zaštita radnika. Na taj način su otklonje
na mnoga oboljenja izazvana uslovima rada. To je ka
rakteristično ii za neke grane u kojima radi veći broj
žena. Posebna pažnja se poklanja zaštiti žena na rad
nim mestima koja štetno deluju na njihovu funkciju
materinstva.
Jedna od prvih socijalnih mera posle oslobođenja zem
lje bilo je uvođenje jedinstvenog sistema socijalnog
osiguranja. Godine 1959. uvedeno je i zdravstveno osi
guranje zemljoradnika. Pored zaposlenih u društvenom
sektoru i seljaka, zdravstveno su osigurana i lica slo
bodnih profesija.
Sistem socijalnog osiguranja osim zdravstvenog obu
hvata i invalidsko-penzijsko osiguranje. Zdravstveno osi
guranje obezbeđuje lečenje u svim zdravstvenim usta
novama, lekove, naknadu ličnog dohotka za vreme bo
lovanja, druga lična primanja, ortopedska pomagala itd.
Invalidnina se dodeljuje licima ako je njihovo zdravlje
trajnije oštećeno. Broj korisnika svih penzija iznosio je
u 1977. godini 1 408 000. Tako je na 1000 aktivnih osiguranika bilo ukupno 255 korisnika (95 starosnih, 88
invalidskih i 72 porodičnih).
Poslednjih godina postalo je veoma aktuelno pitanje
penzijskog osiguranja zemljoradnika. U Vojvodini kao
najvećem jugoslovenskom poljoprivrednom području već
je donesen odgovarajući zakon, a priprema se i u dru
gim republikama. U skladu s materijalnim mogućnosti
ma odnosno s dohotkom u poljoprivredi, postepeno se
svuda uvodi i penzijsko osiguranje zemljoradnika. U
nekim republikama uveden je princip jedne penzije na
domaćinstvo. Postoji mišljenje, međutim, da muškarce
i žene kao proizvođače treba tretirati individualno i
izjednačiti u pravu na ostvarivanje lične penzije na
osnovu ličnog rada. Koriste se i druga rešenja kao
prelazna da bi se ostarelim licima na selu, koja više
nisu sposobna za rad, obezbedila materijalna sigurnost.
125
�Tako, na primer, mnoga staračka domaćinstva ugovo
rom predaju svoju zemlju društvenom poljoprivrednom
gazdinstvu, koje Im osigurava doživotno materijalno iz
državanje.
Broj socijalno osiguranih lica u 1974. godini povećan
je u odnosu na 1939. godinu za 7,6 puta, a izdaci za
socijalno osiguranje su dostigli 13 odsto nacionalnog
dohotka. Naročito su brzo rasla sredstva za penzije
ne samo zbog povećanja broja penzionera nego i izno
sa penzija, kao I zbog nastojanja da se ovoj kategoriji
stanovnika lična primanja povećavaju u skladu s poveća
vanjem ličnih primanja zaposlenih.
126
�Brak, porodica, domaćinstvo,
dečja zaštita
Preobražaj porodice
Pobeda društvenih snaga koje su se zalagale za oslo
bođenje ljudske ličnosti od svakog oblika diskrim inaci
je, ravnopravno učešće žena u oslobodilačkom ratu,
novi ustavnopravni poredak koji pored političke i eko
nomske ravnopravnosti uvodi potpunu ravnopravnost
supružnika u braku i porodici, i slobodno odlučivanje
0 rađanju dece, sve veća aktivnost žena u društvenoj
ekonomici i njihova sve veća ekonomska nezavisnost
od bračnih i porodičnih odnosa, razvijanje društvene
brige za zaštitu, podizanje i vaspitanje dece — sve
je to uticalo na preobražaj patrijarhalnih bračnih i po
rodičnih odnosa koji su vladali na tlu predrevolucionarne Jugoslavije.
U tome je zakonodavstvo odigralo značajnu ulogu. Ono
1 danas, posle ozakonjenja načela ravnopravnosti, pra
ti i reguliše nove odnose među bračnim drugovima i
članovima porodice koji nastaju u isto vreme s revo
lucionarnim društvenim promenama.
Pre drugog svetskog rata u Jugoslaviji je u porodič
nom zakonodavstvu vladalo više pravnih režima. Na
razlike među njima uticala je prvenstveno crkvena ju
risdikcija. Međutim, sve crkve su bile jedinstvene u
podržavanju patrijarhalnog braka, propovedale su teo
riju o tome da je žena po božjem zakonu manje vredna i o nužnosti njene podređenosti muškarcu kao »glavi
porodice«. Razvod je dopuštala samo islamska crkva,
ali uglavnom na štetu žene.
Odmah posle rata (1946) doneseni su Ustav FNRJ i
zakoni o braku, o odnosima između roditelja i dece,
o starate Ijstvu i usvojenju, koji su postavili porodične
odnose na nove jedinstvene osnove i proklamovali po
seban društveni interes za zaštitu braka i porodice.
Ukinuta je crkvena jurisdikcija. U celoj zemlji ozako
njeni su monogamija (ranije je pripadnicima islamske
veroispovest! bilo dozvoljeno mnogoženstvo), potpuna
ravnopravnost žene i muškarca u bračnim i porodič
nim odnosima, njihova jednaka prava i dužnosti u od
nosu na zajedničku decu, mogućnost raskida bračne
veze na zahtev muža ili žene, izjednačenje bračne i
vanbračne dece, posebna društvena briga za decu.
Usvojenje, koje je ranije bilo Institut za produženje
127
�roda, postaje prvenstveno institut za zaštitu i zbrinja
vanje maloletne dece.
Zakoni i sam razvitak prokrčili su put novim odnosi
ma. Ali u toku poslednjih decenija pokazala se potre
ba za novim pravnim regulisanjem bračnih i porodič
nih odnosa. Primena jedinstvenih zakona na različite
uslove tražila je preispitivanje nekih rešenja. U raz
nim sredinama iskrsavala su s različitom snagom raz
novrsna pitanja.
Razvitak društveno-ekonomskih odnosa rešio je mno
ga socijalna pitanja, ali je postavio i nova. I dosledna
primena principa ravnopravnosti u praksi iziskivala je
nova pravna rešenja za nove životne i pravne dileme.
O njima se raspravljalo prilikom donošenja mnogih za
kona koji na prvi pogled nemaju neposredne veze s
datom materijom, kao na primer, o legalizaciji abortusa
(prilikom donošenja krivičnog zakonika); u vezi sa za
konom o imenima (utvrđena je sloboda izbora poro
dičnog imena supružnika), ili sa zakonom o ličnoj kar
ti (u kojoj se više ne nalazi podatak o očevom imenu
da bi se, pored ostalog, izbeglo pothranjivanje tradi
cionalne diskriminacije vanbračnog deteta) i slično.
Sve je to ukazivalo da je neophodno regulisati speci
fičnosti u bračnom i porodičnom zakonodavstvu. Već
posle ustavnih promena od 1971. godine i posle usva
janja novog Ustava od 1974. godine republike i po
krajine donose svoje zakone u ovoj oblasti držeći se
jedinstvenih ustavnih principa. Time je pružena mo
gućnost da se u nekim elementima ovo zakonodavstvo
više prilagodi konkretnim uslovima pojedinih republika.
Pojavile su se i razlike u gledištima o tome kako I
koliko društvo mora I treba propisima I intervencijama
da usmerava razvoj bračnih I porodičnih odnosa. Jedno
od mišljenja koja su se ispoljila u javnim raspravama
bilo je mišljenje da bi trebalo obavezati i ovlastiti dru
štvenu zajednicu da više štiti brak < porodične odnose,
\
da bi trebalo pooštriti mere prema bračnim drugovima
zbog neispunjavanja dužnosti na koje se brakom obave
zuju i pooštriti uslove razvoda. Po drugom mišljenju,
zakonodavstvo bi trebalo još više liberalizovati i brak
tretirati pre svega kao zajednicu zasnovanu na dobro
voljnosti i ravnopravnosti obaju partnera. Po ovom
mišljenju, trebalo bi da društvena zajednica štiti u
prvom redu interes i prava deteta u porodici i u dru
štvu, dok bi brak trebalo da štite sami bračni drugovi,
utoliko pre što njihovi imovinskopravni odnosi ionako
gube svoj nekadašnji značaj.
128
�U suštini sva ta razmišljanja su polazila od priznava
nja potrebe za pojačanom društvenom brigom o detetu.
Međutim, očigledno su se razlikovali pogledi na ulogu
žene I majke i na ulogu porodice. Mnogi su smatrali
da se porodica zbog zapošljavanja žena nalazi u krizi
i zato su tražili da društvo zadrži bar majke u tradi
cionalnoj bračnoj i porodičnoj ulozi. U skladu s tim
zahtevala se jača državna i društvena intervencija u
korist održavanja braka pooštravanjem uslova razvoda
i mera protiv »krivog« supružnika. Drugo m išljenje je
polazilo od nove uloge žene u radu i javnom životu, od
njene ekonomske i političke samostalnosti, od podele
dužnosti, odgovornosti i rada među roditeljim a u po
rodici s tim da oni sami veoma aktivno učestvuju u
naporima za razvoj društvene brige o deci.
Ni prvo ni drugo mišljenje nije bilo apstraktno. Njiho
va osnova se nalazila u objektivnim uslovima. Prošlost
je bila još prisutna, ali su se i novi odnosi već pro
bijali. Sve je to uticalo i na pravne propise i na kon
kretne mere socijalne politike. S obzirom na ukidanje
privatnog vlasništva kao osnove odnosa proizvodnje,
ograničavanje svojine na zemlju i na privatna dobra
koja neposredno služe za život (kuće, zanatske radnje
i slično), izbor bračnog druga nije više zavisio od eko
nomskih interesa, bogatstva ili društvenog statusa u
meri u kojoj je zavisio ranije. Imovinskopravni odnosi
supružnika pri tom nisu više u centru pažnje zakono
davca. Međutim, zakonodavstvo o bračnim i porodič
nim odnosima, kao i o socijalnom i zdravstvenom osi
guranju, moralo je sadržati norme kojima se regulišu
odnosi koji nastaju usled još srazmerno mnogobrojnog
individualnog seljaštva i činjenice da m ilionj žena još
rade samo u domaćinstvu ili na individualnom poljo
privrednom imanju (1971. godine 30,7 odsto svih žena
odnosno 50,7 odsto radno sposobnih žena od 15. do 65.
godine starosti bile su popisane kao »aktivne«).
Težište interesovanja zakonodavca i svih društvenih
organa ii ustanova postaju odnosi roditelja i dece, od
nosno svi oblici porodične brige o deci (adopcija, hranjeništvo). Formalno sklopljeni brak obično je osnova
porodice, ali nije i jedina. Nastoji se na stvaranju uslo
va za međuljudske porodične odnose i kad nema for
malnog braka ili kada je on prestao razvodom ili
smrću. U procesu deetatizacije menjao se pojam za
štite braka i porodice, pošto su u društvenoj zaštiti
sami radni ljudi i građani subjekti te zaštite. U svo
jim samoupravnim organizacijama i svojim samouprav
nim funkcijama u društvu oni stiču nove materijalne,
129
�pravne I političke mogućnosti da društveno obezbeđuju zadovoljavanje svojih životnih potreba. Takav tok
razvitka uticao je I na dikciju ustavnih i zakonskih re
šenja za ovu oblast.
U Ustavu FNRJ od 1946. godine kaže se: »Brak je kao
osnov porodice pod zaštitom države.« U Ustavu SFRJ
od 1974. godine kaže se: »Porodica uživa društvenu
zaštitu. Brak i pravni odnosi u braku i porodici ure
đuju se zakonom. Brak se punovažno zaključuje slo
bodnim pristankom lica koja sklapaju brak pred nad
ležnim organom.
Roditelji imaju pravo I dužnost da se staraju o podi
zanju i vaspitanju svoje dece. Deca su dužna da se
staraju o svojim roditeljima kojima je potrebna pomoć.
Deca rođena van braka imaju ista prava i dužnosti kao
I deca rođena u braku« (član 190).
»Majka i dete uživaju posebnu društvenu zaštitu...«
(član 188).
Republički i pokrajinski ustavi i zakoni o braku I po
rodičnim odnosima unose negde veće negde manje
novine u postupak za sklapanje braka, u pogledu raz
voda, brige o deci, adopcije, hranjeništva, razvijanja
društvenih organa za pomoć roditeljima u podizanju
dece, ali i u pogledu intervencije u realizovanju ro
diteljskih prava u korist deteta. U vaspitnom sistemu
posvećuje se posebna pažnja pripremi za odgovorne
bračne I porodične odnose. U nekim republikama uvodi
se obavezno predbračno savetovanje.
Znatne promene najviše se ogledaju u razvoju pravnih
normi u pogledu braka odnosno razvoda. U svim novi
jim republičkim zakonima izražava se manje-više isti
proces i zaključenje braka se sve manje smatra kao
materijalno obezbeđenje samo žene. Kod razvoda pak
prvenstveno se radi o razmatranju socijalnog položaja
u kojem bi se našao jedan od supružnika bez obzira
na njegovu krivicu za razvod. U brakorazvodnom po
stupku više nije cilj utvrđivanje krivice za razvod, već
se utvrđuje da li i do koje mere je konkretan brak
postao neodrživ. Isto tako, ni deca se ne ostavljaju
bračnom drugu koji nije kriv, već onome kod koga će
im biti bolje (s pravom drugog roditelja da održava
vezu s decom). Zakonodavstva svih republika i pokraji
na Idu za tim da se uvede mogućnost sporazumnog
razvoda, da se smanji III odbaci značaj utvrđivanja raz
loga i krivice za razvod da bi se više pažnje posvetilo
problemima dece odnosno socijalnim problemima raz
vedenih drugova. Pojavljuju se norme o stvarnom bra
ku, tj. o vanbračnoj zajednici žene i muškarca s prln130
�cipijelno istim posledicama koje važe za formalno za
ključeni brak. Treba dokazati postojanje faktičkog bra
ka. To je posebno važno u slučajevima kad ovakva zar
jednica prestane da postoji da njen član koji je u nju
unosio svoj rad (obično žena) ne bi Izgubio svoja pra
va. Po Ustavu SFRJ od 1974. godine deca iz faktičkih
brakova imaju sva prava u odnosu prema svojim ro
diteljima kao i bračna.
Interes je društvene zajednice da se sve manje upliće
u međusobne odnose odraslih osoba i u brak kao slo
bodnu životnu zajednicu dveju odraslih osoba suprot
nog pola ukoliko se one pridržavaju društvenih normi i
ukoliko svim svojim mogućnostima obezbeđuju što bo
lje uslove za život dece.1 )
9
Pošto je slobodna odluka uslov za sklapanje braka, a
kako je potrebno da za takvu odluku oba partnera budu
zrela, svi zakoni o braku utvrđuju minimalnu starost,
isključuju prisilu, duševne poremećenosti I slično. Po
red toga neki zakoni utvrđuju potrebu odnosno obave
zu budućih supružnika da pre sklapanja braka posete
bračno savetovalište (Hrvatska, Slovenija) polazeći od
dužnosti društva da omogući slobodu u zaključivanju
braka koja podrazumeva poznavanje posledica te od
luke, poznavanje prava i dužnosti koji nastaju sklapa
njem braka u društvenim, ekonomskim, medicinskim,
socijalnim i drugim odnosima. Obaveštenja koja dobijaju pred sklapanje braka upućuju ih na stalnu saradnju sa savetovalištima, a naročito s onim savetovalištima koja brinu o potrebama deteta, kao i s onima ko
ja im pružaju znanja o tome kako da sami odlučuju o
vremenu i broju rađanja, dakle o mogućnosti da sami
planiraju svoju porodicu.
Na osnovi takvog gledanja na brak i bračne odnose,
u jugoslovenskom društvu se sve više probija shvatanje da porodicom i porodičnim odnosom treba sma
trati svaki stalni životni odnos u kojem se roditelji Ili
uopšte odrasla osoba stara o detetu, a to može biti
sama majka ili otac s detetom, baba, strina ili tetka s
detetom, kao i adoptirano dete s adoptivnim roditelji
ma. I hranjeništvo se smatra oblikom porodičnog od
nosa. Prema tome, za nastanak porodičnog odnosa ni
je odlučujuće zaključenje braka, nego rođenje ili usva
janje deteta, Ili I neki drugi oblik trajne životne brige
o detetu. Centralna ličnost porodice je dete.
Svoje obaveze, zadatke i ciljeve u pogledu braka i po
rodičnih odnosa u sistemu socijalističkog samouprav,9J »Značaj bračne veze za društvo Je u zasnivanju porodice. . .
se u Zakonu o braku I porodičnim odnosima SR S lo ven ije.
kaže
131
�Ijanja društvena zajednica ispunjava na kvalitativno
nov način. Sve veće mogućnosti za stvarnu afirmaciju
ravnopravnosti žene nezavisno od njenog bračnog sta
nja ili porodičnih obaveza, usmeravaju brigu oba rodi
telja podjednako na odlučivanje o tome kada i koliko
će dece imati, a posebno na podruštvljavanje dečje za
štite, na aktivnost u razvijanju društvene brige za ma
terinstvo, za biološku reprodukciju stanovništva. Cilj
društvene zaštite u pogledu tih specifičnih međuljucf*
skih i društvenih odnosa jeste čuvanje slobode i in
tegriteta ljudske ličnosti, onemogućavanje međusobnog
iskorišćavanja, a posebno zaštita deteta u zajedničkom
interesu društva i roditelja. Društvena zajednica ima u
Ustavu, zakonima i samoupravno donetim odlukama os
lonac za društvenu intervenciju u sprovođenju takve
politike u slučaju kada pojedinac ne bi razumeo ili pri
hvatio nove socijalističke društvene norme.
Raznovrsna je delatnost društvenih faktora koji su angažovani u širenju prlmene novih normi o braku i po
rodičnim odnosima. Te norme se usklađuju s ciljevi
ma društveno-ekonomskog razvoja, s unapređivanjem
ravnopravnog položaja polova, s poboljšavanjem uslo
va za svestrani psihofizički razvoj mlade generacije.
Zakonske norme deluju na preobražaj porodice od od
vojene manje-više zatvorene zajednice u otvorenu ljud
sku zajednicu, koja se ne oseća izolovanom. Na osnovi
samoupravnog odlučivanja radnih ljudi o svim indivi
dualnim, životnim i društvenim interesima, koji su isto
vremeno I interesi porodice, podruštvljava se vršenje
mnogih porodičnih funkcija i nastaju novi oblici etič
kog I emocionalnog zajedništva ljudi u užoj i široj po
rodici. Savremena tzv. nuklearna porodica zaposlenih
roditelja i njihove dece sve više traži da se društveno
obavljaju mnoge funkcije koje su dosad obavljale po
rodice. Radi se o domaćinstvu i dečjoj zaštiti.
Podaci pokazuju da se povećavaju broj domaćinstava
uopšte i broj domaćinstava s jednom porodicom, dok
se broj članova jednog domaćinstva smanjuje (kao i
broj porodica na jedno domaćinstvo). Godine 1948. bi
lo je 3 627 000 domaćinstava, a 1971. već 5 275 000 do
maćinstava, od kojiih je 73 odsto bilo s jednom poro
dicom. Raslojavanje velikih domaćinstava i smanjiva
nje broja članova na jedno domaćinstvo prate tokove
industrijalizacije: dok je 1948. godine u Jugoslaviji bi
lo prosečno 4,4 lioa na jedno domaćinstvo, 1971. go
dine taj prošek je opao na 3,8, uz značajne terito
rijalne razlike — u Hrvatskoj i Sloveniji prosečan broj
lica na jedno domaćinstvo iznosi 3,4, u Bosni i Herce
govini 4,4, u Makedoniji 4,7, a na Kosovu 6,6.
132
�I brojke o sklapanju i razvodu braka pokazuju da se
shvatanja o bračnim i porodičnim odnosima menjaju,
ali i to da sve ne teče bez teškoća. Dok procenat
sklopljenih brakova na 1000 stanovnika pokazuje ma
nja odstupanja od jugoslovenskog prošeka (8,3), razlike
među republikama i pokrajinama su osetnije u pogle
du broja razvoda.2 )
0
U svim tim promenama bitna je nova uloga žene u
društvenoj podeli rada. Ona se više ne smatra pre
težno suprugom, domaćicom i majkom, već postaje sa
mostalan činilac društvene privrede. Svojim novim po
ložajem radnika u udruženom radu ona se ekonomski
i društveno osamostaljuje. Mnoga istraživanja su po
kazala da se preobražaj tradicionalnih bračnih i poro
dičnih odnosa vrši naročito brzo kada se i žena uklju
čuje u rad izvan kuće. Njeno delimično odsustvo iz ku
će, a posebno njen novčani doprinos kućnom budžetu,
ugled i nova znanja koja ona stiče svojim radom van
kuće nužno menjaju njen raniji, podređeni položaj u po
rodici i postavljaju odnose na egalitarnije osnove. Za
poslenost žene i njena ekonomska samostalnost nalažu
i jednom i drugom bračnom drugu nova prava i nove
dužnosti i diktiraju im novo ponašanje u međusobnim
odnosima i u odnosu prema deci.
Međutim, ovaj proces je suviše dubok i sveobuhvatan
da bi za njegove sadašnje učesnike tekao bezbolno.
Zapaža se da mnoge zaposlene žene-majke doživlja
vaju svoj položaj kao konfliktan, bremenit napetosti
ma. Izlaz iz takve konfliktne situacije one ponekad tra
že u bekstvu u staro, u prihvatanju tradicionalne uloge
žene u braku i porodici, tim pre što nije reč samo o
shvatanjima već o objektivnim razlozima spore pro
mene stare podele uloga između muža i žene u okviru
porodice. U staranju o deci I u njihovom vaspitavanju
majka se pretežno još uvek smatra najodgovornijom I
zato je tu njena uloga odlučujuća. Deca se obraćaju
za pomoć najpre majci, pošto većinom majke posećuju
roditeljske sastanke u školi I slično. Ipak se to stanje
postepeno menja. Istraživanja pokazuju da raste udeo
oba roditelja u brizi za decu i da se povećava njihova
zalnteresovanost za dobi janje stručne pomoći u vaspita
vanju dece.
Uočljive su razlike u shvatanju ravnopravnosti u poro
dici i izvan nje ne samo Između grada I sela već na
ročito između generacija. Za novu generaciju Je sve
više samo po sebi razumljivo da muž I žena dele brigu
®) Broj razvoda na 100 brakova 1976: SFRJ 14,0: SR BIH 10.9, SR
Cm a Gora 5,0; SR Hrvatska 17,4; SR M akedonija 7,1; SR Slovenija 14,6;
SR S rbija 15,5; uža Srbija 16,3; SAP Kosovo 2,4; SAP Vojvodina 21,5.
133
�o detetu i domaćim poslovima. To je slučaj naročito
u porodici u kojoj je žena odnosno majka zaposlena.
Zato je neophodno podruštvljavanje nekih funkcija po
rodice i stvaranje za to odgovarajuće društvene mate
rijalne baze. Dečja zaštita, servisi za domaćinstvo,
opremljenost domaćinstva savremenim tehničkim po
magalima, prehrambena i druga industrija — sve to
utiče na život pojedinca i porodice. U svim tim proce
sima, iako nedovoljno brzo, smanjuje se razlika izme
đu seoskog i gradskog načina života.
Elektrifikacija i razvitak odgovarajuće industrije omo
gućavaju relativno brzo opremanje domaćinstava sa
vremenim tehničkim uređajima. Menja se i struktura
lične potrošnje. Tako se, na primer, učešće Izdataka
za Ishranu smanjuje, a rastu izdaci za trajna dobra
(stan, nameštaj i slično).
Organizovanje restorana za društvenu ishranu na rad
nom mestu (radne organizacije subvencionišu cenu
hrane i do 40 odsto), školska ishrana (veliki broj škol
ske dece dnevno dobija od jednog do tri obroka u
školi) i druge vrste servisa, na primer za pomoć u
nezi bolesnika, rasterećuju ženu kao proizvođača i na
selu i u gradu, kao i celu porodicu. U mnogim gra
dovima na tome rade zavodi odnosno centri za una
pređivanje domaćinstva. Oni praktičnim demonstracija
ma, literaturom i proučavanjem problema ishrane i slič
no predlažu i sprovode akcije, a često pritiču u po
moć potrošačima kontrolisanjem industrijskih proizvo
da i trgovine.
U rešavanju ovih problema građani se angažuju u
svojim samoupravnim i mesnim zajednicama i opštlnama. Za njihovo rešavanje zalažu se sindikati i mnoge
društvene organizacije. Posebno mesto u tome ima specijalizovana društvena organizacija »Mesna zajednica I
porodica«, koja podstlče društvene dogovore i pred
laže stručna rešenja. Isto tako se širi prostor za sa
moupravne odluke samih proizvođača. Na osnovi ostva
rivanja prava raspolaganja celokupnim ostvarenim do
hotkom nastaje sve više inicijativa da se društvenim
dogovorima I samoupravnim sporazumima radnih orga*
nizacija, među njima i mesnih zajednica, u opštini I
šire brže rešavaju problemi podruštvljavanja životnih
pitanja porodice.
Ipak centralno mesto u problematici položaja žena u
porodici I društvu zauzima problem materinstva i dečje
zaštite.
134
�Društvena zaštita dece
Društvena zaštita dece počela se veoma intenzivno
razvijati još u toku narodnooslobodilačkog rata zahva
ljujući brizi naroda da očuva svoj mladi naraštaj. Narodnooslobodilački odbori, u kojima su žene bile za
stupljene u velikom broju, bili su organizatori dečjih
domova, dečjih odeljenja u partizanskim bolnicama i
drugih ustanova za zaštitu dece. Ugrožena deca bila
su smeštena kod drugih porodica. U prvim godinama
posle rata društvena briga bila je usredsređena na
decu koja su izgubila roditelje i na decu invalide.21)
Slabo zdravstveno stanje dece kao posledlca rata izi
skivalo je ubrzano otvaranje zdravstvenih ustanova, savetovališta, dispanzera, porodilišta i dečjih bolnica.
Ujedno su organizovani i školske kuhinje i masovna letovanja za decu. Posleratna pomoć UNICEF-a je bila
izdašna. Od 1948. godine stizala je pomoć u hrani i
opremi za zdravstvene i dečje ustanove i škole. Neki
od programa UNICEF-a još se ostvaruju u manje razvi
jenim područjima.
U skladu s centralističkim sistemom upravljanja zem
ljom, a u cilju koordinacije svih državnih i društvenih
faktora, na saveznom nivou je u prvim posieratnim go
dinama pri Ministarstvu za socijalnu politiku Savezne
vlade delovao posebni Savet za zaštitu majke i deteta,
a ista takva tela su bila organizovana i u republikama,
pokrajinama i opštinama. U savetima je bilo značajno
učešće Saveza sindikata i AFŽ-a. U prvim posieratnim
godinama posebnim merama su usmeravana oskudna
sredstva u korist dece, pa je tako započeto integrisanje potreba dece u planove društvenog razvoja. Poče
la se izgrađivati metodologija utvrđivanja potreba de
ce, njihovog prioriteta i načina njihovog podmirivanja.
Oblici društvene brige o deci menjali su se prema
razvoju društveno-ekonomsklh odnosa, ali je po priro
di stvari područje dečje zaštite bilo među prvim pod
ručjima koja su obuhvatile decentralizacija i deetatiza
cija. Sreski i mesni narodni odbori, u funkciji starateljskih organa, brinuli su se o ratnoj siročadi, preduzimali
su razne mere za vaspitno zapuštenu decu, otvarali su
domove za ugroženu decu, materinske i dečje domove,
domove za učenike u privredi, Internate za đake sa
sela I slično. Sve više dece Je dobljalo dodatnu Ishra^J Popis od 1945. godine pokazao ]e da Je od 283 000 dece — rat
ne siročadi 88 000 Izgubilo oba ro d ite lja . Za njih su organizovani deCJI
domovi I In tern ati. III su Ih p rih v a tile druge porodice. B ile su osno1 P.™6 u»tanove za Izdržavanje 1 re h a b ilita c iju dece. Do kraja
tltf 30 000 dece*8nOVane
*U ^
u stanova.
koje
su
m ogle
prlhva-
135
�nu u mlečnim kuhinjama, širila se mreža zdravstve
nih ustanova namenjenih majkama, deci i omladini.
U okviru planova industrijalizacije i socijalističke re
konstrukcije poljoprivrede i sela i politike ravnoprav
nog uključivanja žena u te tokove, imali su prioritet
posebni oblici zdravstvene i socijalne zaštite zaposle
nih majki i njihove dece. Zakonodavstvo je obavezalo
radne organizacije i narodne odbore da organizuju jas
lice i vrtiće za decu zaposlenih majki.2 )
2
Uprkos značajnoj ulozi koju su imale te ustanove, po
stojale su slabosti, koje su tražile razvijanje novih ob
lika društvene zaštite dece i ukazivale na potrebu da
se unekoliko izmeni dotadašnji koncept te zaštite. Re
lativno brzo povećanje broja ustanova, iako je i dalje
bilo daleko iza potreba, dolazilo je u raskorak s mate
rijalnim mogućnostima. Doprinos roditelja za izdržava
nje dece u tim ustanovama bio je minimalan i počela
su se javljati mišljenja da »država« treba da obezbeđuje sredstva za izdržavanje dece. Kako je ustanova za
decu bilo suviše malo, društvenu pomoć su uživali sa
mo oni roditelji koji su u njima imali decu. Dečje usta
nove pri preduzećima često su bile mnogo udaljene od
stanova radnica, pa zato neke radnice nisu mogle do
nositi decu u takve ustanove lili su ih, iako rede, tamo
ostavljale cele radne nedelje. Lokacija ustanova prema
radnom mestu, a ne prema mestu stanovanja pokazala
se neadekvatna, naročito kada se počela povećavati
dnevna migracija radnika.
Sve više je sazrevalo saznanje da probleme dečje za
štite treba rešavati tamo gde porodica stanuje, što
znači u naselju, u mesnoj zajednici, i da program nje
nog razvijanja treba Izrađivati tako da u najkraće mo
guće vreme što veći broj dece, a najzad i sva deca,
steknu jednake uslove za razvijanje svih svojih spo
sobnosti bez obzira na to da II je majka zaposlena
ili ne.
Godine 1961. uveden je relativno visok dečji dodatak,
koji je tada primalo približno 1 200 000 zaposlenih ro
ditelja za gotovo 2 500 000 dece. Tada je uvedena I
obaveza roditelja da za Izdržavanje dece u ustanovama
plaćaju deo doprinosa za pokrivanje režijskih troškova
(ishrane). U to vreme većina ustanova za decu prešla
Je na samostalno finansiranje I u n}lma su bili osno
vani organi društvenog upravljanja. Bilo je potrebno
fzvesno vreme da se ove ustanove prilagode novim
M) Godine 1951. postojale su 524 ustanove
za
pretSkolsku
decu *
26 000 dece, 267 dečjlh domova za decu bez roditelja s 20 000 dece,
1151 dom I Internat za 137 000 uCenlka I 66 specijalnih zavoda s 4700
dece.
136
�uslovima, što Je privremeno zaustavilo njihovo^ razvi
janje. Posle tog prelaznog perioda može se uočiti ne
prekidni pozitivni razvitak. A li i tu ima razlika među
republikama i autonomnim pokrajinama, a pogotovo
među opštinama.
Razvitak dečje zaštite u svakom pogledu je sastavni
deo društveno-ekonomskog razvitka, uslovljen je raz
vojem materijalne baze, ali i stepenom razumevanja
koji za njega pokazuju društveni faktori odnosno n ji
hovom akcijom. Broj ustanova za dnevni boravak dece
povećao se od 996 u 1961. godini na 2584 u 1976. go
dini, tj. za 1588 (prosečno godišnje za oko 106 usta
nova). Broj dece u tim ustanovama povećao se od
75 609 u 1961. godini na 208 353 u 1976. godini (godiš
nje za 7 odsto). Povećanje broja ustanova 1 njima obu
hvaćene dece ubrzano je razvojem samoupravljanja.
Tempo rasta broja ustanova za predškolsku decu ipak
ne zadovoljava stvarne potrebe. Od ukupno 2 534 000
dece do 7 godina starosti, dečjim ustanovama obuhva
ćeno je samo 7,6 odsto (dece do 3 godine 2,4 odsto,
a od 3 do 7 godina 11,6 odsto). Ovaj prošek je znatno
veći u razvijenijim republikama i pokrajinama, u kojima
ima više zaposlenih žena (u Sloveniji, Vojvodini i Hrvat
skoj). Zbog nedovoljnih kapaciteta, ove ustanove su
namenjene prvenstveno deci zaposlenih roditelja.
S razvijanjem komunalnog sistema i samoupravljanja
u svim oblastima društvenog života, posebno u zdrav
stvu, školstvu i socijalnoj zaštiti, unapređuje se dru
štvena briga o deci. Roditelji i građani u okviru mes
nih zajednica aktivni su nosioci programa za poboljša
nje uslova za zdrav razvitak dece. Glavna odgovornost
i zadaci usklađivanja na osnovu solidarnosti u oblasti
dečje zaštite pripadaju opštinama, republikama i auto
nomnim pokrajinama. Počev od 1967. godine sve re
publike su donele zakone o razvijanju i finansiranju
dečje zaštite i u tu svrhu su odredile poseban dopri
nos koji se prikupljao u namenske fondove. Iz tih fon
dova je isplaćivan dečji dodatak i sufinansirano razvi
janje ustanova dečje zaštite. Posle donošenja novog
Ustava u celoj zemlji su osnovane samoupravne in
teresne zajednice dečje zaštite, u koje su uključeni
svi faktori koji su zainteresovani za razvoj dečje za
štite na određenom području, u jednoj ili više opština
ili u republici. U njima delegati-korisnici usluga usta
nova i delatnosti dečje zaštite zajedno s delegatima-davaocima usluga, tj. zajedno s radnicima u ustanovama
dečje zaštite, planiraju razvoj ove oblasti, stimulišu
udruživanje sredstava I rada u tu svrhu I obezbeđuju
137
�solidarnu pomoć za određene grupe socijalno ugrože
ne dece. Time se prevazilazi shvatanje da je dečja za
štita problem koji nastaje samo za decu zaposlenih že
na i da je to »ženski problem«, zbog kojega je ženska
radna snaga skuplja. U takvom sistemu dečja zaštita
postaje društveni problem najšireg značaja koji treba
rešavati pre svega sa stanovišta uspešnog razvoja sve
dece. »Dečja zaštita« se sve manje tretira kao usko
socijalno pitanje, a sve više kao jedan od najznačajni
jih elemenata celokupne društvene reprodukcije, širi
se saznanje da se time istovremeno diže produktiv
nost zaposlenih roditelja i da se optimalno razvijaju
svi fizički i psihički potencijali budućih radnika. Da bi
se poboljšali nega i vaspitanje sve dece, u progra
mima razvoja društvene brige za decu razvitak tzv.
neposredne dečje zaštite ima prednost u odnosu na
oblike novčanih dečjih dodataka koje dobija jedan od
roditelja. Neposrednu dečju zaštitu nude sve vrste
ustanova za dnevni boravak dece (jasle, vrtići, putuju
ći vrtići na selu i slično), tzv. »male škole« (koje u
godini pred upis u osnovnu školu obuhvataju i onu
decu koja inače nisu smeštena u predškolskim usta
novama i tako im olakšavaju prelazak u školu), celo
dnevni boravak u školi i razvoj celodnevne škole, us
tanove za rehabilitaciju hendikepirane dece, društvena
ishrana u školi, sistematska zdravstvena zaštita ild.
Ne može se poricati značaj posredne zaštite, tj. dečjeg
dodatka koji se daje roditeljima zaposlenim u društve
nom sektoru i određenoj grupi poljoprivrednih proizvo
đača. Ali uz ostale vidove brige za decu dečji doda
tak sve više postaje socijalna pomoć onim porodicama
koje svojim dohocima ne pokrivaju minimalne troškove
života. On ima karakter društvene pomoći iz fondova
solidarnosti porodicama s decom. Izuzete su samo po
rodice s dohocima Iznad određenog prošeka po članu
porodice, zbog čega je broj primalaca dečjeg dodatka
opao.
Međutim, u praksi se oseća da sve dileme još nisu
otklonjene. Ponegde se Još gubi vreme u raspravlja
njima o tome da II treba obezbediti uslove da majka
što duže ostane 8 detetom, Ili pak omogućiti da deca
budu što ranije uključena u odgovarajuću dečju usta
novu; da li povećati novčanu pomoć porodicama s
decom ili više subvencfonisati dečje ustanove i slično.
Razlike u potrebama u našim uslovima su doprinosile
tome da još nisu svuda formulisanl jasni koncepti. Za
sve sredine Je karakteristično da se povećavaju In*
teresovanje I odgovornost radnika u udruženom radu
138
�za ovu oblast. U mesnim zajednicama, opštinama i re
publikama aktivira se sve veći broj građana. Raste
spremnost da se problemi dečje zaštite rešavaju u no
vim, samoupravnim oblicima. U mesnim zajednicama iz
rađeni su mnogobrojni programi razvitka dečje zaštite.
I broj dečjih ustanova i drugih oblika dečje zaštite
brže se povećava u okviru ostvarivanja novog ustavnog
sistema. Postepeno iščezava uverenje da je »država«
dužna da se brine o razvitku dečje zaštite. Roditelji I
građani sve češće odlučuju referendumom da samodoprinosom dopune zakonom određene namenske fon
dove dečje zaštite kako bi ubrzali njihov porast. Vodi
se akcija za to da se u svim urbanističkim planovima
predvide dečje ustanove i da se one je vtin ije Izgra
đuju pomoću tipskih projekata. Uvodi se sistem dru
štvenog subvencionisanja cene u ustanovama da bi se
u njima deci osigurao boravak bez obzira na m aterijal
nu mogućnost roditelja, s tim što roditelji s višim pri
hodima plaćaju veći deo cene koštanja.
Na području dečje zaštite nastaju i novi oblici regulisanja odnosa i obaveza. Potpisuju se društveni dogo
vori između svih zainteresovanih faktora u opštinama,
autonomnim pokrajinama i republikama o programima
razvoja društvene brige o deci i njihovoj realizaciji da
bi se što više ujednačili uslovi za zdrav i svestran
razvitak dece.
U celokupnom razvoju dečje zaštite gotovo neprocenjivu ulogu odigrale su društveno-političke i društvene
organizacije. Pod različitim nazivima u republikama i
pokrajinama (»Naša deca«, »Prijatelji dece« i slično),
one su delovale udružene u Savetu za vaspitanje i za
štitu dece Jugoslavije. One godinama izdaju mnoge
časopise i publikacije namenjene roditeljim a, vaspitačima i društvenim radnicima. Zajedno sa Savezom so
cijalističke omladine, povezuju se sa Savezom pionira,
tj. sa školskom decom. Tako već od školskog uzrasta
preko te organizacije deca počinju da postaju subjekt
koji se brine o sebi i koji se uključuje u društvo.
Međunarodna godina deteta Organizacije ujedinjenih
nacija 1979. godine pobudila Je široko upoznavanje po
stignutih rezultata, mnoge nove inicijative za dugoroč
no rešavanje potreba dece i omladine. Da bi se pored
manifestativnih oblika brige o deci (festivala, izložbi,
takmičenja i slično) postigli i dugoročni efekti, po
sebno su bile značajne odluke Savezne konferencije
Socijalističkog saveza I Saveza sindikata I odluke više
zajedničkih savetovanja društvenih organizacija iz svih
republika i pokrajina u 1979. godini (Skoplje u janu
139
�aru, Cavtat u maju, Beograd u junu, Ljubljana u oktob
ru). Na tim savetovanjima je naglašena ne samo so
cijalna već i društveno-ekonomska suština brige o deci.
U toj godiroi ulaganja napora u svetskim razmerama za
ostvarivanje prava deteta naročito je došla do izražaja
činjenica da se u sistemu socijalističkog samouprav
nog društva briga o deci i ostvarivanje njihovih prava
integrišu u celinu društveno-ekonomskih odnosa. U tim
nastojanjima žena predstavlja jedan od najaktivnijih
činilaca. Ona zajedno s detetom prestaje biti objekt
društvene brige i zajedno s muškarcem nastupa kao
subjekt brige ne samo za svoju već i za svu drugu
decu.
Demografska kretanja
Jugoslavija je poznata po svojim demografskim razno
likostima, koje odražavaju nasleđene razlike u ekonom
skom razvoju i druge socijalne i kulturne karakteristike
pojedinih naroda i narodnosti odnosno republika i po
krajina. Na neke od tih razlika se s obzirom na pozna
te zakonitosti i dugoročnost određenih procesa s raz
vojem ne smanjuju, već se delimično čak i povećavaju.
Tako se u uslovima postojanja istog društvenog i eko
nomskog sistema mogu pratiti različite posledice primene jednake politike na različite uslove. U socijali
stičkoj Jugoslaviji demografska kretanja se tretiraju kao
sastavni deo ekonomskih i društvenih odnosa, a pita
njima planiranja porodice prilazi se sa stanovišta rav
nopravnog položaja žene i zaštite njenog zdravlja, sa
stanovišta prava oba roditelja da odlučuju o broju
dece i vremenu njihovog rađanja, kao i sa stanovišta
interesa deteta da se rodi kao željeno i voljeno. Put
do takvih shvatanja utro je radnički pokret još pre
revolucije svojim odnosom prema u to vreme veoma
teškim uslovima života žena i porodica.
Na 1000 stanovnika u Jugoslaviji 1974. godine bilo je
rođeno prosečno 26,7 dece, a 1977. godine 17,7, od
toga u istoj godini na Kosovu se rodilo 33,9 dece, u
Vojvodini 14,0, u Hrvatskoj 14,7, u Srbiji bez pokra
jina 15,3, u Sloveniji 17,6.
Prirodni priraštaj na 1000 stanovnika u Jugoslaviji bio
je 1947. godine 13,9, a 1977. godine 9,3. Unutar toga
prošeka priraštaj u 1977. godini bio je u Vojvodini 3,7,
u Hrvatskoj 4,7, dok Je na Kosovu bio 27,6. Nenavede
ne republike zauzimaju vrednosti između ekstrema
autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova.
140
�Motivacija za kontrolu rađanja i smanjivanje nataliteta
na području Jugoslavije nije se pojavila tek u vreme
industrijalizacije i urbanizacije. U nekim poljoprivred
nim rejonima, posebno u dolovima Hrvatske i Srbije
još u XIX veku drastično se počeo smanjivati broj
porođaja sve do tendencije depopulacije. Da bi sprečili rasparčavanje zemljišta, u nekim krajevima Jugo
slavije seljaci su sve više prelazili na sistem jednog
deteta. Zbog veoma zaostalih zdravstvenih i higijen
skih prilika takvo planiranje porodice sprovođeno je
na razne načine »preko leđa« žena. Same ili uz pomoć
nadrilekara i seoskih baba one su vršile pobačaj i
često ga plaćale i životom.
Pored navedenog ekonomskog razloga, na smanjenje
nataliteta uticao je i nekadašnji položaj žene u po
rodici. Težak život i mnoga opterećenja radom u polju
i u kući naveli su seljanku da prihvati smanjenje bro
ja dece i kao put za svoje rasterećenje od mnogih
obaveza. Međutim, u većini zaostalih poljoprivrednih
rejona u kojima je nepismenost žena bila visoka i na
talitet je bio veoma visok, ali ga je pratila isto tako
visoka smrtnost odojčadi.
Na dinamiku razvoja stanovništva u novije vreme snaž
no utiče intenzivnost ekonomskog i društvenog raz
vitka. Zajedno s aktivizacijom žena u privredi i s po
rastom opšteg standarda širi se motivacija za odgo
vorno planiranje porodice. Ipak su spomenute razlike
u stopi prirodnog priraštaja ogromne i iznose 3,7 do
27,6. Posledice takvog stanja su različite. U nekim
republikama smanjuje se udeo mladih, a povećava udeo
srednjih i starijih generacija. Veliki priraštaj na drugim
područjima povećava udeo omladine, što zahteva veće
investiranje u školstvo, brže otvaranje radnih mesta itd.
Visok priraštaj smanjuje, između ostalog, i dohodak po
stanovniku. U isto vreme u razvijenim područjima ne
ma pritisaka na škole, pa je u većoj meri moguća
modernizacija školstva. Popravila se kvalifikaciona
struktura, a time su se povećali i dohodak i ulaganja
u standard. Tako, između ostalog, i to povećava regio
nalne razlike.
Uprkos veoma različitoj demografskoj situaciji u zem
lji, u njoj se vodi u suštini jedinstvena politika u po
gledu društvenih stavova u odnosu na brak, porodicu,
pobačaj 1 kontracepciju, ali su u praktičnim merama u
raznim republikama stalno postojale razlike. Ustavno
su sve te oblasti sada u nadležnosti republika 1 po
krajina. Postaje sve očiglednija potreba da se u okviru
jedinstvenih načela diferencirano prilazi realizaciji po141
�Jedinih mera, s tim da se uzimaju u obzir konkretni
us Iovi. Sve više se nameće potreba za naučnim istra
živanjem u praćenju demografskih kretanja.
Zato je u nerazvijenim regijama društvena i politička
akcija usmerena na oslobađanje omladine od starih
pogleda, na menjanje položaja žene, na razvijanje škol
stva i prosvetnih ustanova, na zdravstveno prosvećivanje, na razvijanje delatnosti koje zapošljavaju više
ljudi, kao što su prerađivačka industrija, javni radovi,
poljoprivreda itd. U svemu tome veliki uticaj imaju
unutrašnje migracije iz sela u razvijenije krajeve i emi
gracije u inostranstvo na privremeni rad.
Razvoj planiranja porodice
Društvene mere i pravne norme koje se odnose na
planiranje porodice postepeno su se menjale. Među
tim, ta postepenost — naročito što se tiče mogućnosti
zdravstvene službe i novih saznanja o metodama kon
tracepcije — imala je više razvojnih faza, dok je još
davno usvojeno osnovno gledište o potrebi obezbeđenja slobode u odlučivanju o rađanju dece.
Ta sloboda nije se proistovećivala s pravom na poba
čaj. Postojalo je mišljenje da je o istinskoj slobodi
odlučivanja o rađanju moguće govoriti samo pre za
čeća i da Je cilj društvene akcije da za to stvori uslo
ve. Odnos prema liberalizaciji pobačaja bio je u po
četku restriktivan, iako je pobačaj bio prihvaćen kao
jedan od metoda planiranja porodice. Smatralo se da
bi potpuna legalizacija pobačaja u uslovima nerazvije
nosti zdravstvene službe I manje-više niske higijenske
kulture još više ugrožavala ženino zdravlje i smanji
vala njeno interesovanje za prevenciju. Tako je veštački pobačaj bio postepeno liberalizovan, uz istovremena
nastojanja da se proširi prevencija začeća kao glavni
metod odlučivanja.
Prvi problem koji Je tražio rešenje bilo je ograničava
nje namernog pobačaja, koji Je bio rasprostranjen pre
drugog svetskog rata, jer Je u staroj Jugoslaviji po
bačaj bio zabranjen crkvenim i sudskim merama. Posle
rata broj ilegalnih pobačaja koji su vršeni izvan zdrav
stvenih ustanova još više je porastao uz relativno
visoku smrtnost žena, pošto se pobačaj često Izvodio
na nestručan, veoma primitivan način i u krajnje ne
higijenskim okolnostima. Godine 1951. usvojen Je prvi
savezni propis po kojem se kažnjavao izvršilac takvog
pobačaja, a ne žena. Godine 1952. donet je savezni
142
�propis kojim se pobačaj legalizuje iz medicinskih,
pravnih, zdravstveno-socijalnih i s tim povezanih so
cijalnih indikacija. Godine 1960. novim propisom detalj
nije su određene socijalne indikacije. (U 1967. godini,
na primer, registrovano je na 389 000 porođaja oko
277 000 legalnih pobačaja, a smatra se da je pored
ovih izvršeno još možda do 200 000 pobačaja).
Ali se brzo uvidelo da se tim putem neće moći uspešno rešavati sve veći zahtevi za pobačajem koji su
pratili promene u društvu (industrijalizaciju, urbaniza
ciju, migraciju). Upornim nastojanjem bila je krajnje
ograničena masovna pojava namernih pobačaja koji su
vršeni izvan zdravstvenih ustanova, ali je broj poba
čaja u tim ustanovama bio u porastu. Zato se težilo
kompleksnijoj akciji s težištem na prevenciji, na širenju
kontracepcije. Kontracepcija je prihvaćena kao najefi
kasniji odgovor na pobačaj, a jačanje odgovornosti roditeljstva kao najbolja mera protiv visoke sm rtnosti
odojčadi.
Zahvaljujući akciji društvenih organizacija, posebno
Saveza sindikata, kao i pravnim propisima, širenje
kontracepcije je postalo sastavni deo zdravstvene
službe, integralni deo savetovališta za majke i decu.
Od 1961. godine u Ljubljani radi naučni Institut za
planiranje porodice, koji se bavi naučno-medicinskim
aspektima ovih problema. U redovno obrazovanje me
dicinskih kadrova uključena je i savremena prevencija
začeća. U poslednjim godinama pri mnogim ginekološ
kim bolnicama organizuju se posebna odeljenja sa na
učnim i stručnim zadacima.
Prvi Koordinacioni odbor za planiranje porodice fo r
miran je u Sloveniji 1961. godine, a na saveznom nivou
1963. godine. Godine 1967. na inicijativu Konferencije
za društvenu aktivnost žena Jugoslavije i tog (savez
nog) Koordinacionog odbora Savezni savet za planira
nje porodice osamostaljuje se kao poseban društveni
organ.
Do 1969. godine stvoreni su uslovi da se problemu pla
niranja porodice pristupi kompleksnije. Ilegalni poba
čaj kao najveće zlo u velikoj meri je smanjen, ali još
nije potpuno sprečen. Posle velikog porasta u 1962.
godiini, legalni pobačaj je u nekim republikama počeo
polako da stagnira, a posle 1966. godine ponegde je
registrovano lagano opadanje broja^pobačaja, što se
već može smatrati pozitivnom posledicom širenja kontraceptivne tehnike. Međutim, u nekim republikama
broj pobačaja je počeo da raste obično kao prvi način
planiranja porodice kada se u uslovima ubrzanog pro
143
�cesa industrijalizacije pojavila motivacija za ograniča
vanje broja porođaja.
Skupština SFRJ je 25. aprila 1969. godine doneia Re
zoluciju o planiranju porodice. Taj dokument određuje
politiku dugoročnog planiranja porodice polazeći od na
čela slobode odlučivanja o broju porođaja i razmaku
između njih kao čovekovog prava i težeći da dete koje
se rodi bude željeno dete. Stvaranje uslova za ostva
rivanje toga prava stavljeno je u zadatak odgovaraju
ćim stručnim, obrazovno-vaspitnim i socijalno-zdravstvenim službama, a društveno-političke organizacije su po
zivane na moralno-političku podršku. Iste godine done
sen je savezni Opšti zakon o prekidu trudnoće, koji
sadrži sve vrste indikacija za dozvolu pobačaja i koji
ujedno priznaje i »individualnu indikaciju«. Opšti zakon
je obavezao zdravstvenu službu i na pružanje saveta i
sredstava kontracepcije.
Ustavno pravo o slobodnom odlučivanju o
rađanju dece
U Ustavu SFRJ od 1974. godine u poglavlju o slobo
dama, pravima i dužnostima čoveka i građanina kaže
se: »Pravo je čoveka da slobodno odlučuje o rađanju
dece. To pravo se može ograničiti samo radi zaštite
zdravlja.«2 ) To čovekovo pravo je utvrđeno i svim re
3
publičkim i pokrajinskim ustavima i odgovarajućim za
konima. Ostvarivanje ovog prava spada u delokrug re
publičkih i pokrajinskih zakona, što obezbeđuje moguć
nost da se opšti principi dovedu u sklad s različitim
uslovima u pojedinim sredinama. Republički i pokra
jinski zakoni utvrđuju pre svega zdravstvene mere za
ostvarivanje ovog novog čovekovog prava. Pobačaj je
svuda moguć na zahtev trudnice, ali samo do deset
nedelja trudnoće. Posle deset nedelja propisan je po
seban postupak. Pored toga, dve republike (Hrvatska i
Slovenija) regulišu i dostupnost kontracepcije, steri
lizaciju, lečenje neplodnosti i veštačko oplođavanje.
Takav odnos prema politici planiranja porodice svedoči o tome da Je shvaćena uslovljenost demografskih
kretanja opštlm socijalno-ekonomskim uslovima živo
ta, da je shvaćena dugoročnost uzroka i posledica koje
hastaju usled progiena tih uslova, kao i o tome da se
uvažava i neguje duboko demokratski princip slobode
ljudske ličnosti kao subjekta ličnih, porodičnih 1 dru
štvenih odnosa.
Ustav SFRJ, član 191.
144
�Ustavno utvrđivanje prava na slobodno odlučivanje o
rađanju podstaklo je donošenje i drugih pravnih pro
pisa na socijalnom i obrazovno-vaspitnom području. O
načinu ostvarivanja ovog prava vode računa samo
upravne interesne zajednice vaspitanja i obrazovanja,
zdravstvene zaštite, socijalne i dečje zaštite.
Razumljivo je što su idejno-politički i stručni proble
mi rađanja, pobačaja i stvaranja uslova za srećno ma
terinstvo bili i ostali stalna briga društvenih organiza
cija. U njima su ih pokretale u prvom redu žene i to
sa stanovišta zaštite svog zdravlja i poštovanja ličnog
integriteta i sa stanovišta zdravlja deteta. Međutim,
ne samo žene već i muškarci aktivno su se angažovali u ostvarivanju takve politike, koja im pruža mo
gućnost da usklađuju veličinu porodice sa svojim že
ljama i uslovima života. U tome su naročito bili aktiv
ni oni stručnjaci koji su mogli neposredno pratiti ne
sreće koje su nastajale zbog neželjene trudnoće i ra
đanja. Stručnjaci (lekari, socijalni radnici, pedagozi)
uključivali su se u sve većem broju u društveno-politički rad i koordiniranje svih aktivnosti na području
popularisanja odgovornog odlučivanja o rađanju i ši
renju znanja o sprečavanju neželjene trudnoće. Druš*
tveno povezivanje svih zainteresovanih u tela za pla
niranje porodice daje u nekim republikama značajne
rezultate u smanjivanju broja pobačaja.
Savezni savet za planiranje porodice i sva koordinacio
na tela u republikama i autonomnim pokrajinama i u
nekim opštinama na osnovu programskih ciljeva i za
dataka Socijalističkog saveza programiraju, razvijaju i
koordiniraju aktivnost za ostvarivanje svih uslova za
slobodno odlučivanje o rađanju i o unapređivanju odgo
vornog, društveno aktivnog, željenog roditeljstva i u
vezi s tim nastoje da se u celokupan sistem vaspita
nja i obrazovanja ugrade marksistički pogledi o huma
nim, ravnopravnim i odgovornim odnosima polova i
pripremanju mladih za odgovorne odnose u braku i po
rodici. U zdravstveno-socijalnoj oblasti radi se na una
pređivanju preventivne akcije. Pomenuta tela podstiču
1 naučnoistraživačku delatnost u ovoj oblasti i učestvu
ju u oblasti normativnog uređivanja.2 )
4
*4
)
Savet za planiranje porodice Jugoslavije I republl&ka I pokrajina.x .za
Plan*ranJ® porodice konstltulSe se od delegata: Saveza socljalfstlčke omladine, Saveza sindikata. Konferencije za pitanja druš
tvenog položaja žena, Jugoslovenske narodne armije, Crvenog krsta,
delegata udruženja: ginekologa, pedljatara, defektologa, lekarsklh druš
tava l zdravstvenih radnika, pedagoga, andragoga, univerzitetskih nas
tavnika, Zajednice Jugoslovensklh univerziteta, udruženja viših Škola,
udruženja pravnika, demografa. Zavoda za međunarodnu naučnu, kulturno-prosvetnu I tehničku saradnju, Saveta za vaspltanje 1 zaštitu dece,
interesnih zajednica dečje zaštite, zdravstvenog oslguanja. Saveza ploiu8, j° 'I , ara« Konferencije za socijalne delatnosti, Udruženja socijal
nih radnika, Stalne konferenctje gradova, Saveznog zavoda za društve
no planiranje I dr.
ii
u6
145
�Savet za planiranje porodice Jugoslavije, zajedno s od
govarajućim republičkim i pokrajinskim telima, a u
saradnji s mnogim drugim društvenim faktorima, organizovao je mnogobrojne šire jugoslovenske rasprave,
kao na primer: o uključivanju sadržaja o humanizaciji
odnosa među polovima i o odgovornom roditeljstvu
u nastavne programe svih škola; o problemima u vezi
s ostvarivanjem ustavnog načela o pravu čoveka na
slobodno odlučivanje o rađanju dece — u oblasti so
cijalne zaštite i zakonodavstva, kao i vezi sa zadacima
visokog školstva i pedagoških akademija, medicinskih
i drugih škola u unapređivanju znanja omladine i bu
dućih stručnjaka o humanizaciji odnosa među polovima
i odgovornom roditeljstvu, o populacionoj politici u
Jugoslaviji i slično.
Zahvaljujući delatnosti društvenih organizacija i struč
njaka, kao 'i pravnim normama, širenje kontracep
cije postalo je sastavni deo zdravstvene službe — gi
nekoloških bolnica i savetovališta za majku i dete.
Savet za planiranje porodice Jugoslavije razvija me
đunarodnu bilateralnu i multilateralnu saradnju s odgo
varajućim organizacijama u drugim zemljama i učla
njen je u Međunarodnu federaciju za planirano roditeljstvo.
A li i pored zajedničkih načelnih stavova, u celoj zem
lji ne postoje isti uslovi niti ista spremnost svih fak
tora za rešavanje pitanja planiranja porodice. Ponegde
nailazimo na zanemarivanje, pa I na otpore da se u
redovnu nastavu za stručne kadrove raznih profila
uvede nastava o problemima kontracepcije i seksual
nog vaspltanja. I u zdravstvenoj službi je u nekim slu
čajevima preventivna aktivnost suviše slaba, a zapo
stavlja se I ofanzlvnije širenje saznanja o takvim sred
stvima planiranja roditeljstva koja štite zdravlje maj
ke i deteta i koja učvršćuju humane odnose među po
lovima.
Međutim, treba Istaći da činjenica da radni ljudi u
savremenom društvu sve više odlučuju o svojim stva
rima I naročito o raspodeli dohotka, objektivno vodi
preokretu u pogledima na roditeljstvo I u odnosu na
podruštvljavanje brige o deci u mesnim zajednicama I
osnovnim organizacijama udruženog rada. Razvoj samo
upravnog socijalističkog društva sve više praktično
potvrđuje Engelsovu i Marksovu misao o biološkoj re
produkciji kao nerazdvojnom delu baze društvene re
produkcije. Odluke u svim za život pojedinca I društva
odlučujućim sferama materijalne, društvene i biološke
reprodukcije u istim su rukama. Na osnovu društvene
146
�svojine na sredstvima za proizvodnju i svog rada rad
nici mogu odlučivati o uslovima rada, koji su osnova
borbe za oslobođenje rada, za transformaciju rada iz
nužnosti u kreativnu potrebu, za prevazilaženje otuđe
nja čoveka. U tim okolnostima se i reprodukcija čoveka _ rođenje deteta — vrednuje drukčije. Roditeljstvo postaje slobodno i treba da donosi sreću majci,
ocu, deci i društvu. Roditelji se staraju o svojoj deci
sve više u društvenoj zajedničkoj akciji, u kojoj sa
svim građanima rešavaju pitanja koja prelaze moguć
nosti individualnih porodica. Podruštvljavanjem brige o
deci i akcijom svih radnih ljudi u samoupravnom si
stemu u korenu se ukida konflikt između materinstva,
rada i političkog odlučivanja o društvenim poslovima,
žene u udruženom radu i samoupravnim organima isto
onako kao i muškarci odlučuju o sve boljim uslovima
za život ne samo svoje već i sve dece i stvaraju te
uslove. Tako taj njihov najautentičniji interes kao čla
nova slobodne asocijacije proizvođača postaje put za
prevladavanje razlika između dece koje preko individu
alne porodice nije moguće otkloniti. Već sada se po
činje vršiti raspodela prema potrebama u korist sve
dece, iako u udruženom radu sada moramo vršiti raspodelu prema radu. Stavljajući brigu o detetu u centar
društvenog interesa i interesa majki i očeva i svih
građana, naše društvo se približava društvu jednakih
mogućnosti za sve, društvu komunističke solidarnosti,
u kojem se u tom cilju preobražava uloga žene i muš
karca, kao što se preobražavaju i svi lični, porodični i
društveni odnosi.
Podruštvljavanje domaćinskih poslova i samoupravna
društvena akcija za staranje o deci oslobađaju velike
ljudske potencijale u korist opšteg razvoja društva, što
mnogo znači za omogućavanje jednakog startovanja u
život svoj deci i za stvaranje novih veza drugarstva i
solidarnosti u porodici I u socijalističkom društvu.
Ukidanje svake diskriminacije, vlastiti rad i odgovor
nost za svoje i društvene stvari postaju osnova nove
etike, novog socijalističkog morala. Zadatak je vodećih
subjektivnih društvenih snaga da čoveku omoguće da
bude objektivno stavljen u uslove da se na osnovu re
zultata svog rada može potvrditi kao najviša vrednost
i da ostvarujući svoj interes može i mora zajedno sa
svim ljudima istovremeno postizati I društvene ciljeve.
Oslobođenje rada i ljudske ličnosti uslov je za prevazi
laženje i svih oblika čovekove otuđenosti, za humani
zaciju svih ljudskih odnosa uključujući polne i porodIč
147
�ne. Garancija covekove s11obode postaje sloboda njegos~oboda njego
čovekove slobode
vog sugradanina i njegovih sugrađanki. Niko od njih
sugradanki.
sugrađanina
ne maze eksploatisati drugoga, a svako je dužan da
duzan
može
postuje slobode i prava drugih i za to je odgovoran. To
poštuje
opšta načela
ulozi
ljudi su istovremeno i opsta nacela o ulozl radnih !Judi —
subjekata u samoupravnom drustvu.
društvu.
148
�Međunarodna saradnja
Narodi i narodnosti Jugoslavije u svojoj narodnoosiobodilačkoj borbi I socijalističkoj revoluciji povezali su
se s antifašističkom borbom svih potlačenih naroda i
s radničkim revolucionarnim pokretima. U okviru te
saradnje značajno mesto imao je otpor protiv reakcio
narne fašističke ideologije i prakse u odnosu na polo
žaj žene u društvu i porodici. Međunarodnom antifa
šističkom pokretu demokratskih snaga žene su dale
značajan prilog, pored ostalog i stvaranjem i produblji
vanjem veza s antifašistkinjama u raznim zemljama još
u toku rata. U surovim danima rata hiljade Jugoslovenki koje su bile u koncentracionim logorima i zatvori
ma hitlerovske Nemačke i fašističke Italije iskovale
su drugarstvo, koje se manifestuje još i danas.
Od osnivanja AF2-a kao organizovanog izraza masov
nog učešća žena Jugoslavije u NOB-u, a tim e i u svetskoj borbi za rušenje fašizma, povezivanje s antifa
šističkim demokratskim ženskim organizacijama posta
lo je značajan deo rada te organizacije.25)
Razvitak socijalističkih odnosa otvarao je nove prosto
re i za aktivnost žena u ukupnoj međunarodnoj poli
tici zemlje i u međunarodnoj saradnji s mnogim pro
gresivnim, demokratskim, nacionalnim organizacijama i
pokretima žena, s međunarodnim organizacijama i in
stitucijama koje su angažovane na ostvarivanju ravno
pravnih demokratskih odnosa među ljudima i narodima,
kao i na unapređivanju društvenog položaja žena. U
daljem razvoju samoupravni karakter jugoslovenskog
socijalističkog društva i nesvrstana spoljna politika
obezbedili su Jugoslaviji u međunarodnoj zajednici me
sto doslednog borca za nacionalnu nezavisnost i suve
renost svake zemlje i za ravnopravnu demokratsku saradnju u svetu. To je otvaralo nove horizonte i nove
veze sa sve većim brojem zemalja, organizacija i insti
tucija s kojima je Jugoslavija neprestano proširivala
svoju međunarodnu saradnju. Otuda je međunarodna
aktivnost žena Jugoslavije mnogostruka. Ona je usmerena na saradnju sa ženskim pokretima i organizaci
jama o specifičnim pitanjima vezanim za društveni po
ložaj žena u savremenom svetu, ali istovremeno i na
**) A ntlfaS Istlčkl front žena Jugoslavije bio Je odmah posle drugog
svetskog rata jedan od osnivača Međunarodne dem okratske fe d e ra c ije
zena (M D F 2 ). Kao posledlca Staljlnovog p ritiska na Jugoslaviju, 1949.
's k u č e n Iz te organizacije. M e đ u tim , kasnije Je A n ti
fašistički fron t žena, a potom Konferencija za pitanja društvenog polo
žaja žena Jugoslavije, razvijala saradnju u pojedinim oblastim a s ovom.
kao I mnogim drugllm međunarodnim organizacijam a, ali se n ije odaz
vala pozivu da se ponovo učlani u M D F 2.
149
�rešavanje svih vitalnih pitanja savremenog sveta, bez
čega nema ni uslova za dublje promene u njihovom
životu, za jačanje učešća žena u naporima sveta za
njegov miran i demokratski razvitak. Učešće žena se
istovremeno pokazuje u sve razvijenijoj ukupnoj politič
koj, ekonomskoj, kulturnoj, naučnoj i sportskoj saradnji i u drugim oblicima saradnje preko mnogih među
narodnih veza organizacija udruženog rada u privredi, u
obrazovnim, kulturnim i naučnim institucijama, društveno-političkih organizacija i udruženja, u kojima samo
upravno odlučuju radni ljudi i građani, kao što odlučuju
i o svim drugim pitanjima unutrašnjeg razvitka.
Tako je počeo proces podruštvljavanja spoljne politi
ke, u kojem se stalno širi aktivnost udruženih radnika
i građana kao faktora i nosilaca međunarodnih odnosa.
Međunarodna aktivnost Konferencije za
pitanja društvenog položaja žena
Jugoslavije
Razvijanje međunarodne saradnje je jedna od značajnih
oblasti u aktivnosti Konferencije za pitanja društvenog
položaja žena. Intenzivno se razvijaju veze sa ženskim
organizacijama mnogih zemalja u svetu, a posebno
nesvrstanih zemalja, kao i sa ženskim organizacijama
narodnooslobodilačkih pokreta. U okviru međunarodne
saradnje Socijalističkog saveza radnog naroda Jugosla
vije, Konferencija sada sarađuje s gotovo sto nacio
nalnih ženskih organizacija i pokreta i s oko četrde
set međunarodnih organizacija i institucija. Konferen
cija nije članica nijedne od postojećih međunarodnih
ženskih organizacija, ali zavisno od svog interesa i
sadržaja skupova i mogućnosti za demokratsku raspra
vu, šalje svoje posmatrače na susrete tih organizacija.
Konferencija za društvenu aktivnost žena zauzima se
za međunarodnu saradnju, posebno za mesto i ulogu
žene u savremenom svetu sagledavajući ih u svetlu
neprestanih društvenih promena i tako svojim isku
stvima koja je stekla u oslobodilačkoj borbi i izgradnji
jugoslovenskog socijalističkog samoupravnog društva
doprinosi naporima međunarodne zajednice za pobolj
šanje položaja žena. Iznošenje vlastitih iskustava uz ne
prestano nastojanje da se ona obogate upoznavanjem
uslova i rešenja koja se nalaze i drugde u svetu jeste
osnovni sadržaj međunarodne saradnje Socijalističkog
saveza radnog naroda Jugoslavije u cellni, pa i Kon
ferencije za pitanja društvenog položaja žena. Ta sa150
�radnja se zasniva na doslednoj primeni principa ravno
pravnosti i uzajamnog poštovanja, na težnji za razumevanjem specifičnih uslova u kojima se vodi bitka za
progres i ulogu žene u njemu u svakoj zemlji odnosno
u svakom regionu sveta. Za obaveštavanje inostranstva
0 gledištima i naporima koji se ulažu za afirm aciju
ravnopravnosti žena, Konferencija izdaje poseban ča
sopis -Činjenice i tendencije«. Kao jedan od vidova
razmene iskustava na kojoj je zasnovala svoju među
narodnu saradnju, Konferencija je do 1977. godine organizovala deset međunarodnih seminara s temama
kao što su: »Javne službe za pomoć ženi u domaćin
stvu kao jedan od bitnih uslova njene privredne i dru
štvene emancipacije«, »Problemi ženske omladine —
školovanje, zapošljavanje i društvena aktivnost«, »Mesto i uloga žene u lokalnoj samoupravi«, »Društveno-ekonomske promene na selu i položaj žene, dece i poro
dice«, »Porodica u savremenom društvu«, »Planiranje
porodice«, »Naučno-tehnološka revolucija i tendencije
u obrazovanju žena«. »Žena i razvoj« bila je tema de
setog seminara održanog u oktobru 1977. godine kao
doprinos razmatranju puteva borbe za nove međuna
rodne ekonomske i političke odnose i za unapređenje
položaja žena u društvu kao interesa svih progresivnih
društvenih snaga.26)
Dubljem izučavanju i unapređenju položaja žena u sve
tu služe i napori Međunarodnog centra za upravljanje
preduzećima u društvenom vlasništvu u zemljama u
razvoju sa sedištem u Ljubljani, koji tematiku uloge
žena u razvoju integriše u svoju celokupnu naučnoistraživačku, obrazovnu i konsultantsku delatnost. Cen
tar se posebno angažuje u izradi metodologije za uklju
čivanje problematike žena kao faktora razvoja u naučno
istraživanje, u sakupljanju, analitičkoj obradi i izradi
bibliografije povezane s tom problematikom.
Saradnja s naprednim snagama u svetu razvijala se i
u okviru svih drugih društveno-političkih i društvenih
organizacija, posebno u okviru razgranate međunarod
ne aktivnosti Saveza komunista Jugoslavije, Socijalistič
kog saveza radnog naroda Jugoslavije, Saveza sindikata
1 Saveza socijalističke omladine. Ove društveno-političke organizacije uključuju u svoj rad i napore za una
pređenje položaja žena u svetu, je r je to zajednički
interes svih naprednih snaga, a u isto vreme žene
daju svoj doprinos u celoj međunarodnoj saradnji tih
organizacija.
Na seminaru su prisustvovale 102 strane ufiesnlce, predstavnice 50
nacionalnih I 9 međunarodnih regionalnih organizacija I In s titu c ija . I
pomoćnik generalnog sekretara O UN H elvl S lp lle .
Predsednlk SFRJ
Josip Broz Tito uputio Je posebnu poruku sem inaru.
151
�Posebno značajan prilog međunarodnim naporima za
oslobođenje žena pruža se u okviru međunarodne delatnosti SFRJ u Organizaciji ujedinjenih nacija i u
pokretu nesvrstanih zemalja.
Delegati Socijalističke Federativne Republike Jugosla
vije učestvovali su na mnogim međunarodnim skupovi
ma u okviru OUN, kao i na mnogim drugim političkim
i stručnim sastancima žena. U tom okviru posebno je
značajno zalaganje naših predstavnika za izgrađiva
nje naprednog međunarodnog i nacionalnog shvatanja
pojedinih pitanja i za njihovo pravno regulisanje, kao i
za prihvatanje naprednih pogleda u OUN u odnosu na
položaj žena i ravnopravnost muškarca i žene.
Svetska godina stanovništva
Na poziv Ujedinjenih nacija da se sve zemlje uključe
u aktivnost povodom Svetske godine stanovništva
(SGS) 1974, Savezno izvršno veće je formiralo Jugoslovenski odbor za SGS. U saradnji s republičkim i po
krajinskim odborima Jugoslovenski odbor za SGS iz
radio je plan aktivnosti povodom SGS u Jugoslaviji i
izvršio potrebne pripreme za učešće predstavnika Jugo
slavije na Međunarodnoj konferenciji o stanovništvu
1974. godine u Bukureštu. U tim pripremama je znača
jan doprinos dao Savezni savet za planiranje porodice,
a u tom okviru je bilo posebno zapaženo savetovanje
(1973. godine u Beogradu)2 o izgradnji društvenih sta
7
vova o populacionoj politici u Jugoslaviji.
U nastojanjima da se zaključci Međunarodne konferen
cije o stanovništvu koja je održana u Bukureštu što
doslednije i adekvatnije ostvaruju u Jugoslaviji, u pri
premi je zaključivanje društvenog dogovora o saradnji
u rešavanju pitanja od zajedničkog interesa u oblasti
stanovništva.
Na inicijativu i stalnim zalaganjem Saveta za planira
nje porodice Jugoslavija je ostvarila saradnju s Fon
dom Ujedinjenih nacija za populacione aktivnosti
(UNFPA). Kao rezultat te saradnje, od 1977. godine
UNFPA daje deo sredstava za tri jugoslovenska pro
jekta iz medioinske. socijalne i demografske oblasti
planiranja porodice. Ta saradnja se nastavlja: u pri
premi je pet novih naučnoistraživačkih projekata zna
čajnih za uključivanje oblasti humanizacije odnosa me
,7J Savezna konferencija SSRNJ, Savet za planiranje porodice Jugo
slavije: Izgradnja društvenih stavova o populacionoj p o litic i u Jugosla
v iji. Savetovanje održano u Beogradu septembra 1973. »Radnička Štam
pa«, Beograd 1975.
152
�đu polovima u nastavne planove i programe na svim
nivoima školovanja, pa i u pripremanju nastavnog kad
ra za rad u ovoj oblasti.
Međunarodna godina žena i Dekada UN za
žene
Zahvaljujući produbljenim raspravama o problemima
razvoja i akciji nesvrstanih zemalja, OUN je prihvatila
načela i akcioni plan za novi međunarodni ekonomski
poredak. U tom okviru unapređivanje položaja žena sa
gledano je kao globalno svetsko pitanje, kao strateško
pitanje razvoja, koje se postavlja radi ciljeva razvoja i
kao snažno sredstvo mobilizacije svih ljudskih poten
cijala u borbu za materijalni i socijalni napredak. To
uverenje izraženo je i u poruci koju je predsednik
SFRJ Josip Broz Tito uputio Svetskoj konferenciji Me
đunarodne godine žena OUN 1975. godine, u kojoj se,
između ostalog kaže:
»... Smatram da je veoma važno što se problemu po
ložaja žene posvećuje u ovom momentu posebna paž
nja i u svjetskoj zajednici i u svjetskoj organizaciji.
Gledam i u tome porast uloge OUN i izraz jačanja sna
ga mira i progresa u svijetu i uspjeha borbe koju vo
de za rješavanje gorućih problema međunarodnih od
nosa, posebno ekonomskih, da bi čovječanstvo, svaka
zemlja i čovjek-pojedinac još snažnije zakoračili u svi
jet mira, slobode, ravnopravnosti naroda i socijalne
pravde. Duboko sam uvjeren đa su društvena uloga i
položaj žene veoma indikativni za opći razvoj svakog
društva i da svaka akcija usmjerena ka rješavanju pro
blema položaja žene znači doprinos općem procvatu
čitavog društva, a preko toga i napretku čitave svjet
ske zajednice, i obrnuto. Borba za društveni progres,
za prava čovjeka — čiji je dio ravnopravnost žene —
nerazdvojni s u . .. «
Proglašenje 1975. godine za Međunarodnu godinu žena
Ujedinjenih nacija bilo je i u Jugoslaviji povod za ana
lizu rezultata koje smo postigli u naporima za pobolj
šanje društvenog položaja žena i za veću aktivnost u
rešavanju onih društvenih problema koji posebno uti
ču na društveni položaj žena. U isto vreme u toku
Međunarodne godine žena vođena je još intenzivnija
akcija i na međunarodnom planu.
Na predlog Predsedništva Savezne konferencije Soci
jalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije Savezno
153
�izvršno veće je donelo odluku po kojoj je formiran po
seban Jugoslovenski odbor za Međunarodnu godinu že
na sa zadatkom da organizuje i usklađuje aktivnost
odgovarajućih društveno-političkih i drugih činilaca fe
deracije, republika i autonomnih pokrajina. Slični od
bori su bili formirani u svim republikama, pokrajinama
i u većini opština.
Smatramo da treba navesti glavne stavove koji su iz
građeni u Jugoslaviji o unapređivanju društvenog po
ložaja žena, a koji su bili osnova jugoslovenskog delovanja u Međunarodnoj godini žena, na Svetskoj kon
ferenciji UN u Meksiko-Sitiju i koji su ujedno dugo
ročna osnova za aktivnost i u tekućoj Dekadi OUN za
žene:
— da su problemi unapređivanja društvenog položaja
žene u suštini ključni problemi društvenih odnosa; da
je njihovo rešavanje sastavni deo borbe za poboljša
vanje ekonomskih i društvenih uslova, za viši materi
jalni standard radnih ljudi i za mogućnost da oni od
lučuju o rezultatima svoga rada, a time i o svom sva
kodnevnom životu uopšte. To ne može biti samo rezul
tat ekonomskog razvitka nego i svesnog, organizovanog delovanja naprednih političkih i društvenih snaga,
u čemu žene treba da učestvuju masovno i ravnoprav
no;
— da je to u svetskoj zajednici sastavni deo zalaga
nja za mir u svetu koji će se tem eljiti na poštovanju
nezavisnosti, suvereniteta i ravnopravnosti svih naro
da; za nove ekonomske i društveno-političke odnose
u svetu, za brži ekonomski i socijalni razvitak zema
lja u razvoju i za uspostavljanje novog međunarodnog
ekonomskog poretka, a protiv kolonijalizma i neokolonijalizma, rasne diskriminacije i aparthejda i svake vr
ste agresije, intervenoije, imperijalističkog pritiska i
hegemonije.
Na osnovi takvih stavova akcije u Međunarodnoj godi
ni žena u Jugoslaviji bile su uključene u tekuće napo
re za ostvarivanje novog ustavnog položaja radnika i
građana u socijalističkom samoupravljanju I za dalje
razvijanje, organizovanje i delovanje Socijalističkog sa
veza i drugih društveno-političkih organizacija. U okviru
takvih opštih napora aktivnosti MGŽ bile su značajan
doprinos podruštvljavanju spoljne politike.
Zajedno s drugim političkim i društvenim faktorima,
odbori za MG2 vodili su i posebne akcije. Tako je bila
veoma značajna akcija »Radnice govore«, koju je vodio
prvenstveno Savez sindikata, a koja je imala istovre
meno obeležje mobilizacije istraživanja. Održano Je više
154
�savetovanja i naučno-političkih skupova, na primer: Že
na u udruženom radu; Žena — poljoprivredni proizvo
đač; Zaštita žene na radnom mestu; Zapošljavanje I
profesionalna orijentacija ženske omladine; Izgradnja
sistema obrazovanja, posebno za žene i devojke; Ulo
ga žene u delegatskom sistemu i društveno-političkom
životu; Biološka reprodukcija, planiranje porodice; Dečja zaštita, politika društva prema porodici; Porodica i
njene funkcije u samoupravnom socijalističkom dru
štvu; Podruštvljavanje porodičnih poslova — društvena
ishrana; Porodica i urbanizacija; Porodica u književno
sti; Porodično zakonodavstvo; Uvođenje celodnevne
nastave u školi; Žena u revoluciji; Opštenarodna od
brana i žena; Sredstva javnog informisanja I uloga že
ne u društvu; Žena U film u.
Savezni komitet za zdravstvo i socijalnu zaštitu ini
cirao je izradu studije o ostvarivanju ravnopravnosti
žena i o njenom uticaju na porodicu u socijalističkom
društvu. Republički i pokrajinski sekretarijati za zdrav
stvo i socijalnu zaštitu takođe su podstakli izradu više
studija o pitanjima koja se odnose na položaj žene (o
zdravstvu, o socijalnim ustanovama, o tekstilnoj indu
striji, o poljoprivredi itd.). U MGŽ izlazio je poseban
bilten Jugoslovenskog odbora za MGŽ na svim jezicima
naroda i narodnosti Jugoslavije. U njemu su štampani
svi značajniji dokumenti Ujedinjenih nacija, Svetske
konferencije MGŽ OUN, važniji dokumenti Međunarod
ne organizacije rada, programi i podaci o radu odbora
MGŽ itd. Sredstva javnog informisanja, politički i struč
ni časopisi dali su velik publicitet aktivnostima u okvi
ru MGŽ u zemlji i u svetu. Izdate su posebne publi
kacije na stranim jezicima: Pravo čoveka u SFRJ da slo
bodno odlučuje o rađanju, Status žena Jugoslavije, sta
tistički ipregiled Žena u privredi I društvu Jugoslavije
itd.
Inicijative u zemlji i u inostranstvu u toku MGŽ sa
stavni su deo opšteg međunarodnog delovanja SFRJ.
Naročito je značajno zalaganje Jugoslavije za jačanje
uolge i efikasnosti UN u ostvarivanju stavova i rezolu
cija UN, naročito Specijalnog zasedanja Generalne
skupštine o ekonomskim odnosima u svetu.
Jugoslovenski predstavnici učestvovali su na Oko tri
deset međunarodnih skupova u vezi s obeležavanjem
MGŽ. Posebna aktivnost se razvijala u vezi s pripre
mama Svetske konferencije OUN u Meksiko-Sitiju. U
pripremama za učešće delegacije SFRJ na ovoj konfe
renciji bili su angažovani mnogi društveni i politički
faktori, naučni I kulturni radnici I sredstva javnog ln155
�formisanja. Održano je više od deset skupova za pret
hodno proučavanje dokumenata koji su bili pripremljeni
za tu konferenciju, a ujedno su na njima davani pred
loži za rad jugoslovenske delegacije.
U okviru MG2 u našoj zemlji su održana tri značajna
međunarodna skupa: Zasedanje Poljoprivrednog potkomiteta Komiteta zadrugarki Međunarodnog zadružnog
saveza, Svetska konferencija Crvenog krsta o miru i
Međunarodna konferencija o problemima slepih žena.
Analiza rezultata MGŽ, posebno Deklaracije i Plana
akcije koji su usvojeni na Svetskoj konferenciji, poka
zala je da u tretiranju položaja žena u savremenom
svetu i u pojedinim društvima postoji visok stepen
saglasnosti u oceni suštine problema i puteva njiho
vog rešavanja. Do kompleksnog i progresivnog pristupa
problemima koji se odnose na ravnopravan društveni
položaj žena i muškaraca, po mišljenju jugoslovenskog
predstavnika došlo je do konfrontacije s nosiocima na
zadnih, u suštini eksploatatorskih i imperijalističkih, kao
i paternalističko-birokratskih tendencija i krugova. Ti
krugovi su pokušali da svoje namere prikriju demagoš
kim frazama o »pomoći ženama«, ali one su se mogle
lako prepoznati pored ostalog i pod ljušturom femini
stičkih ekstremizama. Ti pokušaji su težili za tim da
se društveni položaj žena razmatra odvojeno, kao »žen
sko pitanje«, kao stvar samo edukativnih, humanitarnih
i socijalnih mera, a ne pre svega kao sastavni deo
opšte borbe za ravnopravne odnose među ljudima i
državama, za brži razvoj, za novi međunarodni ekonom
ski poredak.
Na kraju MGŽ jugoslovenski, republički i pokrajinski
odbori za MGŽ izradili su Predlog mera za unapređe
nje društvenog položaja žena u Jugoslaviji i za dalje
doprinošenje međunarodnoj aktivnosti u OUN i u po
kretu nesvrstanih zemalja. Savezno izvršno veće i
Predsedništvo Savezne konferencije Socijalističkog sa
veza radnog naroda Jugoslavije predložili su Skupštini
SFRJ da o tome raspravlja. Skupština SFRJ je tim po
vodom izdala zbornik svih dokumenata Ujedinjenih na
cija usvojenih na Svetskoj konferenciji MGŽ u Meksi
ku, na XXX zasedanju Generalne skupštine OUN i u
specijalizovanim agencijama OUN.2 )
8
Na osnovu mnogih analiza \ dokumenata o aktuelnim
pitanjima društvenog položaja žena u Jugoslaviji i na
osnovu pomenutog Predloga mera, Skupština SFRJ je
30. marta 1978. godine donela Rezoluciju o osnovnim
28) Ravnopravnost, razvoj, mir. Odabrani dokumenti OUN
I
teka Skupštine SFRJ. aerlja X IV , ev. 8, Beograd 1977.
156
M G 2,
B iblio
�pravcima društvenog delovanja na unapređivanju društveno-ekonomskog položaja i uloge žena u socijali
stičkom samoupravnom društvu (aneks).
Nesvrstani za uključivanje žena u razvoj
Pokret nesvrstanih zemalja na osnovu vekovnih težnja
naroda i država za ravnopravnošću u slobodi i razvoju
ponudio je čovečanstvu jedinu alternativu svetskom ra
tu i samouništenju. Na inicijativu nesvrstanih zemalja
Organizacija ujedinjenih nacija donela je rezoluciju o
uvođenju novog međunarodnog ekonomskog poretka
kao uslova za razvoj zemalja u razvoju, je r je to u za
jedničkom interesu celog čovečanstva. U okviru dosa
dašnjih međunarodnih ekonomskih odnosa ne mogu se
rešiti problemi siromaštva, zaostalosti, nezaposlenosti,
gladi i diskriminacije svake vrste, što se sve teško
odražava na život većine stanovništva sveta, na život
žena i dece.
U cilju ostvarivanja odluka Ujedinjenih nacija o pobolj
šanju položaja žena nesvrstane zemlje su u okviru svog
akcionog programa usvojile i odluku o jačanju među
narodne saradnje u pitanju »2ena i razvoj« da bi se
gledišta koja su uspešno formulisana u Međunarodnoj
godini žena sprovodila u život i tako pružao otpor po
kušajima da se ona devalviraju.
Podudarnost osnovnih progresivnih zaključaka Međuna
rodne godine žena s bitnim opredeljenjima politike ne
svrstanosti potvrdila je i Peta konferencija šefova drža
va ili vlada nesvrstanih zemalja u Kolombu avgusta
1976. godine. Ministarski sastanak Koordinacionog bi
roa nesvrstanih zemalja u Nju Delhiju, koji je održan
u aprilu 1977. godine, odlučio je da se održi posebna
konferencija nesvrstanih i drugih zemalja o ulozi žena
u razvoju. Ta konferencija je održana u Bagdadu maja
1977. godine, a u njenom organizovanju i u ostvariva
nju postavljenih zadataka Jugoslavija Je aktivno sudelovala kao jedna od zemalja koordinatora tog područja
aktivnosti.
Polazna tačka konferencije je bila teza da razvoj ne
predstavlja samo ekonomski rast, već da u njegovom
okviru kao njegov sastavni deo treba da se vrši I so
cijalna, politička i ekonomska transformacija, da se
promene u društvenom položaju žena moraju vršiti u
okviru svih drugih odnosa u društvu i da je zato po
boljšavanje položaja žena od opšteg značaja. Odgovor
nost i za tu oblast leži na svim društvenim činiocima,
157
�na državi i užoj zajednici, ali i na aktivnosti samih že
na. Završni dokumenat Bagdadske konferencije ističe da
se pozitivne promene mogu izvršiti samo ako su u
skladu s nacionalnim potrebama i uslovima, ako se
realizuju kao suvereno pravo svake zemlje. Pri tom je
ocenjeno kao neprihvatljivo svako nametanje
tuđih
modela. Taj dokumenat takođe ističe vitalnu vrednost
opredeljenja koja su formulisana na Svetskoj konfe
renciji MG2 u Meksiko-Sitiju; I tu je bila jasno utvr
đena povezanost borbe za očuvanje svetskog mira, za
uspostavljanje novog međunarodnog ekonomskog po
retka i za poboljšavanje društvenog položaja žena.
Šesta konferencija šefova država ili vlada u Havani
1979. godine pozvala je sve nesvrstane zemlje na ak
tivno ostvarivanje takve politike. Ona je istovremeno
pozvala »nesvrstane I druge zemlje u razvoju da uzmu
efikasno učešće na Svetskoj konferenciji Ujedinjenih
nacija povodom Dekade žena (Kopenhagen jula 1980.
godine) i da daju odgovarajući doprinos na nacional
nom, regionalnom i međuregionalnom nivou imajući na
umu međuzavisnost jačanja uloge žena u društvenom
i privrednom razvoju i napretka na polju zdravstva, ob
razovanja i zapošljavanja u nesvrstanim i drugim zem
ljama u razvoju«.2 )
9
Jugoslavija je dala veliki doprinos daljoj aktivnosti
OUN I posebno aktivnosti pokreta nesvrstanih i u ovoj
oblasti. Ona je član Pripremnog komiteta Svetske kon
ferencije povodom Dekade UN za žene, učestvovala je
na prvom (juna 1978) i drugom zasedanju toga komi
teta (avgusta— septembra 1979. godine) i na regional
nom seminaru o učešću žena u ekonomskoj evoluciji
(jula 1979. godine).
U pokretu nesvrstanih Jugoslavija Je izabrana za jed
nog od koordinatora saradnje u oblasti »2ena i razvoj«,
a bila je i član Pripremnog komiteta Konferencije u
Bagdadu i višestruko se angažovala u njegovom radu.
U tekućoj Dekadi UN za žene (1976— 1985)3 povećala
0
se potreba da se ta međunarodna aktivnost stalno prati
i da se u nju uključe sva bitna područja društvenog
delovanja. U tu svrhu pri Saveznom izvršnom veću
deluje posebno telo.
Iz zavrSne deklaracije Seate konferencije šefova država III vlada
nesvrstanih zem alja.
®) U 1975. godini, u Međunarodnoj godini žena, Generalna skupština
UN proklamovala Je Dekadu UN za žene: ravnopravnost, razvoj I mir
(1976— 1985) I donela odluku da se 1980. godine održi Svetska kon
ferencija Dekade UN za žene da bi se na njoj razmotrio I ocenlo na
predak koji Je postignut u ostvarivanju ciljeva Godine I Svetskog
plana akcije u prvoj polovini Dekade I po potrebi postojeći programi
prilagodili drugoj polovini Dekade u avetlu novih Činjenica I Istra
živanja.
i
158
�Međuresorska radna grupa usklađuje rad saveznih or
gana na realizaciji odluka Svetske konferencije Me
đunarodne godine žena u Dekadi OUN za žene. U tu
grupu su uključeni i predstavnici republika i pokrajina.
U višestranoj međunarodnoj akciji grupa posvećuje ve
liku pažnju delatnosti Jugoslavije u okviru nesvrstanog
pokreta na području koje se odnosi na ženu i razvoj.
Polazeći od značaja poboljšavanja položaja žena za de
mokratski razvitak sveta u celini, od stavova pokreta
nesvrstanih zemalja u tom pitanju, delujući s istih dru
štvenih pozicija s kojih je delovala u MG2, koje su
trajna osnova delovanja Jugoslavije i u Dekadi UN za
žene, Jugoslavija se zauzimala za potpun uspeh Svet
ske konferencije Dekade UN za žene, koja je održana
u julu 1980. godine u Kopenhagenu.31) U svom delovanju Jugoslavija je polazila od celine ciljeva Dekade za
žene kako ih je formulisala Generalna skupština UN u
okviru borbe za mir, za pravedniji i ravnomerniji ekonomsko-socijalni razvitak u svetu, za postizanje potpu
ne nacionalne političke i ekonomske nezavisnosti i
ljudskih prava. Podteme konferencije: »zapošljavanje,
zdravlje, obrazovanje«, shvatili smo kao sadržinu čovekovih blaga koja se bez tih opštih uslova ne mogu
steći. Sva goruća međunarodna pitanja, koja se poseb
no oštro odražavaju na položaj žena, a koja je konfe
rencija UN imala na dnevnom redu (uticaj izraelske
okupacije na palestinske žene na okupiranim te rito rijama i izvan njih, žene i diskriminacija na osnovu rase,
žene-migranti, žene-izbeglice u svetu), delegacija SFRJ
tretirala je u okviru opšte borbe za nove političke i
ekonomske odnose u svetu. Ona se zauzimala za to
da se i konkretne akcije koje traže pojedina od tih
pitanja uključe u dugoročnu borbu za m ir u svetu kao
njen sastavni deo. U okviru grupe zemalja u razvoju
(grupe 77) delegacija SFRJ je zajedno s drugim dele
gacijama znatno doprinela tome da se, uprkos zaoštrenijim međunarodnim odnosima, u dokumentima te kon
ferencije ukaže na neposrednu povezanost poboljšava
nja položaja žena u svim zemljama sveta s borbom za promenu nepravednih svetskih ekonomskih i političkih od
nosa, za novi međunarodni ekonomski poredak. Tako
■Program akcije za drugu polovinu Dekade UN za žene«
3?
PrlPrernama za Svetsku konferenciju Dekade UN za žene u ok
viru delatnosti Međureaorske radne grupe S IV -a u saradnji 8 M eđuna
rodnim centrom za upravljanje preduzećlm a u društvenom vlasništvu u
zem ljam a u razvoju u Ljubljani Izvršena Je an alitička obrada sadržaja
?? i irVi?nata ®vetalce konferencije Međunarodne godine žena održane u
M eksiku 1975, kao I dokumenata skupova nesvrstanih zem alja I dru
gih značajnijih međunarodnih skupova o društvenom položaju žena. Re
zultati analiza su objavljeni u Izdanju Pregled odabranih dokumenata
U jedinjenih nacija u D ekadi O U N za žene 1976— 1985. »Ravnopravnost,
razvoj I m ir*. Ljubljana 1980.
159
�predstavlja značajan međunarodni dokumenat za saradnju u naporima za uspostavljanje novog međunarodnog
ekonomskog poretka i očuvanje mira u svetu, kao i za
neposrednu delatnost u svim organima i te Iima UN i
izvan tih tela. U Kopenhagenu su pored Programa akci
je donete i mnoge rezolucije o pojedinim vidovima po
boljšavanja položaja žena putem međunarodne saradnje.
Jugoslovenska delegacija se u posebnoj rezoluciji za
ložila za to da se osnovni dokumenti ove konferencije
predlože delegacijama na XI specijalnom zasedanju UN
o međunarodnim ekonomskim pitanjima i tako neposredrrije povežu napori za unapređenje društvenog položa
ja žena sa strategijom treće decenije razvoja UN s
tim da ta strategija izričito deklariše napore za stva
ranje društvenih, ekonomskih i političkih mogućnosti za
oba pola na ravnopravnoj osnovi.
U isto vreme s održavanjem Svetske konferencije UN
u Kopenhagenu, održavao je svoje sastanke i debate i
Forum nevladinih organizacija, u kojima su aktivno
učestvovale i predstavnice Konferencije za pitanja dru
štvenog položaja žena Jugoslavije, koje su iznele is
kustva iz borbe radničke klase Jugoslavije za društve
nu jednakost žena i dostignuća koja je u tome ostva
rilo samoupravno socijalističko društvo. Međuresorska
radna grupa za koordinaciju rada saveznih organa i or
ganizacija u toku Dekade UN za žene pokrenula je pre
ko SIV-a i preko delegatske baze u republikama i po
krajinama analizu rezultata Svetske konferencije i raz
matranje načina i mogućnosti daljeg stvaralačkog do
prinosa Jugoslavije međunarodnoj saradnji u ovoj ob
lasti.
160
�Prilozi
Pregled pravnog uređenja od osobitog
značaja za pravni položaj žena u
Socijalističkoj Federativnoj Republici
Jugoslaviji
1. Karakteristike pravnog sistem a Jugoslavije
Nova posleratna socijalistička Jugoslavija je s fede
rativnim uređenjem na odgovarajući način rešila i na
cionalno pitanje kao jedno od osnovnih pitanja slo
ženog zajedničkog života jugoslovenskih naroda i na
rodnosti. Ustavom SFR Jugoslavije od 1974. godine za
konodavne kompetencije su podeljene između federa
cije, šest socijalističkih republika i dve socijalističke
autonomne pokrajine u okviru SR Srbije. Ovim usta
vom, a posebno odredbom njegovog 281. člana, odre
đene su i zakonodavne kompetencije federacije. U po
gledu pravnog uređenja položaja žena zakonodavne
kompetencije federacije ograničene su pre svega na
uređivanje osnovnih prava svih zaposlenih (radnika i
radnica) i osnovnih prava radnih ljudi da se osiguraju
njihova socijalna bezbednost i međusobna solidarnost,
dalje na uređivanje osnova sistema opštenarodne od
brane, na uređivanje opštih upravnih i sudskih postu
paka, s izuzetkom posebnih sudskih postupaka, izvesnog dela krivičnog prava i radnih odnosa onih koji su
zaposleni u saveznim organima. Ostale odnose koji su
značajni za položaj žena, kao, na primer: brak i poro
dične odnose (uključno sa zbrinjavanjem dece u dru
goj porodici, starateljstvom i adopcijom), nasleđivanje,
zdravstvenu i socijalnu zaštitu (uključno s odnosima u
vezi s materinstvom, dečjom zaštitom i planiranjem
porodice), područje vaspitanja i obrazovanja i druge
odnose uređuju republike odnosno obe autonomne po
krajine.
Međutim, pravni sistem u našem društvu nikako nije
zaokružen ustavima, zakonima i propisima za njihovo
izvršavanje. Mnogobrojna (i značajna pitanja koja ne
posredno utiču na položaj žena, pre svega na područji
ma dečje zaštite, socijalnog staranja, zapošljavanja,
stambene i komunalne izgradnje, zdravstvene zaštite,
penzijskog i invalidskog osiguranja, vaspitanja i obra
zovanja uređuju radni ljudi Sami i neposredno samo
upravnim opštim aktima (samoupravnim sporazumima,
statutima I drugim samoupravnim aktima koje donose
161
�udruženi u osnovnim samoupravnim organizacijama r
zajednicama (osnovnim organizacijama udruženog radar
mesnim zajednicama i samoupravnim interesnim zajed
nicama). Društvenim dogovorima samoupravne organi
zacije i zajednice, društveno-političke i druge društvene
organizacije i organi društveno-političkih zajednica obezbeđuju i u okviru ustava i zakona usklađuju samouprav
no uređivanje odnosa od šireg interesa odnosno od
opšteg društvenog interesa. Samoupravnim pravom
radni ljudi i građani sami proširuju svoja prava utvr
đena ustavom i zakonima kao minimum koji je svima
zagarantovan.
To znači da je pravno uređenje u SFR Jugoslaviji
raznoliko, a ipak u osnovi jedinstveno i zajedničko.
Pregled ovog uređenja u Jugoslaviji otežava i činjenica
da osnovni elementi toga položaja koje određuju no
vi ustavi federacije odnosno republika i autonomnih
pokrajina zakonima i samoupravnim aktima još nisu u
ceiini sprovedeni. Rok za usaglašavanje zakona s no
vim ustavima istekao je, istina, 1. jula 1977. godine,
ali time nije prošao rok za dalje sprovođenje tog za
konodavstva. Stoga je ceo pravni sistem u vreme dok
ovo pišemo,*) još u procesu preobražaja i usaglašavanja s temeljima novog ustavnog uređenja. Zbog
toga su neka rešenja, koja se navode u daljem tekstu,
još uvek samo trenutna odnosno privremena.
2. Pravno uređenje položaja žena na radu odnosno u
vezi s radom
Ustav federacije kao i ustavi republika i autonomnih
pokrajina pored ravnopravnosti bez obzira na pol, garantuju svima slobodu rada, slobodan izbor zanimanja
i zaposlenja i dostupnost svakog radnog mesta i svake
funkcije u društvu pod jednakim uslovima. Svakome ko
radi ustavi garantuju četrdesetdvočasovnu radnu nedeIju i pravo na takve radne uslove koji obezbeđuju nje
gov telesni i moralni Integritet I sigurnost.
2.1. Stupanje u radni odnos I druga osnovna prava u
udruženom radu uređuje Zakon o udruženom radu.**)
On na osnovu ustava određuje da radnici u svakoj os
novnoj organizaciji udruženog rada kao osnovnom or
ganizacionom obliku udruživanja njihovog rada odre
đuju uslove za sklapanje radnog odnosa. Ovi uslovi po
zakonu mogu da budu samo oni koji su u vezi s po
* Rukopis Je zavrSen 1. Januara 1979.
**
Službeni
162
lis t
SFRJ,
br.
53/76
I
8/78.
�trebama radnog procesa, s radnim uslovima i u vezi
s radom i zadacima u organizaciji u kojoj udruženi
radnici rade. Pol ne može biti uslov za sklapanje rad
nog odnosa osim u slučajevima kada je neki rad zbog
posebnih radnih uslova zabranjen za žene.
2.2. Po Zakonu o udruženom radu radnici imaju pravo
i dužnost da u skladu sa zakonom, samoupravnim opštim aktima obezbede posebnu zaštitu trudnica od teš
kog rada, od štetnih uticaja na radu, od prekovremenog
i noćnog rada i druge oblike posebne zaštite materin
stva. Zakoni republika i autonomnih pokrajina određuju
na kojim je područjima delatnosti zabranjen noćni rad
svih žena (pre svega u industriji, građevinarstvu i pro
metu, a i u nekim drugim delatnostima) i u kojim dru
gim delatnostima žena može da odbije raspored na
noćni rad ili na neki drugi rad koji joj ne odgovara;
to se osim na trudnice odnosi pre svega i na majke s
malom decom.
2.3. U pogledu godišnjeg odmora samohrane i druge
majke s malom decom uživaju povlastice, jer organi
zacije u kojima su one zaposlene svojim samoupravnim
opštim aktima, a u okviru zakonom određenog najkra
ćeg i najdužeg odsustva, određuju njegovu dužinu; kao
kriterijum pri tome služe i broj i uzrast dece odnosno
položaj majke u staranju o deci.
2.4. Zakonodavstvo garantuje stalnost zaposlenja svim
radnicima bez razlike. Svim radnicima, dakle i ženama,
rad može da prestane protiv njihove volje samo u
slučajevima koje određuje zakon. To su prvenstveno
slučajevi težih kršenja radnih dužnosti, slučajevi kada
radnik (radnica) neće da prihvati drugi rad ili da se
osposobi za drugi rad ako rad koji trenutno obavlja
nije više potreban radi ekonomskih poteškoća ili radi
organizacionih ili tehnoloških poboljšanja; dalje, slu
čajevi potpune radne invalidnosti; ako radnik ne pri
hvati samoupravni sporazum o udruživanju u osnovnu
organizaciju udruženog rada, ako na osnovu odluke
suda mora izdržavati kaznu zatvora duže od 6 meseci,
ako u slučajevima određenim zakonom Ispuni uslove
za ličnu penziju. Zbog toga posebna zaštita stalnosti
zaposlenja žena odnosno trudnica i majki s malom de
com nije potrebna osim u izuzetnim slučajevima. Me
đutim, takva zaštita, određena zakonom, potrebna je
za žene koje rade kod privatnih poslodavaca. U ovom
slučaju, naime, zakon dopušta I prestanak radnog od
nosa protiv volje zaposlenih, osim kad se radi o trud
nicama i majkama s malom decom.
163
�2.5. Uređivanje porodiljskog odsustva u cellni je u nad
ležnosti republika i autonomnih pokrajina i u uređenju
ovog pitanja postoje izvesne manje razlike. Najčešće je
određeno da porodiijsko odsustvo traje 180 dana ne
prekidno. U Vojvodini porodiljsko odsustvo traje 210
dana. Majka ima pravo da bira da li će posle poro
diljskog odsustva raditi samo pola radnog vremena sve
dok dete ne napuni od 8 meseci do godine dana (Ma
kedonija, Slovenija), ili će iskoristiti porodiljsko od
sustvo u ćelom najdužem zakonskom roku. U Hrvatskoj
je uvedena mogućnost korišćenja dodatnog porodilj
skog odsustva dok dete ne napuni 20 meseci. Međutim,
odsustvo s posla u Sloveniji može da koristi i otac
deteta ako neguje dete i ako su se on i majka deteta
tako sporazumeli. Majka ima pravo na porodiljsko od
sustvo i u slučaju da se dete rodi mrtvo ili da dete
umre pre isteka porodiljskog odsustva, i to u tolikom
trajanju dok se ne oporavi od porođaja i duševnog po
tresa zbog gubitka deteta (45 dana). Naknada ličnog
dohotka majke za vreme porodiljskog odsustva iznosi
njen puni lični dohodak iz prethodne godine. Posle is
teka porodiljskog odsustva majka ima pravo da nastavi
isti rad ili drugi koji odgovara njenoj stručnoj spremi
i daje joj mogućnost sticanja istog ličnog dohotka.
2.6. U sada važećem sistemu penzijskog i invalidskog
osiguranja, koji inače važi za sve osiguranike bez ob
zira na pol, žene su u izvesnoj meri povoljnije treti
rane, jer mogu da steknu pravo na starosnu penziju
već s 55 godina starosti, a ako se radi o porodičnoj
penziji s 45 godina, dok muškarcima treba 60 godina
starosti s istim najkraćim radnim stažom kao i za žene
(20 godina). Žena bez obzira na starost stiče pravo
na starosnu penziju (85 odsto od penzijske osnove,
određene na osnovu valorizovanog iznosa ličnih doho
daka osiguranika u određenom razdoblju) već posle 35
godina rada, dok muškarac tek posle 40 godina.
Penzijsko kao i invalidsko osiguranje važi za sve za
poslene, a i za slobodne profesije i uvedeno je od
nosno uvodi se i za zemljoradnike i članove njihovih
domaćinstava u skladu s prilikama i mogućnostima po
jedinih republika i autonomnih pokrajina.
Penzijsko i invalidsko osiguranje obuhvata pre svega
pravo na starosnu i invalidsku penzjju, pravo na pro
fesionalnu rehabilitaciju i zaposlenje u slučaju inva
lidnosti, pravo na novčanu naknadu u slučaju telesne
povrede i pravo na porodičnu penziju,
ženski kao i muški članovi porodice osiguranika, a i
neki članovi njegove šire porodice koje je osiguranik
164
�izdržavao, imaju u slučaju sm rti osiguranika pravo na
porodičnu penziju ako zbog mladosti (manje od 15 go
dina ili više ako se redovno školuju), starosti (na pri
mer majka odnosno udovica u starosti najmanje 45
godina) ili iz drugih razloga ne mogu sami da se iz
državaju.
3. Pravno uređenje položaja žene u braku, odnosa
između roditelja i dece i slobodnog odlučivanja o
rađanju dece
3.1. Po zakonima svih republika i autonomnih pokra
jina, u čiju nadležnost spada uređivanje bračnih i po
rodičnih odnosa, žena i muškarac su potpuno ravno
pravni sa sklapanjem braka.
Po zakonu SR Slovenije budući supružnici pre sklapa
nja braka obavezno će posetiti bračno savetovalište da
bi se na osnovu pravnih, socijalnih, zdravstvenih i dru
gih saveta koje dobijaju što bolje priprem ili za zajed
nički život. Po zakonu SR Hrvatske matičar će preporu
čiti osobama koje nameravaju da stupe u brak da do
dana venčanja posete odgovarajuću zdravstvenu ili
drugu ustanovu i bračno savetovalište da bi se upo
znale s mogućnostima i prednostima planiranja poro
dice. Po novom zakonu o braku i porodičnim odnosima
slično je uređenje i u SR Srbiji, kao i po porodičnom
zakonu u*SR Bosni i Hercegovini; po tim zakonima
matičar preporučuje budućim supružnicima ne samo da
posete bračno savetovalište i zdravstvene ustanove
već i da se uzajamno obaveste o zdravstvenom stanju.
3.2. Imovina koju poseduje svaki od supružnika prilikom
sklapanja braka ostaje njegova svojina i on njome sa
mostalno raspolaže i u braku. Imovina koju supružnici
steknu radom u toku trajanja braka njihova je zajednič
ka imovina, kojom oni zajednički upravljaju i raspolažu.
U slučaju razvoda braka ta imovina se deli, a može se
podeliti i za vreme trajanja braka bilo sporazumno bilo
sudskim putem na predlog jednog od supružnika. Po
zakonskom uređenju u SR Makedoniji i u SR Sloveniji,
smatra se da su pri podeli zajedničke imovine supruž
nika njihovi udeli jednaki. Ako se jedan ili drugi su
pružnik ne slaže s podelom na dva jednaka dela, na
njegov zahtev se sudskim postupkom može odrediti
udeo svakog od supružnika na osnovu njegovog rad
nog doprinosa. Drugi zakoni određuju da se udeo sva
kog supružnika u zajedničkoj imovini, ako se oni ne
mogu sporazumeti, određuje po njegovom doprinosu,
koji obuhvata sve oblike rada i sudelovanja u upravlja
165
�nju zajedničkom imovinom, u njenom čuvanju i pove
ćavanju. Novo zakonsko uređenje u SR Srbiji reguliše
i imovinske odnose u porodičnoj zajednici i određuje
da u slučaju kad u porodičnoj zajednici pored roditelja
i dece žive i drugi srodnici koji svi zajednički privre
đuju imovina stečena u takvoj zajednici pripada svim
članovima te zajednice koji su učestvovali u njenom
sticanju.
3.3. Po svim republičkim i pokrajinskim zakonima žena
može zahtevati razvod braka iz istih razloga kao i mu
škarac. Posle razvoda oba bivša supružnika imaju ista
prava i iste dužnosti, što naročito važi za dužnost iz
državanja drugog supružnika.
Da bi što bolje zaštitili lično dostojanstvo obaju su
pružnika i, sem toga, obezbedili interese žene i dece,
zakoni republika i autonomnih pokrajina uvode moguć
nost sporazumnog razvoda kao oblika koji supružnicima
treba da omogući da ravnopravno i na najbezbolniji
način raskinu svoj neuspešan brak. Po zakonu SR
Hrvatske i po zakonu SR Bosne i Hercegovine spora
zumni razvod je moguć samo ako supružnici nemaju
maloletne zajedničke ili usvojene dece ili dece na ko
ju oni imaju roditeljsko pravo. Po uređenju u SR Ma
kedoniji i SAP Vojvodini sporazumni razvod braka mo
guć je samo u slučaju ako su se supružnici sporazumeli i o izdržavanju i vaspitavanju dece. Po novom za
konskom uređenju u SR Srbiji supružnici se moraju
sporazumeti i o načinu svojih ličnih kontakata sa zajed
ničkom decom, a po uređenju u SR Sloveniji i o izdrža
vanju nezbrinutog supružnika, o obezbeđenju, vaspita
vanju i izdržavanju zajedničke dece, o podeli zajednič
ke imovine i o tome koji će od supružnika biti nosilac
stanarskog prava.
Međutim, u zakonodavstvu republika i autonomnih po
krajina postoje očigledne razlike u regulisanju razvoda
braka pre svega u slučaju kad samo jedan od supruž
nika zahteva razvod sudskim putem. Dosad je takav
razvod ocenjivan kao sankcija za neuspešan brak. Za
koni u SR Bosni i Hercegovini, SR Srbiji, SR Sloveniji i
SAP Vojvodini dosledno sprovode princip po kojem raz
vod mora biti sredstvo za prekidanje nepodnošljivog
braka, bez obzira na krivicu pojedinog supružnika za
takvo stanje. Zakoni drugih republika i SAP Kosovo I
novi zakon SR Hrvatske dopuštaju razvod braka na zahtev »krivog« supružnika samo u slučaju daljeg od
vojenog života, koji ima za posledicu činjenicu da više
nema mogućnosti za obnavljanje zajedničkog života
supružnika. Takvo uređenje je posledica konstatacije da
166
�u nekim sredinama stvarni ekonomski položaj žena još
uvek iziskuje takvo uređenje koje društvu omogućava
da utiče na razvod utvrđivanjem krivice za bitnu poremećenost bračne zajednice.
3.4. Svi republički i oba pokrajinska zakona o izdržava
nju supružnika po prestanku braka polaze, na jednoj
strani, od težnje da se izdržavanje ne reguliše tako da
odvraća od rada, a na drugoj strani, polaze od potrebe
da se zaštiti supružnik u slučajevima kad se sam ne
može izdržavati. Zato je u svim zakonima zapisano da
na izdržavanje ima pravo onaj supružnik koji nije spo
soban za rad odnosno onaj koji se ne može zaposliti.
Oni zakoni koji su ostali pri tome da se utvrđuje »kri
vica« za razvod određuju da pravo na izdržavanje ne
može imati onaj supružnik koji je kriv odnosno koji
je isključivo kriv za razvod braka.
Po zakonima SR
Bosne i Hercegovine, SR Hrvatske, SR Srbije i SR
Slovenije u načelu pitanje krivice nije odlučujuće za
određivanje dužnosti izdržavanja razvedenog supružni
ka; pri tom zakoni SR Bosne i Hercegovine i SR Hrvat
ske propisuju da nepodobno držanje supružnika u bra
ku može biti uzrok da sud odbije njegov zahtev za iz
državanje, zakon SR Slovenije upućuje sud da u odlu
čivanju o izdržavanju uzima u obzir uzroke iz kojih je
bračna zajednica postala neodrživa, zakon SR Srbije
određuje da sud može odbiti zahtev za izdržavanje koji
je podneo onaj supružnik koji je zlonamerno ili bez
opravdanog razloga napustio drugog supružnika.
3.5. što se tiče položaja muškarca i žene koji žive u
vanbračnoj zajednici, zakon SR Slovenije određuje da
trajnija životna zajednica muškarca i žene koji nisu
sklopili brak, iako bi to mogli učiniti, ima iste pravne
posledice kao i formalni brak.
Zakoni SR Bosne i Hercegovine, SR Hrvatske, SR Srbi
je i SAP Kosovo izjednačavaju bračnu vezu i vanbračnu zajednicu muškarca i žene samo u pojedinim od
nosima. Zakon SAP Kosovo to uređuje u određenim
uslovima za nasleđivanje, podelu zajedničke imovine i
za izdržavanje. Zakon SR Hrvatske određuje da iz vanbračne zajednice muškarca i žene nastaje obaveza za
međusobno izdržavanje, a da pod zakonskim uslovima
nastaju i druga imovinska prava i druge obaveze. Za
koni SR Bosne i Hercegovine I SR Srbije Izjednačavaju
životnu zajednicu muškarca I žene s brakom u pogle
du prava na izdržavanje i drugih imovinskopravnih od
nosa pod uslovima i na način koji su određeni zakonima.
3.6. Po svim zakonima republika I autonomnih pokrajina
žena i muškarac su potpuno Izjednačeni kao roditelji.
167
�Međutim, u praksi je majka češće u težem položaju od
oca. Zato novo zakonodavstvo u većini slučajeva po
maže majci tako da starateljski i drugi organi posre
duju u priznavanju odnosno utvrđivanju očinstva. Zakoni
SR Bosne i Hercegovine, SR Crne Gore, SR Srbije i
SR Hrvatske i SAP Kosovo omogućavaju starateljskim
organima da podnose tužbu za utvrđivanje očinstva na
sudu, ako to u ime deteta ne učini majka, a pretpo
stavljeni otac ne priznaje očinstvo.
Nejednak položaj žena s muškarcima u slučajevima
kad se samo žene brinu o deci, nova zakonska rešenja
pokušavaju da olakšaju nekim praktičnim merama. Nai
me, često se nezakoniti očevi brinu za svoju decu sa
mo na taj način što daju odgovarajući udeo za pokriće
troškova za izdržavanje deteta. Zato neki zakoni daju
starateljskim organima u nadležnost da pokrenu i vode
u ime deteta postupak za određivanje alimentacije. Ponegde se određuju i posebne obaveze radne organizaci
je u kojoj radi isplatilac alimentacije, odnosno ona se
obavezuje na godišnju valorizaciju s obzirom na pove
ćanje životnih troškova.
Što se tiče utvrđivanja očinstva, novo zakonodavstvo
u većini slučajeva uzima u obzir i mogućnost veštačkog oplođavanja kao jednog od načina slobodnog odlu
čivanja o rađanju dece, koje je kao ustavno pravo od
ređeno u saveznom Ustavu i u ustavima republika i
autonomnih pokrajina. Zakoni republika i autonomnih
pokrajina koji su doneti po novim ustavima određuju da
nije dozvoljeno utvrđivanje očinstva deteta koje se
rodilo s veštačkim oplođavanjem majke. Većina zakona,
osim zakona SR Slovenije, sadrži odredbu po kojoj se
mužu ne dozvoljava da se odriče očinstva u slučaju
kad se saglasio s veštačkim oplođenjem svoje žene
semenom drugog muškarca.
4. Pravno uređenje na nekim drugim područjima koje
utiče na položaj žena
4.1. Društvena zaštita dece
4.1.1. Posle donošenja Ustava 1974. godine do početka
1975. godine u svim republikama i autonomnim pokra
jinama doneti su novi zakoni o društvenoj zaštiti dece.
U ovim zakonima razrađena su ustavna načela o dečjoj
zaštiti i pobliže određeni pravni osnovi za formiranje
i rad samoupravnih interesnih zajednica na području
168
�dečje zaštite, u okviru kojih se planira i sprovodi
društvena zaštita dece.
Sve te zajednice kompleksno planiraju zadovoljavanje
potreba porodice i dece, dece pre svega od rođenja do
upisa u osnovnu školu. Sve zajednice imaju takođe za
datak da obezbede razvoj i funkcionisanje takozvanih
neposrednih oblika dečje zaštite (pre svega dnevni bo
ravak dece i njihovo čuvanje, vaspitanje i ishranu) i da
usklađuju politiku društvene brige o deci s drugim
samoupravnim interesnim zajednicama, pre svega ob
razovnim, zdravstvenim i stambenim zajednicama. Po
red ovih zadataka, većina zajednica brine se i o dečjem dodatku, ukoliko nisu u tu svrhu osnovane posebne
zajednice odnosno ukoliko te zadatke ne izvršava druga
interesna zajednica.
4.1.2. Prilikom primanja dece u vaspitno-zaštitne orga
nizacije prednost imaju deca samohranih majki, vaspitno, materijalno ili socijalno ugrožena deca i deca za
poslenih majki.
Društvena briga o deci-đacima osnovnih škola organizovana je ishranom (školske kuhinje), produženim borav
kom u školi koji postepeno prelazi u »celodnevnu«
školu, i besplatnim udžbenicima, internatima, organizovanjem odmora odnosno rekreacije učenika za vreme
raspusta i slično.
4.1.3. Poseban oblik društvene brige o deci jeste dečji
dodatak kao novčana pomoć porodicama s nižim pri
manjima za izdržavanje i vaspitanje dece. Granični iz
nos dohotka na pojedinog člana porodice, koji još daje
pravo na ovaj oblik društvene pomoći, različit je u
republikama odnosno autonomnim pokrajinama I po pra
vilu se godišnje revalorizuje u skladu s porastom lič
nih dohodaka odnosno troškova života. Takođe se pre
težno prilagođava specifičnim potrebama deteta.
U poslednjim godinama broj dece koja Imaju pravo na
dečji dodatak pomalo se smanjuje kao posledica opšteg
podizanja životnog standarda, a i ugovorene politike
samoupravnih interesnih zajednica koje se brinu za
dečju zaštitu. One su svojim opštim samoupravnim
normama preusmeravale sredstva za zaštitu dece,
prvenstveno u neposredne oblike ove zaštite, u kojima
već imaju prednost deca iz porodica s manjim priho
dima ili deca koja imaju prednost iz drugih razloga
(zdravstvenih, socijalnih itd.) u ovim oblicima zaštite.
Sastavni deo ove politike jeste i uvođenje sistema dru
štvenog subvencionisanja cene u ustanovama i oblici
ma dečje zaštite da bi se osigurala dečja zaštita bez
169
�obzira na materijalne mogućnosti roditelja s tim što
će roditelji s višim prihodima plaćati veći deo cene
koštanja.
4.2. Zdravstvo
4.2.1. Ustav SFRJ iz 1974. godine određuje da svako
ima pravo na zdravstvenu zaštitu, a zakonima se od
ređuje u kojim slučajevima i onaj neznatan deo gra
đana koji nisu osigurani ima pravo na zaštitu zdravlja
iz društvenih sredstava. Zakoni republika i autonomnih
pokrajina određuju da na zdravstvenu zaštitu iz dru
štvenih sredstava imaju pravo sve žene u vezi s trud
noćom, porođajem, materinstvom i kontracepcijom, a
iz tih sredstava se finansira potpuna zdravstvena zašti
ta novorođenčadi, dojenčadi, pretškolske i školske dece do kraja redovnog školovanja odnosno najdalje do
navršene 26. godine starosti. Zakoni pojedinih repub
lika i autonomnih pokrajina određuju i opseg zdrav
stvene zaštite iz društvenih sredstava i za drugu omla
dinu i posle ispunjene 15. godine života, pretežno u
celini ili samo za određene slučajeve odnosno bole
sti, ali i to najdalje do ispunjene 26. godine života.
4.3. Krivično pravo
I u krivičnom kao u svem ostalom zakonodavstvu u
SFRJ u skladu s ustavnom odredbom saveznog ustava
i svih republičkih i pokrajinskih ustava, položaj žene
je jednak položaju muškarca. Aii to, naravno, ne isklju
čuje posebnu zaštitu koja proizlazi iz ustavne odredbe
0 posebnoj društvenoj zaštiti majke, deteta i porodice.
Tako se prema odredbi novog krivičnog zakona SFRJ
smrtna kazna, koja se po ustavu izriče samo izuzetno
1 za najteže oblike teških krivičnih dela, ne može Izreći
trudnici i maloletnici (maloletniku) koji još nisu napu
nili 18 godina, dok se licima koja u vreme kad su po
činila krvično delo još nisu napunila 21 godinu takva
kazna može izreći samo za najteže vrste tih delikata.
U novim republičkim i pokrajinskim krivičnim zakoni
ma postoje, kao i do sada, odredbe da se smrtna kaz
na ne srne izvršiti nad trudnom ženom.
Trudnice odnosno majke s malom decom inače uživaju
određene povlastice za vreme izdržavanja kazne (na
radu, u odnosu prema njima za vreme trudnoće I po
rođaja, u pomoći prilikom otpuštanja s izdržavanja kaz
ne i slično).
170
�Krivična sankcija protiv majke koja oduzme život detetu
na porođaju ili odmah posle porođaja mnogo je blaža
nego inače za ubistvo. Zbog posebnog psihičkog stanja
majke koje je vezano za porođaj, i ova odredba pred
stavlja oblik posebnog pravnog tretiranja majke. Slič
no je i u pogledu kažnjivosti u vezi s nedozvoljenim
abortusom. Kažnjava se samo lice koje ženi prekine
trudnoću kada iz zdravstvenih razloga abortus nije
dozvoljen; sama žena se ne kažnjava za izvršeni ne
dozvoljeni abortus.
U poglavlju o krivičnim delima protiv radnog odnosa i
socijalne sigurnosti između ostalog određeno je kaž
njavanje lica koje se svesno ne pridržava propisa o
zaštiti žena i omladine ili o zabrani noćnog odnosno
prekovremenog rada, a i lice koje se svesno ne pri
država propisa iz oblasti socijalnog osiguranja i time
krnji prava drugoga.
Prema poglavlju o krivičnim delima protiv braka, po
rodice i omladine, između ostalih, kažnjavaju se lica
koja žive u vanbračnoj zajednici s maloletnom osobom
koja još nema 16 godina; Lice koje protivpravno oduz
me maloletnu osobu onome kome je poverena, a i lice
koje teško zanemaruje porodične obaveze i koje izbegava davanje izdržavanja osobi koju mora izdržavati.
Pored ovih krivičnih odredaba koje štite i odgovaraju
ći položaj žene na radu odnosno u braku i porodičnim
odnosima, za položaj žena značajne su i one odredbe
krivičnih zakona koje štite polnu neprikosnovenost čoveka i moral. Inkriminisana su pre svega sva dela ko
ja znače polno nasilje ili zloupotrebu položaja kod
polnih odnosa. U krivičnom zakonu SR Slovenije sma
tra se kao kažnjivo i polno nasilje muža nad sopstvenom ženom.
Milan GASPARI, savetnik Predsedništva SR Slovenije
171
��Spisak zakona od posebnog značaja za
pravni položaj žena u Jugoslaviji
A) Radni odnosi
Zakon o udruženom radu (Službeni lis t SFRJ br. 53/76
I 8/78)
Zakon o radnim odnosima (Službeni lis t SR Bosne i
Hercegovine br. 36/77 i 11/78)
Zakon o radnim odnosima (Službeni lis t SR Crne Gore
br. 36/77 i 39/77)
Zakon o radnim odnosima radnika u udruženom radu
(Narodne novine SR Hrvatske br. 11 /78)
Zakon za rabotnite odnosi (Služben vesnik na SR Ma
kedonija br. 45/77)
Zakon o delovnih razmerjih (Uradni lis t SR Slovenije,
št. 24/77 in 30/78)
Zakon o radnim odnosima (Službeni glasnik SR Srbije
br. 40/77, 41/77, 52/77 i 53/78)
Zakon o radnim odnosima (Službeni lis t SAP Vojvodi
ne br. 31/77 i 37/78)
Zakon o radnim odnosima (Službeni lis t SAP Kosova
br. 77/77 i 27/78)
B) Odnosi u braku i porodici
1. U SR Bosni i Hercegovini se do donošenja novih
republičkih zakona primenjuju odredbe saveznih
zakona donetih pre novog ustava iz 1974. godine
2. Zakon o braku (Službeni lis t SR Crne Gore br.
17/73 i 21/73)
Zakon o odnosima roditelja i dece (Službeni lis t
SR Crne Gore br. 54/75 i 4/76)
Savezni osnovni zakon o starateljstvu (Službeni
list SFRJ 16/65) primenjuje se u SR Crnoj Gori
kao republički zakon.
Zakon o usvojenju (Službeni lis t SR Crne Gore
br. 28/77)
3. Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne
novine SR Hrvatske br. 11/78 i 27/78)
4. Zakon za brakot (Služben vesnik na SR Makedoni
ja br. 35/73, 28/74 i 13/78)
Zakon za odnosite na rodftelite i decata (Služben
vesnik na SR Makedonija br. 5/73 I 17/73)
Zakon za posebnite procesni postopkl vo semejnlte sporovi (Služben vesnik na SR Makedonija br.
13/78)
Zakon za staratelstvo (Služben vesnik na SR Ma
kedonija br. 5/73)
173
�5.
6.
7.
8.
9.
10.
Zakon za posvojuvanje (Služben vesnik na SR Ma
kedonija br. 5/73, 17/73 i 49/74)
Zakon o zakonski zvezi in družinskih razmerjih
(Uradni list SR Slovenije št. 15/76)
Zakon o braku (Službeni glasnik SR Srbije br.
52/74)
Zakon o starateljstvu (Službeni glasnik SR Srbije
br. 44/75)
Zakon o usvojenju (Službeni glasni'k SR Srbije br
17/76)
Zakon o odnosima roditelja i dece (Službeni glas
nik SR Srbije, br. 52/74)
Zakon o braku (Službeni list SAP Vojvodine br.
2/75 i 10/75)
Zakon o odnosima roditelja i dece (Službeni list
SAP Vojvodine br. 2/75 i 10/75)
Zakon o starateljstvu (Službeni list SAP Vojvodine
br. 24/71)
Zakon o usvojenju (Službeni list SAP Vojvodine
br. 24/76 i 29/76)
Zakon o braku (Službeni 'list SAP Kosova br. 43/74
i 3/77)
Zakon o odnosima roditelja i dece (Službeni list
SAP Kosova br. 43/74)
Zakon o starateljstvu (Službeni list SAP Kosova
br. 30/76)
Zakon o usvojenju (Službeni list SAP Kosova br.
30/76)
Zakon o braku i porodičnim odnosima (Službeni
list SR Srbije, br. 22/1980)
Porodični zakon (Službeni list SR BiiH, br. 21/79)
C. Odnosi u vezi sa ostvarivanjem prava na slobodno
odlučivanje o rađanju dece
Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće
(Službeni list SR Bosne i Hercegovine br. 29/77)
Zakon o uslovima i postupku za odobravanje pre
kida trudnoće (Službeni list SR Crne Gore br. 11/71)
Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje pra
va na slobodno odlučivanje o rađanju djece (Narodne
novine SR Hrvatske br. 18/78)
Zakon o prekinuvanje na bremenosta (Služben ves
nik na SR Makedonija br. 19/77)
Zakon o zdravstvenih ukrepih pri uresničevanju
pravice do svobodnega odločanja o rojstvu otrok (Urad
ni list SR Slovenije št. 11/77)
Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće
(Službeni glasnik SR Srbije br. 26/77)
Zakon o uslovima i postupku za odobrenje prekida
174
�trudnoće (Službeni lis t SAP Vojvodine, prečišćeni tekst,
br. 26/78)
Zakon o uslovima I postupku za odobravanje preki
da trudnoće (Službeni lis t SAP Kosova br. 47/77)
D. Odnosi na području dečje zaštite
Zakon o dječjoj zaštiti (Službeni lis t SR Bosne i
Hercegovine br. 7/75 i 18/75)
Zakon o socijalnoj i dječjoj zašiti i samoupravnim
interesnim zajednicama socijalne i dječje zaštite (Slu
žbeni lis t SR Crne Gore br. 31/74, 32/74 \ 4/78)
Zakon o društvenoj brizi o djeci pretškolskog uzra
sta (Narodne novine SR Hrvatske br. 51/74)
Zakon za opredeleni oblici na opštestvena zaštita na
decata i za samoupravnite interesni zaednici za opšte
stvena zašita na decata (Služben vesnik na SR Ma
kedonija br. 5/74 i 9/78)
Zakon o družbenom varstvu otrok in o skupnostih
otroškega varstva (Uradni lis t SR Slovenije št. 18/74
in 14/77)
Zakon o dečjoj zaštiti i o samoupravnim interesnim
zajednicama dečje zaštite (Službeni glasnik SR Srbije
br. 48/74)
Zakon o dečjoj zaštiti (Službeni lis t SAP Kosova
br. 18/76)
Zakon o samoupravnim interesnim zajednicama za
zaštitu dece (Službeni lis t SAP Vojvodine br. 21 /74 i
5/78)
E. Odnosi na području penzijskog i
invalidskog osiguranja
Zakon o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalid
skog osiguranja (Službeni lis t SFRJ br. 35/72, 18/76,
58/76 i 22/78)
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Slu
žbeni list SR Bosne i Hercegovine br. 36/72, 8/74,
7/75 i 41 /75)
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju. (Služ
beni list SR Crne Gore br. 28/72, 4/73, 11/74 i 16/78)
Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju (pre
čišćeni tekst, Narodne novine SR Hrvatske br. 20/78
i 26/78)
Zakon za penziskoto i fnvalidskoto osiguruvanje
(prečisten tekst, Služben vesnik na SR Makedonija br.
39/78)
Zakon o pokojninskem in Invalldskem zavarovanju
(prečišćeno besedilo, Uradni lis t SR Slovenije, št. 19/77
In 30/78)
175
�Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Služ
beni glasnik SR Srbije br. 51/72, 54/72, 9/74, 42/75,
53/75, 51/76, 26/77, 27/77, 40/77, 54/77 i 53/78)
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Služ
beni list SAP Kosova br. 37/72, 13/74, 11/76, 26/77
i 48/77)
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Služ
beni list SAP Vojvodine br. 26/72, 2/73, 19/73, 27/75
i 37/78)
F. Odnosi na području zdravstvene zaštite
Zakon o zdravstvu (Službeni list SR Bosne i Herce
govine br. 37/75, 7/76 I 16/78)
Zakon o zdravstvu (Službeni list SR Crne Gore br.
8/71 i 35/75)
Zakon o zdravstvu (Narodne novine SR Hrvatske
br. 32/70 i 41/70)
Zakon za zdravstvo (Služben vesnik na SR Makedo
nija br. 20/70, 11/71, 26/71 i 29/73)
Zakon o zdravstvenem varstvu (Uradni list SR Slo
venije št. 38/74, 1/75 in 31/76)
Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenoj službi
(Službeni glasnik SR Srbije br. 32/68, 41/68, 18/70,
24/70, 8/73, 52/74, 2/7.5 I 22/76)
Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenoj službi
(Službeni list SAP Kosova br. 55/75)
Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenoj delatnostl (Službeni list SAP Vojvodine br. 24/72 I 30/76)
G. Krivično pravo
Krivični zakon SFRJ (Uradni list SFRJ br. 44/76,
36/77 i 56/77)
Krivični zakon SR Bosne i Hercegovine (Službeni
list SR Bosne i Hercegovine br. 16/77 1 19/77)
Krivični zakon SR Crne Gore (Službeni list SR
Crne Gore br. 26/78)
Krivični zakon SR Hrvatske (Narodne novine SR
Hrvatske br. 25/77 i 50/78)
Krivični zakon na SR Makedonija (Služben vesnik
na SR Makedonija br. 25/77 i 30/77)
Kazenskl zakon SR Slovenije (Uradni list SR Slo
venije št. 12/77 in 3/78)
Krivični zakon SR Srbije (Službeni glasnik SR Srbi
je br. 26/77, 28/77 I 43/77)
Krivični zakon SAP Kosova (Službeni list SAP Ko
sova br. 20/77)
Krivični zakon SAP Vojvodine (Službeni list SAP
Vojvodine br. 17/77 i 24/77)
176
�Rezolucija Skupštine SFRJ
o unapređivanju položaja i uloge žene
Polazeći od Programa Saveza komunista Jugoslavije,
Ustava SFRJ, rezolucija X kongresa Saveza komunista
Jugoslavije, Zakona o udruženom radu, kao i od sistem
skih zakona koj<i su dali idejno-političku i normativno■pravnu osnovu za obezbeđivanje položaja i prava rad
nog čoveka da odlučuje o svom radu i uslovima i re
zultatima svoga rada, a tim e i za ostvarivanje ravno
pravnog položaja muškaraca i žena i društvenog po
ložaja žena u cei ini;
— polazeći od postignutog stepena razvoja proizvodnih
snaga i postignutih rezultata u razvoju socijalističkih
samoupravnih odnosa u našem društvu i od činjenice
da društveno-ekonomski i politički sistem osigurava
muškarcu i ženi da snagom i inicijativom samoupravno
udruženih i demokratski organizovanih radnika i radnih
ljudi grade zajednicu slobodnih proizvođača u kojoj
stvaraju mogućnosti za unapređivanje svojih životnih
uslova i životnih usiova svojih porodica;
— imajući u vidu određene teškoće i zaostajanja u
ostvarivanju takvog položaja radnog čoveka, što se ne
gativno odražavalo na ukupan razvoj našeg društva i
socijalističkih samoupravnih društvenih odnosa, kao i
na usklađen materijalni i socijalni razvoj društva;
— a ocenjujući da je neophodna razrada društvenih
stavova i sistematska organizovana društvena aktiv
nost za poboljšavanje i unapređivanje društveno-ekonomskog položaja žena, kao i da je potrebno dalje raz
vijanje međunarodne saradnje na unapređivanju dru
štvenog položaja žena u svetu i njihovo uključivanje u
razvoj, kao zajedničkog problema svih ljudi za čije rešavanje su posebno zainteresovane nesvrstane zemlje
i zemlje u razvoju u borbi koju vode za novi međuna
rodni ekonomski poredak;
— Skupština SFRJ, na osnovu člana 281. stav 1. tač. 3.
i 18. Ustava SFRJ, a u vezi sa članom 114. Poslovnika
Skupštine SFRJ, na sednici Saveznog veća od 30. mar
ta 1978. godine, donela je
177
�R ezoluciju o osnovnim pravcim a društvenog
delovanja na unapređivanja društveno-ekonom skog
položaja i uloge žene u s o c ija lis tič k o m
sam oupravnom društvu
I
1. Ostvarivanje ravnopravnosti muškaraca i žena u na
šem socijalističkom samoupravnom društvu sastavni je
deo borbe za samoupravne produkcione odnose i za
celinu našeg društvenog i privrednog razvoja. Kao udru
ženi radnik žena sve više postaje i neposredni činilac
u odlučivanju i upravljanju društvenim poslovima. Time
jača i njeno učešće u političkom životu. Sve je to deo
dubokog društvenog preobražaja u kome se sve više
prevazi l aze ostaci neravnopravnog položaja žena i nasleđene društvene podele rada.
U dosadašnjem razvoju postignuti su značajni rezultati
u zapošljavanju i obrazovanju žena, zaštiti materinstva,
kompleksnoj društvenoj brizi o deci, podruštvljavanju
poslova domaćinstva, učešću žena u samoupravnom
političkom sistemu, opštenarodnoj odbrani i društvenoj
samozaštiti, kao i u drugim oblastima društvenog ži
vota:
— u društvenom sektoru zaposleno je oko 5 miliona
i 300 hiljada radnih ljudi, od toga oko 1 milion i 700
hiljada žena. Dve trećine žena zaposleno je u privredi.
U društvenim delatnostima žene čine 3/5 od ukupnog
broja zaposlenih;
— postignuti su značajni rezultati u borbi za iskorenjivanje nepismenosti. Približavamo se potpunom obuhvatanju ženske dece osnovnim obrazovanjem (od ukup
nog broja 47,7% je ženske dece), a od ukupnog broja
učenika u školama srednjeg stupnja obrazovanja i stu
denata 45% je pripadnica ženskog pola. Bitno je promenjena kvalifikaciona struktura zaposlenih žena. U
strukturi zaposlenih sa srednjom školom ima 55% že
na, sa višom 40% i sa visokom 30%. 2ene se sve vi
še uključuju u razne vidove obrazovanja i stručnog
osposobljavanja uz rad;
— unapređena je zaštita materinstva u gradu i na selu.
Oko 80% svih porođaja vrši se uz stručnu medicinsku
pomoć. Porodiljsko odsustvo produženo je od 105 na
178
�180, odnosno 210 dana. Unapređena je i zaštita žena
u vezi sa materinstvom;
povećava se obuhvat dece raznim oblicima društve
ne brige o deci, naročito dece zaposlenih roditelja. Po
rasla je uloga udruženog rada u razvijanju raznih ob
lika društvene brige o deci. Veća pažnja posvećuje se
organizovanoj školskoj ishrani i produženom i celodnevnom boravku u osnovnoj školi. Stalno se unapre
đuje zaštita dece čiji roditelji imaju niske lične do
hotke, kao i socijalna zašita dece;
— učinjen je određen napredak u rasterećivanju poro
dice obezbeđivanjem društvene ishrane u organizacija
ma udruženog rada, školama i dečjim ustanovama, otva
ranjem jaslica i obdaništa. Opštim napretkom, elektri
fikacijom sela, izgradnjom vodovoda u selima, razvo
jem saobraćaja, trgovinske mreže, zanatskih usluga, in
dustrije mašina i opreme za domaćinstvo znatno su
olakšani poslovi u porodici i domaćinstvu;
— sistem društvenog planiranja daje osnove za integrisanje socijalnog razvoja u ukupni privredni i dru
štveni razvoj;
— razvojem delegatskog sistema povećano je učešće
žena u svim oblicima samoupravnog odlučivanja. Tako
je u izborima 1974. godine u delegacijama osnovnih
organizacija udruženog rada izabrano 30% žena, što
približno odgovara i njihovom učešću u udruženom ra
du. U skupštinama društveno-političkih zajednica, od
opštine do federacije, više je žena delegata nego što je
bilo u prethodnom periodu u predstavničkim telima. Takođe je značajno učešće žena u skupštinama samo
upravnih interesnih zajednica, kao i organima upravlja
nja u drugim samoupravnim organizacijama i zajedni
cama;
— u ostvarivanju koncepcije opštenarodne odbrane i
društvene samozaštite sve veće je učešće i doprinos
žena. One su u velikom broju zastupljene u jedinicama
civilne zaštite i u raznim oblicima osposobljavanja za
odbranu i zaštitu.
Jugoslovenski odbor za Međunarodnu godinu žena Or
ganizacije ujedinjenih nacija — 1975. godine uspešno
je učestvovao u radu svetske konferencije Međunarod
ne godine žena i dao značajan doprinos izgradnji sta
vova sadržanih u dokumentima Organizacije ujedinjenih
nacija i međunarodnih skupova.
2. I pored značajnih dostignuća u pogledu ravnoprav
nosti žena i muškaraca u društveno-ekonomskom živo
tu, još je nedovoljno učešće žena po osnovu rada u
svim procesima Upravljanja i odlučivanja u društvu.
179
�Uslovl za ostvarivanje ravnopravnog društveno-ekonomskog položaja žena i muškaraca nisu uvek razrađeni
kao aktuelan razvojni strukturni problem u tekućim,
srednjoročnim I dugoročnim planovima razvoja organi
zacija udruženog rada, mesnih zajednica, samoupravnih
interesnih zajednica i društveno-političkih zajednica i
nisu uvek predviđene odgovarajuće mere.
U strukturi nezaposlenih preovlađaju žene od kojih je
značajan broj stručno osposobljenih I kvalifikovanih; ima
i otpora zapošljavanju žena; nije prevladana podela na
tzv. muška i ženska zanimanja; nije dovoljno ostvarena
dostupnost složenijih i odgovornijih poslova ženi; mali
je procenat zaposlenih žena u privredno nedovoljno
razvijenim područjima.
Još u mnogim sredinama nisu stvoreni svi uslovi da
žene individualni poljoprivredni proizvođači potpunije
ostvaruju ustavni status neposrednog proizvođača, jer
se nedovoljno vrednuje njihov rad.
Nedovoljna usklađenost dosadašnjeg sistema obrazova
nja sa potrebama udruženog rada još se odražava i na
zadržavanje tradicionalnih ženskih zanimanja; nedovolj
no se stvaraju uslovi za šire uključivanje žena u pro
ces obrazovanja uz rad, zaostaje se u opštem i struč
nom obrazovanju žena poljoprivrednih proizvođača.
Biološka reprodukcija se nedovoljno tretira kao sastav
ni deo društvene reprodukcije; nije dovoljno izučen sa
držaj troškova biološke reprodukcije; nepovoljan je
materijalni položaj žene pa i njene porodice za vreme
porodiljskog odsustva zbog neadekvatne nakande za
vreme odsustvovanja sa posla; zdravstvena zaštita za
vreme trudnoće i porođaja nije dovoljno dostupna svim
ženama u privredno nedovoljno razvijenim područjima
zbog nedovoljno razvijene zdravstvene službe; nedo
voljna je društvena solidarnost u snošenju troškova
biološke reprodukcije stanovništva.
Društvena briga o deci znatno zaostaje za potrebama
i realnim mogućnostima, što se naročito odražava na
zaostajanje zaštite dece zaposlenih roditelja, organizovanu društvenu ishranu dece i obuhvat dece predškol
skim vaspitanjem i obrazovanjem, a naročito na selu.
Nedovoljan je razvoj delatnostl za podruštvljavanje po
slova u domaćinstvu.
Učešće žena u samoupravnim organima i telima, a na
ročito u delegacijama mesnih zajednica i delegatskim
skupštinama, na rukovodećim i složenijim radnim ma
stima u privredi i društvenim delatnostima, kao i orga
nima društveno-političkih i društvenih organizacija ne
180
�odgovara njihovom doprinosu materijalnom i društve
nom razvoju.
I!
Na osnovu iznetih ocena o ostvarenim rezultatima i
problemima unapređivanja društveno-ekonomskog polo
žaja i uloge žene u socijalističkom samoupravnom drutvu, Skupština SFRJ ukazuje:
1. Doslednim sprovođenjem Ustava SFRJ i Zakona o
udruženom radu temlejno se ostvaruje društvena jed
nakost muškaraca i žena. Dalji razvoj društvenih od
nosa na osnovama samoupravljanja i uspešnlji eko
nomski razvoj zavise i od stepena uključivanja žena u
društveni i ekonomski razvoj. Razvojem socijalističkog
samoupravljanja i materijalnih proizvodnih snaga stvara
ju se uslovi za prevazilaženje nasleđene društvene podele rada prema polu i uslovi za unapređivanje socijal
nih, obrazovnih, kulturnih, zdravstvenih i drugih huma
nitarnih faktora razvoja društva.
2. Proces ostvarivanja jednakih uslova rada i života
žena i muškaraca je veoma složen i moguć je samo
ubrzanim celokupnim društveno-,ekonomskim razvojem
sa odgovarajućim strukturnim promenama društva. Svi
nosioci planiranja, radni ljudi u osnovnim organizacija
ma udruženog rada i radni ljudi i građani u mesnim i
samoupravnim interesnim zajednicama i društveno-političkim zajednicama u svojim planovima razvoja utvr
đuju ciljeve i mere za unapređivanje radnih i životnih
uslova.
Na osnovu udruživanja rada i sredstava svi nosioci pla
niranja treba da usklađuju svoje planove i da društve
nim dogovorima i samoupravnim sporazumima o osno
vama plana određuju i konkretizuju njihovo izvršavanje,
opredeljuju svrhu i obim solidarnog i uzajamnog rešavanja životnih problema radnih ljudi, vreme za njihovu
realizaciju i dr., kako bi osigurali mere za unapređiva
nje: uslova stanovanja, društvene Ishrane, zaštite maj
ke u vezi sa porođajem i roditeljstvom, dečje zaštite,
obrazovanja i stručnog usavršavanja, razvoja svih dru
štvenih delatnosti i uslužnih delatnosti kojima se podruštvljavaju poslovi u domaćinstvu i obezbeđuje dečja
zaštita.
Prilikom donošenja srednjoročnih i dugoročnih planova
razvoja za naredni period treba imati u vidu i demo
grafska kretanja i njihov povratni uticaj na ukupna kre
tanja. U ove planove razvoja treba ugraditi odgovaraju
će instrumente kojima će se uticati na uspešno ostva
rivanje ciljeva socijalnog razvoja.
181
�Pitanja koja su od značaja za unapređivanje životnog,
radnog i društvenog položaja radnih ljudi i građana, a
naročito dece i porodice, treba da postanu u znatno
većoj meri predmet naučnoistraživačkog rada. Zato je
neophodno da se na tim zadacima, slobodnom razmenom rada, angažuju organizacije udruženog rada u ob
lasti nauke i tako osigura da nosioci planiranja dono
se odluke i na osnovu istraživačkih i naučnih podataka
i saznanja.
Potrebno je, na osnovu Zakona o osnovama sistema
društvenog planiranja i o Društvenom planu Jugoslavije
izgraditi obaveznu jedinstvenu metodologiju i minimum
obaveznih jedinstvenih pokazatelja za celu zemlju, po
trebnih za pripremanje, donošenje, ostvarivanje i pra
ćenje planova socijalnog razvoja, kao delova planova
ukupnog društvenog razvoja. Tim i ukupnim društvenim
potrebama treba prilagoditi statistička i druga praćenja
i istraživanja.
Analize ostvarivanja planova razvoja osnovnih organi
zacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizaci
ja i zajednica, opština, republika i autonomnih pokra
jina i federacije, treba da sadrže i to kako se u celini ostvaruju socijalni ciljevi, kako bi se upotpunile
mere i aktivnosti za obezbeđenje skladnijeg razvoja
društva u celini.
3. Polazeći od toga da je porast društvene produktivno
sti rada uslovljen stepenom razvoja proizvodnih snaga
društva i korišćenjem rada i znanja ukupnih ljudskih
potencijala, planovi društveno-ekonomskog razvoja na
svim nivoima treba da polaze od ukupnog radno spo
sobnog stanovništva i da doprinose njegovom ravnomernijem uključivanju u proces rada, odnosno radno
angažovanje.
Za sprovođenje utvrđene politike većeg zapošljavanja
od bitnog značaja je da se programima zapošljavanja u
organizacijama udruženog rada i drugim samoupravnim
organizacijama I zajednicama, kao I u društvenim do
govorima I samoupravnim sporazumima o zapošljavanju
obezbeđuje, pod jednakim uslovima, zapošljavanje žena,
naročito mladih, školovanih i kvalifikovanih, na svim
poslovima I u svim delatnostlma. Stoga je neophodno
da organizacije udruženog rada i druge samoupravne or
ganizacije I zajednice objektiviziraju kriterijume i uslove zapošljavanja i da se time, kao i odlučnijom akci
jom suzbijaju ponašanja kojima se žena dovodi u teži
položaj pri zapošljavanju i raspoređivanju na radne za
datke I poslove i usmerava u društveno manje produk
tivne grane i delatnosti.
182
�Podsticanjem bržeg razvoja poljoprivredne proizvodnje
i razvojem novih produkcionih odnosa na selu na os
novama Zakona o udruženom radu unapređivaše se društveno-ekonomski položaj svih radnih ljudi na selu.
Udruživanjem neposrednih proizvođača, stvarnih nosila
ca proizvodnje, a ne domaćinstava, žene zemljoradnice
i mladi zemljoradnici, na osnovu svog učešća u stva
ranju dohotka, treba ravnopravno da učestvuju u samo
upravljanju i odlučivanju o dohotku i drugim pitanjima
i da na toj osnovi ostvaruju svoju socijalnu sigurnost.
Narasle potrebe društva za brže razvijanje male privre
de i uslužnih delatnosti zahtevaju da se i dalje merama ekonomske, poreske, kreditne politike i drugim merama podstiče veće radno angažovanje u tim delatnostima, čime se doprinosi i podruštvljavanju određenih
poslova porodice i domaćinstva.
Bržim privrednim i opštim razvojem privredno nedo
voljno razvijenih područja, kao i drugim merama treba
obezbediti veću ukupnu zaposlenost, a u okviru toga,
posebno žena. Poseban značaj u tom pogledu treba da
ima, u prvom redu, veće usmeravanje sredstava ka
izvorima radne snage i povezivanje udruženog rada raz
vijenih i nerazvijenih područja.
Neophodno je efikasnije sprovoditi Zaključke Saveznog
veća Skupštine SFRJ o sprovođenju i daljem izgrađiva
nju politike zapošljavanja od 18. jula 1975. godine i
Društveni dogovor o osnovama zajedničke politike za
pošljavanja u Socijalističkoj Federativnoj Republici Ju
goslaviji, a u tom sklopu i stavove koji se odnose na
zapošljavanje i ostvarivanje zaštite prava žena na pri
vremenom radu u inostranstvu.
4. Reformom vaspitno-obrazovnog sistema treba da se
stvore bolji uslovi za veću efikasnost školovanja i za
usklađeniju profesionalnu orijentaciju prema potreba
ma udruženog rada, što će doprineti i prevazilaženju
tradicionalizma u profesionalnoj orijentaciji žene. Ne
ophodno je da se u nastavnim programima obezbede
sadržaji koji će doprineti izgrađivanju pravilnih shvatanja
i ravnopravnih i humanih odnosa između muškaraca i
žena u udruženom radu, porodici i društvu u celini.
Primaran i neodložan zadatak je da sva deca i svi radni
ljudi steknu potpuno osnovno obrazovanje, jer je os
novno obrazovanje preduslov za svaki rad, samouprav
nu aktivnost i dalje stručno obrazovanje.
Programima razvoja osnovnih organizacija udruženog
rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica
treba obezbediti uslove da se žena uključuje u razne
oblike obrazovanja uz rad, radi bržeg osposobljavanja za
183
�obavljanje složenijih i odgovornijdh poslova u procesu
rada.
Neophodno je da zadružni savezi, zadružne organizaci
je, organizacije udruženog rada i druge samoupravne
organizacije I zajednice, kao i nadležni državni organi,
razrade programe 1 organlzuju obrazovanje I osposoblja
vanje žena na seoskim područjima, kako bi se one os
posobile da u potpunosti i produktivno sudeluju u eko
nomskom 1 društvenom razvoju. Ti programi treba da
sadrže i pitanja iz oblasti zdravstva, Ishrane, planiranja
porodice I si.
5. Posebna zaštita žena na radu treba da se zasniva na
njenoj ulozi u biološkoj reprodukciji stanovništva, kao
zaštita materinstva, a ne zaštita žene kao pola. U tom
smislu potrebno je da se razrade mere zaštite u sa
moupravnim I drugim opštim aktima organizacija udru
ženog rada I samoupravnih interesnih zajednica.
Polazeći od razvoja tehnologije, bolje organizacije rada,
potrebe podizanja produktivnosti rada, efikasnijeg korišćenja kadrova i radnog vremena, ostvarivanja veće
humanizacije rada i slično, neophodno je obezbediti
adekvatniji raspored radnog vremena. U razvojnim pro
gramima i planovima treba predvideti mogućnost skra
ćivanja radnog vremena u jednom danu, kao i utvrditi
načine ostvarivanja tog procesa.
Potrebno je efikasnije stvarati uslove za rešavanje pro
blema rada u noćnoj smeni svih radnika, uvođenjem
savremenije tehnologije i bolje zaštite na radu, obezbeđivanjem uslova za smeštaj i brigu o deci za vreme
noćnog rada roditelja, društvene ishrane I prevoza rad
nika, zatim skraćivanjem trajanja radnog vremena u
noćnoj smeni i si. Društvenim dogovorima, samouprav
nim sporazumima 1 drugim samoupravnim opštim akti
ma treba obezbediti da majka bez njene saglasnosti do
određenog uzrasta deteta ne radi u noćnoj smeni, kao
i da ne radi prekovremeno. Za efikasnije ostvarivanje
poboljšanja uslova rada u noćnoj smeni svih radnika, a
posebno radnika sa porodičnim obavezama, nužno jo
usaglašeno i zajedničko delovanje osnovnih organizaci
ja udruženog rada, mesnih i samoupravnih interesnih
zajednica i društveno-političklh zajednica.
Neophodno je da se svi zainteresovani društveni fak
tori, a u prvom redu odgovarajući savezni organi, u
okviru revizije konvencija Međunarodne organizacije
rada i drugih međunarodnih konvencija založe za rešenja koja su u skladu sa naprednim shvatanjima o ulozi
žene u razvoju društva. Potrebno je analizirati ostvari
184
�vanje i primenu m©đunarodnih konvencija koje se od
nose na radne i životne uslove.
6. Polazeći od toga da su rađanje i roditeljstvo od naj
šireg društvenog interesa, neophodno je obezbediti da
zaštita materinstva i ostvarivanje roditeljstva pored
porodice bude obaveza i osnovnih organizacija udruže
nog rada, mesnih zajednica, samoupravnih interesnih
zajednica, opština, republika i autonomnih pokrajina.
Zakonima republika i autonomnih pokrajina, odnosno
samoupravnim sporazumima treba obezbediti da se po
rodiljsko odsustvo ne tretira kao odsustvo zbog bole
sti i da naknada za vreme porodiljskog odsustva bude
u visini ličnog dohotka koji je ostvaren u poslednjem
tromesečju pre početka odsustvovanja, odnosno u v i
sini prosečnog ličnog dohotka iz prethodnih dvanaest
meseci, ukoliko je to povoljnije za korisnika porodilj
skog odsustva, uz obezbeđenje odgovarajuće valoriza
cije.
Samoupravnim sporazumima i društvenim dogovorima,
odnosno zakonima republika i autonomnih pokrajina,
neophodno je obezbediti solidarnost i na nivou repub
like, odnosno autonomne pokrajine u obezbeđivanju
sredstava za naknade za vreme sprečenosti za rad usled
rađanja.
Na samoupravnim osnovama, uz odlučujuće učešće
udruženog rada, neophodno je utvrditi razne oblike i
uslove korišćenja porodiljskog odsustva. Takođe, treba
omogućiti da i otac može koristiti deo odsustva radi
nege novorođenčeta, kao i u slučaju bolesti deteta.
Neophodno je obezbediti da zdravstvena zaštita bude
dostupna svim ženama i da se zaštita materinstva i
porođaji vrše u celini uz stručnu medicinsku pomoć i
sprovodi preventivna zaštita i podiže zdravstvena kul
tura putem raznovrsnih oblika zdravstvenog prosvećivanja i popularizacije mera za zaštitu zdravlja.
Potrebna je određenija orijentacija na odgovarajuće me
re potrebne za ostvarivanje ustavnog prava na slobod
no odlučivanje o rađanju dece.
Društveno-političke zajednice i druge samoupravne or
ganizacije i zajednice treba da sagledaju položaj orga
nizacija udruženog rada u kojima pretežno rade žene i
preduzimaju odgovarajuće mere ekonomske i socijalne
politike u solidarnom podmirivanju troškova biološke
reprodukcije.
7. Društvenu brigu o deci treba razvijati kao ukupnost
vaspitno-obrazovnih, zdravstvenih I socijalnih mera ko
je deci obezbeđuju uslove za normalan razvoj, veću
185
�socijalnu sigurnost i socijalističko samoupravno obra
zovanje i vaspitanje. Odlučnom i koordiniranom akcijom
organizacija udruženog rada, mesnih zajednica, samo
upravnih interesnih zajednica i društveno-političkih za
jednica treba preduzimati mere za razvijanje i unapre
đivanje društvene brige o deci, a naročito zaštite dece
zaposlenih roditelja, organizovanje društvene ishrane
školske dece i produženog i celodnevnog boravka u
školi i širi obuhvat dece predškolskim vaspitanjem i
obrazovanjem. U svim sredinama treba da se ulažu na
pori da se svoj deci učine podjednako dostupni svi
nivoi obrazovanja, bez obzira na pol i materijalne mo
gućnosti.
Na osnovu sagledanih potreba i interesa, radni ljudi u
organizaciji udruženog rada i mesnoj zajednici utvrđuju
program unapređenja društvene brige o deci, odlučuju
o izdvajanju sredstava za realizaciju programa (sredst
va iz dela fondova zajedničke potrošnje u organizaci
jama udruženog rada, sredstva koja su udružena u sa
moupravne interesne zajednice, namenska sredstva pri
bavljena doprinosima od roditelja i građana i dr.) i vrše
kontrolu namenskog korišćenja sredstava.
U okviru samoupravnih interesnih zajednica i drugih
nosilaca društvene brige o deci, kroz samoupravne spo
razume i društvene dogovore o programu unapređenja
društvene brige o deci treba da se stvaraju uslovi za
brže udruživanje sredstava i slobodnu razmenu rada u
ovoj oblasti.
Stvarne potrebe zahtevaju da težište aktivnosti bude na
bržoj izgradnji racionalnijih, jeftinijih i funkcionalnijih
objekata za zaštitu dece, razvoju i organizovanju razno
vrsnih pa i prelaznih oblika društvene brige o deci,
povezivanju individualnog rada sa organizacijama udru
ženog rada dečje zaštite, organizovanju društvene ishra
ne u ško'lama i širem obuhvatu dece predškolskim
obrazovanjem i vaspitanjem, u skladu sa potrebama i
mogućnostima date sredine.
Društvenu brigu o deci treba razvijati i putem razno
vrsnih delatnostl za vaspitanje i zaštitu dece u poje
dinim institucijama u mesnim zajednicama, aktivnošću
društvenh organizacija i društava preko kojih radni lju
di i građani dobrovoljno rešavaju svoje i zajedničke in
terese deteta i porodice.
Merama
pospešiti
objekata
njem od
186
ekonomske politike i drugim merama treba
jeftiniju i racionalniju izgradnju i opremanje
i prostorija smanjivanjem, odnosno oslobađa
komunalnih I drugih obaveza, bržim obezbeđi-
�vanjem urbanističkih i drugih uslova za gradnju, sma
njenjem, odnosno oslobađanjem od poreza na promet i
drugih obaveza.
Odgovarajućim merama ekonomske politike potrebno je
obezbediti povoljnije uslove za proizvodnju i korišćenje
predmeta opšte upotrebe namenjenih deci.
Paralelno sa planovima izgradnje objekata dečje zašti
te treba obezbediti osposobljavanje potrebnih kadrova
za rad u njima. Većim uticajem korisnika i stvaranjem
kadrovskih i drugih uslova za rad u više smena, za
bolje iskorišćavanje postojećih kapaciteta, radno vreme
organizacija udruženog rada dečje zaštite mora biti u
skladu sa potrebama udruženog rada, roditelja i dece.
Potrebno je izraditi standarde i normative delatnosti
društvene brige o deci, razraditi sistem informisanja,
evidencije i dokumentacije.
Unapređenjem raznovrsnih oblika društvene brige o
deci stvaraće se uslovi za prevazilaženje funkcije koju
ima dečji dodatak. Međutim, dodatak na decu i dalje
će imati funkciju pomoći porodicama sa nižim prima
njima.
U svim sredinama treba da se ulažu napori da se
ubrzanije prevazilaze postojeće socijalne razlike i da se
planovima razvoja i društvenim merama osigurava da
svoj deci budu dostupni svi oblici društvene brige o
deci, bez obzira na materijalne mogućnosti porodice.
8. Neophodno je ubrzati stvaranje uslova za podruštvIjavanje određenih poslova porodice i domaćinstva.
Radnim ljudima treba omogućiti da imaju uvid u prob
leme koji opterećuju radnu porodicu i domaćinstvo radi
odlučivanja u OOUR-u i mesnoj zajednici o delu sred
stava koja usmaravaju i udružuju za razvoj delatnosti
kojima se podruštvljavaju poslovi porodice i domaćin
stva.
Prostornim i urbanističkim planiranjem u mesnim za
jednicama i opštinama treba obezbediti sistematski
programirani razvoj uslova života u stanu i naselju.
Naselje treba da postane jedinstvena celina društveno
i racionalno organizovanih delatnosti u kome radni lju
di društveno organizovano rešavaju svoje životne i po
rodične poslove. U tom smislu naselja treba opremiti
neophodnim sadržajima za normalan život porodice, a
prema prioritetim a koje će utvrđivati sami građani.
U planove razvoja mesnih zajednica i opština treba
uključiti delatnosti za zadovoljavanje ličnih i zajednič
kih potreba građana, delatnosti za zbrinjavanje i vas187
�pitanje dece u predškolskom dobu, produženi i ćelodnevni boravak u školama, društvenu ishranu za zapo
slene i za članove porodice, ustanove za negu obolelih
članova porodice i brigu o ostarelim licima, i druge
oblike zdravstvene preventive dece i odraslih, servise
za pranje i peglanje, održavanje čistoće u stanu, hemijsko čišćenje, opravke aparata za domaćinstvo, ob
jekte za rekreaciju, snabdevanje, prostorije za društve
ni život, parkove, dečja igrališta, bračna i porodična
savetovališta za planiranje porodice itd.
U planovima mesnih zajednica i planovima društveno-politčikih zajednica, delatnosti za podruštvljavanje po
slova domaćinstva i pomoći porodici treba tretirati kao
proširenu funkciju porodice, kao delatnosti od posebnog
društvenog interesa. U skladu s tim, potrebno je utvr
diti rešenja kojima se stvaraju povoljniji uslovi za raz
voj ovih delatnosti. To podrazumeva povoljnija rešenja
na području poreza, doprinosa, amortizacije, komunalnih
usluga, poreza na promet, carina i dr.
9. Delegatski sistem pruža široke mogućnosti da rad
nici u udruženom radu neposredno učestvuju u samo
upravnom političkom sistemu. To je posebno značajno
za prevazilaženje zaostajanja učešća žena u procesu
odlučivanja. Kod ocene funkcionisanja delegatskog si
stema jedan od bitnih pokazatelja njegovog istinskog
ostvarivanja treba da bude i učešće žena u delegatskom
sistemu. Doslednom primenom utvrđenih principa ka
drovske politike treba obezbediti da učešće žena u svim
samoupravnim organima i na rukovodećim funkcijama
odgovara njihovom broju i doprinosu koji one daju
ukupnom razvoju društva.
Na svim nivoima i u svim sredinama neophodno je
analizirati zastupljenost žena na odgovornim društve
nim funkcijama i odgovornim poslovima i radnim za
dacima u udruženom radu, i u okviru dogovorene ka
drovske politike preduzimati mere za poboljšanje po
stojećeg stanja.
Isto tako, neophodno je obezbediti adekvatni je učešće
žena u međunarodnim aktivnostima u celini, u diplomatsko-konzularnim i drugim predstavništvima, kao i
organima za međunarodne odnose u republikama i
autonomnim pokrajinama.
Posebnu pažnju treba posvetiti izboru žena poljopri
vrednih proizvođača u samoupravne organe u osnovnim
zadružnim organizacijama, zemljoradničkim zadrugama i
osnovnim organizacijama kooperanata i dr., srazmerno
188
�njihovom stvarnom doprinosu i ulozi u poljoprivrednoj
proizvodnji.
Veću pažnju treba posvetiti obrazovanju za vršenje sa
moupravnih funkcija, i planskim uzdizanjem kadrova
uticati na adekvatniju zastupljenost žena na odgovorni
jim društvenim funkcijama.
10. Ostvarivanje ustavnih odredbi o pravima i dužnosti
ma svih radnih ljudi i građana da se osposobljavaju,
pripremaju i organizuju za odbranu zemlje, ističe potre
bu još većeg angažovanja žena u opštenarodnoj odbra
ni i društvenoj samozaštiti. Neophodno je učiniti napo
re za povećanje učešća žena u rezervnom sastavu Jugoslovenske narodne armije i jedinicama teritorijaine od
brane i za raspoređivanje na određene dužnosti za koje
imaju odgovarajuću spremu. Neophodno je razmotriti i
utvrditi na kojim dužnostima u Jugoslovenskoj narodnoj
armiji u miru, kao i u kojim organima i telim a koja se
bave pitanjima narodne odbrane, mogu u većoj meri biti
angažovane žene i u tom smislu određenim aktima i
merama stvoriti mogućnost za veće angažovanje žena.
Radi što potpunijeg obučavanja za odbranu i zaštitu
neophodno je i žensku omladinu šire obuhvatiti obu
kom za sticanje praktičnih vojnih znanja i veština.
Veća zastupljenost žena u svim delaftnostima i na ruko
vodećim mestima ima veliki značaj i za jačanje opštenarodne odbrane.
11. Sredstva javnog informisanja (štampa, radio-te'levi
zija i dr.) treba neprestano da afirmišu ulogu i dopri
nos žena ukupnom društvenom razvoju, humanizaciju
odnosa u porodici, suzbijanje shvatanja i ponašanja ko
ja su suprotna samoupravnom opredeljenju, aktivnost
na unapređivanju podruštvljavanja poslova porodice i
domaćinstva, društvenu brigu o deci, prilagođavanje
radnog vremena potrebama radnih ljudi i dr.
III
1. Polazeći od datih konstatacija i ocena, kao i od
utvrđenih stavova u vezi sa unapređivanjem društveno-ekonomskog položaja i uloge žene u socijalističkom
samoupravnom društvu, Skupština SFRJ smatra da dalje
unapređenje socijalističkih društvenih odnosa na os
novama samoupravljanja i uspešniji ekonomski razvitak
je pretpostavka i znači veće uključivanje žena u dru
štveni i ekonomski razvoj. Skupština SFRJ preporučuje
da organizacije udruženog rada, mesne zajednice, samo
upravne interesne zajednice i društveno-političke za
jednice redovno razmatraju ovu problematiku, sagleda
189
�vaju stanje i postignute rezultate kao sastavni deo os
tvarivanja planova razvoja, da donose konkretne mere
za dalje unapređivanje društveno-ekonomskog položaja
žena i da stalnom koordiniranom akcijom u svojim sre
dinama stvaraju uslove za ostvarivanje jednakih pra
va, obaveza i odgovornosti žena i muškaraca u sistemu
samoupravnog udruženog rada i društvu u celini.
Sprovođenje Rezolucije zahteva da Stalna konferencija
gradova, Privredna komora Jugoslavije, savezi samo
upravnih interesnih zajednica i druge samoupravne or
ganizacije i zajednice na nivou federacije razrade od
ređene stavove, kao i da pokreću inicijative i koordi
niraju rad niza drugih samoupravnih i drugih subjekata
na sprovođenju stavova i zaključaka.
2. Skupština SFRJ obavezuje Savezno izvršno veće da
razradi operativni i dugoročni program mera i aktivnosti
za sprovođenje ove rezolucije. Savezno izvršno veće
treba da razmotri koje društvene stavove valja ugrađi
vati u društvene dogovore i propise koji se donose za
sprovođenje plana, kao i koje mere (poreske, carinske
i druge ekonomske mere) treba preduzeti u tekućoj
godini, u srednjoročnom i dugoročnom periodu, radi
stvaranja povoljnijih uslova i podsticanja aktivnosti u
udruženom radu, mesnim zajednicama, samoupravnim
interesnim zajednicama i društveno-političkim zajedni
cama za rešavanje pitanja kojima se doprinosi unapre
đenju društveno-ekonomskog položaja žena i ostvariva
nju jednakih prava, obaveza i odgovornosti žena i muš
karaca u sistemu samoupravnog udruženog rada.
Savezno izvršno veće i savezni organi uprave treiba da
stavove iz ove rezolucije ugrađuju u odgovarajuće predloge zakona i drugih opštih akata koje predlažu Skup
štini SFRJ i koje donose u okviru svojih prava i duž
nosti.
Prilikom podnošenja izveštaja o sprovođenju društve
nog plana razvoja Jugoslavije Savezno izvršno veće
treba da obaveštava Skupštinu SFRJ i o ostvarivanju
ove rezolucije, kao i o merama koje preduzimaju savezn i organi u okviru prava i dužnosti federacije.
»
3. Savezno izvršno veće treba da obezbedi redovno izveštavanje Skupštine SFRJ, kao i Organizacije ujedi
njenih nacija o realizaciji Svetskog plana akcije za os
tvarivanje ciljeva Međunarodne godine žena u našoj
zemlji, kao i drugim pitanjima. Potrebno je da Savezno
izvršno veće aktivno učestvuje u realizaciji Akcionog
190
�programa ekonomske saradnje prihvacenog u Kolombu
prihvaćenog
na predstojecoj konferenciji nesvrstanih zemalja o ulozl
predstojećoj
ulozi
zena u razvoju.
žena
4. Skupstina SFRJ pratice ostvariv.anje zadataka koji su
Skupština
pratiće ostvarivanje
utvrdeni ovom rezolucijom i, u okviru svojih prava i
utvrđeni
duznosti, preduzi·mati !mere za nji'hovu dosUednu rea:l'idužnosti, preduzimati mere
njihovu dostlednu reali
zaciju.
191
��Osnovni sta tistički podaci
o ženi u jugoslovenskom društvu
STANOVNIŠTVO PREMA P O P IS IM A 1953. I 1971
Ukupno
Broj
Procenat
stanovništvo
lica na
aktlvnog
IJoprlvred-
u hiljadam a
1 doma-
u ukupnom
nog u ukup-
ćlnstvo
Procenat po-
stanovništvu nom stanov----------
svega
SFRJ
žena
svega
nlStvu
žene
1953
16 991
8 760
4,3
46,3
30,7
60,9
1971
20 523
10 446
3,8
43,3
30,7
38,2
Bosna i
1953
2 847
1 462
5,0
42,5
26,9
62,2
Hercegovina
Crna Gora
1971
3 746
1 912
4.4
36,7
22,7
40,0
1953
420
218
4.6
36,4
20,0
61,5
1971
530
270
4.3
32,7
19,9
35,0
Hrvatska
Makedonija
1953
3 936
2 075
3,8
47,7
31,8
56,4
1971
4 426
2287
3,4
45,5
34,0
32,3
— Kosovo
— Vojvodina
5,3
40,8
22,9
62,7
4.7
38,3
23,4
39,9
1953
1 504
813
792
3.7
40,8
35,6
1 727
891
3.4
48,4
40,8
41.1
20,4
1953
6 979
3 568
4,6
48,4
32,6
66,7
1971
— Uža te rito rija
645
1 647
1971
Srbija
1 305
1971
Slovenija
1953
8 447
4 273
3.8
45.7
32.4
44,0
1953
1971
4 464
2 286
4,4
52,4
38,6
67,2
5 250
2 665
3,6
51,5
40,1
44,1
1953
1971
1953
1971
816
399
6,4
33,2
10,9
72,4
1 244
607
6,6
26,0
8,4
51,5
1 700
889
3.5
45,4
26,7
62,9
1 953
1 001
3,2
42,7
26,5
39,0
193
�s ta n o v n iš tv o
s ta ro
10
i v is e g o d i n a
p re m a o b r a z o v n o m
n iv o u
U P O P IS IM A 1953. I 1971
U procentima
Bez Školske
spreme I s
1— 3 razreda
osnovne
Škole
4— 7 razreda
osnovne
Škole 1
osnovna
Škola
VISa 1
Srednja
Škola
svega
svega
svega
žene
42.1
24.2
50,1
43,7
6,6
57,4
56,1
15,2
Bosna 1
Hercegovina
1953
1971
67,2
51,9
32,0
80,7
28,5
17,2
36,2
48.5
50,9
Crna Gora
1953
47.2
62,8
46,6
44,3
33,8
1971
25,6
30,5
35,7
37,1
23,2
57,4
54.3
13,9
SFRJ
1953
žene
1971
Hrvatska
1953
1971
— Uža te rito rija
— Kosovo
— Vojvodina
194
0,1
6,1
2.8
1.8
0,5
1.1
0,1
9.0
3,8
2.8
1.2
0,3
7.3
18,5
12,3
60,1
36,1
3.8
2.2
61,3
59,1
11.1
11,2
23,0
8,0
24.9
31,6
1953
15.2
14,6
72,7
78,0
6,8
6,5
66,8
1953
43,2
55,8
48,9
25,9
1953
1971
44,5
35,3
60,7
28,0
71,2
36,8
82,5
56,1
47,2
55,2
74,0
39,6
53,2
34,3
39,8
28,4
50,1
33,5
18,8
24,0
1953
1971
2.0
58,2
1953
1953
1971
0,3
62,2
1971
Srbija
0,6
2.8
0,3
3,8
10,0
60,8
1971
Slovenija
5,3
žene svega žene
59,8
43,8
18,0
50.7
1971
M akedonija
4.1
10,8
24,7
51,7
63,0
60,8
50,5
14,5
36,8
62,5
63,9
6,6
14,7
7.0
15,0
2.3
6,9
7.5
17,4
visoka
Škola
6,9
17,0
3,5
9.4
4,0
0,7
3.2
0.3
2.6
0,8
1.7
2,1
1.1
1.3
0,3
3.0
0.7
3,0
1,9
0,3
0.8
04
2.1
0,0
10,2
3,4
1.1
3,7
3,1
10,4
0.1
1.3
0,5
2,6
1.8
0,4
0,2
1,5
�NEPISMENO
STA N O VNIŠTVO
STARO
10
I
V IS E
G O D IN A
PO
STAROSTI
I POLU U P O P IS IM A 1953. I 1971
U procentima
Ukupno
10— 19
nepism eni
godina
20— 34
35— 64
65 I vISe
godina
svega žene svega žene svega žene svega žene svega žene
SFRJ
1953
25,4
17,3
16,3
26,2
36,7
49,6
54,7
64,9
15,1
35,8
22,2
12,2
1971
3.1
4.0
5,2
8,6
21,6
32,3
42,8
52,7
Bosna i
1953
40,2
57,2
23,3
17.3
31,2
50,6
63,0
81,5
81,5
91,9
Hercegovina
1971
23,2
35,1
4,2
6,1
11,7
20,3
39,7
59,1
70,2
83,7
Crna Gora
1953
30,1
44,5
7,4
3,5
17,3
29,4
48,9
69,6
60,8
92,7
1971
16,7
25,6
2,7
3,3
3,5
5,7
26,2
41,1
58,9
77,9
1953
16,3
22,4
5,3
6.8
6,8
10,5
23,8
32,1
44,9
53,9
1971
9,0
12,9
1.3
2,6
29,3
36,1
35,7
48,3
15,9
23,7
37,3
11.1
55,0
16,2
1953
1.3
20,0
1.8
72,8
78,9
93,0
1971
18.1
25.1
4,0
4,9
5,4
8,6
29,3
41,9
65,2
1953
2.7
2,8
1.0
8.4
0,9
2,9
2,8
10,4
1971
1,2
1.3
0,8
0,7
1.1
0,6
79,0
11,4
0.6
1,2
3,9
3,9
1953
27,9
40,5
11.7
16,7
17,2
28,2
1,1
40,9
57,6
60,7
73,7
1971
17,3
25,7
3,7
4,6
5.0
8,0
23,8
36,4
49,0
63,0
1953
29,5
44,9
9,9
15,1
16,5
28,7
46,0
68,3
69,3
87,1
1971
17,6
27,5
2,2
2.6
3,5
5.6
23,9
38,5
54,9
74,4
1953
54,8
72,1
37,2
46,0
70,4
77,0
91,2
92,8
98,2
1971
31,5
42,8
10,3
44,8
13,8
15,1
24,8
56,7
76,3
83,7
1953
12,9
17,0
5,0
5,3
7.6
19,0
22,0
31,5
91,1
38,0
1971
9.0
12,8
2,3
2,4
3,2
11.1
4,8
11,8
17,1
22,8
27,5
Hrvatska
Makedonija
Slovenija
Srbija
— Uža
te rito rija
— Kosovo
— Vojvodina
195
�PRIRODNO KRETANJE STANOVNIŠTVA
Na 1000 stanovnika
Broj
stanovnika
u hiljadam a
SFRJ
živoro
đenih
1952
16 798
29,8
1978
umrlih
17,3
40,2
Umrla odoj
čad na 1000
prirodnog
priraštaja
11,8
8,7
živoro
đenih
18,0
105,1
33,8
113,9
Bosna i
1952
21 968
2 791
Hercegovina
1978
4 133
17,3
12,5
5,9
Crna Gora
1952
416
32,0
9.3
1978
582
18,0
6.1
Hrvatska
1952
3 913
23,4
12,3
1978
4 578
14,8
11,1
10,7
4,1
21,6
Makedonija
1952
1 280
39,9
14,0
25.9
129,8
14,2
57,5
64,3
16,2
8,6
27,7
11.4
32,4
22,7
11,9
80,4
1978
1 835
21,2
Slovenija
1952
1 498
22,8
1978
1 812
17,8
7,0
10,4
10,4
Srbija
1952
6 900
28,5
11,8
16,7
1978
9 028
17,7
1952
4 407
27,4
9.1
10,8
8.6
16,6
1978
5 499
15,0
5.8
1952
793
44,7
9.2
17.4
1978
1 526
32,0
6.2
1952
1 700
23,8
12,1
1978
2 003
14.1
10,9
27,3
102,3
— Uža terito rija
— Kosovo
— Vojvodina
SREDNJE TRAJANJE 2IV O TA
PO SO C IJA LIS TIČ K IM
12,4
7.4
103,0
37,8
87,0
26,3
27,3
25,8
145,9
69,8
113,2
11.7
3,2
16,4
REPUBLIKAMA
I A U T O N O M N IM POKRAJINAMA
1952--1 9 5 4
1 9 6 0 -1964
1974— 1975
muSkarcI
žene
muSkarcl
žene
muSkarcl
žene
56,9
59,3
62,3
66,9
66,5
Crna Gora
52,6
58,4
65,4
Hrvatska
Makedonija
59,0
54,9
63,2
55,1
69,0
61,8
69,5
66,7
66,6
Slovenija
63,0
57,1
66,1
58,8
59,1
48,6
58,3
61,1
45,3
62,1
59,2
62,0
64.3
60,8
66,2
62,7
64,8
65,4
62,6
71,7
54,8
59,9
71,9
64,7
67,0
55,5
68,3
66,7
67,3
68,5
65,5
67,1
SFRJ
Bosna I Hercegovina
Srbija
— Uža terito rija
— Kosovo
— Vojvodina
196
57,1
63,6
70.8
73,9
73,5
70,2
74,2
71,1
72,7
67,4
72,7
�ŽIVO R O Đ ENI
PREMA MESTU
S O C IJA LIS TIČ K IM
POROĐAJA
REPUBLIKAMA
I STRUČNOJ
I A U T O N O M N IM
POMOĆI
PO
PO K R A JIN A M A
U procentima
Rođeni uz stručnu pomoć
Rođeni u zdravstvenoj
van zdravstvene
o rg anizacije
organizaciji
1959
1978
1959
1978
SFRJ
Bosna 1 Hercegovina
42,2
83,3
10,1
2,2
25,1
78,9
4,6
2.6
C m a Gora
43,7
88,2
1.6
2,1
Hrvatska
52,7
97,1
22,5
1.7
3,8
4.8
Makedonija
35,4
73,5
Slovenija
73,5
99,2
24,7
0,4
Srbija
45,0
78,3
7.5
2,1
— Uža te rito rija
51,8
92,3
0,8
— Kosovo
16,6
44,4
1.6
1,2
— Vojvodina
61,1
96,3
32,4
2,9
3,6
UCESĆE ZAPOSLENIH ŽENA U UKUPNOJ ZAPO SLENO STI*)
U procentim a
1964
1974
1976
24,8
21,5
29,2
24,9
33,9
29,2
34,5
29,5
Industrija 1 rudarstvo
24,4
30,2
33,0
33,6
Poljoprivreda 1 ribarstvo
Šumarstvo
23,0
18,6
20,5
21.5
13,7
6,8
7.4
8,2
8.3
6,9
8,8
11,0
32,4
12,2
14,4
9.1
13,9
41,8
47,1
21,0
21,3
25,4
1954
UKUPNO
Privredne delatnosti
Građevinarstvo
Saobraćaj 1 veze
Trgovina 1 ugostiteljstvo
Zanatstvo
Stambena 1 komunalna delatnost
Vanprlvredne delatnosti
Kulturna 1 socijalna delatnost
Društvene delatnosti 1 državni organi
48,9
21.1
58,7
38,7
31,3
30,8
41,8
51,7
56,6
57,6
51,8
56,3
59,6
60,5
42,0
48,3
50,3
27,3
*) Godišnji prošek zaposlenih u društvenom sektoru I sektoru Individualne
svojine.
197
�PROSECNE STOPE RASTA ZAPOSUAVANJA
1954— 1964
1964— 1974
1954— 1974
1954— 1979
UKUPNO
Muškarci
6.1
2.3
4.1
5.4
3.5
43
3.6
2ene
7,8
1.6
3.8
53
5.7
UČEŠĆE ZAPOSLENIH 2ENA PO S O C IJA LIS TIČ K IM
REPUBLIKAMA
1 A U T O N O M N IM POKRAJINAM A 1979*)
Procsnat zaposlenih žena
Ukupno
zaposlenih
radnika
svega
u privrednim
delatnoetlma
u hiljadama
SFRJ
Bosna I Hercegovina
C m a Gora
Hrvatska
M akedonija
8lovenlJa
Srbija
— UZa te rito rija
— Kosovo
— Vojvodina
5 615,0
798,0
121,3
1 369,9
409,3
779,5
2 137,0
1 421,5
187,6
547,9
353
303
31,0
38,8
29,9
43,9
32,6
33,0
20,4
35,2
*) DruStvenl sektor I sektor Individualne svojine.
198
303
253
263
34.0
28,0
393
27,8
28,0
183
303
o vanprl«
vrednlm
delatnostlma
583
553
493
64,7
49.1
70,8
543
55.7
32,1
813
�UCESĆE 2ENA
U U KUPNO M
BROJU ZAPOSLENIH
O D G O VAR AJU ĆEG
STEPENA STRUČNOG OBRAZOVANJA (K V A L IF IK A C IJ E ) PO D E L A T N O S T IM A *)
S tanje 31. decem bra 1976
Procenat zaposlenih žena odgovarajućeg atepena
k v a llflkovani
41,6
53,6
50,4
6,2
21.5
38,8
34,1
Privredne delatnostl
29,9
23.4
26,0
47,1
47,3
6,0
21,0
36,5
30,1
Industrija I rudarstvo
39,9
22,4
23,2
44,5
55,7
3,6
20,2
46,4
38,8
Poljoprivreda I ribarstvo
19,7
10,9
16,7
40,7
30,2
5,0
6,5
17,0
21.5
šumarstvo
8.7
8,2
22,9
31,5
23,5
2.3
2.2
3.8
8.7
Vodoprivreda
9.8
11,2
20,7
34,9
33,3
0,5
4.6
Građevinarstvo
7.9
18,2
18,9
34,8
30,8
0,7
1.1
1,3
2,8
2,8
5.4
n ekvallf I kovani
vlsokokva
llflk o v n l
33.1
polukvaliflkovanl
visoko
34,6
niže
vISe
UKUPNO
srednje
svega
stručnog obrazovanja
Saobraćaj 1 veze
13,1
21,7
21,2
37,9
24,7
0.5
2.2
9.7
16,4
Trgovina
46,1
29,0
31,9
58,7
56,3
22,7
53,2
32,0
28,3
U gostiteljstvo 1 turizam
Zanatstvo
80,9
33,3
33,3
58,4
68,5
20,7
49,5
76,5
77,8
17,0
12,1
13,7
34,4
53,0
2,3
9.7
30,6
37,1
delatnost
17,9
25,1
22,1
45,0
27,5
1,5
4.9
13,5
17,9
Flnansljske 1 druge usluge
49,1
30,4
41,6
61,8
64,5
7,4
23,7
35,0
46,5
Vanprivredne delatnostl
56,0
40,6
52,0
65,2
60,6
9,2
32.2
75,9
73,1
Obrazovanje 1 kultura
Zdravstvo 1 socijalna
zaStlta
52,8
44,2
55,4
57,3
57,4.
8,4
24,6
66,4
68,2
74,1
4 7,0
72,1
85,6
74,6
16,5
51,6
85,5
84,6
42,8
28,9
30,5
51,1
55,4
4,8
18,7
61,9
61,3
Stambena 1 komunalna
DruStveno-polItlčke
zajednice 1 organizacije
*) Samo druStvenl sektor.
199
�LICA KOJA TRA2E ZAPOSLENJE PREMA STEPENU STRUČNOG
OBRAZOVANJA 1979
GodISnJI prošek
Kvallflkaclona
Ukupno
struktura
u h llja - Procenat--------------------dama
tena
ukupno
žene
UKUPNO
762
53,7
100,0
100,0
S visokim , vISIm 1 srednjim obrazovanjem
175
63,1
22,9
Vlsokokvallflkovanl 1 kvallflkovanl
138
92
357
18,1
12.1
46,9
26,9
13,2
Polukvallflkovanl 1 s nižim stručnim obrazovanjem
39,0
60,0
Nekvallflkovanl
r a z v o j s k o ls t v a po n iv o im a
1 9 3 8 /3 9
—
53 JZ
Osnovne Škole
Škole
1938/39
9190
1945/46
10 666
1975/76
1977/78
13 442
Srednje Škole
1938/39
VISe 1 visoke Škole
1945/46
1975/76
1977/78
1938/39
1945/46
1975/76
1978/79
13 188
1 086
959
...* )
26
33
303
349
46,4
1 9 7 7 /7 8
Ukupno
školska
godina
13.5
Učenika
učenika u Procenat
na 1
hiljadam a učenica nastavnika
1 471
1 442
2 856
2 831
211
114
833
919
17
25
394
440
42,5
42,0
47.1
47,5
34.1
29.8
45,3
45,6
23.3
38,9
39,9
39,5
42
50
22
21
16
8
17
17
14
20
• • •
19
*) Ukupan broj Škola se ne može dati, pošto bi to u toku realizacije proceea
reforme srednjeg obrazovanja značilo v lieatru ko prikazivanje pojedinih obra
zovnih Institucija.
200
�ZASTUPLJENOST UCENICA U SREDNJIM ŠKOLAMA, 1977/78
Struktura
učenica po
procenat vrstama
škola u
učenica
U čenici
Škole
ukupno
procentim a
919 070
Srednje škole — ukupno
45,6
100,0
37,5
29,9
7.6
62,5
11.7
27,4
6.1
0.8
0.1
0,2
11.9
1.3
6.1
0.9
0.1
Obrazovanje prema programu
reforme
963
339 488
Prva faza (zajednička osnova)
631
273 442
Druga faza (završni stepen)
332
66 046
46,3
45,8
48,3
1 824
579 582
45,3
Obrazovanje koje n ije obuhvaćeno
programom reform e
ško le za kval iff kovane radnike
548
181 251
27.1
Tehničke i druge stručne škole
742
213 079
Tehničke škole
319
85 705
51
9723
53,9
29,9
33,8
23.4
15,6
73,7
66,4
86 JI
73,1
24,4
73,3
58,6
52,2
Poljoprivredne škole
šumarske škole
7
1 606
Saobraćajne škole
23
5 167
Ekonomske škole
193
67 852
A dm inistrativne škole
31
8 371
100
29 519
18
M edicinske škole
5 136
O stale tehničke škole
Opštetehnlčke škole
4
*) Ukupan
škola
ae
ne
može
4535
450
broj
7 918
49
G im nazije
951
31
Škole za obrazovanje nastavnika
Um etnlčke škole
171 848
d a ti,
Jer
bi
to
u
toku
M
0.6
21,4
re a liz a c ije
procesa reform e srednjeg obrazovanja znaSllo višestruko prikazivan je poje
dinih obrazovnih In stitu cija.
201
�ZASTUPLJENOST STUDENTKINJA NA VISOKIM ŠKOLAMA 1078/79 GODINE
Studenti
Škole
Fakulteti
198
Struktura
studentklnja
ukupno
procenat po vrstama
studentklnja
Škola u
procentima
314 276
39,9
100,0
46,5
16,7
55,5
52,8
84,9
24,5
5,8
9,6
7,6
1,6
1,6
Pri rodno-matematlčkl
Tehnički
14
15 734
71
72 322
M edicinski
12
17 248
3 718
Farmaceutski
4
4
Poljoprivredni
8
9 846
Šumarski
4
3 063
Veterinarski
3
Biotehnički
1
2 436
1 355
Stomatološki
Ekonomski
22
Za spoljnu trgovinu
1
Za turizam I spoljnu trgovinu
Za hotelijerstvo
1
Za turizam 1 ugostiteljstvo
Pravni
1
2 385
62 596
2832
751
770
1
395
20
58 108
23,8
32,2
40,6
46,5
56,1
43,4
41,0
25,1
48,1
1,9
0,6
0,8
0,4
23,2
1.3
0.3
0,3
0,1
22,3
M eđufakultetskl studij
za socijalni rad
1
302
Političkih nauka
4
8 976
3 012
1 746
Organizacionih nauka
1
Za organizaciju 1 Informatiku
Filozofski
1
7173
30,7
100,0
1
1
1
2 539
2 987
1 180
467
15,9
66,2
12,9
131
114 693
13,8
48,9
24.1
23,5
38,9
29
8
4
19 756
4855
5 144
1 951
29 119
18,1
10,4
83,4
20,3
47,7
30 314
45 8 4
Za novinarstvo
PedagoSkl
1
291
2
Za Industrijsku pedagogiju
DefektoloSkl
2 164
1 536
2
2 804
5
1
16
5
1
3 325
1 663
Likovna umetnoat
Prlmenjena umetnoat
Muzička umetnoat
Za pozorlšte, film , radio 1 televiziju
1
965
302
1 729
586
Visoke Škole
4
Tehnička
Ekonomsko-komercIJalna
Za organizaciju rada
Za fizičku kulturu
1
VISe Škole
202
7
3582
3
Tehničke
Saobraćajne
M edicinske
Poljoprivredne
Ekonomske
0A
27,8
10
2
Akademije umetnostl
0,2
2,8
0,6
12,6
2,6
0,1
1.0
0,4
1.6
0,4
0,1
100,0
20,1
9.8
58,8
11.5
FlloloSkl
Za fizičku kulturu
Za narodnu odbranu
87,1
38,8
17,2
45,0
52,0
70,3
36,8
58,2
33,7
73,3
14,8
7,3
39,7
29,6
45,4
48,3
6
15
sr,o
100,0
8,0
1,1
9.6
0,9
31,2
�Struktura
Studenti
studentklnja
procenat po vrstam a
ukupno
škola u
studentklnja
Škole
p rocentim a
Pravne 1 upravne
4
6 671
47,5
7,1
S tatistička
1
51
58,8
0,1
Pedagoške
39
25 628
51,6
29,7
Za socijalne radnike
5
4 196
67,0
6.3
Za radnike unutrašnjih poslova
2
1 014
8,1
0,2
Za organizaciju rada
2
2 901
16,1
1.0
16
13 437
15,8
4,8
Za obrazovanje radnika
SPECIJALISTI, M A G IS T R I I DOKTORI N A U K A
S p e c ija lis ti I m agistri
Doktori nauka
1962
do
1945
1976
1977
1978
do
1978
1976
1977
1978
1978
UKUPNO
14 284
1 567
1 900
1 937
9 635
715
687
772
Muškarci
10 878
1 204
1 413
1 442
7 845
590
548
629
2ene
Procenat žena
3 406
23,8
363
23,2
487
25,6
143
495
1 790
125
139
25,5
18,6 17.5 20,2 18,5
KADROVI I KAPACITETI U ZDRAVSTVU
1939
Lekarl I stomatolozi
Stanovnika na 1 lekara
Srednje medicinsko osoblje
Bolesničke postelje
Stanovnika na 1 postelju
4
3
3
31
754
236
852
665
501
1950
5
3
4
49
138
021
158
754
329
1975
1977
31 059
687
67 406
34 1 3 7
126 000
169
130 135
167
763
78 516
203
�KORISNICI ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA
U hiljadama
1947
Indeks
1978
1978
1947
Osigurana lica
2 963
1 197
16 939
169
77
1 469
509
869
Starosnih
28
Porodičnih
64
546
414
1 950
646
1 597
9 612
601
Aktivni oslguranlci
Korisnici penzija
Invalidskih
O stali oslguranlci
POTROŠNJA IZABRANIH
571
489
5658
661
PREHRAMBENIH PROIZVODA PO ČLANU
D O M A Ć IN STVA
U kilogramima
Sva domaćinstva
1963
Pšenično 1 raženo brašno
Radnička
domaćinstva
1973
1963
1973
101,8
91,6
49,9
33,0
Kukuruzno brašno
32,8
Kromplr
56.7
Ostalo povrće
69,8
15,1
59,0
88,9
2.5
45.6
87,7
Sveže voće 1 grožđe
48,3
67,0
3.9
48,1
73,5
56,2
9.6
8.4
24,0
1.4
8.7
8.7
35,7
3.3
97,0
8.9
73,3
4.6
91,2
8.5
M eso
Sveža riba
Jestivo u lje , litara
Životinjske 1 druge b iljn e masnoće
M leko, litara
18,4
32,2
1.0
4.9
2.9
7,9
80,2
5,5
M lečnl proizvodi
Jaja. broj
74
Šećer
10,6
129
15,9
77
14,1
75,0
11.8
6,7
135
16,2
PROCENAT D O M A ĆINSTAVA S N EK IM TRAJNIM POTROŠNIM DOBRIMA
Radnifika
Sva domaćinstva
domaćinstva
1963
Električni I plinski šporetl
Bojleri
Frižideri
Usisivači
Televizori
Veš-mašlne
Putnička kola
204
1973
1963
1973
38,9
14,4
25,1
15,0
28.1
60,7
28,9
53,5
29,8
52.1
68,9
28,6
48,8
31,5
55.7
86,3
47,6
79,8
553
81.4
10,9
7,9
34,9
17,8
21,3
18,2
59,7
32,8
�ŠEMA DELEGATSKOG SISTEMA 1978
B i r a č i
osnovne
organizacije
udruženog
rada i radne
zajednice
5008234
Birači
državni
koji rade
u mesnim
organi
sredstvima, samostalne
zajedni
obavljaju i društvenoza rad
cama
profesionamu -političke
u svojini
14 422 069
građana
delatnost organizacije
229 966
56 4 5 4
3 913 974
Društveno-političke
organi
zacije
14 4 2 2 0 6 9
I
53 702
(5,1%)
' 469 459
(33,6%)
1849
(21,2% )
članovi
delegacija
lovi,
P ia r
deleg<adja
130735
(9 ,9 % )
Članovi
Članovi
Članovi ■ Članovi
delegacija delegacija delegacija delegacija
9 2 4 34
(19.9 %
)
39037
(38,0% )
Veće udruženog rada Veće mesnih zajednica DruštvenopditiČko veće
r- -delegata 22741 (ia.8%f -deiegata 13&31 (11.5% )' -delegata 13463( 22AX)
Skupštine opština -delegata 50035( 1. 8%)
7
Veće udruženog rada
ĐruŠtveno-poliiičko veće
Veće opština
-delegata 880(21,9%)* -delegata 533(14,3% )* -delegata 502 (20,9%)
Skupštine republika i autonom nih pokrajina
-delegata 1915 ( 19.5 %)
Savezno veće
-delegata 2 2 0 ( 20 , 0 %)
Veće republika i pokrajina
-delegata 88 ( 10,2 % )
Skupština SFRJ -delegata
'
308 ( 17. 2 % )
Objašnjenje: u zagradije dat procenat žena
Bez podataka za SR Sloveniju .je r se ne biraju stalni delegati
UČEŠĆE ŽENA
SKUPŠTINAMA
U
SKUPŠTINI
SFRJ.
REPUBLIČKIM
I
PO K RA JIN SKIM
U procentim a
1958
Skupština SFRJ
1963
1967
1969
1974*)
1978
7,0
19,6
13,3
7,9
13,6
17,2
5,5
4.7
13,3
8,4
18,0
9.7
10,3
13,7
21,5
16,1
24,3
20,0
25,2
16,1
12,2
18,6
8,1
7,9
18,3
11.3
17,5
5,3
3,5
8,2
6.3
8,8
7,6
12,3
13,0
15,6
11,9
17.2
15,6
26,0
19,1
16,9
24,1
22,2
Republičke i pokrajinske
skupštine
Bosna i Hercegovina
Crna Gora
Hrvatska
Makedonija
Slovenija
Srbija
— Kosovo
— Vojvodina
IM
17,0
17,7
9.1
16,6
12,4
20,0**)
25,6
21,6
24,5
*) Do 1974. godine podaci se odnose na poslanike u okviru predstavničkog
skupštinskog sistem a. Za 1974. podaci se odnose na delegate u okviru
delegatskog sistem a prema Ustavu SFRJ Iz 1974. godine.
* * ) Samo delegati u društveno-polltičkom veću.
205
�UČEŠĆE ŽENA U OPSTINSKIM SKUPŠTINAMA
U procentima
1958
1963
1967
6,0
164
94
Bosna 1 Hercegovina
3,5
18.1
Crna Gora
Hrvatska
3,1
6.5
Makedonija
5,1
Slovenija
124
20,1
Srbija
5,8
—
— Uža te rito rija
—
SFRJ
— Kosovo
1974*)
1978
6,9
154
174
8.0
6,0
15,6
17,6
144
6.6
194
94
7,8
34
7.1
11.1
14 4
12,7
12,6
16,6
284
2 8 4 **)
18,9
17,7
—
114
—
—
—
—
—
—
5,1
7,2
— Vojvodina
1969
—
44
7,1
—
14 4
—
154
14,0
7.5
104
124
16.1
204
234
*) Važi napomena uz prethodnu tabelu.
* * ) Samo delegati u društveno-polltlčkim većima.
UČEŠĆE ŽENA U R A D N IČ K IM SAVETIM A O R G A N IZAC IJA
RADA PRIVREDNIH I DRUŠTVENIH DELATNOSTI 1976 GODINE
UDRUŽENOG
Delegati radničkih saveta — radnici
OUR u kojima se
obrazuje radnički savet
ukupno
procenat
OUR u kojima se ne
obrazuje radnički savet
ukupno
žena
žena
UKUPNO
Industrija 1 rudarstvo
Poljoprivreda 1 ribarstvo
Šumarstvo
Vodoprivreda
Građevinarstvo
Saobraćaj 1 veze
Trgovina
U gostiteljstvo 1 turizam
Zanatstvo
Stambena 1 komunalna delatnost
Flnansljske 1 druge usluge
Obrazovanje 1 kultura
Zdravstvena 1 socijalna zaStlta
206
344 839
115 456
20 279
6 290
1 266
30 724
19 647
40 023
13 807
8 407
8 446
7 310
50 917
22 667
26,5
23,1
225 739
16 361
11.5
8,0
1.0,0
16 693
1 307
502
94
13,2
29,5
41,4
9 021
2 758
11 010
5 942
5 734
7 269
10 656
112 495
16,5
16,2
28,7
404
594
procenat
25 991
414
28,1
16,4
18,8
12,0
15,9
24,2
33,9
45,5
26,2
21,5
36,2
47,7
62,7
�BROJ M E S N IH
ZAJED NICA
I
Č LA NO VA
ORGANA
S A M O U P R A V U A N JA
M E S N IH ZA JED NICA 1977
Broj mesnih
Članovi organa sam oupravljanja
zajednica koje
m esnih zajednica
su dostavile
ukupno
IzveštaJ
procenat žena
10 018
178 107
7,2
1 200
35 843
16,7
7 351
109 837
3,4
1 467
32 427
9,8
1 285
33 410
5,6
162
2 426
5,3
Hrvatska
2 655
37 826
7,7
Makedonija
1 240
11 612
2,4
953
19 786
15,3
Srbija
3 723
73 047
6,4
— Uža te rito rija
SFRJ
Ukupno
Gradske
Seoske
M ešovite
Bosna 1 Hercegovina
C m a Gora
Slovenija
2 887
53 823
5,9
— Kosovo
319
8 359
4.7
— Vojvodina
517
10 865
9,9
AKTIVNOST M E S N IH ZA JE D N IC A U 1976
Seoske
M ešo vite
Ukupno
Gradske
178
74
42
62
Osnovne ustanove
Za dnevni boravak dece
— Ustanove
— Obuhvaćena deca
15 104
9 497
1 557
4 050
O m ladinski klubovi
754
179
406
169
Biblioteke
214
40
126
48
428 844
122 680
197 133
109 031
— Nabavljene knjige
Đačke kuhinje
— Deca korisnici
358
44
232
82
89 639
20 622
44 388
24 683
Aktivnosti
O pism enjavanje
— Kursevl
331
45
227
59
— Opism enjeni
12 435
1 984
7 808
2 643
Kulturno-zabavne priredbe
— Priredbe
22 559
3 505
13 083
5 971
5 785
1 029
2 998
1 758
— Posetlocl u hiljadam a
Zdravstveno prosvećlvanje
— Kursevi
— Slušaocl
1 788
422
926
440
126 776
29 104
62 303
35 369
8 276
34 691
918
1 702
5 893
1 465
26 604
6 385
Komunalna izgradnja i uređenje naselja
Putevl u km
— Izgrađeno
— Opravljeno
Mostovi 1 propusti
— Izgrađeno
— Opravljeno
Zasađeno stabala
Uređeno zelenih površina u ha
Pošumljeno površina u ha
Novoizgrađenl objekti
— Trafostanice
— Priključne električne mreže u km
— Vodovodni rezervoari
— Vodovodne razvodne mreže u km
— KanalIzaclone mreže u km
10 285
326
4S2
8 569
7 847
1 390
9 814
824 647
542 891
443
126 868
1 461
154 888
689
12 737
630
10 895
329
1 212
1 919
230
676
1 209
4 591
2 144
5 161
556
1 777
477
1 606
297
7
2
7
2
044
708
369
100
87
602
1 247
1 475
480
207
�Vida Tomšič
Rođena je 1913. godine u Ljubljani, gde je završila
Pravni fakultet.
Na Univerzitetu je pristupila naprednom studentskom
pokretu, a 1934. godine je postala član Komunističke
partije Jugoslavije. Na V konferenciji KPJ 1940. go
dine u Zagrebu, na kojoj je održala referat O žens
kom pitanju i radu među ženama, izabrana je za člana
Centralnog komiteta KPJ. Godine 1941. bila je među
osnivačima časopisa »Naša žena«, koji i danas izlazi.
U toku narodnooslobodilačkog rata od 1941. do 1945.
godine obavljala je više
istaknutih dužnosti. Već
1941. godine kao ilegalac zatvorena je i osuđena od
fašističkog vojnog suda na 25 godina robije. Posle
kapitulacije Italije bila je jedan od organizatora pre
komorskih brigada u južnoj Italiji, odakle se vraća u
zemlju i aktivno učestvuje u na rodnooSlobođilačkoj
borbi. Odlikovana je Ordenom narodnog heroja.
Posle oslobođenja veoma je zapažen njen rad u poli
tičkom životu zemlje. Između ostalog, bila je predsednik Skupštine SR Slovenije i predsednik Veća na
roda Skupštine SFRJ, predsednik Centralnog odbora
Antifašističkog fronta žena Jugoslavije i predsednik
Saveznog saveta za planiranje porodice. Učestvuje i
u spoljnopolitičkim aktivnostima Jugoslavije kao član
parlamentarnih delegacija, delegacija na zasedanjima
Organizacije ujedinjenih nacija, Komisije za socijalni
razvoj EGOSOC-a,
kao i na mnogim međunarodnim
skupovima, naročito onima koji se bave pitanjem ljud
skih prava i položaja žena.
Sada je član Predsedništva SR Slovenije, predsednik
republičkog Saveta za međunarodne odnose, član CK
Saveza komunista Jugoslavije i redovni profesor za
porodično pravo na Pravnom fakultetu u Ljubljani.
Objavila je više govora, predavanja, intervjua i člana
ka o političkim i društvenim temama. Na engleskom
jeziku izašao je 1975. godine izbor njenih tekstova
pod naslovom Status of Women and Family Planning
in Yugoslavia, a knjiga njenih članaka Žena, rad, poro
dica, društvo izašla je u dva izdanja na slovenačkom
jeziku (1976. i 1978. godine).
208
��VidaTomšič
U RAZVOJU
SOCUALISnČKE
SAMOUPRAVNE
JUGOSIAVUE
JP
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žena u razvoju socijalističke samoupravne Jugoslavije
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Novinsko-izdavačka radna organizacija Jugoslovenska stvarnost
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žena u razvoju socijalističke samoupravne Jugoslavije
Subject
The topic of the resource
U ovoj publikaciji prikazujemo napore i dostignuća na putu k punoj ravnopravnosti žena u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Naše viđenje borbe za ravnopravnost i emancipaciju žena zahtevalo je da prikažemo tu borbu u istorijskoj perspektivi i kao sastavni deo borbe radničke klase i radnog naroda za socijalno i nacionalno oslobođenje. Što se tiče ciljeva i metoda borbe za ravnopravnost žena, smatramo da je potrebno stalno postavljati pitanje: ravnopravnost u odnosu na koga i u kom pogledu? Ako pokušamo da odgovorimo na tako postavljeno pitanje, odmah možemo utvrditi da se ne radi samo o nekim formalnim pravima žena koja bi ih izjednačavala s postojećim pravima muškaraca. Poznato je da i muškarci, naročito radnici, radni seljaci i radna inteligencija u određenim društvenim uslovima ne uživaju sva prava, odnosno da su mnogi i obespravljeni. Prema tome, nema ljudske emancipacije ako ona ne obuhvata oba pola. Zato nije moguće prikazivati borbu protiv neravnopravnosti žena izvan okvira zajedničke borbe radničke klase i svih naprednih društvenih snaga za ostvarenje svih čovekovih prava. U ovoj knjizi ćemo pokušati da pokažemo kako su se postavljali ciljevi borbe i kojim putem odnosno kako su se oni ostvarivali u Jugoslaviji. (Iz uvodnog teksta)
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Vida Tomšič
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Novinsko-izdavačka radna organizacija Jugoalovenska stvarnost — OOUR Jugoalovenski pregled, Beograd
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1981.
Contributor
An entity responsible for making contributions to the resource
Urednik: Božidar Đurović
Rights
Information about rights held in and over the resource
Novinsko-izdavačka radna organizacija Jugoalovenska stvarnost — OOUR Jugoalovenski pregled, Beograd
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
42-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
212 str.
brak
domaćinstvo
emancipacija
industrijalizacija
nesvrstani
NOB
obrazovanje
porodica
radnički pokret
ravnopravnost žena
samoupravljanje
udruženi rad
Vida Tomšič
zdravstvo
žene u socijalizmu
ženske organizacije